You are on page 1of 174

RIJEKOM

. > ......
IVE
PJESME.

RIJEKA 1912.
TISAK DIONICKE TISKARE.
NAKLADA

Gradska knjinicn J olI " a
n:
00'3000

, ::J
g
-t a 6 R.OH()\JA- C;
I -f"

(D
"gl
. c tr

=" TIS=AK RIJEC= " KE TISK:::::::;::=ARE J


II
,'
""= :: CIJENA 2 KRUNE oo r
)
POBORNIKU
HRVATSKO-SLOVENSKOG BRATSTVA
DRU. FRANU .
PREDSJEDNIKU "MATICE SLOVENSKE" ITD. ITD.
U ZNAK OSOBITOG TOVANJA

PJESNIK.
NA GROBU ANTE
GJ
S kidam kapu i pristupam smjerno k Tvome grobu blie,
Pri dui mi, kao da me neto teka, teka stie.
Klanjam Ti se, velikane slavni Ante,
Tvoje tenje za slobodom u mom srcu arko plamte.
Davno, davno teio sam k Tvome svetom grobu
Ali sam se pito: li to biti
Svuda oko naokolo vlada rano
Al je ipak snijeak bijeli pao na to mlado
I gora se ko u zimi bijeli,
Srce moje, dua moja raduje se i veseli,
Jer ko da i Vinji htjede, da Tvoj grobak ljepi bude,
Pa je snijene pahuljice razasuo krajem tude,
Da jo ljepa sine slika kraja,
Kao da smo na domaku, a ne tek na pragu maja.
Doao sam sa obale hrvatskoga sinjeg mora ---..:.
Tamo, gdjeno strau strai naa gorda gora!
Donio sam Tebi poklon Tvoje djece od Hrvata,
to taljanska la ih bije i bahatost Azijata.
Putova sam ranim jutrom, putovao
Donio sam more suza, donio sam Kvarnera.
Svuda putem vodila me samo jedna misa sveta:
Poklonit se prahu Tvome! - To bijae moja meta.
Ja se klanjam prahu Tvome, Ja se klanjam, Tebi,
Jer bez Tebe domovinu trak slobode stigo ne bi.
spasitelju hrvatskoga roda moga,
Bez Tebe bi Hrvat bio bez imena davno svoga I
Doao sam sa vrleti primorskoga naeg Krasa,
K zapadu gdje jur se sprema i gdje blijedi zvijezda naa . . .
Gdje hrvatstva zadnji traci gole kri slabo griju,
A dumana silna jata nau vrelu krvcu piju.
- 5 -
. '
. I
Svuda putem pratile me svete muze sa oblaka:
Matao sam o slobodi i o od junaka.
Mislio sam katkad tako, ko da duman jurve pada,
A Hrvatska da se naa izbavila tekih jada!
Al iz slatkog matanja me prenu onaj "mehet" kleti,
to opstanku moga roda, to imenu naem prijeti.
'Proao sam kroz Karlovac, vikat: "Karolyvaro",
Ko da tud ne umi Kupa, nego Tisa ili Maro!
Bilo mi je u gruq.ima, ko da mi srce
Pa iz due vinuo se pred Vinjega uzdah
"Ustaj slavni Hrvatska Te Tvoja zove,
Da joj spasi i slavu, skine lance i okove!"
Mislio sam, plakao sam, matao sam o slobodi,
Jer nas ovaj kleti "vaut" jur u ropstvo vodi.
Vidio sam silnu vojsku i atore razapeti,
Gledao sam kako bjei s bojnog polja duman kleti,
Al to bjae due moje tek varava, puka mata,
Iza koje u mom srcu jote tuga nasta,
Jer sam silnu viku nekakvoga tudjeg "perca",
Kao da sam osjetio teki udar estoperca.
Ah, teko je, teko nama na obali sinjeg mora,
Teko kroz sve dok slobode svane zpra!
Na Tvom grobu padam nice, ljubim ovu grudu svetu,
Gdje je moja mlada dua uivala u poletu:
Nauih se tude milja, nauih dosti,
Na toj grudi, koja Tvoje svete kosti.
S Bogom ostaj grudo sveta, usporneno mila moja!
Jer grobova jo imade, putem Mirogoja ...
estine, 7. travnja 1911.
-6-
- , rF v,
l RIJEKOM I RESCINOM. JI
_ . 7 -
POZDRAV.
"Da ste zdravo vlastelini
Ubavog mi rodnog kraj a ! . .
D a ste zdravo kamenite kri,
to vas oko po gleda t
Zdrav Proslope, zdravo mili vrsi,
S vama dui rastati se ne da!
Zdravo moja gola Goleino, 2)
Zdrav Strijine, zdravo
Zdravo mila i draga
Zdravo moje more u Kvarneru!
Dr. A.- K o v a i
Zdrav - zvijezdo naeg slavlja,
Moja pjesma danas te pozdravlja.
Ah, da mogu s neba zvijezde snijeti
Srebrn mjesec i jo zlatno sunce
Okitio vae bi vrleti,
Pozlatio vae bih vrhunce!
Ko u raju litice bi sjale
Dragi kamen moj bi Proslop bio,
Mjesto vode bi maleU)
eenim se zlatom potok lio.
, Sve, da mogu, ali jao jade,
Svaki uzdah ko u more pade!
Zdravo da ste draice i luzi,
Zdravo moje mile
Zdravo mili iz mladosti druzi,
to vas bije ropstvo otadbine I
9 -
Zdravo gaju, gdje moj slavulj pjeva,
Zdravo polje, gdje mi stado pase,
Zdravo Zviru, gdje i moja djeva -
Slatkom pitkom vodom napaja se.
Zdravo gorje i pod tobom dolje,
Zdravo i ti mi polje I
Koga gleda radje oko moje
Ne znam, jer ste svi mi duom srasli,
A da srce izvadite moje -
Ime svoje - u njemu bi nali!
Jer vas nosim irom moga svijeta,
Prat i ste me, ma gdje god sam bio,
Dua bi mi bila bez poleta,
Da se na svijet nijesam tu rodio.
Tu su cvale moje prve rue,
Tu me svete poljubie muze .
. Da ste zdravo i vi Vela Vrata
4
)
I ti moja gorda goro,
I Zdravo kulo drevnoga Trsata,
Gdje je silni Franak pasti moro I
Zdrav Hreljinu, zdravo Kraljevice,
Pozdravljam te oj Kruevo moje,
Zdrav Lubanju, kamena Galice -
Ja pozdravljam tvoje!
Gordo stojte ponosni ko stijena,
Neumrla vaa su imena!
-10-
IVIGINA l JOICI NA.

R ijekom nas i ludjinlina klela bije -
Tako nam je, kako jo nam u ivotu bilo nije I
Sve se roti proti nama, pravdu kroje nam tudjinci,
. U svojoj su stranci hrvatske nam Rijeke sinci.
Plakao bi kamen sinji, uzburkalo nae more, .
Jer 'se tresu od alosti naa brda, nae gore.
Svud se grade tudje kole, to je nae sve se brie,
A hrvatska sirotinja na Rijeci jedva die.
Zavladala krajem tuga, zaplakale svete Muze,
Mjesto mora u Kva'rneru - vidimo sad svoje suze ...
:
Ne moj plakat, ma ako je sve propalo I -
Kraj moj rodni propao nije - uspomena mi ostalo:
Tu sam sluo milu majku slatkim glasom govoriti:
"Hrvatska naa draga ipak jednom sretna biti I" .. .
Vidio sam mnogo toga na Trsatu i Grobniku,
mi majka bajke i o Mraku i Maliku,
Gledao sam bajne slike, pa sam miloj majci tepa:
"Mamo moja, s Krueva je nae more tako lepo I"
O Kastvu sam mnogo i od onog kapetana,
Kako su ga uLokvinu jur bacili usred dana.
"Ali tko ga bacio je?" - gospoda su htjela znati,
Al Kastavci s.vi, ko jedan, nisu htjeli to kazati.
Svaki "Ja sam njega i moja su cijela -
Jo i sudac na Kinkela i Kastavci do vrag tega! ... "

Slatke, mile uspomene s vama mi se dua sladi,
Al su danas moje srce pritisnuli jadi.
-11-
Teko mi je, plakao bih, al sramota plakati je,
Pravi junak u ivotu zaplakao nikad nije I
Ne moj mislit, da bih plako iz obijesti,
Ne, zato, to hrvatske jote uvijek manjka svijesti.
Imade nas na hiljade, oko Rijeke sve je nae,
Al smo ipak proste sluge tudjeg pae.
:
Stani, brate, nemoj tako, jer bi puklo srce moje,
A milo-tuno o hrvatstvu Rijeke poje!
Pogledaj je sa Lubanja kako joj se voda blista,
Rekao bi, kao da tu lava
Stani, brate, divi joj se, s Velog Vrha gledi dolje -
I pozoblji sav kraj okom i krasno polje.
Gle, kamenog Buzdovana, eno tamo Goleine,
Eno tamo gore i nam planine.
Gle, Strij ina i Proslopa, gle nam tamo
Eno Krka, eno Cresa, to nam strae kod Kvarnera!
Gle nam tamo eno tamo brda,
Gdje se pasu od vajkada naeg krda.
Sve te gore i bregovi i to milje sve je: mie,
jer batina naih slavnih pradjedova to bijae ...

Istina je, al im ime tudja sila promijenila,
A ba s toga danas ti je zaplakala moja vila.
li si, nemoj gledat sve u zlatu,
Zar ne vidi, da se rue stare kule na Trsatu?
Zar ne vidi na Grobniku Frankopanski toranj pada? -- -
Brljan, to ga obavio sad nad palom slavom jada!
Zar ne vidi, da se tako rui sveta nam sloboda?
Zar ne kako i umi voda?
Sa Krueva raduje se, veseli se Velom Vrhu,
Al ih tudjin prekrstio u bezdunu svoju svrhu I
Sretan si sa -Goleinom, pozdrav poje
si, kada gleda nae more u Kvarneru!
Pjesme pjeva Kraljevici, ode poje Grobnik-gradu
I dospijeva jote kadkad tjeiti me u mom jadu.
I ja bi se radovao, pjevao bi pjesme
Ali mene nikad vie ushititi svijet taj ne
Negda sam mu i ja pjevo pjesme slave i harnosti,
A on mene proganjao u zahvalnosti I
Slavio sam rodoljube, kao to ih i ti slavi,
Al svejedno - kao i ja - sa suhim se kruhom davi.
- 12-
Pjevao sam o slobodi, a tada rob sam bio, -
More i ljubavi sav svijet mi se tad
Svete Muze sa oblaka pratile me na mom putu,
jer za boli nisam znao kao ni za gorkost ljutu.
Sa Krueva gledao sam one bijele male,
to su naom Bodulijom sve uz more popadale.
Sretan lutah - bilo mi je ko u raju,
jer sam bio svoje mile roditeljke u
A kam'ene me poznavao kamen svaki, -
Kao da mi "Zdravo l" - mi cijelov slatki l
draga naa i na stari Grobnik drevni -
Bijae mi kao melem i napitak slatki dnevni.
Matao sam, pjevao sam: "Nema preko moje", -
A blaenstva inje sveto posulo mi cvijet i hvoje.
Slavio sam grad svoj rodni i njegove rodoljube -
Sirotice pjesme moje - ko u moru se izgube!
Nisam presto nadati se, pjevao sam nove pjesme,
jer presahle nikad nisu mojih svetih Muza
Slao sam ih svijetu tome, alon opet nit ne daje,
A ja gledah - - ko kad pas na mjesec laje.
"Ajmeh, Muzo", - kazao sam - od taj svijet pati,
Kod njeg skapat oba, jer ne ima to nam dati.
Zaplakala sveta Muza, j a . s a m j e o src e s voj e:
Gledao sam dvoje dragih - gladovalo obadvoje!
Mislio sam svijet se rui, a pod menom zemlja puca -
Rekoh: "Svijete, proklet bio, zar sam - misli - bez eluca?"
Tako eto pjesme u gorku se bol pretvore,
Pa je sada moja tuga no to nae more.
svijet ti - ko ni meni - nita dati,
Nego, kad ga strunom dirne, jote te proklinjati.
Tolika je podlost ljudska te se sav svijet blatom kalja,
A u zlobi crnoj, kletoj, pjesme tvoje zaboravlja.
Nemoi. tome neharniku nikad vie pjevat hvale,
Jer, ko moje - i tvoje bi - pjesme na dno mora pale.
Man se svijeta, dragi brate, i njegovih svih zlih strana,
Dok ti nije mlada dua crnom zlobom otrovana l

ti si pjesnik osjetljivog jakog srca,
A u kome arko bije rodoljublja pravog krvca.
Razumijem l Tebe ljuto nezahvalnost svijeta boli,
Al takvi su danas ljudi, svoj ep 'svaki pun najvoli.
Znao sam davno, davno, da se pjesma malo
Za hrvatstvo nae Rijeke nit tko pie, nit tko pita l
- 13-
Ali zato nije Lubanj izgubio ime svoje,
Jer hrvatska jote vila - makar tuno - o njem poje.
Tudjim slovom nije Proslop posto drugo nego prije,
Jer Hrvatska se jo odrekla nikad nije.
Na Kruevu nae eve u milo poju,
A slavuji uz vrguljaju pjesmu svoju.
Kad pozlati jarko sunce po mili kraj i,
Kako da se moja dua vilin-pjesmom tu ne raji?
Ja ne pjevam svijetu hvale, ja ne slavim rodoljube,
moje Muze u frazama se ne gube.
Ja sam pjesnik svoje, ne pjevam za koru hljeba,
Za hrvatsko ime sveto umrijeti ako trebal
Ja pjesmom slavim, bez Rijeke mi nema
A ne marim ako igda sjeti se tko moga ...
Moj Proslope, moj Lubanju i ti dragi
moja i ti more milo moje u Kvarneru I
Ja vam pjevam, ja vas slavim, a za svijet me briga nije,
Jer imadem svega blaga, dok je svete poezije.
Gradim kule na oblaku - ma da mi ih zloba rui -
Divno li je u tom mojoj dui.
nemoj zdvajat, velju, gladovati:
Pomozi mi na oblaku jednu kulu sazidati I
Otuda nae Muze gledat svijet taj nezahvalni,
Kome - vele zlobni ljudi - nikad nismo bili harni.
A kad nam se kula srui - u nizinu kad poleti - .
Daj nam tada, mili Boe, na tlu tome bar umrijeti I
Lijepo li je, divno li je ono Groblje tamo malo,
to je podno Jelen-Vrha na polje palo.
Blago kom nebo dati na tom Groblju I
Blago onom, kom jur dade za Hrvatsku da tu pade I
Blago onom, koji lei u susjedstvu Batu-Kana,
Blago onom, kome tude svane zadnja zora rana.
Blago onom, koji legne u blizinu Raka, Kresa, -
Kupiinom u blizini - kom dati grob nebesa.
Boe sveti, blago onom, koj i legne k tim junakom,
Jer barem sanak mirno snivat svakom.
U tom kraju pradjedova svete kosti,
Pod korakom svakim naim imade ih mnogo, dosti ...
Svijet imade jedno Groblje - jedno samo ima tako,
Ah, da mi je na njem svijeta toga ne bi plako,
Ne bi plaka ni alio, jer se jednom umrijet mora,
Daj, o Boe, da mi tude svane jednom zadnja zora I
- 14-
RECINA. *)
C:J
Siatile se vile k Benaevoi Ravne
Zapjevale pjesme - nae pjesme davne I
Orilo kroz Rupe i Dol i Perovac,
Da je odmjevao kameni Leskovac.
Svanulo je sunce iza tmine -
Obasjalo naa brda i doline -
Nebeski se 'sjala kamena
Kruevo, Veli Vrh, Lubanj, Galeina.
Ja sam sve to gledo sa brda Lubanja
Tamo, gdje Grobniku se klanja l
mi se kao lijepi sanak,
Jer se nisam nado vidjeti taj danak:
U tom kraju, gdje je - zamrla nam pjesma,
U tom kraju, gdje je - presahla nam
U tom kraju, gdjeno - tudjinske smo rtve,
U tom kraju gdje jo - dre nas za mrtve;
U tom kraju, gdje jur - spremahu nam groblje,
U tom kraju, gdje jo - tudjinsko smo' robljel ...
Na stoljetni krvnik - ni sada ni prije
Nikada tu s nama nije,
Jer ll1'isljae kleti, da smo jurve pali,
Da nikada vie ne bud'mo ustali I
Ali preko sve se preporodi,
Jer nas naa pjesma u sveti boj vodi
U boj za ov dragi i za ov kraj mili,
Kog su nai djedi krvlju natopili.
*\ Ovo je hrvatsko narodno ime okolice
- 15-
Tude, gdje su negda naeg roda Muze
Tune pjesme pjele i ljevale suze -
Radosnice danas tu pjesme izvode:
Du obale mora i vode.
Ah, milina ih je i slast posluati,
Jer se time Hrvatska nam mati ...
Uz obale mora svuda male,
Kao na da su popadale:
Od Zvira du obale cijele
Sve su sretne, sve se kao snijeg bijele.
Frankopanske kule gore na Trsatu
Blistaju na suncu ko da su u zlatu,
A dolje pod akIjom pjeva nam
"Lijepa je ta naa kamena -
Sjatile se vile k Benaevoj Ravne
Zapjevale pjesme iz prolosti slavne,
Od pjesama davnih vijenac su savile
Htjedoe proslaviti vile -
Nije sav od jer ima i trnja,
Al ima i mnogo biserovog zrnja,
Kamena ponosi se njime -
Svete Muze su te darovale time I
Nije mnogo, al je iz gaja
Ruice su sve to naeg
Brale su ih vile kamene
Da mile Domovine;
Da uzplamte ljubav, vjernost, slogu bratsku --
Za tu nau milu i dragu Hrvatsku I
- 16 -
RIJEGANKE.
S Krueva vidim grad
dolje u nizini,
to ga vie gledam -
ljepi mi se
Kroza nj rijeka
hladovite vode,
Regbi suze to su
sruene slobode.
Naokolo grada
bijele se
Ah! k jednoj me zovu
uspomene I
Kraj te bata,
u njoj sjedi djeva,
Sitan vezak vee
i milo pop'jeva:
"Puti su po moru,
da jugo biti,
Pak moje drago
na kraj dojedriti I
I.
"Sried zemlje slovinske
bio se grad vidjeva ... "
Stanko Vraz.
Jer milo pogledam
t ja u Vela Vrata,
Ako mi jedri
moja kruna zlatal"
moja mala,
gnijezdo moje mile,
Sve n'jesu
ko ti lijepe bile.
Koljevko ljubavi,
uspomena sto ti!
Ni jedan velegrad
nije drag mi ko ti.
Raju svijeta moga,
nebeska raskoi,
Sav mi svijet ne dade,
to mi ti dao si I
Pa bi najsretniji
bio sin svog roda,
Da moj Dom jednom -
ogrije sloboda.
- 17-
Na kvarnerskom alu
jedan grad mi stoji,
Koj' medju najljepe
gradove se broji.
Sa june ga. strane
peru morski vali,
Sjever ga i zapad
vrsim opasali.
Tu ko straa
k njemu ne da,
A Lubanj i Proslop
ponosom ga gleda.
Tu strai
i {(rueva vrsi,
Tu Veli Vrh
svoje gole prsi.
Tu kraljev Vrh stoji
do njeg Stranik goli,
Gdj e su nastradali
Tatari, Mongoli.
II.
"U zemlji slovinskoj
grad se vidi jedan . :,
Stanko Vraz.
Tu kastavski junak
sjedi na Kantridi,
Tu hrabri
gleda morske hridi.
Tu su nai Kirci
i krni Boduli
Od raznih doljaka
mnogo gorkih
Tu rij eka
u Kvarner se slijeva,
Pa nam svaku alost
u radost prelijeva.
Oj grade, moj jade!
ja bih sretan bio,
Da se barem nijesam'
u tebi rodio l
Jer me gorke misl.i
proganjaju time,
to sakriva svijetu
h r vat s k o s i i m e.
- 18-
Nad rijekom
stoji grad na hridi,
Bedem mu se lijepo
Sa Kvarnera vidi I
o njem veli povjest:
"Tarsa .slavno ime",
A mi se jo danas
ponosimo time!
Jer se tu radjahu
nai slavni bani:
Neumrli Zrinski,
slavni Frankopani.
Tarsi na podnoju -
uz obale mora -
Drugi grad se die
krasan kao zora.
U tom gradu b'jae
hram hrvatske slave,
Od koje ostatci -
gomile su prave.
Ill.
nOn kraj Ilirije
stoji grad na stieni ... "
Stanko Vraz. '
Tu "Kirin", tu . "Slogin",
tvrdjave bijahu,
Koje Osmanlijam
jade zadavahu.
Tu temelj "Sokola"
jo se danas
Gdje se 'rvo
sa senjskim Uskoci.
Ali jao, danas
od tog samo sjena,
Hrvatu u dui
gorka uspomena!
Jer je tu hrvatstvu
na zapadu zvijezda, .
A tudje mu ptice
zapremie gnijezda.
Hrvat samo gleda
nijemo - ko bez svijesti -
Kako mu tudj in
zadnj i trag zamesti.

