You are on page 1of 60

Fakultet organizacije i informatike

Varadin






Prof. dr. sc. Milivoj Reep



Materijali za studij kolegija
Osnove ekonomije













Varadin, 2008.

Osnove ekonomije
I
Sadraj

Stranica:

Sadraj ..................................................................................................................................... I
PREDGOVOR ..................................................................................................................... III
1. EKONOMSKE ZNANOSTI U SUSTAVU DRUTVENIH ZNANOSTI ....................... 1
2. MAKROEKONOMIJA U SUSTAVU EKONOMSKIH ZNANOSTI ............................. 3
3. OSNOVNA EKONOMSKA PITANJA............................................................................. 4
3.1. to proizvoditi ............................................................................................................. 4
3.2. Kako proizvoditi.......................................................................................................... 4
3.3. Za koga proizvoditi ..................................................................................................... 5

4. GOSPODARSKI SUSTAVI .............................................................................................. 6
4.1.Tradicionalno gospodarstvo ......................................................................................... 6
4.2.Komandno gospodarstvo.............................................................................................. 7
4.3. Trino gospodarstvo .................................................................................................. 8

5. PROIZVODNJA ZNAAJ I KARAKTERISTIKE ....................................................... 9
6. RASPODJELA I PRERASPODJELA............................................................................. 15
7. RAZMJENA OBLICI I KARAKTERISTIKE ............................................................. 17
8. POTRONJA VRSTE POTRONJE ........................................................................... 18
9. OSNOVNI FAKTORI PROIZVODNJE ......................................................................... 20
10. NOVAC.......................................................................................................................... 21
10.1. Funkcije novca ........................................................................................................ 22
11.TRITE - POJAM I FUNKCIJE .................................................................................. 27
12. ULOGA DRAVE U GOSPODARSTVU.................................................................... 30
13. PROFIT I PROFITNA STOPA...................................................................................... 32
13.1. Obrt kapitala............................................................................................................ 32
13.2. Stalni i opticajni kapital u obrtnom ciklusu ............................................................ 33
13.3. Organski sastav faktora proizvodnje....................................................................... 35
13.4. Ekonomiziranje u proizvodnji................................................................................. 36
13.5. Vanjski utjecaji........................................................................................................ 36
14. AKUMULACIJA KAPITALA...................................................................................... 37
15. RADNI RESURSI I NADNICE .................................................................................... 40
16. NOVARSKI KAPITAL .............................................................................................. 41
17. ULOGA TRGOVINE U GOSPODARSKOM SUSTAVU........................................... 42
18. TRGOVAKA DRUTVA........................................................................................... 43
19. BURZE I BURZOVNI POSLOVI................................................................................. 46
Osnove ekonomije
II
20. POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA I ZEMLJINE RENTE.................................. 47
21. DOMAI BRUTO PROIZVOD.................................................................................... 51
22. DRAVNI PRORAUN, JAVNI DUG I FISKALNA POLITIKA ............................. 54
Pitanja za ispit ...................................................................................................................... 56






























Osnove ekonomije
III
PREDGOVOR
U nastavni plan i program strunog studija informatike ugraen je i kolegij Osnove
ekonomije. Ovaj kolegij izuava se na samom poetku studija i treba uvesti studente u
osnovne ekonomske kategorije kao temelj za izuavanje kolegija koje se sustavno nadovezuju
na ovaj program.
Cilj ovog kolegija je da kod studenata razvije ekonomski nain razmiljanja i
zakljuivanja o osnovnim ekonomskim procesima.
Na brojnim fakultetima i visokim kolama ekonomskih usmjerenje izuavaju se slini
kolegiji, istog ili neto drugaijeg naziva, a za studij ovih disciplina u upotrebi je vei broj
raznih udbenika, a najee se koriste: P. Samuelson: Ekonomija i B. Kovaevi: Osnove
ekonomije. Udbenik Osnove ekonomije autora B. Kovaevia predstavlja osnovnu
literaturu za svladavanje nastavnog gradiva za ovaj kolegij.
Obzirom da je ova knjiga pisana za drugaiji profil studija s veim fondom nastavnih
sati to e prezentirani materijali posluiti za objanjenje najbitnijih tematskih podruja
odnosno ukazati na podruja i teme iz navedenog udbenika koje su obuhvaene nastavnim
programom. Broj stranica navedenih u pojedinim tematskim podrujima odnosi se na ovu
literaturu.
Osnovna svrha ovih materijala je da studentima strunog studija informatike priblii
spoznaje o osnovnim ekonomskim zakonima i kategorijama i olaka njihovo razumijevanje.
To znai da e koritenje ovih materijala omoguiti studentima savladavanje svih onih znanja
koja proizlaze iz ovog kolegija i time stvoriti osnovnu pretpostavku za uspjeno svladavanje i
drugih sadraja odnosno cjelovitog programa ovog studija.






Osnove ekonomije
1
1. EKONOMSKE ZNANOSTI U SUSTAVU DRUTVENIH ZNANOSTI
Znanost je ne samo sveukupnost znanja o realnoj stvarnosti nego je ona prije svega
proces saznanja na odreenom znanstvenom podruju.
Svaka znanost ima relativno odvojen i specifian predmet istraivanja i svoju metodu
prilaenja pojavama i zakonima koje istrauje. Svoje postavke i formulacije donosi na temelju
objektivnih i istinskih dokaza, to je kriterij svake znanstvene istine.
Objektivno razliita svojstva predmeta, pojava i procesa i odnosa uvjetuju i razliita
podruja znanja, odnosno razliite znanstvene discipline koje istrauju, izuavaju osobine tih
predmeta, objektivne zakone postojanja, kretanja, pojava, procesa i odnosa. Iz navedenog
proizlazi da se znanost dijeli na odreena podruja odnosno da je provedena klasifikacija
znanosti. Kod toga se mora naglasiti da problem klasifikacije znanosti nije zavren jer se
neprekidno javljaju nove znanstvene discipline, polja i podruja. U Hrvatskoj je klasifikacija
znanosti provedena temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, lanak
115, stavak 5, (Narodne novine, 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), kojim je Nacionalno
vijee za znanost donijelo Pravilnik o znanstvenim i umjetnikim podrujima, poljima i
granama.
Ovim Pravilnikom je utvreno da su znanstvena podruja:
1. Prirodne znanosti,
2. Tehnike znanosti
3. Biomedicina i zdravstvo
4. Biotehnike znanosti
5. Drutvene znanosti
6. Humanistike znanosti

Prema toj klasifikaciji ekonomske znanosti nalaze u podruju drutvenih znanosti u
kojem se nalaze slijedea polja:
1. Ekonomija
2. Pravo
3. Politologija
4. Informacijske znanosti
5. Sociologija
6. Psihologija
7. Odgojne znanosti
8. Socijalna geografija i demografija
9. Socijalna djelatnost
10. Sigurnosne i obrambene znanosti

Svako znanstveno polje vie ili manje zavisno o veem broju faktora razraeno je na
znanstvene grane pa su tako u polje ekonomije ukljuene slijedee znanstvene grane:
1. Ekonomika poduzetnitva
2. Financije i fiskalna politika
3. Kvantitativna ekonomija
4. Menadment i upravljanje
5. Meunarodna ekonomija
6. Opa ekonomija
Osnove ekonomije
2
Nakon to smo utvrdili mjesto ekonomije u klasifikaciji znanosti potrebno je objasniti
pojam ekonomije. Rije ekonomija dolazi od grke rijei oikonomia to znai upravljanje
kuom odnosno gospodarstvom. Pod ovim pojmom podrazumijeva se cjelokupna ekonomska
znanost iako se koristi i za pojmove kao poljoprivredno gospodarstvo, farma, gazdinstvo,
privreda i sl.
Ekonomija odnosno ekonomske znanosti bave se istraivanjem i utvrivanjem zakona
koji vladaju meu ljudima u procesu materijalne proizvodnje koju smatramo kao jedinstvo
proizvodnje, raspodjele, razmjene i potronje. Jasno da je predmet istraivanja usmjeren na
drutvenu stranu proizvodnje ali se ne moe zanemariti ni tehnika strana proizvodnje bez
obzira to je ona predmet istraivanja drugih znanstvenih disciplina.To zbog toga to
promjene u tehnologiji imaju neposredni i znaajni utjecaj na drutvene odnose u sferi
materijalne proizvodnje.
Ekonomska znanost nastala je slino kao i neke druge znanosti iz praktinih
drutvenih potreba. Gospodarski problemi koji su se javljali u proizvodnji, raspodjeli,
razmjeni i potronji materijalnih dobara postojali su od prvih dana ljudske civilizacije te se
usporedno s njima razvijala i svijest o potrebi njihova rjeavanja to se moe ocijeniti kao
prve poetke koritenja ekonomskih znanja.
Iz navedenog jasno je vidljivo da se ekonomija bavi otkrivanjem i istraivanjem
zakonitosti i procesa koji se javljaju u svakodnevnom gospodarskom ivotu kako bi temeljem
tih spoznaja na optimalni nain ostvarili postavljene ciljeve. A osnovni cilj kojem su
podreena sva istraivanja i analize je ostvariti ekonomski razvoj i prosperitet. To znai sa to
manje uloenih resursa ostvarivati bolji i kvalitetniji ivot, bez obzira radi se o poduzeu,
gospodarskom subjektu ili ekonomskom sustavu na nivou drave.
Polazei od tako navedenog podruja istraivanja proizlazi da se ekonomija bavi
prouavanjem naina na koji drutva upotrebljavaju ograniene resurse za proizvodnju
korisnih dobara i kako ih raspodjeljuju izmeu razliitih skupina.






Osnove ekonomije
3
2. MAKROEKONOMIJA U SUSTAVU EKONOMSKIH ZNANOSTI
Govorei o klasifikaciji znanosti navedeno je da stalno dolazi do otvaranja novih
znanstvenih podruja i polja.Tako se polje ekonomije do 17. stoljea nalazilo u okviru
filozofije, da je tek nastankom i razvojem kapitalizma dolo do izdvajanja u posebno polje
ekonomske znanosti. Od tada sva pitanja vezana za gospodarstvo odnosno ekonomske
probleme istraivala su se u okviru ekonomije Meutim 30 tih godina prolog stoljea
dolazi do podjele na dva podruja, i to na makroekonomiju i mikroekonomiju.
Makroekonomija (gr. makros = velik) istrauje i prouava procese na razini
cjelokupnog narodnog gospodarstva npr. Hrvatske, to znai nivo gospodarskog rasta,visinu
investicija, zaposlenost kao i itav niz tema vezanih za ope procese u strukturi narodnog
gospodarstva.
Mikroekonomija (gr. mikros = malen, sitan) izuava dogaaje i procese na nivou
pojedinih dijelova kao to su razni privredni subjekti, domainstva i sl.
Iako se ova dva pojma ne mogu odvajati jer i cjelokupno narodno gospodarstvo
rezultat je djelovanja velikog broja raznih subjekata ipak se mora naglasiti da
makroekonomija polazi od narodnog gospodarstva kao cjeline i trai rjeenja koja e
omoguavati optimalne rezultate gledajui gospodarstvo kao cjelinu iako se moe desiti da se
pojedinim mjerama makroekonomske politike neki subjekti nau i u nepovoljnom poloaju,
ali bitno je ostvarenje ciljeva na irem drutvenom nivou. Mikroekonomija pak polazi od
pojedinih subjekata koji nastoje maksimalizirati svoj interes bilo u ostvarenju mase profita
bilo u mogunosti podmirenja potreba. injenica da postoje brojni individualni interesi koji
nisu meusobno usklaeni moe dovesti do vie ili manje izraenih strukturnih poremeaja.
Ovakvi poremeaju mogu se izbjei ili ublaiti mjerama makroekonomske politika koja
svojim mjerama prevencije ili ublaavanja poremeaja u gospodarstvu trai optimalni put
gospodarskog razvoja.








Osnove ekonomije
4
3. OSNOVNA EKONOMSKA PITANJA
Proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja ine jedinstvenu cjelinu gdje odreujua
uloga pripada proizvodnji. Proizvodnja omoguava potronju, odnosno bez proizvodnje nema
potronje, ali moe se rei i obrnuto jer bez potronje svaka proizvodnja postaje besmislena,
osim ako se radi o hobiju. Potronja namee stalno nove potrebe koje proizvodnja treba
uiniti dostupnim za potronju, odnosno dolazi do stvaranja novih potroakih navika. Izmeu
proizvodnje i potronje postoji raspodjela koja temeljem odreenih kriterija utvruje uee
pojedinaca u drutvenom proizvodu, te razmjena u kojoj se susreu autonomne proizvoake i
potroake jedinice koje trae kupce za svoje proizvode odnosno sredstva za podmirenje
svojih potreba. Na taj nain spontano se putem trinih mehanizama usklauju proizvodnja i
potronja. To znai da se odreeni odnosi uspostavljaju ex post, tj. kada je sve zavreno i da
postoji velika vjerojatnost da se jave odreene neusklaenosti. Da se one izbjegnu ili ublae
potrebno je odgovori na 3 temeljna ekonomska pitanja koja se javljaju u svim gospodarskim
sustavima bez obzira na njihovu razvijenost.


3.1. to proizvoditi
Obzirom na ogranienost resursa potrebno je odluiti to e se proizvoditi, vodei
rauna da odluka o proizvodnji neke grupe dobara znai da se mora odustati od druge grupe
dobara. Rjeenje ovog problema zavisi o gospodarskom sustavu, jer npr. u nekadanjem
SSSR-u i zemljama lagera odluku je donosila drava vodei rauna prvenstveno o koliini
proizvedenih dobara a ne o stvarnim zahtjevima potencijalnih potroaa. U trinom
gospodarstvu odluke donose pojedini subjekti vodei rauna prvenstveno o vlastitom interesu
ali mehanizmi trita (uz makroekonomsku politiku) efikasno upuuju proizvoae na
koliine i vrste proizvoda putem kojih mogu ostvarivati svoju egzistenciju odnosno
prosperitet.


3.2. Kako proizvoditi
Kojim sredstvima odnosno kojim tehnolokim procesima e se proizvoditi vezano je
uz mogunost primjene moderne tehnologije. Iako to djeluje kao tehniko pitanje to je
svakako i ekonomsko pitanje jer ukljuivanju u svjetsko trite trai i modernu, visoko
konkurentnu tehnologiju. Svaki gospodarski subjekt , zavisno od mogunosti, nastoji pratiti
Osnove ekonomije
5
svjetske trendove u tehnologiji a znaajnu ulogu u tome moe imati i gospodarska politika u
cilju poticanja odreenih grana odnosno sektora i stvaranja uvjeta za stalno inoviranje
tehnolokog parka. Odreeni limit predstavljaju raspoloivi resursi unutar pojedinog
gospodarstva, kao npr. ako postoji velika masa relativno nisko obrazovane radne snage tada
e mogunosti primjene suvremene tehnologije biti ograniene i uvoditi e se tzv. radno
intenzivna proizvodnja.
Moe biti i obratni sluaj. Gospodarstvo sa znaajnom zastupljenosti
visokoobrazovanih strunjaka imati e mogunost pokretanja najsuvremenijih tehnolokih
pogona. Koja kombinacija raspoloivih resursa e se u konkretnom gospodarstvu primijeniti
zavisi od izbora optimalnog rjeenja tj. koja kombinacija rada i sredstava e ostvarivati
maksimalne ekonomske uinke.


3.3. Za koga proizvoditi
Nakon to je utvreno to e se proizvoditi i na koji nain postavlja se pitanje kome je
namijenjena planirana proizvodnja dobara. Jasno da se ve kod donoenja odluke o vrsti i
koliini proizvodnje mora voditi rauna o potencijalnim potroaima kao uvjetu osiguranja
plasmana preteitih koliina proizvedenih dobara. Na koji nain e se proizvedene robe
transferirati u potronju u prvom redu zavisi o sustavu raspodjele drutvenog proizvoda,
odnosno pitanje koliine drutvenog proizvoda koji otpada na pojedine skupine i pojedince.
Kakav sustav raspodjele e se primijeniti u pojedinom gospodarstvu ne moe se rijeiti
jednim univerzalnim receptom ve e svako gospodarstvo traiti najbolji nain da uspostavi
optimum odnosa izmeu mase proizvodnje i postojeih potreba iako se nikada ne e postii
idealna situacija da svaki proizvod podmiruje neku postojeu potrebu odnosno da su
ostvarenom proizvodnjom podmirene sve potrebe. Pitanje kome je proizvod namijenjen u
suvremenim gospodarstvima rjeava se na tritu, iako se danas u rjeavanje toga pitanja
ukljuuje i drava mjerama ekonomske politike. U tzv. naredbodavnim ekonomijama ovo
pitanje je rjeavano u administrativnim krugovima jer je ve odlukom o tome to e se
proizvoditi bila odreena i sfera potronje. Bez obzira na koji nain e se donaati odluka o
tome za koga se proizvodi, to u konanom obliku moe biti razliito, ipak ostaje injenica da
svako drutvo eli iznai naina da raspoloivim resursima osigura podmirenje to vee
koliine potreba kao uvjet racionalnog djelovanja u duem vremenskom razdoblju.

Osnove ekonomije
6
Navedena tri temeljna ekonomska pitanja ne bi se postavljala pred drutvom kad bi
njegova sredstva bila neograniena te bi se mogle proizvoditi neograniene koliine svakog
dobra ime se zadovoljile sve ljudske potrebe. Ali to je veliina koja nigdje u svijetu ne
postoji a sigurno ne e ni postojati. Ova pitanja postoje i ne mogu se ignorirati, pa stoga svi
gospodarski sustavi bez obzira na razliitost rjeavaju ih na specifian nain. Uspjenost
rjeavanja ovog problema osnovni je kriterij kojim se utvruju prednosti i nedostaci pojedinog
gospodarskog sustava.



4. GOSPODARSKI SUSTAVI
U razliitim dravama na razliite naine daju se odgovori na temeljna ekonomska
pitanja to, kako i za koga proizvoditi.
Gospodarski (ekonomski) sustav sastoji se od odreenog skupa pravila, ciljeva i
poticaja koji upravljaju ekonomskim odnosima meu ljudima u drutvu, te prave okvir za
davanje odgovora na temeljna ekonomska pitanja. Svaki ekonomski sustav mora upotrijebiti
jednu ili vie metoda za davanje odgovora na ta pitanja.
Tri osnovne metode donoenja ekonomskih odluka za rjeavanje navedenih pitanja su
obiaj (tradicija), komanda i trite. Iz toga proizlazi da postoje i pripadajui ekonomski
sustavi, obiajni (tradicionalan), komandni i trini. Odmah se mora naglasiti da nijedan od
ovih sustave ne djeluje u istom obliku, ve se u svakom vie ili manje nalaze primjese
drugih. Takav oblik ekonomskog sustava, a to je danas i najei sluaj, naziva se mjeovito
gospodarstvo, jer sadrava elemente sva tri navedena gospodarska sustava.


