You are on page 1of 36

Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI

PREDGOVOR Ova je knjiica zbirka lanaka koje je Bagavan Sri Sathya Sai Baba napisao na temu ispravnoga djelovanja (dharma) za asopis Sanathana Sarathi to se izdaje u Prasanthi Nilayamu. Ovdje su napisani na engleskomu iako se mora istai da je izvorni teluki jednostavniji i slai. Teko je na engleskom jeziku izraziti temeljne postavke indijske kulture, jer je to prevoditelju i mnogim itateljima strani jezik. Engleski rjenik ne sadri odgovarajue rijei za mnoge pojmove koji ine jezgru indijskih jezika. Stoga molim itatelje da mi oproste na nejasnim kovanicama koje naruavaju istou i jasnou Babinoga telukog jezika. Jo se neto mora naglasiti kada je rije o ovoj knjizi. Ona je autentini glas boanskoga utjelovljenja, koji posrnulu udorednost u ponaanju milijuna ljudi vraa na ispravan put te stoga zasluuje potanko i predano prouavanje. Gospod je objavio da e kad udorednost posrne i ljudi zaborave ili zatome svoju svetu prirodu, On sam doi meu njih i izvesti ovjeanstvo na ispravan i sveti put. Gospod je tako doao. On vodi sve koji prihvaaju Njegovo vodstvo, On zove one koji su zastranili da Mu se vrate. Babina je ljubav i mudrost beskrajna. Njegova milost ne zna za prepreke. On nije strog uitelj, Njegova je iskrena briga za nae blagostanje i stvarni napredak nesaglediva. Neka vas ova knjiga dotakne majinskom ljubavlju s kojom je Baba pisao, oinskim autoritetom koji proima sva upozorenja u njoj, uiteljevim prosvjetljivanjem koje krasi svaku reenicu, te Gospodovom velianstvenom sveprisutnou koja vas poziva da irei granice svoje osobnosti postanete orue sluenja. N. Kasturi Urednik Sanathane Sarathi

I. POGLAVLJE to je Dharma? ovjek se mora posvetiti ispravnosti i uvijek ispravno djelovati kako bi on i svijet ivjeli i uivali u miru. ovjek ne moe stei istinski mir ni zadobiti Boju milost ako se ne ponaa ispravno. Ispravnost je temelj ljudskog blagostanja, to je vjena i nepromjenljiva istina. Kada ispravnost ne uspije preobraziti ljudski nain ivota, svijet e snai oaj i strah te e ga pokositi pobjenjela oluja ratova. Kada svjetlo ispravnosti ne dopre do ljudskih odnosa, ovjeanstvo e zahvatiti no tuge. Bog je utjelovljenje Darme 1

Bog je utjelovljenje ispravnosti, njegova se milost moe zadobiti ispravnim djelovanjem. On neprestano bdije nad ispravnou i uspostavlja je. On je sama ispravnost. Vede, astre, purane i itihase jasno istiu velianstvenost ispravnoga djelovanja. Sveti tekstovi razliitih religija veliaju ispravnost jezikom koji je blizak vjernicima. Dunost je sva-koga ovjeka uvijek i na svakom mjestu odavati poast utjelovljenju ispravnosti dharmanarayani. Izvor ispravnoga djelovanja nikada ne bi smio presuiti, prestane li tei njegova bistra voda, nevolja je na pomolu. ovjeanstvo se nalazi u ovakvom stanju iskljuivo stoga to ispravnost, po-put rijeke Sarasvati tee neprimijeena ispod zemlje, hranei korijene i punei izvore. ak se i ptice i ivotinje moraju pokoriti ispravnosti da bi bile sretne, te opstale i ivjele ugodno i radosno. Stoga vode ispravnoga djelovanja moraju neprestano i dostatno tei da svijet moe uivati sreu. Danas nesree bjesne i pleu na pozornici svijeta zato to je ispravnost zanemarena i postoji sumnja u temeljne postavke ispravnoga ivljenja. Dakle, ovjek mora jasno razumjeti istinsku bit ispravnosti. Darma je pogreno shvaena to znai ispravno djelovanje (dharma)?. to je bit ispravnosti? Moe li ovjek, obian ovjek, sretno ivjeti i opstati pridrava li se ispravnosti? Prirodno je da ovjeka tijekom ivota mue ovakva pitanja. Dobiti odgovor na njih ne samo da je nuno nego i hitno potrebno. Na spomen rijei ispravnost, obian ovjek pomisli kako je ispravno davati milostinju, nahraniti i smjestiti hodoasnika te prionuti uz vlastito zanimanje ili zanat, potivati zakone, razluivati dobro od zla, istraivati vlastitu prirodu ili hirove vlastitoga uma, zadovoljavati najskrivenije elje i tomu slino. Dakako, puno je vremena proteklo dok se besprijekorno pridravanje ispravnosti naruilo do te mjere da se vie ne moe prepoznati. Prekrasna polja i vonjaci propadaju zbog ljudske nebrige i ubrzo se pretvaraju u neprepoznatljivu ikaru i trnovitu praumu, pohlepni ljudi sijeku stasita stabla te se izgled krajolika mijenja. S vremenom se ljudi naviknu na novo stanje stvari i ne primjeuju promjenu i propadanje. Isto se dogaa i s ispravnou. Svaki bi se ovjek morao upoznati s naputcima o ispravnom djelovanju kojima obiluju Vede, astre i purane. Nerazumijevanje, neizotrena inteligencija, neobuzdane emocije i krivo shvaanje uvelike su potkopali autoritet ovih svetih tekstova, te je njihova slava na alost potamnila. Poput istih kapi kie koje se zaprljaju im dotaknu do, neokaljana uenja drevnih mudraca (rii), svijetla poruka kojom sjaje njihova djela, asni i isti motivi to su ih poticali na djelovanje sada se pretvaraju u rune karikature kroz interpretacije neukih tumaa i uenjaka. Knjige za djecu ukraene su crteima da bi tekst bio jasniji, ali djeca provode sve vrijeme gledajui slike i zaboravljajui poruku koju slike ocrtavaju. Isto tako, brzopleti i neuki misle kako su obredi koji imaju za svrhu pribliiti nam velike istine, sami sebi svrha. Oni ne primjeuju istinu to su je obredi trebali razjasniti. Putnici se na svome putu znaju odmoriti u usputnim konaitima gdje tijekom svoga boravka unite ili oskrnave mjesto na kojem su se odmarali. Isto lako, zaostali i nemoralni prekrajaju samu vedsku moralnost kojoj nas one ue, te zavode svijet na krivi put tvrdei da je djelo njihovih ruku ono emu Vede doista pouavaju! 2

Kada je ispravnost do te mjere naruena da je njezino lice unakaeno rukama Bojih neprijatelja, Gospod odgovara na poziv bogova i bogotovatelja te spaava svijet od propasti tako to ponovno uspostavlja ispravnost i istinu na polju ispravnog djelovanja i karme svojim uzorom i primjerom. Tko danas moe izlijeiti svijet od sljepoe? ovjek mora pogubiti estoglavu zvijer imenom ariadvarga koja odvodi u propast uz pomo poude, ljutnje, pohlepe, zablude, ponosa i mrnje. Samo se tako ispravnost moe ponovno uspostaviti. Buda i ankara su se drali Darme Vede Gospoda nazivaju samom ispravnou, dok ga je Buda nazvao vrhovnim znanjem (vijnana). U davna vremena rije Veda nije bila omiljena. Primjerice, u vrijeme demona (asura) po imenu Somaka, sljedbenici Veda ustruavali su se svete spise zvati Vedama, osim ako im nije prijetila smrtna opasnost. Pa ipak je Buda duboko potivao Vede jer je neprestano bio uronjen u Boga. esto se Budu proglaava nevjernikom (nastika)! Ako je Buda nevjernik tko je onda vjernik (astika)? Sav je Budin ivot duga pria o ispravnome djelovanju. ankaru neki optuuju da se usprotivio ispravnom djelovanju (dharma) i radu (karma). Meutim, istina je da je ankara ustao iskljuivo protiv djelovanja i rada kojima je cilj samo zadovoljenje elje. On je uistinu bio velik uitelj koji je pouavao o putu ispravnoga djelovanja i ljudskim naporima koji proizlaze iz razumijevanja temeljne istine. ankarino pridravanje karme i ispravnog djelovanja zasnovanog na istini ili Budinu vjeru u osnovne postavke Veda, moe razumjeti samo onaj tko je zadobio boansku mudrost. Bez nje razliita e tumaenja ovjeka lako zavesti na krivi put. Do velikih visina dovest e nas samo one ljestve koje doseu do njih, zar ne? Na putu Darme Onaj tko pokori vlastiti egoizam, pokorio je sebine elje, unitio ivotinjske osjeaje i porive i odrekao se priroene sklonosti da tijelo smatra sebstvom. On je jamano na putu ispravnosti i zna da je cilj ispravnoga djelovanja uranjanje vala u more, stapanje sebstva s vrhovnim Sebstvom. to god radili na svjetovnom planu, morate paziti da ne povrijedite naela koja nalau pristojnost i dobra narav. Ne smijete se ogluiti na upute unutranjeg glasa. Uvijek biste trebali biti spremni slijediti glas vlastite savjesti i pomno pratiti svoje korake da se ne naete na tuoj stazi. Neprestano morate biti budni i usmjereni na otkrivanje istine koja se krije iza ove varljive razliitosti. Ovo je sva ovjekova dunost, ovjekova dharma. Razbuktali plamen mudrosti (jnana) koji vas uvjerava da je sve vjeni nepromjenjivi Apsolut (brahman) sarvam khalvidam brahma i da e u pepeo pretvoriti svaki trag vaeg ega i svjetovnih vezanosti. Opit e vas nektar sjedinjenja s Apsolutom (brahman) to je krajnji cilj ispravnoga djelovanja i karme koja je nadahnuta ispravnou. "Na oltaru mudrosti (jnana) rtvuj svoje neznanje (a-jnana) i ego (ahamkara) i ustolii ispravnost" poruka je Veda. Ispravan je svaki ne-sebini in koji priprema tlo za stapanje due s vrhovnom duom, i koji nam pomae da proirimo svoj pogled i vidimo da je vjeni nepromjenjivi Apsolut (brahman) sveprisutan. Svaki takav in mali je potok to se ulijeva u 3

rijeku svetosti koja uri k moru spoznaje vjenog Apsoluta (brahma-jnana). Sve to inite jest obred tovanja vrhovne due (paramatman) koja ispunjava svaki kutak svijeta. Sve to se radi s osjeajem posveenja i predanosti sastavni je dio ispravnoga djelovanja i vodi k spoznaji. Nain ivota Indijaca (bharatiya) usmjeren je posveivanju svakoga trenutka, svake rijei, misli i djela kao koraka k ostvarenju. Simbolino znaenje duhovnih termina i aktivnosti Morali biste razumjeti drevne, u skladu s dharmom izvoene obrede (dharmakarma) razmatrajui njihovo simboliko znaenje. Na duhovnom polju ima puno izraza s osobitim znaenjem. Njih se mora do kraja razumjeti kako bi se tono moglo shvatiti uenje astri. Na primjer, u davna su vremena ljudi obiavali prinositi rtve (yajna) i rtvovali su svete ivotinje (pau). Meutim, ivotinja je samo simbol. Nije jadna ivotinja ono to treba sasjei na komade. ivotinja ivi portvovnim ivotom ak i kada ne zavri na ovjekovom rtveniku! ivotinja koju treba rasporiti i ponuditi predstavlja neto drugo: U duhovnom rjeniku ivotinja oznaava svjesnost o tijelu, svjesnost o egu to je ono to treba rtvovati. Gospoda nazivaju Paupati ili Govinda. Paupati znai gospodar svih pojedinanih dua (jiva), pau se odnosi na pojedinanu duu (jiva); Govinda znai uvar krava ili pojedinanih dua (jiva). uvanje krava je simbolina Krnina igra (lila) koja istie da je njegova misija zatita ljudi. astre imaju duboko unutranje znaenje. Cilj je ispravnosti (dharma) da pomogne pojedincu (jiva) da se odrekne vezanosti za vanjsku prirodu i zabludu koju ona stvara, te da ga otvori spoznaji vlastite istinske stvarnosti ili, bolje reeno, da ga uvjeri kako je ono to smatra stvarnim nestvarno, tako da moe otkriti svoj pravi identitet. Ta znaenja moraju nauiti mladi i stari. Uzmimo na primjer ivin hram. Ispred ivinog lika nalazi se lik bika Nandija. Reeno vam je da je sveti bik ivino vozilo (vahana) i zato se on tu nalazi. Ali bik (pau) zapravo simbolizira pojedinca (jiva) dok je linga simbol ive. Izreka kae: "Nitko se ne bi smio isprijeiti izmeu bika i linge, to jest pojedinca (jiva) i ive." To je zato to se oni moraju stopiti u jedno. Preporua se ivu pogledati kroz Nandijeva dva roga. Kad ljude pitate za znaenje tog postupka, oni odgovaraju: "Pa, taj je nain svetiji od bilo kojeg drugog naina promatranja linge " No istinsko je znaenje sljedee: "Morate vidjeti ivu u pojedincu (jiva)." Pau i Paupati su jedno: Nandi i Ivara postaju Nandivara. To su samo dva naina promatranja istog entiteta. Dok je u vezanosti, to je Nandi. Ivara je kad se vezani oslobodi i postigne Nandivaru. Tada ga se tuje i on zasluuje sve poasti. Kada se ivotinjsko u ovjeku (pau) ponudi Gospodaru svih stvorenja (Paupati) odbacivi svoj odvojeni identitet, to je tada istinska rtva (yajna). No to je znaenje danas zaboravljeno. Danas su takve simboline radnje toliko promijenjene da ih se ne moe prepoznati. Ono to se danas provodi u raskoraku je s principima koji su vladali u prolosti. ak i najsitnija pojedinost svjetovnog ivota mora biti nadahnuta viim idealom duhovnoga ispunjenja. Tada e i neuki ljudi korak po korak kroiti k cilju. Kada ne razmiljate o svakom postupku i njegovoj svrsi te ga nastavljate initi, on postaje smijena okamenjena verzija istine. Jednom je Prahlada rekao: 4

"Budui da je teko unititi ego, ovjeku je lake umjesto toga rtvovati jadnu ivotinju. rtvovanje ivotinja spada u podruje svojstva tromosti (tamoguna), to je put vezanosti. Sveto (satviki) je rtvovati ivotinju ovjekova ega to je boanski put osloboenja." Tako su najvii ciljevi (paramartha) iz davnih vremena danas izopaeni u besmislene ciljeve (pamarartha). Sve su drevne discipline nekada prepune znaenja danas zarasle i zaputene do te mjere da ih se vie ne moe prepoznati. Grane su se svinule u razliitim pravcima te vie nije mogue iupati drvo i zasaditi mladicu. Dakle, preostaje nam da izraslo drvo podrezujemo i usmjeravamo da raste uspravno. Neprestano treba imati na umu najvii cilj, a ne onaj koji se srozao do najniega. II. POGLAVLJE Boanska i svjetovna Dharma Ispravno se djelovanje (dharma) ne moe ograniiti na pojedino drutvo ili narod jer je ono usko povezano s naslijeem cijeloga ivueg svijeta. Ispravnom djelovanju nema premca u blagotvornoj djelotvornosti. Krna je Arjunu pouio Giti, ali je ona namijenjena cijelomu ovjeanstvu. Arjuna mu je posluio kao izgovor. Ista Gita i danas pomae ovjeanstvu da se popravi. Ona nije namijenjena odreenoj kasti, vjeri ili narodu, ona je ivotni dah svakoga ovjeka. Dharma se oituje u razliitim oblicima. Ponekad se odnosi na osobe koje su je uspostavile pa se zove manu-dharma, nekad oznaava skupinu ljudi koji su je se pridravali varna-dharma, dok ponekad ukljuuje ivotno razdoblje primjerice grhastha-dharma. No, sve su to sporedne praktine pojedinosti, a ne temeljna pravila. Boanska ispravnost ili atma-dharma ono je o emu govorim. Praktino ispravno djelovanje (acara-dharma) odnosi se na prolazne pojave i probleme, tjelesne potrebe, ljudske netrajne veze s pojavnim svijetom. Prvi uvjet koji je potreban da bi se temeljna pravila primijenila je ljudsko tijelo. Ono nije trajno pa kako bi onda takva ispravna djelovanja mogla biti vjena? Kako se njihova priroda moe opisati kao istina? Vjeno se ne moe izraziti prolaznim, istina se ne moe otkriti kroz neistinu, svjetlo se ne moe stvoriti iz tame. Vjeno moe nastati samo iz vjenoga, istina izvire jedino iz istine. Stoga, objektivna pravila o ispravnom djelovanju to se odnose na svjetovne aktivnosti i svakodnevicu, premda su vana na svom podruju, moraju se primjenjivati s potpunim znanjem i svjesnou o unutranjoj temeljnoj boanskoj ispravnosti (atma-dharma). Samo tada e unutranji i vanjski poticaji biti usklaeni i uroditi plodom blaenstva i napretka. Ako tijekom svakodnevnih zadataka istinske vrijednosti vjene ispravnosti pretoite u djela ispunjena ljubavlju, tad ispunjavate svoju dunost prema unutranjoj zbilji i djelujete u skladu s boanskom ispravnou (atma-dharma). Gradite li svoje ivljenje uvijek na temelju boanskosti, napredak vam je osiguran. Gledati Boga u kamenu Boga pretvaramo u kamen u to danas ulaemo sve svoje napore! Kako takvi napori mogu dovesti do istine, kad je naa istinska zadaa vidjeti Boga u kamenu? Najprije se mora meditirati o Bogu dok nam se Njegov lik ne ucrta u svijest, zatim taj lik trebamo zamisliti u kamenu. Tijekom tog procesa kamen emo sve vie zaboravljati sve dok se on potpuno ne preobrazi u Boga. Na isti nain u svoju svijest moramo urezati osnovnu ispravnost (dharma), temeljnu injenicu o atmanu kao jedinom entitetu, a zatim se ispunjeni vjerom i vizijom suoiti sa svijetom raznorodnih predmeta i stvari i njihovom privlanou i suprotnostima. 5

Samo se na taj nain moe ostvariti ideal. Ako tako inimo, nema opasnosti da e se izvorno znaenje razvodniti ili da e boanska ispravnost (atma-dharma) izgubiti svoju slavu. to se dogaa s kamenom kojega se tuje kao Boga? Neogranieni, sveprisutni, sveproimajui unutranji entitet, Apsolut, zamiljamo u pojedinanom, u konkretnom. Slino tome, ispravnost (dharma) koja je univerzalna, jednaka i slobodna, moe se prepoznati i provjeriti u pojedinanom konkretnom inu. Ne dajte se prevariti idejom da to nije mogue. Niste li ostvarili mnoge teke zadae, iako su vas one ispunile jo veom tjeskobom i strahom? Ako je ovjek mudar, nije li mu pametnije da se umjesto toga okrene vrjednijim stvarima koje e mu podariti mir uma? Slijedi boansku dharmu i budi slobodan Sloboda je vae bogomdano pravo, ne budite vezani. Samo kad usmjerite svoje korake na put osvijetljen univerzalnom nevezanom ispravnou (dharma), istinski ste slobodni. Ako odlutate od svjetla, veete se i zapliete. Neki bi se mogli upitati kako bi ispravnost (dharma) koja postavlja granice mislima i rijeima, koja odreuje i nadzire, mogla osloboditi ovjeka. "Sloboda" je ime koje ste nadjenuli odreenoj vrsti vezanosti, istinska se sloboda zadobija samo kad nestane privid, kad se ne poistovjeujemo s tijelom i osjetilima i ne robujemo materijalnom svijetu. Vrlo su rijetki ljudi koji su se oslobodili takvih okova. Vezanost je rezultat svega to uinimo kad doivljavamo tijelo kao sebstvo, jer je ovjek tada samo igraka u rukama osjetila. Slobodni su samo oni koji su izbjegli tu sudbinu, ta je "sloboda" najvii stupanj do kojega vodi ispravnost (dharma). Onaj tko ovaj stupanj neprestano ima na umu i upusti se u ivotne aktivnosti, moe postati osloboen (mukta-purua). Do vezanosti dolazi zato to vi sami sebe veete, te skreete s puta ispravnosti. Uvijek je tako, ne moe vas vezati nitko drugi do vi sami. Da vaa vjera u Boju sveprisutnost ima dublje korijene, bili biste svjesni daje On vae sebstvo i da se nikada ne moete vezati! Da bi se ta vjera razvijala, morate jasno razumjeti boansku ispravnost (atma-dharma). Stvarnost atmana je temelj, to je mudrost (jnana) koja je neosporiva (niita-jnana). Onaj koji je lien takvoga temelja, postaje plijenom sumnje, oaja i privida. Ispravnost (dharma) je djevojka koja nee poi za takvoga. Stoga najprije nastojte postati slobodni. To jest, kao osnovu za uspjean ivot njegujte vjeru u atmana koji je bit vae osobnosti i nauite provoditi u ivot disciplinu koja je prijeko potrebna da uspostavite vezu s tom biti u sebi. Kad steknete takve sposobnosti, moete se u potpunosti upustiti u svjetovne aktivnosti, slijedei ispravnost (dharma) koja ih propisuje. Tada ete postati moralna osoba (dharma-purua). Oni koji materijalni svijet doivljavaju kao sveukupni ivot, a tijelo kao sebstvo, vode isprazne ivote koji su jednako besmisleni kao i pretvaranje Boga u kamen. Pretvaranje kamena u Boga svetija je i svrsishodnija zadaa. Isto tako, vidjeti boansku ispravnost (atma-dharma) u svakom svojem pojedinanom inu, pretvara taj in u in bogotovlja, uzdie ga i uklanja njegovo obiljeje vezanosti. Ako se svjetovne dunosti obavljaju bez svijesti o izvornoj istinskoj ispravnosti (satya-dharma), to je jednako bezbono kao i odnoenje prema Bogu kao prema kamenu. Ako obavljamo svjetovne dunosti (acara-dharma) a ne povezujemo ih s istinskom ispravnou (satya-dharma), ili ako istinsku ispravnost (satya-dharma) odvajamo od svjetovnih dunosti (acara-dharma), ni jedno nee uroditi plodom. Oni su neodvojivo isprepleteni pa prema njima tako trebamo i postupati. Viem je inovniku potreban rad niega, isto kao to je i niemu inovniku potrebna pomo viega. Tko je od njih onda vezan, a tko slobodan? Obojica su vezani za svoju elju da budu sretni i smireni. Sve dok se ne spozna atmana, vanjsko stanje vezanosti e trajati. Kad ga spoznamo, neemo vie robovati osjetilima i izvanjskom svijetu. Tada e se nain ponaanja spram materijalnog svijeta spojiti s nainom ponaanja prema unutranjoj boanskosti, te e na taj nain svi porivi zajedno suraivati u skladu.

