You are on page 1of 359

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

ZBORNIK RADOVA

POSEBNA IZDANJA Knjiga 10 Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavaa: Dr. Husnija Kamberovi Glavni i odgovorni urednik: Dr. Husnija Kamberovi

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.6)(082) 929 Karabegovi I.(082) SPOMENICA Ibrahima Karabegovia : zbornik radova / [glavni i odgovorni urednik Husnija Kamberovi] ; [prijevodi rezimea na engleski jezik Nermina Filipovi]. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2013. - 356 str. : ilustr. ; 24 cm. (Posebna izdanja / Institut za istoriju, Sarajevo ; knj. 10) Bibliografija i biljeke uz tekst. Summary. ISBN 978-9958-649-14-1 COBISS.BH-ID 20424198

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA


ZBORNIK RADOVA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2013.

Prof. dr. Ibrahim Karabegovi (1931-2011)

SADRAJ

PRof. dR. IbRAhiM KARAbEGoVi (1931-2011) kRATkA bioGRAfiJA (Husnija Kamberovi)................................. 7 BibLioGRAfiJA RAdoVA pRof. dR. IbRAhiMA KARAbEGoViA (Amila Kasumovi).............................................. 13 U MoTRiMA kod VisokoG.............................................................. 23 (Uzgoj konja u dubrovakom zaleu kroz prizmu ugovora o uzgoju)............. 35

Salmedin Mesihovi, AnTiko nAsELJE UZ ZiMonicU

Esad Kurtovi, AD USUM BONI PASCULATORIS ET BONI VIRI Behija Zlatar, PRiLoG bioGRAfiJi bosAnskoG

i skAdARskoG SANDAKBEGA FIRUZ-BEGA............................. 69

Enes Pelidija, RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI ................................................... 79 Galib ljivo, PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU
U DRUGOJ PoLOVINI 1869. GodinE............................................... 115

Robert J. Donia, RURAL REbELLion And IMpERiAL

STATEs in EAsTERn HERZEGoVinA in ThE NinETEEnTh CEnTURY............................................... 143 KosTE HRMAnnA, UpRAVnikA, MUZEALcA,
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Mira Kolar- Dimitrijevi, PRiLoG poZnAVAnJU IVOTA

Sadraj

foLkLoRisTE i pUbLicisTE U SARAJEVU od 1880. do 1913. GodinE . ......................................................................................... 157

Horst Haselsteiner, WiEn - FERMEnT sLAVischER KULTUREn.................................................................................... 179 Devad Juzbai, NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU
BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA....................................... 191 I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE............................ 225

Seka Brkljaa, TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE

Sonja Dujmovi, O ELEMEnTiMA poLiTikE REToRikE

U TEAkoM pokRETU- pRiLoG isToRiJi SAVEZA ZEMLJoRAdnikA U Bosni i HERcEGoVini............................. 249

Tomislav Iek, NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA

I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BOSNI I HERCEGOVINI . .................................................................. 285 U BANJOJ LUCI 1945. - 1946. GODINE . ............................................. 303

Husnija Kamberovi, O SMRTNIM PRESUDAMA

Vera Katz, UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA

DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA .............. 313 BALKANISTIKE U BRNU .................................................................... 343

Ladislav Hladk, TRADICIJE EKE POVIJESNE

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Prof. dr. Ibrahim Karabegovi (19312011) kratka biografija


Sarajevu je 28. augusta 2011. godine umro Ibrahim Karabegovi, dugogodinji direktor Instituta za istoriju i redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Roen 5. juna 1931. u Modrii, Ibrahim Karabegovi djetinjstvo je provodio poput ostale ivahne djece u pitomoj Posavini, igrajui fudbal i pohaajui osnovnu kolu u rodnom gradu. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata zapoeo je gimnazijsko kolovanje, privatno polagao prva dva razreda u Banjoj Luci, a potom nastavio kolovanje u Derventi, te u Doboju gdje je 1951. maturirao. Odmah je upisao studij historije u Sarajevu, a nakon diplomiranja vratio se u Modriu i do 1963. radio kao nastavnik u osnovnoj koli, a potom i kao profesor u Gimnaziji. Od 1963. vezan je za Sarajevo i Institut. Nakon to je magistrirao u Beogradu, izvjesno vrijeme kao stipendista proveo je na specijalizaciji u Bonu i Amsterdamu, a zatim doktorirao u Sarajevu 1976. godine. Vezu sa Institutom nije prekidao ni nakon to je 1994, zbog ope destrukcije i devastacije Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, preao na fakultet i u zvanju redovnog profesora drao nastavu iz nacionalne historije 20. stoljea. Svi koji su u tom razdoblju sluali predavanja kod profesora Karabegovia saglasni su u ocjeni da je bio zanimljiv predava, vrstan pedagog i ugodan sugovornik u diskusijama voenim o vrlo zanimljivim, ali esto politiziranim temama kako je to zapisala jedna mlada historiarka i biva studentica profesora Karabegovia. Uistinu, radilo se o dobrom profesoru, potovanom od studenata i svih kolega. ini mi se da je profesor Karabegovi bio jedan od rijetkih historiara koga smo svi cijenili zbog njegove ljudskosti: on je svima pristupao sa nekom ljudskom toplinom, pa i kada ste s
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Husnija Kamberovi

njim diskutirali o najteim i najosjetljivijim povijesnim temama, do izraaja je dolazila njegova prirodna jednostavnost koja mu je omoguavala da i najsloenije povijesne fenomene svede na svima razumljive forme. Teze koje je u nauci zastupao izgledaju tako jednostavne i razumljive. Profesor Karabegovi je najbolji primjer da razumljivo mogu pisati samo oni koji dobro razumiju ono o emu piu. Profesora Karabegovia najvie pamtimo po onome to je uinio kao direktor Instituta za istoriju. On je direktor bio u dva navrata: prvi put od 1978. do 1987, te ponovo od 1998. do 2002. godine. Uz dr. Envera Redia, koji je krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih godina usmjerio razvoj Instituta, rekao bih da je profesor Karabegovi najvie doprinio njegovom razvoju u najrespektabilniju naunu instituciju iz oblasti historijske nauke u Bosni i Hercegovini. Zato nimalo ne udi to su ljudi u Institutu i u vrijeme kada je Karabegovi 2002. otiao u penziju, svaki njegov dolazak u Institut karakterizirali rijeima da je dolazio direktor. On je, jednostavno, bio direktor. U dananjem drutvenom kontekstu, kada ta rije ne znai puno, u vremenu uasne devalvacije svega i svaega, odnos prema Karabegoviu kao direktoru i u vrijeme kada on to nije vie bio, a takav odnos prema njemu smo gotovo svi njegovali u Institutu, pokazuje njegovu ljudsku veliinu, ali i potovanje koje smo svi iskazivali prema njemu. On je to zasluivao svojim odnosom prema nama. Sjeam se naeg putovanja u Zagreb, u zimu 2001. godine: Duboki snijeg prikovao Sarajevo, a nas dvojica vozom koji se jedva probijao iz grada kreemo u Zagreb na odbranu moju doktorske disertacije. Za mene je prisustvo moga direktora bilo veliko ohrabrenje, a boravak u Zagrebu i potovanje koje su svi iskazivali prema Karabegoviu, te njegovo izuzetno dostojanstveno i, rekao bih, gospodsko dranje, inilo me je izuzetno ponosnim. Osim kao direktor Instituta, profesor Karabegovi je razvoju nae historiografije doprinio svojim organizacionim aktivnostima u Drutvu istoriara Bosne i Hercegovine, iji je predsjednik bio jedno vrijeme, a znaajna je i njegova uloga koju je imao kao predsjednik Zajednice institucija za noviju i najnoviju istoriju Jugoslavije. Od organizacionih doprinosa razvoju nae historiografije valja spomenuti i njegov angaman oko Drutvenog cilja DC XIII/2, koji je pokrenut upravo u vrijeme kada je Karabegovi bio direktor Instituta. Bio je to najvaniji pro-

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

ProF. dr. Ibrahim Karabegovi (19312011) kraTka biograFija

jekt koji je uope pokrenut u naoj historiografiji, a mnogi i dan danas svoje radove objavljuju na temelju istraivanja provoenih u okviru tog projekta. Profesor Karabegovi je, takoer, dao znaajan doprinos nastanku knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, koja je objavljena u opkoljenom Sarajevu 1995. godine. On je vodio itav posao. Sjeam se dobro toga vremena: svi su kriteriji bili poremeeni, teko je bilo uspostaviti potovanje i uvati dostojanstvo nauke, ali je profesor Karabegovi kao ef Redakcije jednostavno nametnuo kriterij i svi smo ga uvaavali i potovali. Kada sam kasnije o tome razmiljao shvatio sam da je jedino on tada mogao voditi tu Redakciju i miriti nas tada mlade i nadobudne sa onima koji su imali puno vie iskustva, znanje i mudrosti od nas. U svom naunom radu profesor Karabegovi je njegovao umjerenost, ali i izuzetnu temeljitost. Napisao je dvije znaajne knjige, priredio tri izuzetno vane zbirke arhivskoga gradiva, sudjelovao u izradi nekoliko hronologija, napisao blizu pedeset naunih lanaka, rasprava i priloga, niz osvrta i prikaza, a njegovi istupi na konferencijama, posebno onim organiziranim u austrijskom gradu Linzu, primjer su naune korektnosti i potenja. Za ocjenu rezultata naunog rada profesora Karabegovia treba svakako imati u vidu vrijeme u kojemu se on nauno razvijao: karijeru je poeo sredinom 1960-ih godina, kada se historiografija, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i ire, najvie bavila historijom radnikoga pokreta. To su teme kojima se i on najvie bavio, ali je zanimljivo da se profesor Karabegovi, za razliku od drugih, u svojim istraivanjima fokusirao vie na reformistiku nego na revolucionarnu struju u radnikom pokretu. Moemo slobodno danas rei da je profesor Karabegovi bio najbolji poznavatelj reformistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini u razdoblju izmeu dva svjetska rata. O tome se prvi put oglasio ve 1966, objavivi rad o listu Glas slobode od 1909. do 1929. kao izvoru za prouavanje historije radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini. Slijedio je niz lanaka o revolucionarnoj tampi u BiH, rascjepima u bosanskohercegovakom radnikom pokretu, saradnji bosanskohercegovakih i srbijanskih reformista, oblicima podrke radnikog pokreta u BiH revolucijama u Rusiji i Maarskoj poslije Prvog svjetskog rata. Bio je to logian hod ka pojavi prve knjige, koju je profesor Karabegovi objavio 1973. pod naslovom Radniki pokret u Bosni i Hercegovini izmeu revolucionarne i reformistike orijentacije od 1909. do 1929. godine. Rije je, zapravo, o zbirci
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Husnija Kamberovi

njegovih lanaka u kojima istrauje nastanak, razvitak, osnove na kojima je poivao, organizacione forme, ideoloke dosljednosti i nedosljednosti, te utjecaj u radnikoj klasi i drutvu reformistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini. Nekoliko godina nakon toga uslijedila je monografija pod naslovom Reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine 1919-1941. godine (Sarajevo: Svjetlost, 1979). Time je profesor Karabegovi zaokruio istraivanja o reformistikom radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata. Mada iz dananje perspektive moe izgledati da je rije o neinteresantnoj temi, rekao bih da je rije o jako vanom aspektu bosanskohercegovake historije. A koliko je profesor Karabegovi ovom knjigom doprinio raiavanju ovog pitanja najbolje pokazuje injenica da nakon toga nije napravljen nijedan novi iskorak u istraivanju fenomena reformistikog radnikog pokreta, a profesor Karabegovi se situirao na poziciju nespornog autoriteta za ovu tematiku. ta je, zapravo, profesor Karabegovi uinio u ovoj knjizi? On je uoio postojanje pukotine u bosanskohercegovakom radnikom pokretu i shvatio je da se korijeni reformizma i reformistikih tendencija moraju traiti ne samo u postojeim drutveno-ekonomskim i politikim prilikama u Bosni i Hercegovini, nego i u utjecajima opeg procesa diferencijacije u meunarodnim okvirima. To ga je u daljoj analizi dovelo do saznanja da je reformistiki pokret u bosanskohercegovakom radnikom pokretu sastavni dio ire pojave u meunarodnim okvirima. Karabegovi je dalje pratio proces transformacije socijaldemokracije prije Prvog svjetskog rata u izrazito reformistiku frakciju poslije Prvog svjetskog rata, te dalje grananje unutar reformistikog pokreta, tragajui za bosanskohercegovakim specifinostima. Istodobno je ukazivao na socijalne osnove reformizma, te odnose reformista prema parlamentarizmu, nacionalnom pitanju i revolucionarnom radnikom pokretu. Poslije ove dvije velike i zapaene monografije, Karabegovi se fokusirao na objavljivanje arhivske grae o djelatnosti pojedinih radnikih aktivista (o Ivanu Krndelju i Mitru Trifunoviu), a u suradnji sa Boom Madarom i Iljasom Hadibegovi pripremio je i grau o kongresima Glavnog radnikog saveza za Bosnu i Hercegovinu od 1905. do 1919. godine. Tada su nastali i njegovi zapaeni, vei ili manji radovi o Filipu Filipoviu, uri akoviu, kao i vani enciklopedijski prilozi o Vladimiru Gainoviu i Trifku Grabeu,
10
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

ProF. dr. Ibrahim Karabegovi (19312011) kraTka biograFija

te njegov doprinos u nastajanju Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine, gdje je faktiki sumirao svoja istraivanja o radnikom pokretu neposredno nakon Prvoga svjetskog rata. Profesor Karabegovi je dao zapaen doprinos izuavanju lokalne historije. U tom smislu su posebno vrijedni njegovi radovi o razvoju Doboja i Modrie u razdoblju izmeu dva svjetska rata. U 1990-im kod profesora Karabegovia se ve osjetio odreeni umor bavljenja naukom. Ipak, njegovi radovi o Jevrejima Bijeljine do 1941, te onaj o slici koju su o Sarajevu stvarali strani putopisci od polovine esnaestog do kraja sedamnaestog stoljea, ostat e da svjedoe o naunom potenju velikog ovjeka Ibrahima Karabegovia. Dvadesetsedmojulska nagrada te nagrada za nauni doprinos Veselin Maslea samo su dio pokazatelja vrijednosti koje je u sebi imao profesor Karabegovi. Sa namjerom da se ouva sjeanje na jednog asnog historiara, Institut za istoriju u Sarajevu je odluio objaviti ovaj zbornik radova u spomen na profesora Karabegovia. Naem pozivu su se odazvali Karabegovievi prijatelji, s kojima je dugo drugovao u nauci, ali i njegovi studenti i mlai saradnici. Svi su oni dali svoje priloge, koji se tematski ne veu samo za teme koje je istraivao profesor Karabegovi, nego su odraz vlastitih naunih interesa i preokupacija. Objavljujemo i njegovu bibliografiju, ali izraavamo nadu da e neki rukopisi koje je ostavio iza sebe u doglednoj budunosti biti takoer dostupni naunoj javnosti. Husnija Kamberovi

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

11

Amila Kasumovi

BibLiograFija radova proF. dr. Ibrahima Karabegovia


I Knjige (monografije i knjige grae)
1. Radniki pokret u Bosni i Hercegovini izmeu revolucionarne i reformistike orijentacije 1909-1929. godine, IGRO Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 215. 2. Reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine 19191941, IGRO Svjetlost, Sarajevo, 1979, str. 308. 3. Ivan Krndelj. Graa za monografiju, Institut za istoriju Sarajevo i Rad Beograd, Beograd, 1977, str. 383. (Koautori: Hadirovi, Ahmed i Ramljak, Anto)

4. Mitar Trifunovi. Graa za monografiju, Institut za istoriju Sarajevo i IGTRO Univerzal, Tuzla, 1983, str. 384. (Koautori: Hadirovi, Ahmed i Stani, Ilija)

5. Kongresi Glavnog radnikog saveza za Bosnu i Hercegovinu (19051919), Graa, Vijee saveza sindikata Bosne i Hercegovine Fond za izuavanje istorije sindikalnog pokreta Mio Sokolovi, Sarajevo, 1985, str. 392. (Koautori: Madar, Boo i Hadibegovi, Iljas)

II lanci, rasprave i prilozi


1. Glas slobode od 1909-1929. godine i njegov znaaj za prouavanje istorije radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini, Prilozi, Sarajevo, II, 2, 1966, str. 27-74.
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

13

Amila Kasumovi

2. Oblici podrke radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini revolucijama u Rusiji i Maarskoj do konca 1920. godine, Prilozi, Sarajevo, III, 3, 1967, str. 75-86. 3. Revolucionarna tampa u Bosni i Hercegovini od aprila 1919. do estojanuarske diktature 1929. godine, Novinarstvo, asopis Jugoslovenskog instituta za novinarstvo, Beograd, 3-4, 1968, str. 145-156. 4. O radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini od polovine 1917. godine do formiranja Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista), Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, VIIIIX, 1968/69, str. 205-233.

5. Rascjep u bosanskohercegovakom radnikom pokretu 1919-1921 i posljedice rascjepa, Nauni skup Radnika klasa i KPJ u borbi za socijalizam u Bosni i Hercegovini Povodom 50-godinjice Saveza komunista Jugoslavije, 6. i 7. novembra 1969, ANUBiH, Posebna izdanja, Knjiga XIII, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 3, Sarajevo, 1970, str. 97-142.

6. Saradnja bosanskohercegovakih i srbijanskih reformista 1919. i 1920. godine, Materijali sa simpozijuma o radnikom pokretu i KPJ u Srbiji 1919-1941. odranog u Beogradu 24-25. novembra 1969, Tokovi revolucije, Zbornik istorijskih radova Instituta za istoriju radnikog pokreta Srbije, Muzeja radnikog pokreta i narodne revolucije Vojvodine i Zavoda za istoriju Kosova, Beograd, VI, 1971, str. 235-246. 7. Uloga Glasa slobode u irenju socijalistikih ideja u Bosni i Hercegovini od 1909. do 1919. godine. (Prilog izuavanju socijalistike misli u Bosni i Hercegovini od 1909. do 1919. godine), Prilozi, Sarajevo, VII, 7, 1971, str.183-197. (Koautor: Hadibegovi, Iljas), Rad objavljen i u: Poeci socijalistike tampe na Balkanu, Meunarodni nauni skup posveen stogodinjici izlaska Radenika, Jugoslovenski institut za novinarstvo i Institut za istoriju radnikog pokreta Srbije, Beograd, 1974, str. 315-332. (Koautor: Hadibegovi, Iljas)

8. Vukovarski kongres i pitanje daljnje izgradnje Partije u BiH, Drugi kongres KPJ, Materijali sa simpozija odranog 22. i 23. VI 1970. Povodom 50-godinjice Drugog (Vukovarskog) kongresa KPJ 1920, Slavonski Brod, 1972, str. 195-203.
14
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

BibLiograFija radova proF. dr. Ibrahima Karabegovia

9. Saradnja Socijalistike radn(ik)e grupe Ujedinjenje i Oblasnog odbora Socijalistike partije Jugoslavije za BiH (1925-1929), Prilozi, Sarajevo, IX/I, 9/1, 1973, str. 243-269. 10. Konstituisanje reformistikog radnikog pokreta u Jugoslaviji koncem 1921. i poetkom 1922. g., Prilozi, Sarajevo, X/II, 10/2, 1974, str. 267-317. 11. Odjek ustanka austrijskih radnika u socijalistikoj i komunistikoj tampi Jugoslavije, Prilozi, Sarajevo, X/II, 10/2, 1974, str. 347-353 (Koautor: Hadirovi, Ahmed), Rad objavljen na njemakom jeziku pod naslovom Das Echo des Aufstandes der oesterreichischen Arbeiter in der sozialistischen und kommunistischen Press in Jugoslawien, In: Internationale Tagund der Historiker der Arbeiterbewegung (X Linzer konferenz 1974), Linz 10-14. September 1974, geschichte der Arbeiterbewegung ITH Tagungsberichte 9, Europaverlag, Wien, 1976, s. 378-384. (Koautor: Hadirovi, Ahmed)

12. Povodom jedne ocjene, Okrugli sto o Mladoj Bosni, Pregled, Sarajevo, LXIV, 7-8, 1974, str. 749-751. 13. Idejno-marksistika zasnovanost i vrijednost udbenika za drutvene nauke u osnovnim i srednjim kolama, Putevi i dostignua u obrazovanju i vaspitanju, Republiki prosvjetno-pedagoki zavod SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XI, 4, 1975, str. 386-394. 14. O osnovnim pretpostavkama razvitka radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata s posebnim osvrtom na reformistiki pravac, Prilozi, Sarajevo, XI-XII, 11-12, 1975-1976, str. 113-132.

15. Glas slobode prvo radniko glasilo u Bosni i Hercegovini, Sedamdeset godina sindikalnog pokreta u Bosni i Hercegovini 1905-1975, Sarajevo, 1977, str. 182-219. 16. Istorijsko iskustvo (SKJ) u periodu od 1919. do 1941. godine, Prirunik ideoloko-politikog obrazovanja, Studijski centar Gradske konferencije SKBiH Sarajevo, Posebno izdanje, Sarajevo, 1977, str. 241-256.

17. Aktivnost ena Modrie i okoline u NOP-u, ene BiH u NOB-i 19411945. godine-sjeanja uesnika, Svjetlost, Sarajevo, 1977, str. 658-660. (Koautor: Muhidin Spui).
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

15

Amila Kasumovi

18. Podrka organizacije KPJ u Bosni i Hercegovini Titovoj antifrakcijskoj liniji, Zbornik radova naunog skupa Osma konferencija zagrebakih komunista i razvoj KPJ-SKJ kao moderne partije radnike klase, Zagreb, 1978, str. 67-77. 19. Reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine, Jugoslovenski istorijski asopis, Beograd, 1-4, 1978, str. 425-431.

20. Vliv Rijnove revoluce na obnovu delnickeho hnuti v Bosne a Hercegovine (1917-1918), Slezsky sbornik, Slezsky ustav SAV, Brno, . 3, rornik 76, 1978, str. 189-200. 21. Djelatnost ure akovia u radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini od 1905. do 1921. godine, Prilozi, Sarajevo, XV, 16, 1979, str. 11-20.

22. Doprinos bosanskohercegovakog radnikog pokreta stvaranju jedinstvene partije jugoslovenskog proletarijata, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XVIII-XIX, 1978/79, str. 105115. 23. Revolucionarna djelatnost Mitra Trifunovia Ue od 1919. do 1941. godine, Tuzla u radnikom pokretu i revoluciji, Knjiga prva, Revolucionarni radniki pokret u Tuzli do 1941, Tuzla, 1979, str. 274-304.

26. Bauernunruhen und Arbeiterbewegung in Bosnien und der Herzegowina und anderen jugoslawischen Landern unter der osterreichisch-ungarischen Verwaltung am Ende des 1. Weltkriege, Internationale Tagung der Historiker der Arbeiterbewegung (15. Linzer Konferenz 1979), Linz, 11. bis 15. September 1979, Geschichte der Arbeiterbewegung ITH Tagungsberichte 14, Europaverlag Wien, 1981, str. 259-270. (Koautor: ehi, Nusret) 27. Grundlegende Charakteristiken der Gewerscheftsbewegung in Jugoslawien zwieschen Weltkriegen (19181941), Internationale Tagung der
16
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

25. Povodom ezdesetogodinjice Vukovarskog kongresa (Komunistike partije Jugoslavije), Pregled, Sarajevo, LXX, 6, 1980, str. 765-771.

24. Odnos KPJ i socijalista u Bosni i Hercegovini u godinama pred Drugi svjetski rat, Zbornik radova sa Naunog savjetovanja odranog u Mostaru 5. i 6. oktobra 1978. godine, Sarajevo, 1980, str. 183-185.

BibLiograFija radova proF. dr. Ibrahima Karabegovia

28. Kratak osvrt na rezultate poslijeratne istoriografije o meuratnom periodu istorije naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), Sarajevo, 11. i 12. II 1982, ANUBiH, Posebna izdanja, Knjiga LXV, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 12, Sarajevo, 1983, str. 79-84. 29. Saradnja Filipa Filipovia sa radnikim pokretom u Bosni i Hercegovini od kraja 1917. do poetka 1919. godine, Filip Filipovi revolucionarna misao i delo, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1983, str. 203-209. 30. irenje socijalistikih ideja i marksizam, Marks, radniki pokret B(osne) i H(ercegovine) i program SKJ, Zbornik radova sa Naunog skupa odranog 16. III 1983. godine u Sarajevu, Sarajevo, 1983, str. 29-31.

Historiker der Arbeiterbewegung 16. Linzer Konferenz 1980, Linz, 9. bis 13. September 1980, Geschichte der Arbeiterbewegung ITH Tagungsberichte 15, Europaverlag Wien, 1982, str. 249-257.

31. Djelatnost ure akovia u socijalistikom i komunistikom pokretu u Bosni i Hercegovini od 1905. do 1921. godine, uro akovi ivot i djelo, Materijal sa znanstvenog skupa odranog 24. i 25. travnja 1979. u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 1984, str. 25-36.

32. Istorija Saveza komunista Jugoslavije, Rad, Beograd, 1985. (Saradnik na tekstu poglavlja pod naslovom Stvaranje i uspon KPJ (1919-1921), str. 55-81. 33. Gainovi Vladimir, ideolog revolucionarne jugoslovenske omladinske organizacije Mlada Bosna, Enciklopedija Jugoslavije, 4, EHrv, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1986, str. 298.

35. Grabe Trifko, istaknuti lan revolucionarne jugoslovenske omladinske organizacije Mlada Bosna, Enciklopedija Jugoslavije, 4, EHrv, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1986, str. 464.

34. Glas saveza radnika i seljaka, Organ Pokrajinskog komiteta Komunistike partije za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1940-1941, Enciklopedija Jugoslavije, 4, EHrv, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1986, str. 401.

36. Dobojski kraj u svjetlu revolucionarnih zbivanja izmeu dva rata (1918SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

17

Amila Kasumovi

37. Modria u periodu izmeu dva svjetska rata (1918-1941), Modria sa okolinom u prolosti, Modria, 1986, str. 139.

1941), Zbornik sjeanja Od ustanka do pobjede, Doboj, 1986, knjiga I, str. 15-31.

38. Die Jugoslawischen Sozialdemokraten und die Stockholmer Konferenz, Europaverlag, Wien, 1988. (Koautor: arac, Nedim)

39. Radniki pokret (1918-1941) u radovima akademika Envera Redia, Zbornik radova povodom 75. godinjice ivota akademika Envera Redia, ANUBiH, Posebna izdanja, Knjiga XCII, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 25, Sarajevo, 1990, str. 43-48.

40. Formiranje i legalno djelovanje KPJ u Bosni i Hercegovini (1919-1921), Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knjiga I, Institut za istoriju u Sarajevu i NIRO Svjetlost-Sarajevo, Sarajevo, 1990, str. 89-117. 41. Jugoslovenski socijalisti o dravnom ureenju i poloaju B(osne) i H(ercegovine), Okrugli sto: Problemi dravnopravnog poloaja i ureenja Bosne i Hercegovine 1875-1945, ANUBiH, Posebna izdanja, XXXV, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo, 1994, str. 22.

42. Radniko socijalno osiguranje u Bosni i Hercegovini 1919-1941, Prilozi, Sarajevo, XXV, 27, (1991), 1994, str. 79-103.

44. Kratak osvrt na popis stanovnitva Bosanske posavine od 1879. do 1991. godine, Bosanska posavina-dio cjelovite Bosne i Hercegovine, Zbornik radova sa okruglog stola odranog 24. 11. 1994. godine u Sarajevu, Sarajevo, 1997, str. 163-172. 45. Neki znaajni momenti o Bosanskoj posavini u vrijeme austro-ugarske uprave (1878-1918), Bosanska posavina-dio cjelovite Bosne i Hercegovine, Zbornik radova sa okruglog stola odranog 24. 11. 1994. godine u Sarajevu, Sarajevo, 1997, str. 85-91. 46. Sarajevo u oima stranih putopisaca od polovine esnaestog do kraja sedamnaestog stoljea, Prilozi historiji Sarajeva, Radovi sa Znanstvenog
18
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

43. Osnovni podaci o Jevrejima Bijeljine od doseljenja do 1941. godine, Zbornik radova Sefard 92, Sarajevo, 11. 09. - 14. 09. 1992, Sarajevo, 1995, str. 81-91.

BibLiograFija radova proF. dr. Ibrahima Karabegovia

47. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca historijska realnost, Historijska traganja, 3, Sarajevo, 2009, str. 11-15.

simpozija Pola milenija Sarajeva (odranog od 19. do 21. marta 1993. godine), Sarajevo, 1997, str. 231-238.

III Rad na hronologijama


1. Hronologija radnikog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941. godine, Svjetlost, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, 1971, str. 612. Priredila: Baji, Nevenka; Saradnici: Begi, Dana, Hadibegovi, Iljas, Hadirovi, Ahmed, Isovi, Kasim, Iek, Tomislav, Juzbai, Devad, Lay, Ernest, Karabegovi, Ibrahim, Nedimovi, Uro, Trnini, Mirjana i karica, Dubravka) 2. Hronologija najvanijih dogaaja iz istorije radnikog pokreta Bosne i Hercegovine 1878-1941, Hronologija radnikog pokreta i SKJ 19191979, Tom I, 1919-1941, Beograd, 1980, (od str. 9) (Baji, Nevenka, Hadirovi, Ahmed i Karabegovi, Ibrahim).

IV Diskusije na naunim skupovima


1. Diskusija na Naunom simpozijumu povodom 50-godinjice Drugog kongresa KPJ, Drugi kongres KPJ, Materijali sa simpozija odranog 2223. VI 1970. godine povodom 50-godinjice Drugog Vukovarskog kongresa KPJ 1920, Slavonski Brod, 1972, str. 457-459. i 474-476.

2. Diskusija o knjizi dr. Rasima Hurema: Kriza narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i poetkom 1942. godine, Svjetlost, Sarajevo, 1972, Prilozi, Sarajevo, XI-XII, 11-12, 1975-1976, str. 387-388. 3. Diskusija na Naunom skupu povodom 50-godinjice Osme mjesne konferencije KPJ Zagreb, Osma konferencija zagrebakih komunista i razvoj KPJ-SKJ kao moderne partije radnike klase (Zbornik radova Naunog skupa), Zagreb, 1978, str. 445.

4. Diskusija na Naunom skupu u Banjoj Luci 18-20. XI 1976, Banja Luka


SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

19

Amila Kasumovi

5. Diskusija na Naunom skupu u Skender-Vakufu 20-22. februara 1982. godine, Oblasna konferencija KPJ za Bosansku krajinu, Zbornik radova s Naunog skupa Oblasna konferencija KPJ za Bosansku Krajinu 21-23. februar 1942. godine u Skender-Vakufu, odranog 20-22. februara 1982. godine u Skender-Vakufu, Banja Luka, 1982, str. 582-583.

u novijoj istoriji(1878-1945), Zbornik radova s Naunog skupa odranog u Banjoj Luci 18-20. novembra 1976, Banja Luka, 1978, str. 742-743.

6. Diskusija na Savjetovanju o istoriografiji Bosne i Hercegovine 1945-1982, Sarajevo, 11. i 12. II 1982, Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine 1945-1982, Sarajevo, 11. i 12. II 1982, ANUBiH, Posebna izdanja, Knjiga LXV, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 12, Sarajevo, 1983, str. 167.

7. Diskusija na savjetovanju o temi Aktuelna pitanja istorijske nauke u Bosni i Hercegovini, odranom u organizaciji Sekcije za nauku Republike konferencije SSEN Bosne i Hercegovine u Sarajevu aprila 1983. godine, Opredjeljenja, Sarajevo, XV, 12, 1984, str. 62-65. 8. Jugoslovenski socijalisti o dravnom ureenju i poloaju BiH, Okrugli sto: Problemi dravnopravnog poloaja i ureenja Bosne i Hercegovine 1878-1945, Sarajevo, 17. novembar 1993, Sarajevo, 1994, str. 22.

V Osvrti, prikazi i kritike


1. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XV (1964), Sarajevo, 1966, str. 343, Prilozi, Sarajevo, III, 3, 1967, str. 290-293. 2. Kotorski nauni skup Oktobarska revolucija i narodi Jugoslavije, Pregled, Sarajevo, LVII, 11-12, 1967, str. 577-586, (Koautor: Hadirovi, Ahmed).

3. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XVI (1965), Sarajevo, 1967, str. 314, Prilozi, Sarajevo, IV, 4, 1968, str. 715-717. 4. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XVII (19661967), Sarajevo, 1969, str. 483, Prilozi, Sarajevo, V, 5, 1969, str. 353-354.

5. Nauni skup: Radniki pokret i KPJ u Srbiji 1919-1941, Prilozi, Sarajevo, V, 5, 1969, str. 394-397.
20
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

BibLiograFija radova proF. dr. Ibrahima Karabegovia

6. Prilozi za istoriju socijalizma, br. 6, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1969, str. 593, Prilozi, Sarajevo, VI, 6, 1970, str. 278-280. 7. Drugi (Vukovarski) kongres KPJ 1920. Simpozijum odran u Vukovaru 22. i 23. juna 1970, Prilozi, Sarajevo, VI, 6, 1970, str. 295-298.

8. Poeci socijalistike tampe na Balkanu. Osvrt na Meunarodni nauni skup, odran 20. i 21. XII 1971. u Beogradu, Prilozi, Sarajevo, VII, 7, 1971, str. 299-303. 9. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XVIII (1968/69), Sarajevo, str. 325, Prilozi, Sarajevo, VII, 7, 1971, str. 279-281.

10. Politika velikih sila na Balkanu uoi i na poetku Drugog svjetskog rata, Meunarodna konferencija, Sofija 21-26. april 1971, Prilozi, Sarajevo, VII, 7, 1971, str. 305-309. (Koautor: Hadirovi, Ahmed). 11. Deveta internacionalna konferencija istoriara radnikog pokreta u Lincu od 11. do 15. septembra 1973, Prilozi, Sarajevo, IX/I, 9/1, 1973, str. 469474.

12. Dr. Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 314, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XXIXXVII, 1976, str. 322-325. 13. Samija Sari, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu 1919-1921. Sumarno-analitiki inventar za seriju optih spisa, Sarajevo, 1991, str. 478, Glasnik Arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XXXI, 1991, str. 223-224.

14. Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925. Privredni i politiki razvoj, Sarajevo, 1991, Prilozi, Sarajevo, XXV, 27 (1991),1994, str. 225-227.

15. Historija Bosne (i Hercegovine) koja to zaista nije, Prilozi, Sarajevo, 30, 2001, str. 330. 16. Dr. Nusret ehi, Dnevni zapisi o ivotu u Sarajevu pod etnikom opsadom tokom 1992. i 1993. godine, Rabic, Sarajevo, 2003, Ljiljan, br. 586, Sarajevo, 2004. 17. Doprinos dr. Vere Krinik-Buki istraivanju Cazinske bune 1950. godine, Prilozi, br. 36, Sarajevo, 2006, 203-208.
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

21

Amila Kasumovi

VI Godinji i periodini izvjetaji o radu Instituta za istoriju


1. Kratak pregled rada Instituta za istoriju u Sarajevu u 1981. godini, Prilozi, Sarajevo, XVIII, 19, 1982, str. 365-375. 2. Kratak pregled rada Instituta za istoriju u Sarajevu u 1982. godini, Prilozi, Sarajevo, XIX, 20, 1984, str. 233-242. 3. Kratak pregled rada Instituta za istoriju u Sarajevu u 1983. godini, Prilozi, Sarajevo, XX, 21, 1985, str. 325-330. 4. Kratak pregled rada Instituta za istoriju u Sarajevu u 1984. godini, Prilozi, Sarajevo, XX, 21, 1985, str. 331-337. 5. Kratak pregled rada Instituta za istoriju u Sarajevu u 1985. godini, Prilozi, Sarajevo, XXI, 22, 1986, str. 357-362. 6. Kratak pregled rada Instituta za istoriju u Sarajevu u 1986. godini, Prilozi, Sarajevo, XXII, 23, 1987, str. 287-293. 7. Kratak pregled rada Instituta za istoriju u Sarajevu u 1987. godini, Prilozi, Sarajevo, XXII, 23, 1987, str. 293-298. 8. 30 godina rada i postojanja Instituta za istoriju u Sarajevu, Prilozi, Sarajevo, XXIII, 24, 1988, str. 5-31. (Koautor: Borovanin, Drago).

9. Institut za istoriju-Sarajevo u ratu i neposredno nakon njegovog zavretka. Kratak pregled djelatnosti, Prilozi, Sarajevo, XXVI, 28, 1999, str. 7-15.

VII In memoriam
*** Ibrahim Karabegovi, Kratak osvrt na viegodinje druenje i naunu saradnju sa rahmetli Iljasom Hadibegoviem, Radovi (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), knjiga XVI/2, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2012. 87-90. 1. Dr. Rasim Hurem (1927-2008), Prilozi, br. 37, Sarajevo, 2008, 313-316.

22

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

AnTiko naseLje uZ Zimonicu u MoTrima kod Visokog


Salmedin Mesihovi
Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Sjeverno od dananjeg Visokog prua se veliko podruje u dijelu meandra koje pravi rijeka Bosna, pod imenom Motre. Danas se na njemu nalaze dva naselja: Gornje i Donje Motre. Rije je sigurno o naseljenom prostoru sa najduom kontinuiranom naseobinskom kulturom u Evropi. Najraniji arheoloki nalazi potiu iz vremena neolita, ukazujui na impozantni naseobinski kompleks uvezan sa relativno istraenim neolitiskim nasljeem u susjednom selu Okolite. U ovom radu se panja koncentrira na naseobinsko nasljee iz klasinog historijskog doba, koje je do danas bilo slabije prezentirano. Najvjerojatnije iz zavrnih faza ovog doba, potie i sam naziv mjesta, koji se onda u korumpiranoj formi prenio u medievalno doba. Kljune rjei: Motre, Svibe, rimsko doba, provincija Dalmacija.

isoko polje spada u red zona sa bogatom arheolokom i kulturnohistorijskom zaostavtinom, od koje je dobar dio jo uvijek nepoznat. Posebno je u tom pogledu interesantno podruje Motra, nekoliko kilometara sjeverozapadno od samoga Visokog u samom srcu visokog polja. Prostor Motra je direktno naslonjen na rijeku Bosnu sa njene lijeve strane, sa vrlo plodnom ravnicom. Motre su i mjesto spajanja i odvajanja raznih puteva iz okolice. Kada se danas govori o Motrima, onda je rije o dva naselja koja,
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

23

Salmedin Mesihovi

po pravoj liniji dijeli potok Zimanica. Juno od Zimanice na meandru koji pravi rijeka Bosna nalaze se Gornje Motre, a sjeverno od potoka su situirane Donje Motre. Nadmorska visina itavog prostora kree se od 401 do 415 metara. Nia nadmorska visina se uglavnom nalazi uz samu rijeku Bosnu, a via kako se kree prema cesti na zapadu. Jedini izuzetak ini jedno manje uzvienje na jugozapadu gornjomotranskog meandra (n.v. 409-412 m). Ime Motre izvorno potie od latinske rijei magister, tri, m, koja je kroz historiju pojmovno odravala itav niz razliitih sadrina (npr. najvii, uitelj,1 upravitelj, nadzornik, voa, zapovjednik... itd.). Rije je nastala kombinacijom magis (vie, vee ili velik) + -ter. Srodna rijei magister (mogue i potekla iz nje) je i latinska rije magistratus, us, m = dravni dunosnik. Za vrijeme Rimske Republike (Res publica Romana) naslov magister equitum (zapovjednik konjice) je nosio podreeni zamjenik diktatora (vanredne politiko vojne institucije/magistrature koja je za vrijeme Rane i Srednje Republike bila ograniena na est mjeseci). Sa nestankom republikanske institucije diktatora (za vrijeme augustovskog reima i uvoenja principata), ugasilo se i zvanje njegovog zamjenika. U doba dominata obnovljeno je zvanje magister equitum, koje je postalo jedno od vrhovnih vojnih rangova zajedno sa magister peditum (zapovjednik pjeadije), da bi na kraju obje vojne slube bile amalgamirane u magister militum (zapovjednika vojnika). Za vrijeme dominata je ustanovljena i dravna, civilna sluba magister officiorum/ (naelnik dravnih slubi). Rije je o jednoj o najviih civilnih administrativnih (ponekad i vojnih, i to u Istonom dijelu) slubi za vrijeme dominata i ranih stoljea Romejskog (Istonorimskog, Vizantijskog) Carstva, gdje se sauvala u grkoj verziji. U vulgarnim latinitetima (iz kojih su se razvili romanski jezici, ukljuujui i one koji su izumrli) latinski magister se razvijao u pravcu, koji bi podsjeao na rije metar (prilino uobiajenu na istonojadranskom primorju, ali prisutnu i u unutranjosti). U ovom kontekstu vrijedi uporedba sa starofrancuskim maistre ili mestre. Ali nisu samo romanski jezici bili bez utjecaja latinskog magistar. Preko vulgarno latinskih oblika navedene rijei i u germanskim i slavenskim jezicima (openito svima onima koji su se susreli i nali pod utjecajem romaniteta u bilo kojoj formi) su dobili bitno znaenje
1

Iz ijeg znaenja je potekla i naa rije magistar.

24

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

AnTiko naseLje uZ Zimonicu u MoTrima kod Visokog

i poziciju. Pa se tako nailazi na master i mister na engleskom (i preko staroengleskog mgester) i meister na njemakom. U italijanskom jeziku neki izvedeni oblici od latinskog magister dobijaju zanimljivo znaenje, pa se tako nailazi na magistero = vjetina, nastavnika sluba, uiteljevanje, magistrale = majstorski, vanredno vjet, uiteljski, maestria = majstorstvo, umjenost, vjetina, maestrevole = majstorski, maestro = uitelj, vjetak, umjetnik, majstor i mastro = majstor, metar. U naem sadanjem jeziku rije metar (u mnoini metri) ima samo pojmovno odreenje majstora, zanatlije nadreenog kalfi i egrtu. Oblik majstor koji je u unutranjosti Zapadnog Balkana prisutniji od oblika metar potekao je iz istog etimolokog, romanskog vrela. Imajui u vidu fleksibilnost jezika, jasno je da je pojmovna sadrina termina metar/metri u ranije doba mogla biti znatno ira. U modernim europskim jezicima vulgarno latinske izvedenice latinskog magister su vrlo prisutne u znaenju gradonaelnika, naelnika ili upravitelja naselja pa se tako nailazi na brgermeister (na njemakom), borgomastro (na italijanskom), maire (na francuskom). Veza izmeu majstora/metra i gradonaelnika/metra je u historijskom kontekstu objanjiva. U srednjem vijeku gradske opine su bile stjecita i zajednice zanatlija i trgovaca, koji su uivali odreene povlastice, negdje i autonomiju a u Italiji i dijelovima Njemake su se razvili i u nezavisne drave. Te gradske opine su imale svoju lokalnu upravu gdje je rije cehova/esnafa imala veliku ulogu, pa je logino dolo do pojmovnog uvezivanja ili bar zbliavanja za sadrine naelnika opine i glavnog majstora. Razloge da jedno visoko podruje nosi naziv Motre, treba traiti u okvirima navedenih primjera. Sudei po tome, naziv je drevan i gotovo sigurno se moe uvezati sa odreenom situacijom ili pojavom ili institucijom, koja je postojala u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku na ovom podruju. Sam naziv Motre odaje da je rije o drevnom porijeklu, i da je proao razliita lingvistika formatiranja, ali da je zadrao kontinuitet sa svojim korijenom.
Kontinuitet naseljenosti

Plodno, ravniarsko i pitomo motransko podruje, sa dovoljno vode za navodnjavanje i dobro osunano, koje se uz to nalazilo na komunikaciji koja je povezivala panonski bazen sa jadranskim priobaljem, jo je od ranih razdoblja
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

25

Salmedin Mesihovi

bilo naseljeno. O tome dovoljno govore nalazi iz neolitika. Na znatan broj tragova koji ukazuju na neolitsku naseobinu nailazi se u Donjim Motrima. Tako su konstatirani nalazi keramike, komadi kunog lijepa, kremeno i drugo kameno orue.2 Neto sjevernije od Donjih Motra nalazi se i neolitski lokalitet Okolite, koji je za razliku od donjomotranskog neolitika, u odreenoj mjeri i istraen. Sudei po nalazima pronaenim prilikom sondanih i sustavnih arheolokih istraivanja, neolitsko Okolite pripada butmirskoj kulturi. Zemljopisno gledano, Okolite ustvari predstavlja sjeverni i to prirodni nastavak motranskog podruja. Radi toga je logino pretpostaviti da donjomotransko neolitsko naselje (koje je neistraeno) i ono neolitsko naselje u Okolitu ine jedinstvenu naseobinsku aglomeraciju. I na lokalitetu Arnautovii, sa suprotne strane rijeke Bosne (u odnosu na Motre) i neto junije od Gornjih Motra, su konstatirani nalazi iz neolitika, koje sugeriraju postojanje naselja koje bi po Arheolokom leksikonu BiH pripadalo mlaoj fazi kakanjske kulture, sa nekim elementima butmirske kulture na kraju razvoja naselja.3 Navedeni podaci jasno pokazuju snanu trajniju naseljenost meandara rijeke Bosne u irem podruju Motra za vrijeme neolitika. Sa metalnim dobom, kada se stanovnitvo u naelu povlai na padinske zone, u irem motranskom podruju je registrirana gradina Gradac u Gunjaama (podruje Mokronoga). Mokronoka gradina je imala promjer 300 x 100 metara, i spadala bi u red veih bosanskih gradinskih naselja.4 Po dosta oskudnim nalazima, jer gradina jo uvijek nije ispitana, njeno postojanje bi se moglo datirati u eljezno doba. Sam Gradac je bio i odlina fortifikacija, pa je vjerojatno sluio i domorodakim zajednicama kao odbrambeni oslonac
2

Arheoloki leksikon BiH, Tom III, 1988, 14, natuknica A. Benac P. Aneli. O Arnautoviima v. Alojz Benac, Prilozi za prouavanje neolita u dolini rijeke Bosne, u: Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM), Nova serija (N.S.), Arheologija, XX. 261-275. + Sl. 1, Sarajevo, 1965, 261-275; Pavao Aneli, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovii) kod Visokog, u: GZM N.S. Arheologija, XXXIV, 183-247. + Pl. 2, Sarajevo, 1980, 183-247. Ivo Bojanovski, Razdoblje rimske uprave, u: Visoko i okolina kroz historiju, I, Visoko, 1984, 61-62.
4

Prema Arheolokom leksikonu BiH (natuknica S. Peri) nalazi keramike nagovjetavaju da je rije o manjem naselju s kraja kakanjske ili s poetka butmirske kulture, u: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III; Mape 1-4; Sarajevo, 1988, 17.

26

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

AnTiko naseLje uZ Zimonicu u MoTrima kod Visokog

u njihovim sukobima sa vanjskim elementima. Nain ivota u ovom dobu sa primarnim osloncem na stoarstvo te relativna nestabilnost uvjetovali su da naseobine bude smjetene na padinskim dijelovima. Ali to ne znai da je motranska ravnica zapostavljena, tamo se sigurno nastavio uzgoj itarica i drugih zemljoradnikih kultura. U protohistorijskom dobu motransko podruje je pripadalo dezitijatskoj politiji.5 U tim politikim i narodnosnim okvirima motransko podruje je doekalo rimske legije 33. god. p. n. e., i time ulo u antiko, prvo historijsko razdoblje. Pod rimskom vlau, uz jedan krai intermezzo od proljea 6. god. n. e. do ljeta 9. god. n. e. (za vrijeme Velikog Ilirskog ustanka), motransko podruje e ostati i u narednim stoljeima. Posljednje faze antike na ovom podruju e obiljeiti istonogotska vlast od kraja V. st. n. e., Justinijanova rekonkvista (u provinciji Dalmaciji uspjeno zavrena 535/536. god.) i romejska vladavina do samoga poetka VII. st. Sa raspadom romejske efektivne vlasti, izazvane avarsko-slavenskom najezdom i naseljavanjem zapoinje, novo srednjovjekovno historijsko razdoblje.
Fontes

Najvaniji antiki lokalitet za motransko podruje nalazi se uz potok Zimanicu, i to u jednom duem potezu, poznatom kao Svibe. Ovaj antiki kompleks je situiran izmeu Zimanice i poteza Oazi, na terasi diluvijalnog porijekla sa povrinom od oko 7 hektara (promjera 350 x 200 m). Ovaj poloaj na kome se nailazi na antike nalaze, koji je od susjednih Oaza i relativno vii (pa je bio zatieniji od poplava), je tipian za rimska ravniarska naselja. Nalazi kao to su temelji zgrada, kamen, malter, crijep i opeka, kao i fragmenti fresko slika i keramike provincijalne izrade ukazuju na antiku naseobinsku djelatnost i aglomeraciju.6 Naeno je i metalnog materijala, izmeu ostalog i klju, no i fragmentirana alatka (koji se uvaju u Zaviajnom muzeju u ViO Dezitijatima i njihovoj politiji v. Salmedin Mesihovi, Dezitijati: kulturna i narodnosnopolitika zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, (rukopis doktorskog rada), Zagreb, 2007.
6 5

Ivo Bojanovski, Rimska cesta dolinom Bosne i njezina topografija, u: Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Izdanja Muzeja grada Zenice III, Zenica, 1973, 402-404; Ivo Bojanovski, Razdoblje rimske uprave, u: Visoko i okolina kroz historiju, I, Visoko, 1984, 70-71. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

27

Salmedin Mesihovi

sokom). Naalost antiko naselje na Svibama je u potpunosti ostalo neistraeno, radi ega se do sada nije mogla preciznije odrediti ni njegova veliina a niti njegovo znaenje. A i kontinuirana kasnija zemljoradnika i graevinska djelatnost su doveli do pojaanog devastiranja ostataka antikog nasljea na povrinskim slojevima.7 I pored toga to se i danas mjestimino moe naii na ostatke graevinske djelatnosti i odreeni pokretni materijal u vidljivijem dijelu terena, ipak bi u sluaju sustavnog istraivanja na Svibama bilo potrebno snimiti, analizirati, iskopati i istraiti dublje slojeve (koji nisu bili izloeni ljudskoj devastaciji). Ipak i pored vrlo slabe neistraenosti i devastiranosti, nesumnjivo se na prostoru Sviba nalazilo neko znaajnije naselje, koje se nalazilo uz tadanju rimsku komunikaciju, koja se opet nalazila vie-manje na pravcu dananje ceste. Uostalom, najvie se rimskog graevinskog materijala i nalazilo uz dananju cestu. I narodna tradicija potvruje da se tu nalazilo neko arhaino naselje, pa se tako govorilo da se u dnu Sviba nalazila crkva ili da se na Svibama prostirao gradi sa crkvom. Sudei po do sada pronaenom i pristupanom materijalu ovo naselje nije mlae od antikog naseobinskog kompleksa u Buzi Mahali. Antika naseobinska djelatnost je evidentirana i na neto sjevernijem (uz rijeku Bosnu) lokalitetu Crkvina, koje se nalazi na irem podruju Mokronoga, sjeverno od damije u Buzi Mahali. Za razliku od dananjeg naselja, ono antiko je funkcioniralo na blagom uzvienju u samom polju, na mjestu gdje su 1967. izgraeni objekti PIK Sarajevo (nekadanja tovilita 1 i 2) i na sjeverozapadnim oranicama ipovi i Gromile. Antike objekte je jo 1891. god. detektirao kao takve Vaclav Radimsky, a istraivanja je vodio i Ivo Bojanovski od sredine 70-tih godina XX. stoljea. Na ovom lokalitetu od 1 hektara (promjera 120 x 70 m.) pronaene su substrukcije zgrada i obilje rimskog graevinskog materijala (opeke, crijep, tubulusi, oble opeke od suspenzura, lomljeni i tesani kamen, ulomci kaneliranog stupa, novci, troska... itd.), te fragmenti keramike.8 Jo u osmanskom periodu sa ovoga lokaliteta je uzeto dosta materijala za gradnju ceste koja prolazi pored samoga naselja. Ovo bi ukazivalo
7 8

Poto je rije o plodnom podruju, itava zona je povrinski iskrena i oiena od graevinskog materijala, kako bi bila podesna za zemljoradniku obradu. I. Bojanovski, Rimska cesta dolinom Bosne, 402; I. Bojanovski, Razdoblje rimske uprave, 69-70.

28

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

AnTiko naseLje uZ Zimonicu u MoTrima kod Visokog

na to da su antike ruevine bile i te kako vidljive u srednjem vijeku. Naalost prilikom gradnje objekata PIK Sarajevo dolo je do devastiranja veeg dijela ostataka antike naseobinske djelatnosti. Spaena su samo dva novia i to careva Trebonijana Gala (Caius Vibius Trebonianus Gallus vl. 251-253. god. n. e.) i Galijena (Publius Licinius Egnatius Gallienus vl. samostalno 260-268. god. n. e.) te jedan dobro ouvani kanelirani kameni stup, koji se nalazi u Zaviajnom muzeju u Visokom. Ostatci antikog naselja su ponovo bili oteeni prilikom proljetnog oranja 1975. god., kada se na parceli ipovi (promjera 30 x 15 m) ponovo nailo na temeljne zidove. Prilikom svojih istraivanja I. Bojanovski je konstatirao na ovom mjestu postojanje nekog monumentalnog objekta sa centralnim grijanjem (hypocaustum), najvjerojatnije vei gospodarski zaselak (villa rustica), kao centar prostranog imanja. Mogue je da se na lokalitetu Crkvina nalazila i ciglana (na mjestu njive Gromile). Kompletna naseobinska antika aglomeracija se nalazila uz rimski put, koji je vie-manje praen i dananjim putevima. Na tragove antike naseobinske djelatnosti nailazi se i na lokalitetu Arnautovii (srednjovjekovne Mile), u jednom zanimljivom kontekstu. Tragovi rimske graevine su zapaeni u supstrukcijama srednjovjekovne vladarske (banske i kraljevske bosanske) crkve, a sastoje se od dijelova zida i fragmenata krovnog crijepa. Ovo jasno ukazuje na antiko srednjovjekovni kontinuitet u zoni Mila. I na lokalitetu Gradac u Gunjaama (podruje Mokronoga) su evidentirani tragovi naseobinske antike djelatnosti, naslonjeno na ranije prapovijesno gradinsko naselje. Mogue je da se na ovom istaknutom i dominirajuem platou, u rimsko doba nalazila i neka utvrda za nadzor puta kroz Radovlje. U kasnoj antici se na mokronokom Gradcu vjerojatno nalazio i refugij. Sjeveroistono od mokronokog Gradca nalazi se lokalitet Gradina u Seoi, ije vie i junije uzvienje nosi naziv Veliki grad. Kratke podatke o ljudskoj graevinskoj i infrastrukturnoj intervenciji na Velikom gradu dao je jo V. Radimsky 1890. god. koji je smatrao da se vjerojatno radi o ruevinama manje rimske utvrde. Kasnije je pregledno istraivanje 1978. god. obavio i I. Bojanovski, koji je isto konstatirao da je rije o kastelu sa straarnicom. Ovaj mali straarski kastel, koji je izgleda imao obavezu da titi i nadgleda put, bio bi situiran na vrlo preglednom mjestu koje ima vidik na dolinu rijeke Bosne sve do Motra, a na zapadu na Gornju Seou sve do Dindia. Juno od Velikog grada nalazi se i jedan umski put u Dindie i izvorite Kondila,
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

29

Salmedin Mesihovi

odnosno u podruje zanimljivo zbog eljezne rude. Tuda je i mogue prolazio i jedan stari put koji je povezivao sarajevsko polje sa travnikim podrujem (preko Radovlja).9 Uz desnu obalu Radovljanske rijeke, lokalitet Omejak kod Maurovia, na uzvisini, je evidentirana antika naseobinska djelatnost (substrukcije, graevinski materijal, opeke, hipokaust, troska).10 U blizini ovog posljednjeg navedenog nalazita, na lokalitetu Raskre (kod Maurovia-Rizvia) uz desnu obalu Radovljanske rijeke, isto su otkriveni temelji rimske zgrade sa brojnim ulomcima krovne opeke. Sudei po nazivu lokalitetu, put je sigurno prolazio kroz ovo naselje.11 Kotlina Radovlja je imala u ranijim periodima znatno veu saobraajnu vrijednost nego danas. Kroz ovu kotlinu je vodio kolski put iz Motra (gdje je dolazio iz dva juna pravca i to sarajevskog polja i Lepenice) prema lavanskom porjeju. Iz svega to je ve, reeno moe se rei da su Motre bile saobraajno vorite, jer preko Zime put vodi u porjeja Lepenice i Fojnike rijeke, preko Radovlja u porjeje Lave, a du rijeke Bosne na jug (prema sarajevskom polju i dalje primorju) i na sjever (ka zenikoj kotlini i dalje ka panonskom bazenu). Potrebno je ukazati i na privredno znaenje ovog prostora u antiko doba. Motre i njegova neposredna okolica su vrlo plodne zone za zemljoradnju, a oblinja blaga uzvienja za stoarstvo. Nesumnjivo su Motre ostvarivale visoke prinose u poljoprivredi. Uz poljoprivredu, znaenje je imala i trgovina najvie radi komunikacione vrijednosti, te rudarstvo. Motre se nalaze na putu izmeu bogatih rudonosnih oblasti (npr. zlatonosne u Fojnikom podruju) koje su intenzivno iskoritavane jo od najranije uspostave rimske vlasti. U neposrednoj okolici Motra se izgleda isto bavilo rudarstvom i preradom eljezne rude, kao u Radovlju, uz tok Kondila, oko Sebinja, i dalje prema Lugovima kod Busovae. 12 Toponimi kao to su Vignjevi, Kalhana i ona iz Radovlja ukazuju na postojanje rudnika i u donjem dijelu Radovljanske

10 11

I. Bojanovski, Razdoblje rimske uprave, 59-61. I. Bojanovski, Razdoblje rimske uprave, 72-73. Isto, 72. Isto, 72-73.

12

30

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

AnTiko naseLje uZ Zimonicu u MoTrima kod Visokog

doline. 13 Sve ove okolnosti morale su uvjetovati izvjesno znaenje Motra. A to se moralo odraziti i na naseobinsku vrijednost, pa i upravni razvitak ovog prostora u antiko doba. Svi ovi, ak i povrni podaci tako ukazuju na razvijenu antiku naseobinsku aglomeraciju u irem motranskom podruju koja je imala vieznanu vrijednost. Dva najvanija do sada poznata srednjovjekovna nalazita iz neposredne okolice Motra su neto juniji Biskupii (na istoj strani rijeke) i Arnautovii (Mile). U Biskupiima, preciznije reeno po . Truhelki (koji ga je prvi i objavio) pod selom Muhainovii u takozvanoj Tutinoj njivi, je pronaen i vrlo vrijedan medievalni epigrafski spomenika sa natpisom na bosanskoj irilici. Natpis govori o gradnji crkve, a u tekstu je zabiljeeno i ime Kulina i njegove supruge Vojislave. Kasniji zapisi na kamenoj ploi spominju i bana Stjepana, nekog upana Krilu, krstjanina Radosava i dr.14 Na istom lokalitetu je detektirana i srednjovjekovna nekropola, te naeni i fragmenti obraenog kamena (dio stupa i luka). Arnautovii-Mile su bile jedno od sredinjih mjesta srednjovjekovne bosanske drave, gdje su se krunisali bosanski kraljevi i gdje su pokopani neki od vladara (ukljuujui i Tvrtka I.). Arheoloka istraivanja su otkrili temelje jedne romanike crkve iz perioda XI. XII. stoljea i velike gotike crkve izgraene u dvije faze u XIV. stoljeu. Motranska ravnica u sebi sigurno krije i medievalne graevinske ostatke. Potvrdu tome daju i dvije povelje (pisane na bosanskoj irilici) izdane u Motrima i to: 1. Stjepana II. Kotromania, bana bosanskog i njegovog brata kneza Vladislava, iz oko 1323. godine izdate knezu Vukoslavu, sinu kneza Hrvatina Kljukog. Povelja dodjeljuje Vukoslavu dvije upe (Banice i Vrbanju) i dva grada (Klju i Kotor) u posjed. Zapisani i sigurno prisutni svjedoci prilikom dodjele povelje Vukoslavu su iz reda hijerarhije Crkve bosanske (did Radoslav, gost Radoslav, starci Radomir, unborom i Vlkom?). A i sama povelja je zapisana u hii velikog
13 14

Isto, 73.

iro Truhelka, Natpis Kulina Bana, u: GZM, god. X, sv. 3., Sarajevo, 1898, 617-622; Pavao Aneli, Revizija itanja Kulinove ploe, u: GZM, N. S. Arheologija XV XVI, Sarajevo, 1961, 287-308; Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, u: Visoko i okolina kroz historiju, I, Visoko, 1984 270-271. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

31

Salmedin Mesihovi

gosta Radoslava. Ovo bi potvrivalo da je jedan visoki uglednik Crkve bosanske imao dom u Motrama, u kome se zapisala i izdala jedna vladarska povelja Kotromania. 2. Stefana Tvrtka I, kralja Srbljem, Bosne i Primorja iz 1380. izdate Hrvoju Vukiu Hrvatiniu (... 12 1380 // ...Pisano na dvoru kraljevstva moga u Motrima mjeseca marta 12 dana ovoga ljeta od roenja Hristova 1380). Na osnovi ovih povelja jasno je da je u srednjem vijeku u Motrima egzistiralo jedno naselje, u kojem su bili situirani i dvorac bosanskog kraljevstva i dom jednog gosta Crkve bosanske. Gotovo sigurno to nisu bile jedine zgrade i objekti u srednjovjekovnim Motrima, koje su predstavljale jedno od bitnijih sredita medievalne Bosne bar do posljednje faze njenog razvitka. Pitanje preciznog lociranja dvorca i drugih srednjovjekovnih motranskih objekata je kljuno za razumijevanje historije ovog podruju. Do danas se jo uvijek nije ni pokualo dati lokacija ovog dvorca, niti se uope radilo i istraivalo kako bi se otkrili ostaci dvorca.

Zakljuak
Iz svih navedenih injenica, mogao bi se donijeti zakljuak da su u ranijim razdobljima Motre bile i upravno, duhovno i privredno znaajnije naselje. Dodatnu potvrdu tome bi davalo i samo ime Motre, koje sugerira postojanje sredita odreene upravne institucije za okolno podruje. Sudei po samom imenu (koje je latinskog porijekla) i po drevnosti njegovog oblika, nije nemogue pretpostaviti da je ve u antikom dobu tamo postojalo upravnoinstitucionalno sredite, koje je zadralo kakav- takav kontinuitet i u srednjem vijeku. Ovo bi bio vrlo jasan pokazatelj da u Motrima treba traiti jedno od bitnijih ranih jezgara nastanka i razvitka srednjovjekovne Bosne. Kasnije e Motre izgubiti tu znaajniju ulogu, koju e preuzeti oblinje, junije Visoko, koje se razvijalo pod zatitom srednjovjekovnog grada-utvrde na Visoici. Razloge zanemarivanja Motra u odnosu na Visoko u posljednjoj epohi postojanje srednjovjekovne bosanske drave treba traiti u nemirnim razdobljima protkanim meusobnim sukobima pretendenata na prijestolje i
32
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

AnTiko naseLje uZ Zimonicu u MoTrima kod Visokog

velikaa, te uestalim upadima ugarskih i posebno osmanskih snaga. Nesigurnost bosanskog kraljevstva u ovom razdoblju imalo je direktnu posljedicu da doe do povlaenja iz pitomih i ravnih Motra i njene ire okolice u utvrenije, nepristupanije i bolje zatienije zone (Visoki, Bobovac) ili u udaljenije gradove (Jajce, Klju). Ono to je ostalo Motrima jeste tradicija da su stoljeima bile sredite upravnog i duhovnog ivota bosanskog srednjovjekovlja.

THE ANCIENT SETTLLEMENT BY ZIMONICA IN MOTRE NEAR VISOKO Salmedin Mesihovi


Summary

From all the mentioned facts we could conclude that in the previous periods Motre was an administratively, spiritually and economically important settlement. An additional confirmation of this is to be found in the name Motre itself, which suggests the existence of a centre of a certain administrative institution for the surrounding area. Judging by the name itself (which is of the Latin origin), and according to the age of its form, it is not impossible to assume that already during the ancient period there existed the administrative-institutional centre, which preserved a kind of continuity in the Middle Ages. This would be a clear indicator that in Motre we could search for one of the most significant early cores of the creation and development of medieval Bosnia. Motre would later lose this important role, which would be assumed by the neighbouring Visoko to the South. Visoko developed under the protection of the medieval fortress on the Visoica hill. The reasons of Motres decline as opposed to Visoko in the last epoch of the existence of the medieval Bosnian state should be sought in the turbulent period which were full of mutual clashes between the pretenders to the throne and other nobles, and which were marked by frequent incursions of the Hungarian and especially Ottoman forces. The insecurity of the Bosnian Kingdom in this period had as a direct consequence the retreating of population from the 33

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Salmedin Mesihovi

calm and plain Motre and its wider surroundings to the fortified, inaccessible and better protected areas (Visoki, Bobovac) or to the far away towns (Jajce, Klju). A traditon remained in Motre that through the centuries it was a centre of the administrative and spiritual life of the Bosnian Middle Ages.

34

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni Pasculatoris Et Boni Viri

AD USUM BONI PASCULATORIS ET BONI VIRI


(Uzgoj konja u dubrovakom zaleu kroz prizmu ugovora o uzgoju)1
Esad Kurtovi
Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Predmet rada je analiza oko stotinu ugovora o uzgoju konja. Uprkos jednostranosti ugovori o uzgoju stoke su primarni izvori za sagledavanje razvoja stoarstva u dubrovakom zaleu u XIV i XV stoljeu. Zbog boljih uslova Dubrovani daju konje na uzgoj domaem ivlju u zaleu. Uzgajanje i koritenju tue stoke uz odreenu korist predstavlja interesni prostor za uzgajivae. Dugogodinja praksa proizvela je niz standardnih odredbi kojima su se vlasnici i uzgajivai konja osiguravali. Uzgoj konja kao poslovna i interesna razmjena rada (uzgoja, uvanja, hranjenja-tovljenja, odravanja, rada sa stokom i podizanje stonog potomstva) i njegovih rezultata (podjela potomstva i rezultata sijanja ili prijevoza) sastavnim je dijelom dulje historijske prakse, iskustva i trajnijih rezultata koji karakteriu komunikaciju primorja i zalea kroz dui vremenski period. Uzgajanje konja pokazuje znaaj, mjesto i ulogu konja u ukupnoj privrednoj i drutvenoj slici istone jadranske obale tokom srednjega vijeka. Kljune rijei: uzgoj konja, socida (drutvo), Dubrovnik, dubrovako zalee

Rad nastao u okviru projekta Mjesto i uloga konja u historiji srednjovjekovne Bosne, finansiranog od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke Federacije Bosne i Hercegovine. Projekat se realizira u Institutu za istoriju u Sarajevu. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

35

Esad Kurtovi

svom neposrednom zaleu Dubrovani nalaze sposobne ljude, stoare prije svega, koji su uz odreenu naknadu, bili spremni raditi sa tuom stokom, uvati je, hraniti, odravati zdravom i brinuti se oko njenog poroda. Obje strane nalaze svoj interes, s jedne strane, u davanju stoke na uzgoj uz odreen najam, koji sa druge strane, predstavlja korist i naknadu za uzgajanje, uvanje i tovljenje tue stoke. To im predstavlja istinski nain saradnje kojeg meusobno prihvataju od najstarijih vremena u svojim odnosima i odravaju tokom itave historije srednjega vijeka. Neminovnost susreta razliitih podneblja ih je na to navikla. Dubrovnik je stijenjen na priobalni pojas koji nema preduslove za masovniju poljoprivrednu, naroito stoarsku proizvodnju, a svoj razvoj bazira na razmjeni roba irih mediteranskih razmjera. Dubrovakom zaleu pogodnom za razvoj stoarstva to upravo odgovara. Broj takvih ugovora u kojima se prepliu interesi primorja i njegovog zalea zaista je velik, a obuhvata sve domae ivotinje koje su egzistirale i mogle da se odravaju na ovim prostorima. Meu raznovrsnom stokom ali i divljim ivotinjama, volovima, kravama, ovcama, kozama, svinjama, magarcima, mulama, pelama i sokolovima, nerijetko se nalaze i konji. Prikupljenih stotinjak ugovora i informacija koje ukazuju na uzgoj i uvanju konja u periodu 1383-1490. godine ovu pojavu u dubrovakom zaleu pokazuju u potpunosti.2 Moe se rei da su konji uestali kao predmet uzgoja u meusobnoj komunikaciji izmeu Dubrovnika i zalea i da je to odraz ope slike o znaajnom mjestu i ulozi konja u srednjem vijeku, koje se da upratiti i u drugim drutvenim segmentima. Vlasnici ih daju na uzgoj zajedno sa drugom stokom, ali nerijetko i zasebno tako da se mogu ispratiti brojni segmenti ugovora koji se odnose samo na njih. Informacije o uzgoju stoke najee se nalaze u ugovorima zavedenim u serijama kancelarije i notarijata (Diversa Cancellariae i Diversa Notariae). Znaajan broj informacija o uzgoju nalazi se i u tubama (Lamenta de foris), gdje se, izmeu ostalog, meu tuiocima, osumnjienima, opljakanima i predmetima pljakanja, uredno evidentirane u takvom svojstvu, nalaze i ugovorene strane koje se bave davanjem stoke na uzgoj (vlasnici), osobe koje se bave uzgojem i uvanjem stoke (uzgajivai),3 te opljakana stoka koja se nalazila na uzgoju.
2 3

Vidi na kraju rada Prilog: Uzgoj i uvanje stoke (konja) 1383-1490. Za uzgajivae konja nismo pronali zasebne nazive, tipa equitiarius. Za uzgajivae se kae

36

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Socida

Ugovor o uzgoju ponekad se naziva socida (sozida, svojevrsno drutvo izmeu vlasnika i uzgajivaa stoke) kako je to navedeno februara 1393. godine prilikom ugovaranja uzgoja veeg broja stoke meu kojom i jedne kobile i drjebeta, ili oktobra iste godine kada je pored etiri krave, dva vola, dvije junice, 50 koza i ovaca, etiri svinje, predmet uzgoja bio i jedan konj.4 U drutvo se daje razna vrsta stoke kako to pokazuju primjeri iz maja 1393, maja 1398, februara 1435, jula 1469. godine.5 U jednom ugovoru o dranju stoke
uopeno da su pastiri (pastores, pasculatores). Jedne je prilike za osobu koja se bavi uzgojem magarca izrijekom dat zaseban naziv (asinarius): Boxigchus [prazan prostor] asinarius villanus ser Nicolai de Palmota in Grauoxio contentus et confessus fuit habuisse et recepisse et habere et tenere unum asinum a ser Junio Matchi de Restis in societatem ad omnem voluntatem dicti ser Junii restituendi ipsi ser Junio, cum hoc quod dictus Boxigchus teneatur dare et soluere media totum lucri quod fuerit cum eo asino dicto ser Junio patrono dicti asini, videlicet, dicto tempore quo qum tenebit etc. Renuntiando (25.10. 1493.g.), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje DAD), Diversa Cancellariae, LXXXIX, 176v. Utiesen Cotnich de Trebigna fuit confessus habuisse penes se a Zuro Radalyanich ad pascendum, nutriendum et custodiendum expensis ipsius Utiesen ad omne proficium quindecim capras et quindecim pecudes et septem vachas et quatuor boues et unam equam cum uno pullo ad socidium secundum usum contrate (19.02. 1393.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 192; Goyach Volchouich Glumez de Popoua fuit confessus habere penes se et sibi consignatis fuisse ad petitione ser Mathey de Georgio in socidum unum equum baium, quatuor vachas, duos boues et duos manzios et quinquaginta capita bestiamine inter capras et pecudes et quatuor porcos ad tenendum, pascendum et nutriendum et custodiendum ad voluntate partem (02.10. 1393.g.), Isto, 66. 5 Bogoslaus Milcouich de vlachus de cathono de li Mirilouich facit manifestum quod ipse recepit in socidam a ser Blasio de Mene capita animalium minutorum inter capras et oues viginti octo et inter edos et agnos decem (27.05. 1393.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 29v; Milouan Bosichchouich et Bogmil Bosichchouich de Papaua Cotesi fuerunt confessi habent in sozida ad tenendum, pascendum et custodiendum bona fide secundum usum contrate a ser Pascho de Rasti sexaginta capras et peccudes, tres boues, tres vachas cum duobus manziis et sex porchas (05.05. 1398.g.), Isto, XXXII, 139; Pribius Bogdanouich dictus Vegiechmetouich titulo et nomine socidi dedit et locauit in socidum boues quinque, vachas quinque, pecudes decem et apiaria decem ad tenendum, videlicet, ad omnem voluntatem suprascripti Pribii Raduth Osrenouich dicto Chullicich de Rudine (16.02. 1435.g.), Isto, XLVIII, 324v; Bratut Gradoeuich lanarius dedit et locauit Radoicho Milichieuich de Tribigne de chatuno Vuchotte [prazan prostor] presenti et conducenti in socidam veram ad saluandum capitale capras trigintatres computatis duodecim capretis inuenis et unam vacSPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
4

37

Esad Kurtovi

iz jula 1481. godine kazano je upravo da je socida drutvo (ad socidam seu societatum).6 ta uobiajeno podrazumijeva ugovor o uzgoju stoke pogledati emo kroz jedan primjer. Poetkom februara 1391. godine Brajan Milovani iz Trebinja izjavljuje da je primio od Krajne, supruge Matka Miltinia, na ispau sedam volova, tri magarca i jednog konja, a prema obiaju kraja (secundum consuetudine contrate). Brajan dalje izjavljuje da e se o toj stoci brinuti, da e je hraniti, uvati i drati dokle god je volja vlasnika, da e je vratiti vlasniku kao i da e mu po jasnom raunu dostaviti sve to bude korist i porod od njih.7 Iako jednostrane ove klauzule podrazumijevaju kompleksno ponaanje aktera vlasnika i uzgajivaa, naroito uzgajivaa, a koje je izgraeno tokom due komunikacije meu susjedima. Na drugim mjestima pratimo kako se ugovorne klauzule sloenije predstavljaju i otvaraju vei prostor za objanjavanje uzgoja stoke uope.8 Dva ugovora iz aprila 1409. i februara 1412. godine u kojima su uzgajivai sa podruja Konavala, koje je tada pod bosanskom vlau, izrijekom navode da se sporazum o uzgoju odvija prema obiajima koji vladaju na podruju
ham et unam vitellam (06.07. 1469.g.), Diversa Notariae, LIII, 190v. Radouanuus Bogetich et Vochich eius filius de Tribigne obligantes se se et eorum bona ad melius tenendem confessi fuerunt habuisse et recepisse a Bratuto Gradoeuich inter capras et oues numero quadraginta quinque et inter edos et agnos numero duodecim, de quibus omnibus animalibus dicti Radouanus et Vochich debeant habere curam et illa tenere ad socidam seu societatum secundum morum contrate (18.07. 1481.g.), DAD, Diversa Notariae, LXV, 132. Brayan Millouanich de Tribinio facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Crayna uxore condam Matchi Miltinich et tanquam epitropa dicti eius mariti, presente et dante ad pascendum septem boues, tres asinos et unum equum secundum consuetudine contrate, promittens ipsa animalia bene et diligenter pascere, custodire, saluare et tenere ad omnem voluntatem ipsius Crayne dicto epitropario et ipsa eidem restituere et eidem de utilitate et fructu proueniente ex eis facere racionem bonam ad clarum factum. Renuntiando (04.02. 1391.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXIX, 180v.
8 7 6

Prije toga upoznajmo se sa jo nekoliko termina koji olakavaju razumijevanje socide, drutva i ugovora o uzgoju. Za vlasnika ponekad se kae locator (iznajmljiva) a davanje na uzgoj prate uobiajeni glagoli koji pojanjavaju davanje i iznajmljivanje (dare, concedere, locare). Uzgajiva prima stoku (habere et recipere) te je dri, hrani, uva itd., u irini spominjanja tih radnji od ugovora do ugovora (tenere, habere, pascere, custodire, saluare, nutrire, gubernare, conseruare, usufructare). Pored toga ponekad se kae da e stoku i udebljati (pingnem facere).

38

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Konavala.9 To je uobiajeno i podrazumijeva se i u svim drugim sluajevima i za druge krajeve, a znai da za odreeni sporazum o uvanju i uzgoju stoke vrijede obiaji zemlje, najee kraja odakle je uzgajiva. U irem obimu uzgoja stoke tu je pojavu lake potkrijepiti izvorom, a posebno se spominju obiaji krajeva Trebinja, Popova i Ljubinja.10 Ima sluajeva i da se istiu obiaji uzgoja sa podruja Dubrovnika (secundum consuetudinem ciuitatis; iuxta consuetudinem ciuitatis) kako to pokazuje ugovori o uzgoju veeg broja stoke, meu kojom i osam konja iz jula 1415.11 i ugovor o uzgoju raznovrsne stoke, meu kojom i kobile i drebice iz maja 1416. godine.12 Obiaji kraja predstavljaju niz meusobnih obaveza koje se podrazumijevaju meu ugovorenim stranama, a prije svega nain raspodjele dobiti, odnosecundum uxum et consuetudinem contrate Canalis (11.04. 1409.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVII, 200v; secundum consuetudinem contrate Canalis (04.02. 1412.g.), Isto, XXXIX, 25. Primjeri koji slijede predstavljaju ugovore o drugoj stoci: pecudes nonaginta ad tenendum, passendum et fideliter custodiendum usque ad sex annos ad medietatem fetus ipsarum secundum consuetudinem contrate Tribini (09.05. 1403.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 218; Milcho Gluboyeuich de Glubigna homo voiuode Sandagli facit manifestum habuisse et recepisse a Raduno Merghich hominem ser Aluisii de Goze unum bouem ad tenendum, passendum et cum eo laborandum secundum consuetudinem contrate Glubigne (12.05. 1403.g.), Isto, 219; ad passendum Borich Bixich de Popaua de villa Sancti Helie presenti et recipienti unam magnam porcham cum duabus porcabus unius anni usque ad tres annos proxime futuros ad tenendum, passendum, fideliter custodiendum secundum consuetudinem contrate Papaue. (04.01. 1405.g.), Isto, XXXV, 137. Stiepanus Radosalich vlachus de Cosize confessus fuit habuisse et recepisse in suam custodiam a Braiano Utiecouich animalia minuta CL, equos octo et triginta boues ad saluandum, pascendum et usufructandum ad dimidiam fetus et lactis secundum consuetudinem ciuitatis usque quo placuerit eidem Braiano, promittens idem Stiepanus bene et fideliter custodire, pascere et saluare animalia supradicta, et si diuino judicio vel causa fortuito aliquod ex ipsis periret apportabit cornuu dicto domino suo secundum consuetudinem. Renuntiantes (22.07. 1415.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XL, 196v. Hostoya Copilouich confessus est habuisse et recepisse a ser Junio Marini de Gondola ad pascendum, tenendum et fideliter custodiendum ad voluntatem ipsius ser Junii capita treginta animalium minutorum, item equam unam et unam juueneam et appiaria septem siue examina apium et tres porcas et boues duos ad medietatem fetus et lactis, promittens de mala custodia iuxta consuetudinem ciuitatis. Renuntiantes (17.05. 1416.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 17. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
12 11 10 9

39

Esad Kurtovi

sno interesne koristi izmeu vlasnika i uzgajivaa. To su, dugom primjenom u meusobnim odnosima uvrijeene i stabilne norme ponaanja strana koje su do te mjere postale uobiajene da se njima kao frazama uproavaju i pojednostavljuju ugovorne klauzule. Kada je podjela koristi u pitanju one generalno podrazumijevaju u kakvom omjeru se dijeli korist od uzgoja i dranja stoke. U primjeru iz jula 1392. godine to ne vidimo. Tada je Bogavac Priljubovi iz Zagorja primio od Radmila Bratkovia dva vola i jednog tovarnog magarca na dranje, uzgoj i rad, pri emu od dobiti u tom radu vlasniku treba dati njegov dio prema obiaju kraja, vjerovatno obiaja uzgajivaa u Zagorju.13 I na drugim mjestima ima primjera u ugovorima u kojim se navodi da se radi o odreenim dijelovima (ad rectam partem secundum consuetudinem contrate)14, ali i da su obje strane saglasne o nainu podjele dobiti ili koristi od dranja i uzgoja (ad voluntatem partem).15 Meutim, najee se radi o podjeli dobiti popola izmeu uzgajivaa i vlasnika stoke.16
13

de lucro quod facint cum eis dare eidem (...) partem secundum consuetudinem contrate. (14.07. 1392.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 126; ad socidium secundum usum contrate (19.02. 1393.g.), Isto, 192; secundum consuetudinem contrate (24.03. 1393.g.), Isto, 6v; ad rectam partem secundum consuetudine contrate (06.01. 1398.g.), Isto, XXXII, 110; ad rectam partem secundum consuetudinem contrate (...) et assignare ei rectam partem totius eius quod lucrando cum ea (11.02. 1399.g.), Isto, 223; ad rectam partem nascentium et lucrorum peruenientum ex ea secundum consuetudinem contrate (05.01. 1399.g.), Isto, 213v; de fetu et introitu dictorum animalium secundum uxum et consuetudinem contrateet partibus magnifici comitis Vladissaui de liberando et franchando Pribissauam que fecit furtum ser Jachobo de P (21.02. 1402.g.), Isto, XXXIV, 84v; secundum consuetudinem contrate (16.10. 1404.g.), Isto, XXXV, 113v; iuxta consuetudinem contrate (01.11. 1415.g.), Isto, XL, 235v; omnium fetuum nascitorum per dictum tempus ex dictis animalibus mediatas sit et esse debeat dicti ser Marini et alia medietas suprascriptorum Radiuoy et Radoe (04.01. 1440.g.), Diversa Notariae, XXIII, 169.
15 16

14

Bogaue Prilubouich de Ixagoria facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Radmillo Bratchouich duos boues et unum salmerium ad tenendum et laborandum cum ipsis donec durauerint, promittens eidem dictos boues et assinum bene et diligenter pascere et custodire omnibus expensis ipsius Bogaue et de lucro quod facint cum eis dare eidem Bogaue partem secundum consuetudinem contrate. Renuntiando (14.07. 1392.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 126.

ad voluntate partem (02.10. 1393.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 66.

ad rectam medietatem (28.05. 1397.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXII, 50v. ad medietatem secundum consuetudinem contrate (04.02. 1412.g.), Isto, XXXIX, 25; ad me-

40

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Kroz nekoliko primjera pratimo podjelu na jednake dijelove. Krajem marta 1406. godine Vukac Dragoevi iz Slivna, ovjek humskog kneza Grgura Nikolia, primio je od Juraa Radosalia dvije kobile i tri konja na uzgoj i uvanje, a koji su predstavljali vrijednost od 40 perpera. Ono to bi nastalo od njih dijelilo bi se popola izmeu vlasnika i uzgajivaa.17 Poetkom februara 1436. godine Radoslav Vuki iz Dolia (Dulii) kod Gacka primio je od pekara Bogdana Miloevia 40 ovaca i koza, dva vola, dvije krave i jednog konja na uvanje i uzgoj. Od svih navedenih ivotinja Radoslav je bio obavezan u mlijeku, maslu, siru i drugim plodovima i okotu polovinu davati Bogdanu (ex lacte, butirro, caseo quam aliis frugibus et fetibus percipienti ex eis sit et esse debeat pro medietate).18 Braa Radivoj i Radoje Miotoevi iz Trebinja primili
dietatem fructum et lactis ex ipsius animalibus (26.02. 1413.g.), Isto, 223v; pro dimidia lactis et fetus (17.03. 1415.g.), Isto, XL, 137v; ad dimidia fetus et lactis (...) quod sueprhabundauint diuidi debet pro rata inter eos (08.05. 1415.g.), Isto, 158v; ad medietatem fructuum et lactis (18.06. 1415.g.), Isto, 179; ad medietatem fetus et lactis (17.05. 1416.g.), Isto, XLI, 17.
17

Radossauus Vochzich de Gazcho Dolich super se et bona sua confessus fuit habuisse et hinc a Bogdano Milosseuich fornario sibi dante et consignante animalia inter oues et capras quadraginta, duos boues et duas vachas et unum equum ad tenendum, custodiendum, saluandum et pascendum omnibus expensis ipsius Radossaui usque ad voluntatem ipsius Bogdani. De quibus omnibus animalibus illud quod percipietur et habebitur quomodoconque tam ex lacte, butirro, caseo quam aliis frugibus et fetibus percipienti ex eis sit et esse debeat pro medietate dicti Bogdani. Que medietas sibi fideliter dari et consignari debeat per dictum Radossauum et alia medietate dicti Radossaui. Et quandoconque ipse Bogdan accipere veller dicta sua omnia animalia ipsa habere debeat prout sunt. Si extabunt siene diminutione aliqua. Et si aliquod defeceret ex eis suppleri debeat ex fetibus qui nati fuerunt ex eis usque ad conpletum numerum ipsorum omnium animalium. Et illud quod super fuerit ex fetibus natis ex eis animalibus commitere inter eos dandi debeat, videlicet, dicto Bogdan pro una medietate et dicto Radossauo pro alia medietate. Et si aliquod ex ipsis animalibus periret SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

18

Vochez Dragosseuich de Sliuna homo Gregurii Nichullich facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Jurassio Radossallich presente et dante duas equas et tres equos ad tenendum et pascendum et custodiendum ad rectam medietatem secundum consuetudine contrate, detracto primo ex dictis equis et equabus perperos quadraginta, quos dictis Juras expendit et soluit primo cum dedit eos dicto Voche in dictis equis et equabus totum residium quod plus valerent et trahent ex eis, debus dandi per medietatem inter ipsos ex eis et de eis. Et toto eo quod sequetur ex predictis facere rationem ad clarum factum et consignare ipsos et equus et utilitatis eidem Jurassio ad omnem eius requisicionem. Renuntiando (30.03. 1406.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIII, 272.

41

Esad Kurtovi

su januara 1440. godine od dubrovakog vlastelina Marina Guetia na uzgoj i dranje 200 ovaca i koza, konja, kobilu te 15 volova i krava. Ugovor je vrijedio pet godina, a svi mladi nastali od ovih ivotinja bi se dijelili popola izmeu vlasnika i uzgajivaa.19 Lijep primjer nalazimo i u ugovoru iz 1478. godine. On je uslonjen injenicom da je vlasnik u startu prepustio uzgajivau da u uzgoj ue kao suvlasnik. Naime, ivko Milatovi iz Konavala primio je od Pavka, sina uvenog Dobrete Latinia, povezanog za Srebrenicu, jednu kobilu vrijednosti od pet dukata na uzgoj uz uslov da je ta kobila nadalje zajednika popola (quod dicta equa ex nunc de ex cetero sit sua pro dimidia), a isto tako da e se sve zajedniki podijeliti to bude od njenog poroda.20 U nekim od ugovora uzgajiva je morao pored rada da ulae i svoja sredstva radi dodatnog osiguravanja bolje pozicije, tj. udjela u stvaranju i podjeli ostvarene zajednike koristi od uzgajanih ivotinja. Takav specifian ugovor pratimo aprila 1409. godine. Pribil Petrovi iz Konavala primio je na uvanje kobilu od ivka Rugia. Kobilu su obojica platili popola. Pribil e drati koet moriretur ipse Radossauus teneatur dicto Bogdan consignare pellem vel plenam fidem faciendi de morte ipsius animalis, aliter teneatur ipse Radossauus ad emendum ipse talis animalis. Renuntiando ambo. Hec autem carta etc. Judex ser Nicola de Georgio et Nicola Stella testis (06.02. 1436.g.), DAD, Diversa Notariae, XX, 162. Radiuoy Mioteseuich et Radoie Miomanouich} ambo de Trebigne confessi fuerunt habuisse et recepisse a ser Marino Ra. de Goze presente et interogante infrascripta animalia, videlicet, inter pecudes et capras numero ducentos, equum unum et unam zumentam, item inter boues et vachas paruos et magnos numero XV. Quos omnia animalia suprascripta promiserunt super se et bona sua bene et diligenter gubernare, pascere et saluare usque ad annos quinque proxime futuros. Hoc pacto et condicione quod omnium fetuum nascitorum per dictum tempus ex dictis animalibus mediatas sit et esse debeat dicti ser Marini et alia medietas suprascriptorum Radiuoy et Radoe capitali suprascriptorum animalium sempre remanente proprio ipsius ser Marini. Renuntiantes omnes. Hec autem etc. Judex ser Matheus de Gradi et Nicola de Stella testis (04.01. 1440.g.), DAD, Diversa Notariae, XXIII, 169.
20 19

Ziuichus Millatouich de Canali contentus et confessus fuit habuisse et recepisse a Paucho Dob. de Latiniza unam equam valoris ducatos quinque quam obligauit super se et sua bona tenere, habere et pascere debere cum hac conditione et pacto, videlicet, quod dicta equa ex nunc de ex cetero sit sua pro dimidia et pro dimidia dicti Pauchi et fetus ex ea nascituros debeat pro dimidia dare et consignare dicto Pauchi et alteram dimidiam pro se retinere et quicquid lucrabitur cum dicta equa promisit diuidere cum dicto Paucho dando sibi dimidiam dicti lucri. Et hoc presente dicto Paucho et acceptante. Renuntiando (30.07. 1478.g.), DAD, Diversa Cancellariae, LXXIX, 12.

42

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

bilu na uzgoju, a porod (de fetu dicte cobille) e dijeliti popola. Pored toga Pribil se obavezao na uzgoj i na rad sa jednim volom od istog vlasnika.21 Cvjetko Radelji iz umeta marta 1490. godine primio je na uzgoj i rad od dubrovakog vlastelina Bartola Crijevia dva tovarna konja, koja su bila vrijednosti 10 perpera. Obje strane su se obavezale na polovinu dobiti. Meutim, Cvjetko je u startu morao dati vlasniku pet perpera, a time je uz svoj rad sa konjima i brigom za njihov uzgoj, obezbjeivao svoju polovinu dobiti koja e nastati od ta dva tovarna konja.22 Odstupanje u nainu podjele dobiti predstavlja primjer u ugovorima iz oktobra 1401, juna 1406. i oktobra 1482. godine. On pokazuje arolike mogunosti koje dvije strane interesno mogu da dogovore i sprovedu u ivot. Milota Pribilovi iz Obrova primio je od sveenika Ivana Blaia jednu tovarnu ivotinju vrijednosti od pet perpera na dranje, uzgoj i rad u trajanju od jedne godine, a sve to u zamjenu za drvenu lau.23 Ivan Bogavi iz upe DubrovaPribil Petrouich de Canali facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Ziucho Rugich unam caballam valoris perperorum viginti et tantum dicxerit constasse ad tenendum, passendum et custodiendum ad voluntatem dicti Ziuchi, de qua quidem cobilla medietas est dicti Pribilli empta cum suis denarioris et alia medietas dicti Ziuchi empta cum suis denarioris. Et dictus Pribil de fetu dicte cobille redere racionem dicto Ziucho et dare sibi rectam medietatem et aliam medietatem pro se retinere. Item fuit confessus recepisse a dicto Ziucho unum bouem ad arandum et laborandum cum eo ad voluntatem dicti Ziuchi, promictens illum fideliter passere et custodire et dare sibi zouaticha secundum uxum et consuetudinem contrate Canalis. Renuntiantes (11.04. 1409.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVII, 200v.
22 21

Cuietchus Radeglich de Zoncheto confessus fuit quia habuit et recepit a ser Bartholo Hel. de Crieua duos salmerios suos quos dictus ser Bartholus emit pro yperperis decem et pro quibus conuenit cum eo in hinc modum, videlicet, quia dicti salmerii duo a modo in antea intelligantur pro medietate dicti ser Bartholi et pro alia medietate dicti Cuietchi. Et quod dictus Cuietchus teneatur et sic super se et bona sua se obligauit dare et soluere dicto ser Bartholo ad omnem voluntatem suam yperperos quinque pro dicta medietate dictorum duorum salmeriorum. Et quod dictus Cuietchus cum eis debeat lucrari et mediatea omnibus lucrorum secuturorum ex dictis duobus salmeriis sit dicti ser Bartholi (07.03. 1490.g.), DAD, Diversa Notariae, LXIX, 181v. 23 Millotta Pribillouich de Obrouo facit manifestum quod ipse habuit et recepit a dompno Johanne condam Blasii unum salmerium valloris perperos V ad tenendum, passendum et cum ipse laborandum usque ad unum annum cum condicione et pacto quod ipse Millotta debeat dictum salmerium bene et diligenter passere, custodire et saluare et cum ipso conSPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

43

Esad Kurtovi

ke drao je na uzgoju mulu dubrovakog kancelara Jakoba Ugodnia, kojem je pored dogovora o podjeli dobitka popola bio duan donositi svake nedjelje po jedan tovar drva kui u Dubrovnik.24 Bratut Gradojevi dao je Nikoli Stjepanoviu iz Trebinja jednu mulu, vrijednosti, po procjeni vlasnika, od osam dukata. Ista mula bi bila kod Nikole, a za svaki mjesec njenog dranja on je bio duan da doveze Bratutu jedan tovar dobrog uglja.25 Kazali bi svakom svoje.

***
Pozicija vlasnika je najjasnija. On je posjednik stoke ili kapitala ivog novca, kojom stoku kupuje i daje na uzgoj. Njegov rizik je ogroman o emu
decenter laborare et facere laboreria subportancia. Et pro affictu seu naualo ipsius salmerii dictus Millotta tenetur dare eidem dompno Johanni recipiente unam barcham lignorum bonorum a socho cum barcha Ruschi Michoyeuich (23.10. 1401.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 31. 24 Iuan Bogauzich de Brenno facit manifestum quod ipse habuit et recepit a ser Jacobo de Ugodonich notario et cancelario comunis Ragusii presente et dante eidem Iuano unam mulliam pilli rubei dicti ser Jacobi quem emit a domino Marino de Nenada pro yperperis quetuordecim ad tenendum, pascendum et custodiendum ad rectam medietatem totius lucri quod trahent ex ipsa mulia usque ad voluntatem dicti Jacobi et pactis et condicionibus infrascriptis, videlicet, quod dictus Iuan teneatur et debeat ipsam mulliam diligenter pascere et custodire et si eius culpa vel mala custodia perderetur tenentur dicto ser Jacobo soluere perperos quatuordecim precii suprascripti. Et si diuino judicio aut fortio gentium absque culpa dicti Iuanus perderetur quod teneatur dicto ser Jacobo soluere [ipsi ser Jacobo soluere] et reficere medietatem precii suprascripti pro medietate ipsius mulie dicti Iuanii perperos septem de predictis faciendo fidem ad clarum factum et quod quolibet die dominico teneatur portare dicto ser Jacobo ab eius domum in Ragusii unam salmam lignorum et unam aliam pro ipso Iuano portare possit et quod de lucris dicte mulie teneatur eidem ser Jacobo dare dictam eius medietatem ad omnem requisicionem ipsius ser Jacobi et restituere eidem dictam mulliam. Renuntiandoet partibus magnifici comitis Vladissaui de liberando et franchando Pribissauam que fecit furtum ser Jachobo de P (20.06. 1406.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 69. Bratuth Gradoeuich dedit et locauit Nichola Stepanouich de Tribigne presenti et conducenti unum mullum valoris ut dixit dictus Bratuth ducatorum auri octo cum hac conditione et pacto quod dictus Nichola ad omnem voluntatem dicti Bratuti debeat sibi illum reddere et similiter dictus Nichola possit illum sibi reddere sanum tamen et bonum sicut nunc est. Et si illum non redderet teneatur soluere sibi ducatos octo et pro tempore quo eum tenebit singulo mense et teneat eum illi Bratuti dare et portare Ragusium unam salmam carbonum bonorum. Renuntiando (08.10. 1482.g.), DAD, Diversa Cancellariae, LXXXII, 54.
25

44

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

govori veliki broj neuspjenih vraanja stoke i pljaki. Meutim, istovremeno veliki broj sklopljenih ugovora ide u prilog suprotnom zakljuku o isplativosti davanja stoke na uzgoj. Na to upuuje i vei broj ugovora u kojima se meu vlasnicima stoke pojavljuje dubrovaka vlastela. Povrna, logina prosudba o interesu vlastele ide u prilog konstataciji o isplativosti uzgoja. Ugovorima je dobrim dijelom pozicija vlasnika bila zatiena, jer sve ono to se odnosi na uzgajivaa kao norma ustvari je mjera koja je u korist vlasnika. Stoka koja je bila na uvanju i uzgoju mogla je da mijenja vlasnika bez upliva uzgajivaa kako to pokazuje primjer iz februara 1402. godine. Oito ne mogavi da kontrolie poslove svoga supruga, gospoa Deko, udovica vlastelina Marina Kruia prodala je stoku (80 koza i ovaca, kobilu, kravu) vlastelinu Nikoli Lukareviu, a koja se nalazila na uvanju kod Ivanka Gojakovia u Konavlima.26 Istog dana je sainjen novi ugovor kojim novi vlasnik daje istu stoku istom, starom uzgajivau na uvanje i uzgoj.27 Primjer iz marta 1405. godine pokazuje kako je stoka prodavana i preuzimana na uzgoj od strane istih aktera, tj. kako je poslovnost i interes Dubrovana za uzgoj stoke bio visok. U jednom, po broju stoke obimnom ugovoru iz kraja marta 1405. godine Pokrajac Glupi, vlah iz katuna Hrabren prodao je dubrovakom vlastelinu Blau Bobaljeviu 300 ovaca i koza, 30 volova i krava, te 14 konja i kobila za 200 perpera. Iste je odmah primio na uvanje
Domina Decho relicta condam ser Marini de Crosy facit manifestum quod ipsa vendit ser Nicholao de Lucaris presenti et ementi capita octuaginta bestiarum caprarum et pecudum, equam unam et vacam unam, quem animalia tenebat ad passendum Yuancho Goiachouich de Canali. Item mulum unum et vaces tres. Et hoc pro precio et nomine precii in totum yperperis centum viginti quos ego Decho predicta habui et recepi a dicto ser Nicholao michi soluenis pro animalibus supradictis pro integra et completa solucione et satisfacione de vendicionis dictorum animaliubus suam omni modia facere voluntatis tanquam de rebus suis propriiset partibus magnifici comitis Vladissaui de liberando et franchando Pribissauam que fecit furtum ser Jachobo de P (21.02. 1402.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 84v.
27 26

Ego Yuancho Goiachouich de Chanali facio manifestum habuisse et recepisse a ser Nicholao de Lucaris presente michi dante et asignante ad tenendum, passendum et fideliter custodiendum capita octuaginta bestiarum, caprarum et pecudum, equam unam et vacam unam ad voluntatem dicti ser Nicholai, promictens sibi redere racionem clarum de fetu et introitu dictorum animalium secundum uxum et consuetudinem contrate. Renuntianteset partibus magnifici comitis Vladissaui de liberando et franchando Pribissauam que fecit furtum ser Jachobo de P (21.02. 1402.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 84v. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

45

Esad Kurtovi

obeavajui novom vlasniku brigu o njima.28 Oktobra 1407. godine vlah Pribislav Velikovi prodao je dubrovakom vlastelinu Paskoju Rastiu stotinu grla sitne stoke (ovaca i koza) za 75 perpera, te etiri kobile po 14 perpera za svaku. Kupac je odmah svu tu stoku dao na uvanje i uzgoj Radoslavu Miltoeviu da ih dri na nain i pod uslovima kako je drao i drugu njegovu stoku.29 Poslovnost u uzgoju stoke ogleda se i kroz sluajeve da i roena braa, koja su se prostorno malo udaljila meusobno ulaze u ovakve ugovore. Prema tubi iz augusta 1411. godine saznajemo da je Bratoje Dobromani dao svome bratu Petku Dobromaniu iz Vrsinja kobilu sa drjebetom na uzgoj, ali da su mu oni bili opljakani.30 Na slian nain ovakvo poslovanje meu braom pratimo
Pocraiez Glupich de vlacis de cathono Crabien facit manifestum quod ipse vendidit ser Blasio condam Michaelis de Babalio capita trecenta inter pecudes et capras item treginta boues et vachas, item quatuordecim inter equos et caballas, omnia dicta animalia pro yperperos ducentis, quos dictus Pocraize fuit confessus habuisse et recepisse integre a dicto ser Blaxio emptore. Que animalia promictit et se obligat bene tenere, passere et custodire et restituere ad requisitionem et voluntatem dicti ser Blasii, promictensque de fetu hostendere racionem ad clarum factum. Renuntiando (31.03. 1405.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 168v. Pribislauus Vellizchouich vlach facit manifestum quod ipse vindidit ser Pasquali de Resti presenti et epmenti centum capita animalium, videlicet, quinquaginta pecudes et capros et quinquaginta caprettos et agnos pro yperperis septuaginta quinque, conputatis capra et pecude singula earum yperperum I, et singullo capretto et agnos grossos sex, quos dictus venditor fuit confessus habuisse et recepisse a dicto ser Pasquali pro integra et conpleta solucionem dictorum animalium, promictens per aptay renuntiando dicta animalia deffendere, auctorizare et disbrigare a quacumque persona et voluntate de ipsis vel aliqua earum aliquam questionem, muouere. Renuntiando. Item dictus Pribislauus vendit dicto ser Pasquali quatuor chabalas pro perperis quatuordecim qualibet de quibus dictus Pribislauus fuit confessus recepisse solutionem integram a dicto ser Pasquale, et ideo promissit deffendere et disbrigare a quacumque persona. Renuntiando. Que animalia predicta tam capras, pecudes quam caballas Radoslauus Miltosseuich fuit confessus habuisse et recepisse a dicto ser Pasquali ad tenendum, passendum et fideliter custodiendum illis pactis, modis et condicionibus quibus dictus Radoslauus tenet alia animalia dicti ser Pasqualis. Renuntiando (29.10. 1407.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 245v. Brathoye Dobromanich de Versigna Xubez coram domino Clemente de Bodacia Rectore conqueritur contra Gradoye Magazchas et Billoye Gradoyeuich eius filium, dicens quod ipsi dedera Petcho Dobromanich eius fratrem in Versigna unam caballam cum poledro uno. Et predicti Gradoye et Billoye furati fuerunt ipsa caballa cum dicto poledro circha festum sancti Georgii (13.08. 1411.g.), DAD, Lamenta de foris, II, 78v.
30 29 28

46

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

meu Konavllanima. Augusta 1425. godine Obrad Petrovi zvani Strijeevi iz dijela Konavala vojvode Radoslava Pavlovia, dao je na uvanje i uzgoj jednog konja svome bratu Miomanu Petroviu zvanom Strijeevi, navodei da je naknada namirena meu braom.31 Duina trajanja ugovora uglavnom je omeavana meusobnim dogovorom obiju strana, voljom vlasnika koja je znala biti presudna s obzirom da je njegova pozicija rizinija, te ogranienim dogovorima u trajanju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Oktobra 1393. zakljuen je ugovor o dranju i uzgoju etiri tovarne ivotinje do juna 1394. godine.32 Novembra 1398. godine Dobroslav, sin Mile Staria (iz Glavske kod Trebinja) primio je od Stjepka, sina Sergula Bogunovia pet kobila na dranje i uzgoj do kraja aprila naredne godine. Cijena ovog dranja bila je 2,5 perpera mjeseno, a na ime kapare Dobroslav je primio pet perpera.33 Dobrilo Petkovi iz Konavala primio je februara 1417. godine od Ivanka Gojakovia jednog konja na uvanje do praznika svetog Jurja34, tj. do maja iste godine. Vuka Boginovi, ovjek vojvode
31

Radissa Radmilouich facit manifestum quod ipse habuit et recepit a ser Ziue Junii da Chaboga salmigeros quatuor quos dictus Radessa promictit bene et diligenter tenere, custodire, pascere usque ad festum [sancti] Petri de mensis junii proxime venturis (26.10. 1393.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 73v. Dobroslaus filius Milse Starzich facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Stiepcho filio Sergolli Bogunouich presente et dante eidem quinquam equas ipsius Stiepchi ad tenendum, pascendum et custodiendum omnibus expensis Dobroslaus usque per totum mensis aprilis quas se obligat bene et legaliter pascere et custodire et restituere ipsi Stiepcho ad omnem eius requisitionem pro pastura et custodia. Quarum equarum dictus Stiepcho promixit et se obligauit soluere ipsi Dobroslauo perperi II [2,5] singulo mense et ad racionem mensis. Pro parte eius pasture dictus Dobroslaus confitetur recepisse perperos quinque. Renuntiando (14.11. 1398.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXII, 198. Dobrielus Petchouich de Canali dedit et vendidit Iuancho Goiacouich sutori unum equum quem idem Yuanus locauit eidem Dobrielo ad tenendum, custodiendum et pasculandum usque ad diem sancti Georgii proxime futuros. Qui Dobrielus promisit bene et fideliter tenere, pascere et custodire et salua vioentia maioris manus et omni causa fortuito sibi reddere SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
34 33

32

Miolman Petrouich de Canali de parte voiuode Radosaui Paulouich dictus Strieseuich confessus et contentus fuit habuisse et hinc apud se ab Obrado Petrouich dicto Strieseuich fratre suo unum equum vranum cum auricula dextra scissa ad saluandum, pasculandum et conseruandum usque ad omnem voluntatem dicti Obradi. Et de labore suo dixit sibi fuisse integraliter satisfactum a dicto Obrado. Renuntiando (04.08. 1425.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIII, 175.

47

Esad Kurtovi

Stjepana Vukia Kosae iz Gacka, sredinom februara 1436. godine primio je od Zavla Baldovinovia i njegovih sinova, brae Radoja i Mihalja Zavlovia, jednog konja na uvanje do praznika svetog Vida (juna iste godine).35 Juna 1408. godine Novak Vidni iz Glavske, ovjek Baljina Staria, primio je od Antonia de Goliebo dvije kobile sa jednim drijebetom na dranje u trajanju od etiri godine.36 Januara 1440. godine braa Radivoj i Radoje Miomanovi iz Trebinja primila su od dubrovakog vlastelina Marina Guetia 200 koza i ovaca, konja, kobilu i 15 volova i krava na dranje u trajanju od pet godina.37 Duim trajanjem uvanja i uzgoja konja moe se smatrati ugovor iz augusta
et restituere equum predictum in fine dicti termini. Renuntiando. Et confessus fuit se esse debitorem dicti Yuanni pro resto veterum rationem omnium inter eos de yperperos duobus grossos septem, quos promisit sibi soluere ad dictum terminum festi sancti Georgii par aptay. Renuntiando (01.02. 1417.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 76.
35

Nouacho Vidnich de Glausche homo Baglini Starcich facit manifestum habuisse et recepisse ab Anthoye de Goliebo presente et dante ad pasendum et fideliter custodiendum duas caballas cum uno bono polietro usque ad quatuor annos proxime venturos ad medietatem prepasse secundum consuetudinem contrate, cum pacto expresso pro quociusuquam dictus Anthoye micxerit pro dictis chabalis pro dictus Nouacho teneatur sine aliqua contradictione dare dicto Anthoye vel eius nuncio quem mixerit pro eis sub pena omnium dampnorum, expenssarum et interesse que et quas dictus Anthoye subsneret pro predictis. Et hoc non abstante dicto termino IIIIor annorum predictorum. Renuntiantes (19.06. 1408.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVII, 77v. Radiuoy Mioteseuich et Radoie Miomanouich} ambo de Trebigne confessi fuerunt habuisse et recepisse a ser Marino Ra. de Goze presente et interogante infrascripta animalia, videlicet, inter pecudes et capras numero ducentos, equum unum et unam zumentam, item inter boues et vachas paruos et magnos numero XV. Quos omnia animalia suprascripta promiserunt super se et bona sua bene et diligenter gubernare, pascere et saluare usque ad annos quinque proxime futuros. Hoc pacto et condicione quod omnium fetuum nascitorum per dictum tempus ex dictis animalibus mediatas sit et esse debeat dicti ser Marini et alia medietas suprascriptorum Radiuoy et Radoe capitali suprascriptorum animalium sempre remanente proprio ipsius ser Marini. Renuntiantes omnes. Hec autem etc. Judex ser Matheus de Gradi et Nicola de Stella testis (04.01. 1440.g.), DAD, Diversa Notariae, XXIII, 169.
37

36

Vocxa Bogcinouich homo voyuode Stipani de Gazcha fuit confessus habuisse et recepisse a Zaulo Baldouinouich et a Radoye et Michaely filiis dicti Zauli equum unum, quem equum dicti Vocha super se et omnia sua bona se sollemniter obligando per aptay renuntiando promisit reddere et restituere dictis Zaulo et eius filiis suprascriptis siue alteri eorum usque ad festum sancti Viti proxime futuris (15.02. 1436.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIX, 223.

48

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

1409. godine. Njime Brajko Radovani iz Dubrava prima od dubrovakog vlastelina Ivana Menetia tri kobile i jednog pastuha na uzgoj u trajanju od deset godina.38

***
Uzgoj konja ipak je imao svoje specifinosti u odnosu na ostalu stoku. Za razliku od volova, krava, svinja, koza ili ovaca, ira uloga i namjena konja dala je svoj specifikum i u ugovorima o uzgoju stoke. Radi se o brizi, koja je podrazumijevala odravanje konja u kondiciji i dobrom zdravlju, potrebnih prije svega za jahanje. Otuda je i drugaija postavka ugovora na takvim mjestima. To samo po sebi pokazuje nekoliko primjera. Krajem marta 1399. godine Dubravac, sin Obrada Dabiinovia iz Vrma primio je od Dobraa Pribinia jednog konja na ispau, uvanje i vraanje na zahtjev vlasnika. Za ispau (pastura) Dobra se obavezao plaati uzgajivau Dubravcu 6 groa mjeseno.39 Poetkom decembra 1404. godine Ostoja Tvrdeevi iz Konavala primio je sedam konja i pet kobila trgovca Jakoba Vizilisa na uvanje i uzgoj. Za njegov rad odreena je cijena od devet groa po konju mjeseno.40 Marta 1407. godine Jura Milosali iz Donje Gore u Konavlima obavezao se na uvanje sedam
Braicho Radouanich de Dubraue facit manifestum habuisse et recepisse a ser Johanne de Menze presente et dante tres caballas et unum equum stallone ad tenendum et passendum et fideliter custodiendum usque ad decem annos proxime venturos, que chobilla et stalloni sunt extimatus de comuni concordia perperos octuaginta (20.08. 1409.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVII, 241v. Dubraue filius Obradi Dabisiuouich de Vermo facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Dobras Pribinich presente et dante ei unum equum ipsius Dobras pilli balgli ipsi consignatis in Ragusium ante cancelarium ad portandum secum in Vermo et pascendum et custodiendum usque ad voluntate dicto Dobras, promictens illum bene pascere et custodire et ei restituere ad omnem requisitione ipsius Dobras. Pro qua pastura dictus Dobras teneatur dicto Dobraue soluere grossos VI pro quolibet mense quo ipsum tenebat. Renuntiando (26.03. 1399.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXII, 236v. Ostoia Tuerdeceuich de Chanali facit manifestum habuisse et recepisse per manus suas equos septem et caballas quinque a Jachobo de Russis de Vizillis mercathorum quos et quas promictit et se obligat tenere, passere et nutrire bene et legaliter sine fraude quousquam placuerit eidem Jacobo et habere debet pro labore suo grossos nouem pro quolibet equo et equa quolibet mense et ad racione mensis pro illo tempore et pro illis diebus quibus tenuerit eos. Renuntiantes (01.12. 1404.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 129. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
40 39 38

49

Esad Kurtovi

konja dubrovakog vlastelina Mateja Gradia uz cijenu od 8 groa po konju mjeseno. Unaprijed je primio 12 groa.41 Krajem jula 1408. godine Vukota Gabrilovi primio je na uvanje i ishranu jednog konja Mihoa Bakikovia uz plau od 8 groa mjeseno.42 Aprila 1417. godine Dobrain Bogdanovi iz Vrsinja primio je jednog konja na ispau i uvanje od gostioniara Cvjetka Radosalia uz plau od 6 groa mjeseno. U ime kapare primio je plau za jedan mjesec.43 Septembra 1418. godine Milun Milkovi iz Konavala primio je od Radosava Milutinia sedam konja na uvanje i dranje uz platu od sedam groa mjeseno.44 Prema tubi iz septembra 1423. godine saznajemo da su Pribislav Pripi i Ratko Brajanovi imali dva konja na uvanju i uzgoju kod
41

42

Juras Milloslaglich de Canali de loco dicto Dogna Gorra facit manifestum habuisse et recepisse a ser Matheo de Gradi ad tenendum, passendum et custodiendum septem equos ad voluntatem dicti ser Mathey, promictens illos passare et diligenter custodire et illos consignare et restituere quocienscumque dictus ser Matheus petierit illos sibi consignari, promictens de mala custodia etc. Et dictus ser Matheus tenetur dare sibi pro quolibet equo quolibet mensis et ad rationem grossos octo. Qui Juras fuit confessus recepisse pro parte solucionis dicte custodie equorum grossos XII. Renuntiando (13.03. 1407.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 156.

43

Volchotta Gabrillouich facit maniffestum quod ipse recepit a Michozio Bachichouich unum equum baium ad tenendum et passendum fideliter ad voluntatem dicti Michozii et habere debet singulo mense grossos octo pro pasando et custodiendo illum. Renuntiantes (31.07. 1408.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVII, 95v. Zeuetchus Radosaglich tabernarius concessit et locauit Dobrassino Bogdanouich de Versigna unum suum equum ad pasculandum, tenendum et saluandum ad omnem voluntatem dicti Zeuetchi. Qui Dobrassinus promisit super se et omnia bona dictum equum bene et fideliter custodire, pascere et tenere et iuxta posse suum pingnem facere et eidem locatori ad omnem suam voluntatem restituere. Et versa vice promisit dictus Zeuetchus eidem tradere pro labore suo grossos sex pro quolibet mense quo illum tenuint. Et confessus fuit idem Dobrasinus habuisse pro parte grossos sex. Renuntiando (18.04. 1417.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 107.

Radossau Milutignich dedit dedit ad pasculandum equos suis septem Miluno Milgchouich de Canali presenti et recipienti. Pro quibus septem equia dictus Radossaus tenetur dare in mense dicto Miluno grossos septem. Et si plus dictos equos teneret vel minus quod soluere teneatur per aptay. Qui Milun promisit dictos equos bene et solereter pascere et custodire ad usum boni pastoris. Et si culpa et defectu dicti Miluni dicti equi perderentur aut deuastarentur a lupis quod dictus Milun teneatur ad solutionem eorum. Renuntiando (12.09. 1418.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 295.

