Dale Carnegie KAKO STECI PRIJATELJE I NAKLONOST LJUDI

BIBLIOTEKA POPULARNE PSIHOLOGIJE

Urednik MLADEN BLAEKOVI
PSIHOLOGIJA USPJEHA
KNJIGA I
Tehniki urednik KATICA KRSNIK
Naslov originala HOW TO WIN FRIENDS AND INFLUENCE PEOPLE
1936. by DALE CARNEGIE
renewed 1964. by DOROTHY CARNEGIE
Objavljeno s dozvolom SIMON & SCHUSTER,
New York, preko G. P. A. Miinchen
DALE CARNEGIE
KAKO STEI PRIJATELJE I NAKLONOST LJUDI
S engleskoga preveo MLADEN BLAEKOVIC
ZAGREB, 1981.
Predgovor izdavaa
Znati postupati s ljudima zacijelo je jedna od najveih tekoa s kojima se susree poslovni
ovjek. To umijee nije, dakako, nita manje vano ni za domaicu, arhitekta, inenjera...
pie autor ove knjige u svom predgovoru, koji je naslovio pitanjem: Kako sam i zato napisao
ovu knjigu?
Pitanja to ih sebi postavlja samostalni izdava koji je itateljima nudi u ponovljenom izdanju
ima toliko da bi ga ona zasigurno obeshrabrila i u zametku prekinula svaku pomisao o njezinu
izdavanju, kad ne bi vrsto vjerovao u njezinu trajnu aktualnost f potrebu za svakome dostupnom
literaturom o psihologiji meuljudskih odnosa dakle o psihologiji uspjeha to je tematika
ove knjige.
Autor Psihologije uspjeha, ameriki psiholog i publicist Dale Carnegie, studirao je, a zatim
prouavao i pouavao znanost koja ga je zaokupljala u tijeku cijeloga njegova plodnog ivota i
koja je stara kao i svijet, a ipak nezastariva, uvijek aktualna i svakom od nas potrebna
mudrost i umjenost u ophoenju s ljudima.
Podnaslov Kako stei prijatelje i naklonost ljudi sadri daljnju informaciju o tome to e
itatelj koji se s njome sree prvi put nai na njezinim stranicama. Oni pak itatelji koji je ve
due vremena uzalud
naruuju oigledno su upueni u njezinu tematiku, ili su samo informirani o njoj, i izdava im
je zahvalan na strpljenju koje e sada biti nagraeno ljepim i suvremenijim izdanjem.
Na podnaslov koji se kao lajtmotiv namee pri itanju svakog poglavlja star je koliko i
narod (itaj: narodne poslovice!) i zvui narodski prisno: Kako ije, tako e i leti!, ili:
Lijepa rije i eljezna vrata otvara. U te dvije prastare poslovice sadrana je mudrost i trajna
aktualnost ove knjige svakodnevna potreba za naukom: kako sijati da bi bila dobra etva,
kako odabrati pravu rije, a jo vie: kako u nervozi i zahuktalosti svako-dnevice izbjei krivu
pogrenu. U tome je i glavna motivacija izdavaa da je ponovno objavi.
U emu je, dakle, mudrost toga nauka, to to ovjek sam o sebi ne zna emu bi ga ova knjiga
mogla pouiti?
U emu je njezina aktualnost, ako je pisana u tridesetim godinama naega tako dinaminog
stoljea, a u emu pouka i poruka za naeg itatelja danas i u nas? *
Poznati filozof Emerson jednom je rekao: Svaki ovjek kojega upoznam na neki je nain
vredniji od mene, jer od svakoga poneto nauim. Ovo je knjiga o iskustvima mnogih ljudi
pa ako jedan slavni filozof priznaje da od svakoga poneto naui, nije naodmet da pokuamo
slijediti njegov primjer. ak i oni koji vjeruju da su uvijek u pravu iznenadit e se
usporeujui svoje postupke s primjerima iz ove knjige i s osobnim rezultatima, koji nisu uvijek
zadovoljavajui za obje strane za ovjeka samog i za njegovu okolinu.
8
Nastala i prvi put objavljena prije pola stoljea ova knjiga ostaje aktualna dok god postoje
ljudi koji razmiljaju o svojim postupcima i ponaanju i imaju potrebu da ih usuglase sa
zahtjevima okoline i izglade, kako bi sa to manje trenja prolazili kroz svakodnevni i poslovni
ivot. Jer, trenje rada zagrijavanje, dovodi ak do usijanja... Sijui zlovolju oko sebe
nesvjesno izazivamo oboje. Njezina je problematika dakle sveopa i usudimo se ustvrditi
vjena. Unato napretku drutva, razvoju tehnike i tehnologije, obrazovanju i vanosti funkcije
pojedinca iza svega i nakon svega ostaje i stoji ovjek. ovjek sa sve vie optereenja, briga i
zahtjeva; osobnih: u granicama svojih mogunosti (esto i preko njih!) i drutvenih: nemali broj
obaveza, dunosti i angamana na raznim podrujima. I PITANJE: kako to uskladiti; kako
izbjei zamke koje vrebaju na ovjeka u svakodnevnom i poslovnom ivotu, u svakodnevnoj trci
za napretkom i napredovanjem za USPJEHOM; za RAVNOTEOM, bez koje nema ni
napretka, ni napredovanja, ni toliko eljenog uspjeha.
tovie, u svakodnevnoj trci i utrci na koje nas osuuje tempo vremena i u kojoj esto ne
dospijemo odmjeriti duljinu staze prema svojim mogunostima i ne stignemo se osvrnuti i
razmisliti o vlastitim postupcima i ponaanju te njihovim posljedicama ili odjecima i te kako
nam dobro moe doi mudar savjet o tome kako izbjei, kontrolirati i najzad korigirati svoje
postupke i ponaanje, da bismo izbjegli i njihove negativne posljedice: trenje i usijanje atmosfere
oko sebe, pa nerijetko i poar koji bukne u trenutku u ljudskim odnosima i razori drago
prijateljstvo, onemogui uspostavljanje novog, uniti naa dugotrajna korisna i po-zitivna
stremljenja.
Upravo toj problematici posveena je ova knjiga. Nenametljiva i diskretna, zabavnim i
zanimljivim primjerima iz ivota slavnih i neznanih ljudi ilustrirana ona je uiteljica ivota,
savjetnica, blaga, mudra, ponekad i naivna u svom uvjerenju da su njezine pouke doista korisne
za svakog uenika. Njezina je prednost, meutim, u tome to smo je za uiteljicu i savjetnika
sami odabrali. Njome se moemo koristiti u tiini svoje radne sobe ili je uzeti u ruke kao
zabavno-pouno tivo prije spavanja. Onako kako ponekad u slast proitamo krimi ili zabavni
roman koji su nam pruili potajno zadovoljstvo, iako to javno ne bismo uvijek priznali.
Smjekajui se njezinoj naivnosti, zatei emo na svakoj stranici sebe. Ili svoje blinje,
znance, ljude koje smo danas prvi put sreli. Prepoznati svoje i njihove postupke i zauditi se
kako je malo potrebno da umjesto krive ili preuene rijei upotrijebimo, izgovorimo PRAVU
RIJE, onu koja otvara ta uena eljezna vrata u staloeniji, skladniji i uspjeniji ivot. I
moda, moda emo drugujui s njom prihvatiti njezinu mudru i nenametljivu ivotnu filozofiju
neosuiva-nja, neoptuivanja i analiziranja vlastitih postupaka, te uz njezinu jtomo mirnije
usnuti i s nekom novom odlukom krenuti u novi dan.
U tome i jest njezina svrha, a ako ona bude ak i polovino postignuta uspjeh nee izostati.
Izdava U Zagrebu, oujka 1981.
10
Kako sam i zato napisao ovu knjigu
U posljednjih nekoliko desetljea izdavake kue u Americi objavile su vie od pet milijuna
knjiga. Pokazalo se da je veina tih knjiga posve nezanimljiva za italaku publiku, te da mnoge
od njih predstavljaju pravu financijsku propast za izdavaa. Direktor jedne od najveih svjetskih
izdavakih kua nedavno mi je priznao da njegovo poduzee i nakon sedamdeset pet godina
izdavakog iskustva gubi na sedam od osam objavljenih knjiga.
Zacijelo ete se pitati kako sam svjestan tih po-raznih injenica skupio hrabrosti da
napiem ovu knjigu. I zato biste je vi morali itati!
Pitanja su sasvim umjesna, pa Ju se potruditi da vam na njih odgovorim.
1912. godine poeo sam u New Yorku voditi teajeve za dopunsko obrazovanje poslovnih ljudi.
Iz poetka su ti teajevi bili namijenjeni samo razvijanju vjetine govornitva, to jest
poduavanju ljudi kako e, suoeni s odreenom temom, izraziti svoje misli jasnijim,
primjerenijim rijeima, bilo da govore na poslovnim sastancima ili pred javnou.
Malo-pomalo poeo sam uviati da je mojim polaz-
nicima osim vjetine govornitva potrebno jo neto,
to moda mnogo potrebnije: poduka iz umjetnosti op-
11
hoenja s ljudima na radnom mjestu i u svakidanjem ivotu.
Razmiljajui, shvatio sam da bi takva poduka i meni bila korisna. Kad danas pomislim na
prolost, stid me je vlastite mladenake grubosti i netaktinosti u ophoenju s ljudima. Kamo
sree da mi je pred dvadeset godina netko gurnuo u ruke ovakvu knjigu! Kakvu bi mi dragocjenu
uslugu bio uinio!
Znati postupati s ljudima, zacijelo je jedna od najveih tekoa s kojima se susree poslovni
ovjek. To umijee nije, dakako, nita manje vano ni za domaicu, arhitekta ili inenjera.
Nedavna istraivanja pod pokrovi teljtsvom fundacije Carnegie otkrila su nam veoma vanu i
znaajnu injenicu to su je kasnije potvrdila prouavanja Carnegiejeva instituta za tehnologiju.
Spomenuta istraivanja dokazala su da i u tako strogo tehnikim zanimanjima kao to je
inenjerska struka tek 15% inenjerova uspjeha otpada na njegovo tehniko znanje, dok itavih
85% ovisi o njegovoj sposobnosti pravilnog postupanja s ljudima, to jest o njegovim karakternim
i ljudskim osobinama i o nainu rukovoenja ljudima.
Godinama sam vodio teajeve u filadelfijskom Klubu inenjera i u njujorkom Institutu za
elektrotehniku. Ukupan broj mojih polaznika iznosi vie od 1500 inenjera. Ti su ljudi dolazili k
meni zbog toga to su nakon dugih godina iskustva najzad uvidjeli da najbolje plaeni u njihovoj
struci nisu nuno oni koji posjeduju najvie tehnikog znanja. Jer nije teko dobiti dobrog
strunjaka, bilo da je on inenjer, knjigovoa ili arhitekt. Takvih je uvijek dovoljno. Mnogo je
tee pronai dobrog strunjaka koji uz svoje tehniko znanje posjeduje i sposobnost jasnog
izraavanja misli, na-
12
dahnjivanja i voenja svojih suradnika, a takva emo ovjeka, priznajmo, uvijek biti spremni
bolje platiti.
John D. Rockefeller je na vrhuncu svoje uspjene karijere jednom rekao: Vjetina ophoenja s
ljudima isto je tako kurentna roba kao to su eer ili kava. Za tu vjetinu spreman sam platiti
vie nego za bilo to drugo pod suncem.
Potaknut ovim, itatelj bi mogao pomisliti da svaka via kola posveuje mnogo panje
razvijanju te najdragocjenije vjetine pod suncem. Na alost nije tako. Ukoliko pri nekom
amerikom koledu i postoji kakav teaj te vrste, tada je do trenutka kad piem ove retke
potpuno izmakao mojoj panji.
Cikako sveuilite i Udruenje kranske mladei (YMCA) proveli su nedavno anketu da utvrde
to odrasli Amerikanci doista ele studirati. Anketa je trajala dvije godine i stajala 25 000 dolara.
Zakljuni dio ankete proveden je u Meridenu, u dravi Connecticut. Meri-den je izabran kao
tipian ameriki grad. Svaki odrasli stanovnik toga grada odgovorio je na 156 pitanja,, kao na
primjer: to vam je struka i gdje radite? Kakva vam je naobrazba? Koliko zaraujete? Kako
provodite slobodno vrijeme? Imate li hobi? Sto elite postii u ivotu? to vas mui? Koja vas
podruja najvie zanimaju? I tako dalje. Anketa je utvrdila da odrasle najvie zanima problem
zdravlja, a odmah iza toga ljudi, to jest kako razumjeti druge i kako se s njima sloiti, kako
osvojiti njihovu naklonost i kako ih prikloniti svome nainu miljenja.