- 19-
NAI qLAqOLJAI.,
I.
N a more pala
Pozlatila je cio kraj,
A arko sjala se dobina -
Nebeskim sjaj em - kao raj!
Po tihom moru barke pale,
Kao da jedna drugu hvata,
A onda opet sve su stale,
U krilu arkog, morskog zlata.
Valovi tiho, milo poju,
Ko uspavanku gradu Puli,
Mrmore pjesmu svoju,
Kakve jo ljudi nijesu
Pozna je doba kasne"
Al more j' jasno kao dan,
U krilu krasne
Savladao je sav svijet san.
K zapadu jurve mjesec
Dvanajsti davno proo sat,
Al jo ni zaklopio -
Sozomen, biskup. svatI
Nemiran nekud svu hoda
Po svojim dveri gore dolje,
Otmjeni sin roda
Bio je nekud loe volje.
Pristaa slavne Signorije -
Sam nije znao, to bi htio,
Zato nezadovoljan bio -
Tolikom Venecije.
Kraljice mora slave zvijezda,
Ko jarko sunce se je sjala,
A nije bilo morskog ala -
Bez himbenoga njenog gnijezda.
- 20-
Al sve to, sve to malo bjae,
Da zadovolji Sozomena,
Jer slava njegovog imena -
Republikom se jo ne sjae.
On ipak znade neto nova,
to podignuti mu slavu,
A tad Svetog Marka lavu
Pogibelj minut ispod krova:
Tu hrvatski su glagoljai,
to mute njegov mir,
Sam spomen na ' njih ga plai,
Jer svuda Istrom slave pir.
Svud glagoljski se samo misi,
Latineu pada sav ugled,
K glagoljskoj narod hrli misi,
Ko da je sladja nego med:
Ovakve misli morile ga
mnogi danak, mnogu
A kraj te borbe - konac svega -
Nikada nije mogo
U ruci dro skup papira,
Te ih po sto put,
Al ni tu nije nao mira,
Pa bacio ih sve u kut.
Svanjivala bi rana zora,
Sinulo sunce iza gora,
Al borio se uzalud!
love tako bjae
Proganjao ga slut,
A proti sile i te
On borio se put!
Al uvijek, uvijek osta
Umoran klonu na divan,
da. je borqe dosta,
Pa da mirno usnut san!
Al bre usto, sjeo k stolu,
Te pisa Kaptolu -
mu grozan vaj:
"Glagoljskoj misi, da je kraj I"
- 21 -
Il.
Strahovit Rijeci svanuo dan:
Trese se Star i Barhakan!
bura silno pue
Prek i
I lomi valove Kvarnera,
Da hridine se morske rue.
U more truni se Palada,
Bodulska Riva jur nastrada;
Iz mora vijor praak stvara
I nosi ga sve tam do Cresa,
Ko pako da na svijet obara;
nebesa.
Kvarneru grozan svan'o dan,
Ko zimske straan san!
bje tiho, mirno more,
Sad stresa tJeme gore.
Od Kraljev Vrha do Krueva
I od Lubanja prek Proslopa,
Strahovito ti bura pjeva:
"Rijeko, duman ti grob iskopal"
Sve slua buru kako vije,
I kako umi -more, vrije:
Odnosi pijesak sa
to kopna vie vidjet
Sve se vije
Nigdje nije
ive due,
Svaka plaha,
A od straha -
Povukla se u se l
Jer svuda bije bure jed
To hladno lice kao led.
Svud crne zime vri strahota,
A sve je drugo bez ivota l
Sva obala je paklu nalik:
Beli Kamik!
Prek Mlake, Brajde, Stara, Dolca -
Pue bez kraja i bez konca, '
A grozno pleu - slave pir -
Kvarnera vali sve uir.
Na zemlju pala crna
Da ne moe je oko
Al pogleda li Klotru vrata
Za svjetlo ti . se oko hvata,
Jer golema tu - nuda prika -
Skupila jato
Snudeno sjede svi kod stola -
Na im sijed,
To glava je Kaptola,
Regbi ko da je svima djed.
Bure, ko da ni nisu,
Zadubili se nekud svi,
. .
Jednaki im sni,
U taj tren jedne misli svi su.
Glago-Ija, starac hitro (ista,
mu tijelo, usta,
blijeda ruka,
Kojom prekapa neke spise,
Na licu izraz od sto muka,
Lj evicom znojno brie,
Ko da ga brige nije vie,
Za cio svijet taj ni za ljude,
Jer glagoljica jur izdie,
Da Hrvat robom bude l
Trai Glagolja, redom,
Ko da tude blago
Napunila se dua jedom,
A tad gorko svojoj
"Sve sam vas pozva amo,
Da ozbiljno se ravnat znamo,
O ivotu se radi naem,
Jer ele svi smrt Glagoljaem :
idovi, Grci i Latinci
Od tudjeg popa do biskupa,
Svi su prot nama svi su skupa -
Svi oni rade nam o glavi -
- 23 -
I svatko eli, ' da nas smlavi,
Jer hrvatskog smo roda sinci l"
Nastavlja, starac, sve to tie;
A tiho zbori, jedva die:
"Mi nismo vie svoji, nai,
Mi nismo vie Glagoljai l
Iz Pulja su mi stigli spisi,
Da glagoljski se ne misi;
Molitvi naoj, da je kraj:
To drubo moja draga znaj l
To zapovijed nam od biskupa,
S tog sve vas sazvah skupa,
Jer biskup pie srdbom svom
I preti nam se proklestvom.
J o veli: "Vie Glago lj a,
Ne smije molit: ... " .
samo uvijek: "Pater noster ... "
Brani nam mnogo toga joter,
On eli glagolj icu strt,
On eli Glagoljaem sml:tl"
Kad starac reko slednje
Na stolac opet s teka sjedne,
Al tko ga vidje u taj hip:
Bio je bljedji nego kip.
Okolo starca Glagoljai -
Zanijemjeno su stali -
U duu sva im bol provali,
A koje ar se teko gasi.
Kad dui vratio se mir,
Ustao jedan Glagolja,
Prostrane sobe razbi ir
Njegove gromke glas:
"Hrvatska da zanijemit
Pred rtvenikom Vinjeg Boga?
Molitva da naa selit -
Iz svetog Hrama hrvatskoga?
Oj varate se, protivnici, -
Djedovske te batine nae,
idovi, Grci iLatinci,
Mi ne diramo, to je vae,
Al Glagoljae
Taj amanet da brane sebi,
Kog pradjedovi nam namrli:
Duh praotaca sveti, vrli
- 24-
pratio nas ne bi.
Oj varate se, bjete, stante,
posla jur se mante I
Napnite sve, al ni vam bolje,
Jer ima u nas volje,
Da obranimo, to je nae,
Udarce uvijek odbit vae.
Svim srcem, duom zborim svom
I grmim glasom kao grom:
Bit to nam djedi bijahu
Hrvatskog roda
Jer oci nai glagoljahu,
Glagoljat i mi sinci!
Potomstvu ostaviti
Neokaljan glagoljski stijeg,
A tko nam se protiviti,
Stjerati ga u divlji bijeg".
Opet se usto starac Glagolja,
Pa stao zborit, to mu dao glas:
"U tebi vidim, vrije krvca,
U tebi, biju do tri srca,
Al moja stara sledila se krv,
A ja sam osto slabaan ko crv.
Biskupski nalog nij e mi ba svet,
Al biskup bi nas mogo sve proklet,
Jer Sozomen je ohol k tomu strog,
Protivnik velik roda hrvatskog!
Al jer je biskup valja se pokorit,
U crkvi misu latintinom molit,
Proklestvo da nas njegovo ne stie,
Jer kl etva Bogu do nebesa sie,
Pa ne bi htio pod dane, -
Na moje stado - . da proklestvo pane.
Biskupa dobro poznam Sozomena
Po rodu on je pravi
Pa iza njega stoji sakrivena -
vlada, jer joj je to sin,
Koj' za nju radi i za njenu slavu,
Koj' vjerno slui lavu!
Stog drim, da nije sad hora
Zaratiti se sa kraljicom mora,
Jer poslala bi sve svoje galije,
Da rue Rijeku i na sveti Hram,
Ona je tako radila prije
- 25 -
Osvetila se sto put tako nam.
Doli bi opet Galijoti oni
Palit i robit ov na rodni kraj,
Do neba bi se uzdah boni
I i jauk - sirotinje vaj!
A te ja bi bio kriv,
Zato, to Kaptolu sam glava,
Pa s tog bih radje umro, nego iv
Osvetu lava,
Koj' jedva da svoj bijes iskali -
Na nae ime, na nau slobodu,
Koj' jedva da na toj obali -
Zamete svaki trag hrvatskom rodu.
I sad bi tako, vjerujte mi
Jer to je davno u krvi,
Od vajkad on se za oruje
Da nau i slobodu smrvi.
U njega nema ni srca ni due,
Ma za nijednu plemenitu stvar,
Topovi Signorije samo rue -
Slobode svete oltar.
S tog ja sutra potpisati spise,
Da pristajemo na latinske mise,
Al glagoljice ja. se ne
Jer to je nae davno pravo sveto,
O koje duman uVifek se zapleto,
A uvijek i potjeran bio
Ja i obavjest if
Da glagoljski se vie misit
Nek gradski oci onda kau svoju,
Zauzmu prot biskupa stanovite,
I neka oni ustraju u boju -
svoje hrvatsko ognjite.
To im samo sluiti na
Nek znade tudja sila, tudja vlast:
Za svoje da je umirati slast!
Ne mojmo klonut, ne gubimo nade,
A gradski oci neka sada rade,
Oni znati, to im treba,
A Vinji im slat sa neba.
- 26 -
Ill.
. N a domaku bje estnajsto
Hiljadu pet sto devetdeset
Trinajstog . svibnja, najljepeg mjeseca,
Krasan proljetni osvanuo dan,
Sladak ko mladog srca san -
Kad prvim arom ljubavi zajeca.
Uz je miomirno
Sa punim buj ilo,
Miljon leptira i od
zrakom zujilo.
U svakom gaju pjevali slavulji,
Kao da pjesmom pozdravljaju svijet,
male, maleni metuiji -
Ko na padali na cvijet.
Sladak bi bio taj proljetni med
I inje slatko sa i hvoja,
Al gospodstva te tudjeg bije led -
Mila i draga moja.
Kvarnersko more milomirno bilo
Ribarske po njem pale
A ljudskome se oku
Da bojak biju morske
Krueva vrsi, tjemena
Ponosno k nebu u vis strili,
A Velebita i sljemena -
S oblacima se - regbi - grlili.
Sinulo jarko sunce iza gore
1 pozlatilo Velog .Vrha tjeme,
Ko lava da je arilo se more,
Ko zlatno sjalo Goleine . sljeme.
Ne moe ko je ponosniji :
Kruevo brdo il je Kopica!
- 27 -
Sav je u suncu ario se Strij in,
Ko inje bistro sjala Golica.
Nezna je l' ljepi Proslop od Lubanja,
Nezna je l' vie Kruevo od Gole,
Al svi se k nebu diu, svak se klanja,
jer svi zajedno Svevinjega mole:
Slobodu svetu, da Hrvatskoj dade,
jer dumani joj svi o glavi rade I
A bez slobode svijet nema veselja,
Te bez ljubavi nema
Straan bi bio bez ljubavi svijet,
Izginuo bi ko bez sunca cvijet . .
U gradu sve puno ivota
Od ranog jutra danas vrvilo,
A patricijsko zvono - bi milota -
Na gradsko glasno zvonilo.
I sastali se nai Glagoljai,
Presjedao im Fran,
Koj' Rijeka se ne plai I
Danas je za nju dan.
Sastali smo se, dignuli svoj glas,
Rad nepravice, koja bije nas ...
Nedavno Kaptol dojavio mi je,
Da glagoljicom misiti ne smije,
jer da je puljski biskup Sozomen
Progoniti joj stao svaki trag,
stao svaki joj korjen,
A ma ko da je crn iz pakla vrag.
Metodij sveti i njegov brat
Apostoli su uvijek nai bili,
Oni bijahu prvi Glagoljai -
Ponosili .se s njima djedi nai!
bjahu to glagoljice:
Kod kneza i kod svete stolice.
Od svetog oca oni ishodie,
Da glagoljski se tiju nae mise,
A sada eto tog novog biskupa,
Gdje nae sveto, staro pravo lupa.
Al neka znade i sav svijet,
Slobodno neka znade Signoria,
Da radje makar smjesta mrijet,
No da nas tudja tiranija I
ja pozivljem vas,
Neka danas nae
- 28-
Da desetine Rijeka ne
Dok naa prava gaze
Glagoljicu nam mora vratiti
Sozomen biskup sluga
Jer Rijeka do tad platiti
Kaptolu ni po ... "
Zatim je Mihota
Izabralo i Matu egota,
Koji k biskupu u Pulj
Da Rijeci taj krvavi ulj.
Onda se gradski oci rastali:
Veseli, sretni, zadovoljna lica,
Al nisu zato mislit prestali,
Da jo spaena pije glagoljica .. ' .
- 29-
IV.
Oi to nae modro more II Kvarneru
I to jarko sunce gor na
Dolci i kao i .
A u njima draesni
Naokolo brda - silni gorostasi -
Pred kojima strepe svi dumani nai;
Na brdima nae slave spomenici,
to nam ostadoe u i slici:
Eto nam Grobnika, eto nama Kastva,
Eto nam Trsata - spomenika bratstva;
Eto nam Hreljina i Stara nad Rikom! -
Tko se moe takvom dikom?
litice, umovite gore -
Sgledale se u to nae sinje more,
Pa ko u zrcalu gledju sve miline -
Te nae kamene - hrvatske
Na brdu Kruevu svuda miris kua,
to ga jote tudja ne zarazi tmua,
A na Velom Vrhu duica i smilje -
Podaju jote milje.
U ravnini svuda lijepe male,
Kao da su tuda na pale,
Kad ih oko gleda dua se otvori,
Misli, da si stigo u nebeski dvori.
Skoro svako selo ima svoje vrelo,
Na kojem je dnevno do tri puta "Sijelo",
Jer dolaze momci i djevojke mlade,
Pa ljuvenom pjesmom svoja srca slade.
Sve je to u skladu nebeske miline -
Sa pjenjem slavulja i umom
Sa uborom slatke srebrene Vranice
I umom udinke, romonom Vrbice!
- 30 -
A i vile poju na tom Zviru:
"Hrvati na Rijeci jo ne izumiru II" -
Svanula je zora, granulo je sunce,
Pozlatilo naoj sve vrhunce,
Sva kao iz sna se probudi,
Na sve strane juri mnogo, mnogo ljudi!
Svuda zvone zvona velebno i milo,
Ko da ni jo takve bilo:
Pod Kruevom brenca ono malo zvono,
Al radosno, a ne kao negda bono;
Na Pehlinu isto, - u kurinji zvoni,
Te niz dol i ravni mileno romoni.
Valovi Kvarnera tiho, mirno stoje,
Nema traga silnoj nuri i oluji,
Svuda narod pjesme radosnice poje,
Patricijsko zvono jur na .okup bruji.
Netom bjae puna
Starjeina javi skupljenoj gospodi,
Da j' pravica ipalc od nasilja
Rijeka glagoljicu svoju oslobodi!
Sozomenu drugo preostalo nije,
Nego vratit Rijeci njezine pravice,
Tim se vrati to vladae prije:
Sveti glas se crkvom ori glagoljice!
- 31 -
v.
Sll od to doba -
Prohujila jur preko groba,
Al ti se jote, mili rode,
I danas bori bez slobode!
I danas tebi tudja ruka -
Zadaje ovdje muka,
Jer nedavno su vrazi kleti
Tvu Rijeku htjeli ti oteti -
Iz krila one biskupije,
Gdje glagoljski se mise poju,
Al ti si usto ko i prije
Te obranio Rijeku svoju I
Ti rekao si: "Stani,vrae,
Ne diraj mi u mrtve strae!
Ja ovdje vijek sam bio svoj,
Jer tu se rodi otac moj;
Jer tu se rodi moj pradjed,
Tu ga bio led;
Tu palili mu rodnu
Tu prolijevao krvcu
Tu progonili ga kroz vijeke,
Al oteli mu - nikad - Rijeke!!"
Sve je ovo uvijek nae
Tujci znajte I
U svetinje slavne ove -
Ne dirajte I
Jer mio nam je, drubo, znaj,
Djedova naih I
I branit snagom svom
Taj mi hrvatski mili Dom.
- 32 -
Naeg je gostoljublja dosti,
Pa nosite se tudji gosti!
U naoj nema mjesta,
jer strpljivosti nae nesta. -
Kudagod vas svijetom ima, oj Hrvati,
Svaki amo neka k moru pogled svrati,
jer Hrvatskoj nema bez Kvarnera:
Nema bez slobodnog
Nae su vam otvorene grudi bratske,
jer bez Rijeke ni Hrvata ni - Hrvatske! I
- 33
SUAK.
N a obali nae rijeke
I Kvarnera miline:
Die mi se kao hrabar junak mlad -
Na premili, na predragi Suak grad!
se jedna k drugoj redaju,
A dumani ljubomorno gledaju,
Jer Hrvatstva u njem gori arki plam -
Za slobodu i prosvjete sveti hram.
Mili Boe, divno li ga gledati,
Kad ga jutrom jarko sunce pozlati,
Morskog vala pozdravlja ga mili poj:
"Da si zdravo, Suak grade, dragi moj !" -
Val Kvarnera pjesmice mu ubori,
A uspavanku umori,
Ko slobode svete - misli -- da je glas,
to Hrvatu - - nosi spas.
A kad zorom klik se galeba,
Te se vine tugaljivo do neba,
Ko da pjeva pjesmu tudji rob:
"Tu slobodi mojoj ipak nije grob!"
- 34 ' -
Tu nekada ribari su kvarnerski
Uivali sav blagoslov nebeski,
Obilan je tada bio Boji dat -
ih: Sokol, Slog-in, Kirin, Star!
U Katelu straili su Senjani,*)
Da na Rijeku ne navale i,
Ali danas nije Rijeku za te mar -
Sruili su: Sokol,"'''') Slogin, Kirin, Star.
iri mi. se, mili grade na vijeke
U susjedstvu otudjene nam Rijeke,
Nikada te njezin jad,
Jer te brani staroslavni Trsat-grad.
tvoja biti, - to se zna,
Jer su tvoja vjerna djeca oprezna,
Pak znati biser svoj. -
Rasti, cvati, Suak grade, mili moj!
*) Grad Rijeka, da se moe braniti pred krvolo-
cima, koji su ju nekoliko puta zapalili, - drao je u slubi svojoj znatan
b 1"0 j slavnih senjskih u!'koka, jer su oni bili strah i trepet
**) Prava hrvatska narodna imena iz povijesti tvrdjava.
35 -
CiROBNIK CiRAD.
Gleda dolje
Na to polje -
Krv, trnje i rue!
Vidi more,
Gleda gore,
to ga divno krue.
S
Prek Kvarnera:
Vidik Krka, Cresa,
tjeme,
Goli sljeme --
Tu ljube nebesa.
Dol s nizine
um
Ko da tuno gata,
Da je tude
Negda ljudem
Cvala zlata.
Sa
Vidik puca
Kuplje se udolju,
A s Lubanja -
Svijet se klanja -
polju.
Oko njega
Mnogo svega
Svuda slava blista,
A na Zrinske,
Frankopane -
Uspomena trista!
Samih suza
Svetih muza
Nakapnica puna,
Mrtva slova
Neta nova
grb i kruna I
Svud se

Glagoljica sama,
Koju nai -
Glagoljai
Ostavie nama.
- 36 -
Usred hrama
Vidi sama
Bojeg
Glagoljski poje
Mise svoje
Kod svog rtvenika.
"Sve u slici
l tl
Tude tue
Svete muze
.l 'pjesnici slavni,
A um rijeke,
Kroz sve vijeke
umi uzdah davni:,
Ostalo ti, rode,
Slava blista
Nema nita,
Jer nema slobode l"
- 37 -
"
rr
II K v A R N E R S K I S O N E T I. II
. :JJ
- 39 --
KVARNERSKI SONETI.
I.
nO Adrija, kako naj te objame,
kako te naj poljubi pogled moj
Dragotin Kette.
M oj se Kvarner plavi do Krka i Cresa
I tamo, gdje pod nebo se die!
Odtud sa Krueva brzo k Bogu stie -
Svaki uzdah - kad trai nebesa.
Dodjite, Hrvati, vidjet ta
Jer takovih nema sav svijet nigdje bli e,
Tu vam renegastvo tudji lie,
A tudjin ga mazi mu
Uz obalu morsku ne se
AI se zato koji uzdah vajni,
Dolazi s hrvatskog korova i
No tu ipak tinja oganj dugotrajni,
to ga nijeti ljubav svakim danom
Ljubav za hrvatski ovaj Kvarner bajni!
41
II.
J a sam svoju dunost ispunio davno,
Hrvate: "Ne putajte Rijeke,
.Jer kad izgubite svoj Kvarner na vijeke
Pasti Hrvatska u ropstvo kukavno.
Osramotili bi svoje ime slavno,
Jer je nae more biser slatke meke,
Spaja cijelog svijeta drave daleke
Sa naim Kvarnerom divno i izravno.
Ja sam svoju dunost ispunio,
svaki kamen obalom Kvarnera,
Svako stablo suzom sam zalio.
Gledao sam more s jutra do
istu pjesmu dan i uvijeke:
"Hrvati l Hrvatske vam nema bez Rijeke l"
- 42-
III.
Vi mi se rugate, jer neznate, to je
Biti strancem u svom milom
Ni vas briga za nas u ovome kraju,
Gdje nam' tudja Muza smrtne pjesme poj e.
nam srce na dvoje, na troj e.,
Od bola i tuge za milu domaju,
Koja se nalazi u tekome vaju,
A najvie krivnjom jadne djece svoj e.
Vi mi se rugate, da sam pjesnik
Jer jo nepoznate ranj enog mi srca,
Kojega priti te sve to
U srcu mi vrije uvij ek krvca,
A ja hvatam pero mjesto ljutog
Jer pua - ko iskre - stih za stihom vrca!
- 43-
VIJENAC SLOVENIJI.
I.
"Vremena bodo Kranjcem se zjasnile . .. "
Dr. Fran Preern.
D avno .iarko sunce me Ile grije,
Na krilu zime njihale me Muze,
Davno su moje jur ocvale rue,
Ostade trnje, cvijet nigdje ne ije.
v I
Cemerna bol mi vrelu krvcu pij e,
Jer moj nema za me suze,
moja, dumani te krue,
Al tebi svaki svoje elje krije.
Vremena ropstva prola su i strave,
Al tebi, Rijeko, jo zora ne rudi,
Jer tudji vijenac nosi mi vrh glave.
Sinove tvoje tUdjinstvo zaludi,
A to je uzrok moje tuge prave:
Rodjene grude hladne su mi grudi.
- 44-