44

50

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Dobre Mersijevia u Konavlima uz platu od jednog perpera mjeseno.45 Ovih nekoliko primjera upuuje na zakljuak da se krajem XIV i poetkom XV stoljea u dubrovakom zaleu cijena uzgoja konja kretala 6-8 groa mjeseno. Od svih pronaenih najvie panje prilikom uzgoja konja izaziva primjer u ugovoru iz januara 1418. godine. Tada je Radik Pribeti iz Bobovita kod Trebinja, ovjek Medvjeda (osniva loze Medvjedovia), primio jednog konja od Bratoslava Predojevia na dranje i uzgoj uz plau od 8 groa mjeseno. Unaprijed je dobio etiri groa. To je do sada i od ranije slina postavka, no ono to slijedi prava je potvrda o znaaju, koji je ovaj konj imao za svoga vlasnika. Dodatak u ugovoru podrazumijevao je da Radik u vrijeme uzgoja ne moe jahati tog konja, ne moe sa njim raditi niti prevoziti tovare, pa niti ita drugo (idem Radichius non possit equitare cum dicto equo nec eidem aliquem laborare inferre vel cum ipso salmam aliquam seu aliquid opus facere).46
Pribissau Pripcich et Ratchus Braianouich coram nobili et sapienti viro domino Raphaele de Gozis honor Rectore Ragusii conqueruntur supra Dobrie Mersieuich de Canali de Baau Do hominem ser Gauze de Poza. Eo quia dicti accusatores dedisset ad gubernandum et custodiendum dicto accusato equos duos pro yperpero uno sibi dando quolibet mense et dum voluisset dictos equos reacciperis dictus accusatus dixit eis quod dicti equis sunt sibi furati. Testes: Ser Gauze de Poza qualiter dicti accusatores dederunt equos ad pasculandum accusato predicto et Milich [prazan prostor], famulus olim ser Junii de Sorgo (07.09. 1423.g.), DAD, Lamenta de foris, V, 197. Ispod: Die IIIIo 1424. Pribissauus Pripcich suprascriptus coram domino Rectore ser Marino de Gradi comparuit intimans et denuncians quod repperit unum ex suprascriptis equis furatis ut supra esse penes et in manibus Bogcini presbiteri et filiorum suorum in Tribigna. Testes: Dobrasin Bogoeuich de Versigna, Vuocha Dobrassinouich de Versigna, Isto.
46 45

Bratoslauus Priedoeuich concessit et locauit Radicho Pribetich de Bogouiste hominem Meduiede presenti et conducenti unum equum suum ad tenendum et pasculandum, saluandum et gubernandum pro grossis octo quolibet mense. Et confessus fuit habuisse idem Radichius pro parte grossos quatuor. Cum hic pactis, modis et conditionibus quod idem Radichius non possit equitare cum dicto equo nec eidem aliquem laborare inferre vel cum ipso salmam aliquam seu aliquid opus facere. Et si contrafecerit vel si per suum, videlicet, Radich, defectum moriretur voluit idem Radichius tenere super se et omnia bona sua ad emendum totius damni et interesse dicti locatoris, preter quam si ab hostibus in fortia venientibus violenter sibi auferetur, quia tunc in nichilo tenere voluit et ad omnem voluntatem dicti locatoris illum equum restitit qui Bratoslauus tenetur sibi dare ut supra ad rationem grossorum octo pro quolibet mense prout idem Radichius tenuerit dictum equum. Renuntiando (23.01. 1418.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 216. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

51

Esad Kurtovi

U ugovoru o uvanju stoke iz februara 1434. godine kojim je Pribi Petrojevi iz Popova, ovjek Vukosava Jamometia, primio od Radosava Rutoevia etiri vola, est krava i 50 ovaca i koza na estogodinji uzgoj uz podjelu dobiti, kao dodatna klauzula pridodata je i briga za jednog konja koja ne bi bila posebno uraunata u navedene obaveze uzgajivaa.47 Na drugoj strani postoje i primjeri u kojima se za dranje konja ne predvia nikakva nadoknada (absque aliquo precio pro dicta pastura) kao u sluaju ugovora iz 1388. godine.48 No, u takvim sluajevima ne poznajemo pozadinu koja moe govoriti upravo o izvrenoj satisfakciji iz drugih zajednikih poslovanja ovih aktera.

47

48

Pribis Petroeuich de Popouo homo Vocossaui Jamomet confessus fuit quod super se et omnia sua bona habuit et recepit ad tenendum et pascendum ut infra dicetur a Radossauo Rutosseuich, primo, boues quatuor, vacas sex et animalia quinquaginta ouibus et capris computatis. Quas omnes bestias et animalia ipse Pribis usque ad sex annos proxime futuros tenere et custodire debeat et suis expensis pascere et nutrire more boni pascatoris habendo de ipsis bonam et diligentem curam tam in tenendo, custodiendo et conseruando quam in pascendo et nutriendo eas. Et omne id quod extrahetur et percipietur ex eis tam ex fetibus et nascituris ex eis quam ex lacte et caseo et aliiter diuidi debeat inter eos Pribis et Radossauum pro dimidia, videlicet, quod quilibet eorum habere debeat medietatem. Ita tamen et taliter ac eo modo quod in fine ipsisu termini sex annorum ipse Radossauus habere debeat et sibi per dictum Pribis restitui et consignari capitale suum bestiarum et animalium suprascriptorum ad integram numerum prout supra confessus est habuisse et recepisse supplmentum ipsum numerum ex fetibus nascituris si ex dicto capitali diminutum per mortem vel aliter perditum esset et consignato et dato dicto capitali cetere bestie et animalia que supererunt diuidi tunc debeant inter eos per medietatem ut prefertur. Et omni anno idem Pribis dare et consignare debeat ipsi Radossauo medietatem casei ad eum spectantis et pertinentis. Renuntiando. Hec autem etc. Judex ser Paulus de Sorgo et Nicola de Stella [testis]. Cum pacto quod idem Pribis de pluri teneatur, tenere, custodire et pascere ad omnem voluntatem ipsius Radossaui unum equum ipsius Radossaui et illum ipsi Radossauo dare tociens quociens voluerit absque solutionem aliqua facienda ipsi Pribis per dictum Radossaum. Renuntiando. Judex et testis ut supra (10.02. 1434.g.), DAD, Diversa Notariae, XVIII, 182. Radosau Milaseuich de Tribinio facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Pribisaui Radanouich ibidem presenti unam jumentam rubeam ipsius Pribisai ad tenendum et pascendum ad voluntatem ipsius Pribisai absque aliquo precio pro dicta pastura, promittens ipsam jumentam bene et diligenter pascere, custodire et saluare et ipsi Pribisai restituere quemcumque ipsam requiserint ab eo. Renuntiando (22.12. 1388.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXVII, 184v.

52

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

More boni et fidelis pastoris

Uzgajiva je bio duan da se, prema obiajima kraja, brine o primljenoj stoci kao dobar i uzoran pastir koji se brine o svome vlasnitvu. Uzgajiva Radetin Bradievi iz Draevice obavezao se juna 1398. godine Pribilu Neori uvati i uzgajati vola, kravu i kobilu, naglaavajui da se to ini sa dobrom vjerom (bona fide).49 Aprila 1435. godine Vukac Tunkovi zvani Mehatovi dao je Dobrainu Petkoviu iz Poljica u Popovu na uzgoj i dranje jednu kobilu, est volova, est krava, 20 koza i ovaca, a pri tom se Dobrain obavezao da e tu stoku uvati i hraniti po obiajima pravih pastira (more boni et fidelis pastoris).50 Tako se kae i za Gojina Brankovia iz Trebinja, vlaha iz katuna Nenka Krajsalia, koji je od Ratka Pribilovia u ugovoru iz februara 1436. godine primio kobilu, kravu sa teletom, pet koza i pet jaradi na estogodinji uzgoj i podjelu dobiti po pola. Navodi se, da e on svoj dio posla obaviti kao svaki istinski predstavnik svog posla, tj. kao svaki dobar pastir (facere tenetur quilibet bonus pastor).51 U jednom ugovoru o uzgoju svinje kae se da e se to
Radetin Bradiceuich de Drazeuiza fuit confessus habuit in custodia ad pasendum, custodiendum et nutriendum bona fide a Pribil Neora unum bouem, unam vacham et unam equam, promittens ipse Radetin bona fide custodire et receddere bonam racionem de fructibus et nascentibus ipsarum bestiarum dicto Pribil terminum ad voluntatem ipsius Pribil. Renuntiando (23.06. 1398.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXII, 154v.
50 49

51

Vozchus Thunchouich dictus Mechatouich concessit et dedit ad nutriendum et pasculandum unam equam et boues sex et vachas sex, oues et capras viginti Dobrassino Petchouich de Papaua de Polyeza, presenti et stipulanti, et omnia suprascripta animalia in suis manibus et potestate, hauere confitenti, promitens dictus Dobrassinus super se et omnia sua bona se sollemniter obligando omnia suprascripta animalia custodire, pasci, nutrire et saluare more boni et fidelis pastoris. Et dicta animalia omnia redere et restituere dicto Vozcho siue heredibus et successoribus suis ad voluntatem et requizisicionem dicti Vozchi siue heredibus et successorum suorum (10.04. 1435.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIX, 18v.

Goicin Branchouich de Tribigna vlachus de catuna Nenchi Craisalich confessus fuit habuisse et recepisse a Ratcho Pribilouich presenti et stipulanti equam unam, vacham unam cum vitella Ia anni unius et quinque capras cum quinque capretis ad ipsa omnia animalia et singula et que ex eis nascentus bene, fideliter et diligenter saluandum et egendum, gubernandum, custodiendum et pascendum, prout facere tenetur quilibet bonus pastor. Et hoc ad voluntatem dicti Ratchi de quibus animalibus et nascituris ex eis dare teneatur idem Goicin debitis temporibus medietatem lactis et casei fiendorum ex ipsis animalibus et in fine dum eidem Ratcho placuerit retro habere et accipere ipsa sua animalia dictus Goicin sibi dare et consignare teneatur capitale suprascriptorum si voxerit et medietatem omnium et singuloSPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

53

Esad Kurtovi

initi dobro, vjerno po obiajima dobrih pastira i dobrih ljudi (bene et fideliter ad usum boni pasculatoris et boni viri).52 U ugovorima se suprotna mogunost navodi kao slabo uvanje (mala custodia), kao u ugovorima iz oktobra 1383, februara 1413, juna i novembra 1415. godine i drugih, a to predstavlja tipian izraz kojim se obje strane ograuju od loeg uzgoja koji nije prema obiaju kraja, odnosno zemlje.53
rum aliorum animalium que nascentur ex ipsis et tunc fuerint. Et hoc super ipsum Goicin et omnia eius bona. Renuntiantes. Judex ser Nicola de georgio et Nicola Stella testis (13.02. 1436.g.), DAD, Diversa Notariae, XX, 176v. Ziucho Radmanich dedit et locauit ad soccidam Bosichicho Siumanouich de Canali presenti et recipienti scrofas quatuor et unum porchum, quas debeat paschulare et nutrire bene et fideliter ad usum boni pasculatoris et boni viri. Cum hac pacto, quod si dicte scrofe aut porchus perderetur defectu ipsius Bosichichi quod idem Bosichichus teneatur eas et eum soluere dicto Ziucho Radmanich. Et similiter si perderentur propter exercitum si dictus Bosichichus non aufugeret in loco tuto cum ipsis quod easdem Ziucho predicto soluere teneatur, scilicet, si causa fortuitu deperirent quod tunc dictus Bosichicho eas soluere non teneatur. Quas debeat pasculare bene ut supra hinc ad tres annos proxime et in fine dictorum trium annorum quod medietas dictarum scrofarum et porci et earum fetus esse debeat dicti Ziuchi Radmanich et alia medietas esse debeat dicti Bosichichi. Et a dictis tribus annis in antea sit sicut se aptauerint et sicut pepegerint inter se ipsos. Renuntiando (30.06. 1417.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 128v.
53 52

Vlatcho Bogutouich fuit confessus habere a Thomcho Putnich unum equum nigrum ad pascendum, nutriendum et custodiendum bona fide ad risichum ipsius Vlatchi pro mala custodia, promittens ipse Vlatcho restituere ipsum equum dicto Thomcho ad petitione ipsius Thomchi. Renuntiando (28.10. 1383.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXII, 192v; Bogmil Corlad vlach de cathono Nenchi confessus fuit habuisse et recepisse ad tenendum, pascendum et fideliter custodiendum ad voluntatem partium secundum consuetudinem contrate Dabigna Radochnich de Umbla et eius filiis capita treginta animalium minutorum et capita quinque bouum et tres equos ad medietatem fructum et lactis ex ipsius animalibus percipiendorum remanente capitali integre dicto Dabigne et eius filiis, promittens de mala custodia secundum consuetudinem contrate. Renuntiando (26.02. 1413.g.), Isto, XXXIX, 223v; Bosidar Tulich de Popoua confessus est habuisse et recepisse a Goiacho Radostich carpentario presente et sibi dante ad tenendum, pascendum et fideliter custodiendum unum equum et boues octo et septem vaccas ad medietatem fructuum et lactis et pro bobus det sibi quartum partem seminis recipiendi in terris arandis per eos iuxta consuetudinem contrate. Et hoc intelligatur ad voluntate partium, promittens de mala custodia. Renuntiantes. Item confessus est recepisse a dicto Goiacho ut supra capita quinquaginta animalim minutorum et duodecim porcos ad medietatem fructuum ut supra. Renuntiantes (18.06. 1415.g.), Isto, XL, 179; Bogoslauus Pripchouich confessus est habuisse et recepisse a Bogdano Petrouich

54

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Rad sa ivotinjama pripada osjetljivijim poslovima s obzirom na njihovu izdrljivost, nain rada ili na uslove u kojima ive. Nerijetko se u ugovorima o uzgoju stoga pojavljuju i odredbe kojima se dodatno zatiuju interesi kako vlasnika tako i uzgajivaa. Konji su vrlo esto predmetom pljake, deava se da se izgube a i da umiru. Uzgajiva o svemu tome ne mora posebno brinuti ukoliko ima adekvatne dokaze za navedene situacije, naroito one koje ne moe kontrolisati. Gubljenje konja i lo postupak sa konjima koji je doveo do oteenja i do smrti konja nije se mogao pravdati. Pljaka i prirodna smrt jesu. Oktobra 1408. godine u ugovoru kojim Vukota Gabrilovi iz Konavala prima od Mihaila Marina oria jednog konja na uzgoj, podrazumijevala se mogunost ukoliko konj bude izgubljen da bude plaena njegova vrijednost od 15 perpera od strane uzgajivaa, a ako bude umro mimo djelovanja uzgajivaa da je uzgajiva kao dokaz duan predati vlasniku kou od konja.54 Slinu situaciju pratimo i u ugovoru iz kraja februara 1412. godine. Vukoje Krasojevi primio je od Radogosta Jakobovia jednu kobilu na uvanje i uzgoj uz odredbe o prirodnoj smrti i potrebi davanja njene koe zbog dokazivanja njene smrti (causa restificatione quod mortua sit), te klauzule u sluaju njenog gubljenja za to bi uzgajiva trebao platiti 20 perpera.55 U ve spominjanom primjeru ugovora Radoslava Vukia iz Dolia kod Gacka iz februara 1436.
presente et sibi ad tenendum, pascendum et fideliter custodiendum ad voluntatem ipsius Bogdani equum unum, promittens de mala custodia iuxta consuetudinem contrate. Renuntiando (01.11. 1415.g.), Isto, 235v.
54

55

Vochota Gabrilouich de Canale confitetur habuisse a Michaele condam Marini de Georgio unum equum quem dicti Vochota promisit tenere, nutrire et pascere ac pinguescere usque per totum mensem mai proxime venturi et tunc debeat illum aducere Ragusium et consignare in manibus dicti Michaelis et Luchxe condam Trippe de Georgio et dictis Michaelem et Luchxam ex alia et si dictus equus periret aliquo casu vel perderetur vel furaretur quod dictus Vuchota tenere ipse restituere predictis yperperos quindecim summo dictis equis moriretur sua morte tamen sua culpa dicti Vochote et eius familie quod sit damnum equi adeo quod dictus Vuchota non teneatur, ostendendo pellem dicti equi dictis Michaeli et Luchxe. Renuntiantes (24.10. 1408.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVII, 126v. Vuchoe Crasoeuich confessus est habuisse et recepisse a Radogost Jacobouich ad tenendum, pascendum et fideliter custodiendum unam equam ad voluntatem ipsius Radogost, et si moreretur ipse Vuchoe teneatur restituere pellem dicto Radogost causa restificatione quod mortua sit. Et si perderetur ipse Vuchoe teneatur soluere Radogost predicto patrono yperperos viginti. Renuntiantes (28.02. 1412.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIX, 38v. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

55

Esad Kurtovi

godine naglaeno je da ukoliko neto od date stoke bude izgubljeno ili mrtvo uzgaja mora doznaiti koe ili dati odgovarajue svjedoanstvo (plenam fidem faciendi de morte ipsius animalis), a za izgubljene ivotinje mora obezbjediti da se vlasniku ista kupe.56 Loe ponaanje uzgajivaa pratimo sredinom januara 1415. godine. Jakob Kotruljevi dao je jednog svoga konja dobrog zdravlja (bone valitudinis) Novaku Petroviu iz Konavala na uvanje i uzgoj uz naknadu, koja je izmeu njih dvojice bila dogovorena. Svojim nemarom Novak je otetio ovog konja, a poslao ga je nazad po svome bratu u Dubrovnik. Zbog njegove neuhranjenosti i slabog zdravlja vlasnik ga nije htio primiti.57 teta nad konjem uinjena je i u sluaju vlasnika Stojsava Tepe. On je januara 1429. godine zbog toga podigao tubu protiv Novaka anjevia i njegovog sina Branka jer je njihovom nebrigom konju slomljena noga, a nisu ni htjeli da dostave krzno, kou, kao znak njegove smrti.58 Miho Jurkovi je augusta 1434. godine podigao optunicu protiv Miluna iz Konavala, ovjeka dubrovakog vlastelina Teodora
Et si aliquod ex ipsis animalibus periret et moriretur ipse Radossauus teneatur dicto Bogdan consignare pellem vel plenam fidem faciendi de morte ipsius animalis, aliter teneatur ipse Radossauus ad emendum ipse talis animalis (06.02. 1436.g.), DAD, Diversa Notariae, XX, 162. Coram domino Theodoro de Prodanello vicerectore loco domini Johannis de Volcio Rectoris infirmi et judicibus curie ser Michael de Resty, ser Paulo de Gondola et ser Nicola de Goze, comparuit Jacobus de Cotrullo dicens et asserens se dedisse ad pasculandum, salzandum et gubernandum unum suum equum bone valitudinis, rubeum Nouacho Petrouich de Canali pro certo pretio inter eos conuento de concordia. Et quod dictus Nouachus vastauit sibi dictum equum quem sibi miserat per fratrem suum et quia dictus equus propter maceriem et malum valitudinem est vastatus conduci fecit illum coram dictis dominis Rectore et judicibus. Et noluit acceptare illum, scilicet, relapsauit in manibus delatoris cum protestatione quod non prenaret per hoc juribus suis contra dictum Nouacum pro dicto equo vastato (16.01. 1415.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XL, 106v. Stoyssauus Tepsa coram domino Rectore ser Andrea Mart. de Volzo conqueritur supra Nouach Xagneuich et Branchum eius filium. Eo quia dum ipse Stoyssauus dederit ad pascendum et tenendum unum eius equum dictis patri et filio soluendo eis expensis, dicti Nouach et Branchus ei dictum equum deuastauit, quia fractus sibi pes est, et ulterius dum misisset acceptum ipsum equum per quendam Dobrauaz cum certo signo grisi sue vestis secundum quod sibi ordinauerat dicti Pater et filius recusauerunt et noluerunt sibi illum assignare (15.01. 1429.g.), DAD, Lamenta de foris, VIII, 139v.
58 57 56

56

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Prodanelia, zbog toga to je slomio nogu njegovom konju koji je kod Miluna bio na uzgoju.59 Zabiljeeni su i drastini sluajevi koji su doveli do smrti konja na uzgoju. Juna 1433. godine dubrovaki vlastelin Ivan Marina Crijevi podigao je tubu protiv svoga ovjeka Dobraina Mrenovia iz Konavala. Ivan mu je dao jednog svoga konja na uzgoj ali ga je ovaj do te mjere iznurio da je konj umro.60 Decembra 1465. godine Petko Radosali iz elopeka u upi dubrovakoj podigao je tubu protiv Vukia Boikovia iz Trebinja. Istom je dao na uzgoj kravu i kobilu ali ih je on zaklao.61 Braa Radoje i Bogdan Budelji podigli su tubu krajem marta 1466. godine protiv Miobrata Radeljia i Ivana Radovania inae vlaha Kresojevia. Vlasi su imali kod sebe jednu njihovu kobilu na dranju, ali su je oni ubili jer su je prekomjerno natovarili (ultra modum caricando dictum cabalam interfecerunt).62 Oktobra 1477. godine Radojko Ratkovi iz Donje Gore u deceni Kokot u Konavlima preuzeo je odgovornost za smrt kobile koja je bila kod njega na uzgoju (mortua fuerit ex defectu causa

Michoz Giurchouich coram domino prefato Rectore conqueritur supra Milun hominem ser Theodori de Prodanello in Canali. Eo quia fregit et deuastauit unum pedi unius sui equi quem sibi dederat ad pascendum et tenendum et saluandum (22.08. 1434.g.), DAD, Lamenta de foris, X, 257. Ser Iuanus Marini de Crieua coram domino Rectore ser Matheo de Crosis conqueritur supra Dobraxin Mergenouich de Canali hominem suum. Eo quia dedit sibi unum suum equum ad tenendum et pascendum et ipse defatigando ipsum suum equum (...) dictus equus mortuus fuit et est (02.06. 1433.g.), DAD, Lamenta de foris, X, 1v.
61 60

59

62

Petchus Radossaglich de Brenno de Zellopech coram dominis judicibus de criminali quorum caput fuit ser Michael de Volcio conquestus fuit contra Vochichium Boxichcouich de Tribigne, dicens quod cum sit quod dictus Petchus deposisasset unam vacham et unum jumenthum, ut dicta animalia prenominatus Vochichius pascerent et gubernarent, dictus Vochichius animalia ea prenominata, videlicet, vacha et jumenthum, interfecit et comendit (16.12. 1465.g.), DAD, Lamenta de foris, XXXVII, 191v.

Radoe et Bogdanus Budeglich fratres coram dominis judicibus de criminali quorum caput fuit ser Simon P. de Bona conquesti fuerunt contra Miobrattum Radeglich et contra Iuanum Radouanich ambos de vlachis Craycouichii, dicens quod ipse predicti querelantes dederunt eis dictis Miobrato et Iuano unam cabalam ad gubernandum. Qui Miobrattus et Iuanus ultra modum caricando dictum cabalam interfecerunt (26.03. 1466.g.), DAD, Lamenta de foris, XXXVII, 296v. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

57

Esad Kurtovi

et mancamento dicti Radoichi) i pristao da vlasnicima, vlasteli Zamanji, isplati njenu vrijednost.63 Opasnost za konje predstavljaju i zvijeri. Takva mogunost pripadala bi slabom uvanju od strane uzgajivaa, kako se to u ugovoru iz septembra 1418. godine moe vidjeti u predvienom sluaju napada od strane vuka.64 Najgori su bili napadi u kojima su konji smrtno stradavali. U dva sluaja oteeni su bili isti vlasnik i uzgaja. Decembra 1422. godine dubrovaki vlastelin Ivan Lampre Crijevi podigao je tubu protiv Miljena Lunia, brae Radovca, Radie i Rakoja Bogojevia, Obrivolje Pokrajia i Hrabrena, svih vlaha Bobana. Oni su optueni da su ubili i raskomadali na vie dijelova njegovog konja (interfecerunt dictum equum diuidendo illum in pluribus partibus), a kojeg je on imao na uzgoju kod Krasoja Popovia, ovjeka humskog kneza Grgura Nikolia.65 U drugom sluaju, maja 1426. godine vlasnik Ivan Crijevi optuio je Vlatka Vrljavia iz Popova, ovjeka kneza Grgura Nikolia zbog
63

Radossau Milutignich dedit dedit ad pasculandum equos suis septem Miluno Milgchouich de Canali (...) Et si culpa et defectu dicti Miluni dicti equi perderentur aut deuastarentur a lupis quod dictus Milun teneatur ad solutionem eorum. Renuntiando (12.09. 1418.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 295. Ser Johannes Lampre de Zriua coram nobili et sapienti viro ser Benedetto Pe. de Gondola Rector Ragusii conqueritur supra Misglen Luncich, Radoua Bogoeuich, Radiscam et Rachoe eius fratres et Obriuoglam Pocraicich, Rabien [prazan prostor] omnes vlachi Bobani. Eo quia cum predictus ser Johannes dedisse ad custodiendum unum suum equum Crasoe Popouich homini comitis Nicolich, omnes predicti accusati interfecerunt dictum equum diuidendo illum in pluribus partibus (31.12. 1422.g.), DAD, Lamenta de foris, V, 120v. Ispod: Die 29 augusti. Radissa Bogoeuich unus ex accusatis predictis constitutus coram me cancellario infrascripto voluit et se obligauit quod in causa quo Crassoe aut Nouach fratres dictis Popouichi homines Gregorii Nicholich dixerit quod aut Radissa aut Radoua aut Rachoe fratres accusati predicti seu aliter ipsorum fuit culpabilis pro equo contento in lamento superiori, quod tunc dictus Radissa solueris et emendaris teneatur equm predictum ser Johanni Lam. de Zriua accusatori predicto. Renuntiando, Isto.
65

64

Radoichus Ratchouich de Canali de Dogna Gora de deceno de Cocot ad interogatione ser Stephani Mar de amagno promisit super se et omnia sua bona quod si constabit juridice quod una equa siue jumenta ser Marini, ser Christiphori et ser Martoli ser amagno fratrum quam tenebat dictus Radoichus que fuit ut dixit ser Orsati Ste. de amagno mortua fuerit ex defectu causa et mancamento dicti Radoichi, ipse Radoichus soluet dicta equam siue jumentam dictis nobilibus et fratribus suprascriptis de Zamagno. Renuntiando (22.10. 1477.g.), DAD, Diversa Cancellariae, LXXVIII, 80.

58

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

ubojstva kobile koju je Ivan imao kod Krasoja Popovia.66 Navedeno pokazuje da su uprkos prvom nesretnom sluaju vlasnik i uzgaja nastavljali poslovnu saradnju oko uzgoja stoke. *** Kada ugovor bude izvren uzgajiva je duan da vrati stoku vlasniku. To pokazuje primjer iz novembra 1390. godine. Krajsav Pripkovi, vlah iz Pocrnja, se obavezuje Dobriku Radinoviu da e mu dovesti u Dubrovnik za petnaest dana dva njegova konja iva koje je drao kod sebe na uzgoju. Za to obeanje je kao jemce imao i dvojicu zemljaka.67 Maja 1406. godine Mirko Milinovi iz Konavala obavezao se da e Mili Radiloviu vratiti konja do nedjelje koji je kod njega bio na ispai. Ukoliko to ne bi uinio obavezao se da e za konja platiti 60 perpera.68 Ipak postojale su i situacije da uzgajivai nee da vrate primljene ivotinje vlasnicima po isteku predvienih ugovora. Zbog toga vlasnici diu tube protiv uzgajivaa. Simko Marojevi je jula 1419.
Ser Johannes Lampre de Zrieua coram domino Rectore ser Martolo de Zamagno conqueritur supra Vlatchum Vrgliauich de Popoua hominem comitis Gregori Nicolich. Eo quia his diebus preteritis idem Vlatchum interfecit unam equam ipsius ser Johannes quam ab eo tenebat Crassoe Popouich (10.05. 1426.g.), DAD, Lamenta de foris, VII, 4v. Craysaus Pripchouich de Yspocergna vlacus facit manifestum quod ipse se obligat et promittit Dobricho Radinouich presenti et recipienti conducere Ragusium duos equos dicti Dobrichi quos ipse Dorich penes ipsum Craysaum dimixit ad pascendum et ipsos equos eidem Dobricho restituere usque ad XV dies proxime futuros, hac tamen condicione si dictos equos inueniet in domo sua viuos et quod non fuerint eidem furati vel prediti, quia si ipsi equi non fuerint viui aut ipsi Craysao furati fuissent quod ipse Craysaus per hanc scripturam non sit obligatus ipsi Dobrico. Renuntiando. Milman Vladinouich et Ghergur Craniusmirouich} vlachi de Yspocergna constituerunt se plegios et paccatores dicto Dobrico pro dicto Craysauo de dictis equis restituendis si erunt viui et quod non fuerunt furati ut in dicta scriptura continetur ad melius tenentem. Renuntiando (03.11. 1390.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXIX, 150v. Mirchus Millinouich de Canalli facit manifestum quod ipse promittit et se obligat Milse Radillouich presenti et conuenienti conducere et consignare in Ragusio dicto Milse unum equum ipsius Milse quem dictus Mirchus et eius pater habuerunt ad pascendum usque ad diem dominico proxime futuros. Et in causa quo non conduceret et consignaret dictum equum ad dictum se obligat soluere pro ipso equo dicto Milse yperperos sexaginta. Renuntiantes (13.05. 1406.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 52v. Ugovor je prekrien, to znai da vie ne vrijedi, a sa strane je navedeno: Cassum quia dedit equum dicto Milse, Isto. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
68 67 66

59

Esad Kurtovi

godine podigao tubu protiv Ostoje Tvrdeevia i trojice njegovih sinova te Vukoslava Vukia iz Konavala. Simko je dao etiri konja Ostoji i njegovim sinovima na uzgoj, a Ostoja, njegovi sinovi i Vukoslav Vuki su iskoristili aktualnu problematinu situaciju u Konavlima te otuili tri njegova konja.69 Jula 1420. godine Gruba Kranenovi podigao je tubu protiv Dabiiva Milunovia i njegovog sina Ivana zato to nisu htjeli da vrate 40 koza, vola, dvije krave i jednog konja, a koje su drali na uzgoju. Istu stoku su im drugi opljakali.70 Novembra 1446. godine Ljuboje Pribisali podigao je tubu protiv brae Radivoja, Bakoja i Juraj Musia iz Ljubinja zato to mu nisu htjeli vratiti njegovog konja.71 Krajem maja 1465. godine Radovan Ivkovi iz Dubrovnika podigao je tubu protiv Vukca Dobrainovia Voliia iz Maleevaca pod jurisdikcijom kneza Vladislava Kosae zato to nee da vrati konja i kravu koju je drao kod sebe na uzgoju.72
Simchus Maroeuich coram nobili et sapienti viro domino Rectore ser Laurentio de Sorgo conqueritur supra Ostoia Tuerdeceuich cum tribus filiis et Vochoslauum Vochsich de Canali. Eo quia his diebus propelapsis dum ipse Simchus dedisset ad pasculandum et saluandum quatuor equos predicto Ostoie et filiis, ipse Ostoia cum filiis et predictus Vochoslauus sibi abstulerunt tres de dictis equis in hac nouitate quam fecerent illi de Canali contra officiales Ragusii (17.07. 1419.g.), DAD, Lamenta de foris, IV, 27.
70 69

Gliuboe Pribissalich coram domino Rectore ser Antonio Cle. de Goze fecit lamentum supra Radiuoi, Bachoe et Giuragh Mussichi de Gliubigna fratres, dicens quod deposuit apud dictos fratres unum equum et quoniam reuersione est pro accipiendo dictum equum, dicti fratres noluerunt sibi restituere dictum equum. [Testes:] Ostoia, Gliubissa, Radogna Petchouichi fratres omnes de Gliubigna (25.11. 1446.g.), DAD, Lamenta de foris, XX, 246v.
72

71

Grubaz Cranenouich coram domino Rectore domino Martholo de Creua conqueritur supra Dabissiuum Millunouich et Iuanis eius filium. Eo quia dum eis dedisset ad pasculandum capita quadraginta animalia pecudina et unum bouem, vachas duas et unum equum predicti sibi restituere nolint, sed ea Radoe Lubisich et filios de Tribigne dictis accusatis accepta fuerunt. Et similiter eidem accusatori acceperunt copellos nouem grani et unam camisiam. Testes: Obrad Colubich, Petco Medoeuich (19.07. 1420.g.), DAD, Lamenta de foris, IV, 219v. Ispod: Die VII augusti 1420 dictus Gruba coram nobili et sapienti viro domino Rectore ser Nicola P. de Poa dixit reperisse fuisse predones dictorum animalium simul cum predictis Radoe et filiis, videlicet, Bosidarum Branoeuich, Pribisauum Radienouich, Pribignam Milinouich, Radienum Velisaglich, Isto.

Radouanus Iucouich de Ragusio cerdo coram judicibus de criminali quorum caput fuit ser Nicola P. de Gondola conquestus est contra Vocazium Dobrassinouich Volicich de

60

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Februara 1436. godine u ugovoru o uvanju i uzgoju konja Zavla Baldovinia i njegovih sinova Vuka Boginovi, ovjek vojvode Stjepna Vukia Kosae iz Gacka trebao je konja vratiti do praznika svetog Vida, a ukoliko to ne bi uinio obavezao e da e platiti njegovu vrijednost, a prema procjeni dvojice odabranih ljudi koje obje strane prihvate za tu aktivnost (secundum extimationem fiendam de dicto equo per duos bonos viros pro partes elligendos).73 Cijena konja najee nije navoena u ugovorima o uzgoju a ponekad se navodi upravo zbog sluaja u kojem uzgajiva odbija vratiti konja nazad vlasniku. Tako je izrijekom navedeno u ugovoru iz novembra 1393. godine. Jurek i Dobroslav Dubravi iz Konavala primili su jednu kobilu na uvanje koja je bila vlasnitvo Rajana Novakovia, a u sluaju da je ne vrate vlasniku predvieno je da moraju platiti za nju 18 perpera.74 Ugovor iz februara 1434. godine pokazuje jo jedan nain kojim se vrila nadoknada izgubljene ili mrtve ivotinje kao radnji za iju odgovornost je tetu snosio uzgajiva. Po isteku ugovora nadoknada vlasnikove glavnice, tj. onoga to je od stoke dao na uvanje bi se nadopunila od mladih, od poroda a
Maleseuci jurisdictionis comitis Vladissaui, dicens quod cum sit quod ipse dictus Radouanus dederat unum equm et unam vacham predicto Vocazio ante festum Natiuitatis domini proxime decursum ad pascendum et gubernandum. Nunc vero eum ipse dictus Radouanus vellet rehabere dictam vacham et equm solueris predicto Vocazio mercedem suam non potuit habere. Eo quod prenominatus Voccazius negauit dicens se nole sibi restituere (28.05. 1465.g.), DAD, Lamenta de foris, XXXVII, 20v. Vocxa Bogcinouich homo voyuode Stipani de Gazcha fuit confessus habuisse et recepisse a Zaulo Baldouinouich et a Radoye et Michaely filiis dicti Zauli equum unum, quem equum dicti Vocha super se et omnia sua bona se sollemniter obligando per aptay renuntiando promisit reddere et restituere dictis Zaulo et eius filiis suprascriptis siue alteri eorum usque ad festum sancti Viti proxime futuris. Cum pacto quod si dictus Voxa non dedit et restituerit dictum equum suprascriptis Zaulo et siue eius filiis suprascriptis vel alteri eorum ad dictum terminum, quia dictus Vocxa teneatur et debeat et sic promisit soluere dicti Zaulo et suis filiis siue alter eorum valorem dicti equi secundum extimationem fiendam de dicto equo per duos bonos viros pro partes elligendos. Renuntiando (15.02. 1436.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIX, 223. Jurech Dobrauzich, Dobroslauo eius frater de Canali fuerunt confessi habens penes se unam equam cum una sola aurichula rubea quam sibi dedit ad nutriendum et pascendum et custodiendum bona fide gratis et amore Rayan Nouachouich ad voluntatem ipsius Rayan cuius est ipsa equa quam si non restituerunt ipsi Rayan quod soluent sibi yperperorum decem octo pro precio dicte eque (09.11. 1393.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 77v. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
74 73

61

Esad Kurtovi

u onom broju u kojem je izvrena teta, pa bi se po namirenju te tete vlasniku tek onda preostali porod, kao dobit, prema ranijem ugovorenom nainu dijelio izmeu vlasnika i uzgajivaa.75 To je navedeno i u ugovoru iz februara 1436. godine.76
Zakljuak

Prikupljenih stotinjak ugovora i informacija koje ukazuju na uzgoj i uvanju konja u periodu 1383-1490. godine ovu pojavu u dubrovakom zaleu pokazuju u potpunosti. Dubrovani kao vlasnici daju konje na uzgoj domaem ivlju u zaleu zajedno sa drugom stokom, ali nerijetko i zasebno. Sami nemaju dovoljno uslova i spremni su za odreenu nadoknadu da to daju drugima. Uzgajivai konje uvaju, hrane, odravaju, rade sa njima i brinu za njihovo potomstvo. Njihov dobit ogleda se u dobijanju dijela rezultata rada sa konjima, dobijanju dijela potomstva ili strogo odreenoj mjesenoj novanoj naknadi. Ugovor o uzgoju naziva se socida (drutvo). Sastoji se od niza odredbi o pravima, obavezama i dunostima vlasnika i uzgajivaa. Te odredbe oblikovane su dugogodinjom praksom u meusobnoj komunikaciji vlasnika i uzgajivaa, a njihov cilj je ravnopravna zatita obje strane. Iznijeti primjeri insistiranja na primjeni odredbi ugovora u praksi pokazuju da su ugovori kao pravni akti do75

76

Pribis Petroeuich de Popouo homo Vocossaui Jamomet confessus fuit quod super se et omnia sua bona habuit et recepit ad tenendum et pascendum ut infra dicetur a Radossauo Rutosseuich, primo, boues quatuor, vacas sex et animalia quinquaginta ouibus et capris computatis. Quas omnes bestias et animalia ipse Pribis usque ad sex annos proxime futuros tenere et custodire debeat et suis expensis pascere et nutrire more boni pascatoris (...) in fine ipsius termini sex annorum ipse Radossauus habere debeat et sibi per dictum Pribis restitui et consignari capitale suum bestiarum et animalium suprascriptorum ad integram numerum prout supra confessus est habuisse et recepisse supplmentum ipsum numerum ex fetibus nascituris si ex dicto capitali diminutum per mortem vel aliter perditum esset et consignato et dato dicto capitali cetere bestie et animalia que supererunt diuidi tunc debeant inter eos per medietatem ut prefertur (10.02. 1434.g.), DAD, Diversa Notariae, XVIII, 182.

Et quandoconque ipse Bogdan accipere veller dicta sua omnia animalia ipsa habere debeat prout sunt. Si extabunt siene diminutione aliqua. Et si aliquod defeceret ex eis suppleri debeat ex fetibus qui nati fuerunt ex eis usque ad conpletum numerum ipsorum omnium animalium. Et illud quod super fuerit ex fetibus natis ex eis animalibus commitere inter eos dandi debeat, videlicet, dicto Bogdan pro una medietate et dicto Radossauo pro alia medietate (06.02. 1436.g.), DAD, Diversa Notariae, XX, 162.

62

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

prinosili opem razumijevanju i uravnoteenim tokovima dugotrajne saradnje. Konji su uestali kao predmet uzgoja u meusobnoj komunikaciji izmeu Dubrovnika i zalea. To je odraz ope slike o znaajnom mjestu i ulozi konja u srednjem vijeku koja se da upratiti i u drugim drutvenim segmentima.

Prilog:
Uzgoj i uvanje stoke (konja) 1383-1490.

Vlasnik
Thomcho Putnich Pribisau Radanouich Pribillo Bogoeuich de Losia Dobricho Radinouich Crayna uxor condam Matchi Miltinich et tanquam epitropa dicti eius mariti Ser Volo de Babalio et ser Salcho de Babalio Radmillo Bratchouich Symone Nicole Zuro Radalyanich Ser Tripe de Buchia Ser Volezo de Baballio Miladin fabro Ser Mathey de Georgio

Uzgajiva
Vlatcho Bogutouich Radosau Milaseuich de Tribinio Milloue Stoychouich de Ternouo ville Gradoe Tributinich Craysaus Pripchouich de Yspocergna vlacus Brayan Millouanich de Tribinio unum equum nigrum

Stoka (Konj)
unam jumentam rubeam tres boues, duas vachas et unum assinum salmerium duos equos septem boues, tres asinos et unum equum

Datum
28.10. 1383 22.12. 1388 23.10. 1390 3.11. 1390 4.2. 1391

Signatura
Div. Canc., XXXII, 192v Div. Canc., XXVII, 184v Div. Canc., XXIX, 147v Div. Canc., XXIX, 150v Div. Canc., XXIX, 180v

Migliach uetchi Radsobich

capita animalium minutorum inter oues et capras ducentum, equos duos et duas equas siue zumentas et capita viginti duo inter boues et vacas et salmigeros tres unum equum pilaminis rubei capras et quindecim pecudes et septem vachas et quatuor boues et unam equam cum uno pullo

14.5. 1392

Div. Canc., XXX, 102v

Bogaue Prilubouich de Ixagoria duos boues et unum salmerium (assinum) Vitchus Dymitrouich de Canali Utiesen Cotnich de Trebigna Radoslaus Lethonich de Biela Millos Nichoeuich vlachus de li Bagnani Obrat Bogoeuich de Canali Goyach Volchouich Glumez de Popoua Radissa Radmilouich Jurech Dobrauzich, Dobroslauo eius frater de Canali

14.7. 1392 8.1. 1393 19.2. 1393

Div. Canc., XXX, 126 Div. Canc., XXX, 177 Div. Canc., XXX, 192 Div. Canc., XXX, 6v Div. Canc., XXX, 23 Div. Canc., XXX, 47 Div. Canc., XXX, 66

vaccas duas et duos jumenthos et capras quinque et quatuor 24.3. 1393 edos et unam porcam et duos porcellos quinque capita animalium minutorum, quatuor equos et tres vachas unam equam bayam unum equum baium, quatuor vachas, duos boues et duos manzios et quinquaginta capita bestiamine inter capras et pecudes et quatuor porcos salmigeros quatuor unam equam cum una sola aurichula rubea 5.5. 1393 27.7. 1393 2.10. 1393

Ser Ziue Junii da Chaboga Rayan Nouachouich Ser Marino Niffichi de Gondulla

26.10. 1393 9.11. 1393 28.5. 1397

Div. Canc., XXX, 73v Div. Canc., XXX, 77v Div. Canc., XXXII, 50v

Smoyan filius ultrascripti Pripchi vachas viginti et quinquaginta capita pecudum et caprarum Terchulich vlachus et duos equos et unam equam

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

63

Esad Kurtovi

Ser Marino de Gondulle Thassoue Milcich de Codille Puncte Stagni homine ser Petri de Palmotta Radoslauo Razich Pribil Neora Stiepcho filio Sergolli Bogunouich Tumcho Puthnichouich et a ser Nicolao de Prodanello Nichxa Siridanouich Dobras Pribinich Johanne condam Blasii Ser Nicholao de Lucaris Pethoe Daboeuich capellario Iuano Metglauich Jachobo de Russis de Vizillis mercathorum Ser Blasio condam Michaelis de Babalio Sottcho Nicholich Jurassio Radossallich Milse Radillouich

Rayan filius Cheruatini Terchulich vlachus

capita centum quinquaginta pecudum et caprarum, vachas octo et duas equas

28.5. 1397 6.1. 1398

Div. Canc., XXXII, 50v Div. Canc., XXXII, 110

Radmil Boguthouich de kathono capita decem equorum et equarum et capita XX bouina et Volchi Grubanouich de Dodetich capita L animalium minutorum vlachus Obrat Sergieuich de Tribigna vlach Radetin Bradiceuich de Drazeuiza Dobroslaus filius Milse Starzich Branchus Bogutouich de Bobouiste Tribinii capras sedecim et unam equam unum bouem, unam vacham et unam equam quinquam equas I eorum equam pilli rubei

11.6. 1398 23.6. 1398 14.11. 1398 5.1. 1399

Div. Canc., XXXII, 150v Div. Canc., XXXII, 154v Div. Canc., XXXII, 198 Div. Canc., XXXII, 213v

Bogaue filius Mile Cranissalich unam equam (...) pilli nigri cum una auricula incisa de Chanalli ville de Pallie Dubraue filius Obradi Dabisiuouich de Vermo Millotta Pribillouich de Obrouo unum equum (...) pilli balgli unum salmerium valloris perperos V

11.2. 1399 26.3. 1399 23.10. 1401 21.2. 1402 20.4. 1402 16.10. 1404 1.12. 1404 31.3. 1405

Div. Canc., XXXII, 223 Div. Canc., XXXII, 236v Div. Canc., XXXIV, 31 Div. Canc., XXXIV, 84v Div. Canc., XXXIV, 107v Div. Canc., XXXV, 113v Div. Canc., XXXV, 129 Div. Canc., XXXV, 168v Div. Canc., XXXVI, 13 Div. Canc., XLIII, 272 Div. Canc., XXXVI, 52v Div. Canc., XXXVI, 69

Yuancho Goiachouich de Chanali capita octuaginta bestiarum, caprarum et pecudum, equam unam et vacam unam Crancho Vesselchouich de Vressigna Radmil Tersich et Veselcho eius filius Ostoia Tuerdeceuich de Chanali Pocraiez Glupich de vlacis de cathono Crabien Volchez Medosseuich vlach de cathono Sadunouich Vochez Dragosseuich de Sliuna homo Gregurii Nichullich Mirchus Millinouich de Canalli octuaginta capita animalium minutorum et capita decem animalium bouinorum et I salmarium unum equum et viginti capita bouina et centum pecudes equos septem et caballas quinque capita trecenta inter pecudes et capras item treginta boues et vachas, item quatuordecim inter equos et caballas

quadriginta capita pechudum et caprarum, nouem vachas et 24.1. 1406 unum bouem et quatuor equos duas equas et tres equos unum equum unam mulliam pilli rubei 30.3. 1406 13.5. 1406 20.6. 1406

Ser Jacobo de Ugodonich Iuan Bogauzich de Brenno notario et cancelario comunis Ragusii Braycho Pribissalich famulo ser Nicolai de Gondula Ser Michaele de Menze Ser Matheo de Gradi Ser Andreas Mar. de Volio Ser Pasquali de Resti Bogdan Nartizich de Chanalli

unum equum ipsius Braychi pilli nigri

21.11. 1406

Div. Canc., XXXVI, 122

Pribil Ratchouich de Ossolnich homo ser Teodori de Prodanello Juras Milloslaglich de Canali de loco dicto Dogna Gorra Bositicho Prusich de Slano Radoslauus Miltosseuich

Septem capita bestiarum bouinarum, unum equum et quindecim capita caprarum septem equos unam caballam centum capita animalium, videlicet, quinquaginta pecudes et capros et quinquaginta caprettos et agnos (...) quatuor chabalas duas caballas cum uno bono polietro unum equum baium

28.2. 1407 13.3. 1407 20.4. 1407 29.10. 1407

Div. Canc., XXXVI, 151 Div. Canc., XXXVI, 156 Div. Canc., XXXVI, 168 Div. Canc., XXXVI, 245v

Anthoye de Goliebo Michozio Bachichouich

Nouacho Vidnich de Glausche homo Baglini Starcich Volchotta Gabrillouich

19.6. 1408 31.7. 1408

Div. Canc., XXXVII, 77v Div. Canc., XXXVII, 95v

64

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Michaele condam Marini Vochota Gabrilouich de Canale de Georgio Ziucho Rugich Ziucho Rugich Ser Johanne de Menze Pribil Petrouich de Canali Pribil Petrouich de Canali

unum equum unam caballam valoris perperorum viginti unam caballam valoris perperorum viginti

24.10. 1408 11.4. 1409 11.4. 1409 20.8. 1409

Div. Canc., XXXVII, 126v Div. Canc., XXXVII, 200v Div. Canc., XXXVII, 200v Div. Canc., XXXVII, 241v

Braicho Radouanich de Dubraue tres caballas et unum equum stallone (...) que chobilla et stalloni sunt extimatus de comuni concordia perperos octuaginta Bositchum Diucich eius fratrem Petcho Dobromanich in Versigna Radi Ratchouich de Canale unum suum equum unam caballam cum poledro uno unam caballam et unam vacham cum lacte unum equum unam equam

Nouach Bogdanouich Brathoye Dobromanich de Versigna Xubez Mille Bogoyeuich

11.1. 1411 13.8. 1411 4.2. 1412 29.12. 1412 28.2. 1412 30.1. 1413 26.2. 1413 27.6. 1413 16.1. 1415 17.3. 1415 8.5. 1415

Lam. de foris, II, 27 Lam. de foris, II, 78v Div. Canc., XXXIX, 25 Lam. de foris, III, 41 Div. Canc., XXXIX, 38v Lam. de foris, III, 46v Div. Canc., XXXIX, 223v Lam. de foris, III, 78 Div. Canc., XL, 106v Div. Canc., XL, 137v Div. Canc., XL, 158v

Stoichus Goiachouich Pocraiez Budislaglich fabro in homo ser Marini de Bona vlacis Bubanouich Radogost Jacobouich Vuchoe Crasoeuich

unam equam cum una salma farine capita treginta animalium minutorum et capita quinque bouum et tres equos unum suum equum unum suum equum bone valitudinis, rubeum quinquaginta animalia minuta, sex vaccas et unum cauallum siue equum

Dabigna Radochnich de Umbla et eius filiis Radoslauus Ponoseuich Jacobus de Cotrullo Radoslauo Radognich dictus Zentilino Ser Johanni de Georgio

Bogmil Corlad vlach de cathono Nenchi Sriedano Milaucich Nouacho Petrouich de Canali Radichus Stadignich de Tribigna

Dobrouoy Miglunouich de vlachi centum capita animalium minutorum, videlicet, pecudum Cuglauich et caprarum ad dimidia fetus et lactis et boues et vaccas decem, equos et equas octo Bosidar Tulich de Popoua Stiepanus Radosalich vlachus de Cosize Bogoslauus Pripchouich Stefano Hostoich suo nomine ac nomine Radoici sui fratris maioris Priglub Beroyeuich de Canali Hostoya Copilouich unum equum et boues octo et septem vaccas animalia minuta CL, equos octo et triginta boues equum unum unam equam (...) pili, videlicet, righian pro yperperis sex

Goiacho Radostich carpentario Braiano Utiecouich Bogdano Petrouich Ser Laurentio de Sorgo

18.6. 1415 22.7. 1415 1.11. 1415 15.3. 1416

Div. Canc., XL, 179 Div. Canc., XL, 196v Div. Canc., XL, 235v Div. Canc., XL, 282

Giurech Branchouich ser Junio Marini de Gondola Iuancho Goiacouich sutori Zeuetchus Radosaglich tabernarius Priboyo Medosseuich de Breno Bratoslauus Priedoeuich Radossau Milutignich Simchus Maroeuich Grubaz Cranenouich

quatuor equos et caballas duas, vachas decem et porchas sex 5.4. 1416 et quinquaginta capras et pecudes capita treginta animalium minutorum, item equam unam et 17.5. 1416 unam juueneam et appiaria septem siue examina apium et tres porcas et boues duos unum equum quem unum suum equum duos mulos unum equum equos suis septem quatuor equos capita quadraginta animalia pecudina et unum bouem, vachas duas et unum equum 1.2. 1417 18.4. 1417 16.8. 1417 23.1. 1418 12.9. 1418 17.7. 1419 19.7. 1420

Div. Canc., XLI, 2 Div. Canc., XLI, 17

Dobrielus Petchouich de Canali Dobrassino Bogdanouich de Versigna Volchoslaus Radouagnich dAnagost Radicho Pribetich de Bogouiste hominem Meduiede Miluno Milgchouich de Canali Ostoia Tuerdeceuich cum tribus filiis Dabissiuum Millunouich et Iuanis eius filium

Div. Canc., XLI, 76 Div. Canc., XLI, 107 Div. Canc., XLI, 150v Div. Canc., XLI, 216 Div. Canc., XLI, 295 Lam. de foris, IV, 27 Lam. de foris, IV, 219v

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

65

Esad Kurtovi

Radisius et Tripchus fratres Giurgieuich de Bielem Ser Iunius de Georgio Ser Johannes Lampre de Zriua Pribissau Pripcich et Ratchus Braianouich Ser Vita de Resti Ser Johannes Lampre de Crieua Obrado Petrouich dicto Strieseuich

Bogighiam Vezich de Versigna

due earum zumente

26.1. 1421

Lam. de foris, IV, 282

Iurasio Nartie de Canali Crasoe Popouich homini comitis Nicolich Dobrie Mersieuich de Canali de Baau Do hominem ser Gauze de Poza Bogaua Velicich de Rudina de villa Stanchi

equos tres, mulas duas et asinam unam unum suum equum equos duos

22.9. 1422 31.12. 1422 7.9. 1423

Div. Canc., XLII, 67 Lam. de foris, V, 120v Lam. de foris, V, 197

decem inter boues et vaccas et decem capras et unam equam siue jumentam

15.9. 1423 3.2. 1424 4.8. 1425

Div. Canc., XLII, 181v Lam. de foris, 255v Div. Canc., XLIII, 175

in Canali (...) Ostoye Nosanouich equum unum, mulum unum et yrchum unum Miolman Petrouich de Canali unum equum vranum cum auricula dextra scissa de parte voiuode Radosaui Paulouich dictus Strieseuich (...) fratre suo Radutho Milouanich Crassoe Popouich Radini Mioich de Canali unum suum salmerium unam equam unus equus

Ratchus Braianouich de molendinis Ser Johannes Lampre de Zrieua Michael Georgii de Jacussa Ser Johannes Lam. de Zriua Ser Matei et fratrem de Croxi Radosio Goiachouich Stoyssauus Tepsa Stoiach Sridanouich

21.10. 1425 10.5. 1426 3.12. 1426 4.3. 1427 3.10. 1427

Lam. de foris, VI, 163v Lam. de foris, VII, 4v Lam. de foris, VII, 112 Lam. de foris, VII, 150v Lam. de foris, VII, 231

in Popoua (...) Crassoio Popouich tres suos equos et fratribus in Breno in Machos de domo Michoe Radosalich Radulinus Sriedanouich de Orach unus equus

unum equm

24.10. 1427 15.1. 1429 2.6. 1429

Div. Canc., XLIV, 196 Lam. de foris, VIII, 139v Lam. de foris, VIII, 192

Nouach Xagneuich et Branchum unum eius equum eius filium in Rudine de domo Milos Braichouich et Dobrillum fratrem suum animalia minuta quingenta et equos quinque

Ser Iuanus Marini de Crieua Radossauo Rutosseuich Vozchus Thunchouich dictus Mechatouich Nicola Gaucich Michoz Giurchouich Bogdano Milosseuich fornario Ratcho Pribilouich

Dobraxin Mergenouich de Canali unum suum equum hominem suum Pribis Petroeuich de Popouo homo Vocossaui Jamomet Dobrassino Petchouich de Papaua de Polyeza Vochossaui Nouachouich in Murlachia Milun hominem ser Theodori de Prodanello in Canali Radossauus Vochzich de Gazcho Dolich Goicin Branchouich de Tribigna vlachus de catuna Nenchi Craisalich

2.6. 1433

Lam. de foris, X, 1v Div. Not., XVIII, 182 Div. Canc., XLIX, 18v Lam. de foris, X, 181v Lam. de foris, X, 257 Div. Not., XX, 162 Div. Not., XX, 176v

boues quatuor, vacas sex et animalia quinquaginta ouibus et 10.2. 1434 capris computatis (...) de pluri (...) unum equum unam equam et boues sex et vachas sex, oues et capras viginti unum equum et unam zumentam (...) erant valoris ducatorum duorum cum dimidio unius sui equi animalia inter oues et capras quadraginta, duos boues et duas vachas et unum equum equam unam, vacham unam cum vitella Ia anni unius et quinque capras cum quinque capretis equum unum 10.4. 1435 6.5. 1434 22.8. 1434 6.2. 1436 13.2. 1436

Zaulo Baldouinouich et a Vocxa Bogcinouich homo Radoye et Michaely filiis voyuode Stipani de Gazcha dicti Zauli

15.2. 1436

Div. Canc., XLIX, 223

66

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Ad Usum Boni PascuLaToris ET Boni Viri

Grubanus Lusinouich Ser Benedicto de Gondola Ser Marino Ra. de Goze

Pribillo Butchouich in Liubigne Mioman Chalogiurghieuich vlacchus de Procentela vlachi Xurouich Radiuoy Mioteseuich et Radoie Miomanouich} ambo de Trebigne in Canale in Dognagnora Petro et Milacio filiis Voici Radosauus Smoglianouich dictus Tercorich de Pocergne de morlachi Vocichne Stanichnigh dicto Slauogostigh Billadinum Branchouich in Tribigno Ratcho Gabrielouich Radognam Taracouich ad Narente Braicho Miocouich de Pouars Vucha Cognouodich Sriedano Stiupodnich hominis dicti ser Nicolai de Goze Vuchobrat Baiolouich Radiuoi Radouagnich in Popouo Radi Gliubsalich in Tribigne Vocazium Dobrassinouich Volicich de Maleseuci jurisdictionis comitis Vladissaui Bogdano Radassinouich de Pogliani de Popouo Vochichium Boxichcouich de Tribigne

unus equus capita centum quinquaginta caprorum, equos octo et XIIIIo capita inter boues et vachas inter pecudes et capras numero ducentos, equum unum et unam zumentam, item inter boues et vachas paruos et magnos numero XV unum equum unum equum

12.4. 1436 4.2. 1438

Lam. de foris, XI, 91v Div. Canc., LII, 67v

4.1. 1440

Div. Not., XXIII, 169

Marinus de Dersa Radosauo Nouachouich de Osaunich Ser Tebaldus de Mence Radillus Masich Radouan Petoeuich homo vaiuode Stiepani Milorath Budisalich Ser Benedictus de Gondolla Vuchmius [?] Cogneuodich Ser Nicola Alo. de Goze Miglien Radmillouich Luxa Dobrilouich de Vergato Miglien Pliescha Radouanus Iucouich de Ragusio cerdo Vochmerus Miloicouich habitator Zupane Petchus Radossaglich de Brenno de Zellopech Radoe et Bogdanus Budeglich fratres Dobreinus Bosigcouich de Brenno de Podstranie Ser Marini, ser Christiphori et ser Martoli ser amagno fratrum Paucho Dob. de Latiniza Bratuth Gradoeuich Ser Bartholo Hel. de Crieua

10.1. 1441 15.2. 1443

Lam. de foris, XIV, 137 Div. Canc., LVII, 128v

unum suum equum unum equum, sellam et brenam unam zumentam duos equos equum unum unum suum equm unam zumentam unum equm unum equum et unum bouem unam mullizam unum equm et unam vacham

5.2. 1444 23.7. 1444 26.9. 1444 28.10. 1444 8.1. 1445 11.4. 1447 9.5. 1447 2.9. 1447 15.1. 1450 11.6. 1453 28.5. 1465

Lam. de foris, XVII, 180v Lam. de foris, XVIII, 30v Div. Not., XXVIII, 91v Lam. de foris, XVIII, 125v Lam. de foris, XVIII, 173 Lam. de foris, XXI, 43v Lam. de foris, XXI, 69v Lam. de foris, XXI, 163 Lam. de foris, XXIII, 21 Lam. de foris, XXV, 295v Lam. de foris, XXXVII, 20v

duos boues et unam vacham cum uno jumento (...) et unam cabalam et triginta capita animalium, videlicet, oues et capras unam vacham et unum jumenthum

20.11. 1465

Lam. de foris, XXXVII, 162v Lam. de foris, XXXVII, 191v Lam. de foris, XXXVII, 296v Lam. de foris, XLI, 15 Div. Canc., LXXVIII, 80

16.12. 1465 26.3. 1466

Miobrattum Radeglich et contra Cabalam Iuanum Radouanich ambos de vlachis Craycouichii Paochum Dobruscouich Radoichus Ratchouich de Canali de Dogna Gora de deceno de Cocot Ziuichus Millatouich de Canali Cuietchus Radeglich de Zoncheto tres vachas et duos jumentos una equa siue jumenta

8.12. 1468 22.10. 1477

unam equam valoris ducatos quinque duos salmerios (...) yperperis decem

30.7. 1478 8.10. 1482 7.3. 1490

Div. Canc., LXXIX, 12 Div. Canc., LXXXII, 54 Div. Not., LXIX, 181v

Nichola Stepanouich de Tribigne unum mullum valoris (...) ducatorum auri octo

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

67

Esad Kurtovi

AD USUM BONI PASCULATORIS ET BONI VIRI

(The breeding of horses in the Ragusan Hinterland through the prism of contracts on breeding)
Esad Kurtovi
Summary

Around one hundred contracts and data which were collected during research were used to present the breeding and keeping of horses in the period from 1383 to 1490 in the Ragusan hinterland in its entirety. Ragusans as owners gave their horses for breeding to the local population in the hinterland, separately or together along with other cattle. They themselves did not have suitable conditions for breeding and were ready to relinquish this task to others for certain compensation. The breeders took care of the horses, fed them, groomed them, worked with them and cared for their offspring. Their gain consisted of claiming of a part of the result of work with horses, a part of their offspring or a fixed monthly fee which they received in return for their effort. Contracts about breeding was called socida (society) contain regulations about rights, obligations and duties of the owner and the breeder which were formed by a long practice in the mutual communication between the owner and the breeder with an aim to equally protect both sides. The presented examples of insisting on the application of the regulations stated in the contract show that in practice these contracts as legal acts contributed to the general understanding and balanced courses of long lasting mutual cooperation. Horses were frequently mentioned in documents resulting from the mutual communication between Ragusa and its hinterland. This was a reflection of a general image of the significant place and role occupied by the horse in the Middle Ages, and it can be also seen in other segments of society.

68

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PriLog biograFiji bosanskog i skadarskog sandakbega FiruZ-bega


Behija Zlatar
Orijentalni institut, Sarajevo, BiH

Apstrakt: U radu se govori o bosanskom i skadarskom sandakbegu Firuz-begu, koji se kao i njegovi brojni zemljaci kolovao u Istanbulu, a onda vrio znaajne funkcije u osmanskoj dravi. Na osnovu njegove vakufname, koja se uva u Dravnoj biblioteci u Berlinu, osmanskih popisa-deftera te historijske grae iz Dravnog arhiva u Dubrovniku i relevantne literature, donose se podaci o ivotu i djelovanju Firuz-bega u Skadru i Bosni. Kao i drugi bosanski sandakbezi i Firuz-beg je imao dobre odnose sa Dubrovanima, koji su mu dolazili u audijenciju sa poklonima, donosei posebno tkanine, slali svoje majstore koji su uestvovali u izgradnji njegovog hamama u Sarajevu, a on opet njima izlazio u susret, rjeavajui neke sporove, posebno one vezane za trgovinu a isto tako i uzvraao poklonima. U radu se donose i podaci o Firuz-begovoj pratnji i sviti te je istaknuta njegova uloga u urbanom razvoju Sarajeva. On je dao da se sagradi prva srednja kola-medresa u Sarajevu, po emu se i danas jedan kraj sjeverno od Baarije naziva Medrese , zatim mesdid i esme, a na Bariji je podigao hamam i okolo njega duane iji su prihodi sluili za odravanje njegovih zadubina. Kako se nije sauvala vakufnama o osnivanju zadubina u Sarajevu, u radu su doneseni podaci iz popisa vakufa sadranih u defterima Bosanskog sandaka, na osnovu kojih se mogu vidjeti promjene u vakufskim prihodima i rashodima. Pored Sarajeva, Firuz-beg je podigao zadubine i u Anadoliji, Istanbulu i Smederevu. Kljune rijei: Firuz-beg, Bosna, Skadar, sandakbeg, XVI stoljee

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

69

Behija Zlatar

edavno su na Baariji vrena arheoloka istraivanja na ostacima Firuz-begovog hamama, jednog od sedam hamama, koliko ih je nekada bilo u Sarajevu, u cilju njegove eventualne rekonstrukcije. Ko je bio graditelj ove zadubine, kao i prve srednje kole-medrese u Sarajevu, po kojoj se i danas jedan itav dio grada naziva Medrese? Prema podacima Safvetbega Baagia, Firuz-beg je porijeklom iz Bosne, koji se, kao i njegovi brojni zemljaci, kolovao u Istanbulu, a potom obavljao razne dunosti na dvoru sultana Bajezida II.1 Vane biografske podatke o Firuz-begu prua njegova vakufnama, iji rukopis se nalazi u Dravnoj biblioteci u Berlinu.2 Vakufnama je pisana u dva dijela i to prvi dio je datiran 897 po Hidri (novembar 1491), a drugi je nedatiran i napisan je izmeu 1505. i 1512. godine u vrijeme kada je Firuzbeg bio bosanski sandakbeg. Iz sadraja prvog dijela vakufname vidi se da je Firuz-beg u to vrijeme bio aga dravne riznice, te da je uvakufio jednu medresu u Havzi u Anadoliji, te damiju i mekteb na Atmejdanu u Istanbulu. Uvakufljena dobra za te objekte uglavnom su se nalazila u Amasji. U drugom dijelu vakufname, iz kojeg se vidi da je Firuz-beg sandakbeg u Bosni, govori se o odravanju ustanova spomenutih u prvom dijelu vakufname, kao i vodovoda u Sarajevu i Smederevu. Tu se takoer nalaze i podaci o znaajnom broju nekretnina na podruju Istanbula.3 Firuz-begov otac se zvao Abdullah, kako pie u spomenutoj vakufnami. Obino su oni koji su prihvatali islam, ime svoga oca skrivali pod imenom Boiji rob (Abdullah). O ostalim lanovima Firuz-begove porodice gotovo da nema podataka u pristupanim izvorima. Njegova dva roaka spominju se meu timarnicima Bosanskog sandaka 1516. godine: Timar Sulejmana, roaka Firuz-bega i Timar Davuda roaka Firuz-bega.4
1 2

Safvet beg Baagi, Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931, 20-21. Klaus Schwarz-Hars Kurio, Frz-beg, Sanaqbeg von Bosnien im lichte seiner Stiftungsurkunde, u: Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), 32-33/1982-83, Sarajevo, 1984, 115-127. Isto, 126. Istanbul, Babakanlk Osmanl Arivi (BOA), Tapu defter (TD), No 56, 35 i 50.

3 4

70

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PriLog biograFiji bosanskog i skadarskog sandakbega FiruZ-bega

O medresi u Havzi nema mnogo podataka,5 dok se za Firuz-begovu damiju u Istanbulu zna da je bila podkupolna, te da je sruena 1934. godine.6 Za odravanje ove damije, odnosno mesdida, troena su, izmeu ostalog, sredstva od hamama kojeg je ovaj vakif podigao u tvravi u Smederevu: Vakuf umrlog Firuz-bega-od mukate hamama u tvavi Smederevo-neka se troi za mesdid kojeg je podigao u Istanbulu.7 Od 1496. do 1503. godine Firuz-beg je bio na poloaju skadarskog sandakbega. U to vrijeme je Crna Gora pripojena Skadarskom sandaku, kada je u novembru 1496. godine, ura Crnojevi napustio zemlju i sklonio se u Mletke. U martu slijedee godine izvren je i prvi popis Crne Gore prema uzvienom beratu sa znanjem Firuz-bega.8 U vrijeme dok je bio skadarski sandakbeg, Firuz-beg je sa svojom vojskom dolazio do samog Kotora.9 On je 1496. godine javio mletakom zapovjedniku markizu Trevisanu da je u Kotor doao po nalogu sultana, da bi odbranio posjed ura Crnojevia, koji je do tada bio pod zatitom Venecije. Trevisan je odgovorio da Venecija nema namjeru neto oteti od Crnojevia, to je bio jedan od povoda za rat.10 Nakon rata izmeu Mleana i Osmanlija (1499-1502), potpisan je mirovni ugovor 1503. godine i izvreno je razgranienje izmeu Venecije i Osmanskog Carstva. Venecija je odredila Zakarija di Freskija (Zaccaria de Freschi), a Osmanlije skadarskog sandakbega Firuz-bega za razgranienje na Crnogorskom primorju. Meutim, i nakon mirovnog sporazuma, neki podanici Osmanskog Carstva su vrili upade i nanosili tetu Mleanima. Zbog toga je kotorski providur uputio skadarskom sandakbegu Firuz-begu etiri izaslanika sa zahtjevom da on poduzme mjere
5 6 7 8 9

C. Baltaci, XV.-XVI. asrlarda Osmanl Medreseleri, Istanbul, 1976, 77-78. Tahsin z, Istanbul Camileri, I cilt, Ankara 1962, 61. Istanbul, BOA TD No 978, 72.

Branislav urev, Iz istorije Crne Gore, brdskih i malisorskih plemena, u: Radovi, knj. II, Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, Sarajevo, 1954, 172. Toma Popovi, Turska i Dubrovnik u XVI veku, Beograd, 1973, 19; Hans-Joachim Kissling, Frz-Beg, Grenzstatthalter Sultan Byezds. (1481-1512), und der Salinenkrieg von Cattaro, u: Dissertationes orientales et Balcanicae Collectae, II,Sultan Bajezid II. und der westen, Mnchen, 1988, 265-284.
10

Joseph von Hammer, Historija turskog (osmanskog) carstva,knj. 1, Zagreb, 1979, 267. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

71

Behija Zlatar

kako bi prestale povrede mletake teritorije. On je odgovorio da e uiniti sve da se ne nanosi nikakva teta mletakim podanicima. Mleani su, opet, u vie navrata pokuavali da pod svoju kontrolu uzmu Grbalj sa solanom, jer se Kotor bez solane nalazio u tekom poloaju. Sredinom oktobra 1503. godine i Firuz-beg je posjetio Grbalj sa 300-400 konjanika. Kada su Mleani shvatili da ne mogu dobiti Grbalj, ponudili su Firuz-begu 1.000 dukata za solane to bi Venecija godinje isplaivala. Ovim su se Mleani odrekli svojih prava na Grbalj.11Iz ovih nekoliko podataka vidi se da je Firuz-beg bio na poloaju skadarskog sandakbega u vrijeme burnih dogaaja na Crnogorskom primorju, mletako-turskog rata, kao i pripajanja Crne Gore Skadarskom sandaku. U novembru 1504. godine Firuz-beg je postavljen na mjesto bosanskog sandakbeg,12 a 13 juna slijedee godine Vijee umoljenih u Dubrovniku izabralo je svoga poklisara Stjepana Sarkoevia da ode na poklonjenje novom bosanskom sandakbegu i urui mu uobiajene darove. Firuz-beg je odmah uzvratio poslavi bogate poklone po svome terzibai Mehmedu, koji su vrijedili preko 100 dukata.13 Prijateljski odnosi izmeu Dubrovana i Firuz-bega zadrali su se sve do decembra 1512. godine kada se on zadnji puta spominje u dubrovakim knjigama kao bosanski sandakbeg. Oni su mu slali poklone, svoje majstore za gradnju njegovih zadubina, a on opet njima izlazio u susret rjeavajui neke sporove, posebno one vezane za trgovinu, a uzvraao i poklonima. Tako je u februaru 1506. godine Firuz-begov vojvoda dolazio u Dubrovnik da kupi neke stvari za sandakbega,14 a u oktobru iste godine Firuz-begov terzibaa donio je novac da Dubrovani nabave tkanine u Mlecima za sandakbega, dok je u novembru te godine dubrovaka vlada odluila da Firuz-begu kupi na poklon u Mlecima tkanine u vrijednosti 150 dukata.15 U februaru 1507. godine tkanine koje su kupljene u Mlecima upuene su Firuz11

12 13 14 15

Gligor Stanojevi, Crna Gora i crnogorsko primorje u vrijeme mletako-turskog rata 1499-1502. godine, u: Istorijski zapisi, god. XVI, knj. XX, 1, Titograd 1963, 45-46. T. Popovi, Turska i Dubrovnik, 79. iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive, Sarajevo 1911, 207-208. T. Popovi, Turska i Dubrovnik, 424, bilj. 113.

Dravni arhiv u Dubrovnik (DAD), Consilium Rogatorum (Cons. Rog.) XXX, 184, 208; T. Popovi, Turska i Dubrovnik, 424, bilj. 113.

72

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PriLog biograFiji bosanskog i skadarskog sandakbega FiruZ-bega

begu,16 a u novembru iste godine ponovo je u Dubrovnik dolazio Firuz-begov terzibaa Sulejman da kupi tkanine i druge stvari koje je vlada oslobodila plaanja carine.17 U martu 1511. godine Dubrovaka vlada je odluila da poalje Firuz-begu sve stvari koje je traio.18 Ovi podaci pokazuju koliko je Firuz-beg vodio rauna o svome odijevanju, imao je i svoga terzibau, a esto, kako se vidi, nabavljao tkanine iz Mletaka i Dubrovnika. U jednom njegovom pismu, najvjerovatnije iz 1507. godine, pisanom irilicom, u kome se on zahvaljuje Dubrovanima na poklonu i moli ih da mu poalju u Sarajevo nekog trgovca da od njega kupi kumaa, prvi puta se u jednom dokumentu spominje ime Sarajevo pod tim imenom.19 Na osnovu podataka iz Historijskog arhiva u Dubrovniku, vidi se da je pored tkanina, Firuz-beg od Dubrovana nabavljao i vino moscatello. Tako su mu oni poslali znatne koliine ovog pia 13. novembra 1507. godine, 6. februara 1510. i 25. oktobra 1511. godine.20 Tokom svoje dugogodinje uprave u Bosni, Firuz-beg je nastojao da odri mir i sigurnost u Bosanskom sandaku, dodjeljivao timare te uestvovao u ratnim pohodima. Poetkom 1509. godine sa svojim trupama provalio je u Hrvatsku,21 a 1512. godine osvojio je Srebrenik a time i cijelu sjeveroistonu Bosnu.22 Kao i svi sandakbezi, i Firuz-beg je imao svoju svitu, pratnju. Iz dokumenata dubrovakog arhiva poznati su neki slubenici sa njegovog dvora, kao kapiija, kapiibaa, zatim aui, haznadar, mehteri (svirai) i neki vojvoda arko.23 Dio njegove pratnje posjedovali su timare u Bosanskom sandaku:
16 17 18 19 20 21

DAD, Cons. Rog. XXX, 212; T. Popovi, Turska i Dubrovnik, 424, bilj. 113. T. Popovi, nav. djelo, 424, bilj. 113. DAD, Cons. Rog. XXXII, 1. .Truhelka, nav. djelo, 135-136.

. Truhelka, nav. djelo, 208; Hamdija Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939, 78.
22 23

T. Popovi, nav. djelo, 85 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982, 56.

Vladislav Skari, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sarajevo, 1939, 47. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

73

Behija Zlatar

Sinan-vojvoda, adi vojvoda, Hadi Zekrija, Terzija Hizir, Hadi Jusuf pukar, Alija, Mustafa, Mirahor Hamza, Ibrahim vojvoda, Nesuh, Husejn vojvoda.24 Firuz-begov ehaja bio je Bali vojvoda koji je posjedovao ifluk u selu Ljubimlja, a u Sarajevu vrt i vinograd.25 Pored spomenutih u izvorima se jo spominju kao lanovi Firuz-begove svite: Mahmud vojvoda,26 Hadi Idris27 i Junus.28 U vrijeme dok je bio bosanski namjesnik Firuz-beg je podizanjem svojih zadubina doprinio urbanom razvoju Sarajeva. On je dao da se sagradi prva srednja kola-medresa u Sarajevu, sjeverno od Baarije, po emu se i danas cijeli taj kraj naziva Medrese, zatim mesdid i esme. Okolo medrese formirala se mahala, koja se prvi puta spominje u Popisu Bosanskog sandaka iz 152830. godine, iako je sagraena izmeu 1505. i 1512. godine, kada je Firuz-beg bio bosanski sandakbeg, kao Mahala Firuz-begove medrese, kada je brojala 32 kue i 22 neoenjena.29 Pod ovim nazivom mahala se spominje i 1540. i 1565. godine, ali sa veim brojem kua.30 Kada je sredinom XVI stoljea u ovoj mahali podigao mesdid sarajevski trgovac Hubjar-beg, onda se ona poela nazivati Hubjar-begova mahala. U popisu iz 1604. godine upisana je kao Mahala mesdida Hubjar-bega, izdvojena iz Mahale Firuz-begove medrese.31 Za odravanje svojih zadubina, medrese i mesdida, Firuz-beg je na Baariji izgradio hamam i okolo njega duane. Za radove na izgradnji hamama Firuz-beg je traio majstore iz Dubrovnika, koji su bili vjeti u gradnji kamenih objekata. Vijee umoljenih je 11. maja 1509. godine odobrilo da poalje dva zidara i etiri druga majstora magistra cognore.32 Hamam je imao dva odjeljenja, jedan za mukarce a drugi za ene. Gotovo sve prostorije u
24 25 26 27 28 29 30 31 32

Istanbul, BOA TD No 56, 39, 40, 58, 60, 61, 71, 81, 86. Istanbul, BOA TD No 157, 214. Isto, 873. Isto, 68. Isto, 757. Istanbul, BOA TD No 157; Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva, Sarajevo, 1996, 48. Istanbul, BOA TD No 211 i TD No 379. Ankara, Tapu ve Kadastro (TK) No 475, 29. . Truhelka, nav. djelo, 208.

74

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PriLog biograFiji bosanskog i skadarskog sandakbega FiruZ-bega

hamamu bile su presvedene kupolama. Voda za hamam bila je dovedena iz sela Mrkovii i sa Sedrenika, a tom vodom se pored hamama snabdijevala i Firuz-begova medresa kao i pet ulinih esama, te esme u dvoritu Stare pravoslavne crkve na Varoi. Godine 1566. kirija hamama iznosila je 6.600 aki, to je bilo vie nego u drugim hamamima, ne zbog veliine ili udobnosti hamama, nego zbog lokacije.33 Jedna mala ulica na Baariji, u blizini ostataka Firuz-begovog hamama i danas nosi naziv ulhan, po loionici (ulhan) spomenutog hamama. Vakufnama o osnivanju Firuz-begovih zadubina u Sarajevu nije se sauvala, ali iz nekoliko popisa Bosanskog sandaka mogu se vidjeti prihodi i rashodi ovog vakufa. Tako je 1540. godine upisan Vakuf umrlog Firuz-bega, za medresu, mahalski mesdid i esme u samom Sarajevu - Od prihoda hamama, duana, baa, kua, anbara i od zakupa zemljita u blizini medrese godinje 19.761. Ne postoji raspored sredstava. U vakufnami je upisano: Sve to ostane od opravke i rekabe, neka se utroi na medresu, imama i mujezina damije i za druge slube koje su odreene.34 Za 25 godina koliko je proteklo do slijedeeg popisa vakufa iz 1565. godine vakufski prihodi su se neto umanjili i iznosili su 18.752 - od hamama 12.000, od 31 duana 4.572, od mukate zemina u samom Sarajevu 1.300, od dva mlina u blizini tvrave Travnik 130, te od mlinova i zemina u Pei u Skadarskom sandaku 750.35 Ovi prihodi troili su se za medresu i slubenike u medresi, damiji, vakufu i za ake medrese: plaa muderrisa, dnevno 15, za ake dnevno 6, za imama dnevno 4, za mujezina dnevno 3, za muteveliju, dnevno 5, za opravke, dnevno 2 i za osvjetljenje i prostirku dnevno 1. Prema slijedeem sauvanom popisu vakufa iz 1604. godine, prihodi Firuz-begovog vakufa jo su se umanjili i iznosili su 17.112.36 Razlika u odnosu na prethodni popis bila je u prihodu hamama koji je 1604. godine bio manji i
33 34 35

Hamdija Kreevljakovi, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), Sarajevo, 1952, 79.

Istanbul, BOA TD No 211, 391; B. Zlatar, Popis vakufa u Bosni u XVI stoljeu, u: Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) XX-XXI, Sarajevo, 1974, 117. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/2, obradio Adem Handi,Sarajevo, 2000, 485. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
36

Istanbul, BOA MMV 625, 692.

75

Behija Zlatar

iznosio 7.600 godinje, dok je prihod od duana bio vei, jer je vakuf sagradio 15 novih duana i zajedno sa ranijih 31 duanom prihod je iznosio 7.332. Kakvo je bilo stanje u ovom vakufu kasnije, na osnovu dostupnih izvora ne moe se rei. Zna se da je medresa radila do kraja XVII stoljea, tanije do velikog poara kojeg je prouzrokovala vojska Eugena Savojskog, koja je zapalila i opljakala Sarajevo. Tada je izgorjela i ova prosvjetna ustanova i vie nikada nije obnovljena. Hamam je radio do 1810. godine kada su mu propala kubeta, i poto u vakufu nije bilo sredstava za njegovu obnovu, mutevelija ga je prodao 1849. godine Fadil-pai erifoviu.37 Konano pred Prvi svjetski rat hamam je poruen i nije vie obnavljan. Nakon nedavnih arheolokih istraivanja, kada su otkriveni dijelovi hamama, postoji mogunost da se ovaj objekat obnovi. Firuz-beg je imao ljetnikovac na Panjinoj kuli te ifluke na Hambinoj carini.38 Isto tako ima indicija da je, pored vodovoda kojeg je proveo sa Sedrenika do njegovih zadubina, izgradio i jedan vodovod u drugom dijelu Sarajeva ispod Trebevia. Vodovod se zvao prema njegovom osnivau Ferizbegovac.39 to se tie podataka o slubenicima u Firuz-begovom vakufu, iz dostupnih izvora to nije mogue utvrditi. Jedino se zna da su muderisi Firuz-begove medrese bili: 1551. godine Mevlana Hajruddin efendija, 1586. Mevlana Alauddin te 1637. godine Abdulbaki.40 U Sarajevskom sidilu iz 1555-1558. godine spominje se i muderis Fazlullah ef. kao muderis Firuz-begove medrese, te mutevelija ovog vakufa Ahmed elebi, sin Mahmuda.41 Desetak godina kasnije, tanije 1565. godine, mutevelija je bio Alija, sin Nesuhov.42 Kao i drugi sandakbezi i visoki dunosnici, i Firuz-beg je imao robove, od kojih se u izvorima spominje nekoliko njegovih osloboenih robova: Hadi
37 38 39

Hamdija Kreevljakovi, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), Sarajevo, 1952, 79.

. Truhelka, nav. djelo, 208; Hamdija Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939, 78.
40 41

H. Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, 102.

Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar 1999, 160. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sidil br. 1a, str. 124, dok. br. 3. Sejfudin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1911, 24.

42

76

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PriLog biograFiji bosanskog i skadarskog sandakbega FiruZ-bega

Jusuf, ehabuddin, Karoz, Ilijas, Hamd, sin Abdullaha,43 te hadi Hasan, Hamza, sin Abdullaha i Mesih.44 Nije poznato da li je Firuz-beg podigao neke objekte u vrijeme dok je bio skadarski sandakbeg. Iz specifikacije prihoda u popisima vakufa iz 1565. i 1604. godine vidi se da je imao mlinove i zemljite u Pei u Skadarskom sandaku iji prihodi su troeni za medresu u Sarajevu.45 U kanun-nami Bosanskog sandaka iz 1516. godine zabiljeeno je da je Firuz-beg podigao neku varo radi obezbjeenja puteva za vojnike Novog Pazara i Sjenice.46 Iz dostupnih izvora i literature ne zna se o kojoj je varoi rije. Zadnja vijest o Firuz-begu kao bosanskom sandakbegu je od 7. decembra 1512. godine, kada su mu Dubrovani poslali na poklon riba i nekih drugih potreptina.47 Nakon toga, u izvorima se vie ne spominje, a prema podacima iz Sicilli Osmani on je umro 1512. godine i ukopan u Istanbulu.48

43

44 45 46 47

Behija Zlatar, O sudbini ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI stoljeu, u: POF 40/1990, 263. Istanbul, BOA, TD No 157, 232, 236, 250. Istanbul, BOA MMV 625, str. 692 ; Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, 485.

Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, Sarajevo, 1957, 32.
48

. Truhelka, nav. djelo, 208. M. Sreyya, Sicill-i Osmani, 2, Istanbul, 1996, 538. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

77

Behija Zlatar

A CONTRIBUTION TO THE BIOGRAPHY OF FIRUZ-BEY, THE SANJAK-BEY OF BOSNIA AND SKADAR Behija Zlatar
Summary

This paper presents a contribution to the biography of the sanjak-bey of Bosnia and Skadar, Firuz-bey. On the basis of Ottoman and Western sources we attempt to research the role of this governor in two sanjaks of the Ottoman Empire. Firuz-bey performed the duty of Skadar sanjak-bey from 1496 to 1503. This was the time of turbulent events on the Montenegrin coast, the conflict between Venice and the Ottoman Empire, and the adding of Montenegro to the sanjak of Skadar. From 1504 to 1512 Firuz-bey was sanjak-bey of Bosnia. During his governing in Bosnia, apart from the administrative tasks and taking part in military actions, he also influenced the urban development of Sarajevo through the building of his endowments. In the Northeastern part of Sarajevo he built a madrassah, a masjid and fountains, and on the Baarija a public bath and shops around it which served to upkeep these endowments. While he was sanjak-bey of Bosnia Firuz-bey kept good relations with the Ragusans who often sent him gifts, and they were also involved in the building of his endowments. The paper also presents some new data for Firuz-beys waqf and his retinue.

78

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI


Enes Pelidija
Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Na temelju literature i objavljenih izvora autor pie o Rudom i okolici u vrijeme osmanske vladavine. Pie o utemeljenju grada, ulozi vakufa u nastanku i razvoju grada, razvoju stanovnitva i pojedinih istaknutim porodicama i pojedincima koji su doprinijeli razvoju Rudog i okoline u osmanskom dobu. Takoer pie o razvoju gradske privrede i o pojedinim objektima graenim u Rudom, koji su osim vjerskog imaju i karakter kulturnog nasljea. Kljune rijei: Rudo, vakufi, razvoj gradova, stanovnitvo, gradska privreda, kulturno nasljee

Uvodne napomene

oslije propasti srednjovjekovne bosanske drave na prostoru dananje Bosne i Hercegovine dolo je do osjetnih promjena, koje su se manifestirale u svim vidovima ivota, rada i privrede. U odnosu na druge zemlje jugoistone Evrope, koje su pod Osmanlijama takoer doivjeli izvjesnu transformaciju u cilju pribliavanja orijentalno islamskoj kulturi i civilizaciji, na ovim prostorima je to u nekim segmentima ivota i razvoja bilo jo intenzivnije. Naroito se to manifestovalo u promjeni izgleda brojnih manjih i veih naselja. Iako relativno dobro naseljena i sa brojnim selima, trgovima,
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

79

Enes Pelidija

utvrenjima i zamkovima u kojima su boravili bosanski feudalci, u Bosanskoj kraljevini nije bilo veeg broja urbanih sredina sa razvijenim gradskim ivotom.1 Taj nedostatak veih i urbanih sredina primijetili su i nosioci nove osmanske vlasti. U elji da u to brem vremenu imaju punu kontrolu nad teritorijama, koje su osvojili, Osmanlije su pored opravki postojeih, u drugoj polovini XV stoljea podizali i nove tvrave koje su predstavljale glavni oslonac njihove vlasti. esto se u blizini ovih vojnih utvrenja poinju formirati gradska naselja. Po nepisanom pravilu, u njih pored predstavnika civilne i vojne vlasti, prvi dolaze trgovci i zanatlije koji formiraju urbano jezgro budueg grada. Meutim, u tom formiranju, vrlo osmiljeno, zapaenu ulogu imali su drava ili vakufi. Za nastanak nekih dananjih bosanskohercegovakih gradova, kao to su Sarajevo, Banja Luka, Mostar te drugih, obje komponente su imale udjela u njihovom razvoju. No, bilo je i nekih gradova koji su iskljuivo formirani zahvaljujui istaknutijim pojedincima koji su vremenom u Osmanskom carstvu zauzimali visoke dravne i vojne poloaje i bili u mogunosti da posvete dunu panju rodnom mjestu . Zahvaljujui tim dobrotvorima u Bosni i Hercegovini nastao je relativno veliki broj urbanih sredina. Zato se i susreemo sa nazivima nekih gradova koji nesumnjivo govore o njihovom porijeklu i osnivaima. Meu njima su dananji Mrkonji Grad (do 1924. zvao se Varcar Vakuf ), Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Skender Vakuf, Skuckani Vakuf i Kulen Vakuf. Iz njihovih naziva se jasno vidi da su im osnivai vakifi, koji su svojim zavjetenjem nekretnina i novca omoguili nastanak spomenutih urbanih sredina. Meutim, esto su i druga mjesta koja su nastala kao gradovi sa prefiksom vakuf , imala slinu sudbinu, ali su se drukije nazvali. Meu takvima su dananja Rogatica, koja se u osmanskom periodu zvala po svom osnivau elebi Pazar, i Rudo, koje od vremena kada je postalo kasabom, nije nazvano imenom svog dobrotvora, niti je imalo prefiks vakuf nego je tokom stoljea zadralo dananje ime. Meutim, ni jedno mjesto u osmanskoj dravi, a samim tim i na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine, nije moglo dobiti zvanje grada, prije nego to ispuni odreene uvjete. Minimum uvjeta bili su da dotino naselje ima: a)
Vie o tome vidi u knjizi: Desanka Kovaevi Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978.
1

80

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

stalno nastanjeno muslimansko stanovnitvo (muslimanski demat), b) najmanje jednu damiju u kojoj se obavlja svih pet dnevnih namaza (molitvi), kao i petkom duma, a na propovijedi (hutbi) spominje ime vladajueg sultana i c) trg, tj. postojanje arije sa zanatskim radnjama i trgovakim duanima i da se u ovom poslovnom dijelu grada jednom sedmino odrava pazarni dan. Tek kada su ispunjene prethodne obaveze pokretala se inicijativa za proglaenje toga mjesta kasabom. Po nepisanom pravilu, glavni inicijatori ovog postupka bili su predstavnici lokalne i sudske vlasti. Poslije provedene procedure u sjeditu centralne vlade (Visoka Porta) u Istanbulu i povoljnog odgovora na podneeni zahtjev, to mjesto uvodilo se u registar kasaba.2 Bio je to uobiajen naziv za manje urbana naselja, ije se stanovnitvo, uglavnom, bavilo zanatstvom, trgovinom i drugim privrednim djelatnostima. Po pravilu, kasabe su bile administrativni centri kadiluka ili bar nahije.3 U pravilu, osmansko gradsko stanovnitvo bilo je osloboeno (muaf) brojnih poreza i drugih vrsta zaduenja, koje su sultanovi podanici ruralnih sredina bili duni plaati dravi.4
Znaaj vakufa u nastanku gradova

Duga je tradicija, kako na Istoku tako i Zapadu, da je nastanak gradova zapoinjao sa podizanjem vjerskih objekata. U pravilu je obino od njihove veliine, broja i znaaja ovisio ugled i mjesto samog grada. Tako je bilo i u Osmanskom carstvu. Za razliku od nekih drugih muslimanskih drava, Osmanska je i sama podizala brojne damije i druge sakralne objekte koji su postajali nukleusi budueg gradskog jezgra. Meutim, esto su ugledni, na visokim poloajima i bogati pojedinci, samoinicijativno, u okviru svojih vakufa, podizali kultne, kulturno-prosvjetne i privredne objekte. U Bosni i Hercegovini meu takvima su, na primjer, bili: Hadi Mustafa-aga, sin Mehmedbega, koji je svojima zadubinama utemeljio Gornju Kloku, odnosno Novo
2

3 4

Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu, u: Adem Handi , Studije o Bosni historijski prilozi iz osmansko turskog perioda, Istanbul, 1994, 112. (dalje: A. Handi, O formiranju). Evlija elebi, Putopis , odlomci o jugoslovenskim zemljama, Prevod, uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Sarajevo, 1996, 635-636. (dalje: E. elebi, Putopis) A. Handi, O formiranju, 112. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

81

Enes Pelidija

Jajce, koje se od kraja XVI stoljea zvalo Varcar Vakuf, a od 1925. to mjesto se zove Mrkonji Grad; Mustafa-aga Ljubinjac, koji je utemeljitelj dananjeg Ljubinja i Hadi Ibrahim-aga, koji je 1589. podigao kasabu Glasinac u blizini dananjeg Sokoca. Meutim, njihov prethodnik bio je osniva dananjeg Rudog, Mustafa-beg Sokolovi.5 Upravo njegov primjer bio je veoma eklatantan da se pokae uloga pojedinca u nastanku jednog grada, koji e u narednom periodu imati svoje zaslueno mjesto u Hercegovakom sandaku, a od 1580. i Bosanskom ejaletu. Kratak osvrt na prisustvo Osmanlija na tlu Bosanske kraljevine u zadnjim godinama njene srednjovjekovne dravnosti Jo od formiranja osmanskog bejluka, a vremenom i monog Osmanskog carstva, dravni vrh vodio je jednu promiljenu politiku davanja anse novim sultanovim podanicima da sa svojim linim sposobnostima mogu doi na najvanije civilne i vojne poloaje. To isto se odnosilo i na one talentirane linosti koji su pokazivali interesovanje za znanost, umjetnosti i vjeru. Rezultat takvog stava prema pokorenim zemljama i narodima bio je da su mnogi savremenici toga vremena u tome vidjeli mogunost za linu i porodinu afirmaciju. O tome su i prije uspostavljanja osmanske vlasti na teritoriji Bosanske kraljevine znali mnogi ugledniji feudalci, ali i obini podanici. Sve je to imalo ne malog znaaja u uspjenijem osmanskom osvajanju i bosanske drave. Prvi upadi osmanskih akindija, a kasnije i drugih regularnih trupa, ili su preko teritorije dananje istone Bosne. Ve sredinom XV stoljea u istonoj Bosni prisutne su bile stalne sultanove snage koje su se stacionirale na teritoriji koja je u historiji poznata kao bosansko krajite, Neki historiari smatraju da je ovaj isto vojni teritorij osnovan u vremenskom periodu izmeu 1448. i 1453. godine. U osmanskim dokumentima se ova teritorija po prvi put spominje 1455. godine.6 Zbog grada koji se nalazio na ovom prostoru, u osmanskim izvorima ova se oblast nazvala vilajet Hodidjed. U narednim godinama su sa ovog prostora polazile sve ozbiljnije osmanske vojne akcije u osvajanje drugih
Isti, Vakuf kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija u Osmanskom carstvu, 146147. Hazim abanovi, Bosansko krajite, u: Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, br. IX , Sarajevo, 1957, 177-220.
6 5

82

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

mjesta srednjovjekovne bosanske drave. Posebno je to postalo intenzivnije nakon pada srpske Despotovine 1459. godine. Rezultat ovih osmanskih vojnih aktivnosti bio je irenje sultanove vlasti u istonoj Bosni i prije propasti Kraljevine sredinom 1463. godine. To naroito postaje uobiajeno poslije dolaska sultana Mehmeda II Fatiha sa velikim vojnim snagama poetkom maja 1463. godine. Za nepuna dva naredna mjeseca sultanova vojska osvojila je znatan dio dotadanje srednjovjekovne bosanske drave. Meutim, bilo je potrebno skoro 130 godina kada je osvajanjem Bihaa cijela teritorija dananje Bosne i Hercegovine ula u sastav Osmanskog carstva. U tom periodu su se u samoj Bosni deavale brojne promjene. Pored nove administrativno-upravne podjele na sandake (Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Poeki, Pakrako-Cerniki i Krko-Liki), 5. septembra 1580. od navedenih sandaka nastala je nova osmanska pokrajina, poznata pod imenom Bosanski ejalet.7 Isto tako, sa uspostavljanjem osmanske vlasti na ovim prostorima dolazi do brojnih promjena u dotadanjem svakodnevnom nainu ivota, rada i obiaja domaeg stanovnitva. Posebno su promjene zabiljeene u nastanku i razvoju brojnih gradova koji su nastali na mjestima nekadanjih srednjovjekovnih trgova ili manjih naselja i koji su vremenom zbog svoje veliine i brojnosti sakralnih i profanih objekata, postali poznati kako diljem cijele osmanske drave, tako i u mnogim evropskim zemljama. Svemu tome su u velikoj mjeri doprinijeli pojedinci i cijele porodice iji lanovi su zauzimali najvee dravne i vojne poloaje.
Mjesto i znaaj porodice Sokolovi u historiji Bosne

Meu tim porodicama Sokolovii, su nesumnjivo imali jednu od najznaajnijih uloga. Potomci ove porodice, prije nego to je poela davati znaajne dravnike i vojskovoe, naseljavali su prostor izmeu Glasinca i Lima. Po miljenju nekih historiara, od svojih savremenika su se ubrajali u sitno seHatide Oru, Drutveno ekonomske prilike u Bosanskom sandaku od 1463. godine do poetka XVII stoljea, Sarajevo 2003, 37. Neobjavljena doktorska disertacija odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 21. 10. 2003. godine (dalje : H. Oru, Drutveno ekonomske prilike) SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
7

83

Enes Pelidija

osko plemstvo.8 Kada su Osmanlije uvrstile vlast na osvojenim teritorijama istone i srednje Bosne, tada se pojavljuju pojedinci i porodice, meu kojima i Sokolovii, iji lanovi raznim povodima odlaze u osmansku prijestolnicu Istanbul. Tu se koluju i pripremaju za odgovorne dravne i vojne pozive. U iroj javnosti je malo poznato da je meu takvima krajem XV stoljea bio i mladi Husrev Sokolovi. Njega su, kao i mnoge njegove vrnjake, osmanske vlasti kao ademi oglana odvele u Istanbul. Zahvaljujui linim sposobnostima i odgovornosti prema preuzetim dunostima, stekao je povjerenje tadanjih vladajuih krugova i brzo napredovao. Historijski izvori nam govore da je ovaj prvi meu brojnim uglednim Sokoloviima karijeru zapoeo jo 1516. godine. Tada ga je Visoka Porta imenovala za namjesnika Konje. Od tada pa do iznenadne nasilne smrti 1544, obavljao je niz znaajnih dravnih poslova i postao lan sultanovog Divana. I pored izrazite prednosti, spletkama tadanje sultanije Rokselane, koja je u osmanskoj historiji bila poznatija kao Hurem sultanija, tada ve poznati Deli Husrev-paa nije doao na elo Visoke Porte. Umjesto njego imenovan je sultanijin zet, Bonjak Rustem-paa Opukovi. Bio je to povod da Husrev-paa izvri samoubistvo.9 Od ovog vremena poinje uspjeh brojnih lanova porodice Sokolovi. Nesumnjivo da je najznaajnija linost bio Mehmed-paa Sokolovi, koji je u vremenskom periodu izmeu 1564. i 1479. bio na dunosti velikog vezira Osmanskog carstva. Bilo je to vrijeme kada se osmanska drava nalazila na vrhuncu svoje moi i spadala u red tadanjih svjetskih supersila.10
Mustafa - beg Sokolovi

Meu istaknutijim linostima koje su sredinom XVI stoljea obavljali velike dravne i vojne poloaje bio je i Mustafa-beg Sokolovi. Sa tada ve monim Mehmed-paom bio je kao amidi u vrlo bliskim rodbinskim odnosima.
8 9

Radovan Samardi, Mehmed Sokolovi, Beograd, 1975, 14.

10

Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeu, u: Prilozi, Institut za istoriju, god. XIV, br. 14-15, Sarajevo 1978, 111. (dalje: B. Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama); Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1986, 369-370. (dalje: S. Baagi, Bonjaci i Hercegovci) B. Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, 111-118.

84

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

I on je kao dijete doveden iz Bosne u Carigrad kao ademi oglan. Rodbinska veza sa drugim Sokoloviima, a posebno sa Deli Husrev-paom, doprinijela je, uz ve dokazanu linu sposobnost, da mu nakon kolovanja budu povjerene mnoge vane dravnike dunosti.11 Po nekim miljenjima, Deli Husrev-paa mu je bio mlai brat.12 Iako je bio u sukobu sa amidiem Mehmed-paom, koji je ve sredinom XVI stoljea bio na visokim dravnim poloajima u zvanju kapudan-pae, beglerbega Rumelijskog ejaleta te kube vezira, to nije usporilo Mustafa-painu karijeru. Da je to tano govori podatak da je od strane Visoke Porte 1555. imenovan za sandakbega Bosanskog sandaka. Iste godine je nastojao da se na najbolji nain odui rodnom kraju. Iz ovoga vremena potie njegova vakufnama iz koje vidimo poetak nastanka i razvoja budue kasabe Rudo.13 O tome e biti vie rijei u drugom poglavlju. Poslije izvjesnog vremena Mustafa-beg Sokolovi je odlukom centralne vlade iz Istanbula imenovan za sandakbega u Fileku, koji se nalazio na teritoriji dananje Maarske. Novim fermanom sultana Sulejmana Kanunija 10. septembra 1560. imenovan je za Klikog sandakbega. Kao i mnogi njegovi prethodnici, i on je svakodnevno ratovao sa susjednim habsburkim i mletakim posadama. Zbog vojnih zasluga ponovo je hidretske 972. (to odgovara 1564/65. godini gregorijanskog kalendara) po drugi put na poloaju bosanskog sandakbega. Kao i do tada, Mustafa-beg nastavlja sa svojom vojnom aktivnosti, ratujui prije svega sa pograninim habsburkim posadama. Rezultat te njegove stalne vojne aktivnosti je osvajanje Krupe 1565. godine. Vjerovatno su svi dotadanji uspjesi, a zato ne kazati i pripadnost monoj porodici Sokolovia, doprinijeli da 29. avgusta 1566. ovaj dotadanji sandakbeg bude imenovan na mjesto beglerbega Budimskog ejaleta. Tom prilikom je dobio i zvanje vezira.14
11 12 13

Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1998, 160-161.

Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, 1, Sarajevo, 1999, 142. (dalje: S. S. H. Muvekkit, Povijest Bosne) Vakufnama Mustafa-bega, bosanskog sandakbega, u: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985, 105-110. (preveo: akademik Nedim Filipovi) (dalje: Vakufnama Mustafa-bega)

Alija Bejti, Rudo i rudarski kraj kroz vijekove, u: Rudo. Spomenica povodom 30 godinjice Prve proleterske brigade, Rudo, 1971, 203. (dalje: A. Bejti, Rudo i rudarski kraj); S. S. H. Muvekkit, Povijest Bosne. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

14

85

Enes Pelidija

uveni Ibrahim Alajbegovi-Peevi, koji je bio u rodbinskim odnosima sa porodicom Sokolovi, u svojoj Historiji pie da je Mustafa-paa doao na poloaj budimskog namjesnika zahvaljujui navedenom vojnom uspjehu osvajanja Krupe, kao i to je te 1566. i vie od hiljadu njegovih ljudi pozdravilo je padiaha u blizini Valpova. Istovremeno, Peevi na ovom mjestu kae da je Mustafa-paa brat velikog vezira Mehmed-pae.15 Ovaj podatak da je Mustafa-paa brat velikog vezira Mehmed-pae je netaan, ako se ne uzme da su se i u to vrijeme amidii oslovljavali braom, kao i da je velikom veziru bio najdrai lan porodice, pa je i Peevija na to mislio. Dunost beglerbega Budimskog ejaleta obavljao je do 1578. kada je pogubljen.
Rudo i rudarski kraj od dolaska pod osmansku vlast do formiranja kasabe 1555. godine

Na osnovu historijskih izvora znamo da su pojedini krajevi na prostorima istone Bosne osvojeni od Osmanlija i prije propasti Bosanske kraljevine. To je naroito evidentno nakon formiranja bosanskog krajita sredinom XV stoljea. Sa prostora gdje se nalazila sultanova vojska, manji i vei odredi su estim upadima trajno osvajali susjedne teritorije. Zato nas ne iznenauje podatak da su, na primjer, prostori dananjeg Viegrada i Srebrenice osvojeni 1462. odnosno godinu dana prije nestanka srednjovjekovne bosanske drave. Meutim, ni poslije dolaska Mehmeda II Fatiha, kada je najvei dio ovog dijela Bosne doao pod neposrednu sultanovu vlast i pripao novoformiranom Bosanskom sandaku (1463), neke teritorije i cijeli krajevi su i dalje ostali izvan osmanske vlasti. Bio je to razlog da narednih godina osmanska vojska napada ova do tada neosvojena podruja. Meu takvima je i teritorija na kome se nalazi dananje Rudo sa okolinom. Preciznije vrijeme osmanskog osvajanja teritorije koja pripada dananjem Rudom i njegovoj okolini, zbog nedostatka izvorne arhivske grae, teko je odrediti. esto su u prolosti neki orijentalisti i historiari osmanskog perioda navodili 1465. kao godinu kada je ovaj kraj definitivno doao pod sultanovu

15

Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija, 1, (Predgovor, prijevod i biljeke prof. dr Fehim Nametak), Sarajevo, 2000, 342.

86

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

upravu.16 Najpreciznije je na ovo pitanje pokuao da odgovori Alija Bejti. On u analizi ovog pitanja ne iskljuuje mogunost da su Osmanlije osvojile ovaj kraj ak i u vrijeme kada je osnovan Viegradski kadiluk. To bi znailo da je Rudo sa okolinom moglo ui u sastav osmanske drave prije marta 1462. godine. Meutim, prema Bejtievom miljenju, najrealnija je procjena da se to desilo u vrijeme izmeu aprila 1465. i marta 1466. godine.17 Njegova pretpostavka zasniva se na injenici da je jo u ljetnim mjesecima 1465. godine, tadanji bosanski sandakbeg Isa-beg Ishakovi osvojio posjede sa vie naseljenih mjesta tadanjeg hercega Stjepana Vukia-Kosae i njegovog sina Vladislava. Tom prilikom su pod osmansku vlast doli Miloevac, Samobor i Prilep. Kako se teritorija Rudog i njegove ire okoline nalazila izmeu Mileeva i Samobora, to je ranija konstatacija o zauzimanju ovih krajeva aprila 1465. i marta 1466, dosta blizu istini. Neposredno po osvajanju, nove osmanske vlasti su cio prostor uz ili blizu Drine objedinile u jedinstveni Drinski kadiluk. On se sastojao od nahija Sokol, Samobor, Kukanj, Mileevo, Dubtica, Bohori, Poblatje i Kava. Sjedite ovog kadiluka bila je Foa. Prvobitni naziv Drinski kadiluk zadrao se do 1495, iako se u izvorima kao Foanski kadiluk poinje zvati jo od 1483. godine. Kako meu navedenim nahijama Dubtica pripada dananjem teritoriju Rudog i okoline, o njoj trebamo neto vie kazati. Nahija Dubtica prostirala se sa lijeve strane donjeg toka rijeke Lima, tanije u podruju njegovih lijevih pritoka Radovine i Dubtice po kojoj je i dobila ime, tj. izmeu Lima i Pribuda. Na ovom prostoru e u kasnijem periodu nastati kasaba Rudo. Ve u ovo vrijeme je postojalo naselje Dubtica koje se spominje u osmanskim dokumentima 1469. godine.18 Pored Drinskog, odnosno kasnije Foanskog kadiluka, jedan manji dio teritorije koji pripada Rudom bio je i u sastavu vilajeta i kadiluka Mileevo. Spomenuti vilajet i kadiluk, obuhvatao je dio Polimlja od Mileeva do Rudog.
Hazim abanovi, Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982, 137. (dalje: H . abanovi, Bosanski paaluk); Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj . II, Sarajevo, 1998, 124. (dalje: M. Mujezinovi, Islamska epigrafika).
17 18 16

A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 195. H. abanovi, Bosanski paaluk, 137-139. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

87

Enes Pelidija

To znai da je Rudo sa okolinom u upravno-administrativnom i sudskom pogledu bilo podijeljeno rijekom Limom na dva dijela. Desna strana obale Lima bila je u sastavu Bosanskog, a lijeva Hercegovakog sandaka.19 Tako je stanje bilo u drugoj polovini XV, a nastavljeno je i u narednom, XVI stoljeu, sve do osnivanja kasabe Rudo.
Rudo i njegova okolina u prvom osmanskom popisnom defteru iz 1475-1477. godine

Zahvaljujui popisnom defteru Hercegovakog sandaka,koji je nastao u vremenskom periodu izmeu 1475. i 1477, u prilici smo da iz ovog vremena donesemo jo nekoliko podataka vezanih za Rudo iz druge polovine XV stoljea. U spomenutom defteru je zapisano: Nahija Dubtica sastojala se od sela: iroka20- pripada Poplati sa 216 (aki prim. E.P.), selo Omaina 60,21 selo Donje Grivino 225,22 selo Meurjeje 120,23 selo unjii 7,24 selo Viti Grab 405,25 selo Vranje 233.26 Ukupni prihodi iz spomenutih sedam sela nahije Dubtice su u ovo vrijeme iznosili 1.947 aki.27 Kada se uporede prihodi drugih nahija iz ovog vremena na podruju sandaka Hercegovine, onda se moe konstatovati da ova nahija nije spadala u one sa veim prihodima. U istom popisnom defteru se na vie mjesta navode sela koja danas pripadaju opini Rudo. Tako je dananje selo Bjeljevine u ovom popisnom defteru upisano u nahiju Samobor sa Pribudom i Vinicka, kao selo Belevine i prihodom od samo 13 aki i sa svega
19 20 21 22 23 24 25 26 27

Ibidem ,164 ; A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 196. Nepoznato. Danas istoimeno selo u opini Rudo. Isto Isto Prema napomeni prevodioca, rije je o lokalitetu Susjek u Ilovai kod Gorada. Danas istoimeno selo u opini Rudo.

Prema miljenju prevodioca danas je to nepoznat lokalitet, ako se ne radi o selu Vranii kod Gorada. Po mome miljenju upravo se to odnosi na ovo selo. Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Uvod, prevod, napomene i registre priredio Ahmed S. Alii, Sarajevo, 1985, 20. (dalje: Poimenini popis)

88

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

etiri navedena ovjeka.28 Takoer se navodi i selo Bogdanii koje je u defteru upisano, kao Bogdanovo iz nahije Dubtica. Selo je brojalo sedam domova sa jednim neoenjenim. Korisnik ovog timara bio je Ali-beg, koji je dajda (ujak) Sulejman-pae. Kako se iz ovoga deftera vidi, uivao je vie sela koji su mu davali prihode. Za uzvrat je kao timarlija iao na poziv sultana u rat. Iz sela Bogdanovo (Bogdanii) od penice, jema, prosa, zobi, desetine od konica, lana i bostana, te poreza na svinje, imao je prihod u iznosu od 392 ake.29 Nahiji Dubtici pripadalo je i selo Donja Vrba koje se sastojalo od tri kue i iji je ukupni prihod iznosio svega 177 aki. Uivaoci ovog timara bili su anjigar Mustafa i brat mu Bajazid sa stavke Hamze iz Izdina, posadnika tvrave Samabor.30 U sastavu ove nahije bila su i sela: Vitibgrab, Orline, Cerani, Grievac, Lug, Dolnje Grivinje i emurica. U ovih est sela bilo je 54 domova, osam neoenjenih, jedan musliman i sa prihodom od 3.448 aki. Prihodi su, uglavnom, bili od penice, prosa, zobi, te desetine od konica, bostana, lana, nijjabeta, mot medri, boba, crnog graha, ispae i poreza na svinje. Ovaj timar je u ovo vrijeme uivao Hasan, sin Mahmuda Garoia koji je prema dravi imao obavezu da ide u rat na poziv osmanskih vlasti.31 U istom defteru se biljei i dananje Meurjeje i u ovo vrijeme pod istim imenom. Ono je upisano kao timar spahije Ibrahima i kao timar pripada Samoboru koji je u sastavu nahije Neretva, kao sastavni dio vilajeta Hercegovina. Bilo je to veliko selo sa 32 kue, est neoenjenih, dva muslimana i prihodom od 2.138 aki.32 Takoe je upisano i ime dananjeg zaseoka Gornje Osoje, koje je pripadalo nahiji Dubtici i nalazi se na teritoriji dananje opine Rudo. Ono je i tada bilo malo, sa svega dva domainstva i prihodom od 102 ake. Navodi se i selo Oputnica, koje u ovo vrijeme nije imalo vie od jednog domainstva.33 Dananje selo Zavrubovine takoer je pripadalo nahiji Dubtici, koje je njegovim uivaocima Mahmudu i Hamzi iz ustendila, a koji su vrili vojnu slubu
28 29 30 31 32 33

Ibidem, 209-229. Ibidem, 254. Ibidem, 268-269. Ibidem, 257-279. Ibidem, 282-283. Ibidem, 296-297. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

89

Enes Pelidija

kao posadnici tvrave Samobor, donosilo prihod u iznosu od 2.553 ake. U ovom selu navodi se 27 domova. Od toga dva su muslimanska i 15 nemuslimanskih poreskih obveznika. Spomenuto selo pripadalo je nahiji Zagorje u sastavu vilajeta Hercegovina.34 Dananje selo Blizna koje pripada opini Rudo u ovom defteru Hercegovakog sandaka iz 1475-1477. upisano je kao selo Donja Blizna. U njemu je bilo osam domova, dva neoenjena i jedan musliman sa ukupnim prihodom od 354 ake. I selo Gornja Blizna, iz istog deftera je takoer dananja Blizna. Ovo selo je spadalo u vee naselje sa 62 doma i osam neoenjenih. Ukupan prihod iz ovog sela bio je 4.068 aki. Oba ova sela bila su timar Timurta-age, tadanjeg dizdara tvrave Samobor koja je pripadala Hercegovakom sandaku. Kao i u drugim selima sa ovog podruja, stanovnitvo se bavilo zemljoradnjom, stoarstvom, i pelarstvom. Tadanji popisivai su vrlo pedantno naveli sve vrste proizvoda koje je domae stanovnitvo proizvodilo.35 I drugi pripadnici spomenute tvrave Samobor su u nahiji Dubtici imali timare za vojnu slubu koju su obavljali. Tako je u ovom defteru upisan Ismail iz Vranja koji je od drave dobio na uivanje selo Odaskovina, kome je drugi naziv Radun Mojkovi (?) u kojem je bilo pet domova i jedan neoenjen. Prihod iz ovog sela iznosio je 263 ake. Istovremeno se navodi i ifluk kojeg je imao Timurta, dizdar tvrave Samobor, a kojeg mu je dodijelio tadanji beglerbeg (vjerovatno rumelijski) Davud. No, izgleda nije ga dugo uivao jer je dat drugome ije se ime ne navodi. U sklopu ovog sela bila je i mezra (nenaseljen prostor) Slatina koja je davala godinji prihod u iznosu od 100 aki.36 U popisnom defteru se spominje i dananje selo Zubanj koje pripada opini Rudo. Iz ovog vremena znamo da se sastojalo od devet domova i tri neoenjena stanovnika. Ukupan prihod ovog sela iznosio je 466 aki. Ovo je bio timar Mustafe iz Nia, posadnika tvrave Samobor, koji je za svoju slubu imao i druge timare, ali koji nisu bili na teritoriji dananjeg Rudog. I ovo selo je bilo u sastavu nahije Dubtica.37
34 35 36 37

Ibidem, 373-380. Ibidem, 530-531. Ibidem, 531. Ibidem, 546.