4.1.Tradicionalno gospodarstvo
Ovakav oblik gospodarstva nalazio se esto u povijesti kod razni primitivnih drutava.
Danas ga nalazimo djelom zastupljena u nerazvijenim zemljama tzv. treeg svijeta.
Osnovna karakteristika ovog naina gospodarenja je prenoenje postojee tehnologije na nove
generacije. Kod toga su nema nikakvi ili minimalni pomaci u razvoju. Tehnologija ostaje
generacijama nepromijenjena i ne moe odgovarati na sve vee zahtjeve za nove proizvode.
Uzrok dananjeg postojanja ovakvih drutava lei u kroninoj nestaici osnovnih resursa rada
i kapitala. Obzirom da se ovaj problem vrlo sporo rjeava on se odraava u stalnom
Osnove ekonomije
7
zaostajanju ovog dijela svijeta i sve veeg jaza izmeu razvijenog i nerazvijenog svijeta.
Rjeavanje ovog problema lei u izmjeni gospodarske strukture zemalja u kojima prevladava
ovaj tip gospodarstva ali to je proces koji je vrlo spor i do danas nije rezultirao nekim
znaajnijim pomacima. To znai da je tradicionalno gospodarenje nuno zlo u danim uvjetima
ali bez ikakve perspektive i u sutini temeljem objektivnih ekonomskih zakona osueno na
odumiranje.


4.2.Komandno gospodarstvo
Komandno gospodarstvo polazi od upravljanja privredom iz jednog centra. To je
planska privreda koja ex ante odreuje koliinu i vrstu proizvodnje (to proizvoditi), nain i
oblike proizvodnje (kako proizvoditi) odnosno nain raspodjele dohodaka (za koga
proizvoditi). U takovom obliku gospodarstva drava ima dominirajui karakter i preko svojih
institucija utjee na sve sfere gospodarstva. To znai da vlada pojedinih zemalja moe
provoditi gospodarsku politiku prema nekom zacrtanim ciljevima koji sa stvarnim potrebama
i zahtjevima trita mogu biti u znaajnoj disproporciji. Primjer takovih gospodarstava su bile
zemlje tzv lagera u kojima je drava (uz izrazitu zastupljenost dravnog sektora, ali to ne
mora biti uvijek sluaj) donosila sve bitne odluke i u vidu naredbi ili zadatka sputala na nie
organe odnosno do privrednih subjekata. Kod toga je primarno ostvarivati planirane koliine
bez obzira na njihovu kvalitetu kao i stvarne potrebe na tritu. Utjecaj privrednih subjekata
ili trita u ovakvim je gospodarstvima uglavnom minimalan ili zanemariv. Planom je
unaprijed utvrena sirovinska osnova i vrsta tehnologije koja e se koristiti. Zaposlenici su
svrstani u odreene platne razrede a plae e se poveavati zavisno od potreba za radom
odreenih kategorija zaposlenika odnosno usmjeravanja zaposlenika u odreena zanimanja.
Za takav oblik gospodarskog sustava je karakteristino da nema inicijative privrednih
subjekata jer su bitne proizvedene koliine a ne uspjenost poslovanja (drava je pokrivala
sve neracionalnosti) stimulacija rada polazi od drutvenih priznanja a ne materijalnih nagrada,
odnosno sustav iji svi pomaci zavise od odluka dravnih odnosno partijskih organa. Takav
oblik gospodarstva danas se provodi u malom broju zemalja (npr. Kuba) jer zbog svoje
neefikasnosti ne moe osigurati razvoj u skladu s potrebama suvremenog drutva.



Osnove ekonomije
8
4.3. Trino gospodarstvo
Bitno razliito rjeavanje problema to, kako i za koga proizvoditi je u trinoj
privredi. Istina je da se ovdje problemi rjeavaju ex post tj. kad je stvar ve izvedena.
Privredni subjekti na osnovu vlastite ocjene i inicijative proizvode odreene koliine i vrste
roba za koje su utvrdili ili ocijenili da postoji platena potranja. Da li su u tome uspjeli
odreuje trite i cijenom kao korektivnim faktorom usklauju ponudu proizvedenih dobara s
platenom potranjom. Jasno da kad govorimo o ponudi roba mislimo na itav niz razliitih
vrsta roba za podmirenje najrazliitijih potreba (od elementarnih pa do tzv. luksuznih) dok s
druge strane platena potranja skup raznih vrsta dohodaka s kojima raspolau pojedine
kategorije stanovnitva i usmjeravaju ih za podmirenje svih vrsta potreba. To znai da nije
dovoljno uskladiti samo odnose izmeu proizvodnje i potronje openito ve i u svakom
pojedinom segmentu. To se u istim trinim gospodarstvima uspostavlja mehanizmom trita
koje je presudni faktor u usklaivanju tokova cjelokupne drutvene reprodukcije.
Ovakav oblik gospodarstva, gdje je trite jedini regulator, danas se u praksi ne
susree, a veina suvremenih gospodarstava pripada tzv. mjeovitom gospodarstvu. To je
oblik gospodarstva u kojem se uz mehanizme trita javlja i dravna regulativa. Obzirom da
samo trini mehanizmi nisu u stanju da u duem vremenskom periodu osiguraju stabilan rast
gospodarstva, jer se javljaju odreene vie ili manje izraene neusklaenosti koje dovode do
zastoja, recesija i sl. to se nuno nametnula potreba da se u gospodarski sustav ukljui i
drava koja mjerama ex ante nastoji preventivno djelovati i mjerama ekonomske politike
postii maksimalno mogue usklaenje odreenih odnosa u strukturi narodnog gospodarstva.
Ovdje se uvijek postavlja pitanje opsega interveniranja drave u gospodarske odnose i
procese, no mora se naglasiti da nema jedinstvenog recepta ve to zavisi od specifinih
karakteristika svakog pojedinog gospodarstva. Bitno je kod toga da se postigne takova
usklaenost djelovanja trinih mehanizama i dravne intervencije kojom e se osigurati
optimalno koritenje svih raspoloivih resursa uz osiguranje gospodarskog rasta u duem
vremenskom periodu, pa e se polazei od tih principa svako drutvo odluiti za onaj
gospodarski sustav u kojem e se moi ostvarivati prije navedeni ciljevi.




Osnove ekonomije
9
5. PROIZVODNJA ZNAAJ I KARAKTERISTIKE
Sustav drutvene reprodukcije sastoji se od nekoliko elemenata meusobno povezanih
u jedinstvenu cjelinu u kojoj svaki element vie ili manje utjee na ostale elemente. Ti
elementi su:
a) Proizvodnja
b) Raspodjela
c) Razmjena
d) Potronja
U ovoj cjelini dominantno mjesto pripada proizvodnji pa e u nastavku biti nekoliko
rijei o ovom elementu drutvene reprodukcije.
Proizvodnju obino definiramo kao djelatnost ljudi u cilju stvaranja dobara za
zadovoljenje neke ili nekih potreba. Obzirom da se direktnim koritenjem prirodnih dobara
moe zadovoljiti tek minimum potreba to je potrebna djelatnost koja e prirodna dobra
prilagoditi odreenim potrebama. Ova djelatnost bez obzira na nivo razvitka stara je kao i
ovjeanstvo, jer se kroz itavu ljudsku povijest trailo naina kako zadovoljiti odreene
potrebe, obzirom da su potrebe rasle u pravilu bre od mogunosti njihova podmirenja.
Proizvodnja se moe promatrati kao:
a) Tehnoloki proces u kojem se deava prilagoavanje predmeta iz prirode u neke
korisne proizvode,
b) Drutveni proces u kojem se uspostavlja odreeni odnos izmeu rada i sredstava
(kapitala) i koji ukazuje na odnose koji vladaju u proizvodnji odnosno tko upravlja
procesom proizvodnje.

Ako proizvodnju elimo promatrati sa stanovita trita tada moemo govoriti o:
a) naturalnoj proizvodnji,
b) robnoj proizvodnji

Naturalna proizvodnja je takav oblik proizvodnje u kojem pojedinci ili grupe
proizvode za vlastite potrebe. U ranijim fazama razvoja takav oblik gospodarenja zauzimao je
znaajno mjesto u strukturi narodnog gospodarstva (npr. tako su doseljenici na posjedima u
SAD u 18. st. najvei dio potreba podmirivali proizvodima iz vlastitog gospodarstva). Danas
je takav oblik zastupljen u tragovima npr. sitna seoska gospodarstva koja obrauju vrtove,
vonjake i vinograde i koje plodove koriste unutar vlastitog domainstva.To su zatvorene
ekonomske jedinice koje proizvode nezavisno od trinih utjecaja (ponuda, potranja, cijene)
Osnove ekonomije
10
ve vie iz zadovoljstva a esto i bez prave ekonomske raunice jeo ona i nije bitna u
takovom obliku gospodarenja.
Kao to je prije navedeno naturalna proizvodnja javlja se od prvih poetaka ljudskog
drutva, dominantna je dugi vremenski period te je i danas nalazimo u manjim tragovima. Za
razliku od ovakvog oblika proizvodnje na odreenom stupnju razvoja javlja se proizvodnja i
za razmjenu. Da bi se to moglo desiti trebali su se ispuniti odreeni uvjeti. Kao prvo
proizvodnost rada trebala je dostii takav stupanj da e proizvoai moi ostvarivati odreene
vikove proizvoda, koji prelaze njihove osobne potrebe. Svaki rad ima odreenu
proizvodnost, veu ili manju, a obzirom da dugorono gledano proizvodnost rada ima
tendenciju porasta to se i desilo da je dolo do mogunosti proizvodnje iznad vlastitih potreba.
Istovremeno rast proizvodnosti rada ima za posljedicu razbijanje postojeeg zajednikog
vlasnitva nad sredstvima za rad i pojavu individualnog vlasnitva, najprije u manjim
grupama a kasnije kod pojedinaca. Istovremeno razbijanju drutva sa zajednikim sredstvima
na manje skupine pridonosi i drutvena podjela rada kojom se pojedine grupe proizvoaa ili
pojedinci usmjeravaju za proizvodnju jednog ili manjeg broja proizvoda. Da bi mogli
podmiriti vlastite potrebe koje ne mogu vlastitom proizvodnjom, nuno ulaze u proces
razmjene odnosno uspostavljaju vezu s drugim proizvoaima putem trita. To znai da se
proizvodnja za druge, poznate ili nepoznate, za razmjenu putem trita javila na odreenom
stupnju povijesnog razvitka kad su se ispunili prije navedeni uvjeti koji su razbili drutvo
naturalnih proizvoaa sa zajednikim sredstvima rada. Rezultat takovih procesa je pojava
robe koja se moe definirati kao koristan proizvod ljudskog rada koji je namijenjen razmjeni.
U tome je i sutinska razlika izmeu proizvoda iz naturalne proizvodnje i proizvoda u robnoj
proizvodnji. Naime dok prvi ostaje unutar proizvodne jedinice i nema iri drutveni utjecaj u
drugom sluaju proizvod se pojavljuje na strani ukupne drutvene ponuda roba, trai
odgovarajuu platenu potranju, znai da dobiva iri drutveni znaaj, a proizvoa zavisi ne
samo od svojega rada (na to moe bitno utjecati) ve i od uspostavljenih odnosa na tritu
(na koje veliine nema znaajniji utjecaj), to znai da osim same proizvodnje mora voditi
rauna i o irem drutvenom okruenju.
Kako je navedeno da su uvjeti nastanka robne proizvodnje rast proizvodnosti rada i
pojava drutvene podjele rada to se o bitnim karakteristikama ovih kategorija moe navesti:



Osnove ekonomije
11
A) Proizvodnost rada
Ukoliko elimo ocijeniti uspjenost rada nekog poduzee, grane privrede ili
cjelokupnog narodnog gospodarstva kao znaajan pokazatelje moe nam posluiti
proizvodnost rada. Proizvodnost rada moe se objasniti na 2 naina:
a) brojem proizvoda proizvedenih u jedinici vremena ( 3 kom za 1 sat),
b) utrokom vremena potrebnog za jedinicu proizvoda (20 minuta za 1 komad)
Proizvodnost rada rezultat je mjerenja postignutog rezultata s radom kod ega se rad
odreuje trajanjem radnog vremena. Proizvodnost rada nam govori koliko rada kod odreene
tehnologije otpada na jedinicu proizvodnje i zato se smatra najopenitijim pokazateljem
stupnja razvijenosti elemenata proizvodnje.
Svaki gospodarski subjekt nastoji stalno podizati nivo proizvodnosti rada jer na taj
nain stvara osnovu za sniavanje prodajnih cijena i podizanje konkurentnosti. Obzirom da je
uz ostale jednake uvjete prodajna cijena bitan faktor za odluku o kupnji to stalan rast
proizvodnosti rada postaje uvjet uspjenosti poslovanja pa i opstanka pojedinog gospodarskog
subjekta
Proizvodnost rada moe se mjeriti na nivou privrednog subjekta, neke privredne grane
ili na nivou nacionalne ekonomije. Prosjena proizvodnost rada na nivou nacionalne privrede
vaan je element u ukljuivanju u meunarodne ekonomske odnose, jer i ovdje kao i na
domaem tritu vrijede pravile postizanje vee konkurentnosti s veom proizvodnosti rada.
Na temelju prosjene proizvodnosti nacionalne privrede moe se provesti podjela zemlje na
visoko razvijene, manje razvijene i nerazvijene. Visokorazvijene zemlje postigle su to
koritenjem najsuvremenije tehnologije kojim ostvaruju znatno nie trokove po jedinici
proizvoda i stalno podiu konkurentnost. Zemlje manje razvijene koje imaju nisku prosjenu
proizvodnost rada ne mogu se uspjeno ukljuivati u meunarodne tokove razmjene to
dovodi do njihovog jo veeg zaostajanja u odnosu na razvijeni svijet kako da je stalno
prisutno poveanje jaza izmeu razvijenog i nerazvijenog svijeta.
Proizvodnost rada rezultat je ne samo rada ve i brojnih drugih imbenika koji imaju
vei ili manji utjecaj na proizvodne procese.
Kao prvi element koji utjee na nivo proizvodnosti rada je radna snaga, njeno znanje,
sposobnost i radno iskustvo. To se postie stjecanjem odreenih strunih spremi odnosno
kvalifikacija, usmjeravanjem na poslove za koje postoje odreene predispozicije,
viegodinjim bavljenjem pojedinih radnih operacija te stalnim upoznavanjem novih
tehnologija i stjecanjem novih znanja.
Osnove ekonomije
12
Drugi znaajan element je stupanj razvijenosti znanosti i mogunost njene primjene u
proizvodnim procesima. Za razvoj znanosti potrebna su znaajna financijska sredstva koje
drave izdvajaju a iji e se konani efekti javiti u kraem ili duem vremenu. Jasno da
mogunost izdvajanja zavisi o materijalnoj snazi privrede to ima za posljedicu ve prije
spomenuti jaz razvijenog i nerazvijenog svijeta jer manje razvijene zemlje imaju relativno
skromne mogunosti izdvajanja sredstava za ovu namjenu, odnosni spori rast tehnolokog
napretka u odnosu na zemlje koju mogu svakodnevno uvoditi tehnoloke inovacije.
U suvremenoj proizvodnji veliki utjecaj na proizvodnost rada ima tehnoloka
opremljenost, jer se primjenom moderne tehnologije mogu ostvarivati daleko vei uinci nego
nekim jednostavnim alatima.
Takoer i prirodni uvjeti utjeu na nivo proizvodnosti rada, osobito u onim
djelatnostima gdje se pojavljuje zemlja ili druga prirodna bogatstva kao temeljni proizvodni
faktor kao na pr. u poljoprivrednoj proizvodnji, eksploataciji ruda i sl.
Postoje i drugi elementi koji mogu manje ili vie djelovati na nivo proizvodnosti rada
kao to su organizacija rada, kultura rada, usklaenost tokova reprodukcije,razvijenost
drutvene podjele id.
Koliko e koji element utjecati na konano postizanje odreenog nivoa proizvodnosti
rada zavisi o intenzitetu njegovog uea u ukupnim elementima, ali svaki privredni subjekt
nastojati e postii takovu kombinaciju elemenata kojima e ostvarivati maksimalnu moguu
proizvodnost rada u danim uvjetima.

B) Podjela rada drutvena, tehnika
Kod prikaza nastanka robne proizvodnje navedeno je da je jedan od bitnih elementa
za nastanak takovog oblika proizvodnje bila drutvena podjela rada. Drutvena podjela rada
je takova podjela koja rezultira gotovim proizvodom, za razliku od tehnike, unutarnje
podjele, gdje je radni proces ralanjen na vie faza a svaki radnik obavlja samo jednu fazu. U
takovom sluaju gotov proizvod je rezultat rada svih sudionika u pojedinim fazama.

a) Drutvena podjela rada
Drutvena podjela rada pojavila se vrlo rano, u primitivnim plemenima kad se rad
dijelio po spolu, i ivotnoj dobi. I takova spontana, primitivna podjela imala je utjecaj na rast
proizvodnosti rada jer se svaki lan zajednice bavio s onim aktivnostima s kojima je mogao
najvie doprinositi zajednici.
Osnove ekonomije
13
Radei jedan posao proizvoai se u njemu sve vie usavravaju, rade bre i bolje, a
osim toga pronalaze nove metode, postupke i izmjene , provode bolju organizaciju rada i dr.
pa raste i proizvodnost rada. U povijesti su se obzirom na kontinuirani rast proizvodnosti rada
stalno odigravali procesi u drutvenoj podjeli rada. Tako je kao prva velika drutvena podjela
rada zabiljeeno razdvajanje poljoprivrede na stoarstvo i ratarstvo.U drugoj drutvenoj
podjeli rada dolazi do odvajanja obrta od zemljoradnje. Istovremeno se unutar zemljoradnje
javljaju nove grane kao na pr. vinogradarstvo, voarstvo, vrtlarstvo isl. Isto tako se unutar
obrta stalno javljaju nove djelatnosti. Svi ti procesi rezultat su rasta nivoa razvijenosti
odnosno oni povratno djeluju na daljnji rast gospodarstva i drutva. To znai da se drutvena
podjela rada na temelju stalnog rasta proizvodnosti rada sve vie razvijala pa se dana svako
nacionalno gospodarstvo dijeli na privredne djelatnosti, privredne grane, privredne grupacije i
tvrtke.
Gospodarske djelatnosti su:
-industrija i rudarstvo,
- poljodjelstvo i ribarstvo,
- umarstvo,
- vodoprivreda,
- graevinarstvo
- promet i veze,
- trgovina,
- turizam i ugostiteljstvo,
- zanatstvo,
- komunalne djelatnosti

Gospodarske djelatnosti dijele se na privredne grane pa se tako unutar djelatnosti
industrije i rudarstvo nalaze gospodarske grane kao to su prehrambena industrija, tekstilna
industrija, industrija koe i obue, drvna industrija i dr. Gospodarske grane razvijaju se dalje
na gospodarske djelatnosti, pa se tako u prehrambenoj industriji nalaze gospodarske grupacije
kao na pr. proizvodnja hrane, proizvodnja bezalkoholnih pia i sokova, proizvodnja mlijeka i
mlijenih preraevina i sl. U svakoj gospodarskoj djelatnosti nalaze se tvrtke koje se bave
odreenom proizvodnjom kao na pr. Tvornica za proizvodnju mesa i mesnih preraevina,
Pivovara, Mljekara i sl.
Drutvena podjela rada imala je odnosno ima direktan i znaajan utjecaj na razvoj
proizvodnje a time i na cjelokupni razvoj drutva.

b) Tehnika podjela rada
U dugom razdoblju ljudske povijesti oko 1.000 godina vladajui oblik drutvenih
odnosa bio je feudalizam. To je drutveni sistem koji bazira na podlonikim odnosima
utvrenim pravnim propisima a gdje je dominantnu ulogu imala poljoprivreda.
Osnove ekonomije
14
Nepoljoprivredna djelatnost odvijala se kroz obrtniku proizvodnju. Ova proizvodnja bila je
organizirana u cehove kojima je bilo odreeno itav niz obaveza kojih su se lanovi ceha
morali pridravati.Osnovna karakteristika takove proizvodnje je da jedan proizvoa
proizvodi cjelokupan proizvod tj. sve faze rada. Ukidanjem takovog drutvenog sistema i
stvaranjem drutva u kojem je dominantno trino gospodarstvo dolazi i do ukidanja cehova
kao organizacija koje su nespojive sa zahtjevima trine privrede. Obzirom na novonastale
uvjete koji su se odrazili u stalnom irenju trita i potrebama za novim koliinama proizvoda
dolazi i do promjena u organizacija osnovnih proizvodnih subjekata obrtnikih radnji. Proces
proizvodnje poinje se razbijati na pojedine faze ime se direktno utjee na rast proizvodnosti
rada, koja obrnuto djeluju na daljnje detaljiziranje pojedinih faza rada. Taj proces koji je
zapoeo u drugoj fazi trine privrede tzv. manufakturi naziva se tehnika podjela rada.
Procesi zapoeti manufakturi koja poiva na runom radu, imali su odraz u postepenom
uvoenju strojeva u proizvodnju.Time je manufaktura ustupila mjesto modernoj tvornikoj
proizvodnji. Od tog vremena rad se stalno dijeli na sve manje operacije, pa je kao neposredna
posljedica tih procesa i dolo do pojave tekue trake to je predstavljalo revoluciju u
organizaciji proizvodnje. Tehnika podjela rada neposredno dovodi do mogunosti
proizvodnje daleko vee mase proizvoda nego to je to prije bio sluaj a isto tako dovodi do
znaajnog snienja proizvodnih trokova ime proizvodi postaju dostupni daleko veem broju
potroaa odnosno direktno utjee na rast potranje za odreenim proizvodima.
Tehnika podjela rada moe se odrediti kao stalan proces u organizaciji procesa
proizvodnje u cilju iznalaenja proizvodnje to vee mase proizvoda dostupne to irem krugu
potroaa.
Detaljnije obraditi: B. Kovaevi, Osnove ekonomije str. 12. 30.