Vedanta, astre i dharma pozivaju ovjeka da se ponaa kao Gospod (bhagavan), a ne kao zatoenik. Tada sva djela postaju djela ispravnosti (dharma-karma), a ne djela uinjena sa eljom da se uiva u njihovim plodovima (kamya-karma). Okovi vezanosti ne mogu se izbjei jednostavnom promjenom aktivnosti. Oni se mogu izbjei samo promjenom kuta gledanja od tijela (deha) do Boga (deva), od stvorenoga k Stvoritelju. Time e i moralne vrline takoer stei veu snagu i vrstinu. Egoizam temeljen na tijelu je pakao Neki su ljudi miljenja da je biti zaposlen vezanost, dok je besposleno sjedenje kod kue sloboda! To je znak neshvaanja. Kad je ovjek zaposlen, on mora posluati svog pretpostavljenog. Ali moe li ovjek izbjei zahtjevima i prisilama roaka ak i kad ostane u svom domu? ak i ako je netko okruen iskljuivo prijateljima, moe li izbjei da ne djeluje u skladu s njihovim eljama? Moe li se barem osloboditi potrebe da se brine za vlastito tijelo i ispunjava njegove zahtjeve za udobnou? Kako se ovjek moe osjeati slobodnim dok je u kavezu vezanosti? Cijeli je ivot zatvor, bez obzira na razliite vrste kazni. To ostaje tako sve dok se poistovjeujemo s tijelom. Zato je ankara rekao daje "egoizam koji se temelji na tijelu ono na to se misli kad se kae pakao (naraka)". Egoizam te vrste samo je drugi oblik stajalita protivnih Bogu. Tko moe ukloniti sve trnje i sve kamenie s lica zemlje? Jedini nain da ih se izbjegne jest da se nosi obua. Isto je i s filozofijom vedante (vedanta-darana). Pogleda vrsto usmjerenog na boansku zbilju (satya), s punom vjerom da je vjeni nepromjenljivi Apsolut (brahman) vaa temeljna pri-roda, moete se izdii iznad potrebe da mijenjate vanjski svijet prema svojoj definiciji sree i moi ete postii istinsku ispravnost (satya-dharma). Osloboen je onaj koji satre egoizam i nepokolebljivo izjavi: "Ja nisam zatoenik ovoga tijela u kojem su pohranjene sve vrste vezanosti tijelo je moj zatoenik; ja sam gospodar i vladar svega, ja sam utjelovljenje slobode." Sva propisana pravila i dunosti moraju pomoi u ovom procesu razaranja ega, ne biste ga trebali njegovati i doputati mu da podivlja. To je put do slobode. Ako ovjek koji se osjea jadnim jer ivi sa svojim sinom, ode ivjeti kod keri, on nije zadobio slobodu! To je samo jedan od naina da se nahrani ego. Ta potraga za osjetilnom sreom ne moe se uzdizati na visinu "dharme". Istinska ispravnost je temeljna osnova Na posljetku, emu slui dom? Zbog toga to tu uivamo u blaenstvu kad kontempliramo o Gospodu, zbog toga to nam daje priliku da neometano meditiramo o njemu. Sve se ostalo moe zanemariti, ali ovo ne. Istinska je ispravnost (dharma) pojedinca da osjeti blaenstvo stapanja s Apsolutom i postigne osloboenje. Osoba koja dostigne ovaj stupanj nikada ne moe biti vezana, ak i ako je zatoena u najgorem zatvoru. S druge strane, za osobu koja robuje tijelu, ak i vlat trave moe postati uzrok smrti. Istinska ispravnost (dharma) znai uroniti u blaenstvo atmana, to je unutranja vizija, vrsta vjera da je naa priroda istovjetna s prirodom Apsoluta, spoznaja da je sve vjeni nepromjenljivi Apsolut (brahman). Sve etvero ini izvornu ispravnost (dharma). Na razini fizikog postojanja pojedinaca, iz praktinih se razloga (a ipak uronjena u unutranji doivljaj dharme kao boanske zbilje) zovu istina (satya), mir (santi), ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa), tako da ih pojedinci koji su samo olienja Apsoluta mogu slijediti u svakodnevnom ivotu. Najbolji nain na koji se slijedi ispravnost (dharma), sada kao i u prolosti, jest da se vrsto prione uz ova uzviena naela u svakom djelu i misli. Istina (satya), mir (santi), nenasilje (ahimsa) i ljubav (prema) danas znae neprekidnu uronjenost u atmana, pogleda vrsto uprtog u unutranju istinu, kontemplaciju o vlastitoj stvarnoj prirodi i znanju daje sve vjeni nepromjenjivi Apsolut (brahman), jedan i 7

jedini. Ove temeljne i izvedene postavke moraju se prilagoditi i uskladiti. Samo ih se tada moe nazvati boanskom ispravnou (atma-dharma). Nije vano o kojoj je aktivnosti rije ili koje ste ime i oblik odabrali. Lanac je lanac bez obzira na materijal koji vezuje, bio on eljezni ili zlatni, zar ne? Isto tako bez obzira na vrstu rada koji se obavlja, sve dok se temelji na boanskoj ispravnosti (atma-dharma), a boansko naelo (atmatattva) mu je korijen, to je nedvojbeno ispravnost (dharma). Takav e vas rad darovati blagoslovom mira (santi). Kad se podignu valovi sebinog straha ili pohlepe i pokrenu osobu naprijed, bilo u privatnost doma ili samou ume, te u bilo kakvo drugo utoite, nemogue je izbjei patnju. Kobra ne prestaje biti kobra kad se sklupa. Ona ipak ostaje kobra. U svakodnevnom ivotu, kada nas na djela potie temeljni princip atmana, svako djelo dobija peat ispravnosti. Ali kada nas na djela potiu lagoda i sebini interesi, ispravnost (dharma) se promee u neku lanu ispravnost. To je samo druga vrsta vezanosti, ma koliko privlana bila. Kao zatvorenici u zatvoru koje uvari poredaju u kolonu kad ih vode na sud ili u blagovaonicu, tako i osjetilni poticaji usmjeravaju svog zatoenika k patnji ili k olakanju. ak su pogreni i osjeaji poput "ovo mi je prijatelj, a ono neprijatelj". Taj privid mora nestati. Gospod, utjelovljenje ljubavi (prema), jedini je istinski prijatelj i roak, suputnik, vodi i zatitnik. Spoznajte to i ivite u toj spoznaji. To je ispravnost (dharma) izgraena na temelju razumijevanja, ivot izgraen na temelju ispravnosti (dharma). Ako zanemarujemo temeljnu injenicu, dok je pozornost usmjerena na izvanjski sjaj, cilj nam izmie izvan domaaja. Vezanosti za svijet moe se osloboditi jedino vezanou za Gospoda. Zato se aliti da ne moete vidjeti tlo kada cijelo vrijeme upirete pogled u nebo? Spustite pogled i na povrini vode vidjet ete odraz neba tek tada istodobno moete gledati i nebo iznad vas i do pod vama. Isto tako, ako morate slijediti istinsku ispravnost (satya-dharma), koja se na koncu svodi na provoenje u ivot unutranjeg principa atmana, morate vidjeti, u svakom svom djelu odraz slave atmana. Tada e vezanost za Gospoda preobraziti vezanost za svijet u istu rtvu. Cilj se ne bi smio mijenjati ili umanjivati, to znai da njegova bit mora ostati netaknuta. Ispravno djelovanje (dharma) ne ovisi o razliitim imenima i oblicima koje njegova primjena neizostavno za sobom povlai, oni nisu tako vani, ona vie ovisi o motivima i osjeajima koji je usmjeravaju i vode. Pripremili; Goga i Laci

Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI III. POGLAVLJE

Osnovna mana ovjek ne moe pobjei od nemira tako dugo dok postoji njegovo temeljno neznanje. Puka promjena zanimanja, potaknuta eljom za veom lagodom ili potrebom za zadovoljavanjem prolaznih hirova, nee vam darovati trajno zadovoljstvo. To je slino kao kad se nadate da e se okolnosti u mranoj prostoriji poboljati ako se u njoj na drugi nain razmjesti namjetaj. Ako se, nasuprot tome, u njoj upali svjetiljka, ak e se i bez razmjetanja namjetaja lako pronai prolaz. To uope nema nikakve veze s namjetajem. Isto se tako u ovom svijetu ovijenom tamom teko kretati istinoljubivo, ispravno i mirno, a da ne udarimo u neku prepreku. Kako onda uspjeti? Upalite svjetiljku! Dopustite da ona otkrije stvarnost, zadobijte svjetlo mudrosti (jnana). To e rijeiti sve vae nedae. Moete tvrditi da ivite u skladu s ispravnim djelovanjem (dharma), ali vaa je osnovna pogreka to to svoja djela ne inite u duhu posveenosti. Ako se tako obavljaju, djela e dobiti izvorni peat ispravnosti (dharma). Neki pametnjakovii mogli bi se zauditi i upitati: "Moemo li onda ubijati i povrjeivati u ime Gospoda posveujui svako djelo njemu?" Pa kako osoba moe dosei stupanj na kojem svako svoje djelo predaje Gospodu, a da u isto vrijeme nema iste misli, rijei i djela? Ljubav, uravnoteenost, moralne vrline, nenasilje to su vrline koje krase onoga koji slui Gospodu. Kako mogu grubost i bezosjeajnost pratiti ove vrline? Da bismo bili nesebini, da bismo njegovali duh samoportvovnosti i ostvarili duhovnu uzvienost, to su uvjeti za posveeni cilj moramo najprije razviti etiri osobine: istinu (satya), mir (santi), ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa). Bez njih, puke rijei nee uiniti ni jedno djelo zavjetnom rtvom. Djela koja su izraz ispravnog djelovanja (dharma) besmrtna su i samo oni koji to znaju mogu ih initi. To je ovjekova najuzvienija sudbina. Umjesto da je dosegne, ovjek kao da namjerno ini ono to je suprotno ispravnom djelovanju (dharma). ovjek se na svim planovima svog ivota i djelovanja od poloaja djeteta besmrtnosti (amrita-putra) srozao na poloaj djeteta neistine (anrita-putra)! Premda vrsto drei nektar u ruci, on pije otrov osjetilnih uitaka. Zanemarujui radost kontemplacije o atmanu, temeljnoj stvarnosti svijeta i svemira, on se upetljava u zamke materijalnog svijeta ili vanjske pojavnosti. Moemo se jedino saaliti nad ovime to je ovjeka snalo! Dharma i Gita U Giti se takoer kae: "Ja sam blaenstvo vjenog Apsoluta (brahman), nepobjedive besmrtnosti, bezvremenog ispravnog djelovanja (dharma), ja sam vjeno blaenstvo." Taj se stih (sloka) nalazi u XIV. poglavlju: brahmano hi pratitha aham amritasya avyayasya ca avatasya ca dharmasya sukhasya aikantikasya ca 1

"Ja sam temelj vjene dharme i besmrtnog, nepromjenjivog, jedinstvenom sreom ispunjenog brahmana." - Bhagavadgita, XIV/ 27 Upravo je takva vjena ispravnost (amrta-dharma) opisana u upaniadama, a kako je Gita sama bit upaniada, isto se tako naglaava i u njoj. Ispravan nain ivota jest na ivotni dah: to je put do sebeostvarenja. Oni koji idu tim putom, dragi su Gospodu. On je uz sve one koji su istinoljubivi, te ija djela izviru iz ispravnog djelovanja (dharma). Stoga Gita pouava Arjunu da razvije odreene osobine koje omoguuju provoenje boanske ispravnosti (atma-dharma) u ivot. Tako stoji u stihovima (sloka) 13-19 u XII. poglavlju. Oni koji su se napili na izvoru Gite, razumjet e ih. Najvaniji stih u tom kontekstu jest: ye tu dharmyaamrtam idam yathoktam paryupasate raddadhana mat parama bhaktaste ativa me priyah "Sljedbenici koji s vjerom slijede ovaj nektar ispravnog djelovanja, imajui mene za vrhovni cilj, izuzetno su mi dragi." - Bhagavadgita, XII /19 Kako veliku poruku prenosi ovaj stih! To je zavrni stih u nizu stihova koji opisuju odlike to ih ovjek mora razviti. Cijela se skupina stihova naziva nektar ispravnog djelovanja (dharmyamrta). Gospod je u njima objavio da su Mu oni koji imaju te odlike, koji vjeruju u Njega kao u konani cilj, koji su Mu privreni jednousmjerenom panjom, najblii i najdrai. Obratite pozornost na izraz nektar ispravnog djelovanja (dharmyamrta) koji je ovdje uporabljen. Duboko se zamislite nad njim i crpite nadahnue ih njega! Nektar Gospodove milosti zasluuju samo oni koji se dre Gospodove ispravnosti (dharma). Obini ljudi vjeruju da njeguju ljubav prema Gospodu (bhakti), ali ne zastaju da se preispitaju ljubi li Gospod njih! Ljudi koji to ele otkriti, vrlo su rijetki. To je istinsko mjerilo duhovnog uspjeha. Ista osoba koja je kralj svojim podanicima, sin je svojim roditeljima, neprijatelj svojim neprijateljima, mu svojoj eni, otac svome sinu. On igra mnoge uloge. Ipak, ako ga upitate tko je, dat e vam krivi odgovor ako navede bilo koju od ovih veza kao svoje obiljeje jer ta se obiljeja tiu tjelesnih veza i aktivnosti. Ona samo odreuju srodstvo ili profesionalne odnose, to su imena koja se odnose na privremena stanja. On takoer ne moe odgovoriti da je glava, stopala, ruke itd. jer to su samo dijelovi njegova fizikog tijela. On je vie od svojih udova, on je iznad imena i oblika koji su prividi to skrivaju temeljni vjeni Apsolut (brahman), on je znan kao "Ja". Duboko se zamislite nad time i otkrijte uistinu tko je to "Ja". Atma nema oblika Kad je tako teko analizirati i shvatiti svoje bie, kako moete s bilo kakvom odreenou izrei sud o drugima? Ono to vi nazivate "ja" i "ti", odnosi se na tijelo, pojavnost, a ne na istinu (sat). Atman je jedan i nedjeljiv. Dharma koja se temelji na istini, istinska je dharma. Neki se ljudi mogu zapitati: "Stalno se ponavlja atman, atman, a to je s njegovim oblikom (rupa)?" Ali, otkuda atmanu oblik? On je vjean, nepromjenljiv, besmrtan. On je dobrota, ispravnost, dobrobit. On je vjean, neokaljan i ne moe se ograniiti na bilo koje odreeno ime ili oblik. Moe se shvatiti uz pomo mudrosti (jnana) koja e zasjati kroz tijelo to je dobiveno kao rezultat djelovanja (karma-deha). Samo tijelo ima oblik i ime, i zato biste u svakoj aktivnosti tijela trebali oitovati boansku ispravnost (atma-dharma), ispravnost temeljenu na svjesnosti o atmanu. 2

Kae se: "Atman nije niti muko niti ensko; on nije niti krava niti ovca, niti konj niti slon, niti ptica niti drvo, on je iznad svih kategorija". Ove se razlike temelje na djelima, atman se ne moe mijenjati. Samo se jedno moe sa sigurnou ustvrditi za atmana a to je da on jest. Puno znaenje tih rijei jest da je atman Apsolut (paramartha). Sve je ostalo djelomino, beznaajno, pogreno, nestvarno, odredivo i moe se svrstati u kategorije. Uzmimo za primjer nosiljku. Prije nego to je izraena, to je bilo stablo od kojeg su ispiljene drvna graa i daske, i konano je nastala nosiljka. Sa svakom promjenom oblika, mijenjalo se i ime. Ako netko sjedi u nosiljci nee rei da sjedi na komadu drvne grae ili na drvetu. Predmeti prolaze kroz proces promjene, oni nisu vjeni. Oni nisu stvarni (sat). Predmeti se mogu razlikovati jedino po imenu i obliku, moe ih se opisati samo pomou njihovih obiljeja jer su napravljeni i netrajni. to je tono stolac? To je drvo preoblikovano na odreeni nain. Uklonite li drvo, i stolac e nestati. Usredotoite se na drvo koje je sr, pa e "vanjski oblik" stolca nestati. Isto je i s dharmom. Dharma pojedinih drutvenih stalea (varna-dharma), dharma kuedomaina (grhastha-dharma), dharma onih koji se povlae iz obiteljskog ivota (vanaprastha-dharma), dharma isposnikog ivota (samnyasa-dharma), ili pak uenikog, bezbranog ivota (brahmacarya-dharma), ovakva ili onakva dharma... sve su to preobrazbe temeljne dharme poput preobrazbe drva u stolac, klupu, nosiljku itd. Odvojene preinake nestaju onog asa kad se duboko zamislite o njihovoj prirodi, sve vrste dharmi koje su vezane uz tijelo nestaju i ostaje samo boanska atma-dharma. Komadi namjetaja nestaju i ostaje jedino drvo. Isto tako pojavne dharme nestaju, a jedino boanska atma-dharma ostaje sjati u svojoj nenadmaivoj slavi. Dakako, dharma na razini tijela vrlo je vana za svjetovna postignua, neu rei da nije. Isto kao to se drvo preoblikuje u namjetaj i koristi, tako se i boanska atma-dharma, nepromjenljiva anta-dharma, ili istinska satya-dharma mora preoblikovati u dharmu kuedomaina (grhasthadharma), umskog pustinjaka (vanaprastha-dharma), pojedinog drutvenog stalea (varnadharma), dharmu ene (strl-dharma), mukarca (purua-dharma) itd. Bit je ista u svim odvojenim oblicima, njihova je bit istovjetna u svakom odvojenom obliku. Kako je mogue iscrpsti tu bit? Ona se samo moe preobraavati i preoblikovati, a razliite izmjene dobivaju razliita imena ve prema svojim razliitim namjenama. Atma-dharma se moe promatrati dio po dio i svrstati u razne odjeljke zbog razliitih namjena ba kao to se drvo obori, ree i vee, slae i preslaguje ali unato tome ona i dalje ostaje atma-dharma. Sve dok se iz toga "drva" dobivaju razliiti vidovi dharme, nikakve tete, no upamtite da se namjetaj nikada ne moe ponovno vratiti u prvobitno stablo! Primjenjujte tu atma-dharmu u svjetovnim aktivnostima, ali ne nazivajte svoje svjetovne dharme atmadharmom! Time ete iznevjeriti ideal, sam Apsolut. Dharma je... Dharma je moralni put, moralni put je svjetlo, svjetlo je blaenstvo (ananda). Dharma se odlikuje svetou, mirom, istinom i odlunou. Ona je joga, jedinstvo, stapanje; to je istina (satya). Osobine ispravnog djelovanja su: pravda, nadzor nad osjetilima, osjeaj asti, ljubav, dostojanstvo, dobrota, meditacija, suosjeanje, nenasilje. Takva je dharma koja odolijeva kroz stoljea. Ona ovjeka dovodi k sveobuhvatnoj ljubavi i jedinstvu. To je najvia i najunosnija disciplina. 3

Sav ovaj "razvoj" zapoeo je od dharme, sve je uvreno u istini (satya), a istina (satya) je neodvojiva od dharme. Istina (satya) je zakon svemira, po kojemu se Sunce i Mjesec okreu oko svoje osi. Dharma je sama bit Veda i mantri, to jest mudrosti (jnana) koju nam prenose. Dharma je smjer, put, zakon. Gdje god se ljudi dre moralnosti, tamo se vide istina (satya) i ispravnost (dharma) na djelu. U Bhagavati se isto tako kae: "Gdje je dharma, tu je Krna. Gdje su dharma i Krna udrueni, tu je pobjeda." Dharma je samo utjelovljenje Gospoda. Budui da je svijet Gospodnje tijelo, svijet je samo jo jedan naziv za moralni red, to nitko nikada ne moe porei. IV. POGLAVLJE

Muka i enska priroda Ljudi govore o razliitim dunostima, pravima i obvezama, ali ona se ne odnose na temeljnu istinsku ispravnost (satya-dharma). To su samo sredstva i metode prilagoavanja sloenim ivotnim okolnostima. Oni nisu temelj. Sva ta moralna pravila i prihvatljivi naini ponaanja izrasli su iz potrebe da se udovolji dvjema vrstama bia i dvjema prirodama - mukoj i enskoj. Oni upuuju na prakrti i paramatmana - grubo i suptilno, beivotno i svjesno, sveproimajuu dvojnost. Sva je ova mnogostruka raznovrsnost nastala iz uzajamnog djelovanja beivotnoga i svjesnoga, zar ne? Isto tako, cijelo je ovo mnotvo nastalo uslijed podjele na dvoje. Do razdvajanja i razdiobe ispravnog djelovanja (dharma) na dvoje dolo je upravo zbog utjecaja mukog i enskog principa. Glavne smjernice ivota Stoga je temeljna ispravnost (dharma) radi stvarnog napretka svijeta uvjetovana moralnim vladanjem i ponaanjem ovog dvoga. emu god vas veliki uitelj pouio, to se ne moe izdii iznad ove dvije razliite prirode. Ispravno djelovanje za mukarca (purua-dharma) i ispravno djelovanje za enu (strl-dharma) dvije su vane primjene istinske ispravnosti (satya-dharma) o kojoj smo govorili. Druga pravila i odredbe samo su rukavci i pritoci poput rjeica to se ulijevaju u Godavari dok ona i dalje tee naprijed. Oni se odnose na razliite okolnosti, situacije i poloaje koji su privremeni. Morate obratiti pozornost na rijeku, a ne na pritoke. Slino tome, muko i ensko ispravno djelovanje (dharma) shvatite kao glavne ivotne vodie i ne stavljajte nie naine djelovanja na kljuna mjesta u svom ivotu. Dharma za enu O enskom principu ispravnog djelovanja (dharma) govori se kao o prividu kojim se prekrio sam Gospod, kao o energiji kojom se je on zaogrnuo jer je to bila njegova volja. To je privid (maya), Gospodnji enski oblik. Zbog toga se dri da je ena utjelovljenje uzviene boanske energije (para-aktisvarupa).