90

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

Meu selima koja se navode u defteru bilo je Resite. U njemu je bilo osam domova sa tri neoenjena i jednim muslimanom koji se zvao Hokadem sin Vukmila. Takoer se navodi i est poreskih obveznika. Prihod ovog sela od penice, jema, zobi, prosa, desetine od bostana, konice nijjabeta i poreza za svinje iznosio je ukupno 815 aki. Selo je bilo u sastavu nahije Dubtica i bilo je timar Ismaila iz Radomira. On je bio posadnik tvrave Samobor.38 Upisano selo Dvorita je dananje istoimeno selo, a imalo je pet domova sa jednim neoenjenim. Njegov godinji prihod od 291 ake uivao je Atmade, posadnik tvrave Samobor. On je to uzeo sa stavke Huseina, sina Isabalije.39 Dananji zaselak Zdra na teritoriji oine Rudo upisano je kao dio nahije Dubtica. U to vrijeme je imalo est domova i prihod od 363 ake. Bilo je timar Atmade iz Plovdiva i Ismaila iz Sereza. Oba uivaoca su bili posadnici tvrave Samobor. I selo Dubac bilo je u sastavu nahije Dubtica. Ono se sastojalo od etiri doma i jednog neoenjenog muslimana Jakuba. Njegov prihod iznosio je 214 aki. Bio je to timar Hizra iz Samakova koji je sluio kao posadnik tvrave Samobor.40 Meu selima koja danas ulaze u sastav opine Rudo su i Boovii. U ovom defteru su upisana kao Gornje Boovine koje se sastojalo od osam domova i jednim neoenjenim. Ukupan prihod od ovog sela godinje je iznosio 473 ake. Ovaj prihod u vidu timara, kao posadnik tvrave Samobora, uivao je izvjesni Ibrahim iz Toplice.41 U ovo vrijeme je posebno bilo veliko selo Strgaina, koje je danas poznato pod imenom Strgai. U njemu je bilo 38 domova sa 15 neoenjenih. Prihod od ovog sela iznosio je 2.408 aki. Bio je to timar Hamze iz Itdine i Alije, sina Hizira iz Plovdiva. I oni su u ovo vrijeme bili posadnici spomenute tvrave Samobor koja je pripadala nahiji Dubtici.42 Iz navedenog deftera su na ovom mjestu upisana 24 sela i zaseoka koja pripadaju teritoriji dananje opine Rudo. Njihov broj govori da je u drugoj
38 39 40 41 42

Ibidem, 547. Ibidem, 549. Ibidem, 561 Ibidem, 562. Ibidem, 569. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

91

Enes Pelidija

polovini XV stoljea ovaj kraj bio relativno dosta naseljen. Ako uzmemo ukupan broj domainstava koja se navode u ovom popisnom defteru vidimo da ih je ukupno bilo 279 domova (kua). Stanovnitvo navedenih sela je godinje davalo 18.638 aki koji su pripadali spahijama, uivaocima timara sa ovih prostora. U to vrijeme je ovo bila velika suma novca, kada se zna da je vrijednost novca bila na zavidnom nivou. Kako je ovo vrijeme prvih godina osmanske vladavine na prostorima Rudog i njegove okoline, to je veina domaeg stanovnitva bila nemuslimansko. Rijetko se nailazi na podatak o prvim pripadnicima islama iz navedenih sela. Jedno od njih je i selo Resite. U njemu se pored osam domova i tri neoenjena navodi i jedan musliman po imenu Hokadem, sin Vukmila. Oito da se radi o osobi koja je malo prije toga primila islam. Za razliku od mnogih koji su krili svoje porijeklo i po nepisanom pravilu navodili da su sinovi Abdullaha (Boijeg roba), spomenuti Hokadem je s pravom bez ustruavanja napisao da je sin Vukmila. Paljivom analizom doneenih podataka vidi se da je veini stanovnitva osnovna privredna grana bila zemljoradnja. Ujedno su ovo i najkonkretniji podaci vezani za Rudo i njegovu okolinu iz prvih godina osmanske vladavine . U drugoj polovini XV stoljea jedan dio teritorije dananje opine Rudo bio je i u sastavu Viegradske nahije. Godine 1485. u osmanskim dokumentima se navodi da je najgue naseljeno muslimansko selo sa 34 domainstva Setihovo. Ono se nalazi u dolini Lima, sjeverozapadno od Rudog. Istovremeno su u njemu upisana i 34 nemuslimanska domainstva. U istom izvoru se navodi i selo Dolovi. I ono se nalazi sjeverozapadno od Rudog u dolini Lima. Prema ovom popisu, imalo je 10 nemuslimanskih i 14 muslimanskih domainstava.43 To znai da je ve u drugoj deceniji poslije uspostavljanja sultanove vlasti na ovim prostorima zapoeo proces prihvatanja islama, to potvruju i ovih podaci koji jasno razlikuju muslimanske od nemuslimanskih kua .
Rudo i njegova okolina u administrativno-sudskoj podjeli

Od vremena osmanskog osvajanja teritorije na kojoj se nalazi Rudo sa okolinom, bio je podijeljen na lijevu i desnu obalu rijeke Lima. To je i razlog
43

H. Oru, Drutveno- ekonomske prilike, 87.

92

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

to je cijela lijeva obala Lima sa kasnije formiranom starom kasabom Rudo bila je sastavnim dijelom Foanskog kadiluka. Tako je stanje bilo od osmanskog osvajanja ovog kraja do formiranja ajnikog kadiluka izmeu 1572. i 1582. godine. Kada je formiran ajniki kadiluk, koji se prostirao izmeu Foe i Rudog, u novoj administrativno-sudskoj podjeli teritorija sa lijeve obale Lima postala je sastavnim dijelom ovog kadiluka. U sastavu ovog kadiluka bile su nahije Pribud i Samobor, koje su jedno vrijeme bili jedinstvena nahija sa tvravom Samoborom, koja je imala posadu sve do 1818, te Meurjeje i Dubtica. Ovaj kadiluk bio je u sastavu Hercegovakog sandaka sve do 1667, kada se po prvi put navodi da je u sastavu Bosanskog sandaka.44 Po miljenju nekih historiara, tokom XVII stoljea, Rudo je jedno vrijeme bilo samostalan kadiluk. Kada je 1664. boravio u ovoj kasabi najpoznatiji osmanski putopisac Evlija elebi, on izmeu ostalog navodi za ovo mjesto da je to samostalan kadiluk.45 U narednom periodu, vjerovatno tokom Bekog rata ili u vrijeme Karlovakog mira, ponovo je Rudo bilo u sastavu ajnikog kadiluka. Sa nekim manjim prekidima ostae u ovom kadiluku sve do kraja osmanske vladavine, tj. 1878 . godine.46 I dok je lijeva obala rijeke Lima sa teritorijom bila u sastavu Foanskog, ajnikog i krae vrijeme samog kadiluka Rudo, dotle je njegova desna obala pripadala Viegradskom, ali nije iskljueno i jednim manjim dijelom Pribojskom kadiluku. Po miljenju Alije Bejtia, bilo je to u vremenskom periodu izmeu 1580. i 1745. godine.47 Iz dosada navedenog se moe primijetiti da 1580. ne predstavlja samo datum nastanka Bosanskog ejaleta, nego i godinu kada se vri i u dobroj mjeri osjetna nova administrativno-sudska podjela.
Osnivanje urbanog dijela grada

Kada govorimo o kasabi Rudo, onda mlae generacije odmah misle na dananji grad koji se nalazi na brijegu desne obale Lima. One ne znaju da je to relativno nova urbana sredina nastala poslije velike poplave koja se desila
44 45 46 47

H. abanovi, Bosanski paaluk, 195. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 197; E . elebi, Putopis, 390. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 197; H. abanovi, Bosanski paaluk, 230. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 196. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

93

Enes Pelidija

na ovim prostorima 1896. godine. Meutim, kada govorimo o kasabi Rudo iz osmanskog perioda, onda se tu, prije svega, misli na tadanje urbano naselje koje se formiralo 1555. godine na lijevoj obali rijeke Lima. Kao malo koji od dananjih bosansko-hercegovakih gradova, Rudo spada u krug onih koji tano znaju vrijeme, mjesto i osnivaa svoga grada. Do ovog dragocjenog podatka dolazimo zahvaljujui sauvanoj vakufnami o kojoj iscrpne podatke daje Alija Bejti. Posebno je interesantno kada se na kraju vakufname slovima navodi datum njenog pisanja koji glasi: sredina muharrema godine devet stotina i tree po Hidri. Kada navedeni datum preraunamo po gregorijanskom kalendaru, to se odnosi na vrijeme izmeu 26. novembra i 5. decembra 1555. godine.48 U cijelosti je ovu vakufnamu svojevremeno preveo akademik Nedim Filipovi.49 Zahvaljujui injenici da je u vrijeme pisanja vakufname i nastanka kasabe Rudo, Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje moi i spadalo u red tadanjih svjetskih velesila, to su pojedinci i cijeli drutveni slojevi bili u mogunosti da uvakufljuju dio svoga steenog bogatstva. Iz ovog vremena susreemo dosta istaknutijih osmanskih linosti koji podiu brojne zadubine za svoju i due svojih najdraih. To je doprinijelo da na teritoriji cijele Osmanske imperije u ovo vrijeme vidimo nastanak izuzetno velikog broja sakralnih i profanih objekata. Mnogi od vakifa su ujedno bili i osnivai buduih gradova. Tako je bilo i na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine. Jedan od njih bio je spomenuti Mustafa-beg Sokolovi. On je u vrijeme pisanja vakufname obavljao dunost bosanskog sandakbega. Upravo sa toga poloaja, a imajui dovoljno materijalnih sredstava, odluio se da svom rodnom kraju pomogne. Zahvaljujui njegovim zadubinama ljudima iz rodnog mjesta olakao je ivot. To se vidi i iz dijela vakufname iji prijevod glasi: (...) poto je na jednoj strani mezre (selite, zemljite koje ima tano utvreni atar i ostatak naselja ) poznate pod imenom Rudo u nahiji Polimlje koja pripada kadiluku Foa u Hercegovakom sandaku, a koja je u blizini pomenutog mjesta
48 49

Ibidem, 204.

Rudo, Spomenica povodom 30 godinjice Prve proleterske brigade, Rudo, 1971, 173-177; Nedim Filipovi, Vakufnama Mustafa bega, bosanskog sandakbega, u: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985, 105-111. (dalje: N. Filipovi, Vakufnama Mustafa bega).

94

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

njegovog roenja i njegovoj porodinoj lozi, rijeka Lim, a na drugoj strani rijeka Krupa, i poto je to mjesto prolaza i prelaza, te svaki as i u svako vrijeme tu prolaze i prelaze putnici i prolaznici , a to je mjesto daleko i od grada , te poto postoji krajnja potreba da se na tom mjestu izgradi most i da ono postane kasaba, to je sreom i napretkom ovjenani, moni i uzvieni sultan svijeta i vladar zemlje i vremena dodijelio mulk (pravo linog vlasnitva, prim. E. P.) kao jedan od svojih uzvienih darova, spomenutu opisanu mezru reenom mirlivi (Mustafa-begu, prim. E. P.) svjetlog uma i darovana mu je carska mulknama. 50 U vakufnami se prvo spominje damija sa minberom i mihrabom da u njoj svi vjernici mogu obavljati propisane molitve i vriti bogosluenje (klanjati, prim. E. P.); Drugo: Mekteb (muallim-hane) u susjedstvu damije, da uitelji (muallimlar) mogu djecu vjernika poduavati uenju Kurana; Tree: Han, da u njemu putnici besplatno konae; etvrto: uprija na velikoj i dubokoj rijeci Limu koja tee kraj mjesta, da preko nje mogu prelaziti i odlinici i obian narod, cio svije; Peto: Hamam u istome mjestu; esto: Mlin sa etiri vitla na rijeci Krupi; Sedmo: Stupe dvije na istoj rijeci; Osmo: Tabhanu pod krovom sa koarskim radnicima na istoj rijeci; i Deveto: Duana za zanatlije i trgovce iz arije na samom bazaru i sa poznatim granicama sa tri strane.51 Iz ove vakufname i njenih precizno nabrojanih objekata koje je Mustafabeg Sokolovi uvakufio jasno se vidi da sa podizanjem damije gdje se obavlja pet vakata namaza, to znai da ima stalno naseljenog muslimanskog stanovnitva, te podizanjem privrednih objekata mlina, stupe i tabhana, kao i zanatskih i trgovakih duana koji svi skupa ine ariju, ispunjavaju se tri osnovna elementa da ovo naselje od drave dobije status urbane sredine kasabe. Kao muteveliju ovog vakufa Mustafa-beg Sokolovi odredio je nekog Ibrahim-agu, sina Abdulmenanova, koji je vjerovatno malo prije toga primio islam. Ibrahim-aga je tu dunost vrio privremeno. Drei se ustaljenog naina pisanja vakufname, u njoj su na odreenim mjestima precizno navedena
50 51

N. Filipovi, Vakufnama Mustafa-bega, 106. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 206, 207. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

95

Enes Pelidija

sva pitanja i imenovanja slubenika koji e upravljati ovim vakufom. U svojoj fundaciji legator samom vakufnamom uspostavlja i radna mjesta, poslove na tim funkcijama i line dohotke. Slubenici na tim radnim mjestima bili su i prvi slubenici kasabe Rudo. Izmeu ostalog tu su bili: mutevelija (upravitelj vakufa), katib (sekretar vakufa), dabija (sakuplja prihoda, inkasator), hatib (vjerski slubenik koji je dobar znalac Kurana, ima lijep glas u uenju i uope je dobar poznavalac islama), imam (vjerski slubenik), dva mujezina (osobe sa lijepim glasom koji pozivaju na molitvu), te drugi slubenici iji je posao bio vezan za mekteb i damiju. Za svakoga od njih je bila tano odreena dnevna plata u akama. Na kraju je bio predvidio da ako bude vika novca po izmirenju svih obaveza i plaa, da se taj dio uz znanje mutevelije i drugih zaposlenih u vakufu troi za nagrade onih koji svaki dan budu prouili po jedan duz Kurana.52 Postavlja se i pitanje gdje je ova vakufnama ovjerena. Kada se pogledaju imena i zvanja onih koji se u njoj javljaju kao svjedoci, onda je vrlo blizu istini dosadanja tvrdnja da je to bilo u Viegradu. To se moe zakljuiti i po svjedocima koji su iz Viegrada i Rogatice. Iz vakufname se vidi da tome inu nije prisustvovao ni sam vakif (osniva vakufa) Mustafa-beg Sokolovi. Za to vrijeme ovo nije bio nikakav izuzetak jer je takvih primjera bilo vie i u Bosni, kao i drugim dijelovima osmanske drave.53 Kako na kraju vakufname stoji zapisano, prisutni svjedoci bili su: Ponos kadija Alija, sin Daferov,kadija u Viegradu;ponos kadija Nesuh,kadija; Mustafa efendija, propovjednik; Hasan elebi, propovjednik; Husein-halife, imam; uzor plemenitih Husejin, zaim , poznat kao Arnavudzade; ponoso jednakih Murad elebi, sin Mustafa-bega, poznat kao Duka- zade;Sefer-beg,sin Iskender-bega;Sinan elebi,sin Iskender-bega; Lutfi-beg, sin Iskender-bega; Rustem-beg, sin Abdullahov; Husejin-aga, sin Abdulmennanov; Hasan elebi, sin Kara Muse;Mustafa elebi, sin Kara Muse;Mehmed-beg, zaim;Huseijin elebi,sin Mahmud-bega; Gazi, pobira vakufskih prihoda; Hadi Hasan; Hadi Veli; Had Osman i ostali.54 U odsutnosti Bosanskog sandakbega Mustafu-bega Sokolovia zastupao (vekil) je ponos ajana Hasan-ehaja,

52 53 54

Ibidem, 207, 208; N. Filipovi, Vakufnama Mustafa-bega, 108. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 204, 205. N. Filipovi, Vakufnama Mustafa-bega, 110.

96

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

a opunomoenje posvjedoavaju ponos knjige Alija, sin Abdulahov i pisar Hurem, sin Hajdarov.55 Time je definitivno udaren temelj nove kasabe Rudo.
Rudo i njegova okolina od sredine XVI do sredine XVII stoljea

Poslije podizanja navedenih objekata koji su bili vakuf tadanjeg bosanskog sandakbega Mustafa-pae Sokolovia, briga oko ove zadubine nije prestajala kako za vakuf, tako ni za samo ovo mjesto. Jo za njegovog ivota, 1575/1576, od sultana Mustafe III (1574-1594) isposlovao je dozvolu da stanovnici kasabe Rudo imaju brojne povlastice. Meu navedenim porezima od kojih je stanovnitvo bilo osloboeno su: avarizi divaniya; tekalif-i orfiya; orahorluk; sakupljanje hrane za vojsku; davanje djece u jeniere i ukonaavanje vojvode, te beglerbegovih i sandakbegovih ljudi.56 On je to uradio kako bi to vie privukao ljude da naseljavaju ovo mjesto i njegovu okolinu. I u popisu bosanskih spahija iz 1123. (1711.) navedeno je ime ove nahije. Po Vladislavu Skariu, ona se prostirala od Rudog do istonih dijelova ajnia.57 Zato se nahija Dubtica hidretske 1173. (1759) i 1252. (1835) navodi kao jedna od brojnih nahija Hercegovakog sandaka.58 To znai da je Rudo sa okolnim mjestima tokom XVIII i XIX stoljea bilo u sastavu Hercegovakog sandaka. Istovremeno o kasabi Rudo i njenim okolnim selima, kao i sakralnim i profanim objektima, vie i konkretnije podatke imamo poslije 1555. godine. Za ovaj kraj se zna da je bio naseljen jo od ilirskog perioda. Takoer se na osnovu brojnih srednjovjekovnih spomenika moe ustvrditi da je bio ne samo dosta naseljen, nego i bogat kraj.59 U tome je ne malu ulogu imala injenica, to su preko ove teritorije prolazili znaajni putevi. Da bi putnici i poslovni ljudi uspjenije se kretali, bilo je potrebno da na tome pravcu postoje mostovi
55 56 57

A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 205. Ibidem, 209.

58 59

Vladislav Skari, Popis bosanskih spahija iz 1123 (1711.) godine, u: Izabrana djela, III, Sarajevo, 1985, 231. Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789 . do 1878 . godine, Sarajevo, 1983, 27. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. II, Sarajevo, 1998, 124.(dalje: M. Mujezinovi, Islamska epigrafika II). SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

97

Enes Pelidija

koji e spajati obale Lima. To je naroito postalo aktuelno u XVI stoljeu kada je privredni razvoj biljeio uspon. Most preko Lima bio je potreban i iz vojnostratekih razloga. Izgraen je prije drugih objekata koji su predstavljali osnovno jezgro nove kasabe Rudo. Inae, most je podignut na pet okana i pet kamenih stubova sazidanih u vodi. Preko njega se u to vrijeme odvijao promet putnika i robe iz unutranjosti Bosne, prema dananjem Uicu.60 Posebno je interesantan most preko rjeice Jezero u Starom Rudom. Poznatiji je pod imenom Banjska uprija. Ime je dobio po banji koju je ubrzo iza toga podigao u sklopu drugih objekata osniva Rudog Mustafa-beg. Po nepodijeljenom miljenju svih autora, koji su o njemu pisali, most je prije drugih vakufskih objekata sagradio sredinom XVI stoljea Mustafa-beg Sokolovi. Podignut je na dva okna. Duina mu iznosi 16, a irina 3 metra.61 Trei poznati most u ovom kraju nalazio se na putu Potmua-Dolovi. I on je bio u blizini Rudog. Prema predaji, ovaj stari kameni most je podigao Mustafa-begov poznatiji roak, Mehmed-paa Sokolovi. Njegova duina je 11,5 visina na 7,5 i irina staze 2,5 metara, posebno lijep mu je od sidre uraeni luk, raspona 4,20 metara.62 Sa dobrim putevima i spomenutim mostovima, uz navedene druge razloge bili su povoljni uslovi za izgradnju nove urbane sredine u ovom kraju. To je najbolje znao njen vakif, bosanski sandakbeg Mustafa-beg Sokolovi. Vjerovatno je jo u ovo vrijeme na mjestu dananjeg Rudog dolo do izgradnje tekija (zavija). Naime, po nepisanom pravilu, iz ovoga vremena dervii su bili meu prvima koji bi dolazili u nemuslimanske krajeve koje je osmanska vojska osvojila. Tu bi podizali tekije koje vremenom postaju jedan od centara irenja islama, islamske kulture i civilizacije. To znai da su dervii i njihove zavije imale viestruku namjenu. Kada su podignute dvije tekije koje se konkretno prvi put spominju 1664 , do sada nismo u prilici preciznije

60 61

Demal eli, Mehmed Mujezinovi, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1998, 209, 210. (dalje: D. eli, M. Mujezinovi, Stari mostovi) Ibidem, 210. Ibidem, 210, 211.

62

98

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

odgovoriti.63 Pretpostavlja se da su navedene tekije pripadale nakibendijskom dervikom redu (tarikatu). Kao i na poetku, ni u narednim stoljeima o njima skoro nita ne znamo do pred kraj osmanske vladavine. Kada je 1865. za uvara Yediler turbeta u Sarajevu postavljen dobar orator, obrazovani dervi i kako savremenici navode pomalo pjesnik ejh Sejfulah efendija Iblizovi (Ebu Lejs-zade), sa ovog je mjesta uspio proiriti halvetijski derviki red u vie bosanskih mjesta kao to su: Bijeljina, Donja Tuzla (dananja Tuzla - prim. E.P.), Viegrad i Rudo. Po Hazimu abanoviu, pripadao je nakibendijskom, a po tvrenju Sulejmana Kemure i aira Sikiria, halvetijiskom redu.64 Po mom miljenju, blie istini je Kemurina i Sikirieva tvrdnja, tim vie to su i sami bili ejhovi. Za vrijeme o kome govorimo, a to je druga polovina XV i XVI stoljea, tekije su izmeu ostalog bile mjesta gdje se narod okupljao i odakle se irila nova vjera islam. Na taj nain tekija je imala vrlo vanu ulogu kako u irenju islama, tako i u doseljavanju ljudi iz drugih okolnih krajeva na ove prostore. Sve je to bio preduvjet za nastanak budue kasabe Rudo. Za ovo vrijeme vee se turbe u starom Rudom. Ono se nalazilo u junom dijelu dvorita Mustafa-paine damije. Po njegovim ostacima moe se zakljuiti da se radi o kamenom turbetu zatvorenog tipa pod drvenim krovom. Kako pie Alija Bejti, turbe je manjih dimenzija i jednostavne zanatske obrade. Ne zna se ni ije je ni kada je nastalo. Meutim, konkretniji podaci o njegovom odravanju i plati osobe koja ga je odravala turberdari su konkretni tek iz sredine XIX stoljea. Najvjerovatnije je ovo turbe podignuto poslije formiranja kasabe Rudo.65 Do sada smo uglavnom govorili parcijalno o pojedinim fazama koji su bili preduslovi za nastanak kasabe Rudo, kao i o osnovnom jezgru grada koji ini vakuf i vakufski objekti Mustafe-bega Sokolovia. Meutim, pune podatke o ovom mjestu i okolini imamo tek u XVII stoljeu. Piui biografiju o Mustafa-begu Sokoloviu, a za koju se pretpostavlja da je njen autor, uveni pjesnik iz prve polovine XVII stoljea Muhammed Nerkesi. On navodi da kasaba Rudo, koju je osnovala navedena linost, u to vrijeme ima izmeu 400 i 500
63 64 65

E. elebi, Putopis, 391. Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986, 96, 97. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 222. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

99

Enes Pelidija

kua. Kako je on umro 28. marta 1635. (9. evvala 1044), to znai da je u prvim decenijama navedenog stoljea kasaba Rudo bila za tadanje prilike dosta naseljena.66 Vjerovatno su u ovom vremenskom periodu formirane mahale: a) mahala i damija Gornji kraj; b) srednja mahala sa Hadi Murvet damijom i c) mahala sa damijom u Bresnici.67 Prije nego neto vie kaemo o Rudom, kako ga je vidio uveni putopisac Evlija elebi, vrlo interesantne podatke koji uglavnom potvruju ranija naa saznanja da je jedan pismeni izvjetaj temesuk iz 1631. godine. Njen sadraj glasi: U kasabi zvanoj Rudo, koja pripada kadiluku ajnie, ranije, dok je bio beglerbeg Budima, sada umrli Mustafa- paa, sagradio je jednu damiju, muallimhanu i karavan-saraj i na rijeci Limu podigao upriju. Prema visokom carskom fermanu, spomenuta kasaba, zajedno sa njenim prihodima i svim to joj pripada, data je od cara u vlasnitvo navedenom Mustafa pai. Nekoliko sela, koja su oznaena u carskoj defterhani, odreena su za popravak i odravanje spomenutih zadubina, njegove uprije i karavan-saraja. Kada plate erijatom propisanu diziju, ispendu i ostale erijatske uurove, oni se oprataju od ukoniavanja vojvoda, a od njih se nee uzimati ni ademi oglani, avariz-i divania i erahorluk. Sve je to na osnovu visokog carskog fermana dato u vlasnitvo gore spomenutom Mustafa-pai. Svi muslimani i muslimanke, koji su nastanjeni u gore navedenoj kasabi, prema izloenom, oprataju se od nameta avariz-i divanijja, tekalif-i akke nameta, erahorluka i uzimanja ademi oglana, te ukonaavanju vojvoda. O tome im je izdat carski berat i izvod iz defterhane. Zamolili su da se izda s nae strane i poseban temessuk na osnovu visokog carskog fermana koje oni imaju. Izdaje im se ovaj temessuk sve dotle dok budu vrili besprijekorno svoju dunost. Stanovnici gore spomenute kasabe i raja spomenutih sela, kao to je gore izloeno, oprataju se, s tim da ih niko u tome ne smije ometati. Ovo je napisano u vidu temessuka i njima dato u ruke koncem ewwala 1040. godine (23-31. V 1631). Osman sandakbeg Hercegovakog sandaka.68
Ibidem, 209; Hazim, abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, 232.
67 68 66

Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. II, Sarajevo 1998, 124. Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne 1, Sarajevo, 1999, 286. (dalje: S.

100

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

Iz navedenog temessuka (potvrda, naroito ona koja se odnosila na ureenje imovinskih i novanih potraivanja - prim. E. P.) vidimo sve one poznate nam injenice koje se nalaze i u vakufnami Mustafa-bega Sokolovia iz 1555. godine. Meutim, ono to je za ovaj dokument vano je potvrivanje da su u prvoj polovini XVII stoljea Rudo i njegova okolina bili u sastavu ajnikog kadiluka, koji je bio u sastavu Hercegovakog sandaka. Drugi, nita manje vaan podatak je o porezima i vrstama poreza kojih je cjelokupno stanovnitvo, bez obzira na konfesionalnu pripadnost, osloboeno.To se podjednako odnosilo na gradsko stanovnitvo, kao i raju iz okoline Rudog. Trei podatak koji nam potvruje ovaj temessuk je izriito navoenje da se jo od 1555. iz ovoga kraja i nemuslimanska i muslimanska djeca ne uzimaju u jeniere, tj. u ademi oglane. Time je jo jednom potvrena ranija teza da su u Bosni, odnosno Bosanskom ejaletu, Osmanlije u jenierski odak uzimale i nemuslimansku i muslimansku djecu. Tako je iz kraja koji je dao niz istaknutih dravnika, vojskovoa i obrazovanih linosti, a koje su svoj ugled stekli zahvaljujui injenici da su uzeti u jeniere, jo od sredine XVI stoljea u ovom kraju prestali sa takvom praksom. U vrijeme kada je pisan ovaj temessuk bosanski namjesnik bio je Mehmed-paa Papas-oglu.69
Rudo i rudarski kraj u Putopisu Evlije elebi

Kao i za mnoga druga bosanskohercegovaka mjesta, najpoznatiji osmansko-turski putopisac Evlija elebi dao je opiran opis i kasabe Rudo. U njoj je boravio 1664. godine. Izmeu ostalog u Putopisu biljei sljedee: Ova kasaba je divno naselje na obali rijeke Lima, na prostranom i zelenilom obraslom mjestu s vinogradima i batama. Ima svega etiri mahale sa etiri bogomolje. Mjesto broji etiri stotine tvrdo graenih kua, prizemnih i na sprat, s vinogradima i baama, a sve su pokrivene indrom. To su lijepi i otmjeni dvori (handan) s kunim kupatilima. U tom krasnom mjestu sve su kue osloboene ( muaf ) divanskih nameta (avriz) i svih tekih tereta (tekalif-i akka).70

S. Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne 1 ili 2 )


69 70

Ibidem,286. E. elebi, Putopis, 390. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

101

Enes Pelidija

Iz naprijed citiranog podatka vidimo da se broj kua nije mijenjao u odnosu na stanje u prvim decenijama XVII stoljea. Posebno je interesantan Evlijin podatak da iako su sve kue pokrivene indrom (tesanom daskom koja zamjenjuje crijep) istie njihovu veliinu, te otmjenost sa kupatilima. U tim boljim kuama su ivjele uglednije i bogatije porodice. Meu njima i starosjedioci Resii. Isto tako je vano primijetiti da s pravom elebi istie kako su stanovnici ove kasabe osloboeni poreza. Time nam indirektno potvruje ispravnost osnivaa Rudog Mustafe-bega Sokolovia da na ovaj nain to vie utie na naseljenost mjesta. U samom gradu bila su tri mekteba.71 Oni su u to vrijeme bili osnovne obrazovne ustanove. Navedeni broj mekteba nam upravo govori da je Rudo sredinom XVII stoljea imalo dosta djece koja su najvjerovatnije pohaala mektebe u navedenim mahalama. U Rudom je Evlija elebi zabiljeio da ima i javno kupatilo (hamam). Posebno su vani podaci da su u ovom mjestu bila dva svratita (hana) i pedeset duana. Interesantno je primijetiti da na ovom mjestu Evlija elebi ne navodi mlin sa etiri vitla kojeg je uvakufio Mustafa-paa Sokolovi. Spomenuti mlin bio je lociran pri donjem toku vode Jezera.72 Od predstavnika vlasti i lokalne uprave u Rudom su bili: mutevelija upravitelj Mustafa painih zadubina, spahijski ehaja (kethuda yeri), janjiarski serdar, muhtesib (trni nadzornik), badar (linost koja je naplaivala trne takse), povjerenik za hara, te razni prvaci i ugledne linosti.73 Takoer, u daljem opisu Rudog Evlija elebi istie da je od izuzetne vanosti most na rijeci Limu koji ovo mjesto povezuje sa okolnim naseljima. Kolika je vanost toga mosta, po ovom autoru, najbolje govore njegove rijei koje glase: Jednom rijeju ova se kasaba razvila zahvaljujui vanosti toga mosta. Ipak ne proputa da na samom poetku svog opisa kasabe Rudo napomene: Ovo je mjesto izgradio jedan Sulejman-hanov vezir, dobroeljitelj Carstva. Kao i za druga mjesta i ovdje elebi pie o klimi za koju kae da je prijatna. Na kraju istie da u gradu, ali i okolini, ima mnogo vinograda i baa.74 Taj
71 72 73 74

Ibidem, 291. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 222. Ibidem, 390, 391. Ibidem, 390, 391.

102

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

na prvi pogled sitan detalj nam govori da su ljudi u ovom mjestu i njegovoj okolini bili vrijedni, te da su poljoprivredi, koja je bila dominantna, poklanjali zaslunu panju.
Kasaba Rudo od druge polovine XVII stoljea do kraja osmanske vladavine 1878.

Izgleda da je sredina XVII stoljea, odnosno sto godina poslije osnivanja kasabe, za Rudo predstavljala vrhunac njegovog urbanog, privrednog i kulturnog razvoja.75 Naredni dogaaji e u velikoj mjeri uticati na dalju sudbinu i stanje ovog grada. Ve u Bekom ratu (1683-1699), iako daleko od glavnih frontova, stanovnitvo ovog kraja osjetilo je njegove posljedice. Naime, kada je habsburka vojska tokom 1688. prodirala duboko u unutranjost evropskog dijela Osmanskog carstva, tada su se u mnogim mjestima pobunili nemuslimanski podanici protiv postojee vlasti. Te godine pobuna se proirila iz pravca dananjeg Valjeva, Poege, Uica, prema pojedinim mjestima Bosanskog ejaleta. U prvom redu ta pobuna sultanovih pravoslavnih podanika uzela je maha na teritoriji Nove Varoi, Prijepolja, Rudog i Viegrada.76 Meutim, kao i na drugim mjestima, i ovdje je osmanska vojska zajedno sa predstavnicima lokalne vlasti uspjela da smiri pobunu i bez velikih potekoa uspostavi ranije stanje. Tako je bilo kraja navedenog rata. Isto je stanje vladalo i tokom cijelog XVIII stoljea. I pored tri rata koji su voeni na teritoriji Bosanskog ejaleta (1714-1718, 1737-1739. i 1788-1791), Rudo i rudarski kraj su bili daleko od frontova. To ne znai da jedan dio njegovih za vojsku sposobnih ljudi nije bio mobiliziran i po pozivu ratovao na odreenim linijama fronta protiv neprijatelja. Meutim, do sada o tome nemamo nekih preciznijih podataka, izuzev popisa bosanskih spahija iz 1711. godine. Tada su meu ostalim navedene i neke spahije iz ovoga kraja. U dokumentu koji je datiran krajem maja 1778. meu glavnim objektima kasabe Rudo ne navodi se hamam, iako ga je Evlija elebi naveo prilikom svo75 76

A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 210.

Gligor Stanojevi, Istorija Crne Gore od poetka XVI do kraja XVIII vijeka, tom prvi, knj. 3, Titograd, 1975, 193. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

103

Enes Pelidija

je posjete ovom mjestu 1664. godine. Po akademiku Hamdiji Kreevljakoviu ime hamam ouvalo se u nazivu kamenog mosta preko rijeke Jezero, uz koji je on stajao. Ovaj se most i danas zove Banjska uprija (Banjski most).77 Za razliku od XVIII, u XIX stoljeu susreemo se sa nekoliko veoma vanih dogaaja vezanih za ovaj kraj i njegovu okolinu. Kada su se 1804. godine u Beogradskom paaluku pobunili Srbi, sultanovi nemuslimanski podanici protiv dahija, vremenom se taj ustaniki talas proirio i van granica ovog sandaka. Tokom 1806. godine ustanike ete poele su napadati i mjesta koja nisu bila u sastavu Beogradskog paaluka. Meu njima je bilo i Rudo. Do napada je dolo i u narednoj 1807. godini. Oekujui napade ustanika, kao i eta iz crnogorskih nahija, domae stanovnitvo se tih dana obratilo za pomo bosanskom namjesniku Mustafa-pai Ismailpaiu. Kako je ovaj bosanski valija i sam bio Bonjak, porijeklom iz Novog ehera, to je jo vie bio za ouvanje Bosanskog ejaleta. Znajui da se kasaba Rudo nalazi na mjestu koje je meta ustanika, u zadnjoj dekadi decembra 1807. godine im je iz tvrave Travnik poslao dva sanduka municije.78 Po nekim autorima, i pored dobivene municije, ustanici su u to vrijeme zauzeli i spalili grad. Najvie su stradali arija i kue. Sa njima su sudbinu dijelile i etiri gradske damije. Od Mustafa-paine damije ostali su samo minaret i zidovi, koji se potom prekrie drvenom konstrukcijom i daanim pokrovom.79 Poslije njihovog povlaenja, veoma sporo je tekla obnova Rudog. Da je to tako govori i podatak iz 1845. godine. To je dokument u kome se govori o obraunu Mustafa-paina vakufa. Njegova vanost je to govori o strukturi nekretnina i njihovo brojano stanje po vrstama. Posebno su interesantni podaci u kojima se navode porodice iz Rudog, a koje su bile korisnici tih dobara. U cijelosti u njemu pie:

Hamdija Kreevljakovi, Banje, vodovodi, hamami i karavansaraji, u: Izabrana djela, knj. III, Sarajevo, 1991, 70.
78 79

77

S. S. H. Muvekkit, Povijest Bosne, 2, 761, 782. A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 211.

104

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

Nekretnina Imena 1 Husein izmedija (?) kua 2 1 baa 3 1 4 ----1 5 ---

Zakupnina para 7 --6 3

duan kafana groa

Husejnaga Silajdija Mula Murat Kujundi Mustafa Kavaz Jusuf Hala Rustemovi Adem

Sulejman atovi

Salih bajraktar

Haimaga Gibanica

Murataga ehovi

Baa uz damiju

Imamovi Ibrahim i brat mu

--1 1

---

2 4 1

-------

4 7 5

4 3 4

------2 2 1 ---

----20 20

---

-------

12 10 10 10 18 21 2 1 2 1 10

--1 1 1

1 1 2 1 5

----

------1

--------20 20 20 ---

---

Salih bajraktar Filip

Salih Soko

Osman Budalica

Mula Mustafa, mujezin

Ibrahim Gibanica

Baba Salihov sin Emin

Mula Mustafa Smajlovi

----1 1 1

--1 6 1 1

1 3

--1

----1 1

---------1 1 1

---

-------

---

---

1 14 2 1 1

---

Mustafabeg Polimlija

1 2 2 2 1

----1 6

---

---------

Veljkova ki

Kadi Mehmed

Halil spahija Gibanica

Husein Asmani

Kadi Sulejman i brat mu

11 4 2 4 3

----40 20

---

---

---

---

1 2 1

-------

-------

--20

---

20

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

105

Enes Pelidija

Hadi Mustafabeg Pribojlija Halil Seljubac Smail Svraka Mahmut Nalovi

Mustafa Hrnjo

----1 1

4 1 2 2 2 2 1 1 1 2 1 2 1 1 2

--------2

---------------------------

---

12 5 6

20 --------------20 --20 20 20 20 20

---

Salih Svraka

Omer Svraka Hasan Puran Ferhat Puran

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

--------------------3 2 2 2 ---

2 6 2 2

---

Osman spahija Dokara Hasanbeg Resi Ademaga

3 1 6 4 5 1 6 6

---

Zejnilbeg Baa (?) Salih Cerovi Sulejmanbeg Kadri

Pero tufekija (pukar) Husejn Divarak Salihbeg Maglajlija

Ibrahimagin sin Arif

Isabeg Maglajlija

Mehmedbeg Resi

Daferaga Sbrlija

---

1 1 1 1

2 1 1 1 1 2 2 1 1 1 2 4

---

12 13 9 3 1 2 20 2 2 1 2 2 12

20----20

---

---

Manko Salih spahija Husejnbeg Milolija Sulejman Poega Alija Sejdi Mula Alija, mujezin

----1 1

-------

-----------------

20--------20

---

---

Husejn buljubaa

Ibrahimbeg Bievi

----1

-------

---

---

-------

---

106

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

Salih ulja

Dafer Perendija

izmo Samilaga

Salihbeg Resi

--1 1

1 1 2

----------------------1 1 1 ----

-------

---

1 2 3 9 5

---------

---

Mehmedbeg efendija i Selimbeg Dori Halil Sinanovi Alija Sorni (?) Omer Mezbur Sulejman Mezbur Ibrahimbeg Buo

air Kratovalija

---1 1 --1

---

--2 1 1 2 2 1 1 2

------------1 1 ---

---

5 2 2 2 3 2 1 1 2 1 1 5 3 3

-----------------

Alibeg Buo

Valjevdi (?)

Murad spahija Subai

Mustafa spahija Gibanica

Zulfikarbeg Ustikolina

-------

------1 1 1 ---

Ciganin Hasan

Ciganin Ramo

--1 1

---

-----------

--------20 ---

-------

Mustafabeg Zabarac Zakupnina ukupno Zakupnina mlina za 1261. (1845) Zakupnina lae (skele) Kirija od tri duana emhana Kantar Vakufski novac

---

389 1.360 400 35 16 20 3.220


SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

20

107

Enes Pelidija

Trogodinja zakupnina bae, odreene za paljenje kandilja Od biveg mutevelije Imirage Ukupno Izdaci Ukupan prihod (viak)

150 1.000 6.590 900 5.690 20 20

Naib ajnikog kadiluka Ibrahim Edhem 80 Iz naprijed citiranog dokumenta vidimo da su u tom periodu u Rudom ivjele sljedee porodice: Imamovii, ehovii, Gibanice, atovii, Silajdije, Rustemovii, Kujundii, Budalice, Soko, Polimlija, Kadii, Pribojlija, Seljubac, Nalovii, Svrake, Purani, Dokare, Resii, Cerovii, Sbrlija, Maglajlije, Divarak, Milolija, Poega, Sejdii, Bievii, izmo, Perendija, ulja, Kratovalija, Dorii, Sinanovii, Mezbur Buo, Ustikolina, Subaii Ciganin i Zabarac. Ukupno je u ovom spisku navedeno 38 porodica. Meutim, porodica Ciganin se moe uzeti s rezervom. Po mom miljenju, vjerovatno se to odnosi na Rome starosjedioce kojih je bilo u svim urbanim sredinama. Isto tako se iz ovoga spiska vide uglednije domae porodice iji su se muki lanovi u to vrijeme uz lino ime oslovljavali i sa beg. Takvih je bilo vie. Meu njima su bili i lanovi porodice Resi-Hasanbeg, Mehmedbeg i Salihbeg. Ako se zna da se u osmanskom popisnom defteru pisanom izmeu 1475. i 1477. navodi selo Resii, to nam govori o kontinuitetu ove porodice u rudskom kraju kroz cijeli osmanski period. No, u zadnjem stoljeu osmanske vlasti u ovom kraju ne biljei se nikakav ni urbani, ni privredni napredak. U to vrijeme Rudo je dijelilo sudbinu svih drugih mjesta koji su bili u sastavu Bosanskog vilajeta. Da je navedena konstatacija tana, govori nam stanje u ovom gradu koje je precizno izraeno
Ibidem, 211, 212. Ovaj dokument je u svojoj privatnoj biblioteci posjedovao rahmetli ing. Alija Bejti. Gdje se sada nalazi, nije mi poznato.
80

108

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

u austro-ugarskom popisu iz 1879. godine. Tu se navodi da ovaj, nekada relativno dobro naseljen grad sa 400-500 kua, u ovom popisu nije imao vie od 85 kua sa 427 stanovnika. Isti izvor nam kazuje da u kasabi od 50 duana, koliko ih je podignuto sredinom XVI stoljea, nije bilo vie od sedam (7).81 Nestanak starog Rudog iz osmanskog perioda, desio se nepune dvije decenije po uspostavljanju austrougarske vlasti. Prema biljekama hroniara krajem oktobra 1896. na prostoru jugoistone Bosne dolo je do velikih poplava zbog dugotrajne kie. Vodena bujica je tih dana nosila sve to joj se nalazilo na putu. Saobraaj je u potpunosti paraliziran. Zbog obilnih kia rastao je vodostaj rijeka Drine, ehotine i Lima. Prema evidenciji, u noi s 10. na 11. novembar ispred ua Lima, Drina se poveala za 15,40 metara iznad vodostaja. Toga dana dolo je i do izliva Lima u kasabu Rudo. Kako se u to vrijeme staro, osmansko Rudo nije nalazilo na uzvisini, to je vodena bujica skoro u cijelosti unitila ovo mjesto. U tom trenutku u kasabi je bilo 110 kua sa 506 stanovnika od kojih su 376 bili Bonjaci, 118 Srbi i 7 Hrvata. Oni su navedenog datuma ostali potpuno bez 60 kua, a preostalih 50 je bilo dosta oteeno i zasuto nanosom mulja. Time je poslije punih 340 godina nestalo stare kasabe Rudo.82 Zbog toga u narednom periodu poinje izgradnja Rudog na mjestu gdje se i sada nalazi.
Na kraju - osvrt na okolinu Rudog iz osmanskog perioda

Stanovnitvo koje je tokom viestoljetne osmanske vlasti ivjelo u okolini Rudog, uglavnom je dijelilo sudbinu drugih mjesta Bosanskog ejaleta. U 412 godina koliko je u kontinuitetu trajala sultanova vlast na ovim prostorima, veinom je domae stanovnitvo prihvatilo novu vjeru islam. Uporedo sa primanjem islama prihvatilo je i orijentalno islamski nain ivota. Sve je to doprinijelo ostavljanju tragova u mnogim sferama njegovog rada i djelovanja. U prvom redu to je dovelo do novih imena i prezimena. Meutim, neke porodice kao to su Resii prihvatanjem islama su zadrali svoje srednjovjekovno prezime. Ono je najvjerovatnije nastalo jo u srednjem vijeku po istoimenom
Hamdija Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878), u: Izabrana djela, knj. II, Sarajevo, 1991, 354; A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 210.
82 81

A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 222, 223. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

109

Enes Pelidija

mjestu koje se nalazi u blizini dananjeg Rudog. To je bilo sasvim uobiajeno za to vrijeme da uglednije plemike porodice nose prezimena posjeda i teritorija koja su bila njihovo vlasnitvo. Ujedno nam ovo govori i da su nove osmanske vlasti ne samo prihvatale postojee stanje, nego da se ono odralo tokom cijele osmanske vladavine. Na vladavinu Osmanlija u ovom kraju podsjeaju i brojna prezimena ne samo bonjakih, nego i nemuslimanskih porodica. Takoer i toponimi upuuju na viestoljetno prisustvo Osmanlija u ovom kraju. Posebno mjesto imaju graevinski objekti. U 98 naseljenih mjesta koja se navode za opinu Rudo, u mnogima od njih dugo vremena su ostali materijalni tragovi osmanskog perioda. U tome su na prvom mjestu damije, mesdidi, tekije i turbeta. Pored postojee etiri damije, koje su izgraene u kasabi Rudo, ovi vjerski objekti su postojali i u okolnim selima. Jedna od tih damija se nalazi na lijevoj obali Lima u selu Omaina. To je skromna graevina sa drvenom munarom. Za razliku od mnogih slinih, ova nema natpisa (tarih), a bila je poznata pod imenom Magribija. Na osnovu jedne albe iz 1780. saznajemo da je podignuta u prvim godinama poslije uspostavljanja sultanove vlasti. Njen osniva bio je bostandibaa Osmanaga. On je bio upravitelj sultanovih vrtova. Najvjerovatnije da je porijeklom bio iz ovih krajeva, te je kao i mnogi prije i poslije njega elio da iz svojih linih sredstava u rodnom mjestu ostavi trag, podiui korisne zadubine. Ime Magribija je dobila po pismima iz ovog mjesta kada su sultanovi vojnici pisali svojim najbliim pisma u kojima su govorili da se nalaze na dalekom magrebu, tj. zapadu. Sve navedene podatke saznajemo iz tube navedene 1780. kada se imam i hatib ove damije ali Porti na mjesne oficire (zabitlar) koji pokuavaju nezakonito naplaivati neke poreze (resm-i reiyet, tekalif-i akka) od kojih je on kao ulema osloboen.83 Druga damija sa drvenom munarom bila je u Donjoj Strmici. Poznatija je pod imenom Bajrakli damija. I ona je podignuta u prvim decenijama osmanske uprave, ali je neto mlaa od Magribije. Puno kasnije podignuta je i damija u selu Meurjeju kod Ustibra. Za razliku od prvih dviju, ova je podignuta znatno kasnije i njena munara bila je kamena. Posebno je znaajna damija u selu Sokolovii.Vie po predanju, nego na osnovu konkretnih dokaza, zna se da je u ovom rodnom selu veliki vezir
83

Ibidem, 223.

110

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

Osmanskog carstva Mehmed-paa Sokolovi, pored mnogih sakralnih i profanih objekata, u vie mjesta Carstva podizao kupolne damije. Iako je imao materijalnih sredstava, najvjerovatnije je damiju u rodnom selu elio podii onako kako to odgovara sredini. Iako se radio o kupolnom objektu, munara damije bila je drvena. Ona je jo u toku Drugog svjetskog rata bila zapaljena od etnika, ali je obnovljena 1966. godine.84 Ponovo je istu sudbinu doivjela u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine . U blizini damije Mehmed-pae Sokolovia u Sokoloviima podignuta je i druga damija. Po miljenju znalaca kulturno-historijskog nasljea, predstavljala je vrijedan spomenik kulture kojeg su etnici u Drugom svjetskom ratu razruili. Obnovljena je 1957.godine. Meutim, ponovo je u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu doivjela istu sudbinu kao i prije 50 godina od istih ideologiziranih sljedbenika.85 Na podruju opine Rudo bila su i etiri turbeta. Oni su po svojoj veliini, arhitektonskom izgledu i broju prednjaili u odnosu na neke druge krajeve u Bosni i Hercegovini. Prvo, meu njima nalazilo se iznad Strgaine u Barakovcima, prema selu Graboviku. U narodu je ovo turbe poznatije pod imenom Djevojako turbe. U prvobitnom izgledu ono je podignuto na etiri kamena stupa povezana sa lukovima i kupolom. Vremenom je kupola propala, pa su ostali samo goli zidovi. Za njega, kao i sline grobnice, vezuju se legende o porijeklu. Takoer se u narodu vjerovalo da ko dolazi da ga posjeti ima koristi za mnoge bolesti. I ovo turbe su etnici poruili u posljednjoj agresiji.86 Na putu od Rudog prema Sokoloviima u selu Obrveni iz osmanskog perioda bilo je turbe nepoznate osobe. Prema sauvanoj uspomeni bilo je u arhitektonskom pogledu slino kao i prethodno. Oko 1925. godine je na nagovor nekog dervia porueno i na tom mjestu sagraeno zatvoreno turbe pod etvrtastim krovom. Tree turbe koje vodi porijeklo iz osmanskog perioda nalazilo se u Prebidolima u blizini novog Rudog. I ono je graeno od kamena sa kupolom. Po svom arhitektonskom izgledu, prema miljenju Alije Bejtia, najvjerovatnije
84 85

Ibidem, 223, 224.

86

Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992-1995), Sarajevo, 1999, 118. (dalje: M. Omerdi, Prilozi izuavanju genocida) A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 225, 226; M. Omerdi, Prilozi izuavanju genocida, 226. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

111

Enes Pelidija

je sagraeno u XIX stoljeu. Posljednje etvrto je i najznaajnije. Nalazilo se u selu Sokoloviima u blizini istoimene damije. Po predanju, gradio ga je Mehmed-paa Sokolovi za svoju majku i rodbinu. Meutim, Alija Bejti bio je miljenja da na osnovu svojih arhitektonskih ostataka najvjerovatnije potie iz XIX, a ne XVI stoljea kako se u narodu ovoga kraja mislilo. Slinu neslavnu sudbinu doivjeli su i brojni niani, kako u Rudom, tako i u vie okolnih mjesta. Njihovim unitavanjem, nestalo je imena mnogih linosti i porodica koje su ivjele u ovom mjestu i njegovoj okolini.87 I pored ovako tragine sudbine nestanka vie kulturno historijskih spomenika iz osmanskog perioda u Rudom i njegovim okolnim selima, sigurno je da se i u umanjenom dijelu jo nalaze pojedini ostaci koje e strunjaci moi obnoviti, isto kao to je to bilo i poslije Drugog svjetskog rata. Osnovno to se moe kazati o ovom kraju iz osmanskog perioda je injenica da je, za razliku od novijeg vremena, stanovnitvo Rudog i njegove okoline ivjelo jednim smirenim ivotom, dijelei svakodnevne brige, kao i radosti koje su ih pratile. Bez nekih veih potresa ovo mjesto vie je bilo poznato po pojedinim istaknutijim porodicama i linostima, nego po svojoj veliini, te sakralnim i profanim objektima. Naalost, historija se sa ovim mjestom u posljednja dva stoljea poigrala. Krajem XIX stoljea poplava je svojom bujicom skoro u cijelosti odnijela staro osmansko Rudo, a u posljednjoj deceniji XX stoljea agresor je unitio i veinu preostalih kulturno historijskih spomenika iz 412 godina osmanske vlasti u ovom kraju. No, ljudi su ostali i opstali. Onako kako su i u ranijim periodima smogli snage da revitaliziraju ovaj kraj, nadati se da e to i ovoga puta ponoviti. Ono to vie niko ne moe unititi zapisano je i ostat e u vjeitom pamenju i uvanju tradicije.

87

A. Bejti, Rudo i rudarski kraj, 224, 225; M. Omerdi, Prilozi izuavanju genocida, 226.

112

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RUDO I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLASTI

RUDO AND HIS ENVIRONS DURING THE OTTOMAN AUTHORITIES Enes Pelidija
Summary

In the following period after the Ottoman conquest of the Bosnian Kingdom in 1463 significant changes occurred in all walks of life, work and economy. This was especially manifested in the new towns which were created during the 415 years of rule of the sultans in Bosnia. Among the new urban settlements was the kasaba of Rudo. The person responsible for the creation of this town was Mustafa-pasha Sokolovi. When he was named as sanjakbey of the Bosnian sanjak in 1555, one of the first measures he undertook was to give back something to his homeland where the Sokolovi family stemmed from. From the preserved waqf-deed of Mustafa-pasha we find out that he financed, from his own wealth, the following buildings to be built in Rudo: a mosque, a school, a han, the bridge on the Lim river, a public bath, a mill, craft workshops and shops. With all these buildings he fulfilled the basic conditions required to proclaim Rudo as a kasaba an urban settlement during the rule of sultan Murat III (1574-1595). With an already existing Muslim jamaat, by the erecting of a mosque where all five daily prayers were performed, as well as the Friday prayer with the sermon, with the obligatory mention of the sultans name, with two annual Eid prayers and with the building of business quarters - the arija - this place fulfilled the basic conditions to be proclaimed as a kasaba. According to the custom of that time, all the mentioned estates and property were endowed by Mustafa-paa Sokolovi. In the waqf-deed he precisely named all the property which he gifted and how it was to be treated in the future. From then on, Rudo became the central place of a wider region for the population of a great number of people from surrounding villages. In time other inhabitants of this town erected other sacred and profane buildings themselves. By this Rudo became famous as an urban and economic place. About the look of this town in the mid 17th century we have an interesting and beatiful account by the most famous Ottoman traveller Evliya elebi. It was the peak of the development of Rudo during the Ottoman period. Already by the time of the Vienna war (1683-1699), this place began to show signs of deterioration. This was due to war cirSPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

113

Enes Pelidija

cumstances, but also because of the fact that trade caravans with goods did not pass through Rudo but rather through other places. During the 18th century when there were three wars waged on the territory of the Bosnian Eyalet (1714-1718; 1737-1739 and 1788-1791), Rudo was far removed from the main fronts. However, this was not of any help for it to recover economically and to regain the former look. This condition remained until the end of the Ottoman rule in 1878. During the time of Ottoman rule many distinguished families inhabited Rudo and its viccinity. This paper lists 38 of the most respected families from this area. From that time until now only a few material remnants survived which once made Rudo famous as an esteemed urban settlement.

114

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine


Galib ljivo
Filozofski fakultet, Tuzla, BiH

Apstrakt: U radu autor na temelju izvora pie o stanju u Bosanskom vilajetu tokom druge polovine 1869. godine, kada je na poloaj valije doao Safvet-paa. Naime, poslije valije erif Osman-pae, za valiju Vilajeta Bosna imenovan je Safvet-paa koji je 23. juna 1869. prispio u Sarajevo i nastupio na dunost. Poto je primio strane predstavnike i obavio uzvratne protokolarne posjete, novi valija je objavio kako e posjetiti sve sandake kako bi se upoznao sa prilikama i rijeio poslove iz djelokruga svoje nadlenosti. Prvo se zaputio u sandak Hercegovinu iz koje su stizale vijesti o nezadovoljstvu stanovnitva, posebno zbog naina ubiranja poreza, ali i da bi posredovao u pograninim sporovima koji su se umnoili na granici s Crnom Gorom. Pri tom je pokazao interesovanje za kolovanje djece. Kljune rijei: Bosanski vilajet, valija Safvet-paa, Hercegovina, porezi, pobune, strani konzuli.

N
1

ovi bosanski valija Safvet-paa putovao je sredinom 1869. godine na svoju dunost koristei ustaljeni plovni put Savom.1 Pred njega su u Rau na doek izili zvorniki mutesarif Reuf-paa, pukovnik

Opirnije, Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1869. 1878., Teanj, 2011. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

115

Galib ljivo

Ahmed-bey, pravoslavni vladika Pajsije i vie uglednih turaka, da bi ga dalje pratili do Broda mutesarif i pukovnik Ahmed-bey, a Reuf-paa mu je bio u pratnji do Sarajeva. Meu erif Osman-painim miljenicima je vladala tuga i potitenost, jer su strahovali da e ih novi valija razmjestiti, jer je ope poznat obiaj novih valija da postavljaju svoje sa sobom dovedene pristalice. Oekivalo ga je rjeavanje mnogo pritubi na nepravde poinjene pod erif Osmanpainom upravom koje je novi valija preuzeo da ih rijei. Jedna takva bila je njemu od jednog Turina iz Tuzle u Brodu uruena.2 Safvet-paa je na elu vojnih snaga i u drutvu glavnih osmanskih dostojanstvenika doekan u Sarajevu od mnogo stanovnitva. O novom valiji Safvet-pai malo se dotad znalo. Bio je to valija za kojega je francuski konzul izvijestio svoju vladu kako se kod njega mogu jasno uoiti pozitivne osobine, a posebno energinost skrivena ispod veoma velike blagosti, koja je kod njega dominantna crta njegovog ponaanja. U poetku Safet-paine uprave, ruski konzul Kudrjavcev bio je uvjeren da e on omoguiti vei uticaj Rusije u Vilajetu Bosna. Kad je Safvet-paa doao u Sarajevo, njemu je prireen sveani doek. Stanovnici Sarajeva pohrlili su na sokake kuda je prolazio novi valija. U ovakvom doeku, Kudrjavcev nije uoio samo znatielju domaeg stanovnitva da vide novopridolicu ve izraz radosti u povodu opoziva erif Osman-pae i nadu da e Bosna dolaskom novog upravnika nai za sebe ljepu budunost.3 U svojim prvim izvjetajima, strani konzuli nisu imali dovoljno podataka o novom valiji, pa su njihovi izvjetaji bili nepotpuni o njemu. Dopisnik novosadske Zastave vrlo slikovito je opisao ove konzule: Konzuli postojei u Sarajevu, pravedno stvari ne zastupaju. Oni su grotlo intriga. Njih painski ruak era u budak utanja. Ruski konzul pobego je iz Sarajeva i sedi u Osman-painom konaku van Sarajeva 1 sat udaljen; valjda zato: da mu raja dolazkom ne dosauje da se Safet pai ne zameri! Austrijski konzul potpo2

Ibrahim Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (18561878). (dalje: I. Tepi, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima) Sarajevo, 1988, 111.

Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo (dalje: ABiH S), Austro-Ugarska Konzularna agencija u Brkom Austro-Ugarskom Generalnom konzulatu, Res. Nr. 11. Brko 24. juni 1869. Unter den Gnstlingen Osman Paschas herscht Niedergeschlagenheit, dieselben befrchten ein Durcheinanderwerfen, denn es ist bekanntlich der Gebrauch des Neuangekommenen, seine mitgebrachten Individuen zu unterbringen.

116

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

mae Safet pau u nameri valjda zato: to se nada da e sultan, valjda, Bosnu dati Austriji kao prijateljski poklon! Pozdravlja ih Srbija. Talijanski konzul star nemarljiv jede da ivi! Engleski, svaki dan voza se na gvozdenim koli od tri toka, koja sam ganja nogama i rukama. Savezno-nemaki, uti u svom dvoru; francuski takoe. Samo pruski to se zauzima za hrianske stvari.4 Na osnovu prvih valijinih mjera, austrijski generalkonzul je izvijestio svoju vladu kako je Safvet-paa, kao i svi osmanski inovnici bio podmitljiv, ali i nesposoban da upravlja velikim vilajetom kakav je Vilajet Bosna. Ali je od svog dolaska pomagao kole. Tako je mostarskom biskupu, upravo na njegov prijedlog, osmanska vlada odobrila 30.000 pjastera za gradnju nove kole kao i redovnu godinju potporu za rad kole u iznosu od 15.000 pjastera. A siromanoj crkvenoj optini u Orahovcu, u trebinjskom kraju, darovao je 8.200 pjastera za obnovu stare crkve. Sa dravnim inovnicima, Safvet-paa prisustvovao je ispitima u sarajevskoj katolikoj koli 17. oktobra 1869. godine, i tom prilikom im darovao 1.000 pjastera kako bi zagrijao katoliku omladinu za uenje.5 Novi bosanski valija stigao je u Sarajevo u srijedu, 23. juna 1869. godine.6 U eher je nastupio sa svim uobiajenim sveanostima u srijedu u podne, da bi istog dana u pet sati popodne organizirao prijem za predstavnike stranih konzulata, a onda im sljedeeg dana, 24. juna, uzvratio posjetu. Palo je u oi da je, prilikom ulaska u Sarajevu, imao veliku pratnju, u kojoj je bilo dosta kolovanih ljudi. Sm valija je davao utisak obrazovane i vrlo ljubazne osobe koja je teno govorila francuskim jezikom.7 U vrijeme nastupa novog valije, Bosanski vilajet je bio podijeljen na sandake: Sarajevski, Banjaluki, Travniki, Bihaki, Zvorniki i Novopazarski.
Hamdija Kapidi, Zastava o Bosni i Hercegovini. Prva knjiga. (dalje: H. Kapidi, Zastava o Bosni i Hercegovini, 1.). Sarajevo, 1953, 262. Haus Hof und Staats Archiv, Wien (dalje: HHStA W), P.A. XXXVIII, GK S, K 186. Sarajevo 23. oktobar 1869; Vladislav Skari, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. (V. Skari, Sarajevo i njegova okolina,). Sarajevo, 1937, 243. Safvet-paa doao je u Sarajevo 23. juna 1869. godine. Bio je to ovjek malih sposobnosti i podmitljiv.
6 7 5 4

Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, 2, Sarajevo, 1999, 1140. HHStA W, P.A. XXXVIII, GK S, K 185. Soreti Beustu. Sarajevo 26. juna 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

117

Galib ljivo

Banjaluka je bila sjedite istoimenog sandaka kojim je upravljao mutesarif Ali Riza-efendija. U upravi mu je pomagao medlis.8 Mutesarif se starao da se kancelarijski poslovi u sandaku obavljaju uredno i prema propisima. Reforma administrativnog ureenja Osmanskog carstva imala je za cilj tjenje vezivanje vilajetske uprave za Uzvienu Portu, to je, u stvari, znailo centralizaciju vlasti. To je uoio vrilac dunosti austrijskog generalnog konzula Pavle Reglia koji je 8. septembra 1865. godine izvijestio svoju vladu kako je vlast ranije zaista bila sputana samovoljom valija i predsjednika medlisa, ali da valija sada, umjesto da kontrolie rad podreenih inovnika i da odluuje u drugoj instanci o odlukama efova kancelarija, samo prosljeuje akte u Istanbul, pa i one koji se odnose na najjednostavnije poslove. Ako se tako nastavi, pisao je Pavle Reglia, na kraju e valija telegrafski traiti da mu se iz prestonice odobri paljenje ulinih svjetiljki ili kandilja na damijama za vrijeme Ramazana.9 Bilo je ipak rano donositi sudove o uinku reforme administrativnog ureenja, tim prije to je ono bilo u sjeni mnogih tada zapoetih radova, posebno radova na putnoj mrei u Bosni i Hercegovini, pa i Banjalukom sandaku. Tako je 1. januara 1866. godine u Banjaluci izvedena javna vojna vjeba. Tom prilikom su vojnici gaali iz puaka, a poslije toga proli u paradnom maru ispred kajmakama Ali Riza-efendije. Bio je to povod da konzularni agent Stanislav Dragani slubeno posjeti kajmakama i banjalukog kadiju. On je u svom izvjetaju hvalio kajmakama, ali je izrazio uenje kako se Uzviena Porta odluila da za kadiju imenuje Sulejman-efendiju, koji je doao u Banjaluku prve sedmice 1866. godine. Bio je to starac od 90 godina i stalno se kretao uz pomo dvojice ljudi. Njegova staraka snaga vraa se u djeije doba. I pored toga je uzvratio Draganiu posjetu 5. januara 1866. godine.
ABiH S, Austro-Ugarski generalni konzulat (dalje: AUGK S), 1452/1865. Banjaluka 1. decembar 1865; Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine. Sarajevo, 1983, 82; Galib ljivo, Prilike u sjeveroistonoj Bosni ezdesetih godina XIX vijeka, u: Istorijski zbornik, Institut za istoriju Banjaluka. VII/7. Banjaluka, 1986, 103-119; Galib ljivo, Banjaluka i banjaluki kraj u vrijeme pojave Vase Pelagia 1866-1870. godine, u: Saznanja. Broj 1, Univerzitet uro Pucar Stari u Banjaluci. Banjaluka, 1991, 53-66. HHStA W, P. A. XXXVIII, Generalni konzulat Sarajevo, K. 115. Sarajevo 8. septembar 1865.
9 8

118

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

U Banjaluci je hadi Nazifaga, koji je zamjenjivao kajmakama i imao veliki uticaj na banjaluko stanovnitvo, sa zadatkom da provodi reforme i posebno muvasafa. Zato je on ve za 22. juni pozvao sve muhtare u Banjaluku i naredio im da popiu sve mukarce, koji su sposobni za vojsku, a da iz svake muslimanske kue upiu u muvasaf jednog vojnika do 50 godina starosti. Izabrani regrut je trebalo da se za vojsku opremi iz svojih sredstava i da bude spreman da odmah krene u rat. Istovremeno je banjaluko stanovnitvo radilo na gradnji druma prema Jajcu. Tako je 19. i 23. juna sve stanovnitvo Banjaluke, prema obiaju, koji vlada u zemlji, izalo da radi na cesti, mlado i staro, gospodar i sluga, od prvog do posljednjeg inovnika, i to tako da je cio grad ostao pust, a arija zatvorena.10 Po ocjeni veine putnika, koji su prolazili kroz Bosnu i Hercegovinu u XIX vijeku, Banjaluka je dolazila odmah iza Sarajeva. To je bio grad sa 18.00020.000 stanovnika i s oko 450 duana i zanatskih radnji. U Bosni su saznali kako je Austrija ustupila Veneciju Italiji, pa su jedan drugog pitali zato, i odmah odgovorili: To emo mi platiti! Vjerovatno su tom prilikom nasluivali da e Uzviena Porta ustupiti Bosnu Austriji. Austrijski agent u Livnu izvijestio je Generalni konzulat u Sarajevu da Bosanci imaju uhodan sistem pijuna u Dalmaciji, pa su zato tako dobro obavijeteni o svemu to se tamo dogaa. U Livnu se prialo da se po Dalmaciji uveavaju zalihe hrane i da je u Split dopremljeno nekoliko sanduka opanaka namijenjenih vojnicima kako bi se mogli pentrati po neprohodnim bosanskim planinama. Prialo se i to da je austrijska dravna blagajna premjetena iz Splita u Sinj i da je ve vea koliina novca otpremljena iz Zadra u Knin. Zato se svuda vjerovalo da e Bosna i Hercegovina biti ukljuena u Austrijsko carstvo. A zadarski Il Nazionale objavio je lanak u kojem je razvio teoriju da je inkorporiranje Bosne i Hercegovine u Austrijsko carstvo ve gotova stvar i pretpostavio kako e to prihvatiti bosanski stanovnici: Muslimani e bez otpora napustiti svoje kue i imanja i iseliti se, a samo bi Srbija mogla da podigne nijemi otpor.11 Smjena valija nije uticala na smirivanje unutranjeg nezadovoljstva, a nisu uestali dogaaji koji bi nagovjetavali vee sukobe. Regrutacija u Bosanskom sandaku odvijala se mirno, regruti su se prema planu odazivali u vojne jedi10 11

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/171. Sarajevo 23. juni 1866. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/171. Livno 16. jula 1866. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

119

Galib ljivo

nice, a otuda su se razmjetali u garnizone u koje su bili rasporeeni. Vladina komisija je vodila istragu protiv bihakog mutesarifa hadi Ali-pae, koji je do okonanja istrage suspendiran. Doktor Otto Blau je protestirao kod valije zbog hapenja u Banjaluci sedlara Franza Schaffera iz Darmstadta u Hessenu. Banjalukim vlastima je bio sumnjiv, te je uhapen i upuen u Sarajevo na istragu. Usput je pokuao da pobjegne, i poto mu je to onemogueno, svezali su mu ruke i stavili lance na vrat. Kako se ustanovilo, njemu je bio istekao paso, i kad je to sredio, puten je iz zatvora.12 Ipak, nezadovoljstvo stanovnitva je raslo kad bi vreno ubiranje poreza posebno protiv onih poreza koji su bili nanovo uvedeni. Rije j o porezu na ovce i koze (agnam resmi). U Hercegovini su se prvi uskomeali i najavili odbijanje, ali i prvi pristali da ga plate, i to osmanski podanici katolike vjere, jo polovinom juna 1869. godine. Naprotiv, seljaci iz Mokrog, nedaleko od Sarajeva, uglavnom pravoslavne vjere, protivili su se ubiranju danka koji im je nametnut na ime osloboenja od vojne obaveze. Ovaj danak se ubirao od svake muke glave, pa ak i novoroenadi. Oni su svoje nezadovoljstvo izrazili tako to je 40 seljaka 16. juna 1869. godine dolo da se potue provincijskim vlastima u Sarajevu tvrdei da oni ne mogu platiti ovaj porez jer su siromani. Istog dana posjetili su generalkonzula Soretia i kod njega vapili za pomo. Meni je zaista bilo teko, izvijestio je generakonzul, da pravilno prosudim o ovim unutranjim prilikama. Porezi se plaaju svugdje, iako ih niko ne plaa rado, oni su neophodni za postojanje drave. inilo mu se da su ukupni porezi nepodnoljivo teki, posebno vojnica jer je poveana naplatom i tek novoroene muke djece, a uz to je uveden i porez na prihod od ovaca i koza. Tim prije to je taj porez prethodnih godina po mukarcu iznosio 27 pjastera i to za one koji su imali 14 i vie godina; novi porez iznosio je 22 pjastera i ubirao se od mukih lanova hrianskih kua. Prethodnih godina je tako, na primjer, seljak sa estero muke djece plaao samo 27 pjastera, dok bi sada trebalo da plati 7x22 pjastera uz novouvedeni danak na ovce i koze. Kad se znalo da je 1868. godina imala lou etvu, nije bilo teko zakljuiti da je to izazivalo ope nezadovoljstvo. To e neprijatelji osmanske vlade iskoristiti kako bi podjarili nezadovoljstvo i seljake nemire.13
12 13

Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovina. Od 1853 do 1870. godine, Sarajevo, 1956, 39. Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1869.1878. Teanj, 2011.

120

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

Da u ovom sluaju osmanska vlada nije postupala ujednaeno, proizilazilo je iz izvjetaja konzula Zaksa koji je izvijestio austrijsku vladu kako se u dunavskim vilajetima ne plaa na djecu ispod 12 godina. Ako osmanska vlada ima obzira prema mukoj djeci imunih Bugara, onda bi isti tretman prema siromanim Bosancima i Hercegovcima bio vie nego opravdan. Sam generalkonzul nije mogao utvrditi koliko je bilo istine u tome da su ovdanje lokalne vlasti toliko pohlepne za novcem da na svoju ruku ubiru novac i na nepunoljetnu muku djecu i da ga ne predaju nadlenim vlastima. ak, i ako se ustanovi da se radi o zakonskom propisu, usuujem se da tvrdim da bi osmanska vlada mudro postupila kada bi imala vie sluha za sadanje seljake albe iz veine krajeva ovog vilajeta kada bi u odnosu na ovaj porez izjednaila Bosnu i Hercegovinu sa Bugarskom.14 Austrijski generalni konzul je posumnjao u to da je to uinjeno po nareenju Uzviene Porte. Ovaj namet je ubiran ve u junu 1869. godine. Engleska ambasada iz Istanbula obavijestila je engleskog konzula u Sarajevu da mu je na Uzvienoj Porti reeno kako oni ne znaju za taj porez i da e zatraiti odgovornost bosanskog valije. Zaista nije potreban nikakav komentar o tome kako izgleda ivot osmanskih podanika pri ovakvoj neuvenoj samovolji njihovog upravljaa. Ovo se sve dogaalo u vrijeme kad je godina izdala: od poetka avgusta do 10. septembra 1869, kia je neprestano padala i onemoguila ubiranje ljetine. Poljoprivredni strunjaci su procjenjivali da je stradala treina roda. Te godine su i ljive slabo rodile, a one su u Bosni donosile stotine hiljada dukata prihoda godinje.15 A vlasti su ubirale dabine kao da je godina normalno rodila. Zato je stanovnitvo bilo nezadovoljno. Vlasti su, meutim, imale drugaije miljenje. Tako je zamjenik bosanskog valije upoznao austrijskog generalkonzula Soretia kako je list Le Nord, inae poznat po rusofilskoj orijentaciji, objavljivao iz broja u broj vijesti iz Bosne, prema kojima je to zemlja u stanju totalne pobune, pa je ak tvrdio da je Sarajevo u opsadnom stanju. Austrijskog generalkonzula to je podsjetilo na sluaj kad su isto tako neki listovi u 1868. godini izmislili vijesti da je buknuo ustanak u Bugarskoj, a o ustanku nije bilo ni pomena. Zato je odgovorio Nazif-efendiji da ga ne bi udilo da neki ne14 15

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/185. Sarajevo 21. juni 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 11. septembar 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

121

Galib ljivo

poznati, narodni junak i u Bosni tue zaredom sve osmanske vojne snage kao to je to, po izmiljenim vijestima, i hadi Dimitrije u Bugarskoj, za koga se tvrdilo da je osvajao jake tvrave, otimajui im topove i s njima pobjedonosno iao od jednog do drugog grada, gdje ga je oduevljeno doekivalo cjelokupno stanovnitvo. Time je generalkonzul slikovito kazao da on ne vjeruje u skori ustanak u Bosni u sadanjim stvarnim prilikama u zemlji i pri sadanjem poloaju hriana u odnosu na muslimane, kao i pri sadanjim meusobnim odnosima izmeu hriana.16 Oevidno je da austrijski generalkonzul nije dobro procijenio prilike u Bosanskom vilajetu, ili je takav utisak stekao na osnovu prilika u Sarajevu i njegovoj neposrednoj okolini. Ve 24. i 30. decembra 1869. godine, konzularni agent Stanislav Dragani iz Banjaluke izvijestio je generalkonzula da su u sandaku Banjaluka primijeeni nezadovoljstvo i pokreti hriana, na ta su obratile panju mjesne vlasti. Mutesarif je 16. decembra 1869. uputio dvije ete pjeadije i jedan eskadron konjice (ukupno 240 vojnika) u Kozarac da nadziru taj kraj, pretresu manastir Motanicu i vie pravoslavnih kua. Poslije obavljenog zadatka vojska se vratila u Banjaluku 30. decembra 1869. godine. Povod za ovaj postupak bilo je to to je vlastima prijavljeno kako se dovlai i prikuplja oruje i barut u manastiru Motanica. Vojska koja je upuena u taj kraj da provjeri istinitost ovih glasina se vratila, a da nije naila na tragove ni oruja ni municije.17 O ustanku u Bosni ipak se vie govorilo, ali je bilo i onih koji nisu nasluivali pobunu stanovnitva. Tako je jedan anonimni izvjeta pisao: Tko je imao prilike, putujui Bosnom, prouiti tamonje odnoaje, tko pozna puanstvo i sve njegove razrede: taj se nenada ustanku u Bosnoj. Ja u pokuati u kratko nacrtati odnoaje bosanskog puanstva pak neka sudi sviet. Odkako sadanji valija upravlja Bosnom od ovo sedam godinah, koliko nije nijedan vezir, nedade se tajiti, da je Bosni dao prilian oblik turske pokrajine, doim je Bosna prije njega bilo u svemu i po svemu slavenska zemlja. On je dirnuo i u samu nonju i obukao svakoga koga je mogao u poluevropejske, po obiaju osmanlijskom krojene haljine, i njeto turbana, nabija im fes na glavu, izrauje im stepene poastne, ali pod uvijet da se preobuku i da kod javnih sveanostih u uniformi dolaze. Osim toga podigao je Rudije, vrst gimnazijah u Sarajevu, Travniku, Banjaluci, a sada se jedna gradi
16 17

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 27. novembar 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/187. Sarajevo 8. januar 1870.

122

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

u Tuzli. Ovdje se ui iskljuivo turski i sva mlade sbilja najvie se turski razgovara, kao to je bilo u vas njemaki a u Dalmaciji talijanski. I u samu hodu i ponaanju udarili su ve znaaj azijatski. Muslimani su veleposjednici, oni su bar djelomice imuni, a svi su oni naoruani, dobro ugojeni, ili i krepki, a to je najvie fanatici. Njih ima do 450.000. Odkako se poelo govorkati o ustanku, ve od proljea ove godine, vlada nije propustila muselmane jo vie fanatizirati. Derviine i ehovi svuda se vuku kao jejine po varoih i selih, da fanatiziraju i onako fanatine muselmane. Vlada je ove agente iz Azije, iz Meke, ovamo poslala. Poto je pako pogibelj za ovu godinu po njih minula, to se eli sa budue prepriiti tim, to se uvodi spionstvo u najveem stepenu, strahuje se svatko, na koga je sumnja, zapte se novine, pak su, kako ujem, htjeli i same konzulske novine cenzurirati. Tko pako misli, da e Mahomedanci ustati protiv vlade, taj vara sebe i druge. Begovi se boje za svoja dobra, a svi se turci boje, da e im se oskrnaviti svetinja harema. Badava ih uvjerava, da e i jedno i drugo, i dobro i harem dapae i moeje da e netaknuti ostati, badava veli, da je zemlje dosta za narod i bez njihovog dobra, da se dan danas nedira u niiju vjeru. Turin na prosto nevjeruje. Ima jih koji znaju za svoje porieklo, koji mrze Azijate, koji shvaaju jugoslavensku ideju, ali jim zakonski fanatizam nedade, da pristanu uz narod. Ovo je dakle konzervativni ivot. Da vidimo, kakovi su ivlji pokretni, kad bi ih mogli ovako nazvati. Kao to znadete, ima 510.000 pravoslavnih, koji se priznavaju da su Srbi, 185.000 katolikah, koji ne znadu za svoje narodno ime. Ovo bi imao biti pokretni ivalj. Glede razmjera brojevnoga mora se priznati, da je tobonji pokretni ivalj naprama konzervativnome t.j. kerani proti Turkom kao 2:1. Nu ovimi se brojevi netreba zavaravati. Kerani su sirotinja bez ikojega imetka, ogladnjeli, izmueni, odnemogli, tjelesno oslabljeni a duevno potlaeni. U takvom narodu, lieni osim toga svakoga oruja, lieni vodjah, lieni savjeta, traiti srdca i odvanosti, da ustane na oruana gospodara goloruk to znai trait nemogue stvari. Osim toga, katoliko puanstvo prilii vie blagu nego ovjeku. Ono nezna ni za ime si narodno. Fratri su svoje ovce hotimice drali u glupstvu, da ih mogu po svojoj volji upotrebljavati. Jo danas izobivaju oni svoje vierne i javne im pokore nareuju. Oni se ulagivaju Turkom, samo da zadre svoje velike povlastice, takovih nebi uivali u nijednoj ureenoj dravi. Oni neplaaju nikakova danka ni poreza, ni umruka (carine) na nikakovu robu to trebaju za red. Oni su podjedno upnici. Raspolau po volji sa svojim vjernim, kada grade kue, manastire i parokialne cerkve. Oni se
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

123

Galib ljivo

brinu kako e umnoati imetak, manastire i palate obraditi. To biva sve o troku viernih. Da to budne, treba narod drati pod duhovnim pritiskom, jer se inae nebi dalo nad njim paovati. Ako li treba pomoi iz vanske, eto Turina gotova. Zakopani u vlastitu egoizmu, iznevjerili su fratri bosanski ne samo narod nego i vjeru. To e istom onda viditi, kad se jednom riei pitanje istono, u koju e tjeskobu doi vjerozakonska stvar katolikah u Bosni. Ako doe koji mlai sa novovjenimi idejami, tomu ih oni znadu iztepsti i za kratko postao je i on Turin, kao to su svi fratri. Pravoslavno puanstvo neodvisnije je od svojih popovah. Popovi pravoslavni moraju se staviti u jedan red sa prostimi seljaci. Obino se ni odielom od njih neodlikuju. Oni nemaju upliva na narod. Nu imadu narodnu svijest i tu su prenieli na narod, te se svaki pravoslavni osjea i naziva Srbom. U susjedstvu neodvisne srbske drave, ovo je mnogo. Popovi pravoslavni kadri bi bili uz narod vojevati, ali ga u svojoj neukosti slabo znadu svjetovati. Najvea je nesrea, to su fanatini i u fanatizmu gori od Turakah, goje mernju vjerozakonsku u narodu. Kad hoe ukoriti svoje vierne, kau im: gori ste od kranah. Sviet se na griei, kad baca krivnju na fratre, da neznaju meusobno narodnu ljubav usijati. Gdje je fanatizam s glupou spojen, tu je protivno uvjeravanje nekoristno. Nekoristno je navaati razloge onom, koji ih nerazumije. Popovi su pravoslavni do nedavno po drugi put krali katolike, koji bi k njihovoj cerkvi prili. I danas mau mirom katolika, ako na njihovu vjeru priee i ako je oenjen, moe odpustiti svoju enu i uzeti pravoslavnu. Ovo vrijea vjerozakonsku ud cijelog puka katolikoga, i stoga katolici vole tursku nego pravoslavnu vladu. Kod puka, u kom je vjeronauk ravnatelj svih misli i ina zamanijih, ima to hrave posljedice. Katolici, videi ovo, tako reku preziranje svog zakona, nemogu se uputiti, da su im pravoslavni braa. Tomu su ponajvie krivi gerki vladike. Ovako stoji ivalj kojemu se pripisuje i volja i mo za pokret. U Bosnoj i Hercegovini neima ustanka, nee biti ustanka snagom tamonjega keranskoga puanstva. Puanstvo Bosne i Hercegovine oekuje svoj spas iz vana. Ono se je tomu nadalo njeko od Austrije. Nu vide ve od 18 godinah mete, izgubilo je nadu dae se ikada sama sobom urediti. Najnoviji pako doek sultana u Beu, i u Peti, zatim dogaaj u Ruuku na Germaniji potro je i ono malo nade, to je imalo puanstvo u Austriju. Puanstvo Bosne i Hercegovine nada se u pomo od svoje brae.18
18

ABiH S, AUGK S, Politiki izvjetaji, K 216.

124

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

Ovaj izvjeta je, nema sumnje u to, dobro poznavao bosanskohercegovake prilike i bio naklonjen austrijskoj politici pridobijanja javnog miljenja u Bosni za prisajedinjenje ove osmanske pokrajine Austrijskom carstvu. U vrijeme kad je Safvet-paa doao u Bosnu (1869.) poelo je uestalije iseljavanja hrianskog stanovnitva, posebnu iz predjela uz rijeku Savu. Tako se u proljee 1870. iselilo samo na kordonu gradike regimente sedam porodica sa 39 lanova. Svi emigranti su tvrdili da su se iselili zbog line i imovinske nesigurnosti u domovini, kao i zbog tekih poreskih davanja i progona. Ovome je doprinosio sistem davanja poreza u zakup, posebno desetine, to su vlasti inile kako bi to prije dole do gotovog novca, a onda su poreski obveznici bili preputeni milosti ili nemilosti zakupnika poreza. Oni su, kako je tvrdio generalkonzul Soreti, bez ikakve kontrole prisvajali ne desetinu, koju su zakupili, nego vie od polovine prinosa, i to najee u gotovom novcu, a uope ih nije brinulo to kako e kmetovi preivjeti. Uslijedila je intervencija austrijske vlade na Uzvienoj Porti, a ona je, vjerovatno, zatraila istragu, pa je Safvet-paa uputio Ragib-efendiju i Petra Petrovia u sandak Banjaluku, a Abdulah-efendiju i ora Basaru u sandak Biha sa zadatkom da provjere rad zakupaca. Oni su zavrili rad konstatirajui da je drava nemona, a zakupci poreza i njihovi ortaci i zatitnici svemoni.19 Generalkonzul je jo detaljnije izvijestio austrijsku vladu o preuzimanje dunosti vojnog i civilnog guvernera muira Safvet-pae koji je u Sarajevo uao 23. juna 1869. godine. Bila je srijeda oko podne kad je novi valija, koji je odavao utisak obrazovanog i ljubaznog ovjeka, sa svim sveanostima uao u grad, istog dana popodne primio je u zvaninu posjetu predstavnike stranih konzulata, a ve idueg dana odgovorio je na posjete. Stigao je u Sarajevo sa velikom pratnjom, u kojoj je izgleda bilo dosta kolovanih ljudi i koje e on vjerovatno kasnije postaviti za inovnike. Valija Safvet-paa je 25. juna, povodom proslave godinjice sultanovog stupanja na presto, priredio prijem za konzularni kor i njihove supruge, da bi oko ponoi nazdravio u ast vladara svih Osmana. Tog dana sarajevske ulice bile su osvijetljene, gruhali su topovi.20 Komisija, koja je ispitivala naplaivanje desetine u banjalukom kraju, ispitivala je i sve zloupotrebe lokalnih vlasti, pa i albe na samog mutesarifa Ali
19 20

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/189. Be 5. juni 1870. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/185. Sarajevo 26. juni 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

125

Galib ljivo

Riza-pau. Tako su valijini izaslanici savjesno obavili zadatak i ustanovili da je mutesarif podmitljiv ovjek. Kao dokaz naveli su ovaj primjer: Ali Riza-paa je tuio svetenika iz Berbira Safvet-pai da agituje protiv vlade i nagovara narod na iseljavanje. Ragib-efendija je ispitao ovaj sluaj. On i Petar Petrovi su utvrdili da je mutesarif prvo uputio proti svog ovjeka i zatraio od njega stotinu dukata na poklon, to je prota odbio rekavi da je on siromaan ovjek. Tada je mutesarif nagovorio svog zaptiju da prijavi protu kao ovjeka koji podbada ljude protiv vlade i nagovara ih da se iseljavaju. Ovo je zaptija izjavio Ragib-efendiji i Petru Petroviu. Znao je Safvet-paa da je banjaluki mutesarif podmitljiv ovjek, pogotovo to je dobio vie albi iz sandaka Banjaluka protiv njega. A znao je i banjaluki mutesarif da su protiv njega pristigle albe u Sarajevo. Ali Riza-paa, koji ve dugo gospodari u Banjaluci, saznavi za to, uputi Safvet-pai svog povjerenika, kome je uspjelo da zlatnim dokazima uvjeri valiju u nevinost svog gospodara.21 Valija je ve bio obeao Soretiu da e premjestiti Ali Riza-pau u Tuzlu, ali je na to mjesto iznenada postavio travnikog mutesarifa Mustafa-efendiju, a u Travnik je htio postaviti svog ljubimca, pokvarenog Hulusiefendiju iz Sjenice. Safvet-paa je iao toliko daleko da je svog slugu Ali-agu, koji nije umio ni da ita ni da pie, postavio za bijeljinskog kajmakama.22 Tako je bosanski valija, objesni i tvrdoglavi Safvet-paa, premjetao kajmakame, pa i mutesarife, iz jednog mudirluka i sandaka u drugi (obino je to bilo bolje mjesto od prethodnog), a da ih nije kanjavao ili suspendirao.23 Krajem jula 1869. u Mostar je stigla katastarska komisija koja je odmah zapoela numerisanje kua. Tamo se, preko Konjica, 13. avgusta 1869. uputio i muir Safvet-paa; drutvo mu je inio privatni sekretar arls della Suda i vojna pratnja. Njegovo izbivanje iz Sarajeva, kako je bilo notom na francuskom jeziku saopteno stranim konulatima, trajae etiri sedmice, a u Sarajevu e ga zamjenjivati sarajevski mutesarif Abdul Nafi-efendija. Nije se znalo da li je njegov odlazak u Hercegovinu bio vezan za neprovjerene vijesti o nemirima u Drobnjaku i arencima koji su navodno ve bili protjerali iz svog kraja osmanske policijske snage i proglasili nezavisnost od Osmanskog car21 22 23

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/189. Sarajevo 18. juni 1870. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/189. Sarajevo 18. juni 1870. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/189. Sarajevo 25. juni 1870.

126

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

stva. Tano je bilo to da su na bosansko-crnogorskoj granici u blizini Nikia, Crnogorci ubili jednog juzbau. Safvet-paa je protestovao kod knjaza Nikole ali to nije imalo nikakvog uinka. I crnogorsko-osmanska komisija koja je rjeavala sporove na granici prekinula je rad.24 Novi sarajevski mutesarif Abdul Nafi-efendija, sa platom od 15.000 pjastera prispio je u Sarajevo polovinom jula 1869. godine. Prethodno je bio defterdar u Bagdadu. Jo su se u Sarajevu nalazili mutesarifi iz Zvornika, Novog Pazara i Mostara koji su doli da se predstave novom valiji. Valija je odmah razglasio da e poeti sa obilaskom vilajeta i to prvo e posjetiti Mostar, potom Trebinje, a potom Novi Pazar. Zbog toga ga je posjetio austrougarski generalkonzul kako bi ga upoznao sa albama pravoslavnog stanovnitva sandaka Hercegovina; valija ga je paljivo sasluao, ljubazno obeao istragu i ponudio svoju svesrdnu pomo. Uslijedilo je i objavljivanje novog zakona sroenog u 13 paragrafa o ukidanju zijameta i timara. To se podudaralo sa valijinim nastupom. Prilikom svih proklamacija i javnih govora, valija je naglaeno budio ratniki duh muslimana. Prilikom objavljivanja ukidanja zijameta i timara, valija je, izmeu ostalog, opirnije govorio o ratnikom duhu i podvizima u ratovima bosanskih vojnika i naglasio da samo zahvaljujui njihovom junatvu mora se zahvaliti to je steena i ouvana Bosna. Da bi se zasluge predaka slavile i kod njihovih unuka osmanska vlada je pristala da se nekadanji pokloni u vidu zijameta i timara, koji su veinom bili konfiskovani poto je Omer Lutfi-paa pokorio Bosnu, pravilno procijene i da po zakonu ti prihodi budu isplaeni ranijim vlasnicima ili njihovim potomcima iz dravne blagajne. A oni su, zauzvrat jedino obavezni na vojnu slubu, i to prema posebnom zakonu koji e kasnije biti objavljen.25 Ovo naglaavanje ratnih vrlina i zasluga muslimana za ouvanje Bosne nije ba obradovalo osmanske podanike drugih vjeroispovijesti, ali je podiglo duh muslimanskog stanovnitva i smirilo nezadovoljstvo zbog visokih poreza i regrutacije. Osim toga, vilajetska vlada je poetkom avgusta 1869. godine raspisala licitaciju za nabavku 9.000 vojnikih kabanica i 8.000 pokrova za vojnika sedla. Uslijedila je inspekcija pograninih tvrava i, uope, praenje dogaaja na granici, pa se sve to tumailo poetkom formiranja neke
24 25

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 14. avgust 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 7. avgust 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

127

Galib ljivo

osmanske vojne granice, tim prije to je ubrzana izgradnja novih pograninih ardaka te popravak ve postojeih karaula uzvodno od Rae uzdu Save i Une. Isto to je injeno i na granici prema Dalmaciji, Crnoj Gori i Srbiji.26 Safvet-paa je 18. avgusta jo uvijek boravio u Mostaru, pa je tog dana u pratnji mostarskog mutesarifa i ostalih osmanskih dostojanstvenika posjetio austrougarski vicekonzulat i estitao konzulu roendan austrijskog cara. Kako je izvijestio konzul Reglia, valija se u Mostaru upoznao sa kolskim sistemom i stanjem puteva. Naglasio je i to kako je u cilju definitivnog eliminisanja pograninih sporova i prelazaka preko crnogorske granice predloio osmanskoj vladi da du itave dalmatinske granice postavi osmanski vojni kordon. Tako je i sm valija potvrdio kako njegovo putovanje, zapoeto 23. avgusta odlaskom iz Mostara preko Nevesinja i Foe ima iskljuivo vojni karakter. Generalkonzul Soreti je 28. avgusta iz povjerljivih izvora saznao kako je valija muir Safvet-paa imao ozbiljna razmimoilaenja sa Vojnim savjetom, defterdarom i ininjerijskim pukovnikom Hafiz-beyom, i da je Vojni savjet na elu sa generalom Ali-paom uputio albu osmanskoj vladi zbog ponaanja valije prema snabdijevanju vojske. Valija je optuen da je prilikom isporuka ivotnih namirnica za vojsku primio 100.000 pjastera mita, a pri isporuci injela i sedala 4.000 dukata. U Sarajevu je nepovoljan utisak izazvalo i to to je valija na svoje putovanje poveo podmitljivog mektubdiju Tefik-efendiju. Spor sa valijom se bio toliko rasplamsao da su defterdar Ali Riza-efendija i ininjerijski pukovnik Hafiz-bey navodno od osmanske vlade zamolili premjetaj ili otputanje iz slube jer nisu eljeli vie da sarauju sa Safvet-paom. Upravo u to vrijeme, kia je neprekidno lila deset dana, studen i vlaga su vladali u Sarajevu, i poto se stanovnitvo preteno hranilo voem, mnogi stanovnici, kako odrasli tako i djeca, oboljeli su od crijevnih oboljenja. To nije smetalo valiji da jedinog gradskog ljekara dr. Josefa Ktscheta pozove da uestvuje u radu meunarodne komisije koja je trebalo da rjeava spor pograninih osmanskih i austrijskih podanika.27 Konzul Sjeverno-njemakog saveza dr. Otto Blau je 20. avgusta 1869. godine otiao po velikoj kii koja je neprestano padala ka crnogorskoj granici da bi, kao to je sm izjavio, lino razgledao spornu zonu izmeu Crne Gore i
26 27

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 7. avgust 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 28. avgust 1869.

128

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

Osmanskog carstva. Na ovo putovanje je otiao po dozvoli svoje vlade i o dravnom troku. On nije krio kako mu je stavljeno u zadatak da svake godine etiri sedmice putuje po Vilajetu Bosna sa naunim i politikim ciljevima. Prije polaska na put posjetio je austrougarskog generalkonzula i upoznao ga da e posjetiti okruge Drobnjak i arence.28 Uskoro je, vjerovatno ponukan putovanjem doktora Blau-a u krajeve kuda se kretao valija, generalkonzul uputio vice-konzula Zaksa na dvanaestodnevno putovanje. Po svom povratku vice-konzul je izvijestio generalkonzula o politikim prilikama u krajevima koje je obiao. Tako je istoni dio Hercegovine, posebno kajmakamluk Piva pravi vojni logor iako nije bilo sukoba sa Crnom Gorom. Osmanske vlasti su bile toliko na oprezu kao da stoje pred neprijateljem. Svi visovi u okrugu Piva naikani su jakim kulama pa tako izmeu Gacka i Pive ima ih preko dvanaest. U Gackom, glavnom mjestu okruga, gradila se kasarna, a tu je ve bio stacioniran garnizon regularne osmanske vojske. Posadu u kulama su sainjavali veinom baibozuci i panduri, uglavnom muslimani, ali je bilo i hriana. Skoro cjelokupno muko stanovnitvo okruga je vojno organizirano.29 Svi neregularni vojni odredi su pod komandom poznatog Dedage ili Dervi-bega engia koji je upravljao iz svoje tvrave Lipnik u okrugu Gacko kao neki knez i uivao mnogo vie potovanja nego sultanov kajmakam. U neposrednoj blizini njegove tvrave predviala se izgradnja jedne kasarne za regularnu vojsku. Pri tome, hriansko stanovnitvo Pive, koje izgleda preduzimljivije i pokretnije od ostalih bosanskih hriana, primorano je da bude mirno, ali se vice-konzulu alilo na nasilje lokalnih vlasti i eli zatitu Crne Gore. Okrug Drobnjak koji je poslije ureivanja granice izmeu Crne Gore i Osmanskog carstva pripao Bosni, faktiki je drava pod zatitom Crne Gore. Drobnjaci su, dodue, prole godine predali erif Osman-pai izjavu o predaji, ali njima jo uvijek upravlja zabit kojeg je postavio knjaz Danilo, ije je sjedite u Jezeru. Oni nisu plaali porez osmanskim vlastima, nisu trpili u svom kraju osmanske inovnike ni osmansku vojsku, a prema Pivi su uspostavili prave pogranine strae. Osmanske podanike nisu na svom podruju uznemiravali ali su oni bojaljivi i izbjegavali prolazak kroz Drobnjaki kraj.
28 29

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 21. avgust 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 7. septembar 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

129

Galib ljivo

Vicekonzul Zaks je bio iznenaen kako je dobro graen drum od Mostara za Sarajevo; u srednjem dijelu doline Neretve on je pravo udo umjetnosti kako u Osmanskom carstvu, osim eljeznica, jo nisam vidio. To je za sada bio nedovren drum, ali je i takav bio prohodan za vozila od Mostara u duini pet sati prema Sarajevu, a od Sarajeva u pravcu Mostara osam sati, tako da je ostalo nedovreno oko 15 sati hoda koji dio treba jo dosta minirati, izgraditi mostove i potporne zidove, a za to e biti potrebno jo nekoliko godina. Svi ovi radovi se izvode uurbano pod strunim nadzorom pukovnika Ahmedbeya, pukovnika Selim-beya i dalmatinskog ininjera dr. Sladea, a na izgradnji druma radili su samo nekolicina seljaka i nekoliko eta vojnika, a oekivao se dolazak jednog bataljona vojnika iz Gacka. U ovim krajevima se prialo da Safvet-paa puni svoje depove jer je veina seljaka, pozvana na rad, plaala porez za osloboenje od rada, a vojnicima koji su taj posao obavljali plaao se samo neznatan dio novca koji je dobijen od seljaka.30 Konzul Reglia je u oktobru 1869. godine obiao dionice puta od Mostara do Sarajeva. I on se pohvalno izrazio o dionicama koje su ve bile izgraene. Po izvjetaju konzula, gradnja ovog puta je bila usporena jer je nedostajalo strunih zidara koji su mogli postavljati temelje za mostove i to nije bilo dovoljno radne snage, pa ako bi se gradnja nastavila sadanjim tempom gradnja ovog druma mogla bi potrajati i est godina. Kad je Soreti upoznao Valiju sa ovim izvjetajem, on mu je rekao da e se on postarati za dovoljan broj radne snage kako bi se radovi ubrzali i bili zavreni za godinu dana. On e dovesti na gradnju druma kako vojnike tako i prave, plaene radnike. Za to mu je potreban novac, a to je, onda, zavisilo od osmanske vlade.31 Iako su valija i generalkonzul odravali dobre odnose, ipak je s vremena na vrijeme bilo nesporazuma. Tako je bez prethodne obavijesti austrijska strana na osmanskom zemljitu kod Metkovia poela graditi jednu straaru, pa je Safvet-paa zatraio od Soretia odmah prekid gradnje. Spor su dalje rjeavale austrijska i osmanska vlada; austrijska vlada je odmah zatraila od namjesnika Dalmacije da stupi u vezu sa bosanskim valijom kako bi rijeio ovaj nesporazum. Generalkonzul Soreti je upoznat kako je straara izgra30 31

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 3. septembar 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 20. oktobar 1869.

130

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

ena na austrijskom teritoriju za potrebe finansa i 90 koraka od osmanske carinarnice.32 Stanovnitvo Bosne se opiralo regrutovanju, koje je valija pokuavao sa sprovede silom. Ono je bilo uvjereno da bosanska vlada vri regrutaciju samo zbog toga to su kmetovi nemirni skloni pobuni protiv sultana. Po miljenju Soretia, istina je da su hriani u Bosni ugnjetavani ne toliko visokim porezima koliko time to su nameti bili neravnomjerno rasporeeni; kmetovi su se najvie alili na desetinu. Skloni su bili pobunama i muslimani, a posebno oni u Bosanskoj krajini. Ali i drugim sandacima, pa i Sarajevskom. Tako je u nedjelju popodne, 4. jula 1869. godine grupa od oko 500 muslimana dola pred valijin saraj i zatraila od strae da ih propusti pred valiju kako bi mu predali molbu. Safvetpaa, koji je ve ranije uoio veliku grupu ljudi sa almama na glavi, oevidno je ranije ve dao strai uputstva da ne puste svu grupu nego samo njihove predstavnike, njih estoricu. Oni su valiji objasnili kako su doli da ga uvjere da u Sarajevu ne mogu odvojiti 1.000 ljudi koliko je Uzviena Porta odredila, pa i ako bi bili regrutirani, odlazak tako velikog broja radno sposobnih ljudi, pri visokim porezima za mnoge bi znaio finansijsku propast. Kako je generalkonzul nauo, Safvet-paa je sasluao delegaciju i veoma mirno i hladnokrvno im objasnio da cijela Sarajevska nahija ne bi trebalo da regrutira vie od 50 ljudi. Zato je bila velika la, ako im je neko drugaije objasnio. ak je valija, sakupljenu grupu upoznao i s time da i onaj ko je regrutiran moe da se otkupi, ili da umjesto sebe ponudi nekog drugog sposobnog ovjeka. Nakon toga grupa se mirno razila kuama. Toga dana Safvet-paa je vien na raznim mjestima u eheru i tako je etao po gradu sve do ponoi. Da je time otpor regrutaciji samo privremeno nestao potvruju podaci po kojima je u Sarajevu regrutacija nastavljena 5. jula, a tako isto i u drugim mjestima. Kako je objavljeno u zvaninom listu Bosna u Sarajevu je regrutirano 48 ljudi.33 Isti list je je ovu vijest ispravio u jednom od sljedeih brojeva kad je donio podatak da je u Sarajevskom kadiluku unovaeno 100 mladia.34 Oevidno je i sm valija namjerno preutao broj regruta kako bi ublaio nemir kod muslimanskog sta32 33 34

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 3. septembar 1869. Bosna. Sarajevo 26. juli 1869. Bosna. Sarajevo 2. avgust 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

131

Galib ljivo

novnitva. Ali, prema izvjetajima iz Brkog, Banjaluke i Livna, regrutacija je ipak izazvala nezadovoljstvo kod muslimana.35 im u Sarajevo prispije novi mutesarif, koji se svakog dana oekivao, valija e obii neke krajeve vilajeta.36 Generalkonzul Soreti je vjerovao valiji tim prije to su austrijski dravljani poeli kupovati zemlju i upisivati u zemljine knjige. Austrijski posrednik za prodaju soli Alojz Fle kupio je od hadi Hafiza u Brkom dva jutra zemlje za skladitenje soli i upisao ih u zemljine knjige na svoje ime. Upravo u 1969. godini u Vilajetu Bosna poele su pripreme za dolazak katolikog reda trapista. Iz Bosne pod Kozarom upuena je vijest kako je Gospodin konzul naao zemlju za trapiste. Zemlju je prodao Jusuf ibi i to 5.000 jutara za 5.000 dukata. Otac trapista se vratio u Zagreb, i rekao da e dovesti 100 ljudi. Oni e sami zidati samostan i crkvu. Ve je iz Zagreba poslao predujam od 1.500 dukata preko austrijske konzularne agencije u Banjaluci, samo se ve proulo da se kupac predomilja.37 Nagovjetaj dolaska trapista u Bosnu pratio je u svojim izvjetajima i generalkonzul. On je izvijestio 17. jula 1869. kako je prior trapista Vendelin Pfaner iz Foralberga kupio od Tome Radulovia iz Banjaluke 79,5 dunuma zemlje. Prior je poloio kamen-temeljac za poljoprivredno gazdinstvo ovog katolikog reda iji lanovi se iskljuivo hrane voem, povrem i mlijekom. Ako, kao to se moemo nadati, ova kolonija trapista nee biti ometana u radu, Bosna e dobiti uglednu kolu za poljoprivredu i stoarstvo, koje su, kao i sve u ovoj zemlji, na niskom stepenu razvoja.38 Safvet-paa je na poetku uprave postavio mladog i sposobnog arlsabeya (Della Suda) za vezu izmeu konzulata i vilajetskih vlasti umjesto dr. Josefa Ktscheta. Ako sm Safvet-paa ne eli da stekne glas podmitljivca i primaoca darova svakako mora jo da se pobrine da iz svoje okoline ukloni neke dravne inovnike koji su u tom pogledu na veoma loem glasu. I zaista, valija je u jednom povjerljivom razgovoru sa generalkonzulom nagovijestio da e preduzeti istke, ali to mora izvesti polako i neupadljivo.39 Liva Ahmed35 36 37 38 39

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 31. juli 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 10. juli 1869. Zastava 1. 188, 189. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 17. juli 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186. Sarajevo 31. juli 1869.

132

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

paa postavljen je za vojnog guvernera Hercegovine, i po imenovanju, odmah je otputovao iz Sarajeva u Mostar u koji je stigao 31. jula 1869. godine. A ferik Mustafa Edib-paa, koji je u vrijeme erif Osman-paine uprave bio vojni komandant Vilajeta Bosna, a krajem juna bio naimenovan za prizrenskog mutesarifa, po zapovijesti iz Istanbula vratio se u Sarajevo i tu se naselio. Povratak ferika Mustafe Ediba-pae u Sarajevo, koji je bio u cijelom Vilajetu poznat kao astan i nepodmitljiv ovjek, izazivao je razliita nagaanja o moguim promjenama u krugu najviih dostojanstvenika.40 Nagovjetaj nemira u Bosni, navelo je vlasti da tragaju za skrivenim skladitima oruja, posebno kod hriana, i to u Bihakom, Banjalukom i Hercegovakom sandaku, ali tome nije bilo ni traga.41 I zamjenik ruskog konzula Jakobson je sumnjao u pobunu bosanskog stanovnitva, pa je rekao francuskom konzulu da Bosanci nisu nizata, nisu sposobni ak ni za ustanak.42 Meutim nezadovoljstvo stanovnitva u Bosni se povealo, a napetost je rasla, to su uoili i strani konzuli, ali nisu vidjeli rjeenje za otklanjanje opeg nezadovoljstva. Vicekonzul Zaks je izvijestio grofa Ferdinanda Bojsta kako se na alost nezadovoljstvo stanovnitva u Bosni poveava. Poeli su se iseljavati ak i katolici: najprije iz Kreeva, zatim iz okoline Zenice i to zbog toga to vie nisu bili u stanju da plaaju poreze. Ovaj uzrok nezadovoljstva nije iznenaivao Zaksa, jer je bio vie materijalne nego politike prirode, ali je uoena i jedna nova pojava: da se u ovom sluaju ale katolici, koji spadaju u najodanije i najpovlatenije podanike Osmanske imperije, to je znailo da se poveavalo ope nezadovoljstvo stanovnitva Bosne.43 Ubiranje poreza u Vilajetu Bosna izazivao je romorenje stanovnitva tim prije to se tom prilikom pokuavao i uspijevao nametnuti vii porez ili novi vid poreza o kojem stanovnitvo prethodno nije bilo obavijeteno. Tako je bilo i sa porezom za osloboenje od vojne slube na novoroenu hriansku i idovsku djecu. Ruski konzul Kudrjavcev je izvijestio rusko poslanstvo u
40 41 42 43

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Sarajevo 11. septembar 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/189, Soreti Beustu. Sarajevo 25. juni 1870. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/189, Soreti Beustu. Sarajevo 25. juli 1870. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/189, Soreti Beustu. Sarajevo 14. oktobar 1870. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

133

Galib ljivo

Istanbulu, kako je u Bosni uveden porez na svaku muku glavu od 21 pjaster i 30 para. Taj porez je dosada naplaivan samo za hriansku i idovsku muku djecu, ali od desete pa do ezdesete godine ivota, i to po 27 pjastera. A snizivi cijenu sa 27 pjastera na 21 pjaster i 30 para taj iznos se onda protegao na svu muku hriansku i idovsku djecu, dakle i na tek roenu djecu.44 To je izazvalo oajanje meu hrianima u svim mjestima. Takvo neobjanjivo rasporeivanje ovog nameta, kako je pisao Kudrjavcev, izazvalo je duboko oajanje kod hrianskog i idovskog stanovnitva. Umjesto oekivanog olakanja i poboljanja duhovnog i materijalnog ivota, hriansko i idovsko stanovnitvo je primilo neoekivano novo optereenje koje kod mladia izaziva neugodno drhtanje u grudima poto bi bili duni ispunjavati regrutsku obavezu. Prije etiri dana, to jest 21. avgusta pravoslavni, katoliki i idovski lanovi svih sarajevskih optina sastali su se i molili sarajevskog mutesarifa Abdul Nafi-efendiju i u ime svog naroda da se odgodi uvoenje ovog nameta, jer taj namet nije uveden u drugim vilajetima Osmanskog carstva. Bosna je imala rezervni puk, a jo dva puka osmanske armije bila su rasporeena u Vilajetu Bosna. Vjerovatno se raunalo kako bi od sakupljenog novca bila formirana dva bosanska puka. Zato su molili mutesarifa da im pokae sultanov ferman ili cirkular Uzviene Porte i njima je umjesto novog pokazan prethodni. Nije se moglo predvidjeti kako e se rijeiti molba stanovnitva i da li e vlada izmijeniti ili odgoditi njegovu primjenu.45 Pokazalo se uskoro da je i muslimansko stanovnitvo bilo nezadovoljno vojnom reformom i poelo izraavati javno svoje nezadovoljstvo. Poetkom septembra 1869. godine vratio se u Sarajevo naelnik vilajeta sa svog puta po Hercegovini i Novopazarskom sandaku. Tad se saznalo kako su u Akovu i Bjelopoljskom kadiluku uz crnogorsku granicu tri sela sa muslimanskim stanovnitvom izrazili protivljenje svom ueu u formiranju dva bosanska puka. U tim mjestima, naalost, prolivena je krv. Na elu sa Gumireviem, muslimani su odbili da daju regrute, pa su odmah pisali crnogorskom knjazu i molili ga da ih primi za podanike. Naelstvo, istroivi sva sredstva ubjeivanja
ea a ao oc eeo occ. 1865-1875. oke. O . . , . . (dalje: ea a ao oc eeo occ). ocka, 1988, 202.
45 44

ea a, 203.

134

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

i prijetnji, poruilo je komandantu vojske u sandaku Novi Pazar brigadnom generalu Mustafi-pai da umiri neposlune i natjera ih da daju regrute. On je naredio opkoljavanje sela i predloio im da se predaju. Pobunjenici se nisu htjeli predati i prvi su otvorili vatru na vojnike. Tada se dogodilo ono s pukama najder to i sa orujem apo: Oni su izvrili udo. U nekoliko minuta bilo je ubijeno 18 ljudi, ranjeno do 30 i to je proizvelo takav strah i uas kod pobunjenika pa se protivljenje pretvorilo u izraavanje podanikih osjeanja i odmah iz svoje sredine odabrali dvojicu regruta i uputili ih na mjesto zbora. Po dolasku u Sarajevo, valija Safvet-paa je pokazivao koliko njegov gospodar nastoji privui ljubav hrianskog stanovnitva i kako nastoji isticati graansku odvanost tog dijela stanovnitva. Trojica lanova optine dobili su in kapidi bae, dvojica upravitelja kola in salise, nekolicina lanova odlikovano je Ordenom Medidije dok je franjevakom opatu sarajevske crkve dodijeljen Orden Medidije III stepena. Ovi inovi su dodijeljeni prvi put u Vilajetu Bosna.46 Kudrjavcev je izvijestio rusko poslanstvo u Istanbulu 25. avgusta 1869. i o pogubnosti naplate poreza i drugih danaka uz primjenu zakupa, posebno desetine. Davanje u zakup desetine sa svim nepravilnostima koje je prate dovodi do osiromaenja stanovnitva i opadanja proizvodnje. Ove godine (1869.) urod je bio dobar jer su vremenske prilike pogodovale blagovremenom sazrijevanju usjeva. Penicu i jeam sloene u snopove, zemljoradnik je bio duan ostaviti na njivi do dolaska zakupaca. To se dogaalo zbog toga to su vlasti odugovlaile sa prodajom desetine kako bi dobili to viu cijenu. Od dugog stajanja i kinog vremena, zrno je pocrnjelo, proklijalo i time je seljacima viestruko umanjen prinos.47 Engleski poslanik u Sarajevu je posumnjao u to da je novi porez propisala osmanska vlada, pa je zatraio od engleske ambasade u Istanbulu da to provjeri. Odgovarajui na upit, engleski ambasador je obavijestio engleskog konzula u Sarajevu kako osmanska vlada ne zna nita o tom porezu, pa e pozvati na odgovornost valiju Safvet-pau. Zaista nije bio potreban nikakav komentar o tome kako izgleda ivot osmanskih podanika pri ovakvoj neuvenoj samovolji lokalnih upravljaa, zakljuio je generalkonzul Soreti u izvjetaju Bojstu.
46 47

ea a, 204. ea a, 204. Ils ont fait merveille. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

135

Galib ljivo

Osim toga, lokalne vlasti su se nemarno odnosile prema ubiranju poreza: zbog zakanjele prodaje desetine od strane vladinih organa, kao i zbog neprekidne kie koja je padala od poetka avgusta sve do 11. septembra, cijela ovogodinja ljetina ostala je neubrana na poljima, a prema izjavama strunjaka treina ljetine je istrulila. Unitenje ljetine na ovakav nain pokopalo je sve nade seoskog i gradskog stanovnitva, a kako ove godine nije rodila ni ljiva, koja ovoj zemlji donosi stotine hiljada dukata, stanovnitvo ni sljedee godine nee moi platiti visoke poreze.48 Neraspoloenju stanovnitva u Vilajetu Bosna najvie je doprinosilo neravnopravno razrezivanje poreza i nain na koji su desetinu ubirali zakupnici desetine. Zakupnici desetine u Bijeljinskoj nahiji, izgleda da su u tome prednjaili. Obino su to bili lanovi medlisa i uticajniji begovi, pa su albe protiv njih sporo ili nikako rjeavane. K tome, bio je ustaljeni obiaj da se etva ne moe obaviti dok zakupci ne procijene prihod. Poto se prihod umanjuje ukoliko se etva ne obavi na vrijeme, esto se dogaalo da umjesto desetine zakupac trai treinu. Upravo je najvie pritubi na zakupce iz Bijeljinske nahije upueno mutesarifu Zvornikog sandaka. Ali su i druge nevolje sustizale stanovnitvo bijeljinskog kraja. Prije tri sedmice, izvijestio je konzularni agent Omikus generalkonzula Soretia 24. decembra 1869. godine, ubijen je u jednom mlinu u Bijeljinskoj nahiji jedan turin, za ta je bio okrivljen Todor Josipovi iz Ugljevika. Njega je zaptija zatekao u kui i sproveo u Bijeljinu gdje je strpan u hapsanu u kojoj je nou muen. Omikus je ipak na kraju izvjetaja zakljuio da u Zvornikom sandaku vlada red i sigurnost, a sve neugodnosti su nastale u vrijeme kada se oekivao dolazak novog mutesarifa Hakki-pae koji je zamijenio Reuf-pau. Muhasebedi Esad-efendija koji je obavljao poslove do dolaska novog mutesarifa obavljao je poslove tako da je pustio da stvari teku kako teku. Iz Istanbula je Hakki-paa doplovio u Brko 24. decembra i odmah nastavio putovanje u Tuzlu.49 Meutim, prilike su drukije vidjele osmanske vlasti, a drukije strani konzuli. Jo krajem oktobra 1869. godine u Sarajevu su kruile neprovjerene vijesti kako e valija biti opozvan kojima su strani konzuli vjerovali. Ove gla48 49

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 11. septembar 1869.

ABiH S, Konzularna agencija Brko (dalje: KA Brko) Res. N. 24, Omikus Soretiu. Brko 24. decembar 1869.

136

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

sine su, po obiaju, poticale od odsutnih pokrajinskih funkcionera, a oni su iz razumljivih razloga koristili svaku priliku da valiji ometaju rad. Po generalkonzulovom miljenju, Safvet-paa, kao i ostali osmanski dostojanstvenici nisu nepristupani primanju mita, on, valija, pak, nije imao praktino znanje za upravljanje ovako velikim vilajetom, ali ono to mu nisu mogli osporiti ni njegovi protivnici, jeste to da ga krasi smjelost i energija, koje je dokazao prilikom savladavanja opozicije regrutaciji i ovdje i u Akovi, te da je veoma zasluan za podizanje nivoa kolstva, posebno za siromano katoliko stanovnitvo. Na njegov prijedlog osmanska vlada je mostarskom biskupu odobrila 30.000 pjastera za izgradnju nove kole i godinju subvenciju od 15.000 pjastera, te siromanoj katolikoj zajednici u Orahovcu u trebinjskom kadiluku 8.200 pjastera za obnovu stare crkve. Prilikom ispita u sarajevskoj katolikoj osnovnoj koli 17. oktobra 1869. kojima je prisustvovao i Safvet-paa sa osmanskim inovnicima, a generalkonzul sa lanovima generalkonzulata, valija je uenicima poklonio hiljadu pjastera da bi, kako je rekao, zagrijao za uenje katoliku omladinu. Soreti je saznao i to kako je ovdanje osmansko pravoslavno stanovnitvo potpisalo jednu mazbatu kojom su izraavali svoje zadovoljstvo dosadanjom Safvet-painom upravom.50 Sa svog obilaska sandaka Hercegovina valija Safvet-paa vratio se u Sarajevo 16. novembra 1869. godine. Ulazak u Sarajevo bio je propraen pucanjem topova i odavanjem vojnih poasti, a neprekidno je svirala vojna muzika. Na kuama konzulata istaknute su zastave. Nije bilo vijesti o mjerama koje je preduzimao prilikom obilaska, izuzev produenja radova na drumu Sarajevo Mostar i podizanjem nivoa tamonjih kola.51 U zvaninom listu Bosna, u jednom poduem lanku, nabrojene su sve uredbe i mjere koje je Safvet-paa izdao i preduzeo na svom krunom putovanju po Nevesinju, Foi, Pljevlju, Prijepolju, Sjenici i Novom Pazaru. Svugdje je posvetio veliku panju kolstvu i naredio podizanje novih kola za muslimansku ali i za hriansku djecu.52 Katolici su dobili za svoje kole u Hercegovini subvenciju od 15.000 pjastera, dok je za otvaranje jedne vie
50 51 52

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 23. oktobar 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 17. novembar 1869. Bosna. Broj 171. Sarajevo 20. septembar 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

137

Galib ljivo

kole u Mostaru odobreno 30.000 pjastera. U Sjenici, pak, sjeditu sandaka Novi Pazar, izgradit e se damija o dravnom troku.53 Jo dok se nalazio u Hercegovini desio se nemio i ozbiljan sluaj u Akovu (Bijelom Polju), mjestu u blizini Kolaina. Tamonji muslimani suprotstavili su se regrutaciji tvrdei da oni neprekidno obavljaju vojnu slubu kao uvari granice prema Crnoj Gori. Pretpostavljali su kako Safvet-paa nije imao sultanov ferman za proirenje regrutacije. Prije nego to su se pobunili, dostavili su Safvet-pai predstavku, a on ih je po turskom obiaju uhapsio. Protiv regrutiranja su se pobunila tri muslimanska sela i to u Ravnoj Rijeci, Komarinu i Vraneu. Na to je izvjesni Kosirovi pozvao stanovnitvo Bijelog Polja, a vjerovatno i Kolaina, na pobunu. Pobunjenici su imali sjedite u kui brae Mehmeda, Saliha i Sulejmana Guimirovia, ali su ih savladala dva bataljona vojnika naoruana ostraguama koji su protiv njih upuena iz Sjenice. Poto su ih savladali silom su sproveli regrutaciju. Prvo su pokuali da silom oslobode uhapenike, ali im je taj pokuaj propao. Ne ekajui ni asa, Safvet-paa je uputio vojsku u Akovu. Ustanici su na njih otvorili vatru, pa je ubijeno 17 stanovnika Akova i tri vojnika. Mir je uspostavljen tek onda kada je regularna vojska ponovno otvorila vatru, i mir na ovom podruju je bio uspostavljen.54 Da bi otklonio nezadovoljstvo stanovnitva, Safvet-paa je pokuao da za sebe pridobije istaknute prvake Vilajeta i to na taj nain to je dodijelio odlikovanja etvorici muslimana, etvorici pravoslavnih i trojici katolika. Meu odlikovanim katolicima bio je fra Grga Marti koji je dobio Orden Medidije treeg reda. Prus Blum-paa koji je bio u zavadi s valijom, krajem septembra vratio se sa puta poslije pregledanja bosanskih utvrenja uzdu Save i Drine. Ne izglaujui nesuglasice sa valijom, odmah je nastavio put u Istanbul. Liva Mustafa Asim-paa, vojni komandant Novog Pazara koji je uguio pobunu muslimanskog stanovnitva u Bijelom Polju i sproveo regrutaciju vratio se poetkom oktobra 1869. u Sarajevo. Austrougarskom generalkonzulu javio je jedan Austrijanac koji je ivio u Sjenici da je u sukobu u Bijelom Polju poginulo preko 30 pobunjenika i bilo je oko stotinu ranjenih. Tako se nije mogao osporiti sukob u Bijelom polju i samo zahvaljuji valijinim pravovremenim mjerama i nepokolebljivoj energiji i odlunosti on je brzo uguen. Ipak, ta valijina br53 54

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 25. novembar 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 17. novembar 1869.