Osnove ekonomije
15
6. RASPODJELA I PRERASPODJELA
Raspodjela je druga komponenta sustava reprodukcije najue povezana s
proizvodnjom. Proizvodnja kao primarna faza utjee na raspodjelu, koja pak povratno utjee
na dogaanja u proizvodnji, prije svega da proizvoae vie ili manje potie na intenzivan i
produktivan rad. Raspodjela znaajno utjee na efikasno privreivanje, radi ega je ona
znaajan instrument za poveanje i unapreivanja proizvodnje. Suvremene osnove sustava
raspodjele temelje se na takovoj funkcionalnoj ulozi raspodjele. U praksi se nastoje provesti
takvi odnosi u raspodjeli koji e u odreenim drutvenim okolnostima imati najpovoljniji
utjecaj na proizvodnju.
Raspodjela je faza drutvene reprodukcije u kojoj obavlja podjela drutvenog bruto
proizvoda na razliite namjene u drutvu i raspodjelu izmeu razliitih subjekata u
proizvodnji i izvan proizvodnje. Sam proces raspodjele odvija se na nekoliko nivoa.
U primarnoj raspodjeli sudjeluju korisnici koji su sudjelovali u stvaranju drutvenog
bruto proizvoda i to:
a) poduzetnici profit
b) dioniari dividenda
c) vlasnici zemlje renta
d) vlasnici kapitala kamata
e) zaposlenici nadnice (plae)

U drutvu osim sudionika u procesu proizvodnje postoje i djelatnosti ijim
djelovanjem ne dolazi do stvaranja novih vrijednosti, bar ne u sadanjem vremenu
(obrazovanje) za ije funkcioniranje treba osigurati sredstva kao i za sve one koji nisu
ukljueni u bilo kakove aktivnosti (djeca, starci, invalidi) jer to nisu u mogunosti, za one koji
nisu ukljueni u proces rada zbog objektivnih okolnosti (nezaposleni) kao i za razne socijalne
skupine koje ne mogu osigurati egzistenciju.
Sekundarna raspodjela ili preraspodjela odigrava se izmeu uesnika u primarnoj
raspodjeli i ostalih lanova drutva za koje se moraju osigurati sredstva. Svako drutvo ima
razraeni sistem kojim e zahvaati dio sredstava sudionika u primarnoj raspodjeli vodei
rauna o visini tako odreenog iznosa zahvaanja kao i o objektivnim potrebama osiguranja
sredstava za ostale lanove drutva.


Osnove ekonomije
16
Preraspodjela se odvija odreenim mehanizmima kao to su:
a) poreski sustav,
b) kreditni sustav,
c) sustav doprinosa i obaveznih izdvajanja,
d) sustavom direktnih naplata usluga.

Takovim nainom zahvaanja primanja iz primarne raspodjele osiguravaju se sredstva
za funkcioniranje itavog niza djelatnosti kao na pr. obrazovanje (iako se dio obrazovanja
financira sistemom direktne naplate kolarine), zdravstvo, kulturne aktivnosti, socijalna
zatita i dr. U sistemu preraspodjele sudjeluje i drava koja ostvaruje prihode kroz poreski
sustav, carine, takse i sl. a koristi za podmirenje trokova dravne uprave, vojske, policije,
sudstva i sl. Kakav sistem preraspodjele e se provoditi u odreenom drutvu zavisi od
mogunosti i potreba odnosno iznalaenju optimalnih rjeenje u odreenim okolnostima.

Daljnji nivo raspodjele odvija se u privrednim subjektima gdje se raspodjela odvija na :
a) sredstva za buduu proizvodnju, - akumulaciju,
b) sredstva za osobne potrebe zaposlenika.

Na koji nain e se provesti navedena raspodjela zavisi o poslovnoj politici tvrtke
odnosno, poslovnim planovima menadmenta. Sigurno da i u ovoj kao i svakoj raspodjeli
postoje opreni stavovi i interesi. Raspodjela kao neposredna funkcija proizvodnje treba se
provoditi na nain koji e dovesti do optimalizacije proizvodnih ciljeva.
Posljednji nivo raspodjele svodi se na raspodjelu sredstava ostvarenih u prethodnim
nivoima raspodjele na osobnu potronju i zajedniku potronju. Koji dio e sredstava e netko
koristiti za podmirenje potreba zavisi o njegovoj vlastitoj volji i procjeni ostvarivanja veih
neposrednih koristi.
Jasno da je raspodjela izuzetno vana faza u procesu drutvene reprodukcije i ima
neposredni utjecaj na proizvodne tokove radi toga svako drutvo nastoji uspostaviti takav
sistem raspodjele kojim e se ostvarivati najpovoljniji i direktni i indirektni uinci na privredu
a time i cjelokupno drutvo.



Osnove ekonomije
17
7. RAZMJENA OBLICI I KARAKTERISTIKE
Razmjena je faza u procesu drutvene reprodukcije koja povezuje proizvodnju preko
raspodjele s potronjom. Kako je drutvena podjela rada dovela do orijentacije proizvoaa
na jedan ili manju grupu proizvoda to do drugih dobara mogu doi jedino procesom razmjene.
Razmjena omoguuje da lanovi drutva dou do potrebnih proizvoda koje sami ne
proizvode. Istovremeno razmjena je osobito znaajna za proizvoaa jer se tako potvruje da
su resursi uloeni u proizvodnju pokazali svoju opravdanost te na taj nain omoguili njegovu
daljnju egzistenciju. U sluaju da se to ne desi dolazi u nemogunost podmirenja uloenih
sredstava, ostaje bez zarade odnosno dolazi u pitanje daljnja mogunost djelovanja. Radi toga
se razmjena ocjenjuje znaajnom fazom u procesu drutvene reprodukcije i trai veliku
umjenost i snalaljivost proizvoaa da osigura opstanak na tritu.
Proces razmjene odvija se na tritu a prvi procesi razmjene odvijali su se neposredno
tj roba se razmjenjivala direktno za drugu robu. Takav oblik razmjene naziva se trampa. Jasno
da je takav oblik razmjene nepodesan jer se svaki sudionik pojavljuje istovremeno kao
prodava i kao kupac to je vrlo teko ostvariti pa se i razmjena teko odvijala. Drutvo je bilo
svjesno tog problema i trailo je nain njegova rjeenja koji je naen pojavom novca.
Ulaskom novca u proces razmjene u principu ne bi trebalo biti problema da se ona i odigrava
iako je taj problem daleko sloeniji nego to to izgleda na prvi pogled. Da bi se razmjena
mogla izvoditi potrebno je uskladiti odnose na tritu tj, u ponudi i potranji
Kad govorimo o ponudi mislimo na cjelokupnu masu raznih proizvoda i usluga koji se
u odreenom momentu nalaze na tritu. Ova ponuda rezultat je proizvodnje brojnih
individualnih poduzetnika koji su na temelju vlastitih spoznaja i procjena proizveli proizvode
odreene koliine, vrste i kvalitete. Da li je njihova procjena bila ispravna doznaje se tek na
tritu kad se nasuprot ponudi stavlja potranja. Kad govorimo o potranji mislimo iskljuivo
na platenu potranju, koja predstavlja sumu novca kojom raspolau potencijalni kupci za
kupnju ponuenih proizvoda. Cilj je svakog proizvoaa da proda robu a svakog kupca da
doe do proizvoda kojim e zadovoljiti neku potrebu dok je sa stanovita drutva vano
postii optimalno usklaenje ovih odnosa, u cilju kontinuiranog i ravnomjernog razvoja.
Neophodno je da u tome uz trite trebaju djelovati i institucionalni imbenici kako bi se taj
proces odigravao uz optimalne uvjete u danom vremenu. Navedeno govori o znaaju i ulozi
razmjene u osiguranju kontinuiteta procesa drutvene reprodukcije i interesu svih imbenika
da se ona odigrava to bre, jednostavnije i racionalnije.

Osnove ekonomije
18
8. POTRONJA VRSTE POTRONJE
Proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja ine jedinstveni sustav drutvene
reprodukcije, u kojem je potronja krajnji cilj i smisao proizvodnje. Proizvodnja omoguuje
potronju, neprestano stvara nove predmete za potronju ali i potronja omoguuje
proizvodnju jer bi inae ona bila besmislena. Nitko nee proizvoditi proizvode koji nisu
namijenjeni potronji, odnosno koji nikome ne trebaju. Potrebe za potronjom pokreu
proizvodnju tj. ona daje poticaj proizvodnji a istovremeno stvara nove potrebe. U
neprekidnom nastajanju novih potreba te iznalaenju naina da se one podmire lei
svakodnevna pojava novih proizvoda u cilju zadovoljavanja stalno rastuih potreba.
Pod potrebama podrazumijevamo koliinu i vrstu zahtjeva to ih pojedinci ili grupe
imaju u okruenju u kojem ive. Osnovna podjela potreba je na primarne i sekundarne.
Primarne potrebe su tzv. egzistencijalne i one obuhvaaju potrebe za hranom,
odijevanjem, stanovanjem i sl..Na koji nain i kako se podmiruju primarne potrebe zavisi o
visini dohotka. Stanovnitvo nerazvijenog svijeta najvei dio dohotka izdvaja za podmirenje
elementarnih potreba a i te se zadovoljavaju u vrlo skromnom opsegu. To je svijet u kojem je
visoka stopa prirodnog prirataja, niski nivo obrazovanja, dominirajua agrarna proizvodnja
koja ne moe stvoriti proizvodnju hrane niti za podmirenje vlastitih potreba, kronina
neishranjenost i bolesti u vezi s njom , visoka smrtnost djece i sl. U takovoj situaciji i onako
skromne dohotke stanovnitvo je prisiljeno troiti iskljuivo na kakovo takovo zadovoljenje
primarnih potreba. Obrnuta je situacija u razvijenom dijelu svijeta. U tom dijelu svijeta
razmjerno manji dio dohotka otpada na podmirenje primarnih potreba a i tada su one
zadovoljene na bitno viem nivou nego to je to sluaj u nerazvijenom svijetu. Visoko
razvijene zemlje svijeta, u pravilu, imaju visok ivotni standard, to znai da potronja po
obujmu i strukturi zadovoljava njihove potrebe njihovog stanovnitva.
Sekundarne potrebe su one koje nisu presudne za egzistenciju ali predstavljaju nivo
ivotnog standarda. Mogunost zadovoljavanja ovih potreba zavisi o nivou dohotka. Kako
stanovnitvo nerazvijenih zemalja u pravilu cjelokupan dohodak troi na podmirenje
primarnih potreba to za sekundarne potrebe nema prostora u strukturi dohotka, gladni ljudi ne
odlaze u kazalite. U razvijeno svijetu postoji daleko vei prostor u strukturi dohotka za
podmirenje sekundarnih potreba to je jo jedna potvrda prije utvrene injenice o viem
ivotnom standardu u tom dijelu svijeta.


Osnove ekonomije
19
Potronja se moe dijeliti po raznim kriterijima pa tako imamo:
1) S obzirom na namjenu:
a) proizvodna potronja
b) neproizvodna potronja.

2) S obzirom na broj subjekata potronje:
a) osobna potronja,
b) zajednika potronja
c) opa potronja

3) S obzirom na porijeklo:
a) potroako dobro domae proizvodnje
b) potroako dobro iz uvoza

4) S obzirom na vrstu faktora:
a) potronja sredstava za rad
b) potronja predmeta rada
c) potronja radne snage

Iz navedenih vrsta podjele potronje prema raznim kriterijima, posebno je znaajna
podjela na proizvodnu i neproizvodnu potronju.
Proizvodna potronja predstavlja neprekidno obnavljanje faktora proizvodnje u istom
ili veem obujmu. Ona predstavlja proces akumulacije koji je uvjet kontinuiteta poslovanja i
privreivanja svakog poduzea. Koji dio novostvorene vrijednosti u strukturi raspodjele e se
usmjeravati u ovaj oblik potronje zavisi o poslovnim odlukama, planovima i programima
voditelja poslovanja kod ega treba voditi rauna da je ovaj oblik potronje odricanje od
sadanje potronje za budue znatno vee uinke.
Neproizvodna potronja moe se podijeliti na osobnu i drutvenu.
Osobnom potronjom ljudi zadovoljavaju osobne potrebe zavisno o nivou ostvarenog
dohotka. Na koji nain i u koje oblike potronje e se troiti dohoci zavisi o itavom nizu
okolnosti no bitno je da se svaki potroa ponaa racionalno tj. u skladu sa svojim
mogunostima. Svaki pojedinac odnosno obitelj nastojat e svojim nivoom dohotka
ostvarivati maksimalno zadovoljenje potreba u danom trenutku. Da li e kod toga troiti cijeli
dohodak, samo dio dok e drugi dio stavljati na razne oblike tednje ili budui dohodak kroz
Osnove ekonomije
20
koritenje kreditnih sredstava stvar je vlastite procjene o mogunosti podmirenja potreba u
nekom vremenu.
Pod drutvenom potronjom mislimo na zajedniku i opu. Zajednikom potronjom
zadovoljavaju se ire potrebe stanovnitva kao na pr. zdravstvo, obrazovanje, kultura i sl.
Sredstva za financiranje ove potronje ostvaruju se instrumentima preraspodjele, porezima i
doprinosima iz dohodaka koje ostvaruju uesnici u raspodjeli i razmjeni. Opa potronja
predstavlja potronju drave odnosno njenih institucija, kao to su dravna administracija,
vojska, policija, sudstvo i sl. Ova potronja financira se sredstvima prorauna drave odnosno
niih drutveno politikih zajednica upanija, opina i gradova. Na koji nain i u kojem
opsegu e se moi podmirivati drutvena potronja zavisi o nivou razvijenosti pojedine
nacionalne privrede odnosno mogunostima izdvajanja za podmirenje ovih vrsta potreba.
Detaljnije: B. Kovaevi, Osnove ekonomije, str. 30. 38.




9. OSNOVNI FAKTORI PROIZVODNJE
Osnovni faktori proizvodnje su zemlja, rad i kapital. Uspostavljanjem odreenog
odnosa izmeu ovih elemenata organizira se odreeni oblik proizvodnje. Svaki od navedenih
elementa ima svoju funkciju i znaaj u uspostavljanju proizvodnih procesa koji imaju za cilj
postizanje optimalizacije koritenja raspoloivih resursa radi postizanje maksimalne
korisnosti odnosno zadovoljenje postojeih potreba. Radi toga je potrebno ukazati na osnovne
znaajke svakog od prije navedenih tri elementa.
Ove teme obraene su u B. Kovaevi: Osnove ekonomije str. 56. 73.