ROdiene grude hladne mi grudi,
Zanijemili su glasi mile pjesme,
Hrvatstva slavnog usahle su
Tudjinac, silnik tude pravdu sudi.
Moj daj mi se probudi,
A prije nego tudjin tobom tresne -
U se baci svoje vesne,
Koja te slatkom pjesmom od sna budi.
Hrvatstva pjesme pjevaju ti vali -
Kvarnera plavog - ti ih razumije,
Jer djedi Sll ti te pjesme pjevali.
A tudjin tebi smrtni vijenac nudi,
Ti, Rijeko moja, ljepi da je mnije,
"Finis je njegvoj - vele ljudi.
-45-
III.
.. Finis je njegvoj l" - vele ljudi,
AI mojom i imenu tvome,
nije vie svoj na svome,
A stoga sva se prolost tebi
Slogin i Sokol , Kastav i Brgudi )
Trsat i Grobnik, Star se ruga tome,
Krvava rana to je srcu mome,
Koju mi teko podnaaju grudi.
I kad se nadam, da zapjevati,
Jer razdragana dua mi j e,
Tad sam nad tobom plakati.
Da teku tugu sveta Muza skrije,
Stala j e vijenac savijati:
Rodio - gdje sunce ne sije.
_ O 46 -0
IV.
ROdio se - gdje sunce ne sije,
Savijao se, gdje s lob o d e n e m a,
A rastao je, gdje H r vat s t vod r i j e 111 a,
Gdje tudje gnijezdo savijaju zmije.
Tvoj dumanin ti, Rijeko, svoj no krije,
Hrvatstvu tvorne on tude grob sprema,
Jer za Hrvata tu pravice nerna:
lll oe svatko da ga bije I
Taj vijenac trnja na glavu ti
Slovenska majko, jer preteko mi je,
to Ile mogli te kitit ljepim
U vrtu mome strana bura vije:
Stabalje lomi, zrakom
Al sveta Muza jo klonula nije.
- 41-
V.
AI sveta Muza jo klonula nije,
svoju milu,
Da se sje'dine na krilu,
Jer rastrgane zlo ih svako bij e.
Na naem alu tudjinac se smije,
Na naem moru stvara svoju silu,
I nam skoro kucavicu ilu -
Presjekao je, da nam glas zamrije.
Kvarnerom plavim mnogo stlza pliva,
to nepravda ih iz oka iznudi,
alosti mnoge Kvarner nam sakriva.
Sladogorke nam uspomene budi,
A sveta Muza pita: "to , to biva?"
Nada se, da to zorCl\ rudi.
- 48 -
Vl.
N ada se da to zora rudi,
I slua pjesmu: "Stoji, stoj' Ljubljanca ... "
I gleda, gdje Hrvat grli Kranjca,
Te srce svoje jedan drugom nudi.
Daleko ori: smo svoji ljudi,
Iz jadikovca izali smo klanca!
Uzjaili smo vilovitog vranca,
Sloboda - geslo - odseien nam budi.
Pregazili smo umjetne medjae,
to tudji nam ih postavie vrazi,
Od Dunava do mora sve je nae.
Dua s miline stapa se i
to prebrodi smo . sva mora i jazi l
U srcu pjesan u svijet udi.
-- 49-
VII.
U srcu pjesan u svijet udi,
Ah, svete Muze pratilice mile,
Od ideala vi ste uvijek snile,
Ne znate mrnje ni opakih ljudi .
Vae me pjenje na nov ivot budi:
Slovenske vile nad nama se krile,
Glasove meni toli mile
O Iliriji, koju Vraz probudi.
Jo ori jeka "Gusle i tambure li
Sve od Triglava do Stambula grada,
Od rijeke prek Drave i Mure!
Jer slavske vile poju "DjuIabije"
Od toga pjenja svako ropstvo pada:
I i radost ujedared vrije.
- 50-
VIII.
I i radost ujedared vrije.,
Razdragali mi duu ideali -
Uzbibali je ko vali
Za burnog mora, kada bura vije.
Ah, blago onom, koji kuo nije,
Da tudji mu duu, srce kali,
Da tudja bijeda njemu mozag pali,
A plakat mora, kad se drugi smije.
Ah, teko onom, koji ' spoznao je,
Da sveta Muza pelin-cvijet mu poda,
Kad u kolj evci nejak plakao je.
I ja sam slatku "Sloboda" -
Pa i sad matam, traim umom, gdje je? -
Listam i listam prolost svoga roda.
- 51 -
IX.
Listam i listam prolost svoga roda,
Jer mislim, da lijeka
Zatomiti svoju
Koja me vodi prek mora i voda.
Kada se nadjem u tudjih naroda
OSjetim tada jote
Jer tu sam samo ja rob na
A njima cvate i sjaje sloboda.
Ah, sveta Muzo, 'tvoje
Osuda bjee smrtna mi vrh glave,
Jer ostao sam bez
I prodjoh svijeta od do Drave,
Tja prek Dunava kuda sunce
E bi gdje nao zahvalnosti prave.
- 52
x.
E bi gdje nao zahvalnosti prave,
to duguju ti, majko, drugi puci,
Kad branila si sa u ruci
Gospe I;:vrope okrunjene glave.
Iz zahvalnosti sad te oni gnjave,
Te nigda nema kraja tvojoj muci,
Al jote nisu siti gladni vuci,
Jer s tvoje slave oni ruglo prave.
se naoj domovini,
da to Hrvatskoj sloboda,
Kad nitko nita ao joj ne
To ti je plata hrvatskog naroda -
Strana i grozna u svoj -
to duman svom je spasitelju poda.
- 53-
XI.
to duman svom je spasitelju poda,
Koj i. mu spasi i ime i glavu,
Koj mu i slaV'u,
Kad mu do vrata bijae voda.
Evropo, gospo, runa ti je moda
negdanjem lavu,
Koji za sebi slavu -
Zatro je silnik mnogo ljudskog roda.
Kraj rijeke Kupe, Korane,
Uz mutnu Dravu i kraj modre Save
Gradine silne vidjeh nanizane.
Tu traio sam prole slave,
Al pravice sam nao pokopane -
I nadjoh trnjem okrunjene
XII.
I nadjoh trnjem okrunjene glave,
I vidjeh teko izranjene prsi,
Gradina mnoga tude tuno stri,
Ko zadnji spomen negdanje nam slave.
Junake gledah pale povrh trave
S prizora stranog 'proli su me srsi,
Jer strana kob tu grozno djelo svri,
A ja protrnuh od groze i strave.
Tja od do Grobnika grada
vidjeh rana svoga roda -
Odtalen nosim sobom mnogo jada.
Sava i Kupa suze su, ne voda,
Jer grad za gradom rui se i pada,
ih teko sputana sloboda.
- 55-
XIII.
ih teko sputana sloboda
Grobnika grada, trsatske hridine:
Gradovi negda - danas ruevine
Spomenik slavan slavi moga roda.
Zubu vremena jurve sve se poda -
Uz Koranu i Kupu sve davnine -
su prolosti miline,
Ko sjajne zvijezde sa nebeskog svoda.
polja slavljeni junaci,
U bujnoj mati kaki mi se jave,
Hrvatsko moja, da smo mi onaci!
Dotukli bismo one hulje prave,
to otee ti kraljevstva svi znaci:
U okovima lee sinci slave.
- 56 -
XIV.
U okovima lee sinci slave,
A vile beru ponajljepe
to ga je igda rodilo -
Te kite svojim junacima glave.
Tja od Triglava prek mora i Drave
Jedan se samo uzdah
"Dodji, sl obodo, u Hrvatsku
Jer bez tebe joj nema prave!"
Ja nujnu matam se dneva
Najsretnijih, to dua ih proije
U Sloveniji, kojoj danas pjeva.
alim, to dui tako hladno mi je,
Ko da ivota dogorjeva:
Davno jarko sunce me ne grije.
- 57 -
xv.
MAC{ISTRALE.
Dav.no jarko sunce me ne grije,
Rodjene grude hladne su mi grudi,
"Finis je njegvoj l" - vele ' ljudi
"Rodio se - gdje sunce ne sije l"
Al sveta Muza jo klonula nije,
Nada se da to zora rudi,
U srcu pjesan u svijet udi:
I i ujedared vrije.
Listam i listam prolost svoga roda,
E bi gdje nao zahvalnosti prave,
to duman svom je spasitelju poda.
I nadjoh trnjem okrunjene glave,
ih teko sputana sloboda:
U okovima lee sinci slave I
- 58-
VIJENAG MRTVOJ MAJGI.
I.
"Minuli so in slave
Ker vredna dela niso jih budile,
Omolknili so pesem sladki glasi ... "
Dr. Fran Preern.
J o lebdi mi u slatkoj uspomeni
Doivljaj svaki na Tvom dragom krilu
l sladogorko gledam prolJst miliJ,
Jer sakrila mi sve u mutnoj sjeni.
Mnogo me puta prodje srh ledeni,
Sudbine takve to osjetih silu,
Tad nujno zovem posestrimu vilu,
Da radosnice pjesme poje meni.
I vilin-pjesma kada me uznesa
Put ne'ba s ovog zemnog nitavila
Gdje ljubav vie ne stvara
mi se, ko da imam krila,
. Jer opet da mi vratie nebesa -
On sveti lik Tvoj, majko moja mila.
- 59-
II.
o n sveti lik Tvoj, majko moja mila,
to toli drag je bio mi i mio,
Jer pratio me vijek kroz ivot cio
Ko tajanstvene neke sila.
I oko sebe vidjeh lica mila:
Milena, Milan i Zvonko tu bio,
A k Ivici je mali Ante sio,
Jer i njeg odnje u raj neba sila.
ljubav takva stvara:
Angjelkom zlatna ponarasla. krila,
U krilu dobrog angjela
Tu rajska pjesma vijekom se orila,
A jedan glas me s te pjesme
S kog se ljubav zrcalila.
- 60 -
III.
SkOg se ljubav zrcalila,
Ko onda kad sam i ja nejak bio,
Pa na koljeno kad bi Tvoje sio,
A Ti bi svoje zlato tetoila.
Sa Tvojih usna pjesma bi orila:
"Nanaj mi - nanaj, dragi mi' i mio
l dugo, dugo jote malen bio,
Jer stobom bi se
Nije mi tada pjesma jasna bila,
Ko to je danas ona jasna meni,
Jer jedva tad me poljubila vila.
Al sad se sve u uspomeni:
ljubav, to je nad' mnom bdila
I roditeljski ponos prirodjeni.
- 61 -
IV.
I roditeljski ponos prirodjeni,
U kojem Ti bi svakom znala
"Blago si meni tko j' od mene
Dnevi su meni dosudjeni.
Angjeli su moji uzgojeni,
Pa naskoro mirno u grob
Te u velebnoj ljubavi i
Moji sanci biti dovreni".
Vez enitbe, to djece irno nije
u mraku tugom zasunjeni,
Kao i gdje sunce ne sije.
traci. jote ne vidjeni
Ogrijali su meni tuge dvije!
Pitam se Zato uprav meni?
62 -
V.
Pitam se Zato uprav meni
Sudjeno bjae uzgajat angjele?
Zat' moj i dragi, svi se u raj sele,
Grobovi samo ostanu ledeni?
Kad zasja suza u mog oka zjeni -
Tad tuno svoju okolicu gleda: .
Slika za slikom u dui se reda,
A sve su drage -- sve su mile meni.
Dvije slike svete o mom srcu vise,
Jer lica ta su najdraa mi bila,
Pa s njima dua moja ponosi se.
je slika vrlo tuna bila,
. Jer mili ne ivi vie
I majka umr'je, koja me ljubila.
- 63-
VI.
I majka umr'je, koja me ljubila,
A ja sam osto ko bez krila ptica,
U dui lebde jote draga lica,
U to se bjahu preselila.
Oj tugo moja, lijepa li su bila -
Sestrice drage: Beta i Katica,
A k njima doo angjelak Pavica,
tono je rano u raj odletila.
Sramota - vele - junaku plakati,
Al moja ih oplakivat vila,
A ja svoje suze
Da me ne zove domovina mila
Ja bih od tuge i mr'jet htio znati:
Gorkosti jer me uvijek bije sila.
- 64 -
VII.
Gorkosti jer me uvijek bije sila
Moro sam svijetom svata pregorjeti:
svoju vidio sam mrijeti,
A majica im je tako dobra bila.
Kad ruka u l'jes udarila - .
sam iste kroz srce prodrijeti,
Al plakat tude nisam smio htijeti.
Da manje tui druica mi mila.
Plakahu ljudi, gorjele su
Kitio odar cvijet i zitn-zeleni,
Ah! od te tuge nitko nema
Na srcu rane jo krvare meni,
Jer nestalo j e tude moje
Raj proljetni mi zatro mraz studeni.
- 65-
VIII.
Raj proljettli mi zatro mraz studeni,
U dui tada nasta kruta zima,
Ah! blago vama, blago svima, svima,
Jer jo vam nije bilo kao meni.
Slobodno ruglu izvrgnite sve mi,
to takvih suza u mom srcu ima,
AI due moje ruglo se ne prima,
Jer najdrai su ideali meni.
Moj z v i j u - ime slatko toli
U tebi moje uvenue rue,
A osta trnje, to bode i boli.
Mila mi lica, to mi matom krue,
Blagoslivljajte - srce moje moli
Ojmeh o svete sa oblaka Muze.
- 66 -
IX.
o jmeh o sveje sa oblaka Muze,
to pratite me mojim
Gdje svaki i kamen pozn"ajem,
Jer tu su cvale moje prve rue.
za necim duu mi obuze,
lutam izgubljenim rajem,
A svuda tijem ropstvo vlada krajem:
Svud sluam svud vidim gorke sllze.
Sloboda svuda poraena
se svako pravo rodu mome,
A lana!:; ropstva svuda, svuda
Teko je, teko odoljeti tome.
Jer na dnu srca jote uvijek
II igda tl ivotu svome?
- 67 -
X.
H li igda u ivotu svome,
Na vilin-brdo sretno se popeti? -
l I sretan sa sobom pon'jeti -
Trak slobode mom rodu hrvatskome.
Vile tada mome
Samo o i slobodi pjeti,
Nae more slobodno umjeti:
"Slobodan si mi mili, dragi Dome l"
Pjesme moje radosnij.e biti,
Ljepe cvasti krug Kvarnera rue,
Vile vijenac od rua saviti l
A moja to se sad ne drue,
Sjedinjena tad i sretna biti:
Okusit radosnice suze.
-68-
XI.
o kusit radosnice suze,
jo nigda okusili nisu,
Jer tudje roblje uvijek bili svi su,
Nasilje tudje sve im, sve. oduze.
Nebesa nek im samo prue,
Da tudjinci nam Hrvatske ne siu,
Da njena djeca slobodnije diu,
A prot dumana svi se bratski sdrue.
Prosto je svakom branit svoje ime,
Ne robovati svome,
boriti se za pravicu s njime.
Ja radujem se jur onome,
U duhu svuda ponosim se time:
Vidjet slobodu zlatnu rodu mome.
XII.
Vidjet slobodu zlatnu rodu mome,
Gdje traci njeni sjaju svetim
I se nat jecaju arom,
Te griju u svem svome.
Tad blago moru u Kvarneru tome,
Blago iZviru pojiteiju starom!
Blago to marom
Bolove blai rodu hrvatskome!
Srcu se kao da slua,
Gdje sa oblaka raduju se Muze!
U toj pomisli raduje se dua.
Jer svuda, svuda Hrvati se drue,
Te moj istom kua,
A lance ropstva nebo mu oduze.
- 70-
XIII.
A lance ropstva ' nebo mu oduze.
Jer morili ga kroz hiljadu ljeta,
Mnogo j' u boju palo naih ceta,
Nisu nam cvale u prolosti rue.
Domovinom ko rijeke tekle suze,
Sgaen je bio pupolj naeg cvijeta,
Bili smo sluge doseljenog svijeta,
A krov nad glavom tudjin nam oduze.
Oj rajska vilo, to si me zan'jela -
Uljuljala na bajnom krilu tvome -
Rasko ivota u prel'jela.
Moli se sa mnom Ocu nebeskome,
Ko da sloboda jur nam grije -
Cio moj narod, da je sv<?j u svome.
- 71
XIV.
CiO moj narod, da je svoj II svome,
A Rijeka - biser domovine moje
Prigrlila je pravo ime svoje,
Jer vratila se rodu hrvatskome.
Valovi u Kvarneru mome,
Rek bi i brda na mjestu ne stoje:
- Rijeci, Kvarner - poj e
U velebnome tome.
Svuda veselje, svuda radost vlada,
Jer svi Hrvati jur su izmireni:
Odrazuje se svakom s lica nada.
Ah, majko moja! kako j' bilo meni,
Kad r'jeile me Muze svih tih jada:
Jo l ebdi mi u slatkoj uspomeni.
- 72 -
xv.
MACiISTRALE.
Jo lebdi mi u slatkoj uspomeni
On sveti Tvoj, majko moja mila,
Skog se ljubav zrcalila
l roditeljski ponos prirodjeni.
Pitam se Zato uprav meni
I majka umr'je, koja me ljubila? -
Gorkosti jer me uvijek bije sila,
Raj proljetni mi zatro mraz studeni.
Ojmeh, o svete sa oblaka Muze,
li igda u ivotu svome -
Okusit radosnice suze f?
Vidjet 'slobodu zlatnu rodu mome,
A lance ropstva nebo mu oduze:
Cio moj narod, da je svoj u svome?
- 73-
SLAVNOJ USPOMENI HRVATSKIH
BANA PETRA ZRINSK04A
I
KNEZA fRANA fRANKOPANA,
koji su za Hrvatsku svoju poginuli od
u Novom Mjestu. (t 30. travnja godine 1671. )
G]
I.
N e diraj u gusle, j er su strune,
Sa njih samo bol i tuga
Ne diraj ih, vilo, pregorke su -
to ih miso, radja - s due boli pune.
Domovinom gledam suza milijune
Ne diraj me, vilo, lanac ropstva
Hrvatska sloboda poraena -
Pred svojim tiranom i kob svoju kune.
Ne diraj me, vilo, jer se bune,
Nad sramotom crnom, nad izdajom kletom,
Koju rod hrvatski davno jur prokune.
Kukavna se zgoda s nama sbila netom,
Koja kao strijela kroz srce mi sune:
Izdani smo opet pred svijetom!
- 74-
II.
H rvat II svom domu tudjinski je sluga,
Nema blage nema mirna dana,
Ko ono za vrijeme Zrinjskih, Frankopana,
Bahato se opet silnik s nama ruga.
Ni plakat ne mogu, ubila me tuga,
Jer je naa tako pokopana,
Hrvatskoj na tijelu milijuni rana,
to joj djecu more, gore nego kuga.
Vlastiti rod danas majci
I zadaje gorke boli na sve strane,
Hrvatska za ropstvo hvali svojoj djeci.
Ojmeh slavne sjeni, slavnih
Neumrli Petre, neumrli Frane,
Ponose Hrvata, slava Vam i dika!
75
, \
aGE, BUDI VOLJA TVOJAI
STOC{ODINJIGE NARODJENJA BISKUPA
JURJA DOBRILE).
Stotinu je projurilo ljeta
. U sred ljutog i estokog boja!
Sve bje trnje, al sad Istra cvjeta -
Nov joj ivot poda knjiga Tvoja.
Zora a sloboda sveta
Razastire zlatna krila svoja,
Rod hrvatski - irom svoga svijeta -
Moli: budi volja Tvojal"
Haran narod kiti svakog dana
Oltar Tvoga perivoja,
Na uranku suncem obasjana.
Vilin-pjesnik sklada svoja -
Poboan mu apat sa usana -
budi volja Tvoja!"
-76 - .
PRESVJETLOM yOSPODINU
ROKU
PRlyODOM IMENOVANJA BISKUPOM BISKUPIJE ' MOH
DRUKOHRIJEGKE.
J est, u svakoj tuzi ima i veselja,
Ko to u veselju imade i tuge,
. smo preko dvije godine duge,
Dok nam se je ispunila elja.
Dolaze hiljade smjernih tovatelja,
ele mnogo zdravlja i jo druge,
Obuzela radost Tvoga stada kruge,
Obuzela srca Tvojih prijatelja.
Ponad Tvojom glavom duge
Razastrie svoje zrake zlatno-sjajne,
to ih radja vjera do neba visoka.
Sjatile se stada - ovce mnogobrojne,
Krajem ori poklik odanosti trajne:
Bog ivi Pastira naeg Roka!
R i j e k a, 29. travnja 1910.
- 77-
PADA
I.
pada, a uvehlog
Hladan lahor truni cvijet za cvij etom
Dol u jarku
Cio kraj je osvojila sjetom.
pada, ode moja
Ostao sam sam sa sudbom kletom,
Moja tuga - svake tuge -
Svud me prati munjevitim letom.
Mutni vali valjaju kamenje,
A uz jarak se trava uti,
Te ko da bono stenj e.
Sve j e tuno, kao groblj e uti,
Zamrlo je veselje i pj enj e -
Moje Muze tek je uzdah
- 78 -
II.
pada, a vrh
Jesenske se pramen magle pui,
Obalama modroga Kvarnera
Sahne trava list za listom sui.
pada - s juga i sjevera
Studen vjetar svaku nadu rui!
pada, tuge puna mjera
U mojoj se udomila dui.
pada, kia tio SIpI,
Ko slobode nae gorke sllze
U mom srcu od sve kipi.
Trn do trna stri bez ivota:
Svi su goli, bez ijedne rue -
jesen oko njih se mota.
- 79 -
VELIKOME P'ROROKU.
FijO!iCe, najnjenije
Rijetko stale pomaljati 'glave,
A ja gledam divno li se plave
Na ravnicam, kud se pjesnik
Cio kraj jur navjeta
U njem vile svog ljubimca slave,
Pjevaju mu s Triglava do Drave,
Raduju se uz Dunav od
Ej, da i ja u k0lo se hvati m
irom toga pjesnikovog raja -
E, da rukom gudalo dohvatim!
Radosti svoj dadem izraaja -
Na pram onog, kojeg me duh prati:
U veselju i kad dua zdvaja.
- 80-
rr ~
II KVARNERSKE ELE4IJE. II
~ ~
- 81 ---
1.
UZDAH.
M inuli su dnevi prve
A ostale gorke uspomene,
Negda mi je bujno cvalo
A danas mi i sahne i vene.
zlatno mladovanje,
Kao jasna sa nebesa duga,
Ode polet, ode radovanje,
A sad spomen kao da se ruga:
Moj kule ti se rue,
Sam si osto ojadjene due.
Dan i si letio bez krila,
Bludio si vasionim svijetom,
Pratila te jata bijelih vila
vratolomnim letom I
pjevao si pjesme
U ljubavi i o krvi,
Presahle ti nisu nigda
Medj prvima bio si najprvi:
Mislio si, da si kralj kraljeva,
A sad tvoja vila pjeva.
Gledao si katkad sa Krueva
Na plavetno more u Kvarneru,
Sluao si kako pjeva eva:
Pozdrav pozdrav
Divio se visini
- 83 -
"
I romonu srebrene
Hvatao si zrake jarkog sunca,
Da okiti Domovine.
Sve si htio, sve si pokuao,
Nikad pao, nikad. malaksao!
Sve prolazi u zaborav pada,
Pa i slatki doivljaji tvoji,
Srce bolno, a dua se jada,
Jer u pravdu svijeta jur podvoji.
Tvoju duu svijet je otrovao -
Ulio ti u srce
A ti njemu pjesme si pjevao:
O Kvarneru i od
On je tebi nezahvalan bio,'
A ti si ga pjesmom proslavio!
Sad si su sto, odbjegla te
A krila ti smalaksala laka,
Sada ti je alost jote
Jer svijet vitla olujina jaka:
Rui pravdu i slobodu rui,
Lomi drvlje i valja kamenje,
Bolno ti je i gorko pri dui,
Jer i svemir oko tebe stenje:
"Sve je samo jedan uzdah vajni
slobode nae dugotrajni!! "
- 84 --
II.
HARAG .
Paragrafom hladnim na prag su ti pali'
Nu, ne boj se, bolja ljeta;
Tebe otkupit i taj mali,
Krvopija tvojih ni sve blago svijeta . . "
P oslali ga kupit skupio je vrlo malo,
Al ga zato srce boli, a oko mu pl:oplakalo.
S. Str
Istina je, da je viko: "Ajde, Jele, "tivru"*) plati",
Al sirotinje ni imala to !'nu dati.
Stari Marko molio ga: gospodine!
Poteno sve vam platit odmah, kako berba mine.
Sav utrak bit za vas - to utrim od svog vina,
A kroz zimu gladovat - kao l ani - sva druina" .
Poao je k staroj vanki, da bar oml plati,
Al i ona zakukala: "Nemam bogme to vam dati!
Ljetine ni bilo nita sve je 'sua unitila,
Sirota sam danas nego li sam lani bila.
ita nema skoro nita, kukuruza jote manje,
A krumpira ni toliko, koliko bje sjeme lanje".
Stipe rekao mu: "Piatio bih i ja skoro,
Al je .loa prodja sira - ba nikakva - ide sporo.
Prodat ga makar kako, u. bez cijenu ga dati,
Samo da se plati , - ja s djecom gladovati l"
Mlinar ' mu je tuno reko: "Kod mene vam nema novca,
I palentu si kupujem svu u gradu kod trgovca.
Jer ljetos nema, poto davno bi bez kie, .
A mlinovi uz kao da se skamenie.
Sad je voda nabujala, ali nema to za mljeti --
Eto gl ada ove zime, kaoto i prole ljeti!" -
*) Narod II Hrvatskom Primorju zove sve dravne poreze "tivra".
- 85-
Barba joe rekao mu, da on uvijek tivru plati,
jer da treba Bogu boje, a Caru pak carsko dati.
Ovog ljeta uslijed strane nerodice nije smogo,
Pak duguje jednu "tivru", a to ipak nije m'nogo.
"Ne moemo sada platitI" - mu ljudi vele
jote malko, sad na prodat tele".
Udovica Bara veli: "Gospodine, nije I
Bolestno mi troje djece, pa ne spavam kroz sve
Pogledajte ovo dijete, dvadeseta mu
Da mu nije niti osam - tko ga vidi - svatko l
Drugome je petnaest ljeta, ne bi reko, da pet ima,
A u selu sve ga voli, jer je mali mio svima.
Ovaj hrom je osto - mu zgrizla nogu,
Kruto alim, to je tako, al svejedno hvala Bogu I
U tekoj ih hranim muci jo u tejem ivim radu,
drva na ledjima te ih prodajem po gradu.
Tako radim kroz sva ljeta, na Rijeci me pozna svako,
Miluju me dobri ljudi, a to boli i te kako I
Svojoj djeci kruac sluim u krvavom, tekom znoju
A do sada svakog ljeta - platila sam "tivru" svoju".
Jedan veli: "Platiti lanjsko sijeno,
jer ga ljetos nije bilo, od ege bi izgorjeno" . -
Drugi veli: "Gospodine I Druina mi bosa, gola,
Al svejedno ja platit, jer prodat jednog vola.
Davno bi ga al je ljetos gladovao,
Pa je tako zmravio - za ng bi mesar malo dao.
Do nije dugo, bit tada dobre pae,
Odebljat prodat ga, pa eto vam tivre vae l"
Ovako ga kroz sve dane pozdravljalo svako selo,
A on luta amo tamo smrknuto mu uvijek
Svakoga je milovao ga "Dobro l
jote malko, kad bu smogo, plati, pobro". ---
Nekog dana vrativi se
Posjeo se do stola,
Bolne misli stale mu se
Da je narod sirotinja gola.
U to neko pokuca na vrata,
A on "naprijed!" - anuo je tio
Od sobe se otvorie vrata -
Debeljak je neki doo bio.
Predstavi se: "Glavar svih poreza,
Doao sam pregledati knjige:
Koliko ste ubrali "peneza",
Koliko ste zadali si brige?"
- 86-
Polak sata trajae "kontrola",
Debeljak se strano mrgodio,
Nemirno se micao kod stola,
A pogled mu sve bio.
Ustao bi, pa bi odmah sjeo,
Vidjelo se, da se strano ljuti,
Poreznik se sav od straha smeo
da koju gorku
Glavar "To je nemar skrajni I
Takav nered neka ide k vragu,
Nita nema novca u blagajni,
Pak vas zato stavljam pod istragu ... "
Osto starac kao od kamena,
Gledao je nijemo, blijeda lica,
Uzdahnuo oka oroena:
"Takova je tudjinska pravical"
- 87-
Ill.
NAD RIJEGKIM ZVIROM.
r::::1
J arko sunce preko
Pozlatilo dolinu,
Titralo se milo na Strij inu
U dubinam sjalo se Kvarnera,
Po travici na rosicu palo,
Ko biserje inje blistalo.
Ja sam netom - doav sa Krueva -
Spustio se niz nizine Zvezde,*)
Gdje se kosi i slavulji gnijezde
I gdje pjeva velepjesan eva:
se ponad Plasa,
um gdje joj se oglasa.
Ne znam kako noga mi zaluta
U nizinu tog kamenog kraja,
Stvorio se pako iz mog raja,
Ba kad bijah na kraju svog puta:
Jer - opaziv zjalo Zvira
Moje vile razbila se lira.
Iz due se bolan klik izvije,
Do tad moje Muze,
Mjesto pjesni - rodile se suze,
Mjesto "ode" - eto "elegije"!
Jer moradoh gorko zaplakati,
gdje mnijah pjevati.
*) Brdo nad akijem na teritoriju.
- 88-
"Zdravo, da si davni' pojiteiju,
Pradjedovskog rodjenog mi grada!
Zdrav izvore gorkosti i jada,
to ih zada svome tovatelj u I
Zdravo suzo od sviju
Kud li mi se djede tvoja
pojiteiju stari,
Gdje slobode , tvoje sad su dani?
Gdje su Zrinski? Gdje su Frankopani?
Tvoji davni, slavni gospodari!
- Ne zna? Pitaj ruevine one,*)
to jo danas gorke suze rone.
Danas ti je sputana sloboda,
Jer ne smije ravnim putem k moru,
se penje ,uz brdo i goru -
Sve do ddjela tvoga vodovoda,
Iz kojega ne smiju Hrvati
Sa pitkom se vodom napajati I
Opustjelim putem do Kvarnera,
Da ti mogu strojeve razoritI
Oko tebe sve zgrade oborit,
Gdje te s jutra do
Gdje ti ropstva teke lance kuju
l o smrti tvog hrvatstva snuju.
-----
Tako bih ti skinuo okove,
to ih gledam na sve strane,
mome da odlane,
Koji rad nepravde ove!
Ah, da mogu ... To su zelje puste,
to mjr mute, spavati ne puste.
Najmilijim ti mi gradom,
Na svom putu se k Rijeci,
Otudjeloj deder reci, '
Da mi j' srce jadom,
Da iz gorkosti sam pio,
Kad sam tebi pjesmu pjevat htio!"
*) Stari Trsat grad ,
- 89-
IV.
STADO.
Z avladala krajem sjeta, gusto sipi kia nagla,
Ode s vida stari Grobnik - u krilo ga sakri magla.
Ne vidi se Lubanj brdo, ni druge gore,
Sakrila se stara sakrilo se sinje more.
Tek polje osta, osta ko zrcalo:
Oko polja sela sjela, posred polja stado palo,
Stado pase do njeg milo poje slatke volje:
"Drago mi je, lijepo mi je to nae polje,
Kud se i pasiva mila moja - zlato moje,
Koja voli, koja ljubi samo mene - drago svoje.
Lij epa mi je, milo mi je to nae polje,
Oko njega silna brda, oko njega dolje,
Kud rijeka umi, kud Suica katkad juri,
Ko da im se do Kvarnera skorije uri ... "
Pjeva za njem Rusko, stada cunta,
Rep je steka objesio, ko da vae funta.
Kia sipi, a stado se bijeli ko to nigda prije,
Takve slike ljudsko oko jo gledalo nikad nije.
dunu i rastjera sivu maglu za planine,
A nad poljem - nad - velehna tad duga sine.
Ko da je i sunce jarko ljudskom oku zavidjalo,
Pa je opet nad gradinom - nad Grobnikom sjati stalo.
Da zasine jote ljepa, velebnija jote slika,
Kakvu samo gleda oko sa i Snenika.
Pred okom ti eno eno Krka, pa i Cresa,
Eno starca Velebita, to se digo
Ako ti se pogled oka spusti dolje u nizinu:
Na zrakam stado kao bijeli mram<;>r sinu!
- 90-
Ti ga prati svojim okom po pustome polju tome,
Jer je milo, jer je drago - hrvatskome srcu tvome.
Oj stani stani, nikom nije lijepo tako,
Ah, jer n'jesam drug tvoj i ja I - plakao sam. jurve plako.
Pjevao bih zlatu svome, koto i ti: "Ninanena ... "
A ovako nigdje mira, nigdje ni spomena.
Bio sam jo mlado, kad se na put u svijet dadoh,
Al sam svuda samo strado, jer jo svijeta ne poznadoh.
Pratila me uvijek tuga na svakome mome putu,
Ja proivjeh mnogo boli, ja upoznah gorkost ljutu.
Bilo mi je katkad tako, ko da mi srce
Sav svijet bio dui mojoj samo jedan uzdah
eto sam uz mutnu Muru, na obali bijah Drave,
Gledao sam velji Dunav i valove vidjeh Save,
Al i tu se ko da sluam
Koja umi toli, dok sloboda arka sine I
Oj stani, stani, blago tebi kod tvog stada,
Sretna li je uza tebe drugarica tvoja mlada,
Vedra li je vaa pjesma ko jutarnja zora rana,
Jer vam nije jote dua crnim svijetom otrovana .
. Sretna li su srca vaa, im mir ne muti,
Da o ropstvu roda poje - vaa dua ni ne sluti.
Oj blago tebi, da je samo meni tako,
Pjevao bi pjesme ne bi plako I
Al ovako - stado moje - svaka pjesma boli,
Stih za stihom iz srca se ko ranjena krvca proli.
Oj blago tebi, jer si sretan kod svog st?da,
Teko meni, jer ,me bije gorkih, tekih jadal
Sluao sam umjet rijeke - to je bio:
Suze to su, jer je silnik - rod hrvatski zarobio ...
- 91 -
V.
RADOVANJE.
Rada bih se radovao i ja,
Ali sjeta srce mi
Oko mene vlada tuga tija
Moja dua skoro uvijek
Kada drugi raduju se ljudi
Ukradem se njima iz sredine,
Te poljem duh moj bludi,
Gdje j(:spomen slavlja domovine.
Tu mile slike stvara,
U bajnosti prolost svetu,
A ja.',molim kao kod oltara,
se svetom amanetu, -
roda spomeni ku,
to nad gore se die,
A slui nam na ponos i diku,
Jer mu slava sve slave prestie:
To je slava polja,
Gdje jo danas strai Grobnik stari -
Trajni svjedok onoga pokolja,
Kad padoe Mongoli, Tatari;