138

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

zina uinila je lo utisak kod muslimanskog stanovnitva koje je ovaj valijin postupak ocijenilo da se ovo krvoprolie pravovjernih moglo izbjei samo da je Safvet-paa prvo posjetio Sjenicu. U Sarajevu su kruile glasine kako e defterdar biti premjeten u Ruuk; i on se bio posvaao sa valijom i zato je traio premjetaj. Poto se i Vojni savjet alio na valiju, pruila se tako prilika osmanskoj vladi da ferika Mustafu Ediba-pau, koji je u vilajetu vaio za jednog potenog i nepodmitljivog dostojanstvenika, imenuje za savjetnika sa specijalnim ovlatenjima da sve vojne isporuke i ugovore obavlja bez uplitanja valije i da o tome izvjetava Vojno ministarstvo.55 Vojni komandant Novog Pazara liva Mustafa Asim-paa, koji je odavao inteligentnog i lijepo obrazovanog ovjeka, 7. oktobra 1869. vratio se u Novi Pazar. Poto je dr. Ktschet uspio da izmiri pogranine nesuglasice austrijskih i osmanskih podanika, vratio se u Sarajevo. Austrijske vlasti su u bokokotorski zaliv uputile est ratnih brodova koji e tamo, u sluaju potrebe, silom nametnuti pravila o domobranima. Kako je poetkom oktobra 1869. izvijestio konzul Vrevi, Kotorani i stanovnici Konavala odbijaju da idu u domobrane i u tome ih izdano pomae crnogorski knjaz. Poluzvanini sarajevski list Cvijetnik je donio vijest o dolasku iz Dubrovnika u Trebinje civilnog i vojnog dalmatinskog guvernera Vagnera kojem je u Trebinju prireen sveani doek. Tom prilikom je pohvalio dobro sagraen osmanski drum do austrijske granice. I guvernerov dolazak bio je povezan sa provoenjem zakona o domobranima u Boki Kotorskoj. Poetkom oktobra 1869. zapaen je bio dolazak u Sarajevo Marka Vukalovia iz sela Vukalovi u okrugu Zubci. On je bio juzbaa hrianskih pandura u slubi Osmanskog carstva i zadatak im je bio da se brane od Crnogoraca iz Grahova. U Sarajevo je doao sa nekoliko svojih zemljaka, kako bi primio platu za sebe i svoje pandure. Bio je to povod da oive glasine u Sarajevu kako je istina da je osmanska vlada zaposlila veliki dio pograninog stanovnitva u Zubcima, kao plaene pandure samo da oni ne bi inili nerede u pograninim krajevima, a u stvari nisu radili nita. Austrougarski generalkonzul je pozvao u posjetu Marka Vukalovia kako bi od njega saznao neto vie o Luki Vukaloviu. Luka Vukalovi je ivio u Odesi, a Marko je potvrdio Soretiu da je u Grahovu sve mirno, a da Luka esto pie svojoj porodici koja se naselila u
55

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 2. oktobar 1869. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

139

Galib ljivo

grahovski kraj i da im esto alje novac. Njegova pisma odaju Lukinu tugu za svojim brdima i obeava eni i odraslim sinovima da e se uskoro vratiti kui.56 Lukavi pandurski juzbaa Marko Vukalovi je prije povratka u Zubce jo jednom posjetio generalkonzula toboe da se oprosti. U stvari, kako je procijenio generalkonzul, on ga je posjetio da od njega dobije napojnicu za pokrie putnih trokova. Tom prilikom je priznao generalkonzulu kako je on, dodue primio svoju estomjesenu zaostalu platu, ali u obliku asignacija, i da nema gotovine. Poklonio sam lukavom sinu planina jedan dukat na emu mi se zahvalio na uobiajeni nain: Poljubio mi ruku i duboko se poklonio poeljevi mom caru dug ivot. Marko Vukalovi je rekao generalkonzulu i to kako predjel Zubaca daje 60 pandura koji su plaeni po jedan dukat godinje, i dvojicu juzbaa sa mjesenom platom po 300 pjastera. Vukalovi je priznao Soretiu da cijeli iznos dobiven od drave dijeli ravnomjerno izmeu sebe 300 domainstava Zubaca. Kad je emigrirao Luka Vukalovi, onda je na njegov poloaj naimenovan za mudira Mihajlo Spahi i on je jo uvijek obavljao tu dunost za to je primao iz dravne kase 30 talira.57

THE CONDITIONS IN THE BOSNIAN VILAYET DURING THE SECOND HALF OF THE YEAR 1869 Galib ljivo
Summary

After an eight-year long governance of wali Sherif Osman-pasha (18611869) as the wali of the Bosnian Vilayet was chosen Safvet-pasha who had the rank of Mushir and pasha with three horse-tails. It was evident that the Sublime Porte, by choosing a dignitary of the highest rank for the wali, had
56 57

HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 5. oktobar 1869. HHStA W, P. A. XXXVIII, GKS/186, Soreti Beustu. Sarajevo 16. oktobar 1869.

140

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PRILIKE U BOSANSKOM VILAJETU U DRUGOJ PoLOVINI 1869. godine

the aim to decrease the misunderstanding in Bosnia which existed between the land owners and the serfs, between the Vilayet and Sanjak authorities and the tax payers, and even between people of different faiths. During the time when Safvet-pasha came to Bosnia, the Ottoman Empire was going through a period of reforms which were supposed to centralize the government in the Empire, i.e. to bring the Vilayet authorities closer to the Porte. Because of this, the new wali undertook measures to get acquainted with conditions in all areas of the Vilayet. In this paper the author shows the conditions in Banja Luka, Biha, Sarajevo and special attention is dedicated to Safvet-pashas visit to the Sanjak of Herzegovina. Uprisings were common in this Sanjak, but also conflicts on the border with Montenegro. As with other Sanjaks of the Bosnian Vilayet the Sanjak Herzegovina also saw the revolts of population, outbreaks of conflict on the Montenegrin border, but also on the borders of the Military Frontier and Dalmatia. Safvet-pasha remained for a period of time in Herzegovina trying to resolve these issues with varying success, but it was noticed in diplomatic reports that, beside other things, he also took a special interest in the work of confessional schools which he aided financially. In this paper the author researched the information about the conditions in the Bosnian Vilayet, especially in the Sanjak of Herzegovina, focusing on the events during the stay of the Bosnian wali.

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

141

RuraL RebeLLion and ImperiaL STaTes in EasTern HerZegovina in The NineTeenTh CenTury
Robert J. Donia
Center for Russian & East European Studies, University of Michigan, Ann Arbor, USA

Apstrakt: Pobune koje su se desile 1875. i 1881-1882. godine u Bosni i Hercegovini poele su meu seljacima u istonoj Hercegovini. Autor tvrdi da su se tri bitne podjele etno-socijalna linija razdvajanja, ekonomska podjela, i granica meu dravama stekle u tom regionu te omoguili sredstva seljacima da organiziraju ustanke protiv Osmanskog carstva 1875. i Habsburke monarhije 18811882. godine. Vlasti tih carstava primjenjivale su strategije ubiranja nameta u novcu, robi, i ljudstvu, koje su predstavljale iskru koja je potpalila pobunu u oba ta sluaja. Mada su bili uspjene pobune, ovi pokreti, stoga to nisu imali dovoljno pouzdanih vanjskih saveznika, nisu uspjeli dovesti do revolucionarne drutvene promjene. Autor tvrdi da korijene ovih pokreta bolje objanjavaju porezi koji su nametani, nego antagonizam seljaka prema nekom odreenom carstvu ili elja da se iz vienacionalnih carstava stvore nacionalne drave. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, seljake pobune, Osmansko Carstvo, Habsburka Monarhija

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

143

Robert J. Donia

easants in Bosnia and Herzegovina rose in revolt several times during the nineteenth century. With remarkable consistency, the revolts began in a mountainous area of eastern Herzegovina near the Montenegrin border and spread only gradually, if at all, to other regions of the land. In this article I explore out two episodes of large-scale rural violence, one in 1875 and another in 1881-1882, to explain the origins and specific geographic location of nineteenth century rural rebellions. I propose that intrusive state strategies of resource extraction explain the uprisings more persuasively than peasants financial burdens or national antagonisms, the factors most commonly identified in the existing literature as causes of these movements. In the period concerned, the Habsburg Monarchy succeeded the Ottoman Empire, and authorities of both empires several times reinvigorated efforts to impose their authority more effectively and extract resources from the peasantry. Each of these changes incited rural unrest in the region.
Two Violent Rural Movements

During the 1870s and 1880s, two major violent rural movements engulfed some or all of Bosnia and Herzegovina. In the first of these movements, peasants near Nevesinje in Eastern Herzegovina revolted in June 1875.1 Unrest soon spread to other parts of Bosnia and Herzegovina, and Ottoman efforts to suppress the revolt inflamed public opinion in other South Slav states. In 1876 Serbia and Montenegro declared war on the Ottoman Empire with the intent of liberating their brethren in Bosnia and Herzegovina from Ottoman oppression, but Serbian and Montenegrin armies proved unequal to the Ottoman forces and were soon in retreat. Russia then entered the conflict to rescue its Balkan allies and defeated the Ottomans in the winter and early spring of 1878. The ensuing diplomatic crisis led the European powers to convene the Congress of Berlin and to redraw boundaries in much of the Balkans. The Great Powers recognized Montenegro and Serbia as independent states and

Milorad Ekmei, Ustanak u Bosni, 1875-1878 (Sarajevo: Veselin Maslea, 1973). This remains the authoritative study of the origins, course, and consequences of the uprising.

144

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RuraL RebeLLion and ImperiaL STaTes in EasTern HerZegovina in The NineTeenTh CenTury

granted the Habsburg Monarchy a mandate to occupy and administer Bosnia and Herzegovina to ameliorate conditions there.2 In summer 1878 the Habsburg Imperial Army entered Bosnia and Herzegovina to fulfill the empires mandate. The army soon faced a large but poorly armed force of Bosnian Muslims and Serbian Orthodox resistance fighters and subdued them only after three months of bitter fighting. The Habsburg conquerors were then rewarded with three years of relative calm, from 1878 to 1881. They reflexively maintained the Bosnian social system largely as they found it. Imperial officials usurped some functions of the Muslim begs but preserved their privilege to collect dues from some Serbian Orthodox and Catholic peasants known as kmets. In codifying and regulating the collection process, they cemented the social and economic position of Muslim landlords.3 Another violent rural movement began in late 1881with an uprising of the peasants of eastern Herzegovina.4 The Habsburg authorities announced their intention to extend universal male conscription to Bosnia and Herzegovina, touching off the uprising. The Imperial Army carried out a major military operation in 1882 and finally quelled the uprising. Brigandage continued to flourish for nearly a decade before it was eliminated by regular Habsburg Army search-and-destroy operations.5
Boundaries and Transitional Zones

Why was eastern Herzegovina so consistently volatile? To begin with, the area was geographically at the nexus of three different divides: an ethno-social boundary, an economic frontier, and a border between states. The confluence
2 3 4

Leopold Neumann and Adolphe Plason (eds), Recueil des Traits et Conventions conclus par lAutriche avec les puissances trangres (Vienna: Steyrermhl, 1883), p. 778.

Robert J Donia, Islam pod Dvoglavim orlom: Muslimani Bosne i Hercegovine 1878. 1914. (Sarajevo: Institut za istoriju BiH, i Zagreb: Naklada Zoro, 2000), pp. 27-30. Hamdija Kapidi, Hercegovaki ustanak 1882. godine (Sarajevo: Veselin Maslea, 1973), is the definitive work on the rebellion of 1881-1882. See also Charles Jelavich, The Revolt in Bosnia-Herzegovina, 1881-82, Slavonic and East European Review, 31 (June 1953), 420-436. Bosnia und Hercegovina. Landesregierung. Geschichte der Sicherheitstruppen under der ffentliche Sicherheit in Bosnien und der Hercegovina, 1878-1898 (Vienna: R. Spies, 1898), pp. 61-100. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
5

145

Robert J. Donia

of these three divides made eastern Herzegovina an area of conflict between an ethno-nationally homogenous peasantry and imperial states seeking to extract resources from rural producers. Because the region was on the fringes of state power, each government attempt to introduce new social and economic policies was inherently a transgression of at least two of the three boundaries. Table one Population by Religion in Selected Hercegovina Districts, 1910
District Bilea Number 15,978 9,667 Serbian Ortodox 81% Percent 64% Number 137 218 Catholic Percent 1% 1% Number 5,291 3,347 Moslem Percent 35% 17%

Trebinje

Nevesinje

Gacko

16,294 90,780

16,550

71% 34% 44%

71%

1,143 112,020 434,061

917

5%

4%

5,339

5,773

23% 24% 32%

25%

Hercegovina total Bosnia and Hercegovina, total

42% 23%

63,666 612,137

825,418

Source: Bosnia and Hercegovina. Ergebniss der Volkszhlung Bosnien und der Hercegovina vom 10. Oktober 1910, pp. 4-5

The principal ethnic boundary in eastern Herzegovina was between almost exclusively Serbian Orthodox peasants and Bosnian Muslims, some of whom were landlords. Table One provides a profile of the religious affiliation of inhabitants. It shows that Serbian Orthodox dominance, characteristic of most of mountainous Montenegro, extends westward toward Mostar into the four eastern-most districts of Herzegovina. Ethnic differentiation overlapped the sharp social divide between dues-collecting landlords, who were Muslim by religious identity and ethnicity, and kmets, who in this region were Serbian Orthodox by religious identity and Serbs by ethnicity. While the boundary between kmets and begs (landlords) distinguished between two ethnic groups, both groups were also represented in the multiethnic towns of the region.
146
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RuraL RebeLLion and ImperiaL STaTes in EasTern HerZegovina in The NineTeenTh CenTury

Most Muslims were urban dwellers, clustered in small towns such as Gacko, Trebinje, and Nevesinje. Even where the Muslims held an absolute majority, Serbian Orthodox and Muslim residents inhabited the towns together but were surrounded by an almost exclusively Serbian Orthodox peasantry in the surrounding highlands, making for administrative units that had a majority of Serbian Orthodox inhabitants but were overall ethnically mixed. The large Serb majorities in these districts of eastern Herzegovina contrast with a more even representation of all three groups in Herzegovina as a whole, which in 1910 was 34% Serbian Orthodox, 42% Catholic, and 24% Muslim.6 Table Two shows the stark contrast between the towns and rural areas. Table two Population of Selected Towns in Eastern Hercegovina by Religion, 1910
Town Serbian Ortodox Number Bilea Gacko Nevesinje Stolac Trebinje 890 577 709 767 1,767 Percent 48% 34% 36% 24% 38% Catholic Number 196 116 176 301 794 Percent 10% 7% 9% 9% 17% Moslem Number 757 986 1,022 2,173 2,009 Percent 40% 58% 52% 67% 44% Other Number 28 10 41 10 45 Percent 1% 1% 2% 0% 1% Total Number 1,871 1,689 1,948 3,251 4,615

Source: Bosnia and Hercegovina. Ergebniss der Volkszhlung Bosnien und der Hercegovina vom 10. Oktober 1910, pp. 328-387

The names of the four groups in this area are themselves problematical, since few of the people in this brief tale thought of themselves in national terms. Each of the three nineteenth century religious communities was the forerunner of a nation Muslims of the Bosniaks, Catholics of the
Bosnien und die Hercegovina, Landesregierung. Ergebnisse der Volkszhlung Bosnien und der Hercegovina vom 10. Oktober 1910 (Sarajevo: Landesdruckerei, 1912), pp. 4-5. The 1910 was the most thorough and reliable of four censuses taken under Habsburg rule; the others were taken in 1879, 1885, and 1895. A comparison with earlier data shows that demographic relations were relatively constant during the Habsburg period, particularly in rural areas. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
6

147

Robert J. Donia

Croats, and Orthodox (or Serbian Orthodox, since that church was distinct by name from other Orthodox churches) of the Serbs. Only the Jews (of whom there were only a few, in the towns) bore the identical name for their group throughout. The easy way out of this dilemma is to follow the categories established in the Habsburg-administered censuses of the time, which asked respondents about their religion but not about their ethnicity or nationality. So, henceforth, I refer to Serbian Orthodox, Catholics, and Muslims, respecting the convention set by the censuses. Also located in eastern Herzegovina was an ill-defined economic boundary. Many Serb peasants grew crops on small plots of marginally productive land, but mostly they were pastoralists, grazing sheep and goats for sale in urban marketplaces as well as for their own sustenance. The relative importance of pastoralism for this area is seen in the 1910 livestock census taken by Habsburg imperial officials, which shows per capita livestock for each district. (See Table 3) Bilea had 3.77 sheep per human inhabitant, Gacko had 4.04, and Nevesinje had 3.79, as compared to 1.32 for Bosnia and Herzegovina as a whole. The shepherds of eastern Herzegovina were suppliers for commercial markets that extended to the market center of Mostar, the largest city in Herzegovina. Many shepherds or their representatives went regularly to the urban markets to sell their animals or exchange them for goods, but they were primarily short-term visitors and suppliers rather than market makers. Table three Per Capita Livestock in Selected Districts of Hercegovina, 1910
Disrict Bilea Gacko Cattle 0.88 0.87 Goats 4.27 1.67 .73 Sheep 3.77 4.14 Swine 0.20 0.10

Nevesinje

Bosnia and Hercegovina, total

0.85

0.69

2.34

3.79

1.32

0.12

0.28

Source: Bosnia and Hercegovina. Viehzhlung,1910, pp. xx-xxi.

148

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RuraL RebeLLion and ImperiaL STaTes in EasTern HerZegovina in The NineTeenTh CenTury

The low level of agricultural production (as opposed to pastoralism) helps explain the dearth of Muslim landowners, or begs, in the valley towns of eastern Herzegovina. The landlords had fewer dues to collect, and had to cover a large area in order to collect anything at all. The town of Bilea, with a total Muslim population of 757 in 1910, included only 23 landlords with kmets; Gacko, with 986 Muslims, had only 28; and Nevesinje, with 1,022 Muslims, had only 125. Insofar as the peasants in this region were pastoralists, they were largely beyond the daily control of either the state or Muslim landlords. This was a far cry from the pattern elsewhere in Bosnia, where landlords or their agents collected a portion of the harvest (usually one-third) and collected an additional tenth as a tax on behalf of the government. Dues collection was simply one aspect of estate management in such situations, leaving the peasants firmly under the observation and control of the landlord or his lieutenants. The Serb pastoralists of eastern Herzegovina, in contrast, were largely out of sight and often beyond the reach of both state authority and Muslim dues gatherers. The third and final frontier was political. The Great Powers did not recognize Montenegro as independent until 1878, but it had existed long before that as a distinct polity and had resisted Ottoman efforts to bring it under Imperial control. Montenegro (The Black Mountain) was an almost impregnable mountain redoubt of fiercely independent and well-armed Serb warriors. The Habsburg Monarchy feared that it would become a safe haven for brigands and rebels in eastern Herzegovina. When the Montenegrin government was openly sympathetic to the Serb peasants the case in 1875 though not in 1881 brigands and rebels had a ready source of supplies and military assistance. International borders meant little to brigands who raided the resource-rich valley communities but evaded state authority by fleeing to the hills. The political boundary between Montenegro and Bosnia and Herzegovina was not congruent with either the ethno-social frontier or the economic divide. The peasantry was overwhelmingly Serb on both sides of the Montenegrin-Herzegovinian border, and transhumant pastoralism was the predominant source of livelihood on both sides as well. In all respects except for lines drawn on paper maps by diplomats in distant capitals, the political economy of Montenegro extended west far into eastern Herzegovina. The Serbian Orthodox inhabitants of the area had lived largely outside the sphere
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

149

Robert J. Donia

of Ottoman imperial influence, and they viewed the Habsburg authorities with much the same skepticism and disdain that they had the Ottomans.
Revolting Peasants

Serb peasants frequently found they could evade both the Muslim dues collector and the long reach of the imperial gendarmes. Sometimes they simply fled, evading the tax collectors temporarily or permanently crossing the border into Montenegro. Some of them resorted to brigandage. Brigand bands could be called together on short notice to protect peasants and their families against unwanted tax collectors or landlords. Occasionally, the brigands gathered and led the peasants in more concerted action. They swept down the mountain slopes and besieged the towns which they had identified as havens of imperial tax agents. The brigands were fast, elusive, and melted easily back into the local villages from whence they came. Bands continued to create headaches for Habsburg imperial officials long after the peasant rebellion of 1882 had been suppressed and order had largely been restored.7 Endemic brigandage facilitated violent peasant rebellions. But the peasants needed more than routine grievances of poverty to turn from brigandage to full-scale rebellion. Peasants responded vigorously to the prospect of new state extractions of their meager resources. That hypothesis follows the notions of social scientists, including Eric Wolf, Charles Tilly, and Eric Hobsbaum, who have studied major movements elsewhere in the world.8 These scholars note that rural revolts are rarely initiated by the most poor and downtrodden but frequently are led by members of the middle peasantry. Such peasants, these scholars argue, typically possess an autonomous social organization, linkages with external actors, and the resources to organize when threatened by intruding landlords, the state, or capitalist, market-based economic relations. Such a theoretical perspective invites the historian to search out the resources
Hundreds of reports from Imperial officials in the 1880s attest to the on-going vitality of the brigandage movement. Eric Wolf, Peasant Wars of the Twentieth Century (New York: Harper and Row, 1969), pp. 276-302; Charles Tilly, The Vendee (Cambridge: Harvard University Press, 1964), and E. J. Hobsbawm, Primitive Rebels (New York: Norton, 1959), pp. 13-29. All three works relate social banditry to the outbreak of peasant revolts.
8 7

150

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RuraL RebeLLion and ImperiaL STaTes in EasTern HerZegovina in The NineTeenTh CenTury

available to peasant communities and to identify potential new threats to their autonomy. In the case of eastern Herzegovina, the Serbian Orthodox peasantry had an extraordinary inventory of resources for mobilization: their own ethno-social solidarity, a lifestyle that provided easy escape from landlord and state demands, access to a nearby safe haven, and brigand bands that served as embryonic cells of organized discontent. The revolt of 1875 was a peasant response to new extractive demands from the Ottoman state. Immediately preceding the uprising, the Ottoman state imposed a series of tax increases.9 The revolt began near Nevesinje and resulted in peasants seizing the town under the command of brigand leaders. Soon the uprising spread to the Bosnian Krajina area, and a major peasant rebellion was underway in much of Bosnia and Herzegovina. Upon assuming administrative control in 1878, the Habsburg authorities temporized with potential opponents in an effort to win over the local population. Hoping to turn Bosnia and Herzegovina into a showcase of the Monarchys administrative efficiency, the authorities repatriated thousands of refugees, mostly Serbian Orthodox peasants who had fled Herzegovina during the turmoil of 1875-1878, from Dalmatia, Montenegro, and Croatia. They invited the refugees to return to their homes and promised to retain their former village and military leaders.10 General Filipovi, commander of the Imperial Army in Bosnia and Herzegovina, received orders from Vienna to avoid confrontations with the locals to make it appear that the new administrators were being warmly received. Consequently, the regime sponsored the phenomenon that Fernand Braudel has ascribed to other hinterlands of the Mediterranean: brigands and rebel leaders became commanders of the rulers gendarmerie.11 Some brigands were made tax collectors, and the Habsburg authorities agreed to reduce the traditional tretina, or third of the crop paid to a landlord, to a fourth or fifth of the yield in the restless areas of eastern

10 11

Ekmei, Ustanak, pp. 27-34. Kapidi, Hercegovaki ustanak, pp. 29-31.

Fernand Braudel, The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age of Philip II, trans. Sian Reynolds (New York: Harper and Row, 1972), 1:57. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

151

Robert J. Donia

Herzegovina.12 Consequently, Habsburg administrative control over eastern Herzegovina relied on experienced former leaders of anti-imperial rebellions. Between 1878 and 1881, tax collectors dispatched by the Habsburg regime were often confronted with hostile crowds, and troops were called out on a number of occasions to subdue restive locals. The authorities appointed former resistance leaders to the tax commissions charged with determining the level of assessment, but some of them refused to participate. One such local leader, in brazen display of disloyalty to the Habsburg Monarchy, wore a Montenegrin insignia on his cap.13 The authorities eventually fired him but retained him on salary in hopes that he would not go over to full opposition. The Habsburg temporizing failed to win over the former resistance leaders and had the further disastrous consequence of providing aggrieved peasants with experienced and popular leaders of potential future revolts. The uprising of 1881-1882 began with a series of protests staged in the towns of eastern Herzegovina. Brigandage increased, and several prominent local Serbian Orthodox leaders defected from imperial service posts. The revolt spread beyond the immediate Nevesinje area and found adherents throughout Herzegovina and parts of southern Bosnia. The 1878 and 1881-1882 revolts were not the only instances of imperial intrusions leading to peasant uprisings. The dynamics of revolt were similar in a number of outbreaks from 1851 to 1860. In 1851 the Ottoman government crushed a rebellion of Muslim landowners and attempted to introduce far-reaching administrative reforms in Bosnia to impose its authority more effectively. The government was frustrated by a series of peasant uprisings in eastern Herzegovina led by the paripatetic Luka Vukalovic. The uprisings lasted with interruptions from 1852 1862.14 The success of the movement at any given
Bosnien und die Hercegovina. Landesregierung. Bericht ber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina, 1906 (Wien: k.k. Hof- und Staatsdruckeri, 1906), pp. 54-55.
13 14 12

Kapidi, Hercegovaki ustanak, p. 35.

Ibrahim Tepi, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljea do austrougarske okupacije 1878. godine, in Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata (Sarajevo: tab vrhovne komande oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, 1994), p. 158; Vladimir orovi, Bosna i Hercegovina (Beograd: Makarije, 1925), pp. 76-79; pp. 204-205; Duan Batakovi, Milan Proti, Nikola Samardi, i Aleksandar Foti, Nova istorija srpskog naroda (Beograd: Na dom, 2000), pp. 204-205; and Vladimir orovi, Luka

152

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RuraL RebeLLion and ImperiaL STaTes in EasTern HerZegovina in The NineTeenTh CenTury

time depended heavily upon the degree of support from Montenegro. Within Herzegovina, the Ottoman authorities struck compromises with local peasant leaders and uprisings slowly faltered. Each of these movements arose in response to the introduction of new intrusive extraction by an imperial state. Individual studies of these movements suggest that the peasants were motivated by animus toward a particular empire the Ottoman Empire prior to 1878 and the Habsburg Empire thereafter and to nascent nationalist resentment of each. Scholars of these movements have tended to integrate them into the larger 19th century narrative of national movements that challenged empires and created national states in their place. Our comparative examination, however, shows that the identity of the intruding state was less significant as a cause of unrest than the newly-intrusive extraction of cash, crops, or manpower. Serbian Orthodox peasants had ample resources to challenge state power owing to their geographic and social situation, and they were driven to do so when threatened with new extractive demands, whether the intruders were Ottoman or Habsburg.
Failed Revolutions

Despite repeatedly rising in rebellion in the nineteenth century, the peasants of eastern Herzegovina never found sufficiently powerful external allies to tip the scales in favor of a revolutionary social transformation.15 Other peasant communities in Bosnia and Herzegovina joined the uprisings in both 1875 and 1882, but even with widespread participation, peasant communities alone were unable to turn their rebellions into a revolution. Nor were the members of the embryonic Serbian nationalist movements in the towns able to provide the impetus to widen the movement. Serbian Orthodox city-dwellers had organized secret committees as early as the 1840s in some parts of Bosnia and Herzegovina to promote revolution against the Ottomans in Bosnia and unite with the Serbian state. In 1875 these committees and other Serbian groups co-opted the peasant movement and advanced a political
Vukalovi i hercegovaki ustanci od 1852-1862 (Beograd: Posebna izdanja Srpska kraljevska akademija, knjiga 45, nauke drutvene i istoriske, 17, 1923).
15

Wolf, Peasant Wars, pp. 276-302. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

153

Robert J. Donia

program of unification between Serbia and Bosnia. 16 They provided the rural rebels with supplies, personnel, and a political program. But the nascent urban Serbian middle class turned out to be unreliable allies. They aimed to secure autonomy for their trading interests and to expand their markets, so their program differed from the interests of the peasant rebels. But the final and decisive disappointment to peasant aspirations came from the vicissitudes of international politics. Serbia and Montenegro went to war against the Ottoman Empire in 1876 to aid the peasant uprising, and the Russian Empire eventually followed. After defeating the Ottomans in 1878, Russia was in a position to dictate a peace favorable to the peasants of Bosnia and Herzegovina. But the conservative Russian Empire was not interested in supporting peasant unrest or anything like revolutionary social change. They chose instead to create a Greater Bulgaria, which they expected to be a Russian client state, in the Treaty of San Stefano in March 1878. In sponsoring a Bulgarian state, Russia alienated Serbia and Montenegro, who turned to the Habsburg Monarchy in search of an ally among the Great Powers. The Monarchy then received a role as occupier and administrator of Bosnia and Herzegovina, leaving the peasants alone to face an imperial state determined not to disturb the existing social order. The peasant uprising of 1881-1882 likewise failed to achieve more revolutionary aims because of the international alignment of states. Habsburg diplomats persuaded Serbian and Montenegrin leaders to discourage the rebellion and punish those who sought refuge within their borders. Those policies were not fully effective: rebels received some supplies and support from peasants and merchants on the Montenegrin side of the border. But without large-scale military and diplomatic assistance, the peasants of eastern Herzegovina again fell victim to the dearth of international alliances. After suppressing the movement in 1882, Habsburg officials experienced more success in imposing a consistent taxation system and conscription on eastern Herzegovina. Though the battles were many and the resources devoted to them extensive, the authorities eventually exterminated brigandage in the area. The revolt of 1881-1882 was the last major peasant uprising of the nineteenth century. Not until 1941 would a peasant uprising in eastern Herzego16

Ekmei, Ustanak, pp. 35-74.

154

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

RuraL RebeLLion and ImperiaL STaTes in EasTern HerZegovina in The NineTeenTh CenTury

vina become part of a larger movement, one that led to dramatic social and political transformation in the region. As part of the Partisan movement, or national liberation war of 1941-1945, peasants played a vital role in instigating and supporting the broader movement that resulted in creation of a socialist Yugoslav republic.

Rural Rebellion and Imperial States in Eastern Herzegovina in the Nineteenth Century Robert J. Donia
Summary

The rebellions of 1875 and 1881-1882 in Bosnia and Herzegovina both began among peasants in eastern Herzegovina. The author argues that three significant divisions an ethno-social boundary, an economic frontier, and a border between states converged in that region to provide peasants with the resources to organize uprisings against the Ottoman Empire in 1875 and the Habsburg Monarchy in 1881-1882. Those governments adopted strategies of intrusive extraction of money, goods, and manpower that provided the spark of rebellion in each case. Though these movements were successful rebellions, they failed to create a revolutionary social transformation owing to the lack of reliable external allies. The author contends that resource extraction better explains the origins of these movements than peasant antagonism to a particular empire or a desire to carve out national states from multinational empires.

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

155

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine
Mira Kolar-Dimitrijevi
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska

Apstrakt: U ovom radu se donose dosad nepoznate ili malo poznate injenice iz ivota Koste Hrmanna, koji je od 1878. do 1910. boravio u Bosni. Ukazuje se na njegov rad u tom vremenu, ali i na aktivnosti poslije odlaska iz Bosne i Hercegovine. Posebno se skree panja na njegove lanke koje je objavljivao u listu Nezavisnost u Bjelovaru, u kojima je opisivao ne samo kulturno blago Bosne i Hercegovine nego i prijateljstvo bosanskohercegovakih ljudi. Kljune rijei: Kosta Hrmann, Bosna i Hercegovina, kulturno nasljee

ijekom svog polustoljetnog rada kao arhivist i povjesniar u Zagrebu, pronala sam mnogo zanimljivog materijala koji je vezan uz Bosnu i Hercegovinu, a interes za Bosnu imala sam i iz odreenih obiteljskih razloga. No, znade se da je prije kompjutora pronalaenje literature i biografskih podataka bilo mnogo tee i mukotrpnije nego danas, kada su radom nekoliko strunjaka upotpunjeni bibliografski podaci. Ipak, i danas se pronae po koji biser, a to naknadno pronalaenje ili potvruje ono to sam ranije pisala ili moji zakljuci postaju sporni i netono interpretirani. Ali, kod jednog od glavnih inicijatora osnivanja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, osnivaa prekrasne Nade kao vienacionalnog knjievnog i
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

157

Mira Kolar-Dimitrijevi

umjetnikog asopisa, te prezentatora velike bosansko-hercegovake kulturne i povijesne batine europskim krugovima, Koste Hrmanna, nisam pogrijeila, a osobito nisam pogrijeila poistovjetivi ga se radom Izidora Krnjavog u Zagrebu.1 Dakako, ne moe biti sve isto, jer Hrmann nije imao humanistikog obrazovanja, pa je sve to je znao na tom polju stekao itajui literaturu na njemakom jeziku ili oslanjajui se na rad svojih suradnika. Ipak, mislim da je Kosta Hrmann svojim nainom djelovanja ukazao na veliku prolost Bosne i Hercegovine, a ujedno je pokuao narodima Bosne i Hercegovine vratiti njihovo poljuljano dostojanstvo i podsjetiti na povijesnu batinu koja je postala njegovim radom vrijedna panje i u oima Europljana. U tome je Kosta Hrman ak i vei od Krnjavog, uivajui i pruajui svojim suradnicima veu slobodu u radu i ispomo u novcu od zagrebakog predstojnika Odjela za prosvjetu i kulturu, kojemu su Maari jako ograniavali sredstva. No, metode kojima se mogao sluiti bile su samo uvjeravanje. Dakako, ulazak Bosne i Hercegovine pod okupaciju Austro-Ugarske nije bilo najsretnije rjeenje. No, s idejom Benjamina Kallya o stvaranju bosanske nacije moda je to bila romantiarska najava dananje Bosne i Hercegovine, pokuaj za koji se nije znalo kako e zavriti. Piui ranije o Kosti Hrmannu, ja mnogo toga nisam znala, a vjerojatno ne znam ni danas, jer nikada nisam radila u bosansko-hercegovakim arhivima. Moji davnanji pokuaji da dobijem uvid u dokumentaciju Muzeja u Sarajevu nisu urodili plodom, a sada je ve prekasno.2 Kosta Hrmann roen je u Bjelovar, 8. rujna 1850., a umro je u Beu 16. studenog 1921. godine. Obitelj mu je doselila iz Bavarske u Bjelovar. Osnovnu kolu polazio je u Bjelovaru, a potom je u Beu zavrio Graniarski upravni teaj nadajui da e se ukljuiti u upravu krievake ili urevake pukovnije. Meutim, sva raspoloiva mjesta na ovom podruju bila su ve zauzeta, uglavnom od srpskih krajikih asnika koje je nakon razvojaenja Vojne krajine trebalo ukljuiti u civilnu upravu, pa je to sistematski injeno za vrijeme bana Khuena Hdervryja poslije 1883. godine. Ali, i pod prijanjim banovima
1 2

Marko Babi, Nika Lui, Konstantin (Kosta) Hrmann, u: Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb, 2002, 619.

Mira Kolar-Dimitrijevi, Savjetnik Kosta Hormann promicatelj kulture i povijesne tradicije u Bosni i Hercegovini 1880.-1910. godine, u: Godinjak njemake narodnosne zajednice, VDG Jahrbuch, 3, 1996, 51-78.

158

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

srpski inovnici bili su poeljniji jer su, kolovani kroz krajiki vojniki sistem, bili naueni sluati. Austro-Ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba najavile su da e se Vojna krajina sjediniti s Banskom Hrvatskom. No, za realizaciju ovoga trebalo je pripremiti sposobne inovnike koji znaju jezik, a tu su se krajiki oficiri, osobito Hrvati, pokazali u prvom vremenu najpoeljnijima, jer su, zbog njihove velike nezaposlenosti u Hrvatskoj, oni bili spremni ii u Bosnu i Hercegovinu gdje su plae bile mnogo bolje. Stoga je zanimljivo uoiti ove pripreme u vrijeme sklapanja Austro-Ugarske nagodbe 1867., postepeno ukidanje Vojne krajine koju je austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Franjo Josip najavio proglasom 8. lipnja 1871. godine kao i situaciju poslije 1879. kada je velik broj svrenih studenata Zagrebakog sveuilita, osnovanog 1874., krenuo prema Bosni i Hercegovini, popunjavajui zajedno s esima i Slovacima mjesta u prosvjetnim i kulturnim ustanovama. Nakon ukidanja Varadinske vojne krajine zapravo urevake i Krievake pukovnije, koje su imale jo od vremena carice Marije Terezije 1876. sjedite u Bjelovaru, teritorij urevake i Krievake pukovnije podijeljen je izmeu Bjelovarske i Krievake upanije koje su 1886. spojene u jednu Bjelovarsko-krievaku upaniju. Kao vrlo prikladan za pripremu razvojaenja, Konstantin Hrmann radio je u upravnoj slubi u Bjelovaru, a onda i u Zagrebu sve do 1878. godine. U Zagrebu se je i oenio s Olgom Poh,3 koja je bila ki uglednog zagrebakog obrtnika i gradskog zastupnika. ivei u sjeni zagrebake katedrale i franjevake crkve, ona je bila dosta pobona, to je Kosti Hrmannu, zbog njegove zadae u Bosni, priinjavalo dosta tekoa, pogotovo stoga to je sam bio grkokatolike vjere i vrlo liberalan, pa upravo zato prikladan za svoju zadau u Bosni.4 Budui da mu se je ve 24. srpnja 1875. rodio sin Antun Franjo, a 20. veljae 1877. i kerka Ljubica Emilija, on je odluio da kao civilni povjerenik krene 1878. u pratnji generala Josipa Filipovia u Bosnu. Mlad i pun energije, bio je imenovan vladinim povjerenikom za grad Sarajevo, a u Sarajevu mu se 1883. rodio i trei sin Milan, koji je kasnije postao inenjer. Kasnije se niu djeca Berta, Stjepan, Ana, Olga i Franjo. Optereen s tako brojnom obitelji, Kosta Hrmann je morao mnogo raditi, te je gradski senator Zagreba dr. uro Deeli prilikom posjeta Sarajevu
3 4

Olga Poh, roena 21. XII. 1854. u Zagrebu, (Dravni arhiv u Zagrebu, osobnik br. 119116). Dravni arhiv u Zagrebu, osobnik Koste Hrmanna, br. 11915. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

159

Mira Kolar-Dimitrijevi

zabiljeio da savjetnik Kosta Hrmann radi duboko u no, a bio je i u Hrmanovom stanu te se upoznao s lanovima brojne obitelji.5 I doista, zahvaljujui njegovom radu, kulturne prilike su se u Bosni i Hercegovini poele pomalo smirivati, a njegovo veliko zalaganje za provoenje politike Benjamina Kallya koji se je zalagao za stvaranje bosanske nacije smatrajui da je to najsretnije rjeenje za trovjersku Bosnu i Hercegovinu. Hrmannov rad je u Beu ocijenjen kao pozitivan i obeavajui za smirivanje prilika u Bosni i Hercegovini, te su Kosti Hrmannu bila otvorena sva vrata i velika financijska sredstva. Smatrajui da e s jaanjem kulture i prosvjete ojaati i bosanska ideja, on je osmislio da pomae osnivanje Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, kao glavnog muzeja koji je trebao pokazati sve bogatstvo i vrijednosti bosanske povijesti i batine. Muzej je otvoren 1888. godine i Hrmann je bio njegovim prvim ravnateljem, ali je i dalje bio vrlo prisutan i u upravnim organima i kulturi uope. Iako nije imao humanistiko visokokolsko obrazovanje, on je to nastojao nadoknaditi itanjem literature na njemakom jeziku, kojim je potpuno vladao, a onda je sposobnou dobrog promatraa utvrdio mnoge vrijednosti bosansko-hercegovake batine. Radi boljeg rada, uspio je nagovoriti Izidora Krnjavog da mu poalje u Bosnu kao muzealca iru Truhelku, koji je ve sa stipendijom Zemaljske vlade u Zagrebu stekao u Italiji solidno arheoloko obrazovanje.6 Kasnije je dola i irina sestra Jagoda Truhelka, koja je ostavila nezaboravne zapise o svom djetinjstvu u Osijeku, te neakinja Agata Truhelka, pa Anka Basariek i mnogi drugi. Nesebian, kakav je bio, Kosta Hrmann je otvorio vrata Muzeja znanstvenicima sve tri vjeroispovijesti, nadajui se povoljnom ishodu ovakve suradnje. Pokrenuo je izdavanje Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, te mu je od 1889. do 1905. bio urednikom a i autorom vie priloga. Najbolji lanci iz ovog asopisa objavljeni su u Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina dajui recentne i vrlo kvalitetne izvjetaje o arheolokim iskapanjima na Glasincu kraj Sarajeva, kao nalazitu bronanodobne ilirske kulture, a nije zapostavio ni srednjovjekovne nalaze materijalne nepokretne i pokretne kulture. Bio je vrlo korektan u odnosu s ljudima, te se zbliio s mnogim
5 6

Dravni arhiv u Zagrebu, Ostavtina obitelj Deeli, rukopis zapisa o putovanju u Bosnu.

Mira Kolar-Dimitrijevi, iro Truhelka - hrvatski povjesniar, u: Zbornik iro Truhelka, Zagreb, 1994, Izd. Matice Hrvatske, 91-104.

160

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

muslimanskim agama, ali mu je bilo mnogo tee sa srpskom inteligencijom koja mu je odricala suradnju. Rezultat toga je da je Kosta Hrman spoznao i vrijednost usmene bosansko-hercegovake batine pa je mnogo toga zabiljeio, a i objavio. Brojni bogati nalazi i izvanredno vrijedna kultura iznenadili su europske znanstvenike. Prikazom bosansko-hercegovakih bogatstava na velikoj bekoj izlobi 1888. u posebnom paviljonu kojemu se divio i car, Kosta Hrmann je privukao panju europskih znanstvenika, te je organizirao arheoloki kongres 1894. u Sarajevu i 1895. antropoloki muzej, prikazavi posjetiocima i ostale vrijednosti bosanske povijesti. I sam je na arheolokom kongresu u Kijevu 1899. informirao arheologe o iskapanjima rimskog logora u Mogorjelu, a tiskano je i njegovo priopenje o srednjovjekovnim spomenicima u Bosni i Hercegovini u asopisu Trudy XI arheologieskogo seuda u Kijevu. Njegov interes za arheoloka iskapanja bio je stalan. elei pripomoi stvaranju jedinstvene bosanske nacije po elji Benjamina Kallya, koji je bio dominantan vladalac Bosne i Hercegovine od 1881. do 1903. godine, Hrmann je s uiteljem Silvijem Strahimirom Kranjeviem, rodom iz Senja, 1895. pokrenuo vrlo luksuzan nadnacionalni beletristiki dvotjednik Nadu, koji je financirao sredstvima bosanske Zemaljske vlade. U tom asopisu je tiskana studija Ive Pilara o secesiji, ali i brojni radovi Antuna Gustava Matoa, kojemu su dobri honorari, to mu ih je davao Kosta Hrmann, omoguavali ivljenje u Beogradu, o emu je sauvana dokumentacija.7 U Nadi su suraivali i neki muslimanski intelektualci, ali se Srbi nisu pridruili, pa je 1903. nakon smrti Kranjevia i Nada prestala izlaziti. U Parizu je 1900. izdao brouru Achat et enlvement de fiancecs en Bosnie-Herzgovine (Kupovanje i otmica zarunica u Bosni i Hercegovini). Godinu dana kasnije objavio je studiju o knjievnosti Bosne i Hercegovine u monografskom leksikografskom izdanju Die Oesterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, a svoje potovanje prema muslimanskoj knjievnosti potvrdio je objavljivanjem 75 muslimanskih pjesama u dva sveska 1888. i 1889. godine pod naslovom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini.8 Objavljivanje ovih pjesama izazvalo je razliite reakcije i kod hrvatskog i kod srpskog tiska.
7 8

M. Gali, Domovini iz tuine. Matoeva pisma iz Beograda, Zagreb, 1999.

Drugo izdanje ove su pjesme kao Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini doivjele 1933, te kritiko izdanje 1976. i 1990, odnosno 1996. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

161

Mira Kolar-Dimitrijevi

Neki su izdavanje ovih pjesama hvalili, a neki kudili. No, injenica je da su svi spoznali da osim Karadievih narodnih srpskih pjesama postoje i pjesme druga dva naroda, jer su i u Hrvatskoj radom Kuhaa postale prepoznatljive i javno priznate i hrvatske narodne pjesme, a Kosta Hoerman je upozorio i na ovu treu skupinu.9 Znajui da nema nita bez kolstva, Kosta Hrmann se zalagao za otvaranje kola. U Mostaru je otvorena gimnaziji na koju su doli nezaposleni zavreni profesori iz Hrvatske, pa je takav bio i prof. Viktor Poganik iz urevca u Podravini, koji je zavrio u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu matematiku i knjievnost s arheologijom, i koji je bio prvi voditelj kolske knjinice u mostarskoj gimnaziji. Kasnije je postao direktor uiteljske kole u Sarajevu, a 1932. ak i ministar uma i ruda.10 Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, bio je naelnik Socijalnog odjela koji se brinuo za zatitu obitelji vojnika koji su stradali u ratu, a pomagao je financijski i moralno, smjetaj bosansko-hercegovake djece u sjevernoj Hrvatskoj 1917. - 1918. godine suraujui sa dr. urom Basariekom i franjevcima. Suradnja s franjevcima bila mu je lagana jer je polazio franjevaku gimnaziju u Poegi. Kosta Hrmann bio je i lan Komisije za izdavanje udbenika, a sudjelovao je i u osnivanju Biblioteke Zemaljskog muzeja, te su kroz razmjenu poela u Sarajevo stizati vrijedna znanstvena djela i knjige. Sudjelovao je i u osnivanju Trgovako-obrtnike komore koja je svojim savjetima trebala pronalaziti najbolje naine za gospodarski razvitak Bosne i Hercegovine. Kosta Hrmann je oito znao birati svoje suradnike i imao je u njih puno povjerenja. Mnogi od njih bili su iz krajeva izmeu Save i Drave, dakle podruja koje je Hrmann najbolje poznavao, vjerujui da e to imati pozitivnih rezultata u budunosti, u emu se i nije prevario jer je podruje izmeu Save i Drave preuzelo najvei broj djece koja su 1917. bila ugroena glau zbog sue,

10

Originalni rukopis tih pjesama pronala sam u Kuhaevoj ostavtini u Hrvatskom dravnom arhivu. Poslije je iz njegove ostavtine . Buturovi priredila za tisak 44 muslimanske pjesme pod nazivom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini (Sarajevo 1966.), objavivi 1976. u Sarajevu i Studiju o Hermannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Mira Kolar-Dimitrijevi, ivot i rad profesora i ministra Viktora Poganika, u: Podravski zbornik 91, 16, Koprivnica, 1991, 131-145.

162

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

a intelektualci rodom iz Podravine, Moslavine i Slavonije stvarali su veze s Bosnom tijekom Hrmannove uprave ili utjecaja na upravu. Meutim, vrijeme nije bilo sklono Kosti Hrmannu. Smru B. Kllaya izgubio je svojeg zatitnika te se morao odrei daljeg bavljenja kulturom kao laik, a stavljaju ga ne izvanredno teko mjesto rukovoenja Politiko-administrativnim odjelom Zemaljske vlade to radi od 1904. do 1910. godine. Bilo je to mjesto na kojem nikako nije mogao zadovoljiti muslimane, Srbe i Hrvate, te je doao u vie sukoba. Osobito mu je kodilo katoliko djelovanje njegove ene koja je pomogla jednoj muslimanskoj djevojci u prijelazu na katoliku vjeru, to je bilo nedoputeno i doivjelo teku osudu. Iako znamo da sam Kosta nije bio veliki katolik, ova akcija njegove ene mu je silno natetila, i on je postao persona non grata, u vladi Sarajeva kao i Izidor Krnjavi u vladi Zagreba, mada su razlozi a i vremena bili drugi. Savjetnik Kosta je ve od objavljivanja muslimanskih pjesama imao protiv sebe Srbe, koji su smatrali da je radom Vuka Stefanovia Karadia dokazano da postoje samo srpske narodne pjesme, a postali su mu tijekom vremena neskloni i neki muslimani koji su smatrali Bosnu iskljuivo svojom zemljom. Stoga ga izbori za sarajevsku skuptinu 1910. zatiu na poloaju intendanta sarajevskog Muzeja s kojeg je poloaja i umirovljen ve 1. oujka 1910. godine. Od umirovljenja u oujku 1910. pa do Prvoga svjetskog rata ivio je u Zagrebu i Bjelovaru. U tom vremenu mnogo razmilja o prolosti te je ostalo nekoliko takvih pismenih tragova. Njih je ostavio u bjelovarskom listu Nezavisnost, koji je od 1910. do 1912. objavio vie zabiljeaka o Kosti Hrmannu, a takoer i dva njegova rada. ini se po svemu da se Kosta Hrman nadao da e se ukljuiti u politiki ivot Hrvatske, jer to je bilo vrijeme banovanja Slavka Cuvaja od Ivanske, iji je otac uro bio gradski upravitelj Bjelovara u vrijeme Vojne krajine. Kosta se vjerojatno poznavao s banom koji je 1878. u vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine bio povjerenik za grad Brod.11 Kosta je vjerojatno poznavao i banovog brata Antuna Cuvaja, koji je bio vrlo ugledni kolski nadzornik i autor Grae za povijest kolstva Hrvatske i Slavonije u pet svezaka koji sadre i dosta informacija o prosvjetnim radnicima koji su radili u Bosni i Hercegovini.
11

Slavko pl. Cuvaj od Ivanske roen je 1851. u Bjelovaru. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

163

Mira Kolar-Dimitrijevi

Odmah nakon umirovljenja nepoznati autor je opisao u Nezavisnosti Hrmannove zasluge za Bosnu i Hercegovinu, te je naglaeno da je Hrmann zasluan za jaanje Hrvata u Bosni i Hercegovini jer je zapoljavao na kolama ali i drugim ustanovama profesore i druge zavrene studente Zagrebakog sveuilita, koji su rado odlazili u Bosnu radi bolje plae i stalnosti zaposlenja.12 Hrmann se zahvalio na lijepom prikazu njegove djelatnosti u Bosni ve 11. oujka 1910., te je poslao i sliku od 2. travnja 1902. na kojoj se vidi on u drutvu s glasovitim gradonaelnikom Bea i liberalom dr. Lugerom, te narodnim zastupnikom Axmanom na kupalitu Ilidi.13.Ova je slika bila izloena u izlogu trgovine i tiskare Weiss u Bjelovaru.14 Kosta Hrmann se ponovno javlja u bjelovarskoj Nezavisnosti 1912. godine. Nije bio suglasan s izdavanjem Bosanske vile koja je 1912. proslavila 25 godinjicu, i ispravlja napise u tisku izjavljujui da on nije utemeljitelj toga lista, kojega je pokrenuo bosansko-hercegovaki Srbin Nikola T. Kakovi.15 Ovaj list je, naime, pokrenut 1887. kao reakcija na izdavanje Nade, koju su pokrenuli Kosta Hrman i S. Strahimir Kranjevi. Dobar prijem u Bjelovaru potaknuo ga je na dalju suradnju, tako je poetkom 1912. objavio u Nezavisnosti podlistak u dva nastavka pod naslovom

12 13

Nezavisnost, 14, 5. III. 1910, 3.

Vjerojatno Viktor (Vlado) Axmann, (Osijek, 19. VIII. 1878. - logor Valpovo, 3. III. 1946). Aksman je u to vrijeme vjerojatno tek zavrio studij arhitektura na Viskoj tehnikoj koli u Mnchenu, da bi se onda zaposlio u Rijeci, Beu i Zagrebu. Ve 1905. osnovao je tvrtku Domes i uskoro stekao glas solidnog i vjetog arhitekta, te je 1912. nainio u Osijeku prekrasnu zgradu kina Urania u stilu Jugendstilla a izgradio je i veliki broj najvanijih javnih zgrada u Osijeku. Jo kao student pristao je uz jugoslavensku ideju, pa je djelovao i kao zastupnik grada Osijeka, a dvadesetih godina bio je i predsjednik Trgovake i obrtnike komore u Osijeku. Ulanio se protiv svog uvjerenja u Kulturbund to je bilo presudno da 1945. od komunista bude sproveden u logor Valpovo gdje je i umro 1946. godine. (Goran Beus Richemberg, Nijemci, Austrijanci i Hrvati. Prilozi za povijest zajednikih biografija, Osijek 2003., 41-43: Vladimir Geiger, Umrli i zatoeni Osjeani u logoru Valpovo 1945/46. godine prema zabiljekama upnika Petera Fischera, u: Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje, 3, Osijek 1995.)
14 15

Nezavisnost, IV. godite, 17, 26. III. 1910, 4. - Zahvala Koste Hrmanna. Nezavisnost, VI. godite, 6, 6. I. 1912, 3. - 25 godina Bosanske vile. i 7, 13. I- 1912., 3.

164

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

Plementina due. Dvije epizode iz pravih godina okupacije.16 Ovaj rad nam je vrlo znaajan jer je pisan kada Kosta Hrman vie nije u upravnom ni politikom ivotu ni Bosne ni Hrvatske, pa je vjerojatno najiskreniji iskaz njegovih osjeaja prema stanovnitvu Sarajeva prvih godina okupacije. Objavljujemo stoga taj lanak u cijelosti: Bijae drugi dan iza strane jangije,17 koja uniti veliki dio Sarajeva i njegove arije. U ranu zoru odjaih iz Ilide,18 gdje sam moju obitelj dosta oskudno smjestio u priprostom stanu,19 jer mi se valjalo za vrijeme dati na zvanine dunosti. Ve pri ulazu u grad, tamo kod vojnike bolnice u Hisetama osjetih odvratni miris poara, a kada zakrenuh u Franje Josipa ulicu zapazih s obadvije strane hrpe porazbijenog pokustva i svakovrstne trgovake robe, to sve jadni stradalnici mogoe da spase iz goruih kua i duana. I kad stigoh do nove pravoslavne crkve otvori se pred mojim oima kaotika slika poruenih zidova, ogarenih balvana i greda te velikih hrpa saganih stvari, iz kojih jo uvijek sukljae gusti dim i po gdjekoji plameak. U jednom sokaiu Latinluka20 iz magaze, nakrcane bavama pirita, buknula je vatra krivnjom nesmotrenog momka. Minulo je samo nekoliko minuta i ve je snani vjetar valjao vatrenu rijeku u pravcu Ferhadije i emalue ulice, da onamo u prah i pepeo pretvori sve to je nalazila na

16

17

Kosta Hrmann, odjelni predstojnik i s. upravitelj bosan. zem. muzeja, Plementina due, Nezavisnost, 9, 27. I. 1912. i 10, 3. II. 1912, str. 1-2. U prvom dijelu ovog lanka se opisuju dogaaji nakon poara koji je 8. kolovoza 1879. zadesio Sarajevo, a drugi dio opisuje razgovor Koste Hrmanna s hadi Husein-agom abanoviem 1882. u vrijeme kada je u Hercegovini izbio ustanak, a razne vijesti o tome dolazile i do Sarajeva. Na kraju ovog dopisa objavljena je opaska urednika Nezavisnosti: Presvijetli gosp. Kosta Hrmann, odlini na bjelovarski sin, zaduio nas je u velike s ovim podlistkom, koji je za na list preradio, a bio je dobrostiv obeati nam, da e u koliko e dospjeti, obilnim radom zaokupljen, da e naim itaocima pruiti prilike, da se i njegovim knjievnim radom upoznaju. Duboka mu hvala na njegovoj dobroti! Jangija, turska rije - poar. Biljeka K.H. Ilida je sumporno kupalite u blizini Sarajeva. Biljeka K H. Imao je u to vrijeme enu Olgu, sina Antuna Franju i ker Ljubicu.

18 19 20

Latinluk, je gradska mahala uz desnu obalu Miljacke od Latinske do umurije uprije. Prozvana je ovako, jer su za turskog dob a u njoj stanovali katolici (Latini). Biljeka K.H. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

165

Mira Kolar-Dimitrijevi

svojem putu. Jedva mogoe vrste zidine Gazi-Husrefbegove damije i jo nekih tvrdih zgrada iz starijeg doba obustaviti nezasitnu bujicu vatre. Kratko vrijeme od samo nekoliko sati bijae dovoljno da u strahovito more vatre utonu mnoge kue, duani i magaze sa svom sadrinom njihovom u vrijednosti od mnogih milijuna. Pred mojim oima stvori se u as strahovita slika prekjueranjeg orijakog poara. Priini mi se da i opet ujem vrisak i kuknjavu ena i djece, ono odmjereno udaranje sjekira, praskanje greda i lomnjavu padajuih krovova, da se konano svi ti glasovi i zvuci sloe u simfoniju groznu, velianstvenu! A ko je zapravo skrivio tu stranu nesreu? Na ovo pitanje ne htjede nitko dati jasna odgovora; ali od usta do usta iao je apat: Skrivio je poar taj stranac, koji je tek prije godinu dana uniao u zemlju. No svi nijesu mislili ovako. Kada sam Carevom mahalom zaokrenuo u Konak-ulicu probudi me iz sjetne zamiljenosti ljubezni glas. Zapazim prijatelja Asim efendiju Uzunia, gdje mi u susret ide onako odmjereno i dostojanstveno, koto mu to bijae svojstveno. Pozdravih ga i pruih mu desnicu. Nekako turobno pogleda me i ree: Prije jednog sata razumio sam, brate Kostja, da ti je prekjuer pogorjelo sve to si posjedovao i da sada sa gospodjom i djeicom stanuje na Ilidi u hanu. Reci mi, zato si zaboravio svoje prijatelje? Iza kratke stranke produie: Sjutra u ranu zoru moj e hintov stii na Ilidu po tebe i tvoju familiju i dok je tvoja volja, moja je kua - tvoj dom. Orosie mi se oi i zahvalno prihvatim ponudu plemenitog ovjeka. Moja je supruga izekivala do nekoliko dana poroaj,21 i bijah zato presretan to u joj u ponudjenom stanu moi pruiti veu udobnost, nego to ju nadjosmo u jednostavnom hanu na rijeci eljeznici. Ovako dodjosmo ja i moja porodica u kuu ovog plemenitog mua, kojeg je jedino vodilo uvstvo prave ovjenosti, jer njega spram mene nije zaduivala ba nikakva blagodarnost za i najmanju uslugu. Na uria brijegu stoji jo i danas njegov selamluk,22 uredjen upravo onako koto je bio onda, ist i udoban u svim svojim prostorijama.
21 22

Ovo je dijete umrlo drugog tjedna po roenju.

Selamluk je dio kue, dotino zasebna kua za mukarce, dok u haremluku borave ene s djecom. Bilj. K. H.

166

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

Ubrzo se smjestismo u ovom stanu a od vojnikih ebeta, arafa (plahta) i slamnjaa pripravismo leaje nae. I kad nam donesoe ruak u vojnikim oljama od teneeta (Menageschalen),23 mi pojedosmo tu jednostavnu hranu u slast. (Sve moderne gostione i Lasslauerov hotel Austriju poharao je poar). Do te vojnike hrane dodjosmo mi i drugi Evropejci dobrotom prejasnog vojvode Vilima Wirtemberkog i da se on nije oinski pobrinuo za nas stradalnike, patnje nae bile bi strahovite. Akam24 nam donese novo ugodno iznenadjenje. Momak naeg dobrog Asim efendije donese ogromnu demirliju,25 drugi pak slasna voa, pa kavu i eerleme.26 Dodje i na dobri Asim efendija, da nam zaeli dobar apetit. Njegova panja bijae neograniena, dirljiva. Doskora se izredae i nae komije, prijatelji Asim efendije, muftija Hadi Mustafa efendija Omerovi, vrhovni kadija, Ragib ef. uri, veleposjednik Hadi Huseinaga abanovi i mnogi drugi. Svi se nadmetae u ljubeznoj panji spram nas te se natjecahu, da nam dokau, e nas broje medju pripadnike svoje odline mahale, medju komije, za koje e svakog ovjeka, kako veli narodna rije, i Bog pitati. I dok potpuno uredismo nae kuanstvo, iz dana u dan stizao nam je u ruavno doba obilni ruak iz kua ovih dobrih ljudi. Ko da se udi, ako se od prvog trenutka u mahali ovih muslimanskih prvaka i odlinika osjeasmo zadovoljnim kao medju rodjenom svojtom? Naa djeica u asu se sprijateljie sa kerkom Asim efendije pa je dakako u dokaz topline tih prijateljskih uvstava dolazilo i do svadje pa onda do brzog izmirenja. Poslije nekoliko dana rodi mi supruga sinia, no djetece umre ve druge hefte.27 Strah to ga je moja ena pretrpjela zbog onog groznog poara, ini se da je podkopao ivotnu snagu djeteta za posljednjeg perio23 24 25

Jednostavne posude za hranu. Akam je dnevno doba, kada sunce zalazi. Bilj. K. H.

Demirlija, velika okrugla ploa od kalajsanog bakra, na kojoj se iznosi veera ili ruak. Ona se postavlja na pekun, maleni postamenat, te oko nje posjednu na tle gosti da veeraju ili ruaju. Bilj. K. H.
26 27

eerlema, poslastice od eera. Bilj. K. H.

Hefta znai razdoblje od sedam dana, tjedan. Bilj. K. H. Tek 1883. rodila je sina Milana, koji je posao inenjer. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

167

Mira Kolar-Dimitrijevi

da razvitka u majinu krilu. Pripreme za pogreb malog pokojnika bijahu ubrzo dovrene, ali mi nikako ne htjede poi za rukom da najmim kola, kojima e se mrtvo tijelo u pratnji sveenika odvesti do prilino udaljenog groblja. Jedva je Asim efendija doznao da traim kola, doleti u moj ured te me stane koriti to se ne mislim posluiti njegovim hintovom. A kad u moju obranu navedoh, da e u kola sjesti sveenik u crkvenom odjelu a kraj koijaa crkveni sluga s nadgrobnim krstom obori estiti Asim efendija ovu moju primjedbu rijeima; Moj din stavlja mi u dunost da inim dobro, a mojem e koijau biti sevab,28 ako do groba vozi mrtvo tijelo tvojeg sinia I pri tome ostade. Za mjesec dana kasnije iznajmih stan u obinoj bosanskoj kui. Nadjosmo u njoj tek najnunije namirnice, ali u ono doba znao je svak ograniavati svoje zahtjeve na najjednostavniju mjeru, pa je bio radostan i zadovoljan, ako je samo mogao skloniti sebe i svoje u prekriven kuerak od drveta i erpia.29 Nadoao je bio dan, gdje nam se valja rastati sa onim dragim prijateljem i dobroiniteljem. teko nam bijae poi iz njegove kue, osjeasmo svi zahvalnu ljubav spram njega i njegove porodice. Kad se ve bijasmo preselili u novi stan na varoi,30 upitah Asim efendiju oprezno onako iz daleka, to mu dugujem. Protrnuh kad ga vidjeh ljutita kao nikad prije i poslije toga; Prijatelju Kosta, brate, nevrijeaj me! Nijesam li ti kazao da je moja kua - tvoj dom! A to medju nama vrijedi! U krugovima sarajevskih stanovnika zavladala je grozniava uzbudjenost, kada god. 1882. u Sarajevo stizahu prve vijesti o krvavom ustanku u junom dijelu Hercegovine i u foanskom kotaru. Sat po sat donosio je glasine o hajdukim napadajima ustakih vodja Salka Forte, Stojana Kovaevi i drugih ovakih junaka, pa kako te habere31 niko nije umio ili htio kontrolisati, sve se vie poveavala zebnja i strahovanje.

28 29 30 31

Sevab, dobro djelo u vjerskom znaenju. (Bilj. K. H.) erpi je na suncu osuena cigla (Luftziegel). (Bilj. K. H.) Gradska mahala kraj stare srpske pravoslavne crkve. (Bilj. K. H.) Haber, turska rije - vijest. (Biljeka K. H).

168

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

Vojnitvo stajalo je bez prestanka i bez odmaranja u pripremi, a za nas politike inovnike u centrali i kod eksekutivnih oblasti nastupilo je doba slubovanja do iznemoglosti i vrlo se esto deavalo, da usred gluhe noi iz slatka sna moradosmo u slubu. Svoj vrhunac postie nervozna uzbugjenost onod dana, kad stie prijava, da se je kod Trnova nedaleko od Sarajeva pojavijla jaka ustaka eta32 i da misli udariti na glavni grad, da su kraj sela Ledia seljaci na vjeru zaveli malenu vojniku patrulu u neki klanac, gdje sakriveni ustae iz zasjede sasjekoe nekoliko vojnika i njhova porunika . Za onog dana posjeti me jedne veeri moj estiti prijatelj Hadi Husein-aga abanovi, predstavnik vrlo ugledne stare muslimanske porodice, da sa mnom koju progovori o dogajajima na hercegovam ratitu. Dobri hadija stade odluno naglaavati da bi se iz tog ustanka mogla razviti ozbiljnija situacija i makar da sam nastojao raspriti ovu njegovu bojazan, ne htjede se on nikako sloiti s mojim nazorima nego nastavi sve to jae isticati svoje pesimistiko shvaanje. Od jednom bez ikakvog motiviranja obrati se Huseinaga k moj eni pa ju umoli, neka nas same ostavi za erjek33 sata jer da on s menom ima da govori o neem tajnom. I kad moja ena uini po volji njegovoj, Huseinaga ostade nekoliko minuta zamiljen i mualjiv, da onda odjednom u obje svoje ruke uzme moju desnicu, pa da mi lagano i odmjereno drhtavim glasom rekne: Pitam te, brate Kosta, jesi li uinio to treba za sluaj onaj, ako bi te, nedao Bog, stigla kakva nesrea? Ti si dodue mlad i dobrog zdravlja, ali u vrenju tvoje slube moe lahko doi u krajeve i takove prigode, gdje bi te to neugodna moglo zadesiti. Ko e se onda pobrinuti za tvoju hanumu34 i djecu? Neprekidaj me i sluaj dalje. Znadem da ovdje kod nas nema rodjaka i za to ti preporuam, odredi nekog, koji e u sluaju nesree, - ne dao je Bog! - tvoju familiju otpratiti u domovinu i za nju se pobrinuti umjesto tebe. Evo mene, ja u drage volje to uiniti. I dajem ti rije, tvoje najdrae povjerava prijatelju, bratu!
32 33 34

Ustae su u ovom sluaju pobunjenici, protivnici vlasti. ejrek, turska rije - etvrt. (Biljeka K. H.) Hanuma, turska rije - gospodja. (Biljeka K. H.) SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

169

Mira Kolar-Dimitrijevi

Bijah iznenadjen, potresen i ganut do suza. U tren oka postalo mi jasno, da sam u navali slubenih obveza a ne mislei u mladjahnoj bezbrinosti nikada na opasnosti, ivio lahkoumno iz dana u dan, zaboravljajui sasvijem, da ko otac obitelji za sluaj nesree moram brigu brigovati za moju porodicu. Nijemo i gotovo upropaeno gledao sam u ljubezno lice Huseinage i dosta je vremena trebalo dok sam se snaao da mu odgovorim: Ti si, hadija, zaista plemenit ovjek! Nijedan od moje svojte ne bi se ponio ko ti! Neka Bog nagradi tvoju dobrotu! Primam ponudu tvoju i ja te molim ko brata: Ako umrem, otprati moju enu i djeicu u Zagreb do njezinih roditelja. Tako mi Allaha uiniu tako! Ni jednu rije vie ne izusti Huseinaga, kad je moja supruga opet dola u sobu, da dragom naem gostu ponudi filan kave, pa kad je hadija zapazio, da se ona udi mojem nervoznom nemiru i neraspoloenju, on pome da ivahno i aljivo govori o svaem ne bi li tako pozornost njezinu odvratio od mene te mi dao vremena da se snadjem i umirim. Pa kad se Huseinaga za sat dva oprosti, stisne mi snano desnicu ko nikad prije. Sretno prohujae za mene oni burni dani u godini 1882. i nikad vie ne dodje izmedju Huseinage i mene do razgovora o onoj naoj uredbi. Znao sam i vjerovao, da on preuzetu obvezu smatra obvezatnom za itav ivot svoj. Ima dosta godina, to je umro ovaj moj dobri prijatelj. Ali uspomena na njega ivi u meni jo i danas i ja u ju sauvati znati do posljednjeg izdaha svog. I kad me po gdjekad posjeti njegov mladji brat i njegova dva sina, muevi u najboljem znaenju rijei, ili kad ih ja obidjem u njihovom domu, iz nova se javlja u mojoj dui slika u svoj ljepoti i plementini svojoj estitog rahmeti35 Huseinage. Usred burnih i sudbonosnih dogadjaja nedavnog doba nadjoh ja stranac ovdje u Herceg-Bosni ove dokaze duevne plementine. A danas! bili se danas za mene ili za kojeg mojeg brata iz prekosavskih krajeva nae lijepe domovine u slinim prigodama opet naao jedan Asim efendija Uzuni, jedan Hadi Huseinaga abanovi?

35

Rahmetli - pokojni. (Biljeka K.H.)

170

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

Iz ovog teksta vidimo kako je Kosta Hrmann osjeao i kako je simpatizirao s muslimanima. Usvojio je, boravei godinama u Bosni, ak i mnoge turske rijei. lanak je vjerojatno pisan 1911. godine kada je Hrmann morao napustiti Bosnu kao to su do 1921. morali i mnogi drugi hrvatski intelektualci koji su radili u Bosni, a iz njegovog pisanja nazire se izvjesna alost zbog situacije u kojoj se naao poslije uvoenja ustava u Bosni i Hercegovini kada su poeli estoki nacionalni sukobi i nadmetanja. Kosta Hrmann je u oujku 1912. u Nezavisnosti objavio lanak pod naslovom Promjena posade. Odlazak 16 pjeake pukovnije s Vrkljanom iz Bjelovara u Be. Kosta Hrmann je kao asnik u priuvi doekao ih na Matzleinsporteskom kolodvoru u Beu, zaeljevi im dobrodolicu.36 Balkanski ratovi 1912. uzburkali su itav Balkan. Oivjele su mnoge neugodne uspomene vezane uz sukob s Osmanlijama. No, Kosta Hrmann, iako vie nije u Bosni, ostao je zaljubljen u Bosnu i u Nezavisnosti je objavio lanak pod naslovom Stari nadgrobni natpis.37 U ovom lanku je iznio svoje tadanje spoznaje o bogumilskim spomenicima koji su jo dugo godina bili predmet naune rasprave.38 Hrmannov tekst usprkos jednostavnosti je zanimljiv te ga stoga objavljujemo u cijelosti: U 15. broju bekog tjednika sterr.ungar. Volksblatt od 1. augusta o. g. naoh u podlistku zanimljiv lanak iz pera I. Seitza pod naslovom Vergessene deutsche Dichter, u kojem se uz ostale davno ve zaboravljene njemake pjesnike spominje i Zaharije Lundius (Lund), roen god. 1608. u lesvigu, a umro god. 1667. u Kopenhagenu. Iz njegovog djela: Allerhant artige deutsche Gedichte. Pomata, sampt einer Probe von Hoff- und Scherzreden, tampanog u Lipskom (Lawovu) godina 1636. iznosi g. Seitz ovu pjesmu: Grabschrift. Was du itzunder bist, War ich vorhin auf Erden,
36 37 38

Nezavisnost, 15, 9. III. 1912, 3. Nezavisnost, 51, 2. 23. X. 1912, 1-2. Stari nadgrobni natpis.

Prof. Jaroslav idak napisao je doktorsku disertaciju na tu temu, ali je kasnije odustao od svojih teza u tom radu nakon to je A. Solovjev napisao studiju Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne, u: Godinjak Istoriskog drutva BiH, I, 1949. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

171

Mira Kolar-Dimitrijevi

Was ich anitzo bin, Das wirst du auch bald werden. Den Weg den du itzt gehst, Den bracht ich oftmalo hin, Bald wirst du diesen gehn, Den ich itzt gegangen bin. Sjetih se, da sam potresnu opomenu istog smisla ve itao na natpitima onih starodrevnih nadgrobnih spomenika, to su rasijani irom Bosne i Hercegovine u velikom broju. Dosad se izbrojalo vie od 16000 komada. Oblici su im raznovrsni; na broj imade najvie ploa, onda sarkofaga i tumba, najmanje je zastupan oblik obeliska i stupa. Srazmjerno je malen broj spomenika, na kojima nalazimo natpise ili skulpture. Megju njima ima takovih, koji svojom veliinom upravo zadivljuju, tako da se posmatra pita, kako su ljudske ruke bez dananjih sprava i pomagala ovakove gorostase mogle od jednog iz litice ulomljenog kamena izdjelati i na glavicu brijega ili humke dovui. - Narod nazivlje te nadgrobnike stecima, mramorima, nianima i biljezima; a za groblja, u kojima ih nahodimo po gdje kad u skupinama od 50, 100 i vie komada, veli da su grka ili kaurska39 groblja. Poto se dri, da su te spomenike svojim pokojnicima postavili patareni ili bogumili, sljedbenici one sekte, koja je od XIII. do u XVI. vijek u podruju Bosne i Hercegovine bila u neku ruku narodna, vladajua religija, to se ve udomaila i oznaka bogumilsko groblje. No ja se ipak usteem da sve ove spomenike priraunam bogumilima, poto megju njima imade i takovih, koje po sadraju njihovih natpisa i po uklesanim simbolima, megju kojima se naroito istie znak krsta, nikako nebih mogao pripisati ovoj sekti. Ne u da ovog puta ulazim u razmatranja o postanju i naelima bogumilske vjere te o proirenju i cvatenju njezinom u Bosni i Hercegovini za domaih bana i kraljeva; ovdje u samo istaknuti, da su bogumili listom prigrlili islamsku vjeru iza propasti bosanskog kraljevstva kobne godine 1463., da tako za sebe i svoje potomstvo sauvaju imanje i poloaj, pa da im od kraja estnaestog stoljea ovamo vie nema traga. Dananji predstavnici najodlinijih begovskih i aginskih familija u Bosni ponosnoj i
39

Kaur, turska rije - nevjernik. (Biljeka K.H.)

172

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

krnoj Hercegovini vuku svoju lozu od nekadanjih bogumilskih plemia i velmoa, to svojim novijim radovima pouzdano utvrdjuje na za prouavanje bosanske prolosti vanredno zasluni zemljak, Dr. iro Truhelka, upravitelj bosansko-hercegovakog zemaljskog muzeja.40 Istraivanjima ovog uenjaka sluim se ovdje, gdje elim govoriti o nadgrobnom natpisu, identinom po svojoj sadrini sa citiranom pjesmicom davno ve zaboravljenog njemakog pjesnika Lundiusa.41 Natpis naao se na spomeniku, koji je stajao usred polja nadomak sela Koerina u mostarskom kotaru. Prije trideset i vie godina digoe taj kamen te ga uzidae u duvar dvora tamonjeg katolikog upnika, a doskora e se prenijeti u novo sagraeni muzejski dom u Sarajevu, da se tu sa jo nekih 14 do 16 slinih spomenika zdrui u bai ispred etnografskog paviljona u bogumilsko groblje.42 Natpis usjeen je lijepim slovima bosanice a glasi: + Va ime oca i sina svet(a)go d(u)ha, Amin. Se lei Vig(a)nj Miloevi. Slui banu Stipanu i kralju T(vrt)ku i kralju Dabii i kraljici Grubi i kralju Ostoju. I u to vrijeme doide i svadi se Ostoj(a) kralj s hercegom i z Bosn(o)m i na Ugre poje Ostoj(a).. To vrieme mene Vignja doide konina i legoh na svom plemenitom od Koerinom. I molu Vas nenastupajte na me. Ja sam bio kakovi jeste, Vi ete biti kako jesam ja. O Vignju Miloeviu, njegovom poloaju i drugim ivotnim odnoajima ne daju nam poznata vrela nikakve obavijesti. Pa ipak morao je on biti mu odlian, jer obinom ovjeku ne bi se podigao ovaki, za ono doba skupocjeni spomenik, niti bi se u natpisu isticalo na iroko, da je sluio itavom redu bosanskih vladara. Za ovo miljenje govori i ta okolnost, to poznajemo dosta spomenika, postavljenih drugim historikim linostima onog doba, koji po izradbi svojoj ne podnose isporedjivanje sa nadgrobnikom starca Vignja.
Arheolog i povjesniar iro Truhelka (Osijek, 1865. - Zagreb, 18. IX. 1942). Bio je kustos sarajevskog Zemaljskog muzeja od 1886, a 1903. je imenovan i njegovim direktorom, te se na tom poloaju odrao do kraja Prvoga svjetskog rata. Pisao i o stecima.
41 40

42

Zanimljivo je da Kosta Hrmann ne spominje latinski tekst ove stare misli koju susreemo na rimskim stelama. Ovaj podatak ukazuje da je Kosta Hrmann ovaj lanak napisao ve prije 1888. godine. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

173

Mira Kolar-Dimitrijevi

Ban Stipan, (sliedim ovdje izlaganje Dr. Truhelke) koji se u natpisu na prvom mjestu spominje, nije niko drugi nego ban Stjepan Kotromanovi (umro god. 1353), jer iza njega dolazi neposredno kralj Tvrtko. Svagja, u koju je - kako natpis veli - uao kralj Ostoja s hercegom i z Bosnom, zapoela je godine 1404; taj herceg pak bio je veliki vojvoda bosanski i herceg spljetski glasoviti Hrvoja.43 Svagja je potrajala vie godina, sve dok se krajem prve vladalake epohe kralja Tvrtka II., Ostoja nije doepao prijestolja. Hrvoje je tako pristajao uz ugarskog kralja Sigismunda, ovaj je u godinama 1391. i 1411. vie puta navalio u Bosnu te osvojio mnoge krajeve, tako da kralju Ostoji ostadoe samo gornja Bosna, humska zemlja, Trebinje i Podrinje. Na ova ratovanja odnose se rijei: i na Ugre poje (poe) Ostoja. Na prijanje ratovanje kralja Sigismunda protiv Ostoje ne moe se pomiljati, jer je tada vojvoda Hrvoje bio privrenik Ostojin; za tog ratovanja bijae uostalom Sigismund loe sree. Kad uzmemo u obzir, da je Viganj Miloevi sluio bana Stipana negdje prije smrti njegove, dakle prije god. 1353, i da je pod vodstvom kralja Ostoje godine 1411. ratovao protiv Ugra, to biva jasno, da je u najmanju ruku kroz 58 godina vjerno vojevao pod barjacima svojih vladara. Pred oima ovog starog ratnika odigrae se mnogi vani i sudbonosni dogadjaji bosanske povijesti. On je vidio dosta toga, to je u sebi ve nosilo klicu rastrojstva, iz kojeg se kakovih 50 godina kasnije izrodi propast samostalnosti bosanske, pogibija posljednjeg kralja bosanskog Stjepana Tomaevia godine 1463. pod zidinama kraljevskog grada Jajca, a pred oima ponosnog osvojitelja sultana Mehmeda Fatiha.44 Nije li starca Vignju u posljednim godinama ivota pritisla slutnja, da e vjeite razmirice izmegju bosanskih velikaa, prijesto i krvavi gradjanski ratovi dovabiti u bosansku kraljevinu onog istog neprijatelja, koji je susjednoj dravi Srbiji na Vidov-dan godine 1389. priredio propast na Kosovu polju? Nije li starac Viganj, iz ove tragedije, koja se odigrala za njegovog najboljeg muevnog doba, nasluivao blisku tragediju svoje domovine? Ko e na ta pitanja dati odgovor?.... Moda je Viganj upravo
Hrvoje Vuki Hrvatini, bosanski vojvoda, namjesnik Ladislava Napuljskog u Hrvatskoj (1398), splitski herceg (umro 1416).
44 43

Mehmed II. el Fatih, osmanski sultan 1451-1481.

174

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

pod dojmom ovakovih bolnih slutnja naredio, da mu se u grobni spomenik usjee opomena: da mu nitko ne gazi po grobnom humku (ne nastupajte na me) i bolni usklik; ja sam bio kakovi jeste (vi), vi ete biti kakav jesam ja. Spomenuu jo jedan po smislu i sadraju slini natpis sa lijepo odranog velikog steka kraj mjesta Staro selo nedaleko Jajca. Ondje se veli: Molu bratiju i strine i neviste, pristupite i alite me i nepotirajte me nogama, jer ete biti Vi kakav jesam ja, a ja neu biti kakovi jeste vi. Ovaj Hrmannov lanak ukazuje da je u vrijeme pisanja ovog lanka, dakle oko 1888., bilo mnogo vie steaka nego kasnije, kao i da je Kosta Hrmann preuzimao povijesne rezultate drugih povjesniara, ali je i sam poneto promiljao i zakljuivao, iako je historiografija Bosne i Hercegovine jo bila vrlo mlada. U svakom sluaju ovaj tekst podsjea da je Hrmannu smrt bila stalni pratilac ali i podsjetnik da treba raditi poteno i najbolje to zna, jer smrt je neminovna, a tragovi i spomen se lagano zatru. Ne mogavi zaboraviti Bosnu iako u njoj vie nije ivio, Kosta Hrmann i 1913. objavljuje u Nezavisnost lanak u kojem, povodom obiljeavanja 25 godinjice osnivanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, opisuje brojne zbirke s arheolokim nalazima Glasinca, te pie da je muzej poeo radom u ulici emalua 2. veljae 1888 godine.45 Detaljno se opisuju zbirke novog Zemaljskog muzeja u Sarajevu i navodi da se K. H. jo i sada brine za muzej.46 U Nezavisnosti je objavljen i lanak Koste Hrmanna pod naslovom Prije 30 godina, u kojem se opisuju zasluge dr. Milana Amrua, zagrebakog gradonaelnika za Bosnu, u kojoj je radio kao lijenik i prvi predstojnik Zdravstvenog odsjeka Bosansko-hercegovake vlade, ali se 3. svibnja 1883. zahvalio na toj slubi kako bi mogao preuzeti u Zagrebu gradonaelniku stolicu.47 Kosta Hormann se je oito nadao jo i 1913. da e se vratiti u Bosnu, pogotovo stoga to je bio prijatelj sa Stjepanom Sarkotiem koji je kao mla25 godinjica bosanskog zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nezavisnost, 11, 8. II. 1913, 4. Prije izgradnje nove zgrade muzej je bio smjeten u est soba na II. katu u zgradi Penzinog fonda na Crkvenom trgu kod katedrale.
46 47 45

Nezavisnost, 23, 3. V. 1913, 6.

Prije 30 godina, Nezavisnost, 23, 3. V. 1913, 7. Kosta je prvo objavio taj lanak u sarajevskom listu Bosnische Post pod naslovom Einer der letzten von der alten Garde. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

175

Mira Kolar-Dimitrijevi

di asnik sluio u Bjelovaru u 16 pukovniji i koji se je neprestano uspinjao na ljestvici vojnih i upravnih poslova.48 Meutim sudbina to Hrmannu nije omoguila. Kao priuvni asnik odnosno rezervni porunik, koji dobro pozna vjerske prilike na Balkanu, bio je od Sarkotia reaktiviran, te je tijekom Prvoga svjetskog rata radio na organiziranju uprave u okupiranom Beogradu. Vjerojatno se i na tom poslu potvrdio kao savjestan i korektan inovnik, koji je potovao ljudska prava, ali je kao i svaki lan uprave u okupiranom Beogradu, bio nepoeljan na prostorima monarhistike jugoslavenske drave poslije 1918., te je morao emigrirati u Be gdje je i umro 1921. godine.

A CONTRIBUTION TO THE BIOGRAPHY OF KOSTA HRMANN, ADMINISTRATOR, MUSEUM WORKER, FOLKLORIST AND PUBLICIST IN SARAJEVO FROM 1880 TO 1913 Mira Kolar-Dimitrijevi
Summary

Kosta Hrman from Bjelovar belongs to the last generation Austro-Hungarian officers who were educated in the frontier system for administrative officials. Order and work, as well as obedience were the determinants of this school system but honour and honesty were the heritage of family, and they are to be looked for in his hometown, Bjelovar. Even though he did not have the necessary knowledge for work in culture, history and ethnology, he attempted to emphasise the outstanding cultural values of Bosnia and Herzegovina, and used his position to save as much of this treasure as possible. He also tried to warn the World of the work of many scientific workers in scientific journals and congresses, as well as with the building of the National museum for Bosnia and Herzegovina which began work in 1888. In the wish to broaden his knowledge and discoveries and to intro48

Nezavisnost, 42, 13. IX. 1913, 4.

176

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

PriLog poZnavanju IVOTA KosTe Hrmanna, upravnika, muZeaLca, FoLkLorisTe i pubLicisTe u Sarajevu od 1880. do 1913. godine

duce them to the European public, he regularly reported about the Museums work and the work of scientists, which encompassed a wide range of research and publications. Kosta Hrmann was a man of our language. If, by chance, his place as cultural adlatus was occupied by a foreigner, it would be doubtful as to how much of Bosnia and Herzegovinas treasures would have been researched, recorded and preserved. On the basis of this, I do not give up on my conclusion that the councillor for culture of Bosnia and Herzegovina was a promoter of culture and education, equal to dr. Izidor Krnjavi in the Provincial government in Zagreb until 1896. I think that Kosta Hrmann cannot be ignored in the historiography of Croatia or Bosnia and Herzegovina, and this paper presents how he tried to introduce his hometown to the people of Bosnia and Herzegovina, hinting at the friendship and honesty of people from Bosnia, especially from Sarajevo.

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

177

Wien - FermenT sLavischer KuLTuren


Horst Haselsteiner
Institut fr Osteuropische Geschichte, Be, Austrija

Apstrakt: U radu se naglaava, da je Be zahvaljujui svojoj rezidencijalnoj ulozi u okvirima Habsburke monarhije postao stjecite najupeatljivijih intelektualaca slavenskog porijekla. Razloge za ovu pojavu autor vidi u injenici to je ovaj grad prilivom stanovnitva iz raznih dijelova Carstva, naroito u razdoblju izmeu 18. i 20. stoljea poprimio osobine viejezinog drutva, koje se odlikovalo otvorenou i akulturacijskim ukljuivanjima u svim nivoima drutvenog ivota. Autor zakljuuje kako austrijska, a samim tim i evropska znanost i umjetnost, ne bi doivjele procvat koji je uslijedio da u njemu nisu uestvovali brojni slavenski intelektualci, meu kojima se izdvajaju: Jernej Kopitar, Franz Miklosich, Vatroslav Jagi, Konstantin Jireek i mnogi drugi. Slaveni su iskoristili kulturalnu i znanstvenu raznolikost koju je Be pruao i vlastitim angamanom je obogatili. Kljune rijei: Be, Habsburka monarhija, Slaveni, slavenski intelektualci, znanost, kultura, znanstvene ustanove

ien, die Haupt- und Residenzstadt der Habsburgermonarchie, war eine der entscheidenden Zentren slavischen Lebens und slavischer Geistigkeit. Die multinationale und multikonfessionelle Donaumonarchie bot dafr ein ideales und weitlufiges Einzugsgebiet. Diese einzigartige metropolitane Stellung hat die sterreichische Hauptstadt trotz des Zerfalls der Donaumonarchie, trotz der mehrfachen Brche des vergangenen
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

179

Horst Haselsteiner

20. Jahrhunderts in gewandelter Form bis zur europischen Gegenwart in hohem Mae beibehalten. So konnte vor einigen Jahren ein Vertreter der Wiener Alma Mater Rudolphina, ein Slavist der Universitt Wien, bei seinen Gruworten an einer jubilierenden Universitt in Deutschland den Tatsachen entsprechend formulieren: Ich danke Ihnen dafr, dass Sie die stlichste deutsche Universitt so herzlich begrsst haben. Wir sind wirklich die stlichste deutschprachige Universitt. Unser Rektor heisst Komarek, unser Universittsdirektor Skacel, der Dekan Plaschka, der Prodekan Wytrzens und ich selbst heisse Frantisek Wenzel Mares.1 Auszugehen ist bei den folgenden berlegungen von einem komplexen und umfassenden Kulturbegriff. Der Verfasser darf sich selbst zitieren: Generell gesehen entsteht Kultur auf Grund von Interaktion (...) auf der Grundlage von Kommunikation von Menschen bzw. Menschengruppen. Sie vollzieht sich als kommunikativer Vorgang in der Pluralitt der Produktion, der Prsentation, der Rezeption und des Austausches in unterschiedlichen und im Laufe der Zeit wechselnden Kulturrumen. Diese Kulturrume verdanken ihre Entstehung historischen, ethnischen, sozialen, wirtschaftlichen und konfessionellen Bestimmungsfaktoren. Die Kultur zeigt in der multinationalen und multikonfessionellen Habsburgermonarchie eine doppelte, eine parallel, eine manchmal januskpfige ... Tendenz. Sie neigt einerseits durch ihre bestimmenden Einflussfaktoren zur Vereinheitlichung der vielfltigen lokalen, regionalen und zum Teil auch nationalen Leistungen. Sie fhrt zur Homogenitt und zur Akkulturation im generellen Sinn einer Gesamtkultur des gemeinsamen oder zumindest hnlichen kulturellen Erinnerungsbesitzes. Denn es entspricht dem eigentlichen Wesen der Kultur und ihrem Mitteilungsbedrfnis, geographische, politische und gruppenbezogene (ab der Aufklrung oft sprachlich-nationale) Grenzen zu berschreiten und ber scheinbar vorgegebene Begrenzungen hinauszureichen. Neben den sich etablierenden Nationalkulturen gab es berregionale und supra-nationale Gemeinsamkeiten. Daher kann gerade in der DonaumoKroly Gal, sterreich als Asylland fr Mittel- und Osteuropa. Die doppelte Nhe zum Verlorenen. In: Schweiz und sterreich. Eine Nachbarschaft in Mitteleuropa, ed. Urs Altermatt, Emil Brix (= Buchreihe des Institutes fr den Donauraum und Mitteleuropa 1, Wien/Kln/Weimar 1995), 123-131, S. 124.
1

180

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Wien - FermenT sLavischer KuLTuren

narchie ... nur in einem einseitigen und verkrzten Sinn von reinen Nationalkulturen gesprochen werden. Denn Kultur muss ihrem Wesen nach auf den Austausch, auf Beeinflussung und Befruchtung, auf Wechselseitigkeit, Rezeption und Reziprozitt ausgerichtet sein. Dann erst kann sie ihre eigentliche Funktion erfllen und zum polyphonen und polychronen Erscheinungsbild menschlicher Lebensusserungen werden. Dies bedeutete in der Monarchie ein stndiges Geben und Nehmen, eine Art geistigen Fderalismus, eine kulturelle Nachbarschaft die zur kulturellen Verwandtschaft verfestigt werden konnte.2 Im Zusammenhang mit dem umfassenden Kulturbegriff ist auf die besondere Rolle der Stadt hinzuweisen. Die Stdte sind Kristallisations- und Anziehungspunkt fr die Kulturtrger und Kulturschpfer des engeren wie des weiteren Umlandes. Sie sind Zielpunkte der Zuwanderung aus dem Inund dem Ausland. Dies gilt vornehmlich fr die Hauptstdte als Zentralorte. Dies hat in erster Linie fr Wien als Reichshaupt- und Residenzstadt eines europischen Grossreiches seine Gltigkeit gehabt. In dieser Beziehung ist die Donaumetropole durchaus mit Paris, London, Istanbul, abgeschwcht mit Madrid, St. Petersburg und Berlin vergleichbar. Das bedingte einen weit verstelten und durchaus fruchtbar wirkenden Migrationsprozess, eine anregende geistige Blutauffrischung. Und dies trug zur inspirierenden Heterogenitt und zur Austauschbereitschaft im kulturellen und geistigen Bereich bei. Die Donaumonarchie ist als klassisches binneneuropisches bzw. mitteleuropisches Migrations- bzw. Zuwanderungsland zu bezeichnen. Sie und ihre Hauptstadt wurden damit der vielschichtige geistig-kulturell Schmelztiegel eines wesentlichen Teiles der mitteleuropischen, ja der europischen Geistigkeit. Und die Slaven hatten ihren guten Teil daran. Eine allgemeine Bemerkung ist angebracht. Die Versuchung fr den Verfasser war sehr gross, einige wenige herausragende Persnlichkeiten von slavischen Knstlern, Wissenschaftern und Intellektuellen beispielhaft fr die Rolle Wiens vorzustellen und zu wrdigen. Es wre ein beachtliches, bunHorst Haselsteiner, Die multikulturellen Elemente der Donaumonarchie. In: Schweiz und sterreich. Eine Nachbarschaft in Mitteleuropa, ed. Urs Altermatt, Emil Brix (= Buchreihe des Institutes fr den Donauraum und Mitteleuropa 1, Wien/Kln/Weimar 1995), 53-60, 60. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
2

181

Horst Haselsteiner

tes und eindrucksvolles biographisches Kaleidoskop geworden. Es htte aber auch mit Sicherheit den Rahmen einer Kurzdarstellung gesprengt und einen Quodlibet-Eindruck erweckt. Ein anderer Ansatz verspricht mehr gegliederte bersichtlichkeit: Der Versuch die Hauptursachen fr die herausragende Bedeutung Wiens fr die slavische Kultur im Allgemeinen, fr Kunst, Wissenschaft und Geistiges Leben generell zusammenzufassen. Die Rolle und Bedeutung Wiens als Reichshaupt- und Residenzstadt der Habsburgermonarchie. Zahlreiche begterte Adels- und Magnatenfamilien auch aus den slavisch besiedelten Kronlndern der Donaumonarchie hatten ihre Stadtpalais und Residenzen in der Nhe des Hofes in Wien. Hier sind vor allem die Kronlnder Bhmen-Mhren-Schlesien, Galizien, Steiermark, Krain und Kstenland, in geringerem Ausmass Krnten, Grz, Dalmatien, sowie Kroatien-Slavonien, Sdungarn (i.e. die Vojvodina) als Teile des historischen Knigreiches Ungarn zu erwhnen. Hinzuweisen ist auch auf das slavische Personal ihrer Hofhaltungen bis hin zu den Knstlern und Intellektuellen, die in ihren Wiener Residenzen lebten und ttig waren. Auch dieser Personenkreis war vom kosmopolitischen Flair der Residenzstadt beeinflusst, auch nach ihrer Rckkehr in die Heimatlnder. In einem gesonderten Bereich sind hier die herrscherlichen Leibgarden zu erwhnen. Nicht blo die Ungarische Leibgarde, die eine herausragende Rolle fr die ungarische Literatur der Sptaufklrung, der Spracherneuerung und der Romantik einnahm, ist in den Vordergrund zu rcken, spielte eine herausragende Rolle. Zu verweisen ist auch in diesem Zusammenhang auf die Polnische Garde. Wien war nach dem Zeugnis der auslndischen, meist westeuropischen Reisenden des 18. bis 20. Jahrhunderts eine polyglotte Weltstadt geworden. Auf den Strassen und Gassen, in den Lokalen und in den privaten Haushalten hrte man alle Sprachen der Monarchie. Besonders das Italienische war wie gesondert in den Berichten betont wurde sehr stark vertreten.
182
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Wien - FermenT sLavischer KuLTuren

Italianit und die Aufklrung nach italienischer Facon spielten eine nicht unbetrchtliche Rolle (und dies nicht nur im Bereich der Musik. Die Stadt an der Donau war ein herausragender kommerzieller Mittelpunkt. Banken, grosse Unternehmungen und Firmen, die Getreidebrse, spter die Allgemeine Brse und Handelsagenturen und Faktoreien mit ihrem internationalen (auch slavischen) Personal hatten hier ihren Sitz. Die Hauptstadt war auch administratives und verwaltungstechnisches Zentrum des Reiches, nach 1867 vornehmlich des cisleithanischen Reichsteiles. Die Beamten rekrutierten sich vornehmlich aus der lokalen Bevlkerung; aber der Anteil der aus den Kronlndern zugezogenen Personen mit deren Familien war nicht unerheblich. Unter ihnen befanden sich auch eine erkleckliche Anzahl Slaven, vor allem auch in der Militrverwaltung des Hofkriegsrates und der nachfolgenden militrischen Zentralstellen. Nicht hoch genug eingeschtzt werden knnen die kulturell-knstlerischen Einrichtungen der Residenzstadt. Hofoper und Hoftheater, aber auch alle anderen Schauspielsttten der Stadt spielen eine herausragende nicht bloss literarisch zu begrndende Rolle fr Anregung, Rezeption und Weitergabe knstlerisch-literarischmusikalischer Anregungen. Die Einwohner der Stadt bekamen die zeitgenssischen, die modernen und in die Zukunft weisenden Kunststrmungen der europischen Kultur und die neuesten Werke der europischen Hochkultur vorgesetzt sozusagen auf dem Servierbrett. In erster Linie und vornehmlich fr die Slaven in Europa waren die in Wien beheimateten Hofsammlungen prgend und bedeutungsvoll. Gerade fr die Slaven war die Hofbibliothek eine Fundgrube. Insbesondere unter ihrem aus dem slovenischen Bereich stammenden Leiter, dem Kustos Bartolomej Jernej Kopitar.
183

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Horst Haselsteiner

Er war Sprachwissenschaftler, Anreger, Mentor, der Ratgeber in den scientiae slavicae, vor allem im Bereich der Literatur, der Sprachwissenschaften und der Slavenkunde. Ohne Kopitar kein Vuk Stefanovic-Karadzic, keine versuchte gemeinsame Schriftsprache der Serben und Kroaten, keine weiteren Sprachforschungen im Bereich der Slovenistik, keine Wiener Slavistik, keine gesamteuropische gelehrte Korrespondenz. Neben der Bibliothek sind aber auch die Archive und sonstigen Sammlungen in der Hauptstadt zu erwhnen bis hin zu den Schritt fr Schritt eingerichteten Museen im letzten Drittel des 19. Jahrhunderts, Die Donaustadt war auch ohne Zweifel ein bedeutender Mittelpunkt der europischen Musikkultur. Die Wiener Klassik mit Mozart, Haydn, van Beethoven, spter dann Lanner, die Familie Strau, Zierer, sodann Brahms und Bruckner und die Goldene und Silberne ra der Operette und schliesslich die Zwlftonmusik und deren Auswirkungen auf das gesamte zwanzigste Jahrhundert prgten die europische, ja die weltweite Musikkultur. Auch hier war ein Geben und ein Nehmen, die aus dem Wesen der Musik wie selbstverstndlich erfliessenden Wechselwirkung bis zu Motiven der vielfltigen Volksmusik eine vorgegebene Konsequenz. hnliches galt auch fr die Malerei und die Baukunst. Der Bogen spannte sich ber Sptbarock, Rokoko, Klassik, Biedermaier, eklektischen Historismus, Sezession, Jugendstil, Wiener Werksttte bis zu den modernen Strmungen des 20. Jahrhunderts. Auch in dieser Hinsicht waren zahlreiche slavische Knstler als Anreger und als Bereicherte an diesem Austauschprozess schpferisch mitbeteiligt. Die Akademie fr Bildende Knste in Wien bot eine vielfrequentierte Anlaufstelle, die von Knstlern aus allen Kronlndern und weit darber hinaus aus dem nheren und weiteren Ausland besucht wurde, darunter in nicht geringer Zahl von Slaven.

184

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Wien - FermenT sLavischer KuLTuren

Im akademischen Bereich der Ausbildung sind die Universitt Wien, die anderen Hochschulen und Akademien sowie die Kaiserliche Akademie der Wissenschaften in den Vordergrund zu rcken. Die Hohen Schulen in Wien genossen zu Recht ausgezeichnete wissenschaftliche Reputation, nicht nur die weltberhmte Wiener Medizinische Schule. Nicht zuletzt die Lehramtsausbildung bot fr die junge slavische Intelligenz Chance und Mglichkeit des sozialen, beruflichen Aufstiegs. Zugleich war eine sprbare Verbesserung in der schulischen Ausbildung der nachfolgenden Generationen zu registrieren. Auch der wissenschaftliche Nachwuchs wurde auf eine breitere Basis gestellt. Nicht wenige Slaven spielten in der Folgezeit im Spitzenorchester der europischen Wissenschaften hervorragend mit. Und dies galt fr alle Wissenschaftszweige, nicht nur fr die dafr prdestinierte Slavistik und die Osteuropische Geschichte. Und gerade in den beiden letztgenannten Bereichen spielte Wien eine herausragende Rolle. Abgesttzt und getragen von grossen Gelehrten wie Miklosich, Jagic, Trubeckoj, Jirecek (die slavische Namensliste knnte man noch fortsetzen) stiegen die Wiener Slavistik (neben der bemerkenswerten Entwicklung auch an der Karl-Franzens Universitt in Graz sowie der Prager Karlsuniversitt) zu einer der fhrenden europischen Zentren der studia slavica auf. Es war auch gewiss kein Zufall, dass der erste Prsident der 1847 gegrndeten Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften der groe Gelehrte, Slave und Polyhistor Franz von Miklosich gewesen ist. Und hier und in diesem Zusammenhang ist noch ein besonderer Bosnienbezug anzubringen. In den letzten Jahrzehnten waren es einige prominente Postdoktoranden, die Wien und hier insbesondere mein eigenes Institut fr Osteuropische Geschichte (frher Institut fr Osteuropische Geschichte und Sdosteuropaforschung) in der Liebiggasse 5 fr lngere Zeit im Rahmen ihrer Forschungsaufenthalte besucht haben. Die verewigten Ilijas Hadzibegovic, Rasim Hurem und vor allem Dzevad Juzbasic sind hier ganz besonders hervorzuheben. Sie alle waren in der Zeit ihres ausgedehnten Wienaufenthaltes regelmige Frequentanten des Privatissimums von o. Univ. Prof. Dr. Dr. h. c. Richard Georg Plaschka und besuchten auch das anschlieende und unausweichliche Postkolloqium ein wahrhaft polyglottes Symposion im wahrsten Sinne des Wortes.
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

185

Horst Haselsteiner

Auf die Bedeutung der slavischen Diaspora in Wien, auf ihre Vereine, auf ihre Kirchengemeinden, auf ihre literarischen Prnumerationsttigkeit und ihr sonstiges Mzenatentum ist gesondert hinzuweisen. Sie entfalteten ein reges und ein buntes gesellschaftliches Leben und untersttzte vor allem die in Wien studierende eigene, die konationale Jugend. Diese entfaltete in Lesevereinen und studentischen Zirkeln ein spezifisches studentisches Leben und war vor allem fr die geistigen, kulturellen und knstlerischen Anregungen in der Residenzstadt uerst empfnglich. Nicht zuletzt ist auf die erfolgreiche Ttigkeit von einigen Verlagen und Druckereien hinzuweisen, die zur Produktion und zur Verbreitung slavischen Schrifttums ganz Wesentliches beigetragen haben. In diesem Zusammenhang ist vor allem die Druckerei der Mechitaristen mit ihrem breiten Letternangebot zu erwhnen. Legitim erscheint zum Abschluss die Frage, was denn das Besondere an der Chance war, die Wien, die die Monarchie fr ihre Bewohner in geistigkultureller Hinsicht geboten hat, Mglichkeiten, von denen die Slaven auch Gebrauch gemacht haben. Einige Punkte werden hier wohl zusammenfassend anzufhren sein:

Die Polyzentralitt mit ihrem Austausch, ihrer Symbiose, ihrer Wechselseitigkeit, ihrer Metamorphose bernommener kultureller und geistiger Inhalte, aber auch in ihrem Wettbewerb zwischen Zentrum
186
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Die in Folge der inneren Mobilitt, der Binnenwanderung und der Immigration auftretenden Einflsse in ihrer wechselseitigen Vernetzung, Verzahnung und Vermischung.

Die Phnomene der Vielfalt, der originellen und inventisen Pluralitt sind hier zu nennen. All jene Elemente, die man ganz allgemein (und heutzutage oft missverstanden und bewusst fehlinterpretiert) als Multikulturalitt bezeichnet. Sie sind auf die sprachliche, nationale, konfessionelle, regionale und kulturelle Vielschichtigkeit zurckzufhren und kamen in Wien besonders zur Geltung.

Wien - FermenT sLavischer KuLTuren

und Umland, Zentrum und Peripherie und Zentrum zu anderen Zentren. Bei Wien sind hier Prag und Budapest, aber auch die anderen Zentralorte der Kronlnder zu erwhnen. Wichtig ist die Rezeptionsoffenheit: Es war durch die erlebte und bewusst zur Kenntnis genommene Nachbarschaft (was in Hochzeiten der nationalen Spannungen nicht der Fall war!) die Neigung wahrscheinlich strker ausgeprgt, dem anderen zuzuhren, ihn zu verstehen und Einiges von ihm zu bernehmen.

Zu dieser Tendenz der strker ausgeprgten Reziprozitt und bernahmebereitschaft trug gewiss der manchmal unterschtzte persnliche Verkehr, die dichte Interaktion bedeutender Persnlichkeiten unterschiedlicher Herkunft und Profession bei. Dies wirkte sich vor allem in der intimen Nhe der Residenzstadt aus und schuf eine besonders inspirierende Atmosphre. Das Wechselspiel und die da und dort auftretende gesunde Konkurrenz zwischen der Gesamtkultur der Monarchie und deren Erinnerungsbesitz und den nationalen kulturellen und geistigen Ambitionen und Eigentumsansprchen der verschiedenen Nationalkulturen. Sie konnten sich mit Augenmass praktiziert durchaus befruchtend und beflgelnd auswirken. hnliches ist von den Interdependenzen der hnlichkeiten und Widersprchen zu konstatieren.

Dies macht zu einem Teil das Weite Land der Habsburgermonarchie und ihrer Residenzstadt Wien aus. Jener Monarchie und ihrer Metropole, auf die Robert Musil in seinem Mann ohne Eigenschaften abzielte, wenn er schrieb: Ja, es war, trotz vielem, was dagegen spricht, Kakanien vielleicht doch ein Land fr Genies; und wahrscheinlich ist es daran zugrunde gegangen.3

William M. Johnston, sterreichische Kultur- und Geistesgeschichte. Gesellschaft und Ideen im Donauraum 1848.-1938. (Wien/Kln/Weimar 2006) S. 401. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

187

Horst Haselsteiner

Ohne den bedeutenden slavischen Beitrag wre die sterreichische, wre die mitteleuropische Wissenschaft und Kunst nicht in jener Blte zustandegekommen, die ihr ihren Rang in der gesamteuropischen gelehrten, literarischen und schngeistigen Landschaft schlielich zugewachsen ist. Und auch Wien wre anders. Und die Slaven? Sie waren neben Italienern, Magyaren, Rumnen, Niederlndern (recte Wallonen und Flamen) ein unverzichtbarer Teil im geistigen Blumenarrangement Mitteleuropas, ja des gesamteuropischen Geisteskontinentes gewesen und haben damit Betrchtliches zur anregenden Vielfalt beigetragen. Dies alles ist dem polyglotten Ambiente, der inspirierenden Atmosphre und der bereichernden Vielfalt der Donaumetropole und ihrem Standortvorteil als Weltstadt zu verdanken gewesen. Die Slaven haben diese Mglichkeiten gentzt und zu dieser kulturellen und wissenschaftlichen Vielfltigkeit des Gebens und des Nehmens Wesentliches beigetragen.

Anmerkungen und weiterfhrende Literatur:


1) Kroly Gal, sterreich als Asylland fr Mittel- und Osteuropa. Die doppelte Nhe zum Verlorenen. In: Schweiz und sterreich. Eine Nachbarschaft in Mitteleuropa, ed. Urs Altermatt, Emil Brix (= Buchreihe des Institutes fr den Donauraum und Mitteleuropa 1, Wien/Kln/Weimar 1995) 123-131, S. 124. 2) Horst Haselsteiner, Die multikulturellen Elemente der Donaumonarchie. In: Schweiz und sterreich. Eine Nachbarschaft in Mitteleuropa, ed. Urs Altermatt, Emil Brix (= Buchreihe des Institutes fr den Donauraum und Mitteleuropa 1, Wien/Kln/Weimar 1995) 53-60, 60. 3) William M. Johnston, sterreichische Kultur- und Geistesgeschichte. Gesellschaft und Ideen im Donauraum 1848-1938 (Wien/Kln/Weimar 2006) S. 401.

Ergnzende Literatur:
Timothy Garton Ash, Ein Jahrhundert wird abgewhlt. Aus den Zentren Mitteleuropas 1980.-1990. (Mnchen 1990). Ernst Bruckmller, Nation sterreich. Sozialhistorische Aspekte ihrer Entwicklung (Wien 1984). Erhard Busek, Emil Brix, Projekt Mitteleuropa (Wien 1986).

188

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

Wien - FermenT sLavischer KuLTuren

Jacques Droz, LEurope Centrale. Evolution historique de lide de Mitteleuropa (Paris 1960). Victor Karady, Wolfgang Mitter, Bildungswesen und Sozialstruktur in Mitteleuropa im 19. und 20. Jahrhundert (= Studien und Dokumentationen zur vergleichenden Bildungsforschung 24, Kln/Wien 1990). Gyrgy Konrd, Mitteleuropa? (Wien 1989). Jacques Le Rider, Mitteleuropa. Auf den Spuren eines Begriffs (Wien 1994). Walter Leitsch, Manfred Stoy, Das Seminar fr osteuropische Geschichte der Universitt Wien 1907-1948 (= Wiener Archiv fr Geschichte des Slawentums und Osteuropas 11, Wien/Kln/Graz 1983). Wegenetzeuropischen Geistes. Wissenschaftszentren zwischen Mittel- und Sdosteuropa vom Ende des 18. Jahrhunderts bis zum Ersten Weltkrieg, ed. Richard Georg Plaschka, Karlheinz Mack (= Schriftenreihe des sterreichischen Ost- und Sdosteuropa-Instituts, Wien 1983).

VIENNA A Ferment of slavic Cultures Horst Haselsteiner


Summary

This paper emphasises that Vienna, according to its residential role within the Habsburg monarchy, became a meeting point of most prominent intellectuals of Slavic descent. The author seeks the reasons for this in the fact that this city acquired the properties of a multilingual society due to the influx of population from various parts of the Empire, especially in the period between the 18th and 20th century. This society was marked by an openness and acculturation on all levels of social life. The author concludes that Austrian, and with it European science and art would not have experienced a revival which ensued if it was not for the influence of many Slavic intellectuals, amongst which the following stand out: Jernej Kopitar, Franz Miklosich, Vatroslav Jagi, Konstantin Jireek and many others. Slavs used the cultural and scientific variety which Vienna offered and they enriched it with their own input.
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

189

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA


Devad Juzbai
Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Autor je iznio podatke o imenovanju Safvet-bega Baagia za lana saborskog Predsjednitva, te nastojao na osnovu fragmentarnih podataka pratiti njegov rad u Saboru. Kljune rijei: Safvet-beg Baagi, Isidor Benko, Istvan Burian, Leon Bilinski, erif Arnautovi, Oskar Potiorek, Sabor, obrazovanje radne veine, agrarno pitanje, kolstvo.

rojni pisci tretirali su u svojim radovima djelatnost Safvet-bega Baagia kao knjievnika, naunog radnika, politiara i publiciste. On je bio predmet interesovanja istoriara, knjievnih istoriara, orijentalista, sociologa, politikologa, novinara i drugih pisaca. Nedavno su se pojavile tri monografije koje tretiraju Baagia i njegovo djelo. Knjiga koju je 2006. objavio Muhidin Danko posveena je intelektualnoj povijesti i kritikoj valorizaciji ideoloke upotrebe Safvet-bega Baagia. Meutim, kako je to sam autor naglasio, ona ne predstavlja cjelovitu studiju o Baagiu.1 Intelektualnu i
1

Muhidin Danko, Dr. Safvet-beg Baagi Redepai (Mirza Safet: vitez pera i mejdana). SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

191

Devad Juzbai

nacionalnu politiku djelatnost Safvet-bega Baagia hronoloki je najiscrpnije obradio Philippe Gelez u svojoj disertaciji na francuskom jeziku, odbranjenoj u Parizu na Sorboni 2006. godini, a publikovanoj u Ateni 2010. godine. Ova opsena monografija nastala je na osnovu istraivanja kako veoma brojne literature i tampe, tako i arhivskih dokumenata u arhivima u Sarajevu, Mostaru, Zagrebu i Beogradu.2 Iste 2010. godine, kada i Gelezova monografija izala je iz tampe i knjiga Lejle Gazi, koja je takoe doraena njena doktorska disertacija odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2004. godine, posveena naunom i strunom djelu dr. Safvet-bega Baagia, sa teitem na njegovim radovima vezanim za stvaralatvo domaih ljudi na orijentalnim jezicima.3 Bez namjere da se uputamo u analizu i valorizaciju ovih i drugih brojnih studioznih radova o Baagiu, ovdje emo se ograniiti da samo iznesemo nekoliko podataka o tome kako je Baagi postao lan saborskog Predsjednitva i nekim njegovim sporadinim aktivnostima u poslovima Bosanskohercegovakog sabora. Smru Ali-bega Firdusa 30. juna 1910. godine otvoreno je pitanje njegovog nasljednika u Predsjednitvu Sabora, u kome su bili predstavnici triju glavnih konfesija koji su se rotirali na mjestu predsjednika. Ugledni zemljoposjednik Ali-beg Firdus je na samrti obnaao dunost predsjednika Sabora i bio prva linost Muslimanske narodne organizacije. Nakon izbora za Sabor u maju 1910. godine Muslimanska narodna organizacija izala je kao apsolutni pobjednik obuhvatajui sve muslimanske lanove Sabora. Od izabranih dvadeset etiri muslimana u Sabor, etrnaestorica su bili veleposjednici, od kojih su trojica bili ujedno i trgovci, a jedan uz to i poduzetnik. Trojica su bili posjednici, a sedmorica intelektualci. Nasuprot tome kod pravoslavnih i katolika inteligencija je imala izrazitu prevagu. Od ukupno sedamdeset dva poslanika Sabora, etrdesetpetorica su pripadali duhovnoj i svjetovnoj inteligenciji.4 IzIntelektualna povijest i ideologijska upotreba djela, Sarajevo 2006. Philippe Gelez, Safvet-beg Baagi (1870-1934) Aux racines intelectualles de la pensee nationale chez les musulmans de Bosnie-Herzegovine, Athenes 2010.
3 4 2

Lejla Gazi, Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia, izd. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2010.