Odbor koji je proveo spomenutu anketu odluio je nakon toga u Meridenu organizirati teaj po
eljama ispitanika. Dali su se na marljivo traganje za makar ka-Jpim udbenikom, ali ga nigdje
nisu mogli nai. Na-^posljetku su se obratili jednom poznatom svjetskom
13
strunjaku za obrazovanje odraslih s molbom da im savjetuje knjigu koja bi bila primjerena
njihovim potrebama. Nema je, odgovorio im je. Tono znam to bi ti ljudi htjeli. No knjigu
koja im je potrebna jo nitko nije napisao.
Iz iskustva znam da je njegov odgovor bio posve toan, jer sam i sam godinama uzalud traio
prikladan udbenik o meuljudskim odnosima. Budui da takva knjiga nije postojala, pokuao
sam je sam napisati za potrebe polaznika mojih teajeva. Sada je ona pred vama, a ja se nadam
da e vam se svidjeti.
Prije nego to sam se latio pisanja proitao sam sve do ega sam mogu doi u vezi s mojom
temom: od djela Dorothy Dix, preko izvjetaja o brakorazvodnim parnicama i lanaka iz
asopisa Parent's Magazine do napisa Harryja Overstreeta, Alfreda Adlera i Williama Jamesa.
Pored toga, imao sam marljiva pomonika, ovjeka koji je vie od godinu dana proveo po
bibliotekama, itajui sve to je meni promaklo: debele i uene knjige o psihologiji, tisue
lanaka iz asopisa, bezbrojne biografiJMiz kojih se moglo zakljuiti kako su veliki ljudi u
prolosti prilazili svojim blinjima. Zajedno smo prouili biografije velikana svih vremena. itali
smo ivotopise velikih voa, od Julija Cezara do Thomasa Edi-sona. Sjeam se da smo proitali
vie od stotinjak biografija samo Theodorea Roosevelta. Nismo alili truda ni vremena u
nastojanju da otkrijemo najdjelotvornije naine kojima su se nai veliki preci sluili kako bi
osvojili naklonjenost ljudi i utjecali na oblikovanje njihova miljenja.
Osobno sam vodio razgovore s nizom uspjenih ljudi kako bih proniknuo u tajne njihova
ophoenja s ljudima, a meu mojim ispitanicima bilo je i svjetski
14
poznatih imena: Marconi, Franklin D. Roosevelt, Owen D. Young, Clark Gable, Mary Pickford,
Martin Johnson.
Na temelju prikupljena gradiva pripremio sam kratko predavanje pod naslovom Kako stei
prijatelje i utjecati na ljude. Isprva je to doista bilo kratko predavanje, ali je uskoro preraslo u
govor od jednog sata i trideset minuta. Godinama sam ga na poetku svakog semestra drao
novim polaznicima njujorkog Instituta Carnegie. Na kraju bih polaznike zamolio da dobivene
naputke iskuaju u svom poslovnom i drutvenom ivotu, te da se zatim vrate u predavaonicu i
priaju mi o iskustvima i rezultatima do kojih su doli. Kako je to za njih bio zanimljiv zadatak!
Svi ti mukarci i ene eljni samousavravanja bili su oarani milju da su postali suradnici jedne
nove vrste laboratorija jedinstvene ustanove za izuavanje odnosa meu ljudima.
Ova knjiga nije napisana napreac. Rasla je kao dijete. Rasla je i razvijala se iz spomenute
ustanove i iz iskustava tisua odraslih ljudi.
Prije mnogo godina zapoeli smo s nizom pravila tiskanih na listiu papira koji nije bio vei od
potanske dopisnice. Naredne godine izdali smo vei listi, a zatim knjiicu, pa nekoliko knjiica
koje su opsegom i sadrajem bivale uvijek opirnije od prethodnih. I sada, nakon petnaest godina
pokusa i istraivanja, na je trud prerastao u knjigu.
Pravila to sam ih ovdje zacrtao nisu tek teoretske postavke i gruba nagaanja. Ona se u praksi
ostvaruju snagom arolije. Moe se initi nevjerojatnim, no ja sam mnogo puta bio svjedokom
korjenite promjene frudbina mnogih ljudi, promjene to je nastupila primjenom ovdje
razloenih naela.
15
Prole godine, primjerice, moja je predavanja pohaao ovjek koji je upravljao poduzeem od
314 zaposlenih ljudi. Taj je ovjek godinama bez ikakva ustezanja i takta kritizirao i grdio
podreene. Iz njegovih usta nikada se nije ula ljubazna rije uvaavanja i ohrabrenja. Nakon to
je prouio naela ove knjige moj je polaznik posve promijenio ivotnu filozofiju, a meu ljudima
u njegovu poduzeu zavladao je duh dotad nepoznate sloge, radnog oduevljenja i suradnje.
Dotadanjih tristo etrnaest neprijatelja pretvorilo se sada u tri stotine etrnaest prijatelja. Ili,
kako je sam ponosno priao polaznicima moga teaja: Prije, kad bih se proetao poduzeem,
nitko me nije pozdravljao. im bi osjetili da im se pribliavam, slubenici su skre-tali pogled u
stranu. A sada su mi svi prijatelji, pa me ak i vratar naziva imenom.
Tome poslodavcu posao sada bolje ide, ima mnogo vie slobodnog vremena i to je najvanije
nalazi mnogo vie zadovoljstva i u poslovnom i u osobnom ivotu.
Primjenom ovih naela bezbrojni trgovci su u vrlo kratkom veemenu uspjeli poveati prodaju.
Mnogi su stvorili nove veze o kojima su dotada mogli tek sanjati. Predsjednici mnogih udruenja
dobili su vea ovlatenja i bolje plae. Jedan mi je direktor prole godine priao kako mu je
dohodak porastao za itavih pet tisua dolara godinje, i to uglavnom zato to je na poslu
primjenjivao istine iz ove knjige. Jednom od direktora filadelfijske plinare prijetilo je otputanje
s posla zbog toga to je uvijek nastupao ratoborno i to nije bio vjet rukovoenju ljudima.
Znanje steeno na mojim teajevima pomoglo mu je ne samo da u ezdeset petoj godini ivota
izbjegne opasnost od otputanja, nego mu je donijelo unapreenje na poslu.
Kako na kraju svakog naeg teaja obiavamo upriliiti malu zabavu, supruge mojih polaznika
bezbroj su mi puta priale da su im domovi postali mnogo sretniji otkad njihovi muevi pohaaju
ove teajeve.
Ljudi su esto zapanjeni iznenadnim uspjesima to ih postiu sve im se to ini poput neke
arolije. esto se dogaa da me u aru oduevljenja nazivaju kui ak i nedjeljom, jer se ne
mogu strpjeti dvadeset etiri sata da bi mi pred ostalim polaznicima ispriali o svojim uspjesima.
Sjeam se jednog polaznika kojega je razgovor o ovim naelima toliko uzbudio da je do kasno u
no raspravljao o njima s ostalim polaznicima. Kad su u tri sata ujutro drugi poli kui na
spavanje, on je i dalje ostao sjediti u predavaonici. Vlastite greke toliko su ga potresle, a vizija
jednog novog i bogatijeg svijeta to se ukazao pred njim toliko ga je oduevila da nije spavao jo
itave dvije noi.
Kakav je to ovjek bio? Moda ete pomisliti da je rije o nekolovanoj, naivnoj osobi, spremnoj
da se zanese svakom novotarijom koja joj doe pod ruku. No, nije tako. Bio je to visoko
obrazovan trgovac umjetninama, ugledan graanin koji je govorio tri jezika i posjedovao
diplome dvaju inozemnih sveuilita.
Jedan stari Njujoranin, ovjek s harvardskom diplomom, uglednik njujorkih drutvenih
krugova i vlasnik tvornice sagova, rekao mi je da je u tijeku tri i po mjeseca na mome teaju
nauio vie o umijeu ophoenja s ljudima negoli u pune etiri godine na sveuilitu. Vama se to
moda ini smijenim, neumjesnim i pretjeranim? Vae je pravo da mislite to hoete. Imajte
ipak na umu da vam priani o posljedicama, da vam bez komentara navodim izjavu jednog
usjenog ^piarvardskog aka, javno izreenu u njujorkom Yale
16
2 Psihologija uspjeha
17
klubu 23. veljae 1933. godine pred sluateljstvom od oko est stotina ljudi.
Velika je razlika izmeu onoga to jesmo i to bismo trebali biti, rekao je ameriki filozof
William James. Koristimo samo mali dio naih tjelesnih i umnih zaliha. Uopeno govorei,
ljudsko bie ivi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakojakim sposobnostima od
kojih se mnogima nikada ne slui.
Jedini cilj ove knjige je upravo da vam pomogne otkriti, razviti i upotrijebiti te neiskoritene
sposobnosti. Kao to je rekao dr John G. Hibben, nekadanji predsjednik sveuilita Princeton,
obrazovanje je doraslost svim ivotnim situacijama.
Pa ako na kraju prva tri poglavlja ove knjige osjetite da niste nimalo vie dorasli nekim ivotnim
situacijama, smatrat u da sam barem to se vas tie posve promaio cilj. Jer, po Herbertu
Spenceru veliki cilj obrazovanja nije znanje, nego akcija. A ovo je knjiga akcije.
Moj uvod je, poput svih uvoda, suvie dugaak. Zato krenimo dalje! Uhvatimo se ukotac s onim
to vam nedostaje. Proitajte, molim vas, prvo poglavlje!
Prvi dio
OSNOVNA NAELA OPHOENJA S LJUDIMA
i
18
1. elite li skupljati med, ne udarajte po konici
7. svibnja 1931. New York je bio svjedokom najsenzacionalnijeg lova na ovjeka to se odigrao
na njegovim ulicama. Policija je nakon vietjednog traganja nanjuila Crowleyja, okorjelog
revolveraa, ubojicu koji uzgred reeno nije ni pio ni puio, te ga opkolila u stanu njegove
prijateljice u aveniji West End.
Stotinu i pedeset policajaca i detektiva zaposjelo je Crowleyjevo tavansko skrovite. Probivi
rupe na krovu, pokuali su suzavcem istjerati Crowleyja iz stana. Zatim su na krovove susjednih
kua namjestili strojnice, pa su se najljepom njujorkom stambenom etvrti puni sat razlijegali
zvukovi revolverskih hitaca i tektanja strojnica. uuren iza glomaznog naslonjaa, Crowley je
neumorno odgovarao na policijsku vatru. Deset tisua uzbuenih graana promatralo je bitku
kakvu nitko dotada nije vidio na ulicama New Yor-ka.
Kad su Crowleyja najzad uhvatili, policijski komesar Mulrooney izjavio je da je okorjeli
revolvera jedan od najopasnijih zloinaca u povijesti New Yorka. Spreman je ubiti ovjeka za
najmanju glupost, rekao je Mulrooney.
Zanimljivo je, ipak, znati to je sam Crowley mislio o sebi. To nam je ostalo zapisano jer je
Crowley, dok je policija pucala u njegovo skrovite, na brzinu
21
nadrljao pismo koje je naslovio: Svima kojih se to tie. Dok je pisao, krv mu je kapala iz rana
ostavljajui na papiru grimizne tragove. Evo to je napisao: Pod ovim kaputom krije se umorno
ali meko srce, srce koje nikome ne eli zlo.
Nedugo prije spomenutog dogaaja, Crowley se s nekom djevojkom odvezao prema oblinjem
Long Islandu. Parkiranom automobilu priao je iznenada policajac i zamolio mladia da mu
pokae vozaku dozvolu.
Crowley je bez rijei izvukao pitolj i zasuo policajca kiom metaka. Zatim je iskoio iz
automobila, zgrabio pitolj umirueg policajca i opalio posljednji metak u napola mrtvo tijelo.
Takav je bio ubojica koji je kasnije za sebe rekao: Pod ovim kaputom krije se umorno ali meko
srce, srce koje nikome ne eli zlo.
Osuen je na smrt na elektrinoj stolici. Kad su ga u zatvoru Sing Sing uveli u eliju smrti
Crowley nije rekao: Ovo sam zasluio zato to sam ubijao ljude, nego: Ovo sam zasluio zato
to sam branio vlastiti ivot.
Kakva je pouka ove prie? Ta da Crowley sebe ni za to nije drao krivim, to nije neuobiajeno
meu zloincima. Ukoliko se ne slaete, posluajte ovo:
Najljepe godine svog ivota proveo sam trudei se da olakam ljudima ivot pruajui im
zabavu i razonodu. Za nagradu sam dobio jedino prezir i ivot pun straha od proganjanja.
To su rijei Al Caponea, najopasnijeg ikakog gangstera i neprijatelja broj l amerike
javnosti. Kao to vidimo, Al Capone sebe ni za to nije osuivao. Smatrao se javnim
dobroiniteljem, nepriznatim i neshvaenim, ali ipak dobroiniteljem.