Osnove ekonomije
21
10. NOVAC
Kao to je ve bilo spomenuto u prvim oblicima proizvodnje ljudi su stvarali
iskljuivo za podmirenje vlastitih potreba, tzv. naturalna proizvodnja. Rastom proizvodnosti
rada to je rezultiralo pojavom vika rada te drutvene podjele rada dolazi do robne
proizvodnje. Proizvoai da podmire vlastite potrebe moraju do proizvoda koje ne proizvode
doi procesom razmjene. Osnovni problem koji se namee je kako izvesti proces razmjene.
Taj problem spontano je rijeen zamjenom robe za robu ili tzv. trampom. Iako je ovakav
nain stjecanja potrebnih dobara znaio korak naprijed, ipak on ima niz ogranienja. Svaki
prodava istovremeno mora biti i kupac, i obratno to je vrlo teko uskladiti. Osim toga in
kupnje i prodaje odvija se istovremeno tj. nema vremenskog razmaka izmeu prodaje robe i
kupnje nekog drugog dobra. Jasno da sve vea masa proizvedenih dobara nuno trai rjeenje
njenog prebacivanja u sferu potronje. Taj problem rjeavan je ubacivanjem veeg broja
raznih predmeta kao posrednika u razmjeni, kao to su na pr. ulje, vino, krzno, stoka, koe i
sl. Svaki od tih premeta imao je manje ili vie nedostataka kao to su nedjeljivost,
ogranienost teritorija na kojem funkcioniraju, nemogunost uvanja i sl. Tokom vremena iz
brojnih vrsta raznih predmeta kojim su imali funkciju posrednika u robnoj razmjeni (dodue
ogranienu) izdvojili su se plemeniti metali zlato i srebro koji su postali sredstvo preko kojeg
je bilo najjednostavnije provesti proces razmjene, jer su u svakom trenutku bili zamjenjivi za
neko drugo dobro. Od tog trenutka (koji se javlja u razliitim razdobljima kod razliitih
naroda) moe se govoriti o pojavi novca. Prvi kovani novac proizveden je u dravi Lidiji u
Maloj Aziji u 7. stoljeu p.n.e., to se smatra prvom serijskom proizvodnjom novca. Usput
moe se spomenuti da visoka civilizacija Inka nije poznavala novac kao uostalom ni kota.
Novac je dugo vremensko razdoblje funkcionirao u obliku kovanog novca. Takav novac
sadrava svoju unutarnju vrijednost ali je daleko znaajnije da se preko te vrijednosti mogu
nabaviti razne druge robe. Meutim metalni novac ima nedostatke kao to su teina,
nesigurnost prijenosa na putovanjima te troenje, habanje kovanica. Zakonsko odstupanje u
teini pojedine kovanice zove se remedijum i nakon toga se novac morao povlaiti iz opticaja.
Meutim to se nije deavalo ve je i takav manje vrijedni novac i dalje obavljao svoju
funkciju. Upravo ta injenica da je oblik a ne sadraj bitan za proces razmjene dovela je do
uvoenja u opticaj sredstva koje obavlja robnu razmjenu bez obzira na unutranju vrijednost,
dolo je do pojave papirnatog novca, novanice su krenule u opticaj.
Prvi se pokuaji papirnatog novca javljaju u Kini u 12. stoljeu, a u Americi, u dravi
Massachusetts 1690 godine za vrijeme rata s Kanadom. U Francuskoj se javlja 1716. godine
na inicijativu kotlananina Lawa (taj pokuaj je neslavno zavrio a sam Law spasio se
Osnove ekonomije
22
bijegom), te za vrijeme Francuske revolucije (asignati). U Engleskoj se javio za vrijeme
napoleonskih ratova dok se u Rusiji pojavio u vrijeme Katarine II.
Novanice su komadi papira koje imaju svoje ime , naznaenu vrijednost te naziv
drave koja ga je izdala. Papirnati novac nema neku znaajniju vrijednost ve predouju
vrijednost koju mu je odredio izdava drava koja i titi vrijednost izdanog novca. Danas u
gotovinskom prometu nema zlatnog i srebrnog novca (osim za numizmatiare i neke posebne
namjene jubileji, proslave i sl.) ve se nalazi papirnati novac novanice raznih apoena te
metalni novac sitni koji je u opticaju iz praktinih razloga jer bi se papirnati sitni novac
zbog velikog broja novanih transakcija brzo unitavao to bi izazivalo znatno vee trokove
emisije potrebne koliine novca za opticaj.
Detaljnije: Isto, str. 248. 253.


10.1. Funkcije novca
Kretanjem u robnom prometu novac obavlja odreene funkcije i to:
a) Mjerenje vrijednosti
Nastankom odnosno razvojem robne proizvodnje dolo je do pojave novca kao
sredstva koje omoguava bre i nesmetano odvijanje robnog prometa. Da bi se to moglo
odigravati potrebno je utvrditi zajedniku jedinicu kojom e se mjeriti vrijednost. Kao to za
razliite mjere postoji osnovna jedinica (za masu, duinu, zapreminu, povrinu i sl.) tako je i
za mjerenje vrijednosti potrebno nai osnovnu polaznu jedinicu temeljem koje e se moi
izraavati vrijednosti razliitih roba odnosno razliitih koliina roba. Tako su na razliitim
teritorijima nastajale razne osnovne jedinice koje su i dobivale svoja imena zavisno od
povijesnih dogaaja vezanih za robni promet kao na pr. kuna, dolar, marka funta, kruna
odnosno danas euro i sl. Na taj nain moe se izraziti vrijednost svake robe u jedinicama
veim od osnovne jedinice (na pr. 1.000 kuna) ili manjim (na pr. 55 lipa). Kada se vrijednost
robe izraava u novcu tada govorimo o cijeni. Na cijenu robe osim same vrijednosti robe
mogu utjecati i drugi elementi ako to su promjena u vrijednosti novca (smanjenje vrijednosti
novca dovodi do rasta cijena iako se sama vrijednost robe nije promijenila), stanje na tritu,
tj.odnosi izmeu ponude i potranje te utjecaj netrinih elemenata (odreivanje cijena od
strane dravnih institucija, monopolske cijene i sl.).



Osnove ekonomije
23
b) Novac kao sredstvo razmjene
Govorei o robnoj proizvodnji spomenuli smo da su se prvi oblici razmjene odigravali
neposrednom razmjenom roba za robu tj. trampom. (dodue i dananja razmjena je roba za
robu samo to razmjenu nosi specifina vrsta robe novac) to se pokazalo nepodesnim i
onemoguavalo je normalno odvijanje robne razmjene, jer je svaka prodaja istovremeno bila i
kupnja. Ulaskom novca u robni promet dolazi do razdvajanja prodaje i kupnje na dva
odvojena procesa. To znai da prodava novac dobiven za prodanu robu moe utroiti na
potpuno drugom mjestu i u drugom vremenu. Proizvedene robe imaju jasno odreen put tj. iz
proizvodnje preko razmjene u potronju bez obzira koji oblik, dok novac stalno mijenja
vlasnika, nalazi se u sferi prometa, stalno se promee odnosno neprestano se odvija opticaj
novca.
Postavlja se pitanje koliko je novca potrebno da se opticaj odvija bez zastoja. Iako
postoje razliita miljenja o toj veliini, koliina novca u opticaju moe se izraziti kao zbroj
cijena svih prodanih roba umanjen za sumu roba prodanih na kredit te sumu roba obraunatih
putem kliringa a uvean za sva dospjela plaanja (robe prodane na kredit u prethodnim
razdobljima). Tako utvrena veliina dijeli se s brojem opticaja istoimenih komada novca.
Pomou prije izvedene formula utvruje se masa novca koja mora cirkulirati kroz robno
novane transakcije da bi se one mogle odvijati bez smetnji i ogranienja.

c) Sredstvo ouvanja vrijednosti
Novac moe sluiti i kao sredstvo uvanja vrijednosti. Naime obzirom na pojavu
odreenih nesigurnosti na razliitim tritima (vrijednosni papiri, nekretnine i sl.) novac daje
odreenu sigurnost u nekom vremenu (pretpostavka je stabilna vrijednost novca) a uz to brzo
je operativan za razliku od nekih drugih oblika imovine. To znai da ljudi dio novanih
sredstava uvaju iz sigurnosnih razloga odnosno nepovjerenja u novarske institucije ali i u
gospodarske prilike. Kod toga se javlja odreeni gubitak jer na novac uloen na tednju ili
neki drugi depozit ulaga ostvaruje kamate to u sluaju uvanja gotovine izvan novarskog
sistema nije sluaj. Odluku o nainu uvanja novanih sredstava donosi pojedinac uzimajui u
obzir prednosti i nedostatke svakog pojedinog oblika uvanja novca.
Novac ima vrijednost koja moe biti materijalna, funkcionalna, nominalna i realna.
Materijalnu vrijednost novca ini njegov sadraj odnosno vrijednost materijala iz
kojeg je izraen. Kovani novac iz plemenitih metala (tzv. punovrijedni novac) imao je
svoju vrijednost koja je bila izjednaena sa zakonskom vrijednou tj. oblik i sadraj bili su
jednaki. Papirnati novac ima neku vrijednost (troak papira, boje, likovnih rjeenje i sl.) ali
Osnove ekonomije
24
ona je puno manja od njegove zakonske vrijednosti, novanica od 1.000 kuna koja cirkulira
kroz novani opticaj i obavlja transakcije prema svojoj nominalnoj vrijednosti ima daleko
manju stvarnu vrijednost nego ona koju zakonski predstavlja. Obrnuti je sluaj kod kovanica
koje imaju viu materijalnu vrijednost od zakonske ali to je ve spomenuto da se odnosi na
sitni koji obavlja velik broj transakcija pa se mora izraivati iz materijala koji e to
omoguavati.
Funkcionalna vrijednost novca proizlazi iz njegove sposobnosti da se pomou njega
obavlja proces robne razmjene, to je prije navedeno u funkciji novca kao sredstva razmjene.
Nominalna vrijednost novca navedena je na samom novcu odnosno pojedinoj
novanici na pr. 500 kuna. Sve novanice i kovanice predstavljaju zakonsko sredstvo plaanja
koje je drava odredila kao novac i svaki sudionik u novanim transakcijama mora ga
prihvaati bez obzira na njegovu stvarnu vrijednost. Obzirom na stalne promjene u
ekonomskom sustavu dolazi do razmimoilaenja izmeu nominalne vrijednosti i realne
vrijednosti novca.
Realna vrijednost novca predstavlja koliinu dobara koje se mogu kupiti za odreeni
nominalni iznos. Ukoliko dolazi do rasta cijena za isti nominalni iznos moi e se kupiti sve
manje dobara to znai da se moe govoriti o padu vrijednosti novca ili njegovoj deprecijaciji.
Ukoliko u duem vremenskom periodu dolazi do smanjenja realne vrijednosti novca tada
govorimo o padu ivotnog standarda i sve nepovoljnijim uvjetima ivota, pa zato svaka
drava nastoji mjerama ekonomske politike zadrati realnu vrijednost novca kako bi se
zadrao ili podigao ivotni standard graana kao temeljno pitanje gospodarskog programa
svake vlade u svakoj dravi.

Promjene u vrijednosti novca, a najee se radi o smanjenju njegove vrijednosti su
inflacija i devalvacija.
Inflacija predstavlja porast ope razine cijena, a stopa inflacije je stopa promjene ope
razine cijena. Rast cijena moe biti izraen u razliitim intenzitetima pa se inflacija moe
izraziti kao:
a) umjerena inflacija - do 10 % godinje, (visoko razvijene zemlje)
b) visoka inflacija iznad 10 % pa do vie od 100 % godinje (Brazil, Argentina,
Jugoslavija i dr.)
c) hiperinflacija mjeseni porast cijena vie od 50 % (Njemaka 1922.-
1923.godine, Grka, Maarska poslije 2. sv. rata, Zimbabve i dr.)
Osnove ekonomije
25
Hiperinflacija se pojavljuje u izuzetnim okolnostima i u pravilu traje krae vrijeme, a
njezino rjeavanje trai duboke zahvate u monetarno financijski odnosno cjeloviti privredni
sistem. Visoka inflacija se moe ee pojaviti a uzrok joj lei u nerijeenim privrednim
problemima i loe uspostavljenom financijskom sistemu drave. Niska inflacija je stalno
prisutna u svim razvijenim zemljama svijeta.
O uzrocima inflacije postoje razliite teorije, ali sve se slau da su najei uzroci
inflacije poveana koliina novca u opticaju te neefikasan privredni sistem.

Kao najei uzroci inflacije navode se inflacija potranje i inflacija trokova.
a) inflacija potranje polazi od rasta cijena zbog vika potranje. Potranja za robama
raste bre od proizvodnih mogunosti, tj. ponude roba. Kako postoji vie raspoloivog novca
u odnosu na ogranienu ponudu to u prvo vrijeme dovodi do rasta zaposlenosti a kada ni puna
zaposlenost ne moe osigurati ponudu za sav raspoloivi novac tada dolazi do rasta cijena,
odnosno vrijednost novaca opada jer za istu koliinu robe treba izdvojiti veu masu novca.
b) inflacija trokova polazi od strukturnih neusklaenosti i rasta cijena proizvodnih
faktora. Cijene rastu bez obzira na obujam zaposlenosti i iskoritenosti kapaciteta jer rast
cijena proizvodnih faktora je rezultat vanjskih utjecaja a ne unutarnjih odnosa.

Specifian uzrok inflacije je tzv. oekivana inflacija. Ona je rezultat injenice da
gospodarski subjekti kod donoenja poslovnih planova i odluka polaze od pretpostavke da e
doi do inflatornih tendencija pa u kalkulacije ugrauju odreenu stopu inflacije. To se
neposredno odraava u rastu cijena. Rast cijena dovodi do pritiska na rast nadnica, a
istovremeno i dravni proraun se planira temeljem novo uspostavljenih odnosa. U sutini
kod takovog sluaja ne mijenjaju se odnosi izmeu pojedinih subjekata jedino dolazi do rasta
razine cijena dok svi ostali elementi normalno funkcioniraju. Takav vid inflacije tj.
istovremeni rast cijena i nadnica mogu je samo u uvjetima umjerene inflacije dok u uvjetima
visoke inflacije a posebno hiperinflacije dolazi do bitnog raskoraka izmeu nivoa cijena i
dohodaka odnosno dolazi do bitno znaajnog pada ivotnog standarda.

Stabilizaciji cijena i smanjivanju inflacije u pravilu se pristupa na dva naina:
a) Defenzivnom ili restriktivnom politikom, ije glavne karakteristike su neposredna
kontrola cijena i smanjivanje agregatne potranje to se postie prvenstveno monetarnim
restrikcijama. To znai eliminirati viak potranje i uskladiti ga s ponudom odnosno
proizvodnjom. Problem je u tome to se viak potranje ne moe uskladiti s ponudom jer
Osnove ekonomije
26
restriktivne mjere dovode do smanjenja proizvodnje. Kako se ne smanjuju trokovi i ostali
ulazni elementi to dolazi do rasta trokova po jedinici ime se stvara pritisak za rast cijena.
Nedostaci defenzivnog rjeavanje inflacije mogu se ublaiti rigoroznom kontrolom cijena,
reduciranje agregatne potranje, rigorozna kontrola trokova i dijelova dohotka, prvenstveno
kontrola plaa i javne potronje. Obzirom da u nie razvijenim zemljama stalno postoji
problem niskih plaa kao i nivoa zadovoljavanja zajednikih potreba to u pravilu dolazi vrlo
brzo do poputanja u nekim elementima antiinflacijskog programa a konano i do njegovog
naputanja
b) Ofenzivni razvojni program za smanjivanje inflacije znai usklaivanje ponude i
potranje temeljem poveanja proizvodnje. Takav program znai svoenje potronje u realne
okvire i poveanje efikasnosti, to se moe ostvariti strukturnim prilagoavanjem privrede a
za to treba due vrijeme. Ovo prilagoavanje privrede mora se izvesti na zdravom novcu i
realnoj akumulaciji u emu je znaajna i dodatna akumulacija iz inozemstva te na financijskoj
disciplini i prilagoeno restriktivnoj monetarnoj politici. Takav program mora se provoditi
kao cjeloviti razvojni program jer zadire u brojna pitanja gospodarske politike odnosno
politike razvoja.

Bez obzira kakav e se antiinflacijski program provoditi on mora biti ostvaren u
okviru gospodarskog sustava, ekonomske i razvojne politike.
Inflacija znai smanjenje vrijednosti novca to se vidi kroz odnose na tritu a moe se
deavati kontinuirano u duem vremenskom razdoblju. Meutim ukoliko drava utvrdi da
njezino mjerilo cijena (novana jedinica) ima realno manju vrijednost tada donosi zakonski
akt kojim uspostavlja novu vrijednost nacionalne valute a taj postupak naziva se devalvacija.
Pojam suprotan inflaciji je deflacija. Ona je rezultat pada ope razine cijena. Takovi
sluajevi su vrlo rijetki ( u SAD 1955. godine), a trajnije deflacije proizlaze iz recesija kako je
na pr. u SAD u zabiljeena 1929. 1933. godina.Ako se ocjeni da je dolo do rasta
vrijednosti nacionalne valute tada drava sprovodi postupak kojim se zove revalvacija.
Detaljnije: Isto: str. 305. 318.

Na kraju ovog dijela o novcu, postavlja se pitanje koje vrste novca postoje. Danas su
glavni monetarni agregati kvantitativne ponude novca M1 i M2.


Osnove ekonomije
27
M1 predstavlja novac u uem smislu ili tzv. transakcijski novac. On se sastoji od:
a) kovanice
b) papirnati novac
Kovanice i papirnati novac predstavljaju gotovinu koja je zakonsko sredstvo
plaanja te se mora prihvatiti za sva privatna i javna dugovanja.
c) tekui rauni depoziti a vista ili bankovni novac. To su novana sredstva
poloena u banke ili druge financijske institucije na teret kojih se moe ispisati ek. Depozit
je poput svakog drugog sredstva razmjene. Bankovni depoziti na tekuim raunima posjeduju
bitna svojstva novca pa se smatraju novcem u uem smislu, tj. ine dio M1.

M2 predstavlja novac u irem smislu ili tzv. iri novani agregati. M2 naziva se kvazinovcem.
Sastoji se od M1 te tednih rauna i oroenih depozita. Temeljem tednih rauna i oroenih
depozita nije mogue izvesti direktno plaanje ali se oni relativno brzo (osobito tedni ulozi)
mogu pretvoriti u gotov novac.
Novac je sve to je opeprihvaeno kao sredstvo razmjene. Pod novcem
podrazumijevamo prije navedene veliine M1 odnosno M2. Iako neki autori u obrazloenje
vrsta novca uvode i druge veliine moe se ocijeniti da se prije navedene kategorije mogu
usvojiti kao prihvatljive.



11.TRITE - POJAM I FUNKCIJE
Danas privredne tokove u svijetu karakterizira proizvodnja za trite. Po tim pojmom
se prvenstveno misli na neki prostor na kojem se prodaju ili kupuju razna proizvodi uz
trenutno prisutne cijene. Sam naziv najvjerojatnije potjee od pojma trg kao mjesta jer se
nekad robni promet odigravao na gradskim trgovima u odreene dane (sajmovi) ili nekim
posebnim dogaajima (protenja i sl.).Najee se definira kao mjesto susretanja ponude
(prodaje) i potranje (kupnje). Danas se robni promet odigrava i bez direktnih susreta
sudionika posredstvom novijih sredstava, pote, telefona, raunala i sl.
Pojam trita se moe definirati kao ukupnost svih robno novanih veza izmeu
ekonomskih subjekata u drutvu zasnovanom na drutvenoj podjeli rada. Iako se pod tritem
prvenstveno misli na trite materijalnih dobara, ipak se na njemu odvijaju i druge transakcije
Osnove ekonomije
28
iz domene trgovakog, ekonomskog ili autorskog prava. Svoj utjecaj na trite imaju ak i
transakcije koje se odvijaju mimo zakonskih odredbi tzv. sivo trite.

Trite se moe dijeliti prema vie kriterija i to:
a) Prema opsegu prostora: lokalno, regionalno, nacionalno, svjetsko,
b) Prema nainu prijelaza iz proizvodnje u potronju: trgovina na veliko, trgovina na
malo,
c) Prema vrsti roba: trite poljoprivrednih proizvoda, trite automobila, trite
vrijednosnih papira, i sl.
d) Prema istovjetnosti: homogeno i heterogeno trite.

Nastanak i razvoj trita povezan je s drutvenom podjelom rada koja je dovela do
specijalizacije proizvoaa koji proizvode jadan ili manju grupu proizvoda i do drugih
proizvoda mogu doi jedino putem trita. Drutvena podjela rada kao to je ve napomenuto
imala je znaajan utjecaj na razvoj drutva jer se proizvoai specijaliziraju za proizvodnju u
kojoj mogu postizati maksimalne rezultate, odnosno prema naelu komparativnih prednosti za
proizvodnju u kojoj e ostvarivati proizvodnju s niim trokovima po jedinici proizvoda.