Vidi Devad Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi u Bosanskohercegovakom saboru i jeziko pitanje (1910-1914), ANUBiH, Sarajevo, 1999, 43-45, napomena 12.

192

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

borni rezultati potvrdili su oekivanja, jer je poraz Muslimanske samostalne stranke bio potpun, mada je ona promijenila ime i odrekla se prohrvatske orijentacije. Nakon izbora Egzekutivni odbor Muslimanske narodne organizacije predao je 14. juna 1910. vostvo stranke muslimanskim lanovima Sabora koji su postali novi Egzekutivni odbor organizacije. Oni su objavili proglas u kome su zatraili podrku i pozvali sve Muslimane da se okupe oko stranakog programa. Nagovijestili su reorganizaciju stranke i provoenje izbora za miletske odbore.5 Meutim, od otvaranja Sabora 15. juna 1910. stranaki ivot Muslimana, kao i pravoslavnih Srba i katolika Hrvata bie koncentrisan u saborskim klubovima i usmjeren na odnose u Saboru i politiku prema Vladi. Osim na povremenim, naknadnim, parcijalnim izborima stranake pristae bie u najveoj mjeri pasivni posmatrai djelovanja poslanikih klubova. Prilikom otvaranja Sabora zemaljski poglavar general Vareanin proitao je vladarev ukaz kojim se za predsjednika prve saborske sesije imenuje Ali-beg Firdus, koji je bio na samrtnikoj postelji, a za potpredsjednike Vojislav ola i Nikola Mandi. Potpredsjednik ola vrio je predsjedniku dunost. Sabor je bio provincijsko predstavnitvo Bosne i Hercegovine kao posebnog upravnog podruja Monarhije sa vrlo ogranienim pravom saodluivanja u nizu taksativno u Ustavu navedenih zemaljskih poslova (paragraf 42), koji se bez njega nisu mogli regulisati. Meutim, da bi zakoni koje je Sabor usvojio mogli stupiti na snagu potrebna je bila saglasnost vlada Austrije i Ugarske i sankcija vladara. Svi ostali poslovi koji nisu ulazili u nadlenost austrijskog i ugarskog parlamenta, ostali su u iskljuivoj nadlenosti vladara. Zemaljska vlada, koja je neposredno upravljala zemljom bila je u stvari organ Zajednikog ministarstva finansija, kojem je bila potinjena i odgovorna za svoje cjelokupno zvanino poslovanje (Paragraf 1. Ustava). Bosanskohercegovaki sabor je imao posla ne samo sa njemu neodgovornom, nego i sa nekompetentnom vladom, jer su sve vanije odluke donoene u Ministarstvu.6 Funkcija Zemaljskog savjeta o
5 6

Musavat br. 52, Sarajevo 15. 6. 1910.

Vidi Karl Lamp, Die Rechtsnatur der Verfassung von Bosnien und der Herzegovina von 17 Februar 1910, u: Archiv des ffentlichen Rechts, Tbingen, 1911, Bd. 27, Heft 2, 288-337; O Bh. ustavu vidi i Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 46-55; Mustafa Imamovi, Zemaljski tatut u ustavnoj historiji Bosne i Hercegovine, u: Historijska traganja, 7, Sarajevo, 1911, 11-40. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

193

Devad Juzbai

pitanjima koja su bila izvan nadlenosti Sabora nije praktino imala nikakav znaaj, iako se radilo o fundamentalnim pitanjima o ivotnim interesima za zemlju. Po otvaranju Sabora sporazumno je izabran Zemaljski savjet od devet lanova, u koji su, kao i u druge saborske odbore, uli etvorica pravoslavaca, tri muslimana i dva katolika.7 Smru Ali-bega Firdusa Muslimanski saborski klub izgubio je svoga vou, pa je Zemaljska vlada gotovo etiri mjeseca ekala da Zajednikom ministru finansija, a ovaj vladaru predloi njegovu zamjenu u Predsjednitvu Sabora. Zemaljska vlada je oekivala da se najprije lini odnosi u Muslimanskom saborskom klubu razjasne. Ona je najprije eljela ovo pitanje povjerljivo raspraviti sa predstavnicima Muslimanskog saborskog kluba, ali je prethodno htjela da se rijei pitanje novog predsjednika muslimanske stranke. To je uslijedilo, nakon dueg nastojanja Muslimana da se saglase oko izbora novog predsjednika Muslimanskog saborskog kluba i stranke.8 Meutim, Muslimanski saborski klub nije mogao, bilo direktno ili indirektno, izraziti Zemaljskoj vladi svoje elje u pogledu zaposjedanja Muslimanima pripadajueg mjesta u Predsjednitvu sabora. Zato je vlada prethodno analizirajui stanje u Muslimanskom saborskom klubu predloila dr. Safvet-bega Baagia kao kandidata za to mjesto.9 Ovo se desilo tek u drugoj polovini oktobra 1910. godine. Stvarni voa Muslimanske narodne organizacije bio je tada po vladinoj ocjeni direktor vakufa erif Arnautovi, ali on nije mogao biti predloen za lana Predsjednitva sabora zbog svoje politike prolosti. Rije je o opozicionoj djelatnosti Arnautovia protiv reima, zbog ega je bio i osuivan. Vlada u datom momentu nije jo mogla oznaiti erifa Arnautovia ni kao dovoljno lojalnog za tu dunost. Takoer ona je eljela izbjei da na taj poloaj predloi virilnog lana Sabora, jer je erif Arnautovi to bio kao direktor vakufa. Oekivala je da bi njegovo imenovanje na taj poloaj izazvalo estok
7 8 9

Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878 do 1914, Sarajevo, 1976, 229, napomena 48.

Zemaljska vlada (ZV) Zajedniko ministarstvo finansija (ZMF), 9. 7. 1910. Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Zajedniko ministarstvo finansija (ZMF), Pr-BH 1051/1910. Benko ZMF, 20. 10. 1910. ABH ZMF Pr BH 1660/1910.

194

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

otpor kranskih poslanika.10 Prema zabiljeci barona Karla Pitnera, vladinog odjelnog predstojnika iz kraja 1912. godine, stoji da je erif Arnautovi jo prilikom kandidovanja za Sabor vodio brigu da u Sabor dou osobe koje su duhovno potpuno inferiorne i od njega ovisne. Tako je po Pitneru stvorena akciono i radno nesposobna saborska stranka, koja se dijelom sastojala ak i od analfabeta.11 Pri tome je Pitner pod analfabetama podrazumijevao one lanove Sabora koji su se sluili samo arapskim pismom u saobraaju na narodnom jeziku. Takoer i Dervi-beg Miralem negativno je ocijenjen od Zemaljske vlade kao eventualni kandidat za Predsjednitvo sabora. Miralem je, po ocjeni Vlade, veinom glasova poslanika izabran kao kandidat iz nude za predsjednika Muslimanskog saborskog kluba i stranke. Meutim, Vlada je smatrala da se on ubrzo poslije izbora, zbog svojih vie nego osrednjih duhovnih kvaliteta, pokazao potpuno nesposobnim da vodi stranku, te da je razoarao ak i one muslimanske poslanike koji su sjeajui se njegove ranije politike uloge polagali nadu u njegovo stranako vodstvo. Dervi-beg Miralem, koji nije mogao nedostatak bilo kakvog kolovanja nadoknaditi pristojnou u politikom ivotu, uzaludno je vie puta pokuavao za vrijeme ljetnog zasjedanja Sabora 1910. i na septembarskim naknadnim izborima preuzeti u svoje ruke stvarno vostvo Muslimana i emancipirati se od uticaja i vostva erifa Arnautovia, kao stvarne glave Muslimanskog saborskog kluba. Svaki takav pokuaj zavrio se fijaskom i pokazao politiku inferiornost Dervi-bega Miralema. Osim slabosti Miralemove politike pozicije, on nije mogao doi u obzir za imenovanje u Predsjednitvo sabora, jer po ocjeni Vlade, nije raspolagao ni najmanjom mjerom duhovnih i obrazovnih kvaliteta i sposobnosti za zakonito rukovoenje poslovima Sabora.12 Zemaljska vlada dola je do zakljuka da se jedino saborski poslanik dr. Safvet-beg Baagi moe oznaiti kao kvalifikovani kandidat iz kruga muslimanskih poslanika za mjesto lana Predsjednitva sabora. Baagi, koji je u to
10 11

Ibidem.

12

Hamdija Kapidi, Ispisi iz bekih arhiva o predistoriji Prvog svjetskog rata. Memoar sekcionefa barona Pitnera o Bosni 20. 12. 1912., u: Glasnik arhiva i Drutva arhivista (ADA), X-XII, Sarajevo, 1970-71, 525. Kao napomena 9. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

195

Devad Juzbai

doba imao 40 godina, poticao je iz reda prvih plemikih porodica zemlje. Sam je bio zemljoposjednik, zavrio je studij filozofije na Univerzitetu u Beu, predavao je u zemaljskoj slubi est godina arapski jezik na gimnaziji u Sarajevu, a promoviran je i za doktora filozofije. Navedeno je da se bavio istraivanjem staroarapske literature i da je kao beleterist omiljen u junoslavenskim knjievnim krugovima. Po svojim obrazovnim kvalitetima Baagi je oznaen kao intelektualno visokostojei muslimanski poslanik, koji bi potpuno odgovarao kako u socijalnom tako i intelektualnom pogledu zahtjevima lana Predsjednitva sabora. Istaknuto je da je Baagi bio osniva muslimanskog kulturnog drutva Gajret i njegov predsjednik, dok nije bio potisnut od strane egzekutivaca, tj. pripadnika Muslimanske narodne organizacije, te da je bio protukandidat erifu Arnautoviu pri izboru za direktora vakufa. U tom izboru on je izgubio dobivi 10 glasova, a erif Arnautovi 16.13 Baagi je prvobitno pripadao u izborima totalno poraenoj Muslimanskoj samostalnoj stranci. Meutim, on nije samo od strane ove partije kandidovan za Sabor u Mostaru i Tuzli,14 nego i od njemu politiki protivne Muslimanske narodne organizacije u etrnaestom izbornom kotaru u II kuriji stanovnika gradova u Banja Luci.15 Ovo je nailo na otpor na hercegovakoj okrunoj skuptini Muslimanske narodne organizacije, odrane 4. maja u Mostaru. Tu je zakljueno da se mogu kandidovati samo oni pojedinci koji pristaju na program Muslimanske narodne organizacije. Baagi se 5. maja izjasnio da ne pripada ni jednoj stranci i da e primiti kandidaturu kao vanstranaka linost. Nekolicina skuptinara sa ovim se sloila, dok je veina bila protiv, jer nije prihvatio stranaki program.16 U Banja Luci Baagi je dobio mandat na izborima protiv svog nekadanjeg stranakog druga Hamdi-bega Dinia, zahvaljujui podrci egzekutivaca. Ova podrka je bila priznanje njegovom socijalnom poloaju i ugledu.17

13 14 15 16 17

Ibidem. Muslimanska sloga, br. 25, Sarajevo 3. 5. 1910. Kao napomena 9. Musavat, br. 37, Sarajevo 7. 5. 1910. Kao napomena 9.

196

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

Nakon konstituisanja Sabora dr. Safvet-beg Baagi nije pripadao Muslimanskom saborskom klubu, nego je bio samostalni poslanik i kao takav izabran je u Zemaljski savjet i agrarni odbor s obzirom na svoje duhovne kvalitete. U toku daljeg rada Baagi je stupio u Muslimanski saborski klub, ali je u stranakim pitanjima zauzeo rezervisano dranje izbjegavajui konflikte sa Arnautoviem i njegovim pristalicama. Takvim dranjem je uvrstio svoj poloaj, dajui vie puta stranci svoje mirno promiljene sudove. Ocjenjujui njegov partijsko-politiki poloaj povoljnim, Zemaljska vlada uz to navodi da je dr. Safvet-beg Baagi po svom porijeklu i literarnim uspjesima, a prije svega po svojim mirnim promiljenim manirima, potovan u katolikim i pravoslavnim poslanikim klubovima. Na kraju Vlada posebno istie da je njen kandidat Baagi u svim prilikama stalno pokazivao bezuslovnu lojalnost koja ima vrste korijene u njegovim modernim pogledima na kulturu. Iz navedenih razloga Zemaljska vlada je predloila Zajednikom ministarstvu finansija dr. Baagia za predsjednika tekueg zasjedanja Sabora i zamolila da Ministarstvo izdejstvuje vladarovu odluku o njegovom imenovanju.18 Ove argumente upotrijebio je Zajedniki ministar finansija Burian u svom prijedlogu vladaru, koji je dr. Safvet-bega Baagia imenovao za predsjednika tekueg zasjedanja Sabora.19 Ovo je bilo u skladu sa stavom Adalberta Schecka, efa pravosudnog odjela Zemaljske vlade datom u memorandumu prijestolonasljedniku Franzu Ferdinandu u oktobru 1909. godine, da muslimanski lan Predsjednitva sabora mora biti pripadnik ugledne stare begovske porodice.20 Sabor je po svom otvaranju 15. juna 1910. uputio otru kritiku politici ranije apsolutistike uprave i izrazio tenju da se revidiraju ogranienja nametnuta Ustavom. Postavljajui mnoge zahtjeve Sabor je istovremeno pokazao i spremnost da sarauje sa Vladom, te uz manje izmjene votirao i budet za 1910. godinu. Poslanici su po pravilu istupali protiv politike uprave, pa i samog budeta, ali su na kraju za njega glasali, izuzev nekoliko poslanika razliitih politikih klubova. Glasali su za budet uz ogradu da to rade u interesu zemlje, zbog potrebe da se to prije uspostavi zakonito stanje, a ne da to
18 19 20

Ibidem Vidi Ph. Gelez, Safvet-beg Baagi (1880-1934), 456-458.

Hamdija Kapidi, Dva priloga novijoj istoriji Bosne i Hercegovine, u: Glasnik ADA, II, Sarajevo, 1962, 324-325. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

197

Devad Juzbai

smatraju izrazom povjerenja Vladi. Fleksibilno i paljivo dranje Vlade prema Saboru, kojoj je posebno bilo stalo da se ozakoni napola potroeni budet za 1910. godinu, prualo je izvjesne nade u pogledu ispunjenja odreenih elja Sabora izraenih u njegovim rezolucijama. Poetak saborskog rada odvijao se i u privremeno poboljanoj klimi u meunarodnim odnosima, poslije okonanja aneksione krize i zavretka austro-srpskog carinskog rata. Meutim, sloga meu nacionalno-politikim grupacijama u Saboru, a posebno saradnja izmeu Srpskog saborskog kluba i poslanika Hrvatske narodne zajednice, uskoro je ustupila mjesto stranakim sukobima i nacionalistikim trvenjima. U sredite bosanskohercegovake politike dolo je agrarno pitanje i odnos pojedinih politikih stranaka prema vladinom zakonskom prijedlogu o dodjeli zajmova za otkup kmetovskih selita na fakultativnoj osnovi. Jo u doba ljetnog zasjedanja Sabora voeni su pregovori izmeu Srpskog saborskog kluba i Hrvatske narodne zajednice, koji su formalno okonani potpisivanjem preliminarnog ugovora 12. i 13. septembra 1910. godine. U njemu su se potpisnici izjasnili za obligatni otkup kmetova, kako su to i isticali u svojim stavovima, kao i za naelo potpunog narodnog jedinstva Srba i Hrvata. Na pribliavanje srpskih i hrvatskih politiara i zaotravanje odnosa izmeu muslimanskih i srpskih poslanika uticao je i seljaki pokret, trajk u Bosanskoj krajini i Posavini u ljeto i jesen 1910. godine. Predstojea rasprava o agraru doprinijela je daljem pribliavanju Muslimanskog saborskog kluba i Vlade.21 Odgovorni austrougarski faktori u Bosni i Hercegovini sumnjali su u iskrenost srpske i hrvatske politike prema kmetovima, s obzirom na carevo runo pismo od 3. marta 1910. godine. Obligatni otkup ne bi se mogao provesti jer takav zakon ne bi bio sankcionisan. To je bio samo politiki manevar da se dio srpskih i hrvatskih poslanika iskupe pred svojim biraima. Kada bi naredne godine Vlada podnijela isti zakonski prijedlog, oni bi glasali za njega kao jedino mogue rjeenje, po ocjeni generala Auffenberga, komandanta 15. korpusa.22 Meutim, srpsko-hrvatski politiki pakt nije mogao biti perfektuiran, jer ga veina u Hrvatskom saborskom klubu nije prihvatila. Uzroci lee u
21 22

D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 67-68.

Auffenberg: Memoire ber die politische Situation nach Schluss der ersten Sabor-Session Sarajevo, August 1910, Haus-Hof- und Staatsarchiv, Wien (HHStA), Nachlass Franz Ferdinand K. 18.

198

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

neprevazienim suprotnostima, koje su zbog dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine, proizlazile iz razliitih nacionalnih i politikih aspiracija kao i interpretacije pojma narodnog jedinstva i nacionalne oznake za jezik. Uz to je od bitnog znaaja bila okolnost da vostvo Hrvatske narodne zajednice nije bilo spremno ui u koaliciju koja bi imala opozicioni karakter.23 Poslije propalih pregovora sa Hrvatima vostvo Srpskog saborskog kluba ponovo se obratilo Muslimanima, sa kojima je jo na poetku rada Sabora, prije izbijanja kmetovskih pokreta, imalo izvjesne bezuspjene kontakte u vezi sa rjeavanjem agrarnog pitanja. Srbi su u pregovorima prihvatili princip fakultativnog otkupa kmetovskih selita, ali su istovremeno traili da se pojaa stabilnost kmetovskog posjeda i bitno ogranie prava zemljoposjednika, formuliui to u posebnom nacrtu zakona (lex Stojanovi). Muslimansko politiko vostvo, meu kojima je bio i dr. Safvet-beg Baagi, odbilo je ovaj prijedlog i bez osjeanja za realnost zahtijevalo je preduzimanje mjera za obezbjeenje prava zemljoposjednika i znatno proirenje njihovih ovlaenja (lex Halilbai). Postavljeni agrarni zahtjevi bili su u skladu sa onima koje su lanovi Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije postavljali 1908. godine u pregovorima sa Zemaljskom vladom. Vodei tajne pregovore sa Srbima muslimansko vostvo, u kome su dominirali interesi zemljoposjednika, u isto doba je kontaktiralo i sa Hrvatima. Vostvo Hrvatske narodne zajednice, napustivi princip obaveznog otkupa kmetova, koji, inae, i nije bio u njihovom programu, orijentisalo se na saradnju sa Vladom i muslimanskim predstavnicima u namjeri da na taj nain postigne odreene nacionalno-politike ciljeve. S druge strane, cilj Srpskog saborskog kluba je bio da se osujeti stvaranje hrvatsko-muslimanske koalicije i izbjegne situacija u kojoj bi se Srbi u Saboru nali u manjini. Meutim, ministar Burian i Zemaljska vlada odbili su da pristanu na lex Stojanovi iz politikih obzira prema muslimanskim veleposjednicima, ostajui pri svom nacrtu agrarnog zakona, kao privremenom srednjem rjeenju. Agrarna konferencija Zemaljske vlade zauzela je poetkom marta 1911. decidirano stanovite da je lex Stojanovi krajnje jednostran i neprihvatljiv, kako za zemljoposjednike, tako i za upravu, uz istovremenu konstataciju da bi za zemljoposjednike obligatni otkup bio povoljniji od usvajanja
23

Vidi Mirjana Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini 1878-1914, u: Historijski zbornik, XIX-XX, 1966-67, Zagreb, 1968, 41-45. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

199

Devad Juzbai

pomenutog nacrta zakona.24 To je omoguilo stvaranje hrvatsko-muslimanske vladine koalicije, koja se u dokumentima spominje poetkom januara 1911. godine. Koalicija se javlja nastupajui pomirljivo u krizi kada je Zemaljska vlada pomiljala prvi put na rasputanje Sabora, u pauzi zasjedanja poetkom januara 1911. Prvi puta koalicija je javno nastupila u plenumu Sabora prilikom rasprave o potanskoj tedionici, koja je odrana od 24. januara do 1. februara 1911. godine. U doba krize dr. Safvet-beg Baagi i dr. Nikola Mandi obeali su, kao lanovi Predsjednitva sabora, funkcionerima Zemaljske vlade da e provladina hrvatsko-muslimanska koalicija u nastavku saborskog zasjedanja usvojiti budet za 1911. godinu. Dok u budetskom odboru ne bude pripremljen prijedlog budeta, Sabor je trebalo da, uz neke nebitne prijedloge poslanika, usvoji Zakon o obaveznom pohaanju osnovnih kola.25 Pod predsjednitvom dr. Safvet-bega Baagia u Saboru se od 4. februara 1911. raspravljalo, a 18. februara glasalo o Zakonu o obaveznoj nastavi. Prvobitni naslov koji je predloila Zemaljska vlada bio je Nacrt zakona, kojim se ureuje kolski polazak u osnovnim kolama. Ovaj naslov izmijenio je Prosvjetni odbor Sabora na svojim sjednicama u novembru 1910. godine. Glavni cilj zakona bio je uvoenje relativno obavezne nastave u mjestima gdje su postojale osnovne kole. Tada je u Bosni i Hercegovini, po rijeima barona Karla Pitnera, bilo 339 osnovnih kola, u kojima je bilo mjesta za 37.800 djece, a te kole pohaalo je 23.500 djece. Trebalo je da 14.300 djece nae mjesto u kolskim klupama. Prema navodima izvjestioca Steve Kalueria skoro sva Evropa, osim Rusije, Turske i Bosne uvela je obaveznu osnovnu nastavu.26 Posebno su muslimani bili zaostali u prosvjeti vie nego drugi, jer je, po hafizu Ahmet ef. Mehmedbaiu, kolu pohaalo oko 5.000 muslimanske
24 25

D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 70-72.

Devad Juzbai, Bosanskohercegovaki sabor i osnivanje Potanske tedionice, u: Politika i privreda u Bosni i Hercegovini u doba Austrougarske uprave, ANUBiH, Sarajevo, 2002, 361-370.
26

Na stotinu stanovnika u pojedinim dravama dolazio je tada broj djece koja idu u osnovnu koli u procentima: u Njemakoj 18%, u Austriji 15%, Ugarskoj 14%, te u Rumuniji, Portugaliji, Srbiji i Evropskoj Rusiji 4%, a u Bosni i Hercegovini nepunih 3%. Stenografski izvjetaji o sjednicama i prilozima bosanskohercegovakog sabora (BHS), godina 1910/11, I zasjedanje, svezak 3, Sarajevo, 1911, sjednica 56, 865-872. U citiranim izvjetajima Muslimani se mjestimino piu malim, a mjestimino velikim slovom.

200

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

djece, tj. niti jedna sedmina od ukupnog broja djece ostalih konfesija, ili 2% od sve za kolu sposobne djece. Za to je on optuivao upravu i njenu politiku. Muslimani su imali nepovjerenje prema javnim kolama, jer su se bojali da e im se djeca odgajati u protivislamskom duhu. U kolu su, po Mehmedbaiu, uvoene knjige koje vrijeaju muslimanska vjerska osjeanja, a u mjestima gdje su iskljuivo naseljeni Muslimani nije bilo kola.27 Muslimanski lanovi Prosvjetnog odbora, radei po nalogu i zahtjevima Muslimanskog saborskog kluba, unijeli su u zakon odredbu da muslimanska djeca koja pohaaju mekteb-iptidaije mogu odgoditi pohaanje obavezne nastave, koja je propisana sa navrenom sedmom godinom, do navrene devete godine. Za onu muslimansku djecu koja pohaaju sibjan-mektebe, poetak obavezne nastave odgaa se do navrene osme godine. Ovo je proizalo iz odredbe paragrafa 162 Statuta o muslimanskoj vjerskoj autonomiji koji je prihvatila uprava. Po ovom paragrafu drava ne smije primiti u osnovnu kolu ni jedno muslimansko dijete koje nije zavrilo mekteb, odnosno prethodno poloilo ispit iz vjeronauke pred vjerouiteljem. Odredba je naila na otru kritiku u vjersko-prosvjetnoj anketi organizovanoj od reisa krajem 1910. i poetkom 1911. godine. U njoj su sudjelovali najistaknutiji predstavnici uleme, kao i ugledniji predstavnici politikog i prosvjetnog ivota Muslimana. Pojedini lanovi ankete isticali su da navedeni lan Statuta ima zlokobne posljedice za Muslimane i predlagali njegovu drugaiju stilizaciju.28 Mada je i sam hafiz Mehmedbai imao rezerve u pogledu sibjan-mekteba, ovo je uneseno u zakon uz obrazloenje da se ne bi krio autonomni Statut i stvorio presedan. 29 Najotriji kritiar ove odredbe i zakona bio je dr. Hamdija Karamehmedovi. U asu kad je sibjan-mektebe muslimanski element poeo da naputa i da ide u moderne osnovne kole, a od uprave trai reformu vjeronauke u osnovnoj koli, osnivaju se mektebi-iptidaije koji jo vie, po njemu, bacaju muslimanski element u propast i uzrokuju da muslimanska djeca tri godine kasnije dolaze u osnovnu kolu. On je bio tvrdo uvjeren da e Muslimani od zakona imati vrlo malo koristi, jer zakon hoe da sankcionie konzervativ27 28 29

Ibidem 872-876.

Vidi Nusret ehi, Autonomni pokret muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980, 373-374. BHS, god. 1910/11, I zasj., sv. 3, sjednice 56 i 57, 877-878, 918-919. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

201

Devad Juzbai

nost muslimanskog elementa.30 Meutim, na posljednjoj sjednici Prosvjetnog odbora, odbor je zajedno sa Zemaljskom vladom izaao u susret Muslimanskom saborskom klubu usvojivi njihove razloge da se odustane i od prisilnog upisivanja muslimanske enske djece u kolu, pa je to uinjeno i u zakonu. Ovaj zakon primljen je u Saboru veinom glasova, uz snano protivljenje dr. Hamdije Karamehmedovia. Pri tome predsjedavajui dr. Safvet-beg Baagi, za vrijeme itave rasprave, nije nita rekao.31 U daljem toku rada Sabora dr. Hamdija Karamehmedovi istupio je iz Muslimanskog saborskog kluba i djelovao samostalno. Konfrontacija izmeu predstavnika saborske hrvatsko-muslimanske veine i Srpskog saborskog kluba nastavila se poetkom februara 1911. godine, trajui due oko utvrivanja radnog programa Sabora. Predviajui burne scene, predsjednik Sabora Baagi smatrao je da Srbi ele razbiti hrvatsko-muslimanski blok jer je bio uvjeren da e Srbi radije izazvati rasputanje sabora nego dopustiti postojee stanje u stranakim odnosima.32 Meutim, nastojanja srpskih poslanika da se razbije hrvatsko-muslimanska koalicija nisu uspjela. Na kraju su hrvatski i muslimanski poslanici donijeli 30. marta 1911. zakljuak da e glasati za vladin prijedlog budeta i fakultativni otkup kmetova, ne povezujui to sa pretresanjem od Hrvata predloenog jezikog zakona. Tada su i srpski poslanici nagovijestili da ni oni nee pruiti ozbiljniji otpor vladinom prijedlogu o fakultativnom otkupu kmetova i povukli su lex Stojanovi.33 Stvaranje hrvatsko-muslimanske koalicije, a zatim 31. marta 1911. potpisivanjem formalnog hrvatsko-muslimanskog politikog pakta dovelo je do istupa Dervi-bega Miralema i estorice poslanika iz Muslimanskog saborskog kluba. Oni e obrazovati posebnu uticajnu politiku grupu nastavljajui saradnju sa Srbima. Nakon ujedinjenja Muslimanske narodne organizacije i Muslimanske samostalne stranke u augustu 1911, te stvaranjem Ujedinjene muslimanske organizacije, grupa Dervi-bega Miralema e se konstituisati krajem 1911. kao odbor Muslimanske narodne organizacije,
30 31 32

BHS, god. 1910/11, I zasj, sv. 3, sjednica 56, 876-879. BHS, god. 1910/11, I. zasj, sv.3, sjed.57 i 58, 924-925, 934-939, 968.

33

Benko - ZMF, telegrami od 31. 1. i 5. 2. 1911, ABH, ZMF, PrBH, 133, 154, 161, 162/1911; D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 76 i d. D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 85-91.

202

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

istiui privrenost starom programu organizacije. U ovoj grupi, koja je bila izraziti reprezentant muslimanskih veleposjednika, samo su se pojedinci nacionalno deklarisali kao Srbi (dr. Murat Sari), dok su se drugi, iako srbofilski raspoloeni, distancirali ne samo od hrvatske nego i od srpske nacionalne ideologije. Hrvatsko-muslimanski formalni pakt o politikoj saradnji sadravao je odredbe da Muslimani stoje na stanovitu autonomije Bosne i Hercegovine u kakvom god dravno-pravnom sklopu Habsburke monarhije. To je znailo da oni ne bi bili ni protiv njenog trijalistikog preureenja u smislu hrvatskih dravno-pravnih tenji. Muslimanski poslanici su se obavezali da e u Saboru glasati za nacrt jezikog zakona koji su podnijeli Hrvati, u kome se zvanini jezik oznaava kao hrvatski ili srpski jezik. Najvanija protivusluga muslimanima od hrvatskih poslanika bila je obaveza da e oni glasati za vladinu osnovu o davanju zajmova za dobrovoljno otkupljivanje kmetova sa preinakama agrarnog odbora. Pakt je sadravao i odredbe o meusobnoj saradnji na svim podrujima, a naroito pitanjima prosvjete i kulture.34 Pakt je podgrijao nerealne nade u pogledu kroatiziranja Muslimana. Meutim, izvjesni taktiki potezi muslimanskog vostva, u kome su se nali kroatofilski lanovi kao to je bio dr. Safvet-beg Baagi, nisu mogli znaiti opredjeljenje za hrvatsku nacionalnu ideologiju. Takoe, ni njihova saradnja sa srpskim politiarima u predaneksionom periodu nije dovela do stvaranja politikog saveza koji bi imao srpsko nacionalno obiljeje, mada je to bio cilj srpske politike. Nakon to je 1. aprila 1911. usvojen budet za tekuu godinu glasovima hrvatskih i muslimanskih poslanika dolo je na dnevni red sabora agrarno pitanje. Predloeni zakon je usvojila veina koju su sainjavali pripadnici hrvatsko-muslimanske koalicije, muslimanski disidenti i jedna grupa srpskih lanova Sabora, sa virilistom Gligorijem Jeftanoviem na elu. Na to su, pored ostalog, uticale i poruke iz Beograda da se koliko toliko ublai konfrontacija sa predstavnicima Muslimana i umanji efekat hrvatsko-muslimanskog pakta.35
34 35

Vidi Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Sarajevo, 1974, 207-208; Ph. Gelez, Safvet-beg Baagi (1880-1934), 466-473.

Vidi F. Reinhl, Grosserbische Umtriebe vor und nach Ausbruch des ersten Weltkriege, Der Fall Jeftanovi ola Gavrila, Wien, 1944, 134-136, 167; M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranji polituiki razvitak Bosne i Hercegovine, 244-245; ore Miki, Aktivnost Vojislava SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

203

Devad Juzbai

U toku 1911. godine dolo je u Bosni i Hercegovini do odreenih promjena na unutranjo-politikoj sceni. Glasanje za agrarni zakon dijela srpskih poslanika, uglavnom predstavnika srpske arije, znaio je uvod u raspad Srpskog saborskog kluba, a time i Srpske narodne organizacije. Srbi su tada, i pored krupnih meusobnih razlika, ipak slijedili jednu opu politiku liniju. Ono to je poelo iz taktikih razloga, da jedna grupa srpskih poslanika podri vladin prijedlog, postae docnije pravilo. To e u 1912. godini izazvati definitivnu podjelu srpskih poslanika na provladinu grupu oko Srpske rijei i opozicionu grupu oko lista Narod. Time e se obiljeiti i kraj Srpskog saborskog kluba.36 Inae, jo je poetkom 1911. godine nekoliko disidenata iz Srpskog saborskog kluba oformilo ekstremnu grupu srpske saborske politike pod vostvom Petra Koia. Oni su u prvoj polovini godine odravali veze sa Klubom, ali je od sredine 1911. agrarno pitanje postalo najvaniji predmet meusobnih spoticanja. Koi je raskinuo sa Srpskim saborskim klubom i na poetku jesenje saborske sesije 1911. godine formirao posebni saborski klub Otadbina. Ostajui na platformi programa Srpske narodne organizacije iz 1910. godine, ije je najznaajnije opredjeljenje bilo autonomija Bosne i Hercegovine sa atributima ustavne i parlamentarne drave i obligatni otkup kmetova kao jedino ispravno rjeenje agrarnog pitanja. I dok se u toku 1911. godine odvijao proces politike diferencijacije u redovima muslimanskih i srpskih poslanika, na hrvatskoj strani kretanja su se odvijala u pravcu politike integracije Hrvatske narodne zajednice i Hrvatske katolike udruge. Poetkom 1911. godine dolazi do prestanka sukoba ovih dvaju organizacija, na to je uticala pomirbena akcija papskog izaslanika Pierra Bastiena. I prije nego su u dugotrajnim pregovorima odstranjene prepreke za njihovu fuziju u junu 1912. godine, jo su se od jeseni 1911. godine poslanici Zajednice i Udruge ujedinili u jednom saborskom klubu Klubu hrvatskih lanova Sabora. Na ovo je uticalo konstituisanje svepravake organizacije za sve hrvatske zemlje i Bosnu i Hercegovinu. Meutim, time su samo bile
ole 1910., u: Historijski zbornik, 5, Banja Luka, 1984, 203-212. O diskusiji u Saboru vidi: Edin Radui, Agrarno pitanje u Bosanskohercegovakom saboru 1910-1914, u: Prilozi, Institut za istoriju, 34, Sarajevo, 2005, 128-146. Karl Kaser, Die serbischen politischen Gruppen, Organizationen und Parteien, und ihre Programme in Bosnien und der Herzegowina, 1903 -1914, Graz, 1980, Phil. Diss. (Manuscript), 138 i d.
36

204

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

potisnute u stranu, ali ne i prevladane, razlike izmeu hrvatske graanskoliberalne i nacionalno-klerikalne politike. Hrvatsko-muslimanski pakt i provladina politika Muslimanskog saborskog kluba otvorili su mogunost za ujedinjenje Muslimanske narodne organizacije i Muslimanske samostalne (ranije napredne) stranke, koje se nije moglo ostvariti prije saborskih izbora u proljee 1910. godine. Tome je doprinijelo slabljenje pozicija Muslimanske narodne organizacije na naknadnim saborskim izborima krajem 1910. i u proljee 1911. godine, kao i izdvajanje Dervi-bega Miralema iz Muslimanskog saborskog kluba. Tenja za ujedinjenjem pojavila se u obje stranke. Ademaga Mei sa svojim pristaama u Muslimanskoj samostalnoj stranci izjanjavao se za slogu, dok je manjinska grupa Kulovi Hrasnica bila protiv fuzije. Hrasnica je priznavao da izmeu dvije stranke nema naelnih razlika, ali zbog netrpeljivosti prema erifu Arnautoviu bio je protiv ujedinjenja. Nakon ujedinjenja grupa Kulovi Hrasnica nastavila je bez veeg uticaja egzistirati pod imenom Muslimanske samostalne stranke. U programu Ujedinjene muslimanske organizacije, a naroito u posebnoj deklaraciji nove stranke, jo vie je naglaeno njeno autonomistiko stanovite. Posebno je istaknuto da njen program iskljuuje kako dualistiku tako i trijalistiku orijentaciju koja podrazumijeva pripadanje Bosne i Hercegovine kao upanije Ugarskoj, odnosno Hrvatskoj. Ovaj stav izazvao je razoarenje hrvatskih politiara koji su podravali fuziju muslimanskih stranaka. Ovo razoarenje bilo je tim vee to su program nove stranke potpisali i najugledniji hrvatofili Safvet-beg Baagi i Ademaga Mei,37 mada nije znailo da su se ovi potpisnici i stvarno odrekli svoje prohrvatske orijentacije. Sa hrvatske strane se ipak raunalo da e se raspoloenje Muslimana za nekoliko godina temeljito izmijeniti i usmjeriti u smislu hrvatskih nacionalnih aspiracija.38 Po odlasku Dervi-bega Miralema, za predsjednika kluba Muslimanske saborske stranke izabran je Rifat-beg Sulejmanpai. U Sabor su potom uli i lanovi ranije Muslimanske samostalne stranke (A. Mei, H. Dini, . Salihbegovi) nakon to su kao kandidati Ujedinjene muslimanske organizacije dobili mandate na dopunskim izborima. Meutim, saborski klub nove
M. Gross, Hrvatska politika u BiH, 40-50; M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak BiH, 247-248.
38 37

Hrvatski dnevnik br. 203, 11. 9. 1911. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

205

Devad Juzbai

stranke nije bio politiki i akciono koherentan. Savremenici su ga ocjenjivali kao drutvo u kome ni jedna linost nije imala potreban autoritet da preuzme vostvo. Ipak, erif Arnautovi, koji nije bio naroito uvaavan i koga je dio Kluba sa rezervom prihvatao, bio je i dalje u njemu najuticajnija linost. Prema zapisu biveg gradonaelnika Sarajeva dr. Vladimira Niea, sredinom 1912. godine, u Bosni i Hercegovini su djelovale etiri muslimanske grupe. To su grupa Kulovi Hrasnica, grupa Dervi-bega Miralema, grupa erifa Arnautovia i grupa Ademage Meia. Po njegovoj ocjeni izmeu ovih grupa nisu postojale objektivne programske razlike nego su glavnu ulogu igrale bolesne ambicije, borba za presti i astoljublje.39 Dr. Safvet-beg Baagi, koji je predsjedavao prvom zasjedanju Sabora zavrenom 12. aprila 1911. godine, vodio je sjednice prilagoavajui se okolnostima i provodei politiku Zemaljske vlade i Muslimanskog saborskog kluba. U odreenim prilikama prihvatao je izrazito zaostale stavove, koji su doli do izraaja u raspravama o obaveznom kolovanju i izuzeu muslimanske enske djece od obaveze pohaanja osnovne kole. O agrarnom pitanju imao je isto stanovite kao i ostali muslimanski poslanici to je bilo u skladu i sa njegovim socijalnim porijeklom.40 U naredna dva zasjedanja Baagi je bio potpredsjednik, da bi u zadnjem etvrtom zasjedanju, koje je otpoelo 29. decembra 1913. godine, a zavrilo se nakon Sarajevskog atentata, bio ponovo predsjednik Sabora. U toku drugog zasjedanja Sabora, koje je otpoelo 2. oktobra 1911. godine, Sabor je krajem godine i poetkom 1912. godine na direktan i indirektan nain uslovljavao usvajanje vladinog investicionog programa, u kome se na prvom mjestu nalazila izgradnja novih normalnotranih eljeznica. One su
Promemoria des gew. Vicebrgermeister dr. Nie, ABH, Priv. Reg. 441/1912; D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 96-97.
40 39

U svom kratkom radu o Baagiu kao politiaru, Halid auevi ispravno navodi da se Baagi pritisnut kompromisima nije distancirao od stava Muslimanskog saborskog kluba o izuzeu muslimanske enske djece od obavezne kolske nastave i kritikuje ovaj postupak Baagia. On kritiku protee i na stanovite Baagia o agrarnom pitanju. Meutim, auevi pogreno navodi da su muslimanski poslanici odluno odbili zakonski prijedlog o obligativnom otkupu kmetovskih selita, jer takvog prijedloga Vlade nije ni bilo. Halid auevi, Baagi kao politiar, Zbornik radova naunog skupa Safvet-beg Baagi Bonjaka intelektualna strategija, Zenica 1994, 38.

206

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

za austrougarsku politiku imale veliki znaaj kako za konsolidaciju posjeda anektirane zemlje, tako i u vanjsko-politikom pogledu. Aktualiziran je bio od Zemaljskog savjeta i Predsjednitva sabora niz finansijskih, privrednih, politikih i dravno-pravnih pitanja koja su podnoena ministru Burianu, a docnije i Bilinskom. Situacija se razvijala tako da je ne samo srpska opozicija, nego i cijeli Sabor doao poetkom marta 1912. godine u otvoreni sukob sa vladom. Nosioci vlasti e se u nekoliko navrata baviti milju da se Sabor raspusti i raspiu novi izbori, iz kojih bi proiziao, novi, posluniji sabor. To osobito vrijedi za period 1912/1913. godine, koji izuzev kratkotrajne aktivnosti Sabora zadnjih mjeseci 1912. godine, karakterie politika opstrukcija. Da bi osigurala realizaciju investicionog programa, Vlada je nastojala da se u Saboru formira makar i heterogena radna veina, sastavljena od sve tri nacionalno-konfesionalne grupe. To joj je polo za rukom tek u sporazumu ministra Bilinskog sa Hrvatskim i Muslimanskim klubom i grupom Dervibega Miralema krajem septembra 1912. godine. Tome se 10. oktobra 1912. u internom saborskom paktu prikljuila radnoj veini i srpska grupa oko lista Srpska rije. U redovima srpske antireimske opozicije, kojoj su se od jeseni 1912. godine prikljuila i trojica hrvatskih disidenata (V. Jelavi, Dj. Damonja i L. abraji), bila je, naroito poslije izbijanja Balkanskog rata, prisutna tendencija da se u Bosni i Hercegovini osujeti redovna saborska djelatnost, kako bi politiki sistem zasnovan na Zemaljskom ustavu pretrpio slom.41 Sa Balkanskim ratom produbio se jaz izmeu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini. Dolo je do pojaanja muslimansko-srpskih antagonizama i jo veeg pribliavanja Muslimana vlastima. Bosanski muslimani iseljeni u vilajet Skoplje, Solun i Bitolj, kao i u Novopazarski sandak, vraaju se dijelom u Bosnu, a dijelom se sa ostalim muslimanima iseljavaju u druge krajeve Turske. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloeni u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog poloaja pod vlau balkanskih kranskih drava. Povratnici u Bosnu naseljavani su na erarnom
O pregovorima vidi Todor Kruevac, Sarajevo pod austro-ugarskom upravom 1878-1918, Sarajevo, 1960, 367-372; Hamdija Kapidi, Previranja u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini 1912., u: Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (lanci i rasprave), Sarajevo, 1968, 117-119; posebno K. Kaser, Die serbischen politischen Gruppen..., 145-148; Martha M. upi-Amrein, Die Opposition gegen die sterreichisch-ungarische Herrschaft in Bosnien-Herzegowina, Bern-Frankfurt am Main - New York Paris, 1986, 284-293, 297, 313. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
41

207

Devad Juzbai

zemljitu uz finansijsku podrku vlasti i pomagani su od muslimanskog stanovnitva. Muslimanski prvaci Safvet-beg Baagi i Rifat-beg Sulejmanagi pokrenuli su sredinom novembra 1912. godine pitanje da se erarno zemljite dodjeljuje po konfesionalnom kljuu i u tom smislu su namjeravali podnijeti rezoluciju Saboru, koji je nakon duge pauze otpoeo tree zasjedanje 22. oktobra 1912. godine. Meutim, tome se suprotstavio Zemaljski poglavar general Oskar Potiorek. On je smatrao da bi to zaotrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguilo rad Sabora, koji je trebalo da usvoji zakon o izgradnji novih eljeznikih pruga od privrednog i vojnostratekog interesa za Monarhiju. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaotravalo politike odnose u zemlji. Odluno protiv bio je srpski list Narod, dok se Srpska rije ograivala od takvog pisanja, zaloivi se i poslije sloma Osmanskog carstva za dobre odnose i saradnju sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini.42 Podnoenjem prijedloga zakona da se narodni jezik, oznaen kao srpskohrvatski po prethodnom sporazumu stranaka, ozvanii kao jedini slubeni jezik sudstva, te i drugih prijedloga zakona, kao npr. o izgradnji osnovnih kola s ciljem da se pobolja stanje u prosvjeti, Vlada je nastojala stvoriti povoljniju klimu za druge svoje prijedloge.43 Nakon to je poslije dugotrajnih pregovora i izmjena 8. novembra 1912. godine na zajednikoj ministarskoj konferenciji konano usvojen bosanskohercegovaki eljezniki program, obaveza vladine radne veine je bila njegovo usvajanje u Saboru. Meutim, kada je Sabor 30. novembra 1912. trebalo da izglasa zakon o izgradnji novih normalnotranih eljeznikih pruga, Predsjednitvo sabora se iznenada odluilo da na dnevni red stavi problem slubene upotrebe jezika u Bosni i Hercegovini. Tek pod estokim pritiskom zemaljskog poglavara Oskara Potioreka, Predsjednitvo sabora i stranke vladine radne koalicije su popustili, pa je uz zaglunu buku dijela srpske opozicije en block usvojen Zakon o gradnji eljeznica. Nakon to je postalo jasno da bez prethodnog rjeenja jezikog pitanja u eljenom smislu Sabor nee izglasati budet za 1913. godinu, prekinuto je 18. decembra 1912.
42

43

Tomislav Kraljai, Povratak muslimanskih iseljenika iz Bosne i Hercegovine u toku Prvog balkanskog rata, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1990, 157-160; Milorad Ekmei, Uticaj balkanskih ratova 1912-1913. na drutvo u Bosni i Hercegovini, u: Marksistika misao, 4, Beograd 1985, 140. Vidi M. upi-Amrein, Die Opposition, 324-325.

208

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

godine zasjedanje Sabora. Tek nakon godinu dana Sabor e biti ponovo sazvan u izmijenjenim politikim okolnostima na svoje posljednje etvrto zasjedanje.44 U doba kada Sabor nije radio odvijala su se intenzivna politika previranja. Skadarska kriza i kratkotrajne izuzetne mjere od 3. do 10. maja 1913. godine, praene zabranom srpskih i socijaldemokratskih drutava, ostavile su duboke negativne tragove. Neposredna konfrontacija sa Srbijom bila je odloena, ali se Monarhija sistematski spremala za budui rat. Tek poslije relativnog smirivanja u mjesecu junu, otpoeli su kontakti i pripreme za pokretanje Sabora u jesen 1913. godine, ije je tree zasjedanje u doba Skadarske krize 6. maja 1913. bilo formalno zakljueno. Meutim, pregovori o stvaranju nove radne veine prekinuti su u drugoj polovini septembra 1913. godine. Tada je iznenadno grupa oko Srpske rijei, koja je taktizirala izmeu pristajanja i nepristajanja vladinoj koaliciji, poloila mandate, bojei se kompromitacije u oima srpske opozicije. Formiranje nove vladine koalicije bilo je odgoeno do sklapanja sporazuma izmeu Muslimanskog i Hrvatskog saborskog kluba sa novom grupom srpskog graanstva, koja se nije ustruavala da otvoreno sarauje sa vladom. Osnova programa Nove stranke na elu sa dr. Danilom Dimoviem i dr. Milanom Jojkiem bilo je, uz niz zahtjeva, u prvom redu agrarno pitanje. Stranka se naelno deklarisala za obligatni otkup kmetova, ali je kao neposredan zahtjev istakla da drava umjesto kmetova preuzme plaanje obaveza za zajmove za otkup kmetovskih selita, koje su iznosile 4,50%. Uprava je postigla sa Dimoviem kompromis po kome bi kamate u cijelosti pale na teret zemaljskih finansija, im to prilike dopuste. Do tog neizvjesnog trenutka, kamate je trebalo da se bar do 1. januara 1915. godine reduciraju na polovinu. Sabor e za pokrie ovih trokova odobriti poveanje toarine i novi porez na vozne karte. Ovo je bilo utvreno uz pretpostavku da poslanici sve tri konfesije usvoje rezoluciju kojom bi zatraili da se unaprijed navedenom smislu novelira agrarni zakon iz 1911. godine. Meutim, realizacija ovog sporazuma potpisanog u Beu 8. novembra 1913. godine naila je na estok otpor zemljoposjednika meu muslimanskim poslanicima koji su strahovali od obligatnog otkupa. Dogaaji na Balkanu izbacili su agrarno pitanje ponovo u centar politike panje. S ciljem neutralizacije naraslog uticaja Srbije u Bosni i Hercegovini, ministar Bilinski je u svom internom reformnom planu
44

D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 128-134. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

209

Devad Juzbai

za Bosnu i Hercegovinu isticao obligatno rjeenje agrarnog pitanja, a isti stav imao je i zemaljski poglavar Potiorek. Izmeu njih dvojice postojale su razlike u pogledu kada bi agrarno pitanje trebalo rijeiti.45 Predsjednik Muslimanskog saborskog kluba Rifat-beg Sulejmanpai jo je u drugoj polovini oktobra 1913. zauzeo stav, da nije dobro da se zbog deset Srba, koji bi uli u Vladinu veinu, barka u agrar. Takoe i Muslimanski saborski klub imao je negativan stav, nakon to su Hrvati pristali da prihvate zahtjev Vlade. Tek poslije line intervencije zemaljskog poglavara u Muslimanskom klubu dolo je do preokreta. To je omoguilo da se 31. oktobra 1913. Muslimanski i Hrvatski saborski klub i grupa Dervi-bega Miralema potpisima svojih pripadnika obaveu da e po otvaranju Sabora izglasati rezoluciju o agraru. Raunali su da e Dimovieva grupa pretrpjeti totalni poraz na izborima, pa bi se tako s dnevnog reda skinuli njeni agrarni zahtjevi. Meutim, grupa istaknutih begova i aga uputila je 8. novembra 1913. godine zahtjev svojim poslanicima ispred Muslimana grada i kotara Banja Luke da povuku svoje potpise da e glasati za rezoluciju o agraru. Zaprijeeno im je uskraivanjem povjerenja. To je uticalo na odluku muslimanskih opunomoenika da ne potpisuju sporazum sa ministrom dok ne dobiju saglasnost skuptine biraa u Banjoj Luci. Skup banjalukih zemljoposjednika bio je odluno protiv olakanja otkupa kmetova, vjerujui da to vodi obligatnom otkupu, i pozvao je muslimanske poslanike u Saboru da ustraju na njihovom stanovitu, pa ak ako bi bilo nuno da zbog toga stupe u opoziciju protiv Vlade.46 Nastojei da slomi begovsku opoziciju, koju su sainjavali, kako lanovi Ujedinjene muslimanske organizacije, tako i grupa Dervi-bega Miralema, zemaljski poglavar je 12. novembra 1913. godine u razgovoru sa dr. Nikolom Mandiem i dr. Safvet-begom Baagiem ukazao da je neophodno izmijeniti zakon o otkupu kmetova, s obzirom da e agrarno pitanje biti radikalno rijeeno na teritorijama koje su dole pod vlast Srbije i Crne Gore. Naglasio je da
O stavovima Bilinskog i Potioreka prema sprovoenju obligatornog otkupa kmetova, njihovoj bosanskoj i balkanskoj politici vidi: Devad Juzbai, Aneksija i stavovi austrougarskih krugova prema upravljanju Bosnom i Hercegovinom, u: Politika i privreda u Bosni i Hercegovini, 310-318; Isti, Nacionalno-politiki odnosi, 161 i d.; up. Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini, Zagreb 2003, 142. i dr.
46 45

D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 178-181.

210

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

se Monarhija ne moe izloiti prigovorima da ostaje iza susjeda, te da s tom neizmjenjivom injenicom moraju raunati nai muslimanski veleposjednici. Obraajui se Baagiu, Potiorek je Muslimane stavio pred alternativu: ili pri rjeavanju ovog pitanja saraivati sa Vladom u savezu sa Hrvatima, ili oponirati. U prvom sluaju Muslimani bi mogli potpuno ouvati svoje interese, u protivnom Hrvati bi zbog svojih biraa morali ii sa Srbima, pa bi Muslimani ostali sami i njihovi interesi ne bi mogli biti tako efikasno zastupani kao u savezu sa Hrvatima. Posebno Nikoli Mandiu Potiorek je skrenuo panju da u hrvatsko-muslimanskom bloku Hrvati imaju vodeu ulogu. U savezu sa Srbima, nametnutom muslimanskom tvrdoglavou u kmetskom pitanju, vostvo bi prelo na Srbe. Zato je traio da Hrvatski saborski klub u svom interesu uvrsti pakt sa Muslimanima, koji je bio trenutno ugroen. Baagia je Potiorek posebno upozorio na to, ako bi svi begovi stupili u opoziciju da u tom sluaju Baagi ne bi mogao postati predsjednik Sabora u predstojeoj narednoj sesiji, kako ga je to po redoslijedu pripadalo. U tom sluaju, otvoreno je rekao Potiorek, za predsjednika Sabora bio bi predloen virilista, direktor vakufa erif Arnautovi. On je bio najuticajnija linost u Muslimanskom saborskom klubu, koju bi, po ocjeni zemaljskog poglavara slijedili svi oni koji nisu begovi.47 U situaciji stvorenoj u novembru 1913. godine Arnautovi se, sa uim krugom svojih starih pristaa, nudio vladi da se suprotstavi begovima ijeg se tutorstva due vremena elio osloboditi. Namjeravao je da na novim izborima u Sabor uvede napredne elemente kako bi se Muslimani oslobodili od reakcionarne i egoistike politike begova. Smatrao je da za takvu akciju postoji raspoloenje meu naprednim Muslimanima koji otvoreno govore o nunosti obligatnog otkupa kmetova. Ova ponuda mogla je za Vladu znaiti samo rezervnu varijantu rjeenja krize. Potiorek je insistirao da se akcija Ademage Meia i begova suzbije, ali da se sa begovima ne prekida, dok to ne bude po volji Vladi. U dogovoru sa Bilinskim traio je od Arnautovia da sa svojim pristaama najprije uini sve da se begovi izjasne za rjeavanje kmetovskog pitanja, kako je Vlada planirala. Odluan stav Vlade i politiko manevrisanje erifa Arnautovia dovelo je krajem novembra 1913. godine do promjene u
47

Kriegsarchiv Wien (KA), Nl Pot A/3 Fasz. 5. Persnliche Vormerkungen Potioreks (PVM) XXIX/1913; D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 181. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

211

Devad Juzbai

dranju niza muslimanskih lanova Sabora. Na dr. Safvet-bega Baagia uticala je, bez sumnje, prijetnja Potioreka, pa je on zajedno sa Rifat-begom Sulejmanpaiem potpisao izjavu protiv disidentske akcije begova. To je posebno uticalo na kraj slone begovske akcije i ve poetkom decembra 1913. godine obustavljena je agitaciona kampanja. Na naknadnim saborskim izborima, odranim od 8. do 10. decembra 1913. godine, pobijedila je, uz podrku Vlade, Dimovieva Srpska narodna stranka, a opoziciona grupa Narod doivjela je eklatantan poraz. Vlada je odmah mogla finalizirati sporazum sa hrvatskim i muslimanskim saborskim klubom. Posljednji in obrazovanja saborske veine odigrao se 17. decembra u Beu. Tu je ministar Bilinski potpisao sporazum sa oponumoenicima Hrvatskog i Muslimanskog saborskog kluba u prisustvu i potpis zemaljskog poglavara. Dokument su sa hrvatske strane potpisali Nikola Mandi, Josip Vanca i Jozo Sunari, a sa muslimanske strane Safvet-beg Baagi, erif Arnautovi i emsi-beg Salihbegovi.48 On je sadravao sve bitne elemente sporazuma uprave sa Dimoviem i Jojkiem od 8. novembra 1913. godine, pa je tako otklonjena jo jedna prepreka za saziv etvrtog zasjedanja Sabora. Svojim dranjem Baagi je osigurao da bude ponovo postavljen za predsjednika Sabora. Nakon to su otklonjene najvanije politike prepreke vladar je sazvao za 29. decembar 1913. godine etvrto zasjedanje Sabora. Istovremeno je za predsjednika po drugi put imenovan Safvet-beg Baagi, a za potpredsjednike dr. Danilo Dimovi i dr. Nikola Mandi. Vlada je raspolagala sa stabilnom veinom u kojoj su sada bili devet lanova, odnosno hospitamanata Dimovieve stranke i etvorica srpskih virilista, te gotovo svi Muslimani i Hrvati, izuzev nekolicine disidenata. Odnos vladine radne veine i opozicije bio je 49 prema 25 lanova Sabora. U opoziciji je bio 21 Srbin, 3 hrvata i 1 srpski virilist. Otvaranje zasjedanja bilo je praeno otrim protestima srpske opozicije protiv izuzetnih mjera. Shodno sporazumu sa strankama na dnevnom redu prvo se nala agrarna rezolucija, pa je nakon njenog usvajanja Sabor uzeo u pretres prijedlog jezikog zakona. Ovaj prijedlog je poslije dugih rasprava i pregovora,
48

Vereinbarungen welche zwischen Seiner Exzellenz dem Herren gemeinsamen Finanzminister und den Bevollmchtigten des kroatischen und moslimischen Landtagsklubs in Gegenwart Seiner Exzellenz des Landesschefs am 17. Dezember 1913 in Wien getroffen wurden. ABH ZMF, Pr BH 10/1914; D. Juzbai, Nacionalno politiki odnosi, 181-186.

212

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

te postizanja sporazuma meu strankama o nazivu jezika srpsko-hrvatski, usvojen, ali nije sankcionisan niti stupio na snagu zbog izbijanja svjetskog rata. Skidanjem sa dnevnog reda saborske politike jezikog pitanja, vladi je polo za rukom da ukloni jednu od vanih dodirnih taaka izmeu opozicije i vladinih stranaka, pa je nakon jednogodinje pauze Sabor nastavio sa radom. U toku rasprave o jezikom zakonu, zamjenik zemaljskog poglavara Julius Rohonyi na postavljeni upit dao je jednu sasvim konfuznu i jeziki nekorektnu izjavu. Posljedica toga je bila da je dalji njegov opstanak na poloaju postao konano neodriv, nakon to je ranije pokazao nesnalaenje i nesposobnost u politikim odnosima. Zato je austrougarska uprava odluila da ga smijeni i na njegovo mjesto postavi domau politiku linost, imajui u vidu deavanja na jugoistoku Evrope. Kao jedinu pogodnu osobu za zamjenika zemaljskog poglavara meu bosanskohercegovakim politiarima, Bilinski i Potiorek su smatrali samo dr. Nikolu Mandia. On je u njihovim oima, kako openito svojim dranjem, i ranijom politikom aktivnou, tako i uslugama Vladi kao predsjednik i lan Predsjednitva sabora, bio jedino kvalifikovan i stekao je povjerenje za to mjesto. Danilo Dimovi je, po Potiorekovoj ocjeni, bio novajlija u Saboru, a Baagievu politiku ulogu i znaaj ocijenio je sa ocjenom nula.49 Mandievo imenovanje uslijedilo je tek u drugoj polovini marta 1914. godine. Na njegovo mjesto za potpredsjednika Sabora nominovan je dr. Jozo Sunari, koji je kao i Mandi obeao zemaljskom poglavaru da e uvijek nastojati udovoljiti intencijama Vlade.50 Ocjena Potioreka o Baagiu bitno je drugaija i razlikuje se od miljenja koje je o njemu dao svojevremeno civilni adlatus baron Isidor Benko predlaui ga u oktobru 1910. godine za predsjednika Sabora. Ranije je Benko pisao, kako je Baagi stupivi u Muslimanski saborski klub zauzeo rezervisano dranje u stranakim pitanjima, izbjegavao konflikte sa Arnautoviem, te davao stranci promiljene sudove. Poetkom 1914. godine Potiorek istie da su se i dalje nastavile netrepeljivosti i razmirice izmeu Safvet-bega Baagia i erifa
Gerade in der jeztigen Session, die sich so gut anlsst, ist der bisherige Erfolg fast ganz ihm (Mandi- primjedba D. J.) zuzuschrieben, da von den beiden Herren des Sabor - Prasidiums Basagicbeg bekanntlich eine Null und Dimovi ein parlamentarischer Neugling ist. Potiorek Bilinskom, 4. 2. 1914., ABH ZMF Priv. Reg. 166/1914
50 49

PVM V/1914, s. 7, KA Nachlass Potiorek (Nl Pot) A/3 Fasz. 5 SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

213

Devad Juzbai

Arnautovia nastale o agrarnom pitanju povodom novog zakonskog nacrta. Potiorek oznaava Baagia vrlom tatim a politiki beznaajnim. Ukazao je da se Baagi due vremena osjeao neprijatno u Muslimanskom saborskom klubu zbog vodee uloge erifa Arnautovia, pa je pokuavao na sve mogue naine da Arnautovia potisne. Zbog toga je zemaljski poglavar otro upozorio Baagia, jer je smatrao da nije iskljuena mogunost da Baagi sa drugim begovima pokua izazvati rascjep u Muslimanskom saborskom klubu,51 to je moglo ugroziti vladinu veinu. I u drugim strankama vladine veine deavala su se previranja i unutranji sukobi u prvoj polovini 1914. godine. U Srpskoj narodnoj stranci nezadovoljstvo je izbilo zbog Dimovieve izjave o motivima osnivanja Srpske narodne banke, pa je Dimovi podnio ostavku na poloaj predsjednika stranke. U Hrvatskom saborskom klubu sukobi su nastavljeni i zaotreni izmeu ranijih Udrugaa i ostalih Zajedniara. Meutim, Sabor je, nastavljajui zasjedanje, usvojio niz znaajnih zakonskih nacrta, posebno o investicijama. Najtvra srpska opozicija iz grupe oko Naroda, vrei esto opstrukciju, davala je prednost drugim, vanparlamentarnim oblicima borbe.52 Kada je rije o Safvet-begu Baagiu moemo kazati da je on bio potovana linost, ali bez nekog znaajnijeg politikog uticaja u Saboru. Kao lan Predsjednitva sabora bio je u javnosti poznat prvenstveno kao reprezentativna figura. Obavljajui svoju dunost on nije mogao ostati uzdran kada je ponovo dolo na dnevni red agrarno pitanje. Prvobitno se priklonio stavovima begovske opozicije, ali joj se pod otrim pritiskom Potioreka morao suprotstaviti. Napustivi rezervisano dranje prema erifu Arnautoviu upustio se s njim u bezuspjenu borbu za presti i vodeu ulogu u Muslimanskom saborskom klubu. Nemamo podataka koji bi pokazali na koji se nain Baagi u tim odnosima iskazao vrlo tatim. Inae, Baagi je pokazao sklonost prema pitanjima koja se tiu agrara i interesa muslimanskih veleposjednika kao i openito Muslimana. Pri tome je on vrei svoju saborsku funkciju, ne eksponirajui se posebno, ostao dosljednim svoje hrvatske orijentacije. Kao to je poznato, Baagi se priklonio hrvatstvu prihvativi starevianstvo. To je bilo nakon to se distancirao od srpstva, a potom postao istaknuti zagovornik bonjatva koje je zatim napustio. Kao lan saborskog Predsjednitva Baagi
51 52

PVM VIII/1914 KA Nl Pot A/3 Fasz. 5. D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, 199 i d.

214

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

je u jesen 1913. godine plan Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta, da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromane muslimanske ake, ocijenio kao eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata,53 kojoj je bio inae naklonjen. Ovo je bilo u skladu i sa miljenjem zemaljskog poglavara Potioreka, koji je poslije Sarajevskog atentata rekao Safvet-begu Baagiu: Muslimani treba konano da uvide da njihovo anacionalno stanovite nije trajno odrivo, jer njihova omladina e morati uskoro dospjeti u srpski tabor, ako vodei Muslimani ne odgoje mase da se osjeaju i misle kao Hrvati.54 Moemo uzgred primijetiti da je kod Baagia kao i kod veine hrvatski, odnosno srpski opredjeljenih Muslimana, njihovo muslimanstvo bilo prevalentno u odnosu na hrvatsku ili srpsku orijentaciju. Pripadnost bosanskom muslimanstvu imalo je mnogo jau kohezionu snagu od uticaja hrvatstva i srpstva. Kulturni pokret kome je tada pripadao Baagi i drugi, imao je izrazito naglaenu muslimansku identifikaciju.55 U izvjesnim momentima moglo se u Baagievo hrvatstvo i posumnjati. Tako Baagi na sveanosti u Budimpeti, koju su priredili maarski industrijalci u ast posjete saborske deputacije u drugoj polovini maja 1914. godine, u svom govoru posluio se poznatom izrekom extra Hungariam non est vita i uz to rekao da su Ugarska i Bosna kao susjedne zemlje jedna na drugu upuene. Ovo je dovelo do nesuglasica izmeu njega i potpredsjednika Sabora dr. Joze Sunaria, koji je prebacio Baagiu da je zaboravio spomenuti Hrvatsku kao zemlju izmeu Ugraske i Bosne.56 Baagieva izjava odgovarala je prougarskim raspoloenjima muslimanskih veleposjednika. U napetoj situaciji nastaloj poslije Sarajevskog atentata, ministar Bilinski nije raunao da e neizbjeno doi do rata. Izmeu njega i vojnih faktora dolo je do ozbiljnih razmimoilaenja u pogledu unutranjo-politikog kursa u Bosni i Hercegovini. Bilinski je bio za to da se nastavi sa dotadanjom politikom, te da treba drei se ustavnog ureenja sistematski raditi za dobro zemlje sa veinom koja se sastoji od Hrvata, Muslimana i Vladi naklonjenih Srba.
53 54 55 56

Collas Potioreku, 7.10. 1913. KA Nl Pot A/3 Fasz. 2, 540. PVM/1914 od 21. 7. 1914, KA Nl Pot A/3 Fasz. 5 Vidi M. Hadijahi, Od tradicije do identiteta, 144-145. KA PVM/1914, Nl Pot A/3, Fasz. 5. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

215

Devad Juzbai

Suprotno Potioreku koji je bio za zakljuenje Sabora, on je smatrao da treba, im doe do smirivanja situacije, da se Sabor sastane i usvoji zakonsku osnovu o snienju kamata na zajmove kmetovima i budet za 1914/15. godinu. Tek potom, planirao je zakljuenje Sabora i raspisivanje izbora. Zalagao se za diferenciran pristup i odvajanje lojalne veine od veleizdajnikih elemenata. Sa stavovima Bilinskog slagao se vladar. Punu podrku dobio je od ugarske vlade i grofa Istvana Tisze, koji su se izvjesno vrijeme protivili ulasku Monarhije u rat, dajui prednost diplomatskoj akciji.57 Vladina konferencija, odrana 30. juna 1914. godine u prisustvu zemaljskog poglavara, njegova zamjenika i svih efova odjeljenja, pruila je punu podrku stavovima Potioreka. Zauzeto je jedinstveno stanovite da rad Sabora nije mogu. Postojei Sabor mogao bi u najgorem sluaju usvojiti samo budet, ali ne i agrarnu novelu jer su Muslimani na nju gledali kao na koncesiju Srbima, koju oni u novim okolnostima ne bi mogli prihvatiti.58 Istog dana Potiorek je primio u gradu prisutne lanove Predsjednitva sabora, Baagia i Sunaria, a potom i elnike radne veine odvojeno po konfesijama. Baagi i Sunari izrazili su miljenje da bi nakon 14 dana Sabor mogao biti sposoban za rad, ali bi pri tome dolo do nasilja. I srpski poslanici bi morali biti silom iskljueni. Smatrali su, takoe, da pretres agrarne novele nije mogu. Bili su za to da se Sabor raspusti i nakon est mjeseci raspiu novi izbori.59 Baagi je bio prisutan razgovoru Potioreka sa Rifat-begom Sulejmanpaiem i Dervi-begom Miralemom, kako je to Potiorek zabiljeio. Tom prilikom Baagi nije govorio nego samo ostala dvojica muslimanskih lidera. Oni su, navodno, prema Potioreku, traili da Monarhija ispolji silu prema Srbiji, to je zapravo bio njegov cilj. Miralem se izjasnio negativno o ulinim ekscesima protiv Srba, izrazivi aljenje zbog uea Muslimana u njima. Inae, obojica su se izjasnila da se uini kraj postojeem Saboru. Sulejmanpai je kazao da bi se u datim okolnostima Muslimani mogli zadobiti samo za odobrenje budeta, i to pod uvjetom da ministar Bilinski izjavi da e raditi samo
KA PVM XIV/1914, 1-9, Nl Pot A/3 Fasz. 5; Dr. Ludwig Thalloczy Tagebcher 23. VI 1914-31. XII 1914., Hg. Ferdinand Hauptmann Anton Prasch, Zur Kunde Sdosteuropas II/8, Graz, 1981, 13-15, 22-23.
58 59 57

Potiorek Bilinskom, Prepis telegrama od 1. na 2. juli 1914, KA Nl Pot A/3 Fasz. Nr. 335. Ibidem.

216

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

sa veinom sastavljenom od Muslimana i Hrvata, dok bi se svi Srbi nalazili u opoziciji.60 Po zakljuku Hrvatskog saborskog kluba, politiki lideri Hrvata (Sunari, Vanca, Kukri) iznijeli su stav da prihvataju samo usvajanje budeta, a odbacuju kao i Muslimani agrarnu novelu. Predstavnik Srba iz provladine koalicije, dr. Milan Jojki, ukazao je da su teki antisrpski ekscesi ojaali radikalnu opoziciju, pa e prisiliti i njegovu lojalnu stranku da oponira Vladi, dok se ne nadoknadi priinjena teta Srbima. Zbog toga su smatrali da Sabor nee moi raditi oko dva mjeseca.61 Odupirui se zahtjevima militarista, a vjerovatno imajui nepovjerenje prema Potiorekovim izvjetajima o stavovima bosanskohercegovakih politiara prema daljem radu Sabora, Bilinski je 4. jula 1914. godine u Beu odrao konferenciju sa lanovima Predsjednitva sabora. elio je, oito, da se u razgovorima sa Baagiem, Sunariem i Dimoviem neposredno uvjeri o mogunosti nastavka vijeanja Sabora prije nego se odlui predloiti vladaru zakljuenje sesije. Na konferenciji su Baagi i Sunari izjavili, u skladu sa stavovima njihovih klubova, da se saborske rasprave ne mogu nastaviti, da ih treba do iza ramazana odgoditi, a zatim bi mogao biti usvojen budet i zakon o porezima, ali ne i zakon o snienju kamata na zajmove kmetovima.62 Meutim, ono to nisu htjeli rei u prisustvu Bilinskog i Dimovia, kazali su Baagi i Sunari odjelnim predstojnicima Zajednikog ministarstva finansija Ludwigu Thalloczyju i Paulu Chrobaku. Smatrali su da je sve uzalud, jer se sa Srbima ne moe zajedniki raditi. Za Dimovia su rekli da nije lojalan Monarhiji. Kada petorica Srba mogu sprijeiti odranje sjednice Sabora, kazali su da se po Ustavu ne moe vladati i zato su radije bili za apsolutizam. Izjavili su da bi u sluaju Potiorekovog odlaska u zemlji izbila revolucija, a na Bilinskog su gledali kao na ve biveg ministra.63 Ovo dovoljno ilustruje stvorenu atmosferu u politikim krugovima u Bosni i Hercegovini i odnose meu lanovima Sabora.
60 61 62

Ibidem. Ibidem; KA Nl Pot A/3, Fasz. 2 Nr. 408a.

Dr. Ludwig Thalloczy Tagebcher, 29-30; Up. Leon Bilinski, Wspominienia i dokumenty, Tom I, Warszava, 1924, 268.
63

Dr. Ludwig Thalloczy Tagebcher, 29-33. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

217

Devad Juzbai

Obavijeten o naknadnim izjavama Baagia i Sunaria pred funkcionerima ministarstva, Bilinski je u prvi mah bio sklon da se u Saboru proba raditi samo sa hrvatsko-muslimanskom veinom,64 ali je od toga odustao i preduzeo korake za zakljuenje saborske sesije. Tome su prethodili susreti i vijeanja sa zajednikim ministrima i predsjednicima vlade Austrije i Ugarske. Pod uticajem kretanja na unutranjo-politikoj i vanjskopolitikoj sceni, ministar Bilinski se 7. jula 1914. godine na sjednici zajednikog ministarskog vijea izjasnio za rat protiv Srbije. Po novoj ocjeni Bilinskog meu Srbima u Bosni i Hercegovini ne moe se vie razlikovati ko je lojalan a ko nije, pa je u konanom obraunu sa Srbijom vidio jedino sredstvo za smirivanje prilika u Bosni i Hercegovini. Ipak, nije gubio nerealnu nadu da e se u septembru 1914. godine moi sazvati kratka sesija Sabora na kojoj bi bio usvojen budet i zakonska osnova o snienju kamata na zajmove kmetovima. Zato je bio protiv rasputanja Sabora, a za zakljuenje njegove etvrte sesije.65 alobna sjednica Sabora nakon atentata bila je njegova posljednja sjednica kojoj je predsjedavao dr. Safvet-beg Baagi. Vladarevom odlukom od 10. jula 1914. godine zakljueno je etvrto zasjedanje Sabora. Izuzetne mjere proglaene su 26. jula 1914. godine, a dva dana kasnije dolo je do objave rata Srbiji. U danima koji su prethodili objavi rata Potiorek je inicirao da se putem vladarevog runog pisma ozakoni agrarna novela kojom se smanjuju kamate na zajmove kmetovima. Obraajui se Baagiu 15. jula 1914. sugerisao mu je da bi najbolje bilo da sami Muslimani preuzmu inicijativu za konano rjeenje agrarnog pitanja i da se obrate Vladi sa pozitivnim prijedlozima. Kakav je bio Baagiev odgovor nije nam poznato. Zaloivi se u to doba za radikalno rjeenje cjelokupnog kmetovskog pitanja, Potiorek je svoje prijedloge motivirao potrebom da se suzbije agitacija meu srpskim seoskim stanovnitvom. Meutim, Bilinski, koji je takoer smatrao obligatni otkup politiki i socijalno korisnim, odbio je njegove prijedloge. Smatrao je da bi se u datom momentu vladarov akt mogao pogreno razumjeti, kao akt sa izrazito prosrpskom tendencijom. On je za Bilinskog bio neprihvatljiv iz politikih i dravno-pravnih
64 65

Ibidem.

Protokolle des Gemeinsamen Ministerrates der sterreichisch-Ungarischen Monarchie (1914-1918). Eingeleitet und zusammengestellt von Miklos Komjathy, Budapest, 1966, 141150.

218

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

razloga. Donoenje jednog zakona na apsolutistiki nain u ratnim danima, za ije je osvajanje prije atentata postojala sigurna saborska veina, Bilinski je odbio, u situaciji kada je dio austrijske tampe napadao njegovo navodno povlaivanje Srbima.66 Umjesto obnavljanja Sabora, kako je to planirao Bilinski, Sabor je rasputen patentom vladara od 6. februara 1915. godine. Glavni povod je bio konfidentski materijal pronaen u Loznici, koji je sadravao podatke o vezama vie uticajnih srpskih poslanika sa Srbijom. Pa je tako uinjen kraj ostatku ustavne vladavine u Bosni i Hercegovini, mada Ustav nije ukinut. U 1917. godini dolo je do oivljavanja politikih kretanja u Monarhiji, a krajem maja iste godine ponovo je poeo sa radom austrijski parlament. U Beu je 19. maja 1917. godine trebalo na poziv urednika armijskog lista Karla Denzera da se odri privatni sastanak jugoslovenskih politiara. Cilj mu je bio zauzimanje stava prema silama Antante i donoenje rezolucije da Juni Slaveni mogu pod Habsburgovcima osigurati svoje nacionalne tenje. Iz Bosne i Hercegovine zamoljeni su da dou u Be Sunari, Baagi, Hrasnica, Karamehmedovi, Dimovi i Mili. U vezi sa tim Baagi se obratio zemaljskom poglavaru generalu Stjepanu Sarkotiu i zamolio ga za savjet, da li da prihvati poziv. Sarkoti je to prepustio slobodnoj volji Baagia, a ovaj je kao i drugi pozvani, odbio poziv. Meutim, dr. Safvet-beg Baagi naknadno je zemaljskom poglavaru dostavio svoju pismenu izjavu lojalnosti i privrenosti dinastiji i Monarhiji. On je precizirao svoje politiko stanovite, po kome Muslimani Bosne i Hercegovine ele samostalno autonomno upravno podruje u kome oni ine treinu stanovnitva, a morali bi pretpostaviti da bi u svakoj zajednici jugoslavenskih zemalja inili samo jednu dvanaestinu. Ovo je bio Baagiev odgovor na rezoluciju Jugoslavenskog kluba u bekom parlamentu 30. maja 1917. godine o ujedinjenju jugoslavenskih zemalja Monarhije pod vlau Habsburga. Kao to su ranije odbili poziv Danzera da dou na razgovore u Be, tako su predsjednik Sabora dr. Safvet-beg Baagi i erif Arnautovi otklonili poziv da stupe u kontakt sa predstavnicima Jugoslavenskog kluba. Baagi je ostajao pri autonomistikom stavu iznesenom Sarkotiu, izraavajui strah
66

Bilinski Potioreku 4. 8. 1914, KA Nl Pot. A/3, Fasz. 3, Nr. 560; Devad Juzbai, Uticaj balkanskih ratova 1912/ 13 na Bosnu i Hercegovinu i na tretman agrarnog pitanja, u: Politika i privreda u BiH, 472-473. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

219

Devad Juzbai

od majorizacije u buduoj jugoslavenskoj kombinaciji, dok su dr. Sunari i dr. Dimovi odravali tijesne dodire sa Jugoslavenskim klubom, bezuspjeno nastojei da osiguraju sazivanje Bosanskohercegovakog sabora.67 U audijenciji kod vladara 17. augusta 1917. godine, u kojoj je uz Baagia bio erif Arnautovi, Arnautovi je u memorandumu podnesenom vladaru iznio stav protiv prikljuenja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, kao i protiv jugoslavenske drave u Habsburkoj monarhiji. Posebno je istaknuto da Muslimani odbijaju podjelu Bosne i Hercegovine izmeu Austrije i Ugarske. Zalaui se za autonomni poloaj Bosne i Hercegovine, istaknuta je njena pripadnost Habsburkoj monarhiji kao egzistencijalno pitanje Muslimana. U vezi sa osiguranjem autonomije sa muslimanske strane traeno je i obavezno rjeavanje agrarnog pitanja, i to na nain da bi se zemljoposjednici odrekli jednog dijela svoga vlasnitva, dok bi drava trebalo da dodjelom kmetovima erarnog zemljita i jeftinijih zajmova pritekne u pomo. Ovo je bilo nemogue sprovesti posebno u ratnim uvjetima.68 I dok je u muslimanskim konzervativnim politikim krugovima bilo rasprostranjeno prougarsko raspoloenje, mlaa generacija muslimanskih politiara i inteligencije postepeno se projugoslavenski orijentisala. Sa Bosanskoherceghovakim saborom zavrio se najznaajniji dio Baagieve politike karijere. Politika nije bila njegov ivotni cilj, pa je i sam docnije smatrao da su ga prilike potisnule na to polje.69 Po ocjeni njegovog savremenika i prijatelja Hamdije Kreevljakovia, za nauku se Safvet-begu Baagiu od njegovog stupanja u politiku nije, osim teke bolesti, mogla desiti vea nesrea.70 Svoju djelatnost u doba Prvog svjetskog rata, kada Sabor nije zasjedao, Baagi je usmjerio na polje naunog istraivanja, kojim se od ranije bavio.
H. Kapidi, Austrougarska politika u Bosni i Hercegovini i jugoslovensko pitanje za vrijeme Prvog svjetskog rata, u: Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom, 219-224. 68 Enver Redi, Politiko kretanje meu Muslimanima Bosne i Hercegovine za vrijeme Prvog svjetskog rata, u: Nauni skup posveen 80.godinjici aneksije Bosne i Hercegovine (Sarajevo 21-22. novembra 1988), ANUBiH, Sarajevo, 1988, 219-222.
69 67

70

Sajma ari, ivot i rad Safvet-bega Baagia u dokumentima dravnog arhiva, u: Safvet-beg Baagi Bonjaka intelektualna strategija, 50. Hamdija Kreevljakovi, ivot dr. Safvet-bega Baagia, u: Novi behar, god. 7, br. 19-21, 1. 5. 1934, 274.

220

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

EINIGE ANGABEN BER SAFVET-BEG BAAGI ALS MITGLIED DES PRSIDIUMS DES BOSNISCH-HERZEGOWINISCHEN LANDTAGS Devad Juzbai
Zusammenfassung

Nach dem Tod des Ali-Beg Firdus wartete die Landesregierung beinahe vier Monate darauf, dass der gemeinsame Finanzminister seinen Ersatz im Prsidium des Landtags vorschlgt. Der muslimische Landtagklub konnte in dieser Sache nicht seine Wnsche uern, so dass die Regierung nach der Analyse der Lage im Klub Safvet-Beg Baagi als Kandidaten fr den Vorsitzenden des Landtags vorgeschlagen hat. Baagi gehrte zunchst der in den Wahlen besiegten Muslimischen Selbstndigen Partei, von der er in zwei Wahlorten kandidiert worden war; ebenso wurde er in Banja Luka von der Muslimischen Volksorganisation aufgestellt. Hier wurde als nichtparteiliche Persnlichkeit in den Landtag gewhlt, wo er ursprnglich selbstndiger Abgeordneter war, welcher in den Landesrat und den Agrarausschuss ernannt worden war. Im Laufe der Zeit trat Baagi dem Muslimischen Landtagskreis bei, aber in Parteiangelegenheiten hielt er sich bedeckt und vermied Konflikte mit erif Arnautovi und dessen Anhngern. Indem sie die parteipolitische Lage Baagi als gnstig einschtzte, hob die Landesregierung seine bedingungslose Loyalitt und moderne Sichtweisen auf die Kultur hervor. Als einer der ersten Landbesitzer, nach seiner sozialen und intellektuellen Lage eignete er sich in den Augen der Regierung vollkommen als Mitglied des Landtagsprsidiums. Minister Burian benutzte dieselben Argumente in dem Vorschlag, den er dem Herrscher unterbreitete, welcher Safvet-Beg Baagi zum Prsidenten der ersten Landtagssitzung ernannte. Dr. Safvet-beg Baagi leitete die Sitzungen des Landtags, indem er sich den Umstnden anpasste und die Politik der Landesregierung und des Muslimischen Landtagsklubs durchfhrte. Der Autor hat im vorliegenden Beitrag nur in Hauptzgen die Entwicklung der parteipolitischen Beziehungen dargestellt, und zwar wie sich die anfngliche Eintracht im Landtag in parteiliche Auseiandersetzungen und nationale Reibungen verwandelte, und wie schlielich die regierungsnahe Kroatisch-muslimische
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

221

Devad Juzbai

Koalition sich bildete. In den Mittelpunkt der bosnisch-herzegowinischen Politik rckten die Agrarfrage und die Einstellung einzelner Parteien zu derselben. Die Bildung der Vereingten Muslimischen Organisation mit betont autonomistischem Programm enttuschte die kroatischen Politiker, die sich fr die Kroatisierung der Moslems einsetzten. Das Programm akzeptierten auch die angesehensten Kroatophilen Dr. Safvet-beg Baagi und Ademaga Mei, obwohl dies nicht unbedingt bedeutete, dass sie auf ihre kroatische Orientierung verzichteten. Der Autonomie BosnienHerzegowinas in der Monarchie blieb Baagi auch whrend des Ersten Weltkriegs verbunden. Der Landtagsklub der neuen muslimischen Partei war weder politisch noch in seinem Handeln kohrent. Die Zeitgenossen beschreiben ihn als eine Gruppe, in der keine Persnlichkeit eine so starke Autoritt gehabt htte, um die Fhrung zu bernehmen, obwohl erif Arnautovi auch weiterhin das einflussreichste Mitglied war. Im Februar 1911, bei der Errterung des Entwurfs des Gesetzes ber die Einfhrung der Schulpflicht dort, wo es Gundschulen gegeben hat, wurde auf Forderung des Muslimischen Klubs die Bestimmung eingebracht, dass die Schulpflicht fr muslimische Kinder aufzuschieben sei, bis diese die islamische Grundschule (Mekteb) beenden. In das Gesetz wurde ebenso die Bestimmung aufgenommen, dass weibliche muslimische Kinder von der Schulpflicht auszunehmen sind, was dem Gesetz einen besonders konservativen Charakter verliehen hat. Von der Annahme dieses Gesetzes hat sich auch Baagi nicht distanziert. Er war respektiert, aber ohne bedeutenderen Einfluss im Landtag. Er war in erster Linie eine reprsentative Figur. Die erste Sitzung wurde unmittelbar nach der Annahme des Gesetzes ber die Kmetenablsung im April 1911 beendet; nach der Sommerpause begann im Oktober desselben Jahres die zweite Sitzung. Da man die Annahme des Investionsprogramms der Regierung von einer Reihe eigener Forderungen bedingte, entwickelte sich die Lage in die Richtung, dass Anfang Mrz 1912 der ganze Landtag in Konflikt mit der Regierung geraten ist. Dies gilt insbesondere fr die Periode 1912/13, als abgesehen von einer kurzzeitigen Aktivitt Ende 1912, die Aribet des Landtags von politischer Obstruktion gekennzeichnet ist. Nach dem Ausbruch des Balkankrieges kommt es zur Steigerung des muslimisch-serbischen Antagonismus. In diesen Tagen wurde auch die Frage der Bildung einer neuen parlamentarischen Arbeitsmehrheit der Regierung aktualisiert, vor allem nachdem die Abgeordneten aus dem Kreis um die Zeitung Srpska rije (Das Serbische Wort) ihr Mandat abgelegt haben. Wiederholt wurde unter dem Einfluss 222
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NEKOLIKO PODATAKA O SAFVET-BEGU BAAGIU KAO LANU PREDSJEDNITVA BOSANSKOHERCEGOVAKOG SABORA

der Ereignisse auf dem Balkan die Agrarfrage aufgeworfen. Die fhrenden Persnlichkeiten der sterreichisch-ungarischen Verwaltung zielten auf die obligatorische Lsung dieser Frage ab, es blieb aber das Problem, wann dies zu unternehmen sei. Unter gegebenen Umstnden entscheiden sie sich fr eine vorlufige Kompromislsung der Absenkung der Zinsen fr die Kmeten bei der Ablsung der Siedlungssttten. Diese Lsung sollte in eine Resolution des Landtags und das neue Agrargesetz aufgenommen worden, wie dies im Abkommen mit der serbischen Gruppe von Dr. Danilo Dimovi, die offene Zusammenarbeit mit der Regierung nicht scheute, przisert wurde. Der Autor des vorliegenden Beitrags verfolgt die Haltung von Safvet-beg Baagi sowie von Begs und Agas im Muslimischen Landtagsklub, die sich dieser Lsung widersetzten, da sie die obligatorische Ablsung befrchteten. Obwohl er zuerst der oppositionellen Einstellung der Begs zuneigte, musste sich Baagi ihr schlielich unter dem Druck des Landeschef widersetzen. In dieser Lage, die im November 1913 entstanden ist, bot sich erif Arnautovi mit seinem Kreis der Regierung an, um gegen die Begs vorzugehen, doch Potiorek bestand darauf, dass die Aktion der Begs zwar zu unterbinden sei, doch dass mit ihnen auch nicht ganz zu brechen sei, solange dies nicht nach dem Willen der Regierung sein werde. Die entschiedene Haltung und das Manvrieren von erif Arnautovi bewirkte eine Vernderung in der Haltung einer Reihe von Mitgliedern des Muslimischen Klubs, was die Unterzeichnung des Abkommens ber die Bildung der Landtagsmehrhheit am 17. Dezember 1913 ermglichte. Im Laufe der vierten Sitzung des Landtags, als die Regierung nun ber eine solide Arbeitsmehrheit verfgte, herrschten auch weiterhin Zwist und Streitigkeiten zwischen Safvet-Beg Baagi und erif Arnautovi. Nachdem er die frhrere distanzierte Haltung gegenber Arnautovi aufgegeben hatte, lie sich Baagi nun auf einen erfolglosen Kampf um Prestige und die fhrende Rolle im Muslimischen Landtagscklub ein. Das gefhrdete die Einheit des Klubs und die Regierungsmehrheit. Seine Meinung ber die Bedeutung von Baagi fr die Regierungspolitik uerte Landeschef Potiorek Anfang 1914 durch die Vergabe der Note Null. Dies zeigt, wie falsch die ursprnglichen Hoffnungen waren, dass Baagi geignet ist fr die Durchfhrung der sterreichisch-ungarischen Landtagspolitik. Der Autor des vorliegenden Beitrags analysiert und verfolgt die Haltrung und Entwicklung von Baagi nach dem Sarajevo-Attentat. Er weist darauf hin, dass Anfang Juli 1914 Baagi und Sunari die Meinung uerten, dass man mit den Serben im Landtag nicht zusammenarbeiten und verfassungsgem herrschen knne, so dass sie daher eher den Absolutismus befrworten.
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

223

Devad Juzbai

A FEW FACTS ABOUT SAFVET-BEG BAAGI AS A MEMBER OF THE PRESIDENCY OF THE PARLIAMENT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Devad Juzbai
Summary

After the death of Ali-beg Firdus, the Provincial government, analysing the situation in the Muslim parliamentary club, suggested to the ruler that he names Safvet-beg Baagi as a member of the Presidency of the Parliament and its president. Baagis unreserved loyalty was pointed out, his modern views on culture and education, as well as his social position and restrained attitude in the Muslim parliamentary club. The author follows the development of political relations in the Parliament, the political crises and the creation of new coalitions. He dedicates more attention to Baagis relation to the agrarian issue, especially when it came to the forefront due to the changes in the Balkans during 1912-1913. Baagi then favoured the stance of the bey opposition, but he had to oppose it because of Potioreks pressure. Abandoning the previous reserved attitude towards erif Arnautovi, Baagi became involved in an unsuccessful battle with him for the leading role in the Muslim parliamentary club which was not politically and action-wise coherent. This could have endangered the governments majority in the Parliament. The evaluation of the Provincial governor Oskar Potiorek at the beginning of 1914 was significantly different than the remark of the civil adlatus baron Isidor Benko when he suggested Baagi as president of Parliament in 1910. Potiorek characterised Baagi as very vain, and politically unimportant. Baagi did not distance himself from the adoption of the law on the introduction of obligatory education where primary schools exist. A decree was introduced into this law, on the demand of the Muslim club, about the exemption of Muslim female children from obligatory education. Baagi was primarily a representative figure, but without a significant influence in Parliament. The author points out that after the Sarajevo assassination Safvet-beg Baagi and Jozo Sunari expressed their opinion that they could not work together with Serbs in the Parliament, so they preferred absolutism.

224

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE
Seka Brkljaa
Institut za istoriju, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Kao vrlo mobilna i elastina grana gradske privrede, uz nerazvijenu preraivaku industriju i Velikim ratom devastirano zanatstvo, trgovina se nametnula kao glavna ekonomska struktura u bosanskohercegovakim gradovima u itavom periodu Kraljevine SHS/Jugoslavije. Cilj rada je da sagleda poloaj, broj, a posebno strukturu trgovine u gradovima i iz toga izvedene karakteristike, tenje i ciljeve u modernizacijskim procesima trine ekonomije preteno seljake Bosne i Hercegovine od 1918. do 1941. godine. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Kraljevina SHS/Jugoslavija, gradovi, privreda, trgovina, cehovi, modernizacija, Zakon o radnjama, korporativizam

rgovina kao posrednik izmeu proizvodnje i potronje bila je u Bosni i Hercegovini u najneposrednijoj vezi s uslovima i razvojem ukupne proizvodnje svih vrsta roba i ona je stoga dijelila, na neki nain, sudbinu etapnog razvoja industrije, poljoprivrede i drugih grana, kao i stanja i mogunosti sirovinske baze i trita, njegove strukture i konzumnih moi. Vie prilagodljiva drutveno-ekonomskim prilikama i nainu rada od zanatstva, a pogotovu industrije koja trai znatna investiciona ulaganja, trgovina je
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

225

Seka Brkljaa

nakon 1918. godine izbila na povrinu kao glavna privredna grana u gradovima, kojoj je, uz ogromne apetite trita, pogodovala i situacija jo neizgraene drave i naslijeena labava administrativna regulacija uslova pod kojima se dobiva dozvola za rad, obrtnica. Sve do Zakona o radnjama, koji je stupio na snagu 9. marta 1932. godine,1 legalna trgovaka djelatnost u bosanskohercegovakim gradovima obavljala se na osnovu obrtnih propisa austrougarskog perioda. Uz tu trgovaku djelatnost, posebno u prvom periodu elana te privredne djelatnosti, cvjetala je i nelegalna trgovina daleko od administrativne regulative, poreza i statistikih mjerenja.2 Kako je ta stalno prisutna trgovina snano obiljeila prvi period privrednog ivota gradova u novoj dravi, takoe je obiljeila svojim razvojem i kvantitativno i kvalitativno period kada cjelokupna privreda kraljevske drave ulazi u predratno stanje 1939. do 1941. godine. Zavoenjem pripravnog stanja aprila 1939. godine,3 nizom uredbi i represivnim aparatom, privatna trgovina se transformie u posrednika, prostog distributera izmeu potroaa i drave kao dobavljaa i dirigenta uslova distribucije, od cijena do koliina i vrsta roba. Trgovaki zakon od 24. juna 1883. godine, koji je sadravao Naredbu o osnivanju i voenju trgovakih registara, mjenini zakon i steajni red,4 kao i Naredba Zemaljske vlade od 3. februara 1909. godine, bili su osnovni propisi koji su regulisali trgovaku djelatnost u Bosni i Hercegovini do 1932. godine, uz pojedinane izmjene uredbama (novi gradski trni red)5 i finansijskim
1 2

Narodno jedinstvo, XIV, 101, Sarajevo, 5. decembar 1931, Slubeno, 1-40.

Todor Kruevac, Razvojni put trgovine grada Sarajeva u periodu izmeu dva rata (19181941), u: Glasnik ADARBiH, God. XII-XIII, Knj. XII-XIII, Sarajevo, 1972-1973, 138., Broj nelegalnih trgovaca varirao je i ne moe se znati kako je kretao. Na jednoj slubenoj anketi poetkom 1920. godine tvrdilo se da u Sarajevu ima oko 300 nelegalnih trgovaca koji su krivi za nabijanje i poveanje cena.
3 5

Dragan Tei, Vojska Kraljevine Jugoslavije uoi aprilskog rata, u: Istorija 20. veka, Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1991, 130. Todor Kruevac, Sarajevo pod austrougarskom upravom1878-1918, Sarajevo, Muzej grada Sarajeva, 1960. 181-182. Ovim zakonskim propisima, koji su stupili na snagu 1. novembra 1883. godine, bila su uglavnom regulisana osnovna pitanja trgovine i trgovakog prometa. Odredbe Trgovakog zakona u pogledu firme, trgovakih knjiga, prokure i trgovakih drutava primjenjivane su na sve trgovce, sa izuzetkom piljara i pokuara. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 1921, Kom. XIX, 22. juna 1921, Saraje-

226

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

zakonima nove uprave.6 Prema ovoj Naredbi, koja se odnosila na sve radnje i preduzea, od fabrikih do trgovinskih i zanatskih, ukoliko su voena kao samostalni obrti, djelomino su regulisana pitanja o sticanju prava na rad.7 to se tie trgovine, opti uslovi kao to je punoljetsvo i podobnost podnosioca molbe prema procjeni upravne vlasti prvoga stepena, kotarske, odnosno sreske, bila je osnovni princip na osnovu kojega je budui trgovac dobivao dozvolu za rad.8 Neuslovljavanje posebnom strunom spremom dovela je u redove trgovaca poduzetnike raznoga profila regrutovane iz gotovo svih drutvenih slojeva, 9 sa prosjeno loim kvalifikacijama osim u velikim gradovima i veim
vo, 1922, 127-128. Uredba o izmeni trgovakog zakona za Bosnu i Hercegovinu., Slubene novine Kraljevine SHS, XI, 141-LIX, Beograd, 19. juni 1929. godine. Uredba o otvaranju i zatvaranju trgovakih i zanatskih radnja(preduzea) i o radnom vremenu pomonog osoblja., Narodno jedinstvo, IX, 26-27, Sarajevo, 9-11. mart 1926, 1. Sarajevo je odlukom gradskog vijea 21. marta 1926. godine dobilo novi trni red umjesto onoga iz 1889. godine. Vrlo opiran i detaljan novi trni red regulisao je pitanja prometa ivotnim namirnicama, stokom i stonim proizvodima i odredio javna trita u gradu. Isto, XII, 104, Sarajevo, 27. avgust 1929. 1. Trni red sa propisima za promet ivotnih namirnica za grad Travnik.
6

Slubene novine Kraljevine SHS, IX, 103-XXVI, Beograd, 11. maj 1927. godine, 122/2. Finansijskim zakonom za 1927./1928. godinu l. 266. proireni su na cijelu dravu lanovi 140 i 141 Zakona o radnjama iz 1910. godine Kraljevine Srbije, na osnovu kojih pri nabavkama za dravu i samoupravna tijela domaa proizvodnja ima pravo prvenstva, dokaze o porijeklu izdaje regionalna trgovinsko obrtnika komora. Pritube proizvoaa pokazuju da je ovaj lan Zakona djelomino potovan. Todor Kruevac, Privredne prilike grada Sarajeva za vreme austrougarske uprave (18781918) u: Godinjak Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, God. VIII, Sarajevo, 1956, 182. 198. Naredba o vrenju obrta od 3. februara 1909. godine odnosila se na sve radnje i preduzea od fabrikih do trgovakih i zanatskih, ukoliko su voena kao samostalni obrti.

Milivoje M. Savi, Naa industrija, zanati, trgovina i poljoprivreda njine osnovice, stanje, odnosi, vanost, putevi, prolost i budunost, VII. deo, Sarajevo, Ministarstvo trgovine i industrije, 1929, 195-196. Moral je poratni daleko pao prema predratnom, kojim se odlikovao trgovaki svet u Bosni i Hercegovini. Iza osloboenja trgovinom se bavi i onaj koji nema ni trgovake spreme ni prakse. Takvi trgovci su veinom nastradali, a svojim nesolidnim radom naneli su grdne tete solidnim. Trgovaka i obrtnika komora za Bosnu i Hercegovinu(TOK), Izvjetaj o privrednim prilikama i radu Komore u godini 1927. (Izvjetaj Komore), Sarajevo, 1928, 28. Vaei propisi Trgovakog zakona iz 1883. godine u promijenjenim uslovima i monetarnog sistema doveli su do toga da je 1927. godine od ukupnog broja 60.406 radnji (trgovakih, zanatskih, industrijskih i novanih zavoda) u Bosni i Hercegovini bilo protokolisano kod est okrunih sudova samo SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
9

227

Seka Brkljaa

trgovakim firmama.10 Zakon o radnjama od 1932. godine unekoliko je promijenio poloaj trgovine propisavi da je osposobljavanje potrebno, ne samo za zanatske nego i za trgovake radnje (19, stav 1). Dijelei sve radnje prema osnovu djelovanja u dvije velike grupe, na one po osnovu ovlatenja i druge na osnovu dozvole opte upravne vlasti, Zakon je izriito traio, pored optih uslova, i podnoenje dokaza o posebnoj spremi za trgovinu uz uvjerenje nadlene privredne komore da isprave odgovaraju propisima,11 osim za obavljanje piljarskih i slinih sitnih trgovakih radnji( 19. stav 3.).12 Poratna situacija pogodovala je razvoju trgovine kao najatraktivnije visokokonjunkturne djelatnosti velikih privrednih mogunosti, koja, uz lako dobivanje obrtnica ili nelegalnu trgovinu, propusan carinski sistem u izgradnji i carinske olakice, te valutni haos, koristi sve mogunosti za brzo bogaenje.13 Trgovina se, pored rentijerstva, na taj nain, ukazuje i kao najpovoljnija prilika za prestrukturiranje djelatnosti nekih od bivih zemljoposjednika obuhvae7.419 ili 12,28%. Naime, glavna smetnja, koja se znala kod trgovaca koristiti i u pekulativne svrhe, bila je odredba da se protokoliu firme koje u Sarajevu plaaju 30 kruna godinje na istu dobit, a u ostalim mjestima 12.
10

Ljubomir St. Kosier, Bosna i Hercegovina-ekonomski fragmenti i konture, Beograd, Biblioteka Bankarstva, 1927, 146. Trgovako obrazovanje dobivala je omladina u trgovakim kolama u Bijeljini, Brkom, Bosanskoj Dubici, Bosanskom Novom, Gradacu, Livnu, Mostaru, Sarajevu, Travniku, Trebinju, Tuzli i Zvorniku. Pored ovih ustanova u Sarajevu je postojala Trgovaka akademija, koja je imala stepen srednje kole. Posebna sprema za trgovinu u pravilu se sastojala od potvrde o dvogodinjem uenju kao uenik (egrt) i dvogodinjem uposlenju kao pomonik u trgovakoj radnji; u: 19-22 Zakona o radnjama od 5. novembra 1931. godine.
13 12

11

Isto, 195. U sarajevskoj trgovini krajem 1926. godine bilo je kolovanih trgovaca sa trgovakom kolom 2%, 8% sa osnovnom kolom ili samoukih, a nepismenih 40%. Sve vee trgovake radnje imale su kolovane knjigovoe i korespodente. Kvalifikacija su im trgovake kole, trgovake akademije ili eksportne akademije. Ima tehnikih poslovnica, gde su efovi sa fakultetskom spremom, obino ininjeri.

Ljubomir Kosier, Bosna i Hercegovina-ekonomski fragmenti, 115-116. Godine 1921. i 1922. pa jo i 1923. zapaa se tendencija velikog kupovanja strane robe, pa su pri tome mnoge firme nepotrebno ule u velike angamane, da se, posle toga, pod uticajem novane oskudice i opadanja potronje nau u tekoj finansijskoj situaciji....to se tie celokupne uvozne trgovine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, to se ona posle Osloboenja odnosila prema naem izvozu kao 29 prema 6.

228

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

nih mjerama agrarnih reformi.14 U tim godinama pomanjkanje roba i porast cijena, korupcija, mito, krae itd. u gotovo svim slojevima stanovnitva stvorile su veliko nezadovoljstvo i ogorenje prema trgovcima.15 S druge strane, kredibilitet starog trgovakog sloja izraavao se tradicionalnim i pretenim uticajem u gradskim predstavnitvima svih vrsta, kojima se na prvim optinskim izborima u Bosni i Hercegovini 1928. godine pridruuju i oni koji su svoje istaknutije pozicije stekli u periodu kraljevske drave. Eksplozija trgovake djelatnosti na raun devastiranog i paralizovanog zanatstva i nerazvijene preraivake industrije uvozom svega i svaega, sa veim brojem trgovaca nego radnji,16 zadrala je kratko takav status do 1922. godine, odnosno do prvih promjena uslova koji su i doveli do takvog nivoa. Period prilagoavanja traje do 1924./1925., da bi 1926. godine trgovina bila u znaku krize koju ilustruju steajevi i nagodbe van steaja, od 1923.-1925. godine ak 78 u odnosu na period 1918.-1922., kada nije bilo niti jedne takve nagodbe.17 Meutim, longitudinalno kretanje trgovine pokazalo je svo vrijeme veliku elastinost, broj radnji stalno raste potvrujui se kao konstantno najprivlanija grana gradske privrede.18
14

injenica da se 1920. godine u Bosni i Hercegovini meu 49 poslanikih kandidata Narodne radikalne stranke za Ustavotvornu skuptinu naao samo jedan trgovac rezultat je omraenosti trgovakog stalea, koji je bio nosilac pekulacija sa cijenama ivotnih namirnica i ostalih potreba, to je izazvalo ogorenje i seoskog i gradskog stanovnitva, o emu svjedoe mnogobrojni izvjetaji lokalnih organa vlasti; u: Tomislav Kraljai, Narodna radikalna stranka u Bosni i Hercegovini na izborima za ustavotvornu skuptinu, Prilozi, V, 5, Sarajevo, Institut za istoriju radnikog pokreta, 1969, 211.
16

15

Milivoje Eri, Agrarna reforma u Jugoslaviji 1918-1941. godine, Sarajevo, Veselin Maslea, 1958, 494-496. Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Drugo izdanje, Sarajevo, Svjetlost, 1977, 365-367. Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918.-1941. 136. TOK, Izvjetaj Komore u 1927. godini, 20.

TOK, Izvjetaj Komore u 1926. godini, 15. U 1926. godini porastao je broj steajeva na 60, od toga trgovakih radnja 52., meu njima najvie trgovina mjeovitom robom 25 i galanterijskom 13. TOK, Izvjetaj Komore u 1927. godini, 14-16. Isto, Izvjetaj Komore u 1928. godini, 10. U 1919. godini ukupno u Bosni i Hercegovini bilo je 18.799 trgovakih radnji, 1925. taj broj je SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
18

17

Samo u drugom kvartalu 1919. godine u Sarajevu je izdano 448 obrtnica, a otkazano 241, od ega na trgovake radnje otpada 280 novih i 125 otkazanih obrtnica; u: Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918.-1941. 135.

229

Seka Brkljaa

U itavom periodu nastavljena je tendencija iz austrougarskog perioda sa razvojem trgovine na raun zanata i nerazvijene preraivake domae industrije,19 popunjavajui onaj prazni meuprostor koji su stvarale ove dvije privrede kod konzumnih apetita i mogunosti i gradskog i seoskog trita. Trgovina numeriki pokazuje stalni uspon uz istovremeno uslonjavanje, odnosno usitnjavanje i svatarenje, pojavu sve veeg broja pominih duana i tzv. nosajuih trgovaca,20 to je omoguavalo u optimalnim uslovima slabu akumulaciju u trgovini kao odgovor na male konzumne kapacitete i gradskog i seoskog kupca. Mali procenat gradskog stanovnitva i tzv. istih potroaa, kao to su bili inovnici, uitelji, radnici i slino u odnosu na seosko vezao je trgovinu u gradovima za konzumne oscilacije najbrojnijeg kupca, seljaka, da bi u itavom periodu gradska trgovina bila ovisna od ukupne situacije na tritu Bosne i Hercegovine. Gradovi u Bosni i Hercegovini, pa i Sarajevo kao najvei grad,21
porastao na 21.345, krajem 1926. godine broj je iznosio 22.659, a 1927. popeo se na 23.940, 1928. na 25.304, ak i u doba krize taj broj raste, istovremeno sa tendencijom naputanja jednog broja trgovakih radnji, 1926. godine otvoreno je 1856, a naputeno 542, tokom 1927. godine otvoreno je 1753, a naputeno 505, 1928. otvoreno 1875, a naputeno 511. Od ukupnog broja radnji u 1925. godini u Sarajevu je bilo 2.564, u Tuzli 512, u Mostaru 446, Travniku 239, u Bihau 370, u Banjaluci 315, u Brkom 321, a ostalo po manjim gradovima i selima.
19

20

Gojko Krulj, Gradska privreda; u: Napor Bosne i Hercegovine za osloboenje i ujedinjenje, Sarajevo, Oblasno odbor Narodne odbrane u Sarajevu, 1929, 310-311. Konstatujui napredak varoke privrede nakon austrougarske okupacije, autor istie da je fakat da u tom napretku razmerno mnogo vei udeo pripada trgovinskoj nego zanatskoj privredi...Ali najjai uzrok pomeranja odnosa izmeu zanata i trgovine, u korist poslednje, lei u znatnom poveanju potreba za industrijskim produktima.

Vaso Risti, Budet optne grada Sarajeva, Sarajevo, Izdanje pievo, 1939, 6. Sarajevo je 1938. godine potraivalo oko 12 miliona osnovnog dravnog poreza na oko 80.000 stanovnika, Ljubljana sa istim brojem stanovnika 14 miliona, Novi Sad sa 55.000 stanovnika 14 miliona, a Beograd sa 330.000 stanovnika 87 miliona, Zagreb sa 240.000 stanovnika 53. miliona poreza, to pokazuje da su u svim navedenim gradovima srazmjerno jai isti prihodi nego u Sarajevu, u kome je ist prihod 1938. godine skoro jednak onome iz 1914. godine, to potvruje relativno nazadovanje grada., Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918.-1941.

21

Prema izvjetaju gradskog poglavarstva Sarajeva izmeu aprila i juna 1919. godine od izdatih 280 obrtnica na nosajue se odnosilo 77. I u 1934. godini u Sarajevu je od 228 novootvorenih radnji otpadalo 108 na prodaju peenog mesa, evapia, pomorandi, limunova i slinih pokretnih trgovina; u: Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918.-1941. 136. 179.

230

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

bili su neznatna i slaba potroaka publika, koja nije gradskoj trgovini omoguavala da se osloni na sopstvene lokalne konzumente, kao to je to bio sluaj sa Beogradom i Zagrebom.22 Visok procenat seoskog stanovnitva slabe kupovne moi i kvantitativno i kvalitativno uz mali procenat gradskog stanovnitva sa radnitvom niskih nadnica uticalo je svojim konzumnim potencijalima na nerazvijenost domaeg trita, koje je i sa svoje strane regulisalo i stepen i strukturu gradske trgovine. Bosanskohercegovaki gradovi bili su u itavom periodu slabo ili nikako angaovani u izvoznoj trgovini, koja je znatno zaostajala za uvoznom, to pokazuje i odnos prihoda glavne Carinarnice u Bosni i Hercegovini sa sjeditem u Sarajevu, sa nekoliko miliona dinara zarade godinje od uvoza i nekoliko desetina hiljada od izvoza.23 U vrijeme poslijeratne konjunkture Sarajevo je brojem trgovaca izvoznika, njih 160, uglavnom drveta, krzna i poljoprivrednih proizvoda, stvaralo iluziju ouvanog ugleda vanog centra izvozne trgovine.24 Promjene na unutranjem i vanjskom tritu, nove geografsko-ekonomske orbite, struktura izvoznih roba i normativa dravne izvozne politike nisu ve od prvih naznaka krize pruali povoljne uslove za dalji prosperitetniji razvoj sarajevske izvozne trgovine. Naime, glavni kvalitet izvoznih produkata proizlazi iz privredne strukture Bosne i Hercegovine i bio je vezan za produkte rudarstva, metalurgije, umske industrije, a dijelom poljoprivrede (stoka, ljekovito bilje, koe, krzna divljih zvijeri, duhan), pa je taj pravac trgovine iao ili direktnim ugovaranjem ili putem centralizovanih dravnih preduzea i agencija (Prizad). Osim Sarajeva kao poslovnog sredita i nekih izvoznih
190. Podatak da su isti prihodi graana Sarajeva od nekretnina, preduzea i zanimanja 1938. godine iznosili oko 120 miliona dinara, koliko su iznosili i 1914. godine, iako se u meuvremenu broj stanovnika grada poveao za jedan put, najbolje ilustruje smanjivanje ekonomske snage grada.
22

23

Trgovina na malo u Beogradu uglavnom je bila upuena na beogradsko stanovnitvo, dok je u ostalim varoima i varoicama bila upuena najveim dijelom na seljatvo okolnih sela. Nikola Vuo, Privredni razvoj grada od 1919.- do 1941., Istorija Beograda, 3, Beograd, Prosveta, 1974, 203. TOK, Izvjetaj Komore u 1926. godini, 61., U budetskoj godini 1924./1925. prihodi sarajevske carinarnice od uvoza bili su 4.851.449, a 1925/1926. godine 5.710.694 dinara, istovremeno prihodi od izvoza iznosili su 110.746 dinara, odnosno 98.265. Milivoje M. Savi, Naa industrija, 195. Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918.-1941. 199. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

24

231

Seka Brkljaa

firmi (ipad),25 od kojih se vremenom neke centripetalnim mjerama drave postepeno veu za Beograd (krzno i koe),26 zatim Brkog, koje je zahvaljujui kulturi ljive u svojoj okolini i rijeci Savi kao glavnoj saobraajnici, tradicionalni centar izvoza ljive, neto Foa sa izvozom jabuka (tzv. drinska jabuka), Gorade oraha, Mostar i apljina vina, ostatak gradova ostaje svo vrijeme u okvirima trgovine koja je usmjerena prema unutranjem tritu oslonjena na domaeg potroaa. Sarajevo je od 1919. godine trgovaki centar za prodaju iskljuivo Crnoj Gori, Sandaku i jednom dijelu June Srbije, te za uvoz robe u Bosnu, izuzimajui Hercegovinu. Posavina, okolina Banjaluke i bihakog okruga kupuje u Zagrebu, Hercegovina nabavlja robu u Mostaru, apljini, Dubrovniku i Splitu, koji sa svojom trgovinom i lukom u okviru novih granica dobiva na znaenju za trgovinu livanjskog i duvanjskog podruja, pa i na irem prostoru zapadne Bosne.27 U takvim trinim uslovima gradska trgovina je pratila i odraavala svojom strukturom i kvantitetom drutveni milje i njegove ekonomske potencijale i potrebe, preivljavajui sve longitudinalne mijene u privrednom ivotu Bosne i Hercegovine i drave u cjelini. Osnovna karakteristika trgovine u gradovima bila je njena prosjena usitnjenost,28 koju nije znaajnije mijenjala
TOK, Izvjetaj Komore u 1926. godini, 116., Povodom vijesti da ministarstvo uma i rudnika namjerava premjestiti centralu ipada iz Sarajeva u Beograd, Trgovaka i obrtnika komora Bosne i Hercegovine je u interesu bosanskohercegovake drvne industrije, a i sarajevskih trgovaca energino, argumentovano i konano uspjeno se usprotivila toj odluci, obrazlaui, pored ostalog, da bi trgovci komorskog podruja samo u nabavkama ivotnih namirnica za preduzee gubili godinje 20-40 miliona dinara.
26 25

27

Narodno jedinstvo, XVII, 67, Sarajevo, 22. avgust 1934, 3., Sarajevo je u privrednim krugovima Evrope nosilo sve do osnivanja Prizada ime Balkanskog Lajpciga kao centar izvozne trgovine krznom divljih zvijeri, kojima je Bosna obilovala. Neumjereno ubijanje, jer taj lov i prodaja su bile i dodatna seljakova zarada, pojava novih drava izvoznica od poetka tridesetih godina, ekonomska kriza i pad cijena na tritu krzna, uz osnivanje Prizada, koji pekulacijama ugroava kvalitet bosanskog krzna (prodaja loeg grkog kao bosanskog), potpuno su ugrozile, ne samo ovu nekada prosperitetnu izvoznu privrednu granu Bosne, nego i Sarajevo kao izvozni trgovaki centar.

Gojko Krulj, Gradska privreda, Napor Bosne i Hercegovine, 338. Trgovina se jo vie rascepkala u sitne radnje koje radi malog obrtnog kapitala mogu jedva da prue samo egzistenciju gazdi i to ispod standarda ivota.

28

Vlado Smoljan, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, II, Mostar, Gospodarska komora Herceg-Bosne, 1997. 243. Milivoje M. Savi, Naa industrija, 197.