22
Isto je o sebi rekao Dutch Schultz nedugo prije nego to je podlegao mecima konkurentske
gangsterske bande u Newarku. Dutch Schultz, jedan od najprljavijih njujorkih gangstera, izjavio
je novinarima da sebe dri javnim dobroiniteljem. On je u to doista i vjerovao.
Lawes, upravitelj kaznenog zatvora Sing Sing, napisao je da rijetki zloinci u Sing Singu
smatraju sebe zlikovcima. Dre da su ljudska bia, ba kao i svi ostali. Stoga se pokuavaju
opravdati, trae razloge koji su ih naveli na pljaku i ubijanje. Veina pribjegava svakojakom
umovanju, loginom i neloginom, kako bi i pred sobom opravdali svoje protudrutvene ine, pa
stoga uporno tvrde da zatvor nipoto nisu zasluili.
Pa ako se Al Capone, Crowley, Dutch Schultz i svi oni oajnici iza reetaka ne smatraju nimalo
krivim, to o sebi misle brojni ljudi s kojima svakodnevno dolazimo u dodir?
John Wanamaker jednom je priznao: Ja sam ve prije trideset godina shvatio da je nerazborito
oitavati ljudima lekcije. Dovoljno se borim s vlastitim nesavrenostima da bih se muio
pitanjima zato bog nije svakog ovjeka obdario istom koliinom mudrosti.
Blago Wanamakeru kad je tako brzo doao do spomenute spoznaje! Ja sam cijelu treinu stoljea
tapkao u tami prije nego to sam shvatio da gotovo nema ovjeka koji e osuditi samoga sebe,
ma koliko grijeio.
Sjetimo se poznate svae izmeu Theodorea Roosevelta i predsjednika Tafta, svae koja je razje-
dinila republikansku stranku, u Bijelu kuu dovela Woodrowa Wilsona, potakla jedan svjetski rat
i tako posve promijenila tijek povijesti. Da vas podsjetim: kada je 1908. Theodore Roosevelt
napustio Bijelu kuu, prepustio je predsjedniko mjesto Taftu, a zatim krenuo u Afriku u lov na
lavove. Nakon povratka iz
23

Afrike, poeo je pokazivati otvoreno neslaganje s novonastalim stanjem u stranci. Optuio je
Tafta za konzervativnost, osnovao vlastitu disidentsku stranku i pokuao se po trei put
kandidirati za predsjednika. Time je gotovo upropastio staru republikansku stranku. Na iduim
izborima republikanci su doivjeli dotad nezapameni poraz: uspjeli su proi samo u dvjema
amerikim dravama Vermontu i Utahu.
Roosevelt je za poraz okrivio Tafta, no je li Taft sam sebe okrivljavao: Dakako da nije. Sa
suzama u oima Taft je izjavio: Ne znam kako sam drugaije mogao postupiti!
Tko je, dakle krivac? Roosevelt ili Taft? Iskreno da vam kaem ne znam, a mislim da u ovom
trenutku to nije ni vano. Pokuao sam vam samo pokazati da Rooseveltova kritika nije mogla
uvjeriti Tafta kako nema pravo. Naprotiv, ona ga je samo natjerala da se opravdava i da suznih
oiju ponavlja jedno te isto: Ne znam kako sam drugaije mogao postupiti.
Uzmimo jo jedan primjer: krupni naftni skandal to je buknuo 1924. godine, za vrijeme
predsjednika Hardinga^Taj je skandal godinama izazivao zgraanje amerikog tiska i uzbuivao
sve ivo. Evo vam injenica: Albert Fall, Hardingov ministar unutranjih poslova morao je po
naputku vlade iznajmiti vladina naftna polja u Teapot Domeu, to jest naftne rezerve namijenjene
amerikoj vojnoj mornarici. Mislite li da je ministar Fali objavio javnu licitaciju? Varate se. On
je taj masni zalogaj prepustio svome prijatelju Dohe-nyju koji inu je u znak zahvalnosti dao
pozajmicu od sto tisua dolara! No, to nije kraj prie. Kako bi se pokazao velikodunim pred
Dohenyjem, ministar Fali je na spomenuta polja poslao vojsku da otjera takmace sa susjednih
zemljita, to jest ljude koji su crpli naftu
24
iz istih rezervi. Protjerani s vlastitih posjeda, vlasnici okolnih zemljita naoruali su se do grla i
pohitali ravno u palau pravde gdje su najzad raskrinkali motive Fallove stotisudolarske tajne.
Buknuo je skandal koji je gotovo oborio Hardingovu vladu, izazvao muninu itave javnosti, a
ministra Falla otjerao iza reetaka.
Fali je bio nemilosrdno kanjen. A da li se pokajao? Nikada! Nekoliko godina kasnije Herbert
Hoover je javno rekao da su predsjednika Hardinga otjerali u grob tjeskoba i alost zbog
prijateljeve izdaje. uvi te rijei, Fallova je ena zaplakala od bijesa, te maui stisnutim
pesnicama povikala: to! Da je Fali izdao Hardinga! Moj mu nikoga nikad nije izdao. Nema
novca koji bi njega mogao natjerati na izdaju. Nije on izdao, nego su njega izdali, nagnali u
klaonicu i pribili na kri.
Takva je, dakle, ljudska priroda: krivac e za svoja djela okrivljivati svakoga osim samoga sebe.
Svi smo mi takvi. Doete li sutradan u napast da kritizirate ljude oko sebe, sjetite se Al Caponea,
okorjelog revolve-raa Crowleyja i ministra Falla. Imajte na umu da je kritika nalik na goluba
listonou i da e se osoba koju kritizirate i osuujete vjerojatno eljeti opravdati, te da e vas
zauzvrat osuivati, ili da e poput nesretnog predsjednika Tafta rei: Ne znam kako sam
drugaije mogao postupiti.
U subotnje jutro 15. travnja 1865. leao je Abraham Lincoln na smrtnoj postelji u sobi jeftinog
kona-ita preko puta kazalita Ford u kojem ga je prethodne veeri pogodilo Boothovo tane.
Lincolnovo dugako tijelo lealo je nauznak na kratkom i dotrajalom krevetu. Iznad kreveta
visila je jeftina reprodukcija gla-sovite slike Rose Bonheur Konjski sajam, a tuna plinska
svjetiljka podrhtavala je utom svjetlou.
25
Stanton, ministar rata, uzviknuo je nad umiruim Lin-colnom: Ovdje lei najsavreniji voa to
ga je svijet ikada upoznao.
U emu bijae tajna Lincolnova uspjeha s ljudima? Deset godina prouavao sam Lincolnov
ivot, a pune tri godine posvetio pisanju i dotjerivanju knjige pod naslovom Nepoznati Lincoln.
Vjerujem da sam do u tanine prouio Lincolnov ivot i karakter, to jest onoliko koliko mi je to
bilo mogue. Osobito mnogo panje posvetio sam Lincolnovu ophoenju s ljudima. Da li je
Lincoln bio sklon kritiziranju? U poetku da. Dok je kao mladi ivio u Indijani ne samo da je
usmeno kritizirao, nego je pisao pisma i pjesme u kojima je ismijavao sugraane. Takva je pisma
bacao po seoskim puteljcima jer je bio siguran da e ih ondje netko nai. I doista: jedno od tih
pisama raspalilo je mrnju to je gorjela itav ljudski vijek.
ak i kasnije kad je postao odvjetnikom u dravi Illinois, Lincoln je u novinama otvoreno
napadao protivnike, sve dok se jednog dana najzad nije opekao.
U jesen 1842. objavio je u lokalnom asopisu pod-smjeljiv^ anonimno pismo na adresu prgavog
politiara Jamesa Sheilda. Cijeli se grad valjao od smijeha, dok je osjetljivi i ponosni Sheild
kiptio od gnjeva. Kad je saznao ime nepotpisanog autora, Sheild je zajaio konja, pohitao k
Lincolnu i izazvao ga na dvoboj. Premda se Lincoln u naelu protivio dvoboju,, u tom trenutku
nije imao drugog izbora. Dopustili su mu da bira oruje, a on se, onako dugoruk, odluio za
sablju, pa je kod nekakvog oficirao poeo uiti maevanje. Dogovorenog dana Lincoln i Sheild
sastali su se na pje-skovitoj obali rijeke Mississippi, spremni da se bore na ivot i smrt.
Sekundanti su sreom u posljednji as sprijeili dvoboj.
Bilo je to najmranije poglavlje Lincolnova ivota koje mu je pruilo dragocjenu pouku o
ljudima. Nikada se vie nije usudio pisati podsmjeljiva pisma. Nikada vie nije ismijavao i
kritizirao blinje.
Kasnije, za vrijeme graanskog rata, morao je mnogo puta smjenjivati generale saveznike
vojske zbog grubih, gotovo traginih greaka koje su ga ponekad tjerale u oaj. Polovica drave
otro je osuivala nesposobne generale, ali je Lincoln suosjeajan prema svima, a prema
nikome zloban ostajao miran. Najomiljenija mu je izreka bila: Ne sudi, da i tebi ne sude.
Jednom kad su njegova ena i prijatelji otro govorili o lunjacima, Lincoln im je odgovorio:
Nemojte ih previe osuivati, jer su onakvi kakvi bismo i mi bili u slinim okolnostima.
Nitko zacijelo nikad nije imao toliko prilike za kritiku i osuivanje koliko Lincoln u graanskom
ratu. Bitka kod Gettysburga vodila se prva tri dana srpnja 1863. Nou, 4. srpnja general Lee se
poeo povlaiti prema jugu, praen olujom i neprekidnom kiom. Kad je s poraenom vojskom
doao do rijeke Potomac, shvatio je da je uhvaen u klopku: pred njim su bile nabujale,
neprohodne vode, a iza njega pobjednika sjevernjaka vojska. Lincoln je to znao. Pruala mu se
zlatna, bogomdana prilika da potue Leejevu vojsku i dokraji rat. Zato je vrhovnom
komandantu Meadeu smjesta brzojavio da ne saziva ratno vijee, nego da odmah napadne Leeja.
Meade je, meutim, postupio suprotno Lincolnovu nareenju. Sazvao je ratno vijee, a zatim
poeo odugovlaiti, slati telegrame sa svakojakim izgovorima, te napokon otvoreno odbio napad
na junjaku vojsku.
i
26
27
Rijeka se u meuvremenu povukla, a Lee sa svojim snagama umakao na drugu obalu.
Lincoln je bio bijesan. to to znai? povikao je svome sinu Robertu. Bili su nam pred nosom,
trebali smo samo pruiti ruke da ih dokrajimo. A ipak nita nije moglo pokrenuti nae snage. U
takvim bi okolnostima i na j nesposobni j i general bio pobijedio Lee ja. Da sam se tamo zatekao,
bio bih ga izbievao vlastitom rukom.
Silno razoaran, Lincoln se latio pera i napisao Me-adeu pismo. A Lincoln je, ako se sjeate, u to
doba ivota bio veoma oprezan i krt na kritici. Stoga je to pismo, napisano 1863, ravno
najotrijem ukoru.
Dragi moj generale,
Ne vjerujem da shvaate to za nas znai Leejev bijeg. Bio nam je nadohvat ruke, trebalo ga je
samo opkoliti kako bismo potpomognuti ostalim naim uspjesima u posljednje vrijeme
dokrajili rat. Sada e se taj rat otegnuti u beskonanost. Ako vam prolog ponedjeljka nije polo
za rukom da napadnete Le-eja, mislite li da ete to moi uiniti na junoj obali kad uza s| budete
imali samo treinu vojske? Bilo bi nerazumno oekivati pa stoga i ne oekujem da ete
sada moi ita uiniti. Promakla vam je zlatna prilika, a mene to neizmjerno boli.
to mislite, kako je reagirao Meade kad je proitao Lincolnovo pismo? Rei u vam istinu: on ga
nije ni vidio, jer ga Lincoln nikad nije poslao. Nali su ga u Lincolnovoj prepisci nakon njegove
smrti.
Ja bih rekao premda samo nagaam da je Lincoln, napisavi pismo, pogledao kroz prozor i
rekao sam sebi: ekaj as. Ne smije se prenagliti. Lako je tebi sjediti u Bijeloj kui i slati
Meadeu nareenja za napad. Da si bio u Gettysburgu i nagledao se sve one
krvi to ju je Meade vidio u zadnjih tjedan dana, da su tvoje ui probijali urlici ranjenih i
umiruih, moda ni ti ne bi hitao u novi napad. Da si plah kao Meade, moda bi bio postupio ba
kao i on. Uostalom, sada to vie nije vano. Poaljem li ovo pismo, dat u dui oduka, ali u
postii samo to da e se Meade poeti opravdavati, te na kraju mene optuivati za vlastitu greku.
Pismo e ga okrenuti protiv mene, smanjiti mu operativnost, a moda ga ak natjerati na
ostavku.
I tako Lincoln nije poslao pismo, jer ga je gorko iskustvo nauilo da od otre kritike i prijekora
nema nikakve koristi.