Potukoe i nj egove
Jer Hrvatsku stigla b'jae rana,
Slobode joj ponestade svete I
- 92-
Nad tim krajem, vrleti Snenika
Digoe se nebu pod oblake,
A s tjemena gordoga Stranika
Dohvatit - misli - sunca trake.
Tu se diu litice Proslopa,
Diu vrsi Lubanja,
Digoe se na hiljadu stopa
K nebu, - misli - sunce im se klanja.
Nedaleko .Kraljevoga Vrha,
Gdje Gorniki k nebu uspeo se,
A gdje sto put vrat svoj skrha - -
Oku milo polje prostrlo se!
Prel'jepo mu narod dao ime
Prozvae ga svoje "Radovanje"G)
Kroz vijekove ponosi se njime,
Jer narodno to je milovanje!
O njem narod
Koje su mu kao vjerovanje,
Jer tu pade, k'o od Bojeg
Tatar, kad bje na Grobniku klanje ...
Sva se vojska k Radovanju sjati:
Radovanje, - veselje - nastade,
Pobjedu su slavili Hrvati,
Jer mongolska sila tude pade.
Od Kanove vojske mnogobrojne,
Nitko iv , se ne povrati,
Tek ostae uspomene bojne,
Koje se vazda spominjati.
Tu je Podboj, tu su Pobojita,
Podkivalac tu je i Okraj,
Tu su sveta Hrvatu Grobita,
Gdj e zastava slave se lepra.
Tu"' Rakovci, gdje je Rako pao
Za vog roda slobodu i slavu,
Tu Podrvanj, gdje se Kres r'vao
I spasio svome kralju glavu.
Tu Ratuije, gdje su se ratili -
Hrvatskoga roda slavni knezi,
Tu gdje su se
Kako duman bez obzira' bjei. -
- 93 -
je davno, to se sve to zbilo,
Od tog danas tek su spomenici,
Ja i ti, vilo,
Jer nas vidi svilet u pravoj slici:
Slobodu smo izgubili svetu,
U tom kraju ja ju oplakujem,
Katkad mi se u poletu,
Da junake pale plakat ...
Tu sam i ja mnogo puta plako,
Proklinjao ruku zle sudbine,
Ah, da mi je samo umrijet tako -
Za slobodu mile domovine"
- 94 ---
VI.
TRSATSKOJ 40?P.I.
Bilo je to davno, davno, al se jote sada,
Jer djetinja pobonost mi od vajkada duom vlada.
bi mila moja za me uzela, .
Pa preko kala, Gospo, k Tebi se uspela.
bi oltarom, koto i ja sada,
Molila se Sinu Tvome ah, pobono srca rada.
Molio sam uz nju i ja, miljah, da sam u Tvom raju,
Jer angjele vidjeh Tvoje kako nebom poljetaju.
Tad pogledah na svijet dolje i opazih velje
Borio se ivot - na toj zemlji svuda, svuda.
Ja valove vidjeh velje ko brdine gore,
Vidio sam uzburkano, uzbibano sinje more.
Gledao sam, matao sam u mladjanoj svojoj dui,
Kako bjesni silna bura i kako se more pui.
Vidio sam bezbroj ladja kako bijes ih morski nosi,
Lomi jedra i krieve te jambore broda kosi.
Sluao sam ' mornara i molitve sluah svete,
Vidjeh borbu sa ivotom i pobonost i zavjete.
Vidio sam crnu enu, to kosu nosi,
. sto ivota, da pokosi.
I u takvoj u zdvojnosti, gdje je svatko straha zebo,
More bi se umirilo, a zjasnilo juno nebo.
Sinuo bi pod nebesim dalekoga tamo juga -
Lik Tvoj sveti, Gospo sveta, a krug njega sjajna duga.
Takvih slika vidjelo se mnogo, mnogo pod nebesi,
A i danas Hram Tvoj sveti jote mnoga takva resi.
rtve to su pobonosti hrvatskoga roda moga,
Zaboravlja koji nikad svoju vjeru, svoga Boga ...
- 95-
Bilo je to davno, ' davno kad sam tude mato tako,
Ali s tuge nisam tada, koto sada gorko plako!
Jer su tada u mom vrtu bujno cvale riloje rue,
A danas ih orosile mjesto inja biser-suze ...
' Ja sam danas pohodio Frankopanskog slavnogTgrada,
Gdje sam nao: pusti dvori, more suza, jada.
Krvarilo srce moje, zaplakala moja vila.
A u svetom u poletu slomila se krila.
Ubila mi srce sjeta, usahla mi tude
Rodila se s teke tuge i alosti tuna pjesma.
Iz dubine svoje due ja pozdravih puste dveri, .
Svaki kamen svaki tuan pogled moj omjeri.
Popeo sam se na bedeme i na kulu slavnu,
Duh moj nekud zanjeo me u daleku prolost davnu.
Vidio sam grad kneevski, kao da su carski dvori ,
l junake silne vidjeh sve u zlatnoj u odori.
Sluao sam sablje zveket po kaldrmi kako .
Vidio sam Katarinu u Kapeli kako
Uzdigla j e srce k Bogu mu se za svog vojna,
Da ga duman ne pogubi tamo posred polja bojna ...
Vidio sam Petra u pohode Katarini,
I slobodu vidjeh tude - ponos miloj
Ali ,kada prenuo me iz matanja
A preda mnom gorka sbilja sadanjosti nae sine
Bjeao sam iz Tvog grada, kao da me duman tjera,
Jer gorkosti u mom srcu dubkom bjae puna mjera.
Kod izlaza me pozdravio tudjin kleti,
Kao da je drznik htio, da me Novog sjeti ...
Jo sam bolan jauk i sjekiru teku
I stratite vidio sam i nevinu krvcu ...
Gospo sveta, Majko sveta, svih mornara zatitnice,
Naih slavnih spomenika na Trsatu
Ja te molim, Gospo sveta, u pobonoj svojoj dui:
Daj pomozi rodu mome, da to kleto ropstvo srui I
Daj Hrvatskoj snage dosti, da dumane sve istjera,
Sunce da obasja nae gore krug Kvarpera.
Nek zavlada jedna pjesma od Dunava do Triglava,
Jer i danas tuda svuda ivi naa stara slava.
Gospo sveta, Majko sveta, daj ostvari elje ove,
Hrvati Te Tvoji mole, Hrvatska Te Tvoja zove I
- 96
VII.
JA VAS PLACEM
J a vas brda i doline,
Naokolo rodjenog mi grada,
Ja vas mile
Gdje se dua tugom mi izjada:
Svoje divno izgubiste ime
Tudjinci vam narinue drugo,
Silnik kleti vam se narugo
grob va time I
Ja vas uspomene mile,
Mile mete vile.
Ja vas o izvori sveti,
Kojima se moj poji,
Moja dua s jednog k drugom
time, to ste moji:
Od Lenjaka do Belog Kamika,
Od do vrela Vranice,
Od abice na vrelo Vrbice -
Od gdje udinka.
Ja vas oj vi suza suze,
Amaneti sveti moje Muze I
Ja vas breuljci i gaji
I vas gorde kamene
Ja vas najmiliji kraj i
I vas moje sive Goleine.
- 97-
leti
Ja vas najsladja imena,
Vi kamene litice, vrleti,
I u zimi i u ljeti -
Mila mi je na vas uspomena I
Ja vas Kvarnaru,
Prodae vam ime na pazaru.
Ja vas Proslope, Lubanju
I Galice najljepa glavice,
Ja vas kroz i danju
Nad ili na StraniCe;
Ja vas oj Kruevo brdo
I Rijava kamenito moje,
Srce moje puklo bi na dvoje,
Da nt kao stanac kamen tvrdo.
Vae tjeme tvrdo, kameno je,
Ali nije, ko to srce moje I
Ja vas srce mi ne puca,
Niti dua nad vama ne zdvaja,
Vatra tinja ... Gle I gdjeno svjetluca
Sveti oganj hrvatskoga raja.
Skoro jakim planuti arom,
Zasjati brda i brdaca,
Zapalit hrvatska srdaca
Plam slobode svete pravde jarom I
Vratiti hrvatskome rQdu:
Staru slavu, i slobodu.
- 98-
VIII.
grudi ne od zime, od ljudske zlobe klete,
to no plete oko svijeta mree lai i klevete.
Zima mi je, bura pue i sa krovom drmlje,
Popadalo s drvlja samo stri golo grmlje.
Nesta pjenja u Vrbiku, ode slavulj iz svog gaja,
Crni pako stvorio se iz sanjarskog raja,
Crni pako u njem vrazi zaigrali svoje kolo,
Dua im je golotinja i tijelo im vidi golo.
Strana slika, grozna slika, groznije se hvata due,
A sanjarske misli moje u bezdan se ponor rue I
Pjevao bi, plakao bi, al ni toga mi ne dadu, -
Ne dadu mi vrazi mira, jer ga sami ne imadu ...
Oko mene mile sjene, u obliku uspomene,
Na njihovom svetom pragu vragovi se crni ene.
Grozna lica, crna lica, a pogledi plam
Od uasa dua strepi, srce misli da
Nemoj srce, nemoj tako, ta junak ni nigda plako,
Pa makar se iz tvog raja puta stvori pako I
Domovinu, koju ljubi, to je slavi tvoja pjesma,
Jer je tvojim idealom nepresahla sveta
Domovina tvoja mila - Domovina tvoja draga, -
Ne moe se oslobodit tudjeg ropstva, tudjeg vraga I
Nemoj srce, stani, stani, ta davno je suza,
Makar da ih ima gorkih i krvavih tvoja Muza,
Ali zato ne jer ni hora kucat prestat,
Jer jednom tvoje boli, jer tvoje tuge nestat.
Umiri se, srce moje, ta ti ima svoga Boga, .
Ta ti ima vilu svoju i jo mnogo, mnogo toga.
- 99-
Pusti vrazi nek vraguju sami si skrhat vrata,
U kaljui svojoj gmiu i dave se na dnu blata.
Pusti srce, stani srce, nek im savjest grizu crvi,
A ti eli za svoj narod dat i zadnju kaplju krvi.
Daj se smiri, srce moje, opet
Dan radosti stvorit se iz dananje crne
_ Opet se slavulj vratit i pjevat u Vrbiku,
Bit melem tvojoj boli, vili tvojoj bit na diku.
Pravica nad nepravdom u svem svojem cvijetu cvasti,
A lanci ropstva kletog sa Hrvatske tvoje pasti I .
Stani srce, nemoj cvast rue na tvom polju,
Utjehe ti nosi vrijeme i ljepu, bolju.
Umiri se, srce moje, tople ti grudi biti,
Istina podlost kletu i klevetu pobjediti I
ivlje kucaj, sretno budi, sloboda nam tija,
Nosi nam ju neumrli - Duh - Staroga iJenija.
- 100-
IX.
NAD BAKARSKIM JAZOM.
"Ne razumie pjesma zapoviedi . . "
P.
Oi, zdravo da si Frankopanski grade I
Tebe pozdravlja danas uzdah moj,
vilA - danas jade -
Moja ti Muza jada svoj,
U davnu prolost zaniev se te gledam,
Kako si bio slavan, ponosit -
Dumanu svome spreman prkosit -
A danas nad nepravdom bijedan I
Taj Jaz tvoj to je - vrelo gorkih suza,
Koje izviru mnoga
Nad njime danas moja Muza,
Jer dugo, dugo dan je I
Sloboda sveta, ko da otud bjei,
Jer otjera je ropstva bolan
Nastao mete, tudji bije -
Od tuge, jao, koa mi se jei.
U tebi negda pjevale se pjesme,
Gradio tu je pjesnik" Vertlec" svoj,
Al rodoljublja usahle nam
A to je danas dubok uzdah moj.
Tvoj pjesnik Fran te okitio
Jer svetih Muza bio si uzor,
A danas tude vilin zbor,
Jer mraz je pao na nae.
- 101 -
Nemoj se to sam ovdje plako,'
A ja se na na Grobnik grad,
pak opet posjetim te tako -
Bog dao nao a ne jad I
Pjevao bih ti rodoljublja ode,
Ne klonulosti elegije,
Al nemam gdje ljubavi nije,
Jer ja sam pjesnik - pjesnik sam slobode.
Moj grade zdravo, zdravo do vidjenja I--
Jo jednom moje pjesme glas,
Moje mi i tvoga kamenja,
Ako sloboda jo ne s blii nas.
Sveti zanos domovinske
Pregazit jote jednom ovaj Jaz, -
Rastopit se ljute zime mraz,
Koji je pao na vilinsko I
102 -
X.
"
HARAGLIJE.
(ID
P osred sela skupie se ljudi,
jer u selo dodjoe
Tuan narod zgraa se i .
to iz sve mu se
Svako veli: "Toga bilo nije,
tivra nam je nego prije I
Sve za porez morat dati,
jer je svako lanje ljeto bolje,
Gospoda namet nametati,
A to sve nas i bez noa kolje.
Sve je bilo. al tako nikada:
Porez raste, a mjesto, da pada I"
"Kravu su mi izvukli iz tale I" -
jadikuje Mare, -
Franka veli: "Bogme nema ale --
Pretraie sve ormare,
Odnesoe s' kreveta jastuci
Onoj jadnoj Draganovoj Luci".
Kata "U mojoj je tali
Zatvoreno bilo jedno prase,
unutar provali
Iodpelja sve ufanje nae". -
Pepa veli: "A moje su guske,
Ko streljali iz puke I"
*) zove narod ovako.
- 103-
janko "U mojem ormaru
Imao sam samo ' jedne
Uz njih jednu harmoniku staru
i to po
Pa u nastala mi tuga,
jer nemam svog veselog druga.
Harmoniko, razgovoru mili,
Kroz godine bijah sretan s tobom,
Sad moradoh predati te sili
I plakati nada tvojim grobom I
Rekoe mi: "janko, tivru platili, -
"Nemam I" - rekoh - "tko novac dati?"
Tako eto - kroz vie tjedana -
Kukala su sva sela
Nije bilo nijednoga dana, .
Kad e nije
A i danas - kao biser -
Moga roda suza u njoj blista I
- 104 .-
XI.
NA RUEVI NAMA RIJEtKE 40MILE.
P ero zape, a pamet mi stala,
Ne vara me srca slut ni dua r
Uho moje tudju pjesmu slua,
Jer je naa svuda zaostala,
Nitko vie da se obazire,
Gdje na'm silnik hrvatstvo zatire.
Moga roda, gdje ste slavni sinci,
Krov nad glavom otee nam r
Hrvatskoj nam nema spasa,
Ako Rijeku otmu nam tu dj inci r
Tu je Kvarner - srca naeg bilo:
More, to nas sa svijetom spojilo.
Jur je kasno, al prekasno nije,
Prenite se, na obranu stante I
to vama Petrarca i Dante?
Vam je svoje od tudjeg milije.
Na Harmici, Paladi i Rovu -
Oborite himbu tUdjinovu.
Preko vaeg negda slavnog Stara
Juri sada ulica nCanova",
Putokazi - samo tudja slova -
Ne kak' se zvala stara.
Hrvat gleda, pa se samo
"Krov nad glavom otimlju mi ljudil"
- 105-
Zar su ljudi? Ne, to ljudi nisu
tudjega imena!
Crna na nj ih svaka uspomena,
Jer himbeni, pokvareni svi su.
Stani, vilo, posestrimo, stani,
Te zanosom svete pravde plani.
Preko stare hrvatske Harmice
Sad se "via Bell'aria" penje,
Proplakalo drvlje i kamenje
Nae slavne Kozalice !
Jer hrvatske lomile ga ruke,
Harmica je plod hrvatske muke.
"Sokolu" se svaki trag zameo,
Nigdje nema spomena "Kirinu",
Zatrpae ime i "Sloginu" ,
Koj' jur u bijegu smeo,
Kad bi doo na Rijeku,
bilo - u srednjemu vijeku.
Dearnicis, Giordano i Gali,
U svakom se skoro kutu
Pobjedosno izbuljili
Jer svladani Hrvati su pali.
Svuda, svuda bane se tudjinci:
Galilei, Galline, Da Vinci!
Slava njima, slava plesnicima!
Sa pijetetom spominju neka se,
Vremena su takva - "svaki za se"
Vlada geslo medju smrtnicima.
Pak kod svoje vi ostante:
Leopardi, Carducci i Dante.
Vilo moja, sve to preko
Opazilo moje suzno oko,
Posjeklo me u srce duboko,
Kako nije opisati
Jer preslabe jesu slova mrtve,
Da opiu sve - jur pale rtve.
- 106-
Svud se samo tudje ime
A naemu nigdje nema traga,
Svuda pa,nde doseljenog vraga,
to u naoj sad se
to bje nae, sve se sada brie:
Zadnji spomen hrvatstva izdie.
Gdje ponosno stajao,
Tu se Rijeci nametnuo Dante,
Svete Muze, mante me se, mantc,
Puklo mi je srce ... Jao, jao I
Da ne gledam takvo otimanje,
Svog hrvatskog roda umiranje ...
- 107-
/
OPROTAJ.
o prostite, kamene
I ti stari I-
I vi polja ravnine
I ti Zrinski grade na "Majeru".
Oprostite, potoci i vrela
I ti drago u Kvarneru more,
I vl moja raztrkana sela,
to vas oko gleda s gore.
Oprostite, brda i doline
I gajevi, gdje pjevam i matam,
Oprostite, mile
to se s vama ovako opratam I
Htio sam vas pjesmom pozdraviti
zanosno bez tuge,
Ali jao, nije moglo biti -
Sjajne mi se razplinue duge I
Olujine navalila sila,
Ljut sjevernjak prek Krueva dunu,
Moje Muze slomie se krila -
Prevalivi - tuge punu.
Oprostite, to se zbilo tako,
Te sam opet plako I
Oprostite, pradjedovi slavni,
to ste za Dom ovdje krvcu lili,
Oprostite spomenici davni,
Jer Hrvatskoj ponosom ste bili:
*) Visoke one litice nad cestom, to vodi preko Krueva u Orohovo
- narod zove
- 108-
Trsat grade j ti moj
l irelj in grade i ti Bakru stari,
Kastav grade i ti Kraljevice - -
Svim vam duman istu kau vari t
Oprostite, to perom ne mogu
S zemljom sravnit vae dumanine,
Al svejedno hvalim milom Bogu,
to ste udo jedne domovine t
Eda Bogda i -
Dan slobode - da nam svane sretno,
A ta naa domaja Hrvatska,
S baci svoje ropstvo :
Nek poalje vraga preko Drave
Ne treba joj nikakva tutora -
Od Triglava prek Kupe i Save -
Naa slava ori - preko morat
Raduju se sa oblaka Muze
I ja s njima, ko da sam na piru,
Al svejedno oblie me suze,
Jer je sve to samo na papiru,
A u praksi, jao, mili rode,
Rob si tudji, jer nema slobode t
Oprostite, moje male,
Gdje sam bio ko u domu svome,
Du sve ste popadale -
Al svejedno u srcu ste mome t
Morao bi mnogo toga
Zahvatiti dui u dubine,
Al iz srca stane krvca
Kada vae sjetim se sudbine.
Oprostite, Proslope, Lubanju,
Moj Strij ine i ti Goleino t
Prosti i ti mome jadovanju
Mila moja i draga
Slatka li su ta vaa imena,
to su vam ih pradjedovi dali,
Blagoslivljam vazda sva vremena,
Otkad Hrvat ovdje pali t
Kandilo mi nae jote gori,
I uz more i na
Na i na gori,
Po Kvarneru, a i na
A ja gledam, jer naa
- 109-
mi se od Dunava
Ponos je to-svakog
aliboe, to nije i I
jer njom duman nau zemlju dijeli,
uz nju "tromedjae",)
jadan Hrvat preko mora seli,
A nam tudjin grabi, to je nae I
jao, rode, dok je tebi tako,
Ne se, to sam i ja plako I
*) Tik uz nalazi se tromedja:
- 110-
[ R A Z N E P J E S M E. ]
- 1tl -
PJESNIK I SVIJET.
PJESNIK:
Vila moja, katkad mislim, kao da sam kralj kraljeva -
I o raju nevidjenom moja dua mata i pjeva t
Katkad opet mi se, da srce kucat stati,
Jer od tuge neke gledam sav svijet umirati.
Vilo moja, katkad mi se sivi kamen zlatom
Sa Krueva gledam srebro mjesto vode u
Katkad gledam, vilo moja, stare kule na Trsatu -
Pokropljene krvlju svetom, drugda opet sjat u zlatu.
Vie puta stari Grobnik od miline sav se sjaji,
Katkad opet sa njega mi dodju bolni uzdisaji t
Na polju katkad gledam svete spomenike,
Drugda tude iz prolosti redaju se tune slike.
Sve me sve me boli, nigdje, nigdje mira nemam,
oplakujem, te im pjevam.
Progonjene rado grlim, - mislim - svi su ljudi,
Sve bosjake i prosjake privio sam jur na grudi.
U crnome ropstvu kukam, i jo pjevam o slobodi,
U daleku neku luku ideal me jedan vodi t
Al je more uzburkano, svud se pjeni na obali,
A moju dragu nose bjesni morski vali ...
U svom srcu sav svijet nosim, a svijet nema srca za me,
Onaj, kom' sam pjesme pjevo s zahvalnosti proganja me.
Na mom putu svuda trnje s srasle moje staze,
A dumani moga roda svud slobodu svetu gaze t
Kada gledam sirotinju, gdje od gladi kruha prosi -
Srce moje zakrvari, oko moje se orosi ...
Kada vidim malo dijete, to ga broje medj nahode,
Tad mi neka tajna tuga kao noem grud probode.
- 113-
Ako vidim starca siijepca kada
Potresen sam do dna due, dao bih mu svoje
Kada sluam, gdjeno majka oplakuje svoje,
mi se, da to vade iz grudiju srce moje.
A kad gledam nastradale u bolnice prenaati,
Vilo moja, ja od bola ne mogu ih ni gledati I
Kad na dugom putu gledam hromog starca drven-nogu,
Ajmeh, vilo kako mi je, ni opisat ti ne mogu ...
Ako lanca zveku, kad tamnice kriplju vrata, -
mi se, da u ropstvo vode moga brata,
Kada gledam pravdu krojit, paragrafe kad se -
Tamo, gdje za svaki i dokaze pravda pita -
I svjedoci kada krivi pred svijeta lau
Makar svjestno, nita zato, jer moraju da dokau I
Tada mislim, vilo moja, odprle se grudi meni,
A u srca moga sakrili se prevareni,
I tad dodje drznik neki, te "Ovaj srca nema,
A ja - kad bih samo htio - skrhao bih mu vrat posvema".
Eto, tako bezdunici pred cijelim svijetom
Al njihovo srce zato ni od moga nita I -
U tom vilo moja, elim da se srui,
Nae more u Kvarneru, da presahne, da presui I
Da dumani krvni nai, ne dolaze nam u -
Otimat nam ime sveto i izpijat krvcu -
U Kvarneru - ja bih reko - da je bila moga roda -
Pokopana za sve vijeke: "Zlatna i slobodal"
Jer tud plove tudje ladje, zastave se tudje viju,
Dok se nae na Kvarneru ni pojaviti ne smiju.
Naim morem tudjin brodi, a na brod je na dnu mora,
Dok je tako - daleko je, - slobode i zora I -
Ded mi reci, vilo moja, zat me sve to tako dira?
Ded mi reci: "Zato nemam na tom svijetu nigdje mira?"
VILA:
Moj to te boli sve sve tebi
Al tada tvoje grudi pritisnuti jadi
drue, nemoj tuit, obustavi i suze,
Ti si pjesnik I Kod koljevke bratile se s tobom Muze I
I sad nosi kri svoj teki, nigdje, nigdje stati,
Jer kada se rodi pjesnik, je umirati I
- 114-
KUDLAK.
V
Petra sin jedinac Pavo
Bio surov i pogleda stroga,
U selu je ljude izbjegavo;"
Pa se reklo, da ne ljubi Boga.
Nitko mu se oprijet ne usudi -
Svak se boji njegove osvete:
Djeca pred njim podbrusuju pete,
A od straha kriaju se ljudi -
"Svojim okom ne nakodi,
jer si Kudiak, 1) Bog nas oslobodi I"
Ako usjev unitila,
Ako krave izgubile mlijeko,
"Kudlakova tu je ruka bilal"
Ozbiljno je svak u selu reko.
Ako kome crknule su krave,
janjad mlada ili bijele ovce,
Ako kome ukrali su novce -
Ljudi vele: "To je Kudlak Pave,
On i kroz
jer se stvori muhom usred
Pavlov otac - kad ovo -
Bio skren, kao da
U grudima neto ko olovo -
Sapinjalo uzdah
Bilo mu je ao za jedincem,
Kog je tako zamrzilo selo,
ig sramote tisnu mu na telo,
jer ga dri Vjetica ljubimcem,
. A Pavo se nikome ne smjei,
Mrzi ljude, te se time tjei.
- 115-
Krsnik Luka Grguru,
Da je mladi Kudlak pravi
I rodio, da se u mjehuru
8
)
I sa znakom na glavi.
Nijedna ga puka ubit,
Dok znak nosi pod kapom -
Glogovim
8
) ga tek probosti tapom -
Jest - navijek ga pogubit.
Valja, da se iv ne Pavo -
Pod laloku!l) zabiti' mu
i tamo u devetom selu
se, da Pavo sam nije,
Govorili na svakome Sijelu,
Da se kroz sa Krsnici bije.
Svaka njemu poznata je triga,
Jer on s njima na