232

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

ni tenja za koncentracijom i pojava veletrgovaca, kao i akcionarskih trgovakih drutava u velikim gradovima, prvenstveno u Sarajevu.29 Strukturalna pomjeranja u pravcu modernizacije organizacionih oblika trgovine, koje je do 1918. godine bilo neznatno u cilju ulaganja veih kapitala, nastavljaju se u ovome periodu i jednim dijelom vidno obiljeavaju trgovinu u velikim gradovima, a Sarajevo, bez obzira na sve drutveno-ekonomske i teritorijalno administrativne promjene, izgrauje se kao centar ovog oblika poslovanja.30 S druge strane, usitnjenost trgovine se potvrivala u velikom broju radnji i malom broju zaposlenih,31 te svakodnevnoj slici propadanja i naputanja pojedinih trgovina, koja esto nisu ni birokratski registrovana.32 Izmeu monopola veletrgovaca-grosista, kao prve adrese kod nabavke uvoznih roba, i konzumnih moi grada i sela, prosjeni trgovac u gradu, sam zaposlen ili sa lanovima svoje porodice, prilagoavao se prilikama, svatario, kreditirao i prodavao na teku. Ovakav trgovac u nedostatku kapitala posluje na veresijskim osnovama i prema dobavljau, kao i prema kupcu potroau. Dok sa prvim posluje uz promjenjivu kamatu na dug, istu ne moe ukalkulisati u cijenu robe u prodaji da bi okruen mnotvom istih trgovaca bio konkurentan kod potroaa koji uglavnom kupuje na crtu u tefteru. U tom zatvorenom krugu stalnog dugo-

29

30 31

Budimir Milii, Radnika klasa Sarajeva 1919-1941., Sarajevo, Institut za istoriju u Sarajevu, 1985, 86. U Sarajevu je 1924. godine bilo 35 veletrgovina, 1926. ve 46, 1923. godine poslovalo je 17 akcionarskih trgovakih drutava meu kojima je najvei bio Greinitz sa 15 miliona akcionarskog kapitala. Iako malobrojni veletrgovci su davali glavni ton uvoznoj i izvoznoj trgovini, bili glavni snabdjevai veih industrijskih preduzea meu kojima i ipada., Milivoje E. Savi, Naa industrija, 194. Sarajevski veletrgovci-grosisti nabavljali su robu direktno i prodavali je manjim trgovcima u gradu, dijelovima Bosne, Crnoj Gori, Sandaku, uikom kraju, a neki i po teritoriju cijele drave. Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918-1941. 194-196.

Trgovinska industrijska komora u Sarajevu (TIK), Izvjetaj o privrednim prilikama i radu Komore u godini 1938. ( Izvjetaj Komore u 1938. godini), Sarajevo, 1939, 16., 23. Od ukupnog broja radnji Sarajevo grad ima 1937. godine 2077, te godine otvoreno je 177, a naputeno 161, 1938. grad ima 2.093 radnje, od toga, prema izvjetaju podrunog udruenja trgovaca i ugostitelja, samo 202 radnje imaju 173 uenika i 242 pomonika. TOK, Izvjetaj Komore u 1926. godini, 15. Od 60 registrovanih steajeva u 1926. godini 52 su se odnosila na trgovake radnje od ega 25 mjeovitih trgovina-svatara. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
32

233

Seka Brkljaa

vanja pokazuje se sva ranjivost sitnih trgovaca,33 i njihovo skoro svakodnevno propadanje, a da esto ne izvre ni odjavu svoga obrta. Kreditiranje kao oblik poslovanja u trgovini i grada i sela usmjereno prema najbrojnijem potroau, seljaku, dosee vrhunac u paralizi potraivanja u isto vrijeme kada je zemlja ula u orbitu velike ekonomske krize.34 Sistem mjera koje poduzima drava od 1930. godine, kao stalno produeni privremeni seljaki moratorij, paralisao je ne samo kreditne odnose nego je zakoio trgovake tokove koji su bili kombinacija novanih i robnih, naturalnih zaduenja.35 Gradska trgovina u ovome periodu sloene ekonomske krize sa specifinim odnosima poremeaja povjerilakih odnosa potvruje ilavost koju nisu slomili ni steajevi, ni broj protestiranih mjenica,36 ni broj mjeninih parnica37 i izgubljena imovina i zatvaranje radnji. Broj prodavnica stalno raste, 1929. godine na 26.236, krajem 1932. na 28.150, 1930. godine zatvara se 639 trgovina, a u 1932. godini ve manje, 259. Tendencija umnoavanja trgovina u drugoj polovini tridesetih godina, i to preteno onih za koje nije potrebna posebna struna sprema (sitniarskih, piljarskih, mjeovitih), posebno u manjim gradovima i po selima, prelazi u
33 34

TOK, Izvjetaj Komore u 1929. godini, 17.

Mijo Mirkovi, Ekonomska struktura Jugoslavije 1918.-1941., Zagreb, Nakladni zavod Hrvatske, 1950, 94. Na temelju ankete Agrarne banke 1932. godine od ukupnog duga u Jugoslaviji u to vrijeme privatnim licima, a to su dugovi seljaka drugim seljacima, trgovcima i obrtnicima skoro polovina, ili 45,17% odnosilo se na tu vrstu potraivanja.
35

Kod 56 kotarskih sudova u Bosni i Hercegovini najvei broj protestiranih mjenica, kao slubena zabiljka da mjenica nije na vrijeme isplaena i da omoguava naplatu na drugi nain, registrovano je u veim gradovima, u Sarajevu 1928. godine 6.102, 1929. godine kod sreskog suda 5191, Tuzla 1.076 u 1928. godini, 1929. 1018, Travnik 1478 i 1105, Banjaluka, 1092 i 1735, Mostar 1173 i 1169, Bijeljina 1366 i 1525, itd; u: TOK, Izvjetaj Komore u 1928. godini, 21., Isto, Izvjetaj Komore u 1929. godini, 21.
37

36

Pomiriti otro suprostavljene interese dravnog fiskusa, privatnih banaka i trgovaca kao vjerovnika i zemljoradnika kao dunika, a da pri tome svi dobro prou liilo je na rjeavanje matematske formule kvadrature kruga, komentarie autor pompezne izjave Milana Stojadinovia 1936. godine povodom najavljenih konanih mjera vlade na rjeavanju seljakih dugova; u: Kemal Hrelja, Kako je ivio narod, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1994, 196.

Isto, Izvjetaj Komore u 1930. godini, 23., Isto, Izvjetaj Komore u 1931. godini, 23. Izvjetaji poinju da donose i broj mjeninih parnica koje su se vodile kod okrunih sudova, Banjaluka 184 u 1930. godini, 126 u 1931. Biha 30 i 35, Mostar 99 i 71, Sarajevo 320 i 342, Travnik 38 i 49, Tuzla 57 i 68.

234

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

epidemiju, koja nije karakteristina samo za bosanskohercegovako podruje te poinje guiti samu sebe, to pokazuje veliki broj naputenih radnji u periodu od poetka 1934. do kraja 1937. godine.38 Spram neodgovarajuih kapaciteta trita takav progresivni kvantitet trgovine bio je izraz slabe razvijenosti ostalih grana privrede, traenja zarade stanovnika grada i bjeanje seljaka od neprosperitetne poljoprivrede. Kako je usitnjenost i ekspanzija sitnih trgovaca i gostioniara, bila osnovna karakteristika razvoja nepoljoprivredne djelatnosti u Bosni i Hercegovini austrougarskog perioda,39 bez obzira na neujednaenosti privrednih popisa ovoga i kasnijeg perioda, moe se zapaziti, uglavnom, kontinuitet u strukturalnom razvoju trgovine, ali i promjene u njenom kvantitetu i u nijansama njenog kvaliteta.40 Meu trgovinama krajem 1927. godine ukupnog broja u Bosni i Hercegovini od 23.907 i dalje je najvei broj prodavnica mjeovite robe 4.650, zatim bakala 3.946, sitniara 3.642, trgovina marvom 2.316, voa i povra 1.271, jaja i peradi 1.243, piljara 742, zemaljskih proizvoda 516, ita i brana 674, odnosno raznih prehrambenih artikala.41 Meu ovim velikim brojevima sline ili iste brane, ali sklopa koji se uslonjava ka specijalizaciji,
Takav tempo umnoavanja trgovakih i zanatskih radnja, koje su dovele u pitanje privrednu egzistenciju ve postojeih, inicirao je zajedniku akciju, koja je potekla od Trgovinsko industrijske komore u Novom Sadu, traei naina da se taj proces ogranii pootravanjem uslova za dobivanje obrtnica i uvoenjem numerusa klauzusa prema prilikama i potrebama nekog mjesta, izmjenama i dopunama Zakona o radnjama. Samo na podruju koje je pokrivala Trgovinsko industrijska komora u Sarajevu na poetku 1934. godine bilo je registrovano 7.607 trgovakih radnja, krajem 1937. ve 8.527, meutim osnovano je u tom periodu 2.069, a naputeno 1.149; u: TOK, Izvjetaj Komore u 1938. godini, 311-316. Inicirane izmjene u skladu sa ogranienjima u otvaranju novih radnji presjekla je situacija stvorena pripremnim stanjem 1939. godine i izbijanje rata u Evropi, kada Ministarski savjet, pored ostalog, donosi Uredbu o dravnom odboru za odbrambenu privredu sa zadatkom da donosi odluke i jednoobrazna upustva po kojima nadlena ministarstva i banske uprave preduzimaju potrebne mjere u oblasti proizvodnje, prometa, potronje, izvoza, uvoza, cijena, raspodjele dobara itd. u svrhu zadovoljenja civilnih i vojnih potreba zemaljske odbrane; u: Narodno jedinstvo, XXIII, 41, Sarajevo, 22. maj 1940. godine, 3. Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Drugo izdanje, Sarajevo, Institut za istoriju, 2004, 43. 45.
40 41 39 38

TOK, Izvjetaj Komore u 1927. godini, 23. Isto, 14-16, SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

235

Seka Brkljaa

sa 115 vrsta trgovina 1929. godine, pojavljuju se i prodavnice malih brojeva, ali strukture koja predstavlja modernizacijske pomake u konzumnim ukusima i moima jednog dijela gradskih drutvenih slojeva. Prodavnice bicikla i motora, koncem 1927. godine 5, 1932. godine 7, drogerija i parfimerija 24, elektromehaniarskog pribora 3, fotografskih potreptina 4, automobila 2, ve 1929. godine 3, a 1932. 5, automobilskih guma 1, 1932. ve 3, narandi i limunova 10, 1932. 15, manufakture brojano rastu sa 594 koncem 1919. na 902. prodavnice krajem 1927. godine, informacioni biroi i zavodi za reklamu 2, peceraja, delikatesa i pia u zatvorenim bocama od 553 u 1928. na 559 krajem 1929. godine, kada se otvaraju i 3 prodavnice tehnikih potreptina itd.42 Porast stanovnitva, trino otvaranje sela, novi dravni okvir i pravci trgovakih veza zemlje u prvoj polovini 20. stoljea, sve ukupno uticali su na lagane evolutivne promjene u razvoju trgovine i pomake u kvantitetu i kvalitetu ponude i potranje.43 Dvojnost kvalitativne ponude starih arija, gdje je proizvoa tradicionalno esto istovremeno i trgovac sa svojim kupcima, i novih gradskih centara sa izlozima i trgovcima odvojenim od proizvodnje artikala koje nude, zadrava se i u ovome periodu razvoja bosanskohercegovakih gradova sa 63 prodavnice opanaka prema 17 trgovina cipelama koncem 1927. godine. Lagani zaokret, ka novom i modernijem pokazuje i struktura roba koje

42 43

TOK, Izvjetaj Komore u 1929. godini, 9-12. TOK, Izvjetaj Komore u 1932. godini, 7-10.

Kada je u pitanju Sarajevo kao najvei trgovaki centar u Bosni i Hercegovini, K. Hrelja navodi da je sarajevska trgovina u periodu izmeu dva svjetska rata bila u stagnaciji, dok detaljan istraiva Sarajeva datog perioda B. Milii zakljuuje da bez obzira na sve tekoe s kojima se trgovina sueljavala u meuratnom periodu ona je u odnosu na period do 1914. znaajno proirila obim i vrijednost svoga poslovanja. Sintetizujui istoriju grada Sarajeva R. Donia zakljuuje da usred ope ekonomske stagnacije, jedino se za komercijalnu trgovinu moe rei da je porasla izmeu dva rata, i samo su najvea preduzea sa najvie kapitala bila istinski uspjena. Kemal Hrelja, Pregled drutveno-ekonomskih prilika u Sarajevu izmeu dva rata, u: Sarajevo u revoluciji, Revolucionarni radniki pokret 1937-1941. Sarajevo, Istorijski arhiv Sarajevo, 1976. 76. Budimir Milii, Radnika klasa Sarajeva, 86. Robert J. Donia, Sarajevo:Biografija grada, Sarajevo, Institut za istoriju, 2006, 189.

236

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

ulaze preko glavne carinarnice u Sarajevu44 ili one u Bosanskom Brodu,45 i pojava specijalizovanih trgovina kao knjiara i papirnica, iji broj raste od 105 koncem 1919. do 112 krajem 1927. godine, 126, 1928. i ve 135 koncem 1929. godine, zatim, kolonijalne robe od 51. 1919. godine do 131. koncem 1927. moderne tehnike robe, automobila, eira, parike i beke mode, konfekcije postepeno do 31. u 1929. godini ili 1930. ve 2 prodavnice radio aparata itd.46 Iako je klijentela procentualno vrlo mala u odnosu na ukupno stanovnitvo, to pokazuje i broj ovakvih radnji, zahvaljujui i demografskoj politici nove drave u ovome periodu od Naredbe o iseljavanju stranaca47 to nije vie veinom doseljeniko graanstvo.48 Samo kod Sarajeva, koje je bilo jedina gradska optina u Kraljevini Jugoslaviji sa progresivnom stopom prireza na sve oblike dravnog osnovnog neposrednog poreza, osim slubenikog, od 10-95%, mogue je priblino numeriki iskazati taj gradski drutveni sloj kao elitnu klijentelu koja svojim ekonomskim mogunostima i ukusima utie i na promjene strukture trgovine. A kako je jedan od najpouzdanijih putokaza za ocjenu privrednog stanja jednog grada osnovni dravni porezi na iste prihode od nekretnina, preduzea i raznih zanimanja, onda je takvih u Sarajevu od
TOK, Izvjetaj Komore u 1926. godini, 16., Milivoje M. Savi, Naa industrija, 195-196; Budimir Milii, Radnika klasa Sarajeva, 83. Od roba koje su se uvozile iz inostranstva u prvom redu je bila manufaktura iz Italije, eke, Austrije, Njemake, a manji dio direktno iz Engleske, vajcarske i Francuske, kolonijal iz prekomorskih zemalja posredstvom Italije, staklo iz ehoslovake, izraena koa iz ehoslovake, Austrije, i preko trgovca grosiste (Boo aji) kafa direktno iz Amerike, zatim, sredstva za rad, sirovine za potrebe industrije i zanatstva, galanterija, obua, lijekovi, sanitetski materijal, papir, juno voe. TOK, Izvjetaj Komore u 1927. godini, 60-61. Ministarstvo finansija ukinulo je 1927. godine carinarnicu u Slavonskom Brodu II reda i prebacilo je u Bosanski Brod administrativno je veui za Osijek i na taj nain nanijelo veliku tetu administriranju bosanskohercegovake uvozne i izvozne trgovine protiv ega se uporno borila Trgovaka i obrtnika komora Bosne i Hercegovine.
46 47 45 44

TOK, Izvjetaj Komore u 1930. godini, 7-10.

48

Kasim Isovi, Prilike u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine 1919. i 1920. Godine. Graa, Glasnik ADABiH, God. 1968-1969, Knj. VIII-IX, Sarajevo, ADABiH, 1968/1969, 318; Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925.(privredni i politiki razvoj), Sarajevo, Institut za istoriju, 1991, 329. 334-335. Iljas Hadibegovi. Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine, Sarajevo, Svjetlost, 1980, 116. Isti, Bosanskohercegovaki gradovi, 49. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

237

Seka Brkljaa

oko 80.000 stanovnika 1938. godine bilo svega 9.887, od ega samo 10% porezovnika je plaalo 8 miliona od ukupne sume u iznosu 11.320.000 dinara,49 predstavljajui istovremeno sloj od 1,24% stanovnika grada. Staro i novo kao dihotomijska klackalica tradicije i modernizacije, odnosno evropeizacije konstantna je odlika trgovine bosanskohercegovakih gradova i ovoga perioda, uz isticanje onoga drugoga srazmjerno veliini i upravnom,50 saobraajnom i privrednom znaaju grada, to razvoj Banjaluke kao banskog centra slikovito potvruje,51 ili Tuzla,52 nakon prvobitnog oka izazvanog novim geopolitikim i privrednim orbitama, zahvaljujui, prije svega, promjenjivim konzumnim moima razvijene industrije na teritoriju samog gradskog atara. 53 Dok su organizacione promjene udruivanja trgovaca u cilju koncentracije i umnoavanja kapitala bile samo pojava u prethodnom periodu, nakon 1918. godine te organizacione promjene uslonjavanja trgovakog kapitala postaju

49 50

Vaso Risti, Budet Sarajeva, 9.

Mehmed Zildi, Trgovina na podruju Bosne i Herceovine, Bosna i Hercegovina kao privredno podruje, Sarajevo, A. Koen, E. Dikovski, A. Sunari, 1938, 355. Vrlo je zanimljivo promatrati sa kolikom ljubomornou bosanske varoi uvaju dravna i vojna nadletva sa brojnim inovnitvom kao potroaima. Vie puta na hiljade teaka ostavljaju svoja sela i sele se u bogatije krajeve. Meutim, ako i najmanje nadletvo hoe da ostavi koju bosansku varo, diu se graani i protestuju.
51

Prema broju stanovnika 1927. godine Tuzla grad imala je 6,05% trgovaca, a Tuzla-srez 1,07%, dok je Tuzlanska oblast imala 1,22 %, u: TOK, Izvjetaj Komore u 1927. godini, 21. Iz podataka prikupljenih 1907. godine u sreskim mjestima bilo je protokolirano 67% svih radnji u Bosni i Hercegovini, u varoima 7% i u selima 26%, a najvea koncentracija protokoliranih radnji bila je u est okrunih mjesta. Ilijas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 49. Prema statistici Trgovake i obrtnike komore u Bosni i Hercegovini taj odnos je ostao priblino isti, oko 70% trgovakih radnji bilo je u gradovima, a oko 30% na selima, od toga i dalje je najvei broj u regionalnim centrima, u Sarajevu koncem 1927. godine u odnosu na broj stanovnika bilo je 2,9% trgovaca, u Banjaluci 2%, Tuzli ak 6,05%, Mostaru 1,84%, u: TOK, Izvjetaj Komore u 1927. godini, 21-22.
53

52

Sulejman Smlati, Prilog prouavanju banjaluke privrede 1918-1941. Banjaluka u novijoj istoriji (1878-1945),Zbornik radova s naunog skupa odranog u Banja Luci od 18-20. novembra 1976. godine, Sarajevo, Institut za istoriju Sarajevo, 1978, 207-208; Milan Vukmanovi, Izmeu dva rata, Banjaluka, Banjaluka, Institut za istoriju, 1990, 77-109.

238

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

konstantna modernizacijska tendencija.54 Udruivanje kapitala i stvaranje trgovakih asocijacija bilo je motivisano razvojem trita, kako unutranjeg tako i vanjskog, koje u periodu poslijeratne konjunkture pokazuje puni prosperitet (trgovina hranom, drvetom i graevinskim materijalom), ali su mali pomaci evidentni. Taj oblik koncentracije, bez obzira na privredne oscilacije, ostaje stalan, razliitog intenziteta i ciljeva, osnivajui se u branama u kojima je za poslovanje neophodan vei kapital (Drina, otpremno i pedicijsko, Orijent, uvozno izvozno, Jadran i Majdan, trgovine gvoarskom robom, Humanik, koe i cipela, Vatra, drvetom i td.) Od 17 sarajevskih akcionarskih trgovakih drutava 1923. godine, obaveznih na javno polaganje rauna, 12 ih je raspolagalo kapitalom u visini preko 38,5 miliona dinara, a 9 ih je zavrilo godinu sa bruto dobitkom od preko osam miliona dinara i istom dobiti od preko dva miliona dinara.55 esto pekulativnog karaktera monopoliui trite i podiui cijene pojedinih artikala potiskivala su i konkurencijom unitavala malog trgovca.56 Putem trgovakih udruenja, kao strukovne organizacije lokalnog karaktera, trgovci detaljisti se itavo vrijeme bore da ouvaju stari i davnanji obiaj, da trgovina na veliko samo i iskljuivo prodaje robu trgovcima na malo (detaljistima) koji dalje posluuju i robu prodaju potroaima.57 Istovremeno, ista udruenja vre pritisak putem trgovinsko-industrijskih komora na dravna nadletva da onemogue otvaranje velikih magacina, odnosno robnih kua, koei na taj nain modernizaciju trgovine, njeno ukrupnjavanje u kome bi tradicionalni trgovac detaljista bio neminovna rtva. Pravi bunt trgovaca izazvala je Uredba o velikim magacinima, u gradovima sa vie od 50.000 stanovnika, donesena 27. oktobra 1937. godine. Nasuprot jedinstvenom pri54 55

V. Bajki, Naa trgovina, Jubilarni zbornik ivota i rada SHS 1. XII 1918. 1928. II deo, Beograd, Izdanje matice ivih i mrtvih SHS, 1928, 558. Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918-1941. 195. Budimir Milii, Radnika klasa Sarajeva, 86.

Smiljana urovi, Dravna intervencija u industriji Jugoslavije (1918-1941), Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1986, 171. Na ovaj nain se stvarao odnos zavisnosti sitnih od krupnih preduzea, pri emu su monopolistike grupacije u to vrijeme bile svjetska pojava kao bitne odlike savremenog kapitalizma.
57

56

Jugoslovenski list, XXIII, Sarajevo 7. juni 1940; u: Todor Kruevac, Trgovina Sarajeva 1918-1941. 199. Molba Udruenja trgovaca u Sarajevu upuena preko Trgovako-industrijske komore upravi Drinske banovine. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

239

Seka Brkljaa

jedlogu svih komora u dravi da se zabrani otvaranje robnih kua u cijeloj zemlji s obzirom na prilike koje kod nas vladaju,58 vladina Uredba naila je na proteste trgovaca zatvaranjem radnji.59 Sukob tradicionalne inokosne trgovine i modernih naina poslovanja u trgovini koju vode akcionarska drutva preao je u skandal, koji nije mogla zatajiti cenzurisana tampa,60 samo su vremenom forme te suprotnosti dobijale drugaije boje. Poseban ton tim protestima trgovaca i zanatlija da se nacionalna privreda oisti od stranaca davalo je izvorno porijeklo akcionarskog kapitala trgovako industrijskih grupacija robnih kua Ta-Ta ili Bata, koja je sve prisutnija i na bosanskohercegovakom tritu.61 S druge strane, tehnika modernizacija i potrebe u novim vrstama roba ne samo da imaju za posljedicu lagane strukturalne promjene i u trgovini, nego ve u kontinuitetu od prolih vremena dovode do ugroavanja i propasti pojedinih grana i do pojave novih. Iako spora i kvantitativno slaba, elektrifikacija pojedinih gradova nakon 1918. godine62 zatire u tim gradovima
TOK, Izvjetaj Komore u1937. godini, 76., Boo Madar, Privredne komore u Bosni i Hercegovini, Monografija o njihovom osnivanju i rad 1909.-1945. Sarajevo, Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine, 2006, 255-256. Iako na podruju Vrbaske banovine takve velike radnje nisu osnivane Komora se solidarisala sa akcijom ostalih komora jer su ti magacini velika opasnost za srednji trgovaki stale u cijeloj zemlji.
59 58

Slobodan Kljaki, Velika pobuna trgovaca, Politika, Beograd, 21. februar 2005, Feljton. Uredba o velikim magazinima iz oktobra 1937. godine izazvala je pravu provalu bijesa meu beogradskim trgovcima, kojima su se pridruili i trgovci u unutranjosti, ali su tekstovi i fotografije na kojima se vide andarmi sa isukanim pendrecima bili cenzurisani i objavljivani bez fotografija.
61

60

ABH, KBUDB-Pov, k.103, 4391, 1936. Drinski andarmerijski puk izvjetava povjerljivo bansku upravu u Sarajevu da je u Visokom nizom incidenata izraen protest trgovaca i zanatlija protiv otvaranja velikih magacina, 27. septembra 1936. polupana su stakla obuarske firme Bata u Visokom, a 4. oktobra sa zbora trgovaca i zanatlija, njih 200, upuena je u tom smislu i rezolucija Glavnom akcionom odboru u Beograd.

Joso Lakato i Aco Despi, Industrija Bosne i Hercegovine, Zagreb, Jugoslovenski Lloyd, 1924, 204. Do 1924. godine elektrinu energiju, uglavnom vezanu za industrijske pogone i osvjetljenje, imali su gradovi i mjesta: Sarajevo, Biha, Brko, Jajce, Mostar, Travnik, Banjaluka, Drvar, Vare, Zenica, Breza, Kakanj, Tuzla, Ugljevik, Semizovac, Ljubija, Dobrljin, Usora; Ljubomir St. Kosier, Vrbaska banovina, Almanah banovina, Vrbaska banovina,

62

ABH, KBUDB-Pov, k.103, 4391, 1936. Iz zahtjeva trgovaca i zanatlija Visokog od 4. oktobra 1936. godine.

240

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

onu trgovinu koja je vezana za prodaju svijea, fenjera ili petroleja63 i koja ne prolazi bez antimodernizacijskih protesta trgovaca te robe (Zvornik).64 Nespecijalizovane prodavnice, odnosno trgovine mjeovitom robom ili svatare, kako su u popisima registrovane, zatim prodavnice prehrambenih artikala i manufakturnom robom u drutvu sa gostionama i kafanama ili birtijama inile su kimu bosanskohercegovake trgovine, kako u gradovima, tako i na selima.65 Specijalizovane prodavnice, koje se pojavljuju i u prolom periodu, lagano brojano rastu i strukturalno se prilagoavaju tehnikim potrebama modernizacije, ali svojim brojem, ne samo da su jo u potpunoj sjeni okosni1931, 28. Pored ovih mjesta te godine na podruju Vrbaske banovine elektrino osvjetljenje imali su gradovi Bosanska Dubica, Bosanska Gradika, Derventa, Bosanski Brod. Oba ova spiska ne navode gradove koji su imali elektrino osvjetljenje kao Bosanski Brod i Bijeljina ve 1919, ili kasnije Prijedor, od 1933. godine Foa, Gorade, neto ranije Rogatica, 1937. godine Zvornik; Kemal Hrelja, Industrija i saobraaj u Bosni i Hercegovini 1929-1941. Prilozi, 2, Sarajevo, Institut za istoriju radnikog pokreta, 1996, 128. Prema statistici Kraljevine Jugoslavije 1938. godine u Bosni i Hercegovini bilo je 11 gradskih elektrana i 15 elektrana rudarskih uprava i eljezara; Statistiki godinjak 1945-1953. Zavod za statistiku i evidenciju NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1954, 467-468. Od 66 srezova po administrativno-teritorijalnoj organizaciji Bosne i Hercegovine 1953. godine, u 1940. godini njih 30 nije imalo ni po jedan pogon elektrine energije, odnosno skoro polovina. U Bosni je tada bilo elektrificirano 3,20% naseljenih mjesta, a u Hercegovini 1,28%. Banjaluka je od 1902. godine djelomino imala elektrino osvjetljenje od samostana trapista Marija Zvijezda, da bi i dalje samo za ulino osvjetljenje koristila 500 petrolejskih fenjera. Znaajnu potronju petroleja za osvjetljenje jo 1919. godine imali su i gradovi Stolac, Trebinje, Nevesinje, Bugojno, Visoko, Viegrad, Zvornik itd; u: Bosanski glasnik, III. Odsjek, Opis mjesta Bosne i Hercegovine, Be, 1919, 160-211. Alija Uzunovi, Zvornik historijska monografija, Tuzla, Bosanska medijska grupa, 2010. 116. Inicijativom tadanjeg predsjednika optine Stanka Nikolia 1937, godine Zvornik je dobio elektrinu energiju za osvjetljenje sa 38 sijalinih mjesta na ulicama i 80 domainstava putem elektrovoda iz Koviljae. Ve sam ideja je naila na otpor trgovaca Kuria, Joviia i drugih koji su se plaili da e izgubiti unosnu zaradu. Koncem 1929. godine bilo je 5.126 mjeovitih prodavnica, 1930. naputeno je 86 i otvoreno 283, te se broj popeo na 5.323, to je inilo oko 20% od ukupnog broja trgovina, Tendencija se nastavlja bez obzira na ekonomsku krizu i u 1931. godini i broj raste na 5.519, 1932. godine na 5.561, itd; u: TOK, Izvjetaj Komore u 1930. godini, 7-10. Isto, Izvjetaj Komore u 1931. godini, 7-10. Trgovinsko industrijska komora u Sarajevu, Izvjetaj Komore u 1932. godini, 7-10. Isto, Izvjetaj Komore u 1933. godini, 18. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
65 64 63

241

Seka Brkljaa

ce trgovine u gradovima, nego i svjedoe o tankom drutvenom sloju svojih konzumenata. U heterogenoj sferi uticaja na gradsku privredu porezi gradskih optina i uopte gradska privredna politika iskazana godinjim budetima bila je, stalno u ii interesa privrednih struktura.66 U lavinama kritika, koje su svake godine pratile objavljivanje budetskih planova, trgovci su bili najglasniji,67 iako su se i tu u samom kreiranju budeta prelamali konkurentski interesi pojedinih gradskih ekonomskih grupacija i pojedinaca.68 Troarina i kaldrmija uz optinski prirez bili su one stavke budetskih prihoda koje su, u okviru optinske privredne politike, najvie uticale na godinju perspektivu gradske privrede. Pri tome je kaldrmija posebno jako pogaala trgovinu, koja je poslovala robom uvezenom u gradski atar,69 a zatim industriju70 i zanatstvo ovisne o
ABH, KBUDB-II, k. 5, 7624, 1933. Na uestale albe udruenja trgovaca iz Drinske banovine Trgovako industrijska komora u Sarajevu skree panju banskoj upravi na prevelika optereenja privrednika budetima gradskih optina; Isto, k.9, 23494, 1933. Pritube Udruenja trgovaca u Travniku banskoj upravi Primorske banovine na gradsku optinu zbog troarinskih stavova.
67 66

68

ABH, KBUDB-II, k. 5, 9681, 1935. Smatrajui situaciju alarmantnom po gradsku privredu u dravi u nedostatku zakona o samoupravnim finansijama sve trgovinsko industrijske komore u Kraljevini Jugoslaviji uputile su 25. marta 1935. godine zajedniki memorandum ministru finansija Milanu Stojadinoviu kojim trae pomo u utvrivanju principa samoupravne ekonomske politike koja nee samovoljnim i pretjeranim prirezima i porezima onemoguavati poziciju i razvoj gradske privrede, prije svega industrije i trgovine.

TOK, Izvjetaj Komore u 1926. godini, 59. Kaldrmija gradske optine Bosanski amac ugroavala je izvoz ljive i bila predmet pritubi izvoznih firmi ovim tako vanim artiklom bosanske trgovine. ABH, KBUDB-II, k. 16, 25959, 1930. Dugogodinji sukob Industrije eljeza u Zenici i optine Zenica oko naplate gradskih daa na uvoz sirovina koje su inae bile osloboene samoupravnih poreza.
70

69

Vaso Risti, Budet Sarajeva, 14. U 1938/1939 godini povieni su mnogi troarinski stavovi zbog pojaanih optinskih rashoda. Naa optina ne vodi dovoljno rauna ni o predmetima koj e se opteretiti troarinama, ni o visini troarinskih stavova. Izgleda da pri tome odluuje ona privredna grana, koja je bolje i jae zastupana u optinskom veu. (...) Na konferencijama privrednika koje je sazivala ovdanja Trgovako industrijska komora, da se zauzme jedan jedinstven stav sa strane svih privrednih organizacija po predmetu troarinskih stavova, nije se moglo doi do sporazuma zbog oprenosti interesa meu pojedinim privrednim granama.

242

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

sirovinama i sredstvima rada koji su se morali nabavljati van teritorija grada.71 Pojavu da trgovina bjei iz gradova na teritorij oblinjih seoskih optina, bilo protokolisanjem bilo premjetanjem magacina, registrovala je jo 1925. godine Trgovako obrtnika komora Bosne i Hercegovine, da bi ta pojava prela u stalnu utiui, sa svoje strane, na privredni potencijal gradova i nivo ostvarenja zadatih funkcija gradskih optina.72 Ovakav delikatan odnos gradske privrede i ekonomske politike gradskih optina istovremeno meuzavisan i suprotstavljen stvarao je umjetne unutranje carinske barijere u jednoj dravi onemoguavajui slobodnu razmjenu dobara izmeu pojedinih gradova, sela i gradova i pojedinih regija iste zemlje. Kao dvosjekli ma pravilnik i cjenovnik gradskih daa previe visok odbijao je trgovce, niskih stavova podsticao je preprodaju i krijumarenje. Pritisnute zadatim funkcijama gradske optine nastavljaju i dalje uprkos administrativnim mjerama Ministarstva finansija. Svake godine obavezujuim preporukama Ministarstvo je predstavljalo emu gradskih budeta u cilju harmonizacije fiskalnih samoupravnih optereenja sa ekonomskom moi stanovnitva i gradske privrede, s jedne strane, a istovremeno prebacujui dio svojih odgovornosti na teret svih tih drutveno-ekonomskih i institucionalnih struktura grada.73
Glas slobode, XV, 28, Sarajevo, 16. juli 1925, 3. Komunalna politika-Optinski budet, Kritikujui strukturu budeta gradske optine Sarajevo Glas slobode navodi da kaldrmija strahovito poskupljuje ivot u gradu i da podsjea na okupacione kontribucije, najvia na robu koja se najvie troi(masnoe) i najmanja ili nikakva na onu luksuznu (parfemi, automobili) ija potronja je bila neznatna. TOK, Izvjetaj Komore u 1925. godini, 142-143. Meutim, pogodivi privrednike, Sarajevska Optina pogodila je time i samu sebe. Radi previsoke kaldrmije mnogi trgovci osnovali su svoja skladita u okolici Sarajeva izvan optinskog podruja samo da ne moraju robu uvaati u Sarajevo i plaati silnu kaldrmiju. Ta je previsoka daa bila i uzrokom da je Sarajevo sve vema gubilo svoju nekadanju vanost kao trgovaki centrum. ABH, KBUDB-II, k. 5, 9681, 1935. U memorandumu trgovako industrijskih komora u Kraljevini Jugoslaviji ministru Stojadinoviu navodi se, pored ostalog da: Osim toga, visoki troarinski stavovi u gradovima poskupljuju robu, a posljedica je da se stvara jaz izmeu selske i gradske privrede, umjesto da se njihov rad koordinira i meusobno popunjava. Opaa se nemila pojava t.j. bjeanje trgovine iz mjesta sa visokim troarinskim stavovima i uvozinskim stavovima u mjesta sa niim stavovima, u kojima mogu biti cijene nie, a to dovodi do propadanja gradova. Vaso Risti, Budet Sarajeva, 10-11. Tridesetih godina u okviru ambicioznih investicionih planova dravne politike uveden je gradski socijalni prirez, u Sarajevu u iznosu od 30%, za javne radove u cilju suzbijanja nezaposlenosti. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
73 72 71

243

Seka Brkljaa

Zastupajui interese bosanskohercegovake gradske privrede u novoj dravi,74 Trgovaka i obrtnika komora, bez obzira na kasnije reorganizacije prema Zakonu o radnjama i administrativno-teritorijalnim promjenama drave,75 bila je i svo vrijeme staleko udruenje vlasnika, gazda trgovakih, industrijskih i zanatskih radnji.76 Sa tog stanovita i u njihovom interesu kao organizacioni produkt kapitalistikih drutveno-ekonomskih odnosa pokazivala je i tendencije koje su odraavale stanje i procese u gradskoj privredi Bosne i Hercegovine, posebno u trgovini, zanatstvu i privatnoj industriji. Lavirajui svojim inicijativama izmeu mjera retrogradnih cehovskih oblika i dravnog kapitalizma, Komora se, s jedne strane, uporno zalagala za preputanje privrede slobodnoj konkurenciji trine ekonomije, a s druge neprekidTOK, Izvjetaj Komore u 1927. godini, 7. Na sveanoj ceremoniji odranoj u Sarajevu 1. decembra 1927. godine ministar trgovine i industrije Kraljevine SHS Mehmed Spaho, uz prisustvo velikog broja zvaninika, te velikog upana Milana Nikolia i komorskih lanova, uruio je istaknutim privrednicima, a istovremeno i komorskim predvodnicima odlija kojima ih je kralj Aleksandar odlikovao (predsjednika Komore Nikolu Berkovia, podpredsjednike Nikolu Stokanovia i Edhema ulizarovia itd; ukupno deset lanova uprave). Tom prilikom ministar Spaho je naglasio zasluge odlikovanih za narodnu privredu, a naroito za privredu Bosne i Hercegovine.
75 74

Zakoni iz oblasti socijalne politike, a posebno Zakon o zatiti radnika, od 28. februara 1922. godine, te Zakon o inspekciji rada, Zakon o osiguranju radnika i l. 2. Zakona o stanovima nailazili su svo vrijeme na otre proteste privrednih korporacija, a Komora je tu kao predstavnik kapitala bila najaktivnija smatrajui da ovi propisi generalno i pojedinano ograniavaju i ugroavaju profitabilno poslovanje. Kritikujui Pravilnik za provedbu Zakona o zatiti radnika, Komora 1927. godine sa aljenjem istie da Svi pokuaji da se iz Pravilnika uklone otrice protiv poslodavaca razbile su se o pretjerane i jasne odredbe Zakona o zatiti radnika, koje govore o radnikim povjerenicima, a koje se Pravilnikom nisu mogle ni ublaiti ni ukloniti; u: TOK, Izvjetaj Komore u1927. godini, 82-83. Borei se itavo vrijeme za produenje radnog vremena Komora u jednoj predstavci navodi da: Notorno je, da na radnik ne radi intenzivno kao onaj na zapadu i da u slobodnim asovima ne sakuplja nego nerazborito raspolae svoju energiju; u: Isto, Izvjetaj Komore u 1925. godini, 163. Isto, Izvjetaj Komore u 1926. godini, 105.

76

U smislu Uredbe od 3. avgusta 1932. godine prestaje rad Trgovako obrtnike komore za Bosnu i Hercegovinu, njena nova strukturalna i teritorijalna organizacija, podjelom na trgovako-industrijsku i zanatasku komoru prilagoenu novoj upravnoj razdiobi drave doprinosi da objavljeni godinji izvjetaji nakon 1932. godine gube na kvalitetu u smislu preciznosti statistikog praenja privrednih kretanja u Bosni i Hercegovini do 1941. Godine; u: TOK, Izvjetaj Komore u 1932. godini, Predgovor.

244

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

no oekujui dravnu intervenciju borila se da popravi i zatiti bosanskohercegovaku gradsku privredu i interese njenih vlasnika nekom formom dravnog kapitalizma. Dok je u dravi kao trgovakom poslodavcu, uopte privredniku, odnosno u dravnim trgovakim agencijama i zadrugama imala najveeg konkurenta, Komora je zastupajui interese privatne trgovine, trgovakog stalea i te vrste kapitala, kao i zanatlijskog i industrijskog, od te iste drave sve do svoga postojanja 1941. godine, vrlo agilno traila konkretne mjere ekonomske politike koje su neprekidno manevrisale izmeu slobodne konkurencije i zatite dobrih obiaja,77 na svoj nain pokazujui i dalje susretanje tradicije i modernog u procesu koji je trajao jo iz prethodnih perioda. Kao posrednik u harmonizaciji odnosa rada i kapitala sa dravom kao kljunim faktorom tog sistema, komore su od 1. januara 1933. godine, na osnovu Zakona o radnjama, krovni predstavnik privatnog kapitala, prisilnih strukovnih organizacija trgovaca i zanatlija, inoviranih formi cehovskih i esnafskih organizacija sa karakterom juristike osobe, koje imade iroku staleku autonomiju uz povjerenu im brigu oko interesa svojih lanova i svoje struke. Taj e korporativni sistem, kad pone funkcionisati, biti vaan agens nae ekonomije.78 Takav inaugurirani sistem organizacije gradske privrede, ne samo preteno agrarne Bosne i Hercegovine, odraavao je i tendencije koje nisu bile strane (Italija),79 ali su svakako na svoj nain oslikavale i stepen njene drutveno-ekonomske razvijenosti i politike stvarnosti. Iako estojanuarski
77

78 79

Dugo oekivani Nacrt zakona protiv nepotene utakmice doekan je kod tradicionalnih trgovaca sa velikom nadom, posebno tzv. generalna klauzula kao najvanija odredba koja definie budui zakon i glasi: da su ovim zakonom predviene mjere mogu poduzeti protiv svakog lica, koje u privrednim poslovima poini djelo protivno dobrim obiajima u utakmici, koje bi moglo drugom utakmiaru nanijeti tete. Dok je Komora bila vrlo paljiva u analizi Nacrta koji kao Zakon stupa na snagu 1930. godine, odnos prema njegovim odredbama polarizovao je tradicionalnu trgovinu cehovskih manira i obiaja i modernu sa to privlanijim izlozima i reklamama koje se sve ee objavljuju putem tampe i na druge naine; u: TOK, Izvjetaj Komore u 1929. godini, 51-52. Ivo Marochino, Zakon o radnjama od 5. novembra 1931. Zagreb, Knjiara St. Kugli, 1932,4.

Mijo Mirkovi, Zanatska politika, Beograd, Izdavaka knjiarnica Gece Kona, 1934, 19. 115. 140. 142. Andrej Mitrovi, Vreme netrpeljivih, Politika istorija velikih drava Evrope 19191939. Beograd Srpska knjievna zadruga, 1974, 257-260. Milorad Ekmei, Osnove graanske diktature u Evropi izmeu dva rata, Sarajevo, Zavod za izdavanje udbenika, 1965, 24-26. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

245

Seka Brkljaa

reim kao jedna od ondanjih verzija graanskih diktatura nije, pored ostalog, razvio forme i institucije tipine za reprezentativne forme faistikog sistema, to ne znai da u jugoslovenskoj monarhodiktaturi nije bilo crta i tendencija kojima su se odlikovale vremenski bliske ideologije i organizacije drave i drutva u Italiji.80 A kako se korporativizmom, inae, nastoje ublaiti suprotnosti izmeu rada i kapitala te osigurati stabilnost politikog sistema, njegova kodificirana varijanta bila je bliska i esnafskom mentalitetu i vladajuoj politikoj garnituri.81 Zakon o radnjama,82 kao domaa verzija Povelje rada (Carta del lavoro) i pokuaja regulisanog kapitalizma, svojim odredbama preko komora ne samo da titi tradicionalne odnose i u trgovini (354.), nego na njih i obavezuje putem prisilnih udruenja uz kaznene odredbe (395.-417.) i sud dobrih ljudi (385.). Paradoksalno zahtijevajui brigu trgovine, kao i zanatstva i industrije, da unapreuje interese svoje privredne grane (362.) istovremeno ovlastima komora da preporuuju banskim upravama koji oblici trgovine, vrsta robe i kakvoa su u skladu sa trgovakim obiajima,83 Zakon konzervira cehovske tendencije preteno sitnih trgovaca iskljuujui konkurenciju svih vrsta, suprotnosti vlasnika i uposlenika i modernizacijske pomake koji u krajnjem i
Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, Svjetlost, 1975, 289. 81 Mijo Mirkovi, Zanatska politika, 50-51. Tihomir Cipek, Liberalizam korporativizam. Dva lica ideologija hrvatskih politikih elita u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Dijalog povjesniara-istoriara, 3, Peuj, 12.-14. maja 2000, Friedrich Naumann Stiftung, 284.
82 80

TOK, Izvjetaj Komore u 1932. godini, 53. Isto, Izvjetaj Komore u 1933. godini, 55. Na osnovu 143 Zakona o radnjama Komora je vrlo paljivo pratila i preporuivala banskim upravama zabranu rada tzv. ambulantne trgovine, tj. prodaju robe putem trgovakih putnika. Isto, Izvjetaj Komore u 1935. godini, 37. Komora trai zabranu primamljivanja muterija pred radnjom jer nije u skladu sa dobrim trgovakim obiajima. Isto tako Komore su bile protiv nagradnih igara koje su uvele neke vee trgovine i sl.

83

Mijo Mirkovi, Ekonomska historija Jugoslavije, Zagreb, Ekonomski pregled, 1958, 391. Politiki uticajni svojom brojnou preko Zanatske komore u Beogradu, u sporazumu sa generalskom vladom estojanuarske diktature, obrtnici su, u skladu sa eljama i interesima, dobili zakonski projekat koji nije ugroavao interese krupnog kapitala i koji je kao Zakon o radnjama stupio na snagu poetkom 1932. godine.

246

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRGOVINA U GRADOVIMA BOSNE I HERCEGOVINE NA KLACKALICI TRADICIJE I MODERNIZACIJE OD 1918. DO 1941. GODINE

vode u propast tog istog sitnog trgovca.84 Vrlo ilavu i agilnu borbu protiv promjena presjekli su dogaaji van domene ne samo tog Zakona, ratna atmosfera u Evropi ogolila je najveeg i najjaeg monopolistu i konkurenta u trgovini, a to je bila drava, koju je do tada tradicionalna trgovina u Bosni i Hercegovini stalno i uporno doivljavala kao ehaju ili cehmetra.

TRADE IN THE TOWNS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA ON THE SEESAW OF TRADITION AND MODERNIZATION FROM 1918 TO 1941 Seka Brkljaa
Summary

During the whole period of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes / Yugoslavia in Bosnia and Herzegovina a tendency was continued from the Austro-Hungarian period concerning the development of trade as opposed to the crafts and the undeveloped domestic processing industry. In a numerical sense, trade shows a constant rise along with a growing complexity, i.e. lessening and diversification, which in optimal conditions enabled a weak accumulation in trade as an answer to the small consumer capacity of the urban and rural buyers. However, the increase in population, the opening of the rural market, the new state frame and directions of merchant routes of the country in the first half of the 20th century, completely influenced the slow evolutional changes in the development of trade and advances in the quantity and quality of supplies and demand. The whole
Isto, Izvjetaj Komore u 1938. godini, 64-65. Sve komore u dravi, pa i Trgovako-industrijska u Sarajevu, pruile su punu podrku inicijativi Trgovinske komore u Beogradu da se preko Ministarstva trgovine i industrije zabrani prodaja robe putem kataloga, odnosno putem narudbi i isporuka potanskim paketima jer postoji opasnost da veliki kapital u naoj zemlji ne pristupi jednoj novoj vrsti prodaje robe direktno potroaima koja postoji u nekim velikim zemljama, a takav nain prodaje robe predstavljao bi za sitne trgovce svakako istu opasnost kao i veliki magazini. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
84

247

Seka Brkljaa

period was marked by a struggle of a great number of small merchants to preserve their positions against the changes which would endanger their survival, which was characteristic due to the numerous small merchants who were traditionally conservative in their attempts to protect themselves from all kinds of competition. Opposed to this, the concentration of trade capital and the appearance of specialized shops of modern industrial goods and luxury commodities does not only hint at the light modernizational structural advances, but it is also, with its quantity, a testament about a thin social layer of consumers in the urban settlements and a low socioeconomical level of Bosnia and Herzegovina as a whole.

248

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

O eLemenTima poLiTike reTorike u TEAKOM POKREtU. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini O eLemenTima poLiTike reTorike u TEAKOM POKREtU.1 - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini
Sonja Dujmovi
Institut za istoriju, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Rad predstavlja detekciju par najfrekventnijih termina politike retorike u Teakom pokretu, listu Saveza zemljoradnika Bosne i Hercegovine, proisteklih iz Programa i Pravila stranke. U okviru zadatog problema rad ukljuuje i praenje promjene odnosa prema nacionalnom identitetu i prema Bosni i Hercegovini, te otvara pitanje raskoraka u djelovanju stranke u Bosni i Hercegovini u odnosu na stranaku centralu.
1

Teaki pokret list Teake organizacije, odnosno Saveza zemljoradnika u Bosni i Hercegovini. Vlasnik mu je u ime organizacije u poetku bio Nikola Divljan, a kasnije, od jula 1921. godine Savez zemljoradnika. Glavni i odgovorni urednik Risto oki. Izlazio je od 1920 1924. godine, a potom samo tokom izbora 1925. i 1927. godine. ore Pejanovi, tampa Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo, 1949, 88-89. Kao odgovorni urednik spominje se u impresumu lista u prvoj polovini 1921. godine i Spasoje Mlaen, teak iz Doca. Od ukupno 85 listova koji su izlazili potkraj I svjetskog rata na jugoslovenskoj teritoriji, Teaki pokret je bio jedan od njih 8, koliko ih je izlazilo u Bosni i Hercegovini, da bi 1921. godine taj broj bio povean na 25 u BiH, od ukupno 218 listova. Nova Evropa, knj. II, br 13/1921, 496, prema: Nedim arac, Bosna i Hercegovina u koncepcijama ustava jugoslovenske drave 1920-1921 godine, u: Teme nae novije istorije, Sarajevo, 1981, 77. U tekstu e se za lanove i prvake Saveza zemljoradnika BiH koristiti termin teaci, jer je on najfrekventniji u meuratnom politikom govoru, pa i u glasilima drugih bosanskohercegovakih stranaka. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

249

Sonja Dujmovi

Kljune rijei: Teaki pokret, Savez zemljoradnika, Bosna i Hercegovina, drava, kralj, nacija

rvobitni cilj istraivanja pozicija Bosne i Hercegovine u listu zemljoradnike stranke te njen krajnji ishod, da ona nema specijalan tretman u programu, pa tako ni u retorici Teakog pokreta neoekivano je prouzrokovao niz pitanja sa kojim je, ispostavilo se, bio povezan, a koja na ovom mjestu nisu ni izdaleka iscrpljena, ali su nuno zbog sloene prirode bosanskohercegovake politike scene morala biti detektovana. Dakle, stav o Bosni i Hercegovini u Teakom pokretu samo je refleksija osnovnog programskog sadraja Teake organizacije socijalnog sadraja, koga ine zahtjevi za korjenitu socijalnu promjenu statusa seljakog svijeta.2 Nastanak Teake organizacije u Bosni i Hercegovini,3 zamiljene prvobitno kao socijalni pokret, staleka organizacija ili vanstranaka organizacija, sastavni je dio ireg talasa formiranja seljakih politikih stranaka nakon Prvog svjetskog rata, a brojnost seljakog svijeta u Bosni i Hercegovini ukazuje na snagu sa kojom je raunalo njegovo zemljoradniko vostvo. Meutim, odlaganje rjeavanja gorueg drutvenog problema, agrarnog pitanja, ponuU l. 2. Pravila Saveza teaka navedeno je: Zadatak udruenja je da teacima kao najmnogobrojnijem i privredno najmonijem i najkorisnijem staleu, pribavi i ouva ivo i trajno neposredno uee u svim radnjama na polju opte dravne politike. ST ima da iri i izvodi u djelo naela iznijeta u programu za ostvarenje politike i privredne demokratije, te da interesi sela i zemljoradnika budu zatieni i sprovedeni potpuno, i da zemljoradnici zauzmu u dravi ono mjesto, koje im pripada po njihovoj brojnoj i privrednoj nadmonosti i vanosti. - Teaki pokret, br. 10, 1. juli 1920, 3. Na Skuptini seljakih predstavnika odranoj u Sarajevu 24. i 25. avgusta 1919, u prisustvu 154 delegata sa punomoi svojih biraa izabranih na teakim skuptinama u 43 kotara, osnovana je Teaka organizacija Bosne i Hercegovine, kao i Teaki odbor za rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini koji je izdao i Rezoluciju u 9. taaka, u svrhu podsticanja vlade i drugih politikih stranaka da se agrarno pitanje radikalno rijei. Poticaj za ovu akciju dao je Odbor teaka sarajevskog sreza na svom zboru, odranom 13. jula 1919. u Sarajevu, u sastavu: Mijo Livani, Milan uki, Ostoja Despi, Nikola Divlja, Smajo osi i oko Perin, nakon kojega je uslijedilo organizovanje kotarskih odbora u cijeloj Bosni i Hercegovini. - Milan Gakovi, Savez zemljoradnika do 1929. godine, Sarajevo, 1982, 18, 27.
3 2

250

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

kalo je prvake Teake organizacije u Bosni i Hercegovini da Rezolucijom svoga Glavnog odbora na sjednici u Sarajevu 6. i 7. juna 1920. zakljue da od tada stupaju potpuno samostalno, organizovani kao politika stranka, u borbu za prava seljaka u drutvu i dravi. Tom prilikom je Teaka organizacija preimenovana u Savez teaka u Bosni i Hercegovini,4 postavi uskoro, na Prvom kongresu zemljoradnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odranom 5. decembra 1920. u Beogradu, sastavni dio jedinstvene stranke u dravi pod nazivom Savez zemljoradnika Kraljevine SHS.5 Mada je poziv upuen seljacima svih vjera,6 a to je injeno u mnogim prilikama i poslije,7 ipak je kroz itav
4

Iz BiH su u Glavni izvni odbor SZ uli: Nikola Popovi iz Tria za Tuzlanski okrug, Dragutin Janji iz Brezovljana za Banjaluki, Marko Gakovi iz Rujike za Bihaki, Risto oki iz Podlugova za Sarajevski, Vjekoslav Soo za Mostarski i Stijepo Sinanovi iz epa za Travniki okrug. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 38.
6

Za predsjednika Glavnog odbora ST izabran je Nikola Divljan, podpredsjednika Vidoje Mijatovi, a za lanove ueg odbora: Mile P. urevi, Vlatko Pljevali, Nikola Mri, Niko Brajkovi, Mijo Livani, Stojan Milievi, Mih. Vidakovi, Simo Jarevi, Marko N. Gakovi, Risto P. Kojovi, uran Krlji, Risto oki, Stipo Sinanovi,Vjekoslav Soo, Matija Miladinovi, Dragutin Janji. U odbor je naknadno primljen i dr Risto Jeremi, upravnik Zemaljske bolnice u Sarajevu. - Teaki pokret, br. 9, 15. jun 1920, 1. Politika karijera predsjednika stranke N. Divljana poela je mnogo ranije, kada je kao kao kandidat seoske skuptine odrane u Blauju 5. septembra 1910. uao u seosko kotarsko vijee u Sarajevu. Sa vie glasova od njega tu su bili jo Ostoja Despi i Milan uki. - Srpska rije, br. 198, 11/24. septembar, 1910; br. 206, 22. septembar/5. oktobar 1910.

Brao teaci katolici i muslimani Drite se svojih pravoslavnih drugova seljaka. Mi smo ljuti protivnici Radia i Spahe, ba kao i Paia (...) Hodite u bratsko kolo zemljoradnika, u borbi za teaka prava! (...) Ne dajte se varati od svojih glaveina, ali ne budite ni ropska raja! Teaki pokret, br. 122, 4. februar 1925, 2. Vidi jo: Teaki pokret, br. 10, 1. juli 1920, br. 19, 12. oktobar 1920, br. 22, 6. novembar 1920, br. 16, 22. juni 1922, br. 48, 10. mart 1923, br. 110, 11. oktobar 1924, br. 113, 13. novembra 1924, br. 120, 21. januar 1925, br. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

oko Perin, upravnik Saveza srpskih zemljoradnikih zadruga u BiH je na velikoj skuptini predstavnika teaka iz itave BiH, odrane 24. i 25. augusta 1919. rekao da Nije svrha ove skuptine nipoto da organizuje teake u politiki jednu partiju, svaki teak moe ii po svome slobodnom uvjerenju u onu partiju u koju hoe. Danas samo svi teaci bez obzira na vjeru i politiku partiju moraju da zauzmu svoje stanovite o pitanju koje se njih najvie tie, a to je agrarno pitanje. U tom smislu za predsjednika skuptine je izabran Nikola Divljan, za potpredsjednike Vidoje Mijatovia i Murat Uzunovi, a treinu predstavnika u odboru od 30 lanova inili su hrvatski i muslimanski lanovi. Ipak, oigledna je njihova malobrojnost u Odboru koji je sastavio Rezoluciju. - M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 29, 31.

251

Sonja Dujmovi

meuratni period lanstvo ove stranke u Bosni i Hercegovini veinom inilo srpsko seljatvo.
Za novu seljaku dravu

Nakon rata, u kojem je, kao i uvijek seljak podnio najvee rtve i iznio najvei teret,8 u njegovim oekivanjima nije vie moglo nita biti isto, te se uspostavljanje novog dravnog okvira Kraljevine KSHS inilo dobrom osnovom za promjenu statusa u kome se seljatvo do tada nalazilo. Nestrpljivost seljaka nakon tog ina,9 a i prije njega, ogledala se i u eskalaciji brojnih nereda, tzv. agrarnih nemira,10 prilikom kojih je stihijski unitavana i prisvajana zemlja i imovina, ubijani i prognani njihovi vlasnici, pljakana pohranje122, 4. februar 1925. Odnos prema muslimanima nalazimo u govoru Riste okia, narodnog poslanika u naelnoj debati o ustavu: Dopustiete mi, gospodo, da i ja govorim o muslimanima onako kako ih ja znam, i ja u ih odmah unapred podeliti na dvoje. Ja ih delim onako, kako na seljak musliman u Bosni kae: Baka bezi, baka ljudi. Ja delim i muslimane na radin i poten zemljoradniki, trgovaki i zanatlijski svet i na begove, ove dembele kako ih evo ovde vidite. (Odobravanje kod poslanika zemljoradnike stranke. agor na desnici.) Teaki pokret, br. 9, 21. maj 1921, 1.
8

U zemljama u kojima su seljaci veina stanovnitva, ideja agrarne reforme ima ideoloku i emotivnu snagu jedinstvenog domaaja i odjeka u seljakim masama, za koje je vlasnitvo nad zemljom milenijska ambicija i frustracija. Henri Mendras, Seljaka drutva, Zagreb, 1986, 187.
10

U BiH seljatvo je 1910. bilo zastupljeno sa 85,4 % od ukupnog broja stanovnitva, a I svjetski rat je proizveo gubitak od 211.000 lica. Vie o problemu izraunavanja broja stanovnika i ljudskih gubitaka vidi u: Seka Brkljaa, Stanovnici bosanskohercegovakih gradova (1918-1941. godine), Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, 61-104.

U obavjetenjima tadanjeg reis-ul-uleme Demaludina auevia upuenim komandantu II armije vojvodi Stepi Stepanoviu i predsjedniku Atanasiji oli o izgredima, bezakonjima i pustoenjima, velikim dijelom nosioce opteg nereda irom Bosne i Hercegovine vidi u novoformiranim odredima narodne garde i komita iz Crne Gore, kao i pljakakih bandi u zapadnoj Bosni prema Lici. A. Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1999, 35. Atif Purivatra, Politike partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918, Prilozi, Sarajevo, br. 3, 1967, 91. O djelovanju crnogorskih komitskih eta vidjeti i u: Adnan Velagi, Sprovoenje agrarne reforme i djelovanja komitskih eta u Hercegovini nakon Prvog svjetskog rata, Prilozi, 38, Sarajevo, 2009, 136-141.

252

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

na ljetina, odvoena stoka, odbijano plaanje haka.11 Pri tome je socijalnoekonomski antagonizam imao odlike i vjersko-nacionalnog12 jednom rjeju, dolo je do nasuminog pokuaja destrukcije svih stvarnih,13 ali i simbolinih
11

Od ukupnog broja feudalaca 91,15% inili su muslimani, a od kmetova 95,41% hriani (Srbi 73,92%, Hrvati 21,4%). Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, prema: M. Gakovi, Savez zemljoradnika do 1929. godine, 19. Zbog izvrenih nasilja Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je 20. maja 1919. izrazila aljenje predstavnicima muslimanskog stanovnitva - Predsjednitvu Ulema Medlisa u Sarajevu i tuzlanskom muftiji. Istovremeno, oko ovog problema, pa i pitanja vjerske mrnje, razvila se una prepiska izmeu predsjednika vlade A. ole i reis-ul-uleme D. auevia. A. Purivatra, Politike partije, 93. Isprepletenost ovih odnosa i iskazana destrukcija uperena ne samo protiv feudalca, nego i, posljedino obzirom na prirodu zavisnog odnosa, protiv vjekovnog neprijatelja druge vjere, nastojala se jo ranije objasniti: Prema tome, hrianska religija predstavljala je religiju potitenih i bespravnih, a islam gospodujui elemenat. Borba za krst asni i slobodu zlatnu bila je, po naem miljenju, borba dviju klasa, zaovaen vjerskim ruhom. (...) da se u Bosni pored religioznog formalizma, pravanja i dananja religiozna netrpeljivost moe uglavnom svesti i protumaiti ovim socijalnim razlikama. Risto Radulovi, Socijalna sredina u Bosni, Izabrani radovi, Sarajevo, 1988, 88. Ili () - socijalni antagonizam (se) manifestovao kroz vjerski antagonizam, to je omoguilo da se stvore dvije psihologije i ideologije, i da se kmetovska mrnja prema feudalcima iivljava i kroz mrnju hrianina prema muslimanu. - Veselin Maslea, Mlada Bosna, Beograd, 1945, 184.
13

12

Vie o tome vidi: Milan Gakovi, Agrarni nemiri u Bosni i Hercegovini poslije prvog svjetskog rata, Glasnik arhiv i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, knj. VI, Sarajevo, 1966, 171-179; Atif Purivatra, Politike partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918, Prilozi, Sarajevo, br. 3, 1967, 87-126; Purivatra Atif, Jugoslovenska muslimanska organizacija, 32-40, ehi Nusret, Bosna i Hercegovina 1918-1925, privredni i politiki razvoj, Sarajevo, 1991, 50, 55-57; Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u Jugoslaviji (1918-1941), u: Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja, Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima, MAG - Udruenje Muslimana za antigenocidne aktivnosti, Sarajevo, s.a. (1993), 86-90.

Uzroke i opravdanje za ovakav nain pokuaja promjene socijalnih odnosa obrazlagao je, drugim povodom i mnogo ranije, i jedan od prvih socijalista V. Pelagi: I zaista! Narod za to prije svega je poubijao, gdje god je mogao, gospodu spahije, popalio im dvorove i ardake i dravne uredbe i protokole. - Mnogi e moda i osuditi narod za takvo drsko djelo, no neka svaki taj pomisli da je narod uvijek drao i dri da mu je najprea dunost da u prvoj zgodi zbrie i uniti sve to njega prezire, globi i tirjanie. Sveta osveta, vele Crnogorci. uveni mislilac Milton, engleski dravni savjetnik veli da narod ima i pravo i dunost, i vladu svoju i vladaoca ak i na smrt osuditi, ako ne posluju za narod pravino i uredno. Dizraeli kae u njegovoj brouri: Blagoslovena da je ona ruka koja hitne ubilaki metak na vlasnika koji SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

253

Sonja Dujmovi

oznaka feudalnih odnosa kojima su do tada bili okovani. Sve se deavalo pod pretpostavkom, da je stvorena jedna nova, seljaka drava u kojoj e seljak imati glavnu rije, jer, kako se kae u Rezoluciji Glavnog odbora Teake organizacije (TO) u BiH od 7. juna 1920. godine: Seljak je izvojevao ovu dravu, on sainjava devet desetina u njoj, i kakav on bude, taka e biti i drava.14 To je bila drava, kako se istie u programskom tekstu lista Teake organizacije u Bosni i Hercegovini Teaki pokret, koja postoji radi naroda, a ne narod radi nje. Naa drava je ureena demokratski tj. tako, da narod sam odluuje o ureenju i radu drave i njenih predstavnika. Narod o tom odluuje glasujui t.j. dajui glasanjem svojim veinu ovoj grupi koja treba da sastavi vladu. Prema tome u naoj dravi moe odluivati seljak o svim dravnim poslovima jer seljaci su velika veina u naoj dravi. () Nikad do sad () nije seljak imao toliko prava koliko ga mi danas imamo u naoj dravi. To je prvi veliki razlog radi kog je potrebno da mi volimo i pomaemo nau dravu. - Drugi razlog je to nas je naa drava oslobodila ropstva vlasnicima. Vjekovima mi smo robovali tuincima i svi su oni podravali nae vlasnike. Sad je dolo vrijeme da smo mi potpuno svoji gospodari. - Trei je veliki razlog to je nama ovom slobodom politikom i ekonomskom otvoren put da se posvetimo i napredujemo u svakom pogledu. - Mi s toga kaemo da od svih stanovnika nae drave seljaci imaju najvie razloga da sve mogue ine kako bi se naa drava uvrstila i napredovala. - Upravo radi toga to je seljaci vole, nju ne vole vlasnici i njihovi liisahani (...) S toga su poeli navaljivati na nau dravu na razne naine i pod raznim imenima. Na nama je da odbijemo njihove napadaje i odbranimo nau dravu. Zahtjevi nae teake organizacije, znajmo dobro svi, mogu se jedino ostvariti u naoj seoskoj dravi u kojoj svi glavni predstavnici vode lozu od seljaka i rade za seljaka. Ako je vlasnicima neobino to nema Austrije nama slobodno nije. Njima je bilo dobro do sad pod tuinom, a nama treba da bude dobro od sad, u naoj slobodnoj i ujedinjenoj dravi.15 Svoju podrku novoj dravi tokom svog politikog djelovanja Savez zemljoradnika je
globi i tirjanie narod. - Vaso Pelagi, Istorija bosansko-hercegovake bune, u: Izabrana djela, Sarajevo, 1971, (f.n.) 87.
14 15

Teaki pokret, br. 9, 15. juna 1920, 1. Naa drava i seljaci. - Teaki pokret, br. 1, 15. februara 1920, 3. (podvukla S.D.)

254

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

uvijek naglaavao, ali je uvijek bio i u opoziciji,16 a glavnu snagu koja e raditi na ouvanju novouspostavljene drave vidio je uvijek u seljaku.17 Opta karakteristika mentaliteta seljaka je njegovo neprijateljstvo prema dravi, iskazano izrazitim neprijateljstvom prema vlastima, posebno lokalnim. Ta vjekovna suprotstavljenost seljaka i drave,18 u ovom revolucionarnom momentu i raspoloenju, inilo se da moe biti prevaziena formiranjem eljene seljake drave. Taj novi odnos prema dravi proistekao je iz seljakog pokreta koji je, iz stanja ravnodunosti,19 izvukao seljaka i uinio to da je osloboenje od austrougarske vlasti i osnivanje nove drave za njega znailo direktno

Jedina vlada koju je podrao bila je ona Ljube Davidovia proistekla iz Opozicionog bloka, mada je i njoj bila upuena primjedba to u deklaraciji koristi izraz zajednika kua umjesto drava, te to nije sprijeila razornu akciju na razdvajanju istog naroda i jedne iste drave. - M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 144, 149. U Proglasu upuenom narodu nakon Rezolucije Glavnog odbora, taj je stav ovim rijeima iskazan: Svi teaci u nae kraljevstvu imadu iste ivotne interese. uvajui svaki svoje svetinje, a potujui ih jedan kod drugoga, oni nemaju nikakva razloga za vjerske i plemenske zaevice. Neslogu unose u narod samo razni pekulanti odozgo. Seljak je najtrezveniji dio naega naroda. On koji je najskuplje platio nae ujedinjenje, najbolje e umjeti i da ga uva. Teaki pokret, br. 9, 15. juni 1920, 2. seljak osea da se radi o neem tuem. U tome je najtea osuda seljaka protiv drave kao drutvene organizacije: ona je strana, pa ak i neprijateljska onima koji sainjavaju veinu naroda na zemlji. Ovo se ne bi moglo rei ni za koju drugu formu ljudskog udruivanja i ni za koji oblik stvaranja i ivovanja: za porodicu, domovinu, crkvu, veru, umetnost, knjievnost (usmenu, ako ne uvek pismenu i tampanu), za igre i zabave, veselje, regule i propise, lokalnu organizaciju. To je zajedniko gradu i selu. Ali sve to se odigrava van tih okvira, izvan onoga to sainjava pravi ivot osnovnih drutvenih zajednica, tue je seljaku, nametnuto mu je, iskoriuje ga, a ne donosi mu nikakve ili vrlo slabe koristi. Kad ipak mora tim tuim stvarima da se bavi, on osea da nisu ista posla i da se njemu ne obraaju sa dobrom i iskrenom namerom, ve sa ciljem da mu se neto izvue. - Dragoljub Jovanovi, Politike uspomene, Uzlet u buri, knj. 6, Kultura Beograd, Arhiv Jugoslavije, Beograd 1997, 338-341. Ipak, utisak okrunog naelnika Lj. Vulovia o prilikama u Hercegovini marta 1921. godine, npr. kazuje da i dalje mase narodne ne pokazuju osobito shvatanje i interesa za celu ovu borbu o Ustavu i ne pokazuju, da imaju oseaja ni za centralizam ni za federalizam ni za autonomizam, jer sasvim su druge prirode stvari, koje interesuju narodne mase. - Nedim arac, Bosna i Hercegovina u koncepcijama ustava jugoslovenske drave 1920-1921 godine, u: Teme nae novije istorije, Sarajevo, 1981, 77. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU
19 18 17

16

255

Sonja Dujmovi

i rjeenje agrarnog pitanja i postizanje ekonomske slobode.20 Seljatvo, pa i vodee linosti njegovog pokreta su oekivali brzo donoenje odluke kojom bi se zakonski ukinuli zavisni odnosi, ve naeti revolucionarnim previranjima u kojima je seljak aktivno uestvovao, te da se sankcionie stanje proisteklo iz nereda, u kome su u otimaini i meusobnim obraunima i sami stradavali.21 Istina, revolucionarna dejstva i anarhine akcije odmah nakon rata, slijedili su i mirniji putevi ka ostvarivanju zahtjeva pored zahtjeva kralju tu su i deputacije vladi,22 klubovima i voama politikih stranaka,23 predstavke iz pojedinih bosanskohercegovakih kotareva i slino.24 Programski dokumenti usvojeni utapanjem u Savez zemljoradnika KSHS govore da bi budua seljaka drava trebala biti izgraena na zadrunoj osnovi, jer ona moe zavesti mir meu ljudima i samo takva bi odgovarala volji veine njenih stanovnika, seljaka,25 a u prijedlogu ustava ove stranke kae se da je dunost drave da se stara o unapreivanju poljoprivredne proizvodnje i ekonomskom i kulturnom podizanju seljaka, te da na svaki nain potpomae
U Bosni i Hercegovini je do 5 hektara zemlje imalo 68,7% domainstava, od ega je polovina gazdinstava raspolagala parcelama koje su bile manje od dva hektra (...) preko polovine seljakih domainstava je bilo u dugovima. Nedim arac, Agrarni faktor drutvenopolitikog ivota u Kraljevini SHS (1918-1924), u: Teme nae novije istorije, 93, 97.
21 20

Predstavnici teaka su sa kotarske konferencije uputili deputaciju A. oli, predsjedniku Zemaljske vlade, koju je predvodio oka Perin - sa nekim zahtjevima da ne doe do tue jer zemljovlasnici dolaze po hak (...) - Srpska rije, br. 84, Sarajevo, 9. jula 1919.
23 24

22

U ve navedenoj literaturi (f.n. 10.) detaljno se obrauje ova problematika.

Srpska rije, br. 110, Sarajevo, 23. 09. 1919.

Zadruna drava im se inila rjeenjem i za nacionalne probleme, pa su se na III kongresu SZ u Banja Luci jo nadali da e se hrvatsko pitanje reiti uregjenjem zemljoradnike zadrune drave, koja e onemoguiti i trag svakoj hegemoniji, (prevlasti) plemena i vere i zbog toga, to bi ma ija hegemonija spreila svaki rad oko ostvarenja programa SZ Teaki pokret, br. 34, 18. novembra 1922, 3.

25

Zemljoradnici sreza Bosanske Gradike bez razlike vjere, sa svoga zbora odranog dne 12. aprila 1919. alju Ministarskom Savjetu i Predsednitvu PNP u Beogradu Predstavku teaka u kojoj usvajaju Prethodne odredbe, izraavaju povjerenje i zahvalnost Kraljevskoj Vladi () mole za dosljedno ostvarenje odredaba agrarne reformu u t o k r a e m v r e m e n u, zahtijevaju minimum 100 jutara, podjelu seoskih ispaa kao ziratne zemlje, da se oduzme zemlja veleposjednicima koji ne ive u srezu, zahtjevaju postavljanje ljudi od povjerenja, itd. - Srpska rije, br. 43, Sarajevo, 1/14. maj, 1919.

256

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

zadruge. Tokom pregovora sa Radikalnom strankom oko ulaska u vladu, jedan od zahtjeva je takoe bio da se zemljoradniko zadrugarstvo smatra kao optekorisna ustanova pa prema tome obavezna.26 Insistiranje programa na socijalnom statusu seljatva, elju za uspostavljanjem socijalne pravde naravno, da estoko napadaju radikali i intenciozno optuuju Savez zemljoradnika, pripisujui mu komunistiki sadraj.27 Premda je ideja zadrugarstva bila bliska i primamljiva seljaku i na izvjestan nain mu obeavala odravanje osnove patrijarhalnog drutva, drutvene i ekonomske institucije i naina ivota na koji je ve bio navikao, ipak je ovaj koncept bio, istorijski gledano, zahtjev za povratak u staru agrarnu civilizaciju, pa time i teko ostvarljiv. Uz ovaj prijedlog o drutvenom karakteru drave Program predvia administrativno-teritorijalno ureenje drave preko optina koje bi bile osnovne politike i upravne zajednice stvorene i zasnovane na naelu samouprave.28 Jo u Rezoluciji usvojenoj na Skuptini teakih predstavnika BiH augusta 1919, trailo se da se odmah i kod nas uvede zakon o seoskim optinama i da se osnuju seoske optine kao u Srbiji,29 pa neto kasnije i na velikom na26 27

M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 39, 52.

() okretati se prema tome Lenjinovom crvenom vetru to iza Rusije piri, nego li jo malo poraditi na uvrenju tih nacionalnih tekovina, tim pre to je kod irokih masa naeg troimenog naroda (izuzev Srbiju) ba nacionalna svest, tek pre nekoliko godina probuena i sad se nalazi kao zdravo i jedro novoroene u svom najlepem povitku, a u opasnosti od prvih detinjih bolesti. naglaavajui da je Najgori i najopasniji protivnik teaka i drave jeste komunizam, koji je protivnik privatnog vlasnitva i koji ubija produkciju i rad. Mi svi treba da stvorimo jedinstveni i snani front protiv razarajueg komunizma i njegovog destruktivnog rada i stvoriemo ga samo ako budemo na okupu. Ko sumnja u ovu veliku istinu, neka se obazre danas na nesretnu Rusiju, koja je propala jer inteligencija nije imala dodira sa selom. - Srpska rije, br. 123, 23. jun 1920. U listu namijenjenom seljacima-radikalima Ristu okia nazivaju seoskim Lenjinom, a njegove pristalice komunistiki drugovi. - Srbin teak, br. 2, 1/14. januar 1922, 3. Osim toga, navode da taj isti Risto oki odvraa naeg teaka od oltara i baca ga u ruke komunistima i boljevicima. - Srbin teak, br. 11, 18. maj/2. jun 1922.
28 29

M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 78, 46, 73.

M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 32; U Bosni i Hercegovini je ve postojao Zakon o seoskim optinama iz 1907. godine, a ukinut je tek 1933. godine i zamijenjen novim. Na ovom podatku zahvaljujem kolegici Mr. Seki Brkljai. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

257

Sonja Dujmovi

rodnom zboru na kome su o narodnom i dravnom jedinstvu jednoduno i sa najveim poletom besjedili ljudi teaci bez razlike vere. Govorio je Hrvat, Slovenac, Vojvoanin, Srbijanac, Maedonac, Bosanac pravoslavni, Bosanac katolik, Hercegovac i Dalmatinac (), a uoi III Zemaljskog kongresa SZ u Banja Luci upuena je informacija da svi su oni, bez razlike, isticali i naglaavali kao najprei zadatak i najprvu dunost uvanje i odranje nae drage Kraljevine, izgraene na rekama krvi i bregovima kostiju seljakog naroda, koji postavivi sebi za cilj Zadrunu Dravu, (...) (u kojoj e se) razviti samoupravne jedinice koje e zbrisati tragove srednjevekovnih feudalnih ostataka, u kojoj nee biti sadanjih tuinskih, istorijskih tvorevina.30 Dakle, vana pretpostavka za sagledavanje stava prema Bosni i Hercegovini mogla bi se iitati iz odnosa prema novouspostavljenoj seljakoj dravi u kojoj e, tako su se bar nadali, seljak ostvariti napokon svoja ekonomska i socijalna prava, koja nije imao u dotadanjoj feudalnoj, odnosno begovskoj Bosni i Hercegovini.
Za seljakog kralja

U svojim nastojanjima za ekonomskim osloboenjem seljaku e pomoi njegov seljaki kralj. Bar je tako pisao Teaki pokret. List e prilikom dolaska regenta Aleksandra navesti: Dobro nam doao, na teaki Kralju! i podsjetiti ga na sljedee: Vlastela raka i bosanska, zetska i humska upropastila su veliko djelo Kulinovo i Nemanjino, radei za svoje line i porodine interese. Pripravila su zemljite za velikog osvajaa iz Azije, kome su se brzo podala i lako prilagodila. Poto su sva ta, i sitna i krupna gospoda krenula za novim i tuim gospodarima, teaki narod, ostavljen sam sebi, prikupio je zaostalu snagu i poveo borbu za opte ovjeanske ideale, borbu protiv nove vlastele. Ta je borba bila ljuta i krvava. () Karaore je sa svojim zdravim i krepkim teakim slojem u slavnoj bitki na Miaru 1. avgusta 1806. poeo da lomi Srednji vijek, vlastelu i begove, za kojim je jednako bolno zakukala kada kulin Kapetana. (...) Ali se ni Karaorevo veliko djelo nije moglo dokrajiti. Bosanske Pecije i hercegovaki Vukalovii, sa sjajnim nizom svijetlih imena, uzalud razvie barjak za slobodu i nezavisnost potlaenog teaka, upustivi se i oni u rvanje sa svojim tiranima. Njihova vlastela i begovi naoe sebi po30

Teaki pokret, br. 34, 18. novembar 1922, 1.

258

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

magae u grofovima i baronima Velikoga esara. () Danas Te radosna srca doekuju i pozdravljaju Tvoji saradnici s Drine i Romanije, s Dobrude i Soluna. Oni Te odano podsjeaju na amanet Karaorev, istorijsku ulogu Tvoju. () Sjeti se Kraljeviu na kako svi narodi hvalie Oca Tvoga kao teakog Kralja kad na etiri vola Arbaniju prevali. Kruno naa, uvaj se nekih doglavnika koji Ti savjetuju da svrne sa staze kojom su te uputili tvoji pradjedovi. Radni narod iz sela i grada, kuka i motika, bila je Tvoj glavni vojnik i tvoja uzdnica kad si boj bio, pa i sad, poto si s njome slobodu izvojevao, a na nju misli, njoj se odui, podigni je i okrijepi, prosvijetli i uzvisi. Na iroko zasnivaj grad narodne kulture, duboko mei temelj, na onaj stari stanac kamen nepoinji na pijesku. () A stanac kamen je seljak.31 Nadahnuto tradicijom ustanikog vojevanja po bosanskim brdima, opinjeno predajom o ueu Petra Mrkonjia u borbama za dobrobit seljaka, kojih su se neki jo i sjeali, urednitvo Teakog pokreta doekuje svog seljakog kralja, koga do tada nisu imali, i obavijeni egalitaristikim duhom,32 podsjeaju ga na bitke koje su zajedniki vodili, te savjetuju kralja, nasljednika prvog meu jednakima,33 da nastavi svoju borbu sa svojim prijanjim i sadanjim saborcima. Naravno, svjestan velikih oekivanja i znaajnog trenutka koji mu nije nalagao odlaganju smirujuoj izjavi u vidu Manifesta, kralj obeava uki31 32

Teaki pokret, br. 16, 18. septembar 1920, 1. (naglasila S.D.)

33

Pripadnici SZ su se meusobno oslovljavali sa: brat, brate i brao, a i Regent e se u svom govoru, na sveanoj veeri prilikom prve posjete Sarajevu, prisutnima takoe obratiti sa rijeima gospodo i brao Teaki pokret, br. 17, 29. septembar 1920, 1. To je jedan vid demokratskog naina miljenja, koji je zajedniki svim Srbima, pa ak, stvarno, i cijeloj junoslovenskoj rasi. To je tipino objanjenje dodira i veze izmeu onih primitivnih drutvenih odnosa koji jo vladaju u ovim zemljama u zajednikom dvoritu porodine zadruge i onih jo ouvanih elemenata uvezenog srednjevjekovnog feudalizma i turske dominacije. U ovim ilirskim zemljama esto sam pozdravljan sa brate, a poznato je da Bosanci nazivaju stranca komija, to znai susjed. () meutim, lako je uvidjeti koliko moe biti vaan takav duh demokratije kod naroda iji je ponos stoljeima uniavan ugnjetavanjem, i koji je u mnogim sluajevima sklon samo da drhti pred despotskim tapom. Ne mora ovjek biti oaran slobodom, vezan jednakou i bratstvom, pa da shvati, kad izbor lei izmeu nje i tiranije, da je sloboda, ak i u takvom drutvu, beskrajno prea. ovjek bi morao biti ili slijep ili diplomata pa da ne osjeti da u slovenskim provincijama konaan izbor lei izmeu despotizma i gotovo socijalistike demokratije. - Artur Evans, Pjeke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka avgusta septembra 1875, Sarajevo, 233-234. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

259

Sonja Dujmovi

danje feudalnih i njima slinih odnosa. Ovo brzo uspostavljanje direktne veze podanika koji su postali graani34 sa centralnim vladarom rezultirao je istovremeno i uspjenom izgradnjom i uvrenjem kraljeve pozicije koju nije htio da dovede u pitanje. Odnos e biti izgraen u toj mjeri da e simboliku kralja Teaki pokret zadrati u svojoj retorici sve vrijeme svoga djelovanja. To potpuno povjerenje u kralja njegovu pravednost i mo moda je najbolje iskazao seljak iz Podlugova Risto oki, koji e kasnije postati jedan od vodeih tribuna stranke, u svom obraanju Nj. V. Regentu prilikom predavanja predstavke sa zahtjevima teaka iz Bosne i Hercegovine. U Vae ruke predajemo nae pravedne zahteve s najveim pouzdanjem, jer narod Bosne i Hercegovine sretan je, da je doekao Vaeg sedog oca Nj. V. naeg Kralja, i Vas, da mu Vi reavate njegovu sudbinu, pa makar nam agrarno pitanje nikad ne reili i makar jo 100 godina kmetovali.35 Znai, retorika prvaka Teake organizacije doputa mogunost da pozicija seljaka u budunosti bude jednaka poziciji u prolosti i u sadanjosti, a sve sa povjerenjem u vladara.36 Meutim, mada nesumnjivo monarhisti i odani dinastiji, stranaki prvaci Saveza zemljoradnika su u svoj nacrt ustava od 14. februara 1921. stavili izvjesna ogranienja kralju,37 tako da je i sam regent bio uvrijeen ovim stavom (vi ste mi oduzeli sva prava jednoga suverena, ja
34 35 36

Erik Hobsbom, Terens Rejnder (ur.), Izmiljanje tradicije, Beograd, 2002, 387. Srpska rije, br. 139, 30. oktobar, 1919. - (boldovano i u izvoru. op.a)

Jovan Jovanovi Pion u ustavnoj debati predlae kneza Pavla za nasljednika budueg kralja Aleksandra () Jovanoviev predlog je moda potekao iz estog druenja i razgovora sa knezom Pavlom dok je bio poslanik u Londonu, a sumnjalo se i da je u pitanu jedna mala osveta regentu zbog podrke idejama Jugoslovenskog odbora, a osobito zakljucima enevske konvencije iz 1918. godine, zbog ega je Jovanovi, neposredno posle toga smenjen sa duosti poslanika u Londonu. A bilo je tu i neeg krupnijeg: u svom nacrtu ustava prvaci Saveza zemljoradnika predlagali su oblik vladavine u kojem kralj ne bi imao ni zakonodavnu, ni izvrnu vlast, a Slobodan Jovanovi je to protumaio kao da se time u okviru monarhije organizuje republika. Sam regent Aleksandar je bio miljenja da mu se tim zakonskim predlogom oduzimaju sva prava jednog suverena. Branislav Gligorijevi, Kralj Aleksandar Karaorevi. Srpsko-hrvatski spor, Beograd, 2010, 82-83.

37

Kogod mijea vladara u partijsku politiku ini lou uslugu i vladaru i dravi. (...) Neodgovorni poloaj vladara iznad stranaka, kako predvia na nacrt Ustava, zajamie i monarhiji i dinastiji i stalnost i uzvienost i sigurnost. Teaki pokret, br. 25, 6. januar 1922, 6.

260

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

nisam onda drugo nego figura-automat). Predvieno smanjenje ingerencija kralja objasnit e vodea linost ove stranke, Jovan Jovanovi Pion:38 Narod je veit, a ljudi su prolazni, narod je kao suveren tei od jednog suverena oveka, ali bolje sa njim, voditi ga nego da vodi on , a regentu je ovako to razloio: Viso., vi ete biti vladalac po ugledu na Englesku neete ulaziti u partisko-politiki mete39 Ovakav stav prema kralju, koji je on doivio kao uvredu, vrlo brzo e se kao bumerang vratiti stranci. Proklamacija Obznane 27. marta 1921. uperene protiv Saveza zemljoradnika u Bosni i Hercegovini i njihovih najavljenih protestnih skuptina, teror nad strankama tokom izbor sigurno nisu bili bez kraljevog pristanka, to je jo potvreno nepozivanjem Piona u audijencije. Ipak, ispravnost stava stranke prema kralju potvrdilo je njegovo direktno angaovanje i usmjeravanje parlamentarnog ivota u Kraljevini, njegova stalna upletenosti u politike tokove drave,40 na ta e se i kasnije, za vrijeme diktature stranaki prvaci ponovno osvrnuti.41
Formalno, SZ nije imao efa. J. M. Jovanovi bio je predsednik poslanikog kluba, ali je i bez zvanine potvrde priznavan za partijskog efa. Mira Radojevi, Udruena opozicija, Beograd, 1994, 51.
39 38

Uoi izbora februara 1925. za krizu je centrala okrivila kralja u lanku Zar nas istorija neemu nije nauila zbog koga je Uprava grada Beograda zabranila Selo br. 255. od 12. novembra 1924. smatrajui da je tim lankom nanesena uvreda kraljevoj linosti, jer Kruna e, () za ovaj in najvie odgovornosti nositi, jer je klju situacije bio stalno u njenim rukama. () Poznato je iz istorije, da kraljeve i careve nikada nije ruio narod, ve da su se ruili sami, ruila su ih njihova dela. Isto je tako poznato iz istorije, da kraljeve i careve, koji su izgubili ljubav narodnu, nije mogla sauvati nikakva sila na svetu, pa ni vojska. () M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 150.
41

40

M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 49.

Na poetku Memoranduma, dokumenta Stranke, objavljenog nakon trogodinjeg politikog zatija, u odjeljku Uloga stranaka, polazi se od toga da politiki ivot jednog naroda i njegove drave zavisi jedino od slobodne utakmice svih organizovanih duhovnih snaga, a to su sva politika udruenja, pokreti i stranke koje preko parlamenta dolaze do uticaja na dravne poslove, bilo kao upravljai, bilo kao kontrola i sa druge strane poglavar drave (monarh ili predsjednik republike) kao njen najvii nosilac. Oduzmite narodu ovu dvostruku kontrolu nad njegovim upravljaima, pa ste i od najboljih i najestitijih upravljaa vrlo brzo napravili apsolutne svemonike, a apsolutna svemo je mati najviih pogreaka i najteih zloupotreba () Dati apsolutnu svemo jednom ovjeku ili jednoj grupi znai dati pravo tom ovjeku ili toj grupi da upravlja dravom bez ikakve kontrole, do kontrole svoje savjesti i bez ikakve sankcije, do sankcije istorije. - M. Gakovi, Nekoliko programskih SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

261

Sonja Dujmovi

Ova dihotomija u vienju pojedinih pojava i procesa u drutvu, u politici voenja stranke, pa i u samom djelovanju na terenu, a koja se na ovom sluaju tie stava prema kralju, otvara vrlo bitno pitanje, znaajno za razumijevanje politikih i drutvenih procesa u Bosni i Hercegovini i za ije odgovore su nuna dalja istraivanja. To je pojava raskoraka, skretanja sa linije stranke, iskrivljavanje stranakog programa, stranake ne-discipline i slino, ne samo u retorici nego i u politikom aktivizmu koje su provodile stranke u Bosni i Hercegovini u odnosu na stranake centrale. Takvo djelovanje pokazuje ne samo Savez zemljoradnika u Bosni i Hercegovini, nego i druge stranke. U ovom sluaju, kako retorika, tako i djelovanje vodeih linosti Saveza zemljoradnika u BiH govore o tim protivrjenim putevima. Za tekst Vidovdanskog ustava, na primjer, glasala su samo 3 poslanika SZ, a od ukupno 63 poslanika iz BiH u skuptini ih je 25 glasalo protiv ustava. Meu onima koji su bili za ustav, mimo partijskog pravca, nalazili su se i vodei teaci Bosne i Hercegovine Nikola Divljan i Marko Gakovi.42 Isto tako, oni su bili i protiv prekida pregovora sa vladom marta te 1921. godine.43 Oba postupka su vrlo brzo bila sankcionisana.44 Uoi drugih izbora, na primjer, bosanskohercegovaki prdokumenata Saveza zemljoradnika (Zemljoradnike stranke) iz 1932. godine, Prilozi, Sarajevo, XXII, br. 23, 1987, 95.
42 43 44

N. ehi, Bosna i Hercegovina, 195. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 57.

Glavni izvrni odbor SZ za BiH iskljuio je iz svoje sredine poslanika Nikolu Divljana, a u sporazumu sa Zemljoradnikim poslanikim klubom iz Beograda i Marka Gakovia, jer je isti svojim dranjem i svojim urovanjem sa Pribieviem iznevjerio program i pravila stranke a s time i povjerenje biraa koji su ga na temlju toga programa birali. - Teaki pokret, br. 13, 28. jula, 2. Teaki pokret ih naziva teaki Brankovii zbog glasanja za begluku uredbu u zajednici sa begovima i radikalima (...) po kojoj oko 50.000 hiljada naih teakih porodica ostaje bez ognjita. - Teaki pokret, br. 6, 24. mart 1922, 2. N. Divljan, izmear radikalsko-begovski je kasnije preao u Radikalnu stranku (Teaki pokret, br. 38, 30. decembar 1922, 3), a potom u Demokratsku stranku i postao sreski kandidat za Sarajevo i Rogaticu (Teaki pokret, br. 45, 28. februar 1923, 3), dok se M. Gakovi par godina kasnije iz Demokratske stranke vratio u redove SZ, uz pismo u kome obeava da e biti ispravan lan stranke, te postaje poslanik za bihaku oblast. Teaki pokret, br. 148, 14. jul 1927. Marko Gakovi (r. Ruika, 1872) je nakon srednje trgovake kole u Bihau zavrio teoloke studije u Beogradu, potvren je 1897. i nakon toga radi kao uitelj. On e se kasnije pridruiti JRZ, pa u svojstvu poslanika na listi M. Stojadinovia za Bosanskokrupski srez predlagati naine

262

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

vaci su imali drugo mjerilo za isticanje posjednikih kandidata, nego to je to imao stranaki centar, a aktivisti na terenu su politike skupove obiljeili srpskim zastavama i propratili srpskim pjesmama.45 Djelovanje pojedinih prvaka takoe nije uvijek bilo na liniji stranke, tako da je stranaki voa Jovan Jovanovi Pion morao da uspostavlja ravnoteu meu stranakim prvacima naroito iz Bosne, koji su se meusobno sukobljavali i optuivali, da on presudi ko je u pravu.46 Vezanost bosanskohercegovakih prvaka za kralja i monarhiju kao utjelotvorenje stabilnosti i zajednitva, makar i imaginarno, pokazuje da i u Bosni i Hercegovini, drutvu amoralnog familijarizma onaj koji je slab preferira jaki reim koji odrava red jer, budui da je slab, moe izgubiti sve ako reim olabavi, jer e to prouzroiti konkurenciju, rivalstvo i preraspodjelu uloga.47 Vezanost za najviu taku u drutvenoj vertikali, kralja, proizlazila je iz potrebe za osloncem u sukobima sa politikim i drutvenim rivalima i da se u momentima velikih drutvenih promjena uspostavi spona koja e pruiti osjeaj sigurnosti. S tim u vezi, dakle, moda se moe biti na tragu odgovora na u istoriografiji postavljeno pitanje zbog ega je Zemljoradniki poslaniki klub glasao protiv ustava kada je na poetku rada Ustavotvorne skuptine omoguio da se izglasa Poslovnik u kome su bile odredbe o obaveznom polaganju zakletve od strane narodnih poslanika kralju48 a to je, da je s jedne strane neprihvatanje minimalnih socijalnih zahtjeva stranke vodilo, na Programu utemeljenom, odbijanju podrke vladinom ustavu, a sa druge strane, da je neupitno monarhijsko opredjeljenje stranke, mada pretpostavlja ogranienu suverenost kralja. Osim toga, stranka nije eljela posrednika izmeu samoupravnih jedinica i najvie instance u dravi kralja u vidu stranakih klika kojima su stranke
kako da se pobolja pozicija zemljoradnika i time pridobiju glasai. Prijedlog je govorio o likvidaciji zemljoradnikih dugova, o zatiti minimuma zemljoradnikog imanja, o uredbi za naknadu dobrovoljcima. ABiH, fond Milana Stojadinovia, fasc. 5, dok 518.
45 46 47 48

N. ehi, Bosna i Hercegovina, 222, 225. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 89. H. Mandras, Seljaka drutva, 222. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 69. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

263

Sonja Dujmovi

i njihovi lini interesi vaniji od drave, a pogotovo onih stranka koji su bile bliske sa kraljem.49
Stav prema stranakom djelovanju

Opasnost od uticaja stranaka,50 i njihovih vostava,51 u koje seljak nema povjerenje pri rjeavanju agrarnog pitanja,52 iskazao je odmah nakon osnivake skuptine augusta 1919. Risto oki,53 a to je imalo svoje utemeljenje u programu koji govori protiv stranakog organizovanja varokih partija. Begovi su danas preplavili Beograd voeni kojekakvim naim plaenim izrodima. Oni tamo etaju od ministra do ministra i misle da mogu odrati jo svoju vlasti i dalje sisati kmetove. Tom prilikom pominje i pojedine srpske
Najzad poznato je iz istorije i to: da su kraljevi i carevi vrlo ravo u ivotu prolazili, koji su se vezivali za pojedine politike partije ili klike () - bile su rijei objavljene u zabranjenom broju stranakog lista Selo u Beogradu. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 150. Svi ti mranjaci, zajedno, sloni su u namjeri da pocijepaju zemlju na stare pokrajine sa Saborima i odgovornim vladama, pa da odre staro crno-uto stanje begovsko. (...) A nama je prenija drava od stranke. Prije sveg ostalog mi traimo jedinstvo naroda i drave, suzbijanje plemenskog i vjerskog cijepanja. Cijepanje drave, - Teaki pokret, br. 20, 19. oktobra, 1920, 2.
51 50 49

Teaki pokret je pun lanaka koji govore o stranakim kalkulacijama, kao npr. Posljedice radikalsko-demokratskog pazara sa bosanskim begovima: teaci se stjeruju sa zemalja i bacaju iz kua a spahije dahiluk provode - Teaki pokret, br. 11, 10. jun 1921, 1. Prethodni broj na istu temu donosi tekst koji prenosi govor poslanika: (...) dodue oni bezi su blizu krtenim bezima, pa bi se moglo nekako govoriti o kompromisu (...) Ali sa ekonomske strane ustav je delo trgovine. On je kupljen, a da li e biti plaen, vreme e pokazati. (Smeh.) Teaki pokret, br. 10, 27. maja 1921, 1. Savez zemljoradnika Srpska rije je smatrala rezultatom rada Demokratske stranke, kao i Bednog Riste okia, jadnog aeta jadnijeg Joce Jovanovia-Piona. Srpska rije, br. 51, 11. mart 1924.
53

52

Kritike teaka nije bio poteen ni Pai. Zar Pai, koji je njima prei od naega staroga kralja, i za koga oni vele da nas je on oslobodio a ne srbijanski seljak koji je milijon i po ivota dao za nau Slobodu (...) Zar da Pai bude bolji prijatelj bosanskom kmetu od srbijanskog teaka (od tih gea, kako ih oni zovu). Teaki pokret, br. 6, 20. april 1921, 2. Ili Ali, ako je mudrost dravnika da ureuje, sreuje, umiruje, onda je g. Pai nema; i ono to je imao morao je izgubiti jo u emigraciji. Teaki pokret, br. 12, 9. jula 1921, 2. ak je jedan tekst posveen kritici Paia nosio naslov Pali ari udbinski dizdaru. Teaki pokret, br. 38, 30. decembar 1922.

264

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

zemljoposjednike, trgovce i politiare Jeftanovie, Besarovie, Hadidamjanovie, Petrakije i ostale arinlije koji su bili poznati kao austrofili i kmetoderi, a danas diu glave da zastupaju narod.54 Pokazae se, dakle, da je u Kraljevini politika od poetka krenula nekim drugim pravcem, daleko od eljenog za teake, pa prema tome i u Bosni i Hercegovini,55 a politika, te posljedino i poljoprivredna politika rezultat je kompromisa izmeu politikih ciljeva i ogranienja koje nameu agrarne, socijalne i mentalne strukture seljatva.56 U tom smislu, odmah nakon rata u pogledu rjeavanja agrarnog pitanja glavna politika briga bila je kupovina socijalnog mira.57
Savez zemljoradnika i nacionalna problematika

U cijeloj Kraljevini tokom meuratnog perioda, u stranakim nadmetanjima za glasake listie, nacionalna problematika je ipak bila osnovni motiv i obiljeje politikih pregrupisavanja i stranakih sukoba, pa se osnov agresivne retorike ofanzive Radikalne stranke, glavnog rivala teaka u pridobivanju srpskog seljakog svijeta u Bosni i Hercegovini, zasnivao na optubi za njihovo izdajniko djelovanje, za nepostojanje nacionalnog osjeaja,58 te za potpu54 55

M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 30.

Aktueliziranje agrarnog pitanja, u tom svjetlu, znaio je objektivno, zaotravanje vjerskonacionalnih odnosa, u prvom redu na relaciji srpsko-muslimanskih odnosa. Znaajne su pri tome i opservacije travnikog okrunog naelnika koji, izmeu ostalog, konstatuje kako je agrarno pitanje () najalosnije poglavlje nae konsolidovanosti i kako sve politike partije izrabljuju to pitanju u svoje svhe i svak gleda da teaka za sebe pridobije. N. ehi, Bosna i Hercegovina, 164.
56 57

H. Mendras, Seljaka drutva, 267.

O brzom normativnon reagovanju kralja i vlade govori niz akata doneenih odmah nakon rata: Manifest regenta Aleksandra 6. januara 1919, Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme od 27. februara 1919, Uredba o upisu vlasnosti bivih kmetova na kmetskim selitima u zemljinim knjigama u Bosni i Hercegovini, od 21. jula 1919, Uredba o pobiranju (etvi) prihoda u 1919. godini sa beglukih ziratnih zemljita u BiH, od 22. jula 1919, Uredbao postupanju s beglukim zemljama od 14. februara 1920, Izmjena Uredbe o postupanju s beglukim zemljama od 11. maja 1920, Uredba o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u BiH 12. maja 1921, Naredba od 30. avgusta 1923. godine, na osnovu koje je trebalo iskljuiti sudove u voenju agrarnih sporova.
58

Teakom pokretu se prebacivalo i to to se tampa na latinici. Teaki pokret poto je SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

265

Sonja Dujmovi

no naputanje nacionalne misli. Da bi diskvalifikovali teake i preusmjerili srpsko seljatvo koje je u prvim izborima dalo prevagu socijalno-ekonomskom programu,59 i dalo povjerenje Savezu zemljoradnika kao stranci iznenaenja konstituisanoj uoi samih izbora, radikalska Srpska rije poinje sa retorikom ofanzivom u kojoj se pita Zar Srbi teaci iz BiH protiv Srbije i Srpstva? i Zato da se nai teaci cijepaju od Srbije nae osloboditeljice i od srbijanskih stranaka.60 Najtea optuba je bila ona da teaci cijepaju srpsko jedinstvo,61 i da zauzelo je i zauzima i danas isto protivsrpski stav.62 Naspram ove stranke, koju su ocjenjivali izdajnikom i neprijateljem srpstva, radikali su promovisali svoju vlastitu poziciju i vrlo umjeno izgladili program nacionalne slave (srpske), u kome, bar retoriki, ali ne i stvarno,63 seljak ima svoje istaknuto mjesto, kao i kralj, ali Srbin, te seljaka podsjeali odakle treba da oekuje pomo.64 Naglaavajui radikalski odnos bliskosti sa kraljem (Ko glasa za radikale, taj glasa za kralja, Ko nije radikal, taj nije Srbin.),65 isticali su i svoju ulogu istinskih i jedinih voa srpskog seljatva u Bosni i Hercegovini.
izgubio pristae meu Srbima teacima, sad se tampa i latinicom, da bar tako kod katolika koga ugrabe. To je trebao davna uiniti, jer okievoj druini nema mjesta u srpskom drutvu. Srbin teak, br. 12, 2/15. juna 1922, 7.
59

60 61

Na prvim izborima Savez zemljoradnika je dobio vie poslanikih mandata u BiH od Radikalne stranke. (12:11). Srpska rije, br. 123, 23. jun 1920.

62

Ova Teaka organizacija imala je da bude kao neki trojanski konj da se ubacuju demokratski izvozniari u narod () - Srpska rije, br. 122, 22. jun 1920. Srpska rije, br. 51, 11. mart 1924. I mada su im bila puna usta hvale za seljake, Radikali su se ipak usprotivili izvoenju reformi prema Prethodnim odredbama, zahtevajui da se ova uredba uzakoni i agrarno pitanje rei na zakonskoj osnovi, u Parlamentu. Insistirajui na takvom postupku pri reavanju agrarnog pitanja Radikalna stranka je u stvari usporavala njegovo reenje i radila u interesu velikog, a na tetu sitnog posednika. Branislav Gligorijevi, Parlament i politike stranke u Jugoslaviji 1919-1929, Beograd, 1979, 39.

63

64

65

Na seljak znao je dobro, da je tamo iza Drine Srbin Kralj, da je tamo druga prava i vlast, da je tamo sloboda, da tamo nema kmeta, da nema ni age ni bega, da nema ni globa, ni zuluma ni ostalih nepravdi, ve da ima tamo svoja kuica, svoja slobodica, svoja zemlja i pravedna poreza () - Srpska rije, br. 63, 27. mart 1920. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 150.

266

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

Nasuprot ovoj vatrenoj nacionalnoj retorici upuenoj seljaku, uz optube za nacionalnu izdaju, odgovor i rijei teak u nacionalnom kontekstu zvuale su nedovoljno ubjedljivo i strano seljaku. Jadni na ika Pera. Da ustane iz groba, pa da vidi ko se sve kiti njegovim imenom i imenom njegovih hrabrih etnika. () (i) unosi nered i rat u narod. Branitelji Srpstva i drave potkopavaju temelje i Srpstvu i dravi. Ko voli Srpstvo, taj e nastojati da ga izmiri i sloi sa braom Hrvatima i Slovencima. () Ako druke radi teti Srpstvu i srpskom Kralju, koji je i Kralj Hrvata kao i Srba.66 Pokuavali su i sa argumentima: Ko je nainio pazar sa bosanskim begovima i spahijama? Radikali. Ko je prodao kmetove za 1200 milijuna kruna? Radikali. Ko se sporazumio sa begovima i ko je donio uredbu, da se zbace sa zemlje i oteraju u bijedu hiljade teakih porodica? Radikali. Ko je donio zakon da Drina bude opet granica izmeu Bosne i Srbije? Radikali autonomai.67 Uoi drugih izbora bosanskohercegovaki teaci e, u pokuaju da zadre seljako povjerenje poljuljano nerijeenim beglukim pitanjem, uz ve pomenutu simboliku, nastavljati sa pobrojavanjem pogrenih politikih poteza radikala,68 i uiniti pokuaj politike diskreditacije vodeih linosti Radikalne stranke,69 a posebno se okomiti na njihovo nacionalistiko djelovanje,70 ali bez vlastite nacionalne retorike. Istovremeno, podupiru interpelacije teakih poslanika,71 govore o problematinoj politikoj situaciji u zemlji i ele otvoriti
66 67 68 69

Teaki pokret, br. 115, novembar 1924. Teaki pokret, br. 12, 10. jul, 1921.

ta treba svaki teak da pita radikalske agitatore i liisahane. Teaki pokret, br. 40, 13. januar 1923, 3. U svojim napadima najvie su se okomili na vodee bosanske radikale dr Vladu Andria i dr Milana Srkia. - Teaki pokret, br. 45, 28. februar 1923. i br. 46, 3. mart 1923, 3.

oni istodobno obeavaju neobavijetenom svijetu veliku Srbiju, s njom svuda agituju, zavaravaju Srbe seljake po Bosni i Hercegovini. Teaki pokret, br. 40, 13. januar 1923, 1 Suvi zulumi, iz govora ede Kokanovia, narodnog poslanika zemljoradnike stranke. - () Gospodine ministre, na proloj skuptinskoj sjednici ule su se rijei: turske teorije, turske vlasti, a ja danas tvrdim da ni turske ni austrijske vlasti nisu u naim krajevima radile ono, to rade vai organi. Teaki pokret, br. 79, 21. decembar 1923, () Oni isti ljudi, koji su bili povjerljive linosti austrijskih okrunika i kotarskih predstojnika, koji su onda bili moni, ostali su i danas moni. Oni su drava u dravi, za koju nisu dali ni kueta ni maeta. Oni danas rade ta hoe, oni prodaju dobrovoljcima orune listove, oni dijele gladnom narodu hranu, oni sijeku umu, oni daju koncesije, oni pune svoje kese, a narod gladuje i po SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU
71

70

267

Sonja Dujmovi

oi srpskom seljaku, ukazujui mu na varljiva radikalska obeanja. Teaki pokret, u tekstu O pokliu Srbi na okup uoi sljedeih izbora upozorava: Niim radikalska banda ne zbunjuje svijet toliko koliko rijeima Srbi na okup, valja spasavati Srpstvo, Kralja, dravu () Srpstvo ne moe biti u opasnosti u svojoj vlastitoj i slobodnoj dravi, gdje ima u svojoj ruci Krunu, vojsku, oruje. () Dolje Pai i Radi i sve vjerske i plemenske ete. ivjele stranke istih naela, pravde, zakona i ustavnosti bez obzira na vjeru,72 te insistira na kritici trenutnog sistema (Sedam godina osloboenja () Ali, bez ljeba nema ljeba i politika sloboda bez ekonomske slobode, ne vredi smrdljiva boba).73 To je bio sastavni dio politike stranke koja je nakon izbornih poraza smanjila aktivnost na terenu i kontakt sa pristalicama, te je sada politiki oslabljena svoj rad bazirala na skuptinskoj aktivnosti i iznoenju raznih zakonskih prijedloga, u Teakom pokretu praenih stalnom rubrikom Rad naih poslanika. Takva politika prema biraima i nenacionalna orijentacija stranakog intelektualnog vostva,74 praena odreenim nepovjerenjem u glasaku masu,75 a uz neosportamnicama podnosi nasilja onih, koji treba da brane narod. () ako ovako potraje, Krajina koja se je bunila protiv svih nasilja, bunie se i protiv organa Milorada Vujiia i Nikole Paia. Ljubomir Antoni, naelnik ispostave iz St. Majdana tue narod ilom pa i Tou Obada () Obad je dobio ljekarsko uvjerenje, koje je izdao jedan ljekar koji ne pripada ni jednoj stranci i koji je uzgred budi reeno Jevrejin, pa bi se bojao da izda ta netano. () Antoni je pobjegao i eka dok doe Srki, a Andri ili neko drugi u Sarajevo, da ga zaklone. Teaki pokret, br. 79, 21. decembar 1923, 1.
72 73 74

Teaki pokret, br. 121, 31. januar 1925, 1. Teaki pokret, br. 124, 28. mart 1925, 3.

75

Visokoobrazovani lanovi SZ bili su: Jovo Popovi, privr. nadsavjetnik iz Sarajeva, Vjekoslav Soo, sudija iz Mostara, dr Kosta Kondi, veterinar iz Sarajeva, dr Pero Slijepevi, inovnik Prosvjete, Sarajevo, oka Perin, inovnik iz Sarajeva, Simo Krsti, ininjer iz Teslia, dr Milo Tupanjanin, inovnik iz Sarajeva, dr Pero Stjepanovi, ljekar iz Sarajeva, Dr Risto Jeremi, ljekar iz Sarajeva, Sava Deli, vrhovni poljoprivredni nadzornik iz Sarajeva, dr Branko ubrilovi, ljekar, ininjer Milo Skaki, edomir Kokanovi, okr. sekr Saveza zemljoradnika, piro Soldo, novinar iz Sarajeva, Milo Tomaevi, pravnik iz Foe, dr Savo Besarovi, advokat iz Sarajeva, dr uro Ostoji, ljekar iz Sarajeva, dr Branko Eri, iz Tuzle, Arso Koprivica, ininjer iz Glasinca.

U zajednikom odgovoru na anketu Srpskog knjievnoig glasnika oko memoranduma Hrvatskog bloka i srpsko-hrvatskog spora, aprila 1922. godine uvaeni lanovi SZ u BiH Risto Jeremi i Pero Slijepevi e napisati da U stanju kakvo je, mi jako sumnjamo u to da e najbolji savet doi iz naroda, i da e se uspean lek javiti u obiku izbornih kuglica. Jugoslovensku

268

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

ni dravni teror, vodila je neuspjehu na treim izborima i u potpunu politiku izolaciju.76 Najvie to je, iz nacionalnog diskursa gledano, mogao iznjedriti Teaki pokret i to ve pred kraj parlamentarnog ivota, i dalje dosljedan svojoj orijentaciji,77 bila je iz tradicionalnog miljea izvuena Lazareva kletva u tekstu Ko ne doe na boj na Kosovo u kome se kae: Dolo je posljednje vrijeme. Bije se odluna bitka. Gola prsa teake sirotinje imaju da razbijaju nasilnike redove, obaraju nove pae i subae i spasavaju sebe i svoju djecu od bijede i sirotinje. Zulum raja snositi ne moe (...) 11. septembar je dan teakog Kosova, upozoravajui da onaj ko se bude dao zavesti (...) biti (e) Brankovi teakog Kosova.78 Nedostatak nacionalistike retorike kod Teakog pokreta treba svakako traiti u poziciji Sarajeva, bastiona radikalne stranke, gdje je list izlazio, u naglaenom teroru vlasti ba u Sarajevskoj oblasti,79 kao i intelektualnom profilu teakih prvaka u ovom gradu, za razliku od sve glasnijih nacionalnih tonova koji su dolazili iz Bosanske krajine. Tamo e se, nakon estojanuarske politike tiine sve izraajnije osjeati potreba za rjeenjem tzv. hrvatskog pitanja, koje je optereivalo cjelokupnu dravnu politiku pozornicu. Jedan od produkata sve zaotrenije politike klime bio je i prijedlog krajikog neformalnog voe teaka dr Branka ubrilovia i njegovog bliskog saradnika ede Kokanovia iz 1937. godine za promjenu imena stranke u Srpska zemljomisao doneli su intelektualci bez masa, esto protiv masa; neki od njih su je doveli u pitanje; intelektualci jedini mogu je i vaspostaviti () M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 119. U odnosu na 1923. godinu kada su u BiH dobili 58.562 glasa i 7 poslanikih mandata, na treim izborima 8. februara 1925. godine zasluili su 26.326 glasa sa 2 mandata. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 153. Tekst Opet Srbi na okup: Mi smo verovali, da niko u ovoj zemlji nee inati smelosti da poe u izbornu borbu sa parolom Srbi na okup. Ta je re kao i politika koja je zasnovana negda na njoj, donela itavom naem narodu toliko zla, bede i nevolje, da se danas vie niko ne busa u prsa Srpstvom, Hrvatsvom i verom Muhamedovom. (...) RADIKALI, KOJI SU SE NEKADA RAZMAHIVALI Srpstvom, danas su manji Srbi od svih ostalih jer su oni vinovnici one lude politike koja je u ovoj dravi zasnovana na reima SRBI NA OKUP, A KOJA JE DONELA NARODU TOLIKO ZLA, JADA I NEVOLJE (...) Teaki pokret, br. 149, 23. juli 1927. (naglaeno u originalu. op. S.D.)
78 79 77 76

Teaki pokret, br. 155, 7. septembar 1927. Teaki pokret, br. 154, 31. august 1927. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

269

Sonja Dujmovi

radnika. Meutim, u Savezu zemljoradnika, kako u irem lanstvu, tako i u vostvu, predlog zaista nije prihvaen. Zemljoradnici iz bijeljinskog sreza isticali su u svojoj rezoluciji da menjanje imena moe biti trenutno oportuno i lokalno opravdano, ali da to nesumnivo znai ideoloko suavanje i korak unazad s obzirom na dananje vreme i specijalne prilike u Bosni. Ugledanje i pozivanje na Hrvatsku seljaku stranku ne opravdava zahtev, jer ona sada vodi prvenstveno nacionalnu borbu, dok je naa borba izrazito socijalno-ekonomskog karaktera i mora teiti ideolokom proirivanju i stvaranju jedinstvenog seljako-radnikog ili zemljoradnikog pokreta. Stranaki centar je sve vie uviao da stabilnost drave ovisi o rjeenju nacionalnog problema, u prvom redu srpsko-hrvatskog, te da se on ne moe vie zanemarivati. Stranaki voa Jovan M. Jovanovi je imao razumevanja za politiku i nacionalnu situaciju u Bosanskoj Krajini, ali ipak bio stava da treba stranka (da) ostane na izvornim, osnovama, da bude klasna i socijalna organizacija, a ne nacionalno-politika.80 Ipak, za dvostruku putanju Saveza zemljoradnika protivnici stranke, a meu kojima i Glas slobode, socijalistiki radniki list, nee imati razumijevanja i estoko e je kritikovati: To je stranka ne samo potpune beznaelnosti i idejne konfuznosti, nego i najnie politike demagogije, spekulacije i licemjerstva.81 Nita nije moglo stvoriti tako uarenu politiku atmosferu u Bosni i Hercegovni kao nacionalistika retorika, proistekla u borbi za poziciju na politikoj sceni u ovoj vienacionalnoj sredini. Stoga socijalni program Saveza zemljoradnika nije bio dovoljno uvjerljiva linija razgranienja prema ostalim strankama, kao to je to bilo mogue u jednonacionalnim drutvima. Ni u samom poetku svog postojanja nije bilo shvaeno kako jedna srpska stranka moe da djeluje protiv drave. Tako e naredbu o zabrani odravanja eventualnih protestnih skuptina na Vidovdan 1921. godine ove stranke predsjednik
80 81

M. Radojevi, Udruena opozicija, 77.

I dalje: Dok oni, naime, u Beogradu vode tobonju borbu za sporazum Srba i Hrvata, jednakopravnost i demokratiju, dotle njihov poslanik g. Kokanovi u Bosni u agitacionim govorima, spekuliui sa najniim ovinistikim instiktima pravoslavnih seljaka. Te dalje nastavljaju (...) oglaava g. Svetozara Pribievia, predsjednika seljako-demokratske koalicije, i z d a j n i k o m srpstva! Moe li se zamisliti vea perfidnost i nia demagogija! () Zaista je odvratna ova zemljoradnika politika i klasna borba, koja, kao i politika ostalih graanskih stranaka, huka seljaka jednog plemena protiv seljaka drugog plemena. - Glas slobode, br. 38, 20. septembar 1928, 2.

