Olovne i teke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama Monotone sjene rijekom plivaju, utom rijekom

meu golim granama.

Pop kopa prokop, kroz prokop kopa pop.

I cvri, cvri cvrak na voru crne smre.

I nema sestre ni brata I nema oca ni majke I nema drage ni druga

dral putuje k toplom jugu - u jeseni, A meni je put sjevera - u jeseni. Pastijer uva po planini krotka stada, Pa se poju vraa kui - u jeseni. .kad prevratom u smjelim oboriti Bastilju, Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak!

To sada gleda on To sada misli on To sada sanja on

Cijeli je svijet pozornica i svi su mukarci i ene tek glumci: imaju svoje izlaske i ulaske

itam Kafku.

Livade su me voljele. Nosile su moj glas I s njim su sjekle potoke.

Tu ima mnogo gladnih usta.

A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vie... Na pola naeg ivotnog puta U mranoj mi se umi noga stvori Jer s ravne staze skrenuvi zaluta.

Tada se gospoa Hera volooka njega poboji I sjedne ute srce priguivi svoje

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Sverazorni e ritam po ulici da ori: "Gori! Gori!"

Tee i tee, tee jedan slap; to u njem znai moja mala kap? Zuji, zvei, zvoni, zvui, umi, grmi, tutnji, hui, To je jezik roda moga!

I ree Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

Hlapi je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljevi Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.

Tijesan mi bijae vijek, a velebna bjee mi dua.

Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine Naite me, Veite me, Spalite moje sjeanje.

Marija i ja smo shvatili da nismo jedno za drugo . I to smo nebu blii, sve smo od neba dalji.

Zimsko ljetovanje.

I gol i bos i jo mu je zima!