plee,
Al mu kape nikad ne otee,
on njima daje briga.
I Coprnjak od njeg svak se plai,
Jer da Pavo kroz metlull) jai.
Nekog dana doo Krsnik Luka,
Te dojavi Pavlovome ocu,
Da je tamo ispod brda Kuka
Mrtav u umi Leskovcu I
sav je ogrezo u krvi -
mu se, da je Pavi
Teke rane imade na glavi,
A on mu ih povezao prvi:
Mislio je, da ranjenik die,
Al ga nema medj' ivima vie ...
U jedan mah selo bje pod Kukom:
upnik, i biljenik Mile,
Krsnik Luka juri grobnim mOkom,
A gospodu - rek bi - nose vile.
Moja naao pod bokom
Teku ranu, to bje smrti kriva --
se, to se tude sbiva - "
Poto vidje pod lalokom:
Pod kaljeni prerezane ile
su groznih muka sile.
- 116-
Tuan dojam - na pametne ljude -
dogadjaj krvavi,
Sijedi starci svi se
Kako Pavo nesretno zaglavi.
"Tako svre ivot svi Kudiaci I"
Nesigurno Krsnik Luka, -
upnik veli: "Opsjena je puka,
Tvom Kudlaku vjeruju ludjaci I"
Mile veli: "Probo ga Jurica,
Da batini imetak svog strica ... I,
Tu gospoda jur istragu vode:
Presluali svjedoka stotine,
Al ni nitko znao poto ode
Jadni Pavo Kuku pod visine.
Bilo tude i vike i
Starcu ocu od tuge sa -
Od boli ga spopadoe -
Odmah, se nala
Kojom Krsnik probadao Pavu
Prije no mu probi glavu.
Kad su Pavi pregledali ranu
Od prisutnih nitko ne zamjeti,
Da se Krsnik okrenu na stranu
Nemogavi podnijeti.
Drugog dana pokopali Pavu -
Jadnik bio sujevjerja rtva -
A sutra nali oca mrtva:
Na kri Pavlov naslonio glavu.
Nije mogo podnijet gorke boli
Za Krsnika sad se Bogu moli.
117 -
DESETI BRAT.
N ad gdje se diu Frankopanski slavni dvori" )
U blizini sinjeg mora, gdje Kvarnera val ubori;
Nad ponorom starog aklja
H
) u blizini Zvezde brda,
Gdje su pasla od vajkada hrvatskoga roda krda;
Na kamenu, gdje jo pie zlatnim slovom: "Banska vrata"/")
Kroz koja se sputa k moru i "Lujzinska cesta" zlata;
U tom kraju, gdje kamenja sivog ima tako mnogo,
Da bi lako Kvarner sinji zatrpati njime mogo -
U tom raju ubavo se jote danas selo vidi -
Posjelo se kao s truda na kamene gole hridi,
Kao da od tekoga od ivota,
Jer ga borba za opstanak jur teko smota:
U tom selu Jelu svi su

zvali
Nadimak taj u davnini neznam zato su joj dali I
U te Jele - ljudi vele - devetero djece bilo,
Kada joj se ko za i deseto porodilo.
se po - od Lubnnja do Vratnika -
Da je Jela sad rodila jo Krsnika/1)
Koj' biti majci a ljudima spas donijeti,
Jer da je to jedne majke jednog oca sin deseti.
Svi su ljudi proricali Jeli novu,
Jer da blagostanje svaku majku Krsnikovu.
Krsnik rasto, a majka ga brino, milo tetoila,
A u svakom razgovoru ljudima bi govorila:
"Gledajte ga, krasan li je I krasne nu mu sjajne,
A na desnoj ruci nosi Krsnikove tajne I
Rodio se crvenkapom na glavi mu ona bila,
Te boginja ga kod poroda poljubila.
Svake o na