Ve je prije naglaeno da jedino trite moe dati odgovor na tri temeljna pitanja, to,
kako i za koga proizvoditi, to znai da automatizam trita djeluje na regulaciju odnosa u
privrednom sistemu. Ova regulacija postie se preko osnovnih funkcija trita a koje su:
a) Selektivna na tritu se odigrava selekcija proizvoda. Kako se proizvedena
dobra razmjenjuju na tritu gdje se formira i prodajna cijena to se proizvoai usmjeravaju
na proizvodnju onih proizvoda kojima e ostvarivati maksimalne efekte a koji ine ukupnu
drutvenu potranju,
b) Alokativna postizanje optimalne alokacije gospodarskih resursa postie se
uspostavom takove kombinacije faktora proizvodnje kojima se osigurava najvei uinak. To
znai da trite raspodjeljuje raspoloivi fond drutvenog rada i materijalnih uvjeta
proizvodnje na pojedine grane proizvodnje prema danim potrebama.
c) Distribucijska mehanizmom trita odreuje se primarna raspodjela ostvarenog
dohotka u zemlji odnosno odreuje uee svakog sudionika u prisvajanju dijela ostvarenog
dohotka.
Osnove ekonomije
29
d) Informativna trite daje informacije proizvoaima o uspjenosti ili
neuspjenosti njihove proizvodnje, o novim proizvodima, o konkurenciji odnosno o itavom
nizu informacija bitnih za donoenje poslovnih odluka.
e) Razvojna trite stalno zahtjeva iznalaenje novih tehnolokih rjeenja to
dovodi do smanjenja trokova i rasta konkurentnosti. Posebno je znaajno da trite stalno
trai nove koliine i nove kvalitetnije proizvode a to se moe postii stalnim izdvajanjem
dijela ostvarenih poslovnih rezultata u investiranje, odnosno stalno inoviranje tehnolokog
parka kao bitnog uvjeta opstanka u konkurentnim odnosima na tritu.

Prema navedenom trite je mjesto na kojem se stvaraju uvjeti za postizanje
ekonomske ravnotee no sigurno je da se ona ne moe ostvarivati samo automatizmom trita
ve su potrebni i drugi regulatori kako bi se izbjegli poremeaji odnosno osigurao
ravnomjerni tijek gospodarskih tokova.
Jedna od bitnih odrednica suvremenih odnosa je djelovanje monopola. Monopoli su
najvea privredna poduzea koja raznim oblicima povezivanja krupnih individualnih kapitala
dobivaju vladajuu ulogu u sistemu proizvodnje, raspodjele razmjene i potronje.
Detaljnije:Isto: str. 156. 163.
Postoji vie oblika monopolistikih udruenja, a to ovisi o podruju njihove
djelatnosti, o stupnju razvoja, pa i o tendenciji u pojedinim zemljama.Ti oblici nisu statiki,
ve se mijenjaju prema postojeoj ekonomskoj situaciji, tj. prema veoj ili manjoj sigurnosti u
privrednim poslovima, prema tehnolokim i drugim uvjetima i stupnjevima koncentracije i
centralizacije, prema mogunostima supstitucije pojedinih dobara zbog novih otkria kao i
meunarodnih odnosa.
Povijesno gledano, meu prvim oblicima udruivanja pojavio se kartel, vrlo
rasprostranjeni oblik monopolistikog udruenja. To je najnii oblik udruivanja, u kojem
zajedniki interesi dolaze do izraaja osobito u sferi prometa. Obino se radi o podjeli trita
izmeu poduzea lanica kartela. Dogovaraju se o uvjetima prodaje, cijenama, kvoti
proizvodnje i sl. Sve lanice kartela zadravaju svoju proizvodnu, trgovaku i financijsku
samostalnost. Sindikati su vii oblik kartela, a svrha udruivanja je uteda trokova jer se
ugovorom obuhvaa zajednika nabava sirovina i plasiranje roba.
Trust je vii oblik monopolistikog udruivanja. Tu postoji jedinstven program
proizvodnje za sve lanice trusta a vodi se i jedinstvena financijska politika. U njemu lanice
gube proizvodnu , trgovaku i financijsku samostalnost. Vlasnik poduzea koje je ulo u trust
dobiva odreeni broj dionica razmjerno veliini svojeg kapitala.
Osnove ekonomije
30
U koncern se udruuju poduzea raznih grana proizvodnje. Udruena poduzea mogu
biti karteli ili trustovi, koji zadravaju svoju pravnu samostalnost ali su podvrgnuti
zajednikoj kontroli financiranja, tj. putem dionica (holding kompanije).U koncern ulaze
industrijska, trgovaka i transportna poduzea kao i banke to znai da se financijski povezuju
i stjeu veliku ekonomsku snagu.
esto se ujedinjuju poduzea koja u proizvodnji pojedinih artikala ine cjelinu i tako
nastaju kombinati. Radi se o spajanju vie grana u jednome poduzeu koje jedna prema
drugoj imaju pomonu ulogu, a mogu biti vertikalni i horizontalni. U prvom sluaju radi se o
sukcesivnim fazama procesa proizvodnje dok se u drugom sluaju uz glavnu djelatnost
javljaju i dopunske djelatnosti.



12. ULOGA DRAVE U GOSPODARSTVU
Trino gospodarstvo pretpostavlja da se sva dobra razmjenjuju za novac pri danim
trinim cijenama odnosno da na to djeluje tzv nevidljiva ruka. Meutim u stvarnom
svijetu stvari se ne odigravaju na idealan nain to dovodi do nezaposlenosti, velikog
raskoraka izmeu bogatih i siromanih, nedovoljne uinkovitosti, pretjeranog zagaivanja i sl.
U modernim gospodarstvima drava preuzima brojne zadatke u cilju rjeavanja nedostataka
trinih mehanizama. U tom pravcu mogu se navesti bitne funkcije drave i to:
1) Drava utvruje zakonsku regulativu odnosno pravni okvir u kojem djeluje trite, kao
na pr.zakonski okvir djelovanja gospodarskih subjekata, pravo vlasnitva, kontrola
novane mase, standardi i mjere i sl
2) Drava provodi alokaciju resursa kroz potronju drave, poreznom politikom i
vlastitom proizvodnjom. Drava kao potroa utjee na tokove proizvodnje jer
temeljem ugovora s privatnim kompanijama utjee na njihovu strukturu proizvodnje.
Poreznom politikom djeluje na interes privatnih kompanija za proizvodnjom
odreenih dobara kapitalnih ili potronih. Istovremeno drava osigurava proizvodnju
tzv. javnih dobara koju privatna proizvodnja ne moe provesti jer se koristi tako
iroko rasprostranjuju da nijedno poduzee ili potroa nemaju ekonomski interes za
tu proizvodnju. Javna dobra su robe u kojima mogu uivati svi i nitko ne moe biti
iskljuen . Klasian sluaj takovog dobra je narodna obrana ili isti zrak.
Osnove ekonomije
31
3) Redistribucija dohotka za dio puanstva koje ne moe ili ne u potpunosti osigurati
sredstva za ivot. Mjerama fiskalne politike zahvaa se dio dohotka i na taj nain
osiguravaju sredstva za ivot za taj dio stanovnitva. Na koji nain i koliki iznos e se
zahvaati navedenim mjerama zavisi o politikoj ocjeni provoenja socijalnih
programa. Uz transferiranje dijela dohotka prema siromanijim slojevima ili nekim
drugim kategorijama drava moe i direktno djelovati na redistribuciju dohotka kao
to su zajamene cijene poljoprivrednih proizvoda, propisane minimalne nadnice i sl.
4) Drava djeluje mjerama ekonomske politike na stabilnost cijena, punu zaposlenost i
postizanje realnog gospodarskog rasta. To znai da provodi takovu ekonomsku
politiku kojom e se u potpunosti ostvarivati navedeni ciljevi.

Polazei od navedenog mogu se navesti 3 podruja djelovanja drave u ekonomiji:
1) Poticanje uinkovitosti, gdje drava djeluje na pravcu ispravljanja trinih
nesavrenosti. Alokativnoj funkciji smetaju monopoli pa je nuna intervencija drave
(antitrustovski zakoni). Isto tako i javna dobra se ne mogu alocirati putem trinog
mehanizma ve drava donosi odluku o njihovoj cijeni, proizvodnji i sl.
2) Ublaavanje socijalnih nejednakosti kroz progresivno oporezivanje, izgradnjom
sustava transfernih plaanja subvencioniranjem zdravstvene zatite, niskim
stanarinama odnosno mjerama kojima se postie bolja financijska sigurnost
siromanih slojeva stanovnitva.
3) Makroekonmska funkcija odravanja ekonomske stabilnost. Drava provodi mjere
(prvenstveno fiskalnom i monetarnom politikom) u cilju obuzdavanja inflacije,
osiguranja zaposlenosti, odnosno osigurava dugoroni ekonomski rast.

Na koji nain i koje mjere e se provoditi zavisi o konkretnim problemima
gospodarstva u pojedinom dravama no sigurno je svaka suvremena drava nastoji provoditi
one mjere kojima e na najefikasniji nain osigurati stabilan ekonomski rast u duem
vremenskom periodu.
Detaljnije: Isto: str. 331. 332.


Osnove ekonomije
32
13. PROFIT I PROFITNA STOPA
Isto, str. 176. 180.

Profitna stopa je vaan ekonomski pokazatelj i ona se moe izraunati za svako
poduzee, privrednu granu ili na nivou nacionalne privrede.Na njezinu visinu utjeu brojni
faktori a mogu se oznaiti kao tzv unutarnji faktori na koje poduzetnik moe utjecati kao
to su obrt kapitala, organski sastav faktora proizvodnje i ekonomiziranje u poslovanju, te
vanjski na koje poduzetnik ne moe bitno utjecati kao to su promjene u cijenama ulaznih
komponenti i promjene u cijenama gotovih proizvoda. Svi ti faktori djeluju razliitim
intenzitetom a konani rezultat je zbroj svih pozitivnih i negativnih tendencija s ciljem da
prevladavaju pozitivne to rezultira u uspjenijem poslovanju poduzea i njegovom razvoju a
ako je opa tendencija u drutvu tada dolazi do rasta nivoa razvijenosti odnosno openito do
porasta ivotnog standarda.


13.1. Obrt kapitala
Prolazei svoj kruni tok od novaca, gdje zapoinje kruni tok, pa do novca (u pravilu
uveanog) gdje on zavrava, kapital prolazi odreeni put kojim traje neko vrijeme. To vrijeme
potrebno da se kapital ponovo vrati u svoj poetni oblik zove se vrijeme obrta. Vrijeme obrta
kapitala sastoji se od vremena proizvodnje i vremena prometa. Vrijeme obrta kapitala je
vremenski razmak koji postoji izmeu jednog razdoblja krunog kretanja kapitala i slijedeeg
perioda. To je vrijeme koje pokazuje razdoblje ponavljanja procesa stvaranja nove vrijednosti.
Vrijeme obrta pojedinih kapitala veoma je razliito, zavisno od toga u koje je podruje
plasiran kapital. Kao uobiajena mjera za utvrivanje broja obrta uzima se godina dana.Ako
poemo od jedinice mjere tj. godine i oznaimo je s oznakom O, vrijeme trajanja jednog
obrta oznaimo s oznakom o, dok se broj obrta oznaava s oznakom n tada se godinji
broj obrta moe utvrditi u izrazu
n = O
o

Taj izraz se koristi za izraunavanje broja obrta u godini dana ako je poznato vrijeme
obrta. Na primjer, ako vrijeme obrta kapitala iznosi 3 mjeseca tada ja n= 12/3 = 4 odnosno
kapital se obrne 4 puta godinje.
Osnove ekonomije
33
Vrijeme obrta kapitala sastoji se od vremena kad se kapital nalazi u oblasti
proizvodnje i vremena kad se nalazi u oblasti prometa.
Na vrijeme proizvodnje utjee vrijeme rada i vrijeme odreenih zastoja u proizvodnim
tokovima. Vrijeme rada je odreeno karakterom tehnolokog procesa i u nekim djelatnostima
se stalno skrauje rastom proizvodnosti rada dok u nekim djelatnostima to nije mogue jer je
proizvodnja zavisna od raznih prirodnih procesa na pr. poljoprivreda.Vrijeme zastoja moe
biti planirano i neplanirano. Neplanirani zastoji su oni koji su rezultat djelovanja vie sile na
pr. elementarne nepogode i sl. Planirani zastoji su na pr.preventivno odravanje, odnosno
privremeno zaustavljanje strojeva radi godinjeg servisiranja i sl.
Vrijeme prometa sastoji se od vremena osiguranja svih potrebnih inputa i ono u
pravilu ne bi trebalo predstavljati problem. To znai voditi politiku osiguranja svih potrebnih
materijala i sirovina da ne dolazi do zastoja u proizvodnji zbog nedostatka materijala.
Istovremeno treba voditi rauna da ne dolazi do gomilanja zaliha i due vezanosti sredstava
to izaziva dodatne trokove. Vrijeme prodaje obuhvaa vrijeme od izlaska proizvoda s
proizvodne linije pa do naplate njegove prodaje. To znai vrijeme koje gotovi proizvodi stoje
na zalihi i vrijeme od izlaska iz skladita do pristizanja novca na poslovni raun.
Svaki poduzetnik nastoji to je mogue vie skratiti vrijeme vezanosti sredstava u
pojedinim fazama ciklusa kako bi se kapital u to kraem roku vratio u svoj poetni oblik. Svi
navedeni elementi, razliitim intenzitetom djeluju na konano vrijeme trajanja jednog obrta, a
svaki je poduzetnik zainteresiran da u jednoj poslovnoj godini uspije vie puta obrnuti kapital,
jer vie obrta kapitala donose i veu masu profita.


13.2. Stalni i opticajni kapital u obrtnom ciklusu
Ve je spomenuto da se kapital u procesu rada ulae u sredstva za proizvodnju i rad.
Sredstva za proizvodnju sastoje se od sredstava za rad i predmeta rada. Dio kapitala uloen u
sredstva za rad (orua, strojevi, alati i sl.) ne utroi se u toku jednog proizvodnog procesa ve
obavlja svoju funkciju u stalno ponavljanim procesima rada. On ne prenosi odjednom itavu
vrijednost na novi proizvod, ve na njega prenosi onoliko svoje vrijednosti koliko od nje gubi
u jednom proizvodnom procesu. Taj dio vrijednosti koji se prenosi na novi proizvod
izraunava se temeljem procjene koliko vremena e to sredstvo moi obavljati svoju funkciju.
To je ono vrijeme koje traje od trenutka nabave sredstava odnosno stavljanja u upotrebu pa do
momenta kada je ono istroeno i mora se izdvojiti iz procesa proizvodnje jer vie nije u stanju
Osnove ekonomije
34
obavljati svoju funkciju ili nije u stanju to obavljati na ekonomian nain. To traje due ili
krae vrijeme. Meutim sredstvo koje je ulo u proizvodni proces funkcionira itavo vrijeme
u onom obliku u kojem je u taj proces i ulo odnosno ne naputa proces proizvodnje nego je u
njemu stalno ili fiksirano. Zato se ovaj dio kapitala i naziva stalni ili fiksni kapital. Taj dio
kapitala cirkulira u procesu proizvodnje na specifian nain. Njegova vrijednost se postepeno
dio po dio prenosi na novi proizvod i tako se obavlja njegova cirkulacija u procesu
proizvodnje.
Za razliku kapital uloen u predmete rada sirovine, osnovne i pomone materijale i
sl. cirkulira na drugi nain. Sirovine i materijali u jednom procesu proizvodnje prenose itavu
svoju vrijednost na novi proizvod. To znai da je kapital uloen u sirovine u cijelosti uao u
novi proizvod, pa je preko trita realiziran i pretvoren u novac odnosno vratio se poduzetniku
koji time moe nabaviti novu koliinu sirovina i otpoeti novi krug proizvodnje. Ovaj dio
kapitala je u jednom procesu proizvodnje itav proao jedan krug. Radi toga se ovaj dio
kapitala naziva cirkulirajuim ili opticajnim kapitalom.
U opticajni kapital ulazi i ulaganje u radnu snagu. Radnik u procesu rada odrauje
ekvivalent svoje nadnice koja ulazi u vrijednost novog proizvoda. Realizacijom robe u kojoj
je ukljuena i vrijednost nadnica poduzetnik dolazi do novca kojim moe zapoeti novi ciklus
proizvodnje.
Jedan dio sredstava za proizvodnju tj. sredstva koja se koriste za funkcioniranje
sredstava za rad kao na pr. energenti ne ulaze u novi proizvod materijalno ali ulaze
vrijednosno. Cjelokupna njihova vrijednost prenosi se na novi proizvod i to u jednom procesu
proizvodnje. Ta sredstva potpunom se utroe u procesu proizvodnje i potrebno je da se u
cijelosti nadoknade za novi proces proizvodnje.
Da li je neki kapital fiksni ili opticajni, ne zavisi od toga u koje je predmete uloen ve
od toga kakovu ima funkciju u procesu proizvodnje, odnosno na koji nain prenosi svoju
vrijednost na novi proizvod. Tako se na pr. osnovno stado tretira kao fiksni kapital a stoka u
tovu kao opticajni kapital. To znai: da li e neki kapital dobiti svojstvo fiksnog ili opticajnog
zavisi od toga kakovu funkciju ima taj kapital u procesu proizvodnje u koji je uloen.
Stalni kapital postepeno gubi od svoje vrijednosti, ve prema tome kako se troe
sredstva za rad u koja je plasiran. To je prenoenje djelomino i po tome se stalni kapital
razlikuje od cirkulirajueg. To postepeno prenoenje dijela fiksnog kapitala na novi proizvod
naziva se amortizacija. Kako se njegova vrijednost postepeno prenosi na nove proizvode
zajedno s realizacijom robe dio vrijednosti uloenih sredstava pretvara e se u novac. Kako
Osnove ekonomije
35
fiksni kapital sudjeluje u veem broju ciklusa u duem ili, kraem vremenskom periodu to se
tek istekom tog vremena njegova vrijednost u cijelosti pretvori u novac. Tek tada je vrijednost
fiksnog kapitala izvrila svoj obrt.