Ona je mukarev vjerni suputnik, njegova srea. Budui da je konkretizacija Boje volje, ona je tajna, udo, simbol zatitnikog principa, ona je kraljica njegova doma, dobrostivost i svjetlo koji ga krase. ene su utjelovljenja boanske energije (aktisvarupa) i ni na koji nain ne mogu biti manje vrijedne jer je njihova priroda puna odlunosti, strpljenja i ljubavi (prema)! Njihovoj se sposobnosti samo-nadzora rijetko moe nai premca meu mukarcima. One svojim primjerom i vodstvom sve ljude vode na duhovni put. ista nesebina ljubav enama je uroena. ene s velikim znanjem i kulturom, ene koje vodi ljubav i koje pomno razluuju jesu li im rijei i djela u skladu s ispravnim djelovanjem (dharma) - takve su ene poput boice Lakmi, i ispunjavaju dom radou i dobrom sreom. Dom u kojem su mu i ena povezani svetom ljubavlju u jedno, gdje oboje svakoga dana itaju knjige koje hrane duu, gdje se pjeva Boje ime i govori o njegovoj slavi takav je dom uistinu Gospodnji dom, Vaikuntha! ena koja je zaljubljena u svoga mua i puna ljubavi, uistinu je cvijet koji odie rijetkim mirisom, ona je skupocjen dragulj koji donosi svjetlost obitelji, ena koju krase vrline, zaista je blistavi dragulj. Moralna istoa Moralna istoa je ideal za enski rod. Snagom zadobivenom putem te vrline, ene mogu postii sve. Savitri je na taj nain uspjela vratiti svoga mua u ivot, ak se borila s bogom smrti. Anasuya, ena mudraca Atrija i Dattatreyina majka, uspjela je nagovoriti boansko trojstvo da se pretvore u dojenad. Nalayani, koja je bila odana svome muu iako je bio gubav, uspjela je tajanstvenom snagom svoje moralne istoe zaustaviti kretanje Sunca! Moralna istoa je krunski dragulj u ene. To je vrlina zbog koje se enu najvie mora tovati. Njezino se dobro djelovanje ne moe rijeima opisati, ona je sam njezin ivotni dah. Pomou moralne istoe i snage koju ona eni daje, ena moe spasiti mua od propasti. Svojom vrlinom ona spaava sebe i bez sumnje pridobija ak i nebo svojom moralnom istoom. Damayanti je lovca koji ju je pokuao napastvovati snagom svoje "rijei" pretvorila u pepeo. Podnijela je svu teinu samotnog ivota u praumi, poto ju je njezin mu, kralj Nala, napustio jer je iznenada postao rtvom okrutne sudbine. Skromnost Skromnost je eni prijeko potrebna, ona je njezin skupocjeni dragulj. Za enu je protivno ispravnom djelovanju (dharma) da prekorai granice skromnosti, izlazak izvan tih granica donosi mnoge nesree. ak i sama slava enskog roda bit e time unitena. Bez skromnosti, ena je liena ljepote i kulture. Poniznost, iste misli i ponaanje, blagost, predanost visokim idealima, osjeajnost, blaga ud - osobit spoj svih ovih odlika jest skromnost. To je najdragocjeniji od svih eninih ukrasa. Skromna ena e se uvijek drati unutar granica, uz pomo svog osjeaja za umjerenost. Ona spontano postaje svjesna koje joj ponaanje prilii, a koje ne. Ustrajat e samo na vrlim djelima i ponaanju. Skromnost je test enine velianstvenosti. Ako ena nema skromnosti, ona ugroava dobrobit enskoga roda, a k tome potkopava vlastitu osobnost. Ona je poput cvijeta bez mirisa, koji svijet ne voli, ne potuje i ne cijeni. 5

Odsutnost skromnosti ini enin ivot, ma koliko on bio obogaen njezinim dostignuima, beskorisnim i bezvrijednim. Skromnost je uzdie do visina plemenite svetosti. Skromna ena vlada svojim autoritetom kod kue, u drutvu, a takoer i u svijetu. Netko bi u ovom trenutku mogao primijetiti: "Ali danas se tuju ene koje uope nisu skromne i mui ih neista savjest! epure se uzdignutih glava i svijet ih nita manje ne cijeni zbog toga." Nema potrebe da mi predoujete takve pojave u dananjem svijetu. Ja se ne zabrinjavam oko toga. One moda uivaju poasti i moda su na neki nain cijenjene, ali takvo potovanje nije zaslueno i ja ga ne odobravam. Kada se odaju poasti onome tko ih nije zasluio, to je jednako uvredi. Prihvatiti ponueno u tom sluaju poniava sam dar. Ovdje nije rije o asti, ve o laskanju kojim se koriste sebini i pohlepni da bi se dodvorili neskromnima. To je poput ispljuvka, prljavo i neugodno. Dakako, skromna ena nee eznuti za poastima i pohvalama. Ona e uvijek imati na umu granice koje ne treba prekoraiti. Poasti i pohvale dolaze bez poziva i neprimijeene. Med u cvijetu ili lotosu niti udi za pelama niti ih moli da dou. Budui da su okusile slatkou, same pele tragaju za cvjetovima i hitaju k slatkoi. Isto je takva i veza izmeu ene koja zna granice u svom ponaanju i potovanja koje pobuuje. Ako aba koja sjedi na lotosu na sav glas razglaava tu injenicu svijetu, znai li to da je spoznala vrijednost ljepote ili slatkoe toga cvijeta? Je li okusila ijedno od tog dvoga? Ona moe laskati lotosu, ali da li je barem prepoznala njegov sadraj? Danas toj vrsti ena potovanje i ast iskazuju ljudi koji ne znaju to i kako trebaju cijeniti. Oni nisu upoznati s osnovama razluivanja, nemaju vjeru u najvie vrijednosti, ne potuju one koji su uistinu dobri i veliki; kako onda moemo nazivati ono to oni nude "poastima" ili "potovanjem"? To se jedino moe nazvati "boleu" ili u najboljem sluaju "uljudnou" i to je sve. Principi boanske ispravnosti (atma-dharma) ne doputaju da se rijeju "ena" nazove "ena bez skromnosti". Ako se osobu koja ne slijedi boansku ispravnost (atma-dharma) zasipa poastima i izrazima potovanja, to je poput nagomilavanja ukrasa na tijelo koje u sebi nema vie ivota. Dua koja je napustila tijelo ne moe uivati u poastima koje se iskazuju leu. Isto tako, ako se sjajem i slavom okruni osoba nesvjesna boanske zbilje, osoba koja nije dokuila svrhu utjelovljenja atmana, tko e osjetiti radost? Skromna ena nee mariti za takve besmislice, nego e radije traiti samopotovanje koje donosi puno vee zadovoljstvo i ispunjenje. To je osobina zbog koje je svaka ena Lakmi u svojoj kui. Zato se ena naziva grha-lakmi. Ako ena nema to u sebi, dom postaje prebivalite nesklada. ena: potporni stup doma i religije ena je potporni stup doma i religije. Ona usauje i njeguje vjeru u Boga ili je isuuje i iskorjenjuje. ene imaju prirodnu sklonost za vjeru i duhovna pregnua. ene koje su predane, ponizne i imaju vjeru, mogu pomoi mukarcima da provode svete vrline i krenu na put k Bogu. One ustaju rano, prije zore, iste dom, i nakon to se okupaju sjede neko vrijeme zaokupljene ponavljanjem Bojeg imena (japa) i meditacijom (dhyana). U svojem domu imaju jednu malu sobu koja slui samo za bogotovlje. U njoj dre slike koje prikazuju razna boanstva, kao i slike svetaca, mudraca, duhovnih uitelja (guru) i voa. Tu sobu dre osobito svetom i ispunjavaju je dobrim vibracijama jer se u njoj mole ujutro i naveer svakodnevno, kao i za vrijeme blagdana. 6

ena koja ustraje u tome moi e preobratiti ak i mua koji je nevjernik, uvjerivi ga da joj se pridrui u molitvama ili da se ukljui u neke korisne aktivnosti i slui drutvu u duhu predanosti Gospodu. Zaista, ena je ta koja odrava dom, to je njezina zadaa. Ona je uistinu simbol akti. S druge strane, ako ena pokua mua odvratiti s puta k Bogu te ga s duhovne razine spusti na osjetilnu, ili ako se mu prema eni koja trai radost na duhovnom putu, odnosi kao prema osobi koja ide krivim putem i pokua je skrenuti s njega, onda je dom takvog para nedostojan tog imena, to nije dom, ve pakao u kojem uivaju duhovi i zlodusi. Zaista bi ena trebala teiti za znanjem o dui i svaki trenutak ivota provesti u svjesnosti da je njezino bie samo atman. Ona mora uvijek pokazivati da se eli stopiti u jedno s boanskom svijesti. Dom u kojem ivi takva ena, gdje mu i ena zajedno slijede uzviene ideale, gdje zajedno pjevaju u slavu Bojega imena i nesebino ine dobra djela, gdje vladaju istina, mir i ljubav, gdje se redovito itaju svete knjige, gdje su osjetila pod nadzorom, gdje se podjednako odnosi prema svemu stvorenome zbog spoznaje da je sve jedno, takav je dom zasigurno raj na zemlji. Samo je ena takve prirode vrijedna toga imena. Ona svoga mua treba istinski voljeti, samo je tada moemo nazvati kuedomaicom (grhini). Samo tada je svome muu (dharma-patni, bharya - instrument i suputnica za ostvarenje ispravnosti (dharma), stjecanje bogatstva (artha) i ispunjenje elja (kama). ena koja zna misli svoga mua i njeno i slatko govori, istinski je prijatelj. tovie, ponekad kad ena mora muu pokazati put ispravnosti (dharma), ona preuzima na sebe ak i ulogu oca! A kada mua snae bolest, ona je majka. eni na prvome mjestu treba biti sluenje muu, to je istinsko bogotovlje za nju. Njezine molitve, bogotovlje i puja mogu ekati. Ako ne slui muu, ona ne moe postii blaenstvo u bogotovlju ili meditaciji. Zapravo, mua se mora prihvatiti kao Boga i sve sluenje koje mu se ukazuje mora se uzdii na razinu bogotovlja, to je put iskrene dunosti. Ako se svako djelo radi u ime atmana i spajanja u jedno s paramatmanom, tada su djela posveena Gospodu. Sva takva djela spaavaju, ona nas ne ve-zuju. Nije vano koliko je mu lo ili kako je nisko pao, ena ga mora svojom ljubavlju promijeniti i ispraviti, te mu pomoi da zadobije Gospodove blagoslove. Nije ispravno misliti da je vaan samo njezin napredak i da se ne treba brinuti za napredak ili oplemenjivanje mua. S druge strane, ona mora osjeati da su mueva dobrobit, njegova radost, njegove elje i njegovo spasenje, istodobno lijek za sve njene bolesti. Takva e ena odmah primiti Boju milost, bez posebnog truda, milost e se izliti na nju. Gospod e uvijek biti uz nju i bit e joj naklonjen na svaki nain. Svojom vrlinom ena osigurava muevo spasenje.

Dharmavahini V. POGLAVLJE Obrazovanje za enu Odgoj i obrazovanje su prijeko potrebni i mukarcima i enama. Ali odgoj i obrazovanje za ene mora biti u skladu s njihovim osobitim potrebama. Dobro odgojene i obrazovane ene istinske su zagovarateljice ispravnog djelovanja (dharma) za cijeli svijet. Roditelji isto tako moraju sudjelovati u odgoju svoje djece na ispravan nain. enama se ne bi trebala doputati sloboda u nekim stvarima. Ja ne odobravam da im se daju takve slobode. One moraju postati idealne ene, stoga njihov odgoj mora biti tako usmjeren. Neograniena sloboda pogibeljna je za ispravnost (dharma), a osim toga, ene e na taj nain nakoditi sebi. Ukljuivanje u drutvo bez ikakvog razluivanja imat e razorne posljedice. Dakako, i u prolosti je bilo obrazovanih ena, ali one nikada nisu napustile ispravnost (dharma), nikada nisu zaboravile da im je cilj boanska ispravnost (atma-dharma). Stjecanje znanja (vidya) mora se temeljiti na razluivanju (viveka). Sulabha, Savitri, Anasuya, Gargi, Nalayani i druge ene koje su ideali moralne istoe, Gospodove poklonice kao to je Mira, jogine kao to je udala, bile su roene u Indiji (bharatadea), a svojom su privrenou ispravnosti (dharma) osnaile ispravno djelovanje (dharma). Jednom kad je Sulabha drala govor o atmanu i svojem znanju i iskustvu, ak je i Janaka bio zapanjen! Putem primjera ovih velikih i svetih ena iji su karakteri i ponaanje nadahnuli ljubav za Boga (bhakti) i mudrost (jnana), jo i danas jednostavnost, poniznost i predanost sjaje u srcima ena Indije (bharatadea). enama bi one trebale biti nadahnue, moraju uloiti sve napore da ive onako kako su te ene ivjele u prolosti. I Hindu ena mora kao vodia uvijek pred sobom imati ideal ispravnosti (dharma), napredak i duhovnu disciplinu. Ona moe ovladati svime to se odnosi na pojavni svijet kojemu se danas pridaje velika vanost ali pri tome ne smije zaboraviti dobrobit duha, ona se mora zanimati za prouavanje vedante koja razvija unutranju viziju. ena koja nije stekla takvu naobrazbu jest kamen bez uporita predstavlja opasnost i za sebe i za druge, ona je vrlo neuravnoteena osoba. Sulabha i druge ene koje su se posvetile tom prouavanju postale su vrlo slavni tumai Veda (brahma-vaditi). Indija je dala nekoliko ena koje su bile mudre i svete. Panditi i vidvani dolazili su upravo takvim enama traiti nadahnue i vodstvo. Napredak je zasnovan na ispravnom obrazovanju ene Na emu se temelji napredak? Napredak naroda, zajednice i obitelji ovisi o ispravnom odgoju ena. Zemlju mogu do uzvienih visina uzdii samo ene koje su usvojile znanje o atmanu (atmavidya), to jest znanost spoznaje boanske zbilje. Ako narod eli imati trajni napredak i mir, ene moraju stei naobrazbu u takvom odgojnoobrazovnom sustavu koji istie moralno ponaanje i moralno savrenstvo. Uzrok dananjeg pada moralnih standarda i nedostatka mira u drutvu jest zanemarivanje upravo tog vida naobrazbe ena. Zemlja i nebo jo su uvijek isti, promijenio se samo odgojno-obrazovni cilj od ispravnosti (dharma) u neispravnost (adharma). Naobrazbu danas nazivamo vidya, ali naobrazba je samo naziv, ona ne zasluuje to ime, osobito ako pogledamo sadanja djela obrazovanih ljudi i njihove osobine. Odgojena i obrazovana osoba mora biti sposobna osjeati unutarnju radost atmana, bez obzira na vanjske okolnosti, ona mora shvatiti svrhu postojanja, mora biti svjesna naina spoznaje. Gospodnja milost bila je jedina diploma koju su studenti eljeli dobiti u drevna vremena. Tu je diplomu mogao dobiti samo onaj koji je bio vjet u razvijanju morala, koji je stekao znanje o atmanu, koji je proistio svoje porive, ovjek ispravnog ponaanja, istih navika, s nadzorom nad osjetilima, zauzdanog uma i razvijenih boanskih osobina. Danas meutim stvari stoje drugaije. Diplome se mogu dobiti uenjem napamet nekoliko knjiga! Putem suvremenog obrazovanja ne moe se postii moralnost i duhovnost. Svaka ena mora stei naobrazbu na dobro isplanirani nain. Ona mora biti sposobna razumjeti probleme svoje zemlje. Mora sluiti i pruiti pomo svojoj zemlji, zajednici i obitelji u granicama svoje moi i sposobnosti. Narod se ne moe izgraditi bez kulture svojih ena. Sutranju generaciju odgajaju majke dananjice, a ova je generacija toliko puna neispravnosti (adharma) i nepravde upravo stoga to majke koje su je odgojile nisu bile dovoljno budne i pametne. No, to je bilo, bilo je. Da bi se spasila barem sljedea generacija, ene se moraju na vrijeme upozoriti i uputiti da slijede primjere iz drevne prolosti. U prolosti, sadanjosti ili budunosti, za sva vremena ene su stup napretka, srce naroda, sam njegov dah. One igraju glavnu ulogu u ispravnosti (dharma) ivota na Zemlji, one imaju kljunu ulogu ispunjenu svetou. enina je zadaa da postavi naela pravednosti i moralnosti. Ona mora svojoj djeci dati moralni i duhovni odgoj. Kad je majka ispunjena ispravnou (dharma), i djeca e takoer imati koristi jer e i ona biti na slian nain ispunjena. Kad je majka moralna, i djeca ue biti moralna. Stoga razina odgoja ena odreuje hoe li zemlja napredovati ili