hvata trige/
ll
)
A ja ivim bez "Uroka"20) i bez svakidanje brige.
- 118-
Ne bojim se slabog oka, Vjetice mi nit ne mogu,
Moj se Krsnik po sve moli za me svome Bogu.
Moja krava ima mlijeka, moje oVC(! daju sira,
A Malikj21) i Kudiaci moraju mi dati mira.
Moje dijete ne "natrapa" - nogom stat' u "Zdelu",
Desetog se brata boje i u gradu i u selu.
Moja polja itom rode, blagoslova puna
Vinogradi rode vinom, jer im nit ne moe
Ne bojim se zime, nit se ljutog mraza bojim,
Sve Kudiake, Coprnjake sinom svojim I
U mog sina on je nosi kud se gane,
Od udarca tekog njenog svako gine, svako pane:
Mriju trige i Vjetice i Maliki i Kudiaci,
Od nje ginu Mrakj22) od nje ginu -
Zavidjali ljudi Jeli, poznale ju sve Krsnice,
A o bratu desetome se . ..
Kad bi tkogod "natrapao'" - nogom stao trigi u "Zdelu"
Tad bi s mjesta potraio Krsnikovu majku Jelu,
Neka moli svoga sina - Desetoga brata,
Da "Uroke" mu odtjera: da u vode gata ...
Tad bi brat deseti i donio oganj sveti:
Proklinjao svijet taj kleti, to se dao tako speti I
Uzeo bi vode, a u vodu oganj baca,
Te nad vodom tako moli ko kod mrtvaca.
Natrapalac nijemo gledo, a Krsnik ga kriat stao,
Ugljenom mu posred lica znak napisao.
Onda bi mu strogo reko, da se vodom rie umiva,
jerbo da se u tom kriu sva sakriva.
Voda kria ne smje isprati sam mora
Tad i boli nestati, a "Uroki" uminuti".
Krsnikova rasla slava s dana u dan bila
Srebra zlata bilo dosti - pratila ga kuma
Sa svih strana krug Kvarnera dolazili ljudi k njemu,
A on svetom vodom i pomae ba u svemu.
jedan dodje, da mu izgubila sasvim mlijeko,
jer da ju je susjed Jure "Urocima" kletim ureko.
Drugi doo, jer mu sina kroz sve Mora sase,
A pak. jer ga trige i Vjetice svuda plae.
pak, jer mu neda njegva Liska vie masla,
A peti je zato doo, jer nevolja - da ga snala.
Doo esti, jer ga more kroz sve crne sanje:
Radosti mu ponestaje, zdravlja ima sve to manje.
Sedmi veli, da mu koke sve bez kore nose jaja,
A osmi pak, jer od nekog tajanstvenog straha zdvaja.
- 119-
I deveti doo "Dijete mi je "natrapala" -
mi se, da je svojom nogom trigi u "Zdelu" stalo ... "
Tako ilo sve to dalje, te Krsniku rasla
A u Jele bilo zlata puna I
Nosili su krompir ljudi, nosili su ljudi ito,
Davali su sve Krsniku i u novcu jote mito.
Nosili su masla, jaja, nosili su sira i mlijeka,
jer bijahu uvjereni, da im Krsnik daje lijeka.
se od Krsnika, kako mu je qlka,
jer spaava svima glave': t ja od djeda do unuka I
Ilo tako kroz godine, dok ostari
Kojoj bijae teko, teko dijeliti se od svog sinka ...
Umrla je ostavivi iza sebe mnogo zlata,
Al i odnijela Luke - Desetoga brata.
Nekog dana doli ljudi, da im opet Krsnik gata,
Al su nali kod ulaza zatvorena vrata.
Pitali su: "to se zbilo? Kud se djeo Krsnik Luka?"
Ali im je neko reko: "Dostigla ga pravde ruka.
se, kad je ono zaglavio Kudiak Pavo,
jer mu netko udario pod laloku donju
Nitko nije pravo znao, to se ono s Pavlom zbilo,
A jo manje kako li se to umorstvo dogodilo.
Krsnika je grizla savjest, trpio je strane muke,
Uzalud je na molitvu puta sklapa ruke I
Poao bi na grob Pavlov, da tude molit Boga,
Ali nije ni tu nao ba ni trunka mira svoga.
Kad bijae muke dosti, a pritednja potroena -
Blizu groba Pavlovoga - nali su ga objeena ...
- 120-
DODJI MI, DODJI .
D odji mi, dodji, pjesnik Te e k a
Da Te privine na svoje grudi!
U njeg .. Ti, vilo, postelja meka -
Ranjeno srce - koje Ti nudi.
Dodji mi, dodji, pjesnik Te moli,
Da mu se vine na strune tanke,
Ocean suza i gorke boli -
Pretvorit e se - u slatke bajke.
Da Tebe nema, pjesniku krila -
Oluje bijes bi - slomio laka I
Dodji mi, dodji, draga i mila:
Sanjarska sliko, dodj' sa oblaka I
- 121 -
NAA ADA.
Bila je lijepa naa Ada,
Jedina i .. mami nada I
radost i ufanje,
Roditeljsko milovanje.
Sve u selu: - velo i malo
Adieu imalo,
Jer je naa Ada bila,
Ko lijepa i mila.
Cijelog sela djeca mala
Oko nje se kupit znala,
A angjeli s neba mali,
Nad glavom joj poljetali,
Pa bi s neba znali
Da ju otmu mami i
Nekog dana pola Ada
Ko u kolu rada,
Al se nujna vrati mala,
Pa se majci tuit stala:
"Mamo moja, draga i mila,
Mene neka sila -
U grudima jako stee,
. Pa mi dah i govor vee,
Da ne morem ... me, mamo,
Jer me davi kaalj samo".
Tuna mati se skameni,
Strepi: blijedi i rumeni,
Pa miluje svoju' nadu,
U postelj stavi malu Adu.
Doo pa ga alj e
Po u grad valje;
- 122-
Dodje pa govori,
Da ga neka slutnja mori,
A sam nije znao reti,
to je Adi, to joj prijeti.
Pita mama, pita
"Kakva bolest?" - on
Da opet sutra -
Sa dva druga od
Pa skupa konferirat,
Ako treba operirat.
Kad je opet sutra bilo,
Cijelo selo uranilo,
Pa - puno jada,
Dok doli iz grada,
Koji nit sad to su znali,
Nit su Adi zdravlja dali.
mama
I Adica sama,
Jer ju strana bolest mori,
Pa od muke ognjem gori.
Majka s teke tuge zdvoji:
"Kud odoe sanci moji?
Kud odoe mile nade?"
- Nesta ih sa zdravljem Ade l
Prolo dana nekoliko.
U svekoliko,
A u toj golemoj tugi
Opet dodje drugi,
Pa pronadje zat je
Zapalila joj se I
- Jao ljudi, na sve strane,
Vidajte mi teke rane I
Ne moj Boe, svijet mi strti,
Izbavi mi dijete smrti I
Tako
Koja sve svoje: dati,
Da se Adi zdravlje vrati.
Ali jao, zvone zvona,
Krajem ori tuga bona I
S jedne se
Netko bolno jadikuje;
Iz te nesta
U njoj gore smrtne I
- 123-
Mnogo oko
Medju njima -
Prerano se ugasila:
Umrla je . Ada mila ...
Sjatilo se mnogo ljudi
Svak se pita, svak se
,;Zar smr!i je to bila,
to nas je tu sakupila?"
Zvona zvone, narod moli,
brijeg ori i kroz doli,
Samo jedna tuga v,ela
Pritisnula srca cijela.
"Ajmeh, jao, dobri Boe,
Nau Adu u grob voze I"
drenovska zvone ' zvona,
krvare srca bona;
OkQ' groba': svi se skupe
Tamo posred kamne Rupe I
Sve je tiho, sve je pusto,
Svaki kucaj srca susto,
Samo kako moli
Mlad Teke boli I
A kad - mili Boe
Lijepo zborit barba .l oe:
"Nesmiljene smrti sila,
Ado, nam Te ugrabila I
Nije danas pokosila
Stare trave, i kukolj,
Nego mladog cvijeta pupolj.
Ado, duo, dijete milo,
Svima si nam drago bilo,
A da nije bilo tako, .
Ne bi danas svaki plako.
S Bogom, Ado, dijete milo,
S Bogom moja mala vilo I
Prije neg se zazeleni
Zelen-trava humka Tvoga,
Neka opet Te zamjeni
Darak dobrog Boga,
Koja Tvojim roditeljem
Zamijenit tugu sa veseljem I
S Bogom bijela golubice,
Odletjela sa zemljice U
N ek Ti bude mila raka,
- 124-
A hrvatska zemlja laka.
S Bogom Ada, duo mila,
Ti si pravi angjeo bila,
A angjelom - to svi znaju
Mjesta ima, samo u Raju,
Zato dodjae sa neba,
Jer na nebu Tebe treba I
Tu imat mnogo druga,
Na zemlji je samo tuga,
A u Raju, Ada mila,
Imati ce zlatna krila,
Pa s Rajem poljetati
I krilima trepetati.
S Bogom Ada, milo dijete,
Moli za nas Boga i Svete I"
R i j e k a, na Duhove 1910.
- 125-
qROBNITINA.
Hodi, vilo moja,
kroz gorje i dolje
Sa mnom na
nae slavno polje I
Tu
vidjet spomenike
Iz slavne prolosti
bojovite slike.
Vidjet, gdje Grobnik-grad
na brdacu sjedi,
A polje
sa ponosom gledi,
Jer ga s njime veu
uspomene davne -
Borbe za slobodu
iz prolosti slavne.
Vidjet gdje
strau strai
I kako su
pod njem pali vrazi,
Ajdmo, pjesmo moja,
gore uJeruzalim,
Da kip
pred tobom razgalim .. "
Stanko Vraz.
Koji zadadoe
svijetu straha toli
Pod stranim imenom:
Tatari, Mongoli.
Vidjet gdje Rako
Bogu duu dade,
Kad Batu-Kanu
silnom smrt zadade.
Rad prerane, tune
smrti Rakoove
Narod Rakovcima
sav taj kraj prozove.
Vidjet gdje djeda
kosti,
A potomstvu slave -
gdje ostade dosti.
Vidjet gdje strana
bitka bija bita,
Danas od povjesti
jest kruna savita.
126 -
Naokolo polja
bijela sela sjela,
Sto bojnih imenA
oko jednog
Tu Soboli sjede
uz polje,
Pa svijetu
_ uvijek dobre volje,
Kako su se tude
Kresovi vojnici
ponijeli
s Mongoli u bitci.
Od tud nedaleko -
kod sela -
se starci
i ene i dica,
jer jo ne vidjee
takovo pokolje,
S kojeg zakrvari
sve polje.
Od tuda i ime
njihovo Soboti,
jer su se s Tatari
i Mongoli - boli.
I Suica rijeka
krvava je bila,
joj seka
bje zakrvavila I
Potoci su tude
tekli ljudske krvi,
jer tu Hrvat vraga
Europe smrvi.
Od sela Ratuije
do sela Lumbardske,
Pucale su grozno
lumbarde tatarske,
A starci i
u boju su bili,
Pa su se s.a stranim
dumanom ratHi.
Tamo, gdje je danas
Podkivalac mati
Hrvati su svoje
konje podkivali,
jer su ih trebali
u tom stranom boju,
Da obrane kralja
i djedinu svoju.
Tu Podrvanj sjedi
i gleda,
Te od srca rado
zareda,
Da su pradjedovi
tude -
Mongole, Tatare,
te se porvati I
Od rvanja toga
bjae krvi more:
Od Banje pak tamo
sve do Podotpore.
Taj se kraj jo danas
zove Podotpora,
jer se tude bila
bitka bez odmora.
Gdje pak Podboj lei
i mjesto Grobita,
Palo je junaka
Hiljadu i trista,
Zato se to mjesto
Grobitem prozvae,
jer pale junake
tude pokopae.
- 127 - -
Od Banje pak dalje,
gdje se Podhum zlati -
Banovali jesu
banovi Hrvati I
A od sela Svini,
pa do Buzdohanja
Bijae bojni stan
silnog Batu-Kana.
Al su ga kod Svinog
svinuli Hrvati,
Te mu buzdovane
dae pokopati.
Pa jote i danas
posred kri ove -
Cijeli taj kraj narod
Buzdovanom zove.
Od mjesta Okraj,
pa do Pobojita,
Kupiine vojske
bijahu ognjita.
Na Kraljevom Vrhu
okrunjena
Kraljevao je kralj
svih Hrvata - Bela.
Sa brda: Stranice,
Kopice, Koraa,
ga silna
Rakoeva straa,
Pa do tad oholom
pobjedniku Kanu
Kod Grohova zada
Kreko smtinu ranu l
Jer mu posluila
tude nova,
to uspije sruit
kod Grohova.
Kralj se bijegom spasi
na drugoj obali,
A Rako drugi dan
svom silom navali.
Hametom
vojsku Batu-Kana,
Al je i sam smrtnih
dopanuo rana.
Njegova n1 slava
izginula s njime,
Jer su mu Hrvati
ime I
Svaki pedalj zemlje
krug polja,
Hrvate
onog stranog boja:
Kada su Hrvati -
sinci slave stare
Hametom potukli
Mongole, Tatare!
- 128-
PJESMA SA KOSOV A.
Eto dana sa Balkana
Novog sunca traci k nama siu:
Plakali smo dugo za slobodom,
Koja nam je sada tako blizu!
Junak Marko jai arca konja,
Topuzinu teku dohvatio,
Pa u ta mjesta donja -
Gordi li je u tom bio.
Zovnu Marko Starog Jug Bogdana
I njegovih devet
Zovnu Marko bana
I junaka Milo
Zajedno su poli na Kosovo,
Da osvete svoju prolost svetu,
Da proslave ime Duanovo -
U svom rodu i po cijelom svijetu.
Divno li ih bilo pogledati:
Naprijed Marko junak topuzine,
Kojom istom par puta zamlati,
A sloboda na Balkanu sine I
- 129-
l
, 'I
j
PETAR LONGAR.
v
Sumi more o obale bije
Ispod drevnog gradskog tornja,
Sva obala: i donja i gornja -
Krug Kvarnera mrmoreGi vrije I
more, valovi bijesne, .
Jedan drugog gura - o kraj trijesne.
More umi, sam djavo njim mlati,
Vrije ko da crn ga pako srka,
Silna Rijekom danas vlada trka -
Sav se narod k jednom mjestu jati:
Boljar, prosjak, ene,
mole Boga na ulici.
Leti apat od usta do usta
S groze ove, koa ti se jei,
Od uasa mis'o dalko bjei -
A dah due, - kucaj srca susta,
Jedno sto oltara stvara
Sav puk od Petra
mlade sred trga -
Igrala se kamena s ramena,
Kratila si dosadnog vremena,
Kolovodjom bio Grga,
Koji skoro zapovjedat
"Igrat na kamene
- 130 -
Ta je igra za nas funogo ljepa,
Nego bacat s ramena kamenje,
Pod teinom mnogi stenje,
Jer su ledja od kamena meka,
A svi nismo junaci na muci,
Nit' jednaki na desnici ruci l"
Sretna mlade igru prihvatila,
Pa uz radost iznova
Bacale se kamenite
Dok je sretna ruka dohvatila
Ono malo srebrnog sitnia,
to izgubi igravac Juria.
Tako ilo redom mnogo puta,
Dok je okrenuo vjetar,
Pa gubiti stao Petar
Do tad sretna igralica ljuta,
Koji svoje namrgodi,
Kada cilja ne pogodi.
Pokraj trga bio kri drveni,
A na njemu Isukrst Propeti,
Kom' na tijelu bijae vidjeti,
Gdje na ranam krvca se crveni,
Kao pomen ljudskom pokoljenju:
"Od kajanja nadaj se spasenju l"
Igra tekla dalje svojim redom,
Petar gubio je vijekom,
Al najednom zaputi se tijekom
K Raspetome, sa stranim pogledom,
Pa u ruCi kamen stisne,
A na uas sviju strano vrisne:
izgubih sve dukate zlate,
Skoro polak svoje imovine,
Al ako me opet mine,
Ovaj kamen baciti na Te l"
Kad izusti strane
Od kria se Petar
-- 131 -
Stade igrat, baci opet,
Al ga ni tad ne poslui
Spopa kamen kao zvijer
Pa ga baci, gdje bje Isus propet!
Krv -- a na puka --
Gdje bje kamen ud rHa ruka.
Kao groma munjeviti bljesak
Lomnjavina nasta, svijet se stresa,
Ka da se na zemlju nebesa
spustit, a uz straan trijesak
Rastvori se zemlje straan otvor
Izgubi se u njem zlotvor.
Na njem pako ostavi svoj znamen,
Na puka,
Jer iz zemlje osta ruka,
Kojom bjae nabacio kamen.
Ni sam pak'o ne htje ono drijeti
se sluio prokleti.
i mnogi biskupi,
Pohrlie na lice tog mjesta, .
Svakog rada diljem grada nesta,
Sav se svijet oko kria skupi
Boji sluge, da tu ruku satru,
Dali tude zapaliti vatru.
Kratko vrijeme iza toga,
Dizahu se tu zida,
Sagradie crkvu svetog Vida;
A u slavu Boga velikoga.
Osta svijetu tude zapis,
Jer i danas stoji _ krvav napis:
"Huius lapidis ictu, percurssus est Crucifixus I Anno Do-
mini 1227."
(Ovim kamenom bio je udaren _ Propeti ljeta Gospodnjega
1227.)
-- 132 -
PROSLOV
PRlyODOM 40 yODINJIGE HRV ATSKE U
KOSTRENI SV. BARBARE. '
To bijae davno nekad II vremena ona kobna,
Kad je naoj na obali kraljevala pusto grobna.
U Kvarneru nae more ko jezero suza bilo,
Tjeme gorde gore suzama se orosilo.
U ubavom naem kraju vladala je crna tama,
Nigdje svjetle zrake sunca, svuda, svuda tmina sama.
Sve je bilo uspavano, plakale su svete Muze,
I svemir je uzdisao, kao rijeke tekle suze.
Vjerni sinci ovog kraja u dalekom bili svijetu,
se pozdravljali grudu svetu,
Dijelilo ih s silno more Oceana,
Al je srce ostalo im sred milog stana.
Jedrile su morem Jadje, nosila ih jedra laka,
Orile se pjesme krajem bolan uzdah bila svaka:
"More moje, milo more, ti uiva mnogo blaga
Mnogo zlata, srebra bijela - kad mojega milog dragal"
se sinci iz dalekog tudjeg svijeta,
Idealno stali radit puni ara i poleta.
Med prvima bio prvi mjestni upnik, pastir stada -
Radio je, borio se, da zapreke teke svlada.
Kapetani, Kostrenjani bili su mu desna ruka,
Uz njega su bili uvijek, te svladali muka,
Pratila ih ljubav k rodu, vodili ih ideali,
su tako - ovoj naoj - ivot dali.
Bijae to davno nekad, prolo ljeta,
to na nov se ivot rodi naa rodna gruda sveta.
Raduju se svete Muze, krajem ori pjesma naa,
Evo hrvatskoga sa Parnasa.
- 133-
Od Triglava preko Drave i od do Dunava,
Raduju se srodna srca nam: "Slava, slava l"
Na obalu morsku ovu rod hrvatski gleda cijeli,
Hrvatska nam domovina raduje se i veseli I
A u grobu trudne kosti prvih naih bOl'ioca,
Voljkije jer se sdani crna nojca.
Nai mili pokojnici, to su sinci rajske
Blagoslivljaju nas s neba, bacaju nem rajsko
A Kostrena mila naa jo ne vidje takvog slavlja,
njene, sinci njeni - svak od srca ga pozdravlja.
Sa ponosom se prolih borba, prolih jada,
Jer se svaki pouzdanjem boljoj nada.
Slavlje ovo svatko da kroz cio ivot pamti,
A svi slono sada "Slava Anti l"
Slava I Slava I Slava I
GA JE TO POETA?
(I\lIGINA IJOIGINA).
C::J

H odi! sam po svetu: po moru i kraju -
Bil sam va "Paklu", a bil sam i v "Rajul"
Navigal sam skoro:ipetnajst i pol leta,
Videl'sam i tujega sveta:
Kad sam bil v(.Londre, videl sam Inglezi
Bilo bi mi lepo, da j' bilo pinezi I -
Videl sam Kinezi i Amerikani,
Bil sam med Arabi i medl Aflikani;
Videl sam Indiju va njoj Indijanci,
Gledal sam nosi pul Japanci,
Bil sam va Parizu, bil sam va Berlinu,
Videl sam i rodnu zemju Gambettinu ;
Bil sam va\ Glasgowu i va sred Tolona,
Videl sam rovine od Napoleona;
Videl sam debelu Bismarkovu glavu,
Naruga1 sam se jur
Ki va Venecije lei na vrh stupa,
A krvava prolost po prsteh ga I
Bil , i va Petrogradu,
Bil sam va Solinu i
Bil sam va Brgudu,h videl sam Krsnika, *)
Poznam::dobro Mraka jo .:.bolje Malika;
Poznam Kanelu jo bolje Poldreku,
Ki su okuili Gomilu,. r .. Rekul - ::
Bil sam va Ricmanju, bil sam i va Trstu
Sva Evropa mi je va prstu.
*) Deseti brat.
135 -
Videl sam Grobnik grad i polje,
Pil sam "Mejsko" vino, bil sam dobre volje;
Bil sam na bil sam na Kazale,
Z trigami sam tancal na Srokovern Kale 1*)
Videl sam Kastav grad, bil sam pul Tibjai,
Videl sam Drenovu, bil sam pul Milai;
Bil sam na Proslopu i na vrh Lubanja,
S kuda se poboan puk Trsatu klanja ...
Kad sam al Pakal, pital me je Dante:
"Vi, dragi samo malo stante l
Pak mi neke male "formacije" dajte,
A sam da je v Reke neka "Piazza Dante"?
Rekal sam mu: "Dragi, man te me se, mante,
A slabo vae ime pamte!
Talijani su njim narinuli kole,
Al se jo hrvaski kriaju i mole.
se je delalo v Reke, se dela
Od vaeg imena - kriv vam je {(anela,
On bi tel po sile, da mo svi s Furlanske,
A mi smo svi deca domaje hrvaske l
Tu nas pere nae more od Kvarnera,
Tu umi ispod
Tu je naa ka vaveki strai -
I pazi, da ne bi zatrli nas vrazi,
Ki vrebaju na nas i na nae more,
Ki nae lepe gore;
Ki odtudjevaju naa lepa mesta,
A njim svakog iz duine nesta I
Svi ti su postali kleti renegati,
Al ipak hrvatska rodila ih mati,
Oni su hrvatske majke mleko pili,
Pak njoj na sramotu su se odradili l"
Kad je to Dante, gorko je zaplaka,
mi: "Ja svoj podpuniti "Pako":
Svi oni va nj pohitati,
Ki su od Hrvata sada renegati,
A je to kukavno, od Reke dela -
Ta Furlan, ne "Fiuman " - Aardo Kanela l"
Ovako va "Paklu", a v "Raju" jo bolje,
A vam je previe bil iroke volje.
Videl sam sve drage i sve mile svoje,
A to je ideal tune due moje ...
*) Narod da Strige pleu na Srokovem Kale svakog kvatrnog petka.
136 -
Bil sam va New-Yorku, videl sam Kolombct,
Bil sam i va Rimu na dnu Katakom ba I
Bunul sam svetog oca Pape -
Tako svetom zustal sam prez sape.
Bil sam va bil sam va Tokio -
Mislim, da ni grada, va ken nisam biol -
Sagde, kade sam bil na ten Bojen svetu,
ja sam spominjat nekega "Poetu",
Al nikad nisam znal, bi to bit znalo:
jel to za posrebat, al pak poeralo?
Pital sam sam sebe: je to "Poeta?"
Je morda onisti, ki ceste pometa?
Alon, ki na vozu kapulu prodava?
Alon, ki za solad lemu nadu davl??
Alon, ki nan v Reke ponuja "orbeta?"
Najbre - mislel sam - to bit "Poeta!"
Al sam se prevaril, zustal duga nosa,
Pak mi je od brige posivela kosal
Pital sam svi ljudi: je to "Poeta?"
Reklo mi se: "Neznam, ka je to ajetal"
mi je i glava sva bila -
Od tega "Poete" - imena.
Nisam znal, storit, pak sam al tudijat,
Da morda temu "Poete" dodijat,
Ale sve badava, ne morem ga
Ni na dugem putu, ni kad zamen I
Sada se na te,
A je tebe morda rekal barba Mate,
Pak morda ti zna, je to "Poeta":
"je to stara metla, al nova koveta?"