270

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

Zemaljske vlade Nikola orevi na sljedei nain obrazloiti. Tako bi bosanski Srbi pravoslavni, jer su iskljuivo samo oni lanovi SZ prvi otpoeli i otvorili borbu protiv dravnom Ustavu. Nalazim da se takva politika greka ne smije ni na koji nain, ni iz obzira unutarnje ni spoljne politike poiniti.82 Savez zemljoradnika, koji nije u Programu sadravao nacionalnu iskljuivost, toliko nunu i funkcionalnu u bosanskohercegovakom politikom ivotu, morao je s vremena na vrijeme na ovom prostoru da iskoristi i nacionalnu pripadnost svoga lanstva da bi bio konkurentan ostalim strankama, koje su u agitacijama naglaeno koristile nacionalnu ideologiju kao osnovu u pridobivanju izbornih glasova, sluei se vjeto izraajnom nacionalnom retorikom. Stoga, ne stoji samo tvrdnja da su se odmah u vostvo i poslanike bili ugurali i takvi koji nisu imali nita zajedniko za zemljoradnikom ideologijom, nego da je i politika realnost na terenu nuno prouzrokovala kod teaka nacionalnu retoriku. Dakako, srpskog seljaka, uronjenog u nacionalnu matricu i sa ve izgraenim nacionalnim vrijednostima nije bilo potrebno posebno poticati ovakvom retorikom, ali je uvijek takvo djelovanje, u sutini van programske orijentacije, dovodilo do rasprava i prepiske bosanskih prvaka sa stranakim centrom, koji nije u dovoljnoj mjeri razumijevao ovu politiku nunost.83 injenica je, dakle, da se u Bosni i Hercegovini nije prepoznavala politika artikulacija, ukoliko nije bila nacionalna. U nekim sluajevima je nedovoljno jasno iskazano nacionalno opredjeljenje, zbog naglaska na socijalnoj retorici, istovremeno znaio i politiki krah.84 Moglo bi se rei da je vienacionalni, ali istovremeno i vrlo znaajno, nacionalno-granini karakter Bosne i Hercegovine upravo bio razlog da su se sve nacionalne grupe kondenzovale i divergentno pozicionirale jedne naspram drugih. To meusobno udaljavanje proisticalo je iz njihove apsolutne zatvorenosti i bilo je izraeno prvenstveno kroz njihove razliite politike interese i ciljeve. Osim toga, politiku teinu, proizalu iz te nacionalno granine pozici82 83

A. Purivatra, Politike partije, 114.

Branko ubrilovi 7. oktobra 1923. obavjetava Piona da ima seljaka u banjalukom okrugu koji pripadaju radikalima a koji bi sada prili SZ. Oni od nas nita ne zahtijevaju, nego trae da im se dozvoli da malo srbuju. - M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 92
84

Primjer za to je i pojava epizodnog karaktera Muslimanske teake stranke koja se nije mogla dugo zadrati na bosanskohercegovakoj politikoj areni. N. ehi, Bosna i Hercegovina, 121. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

271

Sonja Dujmovi

je, davalo je i njihovo stalno nastojanje da take vlastitog nacionalnog uporita trae van granica Bosne i Hercegovine, to je naravno uvijek bilo u suprotnosti sa drugim nacionalnim grupama, koje su bile fiziki bliske, ali zato politiki udaljene. U podrujima gdje je jedna nacionalna grupa bila veinska, a time i imaginarno sigurna, takve politike napetosti su u mnogo manjoj mjeri bile izraene. O tome govore i opservacije teakih prvaka o njihovim politikim tekoama. Stranako zastranjivanje bosanskih teaka u nekim krajevima i krenje stranake discipline, te dodvoravanje srpskom seljaku vodilo je tome da je ak bila nepoeljna i zvanina stranaka simbolika.85 S druge strane, zanimljivo je istai da je SZ u BiH lake dobijao pristalice u srezovima gdje je srpsko seljatvo inilo veinu na jednom veem prostoru nego tamo gdje je bilo izmijeano sa muslimanskim i hrvatskim seljacima i gdje je u poreenju sa ovima bilo u manjini. Zemljoradniki prvaci iz BiH su isticali da bi na izborima dobili vie kuglica da se stranka zvanino nazivala srpskom.86 Osjeaj politike izoliranosti i gubitka podrke teaka, to se sve vie iskazivao na izborima, te neizvjesnost politike budunosti bili su razlozi za skretanja sa programskog puta stranke i za dalju nacionalnu radikalizaciju na bosanskohercegovakoj politikoj sceni, naroito u drugoj polovini tridesetih godina, nakon stranakog oivljavanja prekinutog estojanuarskom diktaturom. Meutim, nikada stranako skretanje nije bilo izraeno u toj mjeri da bi se ova stranka odrekla svog osnovnog, socijalnog programskog sadraja, pa ni kad su u pitanju tradicionalne vrijednosti. Tako, na primjer, rivalska Radikalna stranka hijerarhiju vrijednosti teaka donosi na sljedei nain: jedan bog, jedan kralj, jedna vlada i jedan parlament u Beogradu (...) Ali, u Programu stranke kao ni u Teakom pokretu ne nalazimo uporite o pijedastlu ove hijerarhije. Naprotiv, stranka donosi novine u onovremenom gledanju na crkvu i njenu ulogu.87 Ima, dodue, dosta tekstova koji se tiu Srpske pravo85

86 87

Partijska zastava je bila zelena i ona je predstavljala simbol stranke i Zelene internacionale. Zanimljivo je istai da su zemljoradnici iz BiH nerado nosili ovu zastavu na zborovima i sveanostima, jer ih je ona podsjeala na muslimanske vjerske zastave. Amblem Saveza zemljoradnika je bio klasje sa kosom, aovom i grabljama preko ruku koje su se bratski zdravile. Milan Gakovi, Savez zemljoradnika, 96. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 92. Program nalae da vjerske organizacije i njihovi lanovi ne smiju upotrebljavati svoju duhovnu vlast u politike svrhe, da svetenike svih doputenih vjerskih organizacija plaa drava, a svi dosadanji naini njihova plaanja se ukidaju. Jedan od zahtjeva je takoe bio da

272

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

slavne crkve i promjena u njenoj organizaciji, ali su oni uglavnom informativne prirode, te esto i vrlo kritiki nastrojeni,88 ali otvoreno izraavanje privrenosti bogu ne nalazi prostora na ovim stranicama. Tako da se u poreenju sa hrvatskim seljakim pokretom, podranim motom Bog i Hrvati89 moe djelomino traiti uzrok neuspjeha Saveza zemljoradnika meu seljakim svijetom, u njenom zvanino sekularnom djelovanju,90 gotovo bez ikakve religiozne simbolike.91 Na isti nain moe se iitavati i stranaki stav prema vojsci, tom tradicionalno u srpskom seljatvu znaajnom uvaru interesa i njenoj vanosti.92
se vjera smatra kao privatna stvar i da je crkva narodna ustanova i kao takva ima da slui narodu. Sve vjere su pred zakonom jednake M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 48, 52, 75. Jedan od zahtjeva SZ za BiH od Zemljoradnikog kluba za ulazak u vladu bio je da se pravoslavni svetenici u eparhijama tuzlansko-zvornikoj, banjalukoj i sarajevskoj izjednae u plati i dnevnicama sa svetenicima ostalih eparhija. - Teaki pokret, br. 1, 27. februar 1921.
88

Mada je Antun Radi bio protiv ovog pozdrava, jer se zalud izgovara ime boje, bio je to popularizovan i vrlo funkcionalan izvod iz govora A. Starevia iz 1861. godine. Narod hrvatski sauvao je u svih nevoljah () vjeru u Bogu () narod hrvatski vjeruje da ta budunost to poslanstvo ne ude odkaivati Austrija, nego Bog i Hrvati. Dom, br. 9, 14. svibanj 1903, 138. u: Antun Radi, Sabrana djela, Dr Vladko Maek i Rudolf Herceg (ur.), tom V, Zagreb, 1936.
90

89

Svetenstvo i zemljoradniki pokret () Nae svetenstvo poinje da gubi duevnu vezu sa narodom. Poinje da prestaje biti to je bilo do sad za teaka prijatelj, koji razume njegove nevolje i eli mu da pomogne do boljeg i srenijeg ivota. (...) od kako smo se ujedinili i kod nas zapoela borba klasna, svetenici se najveim delom prikljuuju gradskim strankama. Podlegavi uticaju rada i njegovih stranaka, najvei deo svetnika ne samo to je otiao u radikale, demokrate itd. nego nastoji da povue sa sobom i seljatvo svoje parohije. () Ni puta, ni kole, ni dobrog inovnika, nita osim praznih obeanja nema na teak. Sve se odvue u grad. Sve se gradu dade, a teak je samo dobar kad se porez plaa, kului i u vojsku ide. U lanku se kritikuje i sveteniko opredjeljenje za Radikalnu stranku. - Teaki pokret, br. 116, 19. decembra 1924, 3.

Na ovakav stav SZ prema vjeri esto se pozivao u svojoj kritici D. Jevevi, pozivajui istovremeno srpski narod na zajedniki front sa Ljotiem i Barieviem. ABiH, KBUDB, Pov. DZ, 2582/1937.
92

91

Ipak, tokom konkordatske krize 1937. uznemirenost srpskog seljatva u Krajini je SZ iskoristio, pa je se u izvjetajima spominjalo da se njihovo djelovanje moe nazvati partijskom ofanzivom.

Zemljoradnici su 1922. godine npr. glasali protiv predloenog kredita za vojsku i tom SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

273

Sonja Dujmovi

Teaka organizacija e svoj program nastojati provesti putem nedovoljno ubjedljive retorike za seljaku masu koja je jo bila velikih oekivanja. Poznavanje naroda i njenih potreba, oigledno nije bila jaa strana vostva ove stranke. Njena naredna slabost i jedan od razloga za relativni neuspjeh njihove politike iskazuje se u izboru simbolike, jer je oigledno, da izdvajanje kralja kao simbola nije bilo dovoljno ubjedljivo, pored istovremene politike halabuke i ostraene retorike radikala koji su vrlo umjeno izgladili program nacionalne slave, posjedujui bogat spektar religioznih simbola (krst asni, Kosovo, cara Lazara, rtve i prolivenu krv), to im je donosilo, pomognuto izbornim nasiljima, i uspjeh meu seljatvom.93 Ali, ini se da je najvei problem za stranku bio u tome to se politiki ivot u Kraljevini SHS kretao gotovo iskljuivo u nacionalnim koordinatama i tu nije bilo mjesta za djelovanje stranke poput ove. Njihova se aktivnost konstantno guila i vlast je imala itav spektar mjera kako da onemogui njihovo djelovanje, od onih zvaninih kao objavljivanja Obznane, zabran skuptin, stalne andarmerijske pratnje prvak stranke, javnih prijetnji vladinih slubenika94 i stranake tampe,95 oduzimanja oruanih listova, otputanja iz slube
prilikom zahtijevali smanjenje vojnog roka na 6 i 12 mjeseci kao i zavoenje tednje u vojsci. - M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 106.
93

U izvjetaju dr Branka ubrilovia vostvu stranke marta 1923. navodi se da sreski naelnik u Gradikom srezu sa popom Subotiem javno agituje za Radikalnu stranku i prijeti zemljoradnicima, da e im namjestiti rebra, ako budu glasali za drugu kutiju ().- M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 124. Poslanik Radikalne stranke M. Spalajkovi je 1925. u govoru u Travniku izjavio: Ako ne dobijemo veinu gumenih kuglica, dobiemo je olovnim. N. ehi, Bosna i Hercegovina, 286. U tekstu Bosna i izbori, radikalski list prijetei donosi: Ali ne treba zaboraviti da mi u ovim izborima imamo da zgnjeimo jednu stjenicu zemljoradnike. Proli put smo ih naeli, sada treba da ih dotuemo. U Bosni su se rodili kao nezakonito dijete Dr-a Trumbia i Forusa i majke Jugoslavije, u Bosni treba da propadnu. I to tako, da se nikada vie ne podignu. To zahtjeva politiki moral i srpski obraz. Kosanovii, Miletii, Solde i okii treba
95

94

Gunjac i opanak () oslobodio je ovu zemlju od silnog turskog ropstva () orosio je ovu zemlju krvlju svojom, da po njoj sloboda pravda i jednakost nikne () zaustavljao je divlje horde turskog ropstva, da ne potamni ovu krasnu i obilnu zemlju () suzbijajui turska age i spahije to na zemlju behu navabile () krio zemlju, radio () odvajao je od svojih usta i davao sudijama () Gunjac i opanak, a to je narod srpski, stvorio je ovu dravu krvlju, odrava je znojem i trudom, uva je ivotom i imanjem. - Srpska rije, br. 79, 2. jula 1919, 1.

274

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

i hapenja narodnih poslanika,96 iniciranja nereda na skupovima i njihovog razbijanja uz pomo andara i nacionalistikih skupina ORJUNE i SRNAO, do onih manje vidljivih, skrivenijih, kao kupovanje glasova i krivotvorenja izbornih rezultata. Obzirom na nizak nivo politike kulture97 predizborne aktivnosti su tokom svih izbora razarajue djelovale na meunacionalne odnose i optu politiku klimu i nisu se iscrpljivale samo u prizemnoj i nacionalistikoj retorici nego su se u predizbornim kampanjama kao argumenti pojavljivali i pesnica, motka, kolac, kamen, no i puka.98 Ovakav odnos vlasti prema stranci jo jednom potvruje da je KSHS bila drava u kojoj se politika vodila iskljuivo u okvirima nacije, pa se oekivalo da se sve organizovane grupe indentifikuju i djeluju u tom smislu, jer su se drava, nacija i drutvo (...) sticali u jedno. Svako istupanje iz ovog okvira, kao to je promovisanje socijalnog programa, bilo je oigledno korigovano dravnom intervencijom, budui da je drava bila okvir za kolektivne akcije graana u meri u kojoj su oni bili zvanino priznati, u smislu da drava priznaje da je nuno rjeavati njihove probleme. Oigledno da teaci kao
da ieznu s naeg politikog horizonta. Zemljoradnici su roeni u grijehu. I niko nikad nije vie napakostio Srbima koliko ova aka bijednika i politikih ukopljenika. Srpska rije, br. 172, 22. novembar 1924, 1.
96

I opti nivo kulture nije bio na zavidnom nivou. Umjesna naredba. U zborniku zakona i naredaba od 5. aprila o.g. izila je naredba PU za BiH kojom se zabranjuje pljuvanje na pod u svima javnim lokalima i svaki prestupak te naredbe kanjava sa novanom globom. Naredba je izdata na predlog Zdravstvenoga odsjeka, koji se nada da e se tako moi nekako suzbiti runa i opasna navika pljuvanja i usekivanja na pod, koja vlada kod nas ne samo od prostoga sveta nego na alost i kod jednog dijela inteligencije. - Teaki pokret, br. 11, 13. maj 1922.
98

97

Uoi izbora od 8. februara 1925. uhapeni su nosioci okrune liste SZ za sarajevski okrug Risto oki i za bihaki okrug edo Kokanovi. Kokanovi je zadran u zatvoru do aprila 1925. M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 154. Zbog svog djelovanja u zatvoru su bili i dr M. Tupanjanin, nosilac liste SZ za tuzlansku oblast i ininjer A. Koprivica, sreski kandidat za Rogaticu. Teaki pokret, br. 154, 31. august 1927, 1. Zatvaranja, bezakonja, nasilja i progoni lanova SZ esta su tema Teakog pokreta npr. R. okia (zatvoren), Kokanovia (Bihaki okrug, zatvoren), Balabana (Petrovaki srez, zatvoren), Taraa i Kisina (Jajce), Sandi (sreski kandidat za Bugojno, protjeran) Stevo Vui (Kupres, protjeran), Kalabe i Babia (Dubiki srez, zatvoren) - Teaki pokret, br. 121, 31. januar 1925, 2.

N. ehi, Bosna i Hercegovina, 237. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

275

Sonja Dujmovi

socijalna grupacija, kao i njihova stranka nisu to bili (Seljaki kolektivitet bio je uglavnom osporavan i stara sredstva njegovog djelovanja), da njihova djelatnost nije bila institucionalno priznata kao neto na ta se mora obratiti posebna panja makar i samo u formi izbora.99 Stav prema Bosni i Hercegovini u takvom okruenju, ali nastojei da ga zanemari, u skladu sa svojom koncepcijom drave sa kraljem na elu i samoupravnim jedinicama, Programom oslonjena na centralistika stajalita, protiv federalistikog koncepta ureenja drave, naroito protiv federacije kao saveza nacionalnih jedinica, ve saveza samoupravnih optina,100 stranka nudi svoje vienje podjele zemlje, koje nee biti zasnovano na nacionalnim i istorijskim granicama,101 ve na privrednom jedinstvu oblasti i u tom smislu treba razumijevati bazini stav prema Bosni i Hercegovini. Meutim, moto prema prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama nije uvijek bio dosljedno sprovoen. ini se da su Bosna i Sarajevo bili pogodan teren za promociju pojedinih prvaka i njihovih vlastitih programa koji ba i nisu bili u skladu sa stranakim naelima102 i koji su za posljedicu imali konstantno zaotravanje ionako krh99

100

Erik Hobsbom, Terens Rejnder (ur.), Izmiljanje tradicije, Beograd, 2002, 385- 387.

101

Zemljoradnici su priznavali da postoji hrvatsko pitanje i da ga treba sporazumno rjeavati, ali nisu bili za federativno ureenje. () SZ je vie insistirao na rjeavanju socijalnih i ekonomskih pitanja, a manje nacionalnih. Zalagao se za administrativnu i finansijsku decentralizaciju i podjelu zemlje na oblasti u skladu sa privrednim, prirodnim i saobraajnim prilikama, bez obzira na istorijske i nacionalne granice. () SZ hoe da celu dravu teritoriju podeli ne na plemenske, verske i istorijske oblasti, ve na geografsko-privredne () SZ je protivan i amputaciji i federaciji.- M. Gakovi, Savez zemljoradnika, 183.

Dr Vasilj Popovi, narodni poslanik, imao je sljedei prijedlog podjele: () tuzlanskoj bi oblasti trebalo dodati i tri srbijanska podrinska sreza Loznicu, Krupanj i Ljuboviju i radi privredno-saobraajnih i radi nacionalno politikih razloga. () S toga bi sarajevskoj oblasti trebalo dati na Istoku: Pljevaljski i prijepoljski okrug, bjelopoljski i beranski osim roajskog sreza, kao i srezove uikog okruga: ajetinu, Uice i Bajinu Batu. (...) trebalo bi kotareve Konjic i Prozor dodijeliti sarajevskog oblasti radi vee blizine sredita te oblasti. () mostarskoj oblasti treba spojiti sa zetskom oblasti, s centrom u Boki Kotorskoj () Sve

102

Jedno i kratko reeno ovo znai: BiH ostaju u starim granicama. Za promenu tih granica nema stvarne mogunosti sve dok postoji pomenuti 135. lan Ustava. Radikali svuda govore i piu da oni nee nikakvu promenu Ustava. Oni vele ak da nee ni da rade zajedno sa onim strankama koje trae promenu Ustava. Oni prema tome ni taj lan ne misle mijenjati. - Teaki pokret, br. 40, 13. januar 1923, 1.

276

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

kih meunacionalnih i meuvjerskih odnosa, kao i gubitak meunacionalnog povjerenja. U skladu s tim, jedan od Naroitih zahtjeva Saveza zemljoradnika za BiH od Zemljoradnikog kluba za ulazak u vladu je bio i taj da se ukine Zemaljska Vlada u Sarajevu kao celina, a do novog ureenja poslove da vode poverenici i delegati budui da ve postoji jedan centar, nove seljake drave.103 Ukidanje pokrajinske uprave je takoe prokomentarisano kao pozitivna promjena104 i pokuaj izlaska iz krize do koje je doveo stranaki ivot i neodgovarajui upravnici.105 Treba naglasiti da pozdravljajui ovu promjenu teaci ukazuju na lou politiku svjesno voenu na tetu Bosne i Hercegovine106 Jednako tako u cijeloj dravi tokom meuratnog perioda optereujui meunacionalni odnosi, razarali su svaki pozitivan pomak koji bi vodio stabilizaciji drave. Ilo se iz neuspjeha u neuspjeh, od slabanog parlamentarnog ivota do kratkotrajne, ali potresajue diktature, a onda do potpune politike dezorganizacije praene pokuajima uspostavljanja reda, voenih istroenim i ostarjelim politiarima i mlaim ali udesno orjentisanim i nestrpljivim nahercegovaki i dalmatinsko podruje istono od Neretve spada sa crnogorskim podrujem u jednu zetsko-zahumsku oblast sa sjeditem u Boki Kotorskoj (u Kotoru). Karakter prirode, zemljita, privrede i stanovnitva upuuje cijelo ovo podruje na zajednicu. - Teaki pokret, br. 24, 24. decembar 1921, 1-2.
103

Uskoro e se ukinuti Pokrajinska uprava u Sarajevu, te e se tako videti snaga nove uprave, kojom do sada ljudi u naoj dravi nisu bili zadovoljni. Teaki pokret, br. 65, 3. august 1923, 1.
105

104

Teaki pokret, br. 1, II god, 27. februar 1921, 1.

Tokom rasprave u Narodnoj skuptini prilikom koje se kritikovao i budet namjenjen Bosni i Hercegovini dr Jovo Popovi, narodni poslanik SZ je izmeu ostalog rekao: Samo sad Bosna i Hercegovina nije vie kolonija prema Austro Madarskoj, nego prema svojim sestrama Srbiji, Hrvatskoj, itd. (...) uz napomenu: Odmah se ograujem od toga da mi se prigovara da sam separatista i da govorim kao Bosanac. - Teaki pokret, br. 29. 23. septembar. 1922, 1. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

106

Radi likvidacije otiao je sa svoga mjesta i dosadanji pokrajinski namjesnik Lj. Vulovi. Za njim ne e niko zaplakati, i ako je ovaj ovjek htjeo da u Bosni bude veliki reformator i usreitelj. Poznat je njegov rad a kakav mu je on bio, onakav e ostati u uspomeni u narodu, osobito na vremena izbora. Za nasilja i divljatva, koja su onda poinjena sa strane radikalskih vlasti i plaenika, snosi i on, kao Pokrajinski namjesnik velik dio krivice i to mu narod ne e nikad zaboraviti. Teaki pokret, br. 85, 1. mart 1924, 4.

277

Sonja Dujmovi

sljednicima. Briga zbog takve politike klime, optereena dodatno i narastajuim i po dravu destruktivnim nagovjetajima iz evropskih centara moi,107 preusmjerila je stranake prvake i kao primat se postavila nuda za smirivanjem unutranjih nesuglasica. U samoj stranci tokom tridesetih godina dolo je postepeno do prihvatanja do tada neprihvatljivih federalistikih koncepcija. U nemogunosti, dakle, da usmjeri politike tokove u eljenom pravcu, naroito sa proglaenjem diktature, Savez zemljoradnika e nakon nje iznijeti svoje stavove o rjeenju nacionalnog problema, odnosno o teritorijalnom preureenju drave. Time e biti izmijenjeni njihovi stavovi, naroito izraeni u novoj liniji SZ-a, kod tzv. lijevih zemljoradnika, koji e svoje federalistike koncepcije iznijeti u svom programskom aktu Zadaci nove vlasti, u stvari proirenih esnaest taaka dr Dragoljuba Jovanovia, iz aprila 1932. godine. Tu e predloiti formiranje tri velike ili glavne zemlje Srbije, Hrvatske i Slovenije kojima bi se grupisale ostale pokrajine po svojoj volji, budui da mora najpre da se zadovolji i iivi srpski, bugarski, hrvatski i slovenaki nacionalizam, pa da seoski i gradski radni svet uvidi, a on e to vrlo brzo uvideti, da nema nita od tako zvane nacionalne drave i da mu pravu slobodu moe samo doneti jedan moan seljaki pokret na Slovenskom Jugu, koji e ostvariti pravu dravu radnog naroda.108 U opirnim primjedbama koje je dao na ovaj akt lijevih zemljoradnika, Jovan Jovanovi Pion e i dalje smatrati da je osnovni problem drave ekonomski, a ne politiki: ta e kome ovo ili ono ureenje kad je glavna opasnost od krize privredne. Hrvati i Srbi liili bi, ako bi danas traili ovo ili ono ureenje () na dva oveka ija kua gori, a oni se pogaaju ime da je gase, ali e i on dodati da vidi buduu federativno ureenu zemlju podijeljenu u etiri oblasti: Srbija (Vojvodina i Srem, Stara Srbija, juna Srbija i dio nove Crne Gore Pe i Sandak), Bosna i Hercegovina sa starom Crnom Gorom i jadranskom obalom od Kotora do Metkovia, Hrvatska (tadanja savska i primorska banovina) i Slovenija (dravska banovina).109
107

108 109

Povodom silnih politikih nemira i nedoumica urednitvo sarajevskog Pregleda je otvorilo anketu o mogunostima demokratije i o krizi liberalizma koja je natjerala svijet da se opredjeli za dva tabora diktaturu faizma i diktaturu proletarijata, da bi zakljuili da je Danas ideja demokratije je snano potisnuta (...) Pregled, br. 143-144, novembar-decembar 1935. M. Gakovi, Nekoliko dokumenata, 111. M. Gakovi, Nekoliko dokumenata, 105, 111.

278

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

Meutim, oigledno je da u izjavama teaka tih godina nije bilo jasnog usmjerenja oko preureenja drave, posebno po nacionalnoj matrici, jer su se i pored sve eeg koritenja nacionalne retorike teko rjeavali balasta srpskih izdajnika.110 Naroito je to dolo do izraaja poslije stvaranja Bloka narodnog sporazuma 8. oktobra 1937. i mada se tim povodom nije ulazilo u pitanje dravne organizacije, ipak zvanini izvjetaji sreskih naelnika govore o opadanju lanstva u SZ, kojem se inilo da su dovedeni u pitanje dravno i narodno jedinstvo, pa ni oni koji su pristalice Ujedinjene opozicije111 nisu zadovoljni sa sporazumom,112 naroito ugledniji prvaci na selu.113 Stoga je kod rukovodstva stranke svaka manifestacija spremnosti za zajedniki rad srpskog i hrvatskog naroda na osnaenju drave budila optimizam, da je na terenu mogue vidjeti bolji ishod i razrjeenje dugogodinje politike krize.114 Ipak,
U svom tzv. 35-om pismu D. Jevevi, vodea linost rogatikog sreza, proistekao iz JNS, aludirajui na ulogu Saveza zemljoradnika u Ujedinjenoj opoziciji izrie: Njih je narod progledao jo prije nego su objavili svoj alosni sporazum prema kome Bosna treba bilo da bude samostalna autonomna pokrajina u kojoj bi se svako prije pitao nego srpski seljaci, ili to je jo gore, da se raerei izmeu nekakovih hrvatskih, srpskih i crnogorskih dravica, pa da opet ima granicu na Savi, Drini, Tari () ABiH, KBUDB, Pov. DZ, 5672/1937. Karakteristike koje su ve u literaturi date o Ujedinjenoj opoziciji i njenom organizovanju, funkcionisanju i djelovanju govore o defanzivnosti, nedosljednosti, nacionalnoj demobilizaciji, nejedinstvenosti i oportunosti prema vladi, te traenju puta ka jednoj autoritativnoj vladi. - Mira Radojevi, Udruena opozicija 1935-1939, Beograd, 1994; Todor Stojkov, Opozicija u vreme estojanuarske diktature 1929-1935, Beograd, 1969; Todor Stojkov, Vlada Milana Stojadinovia, Beograd, 1986. Polazei od pretpostavke da je srpsko-hrvatski spor konica daljem razvoju drave i da ga treba rijeiti 26. maja 1938. je u Sarajevu bila organizovana konferencija bivih radikala i zemljoradnikih prvaka sa oko 100 lica. Tom prilikom, navijajui za sporazum, zemljoradniki prvaci hvale jedinstvo hrvatskog seljatva, i navode ga kao uzor za organizaciju seljakog svijeta. Dr Obrad Mastilovi e na tom skupu rei da su za sporazum 160.000 srpskih zemljoradnika, te da u BiH ima 1,5 milion Srba i Hrvata, te da je smijeno da se vodi neka vanjska politika a ne sporazumeva se sa svojim bratom.- ABiH, KBUDB, Pov. DZ, 1174/1938 . Uz to se u izvjetaju navodi: Na narod je po optem svom rasnom tradicionalno-politikom i etikom raspoloenju za unitarizam. Nikad politika federalizma, koja u oima seljaka znai slabljenje drave, nee moi postii veinu u narodu (...) - Tromjeseni izvjetaji za period oktobar-decembar 1937. godine - ABiH, KBUDB, Pov. DZ, 230/1938.
114 113 112 111 110

U Selu, listu za odbranu zemljoradnikih interesa 3. novembra 1937. godine je izalo SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

279

Sonja Dujmovi

zbunjenost bosanskohercegovakog lanstva, pa i politikog vostva, tim je bila vea to je, tradicionalno usmjereno ka idealizovanju drave i njenih principa, dolo u situaciju da se protivi vladi, olienoj u Jugoslovenskoj radikalnoj zajednici. Iz ugla gledanja teaka ova vlada je u zvaninoj retorici imala neto od eljenih karakteristika, ali nedosljednost u provedbi proklamovanog navela je teake da se svrstaju u redove opozicije. Nestabilne drutveno-politike prilike e se jo jednom intervencijom namjesnitva pokuati dovesti u red. Vladin neuspjeh u pregovorima sa Hrvatima doveo je do njenog pada i formiranja nove, u kojoj je teaki predpismo J. Jovanovia naslovljeno sa Dragi brate, a nakon zbora odranog u Bilei, gdje on naglaava da naroito mi je milo bilo kad sam video da je i kod Vas u Hercegovini u srcu nacionalnog oseanja ideja sporazuma i zajednikog ureenja drave izmeu Srba i Hrvata naila na razumevanje. (...) Danas kada su udarene osnovne baze sporazuma izmeu Srba i Hrvata, kada je i za nas i za Hrvate drava i dinastija iznad svega o emu se ne moe razgovarati, nego samim sobom priznati kao opte i zajedniko i nama i Hrvatima. Kada je Dr Vlatko Maek u ime Hrvatskog naroda dao potpis da priznaje dravu Jugoslaviju i dinastiju Karaorevia sa Kraljem Petrom II na elu, onda mislim da e na srpski narodu Hercegovini shvatiti da smo i do sada radili i uradili jedan dobar i koristan posao i za narod i za dravu. Samim tim otpae sve one sumnje koje su sijali neprijatelji narodnog sporazma izmeu Srba i Hrvata da su Hrvati sa dr Maekom na elu protiv ove drave. - U tekim iskuenjima koja mogu svaki as da nastupe za nau dravu od neprijatelja spolja mi unutra moramo biti svi spremni da u tim asovima branimo dravu. Ali ako danas srpski narod ne prui ruku izmirenja svojoj brai Hrvatima, koji s tim prizanju i dravu i Kralja to e biti znak da Srpski narod ne eli Hrvate u ovoj dravi, to bi dalje znailo za Vas Hercegovce granicu i krvnog neprijatelja u najbliem susedstvu. Jer dok su politiki plaenici i smutljevci sejali mrnju izmeu jednokrvne brae govorei da Hrvati nee ovu dravu dotle danas kad Hrvati kau hoemo ovu dravu oni taj sporazum odbijaju. U ovim sudobnosnim danima po narod i dravu ja verujem da e i kod Vas progovoriti zdrava svest i bistrina Hercegovaca i da e te sporazum izmeu Srba i Hrvata shvatiti kao jednu nasunu potrebu za narod i dravu. Najzad i mi koji smo na tome sporazumu radili nismo radili ono to bi moglo tetiti narodu i dravi, nego obratno koristiti. G. Aca Stanojevi, Ljuba Davidovi i Adam Pribievi nisu ljudi koji bi mogli zlo misliti ovoj dravi. I u svojim starijim godinama i elimo da to vie pridonesemo dobra narodu i dravi. Ja Vas molim da ovo pismo pokaete naim prijateljima, da ih uverite da posao koji smo uradili i onaj koji ima da uradimo treba da donese dobra i smirenja u ovoj dravi. Da je to tano i najbolje Vam svedoi i to to je u sporazumu reeno da dravu imadu urediti narod i da ita ne moe u njoj da bude to bi se protivilo veini Srpskoga naroda. Zato Vas ja molim da budete vrsti i hrabri da izdrite do kraja makar trebalo i vie rtava i napora. Bratski pozdrav svima va dobroelitelj Jov. M. Jovanovi. - ABiH, fond Milana Stojadinovia, fasc. 22, dok. 22.

280

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

stavnik dr Branko ubrilovi imao poziciju ministra poljoprivrede. Uspjenija na svom zadatku, ova vlada e okonati dugogodinju politiku zavrzlamu Sporazumom Cvetkovi-Maek, to je postalo krajnje neophodno za dalji nastavak dravnog ivota. Pozdravljajui Sporazum, Savez zemljoradnika je time usvojio i buduu podjelu drave na banovine. Ogranak Saveza zemljoradnika u Bosni i Hercegovini vidio je potpisivanje Sporazuma kao prvi korak u interesu dravnog jedinstva,115 a njeni prvaci na skupovima i konferencijama nisu zaboravili da naglase da su zemljoradnici bili ona spona izmeu Hrvata i Srba za vreme autoritativnih reima.116 Meutim, kada je zadovoljenje primarnog interesa, budue srpskohrvatske saradnje izgledalo izvjesno nastala je pometnja oko teritorijalnog preureenja drave. Okruni odbor SZ u Sarajevu povodom diskusije o autonomiji Bosne izdaje sljedee saoptenje: Povodom pokrenutog pitanja o tzv. autonomiji Bosne, zemljoradnici srpskog seljakog naroda, smatraju da je ova diskusija ostvarenjem Banovine Hrvatske u njenim sadanjim granicama koje su izmijenile i prele preko tzv. istorijskih granica BiH, postala bespredmetna i suvina, a uvoena i podravana jedino od onih koji su i dosada politiki ivjeli i hoe da dalje ive od srpsko-hrvatskog sukoba. Osnovno naelo u stvarnom narodnom sporazumu izmeu Srba i Hrvata bilo je nacionalno naelo i ono je automatski skinulo sa dnevnog reda i pitanje Bosne na njen srpski i hrvatski dio. Kao to Srbima nije ni na kraj pameti da trae autonomiju za jedan milion Srba, koji su ostali i ive u Hrvatskoj, tako isto vjerujemo da nikome, ko je iskreno elio i radio na narodnom sporazumu, a naroito Hrvatima, nije u interesu da pomou vjetakih tvorevina stvaraju novo nezadovoljstvo u oblasti budue Srpske banovine.117 Poetkom decembra neslaganje sa autonomijom Bosne i Hercegovine e biti naglaenije, te izjave da srpski narod to nee dozvoliti, niti da Drina ponovo bude granica,118 nisu bile usamljene, pa ni

115 116 117 118

ABiH, KBUDB, Pov. DZ. 7008/1939, 4574/1939. ABiH, KBUDB, Pov. DZ. 285/1940. Jugoslavenska pota, br. 3184, 13. novembar 1939, 3. ABiH, KBUDB, Pov. DZ., 5039/1939. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

281

Sonja Dujmovi

od stranakih prvaka. Protiv autonomnog poloaja BiH bila su i sva krajika okruna i sreska rukovodstva Saveza zemljoradnika.119 Prihvatajui predstojeu nacionalnu podjelu zemlje, teac su vjerovali da je prevaziena jedna etapa i da se otvara mogunost za postepeni napredak zemlje to e dovesti i do bolje pozicije njenog najbrojnijeg, seljakog stanovnitva, opet sa vjerom u dravu i kralja. Na zboru teaka u Sarajevu, ministar poljoprivrede i prvak SZ dr Branko ubrilovi je, kao prvi predstavnik SZ u vladi u meuratnom periodu, pozvao prisutne da svoje prve misli upute Nj. Vel. Kralju Petru II i Kr. Namjesniku Knezu Pavlu podsjeajui ih na jednu osnovnu istinu, a ta je da Srbi, Hrvati i Slovenci hoe dvoje: Kralja i zajedniku dravu. (...) ali interesi za vlau, nego za dravom prije sporazuma bili su takvi da se SZ 20 godina nalazio u opoziciji i jer teaci su uvijek i propovjedali da nema Jugoslavije bez Srbije, da je nema bez Slovenije, a isto tako da je nema ni bez Hrvatske. Svi su ih zvali protivdravnim pa ak i boljevicima, ali zemljoradnici su znali da e zdrav narodni instinkt pobijediti. Trebalo je da se srue svi nenarodni reimi, da se obori vlada dr Stojadinovia i na upravu doe g. Cvetkovi da bi se ostvario sporazum Srba i Hrvata. (...) dvije bitne take sporazuma nedjeljivost Jugoslavije pod ezlom Dinastije Karaorevia i zavoenje pune demokracije u zemlji.120 Naravno, u ovako postavljenoj realnosti, po miljenju teaka, posebnog mjesta za Bosnu i Hercegovinu nije bilo.

***
Savez zemljoradnika Bosne i Hercegovine je tokom svog djelovanja u meuratnom periodu predstavljao stranku iju je okosnicu inio socijalni program za izmjenu statusa najbrojnijeg, seljakog stanovnitva u Kraljevini. Oni su u prihvaenom programu proteirali ustavnu, parlamentarnu i centralistiku monarhiju s oblasnom i mjesnom samoupravom, a za ije funkcionisanje su nune jaka drava i pozicija kralja, kako je naglaavano u njihovoj stranakoj retorici. Meutim, oni djeluju u dravi koja se iscrpljivala na goruem nacionalnom pitanju i koja je podravala stanje nerazvijenog parlamentarnog ivo119 120

. Miki, Politike stranke i izbori u Bosanskoj krajini, Banja Luka, 1997, 242. Jugoslovenska pota, br. 3260, 12. februar 1940, 3.

282

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

O eLemenTima poLiTike reTorike u Teakom pokreTu. - priLog isToriji SaveZa ZemLjoradnika u Bosni i Hercegovini

ta, te posljedino, nije priznavala seljatvo kao drutvenu grupu ije probleme treba urgentno rjeavati. U takvoj konstelaciji drutvenih snaga, Savez zemljoradnika sa vodstvom isuvie demokratski nastrojenim za to vrijeme, sa socijalnim i ekonomskim idejama preuranjenim za to drutvo, idejama o iskljuenju vjerskih institucija iz javnog ivota, dakle, sa bazinim socijalnim a ne nacionalnim programom, stranka koja nije osmislila simboliku koja bi u sebi supstituirala elemente koje bi u dovoljnoj mjeri podralo seljako birako tijelo, obzirom da u svojoj retorici oigledno nije gradila, pa ni izgradila sliku slavne nacionalne prolosti, nije imala dovoljno snage da se izbori za navedene stavove. Oigledno je da je stranci trebalo vremena da prizna da na ovim prostorima snaga nacionalnog identiteta zauzima superiornu poziciju naspram socijalnog statusa i da su male mogunosti za politiko grupisanje na osnovu socijalnih interesa, za prevazilaenje nacionalnih barijera koje su sputavale politiki razvoj. Meu prvima su to stanje osjetili prvaci stranke iz Bosne i Hercegovine, te je dolazilo i do razmimoilaenja u djelovanju u odnosu na centralu. Tokom tridesetih godina dolo do toga da su joj izmjene u stavovima oko preureenja drave, koje je nuno morala usvojiti, priskrbile u Bosni i Hercegovini, kao istorijskoj pokrajini koju stranakim programom ne priznaju, sliku neprincipijelne stranke, neubjedljive politike snage. U tom kontekstu pozicija Bosne i Hercegovine u retorici Stranke samo je odraz svih navedenih pretpostavki, koja ni u stranakom programu nije, kao istorijska pokrajina, imala istaknuto mjesto.

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

283

Sonja Dujmovi

ABOUT THE ELEMENTS OF POLITICAL RHETORIC IN THE TEAKI POKRET [FARMERS MOVEMENT]. A CONTRIBUTION TO THE HISTORY OF THE ASSOCIATION OF FARMERS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Sonja Dujmovi
Summary

The elements of political rhetoric used in the party paper Teaki pokret of the Association of Farmers in Bosnia and Herzegovina, a party with a basic social content in its programme, were not convincing enough in the surroundings which were determined by strong national identities. This was felt first by the leading men of the party from these areas, and it is because of this that there were divisions in actions as opposed to the centre. The changes in attitudes about the re-structuring of the state, which the party adopted in the second half of the 1930-ies, acquired in Bosnia and Herzegovina, as a historical region which they did not acknowledge in it party programme, an image of an unprincipled party, unconvincing political force.

284

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BOSNI I HERCEGOVINI
Iek Tomislav
Institut za istoriju, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Istitucionalno izvoenje klasine/seriozne glazbe u Sarajevu i Bosni i Hercegovini izmeu dva rata, vezivalo se preteno za Sarajevsku filharmoniju, koja je osnovana 1923. godine. U ovom radu autor polazi od ope kulturne, posebno glazbene, zaostalosti Sarajeva i ire bosansko-hercegovake sredine, posebno u odnosu na Ljubljanu, Zagreb ili Beograd, te osnutak i djelovanje Napretkove Hrvatske glazbe, kroz relativno dui i Napretkove filharmonije, u kraem periodu, smatra znaajnim koliko u pogledu glazbenog obrazovanja stotina i tisua mladih, njihovog specifinog doprinosa na podizanju kulturne razine i svijesti hrvatskog puka, posebno, toliko i sredine u kojoj su djelovale. Autor je na temelju neobjavljene grae rekonstruirao njihovu pojavu kao jednog od brojnih segmenata aktivnosti HKD Napredak. Kljune rijei: HK(P)D Napredak, klasina/seriozna glazba, institucionalna izvedba, glazbena kultura, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

285

Iek Tomislav

apretkova Hrvatska glazba (dalje: NHG-a) kao jedna od sastavnica velike Napretkove obitelji bila je, i po nainu kako je nastala i kako je djelovala, u odnosu na ostale atipina. Sauvani podaci se, uglavnom, ne slau oko godine njenog osnutka. Po jednima je to bila 1922./1923, po drugima 1924./1925. godine. injenica je da je Napredak, ve od 1921./1922. novano podupirao neka druga hrvatska drutva i prosvjetne ustanove. Bili su to, ini se, prvi poticaji onima koji su, meu Hrvatima Sarajeva razmiljali da se osnuje drutvo koje bi iskljuivo promoviralo glazbu. Prvih godina NHG je djelovala samostalno, a Hrvatsko kulturno (prosvjetno) drutvo Napredak ju je pomagalo i proteiralo. U Trebinju je od 1894. djelovalo hrvatsko drutvo Slavuj,1 koje je poetkom 20-tih godina prolog stoljea rasputeno. Tada je, a i kasnije u takvim sluajevima, bilo uobiajeno da se imovina predaje Napretku, to se sa Slavujem desilo 1922. godine. Nakon to su prva glazbala od bive Hrvatske glazbe u Trebinju preuzeta najavljen je njen osnutak u Sarajevu.2 No, prve vijesti o nakani njenog osnutka seu u ranu jesen 1922. godine. Tadanji Savez hrvatskih pjevakih i glazbenih drutava za BiH uputio je Sredinjoj Upravi Napretka zamolbu za potporu i zajam jer je nabavio glazbalo za Hrvatsku glazbu koju e se tek osnovati u Sarajevu.3 (podvukao T.I.). Od nakana i najava prolo je stanovito vrijeme tijekom kojega su povueni odreeni potezi do samog osnutka, a jo vie do konstituiranja. Iako je odgovornima u Napretku sredinom dvadesetih godina bilo vano podupiranje i hrvatskih ustanova, a kao druga grana drutvenog rada (...) irenje prosvjete, u 1924/1925. se kao najvea potreba smatrala uspostava hrvatske glazbe
1

Prema A. Odiu ovaj dogaaj je bio presudan da je drutvo (Napredak m.o.) u godini 1922-23. osnovalo istu (...) (Hrvatsku glazbu m.o.) i te prve godine dodijelilo joj 8.000 K. Napredak glasilo, 15/1927, 201. (Kratka povijest Napretka). Odi je pored nepreciznosti bio i dosta nepouzdan u opisu ove epizode Napretkove povijesti. Na sjednici Sredinjice odranoj 30. rujna 1922. g. zakljueno je moliteljima (o emu pie i A. Odi) dati potporu od 8.000 K i (...) zajam od 45.000 K, uz uvjet da plaaju kamate u onoj visini u kojoj Napredak plaa za dugovanje i da glazbala budu vlasnitvo, odnosno zalog Napretku do isplate zajma. A BiH, Napredak, Zapisnika knjiga Napretka, II. 176.
3

Vid. Tomislav Iek, Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom ivotu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902.-1918.), Institut za istoriju, Sarajevo, 2002, 30.

286

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

u Sarajevu koja je za afirmaciju hrvatstva potrebna.4 Na kraju te godine sa oitim zadovoljstvom je ocjenjeno da je Napretku to uspjelo ime je Drutvo tako sretno oivotvorilo davnu elju ne samo Sarajeva, nego i provincije.5 Do osnutka NHG-e dolo je na inicijativu Sredinje Uprave Napretka i Saveza hrvatskih pjevakih drutava za BiH. Konstituirajua skuptina odrana je 26. svibnja 1925. godine. Novoosnovani odbor naslijedio je samo dugove, tue instrumente i mjesene potrebe od preko 3.000 K. Popravke posjedujuih i nabavke manjkajuih instrumenata bile su urgentne kao i kupovina uniformi za izvrujue lanove. Ispunjavanje ovih zahtjeva koje je Hrvatska glazba u Sarajevu uputila Sredinjici shvaeni su kao preduvjeti za njen javni nastup. Odbor nije sjedio skrtenih ruku nego je prikupio neto podupirajuih lanova, ali je to summa summarum za njene potrebe bilo premalo. Usprkos brojno evidentnim, uz to nepredvienim, i tehnikim (glazbala) i novanim (dugovi), potekoama odbor je radio mnogo, zahvaljujui profesoru kapelniku Hladeku. Problem sa glazbalima rijeen je preuzimanjem Slavujevih, odnosno Savezovih, a novanih se Odbor nije uspio osloboditi uz pomo novanih zavoda koji su pram moljeni usmeno i pismeno ostali gluhi nego molbom na adresu SUN-a.6 Iako svjesni da je svaki poetak teak u lanove Odbora se uvukla sumnja i strah da li e uspjeti pa se, ak u sluaju neispunjavanja molbi upuenih SU-e pomiljalo i na likvidaciju HG-e. Napredak je u granicama mogunosti, na svaki nain, pomogao HG-u. Osim, kakve-takve, istini za volju skromne i nedovoljne finansijske pomoi, drutvo je Hrv. glazbi iznajmilo potrebne prostorije od prvoga dana besplatno.7

4 5 6

Kalendar Napredak za 1926, 135. Kalendar Napredak za 1926, 135.

Netom nakon konstituiranja Odbor HG-e se (18. lipnja 1925.) obratio SUN-a da momentano pritee u pomo sa jednim zajmom od najmanje Din 10.000, te da u svoj budet za slijedeu (drutvenu) godinu (1925./1926. m.o.) stavi za glazbu mjesenu potporu od Din. 1.000 i besplatne prostorije (...) A BiH, Napredak, 61/1/1925; Hrvoje apina, Stoljetnica Napretka, Sarajevo 2002, 305. navodi samo d/g 1924./1925. Novana pomo do prosinca 1927. (t.p.q.n.) iznosila je u obrocima 8.000; 4.200; 23.100; 2.600. Napredak glasilo, 15/1927, 202. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU
7

287

Iek Tomislav

HG-a je, u principu, pozivana na razne manifestacije, ponajee od strane Napretka, posebno zabave i odazivala im se. Tijekom 1925. imala je u svom sastavu gudalaki orkestar sa oko 20 lanova. Na kraju godine dolo je izmeu HG-e i Napretka, do napetih odnosa koji su u prepisci eskalirali. Vodstvo HG-e je odbacivalo Napretkova spoitavanja o veem finansijskom dugu HG-e, prijedlog da se dugovanje sporazumno otpie i tvrdnju da se uope glazba ne bi mogla osnovati bez (Napretkove) pripomoi. Svoje stanovite su branili upitom da li Napretku kao kulturnom drutvu ne spada u dunost (...) potpomagati [HG-u kao] kulturnu instituciju. Tome su dodali ubjedljive argumente o derutnim glazbalima, uz to nekompletnim, nabavu 23 uniforme za izvrujue lanove, glazbala i stalaka, za to su, osim redovitih izdataka, utroili oko 50.000 dinara. Smatrali su da im se zahtjevi Sredinjice da sporazumno otpiu dugove ine udnim. Uz sve izneseno uvjetovali su svoje uee na velikoj predstojeoj Napretkovoj zabavi.8 Tenzije do kraja 1925/1926. nisu, bogzna kako, splanjavale. Vjerojatno su iz HG-e, bili zadovoljni odnosom SU-e prema njenim obvezama u Sarajevu, ali ne i to se tie njene spremnosti da nastupa u provinciji.9 Koliko god su podaci o djelatnosti HG-e u narednoj 1926./1927. bili turi ipak, ukazuju na kvalitativne promjene njenog angamana. U sastavu HG-e djelovala je i limena glazba i kompletirani gudaki sastav (djelovao je ve 1925.) pa je ona u zimskom periodu, kada se odravao najvei broj zabava, uspjeno nastupala ne samo na hrvatskim priredbama u Sarajevu ve i u provinciji.10 Time su na pravi nain usliane sugestije koje su se ule na 22. godinjoj skuptini.
Glazbari su u svom dopisu od 28. prosinca najavili: ne da neemo, nego ne moemo (zabavi m.o.) prisustvovati bez odtete od minimum Din. 1.500 potrebnog jela i pia za izvrujue lanove i dva besplatna mjesta za odbornike koji se brinu za red meu lanovima. Iz Sredinjice su (30. sijenja) odgovorili: (...) primamo vae uvjete (...). A BiH, Napredak, 1228/1925.-1926, f/2. Delegat J. Divi je u nastavku 22-e godinje skuptine Napretka (6. srpnja 1926.) istaknuo da je u 1925. g. HG-i podijeljena obilata potpora te stoga treba da bude umjerena u svojim zahtjevima kod sudjelovanja priredbama drutvenih podorganizacija u provinciji. Kalendar Napredak za 1927, X. Iz jednog kumulativnog izvjea sa pomenute skuptine novanu pomo od 46.050 din HG je dijelila sa drugim drutvima (Trebeviem, Hrvatskim Radiom, itd.). Napredak glasilo, 1-2/1926, 3.
10 9 8

Drutvo je na startu d/g 1928./1929. brojilo oko 200 podupirajuih i 26 izvrujuih

288

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

U periodu estosijeanjskog reima kralja Aleksandra ni tako dobrostivo drutvo kakvo je, zasigurno, po svojoj osnovnoj djelatnosti, bila HG-a nije promaklo rigidnim organima vlasti od policije do Ministarstva unutranjih poslova. Najvie instance u Beogradu zaduene za praenje bilo kakve drutvene djelatnosti obavijetene su da Napredak, izmeu ostalih pomae separatistika drutva (...) ak i Hrvatsku muziku kojoj je poklonio instrumente (! sic).11 Usprkos viestruko tekim unutarnjim (posljedice diktature) i vanjskim (opa kriza) uvjetima ivota i rada, aktivnosti HG-e ni na organizacionom ni na striktno djelatnom (glazbenom) planu nisu zamrle, mada su bile reducirane. Ope nepovoljni uvjeti rada, ipak, su prijetili opstanku HG-e, jedne institucije koja je, evidentno, postala neodlona potreba svih hrvatskih i katolikih drutava u Sarajevu, a napose samog Napretka. Praenje njenih aktivnosti pokazalo je da ne bi bilo mogue zamisliti bilo koju priredbu to su je organizirali Hrvati bez angamana HG-e. Da se ne bi desilo definitivno organizaciono gaenje Hrvatske glazbe u Sarajevu, kao posebnog drutva, dalje ju je, uz potporu SUN-a vodila glazbena sekcija HPD Trebevi dodijelivi joj subvencije. U takvoj situaciji reagirala je Napretkova podrunica predlaui da se rijei pitanje subvencija.12 Napretkova 26. godinja skuptina 1930. pozitivno je reagirala na ovu inicijativu.13 Ubrzo se pokazalo da ni glazbena sekcija Trebevi, usprkos podrci SU-e, nije u stanju uspjeno voditi HG-u pa ju je morala preuzeti sama SUN-a.14
lanova. Funkciju predsjednika obnaao je poznati Napretkov djelatnik Stjepan Neferovi (nadsavjetnik). Napredak glasilo, 9/1928, 127.
11

U d/g 1930./1931. za uzdravanje glazbene sekcije hrv. pjev. drutva Trebevi isplaeno je (...) Din. 11.500. Ta glazba sudjelovala je na svim priredbama SU-e, kao i podrunice u Sarajevu i Novom Sarajevu, besplatno. Koristila je besplatno prostorije u Zakladnom domu. Kalendar Napredak za 1932, XIII. Izmeu ostalih primljen je zakljuak Sekcije za prijedloge da se zahtjev Napretkove podrunice Sarajevo rjeava na taj nain da to pitanje sporazumno rijei S.U.N, podrunica u Sarajevu i upravni odbor Hrv. Pjevakog drutva Trebevi. Kalendar Napredak za 1931, XII.
14 13

12

AJ Beograd, 14-62-230 (Uprava policije u Sarajevu Ministarstvu unutranjih poslova Odjeljenje za dravnu zatitu od 9. 12. 1929.).

Jedna od prvih mjera koja je poduzeta u cilju osposobljavanja HG-e je utrak sume od SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

289

Iek Tomislav

U radu spomenute godinje skuptine Napretka rjeavano je jo jedno pitanje iz domena glazbenog ivota tzv. provincije Mostara, koje je bilo vieznano pa kao takvo, zasluuje ne samo notiranje nego i komentar. Molba HG-e, Mostar da joj se podijeli novana potpora ukazuje, barem, na dvije stvari: 1) da su i van Sarajeva u to nepovoljno vrijeme djelovala glazbena drutva poput sarajevskog i 2) da je Napredak bio adresa od koje se, meu mnogima, oekivala ne samo podrka, nego i pomo. Na sreu mostarskih glazbara i skuptinari i napretkovci imali su sluha, razumijevanja i, kakve-takve, financijske moi da ih se novano pomogne.15 Status glazbara u Sarajevu bio je 1930./1931. razliito tretiran. Ponekad se govorilo o glazbenoj sekciji HPD Trebevi, as o Napretkovoj hrvatskoj glazbi. Od 1931./1932. ustalio se ovaj potonji termin. U maniri Napretkovog rada i za ovaj vid djelatnosti je bila zaduena glazbena sekcije, kojoj je proelnik bio dr. Milan Martinovi. Napredak je za svoju Hrvatsku glazbu u 1931/1932. poduzeo niz koraka koje su u sredinama gdje je nastupala (treba napomenuti, ne samo meu Hrvatima) ostavili vidljiv trag.16 Julije Lass, nasljednik kapelnika Hladeka, zbog svojih izuzetnih kvaliteta i dobre suradnje sa SUN-a, po ijim je uputama radio, znatno je doprinio sveukupnom uspjehu HG-e. SU-a je, pored, koliko god skromne, ali, reklo bi se, i redovite pomoi svojoj glazbi zagovarala, a vremenom i insistirala, na njenoj samoodrivosti. Kada je krajem 1932. bila opremljena sa novim in36.000 Din. za nova glazbala. Napredak glasilo, 7/1932, 85. Iako je put do pozitivnog rjeavanja bio pomalo kompliciran (molbu HG-e razmatrala je Sekcija za prijedloge, ova ju je preporuila delegatima godinje skuptine uz miljenje da joj budetna sekcija podijeli u ime jednokratne pripomoi din. 5.000), Mostarcima su sredstva odobrena iz poslovnog vika 1929./1930. za nabavu glazbala obzirom na to, da je glazba (iz Mostara m.o.) od svog osnutka do danas na svim priredbama Napretka sudjelovala besplatno. Kalendar Napredak za 1931, XI. Skala nastupa obuhvatala je uee Glazbe, prije svega, zabavama kako Napretkovim, tako i onima drugih organizatora (u Brezi, Vareu, Turbetu), te ostalih hrvatskih manifestacija, poput otvaranja doma u Konjicu. Za razliku od ranijih godina HG-a je sudjelovala i na Napretkovim priredbama u blioj okolici. Povoljnom dojmu doprinijela su uniformna odijela koja su Napredak stajala Din. 28.880. Dug nije bio u cjelosti isplaen pa je ostala nada da e glazba svojim priredbama u iduoj godini otplatiti ostatak duga. Kalendar Napredak za 1933. god., XVIII; O ueu na Napretkovoj zabavi (1926.) u Sarajevu vid. A BiH, Napredak, 216/1932, Napredak glasilo, 7/1932, 85.
16 15

290

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

strumentima za bleh i dez moglo se razmiljati u nastupima na zabavama bratskih podrunica.17 Jedna od nezanemarljivih aktivnosti NHG-e bilo je prireivanje ajanki. Dok su u 1932. te priredbe uobiajeno organizirane, to nije bilo mogue i u 1933. godini to se, normalno, odrazilo na prihode koji su u kalendarskoj 1932. sa doprinosima pojedinaca iznosili 28.000 dinara. Da bi, koliko-toliko, nadoknadili izgubljene prihode lanovi su sabirali za glazbu po 12 dinara mjeseno i uspjeli sakupiti svega 6.721,25 dinara. Na elo glazbene sekcije doao je novi proelnik odbornik, Milan pl. Beloevi. Rad NHG-a, bio je uobiajen: djelovala je pod uputama SU-e i ravnanjem Julije Lassa. Redovito su glazbari nastupali na zabavama, priredbama i crkvenim procesijama u Sarajevu. Zapaeno je bilo gostovanje NHG-e u Konjicu na staru 1932. kojom prilikom je vanredno svojim discipliniranim nastupom do u samu zboru zabavila posjetioce.18 O kakvom se uspjenom i perspektivnom ansamblu radilo potvrdilo je i njeno naredno uee na velikom sveanom koncertu Napretka u Sarajevu koji je uslijed nezapamene krize i nevolje odran na startu nove 1933. umjesto reprezentativne zabave.19 Nastupi NHG-e, bili su u svakoj sredini poseban doivljaj bez obzira o kakvoj se manifestaciji radilo. Najbolje ocjene dolazile su od strane onih kojima je pripremala svojevrsne glazbene ugoaje.20
17

Napredak glasilo, 1/1933., 12. Van Sarajeva, osim Konjica, nastupila je u Brezi, Vareu i Turbetu. Kalendar Napredak za 1934, VI-VII. Izvedba mlade Napretkove hrvatske glazbe pod vodstvom marljivog dirigenta g. Julija Lassa sve je ugodno iznenadila. Glazba brzo napreduje (...). Napredak glasilo, 2/1933., 13. Nakon priredbe u Vareu (25. 2. 1933.) na kojoj je nastupao Jazz-band Napretkove glazbe, poslat je zapis o Kraljevskom plesu. Uspjehu iznad svakog oekivanja (...) mnogo je priSPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU
20 19

18

Sve Napretkove podrunice u BiH bile su (26. 10. 1932.) od strane SU u Sarajevu okrunicom upoznate da im je HG-a ponudila nastup na snienu cijenu za sudjelovanje od 8 sati na veer do 3 sata ujutro i to vrlo specificirano: a) bleh od 8 ljudi Din. 420, 10 ljudi Din. 500, 12 ljudi Din. 580, 16 ljudi Din. 750, 20 ljudi 900; b) za dez (pod istim uvjetima kao za bleh muziku). Podrunica je osim navedenih trokova za nastup bila obavezna snositi trokove podvoza autom ili eljeznicom III. razreda, prenoite i prehranu glazbara. Ukoliko je neka podrunica reflektirala na HG-u bila je zamoljena barem 14. dana prije odravanja zabave obratiti (se) pismeno na SUN. A BiH, Napredak, 40476/1932, f/2.

291

Iek Tomislav

Mada se, openito govorei, gospodarske prilike ni u 1932./1933. nisu bitno popravile, HG-a je nastupala u nizu mjesta (Sarajevo, Kiseljak, Dubrave, Bugojno, Kupres, Livno) dragovoljno ali ne i na zabavama podrunica. Malobrojni nastupi NHG bili su svojevrstan pokazatelj fair odnosa jedne Napretkove institucije prema svome promotoru i zatitniku SU-i! Njih je SU-a poticala, ali su njene usluge i traene. Najee su se na pozive odazivali, a nekad ih nisu ni mogli prihvatiti.21 Nastupe HG-e odobravala je SU-a i oni su, pored zabavno-estetskog efekta imali i, dodue, neznatni materijalni. Koristi su imali svi: organizatori koji su glazbare pozivali, HG-a, ali i SU-a jer se nakon odbitka svih trokova (organizacije, prevoza, hrane) dobit dijelila.22 Usprkos to je lanove glazbe krasila dobrovoljnost u radu uslijed nepromijenjenih tekih prilika, u toku 1933./1934. NHG-a nije (...) potpuno razvila svoj rad. Ipak uspjela je na uhodan nain (uputama SU-e, glazbene sekcije i, posebno, angamanom kapelnika Lassa i proelnika Beloevia) gostovati u nekoliko mjesta. Na proslavi desete obljetnice Hrvatske itaonice (5. po nekima 6. kolovoza 1933.) imala je zapaen nastup, a preko Duhova upriliila je (ak) turneju u Bugojnu, Kupresu i Livnu.23 Smanjene aktivnosti natjerale su u toj godini vei broj lanova HG-e da napuste Sarajevo i potrae zaposlenje u drugim mjestima. Zbog entuzijastinih glazbara koji su se nalazili u, gotovo, beznadenoj situaciji, a da ne bi pali na teret drutva, tijekom 1934./1935. uvedena je posebna lanarina (...) pa se ulanilo 2.000 lanova, s lanarinom u iznosu 5.000 didonijela Napretkova Glazba koju je svatko sa velikim zanimanjem oekivao i koja je potpuno zadovoljila sve prisutne (...) Skladno sviranje glazbe zadralo je skoro sve posjetioce do drugog dana u odlinom raspoloenju, te su se posjetioci razilazili u osvitak dana, srdano hvalei glazbu i glazbenike. Napredak glasilo, 3-4/1933, 52a. Zamolba Hrvatske ene potvrda je i jednih i drugih sluajeva. ene su se obratile HG-i zamolile (22. 5. 1933.) da njeni glazbari nastupe 5. VI. ujutro (na) cvjetni dan pred Napretkom i time omoguile (...) vei uspjeh toga dana. Naalost, iz razloga to neki... glazbari ne mogu dobiti dopusta za taj dan prije podne (...) zahtjevu nisu mogli udovoljiti. A BiH, Napredak, 1092/1932.
22 23 21

Vid. pojedinosti oko poziva i Hrvatske itaonice SU-i (23. lipnja) za nastup HG-e (6. kolovoza 1933.) u zatvorenoj bai hotela Dubrovnik u Kiseljaku. A BiH, 1445/1933.

Prikupljena lanarina za glazbu bila je za jednu d/g zaista simbolina 5.592. D. i kroz tu prizmu gledano ostvareni rezultati, kolikogod reducirani, bili su dojmljivi.

292

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

nara na mjesec. Na taj nain pokriveni su izdaci za glazbu ime je osiguran njen opstanak.24 Trideseta godinja skuptina Napretka odrana od 5. do 8. srpnja 1934. u Srednjokolskom konviktu Kralj Tomislav bila je za daljnje djelovanje NHG-e vrlo vana. Financijska sekcija je usvojila zakljuak da sarajevska podrunica u 1934./1935. preuzima u svoju reiju njeno rukovoenje,25 a na sjednici Upravnog odbora sarajevske podrunice Napretka (13. srpnja) raspravljeno je pitanje preuzimanja glazbe u [njenu m.o.] kompetenciju kao i status kapelnika Lassa.26 Od ovog pokuaja otklanjanja, odnosno diminuiranja stalnih financijskih potekoa koje su pratile njeno djelovanje, prihodi glazbe su se knjiili kod SU-e u korist podrunice na raunu upravnih trokova. Izdaci su se mogli vriti iskljuivo odobrenjem podrunice. U startu nije ilo sve glatko. S obzirom na dotadanji angaman Julija Lassa kao kapelnika NHG-a, iskrsnuo je problem rjeavanja njegovog statusa kao poslovoe podrunice. Iako je na relaciji SU-a podrunica, gotovo sve regulirano oko preuzimanja HG-e, u podrunici su smatrali da Julija Lassa ne mogu primiti za poslovou, pa su SU-u zamolili da se podrunici dodijeli koji drugi inovnik SU-e. U Sredinjici je, pak, vladalo uvjerenje da to nije mogue prihvatiti jer je Laas dodijeljen podrunici za poslovou na godinjoj skuptini Napretka, a SU-a taj zakljuak nije mogla mijenjati.27 Stalna financijska neizvjesnost i dubioza koje su ometale normalan rad, te opasnosti od gaenja aktivnosti poraale su razliite ideje kako, eventualno, nai izlaz iz nezavidnog financijskog stanja. Nad Napretkovom glazbom
24 25

Napredak glasilo, 7/1935, 82; Prihodi HG-e iznosili su u d/g 1934./1935, 13.692 d, a rashodi 5982.25 d. A BiH, Napredak, 2621/1934, Kalendar Napredak za 1936., IV., Stoljetnica Napretka, 193. HKD Napredak podrunica u Sarajevu SUN-a od 19. srpnja 1934.

26 27

Po srijedi su (opet) bila financijska sredstva, jer je Laasa kao kapelnik dobivao 500 D., a kao poslovoi mu je pripadalo 700 D. Podrunica je, preuzimajui NHG-u, bila spremna kapelniku isplaivati pripadajui iznos, a naknada za poslovou trebalo je da obezbjedi SU-a za svog (dodjeljenog) inovnika. Vid. A BiH, Napredak, 2621/1934. (dopise Podrunice HKD Sarajevo SUN-a od 19. 7. 1934, odnosno SUN Sarajevo Podrunici Napretka Sarajevo od 24. sprnja). SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

293

Iek Tomislav

sredinom 1934. nadvijali su se crni oblaci. Financijska sekcija je predloila, a delegati tridesete godinje skuptine zakljuili da SU-a na narednoj skuptini Drutva (1935.) predloi njenu likvidaciju.28 inilo se da su poetkom 1935. za HG-u ipak svanuli bolji dani jer se dolo na ideju, da glazba svojim lanovima svira besplatno na sprovodima. Rjeenje se naziralo u injenici da broj lanova dosee 2.500 sa izgledima da dosegne i blizu 3.000. Uz doprinos mjesene lanarine do 2, 3, i 5 dinara njeni lanovi su mogli, usprkos, ne malim, organizacionim problemima,29 sudjelovati sa minimumom 15 glazbenika pri pogrebima u svako vrijeme, ak dva do tri puta u isti dan. Financijske potekoe muile su i mostarske glazbenike. I oni su, kao i sarajevski, gledali u Napretku spas za svoj status prije svega u financijskim injekcijama iz prorauna ili u jednokratnim potporama. SU-a je otvarala kesu kada je i koliko mogla. Mostarci su imali godinju subvenciju od 5.000 dinara i za protuuslugu su na Napretkovim manifestacijama istupali sviranjem besplatno. Problem je nastao ukinuem subvencija, pa je NHG u Mostaru dola u vrlo nezgodan poloaj jer nije mogla plaati ni kapelnika, ni arhivara, ni izmirivati ostale trokove, pa joj je, kao i onoj u Sarajevu, prijetio, ak, opstanak. Sa svojim dezolatnim stanjem glazbenici Mostara su u listopadu 1935. upoznali glavnu podrunicu Napretka Mostar molei odobrenje za dodjelu subvencije koju su namjeravali oduiti besplatno ili naplatom samo efektivnih trokova za svako sviranje. Glavna podrunica Mostar poduprla je svoje glazbenike vrlo znakovitom porukom Sredinjici. Osim to se ni jedna (...) zabava ni javna manifestacija u Mostaru (kao uostalom ni u Sarajevu m.o.) nije bez nje mogla odrati, skrenuta je panja da opstanak N.H.G.-e mnogo znai za buenje hrvatske nacionalne svijesti u Hercegovini. Usprkos razumijevanju na svim stranama, Mostarci su ostali uskraeni od bilo kakve materijalne potpore, jer su Sredinjica i Drutvo u cjelini dovedeni u situaciju da se proraunom nije moglo dodatno nikome pomoi, pa su u igri i dalje bile mjere samoodrivosti. Najodgovorniji djelatnici Napretka su ne samo na
28 29

Kalendar Napredak za 1935, XIII.

Ni u Sarajevu sredinom tih 30-tih godina nije bilo jednostavno u isto vrijeme na dvije strane poslati (...) ensemble (ansamble m.o.), od kojih svaki ima po 16 sviraa. Ne treba zaboraviti da je trebalo uvijek sakupiti tono sve muzikante koji su na raznim stranama grada u raznim poslovima. Napredak glasilo, 10/1935, 125.

294

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

ovom planu, traili naine da se nau izlazi za odravanje i nastavak brojnih aktivnosti koje nisu smjele doi u pitanje.30 U kontekstu navedenih uvjeta djelovanja koji su, zacijelo, oteavali uobiajene aktivnosti, jer godinjih zabava nisu odrale mnoge podrunice, a mnoge ne odrae irilo-Metodskog ni Zrinsko-Frankopanskog dana,31 kuriozno zvui da je NHG-a sa lijepim uspjehom sudjelovala na Uskrs u Zenici na zabavi Hrvatskog pjevakog drutva Zveaj i na akademiji Zrinsko-Frankopanske proslave u Sarajevu.32 Od tridesetprve godinje skuptine 1935. NHG bilo je i dalje sastavni dio sarajevske podrunice i djelovala je pod njenom upravom i kontrolom. No, SU-e je zadrala nadzor nad njom.33 Kraj kalendarske 1935. obiljeen je jednim nesvakidanjim dogaajem ne samo za sarajevsku podrunicu, nego za Napredak, grad Sarajevo i ire. U
30

Iz Sredinjice je Glavnoj podrunici u Mostaru hitno poslan detaljno obrazloen negativan odgovor zato SU kraj najbolje volje molbi ne moe udovoljiti (...). Vrijedi ga citirati. Podsjetili su da je u financijskoj sekciji ovogodinje (31-e) glavne skuptine (1935. g.) prigodom debate nae glazbe u Sarajevu ODLUENO da se glazba SAMA UZDRAVA (...) da se za glazbe ne moe davati vie novanih potpora. Dodatno se mostarce podsjealo da je sredinjica otvorila kod Napretkove zadruge akreditiv od Din. 100.000 za isplatu stipendija, da mjeseno plaa Din. 15.000 Napretkovoj zadruzi u ime anuiteta za otplatu duga, da e konvikti ove godine donijeti vei deficit nego je u proraunu predvieno, jer je platena sposobnost roditelja slabija od lani. U vidu (je) snienje kirija, koje (e) (...) opet donijeti manje nego (je) u proraunu predvieno. Jednom rijei izgledi su vrlo slabi da bi se mogao postii rezultat predvien u proraunu (...) (spac. i podvukao T.I.) A BiH, Napredak, 3087/1935. (Hrvatska glazba u Mostaru HD Napredak Glavna podrunica Mostar od 12. 10. 1935. i SUN Glavnoj podrunici Napretka Mostar od 21. 10. 1935.)
31

32

Unato svemu i nakon predvedenih skromnih aktivnosti HNG-a djelovala je u d/g 1934./1935. POZITIVNO jer su prihodi glazbe iznosili 13.692 din, a rashodi 5.982,55 din. Kalendar Napredak za 1936, IV. Iz izvjetaja Sekcije za organizaciju na 31-oj god. Skuptini (7.-9. srpnja 1935.). Kalendar Napredak za 1936, XII

Ne samo za sarajevsku NHG posebnim pravilnikom unificiran je njihov izgled izradom jednolikih nonji. Napredak glasilo, 7/1936. U referatu na godinjoj skuptini SUN-a 1936. g. njen podpredsjednik dr Milan Martinovi naveo je podatak da je Napretkova HG u Sarajevu stajala Drutvo u posljednjih deset godina 136.548 d. Napredak u svijetlu statistike zadnjih 10 godina. Napredak glasilo, (god. XI), 9/1936, 101. (broj je pogreno oznaen kao 8-i). SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

33

295

Iek Tomislav

prostorijama Imperijal kina prireen je 30. studenog prvi veliki simfonijski koncert Napretkove filharmonije.34 Svi dogaaji oko Napretkove filharmonije desili su se u kratkom periodu. U Sarajevu, Napretku, podrunici bilo je krajem 1935. prisutno naglaeno raspoloenje da se realizira nesvakidanja ideja u opim nedaama, socijalnim previranjima i ekonomskim poremeajima. Osim elja i spremnosti, trebalo je osposobiti kompletan izvoaki ansambl. Dva instrumentalna korpusa (limeni i gudaki) bili su preduslovi za osnivanje Napretkovog orkestra.35 U dva posljednja mjeseca 1935. domai ljudi, Sarajlije, puni poleta i volje za zdravo, umjetniko, vie muziciranje predano su vjebali dva puta u sedmici djela klasika (J. Haydna i W. A. Mozarta). Na svom prvom reprezentativnom koncertu 30. studenog u Imperial kinu Napretkove palae ponjeli su nepodijeljeni uspjeh. Lokalni tisak objavio je najpohvalnije kritike. I ovaj put Sredinjica je, na svoj nain, besplatno ustupivi dvoranu, svakako, pomogla inicijatorima i izvoaima. Bio je to povod da se Napretkovoj filharmoniji, a time i svima oko nje (podrunici, glazbenicima) poeli da na ovaj specifian nain promiu osnovne ideje (...) Napretka, koje su uostalom svakome poznate.36 Sarajevska podrunica Napretka u drugoj godini voenja NHG-e preko svoje, tj. NHG-e organizirala je daljnje aktivnosti Napretkove filharmonije. Poetkom 1936. planirala je prireivanje nekoliko koncerata kao prijepodnevne matineje uz popularne cijene.37 Filharmoniari Napretka su nastupili samostalno deset puta, a uestvovali su na manifestacijama koje je u Sarajevu i drugim mjestima organizirala
34

35

Napretkova podrunica obavijestila je SUN-a 18. studenog 1935. o tom znaajnom dogaaju oekujui da e je i tom oprilikom potpomoi. A BiH, Napredak, 3516/1935. apina H., 2002, 305.

Detaljnije u svezi sa dogaanjima oko starta Napretkove filharmonije vid. Napredak glasilo, 12/1935, 149 lanak B(oidara) Brale, Napretkova filharmonija (Osnutak Napretkove filharmonije. Vanredan uspjeh prvoga simfonijskog koncerta.)
37

36

Oito je da se traio odgovarajui naziv za ovaj nudan korpus za (...) elitnije priredbe u svako doba. Bralo (Boidar), Napretkova glazba, Napredak glasilo, 10/1935, 124.

SUN-a je 24. veljae 1936. g. obavjetena da e se Prvi takav koncert (odrati) u nedelju, dne, 1. oujka 1936. u 11 sati prije podne u dvorani Imperial kina sa zamolbom da bi ga izvolili preporuiti svome lanstvu. A BiH, Napredak, 559/1936.

296

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

SU-a.38 Njeni nastupi od starta su bili veoma zapaeni. Uee na ZrinskoFrankopanskoj akademiji u Sarajevu, kojom prilikom je pratila soliste: Tonicu Christen (Kristen) i Josipa Trboglava u izvedbi dueta iz Zajeve opere Nikola ubi Zrinski i odsvirala finale, ocjenjeno je rijeima: Opet je ugodno iznenadila. Bez pretjerivanja smijemo rei, da je ona ve danas jedan od najjaih glazbenih faktora u Sarajevu.39 Glazbari se nisu zadovoljavali ostvarenim. Prema SU-i krajem lipnja 1936. upuen je dopis o akciji oko osnivanja jednog vokalnog okteta u krilu Napretkove filharmonije. Kako je inicijativa iz nekih razloga odbijena, pa muziari nisu mogli nastupati pod Napretkovim imenom, oktet (je) odluio da djeluje izvan Napretka pod imenom Hrvatski vokalni oktet.40 O radu i rezultatima najubjedljivije govore brojke da je u 1935./1936. limena glazba svirala 24 puta na raznim priredbama u Sarajevu i van njega, a na sprovodima, u duhu prakse od poetka 1933. ak 46 puta.41 Krajem kalendarske 1936. dolo je do novog, kvalitativnog pomaka u djelatnosti NHG-e. Zajednikim naporima delegiranih odbornika SU-e i Napretkove podrunice Sarajevo, izvrena je njena reorganizacija ija je rezultanta bilo usvajanje opsenog poslovnika pravilnika.42 Njime je NHG-a
38

Proslavu i sveanu akademiju je 3. svibnja 1936. g. priredila SUN-a sa podrunicom i svim hrvatskim drutvima u Sarajevu. Napredak glasilo, 5/1936, 49.
40

39

Filharmonija je koncertirala na velikom Napretkovom koncertu, prigodom proslave 100-godinjice Hrvatske himne i Hrvatskog preporoda u Sarajevu, u Visokom, na duhovnom koncertu bogoslova u katedrali, na zabavi Hrvatske ene, na proslavi 35-godinjice Zveaja u Zenici, na Zrinsko-Frankopanskoj akademiji, a priredila jo tri koncerta, odnosno matineje. Napredak glasilo, 7/1935, 78.

Iza tih aktivnosti stajalo je 2.000 lanova. Ostvaren je prihod od 93.683,75 D i rashod od 90.707,05 D. Glazbenicima su nabavljene kabanice za iznos od 17.500 D. Napredak glasilo, 7/1936, 78.
42

41

Duboko i predano opredijeljen da samo radi za interese Napretka i oktet je SU-i izrazio spremnost da u svakom asu i na svakom mjestu sudjeluje besplatno pri svim Napretkovim priredbama (...). A BiH, Napredak, 1843/1936.

U radu podrunice oko reorganizacije NHG-e, korespodenciji SU-e rije je o izradi Pravilnika za glazbu koji je primljen 11. studenog 1936. (A BiH, Napredak, 3883/1936.), a u godinjem izvjetaju SUN-e o radu u d/g 1936./37. o POSLOVNIKU kojim je ureen odnoaj glazbe prema podrunici i Sredinjoj Upravi Napretka, prema svojim lanovima i SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

297

Iek Tomislav

definirana kao posebna sekcija HKD Napredak podrunice u Sarajevu, koja se samostalno upravlja prema odredbama (usvojenog) Pravilnika (l. 1). Svrha joj je bila iskljuivo gajenje instrumentalne glazbe svih oblika, a posticala bi se propagiranjem i izvoenjem hrvatske autohtone instrumentalne glazbe, sudjelovanjem u Napretkovim priredbama, opim hrvatskim narodnim manifestacijama i priredbama, vjerskim manifestacijama na sprovodima. Predvialo se njeno nastupanje na svim ostalim priredbama ako se programom nisu protivile Napretkovim interesima. O tom je odluivao Odbor sekcije. NHG-a mogla je da djeluje prvenstveno u Sarajevu i Novom Sarajevu, a dogovori o nastupima bili su u ingerenciji spomenutog Odbora. Sekcija je prema potrebama, a na poziv SUN-a, davala direktive o radu i ostalim Napretkovim hrvatskim glazbama (l. 2.).43 U duhu usvojenog poslovnika pravilnika, ingerencij SU-a, nadlenosti rada Napretkove podrunice, djelovao je i dez orkestar HG-e.44 Agilni odbor, koji je imao znaajne ovlasti, odrao je tijekom 1936./1937. ak15 sjednica na kojima su raspravljene brojne pojedinosti iz djelatnosti ove posebne sekcije HKD Napredak. Nakon usvajanja poslovnika pravilnika o radu u NHG-i sarajevske podrunice, posebna briga bila je posveena unutarnjoj organizaciji, aktivnostima glazbenika, omasovljenju lanstva. Zabiljeen je priliv 106 novih lanova, pa je ukupan broj dosegao na kraju 1.787 lanova. Sveukupna djelatnost NHG-e u razliitim aktivnostima proizvela je zvaninu ocjenu da je njena uloga (bila) vrlo vana s nacionalnog i kulturnog gledita.45 Od 15. listopada 1936. do kraja veljae naredne godine kapelniku dunost dragovoljno je obavljao lan odbora podrunice vl. Boidar Bralo. Za mjesto kapelnika raspisan je natjeaj koga su, zanimljivo je, objavile novine iz etiri grada (Sarajeva, Zagreba, Osijeka i Splita). Uz pomo glavne poglazbenika sa kapelnikom meusobno. Napredak glasilo, 7/1937, 81.
43 44

A BiH, Napredak, 3883/1936

45

SU-a, poetkom veljae 1937. g. informirala je Napretkova sarajevska podrunica o svojoj odluci da dez orkestar nae glazbe (hrvatske m.o.) svira na sijelu u prostorijama Hrvatskog kluba (...) nakon koncerta u subotu 6. veljae. A BiH, Napredak, 207/1937.

Kalendar Napredak za 1938, 203. Dvadesetest izvrujuih seniora i 19 lanova podmlatka da bi uspjeno sudjelovali 13 puta na nacionalnim i vjerskim manifestacijama, uestvovali kod 36 pogreba marljivo su se pripremali na 81 odranoj vjebi. Napredak glasilo, 7/1937, 81.

298

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

drunice Napretka u Zagrebu, izmeu 12 kandidata izabran je trei po redu kapelnik Stjepan Pisek. Odboru i kapelniku posebno je stavljena u dunost briga o pomlatku NHG-e, to je u njenom radu bila znaajna novina. Ovaj dio glazbe sainjavali su, uglavnom, naunici. Pored glazbene poduke dobivali su i kulturno nacionalni odgoj.46 Odlaskom poslovoe Julija Lassa krajem 1936, uzburkali su se duhovi u Sarajevu oko NHG-e, omladine sv. Ante i izazvali obostrane reakcije. Glazbenici NHG-e poalili su se upravi podrunice da lanovi vojske (omladine) sv. Ante po gradu skupljaju dobrovoljne priloge, da je to za Hrvatsku glazbu. Akcija je praena propagandom da je NHG-a likvidirana, da su njeni glazbari preli u glazbu Vojske sv. Ante. Predsjednik podrunice Dr. Franjo Raguz intervenirao je kod SUN-a, a ova uputila na adresu kapelnika glazbenika sv. Ante molbu da sprijei nezgodnu i nepotrebnu agitaciju koja nikome ne moe koristiti. Ugledni Dr. fra Eduard ili je navode sarajevske podrunice ocijenio kao imput, tvrdei da se zabuna namjerno u cijelu stvar unosi sa strane lanova koji otkazuju Napretkovoj glazbi i sa strane nekih odbornika mjesne Napretkove podrunice.47 Ne prihvaajui tvrdnje ili demantije jedne i druge strane navodi ih se samo kao ilustraciju da je pored objektivnih u radu NHG-e, u Sarajevu, od vremena do vremena, bilo i subjektivnih tekoa. Ni jedne ni druge nisu tijekom 1936./1937. sputavale nikoga ni glazbenike seniore, ni one iz podmlatka, niti obeshrabrile skoro 2.000 lanova koji su podupirali ovu posebnu sekciju HKD Napredak. Isto bi se moglo rei za povremene iskriave odnose na relaciji Mostar Sarajevo. Na razmeu dviju drutvenih godina u ljeto 1937. ponovila se situacija iz 1935, kada su Mostarci uputili Sredinjici molbu za jednokratnu veu potporu, ali su odbijeni zbog financijskih nemogunosti (vid. tekst uz bilj. 27). U meuvremenu je nepodnoljivo financijsko stanje mostarske Hrvatske glazbe bilo razlog zamolbi za jednokratnu pomo/potporu koja je potkrijepljena vrlo ubjedljivim argumentima. Iz razloga to su im mnoga glazbala postala gotovo neuporabiva, a na ista sviraju i stari glazbari i podmladak koji broji 25 lica potreba za naba46 47

Napredak glasilo, 7/1937, 81. A BiH, Napredak, 3860/1936, f/1-2. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

299

Iek Tomislav

vu glazbala bila je neophodna i urgentna. Opravdanost molbe Sredinjici su dodatno argumentirali ubjedljivim injenicama: mostarska glazba od svoga opstanka (valjda: postanka m.o.) izlazila (je) u susret ne samo [u Mostaru m.o.] nego i Vaim podrunicama u okolini, a i svim hrvatskim ustanovama (...) prigodom zabava, manifestacija, akademija i ostalog hrvatskog slavlja (...) a opstanak glazbe ovdje neobino mnogo znai za buenje (...) i odranje hrvatske nacionalne svijesti.48 Odgovor SU-e bio je principijelno negativan,49 ali je tonom vie povrijedio nego razoarao Mostarce. Oni su bez okolianja poruili SU-i: Ne ulazimo u to da li i Vau glazbu u Sarajevu pomaete ili ne. Zamolili su odgovorne u SUN-e da prime k znanju da i naa Hrvatska glazba (...) od svog osnutka (...) potpuno je nezavisna i sama ivi od svojih prihoda. Ni ovoga puta mi nismo poli da prosimo (...) Mislili smo da e nam (se) izii u susret sa malim doprinosom.50 Naredne godine, prema prikupljenim podacima, nisu u djelatnosti NHGe donijele neke posebne promjene. SU-a i sarajevska podrunica Napretka su do 1937./1938. organizaciono (dosljednom primjenom pravilnika/poslovnika), za te prilike maksimalnim omasovljenjem lanstva oko 2.000, dovoljnim brojem glazbenika i seniora i juniora podmlatka, prihodom od lanarine do nekoliko desetaka tisua dinara (1936./1937. 60) stvorili optimalne uvjete za permanentno djelovanje koje je ostavilo vidljiv trag i u kulturnom, ali i u nacionalnom pogledu. Borei se sa svakovrsnim tekoama nerijetko se suoavajui i sa nerazumijevanjem i nesporazumima, uz naglaeno entuzijastian i samoprijegoran rad (ponajee besplatan) ispunili su i opravdali svoje postojanje na dobrobit i zadovoljstvo ne samo Hrvata Sarajeva nego i ire. Posebno se to odnosilo na (koliko god je bilo ogranieno na djelovanje Napretkove filharmonije) propagiranje instrumentalne simfonijske glazbe. Napretkova hrvatska glazba odvojila se od svoga drutva 3. rujna 1941. i nastavila rad tijekom Drugog svjetskog rata do njegovog okonanja.
48 49

A BiH, Napredak, 2141/1937, f/2.

Sredinjica je u odgovoru (23. lipnja) navela da se molba odbija iz razloga to ni nau glazbu u Sarajevu nae drutvo ne pomae, a koja se uzdrava od posebne lanarine i svojih prihoda. Tako neka radi i Vaa glazba, to drim da e Vam sigurno uspjeti i postati nezavisnim. Ibidem.
50

A BiH, Napredak, 2141, f/1. (Hrvatska glazba u Mostaru SUN od 22. VII. 1937.)

300

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

NAPRETKOVA HRVATSKA GLAZBA I NAPRETKOVA FILHARMONIJA ZNAAJNI SUDIONICI MEURATNE GLAZBENE SCENE U SARAJEVU I BiH

Napredaks Croatian Music Tomislav Iek


Summary

On the basis of scarce archival sources and journals of Napredak, this paper reconstructs and treats the creation and long work (1925-1941) of Napredaks Croatian Music (NHG) as one of the elements of the big Napredak family which was constituted on 26th January 1925. During the first years it acted independently, and then within the Sarajevo branch of Napredak and as a section of HPD Trebevi, and under the central office, only to separate from its society on 3rd of September 1941. It was composed of brass music, a complete string orchestra and a jazz orchestra. Despite the limited financial support it received from the central office and despite all the other problems (the acquisition of new instruments), it performed on many public manifestations (parties, concerts, academies, church processions, tea parties, funerals, and not only (even if most often) in Sarajevo, but also in the province (Konjic, Breza, Dubrave, Bugojno, Kupres, Livno...) for free. From the end of 1935 Napredaks philharmonic existed within the Croatian Music. The Philharmonic performed ten times, often on matinees with popular prices. Both of these musical orchestras, especially the Croatian Music had a very distinguished role from a general cultural, musical and/or national (Croatian) standpoint. Their performances in all places were a special occasion and their contribution to the propagation of instrumental-symphonic music, however limited, was immeasurable.

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

301

O SMRTNIM PRESUDAMA U BANJOJ LUCI 19451946. GODINE


Husnija Kamberovi
Institut za istoriju, Sarajevo, BiH

Apstrakt: Represija prema pripadnicima vojnih snaga poraenih u Drugom svjetskom ratu, u drugoj polovici 1945. ula je fazu u kojoj se kroz sudske procese davao legitimitet represivnim mjerama pobjednike strane. Na temelju sudskih presuda iz Banje Luke, u kojima su izreene smrtne kazne, autor u ovom radu tvrdi da su represiji bili izloeni prevashodno politiki gubitnici i pripadnici njihovih poraenih vojnih snaga, iz svih nacionalnih i vjerskih skupina, te svih socijalnih slojeva, a ne samo gornji i bogatiji slojevi graanskog drutva. Kljune rijei: Represija, smrtne kazne, sudovi, Banja Luka

ostoji rasprostranjeno uvjerenje da su jugoslavenski komunisti poslije Drugog svjetskog rata provodili iroku represivnu politiku najvie prema gornjim socijalnim slojevima drutva, kako bi doslovnom fizikom likvidacijom obezglavili dotadanje vladajue strukture, a kroz nacionalizaciju imovine dotada vladajuih elita domogli se materijalne osnove na kojoj su dalje uvrivali svoju vlast. ak su i sami vladajui komunisti tvrdili da se oni obraunavaju sa kapitalistima koji su bili saradnici okupatora, te da drava zbog toga nacionalizira njihovu imovinu.1 Bio je to nain da se argu1

Vera Voduek Stari, Kako su komunisti osvojili vlast 1944.-1946. Sa slovenskog preveo SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

303

Husnija Kamberovi

mentira provedba socijalne revolucije, koju su komunisti obeali i koju su odluno provodili. Time se, naravno, moe objasniti represivna politika prema graanstvu,2 ali ostaje da se utvrdi sudbina i ostalih socijalnih slojeva, jer se jedino na takav nain moe dati priblino valjan odgovor na pitanje motiva za represiju. Drugim rijeima, valja postaviti pitanje da li su dotada vladajui socijalni slojevi bili izloeni represiji samo zbog svoje imovine i socijalnog porijekla i statusa, ili su motivi te represije sadrani i u namjeri da se obrauna sa politikim snagama poraenim u ratu, bez obzira na socijalno ili drugo porijeklo. Periodizacija koja kroz definirane cikluse nastoji odrediti ciljne grupe izloene represiji,3 moe lake objasniti represiju nad graanstvom, ali je od manje pomoi u razumijevanju represije nad socijalnim slojevima koji nisu pripadali graanskom drutvu.4 U ovom radu elim kroz nekoliko smrtnih presuda izreenim na Okrunom sudu u Banjoj Luci i Divizijskog vojnog suda u Banjoj Luci nakon Drugog svjetskog rata pokazati da su represiji bili izloeni ne samo slojevi graanstva zbog svoje imovine nego sve poraene snage bez obzira na socijalno porijeklo. Drugim rijeima, represiji su bili izloeni svi koji su u ratu pripadali neprijateljskim vojnim i politikim formacijama. Val represije koji je uslijedio 1945. imao je osvetniki karakter, esto je praen ubistvima bez sudske presude, a i presude vojnih sudova najee su sadravale osudu na smrt bez valjanog i temeljitog suenje.5 Meutim, kada su civilni sudovi poeli suditi i
ivko Gruden. Zagreb: Naklada Pavii, 2006, 212. Nataa Milievi, Jugoslovenska vlast i srpsko graanstvo 1944-1950. Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2009.
3 4 2

Isto, 263 266.

O represiji u Srbiji poslije Drugog svjetskog rata, usmjerenoj prema svim socijalnim skupinama, posljednjih godina pie vie srpskih historiara. Vidjeti, na primjer, Sran Cvetkovi, Izmeu srpa i ekia. Represija u Srbiji 1944-1953. Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2006. Nada Kisi Kolanovi, Vrijeme politike represije: veliki sudski procesi u Hrvatskoj 1945. 1948. asopis za suvremenu povijest, br. 25, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 1993, 1-23; Josip Jurevi, Katica Ivanda, Ustrojavanje sustava jugoslavenskih komunistikih vojnih sudova tijekom Drugog svjetskog rata i poraa, Drutvena istraivanja, br. 4-5, Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2006, 891-915; Husnija Kamberovi, Smrtne presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine iz 1945. godine. Prilozi, br. 40, Sarajevo: Institut
5

304

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

O SMRTNIM PRESUDAMA U BANJOJ LUCI 19451946. GODINE

za dogaanja vezana za Drugi svjetski rat, bilo je potovanja procedura, ali su i njihove smrtne presude vrlo esto bile zasnovane na nedovoljno provjerenim informacijama. Iz primjera koje ovdje donosim jasno se moe zakljuiti da su najei argumenti bili izjave svjedoka, pri emu je rijetko dozvoljavano svjedoenje koje bi ilo u prilog optuenim, a ako bi se ta svjedoenja i dopustila, u pravilu im Sud nije vjerovao. Presude su izricane na temelju lana 3 Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave, to ga je 25. avgusta 1945. donijela Privremena skuptina Demokratske federativne Jugoslavije. Nakon analize nekih dostupnih smrtnih presuda pred okrunim sudovima moe se zakljuiti kako su optunice pravljene tako da se okrivljeni osude po svim takama predvienim za kaznu ovim lanom. Iz potrebe da se okrivljeni osudi za sva djela predviena za kaznu, tuilatva su vrlo esto isticala vrlo slabe argumente, ali su sudovi uglavnom pozitivno reagirali na stavove tuilatva. U prvom primjeru na koji skreemo panju rije je o policajcu, Volksdeutscheru, koji je tokom 1941. i 1942. boravio u mjestu trbci kod Prijedora, potom u oktobru 1942. odselio u Njemaku, ali se poslije rata vratio u svoje mjesto predratnog boravita. Ubrzo je uhapen, organizirano je suenje i vrlo brzo izreena presuda. Radilo se o Hajnrihu Volfu, sinu Jaroslava i Elizabete roene Volf, rodom iz Dalmanhorsta u Njemakoj, star 36 godina, iz trbaca srez Prnjavor. On je presudom Okrunog suda u Banjoj Luci broj Ko: 102/45 od 28. decembra 1945. osuen na smrtnu kaznu strijeljanjem. Kanjen je na temelju lana 3, taka 3 Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave, a krivica koja mu se pripisivala sadrana je u pet taaka. U presudi sudskoga vijea najprije se konstatira da je Hajnrih Volf bio policajac u opini Glogovac, srez Prnjavor, te u tom svojstvu u u maju 1942. sa jo dvojicom neidentificiranih Nijemaca doao u kuu Mirka Stania u trbcima, uhapsio ga i otjerao u Glogovac, gdje je poslije muenja ubijen. Hajnrih je optuen i da je u proljee 1942. uhapsio Savu Radulovia iz trbaca, otjerao ga u kolu u Glogovac i tamo mu vezao oi o ruke i tukao do iznemoglosti. Radulovi je, prema optunici i vlastitom iskazu, podvrgnut represiji jer nije htio priznati da je u njemakoj umi posjekao brijest, zbog ega je odveden u podrum crkve i
za istoriju, 2011, 151-170; Josip Jurevi, Osnovne znaajke presuda jugoslavenskih vojnih sudova u Hrvatskoj 1944. i 1945. godine, Drutvena istraivanja, br. 4, Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2012, 1007-1026. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

305

Husnija Kamberovi

zatvorenih oiju podvrgnut batinama, a kad su mu odvezali oi vidio je pred sobom optuenog Hajnriha Volfa. Takoer je optuen zbog toga to je u proljee 1942, nakon to je primijetio da Milojica Teodor pokuava pobjei iz zatvora, onemoguio bijeg, uhvatio ga, vezao i strano tukao, a poslije dan dva Milojica je nestao i kasnije naen ubijen u umi u trbcima. Takoer je optuen to je u avgustu 1941, skupa sa vojskom i jo izvjesnim brojem pripadnika Kulturbunda uhapsio Duana i Nedu abi, koji su otjerani u Glogovac i za iju se sudbinu nije vie nikada doznalo. Na pretresu, Hajnrih je poricao da je sudjelovao u zloinima koji mu se stavljaju na teret, ali je priznao da je dolazak okupatora u nau zemlju doekao radosno te se odmah 1941. upisao u kulturbund i u njemaku policiju u kojoj je ostao sve do oktobra 1942, kada se odselio u Njemaku, ali se vratio nakon njemake kapitulacije, i samim time pokazao da se ne osjea krivim. Sud, meutim, nije povjerovao u Hajnrihovu odbranu, te je izrekao kaznu smrt strijeljanjem. Dokazi koje je sud imao bili su iskljuivo iskazi svjedoka, koji su ugavnom bili rodbina ubijenih. Hajnrih Volf je predlagao da sud u Banjoj Luci saslua i preivjelog Savu Radulovia, tvrdei da u vrijeme kada je Radulovi pretuen, on uope nije bio policajac pa nije mogao u tome niti sudjelovati. Sud, meutim, nije sasluao Radulovia nego je kao vjerodostojnu uzeo njegovu izjavu datu Sreskom sudu u Prnjavoru, u kojoj je teretio Volfa kao policajca. Hajnirh se alio Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine, ali je njegova alba 4. februara 1946. odbaena i potvrena kazna smrti. Takoer je i Prezidijum Narodne Skuptine Bosne i Hercegovine 22. marta 1946. potvrdio tu presudu, pa je kazna izvrena 23. avgusta 1946. u 4 sata u jutro. Drugi primjer je vezan takoer za biveg policijskog inovnika. Rije je o Ibrahimu Koloniu, sinu umrlog Huseina i Hanke roene Mulabdi, iz Prijedora, starom 36 godina. Koloni je bio policijski inovnik sa posljednjim prebivalitem u Osijeku. On je presudom Okrunog suda u Banjoj Luci broj 1004/46 od 7. juna 1946. osuen na smrtnu kaznu vjeanjem. Njemu se u krivicu stavljalo ukupno 22 razna djela. Izmeu ostalog, optuen je da je od 1933. bio policijski agent u Banjoj Luci, te se u tom svojstvu isticao kao izraziti neprijatelj svih naprednih elemenata radnika i inteligencije. Nakon poetka Drugog svjetskog rata Koloni se stavio na raspolaganje ustakom policijskom aparatu, te je na raznim policijskim dunostima sluio u Banjoj Luci, Karlovcu, Bjelovaru i Osijeku, odakle se ispred nadiranja Jugoslavenske armije
306
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

O SMRTNIM PRESUDAMA U BANJOJ LUCI 19451946. GODINE

povukao u Sloveniju. Posebno mu se stavljalo na teret to to je kao izvidnik upske redarstvene oblasti u Banjoj Luci tokom 1941. uestvovao u donoenju odluka o hapenju rodoljuba i lino sa agentima UNSA hapsio rodoljube. Takoer je optuen i da je lino pomogao prilikom strijeljanja u Banjoj Luci 22 srpska seljaka iz sreza Bosanska Gradika tokom 1941. godine, da je 1941. u Banjoj Luci udario revolverom majku Ferida i Muhameda Hasanbaia, te sudjelovao u hapenju Muniba eremia u istom gradu. Koloni je optuen i zbog toga to je stupio u ustaki pokret i kao agent ustakog pokreta pomogao u hapenju ljudi u Karlovcu i Osijeku tokom rata te sudjelovao u racijama i slanju zatvoreniku u logore koncem rata. Iako je na suenju poricao sve optube i tvrdio da su izjave svjedoka zlonamjerne, jer ga optuuju iz mrnje, Koloni je osuen na smrti vjeanjem. Nakon to su molbe za pomilovanje odbijene njemu je 22. avgusta u Okrunom zatvoru u Banjoj Luci saopeno da e se smrtna kazna izvriti sutradan. Meutim, istoga dana, dakle, 22. avgusta 1946. oko 11:15, on je izvrio samoubistvo vjeanjem u zatvoru u Banjoj Luci. Prema izvjetaju Uprave Okrunog zatvora u Banjoj Luci od 22. avgusta 1946, Koloni je izrazio posljednju elju da klanja u eliji, te da mu se da njegovo ebe da na istom klanja, jer da oni nemogu klanjati na golom patosu. Ta Kolonieva elje je ispunjena, ali je on to iskoristio i objesio se. Dr. Franjo tumpf, ljekar na praksi u Okrunoj bolnici u Banjoj Luci, je na poziv Uprave Okrunog zatvora ve u 11:35 pregledao Kolonia i konstatirao da je smrt nastupila oko 11:15, te da je u pitanje samoubistvo vjeanjem u polu-kleeem stavu. Ljekar je naveo da se tijelo osuenog (...) prilikom pregleda bilo [se] ve poelo hladiti. Osuenika sam naao u sobi na podu, na nogama [je] imao bukagije i na vratu jasan trag vjeanja. Kraj glave osuenika stajao je uzak komad deke, dok se drugi komad iste takve deke nalazio zakaen o baglamu na vratima. Prema izvjetaju Uprave zatvora, Koloni je imao bukagije na nogama dok su mu ruke bile slobodne. Sutradan, u petak 23. avgusta, njegov le je u 4,15 minuta donesen u mjesto Borik, gdje se trebala izvriti kazna, te je ljekar konstatirao da se radi o mrtvacu koji je izvrio smoubistvo. U zapisniku od 23. avgusta je konstatirano da je lje osuenika pokopan na odreenom mjestu poto se rodbina nije pojavila da sama izvri sahranu. Osim bivih policijskih inovnika represiji su bili izloeni i drugi socijalni slojevi drutva. Tako je Hasan Dubica zvani Hasica iz Vrpolja, sin umrlog Hasana i majke Melke roene Redi, star 36 godina, po zanimanja kafaSPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

307

Husnija Kamberovi

nar [vjerovatno krmar, H.K.] presudom Okrunog suda u Banjoj Luci broj 313/46 od 21. februara 1946. osuen na smrt vjeanjem. On je optuen za osam ratnih zloina, meu kojima i to da je 1941. kao divlji ustaa sudjelovao u hapenju ljudi u selima Pitalice i Pei. Optuen je da je 1943. pljakao i palio po selima Kljevci i Pitalice, te sudjelovao u pokuajima ubistva nekih ljudi u Vrpolju i okolini. Dubica je poricao sve optube tvrdei da nikada nije bio u ustaama i da tokom 1941. uope nije imao i nije nosio nikakvo oruje. Meutim, svjedoci, kojima je Sud povjerovao, tvrdili su da je on bio u ustaama i sudjelovao u zloinima, pa je osuen na najstroiju kaznu kaznu vjeanjem. Kao oteavajue okolnosti Sud je uzeo injenicu da je optueni poricao zloine, te posebno njegov zloinaki nagon koji se ocrtava u mnogobrojnim i raznovrsnim zlodjelima, koje je vrio konstantno za cijelo vrijeme okupacije. Nakon to je Vrhovni sud Bosne i Hercegovine potvrdio tu presudu, Prezidijum narodne skuptine FNRJ je odluio da se kazna izvri strijeljanjem. Kazna je izvrena 1. septembra 1946. u 5 sati. Represiji su bili izloeni i ostali socijalni slojevi. Tako je Muho eerbegovi, iz Sanice Gornje, sin Sulejmana i majke Devle roene Ceri, star 58 godina, po zanimanju zidar, presudom Okrunog suda u Banjoj Luci broj Ko: 324/46 od 25. februara 1946. osuen na smrt strijeljanjem. U optunici je navedeno da je kao pripadnik ustakog pokreta tokom 1941. sudjelovao u masovnim ubistvima srpskog stanovnitva u Sanici i okolini. Kazna je izvrena 5. avgusta 1946. godine. Da nisu samo graanski slojevi bili izloeni represiji pokazuju i smrtne presude izreene seljacima. Tako je, na primjer, Milan ivkovi, sin pokojnog Gavre i majke Vide roene Milijaevi, roen u selu Mravice, srez Prnjavor, star 33 godine, po zanimanju zemljoradnik, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije dva puta osuivan zbog krae. On je u istranom zatvoru boravio od 11. avgusta 1945, optuen je da je u aprilu 1945. u selu Vijae sudjelovao u ubistvu jednog partizana i nekoliko civila, te da je u decemrbu 1944. u selu Gajevci sudjelovao u ubistvu predsjednika narodnog odbora, zbog ega je presudom Okrunog suda u Banjoj Luci broj Ko: 837/46 od 1. maja 1946. godine osuen na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom od 18 godina. Meutim, Vrhovni sud BiH je 13. jula 1946. presudu preinaio u kaznu smrti vjeanjem. Naime, Vrhovni sud je Milana ivkovia okarakterizirao osobom sklonom zvjerskom postupanju navodei da je prilikom ubistva predsjednika narod308
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

O SMRTNIM PRESUDAMA U BANJOJ LUCI 19451946. GODINE

nog odbora u selu Gajevci zlostavljao i dva puta ga ubo noem u stomak te da je ubivi jednog partizana mrtvog dovukao do vatre te mu je zatiok izgorio. Prezidijum Narodne skuptine FNRJ je potvrdio ovu presudu, a kazna je izvrena 7. oktobra 1946. u Banjoj Luci. Ista je sudbina zadesila i Mehmeda Keranovia, sina Omerova i majke Sulte, roen u mjestu Hrustovo, srez Klju, star 40 godina, zemljoradnik, otac etvero djece, u zatvoru od 20. novembra 1945. godine. On je optuen da je odmah nakon uspostave NDH stupio u ustaki pokret i kao naoruani ustaa terorizirao stanovnike sela Vrpolje. Osim te naelne optube, optuen je da je sudjelovao u masovnom pokolju Srba u ljeto 1941, i to prilikom strijeljanja oko 200 Srba u mjestu Vrpoljske bare, a Keranovi je optuen da je lino strijeljao dvije osobe (Balaban Vladu i Tadi Milicu). Optuen je i za pljakanje stoke od srpskog stanovnitva u selu Hrustova u ljeto 1941. godine. Iako je negirao sve optube, Sud je povjerovao svjedocima koji su ga teretili za te zloine. Presudom Okrunog suda u Banjoj Luci broj Ko: 864/46 od 21. maja 1946. osuen je na smrtnu kaznu strijeljanjem. Kazna je izvrena 18. oktobra u 6 sati u jutro u Banjoj Luci. Okruni sud u Banjoj Luci je 23. decembra 1946. presudom broj Ko: 1306/46. na smrt strijeljanjem osudio Pavu Ivankovi, sina Jakovova, roenog 1902. u Klijevcima, srez Sanski Most. Nisam pronaao podatke o tome da li je kazna i izvrena, osim informacija Odjeljenja za unutranje poslove pri Okrunom izvrnom odboru kojem se izvjetava Ministarstvo unutranjih poslova da su dobili presudu Okrunog suda o osudi na smrt. Takoer nisam pronaao informaciju o izvrenju smrtne kazne nad Huseinom Fetahovi, koji je takoer osuen na smrtnu kaznu. Iz obavijesti Uprave Okrunog zatvora Banja Luka upuene Odjeljenju unutranjih poslova okruga Banjaluka pov. br. 112 od 22. avgusta 1946. jasno se navodi da je to jutro njemu, kao i Volf Hajnrihu i Koloni Ibrahimu saopena vijest da e nad njima biti izvrena smrtna kazna. Volf je sutradan doista i objeen, Koloni je izvrio samoubistvo vjeanjem u zatvoru, pa pretpostavljam da je i Fetahovi objeen 23. avgusta skupa sa Volfom. Za Zuhdiju Pupia, sina umrlog Osmana i majke Fate roene Zoni iz Gornje Sanice, srez Klju, nisam pronaao optunicu i sudsku presudu, ali se zna da je ubijen prilikom pokuaja bijega zatvorenika iz Okrunog zatvora u Banjoj Luci 19. oktobra 1946. godine. Iz Izvjetaja Okrunog zatvora o pokuSPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

309

Husnija Kamberovi

aju bijega vidi da je od 30 osuenih na smrt njih 27 pokualo pobjei, ali su tom prilikom neki pobijeni, meu kojima i Zuhdija Pupi, pa je Okruni sud u Banjoj Luci 26. novembra 1946. zbog toga donio Rjeenje o obustavljanju daljeg postupka protiv njega. Bilo je sluajeva da su Okruni sudovi izricali vremenske kazne, ali je nakon albe Vrhovni sud Bosne i Hercegovine donio smrtne presude. Takav je sluaj sa Jozom Boiem, sinom Marjana i Mare roene eni, star 50 godina, roen u Sasini, srez Sanski Most, trgovac, oenjen i otac dvoje djece. On je u istranom zatvoru boravio od 23. maja 1945, a presudom Okrunog suda u Banjoj Luci broj Ko: 1029/46 od 7. avgusta 1946. osuen je na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 20 godina. Meutim, Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je 20. oktobra 1946. kaznu promijenio i osudio ga na kaznu smrti strijeljanjem. On je, naime, optuen da je skupa sa nekih drugim ustaama sudjelovao u donoenje odluke o masovnim ubistvima Srba u Sanskom Mostu i okolici koje je i izvreno o Ilindanu 1941. g. i kojom je prilikom na zverski nain pobijeno oko 7000 Srba /ljudi. Takoer je optuen da je 1942. u Sanskom Mostu postao aktivni lan gestapoa i denuncirao pojedine pristae partizanskog pokreta, koji su zbog toga uhapeni, otpremljeni u logor Jasenovac gdje su likvidirani. Osim toga, optuen je da je 1943. pristupio u njemake SS odrede, a optuen je i da je sudjelovao u pljakama srpskih trgovaca i pravoslavne crkve u Sanskom Mostu. Kazna izvrena 20. decembra 1946, u 6,30 u jutro u Banjoj Luci. Petar Petrovi, sin Luke i urije roene Vukovi, roen 1926. u Pribiniu, srez Tesli, po zanimanju zemljoradnik, neoenjen, u zatvoru je boravio od 1. decembra 1945. godine. On je optuen da je u proljee 1944. pristupio etnicima, te neustanovljenog dana, u septembru 1944. g. uestvovao u napadu na transport tekih ranjenih boraca J[ugoslavenske] A[rmije] koji su iz Teslia prevoeni za iprage. Nakon zavrene borbe izvrio streljanje dvojice ranjenih partizana ispalivi svakom metak u lea. Presudom Divizijskog vojnog suda u Banjoj Luci Sud broj 210/46 od 29. aprila 1946. osuen na smrtnu kaznu strijeljanjem. Kazna izvrena 9. jula 1946. u pet sati u jutro u Banjoj Luci. Postoji odreeni broj smrtnih kazni izreenih tokom 1946, ali ne zbog zloina poinjenih u ratu, nego pripadnosti odmetnikim skupinama poslije rata. Tako je Redo Murti, sin umrlog Juse i majke Hate roene Hai,
310
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

O SMRTNIM PRESUDAMA U BANJOJ LUCI 19451946. GODINE

roen 1911. u Brezovoj Kosi, srez Cazin, po zanimanju zidar, u zatvoru od 31. maja 1946, zbog pripadnosti odmetnicima poslije Drugog svjetskog rata, presudom Divizijskog vojnog suda u Banjoj Luci broj 330/46 od 7. juna 1946. osuen na smrt strijeljanjem. Njemu se u krivicu stavljalo pristupanje bandi nakon rata, te napad i pljakanje jedne grupe seljaka i napad na jednu kolonu vojnika Jugoslavenske armije u maju 1946. u blizini oralia. On se odrekao prava na albu Prezidiju Narodne skuptine FNRJ, pa je kazna izvrena 2. jula 1946. u 5 sati u jutro na brdu zvanom Islamovac iznad pravoslavnog groblja u Bihau. S njim je istodobno osuen i Haim Sabljakovi, sin erifov i majke Sae roene Nadarevi, roen 1909. u selu Luka, srez Cazin, po zanimanju zemljoradnik. I on je optuen zbog pripadnosti odmetnicima poslije Drugog svjetskog rata. Presudom Divizijskog vojnog suda u Banjoj Luci broj 330/46 od 7. juna 1946 osuen je na smrt strijeljanjem. Njemu se na teret nije stavljao ni jedan konkretan zloin, nego to to se kao predsjednik Mjesnog narodnog odbora u Skokovima nije dovoljno angairao u borbi protiv odmetnika, nego je informacije o njihovom kretanju prikrivao i ak im pripremao peene janjce i provodio vie vremena u njihovom drutvu. I on se odrekao prava na molbu Prezidiju Narodne skuptine FNRJ, pa je kazna izvrena 2. jula 1946. u 5 sati u jutro na brdu zvanom Islamovac iznad pravoslavnog groblju u Bihau. Ista je sudbina zadesila i Saliha Okanovia, sina Omerova i majke Bejze roene Miljkovi, roen 1896. u Velikoj Kladui. I on je po zanimanju bio zemljoradnik, a zbog saradnje sa odmetnicima poslije rata (banda Emina Okanovia) presudom Divizijskog vojnog suda u Banjoj Luci broj Sud 272/46 od 17. maja 1946, osuen na smrt strijeljanjem. On je optuen zbog ubistva dvojice oficira UDB-e u Velikoj Kladui. Zanimljivo je da se u presudi priznaje da Okanovi direktno nije prisustvao izvrenju ubistva, ali je u noi 26/27. aprila 1946. primio u svoju kuu grupu odmetnika i prenio im vijest o odravanju politike konferencije u selu Vrnogra. Na temelju te informacije banditi Emina Okanovia su postavili zasjedu na cesti Velika Kladua Vrnogra i tom prilikom ubili i opljakali dvojicu oficira UDB-e koji su ili na politiku konferenciju u Vrnogra. Skupa sa Salihom Okanoviem, zbog suradnje sa bandom Emina Okanovia, u istom procesu su na smrtnu kaznu osueni jo i Meka Karaji Hani, ena umrlog Huse Karajia, ki Omerova i majke ulke roene Rizvi, roena 1910. u iljkovai, srez Velika Kladua, boravi u selu Trnovo,
SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

311

Husnija Kamberovi

po zanimanju domaica, kao i Sulejman Pehli, sin Mujin i majke Hane roene abi, roen 1890. u selu Trnovo, srez Velika Kladua, po zanimanju zemljoradnik. Za sve troje kazna je izvrena 3. juna 1946. u 5:30 u jutro na brdu Islamovac iznad pravoslavnog groblja u Bihau.

DEATH SENTENCES IN BANJA LUKA 1945-1946 Husnija Kamberovi


(Summary)

After gaining power in the Second World War by armed struggle, the communists in Bosnia and Herzegovina, during 1945 and 1946, sought additional legitimacy through parliamentary elections promoting the idea of socialist democracy. Parallel to this, they also used various measures, including repressive ones, to suppress any significant political opposition. The most severe actions were directed against the members of the defeated military forces who were immediately after the war brutally repressed and whose prosecution at the end of 1945 and during 1946 reached its epilogue in court. After the open repression, the authorities organized a number of judicial proceedings in which it dealt with the losers of the war. In our literature detailed research of the breadth of these repressive measures has not yet been conducted, but the data presented in this paper, on the basis of some examples of delivered death sentences in Banja Luka in 1945 and 1946 show that the members of the military forces which lost the war were primarily repressed regardless of their national, religious or social adherence. It is shown that death sentences were read out to Serbs, Croats, Muslims, peasants, merchants and police officials. By this it is attempted to dismiss the thesis, widespread in certain circles, according to which the repressive measures were aimed primarily at the richer upper layers of the urban society.