Kad bi se naao u nedoumici kako da postupi u nekoj sloenoj situaciji, predsjednik Theodore
Roosevelt obino bi se zagledao u veliki Lincolnov portret to mu je visio iznad pisaeg stola u
Bijeloj kui, pa bi se onda zapitao: Kako bi Lincoln postupio kad bi se naao pred ovakvim
problemom?
Imate li moda meu znancima i prijateljima nekoga koga biste eljeli promijeniti, napraviti
savrenijim? Sjajno! Nemam ja nita protiv toga. Samo zato ne biste poeli od sebe? To je
iz sasvim sebinih razloga mnogo korisnije nego da pokuavate ispraviti druge. Ujedno je i
mnogo bezopasnije.
Cijenim ovjeka ija borba poinje u njemu samom, rekao je Browning. Prihvatite li se
samousavr-avanja jo danas, zacijelo e vam trebati nekoliko mjeseci da neto postignete.
Recimo: do Nove godine! No, zato ete za vrijeme novogodinjih praznika moi odahnuti, pa
ete onda u novoj godini do mile volje mijenjati i kritizirati druge.
Ponite ipak, od sebe.
Ne ali se zbog snijega na susjedovu krovu, dok ga nisi poistio pred vlastitim pragom, rekao
je Konfu-cije.
i
28
29
Dok sam bio mlad i nadobudan napisao sam budalasto pismo Richardu Hardingu Davisu, piscu
koji je u to doba bio veoma popularan. Kao mladi suradnik jednog asopisa, pripremao sam
lanak o amerikim piscima, pa sam zamolio Davisa da mi otkrije tajnu svoga naina pisanja.
Nekoliko tjedana prije toga, na zavretku jednog pisma spazio sam opasku koja me se silno
dojmila. Diktirano, ali neproitano, pisalo je. Uinilo mi se da je pismo napisala neka strano
zaposlena i vana osoba. Ja sam u to doba imao i previe slobodnog vremena, ali sam se htio
napraviti vanim pred Davisom, pa sam zato vlastito kratko pisamce zavrio opaskom:
Diktirano, ali neproitano.
Harding se nije potrudio da mi odgovori, nego mi je naprosto vratio pismo, dodavi na dnu ove
rijei: Vau neotesanost nadmauje jedino vaa neotesa-nost. Priznajem, pogrijeio sam,
moda ak i zasluio Davisov prijekor. No, kao ljudsko bie, osjetio sam se povrijeenim. Kad
sam deset godina kasnije saznao za Davisovu smrt, prvo to mi je palo na pamet stidim se
priznati bila je pomisao na tu uvredu.
Ako vam je do toga da ijete oko sebe zlovolju koja e trovati ljude i boljeti ih moda do kraja
ivota, uivajte u zajedljivom prigovaranju i onda kad niste sigurni da imate pravo.
Zapamtite da su ljudi krvavi pod koom, da nisu prvenstveno bia razuma, ve bia osjeaja, da
su podloni predrasudama, ispunjeni ponosom i tatinom.
Zato je kritika opasna iskra iskra to u spremitu ljudskog samoljublja neminovno uzrokuje
eksploziju, a ponekad ak i preuranjenu smrt. General Leonard Wood, na primjer, nije smio poi
s vojskom u Francusku zbog toga to su ga prethodno kritizirali u javnosti.
30
Taj udarac njegovu samoljublju zacijelo je ubrzao njegovu smrt.
Otra kritika natjerala je osjetljivog Thomasa Har-dyja, jednoga od najboljih romanopisaca
engleske knjievnosti, da se okani pisanja. A engleskog pjesnika Thomasa Chattertona otjerala je
u samoubojstvo.
Benjamin Franklin koji je u mladosti bio vrlo netaktian, postao je u zrelijim godinama takav
diplomat da su ga imenovali amerikim ambasadorom u Francuskoj. Kakva je bila tajna
Franklinova uspjeha? Loe neu govoriti ni o kome, rekao je, a o svakome sve dobro to o
njemu znadem.
Svaka budala zna kritizirati, osuivati i zamjerati a veina budala to i ini. Treba, meutim,
imati karaktera i samokontrole da bismo mogli shvaati i pratati. Carlyle je jednom rekao:
Velik ovjek pokazuje svoju veliinu nainom na koji postupa s malim ljudima.
Zato, umjesto da osuujemo ljude, potrudimo se da ih razumijemo. Nastojmo dokuiti uzrok
njihova ponaanja. To je mnogo korisnije, mnogo zanimljivije od kritiziranja. Razumijevanje
raa suosjeanjem, tolerancijom i dobrotom.
Spoznati sve, znai sve oprostiti. Ili, kako je rekao dr Johnson: Ni sam bog, gospodine moj,
ne sudi ovjeku prije smrti.
Pa zato bismo onda vi i ja?
31

2. Velika tajna ophoenja s ljudima
Postoji samo jedan nain da privolimo druge na ono to elimo. Jeste li ikada o tome razmiljali?
Da, postoji samo jedan nain: pobuditi u njima elju za onim za im i mi teimo. Drugog naina
upamtite nema.
Moete, dakako, privoljeti ovjeka da skine sat s ruke, ako mu gurnete revolver pod rebra.
Slubenika moete navesti na suradnju, ukoliko mu zaprijetite otkazom. S djetetom moete lako
izii na kraj, zastraite li ga batinama. No, svi ti surovi postupci obino imaju posve neeljene
posljedice.
Jedini nain kojim ovjeka moemo privoljeti na akciju jest da mu dademo ono to eli.
A totovjek zapravo eli?
Freud je tvrdio da svim ljudskim djelovanjem upravljaju dvije pobude: elja za spolnim
zadovoljenjem i elja za osobnom veliinom.
Ameriki filozof John Dewey izrazio je to neto drugaijim rijeima. On dri da je glavni
ovjekov pokreta elja da budemo vani. Upamtite tu tvrdnju, jer je ona znaajna i jer ete se
s njome u ovoj knjizi esto sretati.
to ovjek eli? Ne mnogo, ali ono malo za im istinski tei pokuava dobiti svim silama, ne
pristajui na odricanje. Gotovo svaki zdrav odrastao ovjek eli:
32
1. Zdravlje i dug ivot
2. Dovoljno hrane
3. Dovoljno sna
4. Novac i sve to novcem moe kupiti
5. Sretan spolni ivot
6. Dobrobit vlastitoj djeci
7. Osjeaj da neto znai.
Gotovo sve navedene elje bivaju zadovoljene sve osim jedne, koja je isto tako duboka kao
elja za snom i jednako prijeko potrebna kao elja za hranom, a koja ipak esto ostaje
nezadovoljena. To je ona koju Freud naziva eljom za osobnom veliinom, a Dewey eljom
da budemo vani.
Lincoln je jedno svoje pismo zapoeo rijeima: Svi mi volimo komplimente, a William James
je rekao: Najskrovitije naelo ljudske prirode je enja za priznanjem. Pazite, James ne govori
o elji, potrebi ili nastojanju, nego o ovjekovoj enji da bude priznat od svijeta.
To je, dakle, taj gorui i postojani ovjekov pokreta, a rijetki pojedinci koji znaju istinski
udovoljiti toj neizmjernoj gladi ljudskog srca bit e priznati i omiljeni meu blinjima. U tolikoj
mjeri da e kao to se kae i pogrebnik aliti za njima kad umru.
elja za osjeanjem vanosti jedna je od glavnih osobina kojom se ovjek razlikuje od ivotinje.
Evo vam primjera: dok sam rastao na oevoj farmi u Misso-uriju, moj je otac uzgajao svinje i
plemenita bijela goveda. Stoku smo esto vodili na seoske sajmove i izlobe po cijelom.
Srednjem zapadu te dobili bezbroj nagrada i priznanja. Otac je plave vrpce tih nagrada (
privrstio na komad prozirne bijele tkanine i pokazi-%ao svim znancima i prijateljima. Uzeo bi
tkaninu za
3 Psihologija uspjeha
33
jedan kraj, a ja za drugi, da svi dobro vide nae trofeje.
Svinjama i kravama nije, dakako, bilo nimalo stalo do priznanja, ali se otac njima i te kako
ponosio. Pruale su mu osjeaj vanosti.
Da nae daleke pretke nije pokretala gorua potreba za osjeanjem vanosti, civilizacija bi bila
posve nemogua, a ovjeanstvo bi i dalje ivjelo u mraku neznanja.
Upravo ta elja navela je jednog neukog, siromanog trgovakog pomonika na prouavanje
pravnih knjiga to ih je sluajno naao na dnu bave kupljene za ciglih pedeset centi. Zacijelo
znate na koga mislim. Prezime mu je bilo Lincoln.
Ista ta elja za osjeajem vanosti nagnala je Dic-kensa na pisanje besmrtnih romana, a arhitekta
Chri-stophera Wrena na oblikovanje njegovih simfonija u kamenu. Gonjen tom eljom
Rockefeller je zgrtao milijune to ih sam nikada nije mogao potroiti! Iz istih pobuda bogatai
cijeloga svijeta grade kue koje su i te koliko prevelike za njihove osobne potrebe.
Zbog te elje nastojimo biti odjeveni po posljednjoj modi, voziti automobile najnovijeg tipa,
svima priati o naoj genijalnoj djeci.
Ta elja mnoge mlade ljude navodi na put zloina pretvara ih u prijestupnike i ubojice.
Dananji prosjeni mladi prijestupnik, rekao je bivi policijski komesar New Yorka,
zaljubljen je u sebe, pa im ga uhvatimo eli vidjeti novine, kako bi u senzacionalnim vijestima
naao sliku o sebi junaku. Neugodna mogunost da zavri na elektrinoj stolici ini mu se
suvie dalekom, sve dotle dok se fotografija njegove malenkosti koi na naslovnim stranicama
dnevnog tiska, uz
34
bok filmskim zvjezdicama, Einsteinu, Lindberghu, Tos-caniniju i Rooseveltu.
Reci mi kako zadovoljava svoju potrebu za vanou, pa u ti rei tko si. U njoj je sadrana sva
osobitost tebe kao ovjeka. Rockefeller je, primjerice, zadovoljio tu potrebu novanom
darovnicom za izgradnju suvremene bolnice u Pekingu, namijenjene lijeenju milijuna ljudi koje
nikada nije vidio, niti e ih vidjeti. Dillinger je, s druge strane, svoj osjeaj vanosti crpio iz
obijanja banaka i ubijanja ljudi, iz spoznaje da je dravni neprijatelj broj l. Jednom kad ga je
gonila policija, upao je u neku seosku kuu u Minneso-ti i uzviknuo: Ja sam Dillinger. Neu
vam uiniti nita naao, ali znajte da sam ja Dillinger.
Bitna razlika izmeu Dillingera i Rockefellera je u nainu zadovoljavanja elje za vanou.
Povijest vrvi smijenim primjerima iz kojih vidimo kako su uveni ljudi nastojali zadovoljiti tu
elju. ak je i George Washington htio da ga zovu Njegova visost, predsjednik Sjedinjenih
Drava, a Kolumbo se borio za naslov Admiral oceana, potkralj Indije. Katarina Velika nije
htjela otvarati pisma koja nisu bila naslovljena na Njezino carsko velianstvo, a Lincol-nova
ena se u Bijeloj kui razbjesnila na enu generala Granta i povikala: Kako se usuujete sjesti
prije nego vam ja to dopustim!
Neki ameriki milijunari novano su potpomogli Byrdovu ekspediciju na Juni pol uz preutni
uvjet da ledeni vrhovi i gorje Antartika dobiju imena po njima. Victor Hugo eznuo je za tim da
Pariz njemu u ast bude nazvan njegovim imenom. ak se je i . Shakespeare, najvei meu
najveima, borio za ple-miki grb, u elji da svome imenu doda jo vie sjaja.
35
U nastojanju da pobude suosjeanje i panju okoline, ljudi se ponekad pretvaraju u prave
invalide. Gospoa McKinley, na primjer, prisiljavala je svoga mua, predsjednika SAD, da
zanemaruje vane dravne poslove kako bi mogao satima sjediti uz njezin krevet uljuljkujui je u
san. Iz bolesne potrebe za panjom, traila je od njega da prisustvuje svakom njenom posjetu
zubaru, pa mu je jednom upriliila stranu scenu pred zubarom samo zato to je morao otii na
vaan sastanak s dravnim sekretarom.
Znam za primjer jedne snane mlade ene koja je oboljela shvativi da joj mladost prolazi, a
princa na bijelom konju jo uvijek nema. Pomiljajui na duge godine usamljenosti i jednolinog
ivota, legla je u postelju i dopustila majci da je hrani i njeguje punih deset godina. Kad je
iscrpljena starica najzad oboljela i umrla, umiljena bolesnica je jo tjednima ostala bespomono
leati, a zatim je jednog dana iznenada ustala, odjenula se i ponovo poela ivjeti normalnim
ivotom.