Kadegodar si bil, bil si med bedaki -
Poboga su ti svi - najbre - jednaki,
Kad ti nisu znali je "Poeta",
Al su pak misleli, da si kakva smeta,
Pak se - morda - nisu govorit denjali,
A su oni "veli", a mi smo jo malil
Ni zato, amice, znat prvo leta,
Kega to svet zove imenom "Poeta",
A ti ja sve al se strpi malo,
Ne budi mi tako velik radoznalo,
A svaki, ki znat vie od sveh ljudi
Prvo ale pokle mora da poludi I
- 137-
Ti - kako poveda - bil si va Rimu,
Navigal si z Grkih leto i zimu:
A si bil imbarkan na brodu od slame,
Ki ima jarboli od suhe salame!
Videl si makine, ke imaju kola,
Kako sir velika, a od peha gola,
Mii su nosili fraki ivelade,
A pantigane pak salon od parade.
Videl si Meriku, videl si Afriku,
Videl si Aziju i svu Jamaiku;
_ Bil si i va panje, videl si ManUu,
Bil si na i pozna Gomilu;
Bil si va Bostonu i va San
te pozna Mate i na barba Miko,
A si bil sagdere na ten Bojen svetu,
Pak govori, da jo ne pozna "Poetu?"
Najbre, da su te drali za norca,
Kad ti opisali nisu stihotvorca ? -
"Poeta" ti je on, ki sam sebe vara,
Da je ta svet lepi od oltara;
"Poeta" ti je on, ki pie prez
A na sebi nosi poderane
"Poeta" ti je ;on, ki i pjesme stvara,
je od kralja - misli - i cesara I
"Poeta" ti je on, ki nima klobuka,
A kad drugi trpe mu j' muka;
"Poeta" ti je on, ki oblake hvata,
A postoli su mu davno prez poplata;
"Poeta". je i on, ki pet jaru daje,
A on od pet jara vie! potreban je;
"Poeta" ti] e on, ki se vavek nada,
A nikad ni leh za drugeh strada;
"Poeta" .tiJ e on, ki_:nima stomanje,
A anje;
"Poeta" ti je on, ki zna puno vie,
Leh va :napie; -
"Poeta" __ ti je::on, rad ima,
A od tega: sveta nezahvalnost prima;
"Poeta" ti je on, kega) uje srbi,
A sam ima svoje - jo previe - skrbi I
"Poeta"
A -,drugi put misli, kako _da.: gre s pira I
On pjeva oslohodi,
A drugi put kjane ta .svet, po ken hodi;
- 138-
On kadagod misli, da su ljudi roblje,
Drugi put mu se pak vas svet groblje;
On kadagod misli: "ivit -
Drugda: ivjenja dogara mi
"Poeta" ti je on, ki svi ljudi ljubi, .
oni su njemu jo previe grubi;
"Poeta" ti je on, ki za drugeh dela,
A njemu je ivot miserija cela;
"Poeta" ti je on, koji sa visina -
Vidi sav - svet u stihovima I
"Poeta" zavidi svakemu
Zna, da tako gorku on ne ji
Kao on, koga svet nazivlje "Poeta",
Na kega nevolja i tuga zaleta I
On svejedno sav svet stihovima slavi,
Al ta nezahvalnik brzo zaboravi.
Ni to stara metla, ni nova koveta,
Leh je - ta "Poeta".
zgaeno lei mnogo cveta,
I "Poetu" zaborav tog svetal
Ne od ljudih nikakova slavlja,
A se danas ljubav lako zaboravlja.
Sad zna, je to "Poeta" -
To je samo lutka - nezahvalnog sveta,
Pak od sad naprvo nek ti bu deveta -
Razbijati glavu: je to "Poeta"?
*) Ovu sam pjesmu tampao kojom govori hrvatski narod
Rijeke i jer mu je najmilija.
- 139
ZADNJA PJESMA.
D draga, pozdravljam te milo,
Jer davno, davno sam te
Na svijetu nigda ni mi dobro bilo -
Ba zato ja rado u grob
Veselja nisam mogao imati,
Jer si mi uvijek bila gost:
Svoje sam mile gledo umirati,
Al hvala, hvala sad je svega dost I
Ne alim svijeta ni njegove ljude,
Koji kroz sav vijek kupe novac zlat,
Za ideale ivio sam tude,
Za ideale dao ivot mlad.
Dolazi, draga? Hajdmo nemoj
Jer ja sam davno spreman na taj put,
Moje se oko ne suzom kvasit,
Da oplakujem moda udes ljut.
Na svijetu nigda nisam irno mira,
Proganjao me uvijek i bol,
Svaka me suza sirotinje dira,
Siroti.nje me bije dol.
Ne poznam nisam irno blaga,
Al imao sam srca punu grud,
Jur pada ostavlja me snaga,
A ja te uzalud I
- 140 .-
Dolazi, draga, nemoj dulji! samo,
Jer dosadan je svaki
Moja je elja, da dodjemo tamo,
Kamo se ide, ide za na vijek.
Nikad se nisam otimo za novce,
Samo sam uvijek htio biti svoj,
Preziro blaga i bogatstva lovce,
Skroman je bio, skroman ivot moj.
Ah dodji, dodji I Hajdmo je hora,
Jer dalek nam je, dalek danas put I
Mog dana sunce jur je iza gora -
Ne vara li me due moje slut.
Ne alim svijeta, pjesme alim svoje,
to ostati kao
A ja sam htio ideale moje
U vilin-vijence saviti ba sad.
Stih moje pjesme nikog ne pozdravlja,
Slabaan mu je krila zadnji let,
Svijet danas ljubav lako zaboravlja,
Zaboravit i moj polet svet ...
Ne alim svijeta, samo prijatelje -
Teko je teko meni ostavit,
- moje jedino veselje -
Za zadnji puta teko pozdravitI
Dolazi, draga? Hajdmo il sam -
Bez tebe na put uzet zadnji cvijetI
Kojim putem ja to dobro znam,
Kad idem, te ostavljam svijet ...
- 141 -
Slovenska
hrvatska kritika
o
"Glasovima sa Kvarnera".*)
*) Visoka kraljevska zemaljska vlada, odio za bogotovlje
i nastavu, svojim rijeenjem od 13. travnja broj 5788 ex 1910.
- temelju povoljnih ocjena - nabavu knjige
"Glasovi sa Kvarnera" za knjinice svih srednjih i
njima kola u Hrvatskoj i Slavoniji.
"Glasovi sa Kvarnera'" stoje 1 K 50 filira, - potom
20 filira vie. - Novac neka se alje na adresu: Ivo Groho-
vac, Suak, potanski pretinac br. 2.
- 143-
{
\.,
"Slovan" o "Glasovima sa Kvarnera",
. nOb Kvarneru se svita IPrakoltura teh krajev, ki spadajo
med najlepe v Evropi, je spala in sanjala v pozabijeni samoti.
Tiha romantika je tod domovala; le dialektologi in
folkloristi so prihajali k njej v kratke posete; a pred
le oje namere, ji niso pogledali dovolj globoko v je ",
niso prepoznali in so je hitro pozabili.
Oznanjajo se drugi - Pripravlja se velik preokret
v realnem ivljenju na teh krnih tleh; um e meri
njih latentne
Zavstrijmilo pa je tudi srce Kvarnera v prvih enega nje-
govih najzvestejih sinov, naega Reka je dala
Orohovcu njegov pseudonim, Reka kot Kvarnera pa ga
tudi navduuje in daje njegovemu imenu osebino. Tudi zakrku-
jenca mora genit ta pristna ljubezen do doma in domovine, lju-
bezen, ki ne oprauje po vzrokih, ki je vesela in ob
sami sebi in ob lastnem uitku.
Pesnik pa tudi pozna svoj dom; nam je preteklost,
oivel se je v njegovo sadajnost in verno upa v njegovo
je, ko se v pesniki intimnosti zdruuje
z svojim krasnim morjem, s starim, nekadaj slavnim mesti,
s prirodo, ki ji ni para, in, z ljudmi, ki su mu ne le brat je, am-
pak tudi potomci prednikov in predniki potomcev.
Pesnik pa se pri vs em arkem patriotizmu vedno
tudi velike celote; zato nepostane enostranski in zato
se mu radi v dajemo; saj si mislimo, da bi naj vsak plemenit
bil v tej obliki ljubitelj rodnega domovja in rodnosti.
Sledirno mu tem raji, ker kaj hitro spoznamo, da imamo pred
seboj pesnika, ki se ne poigrava z besedami, ampak ele potem
kaj pove, to res ve kaj povedati, moa, ki ni pisal pod trenotno
iluzijo, ampak iz celega svojega bistva.
- 145-
Tako le nastaia resna knjiga resnega moa, iskrena. iri
trdno zgrajena. In dobro je za njo,\ da ji je vzor na _
Preern: tudi v tej zbirki imamo n. pr. sonetni venac z akro-
stihom.
Cena lepo opremljeni knjigi je zelo nizka. Uvod Ji je spi-
sal R. F. Magjer" .
Dr. Jos. Tominek.
Pjesme (sa slikom autorovom). Predgovorom popratio
Rudolf Franjin Magjer. Rijeka 1909. Nakladom tjednika
Glasnik". Tisak "Union zadruna tiskara". _Cijena 1 K
50 filira. - Hrvatima
Kako nas se svjee i ugodno dojimaju iskrene
pjesme, to ih je stvorila ojadjena dua u borbi proti t1seljenu
tudjinu i uprobudjaju zadrijemane hrvatske svijesti - a u doba
gdje nam je javni ivot otrovan umjetnim slogama s elemen-
tima, to zatiru razvitak nacijonalnosti nae 1 Pjesme
rodoljuba Ivana Grohovca, koji zamjernim radom
podie i!rvatsku svijest na Rijeci i osobito u njenoj okolici, u
onim zamrlim - evo dospijeva da i
strune dirne, pa da zemljacima svojim zanosnom pjesmom ne
samo ulijeva ljubav k hrvatskom rodu nego upravo da ih digne
na otpor proti zazornom irenju tudjinstva, prekodravskog
prekomorskog. Za svoju pjesmu odmah u veli:
"Nije pjesma - neg' je uzdah srca vajna,
Rasplakane due to je - suza sjajna l"
A odmah za tim niu se soneti", gdje ispovijeda .
da mu je geslo: "Bog i Hrvati", te "Hrvatska Hrvatom"l
U pjesmi Hrvatima" bolno jadikuje:
"Sve je pusto 1 Tudje raste trnje,
Gdje je negda nae cvalo I"
je, da je u ovaj odsjek stavio pjesnik njene
pjesmice pod natpisom "Prvi susret", gdje uz ljubav domovini
svija spomen na ljubav k sadanjoj svojoj eni - udarivi tako
program svoga pjesnikovanja. Tim dvjema stazama sipa on

Obje ove ljubavi prikazane su u svim svojim nijansama
u krasno sloenom sonetnom vijencu "Dragoj i domovini", na
Preernov, to jest, da su soneti vezani istim stihovima, a
na koncu opet svi ti i svretci daju novi sonet
- - u kom prva slova svakog stiha sastavljaju ime
- 146-
njegove drage. Taj ' soneti11 vijenac najuspjeiiji je dio cijele
knjige, jer je i iscizeliran.
soneti, kojih ima u ovoj knjizi lijep broj, Grohovcu
najbolje uspijevaju od svih vrsta.
Na osobiti se Gohovac uspijeva, kad opjevava svoj
rodni kraj i okoli mu. Kad spominje mrmor i bilisanje
slavulja, zavruje: "Oj, te bih glas"e sluao na vijeke!" A kud
ljepe idile, nego li .je u pjesmi "Na obali ,Grohova" :
"Odavle djeva krasna, lica bijela
Otpratila me na put ruin - cvijetom,
Tu osta srce osta dua cijela I" .
Svim tim pjesmama sred gorkih jada s i
otudjenog naroda struji val prave iskreno osje-
i iskreno opjevane.
Daljnji su odsjek "Povjestice". Tu pjesnik epskom opir-
a po uzoru enoinih pripovijesti opisuje razno-
like zgode poglavito iz prolosti grada Rijeke, dok
je jo orila hrv.atskom slavom. To je "Dragica , to
je spasila Rijeku za navale Engleza, "josip Bunjevac na Rijeci"
31. kolovoza 18i8. god.), koji je po nalogu bana po-
(tjerao guvernera Erdody-ja. Zgodni su tu u pola aljivi stihovi,
to ih Bunjevac dovikuje Erdody-ju i Magjarima:
"Svemu svijetu odavna je znano,
Da nam more htjeli otet biste,
A ne znate niti da je slano,
jer vi toga okusili niste.
Ajte jadrit po Blatnom jezeru".
Oduga je pjesma, na enoina "Vinka Hreljano-
- na Rijeci" (2. listopada 1509.) s arkim, pa-
triotskim epilogom gradu Rijeci:
"GradI! Rijeko, najmilije ime,
to sam igda II ivotu I
Grade Rijeko, ponose
tono sam ga irno u ivotu I
Grade Rijeko, Primorja biseru!
Grade Rijeko, ah da mogu
jednom svu tvoju krasotu I
Grade Rijeko, alem-kamen sjajni,
Ded mi reci prave ti matere, -
Jer ti tudja smrtnu p-ostelj stere -
Sa Hrvatskom, reci, to te dijeli ?
Grade Rijeko, spominjanje milo I
- 147-
";lo 1. .
Grade Rijeko, kolijevke mi krilo I
Nikad nisam ustao iz loga,
Nikad jote nisam lego spati,
Da te nisam stao spominjati
I za tvoju molit Boga,
mu na veljoj milosti,
to se mojim milim
Sve ljepote medj sobom
Jedna da prestie drugu,
Domovinu svaka da okiti,
Ko sestrice nevjesticu seju,
Kad je majka daje za junaka I
Do ove se reda povjestica "Kraljica Marija", tono u
Budimu pogiba od straha pred sjenom Karla a do nje
"Krsto Frankopan u .Istri" (g. 1511.), kojino glavu Mle-
Andriji Civranu.
Prave pjesnikove suze jesu njegove elegije", to
ih iznosi u ovoj knjizi pretampane iz svoje prve zbirke "Rije-

"Ako danas, vilo, u mom
Medju krne stijene koja tuna kane,
Bit gorka suza u mrtvome raju,
Gdje hrvatstvo gine, gdje hrvatstvo sane I"
A kako se na koncu elegija rastaje - u svijet
- - sa svoj im
Zdravo i ti, Rijeko, moj krvavi jade,
. Mene vazda mori tvoje.
Otudjela majko, dok mrtav ne pade,
Sin za te dati - sve: i svoje I
Napokon je na kraju u odsjeku "Razne pjesme" balada
"Nevjera" o nevjernoj eni, to se djetetom tudjeg
baca tl more iz straha pred dolaskom pravog mua - zatim
osobito krasna spomen-slika "Na padu suice" uz neke sitnije,
ali isto vrijedne stvarce.
Knjigu zavruje Grohovac s pjesmom i pje-
smom dragoj "Oj Marice" - tako da se lijepo podudara s po-

su pjesme ugodan razgovor ne samo za onaj
tamo narod, kojemu su i namijenjene, biti svjei napi-
tak i ostalim Hrvatima, koje jo nije zarazio indiferentizam."
("Hrvatska Smotra", Zagreb, V. knjiga, svezak X/,-Xl/.
godine 1909.) Dr. Milan Ogrizovit.
C:J
- 148-
"Glasovi sa KvarneraII.
U lijepo opremljenoj zbirci, omiljeli pjesnik Ivo
Grohovac poznat pod pseudonimom posvetio re
mrtvoj strai, Rijeci, zbirku pjesama, koju je uvodom po-
pratio drugi na pjesnik g. Rudolf Franjin Magjer. Jer su pjesme
lih " mrtvoj strai", za to i one pripadaju hrvatskoj
javnosti, koja u njoj nalazi ne samo pobude, poluge i za-
nosa, ljubavi i nade, kad domovini naoj, kako pjesnik zanosom
pjeva:
"Svanut ti bolji dani, nestat mukel
Brii suze, utjei se, mila mati,
Na tvojoj glavi opet kruna sjati".
Nazor, i Grohovac tri su naa pjesnika,
koji u svoje pjesme ulijevaju arki zanos due sa jedinom svr-
hom, da u pospalim narodnim srcima probude, oive ljubav
spram otudjelih krajeva nae domovine: prva dvojica za Istru,
tragom, a Nazor, poput ta-
lijanskoga pjesnika D' Annunzia, da nam opjeva razne gradove
slavnija mjesta Istre. Ali ni prvi ni drugi pjesnik u tako narod-
noj plastici i iskrenosti, ako i nije svuda formom u tako ivom
prikazivanju stanja stvari, ne nam vas
onaj kompleks vitalnih pitanja, koja se 1.1 jednom
cilju.
Cilj je pjesniku Grohovcu: Rijeka. Rekao bi da
mu je sav horizont u obsegu i da njegov vid
d9-lje ne dosie. Uzmemo li ma -koju njegovu pjesmu, ma pje-
vao on o bilo kojemu predmetu, sve se opet svodi: na Rijeku.
I njegovo srce krvari zbog nezakonitoga stanja, u koji je Rijeka
zapala ne pak s male krivnje vlastitih sinova. Ali pri tomn ne
Pogled njegov zasij eca dublje i prorokuje dan oslobo-
djenja od ove more:
Tu hrvatstvo gine i danas tu sahne,
Al titansku borbu sutra
Za svoje u tmini prospavane dane,
U borbi ipak pobjedu odnijeti.
Ali to nije samo nije to izljev
due, jer Grohovac ne spada medju one
pjesnike, koji bi, da imadu "milijun ivota" - da se posluim
izrazom - dali za domovinu; nije on pjesnik da,
poput "sve rtvuje na oltar domovine" - dakako ri-
- ili on se ne zanaa za modernim ili najmodernijim
pjesnicima, kojih su usta samo puna "divnih mile domo-
- 149-
vine". Nel U tu vrst pjesnika, Grohovac ne spada I Ne spada
medju nae pjesnike, kojima dok je na jeziku domo-
vina prva, postaje zadnja na djelu. Grohovac naprotiv - a u
ovomu je jedini hrvatski pjesnik - na je Tirtej, koji sam ide
u boj i pjesmom oduevljava narod; u boju ivi i izazivlje bojno
kreevo. Za to stoji nad svim ostalim pjesnicima, kojima je uzor
Horac: o domovini najljepe pjevati, ali za to, poput njega, ba-
cati oruje u boju i bjeati.
Grohovac to kae inom "i sam svojim potvrdjuje
za to se unosnih sluba, ostavlja velegradski ivot, da
dodje na Rijeku i svojim radom doprinese k njezinom pohrva-
i hrvatskoga naroda one okolice.
Pred ropstvom, koje nas titi, on ne moe pjevati \ vese-
lice, pak mu za to iz svake odrazuje patriotizam, tuga i sinov-
ska bol. A pjesme tuge i boli ba su one, koje su kadre narod
iz mrtvila prenuti i koje ostaju spomenikom. Tune
pjesme, u kojim je izraelski puk plakao na oba-
lama Babilona jo odzvanjaju, dok je Babilon prikrit ruevinama
i zemljom. Grobovi Troje ne postoje vie, a Homerova pjesma
sveudilj odie i ljepotom.
. . . "Evo pjesni
U obliku suza,
Jer veselih nema
Jote tvoja Muza"
- veli pjesniku vila. I u toj kitici sinteza je vrst-
noga pjesnikovanja.
U svojoj ljubavi, iskrenoj, lJubavi, on sve
od drvarica :
"Oj vi moje jadne,
to yam drva trudna ledja tite,
Dok na domu bijedne ste i gladne,
Zalogaj vam sitno ite I"
pak do svoje mile za kojU, kad je mislio da su mu dani
izbrojeni, vapi:
Boe, Ti bar titi .. djecu moju:
Milog mi Zvonka, Belizara, Zlatu l
Da su mu u ovoj zbirci svi proizvodi mate
podpuni, savreni, kao to su pak oni srca i due, to ne ka-
kazati. Nu njemu, koji ljubi i djeluje, koji pjeva, jer mora da
pjeva, jer je pjesma bit njegova treba oprostiti, ne iz ko-
jega milosrdja, nego jer on ne pjeva za slavu, da narod
budi, ne da pobire lovorike, da ulijeva ivota u tu mrtvu
strau; ne pjeva da crpe koristi, da izpunja svoj zavjet.
- .150 -
Moje je geslo: "Bog i Hrvati lt(
Lozinka moja: "Hrvatska Hrvatoml"
Zvijezda slobode svuda me prati,
Na putu trnje - mi se
Gdje takav duh kroz pjesme provejava, tu se svuda ne
mogu traiti savreni proizvodi. Ali ono, to udivljuje kod Gro-
hovca jest, da dok mu zbirkom vlada jedna te ista
svrha, dok je toj svrsi svaka pjesma, on se u pje-
vanju ne ponaVlja i u svakoj su nove posebne misli.
A i njegovi opisi na Rijeci", "Kraljica Marija",
"Krsto Frankopan u Istri", "Josip Bunjevac na Rijeci", Dragica
"Nevjera", "Elegija" itd.) s v i u iv i m b o j a m a,
prikazuju se u svojoj slici onako, kako se u realnosti zbilo: bez
metamorfoza i jednostavno i vjerno: ne efektira,
pripovijeda tako umiljato, tako zvonko, tako draestno; nije
u tomu poput silne rijeke, koja njeni koji
ubori.
Koliko hrvatska knjievnost biti zahvalna pjesniku, jo
vie hrvatski narod, jer su mu "Glasovi sa Kvarnera" mele-
mom, kojim vida svoje teke rane; jer i ako mu rastvara bol
srca radi otudjenosti Rijeke, ipak mu pokazuje stazu, kojom