312

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA
Vera Katz
Institut za istoriju, Sarajevo, BiH

Apstrakt: U lanku se istrauje jedan od brojnih postupaka koje su jugoslavenske vlasti provele u prevazilaenju krize nakon Rezolucije Informbiroa. Kako su zacrtane i na koji nain su ostvarivane partijske, politike i gospodarske reforme prikazano je na primjeru Bosne i Hercegovine u prvom redu preko osnivanja radnikih savjeta i izvrenja Petogodinjeg plana (1947-1951). U okviru iracionalnog entuzijazma irenog preko strogo usmjeravane propagande pokuao se prezentirati stvarni ivot radnikog svijeta poetkom 50-ih godina 20. stoljea. Kljune rijei: Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, radniki savjet, Osnovni zakon o upravljanju dravnim privrednim preduzeima i viim privrednim udruenjima od strane radnih kolektiva, samoupravljanje.

roblemi u funkcioniranju politikog sustava narodne vlasti prema etatistiko-planskom modelu krajem etrdesetih godina 20. stoljea u jugoslavenskom socijalistikom drutvu postajali su sve izraeniji. Komunistika partija Jugoslavije kontrolirala je ukupan drutveno-politiki sustav i intervenirala u svim situacijama putem vrsto uspostavljenih upravnih organa. Politbiro Centralnog komiteta KPJ s monopolom politike moi
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

313

Vera Katz

kreirao je i mjere ekonomske politike koje su izazivale negodovanje, a sve vei pritisci partijske drave stvarali su otpore narodnoj vlasti u ostvarivanju konkretnih zadataka. Meu najnepopularnijim mjerama ekonomske politike bio je otkup, nasilna kolektivizacija, zatim arondacija privatnih seljakih posjeda i prinudna mobilizacija radne snage. Provedbom Petogodinjeg plana, koji je odraavao investicijsku megalomaniju, prvenstveno na raun daljnjih ulaganja u socijalistiku industrijalizaciju, smanjivala se stopa drutvenog standarda, to je dovodilo stanovnitvo u daljnje svakodnevno siromatvo. Partijsko-politiki pritisak Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih drava na Jugoslaviju jo je dodatno zaotrilo politiko-ekonomsku situaciju u cijeloj zemlji. Ekonomska blokada je negativno utjecala na gospodarski razvitak, a sovjetsko-jugoslavenski konflikt otvorio je dramatinu stranicu u jugoslavenskoj povijesti, ispisanu na temu izjanjavanja odanosti Staljinu ili Titu, kao simbolima meupartijskog neslaganja. Sve je ukazivalo da partijski vrh treba neto uiniti da bi ouvao uspostavljeni vladarski odnos i da mora nai neke nove osnove za dobivanje jae politike podrke, a time i mogunosti daljnje mobilizacije ljudskih i materijalnih resursa. Povratak na slobodno trite i privatnu inicijativu nije dolazilo u obzir, a rjeenja su se traila unutar vrstog partijsko-dravnog okvira. Da bi osnaio mobilizacijske funkcije sustava, Politbiro CK KPJ primijenio je ve provjerene metode kojima se trebala stvoriti iluzija o velikom drutvenom preobraaju. I ovoga puta nagomilane probleme trebalo je prevladati daljnjim demokratskim promjenama u borbi protiv birokratizacije i centralizacije. To se postizalo novim institucionalnim promjenama. Ukidane su postojee institucije, stvarane nove, a najee samo u smislu njihovog preimenovanja. Takoer, vrlo estim administrativno-teritorijalnim promjenama nastojalo se pokazati kako stara organizacijska struktura nije bila funkcionalna, ali nova e to, svakako, biti. estim organizacijskim ili reorganizacijskim promjenama nastojale su se stvoriti mobilizacijske snage za daljnji razvoj. Nakon to se dogodio Informbiro, bilo je potrebno uvesti neki novi ideoloki model, jer same institucionalne promjene nisu bile dovoljne. Legitimitet vlasti postavljen na temeljima narodnooslobodilake borbe polako se troio tijekom etiri do pet godina, pa ga je trebalo obnoviti. Od njega se nije odustajalo nego su i dalje naglaavane te vrste zasluga, ali mu je bilo potrebno pridodati neke nove ideoloke sadraje. Uvoenje samoupravljanja u poduzea bila je nova
314
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

formula Komunistike partije u tom pravcu. Prema tome, ideja samoupravljanja trebala je postati nova snaga u mobilizaciji radnog naroda u borbi za dalju izgradnju socijalizma, kao integrirajueg imbenika u drutvu. Partija je ideju osnivanja radnikih savjeta iznijela kao alternativu u jeku sukoba sa Informbiroom, istodobno je povezujui sa revolucionarnom praksom ostvarivanja narodne vlasti iz vremena rata. Ve krajem prosinca 1949. godine sastavljena su i distribuirana Uputstva o osnivanju i radu radnikih saveta dravnih privrednih preduzea. U popratnom pismu uz Uputstvo, kao pilot projektu prije donoenja zakona o samoupravljanju, stoji: Dragi drugovi, da bi se u reavanju problema proizvodnje zainteresovao ili aktivirao to vei broj radnika, Privredni savet Vlade FNRJ i Centralni odbor Saveza sindikata Jugoslavije, doneli su odluku da se u dravnim privrednim preduzeima osnivaju radniki saveti. Zasada, dok se ne steknu potrebna iskustva, radniki saveti osnivae se samo u odreenom broju najboljih i najvanijih kolektiva u naoj zemlji. Spisak kolektiva na teritoriji vae NR u kojima e se pristupiti osnivanju radnikih saveta dostavljamo vam u prilogu. (...) Pre izbora radnikih saveta treba da organizujete savetovanje. Na savetovanje pozvati nadlene ministre i direktore generalnih, odnosno glavnih direkcija u ijim se preduzeima vre izbori, zatim direktore preduzea, sekretare partijskih organizacija i predstavnike podrunica ovih preduzea (...).1 Premda su dolazili pod idejom demokratizacije u proizvodnji, u ovoj prvoj fazi radniki savjeti su uvoeni strogo partijskim nainom rada, direktivno i ukljuivanjem svih dotadanjih relevantnih partijsko-politikih organa. To se vidi u popratnom pismu, kada se govori o unaprijed organiziranim savjetovanjima, jer u njihovom sastavu neizostavno moraju biti i sekretari partijskih organizacija, ali i predsjednici partijskih podrunica, a poznato je da su one bile organizirane u svim sektorima proizvodnje u poduzeima. Prema ve dobro poznatom nainu rada, za razliku od partijskih uputstava, u dokumentima dravnih institucija partijska organizacija se ne spominje, ve su se uglavnom preporuke prenosile na sljedei nain: (...) u cilju punog ostvarivanja ustavnog naela o neposrednom ueu radnika u upravljanju privredom i u vrenju privredne kontrole, kao i u cilju aktivnijeg angaovanja radnika u
1

Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918-1984 zbirka dokumenata, Beograd, Rad, 1985. 853. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

315

Vera Katz

borbi za izvrenje planskih zadataka, u dravnim privrednim preduzeima osnivaju se radniki saveti. (...) Zadatak je radnikih saveta da aktivno uestvuju u reavanju svih najvanijih pitanja preduzea, da budno prati rad i pomae unapreenje proizvodnje i rada u preduzeu. Obrazovanje radnikih saveta ne umanjuje znaaj direktora u rukovoenju preduzeem. Ovlaenja, dunosti i odgovornosti direktora preduzea u pogledu neposrednog rukovoenja radom preduzea niukoliko se ne menjaju obrazovanjem radnikih saveta. Isto tako obrazovanjem radnikih saveta ne menjaju se niti umanjuju zadaci sindikalne podrunice koja i dalje ostaje rukovodilac socijalistikog takmienja i mobilizator radnike klase u cilju izvrenja i premaenja planskih zadataka.2 Ostavljajui i dalje direktoru i sindikalnim i partijskim organizacijama iste zadatke, uvoenjem radnikih savjeta pokualo se stvoriti jedno masovnije tijelo unutarnje kontrole nad svim aspektima ostvarivanja Plana. Meutim, financijska sredstva bila su nedostatna za ostvarivanje svih planiranih zadataka, a na to radniki savjeti nisu mogli bitno utjecati. Meu prioritetnim zadacima bilo je daljnje podizane entuzijazma radnika emu su smetali vrlo siromani uvjeti ivota i rada. Problemi hrane, odjee, obue, stanovanja i slino bili su i dalje glavno obiljeje svakodnevnog ivota radnika i uope stanovnitva u Bosni i Hercegovini. U djelovanju ove nove institucije u gospodarstvu akcent je bio stavljen na raspravljanje o normama u poduzeu, za koje su se radnici uvijek borili da budu nie od onih koje su traili upravni organi, zatim na raspravljanje o rasporedu radne snage kao ozbiljnom problemu u svakom poduzeu, a osobito u sastavljanju pravila o radnoj disciplini, na donoenju mjera za borbu protiv krenja radne discipline, protiv neopravdanih izostanaka s posla, protiv samovoljnog naputanja posla i slinog, jer je u izvjeima poduzea resornim ministarstvima radna disciplina bila i poslije 1949. godine vaan problem koji je ometao ukupni radni proces. Primjera o problemima radne snage u industriji bilo je mnogo, a meu najistaknutijim bio je u eljezari Zenica, kao najznaajnijem bosanskohercegovakom industrijskom poduzeu. U eljezari Zenica na primjer ve dvije godine stalno se osjea nedostatak radne snage. Preduzeu je nedostajalo oko hiljadu radnika u poetku prole godine. U toku prole godine u eljezaru je dolo i vie od hiljadu radnika, ali je istovremeno napustilo preduzee isto toliko radnika.
2

Isto. 852.

316

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

Naputanje radnika nastavljeno je i u toku ove godine, pa i poslije sklapanja ugovora. Krivica za ovakvo stanje lei na upravi preduzea, koja nije vodila, niti jo uvijek vodi, dovoljno brige o ljudima, ali isto tako i na sreskim upravama za radnu snagu kao i mjesnim i sreskim narodnim odborima pojedinih srezova, koji krivo i nepravilno tumae Uredbu, i daju razna obeanja i vrlo netaktino sprovode mobilizaciju novih radnika. Novi radnici eljezare smjeteni su u barakama, po vie desetina zajedno. (...) Drugi problem je ishrana i snabdijevanje radnika. Ve godinu dana, ne samo u eljezari, nego u itavoj Zenici potroake karte redovno se izdaju tek poslije petog u mjesecu, dok slube snabdijevanja i zadruge ponu sa izdavanjem namirnica i poslije toga roka. (...) Mnogi novi radnici nisu dobijali karte za snabdijevanje sve do pred kraj mjeseca, kada je izdavanje artikala za ishranu ve obustavljeno, a bilo je i sluajeva da se radnici ne unose u spiskove za trebovanje karata i za sve to vrijeme oni i njihove porodice su ostajali bez namirnica. (...) Oko 70 radnika iz Srpca, koji takoe rade od poetka godine u eljezari, ni sada pri raspodjeli karata za tekstil nisu uneseni u spiskove niti su karte dobili, i poto ljudi nemaju dovoljno odjee i obue, a na karte imaju puno pravo, spremaju se da ukoliko do 15. maja ne dobiju karte, svi napuste preduzee. Prehrambeni referent u Komunalnom odjeljenju Radmila avi nije htjela da izda karte za tekstil na djecu radnici Katici Blagojevi, majci estoro djece, ni za trei kvartal prole godine iako je na to imala pravo. (...).3 Ovakvih primjera bilo je mnogo u svim granama djelatnosti, a na poseban nain bilo je teko u umarstvu gdje radnici nisu mogli dolaziti zimi na posao, jer nisu imali zimsku obuu. Da je radnikim savjetima namijenjena i uloga kontrole, oito je iz sljedeeg ulomka iz Uputstava: (...) sudelovati u vrenju nadzora u pogledu zatite, iskoriavanja opte narodne imovine, raspravljati o pojavama tetoinstva, rasipnitva i drugih oblika nesavesnog odnosa prema optenarodnoj imovini i predlagati mere za spreavanje, otklanjanje i otkrivanje tih pojava; (...) Poseban zadatak radnikog saveta je da se uporno zalae za otklanjanje tekoa nastalih u vezi sa ispunjavanjem planskih zadataka, da se bori protiv svih oportunistikih i neprijateljskih pojava koje se ogledaju u potcenjivanju
3

Zato radnici u Zenici naputaju preduzea, Osloboenje, Sarajevo, 13.5.1950.1. Takoer vidi: Husnija Kamberovi, Prema modernom drutvu Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine. Teanj: Centar za kulturu i obrazovanje. 2000. 128-146. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

317

Vera Katz

naih snaga. (...).4 Najvie pojedinosti o pravoj namjeri uvoenja radnikih savjeta moe se ipak uoiti iz Titovog govora pred Narodnom skuptinom FNRJ 26. lipnja 1950. povodom prijedloga Zakona o upravljanju dravnim privrednim preduzeima i viim privrednim udruenjima od strane radnih kolektva, u kojem je obrazloio ideoloke, politike i ekonomske razloge za inoviranje radnikih povjerenitava u poduzeima. Povjerenitva su postojala i ranije kao savjetodavni organi uz upravu, a donoenjem zakona u Skuptini davana im je nova uloga, nastojalo ih se omasoviti i odrediti im konkretne zadatke. Vrlo teko je razgraniiti ideoloke od politikih i ekonomsko-socijalnih motiva jer su se ispreplitali u javnim govorima. Tako Tito u svom ve spomenutom govoru naglaava: Uzmimo samo injenicu da mi mnoge objekte, pa ak i neke najvee fabrike, rudnike i drugo, gradimo i otvaramo ba u privredno najzaostalijim krajevima, kao to su dijelovi Bosne, Sandaka, Makedonije, Kosovo i Metohija, Lika, Crna Gora itd., dakle, svuda gde je dosad bilo vrlo malo ili skoro nimalo industrije. A ko e raditi u tim fabrikama, rudnicima i drugim preduzeima? Seljaci iz tih zaostalih krajeva. Siromani seljaci iz tih zaostalih krajeva treba da uu i ui e u fabrike i rudnike. Oni treba da od siromanih seljaka, ije su generacije stoljeima ivotarile na najniem nivou kulturnog i ivotnog standarda, postanu svjesni radnici, graditelji boljeg ivota za sebe i itavu socijalistiku zajednicu. (...) Tom savremenom tehnikom nee moi da rukuje poluseljak, koji vie misli na svoje pare neplodne zemlje nego na savremena moderna sredstva za proizvodnju, koja kod nas nisu vie privatna, kapitalistika, ve su drutvena svojina itave nae zajednice. (...) Po Lenjinu, vidi se da birokratizam cvate naroito tamo gdje je zaostalost vea. Ove rijei najjasnije govore o tome gdje moramo traiti korijene birokratizma. (...) Zar to ne pokazuje da birokratizam cvate ba tamo gdje ljudi jo nisu svjesni prave kontrole i odlune borbe protiv svakog birokratskog postupka, gdje ljudi jo nisu svjesni da je birokratizam jedna tetna pojava za socijalizam, koja se ne moe iskorijeniti samo direktivama odozgo, ve je potrebno da se protiv njega bori svaki svjestan ovjek u svakodnevnoj praksi. (...) Danas, kada je ne samo dravna administracija ve i cjelokupna privreda u rukama naroda, narod je i kompetentan da budno kontrolira rad onih koji su postavljeni u administraciji da vre svoje dunosti na korist socijalistike za4

Jugoslavija 1918-1984. 852.

318

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

jednice. (...).5 Pozivajui se na Lenjina, Tito je u svom govoru o uvoenju radnikih savjeta istakao i namjeru ideolokog otklona od sovjetskog modela vlasti: (...) Otsada dravna svojina sredstava za proizvodnju, fabrika, rudnika, eljeznica, prelazi postepeno u vii oblik socijalistike svojine. Dravna svojina je najnii oblik drutvene svojine, a ne najvii, kao to smatraju rukovodioci SSSR. Eto, u tome je na put u socijalizam, i to je jedino pravilan put kad se radi o odumiranju dravnih funkcija u privredi. Neka zapamte informbirovci da njihova klevetnika dreka ne moe zatamniti na svijetli put izgradnje socijalizma.6 U dokazivanju ispravnosti jugoslavenskog puta u socijalizam, Tito se osvrnuo u svom govoru i na zemlje Zapada: S druge strane, ovaj na zakon o ueu radnih kolektiva, to jest naih trudbenika, u upravljanju privredom zemlje, predstavlja najsnaniji odgovor na pitanje gdje je istinska demokratija: ovdje kod nas ili toliko hvaljena i opjevana na materijalnoj bazi za najire mase trudbenika. Nju osjeaju mase, slue se njome za ostvarenje ljepe i srenije budunosti za sve trudbenike nae zemlje. To je odgovor onima na Zapadu koji toliko priaju o tome da kod nas nema demokratije, da je naa zemlja policijska drava itd., koji vole da priaju o naoj oskudici, o tome da nemamo to i to itd. Da, kod nas postoji oskudica jo u mnogo emu, jer mi jo nismo u stanju da stvorimo dovoljno sredstava, dovoljno raznih predmeta za upotrebu, dovoljno svega onoga ime bi ljudi sebi uljepali ivot, podigli svoj standard ivota. Ali mi smo ba sada na putu da to ostvarimo i ostvariemo za sve a ne samo za jednu manjinu ljudi, kao to je to sluaj na Zapadu.7 Takoer, javno je iskazao prebacivanje odgovornosti na radno sposobno stanovnitvo rijeima: Seljaci u zadrugama, kojima sami upravljaju, i radnici u fabrikama, u kojima e otsada sami upravljati, imaju danas svoju sudbinu zaista u svojim sopstvenim rukama.8 Kada se zna koliko je bilo problema sa
Prvo vanredno zasjedanje Narodne skuptine FNRJ Seljaci u zadrugama, koji sami upravljaju, i radnici u fabrikama, u kojima e otsada sami upravljati, imaju danas svoju sudbinu zaista u svojim vlastitim rukama / Ekspoze marala Tita o prijedlogu Zakona o upravljanju dravnim privrednim preduzeima od strane radnih kolektiva. Osloboenje, 28.6.1950. 1-3.
6 7 8 5

Isto. 1. Isto. 3. Isto. 1. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

319

Vera Katz

kolektivizacijom poljoprivrede i mobilizacijom radne snage za industriju, tada ostaje pitanje koliko su ljudi istinski vjerovali da e im samoupravljanje podii ivotni standard. Prema tome, u projekt planskog gospodarstva, adekvatnog monolitnom drutvu partijskog odluivanja i kontrole, uvedena je institucija radnikih savjeta kao pokuaj jaanja mobilizacijsko-integrativne funkcije u drutvu, a formalnom participacijom radnika u upravljanju poduzeima otvorena je mogunost prebacivanja odgovornosti za neuspjehe u daljnjem ekonomskom razvoju. Pozivanjem na Lenjina, jugoslavensko partijsko rukovodstvo na elu s Titom, koji je morao odobriti svaki projekt, pa i kada su bili u pitanju prijedlozi od strane njegovih najbliih suradnika, obrazloenjem prijedloga zakona o radnikim savjetima u Narodnoj skuptini negirao je koncepciju staljinistikog centralizma i dravne svojine kao trajnog oblika vlasnitva u socijalizmu. Mada su radniki savjeti imali simboliki znaaj u upravljanju poduzeem i samo su posredno utjecali na poslovanje, ovo je bio znaajan manevar u zemlji s naslijeenom nerazvijenou, ali i novostvorenim proturjenostima. Nakon Titovog govora uslijedile su diskusije u smislu podravanja i oduevljenja prijedlogom Zakona. U novinama su prenesene diskusije narodnih poslanika iz svih republika, pa tako i Bosne i Hercegovine (...) govorila je narodni poslanik Vijea naroda, poznata udarnica sarajevske Fabrike Klju, Senija Pilavdi, koja je ocrtala svoj ivot i borbu svojih drugarica prije rata i izjavila da su one odmah poslije osloboenja poele da rade drugaije, jer su osjetile da je fabrika njihova svojina. U takmienju za poveanu proizvodnju mnoge radnice su poele da rade odmah umjesto na jednoj na est maina. Prije sam izraivala sto pari arapa, dok sam radila na dvije maine, a sada radei na est maina [Izlaganje prekinuto aplauzom]. Zatim je Senija Pilavdi govorila o radu radnikog savjeta Fabrike Klju, iji je ona predsjednik. Ona je rekla da je radniki savjet znatno poboljao proizvodnju, pomogao da se mnogo bolje koriste maine i da su radnici ve izbor prvog ranikog savjeta osjetili kao znaajnu odluku koja im je dala nova prava u upravljanju preduzeem.9 Iz Bosne i Hercegovine diskutirao je i narodni poslanik Alija Mehmed Huki i istakao (...) uspjean rad radnikih savjeta mnogih kolektiva u BiH, podvlaei da su oni uzimali uea u radu preduzeDiskusija u Narodnoj skuptini o Osnovnom zakonu o upravljanju dravnim privrednim preduzeima od strane radnih kolektiva, Osloboenje, 28.6.1950. 3.
9

320

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

a i doprinijeli da se plan proizvodnje mnogo bolje ostvari, da se otkriju rezervne radne snage i izvri niz drugih krupnih zadataka.10 Meu diskutantima bio je i (...) lan radnikog savjeta u eljezari Zenica, narodni poslanik Ahmet uri [koji je] rekao da ovaj zakon pretstavlja odgovor svima onima koji kau ono to se radi u naoj zemlji nije dobro, nego da treba neto suprotno. Nai radni ljudi, istakao je uri, kau drugo, jer tamo gdje radni narod upravlja preduzeem, tamo se bolje izvravaju planovi. On je zakljuio da e nai radni ljudi opravdati ovo povjerenje.11 Na isti ili slian nain govorili su diskutanti iz ostalih republika, a osim oduevljenja i euforinog podravanja prijedloga Zakona nije bila iskazana ni jedna sumnja u njegovu uspjenost primjereno tadanjoj praksi skuptinskog rada. Osnovni zakon o upravljanju dravnim privrednim preduzeima i viim privrednim udruenjama od strane radnih kolektiva usvojen je 27. lipnja 1950. godine na odvojenim sjednicama Saveznog vijea i Vijea naroda Narodne skuptine FNRJ, jednoglasno,12 objavljen je u novinama 30.6.1950. godine, a dan kasnije u Slubenom listu. Zakonom je propisano da se u radniki savjet poduzea bira od 15 do 120 lanova, a u manjim kolektivima, koji broje do 30 lanova, svi uposlenici ine radniki savjet. Njegovi lanovi biraju se na godinu dana, a izbori se odravaju svake godine, ako drugaije ne odredi Vlada FNRJ. Meutim, direktor poduzea je po svojoj dunosti bio lan upravnog odbora i bio mu odgovoran, kao i direktoru vieg privrednog udruenja te nadlenom dravnom organu. Paralelno s osnivanjem radnikih savjeta zapoeo je proces reorganizacije dravne uprave poznat pod skraenicom DDD (ili 3D), koja se odnosila na decentralizaciju, debirokratizaciju i demokratizaciju.
10 11 12

Isto. Isto.

Usvojeni su zakoni o upravljanju dravnim privrednim preduzeima od strane radnih kolektiva i Zakon o opozivu narodnih poslanika, Osloboenje, 28.6.1950. 3.; Osnovni zakon o upravljanju dravnim privrednim preduzeima i viim privrednim udruenjima od strane radnih kolektiva. Slubeni list FNRJ, br. 43/1950., 1.7.1950. 231. Vidi: Zajednika sjednica zakonodavnih odbora Narodne skuptine FNRJ. Prijedlog osnovog Zakona o upravljanju privrednim preduzeima od strane radnih kolektiva. Ekspoze o ovom zakonskom prijedlogu podnio je potpredsjednik Vlade drug Edvard Kardelj. Osloboenje, 23.6.1950. 1. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

321

Vera Katz

Sa reorganizacijom dravne uprave zapoelo se ve poetkom 1950. godine u smislu najavljene decentralizacije, debirokratizacije i demokratizacije. Tako su se pokuavali nai politiki modusi za daljnje ostvarivanje Petogodinjeg plana. Nagomilana administracija u saveznim institucijama trebala se rasteretiti zbog nemogunosti daljnje koordinacije, kontrole, ali i pritisaka na savezna poduzea od strane pojedinih republika po pitanju nedletava. Reorganizacijom savezne dravne uprave najvei broj gospodarskih grana preao je na operativno rukovoenje u narodnim republikama u kojima su se u tu svrhu organizirali proizvodni savjeti. U nadlenost republika prelo je upravljanje tekom i lakom industrijom, rudarstvom, elektroprivredom, trgovinom i snabdijevanjem, dravnim nabavkama, poljoprivredom, umarstvom i graevinarstvom. U Bosni i Hercegovini proces transformacije zapoeo je u proljee 1950. godine. Prezidijum Narodne skuptine NR BiH je na prijedlog Vlade NR BiH 22. travnja donio Ukaz o ukidanju Ministarstva industrije, Ministarstva drvne industrije, Ministarstva rudarstva, Ministarstva elektroprivrede i Ministarstva komunalnih poslova Vlade NR BiH i osnivanju Savjeta za preraivaku industriju, Savjeta za energetiku i ekstraktnu industriju, Savjeta za promet robom, Savjeta za poljoprivredu i umarstvo, Savjeta za komunalne poslove i lokalnu privredu Vlade NR BiH i o osnivanju Ministarstva za nauku i kulturu Vlade NR BiH.13 U svakom od obrazloenja stoji da je osnivanje savjeta u cilju objedinjavanja i usklaivanja rada generalnih direkcija i drugih organa Vlade NR BiH. Predsjednik savjeta bio je ministar Vlade i rukovodio je savjetom koji su po funkciji sainjavali direktori generalnih direkcija za pojedine gospodarske grane. Svi generalni direktori generalnih direkcija nisu bili ministri u vladi. Tako npr. Savjet za preraivaku industriju Vlade NR BiH sainjavaju, pored Predsjednika Savjeta, koji je ministar Vlade NR BiH Generalni direktor Generalne direkcije drvne industrije, koji je ministar Vlade NR BiH Generalni direktor Generalne direkcije hemijske industrije, Generalni direktor Generalne direkcije za tekstil, kou i obuu i Generalni direktor Generalne direkcije metalne industrije.14 Na isti ili slian nain su osnovani i ostali savjeti. U pripremi je bilo osnivanje komiteta za razliite
Slubeni list NR BiH, br. 17/1950., 20.4.1950. 309. Vidi: Ukaz Prezidijuma Narodne skuptine NR BiH o reorganizaciji Vlade NR BiH. Sarajevo: Osloboenje,23.4.1950. 1.
14 13

Isto.

322

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

gospodarske podgrane. Meutim, ono to je bilo zanimljivo u smislu agitatorsko-propagandnog rada bila je injenica da je u toj reorganizaciji prvo osnovan Komitet za kinematografiju Vlade NR BiH.15 Mada je kinematografija donosila financijske gubitke, to se moe pratiti preko republikog budeta, bila je i dalje vrlo vana djelatnost u koju se ulagalo radi njenog udarnog propagandnog uinka. Nakon Ukaza o razrjeenju i postavljanju ministara Vlade NR BiH,16 kojim su se rasporedili najvii republiki rukovodioci na nove funkcije ili su ostali na istim, samo pod drugim promijenjenim imenima, osnovan je Privredni savjet Vlade NR BiH.17 Do reorganizacije postojao je samo Privredni savet FNRJ koji je imao funkciju centralnog regulatora ekonomskog ivota za cijelu Jugoslaviju. On je bio osnovan i funkcionirao je kao najvii privredni organ od 1945. godine,18 a radio je na principu malobrojnog ueg tijela savezne vlade. Meutim, Ustavom FNRJ iz 1946. godine nije bio reguliran, pa je Prezidijum Narodne skuptine FNRJ, da bi pravno omoguio stvaranje republikih privrednih savjeta, prvo izvrio njegovu dravno-pravnu legalizaciju kao tijela koje ima zadatak koordinirati rad svih privrednih nadletava i ustanova.19 Pored predsjednika koji je bio lan Vlade FNRJ, sainjavali su ga i predstavnici est novoformiranih saveznih savjeta iz oblasti privrede, ministri financija, rada i vanjske trgovine i pomonik ministra narodne obrane. Usporedo s izvrenim promjenama u saveznoj dravnoj upravi reorganiziran je upravni aparat i u republikama. Kada se usporeuju datumi donoenja ukaza o osnivanju pojedinih upravnih tijela saveznog i republikog znaaja, namee se zakljuak da se na najviim partijskim forumima dogovorila strategija reorganizacije, pa su se mogli osnivati svi upravni organi u isto vrijeme. Najznaajnija izmjena koja je ulazila u projekt decentralizacije jeste osnivanje republikih privrednih savjeta koji su imali zadatak preuzeti upravljanje gospodarskim oblastima koje su iz savezne prebaene u republiku nad15 16 17

Uredba o Komitetu za kinematografiju. Slubeni list NR BiH, br. 16/1950., 22.4.1950. 298. Slubeni list NR BiH, br. 17/1950., 29.4.1950., 310.

18 19

Ukaz o osnivanju Privrednog savjeta Vlade NR BiH. Slubeni list NR BiH, br. 19/1950., 13.5.1950., 321. Slubeni list DFJ, br. 1/1945., 2. Ukaz o nedlenosti i sastavu Privrednog saveta Vlade FNRJ. Slubeni list FNRJ, br.38/1950., 31.5.1950., 345. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

323

Vera Katz

lenost. Oni su bili zacrtani kao organi republikih vlada za koordinaciju rada gospodarskih resora, nadletava i ustanova. Obrazloenje za njihovo osnivanje bilo je sljedee: Za objedinjavanje i usklaivanje djelatnosti savjeta, ministarstava, komiteta, generalnih direkcija i drugih privrednih organa Vlade NR BiH osniva se Privredni savjet NR BiH.20 U njegov su sastav osim predsjednika, koji je bio ministar vlade, ulazili predsjednici pet novoformiranih savjeta za pojedine privredne oblasti i ministri graevina, financija i rada te predsjednik Planske komisije. Plenum Privrednog savjeta bio je upravno tijelo proireno ministrima koji rukovode drugim ministarstvima, komitetima i generalnim direkcijama. U vrlo kratkom roku osnovane su: Generalna direkcija za ugalj Vlade NR BiH,21 zatim za elektroprivredu,22 za nemetale,23 za drvnu industriju,24 za kemijsku industriju,25 za prehrambenu industriju,26 za metalnu industriju27 i za tekstil, kou i obuu.28 Nakon osnivanja glavnih direkcija osnovani su i komiteti, a meu prvima za lokalnu industriju i zanatstvo i za komunalne poslove.29 Neto kasnije osnovana je Glavna direkcija sjemenskih preduzea.30 Prema tome, iz saveznih nadlenosti preao je znaajan broj grana gospodarstva pod nadlenost republikih direkcija, a pod neposrednim rukovodstvom saveznih generalnih direkcija ostavljeni su poslovi iz oblasti proizvodnje i prerade nafte, metalurgije, mainogradnje i crne matalurgije.
20 21 22 23 24 25 26 27 28 29

Slubeni list NR BiH, br.19/1950., 13.5.1950., 321. Isto. Uredba o generalnoj direkciji za ugalj Vlade NR BiH, 321. Isto. Uredba o generalnoj direkciji za elektroprivredu Vlade NR BiH, 322. Isto. Uredba o generalnoj direkciji za nemetale Vlade NR BiH, 322. Isto. Uredba i generalnoj direkciji za drvnu industriju Vlade NR BiH, 323. Isto. Uredba o generalnoj direkciji hemijske industrije Vlade NR BiH, 323. Isto. Uredba o generalnoj direkciji prehrambene industrije Vlade NR BiH, 323. Isto. Uredba o generalnoj direkciji metalne industrije Vlade NR BiH, 324. Isto. Uredba za generalnu direkciju za tekstil, kou i obuu Vlade NR BiH, 324.

Slubeni list NR BiH, br. 21., 27. 5. 1950. Uredba o Glavnoj direkciji sjemenskih preduzea, 337.

30

Isto. Uredba o komitetu za lokalnu industriju i zanatstvo Vlade NR BiH, 325. i Uredba o komitetu za komunalne poslove Vlade NR BiH, 326.

324

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

Velika promjena bila je u Ministarstvu spoljne trgovine FNRJ, koje je umjesto saveznog postalo savezno-republiko jer su narodne republike dobile odreene nadlenosti i u oblasti vanjske trgovine i, suglasno tome, osnovale su svoja ministarstva vanjske trgovine. U Bosni i Hercegovini osnovano je po prvi put poslije 1945. godine Ministarstvo za izvoz i uvoz Vlade NR BiH i postavljen je ministar, dotadanji direktor Saveznog preduzea za izvoz i uvoz Tehnopromet iz Beograda, ime se preko provjerenog kadra nastojalo kontrolirati novoformirano republiko ministarstvo.31 Nakon ovih izmjena formirani su: Savjet za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti i Generalna direkcija dravnih poljoprivrednih dobara.32 Iz naznaenih mjera decentralizacije vidljivo je usporedno izvravanje promjena u saveznoj upravi i republikim dravnim upravama. Sukladno tom modelu i u Bosni i Hercegovini su osnovani republiki proizvodni savjeti koji su imali zadatak preuzeti upravljanje odreenim gospodarskim oblastima koje su iz savezne nadlenosti prebaene u republike, zatim po uzoru na savezni, osnovan je Privredni Savjet za BiH, kao organ Vlade NR BiH za koordinaciju rada gospodarskih resornih ministarstava, nadletava u formi generalnih ili glavnih direkcija, novoformiranih komiteta i ustanova. Ova reorganizacija imala je za cilj u prvom redu decentralizaciju vlasti prebacivanjem odreenih nadlenosti sa saveznih na republike institucije; zatim smanjenje broja uposlenih u dravnim upravnim organima tj. debirokratizaciju; a sudjelovanjem u upravljanju veeg broja uposlenih putem radnikih savjeta i meusobnom suradnjom razliitih organa i demokratizaciju postojeeg sustava. Cilj svih tih mjera bio je mobilizirati radnu snagu za izvrenje revidiranog Petogodinjeg plana. Za velike promjene u Jugoslaviji bila je zainteresirana i svjetska javnost pa je stranim i domaim novinarima 29. travnja 1950. u Belom dvoru Tito dao intervju u kojem se osvrnuo na mnoga pitanja iz vanjske i unutarnje politike. Iz skupine pitanja o znaaju reorganizacije dravne uprave u oblasti privrede Dopisnik Njujork tajmsa je upitao koji se procenat radne snage, koja je bila zaposlena u admini31

32

Slubeni list NR BiH, br. 26/1950. Ukaz o osnivanju Ministarstva za izvoz i uvoz Vlade NR BiH; Ukaz o postavljanju Ministra Vlade NR BiH, 350. Slubeni list NR BiH, br. 26/1950. Ukaz o ukidanju Komiteta za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade NR BiH i o osnivanju Savjeta za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade NR BiH, 373. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

325

Vera Katz

straciji, sada oslobaa za produktivan rad u vezi sa ovom decentralizacijom, na to je maral Tito odgovorio: Mi smo na osnovu ispitivanja naih ekipa iz privrednog aparata i iz dravnog aparata oslobodili oko sto hiljada raznih slubenika i radnika. Ta radna snaga raspodeljuje se samo tamo gdje je bilo premalo. Zbog ega smo mi to radili? Prvo, zbog toga to su trokovi proizvodnje usljed prevelikog broja radne snage bili preveliki, pa ih je trebalo sniziti, a zatim zbog snabdijevanja. Na optedravni fond snabdijevanja je ogranien, jer se prilino brzo mijenja drutvena struktura, socijalni sastav, poto seljatvo odlazi u fabrike. Naa drutvena struktura mijenjala se mnogo bre nego to se poveavala proizvodnja namirnica potrebnih za ivot i mi smo zbog toga morali uzeti tako strog kriterij. Ali mi te osloboene radnike i slubenike dajemo na druga mjesta, tamo gdje su potrebni i nikog nismo otpustili ve smo samo zaustavili priliv novih radnika sa sela u privredu. Dalje, ta radna snaga racionalno se raspodjeljuje i oni ljudi koji nisu bili dovoljno sposobni za rad u administraciji idu natrag u proizvodnju.33 Takoer, pitanje decentralizacije bilo je jedno od novinarskih pitanja: Pretstavnik Tanjuga zamolio je Marala Tita da objasni znaaj reorganizacije dravne uprave u oblasti privrede s obzirom na tenju da se u Jugoslaviji suprotno praksi u Sovjetskom Savezu, izgrauje socijalizam na takav nain da se sprijei stvaranje birokratske centralizovane uprave odvojene od naroda i ostvari to ira samouprava naroda. U odgovoru maral Tito je izjavio: Mi stalno usavravamo nau administraciju, nae rukovoenje dravnom upravom i privredom. Poeli smo od ministarstava i stvorili smo ministarske savjete srodnih privrednih grana, tako da se rad lake odvija. S druge strane, mi uproavamo privredni i dravni aparat, tj. ne dozvoljavamo da se oni birokratizuju. Decentralizacija u naoj zemlji stalno se razvija i mi smo od toga do danas vidjeli prilino koristi. Pokazalo se u praksi da nije mogue sa uspjehom dirigovati privredom iz centra, da ak zbog toga sve vie dolazi do tekoa. Prema tome, mi smo u naem unutranjem dravnom politikom ureenju doli do uvjerenja da i privredom isto tako moe da se rukovodi po republikama, pa smo ve itav niz privrednih grana dali na rukovoenje republikama i ta e se decentralizacija kod nas sve vie razvijati. Sa tom decentralizacijom mi smo dosad postigli da se u maKonferencija Marala Tita sa pretstavnicima strane i domae tampe. Osloboenje, 30.4.1950. 1-2.
33

326

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

sama dole i u rukovodeim kadrovima jo vie razvija samoinicijativa i stvaralatvo. Ono to je prije bilo koeno iz centra, sada se odvija samoinicijativno i doprinosi naoj zajednici velike koristi. Takva decentralizacija privrede u skladu je sa naim unutranjim rjeenjem nacionalnog pitanja. Republike imaju sve vie i vie i u privredi samostalno pravo upravljanja, to znai da je i sa ekonomske strane a ne samo sa politike pravilno rijeeno nacionalno pitanje. Bez takvog rjeenja tog privrednog pitanja ne bi moglo biti ni pune ravnopravnosti meu nacionalnostima. A za pravilno rjeenje nacionalnog pitanja jedan od glavnih faktora je i ekonomski, a ne samo politiki. Mi svodimo centralno rukovodstvo sve vie i vie na evidenciju, kontrolu i usklaivanje izvrenja planova.34 Meutim, i dalje vrsti zagrljaj savezne vlade naglaen je u sljedeem Titovom odgovoru: Dopisnik Nojes ciriher cajtunga: Petogodinji plan postavlja izvjesne zadatke koji treba da se ostvare do 1951. godine. Da li e ova decentralizacija imati kakav uticaj na plan, odnosno hoe li republike moi da promjene planove ako smatraju da je to potrebno? Maral Tito: Petogodinji plan ima savezni karakter i o proirenju ili smanjenju njegovog obima odluuje samo Savezna planska komisija, koja odreuje pojedinim republikama koliko se ega moraju drati. To je ve ureena stvar. A u emu je skraenje? Ono nije u kljunim granama privrede, nego u tome da se ne ide suvie u irinu. Kod nas se masa stvari radila van plana. Vi moete i danas vidjeti na hiljade raznih manjih stvari koje su graene van plana i na koje se troilo mnogo materijala. U vezi sa blokadom sa Istoka mi smo prole godine prili strogoj reviziji u pogledu cjelokupnih naih planskih zadataka, pa smo odluili kojim emo granama dati prioritet, koje se grane u Petogodinjem planu uopte ne smiju dirati. Prioritet imaju naa teka industrija, rudarstvo, elektrifikacija, stanbeno pitanje, kao i to sam rekao jue, vojna industrija. Tu se, dakle, nita ne mijenja. U lakoj industriji mi smo malo skratili i odloili djelimino izgradnju za iroku potronju, tj. zaustavili smo je da ne ide suvie u irinu, ograniili smo je, ali i tu republike izvravaju ono to Planska komisija iz jedne opte perspektive odredi.35 Prema tome, bosanskohercegovako drutvo nalo se u situaciji izmeu dvije razine: s jedne strane, najvei dio bazine industrije bio je i dalje pod saveznom kontrolom, a s druge, siromano
34 35

Isto. 2. Isto. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

327

Vera Katz

drutvo nije imalo potencijale razviti one djelatnosti nad kojima su uspostavljene republike nadlenosti. Za nepunu godinu dana, premda se upravni organi nisu potpuno organizirali, popunili i uhodali, uslijedila je druga reorganizacija poetkom travnja 1951. godine. Nakon reorganizacije Vlade FNRJ, uslijedile su promjene u narodnim republikama. Prema partijsko-politikom projektu bilo je potrebno dalje decentralizirati, debirokratizirati i demokratizirati ukupno jugoslavensko drutvo. Meutim, sve promjene nastojale su se sprovesti unutar postojeeg socijalistikog koncepta drave. Ovom reorganizacijom bilo je potrebno da dravno upravljanje u gospodarstvu i drutvenim slubama preuzmu savjeti, a u politiko-upravnom sektoru dravne uprave da ostanu ministarstva. Ovim nainom organizacije drave ostavljena su hijerahijski ureena nadletva administrativne organizacije izgraene na principu rukovoenja na elu s pojedincem u funkciji ministra, a gospodarstvom su rukovodili savjeti koji su trebali predstavljati kolektivna tijela na principu kolegijalnog, suradnikog rukovoenja, ali i dalje uz zadravanje kompetencija upravnih organa. Da bi se uspostavila kontrola nad radom savjeta, njegov predsjednik bio je lan vlade i odgovoran toj vladi za sprovoenje odreene politike za svoju granu gospodarstva. Na jednoj strani je predsjednik savjeta rukovodio jednom vrstom savjetodavnog tijela, a na drugoj bio je odgovoran vladi koja je i dalje provodila centralistiko-etatistiki privredni plan na koji nije imao utjecaja u koncepcijskom smislu. U Bosni i Hercegovini je poetkom veljae 1951. godine su ukidanute Komisija dravne kontrole NR BiH i kontrolne komisije u sastavu izvrnih odbora narodnih odbora na svim razinama,36 sukladno ukidanju Savezne kontrolne komisije i Savezne planske komisije. Poslovi planiranja bili su preneseni na Glavnu upravu za plan pri Privrednom savetu Vlade FNRJ u ijem sastavu se nalazio i Savezni zavod za statistiku. Prvo je izvrena reorganizacija Vlade FNRJ,37 a zatim est republikih vlada. U Bosni i Hercegovini su ukinuti savjeti za komunalne poslove i lokalno gospodarstvo, ministarstva graevina, prometa, trgovine i snabdijevanja, dravnih nabavki, uvoza i izvo36 37

Slubeni list NR BiH, br. 3/1951., 17.2.1951. Ukaz o ukidanju Komisije dravne kontrole NR BiH i kontrolnih komisija u sastavu izvrnih odbora narodnih odbora, 33.

Slubeni list NR BiH, br. 18/1951. Ukaz o reorganizaciji Vlade Federalne Narodne Republike Jugoslavije, 325.

328

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

za, poljoprivrede, zanatstva, te komiteti za komunalne poslove, lokalnu industriju, zanatstvo, turizam i ugostiteljstvo i vodoprivredu.38 Reorganizacijom su, uz Privredni savjet NR BiH, bili formirani savjeti, kao neposredni organi republike vlade za upravljanje privredom, i to: za energetiku i ekstraktnu industriju, za graevinske i komunalne poslove, za poljoprivredu i umarstvo.39 Takoer, formirani su savjeti za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti; zatim za prosvjetu, nauku i kulturu i za narodno zdravlje i socijalnu politiku. Uz Predsjednitvo Vlade NR BiH, Privredni savjet i navedene novoformirane savjete postojala su i sljedea ministarstva: za unutranje poslove, za financije, za pravosue i ministarstvo rada.40 U republiku Vladu ula je i Glavna direkcija mainogradnje. Njen direktor nije bio lan Vlade ni lan Privrednog savjeta NR BiH.41 U sastav republikih savjeta za privredu ulazili su po funkciji ministri i direktori glavnih uprava i glavnih direkcija. Na primjer, procedura u izboru direktora glavnih direkcija, koje je postavljao Prezidijum Narodne skuptine NR BiH, bila je na prijedlog predsjednika vlade, uz prethodnu suglasnost radnikog savjeta glavne direkcije. Ova suglasnost bila je formalna, jer se nije deavalo da radniki savjet odbije prijedlog predsjednika vlade. Novom organizacijom generalnih direkcija, one su bile definirane kao privredna udruenja kojim upravljaju organi neposrednih proizvoaa putem radnikih savjeta i upravnih odbora. Bilo je, takoer, zamiljeno da ove direkcije budu samostalne privredne organizacije prema kojima savjet vri odreene dravne funkcije, a da ne budu podreeni administrativni organi savjeta. Meutim, ovaj pokuaj demokratizacije u gospodarstvu nije eliminirao hijerarhijsku ljestvicu odluivanja i kadrovske kontrole za pojedine funkcije. Decentralizacija je znaila da u savezne savjete za odreene grane gospodarstva ulaze i republiki predstavnici ministri i predsjednici republikih savjeta i direkcija, to je trebalo pospjeiti ukupan rad na jedinstvenom jugoslavenskom gospodarskom podruju. U diskusijama o ostvarivanju Petogodinjeg plana puno se vie oekivalo od ovih reorganizacija kao motivirajuih u smislu postizanja
Slubeni list NR BiH, br. 9/1951., 14.4.1951. Ukaz o reorganizaciji Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 81.
39 40 41 38

Isto. Isto. Isto. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

329

Vera Katz

veih rezultata u ostvarivanju postavljenih zadataka. Ukidanjem ili saimanjem pojedinih ministarstava, komiteta i direkcija smanjio se broj slubenika i materijalnih trokova za odravanje, ali to nije bilo dovoljno za poveanje investicijskih sredstava, koja se nisu mogla namiriti iz akumulacijskih sredstava i unutarnjih rezervi. U kratkom roku desile su se dvije vrlo zahtjevne reorganizacije, za koje je trebalo vremena da ponu optimalno funkcionirati u praksi prema zadatoj shemi koordinacije. Meutim, tijekom uhodavanja u posao, u jesen iste godine dolo je do novih promjena jer su ukinuti: Savjet za energetiku i ekstraktivnu industriju i Savjet za preraivaku industriju, a umjesto njih formiran Savjet za industriju Vlade NR BiH.42 Saimanjem ova dva savjeta dalje se nastojala koncentrirati djelatnost u srodnim gospodarskim oblastima, pa je novoformirani Savjet za industriju inilo 10 glavnih direkcija, i to: za mainogradnju, za elektroprivredu, za ugalj, za nemetale, za metalurgiju, za drvnu, za kemijsku, za tekstil, kou i obuu, za metalnu, za prehrambenu industriju i Glavna uprava za lokalnu industriju i zanatstvo. Na elu Savjeta za industriju bio je predsjednik koji je bio i ministar u Vladi NR BiH, a ostali lanovi Savjeta bili su direktori navedenih glavnih direkcija i uprave. Na novoformirani savjet se prenose poslovi ukinuta dva savjeta.43 Tako su se reorganizacijom administrativni poslovi u pojedinim organima uprave poveavali, mada je prvobitni cilj bio smanjiti broj neproizvodnih radnika, odnosno slubenika, u smislu provedbe debirokratizacije. Meutim, pitanje je koliko su ove reorganizacije donijele bitnih promjena u efikasnost realiziranja postavljenih zadataka iz Petogodinjeg plana. U istom paketu ukinuto je Ministarstvo rada, a njegovi poslovi preneseni su u nadlenost Privrednog savjeta Vlade NR BiH i Savjeta za narodno zdravlje i socijalno staranje,44 zatim je ukinuta Glavna uprava za uvoz i izvoz NR BiH i njeni poslovi podijeljeni izmeu tri organa uprave: Privrednog savjeta NR BiH, Savjeta za promet robom i Ministarstva finansija
42

43

Slubeni list NR BiH, br. 22., 17.10.1951. Ukaz o ukidanju Savjeta za energetiku i ekstraktivnu industriju Vlade NR BiH i Savjeta za preraivaku industriju Vlade NR BiH i o osnivanju Savjeta za industriju Vlade NR BiH, 149. Isto.

Slubeni list NR BiH, br. 22., 17.10.1951., Ukaz o ukidanju Ministarstva rada NR BiH, 149.

44

330

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

Vlade NR BiH.45 Nakon ove dodatne reorganizacije formiran je novi Privredni savjet Vlade NR BiH u iji sastav su uli njegov predsjednik i sljedei lanovi: predsjednici savjeta za industriju, za graevinske i komunalne poslove, za poljoprivredu i umarstvo, za promet robom, zatim ministar financija, predsjednik Glavnog odbora Saveza sindikata Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu i direktor Glavne uprave za plan.46 Do kraja 1951. godine obavljani su neki dodatni poslovi u vezi s reorganizacijom, a meu najznaajnijim su bili: utvrivanje sastava Savjeta za industriju NR BiH,47 zatim osnivanje Glavne direkcije mainogradnje i metalne industrije,48 ukidanje Glavne uprave za lokalnu industriju i zanatstvo iji poslovi su preneseni na Savjet za industriju,49 ukidanje Glavne uprave za trgovinu i snabdijevanje NR BiH, Glavne uprave za turizam i ugostiteljstvo NR BiH i Glavne uprave za dravne nabavke NR BiH, iji su poslovi preneseni na Savjet za promet robom Vlade NR BiH.50 Kada se svim ovim reorganizacijskim poslovima dodaju poslovi osnivanja razliitih odbora, razrjeenja i imenovanja na brojne funkcije, zatim izbori i sastanci razliitih foruma, od radnikih savjeta i upravnih odbora do sastanaka direkcija, savjeta i vlade, moe se zakljuiti da je veliki broj aktivnih radnih sati potroen na poslovima reorganizacije. Posebna aktivnost se odvijala u vezi sa prenosom i prelaskom lokalnih privrednih poduzea u republika i obrnuto, za to je bila potrebna njihova nova organizacija, (pre)registracija, drugaiji vidovi financijsko-knjigovodstvenog poslovanja, promjene nadlenosti na razini narodnih odbora i ukljuivanje u Plan na drugaiji nain. Ovi i mnogi
45 46 47

Isto.

Slubeni list NR BiH, br. 22., 17.10.1951., Ukaz o sastavu Privrednog savjeta Vlade NR BiH, 150. Slubeni list NR BiH, br.26., 1.12.1951., Ukaz o sastavu Savjeta za industriju Vlade NR BiH, 185.

Isto, Ukaz o ukidanju Glavne direkcije mainogradnje NR BiH i Glavne direkcije metalne industrije NR BiH i o osnivanju Glavne direkcije mainogradnje i metalne industrije NR BiH, 186.
49

48

Slubeni list NR BiH, br. 28., 26.12.1951., Ukaz o ukidanju Glavne uprave za trgovinu i snabdijevanje NR BiH, Glavne uprave za turizam i ugostiteljstvo NR BiH i Glavne uprave za dravne nabavke NR BiH, 198. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

50

Isto, Ukaz o ukidanju Glavne uprave za lokalnu industriju i zanatstvo NR BiH, 186.

331

Vera Katz

drugi poslovi uinili su ovaj period oekivanja u razdoblju privoenja kraju Petogodinjeg plana vrlo kompliciranim. Prethodne dvije reorganizacije su uspjele smanjiti broj administrativnog osoblja to se tada smatralo procesom uspjele debirokratizacije, ali su vrlo brzo uoeni nedostaci u radu zbog ukinutih organizacijskih jedinica koje su vrile administrativne poslove u vezi sa platnim prometom i evidencijom o kadrovima u Ministarstvu finansija, savjetima za odreene gospodarske oblasti, Glavnoj upravi za plan i Savjetu za narodno zdravlje i socijalno staranje. Popravljanje tog velikog nedostatka bio je cilj tree reorganizacije izvrene na saveznoj razini poetkom srpnja 1952. godine, kada su proirene kompetencije Privrednog saveta FNRJ za navedene administrativne poslove. U Bosni i Hercegovini Savjet za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade NR BiH donio je rjeenje o spajanju administracije republikih privredno-upravnih organa u jedinstvenu administraciju Privrednog savjeta Vlade NR BiH.51 Administrativni aparat Privrednog savjeta NR BiH bio je izrazito brojan, podijeljen u sektore, odjeljenja, odsjeke, grupe strunjaka, biroe i referate.52 Administracija Privrednog savjeta Vlade NR BiH bila je podijeljena u tri sektora: Ekonomsko-planski, Upravno-pravni i Sekretarijat. Ekonomsko-planski sektor inile su sljedee organizacijske jedinice: etiri odjeljenja (za nacionalni dohodak, za robno-novani bilans i ivotni standard, za analizu domaeg i stranog trita i odjeljenje za investicije i uvoz opreme); dva odsjeka (za platni bilans i izradu koeficijenata i za kreditni bilans); dvije grupe strunjaka (za kompleksna pitanja i za 15 privrednih grana) i Biro za dokumentaciju. Upravno-pravni sektor sainjavala su etiri odjeljenja: za privrednu organizaciju i propise, za platni bilans i kadrove u privredi, za administrativni postupak i odjeljenje za upravne mjere unutar kojeg je radio odsjek za poljoprivredu i est referata za odreene privredne grane; zatim est uprava i to za umarstvo, vodoprivredu, veterinarstvo, za puteve, za prihode i za mjere; a tehnika inspekcija bila je organizirana za rudarstvo, za parne kotlove i elektro-energetska postrojenja. Posebna organizacijska jedinica unutar Sekretarijata djelovala je
51

52

Slubeni list NR BiH, br.17/1952., 21.7.1952., Rjeenje o spajanju administracije republikih privredno-upravnih organa, 149. Slubeni list NR BiH, br. 29/1952., Rjeenje o organizaciji administracije Privrednog savjeta Vlade NR BiH, 217.

332

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

pod imenom Komisija za reviziju projekata. Trei sektor bio je organiziran u Sekretarijat koji su inili: arhiva, raunovodstvo, personalni referati, ekonomat, daktilo-biro i kabinet.53 Veliki broj uredaba donesen je za ovo relativno kratko vrijeme i njima je bila regulirana samo organizacijska shema prilikom reorganizacija vlade, ali ne i detaljno propisano razgranienje kompetencija i prava izmeu saveznih i republikih organa vlasti u odnosu na upravne poslove koje su obavljali. Navedene reorganizacije su narodnim republikama davale mogunost utjecanja, preko razliitih institucija, na upravljanje gospodarstvom, zatim mogunost sudjelovanja republikih ministara u saveznim institucijama i na taj nain utjecanja na donoenje odluka. Meutim, ukazima nije definirano koje su kompetencije republike vlade ili njenih pojedinih organa u donoenju odluka, a ta nedefiniranost mogla se tumaiti kao iroko uraena decentralizacija vlasti i demokratizacija odnosa. Kada se pogleda tadanja pravna regulativa, ne moe se nai neka odluka, ukaz ili slino ime je ukinuto naelo partijskog demokratskog centralizma, ve je ono i dalje funkcioniralo, pa je savezna vlada mogla ukinuti akta republikih organa vlasti ukoliko su bila u nesuglasju sa saveznim. Poetkom 50-ih godina KPJ je nastojala prikazati jedan inovirani ideoloki kurs zasnovan na uvoenju radnikog samoupravljanja. Decentralizacijom vlasti eljela je prikazati saveznu dravu u svjetlu suradnikog federalizma. Ukidanjem podjele privrednih poduzea na savezna, republika i lokalna, odnosno vraanjem poduzea iz saveznog u republiko nadletvo nastojali su se pokrenuti gospodarski i ljudski potencijali u ostvarivanju planskih zadataka, stvarajui tako osjeaj da svatko od njih radi za svoju federalnu jedinicu. Meutim, decentralizacija takve vrste bila je samo privid jer savezna vlada nije isputala iz svoje nadlenosti izgradnju kljunih objekata, ak ju je povjerila operativnom tijelu zvanim tab za kapitalnu izgradnju, kakvi su jedno vrijeme postojali i u narodnim republikama kao njihove operativne jedinice. Oni su u republikama ukinuti u proljee 1951. godine jer su smetali u radu i odluivanju saveznog taba, koji je u partijskom, politikom i dravnom pogledu morao dobiti bitku za izgradnju kljunih objekata, ak i revidiranih, te Sovjetskom Savezu pokazati ispravnost vlastitog puta u socijalizam, bez obzira na ogromne rtve fizike iscrpljenosti i napornog rada. U NR Bosni
53

Isto. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

333

Vera Katz

i Hercegovini kljuni objekti obuhvatali su pet objekata za proizvodnju uglja, dve koksare, dve eljezare, toliko i objekata metalne, drvne i hemijske industrije, te za proizvodnju papira, jedan objekat za preradu naftnih derivata i azbesta, jednu termoelektranu i dve hidroelektrane, jednu predionicu pamuka i jednu vune te jednu cementaru i etiri eleznike pruge.54 Naravno, u ovim industrijskim centrima bilo je i najvie uposlenih radnika. Jedan od vrlo vanih djelatnosti u pravcu ostvarivanja Petogodinjeg plana bila je snana agitacija i propaganda. Nastojalo se educirati stanovnitvo u shvaanju korisnosti gradnje objekata za budunost i uvjeriti ga da je sve to se radi na dobrobit naroda. Takva vrsta kontinuirano plasiranih informacija prezentirala se putem raznih konferencija, a osobito u novinama, za koje su lanci plasirani direktivno od strane Ideoloke komisije CK KPJ, a distribuirani preko njenih republikih ogranaka. U njima se odreivalo na koji se nain i s kojim informacijama moe pisati ili govoriti o izgradnji kljunih objekata i uope o Planu. Populariziranje kapitalne izgradnje intenzivirano je tijekom 1951. godine jer se planiralo u 1952. godini uspjeno zavriti ovaj ogroman posao. Prema partijskim direktivama trebalo je (...) smanjiti hvalisanje, ali neprekidno dizati elan radnih ljudi (...).55 Na najviim partijskim instancama donesene su odluke obvezujue za sve, a odnosile su se na zabranu pisanja o objektima strategijskih sirovina, objektima vojne industrije, o podizanju novih poduzea, o rudnicima i o istraivanjima na naftonosnim poljima. Akcent je trebalo staviti na napise koji e prikazati korisnost izgradnje objekata u pogledu njihove vanosti u budunosti, na populariziranje ekonominosti gradnje, a upuivane su kritike rasipnitvu i zapostavljanju tednje.56 U brojnim direktivama za populariziranje kapitalne izgradnje naglasak je bio na mobilizaciji mehanizacije, ali je i dalje u prvom redu bila vana brojnost fizike radne snage. Partijsko rukovodstvo bilo je posebno zadueno ukazivati na potrebu slanja radne snage na kljune objekte koji su u republikama i dalje bili savezna poduzea. U tom smislu su se pojavljivali odreeni otpori jer je u republikama prevladavao interes za poduzea republikog i lokalnog znaaja. Meutim,
54 55

Arhiv Jugoslavije (AJ), 40-55-145, Spisak kljunih objekata po granama i po narodnim republikama od 30. marta 1951. godine. AJ, fond: CK KPJ VIII, II/2-a-24(1-2), Zapisnik sa sastanka odjeljenja agitacije i tampe, odranog 6.1.1951. Isto.

56

334

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

jakim mjerama Privredni savet FNRJ nastojao je koncentrirati proizvodnju na stratekim objektima, suzbiti gradnju na irokom frontu, ali i ograniiti republiki partikularizam. Kljuni objekti su i dalje intenzivno graeni jer je to bilo i pitanje prestia poslije Informbiroa i u njih se investiralo najvie sredstava iz unutarnje akumulacije i od inozemnih kredita. Osim u novinama, svoje poruke vlast je prenosila radnicima putem oglasnih ploa u tvornicama i javnim ustanovama, zatim putem plakata, javnih govora, zidnih novina, a na poseban nain kratkim filmskim urnalima koji su ostavljali najupeatljiviji dojam na gledateljstvo. *** Reorganizacija dravne uprave i osnivanje radnikih savjeta i upravnih odbora deavali su se paralelno sa razraunavanjem s informbirovcima i distanciranjem od Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih drava s jedne, i estokom propagandom o ispravnosti jugoslavenskog puta i naglaenim javnim iskazivanjem entuzijazma radnih ljudi oduevljenih novim mjerama reorganizacije, decentralizacije i demokratizacije u drutvu, s druge strane. To je sustavno raeno putem javnih govora istaknutih politiara preko radio-emisija koje su se najee kolektivno sluale, a sljedeeg dana bili su preneseni u novinama pod naslovima koji su zraili prosperitetom. To je bilo vrijeme kada su komunistike vlasti poele govoriti i o odumiranju drave u korist slobodnog udruivanja radnika. U tom smislu analizirajui 23. i 27. lanak Osnovnog zakona o upravljanju dravnim privrednim preduzeima i viim privrednim udruenjima od strane radnih kolektiva, Tito je nagovjestio taj proces na sljedei nain: Ova dva lana zakona govore o tome, kakve su sve funkcije u proizvodnji prenesene na radne kolektive, koje je dosad imala drava i vrila ih sama preko svojih odreenih predstavnika uz izvjesno uee sindikata. Otsada dravna svojina sredstava za proizvodnju fabrika, rudnika, eljeznica prelazi postepeno u vii oblik socijalistike svojine. Dravna svojina je najnii oblik drutvene svojine, a ne najvii kao to smatraju rukovodioci SSSR-a. Evo, u tome je na put u socijalizam i to jedino pravilan put kada se radi o odumiranju dravnih funkcija u privredi. Neka zapamte kominformbirovci da njihova klevetnika dreka ne moe zatamniti na svijetli put izgradnje socijalizma.57 Takoer, Boris Kidri se u svom govoru osvrnuo na
57

Ekspoze marala Tita o prijedlogu Zakona o upravljanju dravnim privrednim preduzeSPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

335

Vera Katz

ideju odumiranja drave: Ve sadanjim reorganizacionim mjerama dravne uprave se, dakle, ak u savjetima kao organima vlada pojavljuje poetni elemenat neposrednih proizvoaa. Naravno da se time otvaraju iroke mogunosti za dalje postepeno odumiranje dravnih funkcija na podruju privrede.58 Bez obzira na sve mjere reorganizacije, demokratizacije, debirokratizacije, osnivanja radnikih savjeta, nagovjetaja odumiranja drave i slinog, radniko i seosko stanovnitvo je i dalje bilo krajnje siromano, a oskudijevalo je u svim ivotnim potrebama. Svakako, najvie politiko-partijsko rukovodstvo bilo je toga svjesno. Za upuivanje poruka puku potrudio se Tito u brojnim govorima, kao npr.: Da, kod nas postoji zaista oskudica jo u mnogo emu, jer mi nismo u stanju da stvorimo dovoljno sredstava, dovoljno raznih predmeta za upotrebu, dovoljno svega onoga ime bi ljudi uljepali sebi ivot, podigli svoj standard ivota. Ali, mi smo sada na putu da to ostvarimo i ostvariemo za sve, a ne samo za jednu manjinu ljudi, kao to je to sluaj na Zapadu. ta koristi na Zapadu to su magazini puni svega to ovjek samo moe poeljeti; ko tamo danas moe udovoljiti elji da to nabavi? Razumije se, samo jedan vrlo mali sloj ljudi. Vladajua klasa moe sebe zadovoljiti, a ne ogromna veina radnih ljudi. (...) Mi, meutim, radimo na tome da oni koji rade uivaju plodove svoga rada i u tome jest materijalna sutina nae demokratije.59 Istih i slinih izjava bilo je mnogo i od strane ostalih visoko pozicioniranih dunosnika na brojnim javnim nastupima. Kada se zna da se dravno-partijska i vojna elita u Jugoslaviji snabdijevala u posebnim magazinima svom potrebnom robom i imala rijeeno stanbeno pitanje u raskonim kuama i stanovima, tada je Titova pria o ovoj temi bila demagoko bacanje luga u oi ljudima. Da bi se pokazalo kako eksperiment samoupravljanja savreno funkcionira potrudili su se novinari ureujui dnevne novine. Naslovi i sadraji novinarskih priloga pisali su o socijalistikoj demokraciji u praksi, zatim o radosti radnike klase Jugoslavije, obvezatno se iskazivala zahvalnost za donoenje spomenutog zakona, a za samo dva dana nakon donoenja Zakona konstatirali su se veliki uspjesi u brojnim kolektivima koji se spominju prema imenima tvornica uz
ima od strane radnih kolektiva, Osloboenje, 28.6.1950., 3. Govor predsjednika Privrednog savjeta Vlade FNRJ druga Borisa Kidria, Osloboenje, 28.6.1950., 4.
59 58

Ekspoze marala Tita, Osloboenje, 28.6.1950. 3.

336

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

davanje obeanja da e se godinji planovi proizvodnje zavravati prije roka itd. Populariziranje uvoenja radnikih savjeta vreno je paralelno sa propagandom o natjecanju unutar i meu razliitim kolektivima u izvrenju planskih zadataka pod parolom Takmienjem u nove pobjede. S tom parolom u opem siromatvu Vlada FNRJ je raspisala drugi narodni zajam Petogodinjeg plana u iznosu od 3 milijarde dinara. Ovaj zajam ostvaruje se putem dobrovoljnog javnog upisa, a otplatie se u roku od 10 godina izvlaenjem obveznica koje e se vriti dva puta godinje. Po ovom zajmu drava plaa 8 posto kamata godinje unazad i to 5 posto na ime redovne kamate po svakoj obveznici, a 3 posto u vidu dobitaka imaocima ovih obveznica koje budu izvuene sa zgoditkom.60 Kao i sve druge kampanje tako je i upis zajma tekao u natjecateljskom duhu pod parolom da Za dalji procvat nae zemlje neu aliti da dam koliko vie mogu. Isticanjem odreenih kolektiva na naslovnoj strani novina koji e upisati zajam u visokim iznosima, komunisti su eljeli podstai i ostale bez obzira na njihove materijalne mogunosti. Koristila se svaka prilika, a pogotovo proslave vanih datuma iz narodnooslobodilake borbe, zatim obljetnice partijskih kongresa i drugih dogaaja, kako bi se vodila kampanja za izvrenje Petogodinjeg plana. Primjera je bilo mnogo, a svi su bili objedinjeni u agitaciono-propagandnoj maineriji. Jedan od primjera je sljedei: Idemo u susret velikom prazniku: Danu ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Nai narodi prolili su mnogo krvi da bi sebi obezbijedili dostojne uslove za ivot i rad u svojoj slobodnoj domovini. Danas nai trudbenici liju znoj u borbi za poveanje radnog uinka, takmiei se za bre ostvarenje Petogodinjeg plana socijalistike izgradnje nae zemlje, plana stvaranja boljeg ivota i srenije budunosti naih naroda. Svaka prolivena kap znoja u borbi na poveanju radnog uinka, svaki napor usmjeren za dobro naroda i pobjedu istine o socijalistikoj izgradnji nae zemlje, to je njihov iskreni glas za narod, muka rije za Partiju, radniki poklik za Tita, nova baklja u pobjednikom slavoluku naoj socijalistikoj domovini. Nai radni ljudi su ve dosada mnogo puta postigli takve radne uspjehe, koji premauju svjetske pojmove o radnoj moi jednog ovjeka. (...).61 Kape krvi iz rata zamijenile su
60 61

Raspisan je drugi narodni zajam Petogodinjeg plana u iznosu od 3 milijarde dinara, Osloboenje, 16.7.1950. 1. Takmienjem u nove pobjede, Osloboenje, 5.6.1950. 1. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

337

Vera Katz

kapi znoja u miru jaajui kult fizikog rada. Prie iz radnikog ivota bile su neizostavni sadraj dnevnih novina i morale su se uklapati u propagandu ostvarivanja planskih zadataka. Od brojnih pria s pokuajem literarnog opisa slijedi sljedea kao ilustracija: Rano je jutro na Stanici Alipain Most. uje se brektanje lokomotive. Ona dovlai teret od preko 300 tona, koji treba da pretovari Atifova trojka. Puni vagoni normalnog kolosjeka se postavljaju neposredno uz prazne vagone uzane pruge. Prilazi Atif, jednim zamahom ruke otvara vrata, a odmah iza njega Ivan i Ante postavljaju daske, koje spajaju vrata punog vagona sa vratima praznog. Mnotvo radnika zadovoljno posmatra svoje drugove. Neki potajno strepe pri pomisli da oni moda nee ostvariti svoju obavezu. Poinju da pretovaraju. Jedno vrijeme svaki sam uzima, prenosi i slae. Onda se mijenjaju; dvojica nose, a jedan tovari. Stajanja nema. Na stalna zapitkivanja prisutnih kratko odgovaraju. Razgovaraemo poslije zavretka posla. Podne. Oni pretovaraju ve 145 tonu. Prisutni radnici razgovaraju. Zar ne vidi da uvijek rade istom brzinom, govore jednom, koji sumnja u uspjeh. Forcu emo dati tek kad malo zahladi, veselo dovikuje Atif, a zatim brzo prihvata nove vree, prelazi preko daske i paljivo je sputa u vagon, koji se oigledno brzo puni. Svakih pola sata pretovare po trinaest tona cementa iz vagona u vagon. Vee: Sarajevski vidici se polako boje tamnim plavetnilom. I posljednja vrea tereta je na drugoj strani. Prisutni prilaze i estitaju, a oni jednostavno, skromno odmahuju rukom i obeavaju nove podvige, vee od ovog.62 Radinost, skromnost, poslunost, isticanje u izvrenju zadataka prije zadatog roka vrline su radnih ljudi potrebnih komunistikoj vlasti, stoga je isticanje takvih primjera trebalo biti potsticaj ostalima. Novinskim lancima pohvaljivali su se brojni kolektivi, kao npr. osoblje Zenike loionice uspjesima o veem optereenju lokomotiva, zatim da su desetodnevni planski zadaci bili izvreni za etiri dana, da su ve neki kolektivi skratili prvu petoljetku i da rade za drugu, da se preko jedanaest i po dnevnih normi uradilo u jednoj smjeni, da e Autoput biti zavren do 21. srpnja dana dvogodinjice odravanja Petog kongresa itd. U svakom broju dnevnog lista pisano je o uspjesima razliitih kolektiva koji su trebali posluiti kao primjer drugima za koje se

iri se pokret za visoku produktivnost u eljeznikom saobraaju. Podvig pretovarnih radnika u Alipainom Mostu, Osloboenje, 7.6.1950. 1.

62

338

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

smatralo da se dovoljno ne zalau. Nakon raspisivanja zajma, uz radne uspjehe isticani su i novani iznosi upisanog zajma od strane pojedinih kolektiva. Naznaeni period obilovao je stalnom reoganizacijom administrativnoteritorijalne podjele, zatim dravno-upravnog aparata, to je imalo za posljedicu neprekidno mijenjanje nadletava u upravljanju. Osim to se drutvo iscrpljivalo u stalnim promjenama koje su trebale stvarati osjeaj preobraaja i kretanja naprijed u bolju i svjetliju budunost, vaan cilj Partije bio je razbiti razliite partikularizme. Savezna vlada je npr. stvaranjem srezova kao administrativno-dravnih organizacija eljela razbiti partikularizam okrunih organa vlasti prema republikim, zatim stvaranjem oblasti i koncentracijom vlasti u njima nastojala je isto uiniti prema republici, ali je onda dobila regionalne politiko-privredne centre moi, pa je i njih ukinula i napravila novu reorganizaciju. U nastojanju da suzbije republiki partikularizam, savezne institucije su mijenjale administrativnu i dravnu organizaciju vlasti. Meutim, uvijek se stvarao partikularizam u odnosu na vie organe vlasti, a centralizam u odnosu na nie organe na svim razinama. Kada se ovo pitanje promatra u svjetlu gospodarskog razvitka, onda se vidi da je gospodarski partikularizam bio prisutan na svim stepenicama administrativno-dravne organizacije i to kao posljedica dravno-planskog koncepta gospodarstva. Svakoj od instanci bilo je potrebno osigurati drutvenu mo tako to e od vie instance traiti sredstva za vlastiti razvitak, a nad niim provesti snaniji oblik centralizacije i izvlaenje dohotka u svim vrstama materijalnih dobara. Svaki put su se nanovo traila rjeenja unutar istog koncepta partijske drave i planskog gospodarstva, a pod prividom demokratizacije vrile su se stalne reorganizacije uz snanu agitaciono-propagandnu retoriku velikih promjena prema boljoj budunosti. Svaka reorganizacija donosila je iracionalni entuzijazam, a na poseban nain uvoenje radnikih savjeta pred kojim su se pojavili brojni problemi. U vremenu donoenja Osnovnog zakona o upravljanju dravnim privrednim preduzeima i viim privrednim udruenjima od strane radnih kolektiva, radniko samoupravaljanje bilo je vie propagandni manevar jugoslavenske partijske elite nego vrsto osmiljen program. Meutim, radniko samoupravljanje bilo je osnovica na kojoj su graene sve kasnije reforme jugoslavenskog privrednog sustava. Bez obzira to se povjerenje radnika nastojalo pridobiti fiktivnom podjelom vlasti, bosanskohercegovako drutvo je krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina doivjelo znaajan uspon
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

339

Vera Katz

na svim poljima djelatnosti. Ono to se nikako nije mijenjalo bilo je to da su jugoslavenski/bosanskohercegovaki komunisti polagali doivotno pravo na vlast, poistovjeivali su se s vlau, a sve privredne reforme nastojali uklopiti u jednopartijski dravni sustav uz doziranje prema vlastitim potrebama. Daljnjom primjenom demokratskog centralizma komunisti su zadrali nadzor jer svaki lan KPJ/SKJ morao je potivati upute viih partijskih organa, pa su tako poduzea i sve druge institucije bili nadzirani od partijskih centara moi. Uvoenje radnikih savjeta 1950. godine poetak je prie o jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu. Da bi se bolje razumjelo vrijeme ranih 50-ih godina 20. stoljea potrebno je objasniti odluke estog kongresa KPJ, odranog u Zagrebu 2. studenog 1952. godine, kada je KPJ preimenovana u Savez komunista Jugoslavije, a moni Politbiro u Izvrni komitet CK SKJ. U daljnjoj demokratizaciji drutva koja se odvijala pod parolom protiv birokratizacije i buroaskih sklonosti otpoeli su neki novi procesi koji su doveli do razraunavanja s Milovanom ilasom i njegovim vienjem ubrzane demokratizacije. Pod utjecajem estog kongresa SKJ, 1953. godine usvojen je Ustavni zakon o osnovama drutvenog i politikog ureenja, koji je napravio veliki otklon u odnosu na Ustav iz 1946. pa su ga prozvali drugim poslijeratnim ustavom. Novi ustav proklamirao je slobodu udruivanja radnog naroda, osobnu slobodu te pravo na rad, a time i potaknuo nadu u veu demokratizaciju drutva. Meutim, opet se pokazalo da Partija dozira onoliko demokratizacije koliko je smatrala dovoljnim da bi zadrala vlastiti monopol, to je pokazao sluaj ilas i represije prema onima koji su upuivali nezadovoljstvo prema odreenim odlukama dravnih i partijskih tijela. Svakako, uvoenje samoupravljanja predstavlja kompleksnu problematiku unutar koje su isprepleteni razliiti interesi od onih vanjskopolitikih prema Sovjetskom Savezu i Zapadu preko unutarpolitikih pokuajem stvaranja ravnotee meu republikim interesima do onih konkretnih u smislu zakonske regulative, njene primjene, oekivanja velikih rezultata, a sve u okviru jake partijske kontrole pod vrhovnom komandom prvog ovjeka Jugoslavije Josipa Broza Tita. *** U odnosu na javne nastupe politikih dunosnika i novinske lanke u kojima su dominirale pohvale velikim uspjesima i iskazivalo oduevljenje
340
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

UVOENJE RADNIKIH SAVJETA KAO OBLIKA DEMOKRATIZACIJE BOSANSKOHERCEGOVAKOG DRUTVA POETKOM 50-IH GODINA 20. STOLJEA

postignutim rezultatima, a samo rijetko neke kritike, arhivska graa partijske provenijencije govori sasvim drugaije. U prvom redu, izuzetno kritino analizira propuste radnih kolektiva, zatim administraciju koja ne prati zadate poslove, a na poseban nain istie postojanje siromatva i bijede radnike i seoske populacije, a sve uz stalnu bojazan od vanjskih i unutranjih neprijatelja socijalizma. Bez obzira na stalno spominjanje demokratizacije, na partijskim plenumima usvajane su najvanije odluke ne samo o sudbinama pojedinaca i grupa, ve i o glavnom pravcu kojim je trebala ii Jugoslavija na putu daljnjeg socijalistikog razvoja. Prema tome, za bolje razumijevanje razdoblja socijalistikog razvoja jugoslavenskog/bosanskohercegovakog drutva potrebno je konzultirati arhivsku ostavtinu partijskih organizacija i dravnih organa te komparirati je s onim to je objavljeno u novinama ili reeno u javnim govorima da bismo saznali kako je ivio narod, a kakva se o tomu u javnost slala slika s porukama o nezaustavljivom uspjehu.

THE INTRODUCTION OF WORKERS COUNCILS AS A FORM OF DEMOCRATIZATION OF BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN SOCIETY DURING THE 1950-IES Vera Katz
Summary

At the end of 1949 the first initiatives appeared which were connected with the forming of worker councils after the Instructions about the establishing and work of workers councils of state economic companies were sent to all main union boards in the Republics and to 215 chosen companies. The Peoples council of the Federative Peoples Republic of Yugoslavia passed on the 27th June 1950 the Basic Law on the governing of state economic companies and higher economic associations by the workers collectives. After this law was passed a great campaign followed its implementation because it was necessary to ensure the trust of workers in the fulfilling of the Five-year plan tasks. Apart from economic reasons, the idea behind the founding of the workers councils was also a political alternative after the conflict with the 341

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

Vera Katz

Inform bureau. The process of introducing of self-governing was conducted parallel to the great undertakings in the reorganization of state administration, and passing of the majority of jurisdictions from the Federal to the Republic level within the attempts to democratize, decentralize and debureaucratize the Yugoslav/Bosnian and Herzegovinian society. However, all reforms were conducted under the one party system in which the Communist Party of Yugoslavia/The League of Communists of Yugoslavia controlled the whole society through democratic centralism via their party staff, as well as the economy in which the workers councils legally gained important jurisdictions, but in practice only had a fictive division of power. Even though the introduction of workers councils during the 1950ies was a propaganda manoeuvre of the Yugoslav communist elite towards the Soviets, the self-governing remained as the main idea and mover of all subsequent reforms in the Socialist Federative Republic of Yugoslavia, i.e. the Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina.

342

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

TRADICIJE EKE POVIJESNE BALKANISTIKE U BRNU


Ladislav Hladk
Institut za povijest Akademije znanosti Republike eke, podrunica Brno

Apstrakt: Cilj ovog lanka je opis i vrednovanje tradicije balkanistikih studija u Brnu, koja u drugom najveem gradu Republike eke traje ve vie od pola stoljea. Osim prezentacije najznaajnijih osobnosti dosadanje balkanistike u Brnu, djelovanja inajvanijih historiografskih radova, tekst ujedno pokuava karakterizirati specifine osobine znanstveno-istraivakih i pedagokih nastojanja povjesniara koji su u Brnu na Filozofskom fakultetu Masarykova sveuilita, kao i u podrunicama instituta Akademije znanosti Republike eke, nakon 1945. godine prouavali balkanske zemlje (ukljuujui Bosnu iHercegovinu), odnosno do danas se bave istim istraivanjem. Kljune rijei: balkanistika, povijest, Republika eka, Masarykovo sveuilite u Brnu, Akademija znanosti Republike eke

snivaem eke povijesne balkanistike kao i suosnivaem europske balkanistike smatra se Konstantin Jireek (18541918). Opepoznata je injenica da je Jireekovu znanstvenu karijeru unaprijed odredila njegova obiteljska sredina. Njegov djed bio je uveni slavist Pavel Josef afak, a otac znaajni eki povjesniar knjievnosti 19.stoljea, Josef Jireek. injenicu da je Konstantin Jireek za podruje svojeg strunog
SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

343

Ladislav Hladk

interesa odabrao upravo Balkan odredilo je vrijeme u kojem se odluivao za smjer svojega budueg znanstvenog puta. Polovicom sedamdesetih godina 19.stoljea, kada je zavravao svoje sveuiline studije u Pragu, na Balkanu se rasplamtjela tzv.Velika istona kriza koja je, izmeu ostaloga, bila popraena snanim protuosmanskim ustancima u Bosni i Bugarskoj te je jugoistok Europe na sebe intenzivno privlaio panju cijele europske javnosti. Jireek je svojim povijesnim radovima, od kojih je neophodno navesti barem Djiny nroda bulharskho [Povijest bugarskoga naroda] (Prag, 1876), Geschichte derSerben III (Gotha, 1911, 1918) i Acta et diplomata Albaniae mediae aetatis illustrantia (edicija izvora za stariju albansku povijest koju je Jireek sastavio zajedno s maarskim balkanistom Lajosom Thallczyjem iHrvatom Milanom ufflayem, Be, 1913), doprinio okonanju tadanje vie-manje amaterske i romantiarske historiografije na Balkanu te afirmiranju moderne, znanstvene historiografije bavei se jugoistonom Europom i njezinim pojedinim narodima. Kao profesor ope povijesti, s posebnim odnosom prema povijesti Slavena Balkanskog poluotoka, ve je pri svojem djelovanju na sveuilitu u Pragu izmeu 1884. i 1893. godine posveivao veliku panju kompleksnom, interdisciplinarnom upoznavanju povijesti, zemljopisa, jezika, literature, vjeroispovijesti i etnografije cijele balkanske regije. Jireekov znanstveni rad se u cijelosti razvio na Sveuilitu u Beu, gdje je aktivno djelovao izmeu 1893. i 1918. godine. Tamo je kratko prije poetka Prvog svjetskog rata bio na prestinoj poziciji dvorskog savjetnika za pitanja Balkana. Jireek je na bekom sveuilitu odgojio niz kvalitetnih njemakih, austrijskih, srpskih i bugarskih balkanista. Meutim, osnivanje kole balkanistike u ekoj sredini nije mu uspjelo meu ostalim i zbog veoma kratkog djelovanja na sveuilitu u Pragu.1 Prostor za znanstveni studij povijesti jugoistone Europe otvorio je na prakom sveuilitu poetkom 20. stoljea tek profesor Jaroslav Bidlo (1868 1937).2 Bidlova struna domena bila je opa slavenska povijest, posebice staO Konstantinu Jireeku vidi Ivan Dorovsk, Jireek ivot a dlo, Brno, 1983; Vatroslav Jagi, Josef Konstantin Jireek, u:Neue sterreichische Biographie 1815-1918, Wien, 1923, 103-108. Jaroslav Bidlo je 1900. godine na Sveuilitu u Pragu habilitirao na temu slavenske povijesti i povijesti Bizanta. Godine 1905. godine postao je izvanredni, a 1910. redovni profesor za slavensku povijest.
2 1

344

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRADICIJE EKE POVIJESNE BALKANISTIKE U BRNU

rijeg perioda, kao i povijest Bizanta ibizantsko-slavenskih kulturnih odnosa. Bilo je to u skladu s tadanjim jakim slavenskim osjeanjima eke zajednice i znaajnim slavistikim tradicijama unutar eke znanosti. Nakon 1918.godine unovim politikim uvjetima, kada je ehoslovaka Republika aspirirala na ulogu politikog i kulturnog lidera u oblasti srednje i jugoistone Europe, Jaroslav Bidlo je kao profesor jugoistone povijesti na Karlovu sveuilitu u Pragu u okviru svoje specijalizacije posvetio veliku panju i studiju moderne povijesti.3 Novom aktualnom zadatku trebali su se posvetiti neki Bidlovi talentirani uenici. Naprvom je mjestu bila povjesniarka Milada Paulov (1891 1970). Ona je isprva poela kao i njezin uitelj, kao bizantologinja, ali ubrzo je usmjerila teite svojeg strunog interesa prema modernoj junoslavenskoj povijesti i problematici ekih i junoslavenskih odnosa. Kao primjer mogu biti navedeni njezini radovi, koji su i u junoslavenskoj sredini dobro poznati Jugoslavenski odbor (Zagreb, 1925), Jihoslovansk odboj a esk Maffie [Junoslavenski ustanak i eka Mafija] (Prag, 1928) i drugi. Marljiva i ambiciozna Paulov, s tadanjim najviim ehoslovakim politikim krugovima dobro povezana, godine je 1925. kao uope prva ena u tadanjoj ehoslovakoj habilitirala, dok je 1930. godine, takoer kao prva ena, na Karlovu sveuilitu u Pragu postala profesorica sa specijalizacijom za povijest junih Slavena i Bizanta. Kasnijih godina upravo je njezin povijesni seminar dao temelje prakoj grupi balkanistike, koja je uvijek posveivala veliku pozornost povijesti Slavena na Balkanu, neslavenskim se narodima meutim bavila mnogo manje.4 Najznaajniji eki povjesniari balkanisti koji su nakon 1945. godine djelovali uPragu bili su Vclav ek (19051986), Miroslav estk (*1937), Miroslav Tejchman (*1938) i drugi. Za studij maarske i rumunjske povijesti, kao vanih komponenata povijesti srednje, odnosno jugoistone Europe, Jaroslav Bidlo odabrao je svoga
3

O Miladi Paulovoj vidi Miroslav estk Jaroslav Valenta, Ptasedmdestiny prof.dr.Milady Paulov, u: Slovansk pehled[Praha],52, 1966, 312-331; Bohumila Zstrov, Milada Paulov, u: Byzantinoslavica [Praha],31, 1970, 295-297; Miroslav estk, Zaprofesorkou dr.Miladou Paulovou, u: eskoslovensk asopis historick[Praha],18, 1970, 342-344. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

O Jaroslavu Bidlu vidi Milada Paulov, Kuctn pamtky Jaroslava Bidla, u: esk asopis historick [Praha],44, 1938, 30-40; Josef Macrek, Jaroslav Bidlo. 17.11.1868.1.12.1937. u:Roenka Slovanskho stavu[Praha],10, 1937, 223-231.

345

Ladislav Hladk

drugog uenika, Josefa Macreka (19011992), koji je na Karlovu sveuilitu habilitirao 1930.godine te koji je Maarima i Rumunjima posvetio svoje prve knjige: Rumunsko ve sv minulosti aptomnosti [Rumunjska u svojoj prolosti i sadanjosti] (Prag, 1930), Djiny Maar auherskho sttu [Povijest Maara i ugarske drave] (Prag, 1934). Kada je Macrek, meutim, polovicom tridesetih godina elio postati profesor, profesorska stolica je u Pragu, ve bila zauzeta njegovom starijom i uspjenijom kolegicom. Stoga je 1935.godine odluio prihvatiti ponueno profesorsko mjesto na Masarykovu sveuilitu u Brnu.5 Tamo do tada nije postojao studij s temama slavenske povijesti. Dolazak Macreka u Brno na Filozofski fakultet bio je odluujui trenutak za kasnije stvaranje i formiranje jedne od najosebujnijih specijalizacija historiografije u Brnu studija istonoeuropske povijesti. Novu znanstvenu specijalizaciju Josef Macrek poeo je graditi u Brnu, najprije u vrlo skromnim uvjetima, i to kratko prije poetka Drugog svjetskog rata. Istonu Europu nije shvaao kao posebno, kulturno ili politiki izolirano podruje od ostalih dijelova kontinenta. Ba suprotno iutome je bio puno drukiji od svojega uitelja Jaroslava Bidla povijest istone Europe uvijek je svjesno stavljao u irok kontekst europske povijesti te je zahtijevao da se prouavanje povijest ovoga podruja obavlja u cijelosti. Stoga je u okviru svojih predavanja na Filozofskom fakultetu u Brnu pored povijesti slavenskih naroda veliku panju posvetio i povijesti neslavenskih susjeda eha i Slovaka, prije svega Maara i Rumunja, kao iregija istone Europe u kojima Slaveni nisu imali jednoznanu etniku dominaciju (baltike republike, Balkanisl.). Najvaniji period strunog djelovanja Josefa Macreka nastao je nakon 1945.godine. Tada je izdao niz svojih najboljih radova, ukljuujui do danas vrlo dragocjeni historiografski kompendij Djepisectv evropskho vchodu [Historiografija europskog istoka] (Prag, 1946). Iako je Macrek neposredno nakon zavretka Drugog svjetskog rata dobivao ponude da se vrati na sveuilite u Prag, ostao je vjeran moravskoj metropoli Brnu. NaFilozofskom fakultetu u Brnu, ujedno u okviru novootvorene podrunice Slavenskog instituta u Brnu, ucijelosti je razvio svoje historiografske koncepcije. Utjecao je na svoje
5 Masarykovo sveuilite u Brnu osnovano je 1919.godine. Ime je dobilo po prvom predsjedniku ehoslovake Republike Tomu Garrigueu Masaryku. Odmah iza Karlova sveuilita u Pragu, Masarykovo sveuilite postalo je drugo najstarije i najznaajnije sveuilite u ekim zemljama.

346

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

TRADICIJE EKE POVIJESNE BALKANISTIKE U BRNU

suradnike i uenike da se opredjeljuju za problematiku povijesti cijele srednje, istone i jugoistone Europe te da pri odabiru svojih istraivakih tema ne zaboravljaju na znaenje izdavanja kritikih izvornih edicija, kao i na vana pitanja meusobnih odnosa i politiko-kulturnih utjecaja izmeu istonoeuropskih naroda, odnosno zemalja. Utadanjem kontekstu eke (faktino ehoslovake) historiografije radilo se o tako neobinoj istraivakoj koncepciji koja je oslovila i utjecala na cijeli niz povjesniara, tako da se ponekad izravno govori o postojanju tzv.Macrekove historiografske kole.6 Nasljednicima Macrekovih ideja o razvoju historiografije mogu se npr. smatrati profesori sveuilita u Brnu, Frantiek Hejl (*1920), Josef Kolejka (*1924), Josef Vlka (*1929), profesor povijesti na slovakom sveuilitu uPreovu Michal Danilk (*1933) idrugi. U poslijeratnom vremenu Macrek se prije svega posveivao povijesti srednje iistone Europe. to se tie jugoistone Europe, i nadalje je u prvom redu prouavao povijest Rumunjske, eko-rumunjskih odnosa te je isto tako uinio nekoliko ekskurzija ualbansku povijest.7 Prije svega se zanimao i za historiografska istraivanja po cijelom irokom prostoru Balkana. Godine1962. znanstvenici iz rumunjske Akademije znanosti iskazali su motivaciju za utemeljenje Meunarodne asocijacije studija jugoistone Europe (Associacion internacionale dEtudes duSud-Est Europen AIESEE), koja je trebala biti podrka ideji da se studij balkanistike u Europi razvije na irokom meunarodnom temelju. Utom cilju takoer je u bugarskom gradu Sofiji bio sazvan prvi meunarodni kongres balkanistike. Josef Macrek je za ovakve inicijative imao veliko razumijevanje. Godine 1966. na Filozofskom je fakultetu u Brnu imao veliku zaslugu za osnivanje Kabineta balkanistike i hungaristike kao jedinog strunog centra ovakve vrste u tadanjoj ehoslovakoj.
O Josefu Macreku vidi Ctibor Neas, Josef Macrek. Praha 1998; Vladimr Gonc(ed.), Josepho Macrek viginti lustra complenti oblatum. Josef Macrek ajeho pnos kdjepisectv o stedn a vchodn Evrop. Brno 2001. Isto tako vidi memoarni rad Josef Macrek, vahy o m vdeck innosti avdeckch pracch. Brno 1998. Vidi npr.Josef Macrek, Rumunsko ve sv minulosti a ptomnosti. Praha 1930; Isti, Georg Skanderbeg. Zur500.Wiederkehr des Todes des grossen Kmpfers des albanischen Volkes fr Freiheit und Unabhngigkeit, u: Sbornk prac brnnsk filozofick fakulty [Brno], C15 (ada historick), 1967, 7-22. SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU
7 6

347

Ladislav Hladk

Voenje Kabineta balkanistike i hungaristike Macrek je povjerio izvanrednom turkologu i bugaristi, profesoru Josefu Kabrdu (19061968), koji je djelovao na Filozofskom fakultetu u Brnu od 1953.godine.8 Kabrda je potom izradio strunu koncepciju za ovo radno mjesto, vodio je brigu o osiguranju to kompetentnijeg osoblja (za rad u kabinetu dobio je hungaristu Richarda Praka, specijalistu za povijest junih Slavena Ivana Dorovskoga, tada mladog povjesniara albanistu Pavla Hradenoga koji je tek poeo djelovati idruge), utemeljio je tradiciju organiziranja dravnih balkanistikih simpozija u Brnu (prvi se odrao 1969.godine; Kabrda je preminuo na svojem studijskom putu u Tursku 1968.godine te ga nije doivio), te je isto tako inicirao sakupljanje i izdavanje specijalne bibliografije ehoslovake balkanistike. Od Kabrdinih radova treba navesti barem njegove studije za funkcioniranje timarsko-spahijskog sistema u okviru Osmanskoga carstva,9 aposebice nakon njegove smrti izdanu monografiju oporeznim i vjerskim odnosima uBugarskoj od 15.do18.stoljea: Lesystme fiscal delEglise ortodoxe dans lEmpire ottoman. Sous lejour des documents turcs (Brno, 1969). Zahvaljujui visokoj razini strunosti zasluili su znaajan meunarodni ugled. Vodei ameriki poslijeratni balkanist, PeterF.Sugar, nazivao je Josefa Kabrdu pravim nasljednikom Konstantina Jireeka.10 Nakon prijevremene smrti Josefa Kabrde, Kabinet balkanistike i hungaristike na Filozofskom fakultetu u Brnu vodio je hungarist Richard Prak
8

Vidi Josef Kabrda, Hlavn rysy timrsko-siphijskho zzen vosmansk i, u: eskoslovenk asopis historick,14, 1966, 293-311. Pavel Hraden, Knedoitm devadestinm prof.dr.Josefa Kabrdy, u: Slovansk pehled,82, 1996, 222-223.
10

Josef Kabrda studirao je povijest na Karlovu sveuilitu u Pragu u meuratnom periodu. Veliki utjecaj na njega tada je imao znaajni eki orijentalist i turkolog profesor Jan Rypka (1886-1968). Tridesetih godina Kabrda je apsolvirao nekoliko studijskih boravaka u inozemstvu, konkretno u Bugarskoj i na Orijentalistikoj koli u Parizu, habilitirao je 1947.godine na Filozofskom fakultetu u Brnu. Godine 1965. postao je profesor povijesti jugoistone Europe i Bliskog istoka. OJosefu Kabrdi vidi Richard Prak, Josef Kabrda (3.2.1906-27.5.1968). ivot a dlo, u: Sbornk prac brnnsk filozofick fakulty, C16 (ada historick), 1969, 7-30; Zdenka Vesel-Penosilov, Prof.dr.Josef Kabrda, u: Archiv orientln[Praha],37, 1969, 149-155; Ctibor Neas, Josef Kabrda (19081968), u: asopis Matice moravsk[Brno],115, 1996, 201-204.

348

SPOMENICA IBRAHIMU KARABEGOVIU

TRADICIJE EKE POVIJESNE BALKANISTIKE U BRNU

(19312010). Njegova je struna domena bila problematika transfera idejnih utjecaja meu narodima srednje Europe u razdoblju izmeu 17.i19. stoljea, posebice na podruju nekadanje Ugarske. S vremenom je R.Prak postao najznaajniji eki hungarist poslijeratnoga perioda. Bio je voditelj autorskog kolektiva koji je izdao sintezu Djiny Maarska [Povijest Maarske] (Brno, 1993) i informacijama vrlo bogatu publikaciju Djiny Uher aMaarska vdatech [Povijest Ugarske i Maarske po datumima] (Prag, 2010).11 Tijekom vremena manji je dio balkanistikih radova unutar Kabineta preao na njegovog drugog djelatnika Ivana Dorovskoga (*1935). On je za djelovanje u toj instituciji bio odabran ve 1968.godine, uprvom redu zbog svojih znaajnih jezinih sposobnosti.12 Tijekom narednih desetljea Ivan Dorovsk postao je balkanist vrlo irokog interesa. Osim radova iz povijesti (esk zem a Balkn. Kapitoly zdjin esko-makedonskch a makedonsko-eskch styk [eke zemlje i Balkan. Poglavlja iz povijesti eko-makedonskih imakedonsko-ekih odnosa], Brno, 1974.; Konstantin Jireek ivot a dlo [Konstantin Jireek ivot i djelo], Brno, 1983), u njegovoj osobnoj bibliografiji postupno su se javljale i knjige testudije knjievno-znanstvene, etnoloke, folkloristike i filoloke, dakle sasvim slijedei duh nekadanjih strukovno irokih jireekovskih ideja. Dorovsk je sedamdesetih iosamdesetih godina 20.stoljea takoer bio na elu radne skupine koja je kontinuirano sastavljala iizdavala Bibliografie eskoslovensk balkanistiky [Bibliografije ehoslovake balkanistike],13 te je niz godina bio glavni organizator balkanistikih simpo11

Ivan Dorovsk se kao jedini od brnjanskih balkanista rodio na Balkanu. Potjee iz grkog tzv.egejskog dijela Makedonije. Njegova obitelj jezino je pripadala lokalnim makedonskim Slavenima. Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata morao je kao trinaestogodinji djeak napustiti svoju domovinu na kraju graanskog konflikta u Grkoj te zajedno s tisuu drugih grkih i makedonskih izbjeglica otii u tadanju ehoslovaku. Tamo je takoer kasnije zavrio studij. Osim praktino svih junoslavenskih jezika sluio se i ruskim i grkim jezikom. Docent na Filozofskom fakultetu u Brnu postao je polovicom sedamdesetih godina, aprofesor 1987.godine.
13

12

O Richardu Praku vidi Vladimr Gonc i Radomr Vlek(eds.), Zdjin visegrdskho prostoru. Richardu Prakovi kptasedmdestinm, Brno, 2006.

Ukupno je izalo osam svezaka te bibliografije: Ivan Dorovsk Richard Prak, Bibliografie eskoslovensk balkanistiky za lta 1966-1968, Brno, 1970; Ivan Dorovsk Marta Romportlov, Bibliografie eskoslovensk balkanistiky za lta 1969-1971, Brno, 1973; Isti: BiSPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

349

Ladislav Hladk

zija u Brnu koji su ubrzo postali znanstveni meunarodni susreti. Spojedinih simpozija (1969, 1974, 1986, 1994, 2001) pod urednitvom I.Dorovskoga, takoer, izdani su zbornici pod nazivom Studia balkanica bohemoslovaca.14 Polovicom devedesetih godina Dorovsk je naFilozofskome fakultetu Masarykova sveuilita s Odsjeka za povijest preao unovoosnovani Odjsek za slavistiku. Tamo je postao vodei strunjak za povijest slavenske, balkanske i mediteranske literature te za iroke meuliterarne odnose. Njegovom se zaslugom na Odsjek za slavistiku ostvario iroki program junoslavenskih filolokih studija (slovenistika, kroatistika, serbistika, makedonistika i bugaristika), a od akademske godine 2003./2004. kao samostalna se studijska struka razvila balkanistika koja studentima, osim uenja najmanje dvaju junoslavenskih jezika, daje iroki povijesno-kulturni pregled razvoja cijeloga balkanskog prostora. Za nekoliko desetljea svojeg pedagokog djelovanja, Dorovsk je odgojio niz mladih specijalista koji su kasnije djelovali na sveuilitima i drugim strunim radnim mjestima kod nas i u inozemstvu.15 Vrlo dobrim povjesniarom balkanistom na Filozofskom fakultetu u Brnu protekloga razdoblja, takoer je smatran profesor Josef Kolejka (*1924). Naalost, nije djelovao izravno u Kabinetu balkanistike i hungaristike, ali se tijekom svojega djelovanja prilino intenzivno posveivao povijesti balkanskih naroda. Kolejka se od ezdesetih do osamdesetih godina bavio prouavanjem teorije nacionalnog pitanja te su mu slavenski svijet i Balkan u tom pogledu izgledali kao uzorni laboratoriji za njegova istraivanja Slavjanskije programmy iideja slavjanskoj solidarnosti vXIXiXXvekach (Prag, 1964); Nrodnostn programy pro stedn ajihovcbliografie eskoslovensk balkanistiky za lta 1972-1974, Brno, 1975; Ivan Dorovsk Marta Romportlov, Bibliografie eskoslovensk balkanistiky za lta 1975-1977, Brno, 1979; Isti: Bibliografie eskoslovensk balkanistiky za lta 1978-1982, Brno, 1984; Ivan Dorovsk Marta Romportlov, Bibliografie eskoslovensk balkanistiky za lta 1983-1986, Brno, 1988; Ivan Dorovsk Marta Romportlov, Bibliografie eskoslovensk balkanistiky za lta 1987-1990, Brno, 1992.
14

O Ivanu Dorovskom vidi Ivan Dorovsk. Bibliografija, Brno, 1995; Petr Mainu (ed.), Slavista sdu bsnka. Sbornk ksedmdestinm Ivana Dorovskho, Brno, 2005.

15

Vidi Richard Prak i Ivan Dorovsk(eds.), Studia balkanica bohemoslovacaI, Brno, 1970; Ivan Dorovsk(ed.), Studia balkanica bohemoslovacaII, Brno, 1976; Ivan Dorovsk(ed.), Studia balkanica bohemoslovacaIII, Brno, 1987; Ivan Dorovsk(ed.), Studia balkanica bohemoslovacaIV, Brno, 1995; Ivan Dorovsk(ed.), Studia balcanica bohemo-slovacaV, Brno, 2002.

350

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRADICIJE EKE POVIJESNE BALKANISTIKE U BRNU

hodn Evropu [Nacionalni programi za srednju i jugoistonu Europu] (Brno, 1971); Balknsk otzka 19081914 [Balkansko pitanje 19081914] (Brno, 1979). Zbog svojega intelekta, radnog angamana i strunih umijea J.Kolejka bio je smatran najsposobnijom osobom tzv. Macrekove kole. Dostojno je predstavljao Filozofski fakultet uBrnu na mnogobrojnim meunarodnim susretima znanstvenika. Meu njegove najbolje knjige ubraja se opirna monografija Nrody habsbursk monarchie vrevoluci 18481849 [Narodi Habsburke monarhije u revoluciji] (Prag, 1989), koja i danas moe posluiti kao prototip obrade komplicirane povijesne grae u okviru irokog teritorijalno-nacionalnog areala tepoteno obavljenog komparatistikog posla.16 Znaajnim predstavnikom povijesne balkanistike u Brnu takoer je smatran profesor Ctibor Neas (*1933). I on se uvrstio meu Macrekove uenike. Balkanu, konkretno njegovom politikom, gospodarskom i drutveno-kulturnom razvoju, posvetio je nekoliko svojih knjiga: Balkn a esk politika [Balkan i eka politika] (Brno, 1972); Naprahu esk kapitlov expanze [Na pragu eke kapitalne ekspanzije] (Brno, 1987); Podnikn eskch obchodnch bank vcizin [Poduzetnitvo ekih trgovakih banaka uinozemstvu 18981918] (Brno, 1993).17 Ctibor Neas se kao prvi povjesniar u Brnu poeo posveivati istraivanju povijesti Bosne i Hercegovine te eko-bosanskih odnosa. Potrebno je spomenuti barem njegovu monografiju: Mezi muslimkami. Psoben ednch lkaek vBosn a Hercegovin vletech 18921918 [Meu muslimankama. Djelovanje slubenih lijenica u Bosni i Hercegovini od 18921918.godine] (Brno, 1992) te cijeli niz manjih studija iz povijesti eko-bosanskih odnosa na prijelazu 19.u20.stoljee. Neke od navedenih izdane su i u jugoslavenskim odnosno bosanskim asopisima.18
16

17

O Josefu Kolejki vidi Vladislav astn Ladislav Hladk, Sedmdestiny Josefa Kolejky, u: Slovansk pehled,80, 1994, 221-223,. Ivan Dorovsk(ed.), Historik Josef Kolejka. Brno 2004. O Ctiboru Neasu vidi Ctibor Neas (1933-26.7.-1998). Sbornk prac brnnsk filozofick fakulty, C45 (ada historick), 1998,7-19; Tom Dvok, Radomr Vlek i Libor Vykoupil(eds.), Mil Bore Profesoru Ctiborovi Neasovi kjeho sedmdestm narozeninm vnuj ptel, kolegov a ci, Brno, 2003. Vidi npr. Ctibor Neas, Prilog prouavanja aneksije Bosne i Hercegovine i nekih pojava tzv.aneksione krize uekoj sredini, u: Istorijski asopis [Beograd],8, 1958, 183-192; Isti, Aneksija Bosne i Hercegovine i eka buroaska politika, u: Prilozi [Sarajevo],11-12, SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

18

351

Ladislav Hladk

Upoznavanju povijesti Balkana doprinijeli su u Brnu, kako na Filozofskom fakultetu, tako i u podrunicama nekih instituta Akademije znanosti, mnogi drugi povjesniari, veinom nasljednici Josefa Macreka ili Josefa Kabrde. Uvezi s tim, ne smijemo zaboraviti npr. docenta Lubomra Havlka (19252000), autora niza znaajnih knjiga i edicija izvora za povijest Velike Moravske: Morava v9.a10.stolet [Moravska od9.do10.stoljea] (Prag, 1964); Magnae Moraviae fontes historici I-V, PrahaBrno 19661977; Slovansk sttn tvary ranho stedovku [Slavenska dravna tijela ranog srednjeg vijeka] (Prag, 1987) idrugi. Povijest junih Slavena te povijest eko-junoslavenskih odnosa inili su u Brnu znaajan dio istraivake djelatnosti i povjesniara Vladislava astnoga (*1928), koji je nekoliko desetljea vodio ovdanju podrunicu Akademije znanosti usmjerenu na povijest srednje i istone Europe te je dugi niz godina bio predsjednik ehoslovake sekcije dvostrane ehoslovako-jugoslavenske komisije povjesniara. Vladislav astn ubrajao se meu suautore nekoliko znaajnih sinteza Djiny Jugoslvie [Povijest Jugoslavije] (Prag, 1970); ei a Jihoslovan v minulosti. Odnejstarch dob do roku 1918 [esi i juni Slaveni uprolosti. Od najstarijih vremena do1918.godine] (Prag, 1975). U plejadu znaajnih povjesniara balkanista koji su strunim vezama usko vezani uz Brno isto se tako moe uvrstiti i jedini poslijeratni eki albanist i neogrecist Pavel Hraden (19382006). Kao to je ve u ovom tekstu navedeno, profesor Kabrda raunao je na Hradenoga, koji je bio njegov talentirani uenik, kao na vanoga lana svojeg Kabineta balkanistike i hungaristike. Iako su kasnije obiteljske i profesionalne okolnosti prouzroile djelovanje Hradenoga do kraja ezdesetih godina na Akademiji znanosti u Pragu, brnjanska Almamater za njega je bila institucija koju je uvijek ponosno isticao. Uokviru svojih kasnijih istraivanja, Hraden je u duhu Kabrdine batine posvetio veliku pozornost i osmanskoj etapi u povijesti balkanskih naroda. Ujedno nije a priori podcjenjivao taj period,zarazliku od veine ekih povjesniara usko slavistikog obrazovanja, te ga je bio kadar objektivno i uravnoteeno historiografski analizirati i vrednovati. Devedesetih se godina 20.stoljea Pavel
1975-1976, 99-112; Isti, Delatnost slubenih lekarki u Bosni iHercegovini 1892-1918., u: Istorijski zbornik [BanjaLuka],9, 1988, 91-110; Isti, IzBanjaluke u Prag. Pisma brae Pitelji pripadnicima mladoeke stranke, u: Istorijski zbornik,10, 1989, 61-84.

352

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRADICIJE EKE POVIJESNE BALKANISTIKE U BRNU

Hraden djelomino vratio uBrno. NaFilozofskom fakultetu Masarykova sveuilita pomogao je u konstituiranju nove samostalne struke neogrecistike te je tamo nekoliko godina predavao povijest Grke u19.i20.stoljeu. Glavni radovi Hradenoga izali su nakon 1989.godine: Djiny ecka [Povijest Grke] (Prag, 1998); ekov a Turci. Neptel nebo spojenci? [Grci i Turci. Neprijatelji ili saveznici?] (Prag, 2000); Djiny Albnie [Povijest Albanije] (Prag, 2008).19 Kao i J.Kabrda i P.Hraden je, naalost, preminuo prerano. Neke svoje druge planirane knjige, npr.oGrkom graanskom ratu 19461949. ili o kosovskom problemu nije stigao dovriti.20 U sadanje vrijeme na Filozofskome fakultetu Masarykova sveuilita u Brnu djeluje tepovijesnu balkanistiku na tamonjem Odsjeku za slavistiku nadalje razvija Vclav tpnek (*1959), koji se bavi najnovijom povijeu Balkana, posebice problematikom raspada bive Jugoslavije te kompliciranim kosovskim pitanjem. Nedavno je o toj temi izdao monografiju Jugoslvie Srbsko Kosovo [Jugoslavija Srbija Kosovo] (Brno, 2010). Najmlau generaciju balkanista na Odsjeku za slavistiku predstavlja knjievni znanstvenik i povjesniar Petr Stehlk (*1978) koji se specijalizira za povijest i kulturu Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije.21 U podrunici Instituta za povijest Akademije znanosti eke Republike u Brnu zaposlen je Ladislav Hladk (*1958) koji ujedno predaje i na Odsjeku za slavistiku Filozofskog fakulteta u Brnu. Specijalizira se za povijest junoslavenskih naroda i Albanije te za povijest eko-junoslavenskih odnosa. Autor je monografija Bosna a Hercegovina. Historie neastn zem [Bosna i Hercegovina. Povijest nesretne zemlje] (Brno, 1996); Bosnianska tragdia. Konflikt nacionalizmov [Bosanska tragedija. Konflikt nacionalizama] (Bratislava, 1997);
Posljednja navedena knjiga izala je tek nakon smrti Pavela Hradenoga, rukopis sinteze zavrio je i izdao Ladislav Hladk. OPavlu Hradenome vidi Miroslav Tejchman Ladislav Hladk, Vzpomnka na PhDr.Pavla Hradenho,CSc. (*30.10.1938. 17.6.2006), Slovansk historick studie [Praha],31, 2006, 7-13.
21 20 19

Vidi npr. Petr Stehlk, esko-chorvatsk vztahy od stedovku do souasnosti, u: Slovansk pehled,94, 2008, 169-188; Petr Stehlk Ladislav Hladk, Pehled historickho vvoje esko-makedonskch vztah, u: Slovansk pehled,95, 2000, 365-380; Petr Stehlk, Tureck Chorvatsko a ilyrt brati: Bosna vchorvatsk nrodn ideologii 30.a40.let 19.stolet, u: Slovansk pehled,96, 2010, 475-521. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

353

Ladislav Hladk

Bosensk otzka v19.a20.stolet [Bosansko pitanje u19.i20.stoljeu] (Brno, 2005) te suautor sinteza Djiny jihoslovanskch zem [Povijest junoslavenskih zemalja] (Prag, 1998)22 iDjiny Albnie [Povijest Albanije] (Prag, 2008).23 Nedavno je pod njegovim vodstvom izdana kolektivna monografija Vztahy ech snrody a zemmi jihovchodn Evropy [Odnosi eha s narodima i zemljama jugoistone Europe] (Prag, 2010) koja donosi dosada najkompleksniju povijesnu analizu odnosa eha s narodima izemljama Balkana (slavenskim i neslavenskim), ukljuujui odnose eha s narodima Bosne i Hercegovine.24 Dananji povjesniari balkanisti u Brnu vrlo cijene strunu djelatnost svojih prethodnika. Tradicija tzv.brnjanskoga balkanistikog centra ih zaduuje. Kao odreena uputa prethodnih generacija se meu balkanistima u Brnu do danas insistira na ouvanju nekoliko vanih principa odnosno zahtjeva glede nivoa i karaktera znanstvenog ipedagokog rada: a)studirati i predstaviti povijest Balkana odnosno jugoistone Europe kao integralnog dijela europske povijesti; b) zalagati se za multidisciplinarni karakter balkanistikih studija, oslanjajui se osaznanja iz povijesti, filologije, knjievne znanosti, etnologije te u posljednje vrijeme takoer politologije, kulturne antropologije i drugih znanstvenih disciplina, a ujedno i za arealna istraivanja podrazumijevajui i studij povijesti slavenskih ineslavenskih naroda na Balkanu; c)sauvati interes za istraivanje povijesti eko-balkanskih odnosa, ukljuujui problematiku transformirajue refleksije Balkana odnosnopojedinih balkanskih naroda u ekoj sredini;

Vidi Miroslav estk Miroslav Tejchman Lubomra Havlkov Ladislav Hladk Jan Pelikn, Djiny jihoslovanskch zem, Praha, 1998 (drugo dopunjeno izdanje Praha, 2009). Vidi Pavel Hraden Ladislav Hladk (autorski je dalje sudjelovao Virgjil Monari, Frantiek stek i Pavla Burdov-Hraden), Djiny Albnie, Praha, 2008.
24 23

22

Vidi Ladislav Hladk i kolektiv, Vztahy ech snrody a zemmi jihovchodn Evropy, Praha, 2010. Ucitiranoj knjizi meu ostalim moe se nai i relativno opirno poglavlje o odnosima izmeu ekih zemalja i Bosne iHercegovine (Ladislav Hladk Adin Ljuca Ji Kudla, esko-bosensk vztahy, 73-96.).

354

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

TRADICIJE EKE POVIJESNE BALKANISTIKE U BRNU

d)paziti na uravnoteeni, znanstveni i strogo nepristrani pristup pri interpretaciji i vrednovanju povijesti i sadanjeg deavanja u balkanskim zemljama; d)u granicama mogunosti i nadalje sudjelovati u znanstveno-organizacijskom radu u okviru eke balkanistike. Na kraju ovog saetog pregleda potrebno je napomenuti da je zahvaljujui djelovanju balkanista uBrnu uekoj do sada ouvana tradicija kontinuiranog izdavanja specijalne balkanistike bibliografije,25 te organiziranje meunarodnih balkanistikih simpozija. Zadnji 6.meunarodni simpozij odrao se uBrnu utravnju 2005.godine.26 Onastojanju da se sauva dosadanja suradnja izmeu ekih balkanista i njihovih inozemnih kolega svjedoi u sudjelovanje brnjanskih (i prakih) povjesniara na cijelom nizu meunarodnih znanstvenih skupova koji su posljednjih godina organizirani u pojedinim balkanskim zemljama, ukljuujui Bosnu i Hercegovinu.

THE TRADITIONS OF CZECH HISTORICAL BALKAN STUDIES IN BRNO Ladislav Hladk


Summary

This article describes and evaluates the several decades long study tradition of the history and culture of Balkan nations at the Philosophy Faculty of Masaryk University in Brno and in several Brno departments of the Academy of Sciences of the Czech Republic. At the birth of this tradition stood historian Prof. Josef Macrek (1901-1992), who shortly after his arrival in 1935 at Brno Masaryk University (the second-oldest Czech
Posljednji svezak bibliografije izaao je pod nazivom Ladislav Hladk i kolektiv, esk a slovensk odborn prce o jihovchodn Evrop. Bibliografie za lta 19912000, Brno, 2003. Vidi zbornik priloga s ovog simpozija Pavel Boek, Ladislav Hladk, Pavel Krej, Petr Stehlk i Vclav tpnek(eds.), Studia balcanica bohemo-slovacaVI, Brno, 2006. SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA
26 25

355

Ladislav Hladk

university) developed acomprehensive study of the history of the nations of central, eastern and south-eastern Europe (the so-calledMacrek School of Historiography). In 1966, Macrek contributed to the establishment of the Department of Balkan and Hungarian Studies at the Brno Philosophy Faculty, the only specialised department of its kind in Czechoslovakia at that time. This scientific and research institution was directed by Prof. Josef Kabrda (1906-1968), arenowned specialist on Turkey and Bulgaria. In Brno he succeeded in gathering a group of historians specialising in the history of practically all Balkan peoples and countries. At the same time, Kabrda initiated the holding of international symposia on Balkan studies in Brno and the continuous publication of the Bibliography of Czechoslovak Balkan Studies. Insubsequent decades, Balkan studies in Brno were guided by a number of other important experts and professors, such as Ivan Dorovsk, Josef Kolejka, Ctibor Neas, Lubomr Havlk, Vladislav astn, Pavel Hraden and others. It is gratifying that research about the history and culture of the countries of the Balkan Peninsula, and indeed south-eastern Europe as awhole, continues in Brno today. Among other things, Balkan studies in Brno focus on the history and culture of Bosnia and Herzegovina. Balkan studies have been taught in the Department of Slavic Studies of Masaryk University inBrno as an independent study field since 2003.

356

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA

POSEBNA IZDANJA KNJIGA 10

SPOMENICA IBRAHIMA KARABEGOVIA


(ZboRnik RAdoVA) Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo Alipaina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina www.iis.unsa.ba Za izdavaa: Prof. dr. Husnija Kamberovi Prijevodi rezimea na engleski jezik: Nermina Filipovi Dizajn i tehniko ureenje: Tarik Jesenkovi tampa: tamparija Fojnica Za tampariju: ehzija Buljina Sarajevo, 2013.

ISBN 978-9958-649-14-1