Neki ugledni psihijatri tvrde da ovjek ponekad bjei u luilo kako bi u izmiljenom svijetu
mate zadovoljio elju za osjeajem vanosti koja mu je u ivotu krute realnosti bila uskraena.
Broj pacijenata u duevnim bolnicama SAD vei je od zbroja svih ostalih bolesnika. U prosjeku
svaki dvadeseti stanovnik drave New York, stariji od petnaest godina, provede sedam godina
ivota u bolnici za duevne bolesti.
to je uzrok duevnim oboljenjima?
Nitko zapravo ne moe odgovoriti na to sloeno pitanje, ali je poznato da neke bolesti, kao na
primjer sifilis, unitavaju modane stanice i tako uzrokuju duevna poremeenja. Priblino
polovicu svih duevnih oboljenja valja pripisati fizikim uzrocima, kao to su
36
oteenja mozga, alkohol, toksini i tjelesne povrede. Ali kod druge polovice duevnih bolesnika
nemogue je ustanoviti bilo kakvo organsko poremeenje u modanim stanicama. U pravilu se
prilikom obdukcije i paljivog ispitivanja modanog tkiva pod najjaim mikroskopima utvruje
da se mozak duevnih bolesnika ni po emu ne razlikuje od mozga zdravog ovjeka. Zato onda
takvi ljudi duevno obolijevaju? Nedavno sam to pitanje postavio primarijusu najbolje amerike
bolnice za duevne bolesti. Taj uveni i priznati strunjak iskreno mi je priznao da ne zna zato
tjelesno zdrav ovjek moe odjednom duevno oboljeti. To zapravo nitko ne zna. Rekao mi je,
ipak, da mnogi duevni bolesnici u svom pomraenju nalaze potvrdu osobne vanosti to je nisu
mogli dobiti u zbiljskom ivotu. Zatim mi je ispripovjedio ovu zgodu:
Upravo imam pacijenticu koja je doivjela branu tragediju. 2eljela je ljubav, spolno
zadovoljenje, djecu i poloaj u drutvu, ali joj je ivot poruio sve snove. Mu je nije volio, pa
ak nije htio ni jesti s njome. Morala mu je nositi hranu u spavau sobu. Nije imala djece ni
zaposlenja. Najzad je, jadnica, duevno oboljela, te u svojoj pomraenosti poela umiljati da se
rastavila od mua i da opet ima djevojako prezime. Sada vjeruje da je udata za nekog engleskog
lorda, pa hoe da je zovemo lady Smith. A to se tie djece, umilja da svaku no raa novo
dijete. Svaki put kad je obiem, kae mi: 'Doktore, sino sam rodila.'
Brodovi njenih sanja nasukali su se na otrim grebenima ivota. Sada mirno ivi na arobnim,
sunanim otocima bezumlja, a njene sanjane lae plove u sigur-fene luke, nabreklih jedara, s
pjesmom vjetra meu jar-bolima.
37
Tragino? Ne znam. Njezin lijenik rekao mi je: Kad bih joj jednim pokretom ruke mogao
vratiti razum, ne bih to uinio. Ovako je mnogo sretnija.
Openito uzevi, duevni bolesnici sretniji su od normalnih ljudi. Mnogi uivaju u svom stanju
koje im je priznajmo rijeilo sve probleme. Rado e vam potpisati ek od milijun dolara i
napisati preporuku za prijem kod Age Kana. U svom nestvarnom svijetu oni nalaze osjeaj
vanosti za kojim su jednom uzalud eznuli.
Pa ako su ljudi toliko eljni panje i priznanja da doslovno polude u nastojanju da ih dobiju,
zamislite kakva uda moete postii odajui iskreno priznanje normalnim ljudima u
svakidanjem ivotu.
Ameriki kralj elika Andrew Carnegie plaao je svome pomoniku Charlesu Schwabu
basnoslovnu plau od milijun dolara godinje. Zato? Mislite li moda da je Schwab bio genije?
Da je o proizvodnji elika znao vie od drugih? Kojeta! Schwab mi je sam priznao da su mnogi
inenjeri u tvornici znali o proizvodnji elika vie nego on. Rekao mi je da je tako visoku plau
dokivao uglavnom zbog toga to je znao pravilno postupati s ljudima. Dopustite mi da ovdje u
potpunosti navedem njegove rijei, rijei to bi ih trebalo od-liti u bronzu i utuviti u glavu
kolskoj djeci (umjesto da ih muimo sprezanjem latinskih glagola i koliinom padalina u
Brazilu!) rijei koje e nam promijeniti ivot ukoliko ih se budemo htjeli pridravati:
Drim da je najvei dar to ga posjedujem sposobnost da u drugim ljudima pobudim radni
zanos, te da priznanjem i hvalom potiem, ono to je u njima najvrednije.
Nita nije tako pogubno za ovjekovu volju kao kritika od strane nadreenih. Ja nikad nikoga ne
38
kritiziram, jer vjerujem u djelotvornost poticaja na rad. Stoga uvijek nastojim nai rijei pohvale,
a mrzim pronalaziti greke. Ako sam neim zadovoljan, odajem ovjeku potpuno priznanje i
obilato ga zasipam pohvalama.
Kako, meutim, postupa prosjean ovjek? Upravo obrnuto: ako mu neto nije po volji, dii e
silnu graju, a ako je neim zadovoljan nee kazati ni rijei!
Meu brojnim poslovnim ljudima i 'monicima u cijelome svijetu, rekao je Schwab, nikad
jo nisam vidio da bi ovjek iji je posao obasut neprestanim zamjerkama radio s vie truda i
ara od ovjeka iji je rad cijenjen i hvaljen.
Na spomenutoj postavci, prema Schwabovim rijeima, temelji se uspjeh Andrewa Carnegieja.
Carnegie je svoje suradnike hvalio javno i u etiri oka. A nastavio ih je hvaliti ak i iz groba, jer
je sam sebi sastavio ovakav nadgrobni natpis: Ovdje poiva ovjek koji se znao okruiti ljudima
pametnijim od sebe.
Iskrena pohvala bila je jedna od tajni Rockfellero-va uspjeha. Kad je njegov suradnik Bedford
nepromiljenom kupnjom zemljita u Junoj Americi otetio tvrtku za milijun dolara, Rockfeller
mu je to s pravom mogao zamjeriti. No, on je shvatio da je Bedford uinio sve to je mogao, pa
mu stoga nije prigovorio, nego mu jo i estitao to je uspio spasiti ezdeset posto uloenog
novca. Sjajno, rekao je Rockefeller. Mi u prvom katu nismo uvijek tako sretne ruke.*
Ziegfeld, najsjajnija menederska zvijezda Broad-waya, stekao je slavu zato to je znao veliati
tip amerike djevojke. U svoje je kazalite uvijek uzimao neugledna enska stvorenja za kojima
se na ulici nitko
i*.* * Uredi amerikih direktora obino se nalaze na prvom ka-* tu. (Op. prev.)
39
ne bi dvaput okrenuo, te od njih na pozornici stvarao oaravajue i zavodljive zvijezde. Svjestan
djelotvornosti priznanja i samopouzdanja, Ziegfeld ih je, tovie, svojom panjom i potovanjem
navodio da se osjeaju lijepima. Praktian kakav je bio, brzo im je podizao plau i slao brzojave
priznanja, a plesaice cijelog zbora javno zasipao cvijeem.
Jednom sam pokuavao smraviti, pa sam postio est dana i est noi. Nije mi bilo teko, jer sam
se na kraju estog dana osjeao manje gladnim nego na poetku dijete. Kad bi netko svoju obitelj
ili suradnike izgladnjivao punih est dana, drali bismo to zloinom. No "zar ne bismo
zloincima mogli nazvati one ljude koji svoje blinje danima, tjednima i godinama mue glau
za priznanjem, a priznanje je ljudskom biu potrebno gotovo isto toliko koliko i hrana!
Naueni smo da svojoj djeci, prijateljima i suradnicima nudimo tjelesnu hranu, ali nam rijetko
pada na pamet da bismo morali hraniti njihovo samopotova-nje. Mesom i peenim krumpirima
odravamo njihovu snagu, zaboravljajui da im poklonimo ljubaznu rije pohvale, koja e im
godinama odzvanjati u sjeanju, nalik na^pajskladniju glazbu.
Mnogi itatelji e zacijelo rei: Budalatine! Mlaenje prazne slame! Laskanje i ulagivanje! Sve
sam ja to ve isprobao, ali ne pali, osobito ne kod pametnih ljudi.
Laskanjem emo, dakako, rijetko kada neto postii kod pametnih ljudi, jer je ono plitko, sebino
i neiskreno. Puko laskanje osueno je na propast, premda na alost neki ljudi toliko ude
za priznanjem da su spremni progutati bilo to, ba kao to se ovjeku koji umire od gladi nee
gaditi da jede travu i korijenje.
40
Zato su, na primjer, braa Mdivani osvajala srca tolikih ena? ime su ti prinevi privukli u
brak dvije poznate filmske ljepotice, jednu priznatu primadonu i jednu milijunaicu svjetskog
glasa? Evo kako mi je na to pitanje odgovorila Pola Negri, velika umjetnica i dobra
poznavateljica muke prirode: Braa Mdivani proniknuli su u umijee laskanja bolje od ikojeg
mukarca to sam ga ikada upoznala. A to je umijee gotovo zaboravljeno u surovom,
podrugljivom svijetu dananjice. U tome je, vjerujte mi, tajna njihove nad-naravnosti. Iskusila
sam je na vlastitoj koi.
I engleska kraljica Viktorija bila je prijemljiva na laskanje. Disraeli je priznao da je uvelike
iskoritavao tu njenu slabost ili, kako je sam rekao, da joj je mazao oi zidarskom lopaticom.
No Disraeli je bio jedan od najspretnijih, najlukavijih dravnika koji su ikada vladali britanskim
imperijem. Bio je, na svoj nain, pravi genije, pa ono to je polazilo za rukom njemu ne ne mora
poi za rukom ni vama ni meni. Laskanje vam na kraju krajeva moe priiniti vie tete nego
koristi. Laskanje je poput krivotvorena novca: pokuate li ga raspaavati, zacijelo ete nastradati.
Pitat ete kakva je razlika izmeu laskanja i priznanja? To je barem jednostavno! Priznanje je
iskreno, a laskanje neiskreno. Priznanje izvire iz srca, a laskanje s jezika. Priznanje je nesebino,
laskanje sebino. Dok se prvome svi dive, dotle drugo svi preziru.
Poznata izreka kae: Ne boj se neprijatelja koji te napada, nego prijatelja koji ti laska.
Evo jedne od omiljenih maksima engleskog kralja Georgea V: Nikad ne izrii i ne prihvaaj
jeftinu hvalu. A laskanje je upravo to: jeftina hvala. Ili, po jednoj drugoj definiciji: Laskati
znai govoriti drugom ovjeku upravo ono to on sam o sebi misli.
41
Zato nemojte misliti da vam preporuam ulagivanje. Nikako! Kad bi se umijee ivljenja
sastojalo od laskanja, svatko bi lako mogao postati majstorom u meuljudskim odnosima.
Ako nismo zabavljeni pametnijim poslom, svi mi provedemo devedeset posto slobodnog
vremena razmiljajui o sebi. Ako samo mali dio toga vremena posvetimo razmiljanju o dobrim
osobinama drugih ljudi, nee nam biti potrebno da pribjegavamo laskavim rijeima koje su toliko
jeftine i neiskrene da ih svatko pametan prozre i prije nego to ih dokraja izgovorimo.
Emerson je rekao: Svaki ovjek kojega upoznam na neki je nain vredniji od mene, zbog toga
to od svakoga poneto nauim.
Ako je to vrijedilo za Emersona, zato ne bi vrijedilo za mene i za vas? Prestanimo misliti samo
na vlastita dostignua i elje; pokuajmo dobro promisliti u emu su drugi bolji od nas. Tada
emo zaboraviti na laskanje, pa emo svojim blinjima moi odavati poteno i iskreno priznanje.
Budemo li, poput Schwa-ba, suzdrani u zamjerkama, dareljivi iskrenom hvalom, 1 e
cijeniti nae rijei, sjeat e ih se cijeloga ivota i onda kad ih mi ve posve zaboravimo.
42
3. Budete li znali primijeniti ovu pouku cijeli e svijet biti va, ako ne ostat ete sami
**
Rei u vam neto o sebi: rado se bavim rijenim ribolovom, a meu svoja najomiljenija jela
ubrajam jagode sa slatkim vrhnjem. Ribama, meutim, nije do jagoda; one vie vole crve. Stoga
kad idem u ribolov ne nadijevam na udicu jagode s vrhnjem, nego se pri-lagoavam ribljem
ukusu i dajem im muice ili crve.
Zato ne bismo to jednostavno pravilo prilagoava-nja ukusu drugih primijenili i na ljude ako
nam je stalo da osvojimo njihovu naklonost?