13.3. Organski sastav faktora proizvodnje
Da bi zapoeo proces proizvodnje poduzetnik mora raspolagati odreenim iznosom
kapitala. Taj kapital po nekim nunim uvjetima rasporeuje na pojedine dijelove sredstva za
proizvodnju i radnu snagu. Odnos izmeu ta dva dijela kapitala moe se izraziti kao odnos
strojeva i sirovina prema masi rada. Takav odnos naziva se tehniki sastav kapitala. Ukoliko
pak ovaj odnos izrazimo u vrijednosti (to je jedino i mogue) kao odnos visine sredstava
uloene u sredstva za proizvodnju i visine sredstava uloene u masu rada tada ovaj odnos
nazivamo vrijednosni sastav kapitala. Meutim ova dva odnosa su meusobno uvjetovana
odnosno ako je vrijednosni sastav kapitala odreen tehnikim sastavom i izraava sve njegove
promjene tada govorimo o organskom sastavu kapitala odnosno faktora proizvodnje.
Organski sastav kapitala pokazuje stupanj primjene znanosti odnosno novih
tehnolokih rjeenja u procesu proizvodnje to znai da pokazuje nivo razvijenost pojedinog
poduzea, privredne grane ili nacionalne privrede. Suvremena poduzea svakodnevno uvode
novu tehnologiju to se odraava u stalnom rastu proizvodnosti rada. Vii organski sastav
faktora proizvodnje znai usmjeravanje vee mase kapitala u sredstva za proizvodnju a
smanjivanje uea kapitala plasiranog u radne resurse. Rast proizvodnosti rada rezultira
stalnim sniavanjem proizvodnih cijena to se odraava u boljoj konkurentnosti poduzea.
Sniavanje proizvodnih cijena a time i prodajnih rezultira i manjim profitom po jedinici
proizvoda. No s druge strane moderna tehnologija omoguuje stalan rast koliina proizvoda
to u konanici rezultira veom masom profita u apsolutnom iznosu. Upravo ta injenica i
dovodi do intencije da svi poduzetnici (koji ele uspjeno poslovati) stalno ulau u rast
organskog sastava faktora proizvodnje kao uvjet zadravanja konkurentnosti u trinom
nadmetanju s konkurencijom.




Osnove ekonomije
36
13.4. Ekonomiziranje u proizvodnji
Da bi se uope moglo pristupiti racionalnoj proizvodnji potrebno je najprije utvrditi
cijenu kotanja za svaki proizvod. Cijena kotanja pokazuje koliko je proizvodnja kotala
nekog poduzetnika, pa se zato i moe definirati kao suma trokova nastalih u procesu
proizvodnje. Iznos trokova za ukupnu proizvodnju naziva se ukupna cijena kotanja a ako
utvrujemo izdatke za jedan proizvod tada govorimo o pojedinanoj cijeni kotanja.
Cijena kotanja obuhvaa sve izdatke koji se javljaju u procesu proizvodnje odnosno
poslovanja. Tako se mogu navesti: izdaci za sirovine i materijale, pomoni materijali,
energenti, svi izdaci za radnu snagu, amortizacija, trokovi transporta, ambalaa, odravanje,
izdaci za reklamu, potroni materijali, sitni inventar, potarina i telefon, putni trokovi i
dnevnice, razni materijalni i nematerijalni trokovi i usluge i dr. To znai da su cijenom
kotanja obuhvaeni svi izdaci bez obzira na njihovu visinu u jedinici proizvoda.
Svaki poduzetnik nastojat e svesti trokove poslovanja na najmanju moguu mjeru jer
na taj nain moe kod istih prodajnih cijena ostvarivati veu masu profita odnosno ima
mogunost sniavati prodajne cijene ime poveava konkurentnost to moe u krajnjem
sluaju rezultirati i veom masom profita zbog plasmana vee mase proizvoda. Na koji nain
e poduzetnik djelovati na sniavanje trokova proizvodnje i poslovanja zavisi od konkretnih
mogunosti no sutina problema se svodi na postizanje to vee racionalnosti u poslovanju jer
se na taj nain neposredno utjee na visinu profita (uz ostale uvjete nepromijenjene) a to u
konanici predstavlja cilj svake poduzetnike aktivnosti.


13.5. Vanjski utjecaji
Uz one elemente koji utjeu na visinu profitne stope a na koje moe poduzetnik
direktno utjecati postoje i elementi koji ne zavise od volje poduzetnika ve dolaze iz vanjskog
okruenja odnosno funkcioniranja gospodarskog sustava. Kod toga moemo govoriti o dvije
grupe vanjskih initelja i to:
a) initelji koji djeluju na cijenu kotanja radi se o promjena na tritima inputa koje se
nisu mogle predvidjeti kao na pr. tekoe u snabdijevanju ili je dolo do naglog
poremeaja kao na pr. cijena nafte, promjena uvjeta privreivanja, pojava inflatornih
tendencija, odnosno svih onih negativnih kretanja koja djeluju na rast cijene kotanja.
Osnove ekonomije
37
b) promjene na tritu gotovih proizvoda, kao na pr. pojava novih proizvoaa, rast
konkurencije, pad prodajnih cijena odnosno svih onih tendencija koje imaju odraz na
trino stanje poduzetnika i njegovo prilagoavanje novim uvjetima na tritu.

Promjene koje se navedene pod a i b rezultat su kretanja na koje poduzetnik nije
mogao imati znaajniji utjecaj i ukoliko eli zadrati kontinuitet poslovanja nuno se mora
prilagoavati novim uvjetima. Ustvari svi ovi procesi se na odreeni nain odigravaju gotovo
svaki dan a o sposobnosti poduzetnika zavisi kako e im se prilagoavati i tako zadrati
kontinuitet u poslovanju.



14. AKUMULACIJA KAPITALA
Svako drutvo mora osigurati proirenje proizvodnje inae dolazi do nazadovanja. Da
bi se to proirenje postiglo mora se pored ulaganja koja osiguravaju obnovu proizvodnje na
postojeem nivou (jednostavna reprodukcija) i jedan dio ostvarenog profita ponovo
proizvodno iskoristiti za proizvodnju novih dobara za kojima postoji realna potranja. Onaj
dio profita koji se odvaja za nova proizvodna ulaganja nazivamo akumulacijom odnosno
sredstvima akumulacije. Akumulacija je opa ekonomska kategorija prisutna u svakom
drutvu a nunost akumulacije je opi ekonomski zakon. Akumulacija kapitala uvijek dovodi
do poveanja individualnog i drutvenog kapitala radi ega se ona naziva koncentracija
kapitala.
Cilj pretvaranja dijela profita u novi kapital voen je istom logikom kao i svako
ulaganje kapitala tj. akumulacija slui za novo dobivanje profita. Ona ima smisla samo ako
novo ulaganje donosi i novi profit. Profit je osnova i cilj akumulacije, ona se vri iz profita a
njezin cilj je profit.
Akumulacija je pretvaranje jednog dijela profita u novi kapital. Iz toga slijedi da je
veliina ostvarenog profita gornja granica akumulacije iako ona u praksi zahvaa samo njegov
dio, vei ili manji zavisi o vlasniku kapitala. Ostvareni profit se dijeli na dio koji odlazi u
neproizvodnu potronju potronja vlasnika kapitala za razne potrebe i proizvodnu potronju
(akumulacija). Sam iznos ostvarenog profita ne ulazi u cijelosti u potronju, proizvodnu ili
neproizvodnu, ve jedan dio zahvaa drava instrumentima fiskalne politike kao na pr. porez
iz dobiti.To znai da je za taj iznos i smanjena akumulativna sposobnost poduzea.Radi toga
Osnove ekonomije
38
treba voditi rauna kad se zahvaa dio dobiti za podmirenje drutvenih potreba (koje stalno
rastu) i dijela koji ostaje poduzetnicima da se ne onemogui njihov daljnji rad i razvoj to
moe imati dalekosene posljedice za nacionalnu privredu.

Iako je nositelj akumulacije poduzetnik ipak se u drutvu javljaju i dodatni izvori
akumulacije kao to su:
a) Porastom dohodaka svi novani dohoci zaposlenika nisu odmah potroeni. Oni se
mogu uloiti na tednju, koristiti za kupovinu dionica i sl. ime njihova sredstva
dobivaju status kapitala iako u sutini nisu promijenili drutveni status.
b) Iako drava najveim dio prihoda troi neproizvodno, dio dravnih sredstava moe biti
usmjeren u proizvodne aktivnosti odnosno dobivaju karakter akumulacije.
c) Izvor akumulacije su i sredstva koja nemaju status dohotka ili profita a ija je temeljna
funkcija obnova utroenih sredstava za rad. Radi se o amortizaciji.Isto tako
privremeno slobodna sredstva kao to su obaveze prema dobavljaima ili radnoj snazi
mogu se koristi za druge svrhe pa i za akumulaciju, s napomenom da u vrijeme
dospijea njihove osnovne obaveze moraju biti na raspolaganju u svom izvornom
obliku.

Sredstva akumulacije prikupljaju se preko bankarskog sustava i predstavljaju kreditni
potencijal za nova ulaganja, odnosno pretvaranje u novi kapital.
Navedena razmatranja odnose se na akumulaciju u drutvenim razmjerima. No
akumulaciju vre pojedini poduzetnici a njihova akumulacija se naziva individualnom
akumulacijom.
Drutvena akumulacija je zbroj individualnih akumulacija. Individualna akumulacija
vri se prvenstveno iz profita kojim pripada poduzetniku odnosno grupi poduzetnika.
Meutim svaki poduzetnik ne mora akumulirati kapital za proirenje svojega sadanjeg
poduzea. On moe otvarati nova poduzea (keri, sestrei sl.) u istoj ili drugim granama
proizvodnje ili drugim djelatnostima, trgovina,transport, turizam, bankarstvo i sl. To znai da
se ulaganje u novi kapital ne mora izvesti na mjestu gdje je izvedena akumulacija ve na
onom mjestu gdje se oekuje najvea profitna stopa. Takovo kretanje zove se mobilnost
akumulacije. Mobilnost akumulacije osigurava koncentraciju potrebnih kapitala za ona
ulaganja za koje individualni kapitali nisu sposobni. Istovremeno mobilnost akumulacije
osigurava aktiviranje kapitala u onim djelatnostima u kojima e postii najveu efikasnost to
ima odraz na promjene u cjelokupnoj privrednoj strukturi.
Osnove ekonomije
39
S pojmom mobilnosti kapitala usko je povezan pojam centralizacije kapitala. Dok je
koncentracija ili akumulacija proces stvaranja novog kapitala poveavanjem individualnih
kapitala dotle je centralizacija kapitala ujedinjavanje ve postojeih kapitala u vee kapitale.
Taj se proces odvija kako izmeu kapitala koji ve funkcioniraju tako i izmeu kapitala koji
tek nastaju. Prvi oblik odvija kao dobrovoljno ili prisilno ujedinjavanje ve postojeih
poduzea. To se deava kada neka poduzea ne mogu izdrati konkurenciju pa bivaju
preuzeta od veih poduzea ili se s njima udruuju. Na taj nain dolazi do smanjivanja broja
poduzea ali raste njihova ekonomska snaga, odnosno dolazi do koncentracije proizvodnje.
Koncentracija proizvodnje znai da u pojedinim granama najvei dio proizvodnje otpada na
manji broj velikih tvrtki koje zahvaaju preko 80 % ukupne proizvodnje, dok ostatak otpada
na veliki broj manjih tvrtki koje i nemaju znaajniji utjecaj na tritu. Drugi oblik
centralizacije je objedinjavanje akumulacije iz vie tvrtki za osnivanje novog poduzea. Ovdje
se istovremeno odvija proces akumulacije i centralizacije. To je veoma pogodan oblik
prikupljanja kapitala kad nijedan pojedinani kapital nije u stanju osigurati sredstva za nove
privredne projekte. Najei oblik takove centralizacije su dionika drutva. Prednost takovog
oblika centralizacije kapitala jest u tome to se tim nainom u kapital pretvaraju sredstva koja
to inae ne bi postala.
Izdvajanja za potrebe proirenja proizvodnje imaju novani oblik i nazivaju se
novanim akumulacijom.Meutim to jo uvijek ne znai i stvarno poveanje kapitala. Da bi
se novana sredstva pretvorila u stvarni kapital mora se izvriti tzv. stvarna akumulacija, jer
samo preko proizvodnje sredstva postaju pravi kapital koji donosi profit. Da bi se novana
akumulacija pretvorila u stvarnu trebaju biti ispunjeni neki uvjeti. Prvo na tritu moraju biti
raspoloivi svi potrebni materijalni resursi, sredstva rada, sirovine i materijali kao i radni
resursi. Posebno je vano da ti resursi ne samo u vrijednosnom smislu ve po strukturi.
Postojanje materijalnih resursa za proizvodnju tekstila nema nikakav utjecaj na mogunost
proirenja kapaciteta automobilske industrije. Isto tako veliki broj nezaposlenog stanovnitva
ne znai da e se otvaranjem novih radnih mjesta moi svi zapoljavati ukoliko
kvalifikacijska struktura ne odgovara potrebama novootvorenih proizvodnih pogona. To znai
da e se novana akumulacija pretvarati u stvarnu samo onda kada su ispunjeni uvjeti koji e
omoguavati postizanje takovih odnosa u organskom sastavu faktora proizvodnje koji e
osiguravati uspjeno poslovanje poduzea. Drugi nuan uvjet za pretvaranje novane u
stvarnu akumulaciju je da novouloeni kapital ostvaruje profit. U fazama kada su izgledi za
ostvarivanje profita nepovoljni tada se poduzetnici tee odluuju na nova ulaganja, jer je u
sutini svrha akumulacije je da ostvaruje profit jer inae nema interesa.
Osnove ekonomije
40
Proces stvarne akumulacije provodi se putem investicija. Investicija pretpostavlja
poznavanje ekonomskih, tehnolokih, organizacionih, pravnih i drugih aspekata procesa
proizvodnje.
Kod pretvaranja novane u stvarnu akumulaciju vana je okolnost da li odreena
zemlja prua iroke mogunosti za investicione pothvate i kakova je rentabilnost tih pothvata.
Kako kapital trai to je mogue vei profit to akumulacija novanog kapitala moe prelaziti
granice profitonosnog ulaganja u zemlji. Ako se u inozemstvu moe ostvarivati via profitna
stopa tada e doi do izvoza kapitala, odnosno u drugom sluaju do uvoza kapitala. U
uvjetima slobodnog kretanja kapitala, akumulacija dobiva meunarodni karakter i za irenje
proizvodnje u nekoj zemlji vanije je kolika je mogunost ostvarivanja profita od njezine
vlastite akumulacije.
Akumulacija je bitna jer na njoj poiva mogunost investiranja kao temeljnog uvjeta
razvoja svake privrede i drutva u cjelini. Investiranje je ulaganje kapitala u cilju poveanja
mase kapitalnih dobara raspoloivih za upotrebu u proizvodnji. Investicije mogu biti stvarnog
karaktera, ulaganje u proirenje proizvodnih kapaciteta ili financijskog (papirnatog)
karaktera kojima se ne poveavaju proizvodni kapaciteti ve samo prerasporeuje vlasnitvo
ve stvorenih kapitalnih dobara na pr. kupnja dionica. Radi toga kad govorimo o
investicijama mislimo prvenstveno na stvarne investicije.
Isto. Str. 110. 113.



15. RADNI RESURSI I NADNICE
Poslodavci unajmljuju radnike, a radnici nalaze zaposlenje putem trita rada. Na tom
su tritu poslodavci oni koji trae, a radnici oni koji nude svoje radne sposobnosti. Postoji
stupanj dobrovoljne razmjene, kao i na svim drugim tritima; nitko nije obavezan ili prisiljen
potpisati bilo kakav ugovor ukoliko nije suglasan u pogledu njegova sadraja.
Isto: str. 213. 220, 301.-305..


Osnove ekonomije
41
16. NOVARSKI KAPITAL
Osim poduzetnika koji se bave ulaganjem kapitala u proizvodnju i robni promet
postoji i skupina poduzetnika ije aktivnost se sastoji u davanju kapitala na zajam. Ove
aktivnosti susreu se jo i u starom vijeku a puni zamah dobile su razvojem trine privrede.
To znai da grupa poduzetnika koja raspolae novanim sredstvima ne eli ih ulagati u
proizvodnju ve ih ustupa drugim poduzetnicima. Sigurno da i ove aktivnosti pokree interes
za ostvarivanjem dobiti za koju su ocijenili da im je povoljnija u bavljenju novarstvom nego
proizvodnim aktivnostima. Novarski kapital predstavlja dio ukupnog drutvenog kapitala a
njegova je funkcija da osigurava kontinuitet procesa reprodukcije. Ve je prije spomenuto da
poduzetnici temeljem akumulacije stvaraju sredstva za nova ulaganja. Problem je u injenici
da tako stvorena sredstva u pravilu nisu dovoljna za irenje proizvodnje u kvantitativnom a
jo manje u kvalitativnom smislu. Masa akumuliranih sredstava ne moe se pretvoriti iz
novane u stvarnu akumulaciju jer ne predstavlja veliinu sposobnu za pokretanje profitabilne
aktivnosti. Ta sredstva su privremeno due ili krae, umrtvljena, ne ulaze u masu
drutvenog kapitala odnosno ne obavljaju svoju temeljnu funkciju. Koritenjem vanjskih
sredstava ova sredstva dobivaju funkciju kapitala, to znai da novarski kapital indirektno
djeluje i na poveanje mase drutvenog kapitala. Istovremeno brzi rast tehnologije trai u sve
kraem vremenu zamjenu fiksnog kapitala odnosno organski sastav faktora proizvodnje mora
imati tendenciju brzog rasta da bi poduzetnik zadrao konkurentnu sposobnost. To znai da
tempo inoviranja tehnologije ne zavisi od slobodne volje poduzetnika ve je to uvjet opstanka
na tritu. U objanjenju akumulacije i problema vezanih za nju, naglaeno je da tempo rasta
akumulacije nije dovoljno brz da zadovolji rast potreba za novanim sredstvima, odnosno da
se procesom samofinanciranja ne mogu osigurati sredstva za potreban opseg investiranja.
Poduzetnici su nuno orijentirani na traenje dodatnih, vanjskih izvora kao jedine mogunosti
praenja tehnolokog rasta iako koritenje tih sredstava uzrokuje dodatne trokove u vidu
plaanja naknade za koritenje tueg kapitala. Novarski kapital donosi svom vlasniku profit
koji zajmoprimac- poduzetnik daje zajmodavcu-novaru a taj profit zove se kamata.Visina
kamata ovisi o ponudi i potranji na tritu kapitala. U prikazu investicija i problema vezanih
za investiranje navedeno je da izdatak za kamate predstavlja troak i ini dio cijene kotanja,
odnosno direktno smanjuje zaradu. Zato je visina kamatne stope odnosno izdaci za kamate
vana poluga u investicijskoj aktivnosti. Ukoliko e rasti cijena kapitala tada e opadati
interes za ulaganja i obratno. Kreditno monetarnom politikom drava moe utjecati na jaanje
ili slabljenje investicijske aktivnosti. Poduzetnik e pokrenuti investiranje uz tua sredstva u
sluaju kad e njihovo koritenje omoguiti veu dobit nego to je cijena koritenja tuih
Osnove ekonomije
42
sredstava. Iz iznesenog o nekim znaajkama djelovanja novarskog kapitala moe se
zakljuiti:
- novarski kapital je dio ukupnog drutvenog kapitala,
- vlasnici novarskog kapitala slobodna sredstva ustupaju poduzetnicima i na taj
nain ostvaruju pravo na naknadu,
- ova naknada zove se kamata, a njezina veliina zavisi o ponudi i potranji na
tritu kapitala,
- visina kamata direktno utjee na investicijsku aktivnost,
- izdaci za kamate terete trokove proizvodnje, to znai da kamatna stopa mora biti
nia od stope dobiti kao uvjet za rentabilno poslovanje,
- novarski kapital omoguuje rast mase drutvenog kapitala kao i bri rast
tehnolokog nivoa proizvodnje,
- sve navedeno ukazuje na izuzetno znaajnu ulogu novarskog kapitala u strukturi
narodnog gospodarstva kao bitnog faktora u osiguranju normalnog funkcioniranje
privrednih tokova odnosno omoguavanja njihovog optimalnog rasta.
Isto: str. 254. 265.