Mi takvom pjesniku moramo biti zahvalni i osokoliti ga,
da nastavi, kako je jer i ako je za njega ova staza puna
korova i - to njegova volja prebroditi -
ona je ipak jedina, kojom kad udari naem narodu u
a napose onomu okolice otvoriti da dodje do spo-
kako
"Hrvatska zemlja bila bi bez Rijeke,
Ko sivi soko bez desnoga krilal"
("Hrvatsko Pravo" u 1910.), l. A.
Ivo ki mu prinaamo sliko na str. 8.,
je avtor "Glasov sa Kvarnerat( , naznanjenih v 7. to prejnjega
letnika "Slovana". Rodom je iz sela Grohova pri Reki ter sedaj
upan v Dol!1jem Jelenju. Prej 9 let usluben v veletrgo-
vinah z riem, dve leti v Budim-Peti, sedem let v Trstu (1901.-
1908.). Svoja traka leta hrani Grohovac v najljepem spominu.
Ne more pozabiti lepega, kednja, na kate rega ga vee
toliko spominov, tudi trpkih, zakaj na ;njega sta mu
pokopana otroka, Milan in Milena. Druil se je v Trstu mnogo
s Slovenci, zlasti v kedenjski nici. Tam se je tudi blie
- 151 -
seznanil z Marico ; ona mu je daj ala
slovenske knjige, a on njej hrvatske, "pa sta tako izmenjavala
ideje slovenske in hrvatske". Z njo se je razgovarjal o
slovenski knjievnosti. junaci", mi pie Grohovac,
"Juri Kobila, Martinek Spak itd. jtd. uvijek su mi pred
pa mi se katkad kao da poznam ivoga "Desetoga
brata". V kednju se je lotil in se je domalega tud-
"Nikada ne zaboraviti", pie Grohovac, "sa kolikom
sam nasladom Vaegq slavnoga a Preernovi sti-
hovi su me uprav uzhitili, pa sam se stao zanimati zanj i pro-
njegov ivot. .. Upravo sam traio sve, to se je pi-
salo o njem, jer me je sve vie i vie vukla neka nepoznata
elja, da ga bolje upoznam. Mnogo njegovih pjesama na-
sam na pamet, a njegova zbirka pjesama bila je uvijek na
mojem stolu, a tako je jo i danas. Iskreno kaem, da
mi se bolje svidjaju Preernovi soneti nego oni, koje je spje-
vao slavni Petrarca; ba su me Preernovi soneti tako odue-
vili, da nisam imao mira, dok nisam i ja spjevao vijenac dra-
goj i domovini. Hiljadu i hiljadu puta promozgao sam Preernov
sonet: ,,0, Vrba ... " Bio sam tako pa sam i sam spje-
vao sonet: "Oj Grohovo, oj kamenita kri, gdje dom se dizo
mojih pradjedova ... " In res, v njegovih "Glasovih" najde
reminiscence na Preerna. Nad sonetom ,Junatvo,
lavu naih pradjedova prolosti nama crno slovo je ci-
tat iz Preerna: naih imenitna dela ... " svojem
prvem. sosretu s krasotico-devo nam pripoveduje v sonetih, ki
se tako le: "Bje dan - mjeseca listopada: hi-
ljadu osamsto devetdeset pete, sam se ba od mise
svete u drutvu majke sa Trsata-grada". A spletel je Grohovac
tudi sonetni "Venec dragi i domovini". Prijatelji, vidite li, kaj
je v Grohovcu rodilo tesno druenje in intimno s Slo-
venci? Ko bi ivel Grohovac sam na Reki zase in
zase v kednju, bi ostala - lepo vsak zase do smrti. Me-
brez duevne pobude ne rastejo duhovi drug v dru-
gega I Hrvatski pesnik je trgovec v Zadru. Tudi
Grohovac je bil trgovec in - pesnik. Slovenci nimamo trgovcev-
pesnikov. Ali imamo pesnike trgovce?
"Slovan((, Dr. Fran
Pravaku misao na Rijeci godinu dana brani
Glasnik". Osnovao ga je, ako se ne varam, kao i
drutvo ,-,Slogu" Ante Kalanj, krasan Hrvat, i hrvat-
-
\ .
I .
l .
t:
I
ska korjenika, senjskog parobrodarskog drutva na Rf-
jeci" na mjestu, radin, ustrajan i portvovan. Dua "Ri-
Glasnika" je uz mlade i
A. Bujana, Ivo u Jelenju kod
izvora kod nsko-istarske tromedje
je svojim trokom izdao u patriotskom duhu spjevane
"Glasove sa Kvarnera", pune stare pravake poezije:
.Na srcu ne bi bilo razvalina
Od tuge, nego hram i slasti,
Svom kad bi mogla cvasti
Hr-vatska naa mila domovina.
Kastavska naa rujna ruevina
Tad imala bi mnogo vie
Da nas ne sila tudje vlasti
Slobodan Hrvat grlio bi sina.
Oj slatka eljo, ded ne kasni
l uzmi narod moj u krilo svoje,
jer samo tvoje trebamo
Velebnog neba, oj vi plave boje,
Izbavite me ove ropske
A radostne bi bile pjesme moje.
A to je najvanije, Grohovac djeluje u Glas-
nIku" na mase kao feljtonista u To vrijedi
vie za budjenje svijesti od uvodnih diplomatskih
Nai ljudi najvie razumiju Evo, kako
novinari na za svoje zemljake u stalnoj rubrici "Ivi-
i
- Ja pak neki dan san al na jagu z jednen
prijatelon, pak smo ubili jednu srnu, ka je imela rogi".
: - Je to istina da je imela rogi 1"
- A je poboga I Ja pak pokle me pita ta moj
prijatelj: je ovo blago samac ale samica", - to je, on
je mislel ako je enskega, ale mukega roda 1"
,Ja san mu rekal: "Muki je, muki, to je saI.!1ac" - a
on ni nikako tel verovat, leh se je smanun prehtal, da ni muki,
leh samica",
- No, pak da ni bedast ta tvoj prijatel 1"
- Ti si i ti moj prijatel, pak nisi jako egav".
: - Ni zato, samo da si ti I"
: - Pokle smo se jo karali za to ubijeno blago.
Ja san tel, da je na moju, a on mi ni dal pravo, a da je ensko,
- 153-
a ne muko. On ni tel ni a ja san se pak 'san rekal:
"Trubilo, enske nimaj!1 rogi, leh samo muki I"
- Pak je bilo pokle 1"
- Pokle je bilo to, da smo se svadili, pak mi
"je rekal, da ne vie smanun na jagu, a ja san rekal, da
juto dobro, a mi ni ba ugodno z mukemi na lov. I ta
bedak "se je na me razjadil, a da je i on muki, pak da mislin,
da ima i on rogi".
Pak morda i da 1"
- Neka ih ima, ale neka ne krivi mene zato,
ako on ima rogi, tr mu nisu narasli, po mojem ordinu, leh po
drugen".
"joi : - A si ti da je i Cezar bil na tr-
gadbe 1"
: - Ki Cezar 1 je to morda rimski car skrsnu11"
- Ne, ne, leh Matetov pas se tako zove, a
to puno a neki govore, da je ta Cezar jako pametan,
pak da ne bi nijedan rekal, da je to pasji sin".
>: - A si pak ti da je na nekadanji plovan
neki dan hodil pitat 1"
"joi : - Nisan ni
- Aj je hodil, anjigov "pidintar" ga je na putu
pratil, pak su se i na karoce skupa vozili".
"joi : - Neka nisan znalI"
: - Pak sada se da mu misle oprostit, al
da mora delat pokoru".
: - Pravo mu budi I"
Grohovac bijae magjar. u Peti, dobro
namjetenik u Trstu, pa ipak se zadovoljava sa ma-
njim, da pomogne odravanju hrvatstva na Rijeci. Utjeljiva je
pojava, da usred posvemanjeg nehaja i sve narodnog
supticizma hrvatski list dva siromana popa sa siroma-
i siromanim radnikom Kalanjem, koji je do
due nekad kao podsusedski klesar iao na razgovore A. Star-
ma da ga Stari drae siromahom, ponudivi mu "pata-
kun" (komad od 4 ... ja Glasnik"
u interesu hrvatstva na Rijeci i okolici svim dobrim Hrvatima,
to prije, to se i kod toga vidi, da laik i hrvatski
mogu bez ikakog suvinog "kulturkampfa" raditi rame
o reme, kada se radi o o svetoj misli hrvatskoj.
Uzmemo li, da ti ljndi rade bez reklame, da piu badava
da ih svaki polutjednik stoji oko 70 kruna, sve hrvatske or-
- 154-
ganizacije bi im trebale biti od kao i Istranima, jer nam
Istra nije od Rijeke. je krajnje doba, da sa
Hrvatima sloimo kakvu Ligu ili drutvo, jer pro-
pade li nam za uvijek Rijeka, izgubismo Primorje, a izgubismo
-li sa eljeznicama, moemo uzeti kapu, pa kao prosjaci
u bolji svijet, ako taj bolji . svijet osim Hrvatske postoji!
O more, sinje nae more, tuno nae more Jadransko!
Bijah i u Opatiji, ali to da o vabama, Magjari-
ma i o atentatu hotela na prirodu, novca i austro-ugarskog fi-
listra na poeziju onih zatona i umica, gdje ima toliko lovora
da bi si njime mogao i Milivoj Deman, na Be-
nedikt i Duan na ogor? Vie mi se od Opatije svi-
dja Grobnik sa svojim gradom, Jurom
i Grohovcem, sa pogledom na more i na helojsko drevpo polje,
sa U svojim "umama", na svog ka-
mena, skakavcima i kosciJ11a u ogradjenim livadama, enama sa
tovarom na nauljenim ledjima i medju zrelim ku-
pinama iza ovaca, to nad poljem i morem pjevaju: "Trajna
nina ni nena" i "Popuhnul je ... "
I tu, gdje nam je narod najbolji, najradiniji, tu nam otee
najbogatiji grad, tu zijeva kao rana pod srcem Hrvatske, izdaja
sramota prodane Rijeke,
O more, sinje more, tuno nae more Jadransko!
,.Hrvatska Slo b oda (t, A. a. Mato .
. eJ
"Danas kad je naa knjievnost pola tako ' strmoglavice,
da sa dubokom zebnjom u srcu mora svakoga patriotu rastuiti;
danas kada "knjievnicima" postaju ljudi za to, jer su napisali
Jiva-tri ili su iz koje revie izvadili kakvi eks-
cerpt ili nijesu napisali nita, danas kad je ocjeni djela pravih
knjievnika mjerilo, pa kada izdato djelo kojeg knji-
evnika, jer ne pripada njihovoj stranci, nemogu po-
kuditi onda radje o njemu ute; danas kad je nae knjievno
polje posuto i korovom ... danas samo jo se na tomu
polju moe javljati tek neodvisan duh, istinski rodoljub, samo-
prijegorni Hrvat. Bez tih trijuh svojstava, kadri h da uzdignu
klonuli duh nad mizerijom naega svagdanjega i-
vota, oh, ne! nije uzeti pero u ruke, a jo manje pje-
vati pjesme.
Tim trima svojstvima odlikuje se pjesnik, pjesnik.
ljubavi i molitve, pjesnik boli i nade; pjesnik: Ivo Grohovac,
- 155-
Pjesnik je svoju rodoljubnu zbirku pjesama u est dijeta
razdijelio: soneti" (str. 21-26); "Vijenac dragoj i do-
movini" (str. 29-59); "Povjestice" 63-97); ele-
gije" (str. 105-124); "Razne pjesme" (str. 129-141); "Glasovi
iz tudjine" (str. 145-155).
Kako se vidi sve samo domorodne pjesme, koje su odraz
njegove due, u kojima se zrcali sam pjesnik. Pjesmama je, na
koncu zbirke, dodan i koji nam Rijeku. Svaka
je pjesma od prve "Domovini" pak do posljednje tlOj Marice ... "
neprekidnom niti medjusobno spojena u jednoj .Rijeka. Ta
pjesnik je on ne zna ivjeti nego ne zna
nego
Nesavladiva sila ga k njoj; i on se toj sili ne moe
oteti. U ovo doba, to je ludost. kazali bi ....
i njima oni predvodnici, koji u nesretnoj Hrvatskoj dan-
danas vode glavnu ludost da rtvuje sebe i obitelj
svoju, da radi za Ideal. Ali uprav taj Ideal njemu podaje snage,
podaje mu vjere u bolju
"Tjeit se nisam mogo tudjim sjajem,
Svijet nije znao, to mi dui treba,
Ko mrtav bijah na dnu crnog greba,
Oh, gorko plakah za zgubljenim rajem.
"Jer nigdje nijesam mira mogo
pjesma svuda me pratila
l poj talasa modroga Kvarnera". (str. 22.)
ta suza rodnoga mu kraja; ta, koja pjesnika uz-
kao to ga nemogoe uzhititi ni Dunav ni Tisa, i koju za-
klinje pjesnik:
da sam na tvom vrelu bio
Da sam plako, kad sam pjevat htio t" (str. 117.)
- u pjesniku je porodila i pjesme: "Ri-
A talasi modroga Kvarnera, nam je ime prvi pro-
od kuda i zato su ga nai praotci tako okrstili
Glasnik" br. 117. do br. 122. od ove god.),
zanijee matu naega Grohovca, da nam poklanja ne svoje,
narodne "Glasove sa Kvarnera". Jer on pjeva, da uzdigne
klonulost duha u narodu mipose, a osobito; da u nji-
hovu srcu uzdri ivi plamen rodoljubnoga ara; da mu ulijeva
nade u pobjedu, da ga pripravlja i oduevljava, kada
. vrijeme da kae onima, koji nam svojataju Rijeku:
,,' ......... Dosti t
Taj morski biser blago j' moje l" (str. 89.)
- 156-
l
to je jedina svrha i cilj "Glasova sa Kvarnera
i
< I narod
Rijeke i okolice shvatio je pjesnika; upoznao je drhtaje pjesni-
kove due i kucaje pjesnikova srca; shvatio je i upoznao, da u
njemu ima svoga pjesnika, koji ga pjesmom pozivlje
da s puta ne skrene. I nara d ga slua: ta u okolici do
Grahovca nema u narodu poznatijeg imena i obljubljenijega
pisca, jer nitko kao Grohovac ne zna onako jednostavno, onako
prikazati: to nam je bila, to je da-
nas i to biti mora Rijeka.
A danas biti pjesnikom biti = narodnim pje-
snikom, straiti strau na toj mrtvoj i pjesmom na-
. rod oduevljavati na borbu za povratak toga naega krasnoga
predjela.
Moe li se, dade li se zamisliti plemenitijeg ro-
doljubnijega poziva, uzvienijega zadatka nego si je postavio
Grohovac da skida okove sa narodnoga tijela?
Pred tim ciljem i najstroiji sud o "Glasovima sa
Kvarnera" mora pasti. Nu ipak ma kako tko htjeo biti Aristar-
kom mora priznati: da je Grohovac pjesnik, njeni,
narodni pjesnik u pravomu smislu
G.r0hovcu kao narodnomu pjesniku nema
premca u novijo[naoj knjievnosti, ba onako kao to ni Ka-
ni (na alost oba sada zamukla I) nema premca u
prostoj narodnoj pjesmi; kao to enoi i Vrazu nema premca
u pjesnikovanja na narodnom temelju.
"Glasovi sa Kvarnera" zanijee me, uzdigoe mi duu i
srce ...
I listao sam, i sam, i osvjeivao mile domorodne
uspomene, i sluao sam glas, koji mi dopire sa Kvarnera, gdjeno:
"Nad Kvarnerom strai
Strau gora,
Ko da neda otet -
Hrvatskoga mora". (str. 139.)
Ja sam pjesniku zahvalan za 6ne divne koje su
me vezali sa koje su mi misao, duu i srce prenijeli
na onaj boanstveni kraj mile mi domovine koji je jedno sa mO-
jim
Rekoh da se pjesnik u ovim pjesmama zrcali. Samo je
dostatno sonete "Prvi susretaj", na Rijeci",
"Kraljica .,Josip Bunjevac na Rijeci", "Glasovi iz tu-
djine
U
, da se odmah shvati istina mojih pjesnik da
na prvi pogled, a to biti pjesnikqm.
Nije nije pun mitologije, koju ne razume nit oni
te ju_.ko, .. kvakama u pjesmu turaju, pa da sami shvate prisiljeni
- 157 -
su pogiedati u koji mitoioki iii enciklopediju, nije mu
a la Jelovekovih "Simfonija", svaka pjesma puna: piknja i cr-
tica, jer to je danas moderno: neto izvaliti bez glave i repa'
pak onda nekoliko redaka piknja ili crtica.
Ne, kod njega nema te banalnosti ni teatralnosti; nema, '
ako ni uzvienih oblika, ali ima uzvienih misli; nijesu
svuda stihovi, ali je uvijek - i ter kako I
- glas koji iz njih izvire i u srce ti dopire.
Eto to su pjesme Ive bez kojih ne
. bi smjela biti niti jedna - ko to se nadam da i ne - na-
rodna u ukolici ; bez kojih ne bi smio biti niti je-
dan na rodoljub, jer u njima pobude i poluge u borbi
za narodna prava.
Jo mi je, pri koncu jedno iztaknuti. Ove su pjesme iza-
le nakladom tjednika lista Glasnik". Koliko je ovaj list
zasluan za hrvatstvo Rijeke i kojemu se ba mora u zadnje
doba zahvaliti ako na Rijeci i okolo Rijeke nije zamro
narodni duh, kao i da se narod buditi i traiti
svoju kolu. Glasniku" mora se zahvaliti ako je ri-
pitanje na povrinu, jer i bezobziran u
borbi za narodna prava. Samo takav list mogao je podariti na
narod ovakovom krasnOm zbirkom, kao to su "Glasovi sa
Kvarnera".
Glasniku, Rijeka br. 138 .. ) van
Bogodani pjesnik i jedan od najboljih hrvatskih filozofa,
profesor Dr. Gjuro Arnold pie: '
"Velecijenjeni gospodine I
Vae sam pjesme primio i s nasladom ako sam
neke odprije poznavao; nu zahvaliti Vam se nijesam mogao
na njima, nijesam znao Vae boravite. ' Izvolite zato naknadno
primiti moju hvalu.
Samo oni pjesnici shvataju pravo svoj poziv, koji se
stavljaju sasvim u slubu hrvatskim narodnim idealima, a medju
te rijetke spadate Vi.
Omalovaavanje neka Vas zato ne omalodui, jer ostaje,
to sam prije mnogo godina reko: Za dom tek ivi, koj je umro
za nj.
Va tovalac
Dr. Arnold
H

- 158-

I Teko u ovo zadnje doba kod nas Hrvata ova-
kovu zbirku pjesama, kakova je ova jer mi smo se ne-
kuda dali u moderne ljude, 'pa u svem tudjinca,
nimo to i u lijepoj knjizi. No da tim nije nikakva ko-
rist naem knjievnom ivotu - to vie da gore stojimo nego
prije - jasno je svakom ozbiljnijem Zato nas ,ova
zbirka upravo veseli, jer nije moderna u smislu nae
hrvatske moderne naih .pokretakih ljudeskara, kojima
je samo ono valjano, to je protiv vjere i zdravog morala. Gro-
hovac je vjeran svojim djedovskim svetinjama, on je njima us-
on dri, da ne mOemo propasti, dok se drimo ideala.
,,- Moje je geslo: "Bog' i Hrvatil"
LOzinka moja: "Hrvatska Hrvatom I"
slubode svuda me prati,
Na putu trnje - mi se zlatom I"
("Moje je geslo" str. 21.)
to je u sonetima" tQ mu suze teku
i srce puca, to nema mira ni - tko da to ne razumije.
Tko iskreno ljubi svoju rodnu grudu, pa tko je gleda u rukama
tudjinca, kako da srce ne A 'on ljubi svoju Rijeku,
ljubi je do groba. Kao eli tu kosti svoje ostaviti.
E, da tude. umrijet dade Bogo I
Cio svijet nema groba toli mila,
Jer nema nema I
Hrvatima", str. 23.)
Iz "Povjestica" osobito na Rijeci", radi
mnogih krasnih izraza, radi i na narodnu.
A najljepe su elegije", koje valja pa kad
bi htjeli sva lijepa mjesta citirati, trebali bi pol Ovo
moe svatko, pogotovo nii, ne. toliko ikolovani slojevi.
I ti tom, aa je Grahovac znao spojiti jednostavnost dikci}inu sa
misli i krasotom u tom je njegova osebina,
pa i ako nije u svojbj formi moderan, to vie, ako i ima u
njega dosta nedostataka s te strane - mi smo ovom zbirkom
mnogo zadovoljniji, nego sa drugima naih "modernih nitica',
bez st:nisla i punima fraza. A da je bolje ovako pjevati
i ne biti moderan, jasn'o je i mi zbirku ovu najljepe prepo-

Takav je i u "Vijenac dragoj i domovini". Iz tudjine misli
samo na svoju dragu Rijeku i na "svoje mile Hrvate".
Nema u tudjini.
"Sunace tudje ne htje me grijati,
Ne ushiti Dunav sred svog jarka,
- 159-
Ljepota tudja to je samo varka ...
Pun stadoh bolno uzdisati".
("Vij. drag. i dom." str. 35.)
Nije sretan ni doma, kad je za nas sve davno propalo,
a naa bijeda svakim danom No svejedno ne zdvaja,
dovikuje "Mante se tudjina", oprite i pod geslom:
"Svakom budi svoje", moraju nastati ljepi dani. Svoj pogled i
molbu alje naoj neba.
"Trsatska Gospo I Daj pomozi i Ti,
Da k nebu dignem salomljena krila,
A da ne moram uvijek suze liti".
(Sb. XIV., str. 42.)
4ijepe su pjesme .,Rodnom kraju", njene i pune
"Ja podjoh svijetom od do Tise,
Al nigdje para tebi, selo moje,
Sve, to sam mnio, tuna miso mi se
Vijek do obale tvoje".
("Rodnom kraju", II. str. 50.)
Takav je i u "Na ",bali Grohova". Svuda uz spomen na
vlastitog ja, spomen na domovinu, On nije dakle jedno-
stran, on je universalan, u i jest prava A njean je
i onda, kad pjeva o "R6diteljskoj o eni i djeci svojoj,
o kad misli, da umrijeti.
broj 6. 1910.)
Pjesnik, je ime dobro poznato u naem knjiev-
nom svijetu, podaje nam u ovoj zbirci preteito velik broj do-
moljubnih pjesama. Ima tu lijepih, zanosnih misli, iskrena pa-
triotskog i dubokog I po dikciji
i po izradbi njegove se pjesme mogu nazvati uspjelima, pak
pjesniku elimo, da ne sustane na putu na kojem ga
bez sumnje jo mnogo priznanje. Zbirku
( .. Samoborski listU 26, rujna 1909. broj 39.)
O ovim domoljubnim pjesmama kao i u radu
noga biti u naem listu jo govora. Za sada naj-
toplije za nabavu gornju knjigu, koja dolazi iz
kraja, gdje se danas vie no igda upiru sviju nas, kojima je
1.60-
-.' V,, t {e"jb,dii kraj i doao s duom punom pje-
'saina" ljubljenoj svojoj Rijeci, Kvarneru,
krnim brdinama, sirotama, srcima hr-
vat"kim. :J- .1
, Ima u :ovo( omanoj knjizi mnogo starinskog rodoljubnog
ali priznati, da su stare misli
prole kroz srce pjesnikovo i u tom lijepom srcu zadobile neto
novo, . neto i te ih rado Ne smetaju
ni mnoge - formalne - pogrjeke, jer ih kao prikriva
ona prirodnost i neusiljenost, to die gotovo iz svake pjesme.
A osobiti podaje pjesmama mjesni kolorit. Naj-
dio njegovih pjesama bavi Rijekom i njezinom okolicom,
a tu je pjesniku tako svaki poznat.
Grohovac je pravi poboni primorski Hrvat.
je s njegovom duom tako prirodno sraslo te se da ta dua
i ne moe biti van Napose se u par
pjesama njegovo potovanje k trsatskoj Gospi.
lli tko Grohovca kudio ili hvalio, narod, navlastice onaj
iz okolia, rad ga A to i jest glavno. Jer koja
korist pisati, ako nitko ne to pie?
Plemenitom pjesniku elimo da nastavi, se to vie
nae poezije i starijih pjesnika naih - . tamo od ilirskog
preporoda unaprijed, - a prijateljima svojim da
ovu knjigu i umiljatih pjesama ire medju narodom.
("Hrvatska Straa((, Senj, svezo III. 1910.)
U ovim pjesmama pjesnik Ivo Grohovac ponajve-
dijelom daje oduka nad tekim prilikama hrvatskoga na-
roda, a nada sve ovdje na Rijeci. Ima i nekoliko ljubavnih pje-
sama.
Pisac je nesumnjivo pokazao prirodnog dara
u ovim svojim stihovima ...
("Novi List", Rijeka, u godini 1909.)
- 16'} -
".Ljubljanski sa
V smo - prijetno - enadeni, izredno je e,
da se nam nudi elegantno opremljena knjiga, kl obsega tOO
strani velike osmerke in je natisnjena fino in .el arlji;ro potratno,
za tako malenkostno svotico. Dobro narn dalj, da le
imel ozira do braIca, mu k pesmam tol ac; a bo

nam
Slovencem postaje toplo pri srcu, kadar spoznamo e'pri
listanju in e preden pisani uvod knjigi iz
peresa R. F. Magjera, da je na pesnik velik in li _
ber poznavalec naega Preerna.
Da se je hrvaki pesnik tako v globi! v naega lj ubij enca,
to je kot simptomen pojav treba pribiti: tudi se neporniijam,
prav iz tega, da si na prvi pogled zunanjega, to knjigo Sloven-
cem toplo
Seveda se vpraamo tudi po absolutni, po pesniki ceni
te knj ige. Jasno je _ sicer e a priori: kdor se tako resno oklepa
Preerna kot vzorca, kakor to opaamo pri naem pesniku na
vsaki strani, ta gotovo ne pripada pesnikim drobninarjem, ki
poceni prodajajo norimberko blago; ampak njegovi proizvodi
morajo biti izdatneji in tehtneji. In to velja o "Glasovih sa
Kvarnera". in po vzorcu lirskih gigrlov
in pesnikih vajencev tu ne bomo niti niti nali; ti
"Glasovi" so resni in veljavni i po vsebini i po obliki. Ker ima
vsaka pesem tudi dokaj konkretne snovi, zato se pesniku ni
treba loviti za besedami in sukati ' fraz, ampfik ker nam ve kaj
povedati, nam to tudi more povedati brez izemanja.
Svoj pesniki posel si je kot Preernovec itak e sam
se naslanjati na svoj vzor in vzorec, se ni smel
gibati na povrju; moral si je izbirati vzvienejo, idejsko snov
ter skusati biti v obUki. PoskusiI si je celo v najteji
Preernovi obliki, v sonetnem vencu. Ta sonetni venec" Vijenac -
dragoj i domovini" je popoina kopija Preernovega: da je _vse-
bina ista, je razvidno e iz navedenega naslova; pa tudi v zu- .
nanjem oziru kae - razen mnogih zasukanih verzov -
njegov "Magistrale" takisko akrostih njegove drage: pri Pre-
ernu "Primicovi Julji", pri Grohovcu "Mariji uperina". V tej
nahlombi lei, kakor jo tudi pozdravljamo, seve da tudi nekaj
slabosti; kar je pri Preeniu izvi rna mo to je pri naem pe-
sniku umetna vcepljenost; Preeren se diskretno skriva u sa-
mega sebe, Grohovac briljirati s svojo umetnost j o ; pri
- 162-
'-
KVARNERSKE ELEGIJE,
Uzdah . . ... .
. , . , ,
Nad Zvirom
Stado . .. , .
Radovanje
Trsatskoj Gospi
Ja vas .
grudi ' .
Nad bakarskim jazom
. , . ....
Na ruevinama Gomile
Oprotaj, , . , ...
Pjesnik i svijet
Kudlak ....
Deseti brat , .
Dodji mi dodji ..
Naa Ada ...
Grobintina . .
Pjesma sa Kosova
RAZNE RjESME.
- 175-
Strana
59
60
61
62
63
64
65
66
67

69
70
71
72
73
74
76
77
78
80
83
85
88
90
92
95
97
99
101
103
105
108
113
115
118
121
122
126
129
J'
'-
Petar .
Proslov .. .
Poeta .. . .
Zadnja pjesma
SLOVENSKA I HRVATSKA KRITIKA O ,
KVARNERA" .
"Slovan" o "Glasovima sa Kvarnera"
"Hrv. Smotra"" " "
"Hrv. Pravo" " " "
Dr. F.
A. G. Mato
Ivan
Dr. Gj. Arnold
"
"
"
"
" "
" "
"
"
" "
,.Samoborski List" o "Glasovima Sa Kvarnera" .
"Narodna Obrana"
"Hrvatska Straa"
"N6vi List" ,
Zvon"
Presse"
"Za vjeru i dom"
Profesor Nazor
B. _
Dr. Benjamin uperina
Cetinski mlinar
"Narodna Obrana"
"Ogulinski Glasnik"
"Preporod"
.. . .. .
" " "
' )
Pogrjeke.
161
161
162
163
163
164
164
164
165
165
166
167
168
Tu i tamo potkralo se vie tiskarskih pogrjeaka, koje
neka cijenjeni sam ispraviti izvoli.
- 176-
r-'I(j F386/F3ROHD
I
O
Z l tt Df:36 tt 2/ GPOHO
111111111111111111111111111111