Kad su engleskog dravnika Lloyda Georgea pitali kako mu je polo za rukom da ostane na
vlasti dugo nakon to su drugi voe iz prvom svjetskog rata Wilson, Orlando, Clemenceau
pali u zaborav, odgovorio je da to zacijelo ima zahvaliti pravilu kojega se uvijek pridravao a
koje glasi: Natakni na udicu mamac koji e odgovarati ukusu ribe.
Besmisleno je i smijeno govoriti o onome to vi elite, premda vas to, dakako, uvelike zanima.
Imajte na umu da drugim ljudima to isto moe biti posve nezanimljivo. A budui da smo svi mi
ljudi od krvi i mesa, svakoga najvie zanima ono to njega osobno privlai, za im kao pojedinac
tei. Stoga se jedini nain da privuemo ovjeka sastoji u tome da razgovaramo s -j, njime o
onome to eli, te da mu pokaemo kako e * najbolje moi zadovoljiti svoje elje.
43
2elite li, dakle, navesti ljude na suradnju, pridravajte se navedenog pravila. Ako se, na primjer,
protivite sinovljevu puenju, nemojte mu drati prodike, nemojte mu priati kako elite da se
ostavi cigarete. Radije mu recite da e puenje zacijelo umanjiti njegove sjajne rezultate na
nogometnom polju ili u tranju na sto metara.
Spomenuto pravilo vrijedi za djecu, odrasle, pa ak i za ivotinje. Evo vam primjera: Emerson je
sa sinom jednog dana pokuavao utjerati tele u staju. Ne mislei na tele i njegove trenutne elje,
napravili su uobiajenu greku: silom su htjeli provesti svoju volju. Sin je vukao tele, a Emerson
ga gurao odostraga. Tele je pak tvrdoglavo ostajalo pri svome: nije se dalo otjerati s livade.
Vidjevi taj prizor, u pomo im je priskoila jednostavna seoska djevojka koja dodue nije znala
pisati mudre knjige ni rasprave, ali je osjetila to tele eli. Njenom, gotovo majinskom
kretnjom gurnula mu je prst u usta, pa je tele, iajui djevojin prst mirno i zadovoljno ulo u
staju.
Sve to ste ikada u ivotu uinili, uiniti ste zato to ste time e*eli neto postii. ak i onda kad
ste Crvenom kriu darovali sto dolara, niste nipoto odstupili od tog pravila. Dali ste novac
Crvenom kriu jer ste htjeli pomoi ljudima, jer ste eljeli izvriti riesebino, hvale vrijedno
djelo. No, da vam prilikom toga ina nije bilo stalo do zadovoljenja vlastitih moralnih osjeanja,
nikada ne biste bili dali novac iz ruke. Da vam je do novca bilo stalo vie nego do spomenutog
osjeaja, bili biste ga zadrali. Mogue je, dakako, da vas je bilo stid odbiti molbu za novanom
pomoi, ili se pred svijetom i poslovnim prijateljima to niste usudili uiniti od straha da im se ne
zamjerite. Bilo kako bilo,
44
novac ste dali samo zato to ste time htjeli neto postii.
Evo to kae Harry A. Overstreet u svojoj pronicljivoj knjizi o ljudskom ponaanju: Svi nai
ini proizlaze iz onoga za im mi u biti teimo ... pa je najbolji savjet to ga moemo dati onima
koji ele utjecati na ljude ovaj: prvo pobudi u blinjemu elju za djelovanjem. Ako to postigne,
cijeli e svijet biti uza te, ako ne ostat e sam.
Andrew Carnegie koji je na kraju ivota u dobrotvorne svrhe razdijelio 365 milijuna dolara,
poeo je svoj ivotni put kao siromani momi s plaom od dva centa na sat. Premda je imao
samo etiri razreda osnovne kole, mladi kot je zarana nauio da je ljude najlake pridobiti za
posao ako potujemo njihove elje i potrebe.
Primjer: Carnegijeva zaova bila je jednom silno zabrinuta zbog svoja dva sina koji su studirali na
sveuilitu Yale i bili toliko zaokupljeni radom da dugo nisu odgovarali na majina brina pisma.
Dosjetivi se jadu, lukavi stric Andrew okladi se sa zaovom o sto dolara, tvrdei da e mladii
hitno odgovoriti napie li im on pismo, premda nee od njih traiti odgovora. Potom im napisa
ljubazno pismo te na kraju uzgred doda da svakom neaku prilae novanicu od pet dolara.
Novac, dakako, zaboravi uloiti u pismo. Nakon nekoliko dana primi ljubazan odgovor:
Dragi strie Andrew, hvala Ti na pismu, ali... Zavretak ete, zacijelo, pogoditi sami!
Kad ubudue budete htjeli nekoga privoljeti na
ostvarenje cilja to ste ga sami zamislili, uinite to
promiljeno. Prije nego otvorite usta, zastanite i zapi-
ajte se: Kako u u ovom ovjeku najbolje pobuditi
elju da to uini?
45
U

To naoko nevano pitanje pritedjet e vam esto jalova tumaenja vlastitih elja.
Za svojih dvadeset veernjih predavanja u tijeku godine dugo sam vremena iznajmljivao veliku
plesnu dvoranu jednog njujorkog hotela. Na poetku jednog semestra uprava hotela obavijestila
me je da e najamnina ubudue iznositi tri puta vie nego dotada. Obavijest je stigla nakon to su
ulaznice s cijenom bile ve tiskane i razaslane, a u novinama objavljeni oglasi.
Trostruko veu najamninu, naravno, nisam htio platiti,, ali sam znao da nita neu postii budem
li upravi hotela priao o onome to ja elim. Znao sam da upravu zanimaju samo interesi hotela.
Stoga sam nakon nekoliko dana poao u posjet direktoru hotela.

Vae me je pismo iznenadilo, rekao sam mu, ali vam ne zamjeram na njemu. Da sam u vaoj
koi, zacijelo bih ga i sam bio napisao. Kao direktor, vi morate misliti na interese hotela, inae
ne biste bili dobar direktor. Predlaem vam da uzmemo list papira i za-piemo sve prednosti i
nedostatke to bi vam ih povienje najamnine moglo donijeti.
Uzeo "am zatim list papira, razdijelio ga na dva dijela, te na vrhu u prvi razdjeljak napisao
Prednosti, a u drugi Nedostaci. Pod prednosti sam prvo zapisao slobodna plesna
dvorana. Jasno je da ete dvoranu moi iznajmljivati za plesove i sjednice, rekao sam. To je
velika prednost, jer e vam takvi poslovi donijeti vie novaca nego moja predavanja, osobito u
sezoni.
Promislimo sada o nedostacima. Umjesto da od mene dobijete triput veu najamninu, vi ete je
posve izgubiti, jer vam ne mogu platiti koliko traite, pa u morati potraiti druge prostorije.
Osim toga, imajte na umu jo neto: moja predavanja privlae u va hotel
46
stotine kulturnih, obrazovanih ljudi, to je za vas velika reklama, zar ne? Zapravo, kad biste na
oglaavanje hotela u novinama potroili pet tisua dolara, ne biste mogli privui u hotel onoliko
ljudi koliko vam ih ja dovodim na predavanja. A priznat ete da to hotelu neto znai.
Dok sam tako govorio, zapisao sam spomenuta dva nedostatka, pruio papir direktoru i zamolio
ga da jo jednom pomno razmisli o prednostima i nedostacima, te da mi za nekoliko dana
odgovori to je^odluio.
Odgovor sam primio ve idueg jutra. Uprava hotela javljala mi je da e najamnina biti poviena
za pedeset posto, umjesto za dotadanjih tristo posto.
Zapamtite da sam postigao smanjenje najamnine, a da nijednom rijei nisam spomenuo to
elim. Cijelo vrijeme govorio sam samo o interesima uprave i o nainu na koji bi mogla ostvariti
svoje elje.
A to bih bio postigao da sam se ponaao prirodno i ljudski? Da sam, recimo, uletio u
direktorov ured i rekao mu: Kako vam je palo na pamet da povisite najamninu za tristo posto,
kad i sami znate da su ulaznice ve razaslane, a oglasi u novinama objavljeni? Tristo posto!
Smijeno! Neozbiljno! Nije mi ni na kraj pameti da vam to platim!
to bi se bilo dogodilo? Dolo bi do prepirke, planula bi svaa, a vi znate kako svae obino
zavravaju. ak da sam direktora pokuao uvjeriti kako nije u pravu, siguran sam da on zbog
ponosa ne bi bio
popustio.
Znati postupati s ljudima veliko je umijee, a jedan
od najboljih savjeta za provoenje toga umijea dao
nam je Henry Ford ovim rijeima: Ono se sastoji u
. sposobnosti da sagledamo stav drugog ovjeka, te da
uzmognemo promatrati stvari s njegova stajalita kao
47
sa svoga vlastitog. Ovo je pravilo toliko jednostavno i toliko jasno da bi svatko pametan morao
shvatiti njegovu vrijednost i ponaati se u skladu s njime. U ivotu, meutim, veina ljudi
naprosto se na njega ne obazire.
Primjer? I sami ete ga lako nai pogledate li pisma to vas svako jutro ekaju na stolu. Shvatit
ete da ljudi to ih piu neprestano kre ovo osnovno naelo zdravog razuma.
Navest u vam pismo ravnatelja radio-programa jedne reklamne agencije ije su podrunice
razasute po cijelom amerikom kontinentu. Pismo je upueno ravnateljima lokalnih radio-stanica
u cijeloj zemlji. U zagradama nakon svakog odlomka dajem odgovarajui komentar.
Dragi gospodine X,
Naa reklamna agencija eljela bi zadrati vodee mjesto na podruju radio-oglaavanja.
(Ba mene briga to bi vaa agencija eljela! Dosta mi je i vlastitih problema. Banka me je
obavijestim da mi istjee hipoteka za kuu; ui mi unitavaju povrtnjak; dionice na burzi padaju
kao lude; jutros sam zakasnio na posao; Jones me nije pozvao na sinonju zabavu; a povrh svega
saznajem od lijenika da imam povieni tlak i neuritis. A sada, tek to sam stupio nogom u ured,
nalazim pismo nekakve smijene agencije koja mi na veliko zvono poruuje to bi joj se htjelo!
Kojeta! Kad bi taj tip znao kako lou reklamu postie ovim pismom, prestao bi se baviti
oglaavanjem i poao ; uzgajati ovce.)
Oglasi to ih aljemo u eter ine stup cjelokupne radio-mree. Vrijeme emitiranja naih oglasa
ve
48

je godinama znatno due od vremena bilo koje druge reklamne agencij'e.
(Znai da imate love i da ste glavni! Briga mene za vas, sve da ste moniji od General Motorsa,
General Electrica i Pentagona zajedno. Da imate imalo soli u glavi, shvatili biste da je meni stalo
do moje radio-stanice, a ne do vae. Od toga vaeg bahatog razmetanja dobivam samo osjeaj
manje vrijednosti.)
Zelja nam je da strankama pruimo najnovije informacije o mogunosti radio-oglaavanja.
(Ma nemojte! Vi to elite! Vi! Vi! Vi! Briga mene to elite vi ili bilo tko drugi. Shvatite da je
meni do onoga to ja elim, a o tome u vaem pismu nema ni spomena!)
Stoga nas svakog tjedna obavjetavajte o moguem vremenu emitiranja i priznajte nam prednost
pred ostalim reklamnim agencijama. Navedite sve pojedinosti koje e nam omoguiti da kod vas
rezerviramo najpogodnije vrijeme emitiranja.
(Da vam priznamo prednost! Zaista ste drski! Prvo me hvalisanjem tjerate da se osjeam manje
vrijednim, a onda traite od mene da vam priznam prednost! Mogli ste me barem uljudno
zamoliti!)
Hitan odgovor na ovo pismo s podacima o vaim trenutnim planovima bio bi obostrano koristan.
(Budala! alje mi pismo apirografirano na jeftinom papiru, okrunicu koju je razasuo po zemlji
poput jesenskog lia, i jo ima toliko drskosti da u trenutku kad me mui stotinu vlastitih briga
trai od mene vlastorunu potvrdu primitka ove bezobrazne okrunice. I to brzo! A zna li on
da i ja imam posla preko glave? Da sam i ja netko i neto? I s kojim pravom on meni nareuje da
mu piem?
t!
4 Psihologija uspjeha
49
Kae da e nam to biti obostrano korisno. Najzad ipak jedna rije kojom je spomenuo moje
interese, premda mi nije ba jasno kakvu u ja korist iz toga izvui.)
S potovanjem,
NN
Ravnatelj reklamnog radio-programa P. S. Vjerujem da e vas zanimati priloeni lanak iz
Blankville Journala, te da ete ga moda moi upotrijebiti kao materijal za radio-emisije.