propasti. Njihova djela i ponaanje odluujui su imbenici. Odgovornost starijih i roditelja iznimno je velika u tom smislu. Uzmimo na primjer dananje studente: u njima nema ni traga kulture, duhovna pitanja i razgovor o atmanu kod njih izazivaju ismijavanje! Izuzetna rjeitost, robovanje odjei, to je danas u modi. No to nije prava kultura. Danas su obrazovane ene bespomone kad je u pitanju voenje domainstva. Za njih je dom poput hotela, one u svakom pogledu bespomono ovise o kuharici i sobarici. Obrazovana ena nije nita drugo do iskiena lutkica koja ureuje suvremeni dom, ona je smetnja muu, uteg oko njegova vrata. Neprestano ga cijedi svojim upornim novanim zahtjevima za razne vrste stvari. Ona ne sudjeluje u odravanju domainstva, te stoga iz iste besposlice samo jede i spava bez ikakve vjebe za tijelo, pa obolijeva od raznih bolesti koje je brzo vode u smrt. Bahato ponaanje ena ovilo je dananji svijet omotaem opadanja ispravnosti. ene kode sebi tranjem za prolaznim zadovoljstvima, a ne obaziru se na potrebu razvitka dobrog karaktera i uzvienih osobina. One su oarane takozvanom "slobodom" koja potie njihovu tatinu. Imati stalan posao, stei diplome, kretati se u svakakvom drutvu bez razlikovanja i razluivanja, odbaciti potivanje starijih i odrei se straha od grijeha i zla, zanemarivati rijei dobrih i svetih ljudi, prisiljavati mua da plee kako ena svira, zanijekati vrlinu pokajanja za vlastite greke - jesu li to znaci naobrazbe? Ne, to su sve nakazni oblici neznanja (a-vidya), nepristojni sebini postupci koji osobu ine runom i odbojnom. Ako ena osjea da je dom njezinoga mua svet, onda e taj dom obdariti svim vjetinama i sposobnostima. Nigdje na svijetu nema mjesta koje se moe usporediti s takvim domom za nju. Jedan je svetac i pjesnik opjevao dom kao enin hram, njezinu kolu, igralite, politiku scenu, podruje portvovnosti i njezino utoite. Studij i drutvo sami po sebi nekodljivi Obrazovana ena moe na razliite naine sluiti zajednici u kojoj ivi u skladu sa svojom vjetinom, ukusom, sklonostima, eljama, karakterom, naobrazbom, nainom ivota, disciplinom ili uenou. Ona bi morala izbjegavati sramoenje svojih roditelja, svoje obitelji ili same sebe. ena bez dobroga karaktera isto kao i da je "mrtva", stoga ene moraju uvijek biti budne kad se kreu u svijetu. ena koja ima mo razluivanja uputat e se samo u ona djela koja e pridonijeti sjaju muevljeve slave i asti, a nikada u ona djela koja e ih osramotiti. Upravo se zato kae: "Vrlina (sad- guna) je znak odgojene osobe, ono to daje pravu vrijednost naobrazbi." Ne tvrdim da se ene ne trebaju obrazovati ili kretati u drutvu. Kuda god se kretale, ako ih krase dobre osobine, ako su te dobre osobine dopunjene dobrim djelima i dobrim navikama, te privrenou vjenim moralnim zakonima (sanatanadharma) i duhovnoj disciplini (sadhana), tek je tada njihova uenost u stvari vrijedna i korisna za cijelo drutvo. Uenost i drutvo nisu sami po sebi loi, oni ovise o prirodi osoba koje ih koriste, te prema tome daju dobre ili loe rezultate. Maka dri i maia i takora u istim zubima, ali s kakvom razlikom? Maia mazi, a takora ubija. Ugriz je neutralan, on ovisi o tome je li u pitanju takor ili mai. Isto tako, znanje moe razvijati razluivanje, nadahnuti sluenje, potaknuti ispitivanje o boanskoj zbilji, unaprijediti potragu za Apsolutom, pa ak i poploati put do postignua stupnja sebe-ostvarenog mudraca (paramahamsa). S druge strane, ono moe hraniti i snaiti korijene neistine, dvolinosti, okrutnosti i nepravednosti, moe ovjeka nauiti novim sredstvima za varanje i unititi njegov boravak na Zemlji. Ono moe ljubav pretvoriti u otrovnu mrnju i istinu u sjeme razdora. Stoga, kakav god studij ene zavrile i svladale, kakve god diplome stekle, kakav god bio poloaj mua ili nje same, ena mora vrsto prionuti uz ove istine. Istinska draesnost potjee od dobrog karaktera; moralnost je ivotni dah ene, skromnost je njezina ivotna snaga, privrenost istini njezina je svakodnevna dunost. Ona mora posaditi mladice straha (strah od grijeha, strah od Gospoda) u svoje srce i uzgajati ih s ljupkou poniznosti. Na religijskom, moralnom i fizikom polju, ona mora vrsto prionuti uz zapovijedi o ispravnom djelovanju (dharma) i prihvatiti ih kao bit svega znanja (vidya). Ona mora biti spremna rtvovati ak i svoj ivot da bi sauvala svoju ast. Mora njegovati i sauvati svoju moralnu istou i divljenje za mua. To je glavna ispravnost (dharma) ene. To je razlog zbog kojega se rodila kao ena.

VI. POGLAVLJE Primjenjujte Dharmu Principi ispravnog djelovanja (dharma) nee se mijenjati da bi odgovarali ovjekovoj lagodnosti. Dharma je nepromjenjiva. Dharma ostaje dharma, u prolosti, sada i zauvijek. Dakako, postupci i pravila primijenjene

ispravnosti (dharma) mogu se mijenjati u skladu s promjenom uzroka, ali ak i tada e se ti postupci morati ispitati na temelju astri, a ne na temelju koristi koju nam donose. Ne bi trebalo raditi nikakve raunice. astre ne moraju uvijek podrati pravila koja daju opipljive i vidljive prednosti, i ne moe se oekivati da e Vede i drugi sveti tekstovi govoriti samo o takvim djelima. Ispravnost (dharma) se ne moe na taj nain ispitati, nemogue je dati izravni vidljivi dokaz. Mimamsake (sljedbenici sustava mimamsa) objavljuju da se ispravnost (dharma) moe spoznati samo kroz vedske mantre, te da su Vede pokuaj pojanjenja samo onih istina koje su izvan domaaja oka. Ako slijedimo ispravnost (dharma) mislei na posljedice, moe se dogoditi da je zanemarimo kad korist nije oita ili trenutna. Nee svatko imati isti motiv ni isti standard. Na primjer, svatko e imati drugaije predodbe o plodovima obrednog pranja (snana), bogotovlju (sandhya), izgovaranju Bojeg imena (japa) i meditaciji (dhyana) koje se preporuaju. Neki ljudi ne izgovaraju gayatri mantru naveer, ve umjesto toga recitiraju tisuu Vinuovih imena (vinusa-hasranama) ili tisuu ivinih imena (ivasa-hasranama). "Izvodite bogotovlje ujutro i naveer (sandhyavandana) u odreeno vrijeme" - "Kale sandhya samacaret to je preporuka. Ali, unato ovim zapovijedima, nije li krenje ispravnog djelovanja (dharma) kada ovjek prestane izvoditi svakodnevno bogotovlje (sandhya)? Slino tome postoje preporuke za svaki stale (varna). "Caturvarnyam maya srtam guna karma vibhagah", kae Gita. znaenje i poruka su vrlo jasni: "Stvorio sam etiri kaste (varna), razdvajajui ih na temelju osobina i djela." Ali oslanjajui se na sitniave argumente i suhoparno razmiljanje, mnogi ljudi slijede onu ispravnost (dharma) koja im se najvie svidi bez straha od Boga ili od grijeha, oni odvlae bezazlene, neupuene ljude sa sobom na krivi put. Zatita dharme Iz toga je razloga Gospod doao na Zemlju, da uzdigne potlaene i ponovno uspostavi ispravno djelovanje (dharma). To je uzrok Gospodovom utjelovljenju, tim rijeima odjekuje Gita. "Dharma samsthapanarthaya sambhavami yuge yuge." Tu se jedno mora jasno razumjeti. Mnogi koji itaju Gitu misle da se Gospod utjelovljuje kad je ispravnost (dharma) unitena i kad sile neispravnosti (adharma) nadvladaju. Ali nema opravdanja za zakljuak da se ispravnost (dharma) moe unititi. Gita to takoer ne kae. Rije koja je upotrijebljena je glani to znai kad se pokae da je ispravnost (dharma) u opasnosti, "Ja u doi da bih je zatitio od zla". On nije rekao da e doi na Zemlju da bi je zatitio i odrao nakon to je sama ispravnost (dharma) ve unitena! Kakva korist od lijenika kad je ivot napustio tijelo? Isto tako, nakon to je ispravno djelovanje (dharma) - koje je ivotni dah ovjeanstva uniteno, kakva korist od lijenika ove sveope boljke (bhavarogavaidya), odnosno od utjelovljenja Gospoda? to e Gospod tada zatititi? Zato se rije "glani" upotrebljava da bi se oznailo opadanje i slabljenje, a ne unitenje ispravnosti (dharma). Zatita ispravnog djelovanja (dharma) Gospodnja je zadaa, jer je ispravnost (dharma) sam dah svakog ivog bia (jivi). Zapasti u adharmu Ispravnost (dharma) nije obina stvar. Onaj tko ne provodi ispravno djelovanje (dharma), kao da je mrtav, a tko je provodi, on je boanske prirode. Danas je potrebno ovjeka vraati na put ispravnosti (dharma) dobrim savjetima, privlanim plodovima koje donosi pridravanje tog puta, prijetnjom da se odvoji od onih koji to ne provode, pa ak i kaznom kao krajnjom metodom. To su tradicionalne metode pregovaranja (samari), podmiivanja (dana), razjedinjavanja i sijanja razdora (bheda) i izravnog napada (danda). U drevno doba ljudi nikada nisu odustajali od provoenja ispravnog djelovanja (dharma), ak i pod prijetnjom smrti i maa. Sad bez i najmanjeg pritiska drugih, ljudi skreu s puta i padaju u neispravnost (adharma). Zaista, dharma se tumai na toliko zamrenih naina, a oni koji se vrsto dre ispravnog djelovanja (dharma) nailaze na prepreke, podsmjehuju im se i odnose se spram njih gore nego prema sasuenoj travi. Oni koji predano slijede ispravnost (dharma) nazivaju se varalicama, licemjerima i neznalicama. Zlobnici ne znaju to je ispravnost (dharma) i koji su njezini principi. Jadni takvi ljudi! Oni nemaju sposobnost da razumiju samu rije ispravnost. Moete i sami uvidjeti kako e je razumjeti osobe koje ne znaju ni doslovno znaenje rijei ispravnost. to moe osoba slijepa od roenja znati o suncu ili njegovim zrakama? Dakako, moe osjeati toplinu kad mu suneve zrake dodirnu tijelo, ali ne moe pojmiti prirodu sunca, njegov oblik, sjaj itd. Isto tako, osobi koja nema pojma o ispravnosti (dharma), koja ne vjeruje u ispravnost (dharma), neshvatljiva je radost koju doivljava osoba koja je provodi. Uiti nekoga ispravnosti (dharma) ili uzdizati ispravnost pred takvom osobom jednako je beskorisno kao i puhnuti u koljku pred osobom koja je potpuno gluha. On samo moe vidjeti koljku na usnama osobe ispred sebe, ali ne moe uti nikakav zvuk. Stoga, kad se ispravnosti (dharma) pouava ili se uzdie njezina slava, mora

se paziti je li ta osoba puna vjere, iskrenosti i enje za njezinim provoenjem. Samo se takve osobe mogu pouavati i pokuati popraviti. Kasnije, uslijed poticaja iz vlastitog iskustva i radosti koju im ono daruje, ak e i najvee neznalice posaditi u srcu mladice ispravnog djelovanja (dharma). Meutim, danas su mnogi ueni ljudi koji dobro poznaju Vede, astre i drevnu mudrost, izgubili vjeru u svete tekstove koje su svladali i boje se vrsto prionuti uz ispravnost (dharma) jer ih ismijavaju njihovi cinini prijatelji. Podlegli su krivim tumaenjima kritiara i prodali svoje naslijee za beznaajne trice. Oni tumae da je post na dan ekadai jedan od naina da se odri dobro zdravlje, da je prinoenje kamforova plamena lijek za astmu, da tehnika disanja (pranayama) olakava probavu, da su hodoaa pouna putovanja, da je milosre nain da se stekne dobra reklama ... te na taj nain iskrivljuju i nagruju svete principe ispravnog djelovanja (dharma). Takvi ljudi samo varaju svijet, oni su barbari koji ne poznaju i ne slijede principe ispravnosti (dharma). Mogli bi neto nauiti ispitivanjem manu-dharme. aram dharmopadeam ca vedaastra avirodhina yastarkena anusandhatte sa dharmam veda, netrah "Dharmu spoznaje samo onaj tko prouava svete spise i moralne upute s logikom koja nije u suprotnosti s Vedama i astrama." Tako je rekao Manu: "Dharmu spoznaje samo onaj tko prouava svete spise i moralne upute s logikom koja nije u suprotnosti s Vedama i astrama.". Nijedan zakljuak koji je u suprotnosti s Vedama ne moe biti logian. Suhoparna logika ne daje nikakve rezultate pa je Manu ne preporua onima koji ele prouavati Vede. Unato tome danas se mnogi ljudi uporno dre takvog logikog razmiljanja i sami slijede neispravnost (adharma), te odvlae i druge sa sobom na krivi put. Zato je Vedavyasa davno izjavio: na yakyanti, na hoyanti, hetuvada vimohitah necakarma kariyanti, hetuvada virnohitah to znai, oni koji slijede put uzronosti i logike, tragajui za uzrono-posljedinom vezom, nee ponuditi rtvu svetoj vatri, oni e se izgubiti u niskim neispravnim djelima. Vedavyasa je to rekao u Aranyaparvanu Mahabharate, u opisu uvjeta koje treba oekivati u kali dobu.

Slijedite dharmu kao to to rade i elementi Sunce i Mjesec nepogreivo se okreu oko svoje osi samo zato to slijede put ispravnosti (dharma). Samo zov ispravnosti (dharma) sve boanske sile potie na njihove razliite dunosti i odgovornosti, samo ispravnost (dharma) vezuje pet elemenata za principe njihove prirode. Trebali biste zadobiti najvee mogue blagodati od ispravnosti (dharma) i dok je slijedite, izbjegavajte nanositi povredu sebi i drugima. Morate iriti slavu ispravnog djelovanja (dharma) uinivi sebe svijetlim primjerom mira i radosti koje nam ono podaruje. Ne slijedite put suhoparne logike, ne zbunjujte svoj mozak cinizmom i predrasudama, ne zanimajte se za ono u to drugi vjeruju i ne pokuavajte ih promijeniti ili ispraviti njihove korake. vrsto vjerujte da je atman u vama vaa prava istina. Ispitajte svaki nain ponaanja pitajui se hoe li to zaustaviti proces otkrivanja atmana u vama ili nee, te nastavite u svjetlu te vjere i provjere obavljati svoje svakodnevne dunosti i obrede. Tad nikada neete pogrijeiti. tovie, osjetit ete veliku radost. Neke svjetovne izreke poput: udyogah purualakanam ili karma purualakanam, kau da je ovjek onaj tko se bavi nekom profesijom ili da je ovjek onaj koji obavlja neku zadau itd. Meutim, istinska izreka glasi: dharmah purualakanam - ovjek je onaj tko ispravno djeluje. Svatko mora obavljati svoje zadae na ispravan nain (dharma-karma) dok ostvaruje etiri ivotna cilja: ispravnost (dharma), ispravno stjecanje bogatstva (artha), ispunjenje elja (kama) i dostizanje osloboenja (moka). Dharma za mukarca Kako je odanost muu (pativrata-dharma) ispravan put za ene, tako je nadzor nad osjetilima (brahmacarya)

ispravan put za mukarce. Isto kao to ena mora samo jednu jedinu osobu smatrati svojim gospodarom i muem, tako i mukarac mora biti odan samo jednoj jedinoj eni, kao svojoj suputnici, svojoj supruzi. Ona mora u muu gledati Boga i tovati ga, sluiti mu i ispunjavati njegove elje da bi ispunila svoju dunost pativrate, isto tako mukarac mora tovati svoju enu kao "gospodaricu doma" i ponaati se u skladu s njezinim eljama jer je ona grhalakmi. Samo e tako zasluiti status "ovjeka". Ime i slava, ast i sramota, zloba i pokvarenost, dobro i loe - sve je to jednako i istovrsno i za mukarce i za ene. Ne postoji nikakav nain da samo ena bude vezana, a mukarac slobodan. Oboje su podjednako vezani pravilima ispravnog djelovanja (dharma). Oboje e se ponaati neispravno (adharma) ako ne uzimaju u obzir zahtjeve etiri ivotna cilja o kojima smo ve govorili. Mukarci su u nekim stvarima jednako vezani kao i ene, ni oni nemaju pravo initi neke stvari. Izmeu mua i ene zato postoje vana obeanja.

VII. POGLAVLJE Gayatri: Majka Mantri Sve to je vidljivo sjaji kao gayatri, jer zvuk ili govor (vac) jest gayatri svi elementi (bhuta) jesu zvuk ili govor, na njih govor ili zvuk (vac) ukazuje i obuhvaa ih. Vac je dakle govor ili zvuk. Vac ih opisuje, pojanjava i obiljeava. Svi su elementi isto tako od svijeta (prthivi). Nita ne moe ii izvan njega. Ovaj je svijet ovjekovo tijelo, ovjek ne moe iz tijela iskoiti. Postoji ivotni dah (prana) kojim se tijelo odrava. Dah (prana) se nalazi u "srcu" (hrdaya). ivotni dah ne moe izai izvan srca (hrdaya). Gayatri ima etiri stopala i est obiljeja, a to su: govor ili zvuk (vac), elementi (bhuta), svijet (prthivi), tijelo (arira), dah (prana) i srce (hrdaya). Boansko bie (purua) kojega se velia uz pomo gayatri uistinu je uzvieno, sveto i veliajno bie. Sve to mnotvo elemenata, kao to je bilo reeno, tek je mali dio njegova tijela. Broj i priroda tih elemenata (bhuta), veliina i njihovo znaenje onkraj su razumijevanja, pa ipak sve je to tek jedna etvrtina velianstvenosti boanskog bia. Ostale tri etvrtine ini njegov sjajan besmrtan oblik. Nemogue je shvatiti tajnu tog sjajnog oblika. Ta je boanska osoba, koju se velia uz pomo gayatri mantre, uistinu brahman. Ona je prostor (akaa) i nalazi se iznad domaaja ovjekovog shvaanja. O toj se osobi govori kao o prostoru izvan ovjekove osobnosti (bahirdha-puruakaa). To je obiljeje budnog stanja, ta je boanska osoba (purua) prostor (akaa) u ovjekovoj osobnosti ili antah-puruakaa. To je obiljeje "stanja sna". Boanska je osoba prostor (akaa) u ovjekovom srcu. ovjeka to boansko bie (purua) ispunjava u potpunosti i to je "stanje dubokog sna". Tko god sazna ovu istinu, postie ispunjenje i brahmana. To znai da onaj tko poznaje tri stanja svijesti (avastha): budno (jagat), sanjanje (svapna) i duboki san (suupti), sam je brahman. Kako je alosno to da je ovjek, koji je poznat kao boansko bie (purua) i koji nosi naziv utjelovljenja atmana (atma-svarupa), smio postati spremite sebinosti i neistoe koja iz nje proizlazi, ukljuen u nedolina djela nepravde! Kako je to jadno! Zbog toga to se i danas naziva "boansko bie (purua)", ovjek se mora drati puta koji e mu dati atom te boanske veliajnosti. to dakle moemo rei o dharmi boanskoga bia (purua-dharma)? Kako mogu boanska bia (purua) koja ne haju da steknu ak ni beskonano maleni dio slave Prvotnog Boanskog Bia (purua), oekivati da sprovode purua-dharmu? ak ni najrevnije traganje sada nee otkriti djeli toga. Kao to je drevni mudrac govorio: Sandhya hino ucirnityam anarhah sarva karmasu yad anyat kurute karmano tasya phala bhagbhavet. To znai da kad onaj koji je dvaput roen odustane od izvoenja sandhya obreda nee moi ubirati plodove ikakvih drugih obreda, te zapada u prokletstvo. Tako kae cjelokupna indijska predaja (smrti). Oni koji zanemaruju sandhya obred, nemaju pravo na nijedan drugi obred. U drevna su vremena sveci godinama izvodili sandhya obred i zato su postigli dug ivot, ugled, slavu, mudrost i sjaj boanskosti. To je spominjao i Manu, zato s koje god toke gledali, nijedan sveenik ne moe zasluiti taj status ako ne meditira o gayatri. Naravno, sveenik (brahmana) u ovom smislu podrazumijeva onog ovjeka koji je ostvario Boga kao bezoblinu stvarnost (brahma-tattva) i koji je sebe proistio uz pomo vjebe, neprekidno kontemplirajui o Bogu. To nema nikakve veze s kastom pa ak ni s religijom. Ali oni koji su naslijedili naziv "sveenik" (brahmana), imaju osobitu