17. ULOGA TRGOVINE U GOSPODARSKOM SUSTAVU
Iako se posredovanja u robnom prometu sree i prije pojave trine privrede djelatnost
trgovine u trinoj privredi ima posebnu ulogu. Ona je posrednik izmeu proizvodnje i
potronje, racionalizira i ubrzava proces razmjene dobara. Trgovaki kapital je odigrao
znaajnu ulogu u pripremi kao i razvoju trine privrede a njegov pozitivan doprinos je u:
- skraivanju vremena obrta jer obrt trgovakog kapitala je istovremeni obrt veeg broja
proizvodnih kapitala,
- kad se govori o akumulaciji kapitala prvenstveno se misli na proces proizvodnje dok
bi za proces prometa svaki poduzetnik trebao uloiti dodatni kapital. Obzirom da
trgovaki kapital radi za vei broj poduzetnika s manjim iznosom kapitala obavlja
funkciju robnog prometa odnosno utjee da vea masa ukupnog drutvenog kapitala
moe biti uloena u proizvodnju.
- djeluje na proirenje trita,
- djeluje na smanjenje novca u opticaju jer se brojne transakcije obavljaju bez
prisutnosti novca,
Osnove ekonomije
43
- djeluje na razvoj kreditnog sustava jer se veliki dio roba plasira uz razliite kreditne
odnose.

Trgovinu kao djelatnost moemo podijeliti prema vie kriterija. Jedan je podruje
djelovanja, tj. ako trgovaki kapital organiziran u trgovako poduzee djeluje unutar granica
jedne drave tada govorimo o unutarnjoj trgovini a prelaskom dravnih granica govorimo o
vanjskoj ili meunarodnoj trgovini. Drugi kriterij je opseg djelovanja pa moemo govoriti o
trgovini na veliko (grosisti) i trgovini na malo (detaljisti). Na koji nain e djelovati trgovako
poduzee utvruje se u registraciji, pa jedno poduzee moe biti registrirano za trgovinu na
veliko i trgovinu na malo kao i za unutranju i vanjsku trgovinu ako zadovoljava propisane
uvjete.
Isto, str. 228. 240.


18. TRGOVAKA DRUTVA
Iako se najee i dalje govori o poduzeima prema hrvatskim pravnim propisima
poduzea su osnovana i registrirana kao trgovaka drutva. Trgovaka drutva osnivaju se
kao:
- drutva osoba,
- drutva kapitala

Kao drutva osoba mogu se osnivati:
- javno trgovako drutvo,
- komanditno drutvo

Kao drutva kapitala osnivaju se:
- drutvo ograniene odgovornosti,
- dioniko drutvo
Do 1990. godine ovakav oblik poduzea nije se nalazio u hrvatskom gospodarstvu.
Procesom tranzicije a posebno Zakonom o trgovakim drutvima regulirana je pravna osnova
za djelovanje takovih oblika poduzea- tvrtki.
Drutva osoba nalazimo u rjeim sluajevima, a najvei broj trgovakih drutava
otpada na drutva kapitala. Od njih najbrojnija su drutva ograniene odgovornosti a
kapitalom najznaajnija dionika drutva.
Osnove ekonomije
44
Drutva ograniene odgovornosti (d.o.o.) mogu osnivati fizike ili pravne
osobe.Zakonom je propisan minimalni osnivaki ulog, a obino su osnivai manji broj osoba.
U pravilu su osnivai osobe koje su u rodbinskim vezama ili poznati poslovni partneri. Svaki
lan drutva ima jedan ili vie udjela (zavisno o dogovoru) koje u sluaju prodaje mora prvo
ponuditi lanovima drutva (pravo prvokupa) a tek u sluaju njihovog odbijanja kupnje
moe prodati osobama izvan drutva. Ovo drutvo funkcionira na principu ograniene
odgovornosti, to znai da za sve obaveze ogovara u visini unesenog kapitala, bez obzira na
imovinsko stanje lanova drutva. Svako drutvo ima svoje normativne akte statut drutveni
ugovor i ostale propisane Zakonom te organe upravljanja i odluivanja:
- skuptina,
- nadzorni odbor,
- uprava.

Osnivanje i prava i obaveze pojedinog organa drutva regulirano je Zakonom o
trgovakim drutvima pa radi toga ovdje posebno ne obrazlaemo pojedine detalje o
funkcioniranju ovih drutava.
Zastupljena u manjem broju ali bitno znaajnija po masi kapitala su dionika drutva.
Ova drutva nastaju udruivanjem manjeg ili veeg broja vlasnika slobodnih novanih
sredstava u jedinstven udrueni kapital. Oblici takovih drutava nalaze se jo u srednjem
vijeku, pa se kao nastanak dioniarskog kapitala spominje Banco di San Giorgio osnovana u
XIV. stoljeu u Genovi. Poivala je na principima na kojima i danas poivaju dionika
drutva uloeni kapital bio je temelj u upravljanju i raspodjeli dobiti.

Dionika drutva imaju veliki znaaj za:
- poveanje mase drutvenog kapitala jer se kupnjom dionica u kapital pretvaraju
sredstva koja to inae ne bi postala, (manji iznosi novca kojim graani koji nemaju
znaajnijih poduzetnikih ambicija kupuju dionice umjesto drugog naina uvanja
novca).
- proces centralizacije kapitala. U analizi procesa akumulacije navedeno je da brzi
tehnoloki rast trai stalan rast mase sredstava to se ne moe postizati procesom
koncentracije, jer je prespor, ve je nuno u kratkom vremenu stvoriti potrebnu masu
kapitala to se postie udruivanjem ve stvorenih kapitala odnosno procesom
centralizacije.
Osnove ekonomije
45
Dionika drutva nastaju emisijom dionica. Dionica je pravna potvrda o suvlasnitvu u
drutvu. Dionica svojim vlasnicima daje pravo na sudjelovanje u upravljanju te raspodjeli
dobiti razmjerno ueu u ukupnom kapitalu. Dobit ostvarena na temelju dionice naziva se
dividenda. Ona kao i kamata predstavlja dohodak od vlasnitva (uloenog novca), meutim
razlika je u tome to se iznos kamata zna unaprijed temeljem ugovorene transakcije dok se
kupnjom dionica stjee samo pravo na eventualnu dobit koja je u tom trenutku nepoznanica.
Sigurno je da tvrtka koja emitira dionice planira i odreenu dividendu (to je uostalom nain
da se postigne interes za kupnju dionica) ali konani iznos dividende doznat e se tek na kraju
poslovne obraunske godine.

Osim zarade kroz ostvarenu dividendu ona se moe ostvariti i temeljem rasta cijena
dionica na tritu kapitala. Svaka dionica ima svoju nominalnu vrijednost a kotiranjem na
burzi uspostavlja se njezina stvarna vrijednost koja moe biti vea ili manja od nominale pa se
njenom moe ostvariti kapitalna dobit ali kapitalni gubitak. Dionice mogu biti:
a) obine ili redovite daju ve prije navedena prava kao to su uestvovanje u
upravljanju i raspodjeli dobiti i eventualna druga prava po odluci organa drutva,
b) povlatene ili prioritetne koje daju neke posebne pogodnosti kao na pr. ugovoreni
iznos dividende, prvenstvo kod isplate dividende i sl

Nekada su dionice izdavane u fizikom obliku. Imale su tri bitna dijela, plat, kupon i
talon.Danas se dionice ne izdaju u fizikom obliku ve se vodi evidencija putem
kompjutorskih zapisa. Tako u Hrvatskoj vlasnitvo i transakcije dionica registrira Sredinja
depozitarna agencija (SDA). To je provedeno iz razloga sigurnosti (krae, fizikog unitenja,
falsificiranja i sl.), kao i zbog znaajnih trokova vezanih za tisak i distribuciju dionica.
Dioniko drutvo ima slijedee organe:
- skuptina,
- nadzorni odbor,
- uprava (menadment).

Sastav, djelokrug rada, prava i obaveze pojedinog organa utvrene su zakonskim
propisima, statutom i drugim aktima drutva. Odluke se donose veinom glasova odnosno
broja dionica. Pojedinac ili grupa koja ima preko 50 % dionica ima tzv. kontrolni paket
dionica i moe donositi odluke bez obzira na preostale dioniare osim za odluke za koje je
statutom predvieno da se donose drugaijom veinom na pr. 2/3 veina i sl.
Osnove ekonomije
46
Dionika drutva dovele su i do jo jednog procesa karakteristinog za suvremene
tokove djelovanja kapitala, a to je razdvajanje vlasnike i upravljake funkcije. Dok je nekada
u pravilu vlasnik ili grupa vlasnika istovremeno upravljala radom poduzea, danas je sve ei
sluaj da se za voenje poslovanja angairaju plaeni strunjaci menaderi. Iako menaderi
najee nisu bili dioniari ve su radili za ugovorenu plau u posljednje vrijeme sve je vie
sluajeva da se menaderi veu uz tvrtku i kupnjom njenih dionica i na taj nain jo vie veu
svoje interese za uspjeno poslovanje tvrtke.
Za dioniarska drutva moe se rei da su odigrala krupnu ulogu u realizaciju
znaajnih pothvata u privredi za koja sredstva ne bi mogao osigurati ni najvei individualni
kapital, odnosno da su dala ogroman doprinos ubrzanom gospodarskom i drutvenom razvoju
svake drave a time i itavom ljudskom drutvu.
Isto. Str. 194. 209.



19. BURZE I BURZOVNI POSLOVI
Burza su organizirana trita na kojem se prodaju razni proizvodi, novac, vrijednosni
papiri, usluge i sl. Burze se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija a jedan je i predmet
poslovanja. Prema tom kriteriju razlikujemo:
a) Novane i devizne burze, samo ime im govori da je ovdje predmet transakcije novac
odnosno devize izmeu banaka unutar zemlje ili banaka raznih zemalja. Radi se o
usklaivanju ponude i potranje deviza i utvrivanja valutnih teajeva. Ovi poslovi
mogu biti promptni (unutar 2 dana) i terminski (due od 2 dana).
b) Efektne burze, gdje se kupuju i prodaju vrijednosni papiri, dravni obveznice ili
privatni dionice, ekovi, mjenice i sl.
c) Burze usluga, na kojima se nude ili potrauju usluge posrednitva, osiguranja,
pedicije i sl.
d) Robne burze, gdje se kupuju i prodaju razni proizvodi na temelju uzorka ili oznake
kvalitete. Ove burze mogu biti specijalizirane za pojedine grupe proizvoda kao na pr.
ita, vuna, elik, kava i sl. Na ovim burzama prodaje se roba standardne kvalitete a
cijene su prosjene svjetske cijene.

Osnove ekonomije
47
Ovdje su samo navedene vrste burza bez ulaenja u specifinosti njihova djelovanja,
to i nije predmet izuavanja za ovaj kolegij ali se openito moe navesti da su burze mjesta
gdje se obavljaju razne robno novane transakcije a da svaki sudionik nastoji kod toga
ostvariti veu ili manju korist, to je uostalom i motiv svih poslovnih aktivnosti u trinoj
privredi.
Isto: str. 209. 2012.


20. POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA I ZEMLJINE RENTE
U dosadanjim objanjenjima govorili kad smo govorili o proizvodnim aktivnostima
mislili smo iskljuivo na industrijsku odnosno nepoljoprivrednu proizvodnju. Meutim ovdje
se treba osvrnuti na poljoprivrednu proizvodnju obzirom da se u njoj javlja niz specifinosti
koje dovode do neto drugaijeg djelovanja ekonomskih zakona u ovoj proizvodnji nego u
nepoljoprivrednoj proizvodnji. Kao bitne specifinosti mogu se navesti:
a) Ogranienost zemljita. Osnovni faktor za poljoprivrednu proizvodnju je zemljite.
Meutim ne moe se neprekidno osvajati nove zemljine povrine i privoditi ih
poljoprivrednoj proizvodnji. Iako se danas iz raznih razloga ne obrauju sve obradive
povrine ipak, kad bi se poljoprivrednoj proizvodnji privele sve mogue takove
povrine dobili bi konanu veliinu zemljinih povrina koja se vie ne bi mogla
uveati. To znai da je osnovni proizvodni faktor zemljite ogranieno odnosno da
se proizvodnja moe odvijati samo na odreenom teritoriju i da se ne moe iriti u
ekstenzivnom smislu.
b) Vlasniki monopol. Svako zemljite je u nekom vlasnitvu, a takovu parcelu i na tom
mjestu moe imati samo jedan vlasnik to se odraava u vlasnikom monopolu,
odnosno o odluci vlasnika zavisi da li e i pod kojim uvjetima neko zemljite ui u
proces proizvodnje ili ne.
c) Vezanost za prirodne uvjete. Poljoprivredna proizvodnja za razliku od drugih oblika
proizvodnje, vezana je za prirodne okolnosti, vrste i kvalitete zemljita, temperature
tla i zraka, vlage, oborine odnosno klimatskih uvjeta to znai da se poljoprivredne
kulture mogu proizvoditi samo na odreenim podrujima uz izuzetak da se neke
kulture mogu proizvoditi i u umjetno stvorenim uvjetima ali tada se postavlja pitanje
Osnove ekonomije
48
cijene takove proizvodnje a isto tako takova proizvodnje ne moe biti masovna i
zadovoljiti znaajniji opseg potronje.
d) Proizvodnja hrane. U poljoprivrednoj proizvodnji daleko najvei dio, oko 85 %
otpada na proizvodnju hrane. Kako hrana spada u prioritetne proizvode koji se ne
mogu supstituirati drugim proizvodima to znai da cjelokupna poljoprivredna
proizvodnja ima potencijalnu potranju, bez obzira dali je ona ravnomjerno
rasporeena. Kako u svijetu stalno raste broj stanovnika (u nekim dijelovima svijeta
deava se demografska eksplozija) to stalno rastu i potrebe za proizvodnjom
prehrambenih proizvoda, to znai da je svako drutvo zainteresirano stvori to vei
kontingent prehrambenih proizvoda u vlastitoj proizvodnji.
e) Sezonski karakter. Poljoprivredna proizvodnja odvija se u vremenskim intervalima,
to znai da postoje trenuci u kojima je u kratkom vremenu potrebno angairati veu
masu radne snage (sjetva, etva, berba) te vremena u kojima se odvijaju bioloki
organski procesi u kojima ne treba vei angaman radne snage. Neto ravnomjerniji
angaman radne snage je u stoarskoj proizvodnji gdje nema tzv. piceva
proizvodnje.
f) Organski sastav kapitala. Poljoprivreda je najstarija djelatnost ovjeanstva, ali razvoj
tehnologije u njoj je vrlo spor, itava stoljea tehnologija se vrlo malo ili uope ne
mijenja. Dok je nastanak i razvoj trine privrede doveo do brzih promjena u
tehnologiji nepoljoprivredne proizvodnje, u poljoprivrednoj proizvodnji pomaci su
znatno sporiji. To je rezultat i injenice da u poljoprivredi postoji ograniavajui
faktor, tj. primjenom tehnologije ne mogu se neogranieno poveavati prinosi jer se
vrlo brzo javlja tz. mrtva toka rentabilnosti to znai da svaka jedinica dodatnog
kapitala ne odbacuje nikakve efekte ve predstavlja jedino troak.
g) Odreivanje cijene. Uzimajui u obzir navedeno od a do f jasno su vidljive
specifinosti koje se javljaju u poljoprivrednoj proizvodnji u odnosu na
nepoljoprivrednu. Te razlike dovode do toga da cijena poljoprivrednih proizvoda
formira prema uvjetima proizvodnje na najloijem zemljitu,ne apsolutno, ve onom
ije trokove proizvodnje moe trite prihvatiti.

U poljoprivrednoj proizvodnji javlja se posebni oblik dohotka od vlasnitva a to je
zemljina renta. Renta se plaa kao naknada za koritenje tueg zemljita te predstavlja
kalkulativnu stavku cijene poljoprivrednog proizvoda, bez obzira dali se radi o poduzetniku
Osnove ekonomije
49
koji koristi tua zemljita ili zemljovlasniku koji sam ulae u poljoprivrednu proizvodnju to
znai da utjee na cijene poljoprivrednih proizvoda.
Zemljinu rentu kao naknadu za koritenje tueg zemljita nalazimo i prije kapitalizma
kao radnu, naturalnu i novanu. U trinoj privredi renta se plaa uglavnom u novcu iako se u
nekim sluajevima obraunava i u dijelu proizvoda, uglavnom na manjim parcelama.
Zemljine rente mogu biti u poljoprivrednoj proizvodnji tzv. poljoprivredne rente i
koje proizlaze iz nekih drugih karakteristika zemljita tzv. nepoljoprivredne rente.
Poljoprivredne zemljine rente su:
a) Apsolutna zemljina renta,
b) Diferencijalna zemljina renta I,
c) Diferencijalna zemljina renta II,
d) Monopolska zemljina renta