(Napokon ipak neto to bi meni moglo pomoi! Zato mi to nije spomenuo na poetku pisma?
No, kakve bi mu od toga bilo koristi? ovjek koji se Lavi reklamom i koji je u stanju napisati
ovakvo pismo oito nema mnogo soli u glavi. Takvome treba poslati cijankalija, a ne odgovor s
podacima o naim slobodnim terminima.)
Nemojte se, dakle, uditi pismima to ih svakodnevno primate. Jer, ako ovjek kojemu je struka
da se bavi reklamom moe napisati ovako nevjesto sroeno pismo, *to nam je oekivati od onih
koji u tome imaju manje ili nikakvo iskustvo?
Navest u vam jo jedan primjer: pismo efa stanice velikog teretnog kolodvora upueno upravi
tvornice tjestenine Zerega. Pismo je, dodue, bolje od prethodnoga, ali nije bez greaka.
Potovana gospodo,
Posao naeg odjela za otpremu robe uvelike je otean zbog toga to glavnina robe pristie u
kasnim poslijepodnevnim satima. Posljedice su brojne: guva i zatrpavanje slobodnog prostora,
prekovremeni rad naih slubenika, nemogunost brzog
50
istovarivanja kamiona, a ponekad ak i zastoj u otpremi robe. Vai kamioni su nam 10. listopada
dopremili tovar od 510 sanduka tek u 16,20 sati.
Molimo vas da nam pomognete u otklanjanju neeljenih posljedica za koje je kriva kasna
dostava robe. Moda biste se mogli potruditi da u dane kad imate vie tereta, kao to je bio sluaj
gore navedenog datuma, poaljete kamione ranije poslije podne, ili da dio tereta dostavite u
tijeku jutra.
Na taj nain mogli bismo vam osigurati bri istovar kamiona i hitnu otpremu robe. S
potovanjem,
N. N.
.ef stanice
Kada je Edward Vermylen, ef otpreme u tvornici Zerega, proitao navedeno pismo poslao mi
ga je s ovakvim komentarom: Ovo pismo imalo je suprotan uinak od onoga to ga je poiljalac
elio postii. Na samom poetku pisma ef kolodvora govori o tekoama odjela za otpremu
robe, koje nas, openito govorei, ne zanimaju. Zatim trai da im pomognemo, i ne razmiljajui
o tome da li bi nama to bilo zgodno ili ne, a tek na kraju pisma spominje nae interese: bri
istovar kamiona i hitnu otpremu robe.
Drugim rijeima, govorei uglavnom o vlastitim interesima na prilino nepomirljiv nain, on nas
potie na otpor, umjesto na suradnju.
Pokuajmo vidjeti bi li se navedeno pismo moglo bolje sroiti, to jest napisati bez mnogo rijei o
vlastitim tekoama. Pokuajmo po savjetu Henryja Forda sagledati stajalite drugog
ovjeka, promotriti stvari s njegova gledita kao sa svoga vlastitog! Predlaem vam verziju
koja, dakako, ne mora biti najbolja, ali koja je ipak bolja od one prve.
51
Dragi gospodine Vermylen,
Vaa je tvornica ve punih etrnaest godina naa dobra muterija. Veseli nas to tako dugo i
uspjeno suraujemo s vama, pa bismo eljeli da nae usluge uvijek budu brze i djelotvorne.
Moramo vam, na alost, rei da nam to nikako nee biti mogue ako vai kamioni budu
dopremali velike koliine tereta u kasnim poslijepodnevnim satima, kao to se dogodilo 10.
listopada. Naime, mnoge druge muterije alju nam robu kasno poslije podne, ,pa dolazi do
zastoja. Ne stiemo na vrijeme istovariti kamione, to ponekad ak uzrokuje znatno zakanjenje
u otpremi robe.
U elji da vas potedimo neeljenih prigovora na sporost dostave, molimo vas da nam aljete
kamione s robom to ranije u tijeku popodneva, dakako, kada god vam to bude mogue. Na taj
nain vai kamioni nee morati ni trenutka ekati, roba e biti smjesta otpremljena na odredite,
a nai e se radnici vraati kui na vrijeme, da bi mogli u miru uivati u veeri od ukusne
tjestenine to je proizvodi va9a cijenjena tvornica.
Molimo vas da ovo pismo ne shvatite kao pritubu s nae strane, niti kao pokuaj da vam
dijelimo lekcije. Na njega nas je potakla jedino elja da i dalje uspjeno suraujemo.
Vjerujte da emo i ubudue bez obzira na vrijeme prispjea vaih poiljki rado uiniti sve
kako bismo ih to hitnije otpremali.
Znam da imate mnogo posla, pa vas molim da se ne trudite s odgovorom na ovo pismo.
Iskreno va,
N.N., ef stanice
52
Na svijetu postoje tisue trgovaca koji obijaju pragove poduzea traei bolji posao. Razlog
njihovoga poslovnog neuspjeha lei u nepravilnom pristupu poslu: u tome to se ne znaju
saivjeti s problemima svojih moguih kupaca. Oni ne shvaaju da ovjek zapravo ne eli da mu
drugi prodaju stvari on eli sam kupiti ono to mu je potrebno. A dobar trgovac je onaj koji
umije kupcu pokazati na koji nain e ponuena roba rijeiti njegove probleme. Takvom trgovcu
nije potrebno da prodaje kupac od njega kupuje sam.
Gledati svoju robu ili ponudu oima kupca to je tajna koju ne znaju ili zanemaruju brojni
trgovci i ljudi raznih drugih zanimanja. Ja, na primjer, ivim u Forest Hillsu, maloj njujorkoj
opini koja se uglavnom sastoji od privatnih obiteljskih kua. Jednog dana dok sam urio na
autobus sreo sam trgovca nekretninama koji se ve godinama bavi kupnjom i prodajom
obiteljskih kua u tom kraju. U nevezanom razgovoru zapitao sam ga zna li on da li je moja kua
graena od metalnih letvica ili uplje cigle. Nije mi znao odgovoriti, nego mi je savjetovao da
nazovem opinsko graevinsko drutvo, te da njih upitam. Idueg jutra primio sam od njega
pismo. Mislite li da mi je pisao o onome to je saznao u vezi s mojom kuom? O onome to je
mene zanimalo? Varate se. U pismu mi je ponovio ono to mi je dan ranije bio rekao, a zatim me
pitao da li bih mu bio voljan prepustiti brigu oko osiguranja kue, dakako uz novanu nagradu.
Njemu, dakle, nije bilo stalo do toga da mi pomogne. Jedino to ga je zanimalo bilo je da
pomogne sebi.
Evo primjera jednog lijenika, glasovitog filadelfij-skog specijalista za bolesti nosa i grla. Prije
nego mi je i pogledao mandule, pitao me je ime se bavim. Njega nije zanimala veliina mojih
mandula, nego teina
53
moga novanika. Glavna njegova briga sastojala se u tome da zaradi to vie novaca, a ne da
pomogne pacijentu. Zato na meni nije zaradio ni pare. Okrenuo sam se i otiao, ne skrivajui
prezir prema takvom lijeniku.
Svijet vrvi grabeijivcima i sebinjacima. Stoga rijetki pojedinci koji nesebino pokuavaju
pomoi drugima imaju malo takmaca i puno uspjeha. Owen D. Young je rekao: ovjek koji se
znade staviti u kou drugih ljudi i gledati stvari njihovim oima ne treba brinuti za vlastitu
budunost.
Ako vas je itanje ove knjige ponukalo da pokuate razmiljati sa stajalita drugih ljudi, i gledati
stvari njihovim oima, drim da ste napravili korak naprijed koji moe znaiti prekretnicu u
vaem osobnom i poslovnom ivotu.
Mnogo je mladih ljudi na svijetu koji u tijeku kolovanja ue itati Vergilijeve stihove i otkrivati
tajne vie matematike, a da nikad ne proniknu u tajnu vlastite prirode. Sjeam se teaja
posveenog vjetini go-vornitva to sam ga jednom drao skupini mladia koji su tek bili
zavrili viu kolu i nadali se zaposlenju u tvornfti klimatizacionih ureaja u Newarku. Jedan
izmeu njih htio je privoljeti druge da igraju s njime koarku u kolskoj gimnastikoj dvorani.
Sluajno sam naiao kad ih je nagovarao otprilike ovim rijeima: Momci, htio bih da igrate sa
mnom koarku. Volim koarku, ali kad god odem u dvoranu, nikad nema dovoljno igraa. Neki
dan smo nas nekolicina naganjali loptu, pa sam napokon zaradio ljivu ispod oka. Sutra morate
doi sa mnom, deki. Oboavam koarku.
Mladi pritom nije ni pomiljao na interese svojih drugova. Zato bi oni ili u neku gimnastiku
dvoranu u koju nitko iv ne zalazi, pa da jo zarade ljivu pod okom?
54
Mislite li, ipak, da ih je mogao zagrijati za taj sport tako da im pokae kakve e koristi iz njega
izvui? Svakako. Mogao im je rei kako nekoliko sati provedenih u pokretu oivljava cirkulaciju
krvi, pobuuje apetit, poviu je umne aktivnosti i prua odlinu zabavu. Tada bi ih zacijelo bio
pridobio u dvoranu. Prvo pobudi u blinjemu elju za djelovanjem, rekao je Harry Over-street.
Ako to postigne, cijeli e svijet biti uza te, ako ne ostat e sam.
Jedan od polaznika moga teaja imao je jednom neprilika s djetetom. Djeak je bio vrlo mrav i
uvijek je odbijao hranu. Roditelji su se dovijali na sve mogue naine, sluili se svim
uobiajenim metodama. Neprestano su ga grdili i prigovarali mu. Mama hoe da pojede juhu;
tata eli da postane velik i snaan deko. Razmislite dobro: moe li trogodinje dijete shvatiti
razloge tridesetogodinjih roditelja? Uvidjet ete da je nemogue i smijeno oekivati takvu vrstu
poslunosti od nerazumna djeteta. Otac je to ubrzo shvatio, pa se poeo pitati kako bi u djeaku
mogao pobuditi elju za jelom. Bio je to poetak uspjeha.
Djeak je imao tricikl kojim se uivao voziti po mirnom ploniku ispred kue. U istoj ulici
stanovao je malo stariji djeai, vraiak kojega je zabavljalo da mlaem djetetu otima tricikl
i da se sam vozi na njemu. Ne moram vam rei da je dolazilo do svae i plaa, te da je djeakova
majka neprestano morala istjerivati pravdu.
Nije vam potrebna domiljatost Sherlocka Holmesa da se dosjetite to je mlai djeai zapravo
elio. Njegov ponos, bijes i elja za osjeanjem vanosti tjerali su ga u elju za osvetom nad
monijim neprijateljem. & Kad mu je otac rekao da e to lako postii bude li jeo ono to mu
majka ponudi, djeak nije vie zanovijetao
55
pri jelu. Gutao je i ono to zaista nije volio, tjeran eljom da ojaa i naraste, kako bi mogao biti
ravan neprijatelju koji ga je toliko puta ponizio i rasplakao. Rijeivi taj problem, otac se uhvatio
ukotac s iduim: mokrenjem u krevet. Djeak je spavao u sobi s bakom, koja mu je svako jutro
spoitavala mokre plahte. Gledaj, Johnny, to si noas opet uinio! Nisam to ja uinio, bako,
nego ti, uporno je odgovarao djeai.
Kako natjerati dijete da poeli prestati mokriti krevet?, upitali su se roditelji kad su uvidjeli da
od prijetnji i prigovora nema nikakve koristi. Poeli su razmiljati o eljama djeaka. Shvatili su
da mali Johnny eli imati pravu pravcatu pidamu, ba kao i tata, a ne smijenu dugu koulju kao
baka, te da osim toga ne eli spavati u postelji s bakom, nego u vlastitom krevetu.
Majka ga je prvom prilikom odvela u trgovinu, na-, mignula prodavaici i rekla: Ovaj mladi
gospodin eli od vas neto kupiti. Prihvativi igru, prodavaica se djeaku obratila ozbiljnim
rijeima: Recite mi to elite, mlaftu.
Propevi se na prste da se uini vanijim, djeak joj odgovori: Trebam krevet za sebe.
Ponovno namignuvi prodavaici, majka joj je pogledom pokazala prema krevetu to ga je
eljela kupiti djeaku, a vjeta prodavaica nagovorila je Johnnyja na kupnju prethodno
odabranog kreveta.
Kad se otac vratio s posla, Johnny ga je doekao uzbueno viui: Tata, tata, doi vidjeti krevet
to sam ga sam sebi kupio. Otac nije mogao dovoljno nahvaliti Johnnyjev ukus, a na kraju mu
je uzgred rekao: Sad vie nee mokriti postelju, zar ne?