odgovornost u vrenju sandhya obreda i gayatri. etiri ovjekove dunosti to je ustvari sandhya? San znai pravilno, a dhya proizlazi iz rijei dhyan i znai meditacija. Tako se sandhya odnosi na pravilnu i duboku meditaciju (dhyana) o Gospodu, to znai usredotoenost na Boga. Da bi se um usredotoio na Boga, moraju se obuzdati aktivnosti. Da bi ovjek uspio u procesu nadzora nad svojim djelima, on mora svladati zapreke to ih postavljaju tri svojstva prirode (guna) i to: sattva, rajas i tamas. Kada se ti oblici prirodnih impulsa prevladaju i nastoji ih se usmjeriti njihovim tokovima, ovjek mora moliti Boga da poniti njihov utjecaj. To je prva dunost ovjeka koji stremi k Bogu. Pravilo prirode nalae daje "jutro" razdoblje satvikih osobina, "podne" je rajasike prirode, a "veer" tamasike. U osvit dana um se budi iz ugode sna osloboen uznemirenosti i depresija i on je tada miran i bistar. U to doba dana i u tom mentalnom stanju, kao to znate meditacija o Gospodu (dhyana) vrlo je uspjena. Stoga se preporua pratah-sandhya obred. Ali ne znajui znaenje tog obreda ljudi ga i dalje izvode mehaniki, samo zato to su ga propisali njihovi preci. Sljedea ovjekova dunost je da izvodi sandhya obred, nakon to je shvatio njegovo dublje unutranje znaenje. Kako dan prolazi, ovjek je sve vie proet aktivnom snanom prirodom (rajo-guna) dok obavlja svoj svakodnevni posao i rad. Prije podnevnog obroka propisi mu nalau da ponovno meditira o Gospodu i da posveti svoj posao, a njegove rezultate preda samome Gospodu. Tek nakon tog ina posveenosti i prisjeanja na Gospoda te zahvalnosti prema njemu, on moe zapoeti s obrokom. To je znaenje podnevnog tovanja (madhyamika). Kad se ovjek dri toga obreda, rajo-guna se dri na uzdi. Tako se rajo-guna savladava uz pomo sattva-gune. To je trea ovjekova dunost. Kad se sputa no, ovjeka obuzima tree svojstvo prirode (tamas) i on se uri kui da se najede i odmori i tada ga svladava san. No eka ga jo jedna dunost. Jesti i spavati sudbina je lijenina i besposliara. Kad najgore od svojstava tamas - prijeti da zavlada ovjekom, on mora uloiti osobit napor kako bi izbjegao njezin utjecaj. To e uspjeti kad se okrene molitvi zajedno s onima koji veliaju Gospoda, koji itaju o njegovoj veliajnosti, njeguju dobre osobine te se odluno pridravaju pravila dobrog ponaanja. To je veernja sandhyavandana koja se preporuuje. Stoga, um koji se budi iz praznine sna valja pravilno usmjeriti i savjetovati, mora se osjetiti da su blaenstvo meditacije (dhyana) i radost koja nastaje kada se povuemo iz izvanjskog svijeta, mnogo vei i trajniji od ugode koju donosi dnevna koliina spavanja. Ovo blaenstvo, ovu radost mogu osjetiti i ostvariti svi, mo razluivanja e vam to pribliiti. To je ovjekova etvrta dunost. ovjek koji se, sve dok u njemu ima ivota, pridrava sandhya obreda tri puta dnevno, uistinu je najvii uzor, on je uvijek blaen, on postie sve to eli. Nadasve, takav je ovjek osloboen ak i dok je jo u tijelu, on je jivanmukta. Gajite duevnu snagu Mora se paziti da se sandhya obred ne izvrava rutinski, da se ne smatra samo jo jednim obredom vie kojeg se valja pridravati. On se mora obavljati sa svjesnou o njegovom znaenju, razmiljajui o unutranjem smislu. ovjek bi trebao jasno razumjeti smisao gayatri mantre. Potrebno je da se osjeate poistovjeenima s tim sjajnim Biem (Atma-svarupa) kojega spominje mantra. Samo oni koji ne znaju znaenje gayatri, zanemarivat e ovu mantru. Manu posebice istie da je gayatri sam ivotni dah sveenika (brahmana). No, to nije samo njegova tvrdnja - to je istina. to je sjajnije za duhovno uzdizanje od meditacije (dhyana), od sjaja koji obasjava i hrani ovjekov intelekt? to je vanije, plodonosnije od molitve koja moli za spasenje uma od grjenih nakana? Za ovjeka nema bolje zatite od njegovanja vrlina. Manu tvrdi da sveenik (brahmana) nee izgubiti svoj status sve dok se dri gayatri mantre i sve dok ga nadahnjuje njezino znaenje. Manu kae da ukoliko je um previe slab da nastavi s prouavanjem Veda, onda mora barem ponavljati gayatri mantru i slijediti je do kraja ivota. Drevni duhovni tekstovi i predaja (smriti) isto tako kau da nema blaga veeg od gayatri. Snaga due moe obaviti sve zadatke to ih svijet postavlja pred nju, a kako gayatri daje unutranju snagu i podupire ju, mora ju se njegovati s posebnom panjom, bez zaputanja. Za rast i razvitak tijela potrebna je satvika hrana, zar ne? Tako se isto i sjaj sunca mora privui kako bi obnovio unutranji ovjekov sjaj koji ima

oblik stvaralake mate (bhavana). Kada snaga due ojaa, osjetila se isto tako pokrenu i usmjere u korisne pravce. Kad ona oslabi, malaksaju i osjetila i iznevjere vas. Zato, ako u kritinom trenutku privuemo energiju sunca, to e biti kao kad se u odreeno godinje doba posije sjeme, tada e i etva biti osigurana. Moe li tama neto sakriti i pomutiti kad se pojavi sunce i okupa zemlju svojim svjetlom? Moe li nas nadvladati tuga kad upijemo taj sjaj? Kako moemo biti lieni snage kad nju crpimo sa samog Svevinjeg izvora Boga (brahman)? Tehnike ovog procesa utemeljili su nai preci, za dobrobit svih onih koji tragaju za istinom. Nauite te tehnike i primjenjujte ih. Vlastito e vam iskustvo omoguiti da svjedoite o istini njihovoga puta. Kakva je svrha upanayana obreda? Koja se mantra toga dana dobija? Zato se tada pouava jedino ta mantra? Zato se drugim mistinim formulama ne pridaje jednaka vanost? Promislite o tome i tada ete otkriti da je gayatri vladarica nad mantrama. Isto ete tako otkriti da e obredi zasjati novim znaenjem, obredi i provoenje stroge discipline imat e svoju svrhu, a djela i iskustva naih predaka init e se uistinu vrijednim. Ako ne pokuate saznati znaenje, tumait ete ih kako vam mata nalae i tada ete se upustiti u varke i lukavtine uma da pobjegnete od obveza koje vam nalae ivot. Bit ete tada uhvaeni u nepravdu (anyaya) i nemoral (adharma). Stvarno znaenje Gayatri Koje je dakle pravo znaenje rijei gayatri? Pokuava li ga itko danas otkriti? Ljudi misle da rije oznaava ili boicu Gayatri ili mantru. Gayatri je ono to titi (thra) ivotne dahove (gaya ili prana) odnosno osjetila (indriya), od kojih je prvi govor (vac). Osim toga, kae se da se ono to spaava osobe koji je izgovaraju, tuju i ponavljaju, ili o njoj meditiraju naziva gayatri: gayantam trayate yasmad gayatri tena kathyate Ova je sveta mantra preobrazila kraljevskog mudraca (rajari) kao to je bio Vivamitra, u boanskog mudraca (brahmari). Majka e Veda (vedamata) izliti sve blagoslove na one koji je tuju. Boica je opisana uzvienim rijeima u svetim tekstovima kao to su brahmane i dharma- sutre. Ako ih dobro razumijete, tada gayatri moete spoznati izravno. Danas se dharmu koja je proeta tako dubokim tajnama svojevoljno tumai i pridaju joj se razna bezvrijedna znaenja, to je i razlog zato je dolo do opadanja dharme. Stoga je prijeko potrebno obnoviti sanatana-dharmu i naela tumaenja koja su priroena istini o atmanu kao samom temelju dharme. Inae e se njezino znaenje u potpunosti iskriviti i prevladat e hirovi pojedinaca. Svako e se djelo, ma kakvo ono bilo, tada oznaavati kao dharma.

VIII. POGLAVLJE ivotno razdoblje domaina Postoje etiri ivotna razdoblja (arama) koja odreuju ovjekov ivot: razdoblje u kojem je on uenik (brahmacarjin), domain (grhastha), umski pustinjak (vanaprastha) i isposnik (samnyasin). Sva ta ivotna razdoblja temelje se na razdoblju u kojem je ovjek domain (grhastha). To je glavno razdoblje jer domain podrava ostala tri i zato je ono najvanije razdoblje. Kako opstanak svih ivih bia ovisi o zraku, tako i ostala tri razdoblja ovise o domainu (grhastha). Domain (grhastha) ne samo da hrani i odijeva druge, ve on i osigurava pogodnosti za prouavanje Veda. Manu to vrlo jasno istie u svojoj Dharma-astri. On tvrdi da i domain (grhastha) isto tako postie osloboenje (moka), samo mora strogo slijediti dharmu koja je propisana za njegovo ivotno razdoblje. Nema sumnje da e, ma kojem razdoblju pripadao, svaki onaj tko tuje dharmu toga razdoblja, postii osloboenje (moka). Sva etiri razdoblja vode osloboenju U Manuovim tekstovima Manusmriti, u Narada Upaniadi (parivrajaka upaniad) i drugim slinim tekstovima

spominje se da se u nekim sluajevima domain (grhastha) koji tuje dharmu smatra najviim ovjekovim uzorom, dok se u nekim drugim tekstovima tvrdi da samo sveci koji su se svega odrekli zasluuju tovanje. Stoga se moe pojaviti sumnja moe li ovjek izabrati obiteljski ivot (grhastha-arama) koji je osnova i odravatelj svega, ili bi trebao zakoraiti u ope-potovano razdoblje samnyasina, na put povlaenja iz svijeta (nivriti). Postoji bliska veza izmeu domaina vrijednog tovanja i svete sebe-ostvarene osobe (paramahamsa). Dakle, ma kojem razdoblju pripadali, nemojte initi nita loe. Sva etiri razdoblja vodit e vas do osloboenja (moka) ako strogo slijedite dharmu propisanu za svako pojedino razdoblje i ako se iskreno posvetite svome duhovnom uzdizanju. Svako je razdoblje vano u pojedinom razdoblju ivota. No ponaa nje pojedinca, ono to on primjenjuje, to je najhitniji test. Ako se netko vlada dobro, svako je razdoblje sveto i hvalevrijedno. Tako se kae u astrama. Oni kojima je dana spoznaja atmana koji je njihova temeljna priroda, prelaze ocean roenja i smrti i bez sumnje postiu osloboenje. S druge pak strane, oni koji ne poznaju zavjete i obrede to su im propisani, kao i oni koji ne prouavaju Vede, upaniade i Gitu, ve se zadovoljavaju pukom izvanjskom istoom i pokazivanjem, takvi e zasigurno patiti. Obredi i zavjeti to su propisani za svakodnevno tovanje (nitya-anuthana) vrlo su vani meu duhovnim vjebama. To je najvia pokora (tapas), najvia dharma. Jeste li primijetili to Gita, koja je bit svih upaniada, ima za rei o tome? Oni koji su uvijek zaokupljeni radom na duhovnom polju, ma kojem ivotnom razdoblju i kasti pripadali, oni stiu do Gospoda. To isto kae i Manu: "Oni su obdareni viim duhovnim znanjem (vijnana)." ovjek koji je osloboen od svih elja, koji nema ni najmanju elju da neto posjeduje ili da uiva u svijetu osjetila, koji nema ni traka sebinosti ili prisvajanja, koji je uvijek u blaenstvu svijesti o Bogu (brahman), daleko je od ikakvog traka tuge, on je uvren u najviu radost i mir. U zadnjim trenucima svoga ivota, ako je usredotoen na znanje o svojoj temeljnoj prirodi koja je Bog (brahman), on se bez sumnje moe uspjeno sjediniti s Gospodom. Stanje u kojem je ovjek vrst i nedirnut radou i tugom, te je staloen u svakoj situaciji (sthitaprajha), posve je prirodno za takve osobe. Stalni osjeaj "Ja sam Bog (brahman)" lijek je protiv svih ovjekovih bolesti. Osloboenje dolazi kroz tu spoznaju "Ja sam brahman (aham Brahmasmi)". To je ovjekova istinska dunost: da njeguje taj osjeaj i iskusi ga. Neznalica (a-jnani) kojeg pokree princip inercije (jada), vjeruje da je on tijelo. Znalac koji tumai svete tekstove pandit koji je sposobniji da logiki zakljuuje i istrauje, zna da je pojedinana dua (jiva) u tijelu "ja". Ali mudri ljudi koji mogu vidjeti ne-atmana kao odvojenog od atmana, znaju da je istina "Ja sam Bog (brahman)", i ne moe ih se omesti u tom uvjerenju. Kaste kao to je sveenika (brahmin), boje koe kao to su bijela i crna, ivotno razdoblje kao to je uenitvo (brahmacarya) i drugo sve su to tjelesna uvjetovanja, to nisu obiljeja atmana. Ona su uvjetovana vremenom i prostorom te pripadaju ovom svijetu vezanosti. Ta su uvjetovanja odreena uzrocima povezanim s ovim svijetom. Njima zapovijeda boanska volja kako bi svijet mogao uredno funkcionirati. Njih se mora pridravati onaj koji je ogranien svjetovnim ogranienjima. Za one koji nisu pod utjecajem ogranienja, to jest za one koji su iznad svjetovnih vezanosti, ta su uvjetovanja nevana. To je i razlog zato ih se ljudi koji su usredotoeni na temeljnu boansku stvarnost (brahma-nita), ne pridravaju tako mnogo! Oni nisu vezani uz kastu, oni sve doivljavaju kao osnovnu stvarnost. Kako onda mogu obraati panju na ono to se zove kasta? Ali dok se ne dosegne taj stupanj, morate slijediti pravila kaste i ivotnog razdoblja (arama) bez iznimke. To je ispravnost (dharma) za "svjesnost sebe kao tijela". vrsto prianjaj uz Dharmu Veliki mudraci (mahari) koji su spoznali atma-dharmu izjavljivali su da je sat, cit i ananda osnovno obiljeje Sebstva. Stoga se za one dobre poznavatelje duhovnog znanja (vijnani) moe rei da su dosegli Boga (brahman) koji je sama bit (sat), svijest (cit) i blaenstvo (ananda). Za osloboenje je dovoljna jasna vizija da bi se doivjelo atmana, to je osnovno, a ne boja koe i kasta. Kako zadobiti tu jasnu viziju? Odgovor glasi kroz provoenje dharme koja je uvjetovana kastom i ivotnim razdobljem (arama)! Dharma omoguava spoznaju atmana, bez ikakvog vela koji bi ga skrivao. Provoenje dharme ispunja vas iskustvom, a pomou njega se uvruje istina. Istina se jasno objavljuje i vizija te istine prua osloboenje. Ljudi koji su osloboeni unutarnjeg vela koji skriva atmana, mogu pripadati bilo kojoj kasti i bilo kojem ivotnom razdoblju (arama), to nije vano, takve osobe uistinu postiu osloboenje. Ovo proienje ovjekovih unutranjih omotaa (anthakarana suddi) spisi veliaju kada govore o spasenju. Oni koji osjeaju vezanost i mrnju, ak iako borave u umi, na osami, ne mogu izbjei zlu. Oni koji su pobijedili osjetila, ak iako su domaini, mogu biti trapljenici (tapasvi). Ako su ukljueni u izvravanje djela koja nisu kodljiva ili za osudu, njih se tada moe nazvati mudrima (jnani). ovjekov je dom trapljenika uma (tapovana) za postizanje nevezanosti. Osloboenje se ne moe zadobiti potomstvom ni davanjem milostinje ili bogatstvom, rtvovanjem (yajna) ili jogom. Osloboenje zahtijeva proiavanje samoga sebe. Da bismo odluili to je dobro, a to loe, jedini su nam autoritet astre, bez obzira kojem ivotnom razdoblju

ovjek pripadao. Ako je njegov cilj ostvarenje Boga (brahman) i ako tei da ostvari svoju vlastitu istinsku prirodu (sva-svarupa), uspjet e ukloniti veo neznanja i spoznati da je on Bog (brahman). Panja usmjerena na vlastitog atmana to je nain postizanja osloboenja. Najvii se stadij (paramapada) moe postii uz pomo razumijevanja onoga to nas Vede pouavaju, te ako provodimo ivotna naela koja su propisana za pojedina ivotna razdoblja, bez obzira na kastu. Postoje li volja i snaga da se strogo pridrava dharme, ovjek koji nema potekoa u postizanju duhovnog znanja (jnana), moe ostati domain bez ulaska u ivotno razdoblje isposnitva, a ipak biti osloboen. Veliki kraljevski mudraci (rajari) poput Kralja Janake, Avapatija, Dilipa postigli su boanski cilj dok su bili domaini. U tom razdoblju oni su se borili i uspjeli ukloniti sve prepreke koje prijee zadobivanje Boje milosti. Njihov je cilj bio da dosegnu Boga. Prema tome, nemojte u to sumnjati, ivotno razdoblje u kojem je ovjek domain nije zapreka ostvarenju Boga. Sklad u domainstvu Potaknuti eljom da prijeu ovaj ocean svjetovnog postojanja (samsara), i mu i ena moraju imati sklad uma. Odlunost da se dosegne cilj mora biti jednako vrsta i snana kod oboje. U protivnom, isposnitvo (samnyasa) postaje bijeg! Vidite da je ak i podnevno sunce povezano sa svojom druicom sjenom (chaya), esnaesta mjeseeva mijena je blisko povezana s osvjeavajuim zrakama svjetlosti koje djeluju poput nektara. Gospodarica doma mora biti ljubazna, strpljiva, smirena, dobra i mora imati sve vrline. Tada e njezin dom sjati i bit e dom pobjede i na duhovnom polju. Nema pravila koje kae: ako ovjek naie na probleme na duhovnom polju kod kue, on mora uzeti zavjet isposnitva (samnyasa) i napustiti dom. Ako mu prihvati taj zavjet bez potpunog odobrenja svoje ene, zavjet nikad nee donijeti plodove. Najbolje je tada da zajedno sa enom napusti dom i bude umski pustinjak (vanaprastha) koji je odan dharmi tog novog ivotnog razdoblja. Ako ima djecu o kojoj valja brinuti i skrbiti, sveti tekstovi ne odobravaju da ovjek postane umski pustinjak. ovjek mora djecu postaviti na vlastite noge, a onda ih ostaviti same. Spisi stoga zahtijevaju da ovjek mora biti domain do etrdeset osme godine ivota, bilo mu to drago ili ne. ovjek mora biti domain i boriti se da izvrava vlastitu dharmu (sva-dharma) bez straha od prepreka. Ako se prepreke ipak pojave, valja ih posvetiti Gospodu. Shvatite ih kao Boju igru (lila) i njegovu nakanu. To je nain na koji valja slijediti disciplinu domainskog ivotnog razdoblja (grhastha), tog puta kojeg jednako moraju slijediti i mukarci i ene.

Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI IX. POGLAVLJE Duhovna mudrost je svima dostupna Plemi ili siromah, bogat ili siromaan, muko ili ensko svatko je podloan bolesti i svatko ima pravo traiti lijek da se izlijei. Isto tako svatko boluje od bolesti raanja i umiranja i svatko ima pravo na lijek koji se naziva spoznaja Boga (brahma-vidya). To je naslijee svih. Ovisno o postignutom stadiju i stupnju razvitka u duhovnoj vjebi i o koliini probavljenog lijeka, svakoj e se osobi poboljati zdravlje i imat e vei mir i staloenost. No ovdje se mora neto posebno naglasiti, a to je da se uz lijek mora strogo pridravati uputa i potivati odreeni nain ivota. Lijek svijest o brahmanu mora dobiti potporu i snagu kroz dharmu, kao to se mora njegovati i posveenost Bogu (bhakti), duhovno znanje (jnana) i nevezanost (vairagya). Dijeta kao i ostala ogranienja osnovne su komponente u lijeenju bolesti. Stoga, puki in uvoenja u znanje o brahmanu (brahma-vidya) nije dovoljan. Bez smirenosti (sama), samokontrole (dama) i drugih moralnih i duhovnih odlika, nitko, bio on car ili kmet, visokog ili nieg stalea, ne moe dosegnuti cilj. Premda svatko ima pravo na naslijee znanja o brahmanu, samo oni koji se oboruaju potrebnim odlikama mogu ga zadobiti. ovjek mora biti dovoljno jak da moe proi postupak lijeenja i da probavi i upije lijek, zar ne? Ako ta snaga nije u njemu, sam veliki Lijenik nee potvrditi da pacijent moe uzeti lijek. Neki lijenici, kad vide stanje pacijenta, besplatno daju lijek onima kojima je silno potreban, ako su suvie siromani da bi mogli sami pribaviti lijek. to je onda s Gospodom, najveim od svih lijenika, boanskim izvorom saaljenja i milosti? On uzima u obzir mogunost i potrebu i osigurava nabavku lijeka. ene mogu traiti znanje o Brahmanu Tu se sada javlja problem je li enama doputeno da trae znanje o Bogu (brahma-vidya)? Na to je pitanje ve odgovoreno. Ako ene ne zasluuju to znanje, kako je onda Vinumurti pouavao Bhudevi o tajni Gite? Kako je Paramevara uio Parvati Guru-gitu? " Dharovaca", "Parvatyuvaca" (Dhara ree, Parvati ree) takve tvrdnje otkrivaju da su oboje, i Dhara i Parvati sudjelovali u raspravama i postavljali pitanja da raiste neka gledita. Ivara je pouavao Parvati uenje o jogi (yoga-astra) i o mantrama (mantra-astra). Stoga to mora biti ispravno, potvreno astrama, zar ne? U Brihadaranyaka upaniadi spominje se da je Yajnavalkya pouavao Maitreyi o spoznaji brahmana. Vede se sastoje iz dva dijela: karma-kanda za neznalice (a-jnani) i jnana-kanda za one koji poznaju duhovno znanje (vijnana). Gledamo li astre i one su podijeljene na dva dijela: rijei uenih ljudi i rijei mudrih koje proizlaze iz njihova iskustva o samospoznaji (atma-jnana). Rijei onih koji su se oslobodili ideje "da su initelji svojih djela", nastale su kao rezultat njihove spoznaje da su Bog (brahman) i Sebstvo (atman) jedno te isto. Rijei onih koji znaju i misle daje isto Sebstvo (atman) sadrano u mnogostrukosti ivota, koji su izgubili svaku razliku izmeu "moje" i "tvoje", koji trae dobrobit za sve stvoreno (i ivo i neivo), samo su rijei takvih spoznavatelja atmana istinite i vrijedne. U Brihadaranyaka upaniadi, spomenute su svetice kao to su Gargi i Maitreyi, a u Mahabharati nailazimo na imena Sulabha i Yogini. ene bi trebale biti nadahnute njihovom moralnom ispravnou i vrstoom i trebale bi krenuti na duhovni put. Tek onda mogu razmiljati o dostizanju tih visina. Gudala, Madalasa i druge velike ene postigle su znanje o brahmanu jo dok su ivjele obiteljskim ivotom (grhastha-arama). ene mogu pomou duhovne discipline (sadhana) dosei tog postojanog, savrenog, milostivog Boga (brahman). Ovo je objanjeno u Yoga- vasithi, a isto tako i u puranama. Sumnje e se pojaviti samo kod onih koji astre ne prouavaju ispravno. One koje su se pripremale za sveeniki poziv, ene redovnice, domaice, ene-pustinjaci zbog svog su ista srca i svetog ponaanja postigle cilj. Sve bi ene trebale teiti da postignu to dvoje: isto srce i sveto ponaanje. "Duhovni uitelj (acarya) deset je puta vrjedniji od uitelja filozofije ili znanosti. Otac je deset puta vrjedniji od duhovnog uitelja (acarya), majka je tisuu puta vrjednija od oca." To je Manuova tvrdnja iznesena u Manu-smrtiju. Taj sveti tekst (smrti) povezuje sve dharma-astre, kao njihov temelj. Vidite li kako se veliko tovanje ukazuje majci! Lakmi, gospodarica bogatstva ensko je boanstvo. Kada se enama upuuje pismo, obino se poinje ovako: "Za ... jednaku Lakmi, na svaki nain" ... enama se odaje duboko potovanje. Uzrone pojavnosti Boga kao to su Rama i Krna, vjerski uitelji kao to su ankara, Ramanuja i Madhava, nositelji mudrosti poput Bude, Isusa Krista i Muhameda nisu li sve njih rodile ene? Njihove su majke bile olienja svete slave i one su svijetu dale sinove koji su taj svijet preobrazili. ene koje slijede njihov primjer i ive istim ivotom, usredotoene na Boga, stjeu pravo na znanje o brahmanu (brahma-jnana) koje im nitko ne moe osporiti. Zapravo, atman je iznad razlikovanja mukog od enskog. On je vjena (nitya), ista (uddha) svijest (buddhi),

koja samu sebe osvjetljava svjetlom (svayah-jyotis) itd. ene mogu dosei poloaj tih svetih ena tek onda kad postanu svjesne prirode Sebstva (atman). Zatitnice znanja, bogatstva i mudrosti - Sarasvati, Lakmi, Parvati sve su ene. Stoga je nemogue vjerovati da ene nemaju pravo na duhovnu disciplinu, da nemaju pravo ii prema stapanju s Bogom (brahman) do konanog osloboenja od ropstva. Prakticirajte duhovne mjere Usnuli lav nije svjestan svoje prirode. Tako i usnuli ovjek spava ovijen u privid (maya) i nije svjestan da je on blistavo Sebstvo (atman). Na tom stupnju neznanja, on razvija svoje predrasude i samo ono to voli svrstava u astre! Spisi to nikad nee tvrditi. Spisi su ovjeku oko (netra), one su oko koje pokazuje put, osvjetljava i vodi. Slijedite njihove smjernice to je sva ovjekova dunost. Danas je pred svijetom veliki zadatak. Ako se spisi dobro razumiju, niti e biti sumnji niti e biti potrebne rasprave. Nije ispravno one stvari koje su vam simpatine odabirati ili dodavati astrama, i ne biste smjeli kriti zabrane koje su dane u astrama. Grijeh je ak kritizirati ih ili loe govoriti o njihovim zapovijedima. Svijet je doao u ovu jadnu situaciju uglavnom zato to se zapostavlja primjena astra. To je tragedija, moralni pad. Oni koji su zapoeli put k osloboenju ponajprije moraju primjenjivati pravila i propise to su propisani u astrama za uzdizanje karaktera i posveenje osjeaja. Bez ovog oslobaajueg znanja o brahmanu (brahma-jnana), puka uenost steena napornim prouavanjem astri samo je vrlo zamoran teret! Takvi su ueni ljudi poput lica koje se okreu u slatkiima i desertima, ali ne mogu osjetiti sam okus slatkia! Mundaka upaniada usporeuje uene ljude koji nisu upili bit astri, a vode druge usprkos vlastitom neznanju, sa slijepim ovjekom koji vodi slijepe, a rezultat je toga vodstva da i voa i voeni padaju u bunar! ak bez znanja o astrama, ako ste kroz iskustvo i primjenu stekli mudrost, na taj nain moete postii cilj te voditi i druge putem kojim ste proli. Lijeni nemaju potrebu za astrama. Isto tako ni sveti ovjek koji je uvijek u Bogu (brahman), koji u svakoj prilici kontemplira o njemu i o slatkoi tog blaenstva, nema potrebu za astrama. Naravno, strogo prianjanje uz istinu i primjenu dharme sigurno donosi tekoe, ali imajui na umu blaenstvo koje vas na kraju eka, morate izdrati sve to i sve podnijeti s radou. Jedino se razumni ljudi mogu spasiti spoznajom istine. Ostali e ostati vezani. Klasifikacija etiri razdoblja (yuga) Vremenska razdoblja (yuga) su podijeljena na temelju uloge koju je u njima imala dharma. Kae se daje u kritayugi dharma ila na etiri noge, sretna i sigurna. U treta-yugi je dharma imala samo tri noge, dok se u dvaparayugi morala klimati na samo dvije noge! U sadanjem kali razdoblju, prema toj tradiciji, dharma ima samo jednu nogu. etiri noge dharme su: istina (satya), suosjeanje (daya), pokora (tapas) i dareljivost (dana). Ako ovjek posjeduje sve te etiri osobine, tada se za njega moe rei da je u krita-yugi, ma koja yuga bila kalendarski. Ako u ovjeku nije vrsta istina (satya), a ima tri ostale odlike, za njega se moe rei da je u treta-yugi. Ako nedostaju istina (satya) i suosjeanje (daya), a pokora (tapas) i dareljivost (dana) ostaju, za ljude koji su u toj kategoriji moe se rei da su u dvapara-yugi. Ako meutim od etiri odlike ostane samo dareljivost (dana), to jest ako dharma stoji samo na jednoj nozi, ovjek koji prianja uz dareljivost (dana), usprkos svemu to je nestalo, nalazio se u kali-yugi, iako moda ivi u kronolokom razdoblju koje se naziva krita. Vremenska se razdoblja mijenjaju s promjenom u dharmi, a ne samo pukim prolaskom vremena. Zli Hiranyakaipu i plemeniti Prahlada, obojica su ivjeli u istom kronolokom razdoblju. U istoj yugi bio je Dharmaraja koji je bio olienje ispravnosti i mira (santi), kao i najvei varalica Duryodhana. Dharma dakle odreuje vremensko razdoblje (yuga) za svakoga, ovjek moe uvijek biti u krita-yugi ako ima sve etiri odlike dharme. ovjekovo ponaanje stvara ili nagruje povijest i pretvara zlatno doba u eljezno. X. POGLAVLJE Boja Kua A sada neto o Bojoj kui, mjestu boravka Bojega predmetnog aspekta (koji se naziva alaya ili mandir), o hramu i pravilima dharme u njemu. Pravila su prerasla i zatrpala ove institucije jer su slijedila hirove i predrasude raznih autoriteta. Ona odvode ljude od ispravnosti (dharma) i Boga (brahman), pa ak i od pravilnog djelovanja (karma). Pravila poklonicima stvaraju neugodnosti jer su mnogobrojna i pretjerana. Na njima se slijepo inzistira to nanosi mnogo tete cijelome svijetu. Zapravo, ova su pravila i formalnosti prvi koraci koji dovode do udaljavanja od Boga. Ona u velikoj mjeri jaaju ateizam.

Namjene hramova Dobro razmislite emu hramovi slue. Oni su sredita discipline, gdje poetnik korak po korak stjee viziju istine. Hramovi su kole za duh. To su akademije za promicanje prouavanja spisa, oni su instituti uzviene nauke i laboratoriji za provjeru ivotnih vrijednosti. Hramovi su bolnice za lijeenje ne samo bolesti "roenja i smrti", koja u ovjeku postoji odvajkada, ve i za lijeenje oitijeg problema "mentalnih poremeaja" to mue one koji ne poznaju tajnu postizanja mira (anti). Hramovi su gimnazije gdje se ovjeka ponovno ui i lijei njegova neodluna vjera, izblijedjelo uvjerenje i uzoholjeni egoizam. Svrha hrama jest da probudi boansko naelo (madhavatva) u ovjeku (manavatva), potiui ovjeka da vjeruje kako je njegovo fiziko tijelo u kojemu ivi zapravo Boja kua. Stoga sve hramske formalnosti kao to su obredi, istiu i njeguju sve znanje o brahmanu (brahma-jnana), istinu da je pojedinana dua (jiva) tek jedan val mora. Predanost (bhakti) je kraljica Sveti spisi pouavaju ovjeka da sva njegova djela i sve njegove aktivnosti moraju na kraju dovesti do nevezanosti jer to je najbolji preduvjet za razvitak znanja o brahmanu. Izmeu predanosti Bogu (bhakti), znanja (jnana) i nevezanosti (vairagya), predanost Bogu je kraljica. Pravila i obredi su dvorske dame. Kraljica se bez sumnje ophodi prema dvorskim damama s obzirom i naklonou, ali ako ceremonije koje su samo "sluge" i "pripomo" zanemare kraljicu, nemilosrdno e biti izbaeni. Dakle, sve formalnosti i obredi u hramovima moraju sluiti velianju kraljice, to jest odanosti Bogu (bhakti). To je saetak i bit dharme koja mora usmjeravati i voditi sve hramove. Samo tada ovjek moe dosei boanski cilj. Predanost Bogu najlake pomae da se postigne blaenstvo stapanja s Bogom, tako to usmjerava ovjekove mentalne uznemirenosti, osjetilne elje i ovjekove unutranje osjeajne porive ka Gospodu. U tom su pravcu usmjerene sve pojedinosti vezane uz tovanje Gospoda u hramu. Sve to se odvija u hramu od "budnice Bogu" (koja se pjeva u ranim jutarnjim satima) pa sve do polaska na spavanje, do kasno u no namijenjeno je jaanju i promicanju devocijskih stanja uma. Svaki pojedini dogaaj pomae uivljavanju u takve osjeaje na osebujan draesni nain. U uzvienosti tog iskustva gubi se i nestaje nemir niih osjeaja. Obini osjeaji svakodnevnog ivota uzdiu se na razinu tovanja i posveenosti Svemonoj Prisutnosti. Gospod e u svakome izazvati onaj osjeaj kojeg ta osoba povezuje s njim. Ako ga se zamilja kao udovite (bhuta), on e plaiti ljude kao udovite. Ako ga se zamilja i vjeruje daje gospodar pet elemenata (bhutanatha), on e se tako i oitovati. Moda se pitate kako? Fundamentalnu glupost doba ini sam stav sumnje. Danas je postalo moderno dijeliti savjete, to je moda koju si doputaju i oni koji znaju i oni koji ne znaju. Njih nije briga slijedi li se savjet ili ne. Ljudi se odaju tom nadmonom stavu davanja savjeta samo da bi se osjeali vanijima i hvalisali se svojim statusom. Oni su zaslijepljeni vlastitom umiljenou. Takve ljude treba vie aliti nego osuivati, jer, nitko ne moe tvrditi "ovako i nikako drugaije", kad je rije o Gospodu. tovie, iako se znanje (jnana) i nevezanost (vairagya) mogu na neki nain izmjeriti, predanost Bogu (bhakti) ima vlastita mjerila. Ona e poprimiti mnoge oblike, u skladu sa stajalitima onih koji su predani Bogu (bhakta). Kamsa, Jarasandha, iupala, Hiranyakaipu i drugi zauzeli su neprijateljski stav prema Gospodu, stoga se Gospod pojavio kao njihov neprijatelj i okonao njihove ivotne uspone i njihove borbe. Ako se Gospoda doivljava kao najvoljenijeg, kao to su to inili Jayadeva, Gaurahga, Tukaram, Ramdas, Surdas, Radha, Mira i Sakubai, on se pojavljuje kao najbliskije bie koje nas obasipa blaenstvom (ananda). Malo dijete poistovjeuje sunce s tokom kumkuma na majinu elu, ali stariji koji znaju to je Sunce, vide ga kao veliku kuglu koja nas obasjava svjetlou i koje nam daje toplinu. To pokazuje uinak mentalne slike na proces razumijevanja. U sluaju boanstva kao i hrama, primjenjuje se isto pravilo. ovjek bi u pravilu morao imati uzvieni stav prema Gospodu kao i prema njegovu mjestu boravka, to jest hramu. Taj stav isto tako donosi veliku dobrobit. Dok je primjereno da ovjek zamilja Boga (madhava) u ljudskom liku, nije poeljno gledati na Gospoda kao na obinog ovjeka. Naelo predanosti Bogu (bhakti) ukljuuje da se Boga zamilja kao osebujnu osobu okrunjenu savrenom slavom. Navale osjeaja tokom tovanja Osjeaj pobuen tijekom tovanja mora biti sladak i skladan i mora ne-zamjetno preobraziti nie elje i udnje ljudi koji su vezani za materijalno. Te elje i udnje ne smiju probuditi ili potaknuti skrivene ivotinjske porive u ovjeku. Evo jednog primjera: Tyagaraja je zaboravio da bi trebao ii spavati, u svojoj elji da Ramu stavi u krevet. Ovdje ne biste trebali misliti kako je samo Tyagaraja uspavao Ramu u ljuljaki, ve biste trebali vidjeti kako je Rama posjeo Tyagaraju u ljuljaku odanosti (bhakti) i njeno ga ljuljao da zaspi (ili da zaboravi na sve materijalne stvari). Nemojte razmiljati o vlastitom djetetu, dok ljuljate svoje odabrano boanstvo (itadevata) u srebrnoj ili zlatnoj kolijevci, radije njegujte stav da vidite svoje odabrano boanstvo (itadevata) Ramu ili Krnu u kolijevci kad

zibate vlastito dijete. Stoga i vi, kad stojite pred ustolienim izabranim boanstvom, morate biti uvjereni da ste ustoliili Boga (brahman) u svome srcu kao stvarni temelj vaeg postojanja znanja i blaenstva. Obredi i ceremonije koje se izvode u hramovima organizirani su s jednom svrhom, naime, da usade taj osjeaj. Stoga, ne biste smjeli smatrati Sita-Ramu, Radha- Krnu, Lakmi-Narayanu ili Parvati-Paramevaru u hramu "obinim parom" koji nekako preivljava bijedu ivota u nekom usputnom svetitu, koji ovisi o hrani to mu je sveenik (arcaka) daje i koji tai e onime to mu sveenik ponudi. Sveenici (arcaka) kau: "Gospod spava" ili "Gospod jede" dok odbijaju otvoriti vrata svetita. To je besmislica. Oni ak nekad prisiljavaju na tiinu jer "Gospod spava i buka bi ga mogla prerano probuditi". Ne ele ak ni u vanim sluajevima praviti ustupke. Tvrdnje poput ovih mogu stvoriti krive zakljuke u ovjekovom umu. One izazivaju mnoga smijena pitanja kao to su problemi da Gospod odgovara na prirodne potrebe dok je zatvoren u nii. Takve tvrdnje promiu ateizam meu ljudima. I sveenici (arcaka) i zlobni nevjernici ne znaju stvarne principe tovanja u hramovima. To je razlog to se tako loe ponaaju. Morali biste biti dovoljno kulturni da izbjegnete nii svjetovni put. Pravila u hramu ne bi smjela biti kontradiktorna najviim konceptima predanosti Hram uope ne biste smjeli vrednovati kao neto svjetovno. Jedino stav odanosti Bogu moe omoguiti i uljepati osjeaje koji vas inae povlae na nii svjetovni put. Danas su, zbog novih iskrivljenih gledita, hramovi postali predmetom ismijavanja. To je tuno stanje stvari. Stoga je potrebno javno objaviti stvarni cilj tovanja u hramu i uzdii hramove na ono mjesto koje zasluuju. Hram mora ponovo procvjetati. Kako je glupo biti pod dojmom da Gospod spava kao i vi dok se pjeva uspavanka, ili da se budi kao i vi, kad netko buno zazove, ili da jede kad mu netko ponudi hranu, kao to vi to elite initi, ili da postaje sve slabiji kao to se to vama dogaa, ako mu se redovito ne donosi hrana. Ispunjavajui cijeli svijet sve i do najmanjeg djelia atoma, nevezan vremenom, bljetavog sjaja koji se ne moe opisati, milostiv iznad svakog oekivanja, Gospoda treba doivljavati kao ivotnu energiju koja uvijek sve proima. Kako je glupo podvri Gospoda takve veliine zlobnom podrugivanju cinika i pogrenim teorijama neznalica! Moete li vezati Gospoda za neki raspored kao to je to sluaj s bhaktom? Muke ne napadaju onoga koji ljubi Gospoda (bhakta) u neko odreeno vrijeme, zar ne? Mora li bhakta ekati dok se Gospod ne probudi iz sna? O, kakva glupost! Dijete moe zaplakati bilo kada za majinim mlijekom i majka e se probuditi iz sna i nahraniti ga. Nee dakle ostaviti dijete, ljuta to ono vriti dok ona spava. Gospod, koji je majka svega stvorenog, morao bi se dakle buditi milijun puta, kada bi uope spavao. Sve to ovisi o napretku vaih mentalnih sposobnosti. One moraju dosei najviu razinu. Gospod je svugdje u svemu sadran, on sve moe, on je sveprisutni svjedok. Nema niega to on ne zna. Ove se istine moraju smatrati nepobitnima i svi obredi i duhovne discipline (sadhana) moraju se podrediti i tumaiti u skladu s tim istinama. Nikakav nii osjeaj i ponaanje ne bi se smjeli povezivati sa tovanjem Gospoda ili s njegovim imenom i likom. Stoga, najuzvienija ljubav prema Bogu (bhakti) i obredi koji je prate od najvee su vanosti. Rei da e Gospodnji san biti naruen, da ga se ne smije prekidati dok jede i da tada vrata hrama moraju ostati zatvorena, u najmanju je ruku djetinjasto. To je pokazatelj da stajalite nije dalekoseno ni ispravno. Kad sazrije osjeaj ljubavi za Boga (bhakti) i rascvjeta se u potpunosti, tada nii svjetovni osjeaji nestaju. Sada sam se sjetio jednog dogaaja. Jednom u Calcutti, u hramu boice Kali kojeg je dala sagraditi Radina ena Rani Rasmani, pao je kip Gopale i njegovo je stopalo napuklo. Kako su mnogi stariji izjavili da se prema astrama napukli kip ne bi smio tovati, Rani Rasmani je kod jednog kipara dala napraviti novi kip. Ramakrishna je to uo i prigovorio Rani: "Maharani, da je tvoj zet slomio nogu, to bi ti uinila? to je ispravno, zaviti nogu i izlijeiti je ili odbaciti zeta i umjesto njega nai drugoga?" Stariji i panditi ostali su bez teksta. Gopalino napuklo stopalo bilo je popravljeno pa je kip bio postavljen i ljudi su ga tovali kao i prije. Vidite, kad je ljubav za Boga proiena i uzviena, Gospod e biti prisutan ak i u napuklom kipu. I to je dharma koju objavljuju astre. Kad su vrata zatvorena, pravila mogu rei da se ne smiju otvarati, ali to je samo openita uputa. Jer kad osobe kao to su ankara, Sandana, Jayadeva, Caitanya, Gauranga i drugi dou u hram, postaje nemogue slijediti to pravilo, zar ne? Gospod se Krna okrenuo Udipi da podari daran svome bhakti, iva se pokorio pred silinom Nandine duboke ljubavi i odanosti. Razlog da se zatvore vrata nije povezan s Gospodom, takva su pravila uveli nai stari radi razloga koji nemaju nikakve veze s boanskou. Morate imati pravila koja se ne sukobljavaju s najviim idealima bhakte. Ako oni koji slue u hramovima nemaju toan raspored i ako je sve preputeno njihovom hiru i mati, hram nee moi usaditi predanost prema Bogu u um obinog ovjeka. Neka su ogranienja i pravila potrebna da bi se potaknulo strahopotovanje i tovanje bez kojih nema predane ljubavi za Boga. To je razlog zato su odreeni sati za ulazak u hramove i za otvaranje svetita za tovanje. Takva ogranienja nisu proturjena temeljnom principu jer je cilj hrama da promie dharmu, da razvija unutranju kulturu i duhovnu disciplinu. Ljudsko ponaanje, djela i stavovi sve to treba sluiti korisnoj potrebi da se raste u svijesti o Bogu kao ivoj prisutnosti. Stoga su neka pravila za ispravno obavljanje obreda u hramu bez sumnje potrebna. Inae obini ljudi nee nauiti vrstou, vjeru i disciplinu i nee rasti u dubokoj predanosti Bogu (bhakti]). Odgovornost to lei na

sveenicima (arcaka) i redarima (dharma-karta) koji odravaju hram i onih koji u njemu vre bogotovlje uistinu je velika. Svi moraju biti svjesni svrhe koju imaju hramovi i potrebe da se izvode obredi u njima. Oni vie od svega promiu nepokolebljivu vjeru (raddha) i ljubav za Boga (bhakti). Stoga vrata hrama moraju biti stalno otvorena da omogue gorljivim traiteljima da tuju Boga. Nitko ne bi smio zaboraviti ili zanemariti ovu injenicu da "hramovi postoje za ovjekov napredak i njegovu dobrobit".