Apsolutna zemljina renta, samo joj ime govori, javlja se na svim zemljitima pa i na
najloijim, koja se nalaze u procesu obraivanja. Struktura prodajne cijene trai da se pokriju
trokovi proizvodnje, podmiri obaveza plaanja rente i ostvari planirana dobit. Ako cijena
poljoprivrednog proizvoda moe pokriti sve ove veliine tada e doi do ulaganja kapitala u
proizvodnju. Iako renta de facto znai porast visine ulaganja a time i rast prodajnih cijena
jasno je da je ona uvjet proizvodnje jer vlasniki monopol ne dozvoljava ulazak zemlje u
obradu bez plaanja zemljine rente. Apsolutna renta je na najloijem zemljitu jedini oblik
rente, dok e se na boljim zemljitima na kojima se ostvaruju nii trokovi proizvodnje po
jedinici proizvoda, uz nju javljati i neki drugi oblici renti. To je znaajno zbog toga to je
cijena ostvarena na najloijem zemljitu regulatorna cijena proizvodnje odnosno minimalna
cijena koju mora ostvariti svaki poduzetnik kao uvjet uspjenog ulaganja kapitala.
Diferencijalna zemljina renta I rezultat je razlika u prirodnim uvjetima pojedinih
zemljita. Ve je prije spomenuto da postoje znaajne razlike u prirodnim uvjetima pojedinih
zemljita, prirodna plodnost, vlaga temperatura i dr. To znai da e ista masa kapitala uloena
u dva zemljita jednake povrine ali razliitih prirodnih uvjeta ostvarivati razliite efekte.
Kako je regulatorna cijena ona koja se postie na najloijim zemljitima (najnia plodnost) ali
jo uvijek trino prihvatljiva, to e sva zemljita koja imaju nie trokove proizvodnje kao
rezultat prirodnih okolnosti ostvarivati dodatni efekt koji se zove diferencijalna zemljina
renta I s naslova prirodnih uvjeta proizvodnje. Ova renta osim prirodnih uvjeta moe
rezultirati i poloajem zemlje u odnosu na trite. Poljoprivredni proizvodi plasiraju se preko
trita i njihova dostava na trite iziskuje dodatne trokove. Ukoliko je poloaj zemljita
Osnove ekonomije
50
takav da iziskuje niske trokove dostave na trite tada e poduzetnik s toga zemljita
ostvarivati odreenu razliku ili diferenciju u odnosu na proizvoae koji imaju vie trokove
dostave robe, uz prije navedenu regulatornu cijenu. Ova razlika u trokovima dostave robe na
trite, a koji ine dio cijene kotanja, naziva se diferencijalna renta I s naslova poloaja
prema tritu.
Diferencijalna renta II javlja se u sluaju dodatnog ulaganja kapitala odnosno na toj
osnovi postizanja vee efikasnosti proizvodnje. Svaki poduzetnik nastoji poveati
proizvodnju, u ekstenzivnom smislu to nije mogue jer postoje ograniavajui faktori pa to
nastoji postii intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje. Ulaganjem dodatnog kapitala
moe doi do rasta fizikog obujma proizvodnje te do sniavanja trokova proizvodnje po
jedinici proizvoda. Tako ostvarene pozitivna razlika u odnosu na uloen kapital naziva se
diferencijalna renta II. Svako dodatno ulaganje kapitala, iz raznih razloga, ne mora dovesti do
porasta efikasnosti proizvodnje pa o diferencijalnoj renti II govorimo u sluaju kad dodatno
uloen kapital odbacuje dodatne efekte.
Monopolska renta javlja se na zemljitima koje imaju neke izuzetne pogodnosti za
proizvodnju specifinih vrsta proizvoda. Najee se kao primjer navodi proizvodnja vina i
proizvoda na bazi prerade vina ija proizvodnja se javlja na podrujima koje imaju izuzetne
prirodne okolnosti, broj sunanih dana, nagib i sastav tla i sl. Obzirom da se radi o
ogranienoj proizvodnji koja se javlja samo na tom podruju (Champagne, Cognac, Tokay i
sl.) na strani ponude stoji jedan ili vrlo mala grupa proizvoaa koji su monopolisti jer nemaju
konkurenciju. To znai da, formalno gledajui, nema ogranienja za visinu prodajnih cijena.
Cijena za takove proizvode (oni ne spadaju u proizvode za podmirenje elementarnih potreba)
se formira prema tzv. psiholokoj teoriji vrijednosti da roba vrijedi toliko koliko netko eli
platiti za nju. Ipak i u tom sluaju postoji ogranienje u fondu platene potranje za tom
vrstom proizvoda. Rezultat injenice da je cijena takovih proizvoda trajno iznad tzv.
regulatorne cijene je monopolska zemljina renta koja se ekonomski realizira preko
monopolske prodajne cijene.
Uz navedene poljoprivredne zemljine rente postoje i nepoljoprivredne zemljine rente
koje su rezultat nekih specifinih karakteristika pojedinih zemljita. Tako moemo govoriti o
gradilinoj renti, rudnikoj renti, turistikoj renti, vodoprivrednoj renti, umskoj renti i sl.
Detaljnije: Isto: 220. 228.
Osnove ekonomije
51
21. DOMAI BRUTO PROIZVOD
U svakom gospodarstvu bitno je utvrditi i analizirati promjene koje se deavaju
odnosno efekte koji su ostvareni u nekom vremenskom razdoblju. Najprihvatljiviji, iako ne
idealan, pokazatelj je bruto domai proizvod. Ova veliina ukazuje nositeljima ekonomske
politike na uspjenost ili neuspjenost provoenih mjera kao i na mjere koje bi se trebale
poduzimati u buduim razdobljima.
BDP je ukupna trina vrijednost svih finalnih proizvoda i usluga proizvedenoj u
nekoj dravi u godinu dana.
BDP izraavamo u novanoj vrijednosti (to je jedino mogue, jer naturalni izraz
brojnih roba u razliitim mjernim jedinicama ne predstavlja nikakav upotrebljiv podatak) koju
dobijemo preko trinih cijena razliitih roba i usluga. Za svaku godinu izraun BDP se
izvodi temeljem stvarnih (tekuih) cijena, a tako utvren BDP naziva se nominalni BDP.
Tako utvren BDP nije pogodan za usporedbe s ostvarenjima u prethodnim razdobljima jer
eventualne promjene, odnosno rast BDP a nije samo rezultat fizikog rasta opsega
proizvodnje ve i promjena u nivou trinih cijena. Radi toga za kvalitetne usporedbe nuno
je odstraniti utjecaj promjena cijena odnosno nominalni BDP svesti na realni BDP, svoenjem
tekuih cijena na stalne. Realni BDP dobijemo tako da nominalni BDP stavimo u odnos s
indeksom cijena. Na taj nain eliminiran je utjecaj trinih cijena i sve promjene u BDP
rezultat su promjena u fizikom opsegu proizvodnje. Kad govorimo o indeksu cijena tada
mislimo na trine cijene svih proizvoda koji se javljaju na tritu za razliku kad govorimo o
koari proizvoda tada mislimo samo na proizvode kojima se podmiruju neophodne ivotne
potrebe. Radi toga se moe desiti da indeks cijena (inflacija) raste znatno manje nego to raste
cijena koare proizvoda odnosno ivotni standard pada bre nego to to biljei slubena
statistika.
BDP se radi mogunosti meunarodnih usporedbi izraava u amerikim dolarima i to
u odnosu na broj stanovnika odnosno per capita.

BDP moe se mjeriti na dva naina:
a) mjerenjem tijeka finalnih proizvoda,
b) mjerenjem tijeka trokova


Osnove ekonomije
52
Ako BDP izraavamo mjerenjem tijeka finalnih proizvoda tada se on moe izraziti na
slijedei nain
BDP = OP + BI + DI + NI,
kod ega navedene oznake predstavljaju:

OP = Osobna potronja.
Ova veliina predstavlja izdatke stanovnitva za finalne proizvode za zadovoljavanje
potreba za proizvodima i uslugama a predstavljaju nivo mogunosti zadovoljavanja ivotnih
potreba odnosno nivo ivotnog standarda. Izdaci za godinju potronju mogu se podijeliti u tri
kategorije: trajnija dobra (automobil, razni kuanski aparati i sl. ) direktno potrona dobra
(hrana) i razne usluge (zdravstvo). Ova potronja ini najvei dio BDP a, a na koji nain e
biti strukturirana izmeu pojedinih oblika zavisi o itavom nizu elemenata, iako bi ona trebala
imati tendenciju stalnog rasta, ukupno i per capita, kao odraz rasta ivotnog standarda koji
rezultira iz uspjenih mjera ekonomske politike to je cilj svake drave.

BI = Bruto investicije
Ve je bilo govora o ulozi i znaaju investicija u privrednim tokovima. Investicije
znae poveanje mase drutvenog kapitala a mogu se oznaiti odricanjem od sadanje
potronje za kvalitetniju potronju u budunosti. BDP svake godine rezultat je ulaganja u
prethodnim razdobljima a sadanja ulaganja odrazit e se u buduim veliinama BDP-a,
odnosno investicije su poveanje mase kapitala kojima se poveavaju proizvodne mogunosti
u buduim razdobljima. Bruto investicije znae da ulaganja ukljuuju sva proizvedena
investicijska dobra a ne umanjuju se za amortizaciju koja predstavlja istroeni kapital u toku
godine. Kod toga postoji razlika izmeu bruto i neto investicija. Neto ulaganja predstavljaju
stvaranje kapitala (bruto ulaganja) umanjena za otpis kapitala (amortizaciju), odnosno neto
investicije jednake su bruto investicijama umanjenim za amortizaciju. Bez obzira na navedeni
u praksi se u obraun BDP-a uzima vrijednost bruto investicija jer je teko precizno utvrditi
vrijednost amortizacije.

DI = Izdaci za trokove drave
Pojedinano gledajui daleko najvei potroa je drava. Drava troi sredstva na
financiranje dravne administracije, vojske, policije, sudstva i dr. Drava svoje usluge
uglavnom ne prodaje na tritu a nabavlja mnoga potrona dobra kao i investicijske
proizvode. Kod obrauna BDP_a svi izdaci drave pribrajaju se kategoriju tijeka proizvoda
koja se zove izdaci za trokove drave. U masu ovako utvrenih sredstava nisu ukljuena
Osnove ekonomije
53
transferna plaanja. To su plaanje drave prema pojedincima iza kojih ne stoji odgovarajua
protuvrijednost kao kod ostalih kupovina roba i usluga ve su to socijalna davanja za
nezaposlenost i izostavljaju se iz BDP-a

NI = Neto izvoz
U vrijednost BDP-a ulazi saldo meunarodne razmjene dobara i usluga. Svaka zemlje
manje ili vie izvozi i uvozi. Pozitivan ili negativan saldo vanjske trgovine ukljuuje se u
veliinu BDP-a i pridonosi njegovom poveanju ili smanjenju.
Suma navedenih veliina predstavlja BDP ostvaren u jednoj godini, a izraen u USA $ i
stavljen u odnos s brojem stanovnika odnosno per capita pokazuje stanje razvijenosti nekog
nacionalnog gospodarstva u usporedbi s drugim vie ili manje razvijenim zemljama.

Ako se BDP utvruje tijekom trokova tada se on sastoji od nadnica, kamata, renti,
profita, amortizacije i neizravnih poslovnih poreza. Sve ove veliine ve smo susretali osim
neizravnih poslovnih poreza koji predstavljaju poreze kod kojih nije poznat poreski obveznik,
kao na pr. porez na dodatnu vrijednost koji predstavlja kalkulativnu stavku gotovo svih
proizvoda (osim onih kod kojih je nulta stopa) a plaaju ga potroai kod kupnje nekog od
proizvoda.
Ako od BDP-a odbijemo vrijednost amortizacije dobivamo Neto drutveni proizvod ili
nacionalni dohodak. Zbog prije spomenutih tekoa u obraunu amortizacije u praksi se
redovito koristi BDP.
Uz izraun BDP-a posebno znaajna veliina je raspoloivi dohodak odnosno koliko
godinje novca stoji na raspolaganju za troenje. Ova veliina moe se utvrditi polazei od
BDP-a i to tako da prvo dobijemo narodni dohodak koji se dobiva umanjenjem BDP-a za
amortizaciju kao to je to ve objanjeno. Od tako utvrenog nacionalnog dohotka oduzimaju
se izdaci za poreze (izravne tj. takovi porezi kod kojih je poznat poreski obveznik, na pr.
porez na imovinu, nasljedstvo, darove i sl.) te sredstva namijenjena tednji (privatne osobe,
kuanstva) odnosno akumulaciji (gospodarski subjekti). Ovom iznosu dodaju se transferna
plaanja koja ulaze u raspoloivi dohodak jer su i namijenjena neposrednoj potronji.
Kad govorimo o obraunu BDP-a tada moramo spomenuti i neke veliine koje ili nisu
obuhvaene u izraun BDP-a ili imaju negativne posljedice na ubrzani gospodarski rast
odnosno rast BDP-a.
U svakom drutvu postoji kolanje odreenih koliina novca koje se nalaze izvan
slubene regulative. To moe biti plaanje rada na crno, rad u fuu, razne kriminalne
Osnove ekonomije
54
aktivnosti kod koji se obru velike svote novca i dr. Iako svaka drava nastoji svesti ovakvo
kolanje novca na minimum, ono vjerojatno nikada nee biti potpuno iskorijenjeno. Jer
plaanjem rada neregistriranim izvoaima ne samo da se ne uplauje dio sredstava u
drutvene fondove ve se stvara nelojalna konkurencija jer su takovi izvoai jeftiniji od onih
koji u svoju cijenu moraju ukalkulirati sva propisana davanja. Brojne aktivnosti podzemlja u
irokom rasponu od kockanja, raspaavanja droge, prostitucije i sl. bez obzira dali bi se mogli
raunski utvrditi namjerno su izbaene iz odrauna jer nacionalna proizvodnja ne pokriva
nezakonite radnje.
Drugo pitanje koje se javlja kao posljedica rasta BDP-a koji je rezultat poveanja
opsega proizvodnje su posljedice koje izaziva takav rast odnosno pitanje ekologije. Izgradnja
svakog objekta vie ili manje zadire u prirodne tokove. Poveanje proizvodnje koje se
obuhvaa u obraunu BDP-a moe izazvati vee negativne posljedice nego to su efekti od
poveanja proizvodnje. To znai da kod svakog ulaganja treba voditi rauna da se izbjegnu ili
svedu na najmanju moguu mjeru sve negativnosti koje proizlaze iz upotrebe novih
tehnologija, koritenja novih sredstava, fizikog rasta obujma proizvodnje i dr.
U BDP- nisu ukljuene aktivnosti koje se inae nalaze na tritu kao to je spremanje
hrane, uvanje djece, pranje rublja i sl. Procjenjuje se da bi vrednovanje neplaenog rada u
kuanstvu predstavljalo znaajnu stavku u ukupnom iznosu osobne potronje. Isto tako ne
moe se vrijednosno izraziti vrijednost slobodnog vremena. Rast proizvodnosti rada doveo je
do skraivanja radnog vremena i ostavljanja veeg fonda sati za slobodne aktivnosti, razne
vrste rekreacije, hobi i sl. Samim tim nain ivota dobiva novu, kvalitetniju dimenziju
odnosno predstavlja vii nivo ivotnog standarda.



22. DRAVNI PRORAUN, JAVNI DUG I FISKALNA POLITIKA
Svaka drava ima svoj proraun (budet) u kojem planira svoje prihode i rashode za
proraunsku godinu, koja ne mora biti uvijek ista s kalendarskom.
Proraunske prihode ine u najveoj mjeri razne vrste poreza, zatim takse, carine i
druga davanja u dravni proraun.
Proraunske rashode ine svi oni izdaci koji se financiraju iz dravnog prorauna kao
to su trokovi dravne uprave, vojska, policija sudstvo, odgoj i obrazovanje, kultura i dr.
Osnove ekonomije
55
Proraunski rashodi trebali bi se pokriti proraunskim prihodima i tada se govori o
uravnoteenom proraunu. U sluaju kad prihodi premauju rashode govorimo o
proraunskom viku i obratno o proraunskom manjku.
U teoriji nalazimo nekoliko vrsta prorauna i to: stvarni koji poiva na stvarno
utvrenim prihodima i rashodima, strukturni koji polazi od ocjene prihoda i rashoda i manjka
ili vika ako bi gospodarstvo ostvarivalo maksimalno moguu proizvodnju i cikliki kojim se
mjeri utjecaj poslovnog ciklusa na prihode, rashode i viak ili manjak proraunskih sredstava.
Dravni proraun ima dvije vane ekonomske funkcije. Pomou njega drava moe
usmjeravati sredstva odnosno davati poticaje za ulaganje u odreene grane i sektore, prema
utvrenim nacionalnim prioritetima. Isto tako fiskalnom politikom proraun moe utjecati na
kljune makroekonomske ciljeve. Fiskalna politika znai usklaivanje poreza i javnih
izdataka u cilju prilagoavanju promjenama koje se deavaju u poslovnom ciklusu.
Kad dolazi do vika rashoda nad prihodima odnosno kada se javlja proraunski
manjak drava mora posuditi sredstva kako bi pokrila proraunski manjak. U tom sluaju
govorimo o dravnom (javnom)dugu koji se pokriva izdavanjem kratkoronih vrijednosnih
papira obveznica. Obveznica je vrijednosni papir koji je slian dionici, donosi odreenu
dobit kamate, ali ne daje vlasnika i upravljaka prava. Kad govorimo o dravnom dugu
potrebno je razlikovati unutarnji i vanjski dug.
Unutarnji dug je onaj koji drava duguje domaim vjerovnicima. Vanjski dug javlja se
kada drava ima obaveze prema vanjskim vjerovnicima. To znai da bi za podmirenje
stvorenog duga trebalo prodati dio nacionalne imovine ili izvesti za toliki iznos robe i usluge.
Na taj nain inozemni dug definitivno ukljuuje oduzimanje od izvora dostupnih za potronju
u zemlji koja je duna, to je manji problem ako su vanjska sredstva kao dodatna akumulacija
rezultirala otvaranjem novih pogona i novom zaposlenou i imala neposredan utjecaj na
gospodarski rast ali je puno vei problem ako su vanjska sredstva utroena za neproizvodnu
potronju, to znai da je potronja bila iznad stvarnih mogunosti a obaveza vraanja duga
rezultira u realnom padu ivotnog standarda. Ovaj drugi sluaj je ei a kako on ima
nepovoljan odraz na stanje u stanovnitvu u pravilu se rjeava najloijim nainom, novim
dugom odnosno kontinuiranim rastom vanjskog duga bez znaajnijih promjena u strukturi
gospodarstva.
Detaljnije. Isto: str. 321. 326.

Osnove ekonomije
56
Pitanja za ispit
1. Ekonomske znanosti u sistemu
drutvenih znanosti
2. Makroekonomija u sistemu
ekonomskih znanosti
3. Osnovna ekonomska pitanja
4. Gospodarski sustavi
5. Proizvodnja znaaj i
karakteristike
6. Proizvodnost rada pojam i
tendencije
7. Podjela rada drutvena i
tehnika
8. Raspodjela i preraspodjela
9. Razmjena oblici i karakteristike
10. Potronja vrste potronje
11. Osnovni resurs zemlja
12. Osnovni resurs kapital
13. Osnovni resurs rad
14. Drutveno bogatstvo
15. Nastanak i razvoj novca
16. Funkcije novca
17. Promjene u vrijednosti novca
18. Trite pojam i funkcije
19. Monopoli oblici monopola
20. Uloga drave u ekonomiji
21. Kapital, profit i profitna stopa
22. Obrt kapitala
23. Stalni i opticajni kapital u
obrtnom ciklusu
24. Organski sastav faktora
proizvodnje
25. Akumulacija kapitala
26. Novana i stvarna akumulacija
27. Investicije i njihov znaaj za
privredu
28. Radni resursi
29. Nadnice vrste nadnica
30. Zaposlenost, nezaposlenost,
vrste nezaposlenosti
31. Novarski kapital
32. Centralna banka
33. Poslovne banke
34. Znaaj trgovine u nacionalnoj
privredi
35. Trokovi u trgovini i trgovaki
profit
36. Drutvo kapitala dioniko
drutvo
37. Drutvo kapitala drutvo
ograniene odgovornosti
38. Burze
39. Uloga poljoprivrede u
nacionalnoj privredi
40. Specifinosti poljoprivredne
proizvodnje
41. Apsolutna zemljina renta
42. Diferencijalne zemljine rente
43. Monopolska zemljina renta
44. Nepoljoprivredne zemljine rente
45. BDP pojam i znaaj
46. Naini utvrivanja visine BDP a
47. Struktura BDP mjerena
tokovima proizvodnje
48. Struktura BDP mjerena tokom
trokova
49. Nacionalni dohodak i raspoloivi
dohodak
50. Veliine izvan BDP a
51. Fiskalna politika
52. Dravni proraun
53. Javni dug