XI. POGLAVLJE Tri razdoblja Postoje tri razdoblja, svrstana prema naelima i primjeni duhovnog napretka kako ga propisuje hindu dharma: 1. vedsko razdoblje, tijekom kojeg se velika vanost pridaje karmi ili obredima 2. upaniadsko razdoblje, kada se vie od svega isticalo duhovno znanje (jnana) 3. razdoblje purana kada se tvrdilo i propisivalo daje za duhovni napredak najvanija odanost Bogu (bhakti). Vedsko razdoblje Vedska se knjievnost sastoji od: samhita, brahmana, aranyaka i upaniada. Prve tri se odnose na karmu i poznate su pod nazivom karma-kanda, a upaniade se odnose na duhovno znanje (jnana) i nazivaju se jnanakanda. Skupine mantri u Veda-samhiti su pune hvalospjeva (stotra) koje veliaju bogove kao to su Indra, Agni, Varuna, Surya i Rudra. Arijci su u drevna vremena stjecali mir i zadovoljstvo te ispunjenje svojih elja uz pomo rtvovanja i obreda, koji su se prinosili bogovima preko mantri. Oni su spoznali da je naelo Apsoluta, paramatman jedan i samo jedan. Isto su tako znali da se on oituje i kao mnotvo i mnogostrukost u razliitim imenima i u razliitim likovima. U mnogim Rg-vedskim mantrama jasno se kae: ekam sat vipra bahudha vadanti agnim yamam matarivana mahuh "Postoji jedino i samo Jedan. Oni koji su spoznali istinu veliaju Ga na mnoge naine: Agni, Yama, Matarivan." Taj brahman, jedan jedini, opisan je u Rgvedi kao Hiranyagarbha, Prajapati, Vivakarma i Purua. Hiranyagarbha sukta i Purua sukta su klasini primjeri takvoga gledanja. Nain ivljenja drevnih Arijaca naziva se dharma. On se jo moe nazvati i rtvovanje (yajna). Njihove su svakodnevne aktivnosti bile ispunjene obredima, tovanjem (puja) i velianjem, predanou i posveenou, stoga su njihovi ivoti tako bili ispunjeni predanosti Bogu (bhakti). Moda se rije bhakti kao takva ne koristi u samhitama, ali zar je ne zamjenjuje rije raddha nepokolebljiva vjera u Boga? raddhayagnih samidhyate raddhaya huyate havih raddham bhagasya murdhani-vacasa Vedayamasi "Samo uz pomo nepokolebljive vjere (raddha) plamen se rtvene vatre pali i odrava. Jedino uz pomo nepokolebljive vjere (raddha) nae rtve stiu do bogova koje smo prizvali. Veliajmo tu nepokolebljivu vjeru koja je najvii oblik tovanja." Vidite koliko je mona snaga nepokolebljive vjere (raddha)! Jednostavni spontani obiaji i discipline vedskog razdoblja postupno postaju sve sloeniji i nastaje zbrka zbog prevelikog broja obreda i formalnih pravila. Kako je vrijeme prolazilo, tvrdilo se da se dharma sastoji od prinoenja rtve (yajna) i ponuenih predmeta koji se stavljaju u rtvenu vatru (homa), da se nebo moe zadobiti samo izvoenjem takvih obreda! Premda je yajna uistinu bila nain tovanja bogova, tovanje se umjesto bogova poelo prenositi na sam rtveni obred. "Bogovi su bili samo sredstvo, oni koji ele zadobiti nebo moraju izvoditi rtveni obred (yajna)." Tako se tvrdilo u to doba. Upaniadsko razdoblje U meuvremenu zapoinje upaniadsko razdoblje. Upaniade su odbacile materijalne ciljeve jer su smatrale da

nemaju trajnu vrijednost, pa su ih osudile kao manje vrijedne. Zapravo se karma-kanda iz Veda preobrazila i ponovno dobila vanost u upaniadama, kao sredstvo za osloboenje ovjeka od ropstva to ga uzrokuju roenje i smrt te kao amac kojim se prelazi ocean svjetovnog postojanja (samsara). Vizija upaniadskog duhovnog traitelja (sadhaka) prodire kroz ovaj "izvanjski svijet osjetilnih objekata" i usredotouje se na "unutranji svijet". Upaniadski mudraci (ri) zajedno ovako potvruju prirodu Najvieg Naela: U samoj sri ovog promjenljivog svijeta imena i oblika (nama-rupa jagat) postoji jedna vjena nepromjenljiva istina (sat). To je Apsolut, parabrahman. To najvie naelo moe se spoznati uz pomo joge znanja (jnana-yoga)." Stoga: "Otkrijte To, otkrijte brahmana (tad vijnasasva tad brahma)." To je znanje o spoznaji brahmana (brahma-vidya), to je uenje upaniada i vedante. Osim toga, upaniade isto tako tvrde: "Vede, osim to se uglavnom bave ovjekovom eljom da doe u raj, ujedno su i vjebalite za postizanje osloboenja (moka). Postignue Apsoluta ne ovisi potpuno ili iskljuivo o ovladavanju tom spoznajom brahmana (brahma-vidya). Ono je izvan dosega prouavanja, uenja ili intelektualnog svladavanja. Apsolut se moe spoznati jedino uz pomo posveenosti (upasana)." Ako ueni ovjek sa svom teinom svoje uenosti utone u posveenost (upasana), njegov je ivot uistinu svet! Pred takvim duhovnim traiteljima, Gospod e se objaviti u svoj svojoj slavi. To je znaenje sljedee tvrdnje u Brihadaranyaka upaniadi o vezi izmeu individualne due (jivin) i Apsoluta (paramatman). eo'sya parama gatih-eo'sya parama sampad eo'sya parama loka-eo'sya paramanandam Apsolut je najvii ovjekov cilj, njegovo najvee bogatstvo, najvee uzdignue, najdublja radost. U Taittirya upaniadi stoji: "Paramatman je izvor zadovoljstva jer On je utjelovljenje slatkoe (rasa), najistijeg osjeaja. Postiui Njega, individualna dua (jiva) moe biti uronjena u radost. Ako paramatman ne sjaji na nebeskom svodu srca, tko e kuati, tko e ivjeti? On svemu daje blaenstvo (ananda)." Razdoblje purana Sjemenke iste ljubavi za Boga (bhakti) koje se mogu nai rasute u veda-samhitama, iznikle su u upaniadama i procvjetale punim cvatom u puranama. Ipak, mnogi su jo zbunjeni kad treba zakljuiti to zapravo jest bhakti, to je priroda stanja kojeg nazivamo bhakti! Nemogue je tono odrediti to je bhakti, a to ne. Bhakti ima bezbroj vidova. Jedino iste, njene, trpeljive, smirene due koje su pune ljubavi, najbolji medu svetim ljudima (sadhu), sebe-ostvarene due (hamsa) to se uvijek zanimaju za drutvo srodnih ljudi koji su predani Bogu (bhakta), mogu razumjeti istou i njezinu dubinu. Drugima e biti jako teko otkriti bhakti u ovjeku kao to im je teko otkriti mekou u kamenu, hladnou u vatri ili slatkou u nimu". Bhakta smatra Gospoda draim od vlastita ivota. Gospod je u jednakoj mjeri vezan za onoga tko mu je odan (bhakta). Neki veliki ljudi izjavljuju da je bhakta ak vie od samoga Boga (bhagavan). Ratar voli oblake vie nego ih voli ocean jer samo oblaci donose oceansku vodu na njegova polja. Ocean ne dolazi izravno na njegova polja. Tako Tulsidas opisuje vezu izmeu bhakte i bhagavana. Oblaci donose milost, ljubav, veliajnost i miris oceanske atmosfere i raspruju ga u obliku kie po cijeloj zemlji. Tako i bhakte nose svoja velika obiljeja kamo god poli. Kao to se zlato kopa i vadi iz rudnika, tako su i ove osobine dio boanskosti u ovjeku. Mudrac Durvasa jednoga je dana stigao na dvor kralja Ambarie da iskua uinkovitost posveenosti Bogu (bhakti). Za tu svrhu on je iz srdbe stvorio enu demona Kritja za Ambariino unitenje. Ali je Gospodov disk (cakra), koji unitava strah u srcima poklonika, unitio Kritju i poeo progoniti Durvasa na kraj svijeta. Durvasa je bjeao preko breuljaka i dolina, jezera i rijeka i preplivao sedam mora, pokuavajui dobiti doputenje za ulazak u nebo, ali bhaktin neprijatelj nije nigdje mogao dobiti utoite. Napokon je pokajniki, sav iscrpljen, pao pred Narayanina stopala u Vaikunthi. No Gospod je izjavio da je on uvijek na strani svojih bhakta i da nikad nee napustiti poklonika koji u njemu trai svoje utoite. "Ja slijedim bhaktu kao to tele slijedi kravu, jer bhakta se radi mene odrie svega to je poeljno na svjetovnom planu." Jednom je Krna rekao Uddhavi: "Trapljenje (tapas), znanje (jnana), nevezanost (vairagya), joga, ispravnost (dharma), prihvaanje zavjeta (vrata), hodoae sve dobrobiti koje oni daju moje bhakte dobivaju ak mnogo lake." Vidite li koliko je velika istinska odanost Bogu! Pomou nje nedodirljivi (candala) je mogao nadmaiti ak i sveenika! Sveenik (brahmana) koji nema ljubavi nii je od nedodirljivog (candala) koji je obdaren odanou za Boga (bhakti). To je objanjeno u puranama. Ono to je u Vedama opisano kao "ne ovo, ne ovo" (neti-neti), ono se opisuje kao "iznad domaaja rijei, izvan poimanja uma", to to je nedokuivo osjetilima, umu ili intelektu, takav entitet mogu doivjeti i osjetiti samo oni koji su upijeni u meditaciju (dhyana). Odanost prema Bogu (bhakti) s lakoom nam to dovodi u svijest, ona ispunja poklonika blaenstvom.

Bog (bhagavan), kako ga opisuju purane, nije samo neto to se spoznaje, neopisiv, nepromjenljiv, jedinstven brahman (nir-guna- nirvikaraadvitiya brahman), izvor svega stvorenog, olienje iste svijesti (cit-svarupa). On je isto tako olienje svih plemenitih, uzvienih i ljupkih osobina. On je podsjetnik i utoite svemu to je krasno i puno ljubavi. On uzdie, daje snagu i proiuje. Neoitovanog nir-guna brahmana spoznaje se na vrhuncu puta duhovnog znanja (jnana-marga). Njega ne moe spoznati osoba koja je usredotoena na osjetila, bez vlastitog truda i potekoa, i to je razlog zato purane govore vie o sa-guna vidu Boga nego o nir-guna vidu Boga. Najprije duhovni traitelj mora vjebati sadhanu koja je odreena za spoznaju sa-guna vida Boga. To e ga obdariti sposobnou usredotoenja i poslije, prema zakonu prelaska s grubog na suptilno, on moe svoj um uroniti u samog nir-guna brahmana. Fatamorgana odvodi ednoga daleko od vode, on se tada okree i vraa na mjesto gdje je voda dostupna, dolazi do spremnika s vodom i tada je zavrijedio da pije vodu i utai svoju e. To se naziva sthula-souram-bhika-anyaya. Tako i oni, nakon to su osloboeni dobivaju elju za spoznajom bezoblinog Gospoda (nir-gunopasana). Gospod koji voli onoga tko mu je odan (bhakta), poprima likove koje sveti ljudi (sadhu) i sebe-ostvarene due (mahatman) trae. On iz svoje milosti daruje sva etiri ovjekova ivotna cilja (puruartha) zadovoljenje elja, stjecanje bogatstva, izvravanje dunosti i duhovno osloboenje.

XII. POGLAVLJE Hramovi Nai su preci smatrali da hramovi nisu samo boravita bogova (deva-mandir), ve da su to i boravita mudrosti (vijnana-mandir). Oni su znali da se Boga moe dosei sluenjem koje valja vriti neprekidno i s potpunim razumijevanjem njegova znaenja. Oni su drali da su hramovi akademije vieg znanja, gdje ovjek razvija istinsku kulturu uma. Nai su preci znali da e Boja kua u ovjekovu srcu biti onoliko ista i sveta koliko je ista i sveta Boja kua u mjestu gdje ive. Moete saznati kakvi su ljudi u nekom mjestu samo ako pogledate mjesni hram i njegovo okruje. "Ako se hram odrava istim i ako ozraje u njemu odie svetou, moete zakljuiti da su mjetani isti ljudi, ispunjeni strahom od grijeha, koji koraaju putem dobrote" tako su razmiljali nai preci. Takvi hramovi boanskog znanja (divyajnana mandir), takva sredita pouke o atmanu (atmopadealaya), takve institucije koje nadahnjuju duhovno, danas su se izopaile u mjesta gdje se dijele "rtvene ponude" i gdje se zabavlja. Besposliari se okupljaju na prostoru ispred hrama, kartaju i kockaju ili igraju sline igre. Mrani vladar ovog doba (kali-purua) se izvrsno zabavlja kad se takve skupine okupe u hramovima. Hram je srce sela To je suprotno dharmi. Hram je sredite svakog mjesta, on stoga treba biti zatien, njega se treba odravati i na njega valja paziti kako dolikuje svetitu. Budite uvjereni da Bog ee hramom. Hram je njegovo mjesto boravka. Svima je dunost da zatite svetost tog ugoaja koji prua radost sluenja Gospodu. Vjerujte da je hram srce svega. Kad se to dogodi, tada e boanskost (madhavatva) u ovjeku zasjati poput dragulja. To je istina, to je razlog za svu rtvu i patnju kojoj su se ljudi podvrgli u izgradnji hramova. Ugledni i utjecajni ljudi u mjestu ili vladini povjerenici ili same bhakte moraju poduzeti sve potrebne pripreme da razviju duhovnu disciplinu i mudrost. Tek e tada ovjek zasjati u boanskome sjaju. Ali to nije sve. Postoje najsuvremeniji kritiari koji ne odobravaju ukraen prolaz velikih vrata hrama (gopura) itd. i smatraju to uzaludnim bacanjem novaca. To pokazuje potpunu odsutnost istinskog uvida. Netko tko ima uzviene ideale ili uzvienu viziju, nee davati takve primjedbe. Ako se udubite u znaenje rijei gopura, uvidjet ete koliko je ona sveta, koliko tajnovita i kako jasno upuuje na svoju svrhu. Gopura poziva putnike koji su se izgubili i odlutali od istine: "O vi smrtnici! Zaslijepljeni maglom vezanosti za tijelo i napuhani eljom za isticanjem, napadnuti zarazom svjetovnih elja koje su prolazne i lane, zaboravili ste mene, koji sam izvor i odravatelj svih vas. Podignite pogled tome vjenom, uvijek istom tornju punom radosti. Zaboravljajui mene, zapadate u grijeh, slijedite iluziju u pustinjskim postajama. Doite, imajte vjere u mene vjenoga. Borite se da izaete iz tame, i uete u carstvo svjetlosti, te izaite na kraljevski put mira (anti). To je put dharme. Doite, doite, o doite!" Tako Gopala poziva sve podignutih ruku, visoko s proelja kua u svakom mjestu. Dakle, s tog uzvienog stajalita gopure se mogu potovati kao simboli koji slave ljudske ideale i potiu dobro ponaanje. To je naelo koje je u osnovi gradnje gopure. Takvi visoki ideali nadahnuli su te graevine. To je istinsko znaenje koje se moe doivjeti i osjetiti. Svjetlo je na gopuri simbol svjetla koje je utoite svih, ono predstavlja unutranje svjetlo koje nikad ne treperi, ve je uvijek postojano, ono je upaljeno na samo-postojeem plamenu. To je unutranje svjetlo koje se zadobiva sjedinjenjem s Bogom (Hari). Hramovi su oaze u pustinjskim prostranstvima, za one koji su izgubili svoj put u vruem pijesku jada i pohlepe. To su hramovi boanskog mira (praanti-mandir) i zadovoljstva duhovne discipline (santoa sadana) koji vam izraavaju dobrodolicu da bi vas rashladili mirom koji daje radost. Gopure su vodii za one koji su se predali

lutanju. Oni dre visoko uzdignut stijeg Bojeg imena, svi bi smo im trebali biti zahvalni za to sluenje. Razlog za mizeriju Uistinu, mnogi beutni suvremenici ne znaju koja je svrha svih tih graevina, ne poznaju uvjete i naine gradnje kao i obiaje koji prate gradnju hrama. Oni ne mogu shvatiti znaenje nekog odgovora koji je iznad njihovog ogranienog razumijevanja. Bolesniku koji ima visoku temperaturu init e se ak i slatke stvari gorkima. Tako i oni koji su u vruici svjetovnosti nikad ne mogu okusiti stvarnu slatkou istine. Visoka temperatura svjetovnosti mora pasti i tek tada e oni moi cijeniti vrijednost duhovnosti. Koja je svrha ljudskoga ivota? Koji to cilj ovjek mora spoznati? Je li to samo jedenje, pijenje, spavanje ili doivljaj malo radosti i tuge i na kraju umiranje, kao u ptica i zvijeri? Ne, zasigurno ne. Kratki trenutak razmiljanja otkrit e da to nije tono. Cilj je spoznati Apsolut, brahmana (brahma-sakatkara)! Bez toga nijedan ovjek ne moe postii mir (anti). ovjek mora zadobiti to blaenstvo boanske milosti. No, to vie tei k srei dobivenoj iz mnotva svjetovnih stvari, koliina zadovoljstva je sve manja, jer je mir (anti) nemogue zadobiti posredstvom svjetovnih stvari. Um moe imati mir (anti) samo kad uroni u apsolutnu svijest, prvotni uzrok, nepromjenljivo postojanje. ak i najudobnija kua sa svom moguom raskoi za kojom ovjek udi, ak i gomile bogatstava nemone su da ovjeka obdare mirom (anti). To se moe postii samo predanou Bogu, koji je sama bit ovjekova bia, sam izvor sveg ivota i ivljenja. Razmotrimo sljedee: imaju li mir oni koji su dovoljno sretni da posjeduju bogatstvo, zlato, imovinu i sve udobnosti? Ne, nemaju. Jesu li ljudi koji su stekli visoku naobrazbu ili oni koji imaju osebujnu ljepotu ili posjeduju nadljudsku tjelesnu snagu jesu li takvi ljudi u miru sa samim sobom i sa svijetom oko sebe? to je uzrok jada takvih ljudi? Uzrok je taj da su zaboravili boansku podlogu svega stvorenoga, oni zanemaruju jedno apsolutno naelo koje je temelj svemu. Bijedni su svi ivoti koji se ive bez vjere i posveenosti Bogu kao najviemu Gospodaru. ivoti u kojima se ne osjea nektar boanskog naela izgubljeni su. To je uistinu udan preokret! ...Vaa stvarna osnova, izvor vae radosti, vae istinsko naelo najvie istine (paramartha), postalo vam je neto izvanjsko i nevano, nepotrebno i za ime ne treba tragati, a s druge strane, svijet je sa svojim blistavim lanim sjajem postao stvaran i prirodan, prijeko potreban i poeljan. Liavajui sebe blaenstva koje se zadobija predanou Gospodu, ljudi suludo tre amo-tamo u ime posveenosti Bogu (bhakti), obilaze sveta mjesta, ljude i rijeke. Trunka iskrene posveenosti (bhakti) probudit e ih iz zablude. Ona e ih nauiti da ovjek moe stei mir (anti) jedino povratkom svome rodnom domu, to jest Bogu. Sve do tada ovjeka e progoniti enja za tim domom. Hramovi su pozivnice ka Bogu i podsjetnici Boga Hramovi su pozivnice tome domu, vidljivi znakovi koji ovjeka onamo upuuju. Jednom je prilikom ri Ramacandra ovako govorio okupljenima koji su ga doli sluati na breuljku Citrakuta: "Zora svie i sumrak se sputa. Sa zorom se u ovjeku budi pohlepa, a sa sumrakom ga svladava udnja. Zar bi tako trebao izgledati va nain ivota? Zar bi to trebao biti cilj vaega ivota? Sa svakim danom koji proe ovjek potrati jo jednu dragocjenu priliku i napravi jo jedan korak blie prema pilji smrti. No, zar mu je to ikad ao? Tuguje li za izgubljenim danom?" Vidite koliko je ova poruka vrijedna prisjeanja! Zbog takvih je podsjetnika u kulturi Indije (bharata-vara) Bog glavna tema. "Bha-ra-ta" znai zemlja koja je privrena (rati) Bogu (bhagavan). Ako su se zapadnjaci odrekli svega u svojoj iskrenoj odanosti i elji da otkriju zakone koji vode izvanjski svijet, ovdje se ljudi Bharata-vare odriu svega u elji da otkriju i doive Apsolut, koji je prvotni uzrok svijeta i koji, ako ga se spozna, daje nepomueni mir (anti). Zapadnjaci se svega odriu radi prolaznoga. No ovdje je posrijedi odricanje za vjenost. To je odricanje za vie duhovno znanje (vijnana), dok je njihovo odricanje za neznanje (a-jnana). Prvo je pokora (tapas), a drugo neznanje (tamas). Zato stoljeima, ak i danas, sjaj svetih ljudi (ri), mudraca i jogina sjaji na licima ljudi. Ako katkada sjenke oaja, neraspoloenja i nezadovoljstva prijeu preko lica ljudi u ovoj zemlji, to je upozorenje na opadanje vjere u samu dharmu. Hramovi postoje da bi upuivali ljude u umijee skidanja vela vezanosti koji prekriva njihova srca. To je razlog zato je Tyagaraja u hramu u Tirupatiju uzviknuo: "Ukloni veo tatine i mrnje u meni!" Magla privida (maya) istopila se pod zrakama milosti pa je tako mogao razabrati i opisati izgled boanskog ara u pjesmi "Sivudavo madhavudavo" koja opisuje slatkou toga lika. ar njegova srca uz pomo boanske formule proizvodi iskru duhovnog znanja (jnana) i ona izrasta u plamen bogo-ostvarenja. Ne samo u ovom dobu kali-yuge, ve ak i u ranijim razdobljima (yuga) krta, treta i dvapara, izgovaranje Bojega imena bilo je tajna osloboenja od vezanosti. Hram je mjesto gdje se izgovaranje Bojeg imena (nama-smarana) odvija spontano i neometano. Stoga je odlazak u hram prijeko potreban, osobito u ovom kali dobu kad je zrak

prepun bezbonih i loih misli. To je razlog zato je u Giti Krna izjavio: "Meu rtvenim obredima (yajna) ja sam rtva u vidu ponavljanja Bojeg imena (namayajna)", rtva u kojoj se nude ivotinje u svetu rtvenu vatru, koja simbolizira ivotinju neznanja (ajnana). Da bi se ovjek izlijeio od jada i zadobio radost, hramovi u kojima se moe prisjeati na Boje ime i te kako su potrebni. "Da bi zadobio blaenstvo, potrebno je neprekidno ponavljanje Bojeg imena (smarana), a za to neprekidno ponavljanje (smarana) potrebni su hramovi" to je redoslijed. Nita nije plodonosnije ni radosnije od ovoga. "Kad imate njegovo uzvieno ime, uvijek dostupan jezik i hram gdje je njegov oaravajui lik ustolien tako da tamo moete pjevati u njegovu slavu uzvienim glasom ... zato biste morali trati prema vratima pakla?" pitao se Vyasa. Njegovo je pitanje nastalo iz vlastitog iskustva o moi Bojeg imena i njegovog izgovaranja (smarana). Tako je ivio i Tulsidas, u hramu neprestano pjevajui od radosti i slatkoe koju je doivljavao. "No, naalost, kad ljudi odustanu od Bojeg imena i hrama te potrae mir i radost na drugim mjestima, sjetim se gluposti onih koji su se odrekli bogatstva i ukusnih jela sa svojih tanjura te prose ispruenih ruku ostatke s tuih tanjura", alio se Vyasa. ak i u vedskoj disciplini, kao najvanije istie se Boje ime i potreba da um ostane postojan na imenu. "Om - taj jedan slog je brahman" om ityekakaram brahma izjavljuju arijski riji. Istraite, ako elite, da li je neki svetac bio spaen bez Bojeg imena ili bez Boje kue! Za Gaurangu, Jagannatha mandir je bio nadahnue i utoite, za Jayadevu bio je to Radhakrna mandir, a za Nandanara hram u Chidambaramu koji mu je omoguio sebe-ostvarenje. Vallabhacarya, Kabir, Nanak, Mira, Radha, Ramanuja, Madhvacarya, ankaracarya, Namdev, Tulsidas, Tyagaraja svi su oni postigli boansku viziju i tovie samu boansku mudrost u hramu i preko hramova. to se jo treba ekati? ak i u sadanje vrijeme, zar nije u hramu boice Kali koji je dala sagraditi Rani Rasmani, Ramakrishna Paramahamsa osjetio boansko blaenstvo i otkrio svoj boanski identitet? Duhovnim tragaima su hramovi neophodni Zloupotrijebiti takve hramove, naruiti sveti ugoaj njihovih prostora, zaboraviti svetost njihove uzviene zadae, poniziti ustaljena pravila i obiaje koji tamo vladaju i utrti put za njihovo propadanje i oskvrnue to je nesumnjivo a-dharma, a nikako ne dharma. Oni koji rade takve stvari nemaju niti unutranjeg niti vanjskog svjetla, oni su u potpunome mraku. tovanje u hramovima, drutvo svetih ljudi, izgovaranje Bojeg imena, oboavanje kipa ili simbola sve su to izvanjski izvori svjetla; meditacija (dhyana), pokora (tapas), promiljanje o iskustvu (manana) sve su to izvori unutranjeg svjetla. Ako nema jednoga i drugoga, kako ljudi mogu doivjeti viziju boanske slave? Nije udo to je Tulsidas Gosvami jednom izjavio: "Treba li vam svjetlo i u kui i izvan nje? Tada stavite lamu na kuni prag! Isto tako, imate li elju da irite svjetlo mira (anti) izvan sebe, ali i u sebi? Tada izgovarajte Gospodnje ime koje predstavlja prag pred vratima vae osobnosti! Svjetlo Bojeg imena na jeziku nee titrati ni izblijediti, ono se nee ugasiti. Ono e dati mir vama, ali i svima s kojima doete u doticaj, cijelome svijetu." Dakle, da bi se ovjek spasio, valja prizvati Boji lik. Samo prisjeanje na Boje ime prizvat e njegov lik. Lik u svom svome sjaju i slavi prikazan je u hramovima da bude poticaj za one koji su tek krenuli na duhovni put. Stoga, bez obzira na to promatraju li ga uobiajenim nainom gledanja ili ne, oni koji trae boansku istinu dre da su hramovi prijeko potrebni. XIII. POGLAVLJE Darmika osoba Dharma nema predrasuda ni pristranosti, ona je proeta istinom i predanou. Zato ovjek mora vrsto prionuti uz dharmu i mora shvatiti da nikad ne smije ii protiv nje. Krivo je skrenuti s puta dharme. Taj put zahtijeva da se ovjek odrekne mrnje prema drugima i njeguje uzajamnu slogu i prijateljstvo. Kroz slogu i prijateljstvo svijet e napredovati iz dana u dan i pretvoriti se u sretno mjesto. Ako su sklad i prijateljstvo dobro utemeljeni, svijet e biti osloboen nemira, nediscipline, nereda i nepravde. ime god da se bavite, najprije morate sagledati stvarno znaenje, a potom to trebate svakodnevno njegovati, za svoje dobro. Na taj nain raste mudrost i postie se trajni mir. Postoje dvije bitne stvari: ispravnost (dharma) i djelovanje (karma). Mudar je ovjek onaj koji je nepristran i koji nema predrasuda, onaj koji je uvren u dharmi i ide putem istine (satya), kako ga upuuju Vede. To je danas ispravan put za sve ljude.

Tri razine puta prema dharmi Znanje o dharmi dostie se na tri razine: 1. morate dobiti poduku od znalaca (vidvani) koji su isto tako nadahnuti dharmom 2. morate teiti postii samo-proienje (atmauddhi) i istinu (satya) 3. morate shvatiti vrijednost vedskog znanja (veda-vidya), to jest glasa Paramevare. Kada postigne to troje, ovjek shvaa istinu i nain na koji se ta istina mora odvojiti od neistine. To istraivanje istine mora se odvijati u okruju prijateljstva i meusobne suradnje, svi moraju biti jednako revni da bi je otkrili za dobrobit svih. Miljenje svakoga mora biti stavljeno na kunju dharme, sveope dobrobiti (sarva-lokahita). Oni principi koji prou taj test moraju se posebno odvojiti i koristiti te iriti svijetom za promicanje ljudske sree. Pomou toga svi i e u jednakoj mjeri osjetiti radost i sreu. "Jednakost treba biti univerzalna (samitih samani)" kau sveti tekstovi. Svi imaju jednako pravo na duhovnu mudrost (jnana) i na sredstva pomou kojih mogu postii tu mudrost, kao to je naobrazba. Zato svi moraju initi dobra, plemenita i ista djela. Dranje uma i svijesti na putu Odricanje od loih djela, naputanje elja ... to se dvoje postie istim instrumentom koji se naziva um (manas). etiri cilja ljudskog ivota (puruartha) moraju se ostvariti jedino tako. Kao rezultat stalne vjebe, um e nauiti pokoriti se vaim interesima. Svijest i podsvijest (citta), s druge strane, predstavljaju vaa prola i sadanja iskustva i potiu vas da vidite stvari s tog gledita i prosudite ih u odnosu na prolost i sadanjost. Taj se proces odvija u podsvijesti citti i kroz nju se mora postii staloenost uma. To znai da moramo postati uravnoteeni. Zapamtite isto tako da oboje um (manas) i podsvijest (citta) moraju uvijek ostati na putu dobrobiti za ovjeanstvo (sarva-manava-sukha) Dharma e zasjati i svijetliti samo u onoj osobi koja slui svima i prenosi radost na sve. Takva e osoba primiti ne samo Boju milost, ve i jedinstvenu povoljnu priliku stapanja s njime. to god nekomu dajete ili od nekoga primate, pazite da ne prekrite ogranienja koja odreuje dharma. Ne idite protiv njezinih zapovijedi. Slijedite je uvijek, vjerujui da je to vaa sveta dunost. Ispunite svaku esticu svoje energije smislom dharme i nastojte napredovati na putu svakim danom sve vie i vie. Dharmika e osoba u svemu to ini pokazivati odlunost i radost koja oduevljava. Tako se oituje njezino prianjanje uz dharmu. Ona mora njegovati stav da Gospod uvijek sve vidi, neprestano promiljati da ne podlegne grijehu i imati prirodnu sklonost prema istini i ispravnom ponaanju. Um (manas) je obdaren takvim vrlinama. Va je zadatak da ga usmjerite i korisno upotrijebite za dobrobit cijelog ovjeanstva. Oslanjanje na dharmu osigurat e sreu i poveavati je. Dharma moe ukloniti zlobu koju osjeamo prema drugima. Ona vam nee dopustiti da se napuhavate od ponosa kad drugi pate ili tuguju. Moe li vam takva zloa podariti sreu? Moete biti sretni samo kad su svi sretni, zapamtite to! Uvijek volite i slijedite jedino istinu. La nikada ne donosi nita dobro. Ljudi ili potuju druge ili ih ocrnjuju, ali neete nai nikoga tko tuje nepotenje, prijevaru i nepravdu. I svi e potovati istinu, neposrednost i pravdu. Dharma, kako je propisuju Vede, ve je bila iskuavana i moe se ponovno iskuati. Ona je nepristrana i pravedna. Vjera u nju raste kad je primjenjujemo. tovanje bogova mora slijediti pravila koja su propisale Vede, tako e ljudi ojaati u provoenju dharme. Ta je dharma Gospodnja zapovijed, ona je izvorni Boji glas i zato je svi mogu slijediti. Tko je boanstvo (devata)? To je samo ime za osobu koja se dri istine (satya) kao svoga zavjeta (vrata) u svakodnevnom ivotu. Razmislite o tome koliko je talenata Gospod dao ovjeku. S tom darovitou traite ovjekova osnovna etiri cilja (puruartha) i idite naprijed putem prema Gospodu, strogo potujui ono to zahtijeva istina (satya). Tome je namijenjena darovitost kojom je Bog obdario ovjeka, to je svrha toga dara. Samo oni koji su obdareni vidom mogu vidjeti, slijepi nemaju tu sreu. Isto tako oni koji su obdareni istinom (satya) ude za najviim duhovnim biem (purua) i slijede istinu, oni mogu vidjeti Gospoda, svi ostali su slijepi. Gospod je ovjeku dao potrebne instrumente da razvije svoj intelekt i mo razluivanja. Ako ih on koristi ispravno i nastoji spoznati sebe, Gospod e u njega uliti novi talent i novi izvor snage, jer Gospod je prepun milosti prema onome koji se mui. Kad se ovjek trudi da slijedi dharmu, i istina e mu se objaviti. Disciplina istine (sathya) Ako ne marite za disciplinu istine (satya), svaka dunost koju e vam dharma postavljati i svako djelo (karma) koje je potaknuto dharmom bit e vam teak teret. Tragajte za stvarnou koja se nalazi iza svih tih pojava i to e traganje sva djela uiniti ispravnima (dharmakarma), vrijednima i ugodnima. Gospod je oblikovao ovjeka tako da

on bude sklon Bogu, radostan kad iri svoju viziju i sretan kada je moralan i plemenit. Stoga ovjek najbolje slui vlastitim interesima prianjajui uz svoju temeljnu prirodu, usredotoujui se na brahmana, njegujui istinu (satya) i primjenjujui ispravnost (dharma). Istina se mora istraivati i ispitivati svim postavkama dostupnim razumu. Disciplina se sastoji od junatva koje se oituje u vrstom pridravanju dharme (ojas), neustraivog samo- nadzora (tejas), odbacivanja osjeaja radosti i tuge u usponima i padovima ivota, nepokolebljive vjere u istinu (satya) i ispravnost (dharma) sahas, savrenog zdravlja uma i tijela koje se postie disciplinom i beenstvom (brahmacarya) bala, elja i sposobnosti da se govori ljubazno i iskreno, to se postie primjenom istine (satya) i ljubavi (prema) vac, udaljavanje pet organa opaanja (jnanendriya) i pet organa akcije (karmendriya) od loih navika i grijeha i uporaba svih organa (indriya) u sluenju istini (satya) indriya-moha, zadobivanja prevlasti nad svim svjetovima pobijedivi unutranji svijet ri, unitenja ovjekovih predrasuda i stalne potrage za istinom (satya) - dharma. ovjek treba moliti: "Neka mi sve to bude dano", kako stoji u Camaki" (ojascame), itd. Dharma svima donosi dobro, ona daje blaenstvo (ananda) sada i ubudue. Prijeko je potrebno da ovjeanstvo danas vidi veliajnost te univerzalne dharme. Osobine kasti Sveenika (brahmana) se prepoznaje po njegovim istaknutim obiljejima, po znanju (vidya), vrlini, djelima (karma) i to onima koja su najuzvienija i najblagotvornija, i po irenju vrline vlastitim primjerom. Onaj tko promie, njeguje i razvija te odlike jest sveenik (brahmana), kojoj god kasti pripadao. To su preduvjeti za stjecanje autoriteta po kojima se prepoznaje sveenik. Samo visoko-ueni ovjek koji se ponaa kako dolikuje njegovom statusu, moe zasluiti taj naziv. Da bi stekli te sposobnosti, oni koji ele opravdati taj poloaj, moraju uloiti napor. A sada neto o obiljejima zatitnika (katriye) to su njihova djelotvornost u svemu to poduzimaju, junatvo i odvanost da se izloe opasnostima kako bi kaznili zle i zatitili asne i potene. Oni koji su obdareni takvim odlikama mogu se nazivati katriyama. Oni se moraju prihvatiti svih zadataka s tim stavom i u kui utemeljiti valjana pravila koja su povoljna za sve. Idealna obiljeja poslovnih ljudi (vaiye) sastoje se u sljedeem: oni moraju nastojati organizirati da trgovina tee glatko i brzo, da stvaraju komunikacijske veze koje e povezivati narode u jednu zajednicu i time poveati bogatstvo u svijetu. To je njihov zadatak. Oni moraju jamiti da je sklad medu narodima vrst i jak. Oni moraju teiti za slavom (yaas) i pomoi da se iri sjaj (varcas) koji izvire iz pomaganja u irenju naobrazbe i zdravlja podizanjem kola, bolnica i drugih slinih ustanova. Moraju darovati svoje bogatstvo za unaprjeenje svih hvalevrijednih pothvata. Time e njegovati vrlinu i ispravnost. Idealna obiljeja radnika (udre) su ova: oni moraju proizvoditi i prikupljati stvari koje su vrijedne, ne skreui s puta dharme. Uvijek moraju biti zainteresirani za shvaanje ciljeva ljudskog ivota i radit na njihovu ostvarenju. Oni moraju razumno uvati i zatititi stvari koje proizvedu i moraju nastojati proizvesti to vie dobara za zajedniku dobrobit. Tako prikupljena dobra moraju se slobodno koristiti za irenje istog znanja (vidya) te kao potpora asnih ljudi. Na taj nain, zajednikim naporima ovih etiriju vrsta ljudskog nastojanja, bogatstvo e se poveavati i umnoiti, a ovjek e biti sretan. etiri kaste (vama) moraju shvatiti da je cilj takvog drutvenog poretka sveope odravanje dharme u svijetu (loka-dharma). Ako svaka kasta (varna) po-tuje svoje dunosti, dobrobit e svijeta time nesumnjivo biti osigurana. Osim toga, svatko e moi zadobiti ono najvanije, naime blaenstvo atmana. S druge pak strane, ako svi misle da ima samo jedna kasta (varna), jedan kodeks dunosti i ista pravila za sve, bogatstvo i sigurnost svijeta bit e izloeni opasnosti. Ako se svi ponu baviti trgovinom, tko e kupovati i troili ponuena dobra? Ako svi zaponu pouavati, gdje su oni koji e uiti i naueno primjenjivati? Ako svi zapovijedaju, tko e posluati? Ako svi proizvode i uzgajaju, tko e traiti plodove njihova truda? Upravo je kroz razliitost koja pridonosi jedinstvu u primjeni istine (satya) i

ispravnosti (dharma), u osobnom i drutvenom djelovanju, Gospod odredio nain ivljenja u skladu s dharmom pojedine kaste (varna-dharma). Vjeruje se da su djelatnosti i zanimanja (vrtti) slijedile kastu (varna), da se odabir zanimanja temeljio na kasti (varna). Ne, kaste (varna) se tako nazivaju iskljuivo na osnovi zanimanja (vrtti). Danas nema niti kasta (varna) niti zanimanja (vrtti). Jedno zanimanje danas, drugo sutra. Jedna kasta (varna) danas, a druga sutra. Upravo je ta nesigurnost uzrokom neuravnoteenosti u svijetu i nezadovoljstva koje se svugdje proirilo. Natopite svaku profesiju i zanimanje unutranjom moralnou, stalnim prianjanjem uz istinu, nepokolebljivom staloenou i vrstinom, te slijedite dunosti kaste (varna) s njezinim propisanim zvanjima to je summum bonum, najvii blagoslov. Ako ne uspijete to initi, ovjeanstvo e biti jadno i silno siromano. Izbor je izmeu prve, Ramine zatite (ri-rama-raka) i druge, kazne svijeta (lokaika) u vidu sveope oskudice (durbhika). Va je zatitnik (raka) od te kazne (ika) prouavanje dharme (dharma-ikana).

You might also like