56
Neu tata. Moj lijepi novi krevet mora biti suh. Djeak je doista odrao obeanje, jer je sada u
pitanju bio njegov ponos i njegova postelja. Postelja koju je sam izabrao. Nosio je pidamu kao
odrasli mukarac, pa se stoga htio i ponaati kao odrastao ovjek.
Drugi moj polaznik imao je slinih neprilika sa svojom trogodinjom kerkicom. Djevojica
nikako nije htjela jesti doruak. Od molbi i prijetnji nije bilo nikakve koristi, pa su se roditelji
najzad zamislili kako da u djetetu probude elju za jelom.
Djevojica je voljela oponaati majku, pretvarati se da je odrasla osoba. Zato joj je majka jedno
jutro dopustila da sama sebi pripremi doruak. U trenutku dok je djevojica mijeala zobene
pahuljice u kuhinju je uao otac. Tata, gle, danas u za doruak pripremiti kau od zobenih
pahuljica, pohvalila se djevojica ocu. To jutro pojela je dva tanjura zobene kae. injenica da
je sama sebi pripremila doruak ponukala ju je da se osjeti vanom i pobudila u njoj zanimanje
za hranu.
Kao to smo ve rekli, svaki ovjek ima potrebu za izraavanjem vlastite linosti. Te istine
morali bismo se pridravati i u poslovnom ivotu. Padne li vam katkad na um kakva sjajna
misao, nemojte se truditi da je prodate kao svoju. Radije u drugom ovjeku pobudite osjeaj da je
misao plod njegova nadahnua. Tada e on radosno prihvatiti vau misao, njegovati je kao
vlastitu i uiniti s njome ono to je trogodinja djevojica uinila sa svojim zobenim
pahuljicama: hraniti se njome bez ikakva otpora.
elio bih vam po trei put napomenuti Overstreeto-vu misao: Prvo pobudi u blinjemu elju za
djelova-fcnjem. Ako to postigne, cijeli e svijet biti uza te, ako ne. ostat e sam.
57
4. Devet savjeta koji e vam
pomoi da iz ove knjige izvuete to vie koristi
1. Ako zaista iskreno elite da vam ova knjiga korisno poslui, morat ete se pridravati vanog
pravila. Bez njega e sav va trud ostati uzaludan, dok ete s njime postii uda. Pitate me kakvo
je to udesno pravilo? Evo ga:
Ne uzimajte u ruke ovu knjigu, ako ne osjeate duboku i iskrenu elju da neto nauite, snanu
potrebu da postanete ugodniji blinjima.
Kako ete to postii? Ako se budete neprestano podsjeali da vam je to neophodno potrebno.
Ako uvijek budete in^ali na urnu da e va odnos prema ljudima utjecati na vau osobnu sreu i
ugled u drutvu.
2. Prelistajte paljivo svako poglavlje prije nego to ga proitate, kako biste dobili uvid u temu o
kojoj ono raspravlja. Prisilite se da idue poglavlje ponete itati tek nakon to ste dobro i pomno
prouili prethodno. Time ete utedjeti vrijeme i postii bolje rezultate.
3. Zaustavljajte se pri itanju, kako biste mogli razmisliti o onome to ste nauili. Pitajte se gdje
biste i kako mogli primijeniti naueno. Takav nain itanja pomoi e vam mnogo vie nego
bezglavo gutanje stranica.
58
4. itajte s olovkom u ruci. Podvucite ono to vam se ini korisnim. Tako ete se u obilju
savjeta kasnije moi lake snai.
5. Imajte na umu da se naueno brzo zaboravlja i da zapamivanje postiemo jedino savjesnim i
organiziranim ponavljanjem. Stoga budite spremni da savjetima iz ove knjige svaki mjesec
posvetite nekoliko sati ponavljanja. Drite je na svom radnom stolu. esto je prelistavajte.
Zapamtite da primjena ovih naela moe postati navikom samo ako ih budete dosljedno
provodili u ivotu. Drugog naina nema.
6. Bernard Shaw je rekao: Poduavanjem nee nauiti ovjeka. Imao je pravo, jer uenje je
aktivan proces koji se ostvaruje praksom. elite li, dakle, ovladati naelima ove knjige sluite se
njima. Primjenjujte ih kad god vam se za to prui prilika, inae ete ih brzo zaboraviti. Pamtimo
samo ono znanje to smo ga primijenili u praksi.
Znam da vam nee uvijek biti lako primjenjivati ove savjete. Znam to zbog toga to je i meni
ponekad teko sluiti se onim to vama savjetujem. Svi smo mi isti. Kad nam neto nije po volji,
mnogo nam je lake kritizirati nego pokuati razumjeti razloge drugih ljudi. esto je lake kuditi
nego hvaliti, a prirodnije govoriti o vlastitim eljama nego proniknuti u stremljenja drugih. Stoga
kad budete itali ovu knjigu, imajte na umu da to inite zato to elite stei nove navike. A za
stjecanje novih navika treba nam vremena, ustrajnosti i hrabrosti da ih primijenimo.
Vraajte se proitanim stranicama. Shvatite ovu knjigu kao udbenik o meuljudskim odnosima.
Kad se na-k ete u neprilici nastojte se suzdrati od trenutne i pri-rodne reakcije. Ona je
obino pogrena. Umjesto da
59
postupite onako kako vam nalae instinkt, prelistajte stranice i odlomke ove knjige to ste ih
prilikom itanja podvukli. Tek tada isprobajte nove naine ponaanja. Vidjet ete da se neete
pokajali.
l. Pretvorite uenje u zabavu. Zamolite branog partnera, dijete ili najblie suradnike da vas
upozore svaki put kad prekrite neko od navedenih naela.
8. Naite vremena za razmiljanje o vlastitom ponaanju, za analiziranje vlastitih greaka. Na
kraju svakog tjedna posvetite pola sata pitanjima kao to su ova: Kakve sam greke uinio ovog
tjedna? to me je na njih navelo? Kako sam mogao bolje postupiti? Kakvu sam pouku izvukao iz
takva ponaanja?
To e vam biti dvostruko korisno. Prvo, stoga to ete upoznati sebe i postati vlastitim uiteljem.
Drugo, zato to e porasti vaa sposobnost ophoenja s ljudima, te vam napokon prijei u naviku.
9. Na kraju ove knjige nai ete Dnevnik, to jest nekoliko praznih stranica u koje moete
upisivati uspjehe to ste ih postigli primjenom ovih naela. Molim vas da budete odreeni.
Upisujte datume, imena i rezultate* Voenje dnevnika ponukat e vas na nove napore i posluit
e vam kao vodi na nimalo lakom putu samoodgajanja.
Drugi dio
EST SAVJETA KOJI E VAM POMOI
DA OSVOJITE NAKLONOST LJUDI
60
1. Kako ete uvijek biti dobrodoao gost
Umjesto da itate savjete o umijeu stjecanja prijatelja, mogli biste u ivotu prouiti tehniku
najveeg umjetnika na tom polju, najveeg to ga je svijet ikada upoznao. Tko je to, pitat ete? A
moda ete ga ve sutradan sresti na cesti. Pribliite li mu se na tri metra, poet e veselo mahati
repom. Zastanete li i pomi-lujete li ga, gotovo e iskoiti iz koe da vam pokae kako mu se
sviate. Njega na to nee tjerati nikakvo koristoljublje, jer on vam ne eli nita prodati, niti vam
ponuditi brak.
Jeste li ikada pomislili da je pas jedina ivotinja koja ne mora raditi da bi se odrala na ivotu?
Koko mora nositi jaja, krava mora davati mlijeko, kanarinac mora pjevati. Pas zarauje za ivot
samo tako to nam poklanja prijateljstvo i ljubav.
Najljepa uspomena moga djetinjstva je psi Tippy, umiljato stvorenje ute dlake koje me je
svako poslijepodne ekalo pred kolom. Kad bi me ugledao na vratima kolske zgrade, Tippy bi
skoio uvis od veselja, a zatim bi pojurio uz padinu, pozdravljajui me veselim laveom. Punih
pet godina Tippy mi je bio vjeran drug i pratilac, sve dok ga jedne tune olujne noi nije pogodio
grom. Tippyjeva pogibija bila je tragedija moga djetinjstva.
^ Pa ipak, Tippy nikad nije itao knjige o psihologiji prijateljstva. Njemu to nije bilo potrebno.
On je in-
63
stinktivno znao da prijatelje meu ljudima moemo stei samo ako im pokaemo da nam je do
njih stalo, ako se iskreno zainteresiramo za njihove probleme. Pokuajte zapamtiti Tippyjevo
nepisano pravilo: Iskrenim zanimanjem za ljude stei ete vie prijatelja u dva mjeseca nego da
ih pune dvije godine nastojite zainteresirati za sebe i svoje probleme.
Pa ipak, koliko je ljudi na svijetu to se spotiu kroz ivot ponavljajui uvijek istu greku:
nastoje zainteresirati druge za sebe. A od toga, dakako, nema nikakve koristi. Jer ljudi se ne
zanimaju ni za vas ni za mene, nego u prvom redu za sebe same. Zapamtite: svaki dan, od jutra
do mraka, ljudi se zanimaju samo za sebe.
Uprava njujorke telefonske slube napravila je jednom zanimljivu studiju u elji da sazna koja
se rije u telefonskim razgovorima najee javlja. Pogodili ste! Lina zamjenica ja. Ja,
ja, ja. U pet stotina telefonskih razgovora rije ja ponovljena je 3990 puta! Ja. Ja.
Ja. Ja. Ja.
Ugledate li skupnu fotografiju na kojoj ste i vi, koga ete na njoj prvo potraiti? Sebe, naravno.
Ako mislite da se za vas zanimaju mnogi, iskreno se zapitajte koliko bi vam ljudi dolo na
sprovod kad biste noas kojim sluajem preminuli?
Ruku na srce, zato bi se drugi ljudi zanimali za vas, ako vi za njih ne pokazujete nikakva
interesa?.
Ako vam je stalo samo do toga da izazovete divljenje i privuete panju blinjih, nikada neete
imati pravih, iskrenih prijatelja. Pravi prijatelji ne stjeu se na taj nain.
Uzmite, na primjer, Napoleona koji je to pokuavao cijeli svoj ivot bez ikakva uspjeha. Pri
posljednjem susretu s Jozefinom, rekao joj je: Premda mi je srea
64
bila sklona kao malo kome na svijetu, ti si u ovom trenutku jedina osoba u koju se mogu
pouzdati. Povjesniari, meutim, sumnjaju u iskrenost ak i tog njegovog prijateljstva.
U svojoj knjizi to bi vam ivot morao znaiti uveni psiholog Alfred Adler kae: Upravo onaj
ovjek koji ne pokazuje zanimanja za blinje ima najvie potekoa u ivotu i nanosi najvie boli
ljudima. Od takvog ovjeka potjee svo ljudsko zlo.
Moete proitati tomove uenih knjiga o psihologiji, a da ne naiete na valjaniju tvrdnju od
Adlerove, pa stoga mislim da ju je vrijedno ponoviti i podvui:
Upravo onaj ovjek koji ne pokazuje zanimanja za. blinje ima najvie potekoa u ivotu i
nanosi najvie boli ljudima. Od takvog ovjeka potjee svo ljudsko zlo.
Jednom davno pohaao sam teaj za pisanje novela. Predava, urednik poznate njujorke revije,
tom nam je prilikom rekao da svakodnevno dobiva na desetke novela, te da ve pri itanju
uvodnog odlomka rnoe prosuditi voli li pisac ljude ili ne. Ako pisac ne mari za ljude, nee ni
oni mariti za njegove prie. elite li imati uspjeha u pisanju, morate pokazivati ivo zanimanje
za blinje, rekao nam je taj iskusni urednik, ispriavajui se to nam dri gotovo popovske
propovijedi. *
Ako to vrijedi za odnos pisca i itatelja, onda sigurno jo vie vrijedi za izravan odnos ovjeka
prema ovjeku.
Jednom sam imao prilike razgovarati sa slavnim i bogatim brodvejskim zabavljaem, kraljem
maioniara Howardom Thurstonom, koji je svojim umije-j|m oduevljavao milijunsku publiku
irom svijeta. Mo-KO sam ga da mi otkrije tajnu svoga uspjeha. Znao sam
5 Psihologija uspjeha
65.
da ga ne duguje kolovanju, jer je kao mali djeak pobjegao od kue i bavio se svim moguim
poslovima kako bi se odrao na ivotu. Mislite li da je Thurston o umijeu opsjenarstva znao
vie nego drugi maioniari? Nije. Naveo mi je brojne knjige o opsjenarskim tehnikama i brojne
ljude koji su u tom zanatu bili jednako vjeti, ako ne i vjetiji od njega. No Thurston je
posjedovao dvije osobine: dobro poznavanje ljudske prirode i istinsko zanimanje za ljude. Sve
njegove kretnje na pozornici, svaki mig obrvama, svaka modulacija glasa bili su dobro proueni,
paljivo uvjebani i savreno uklopljeni u predstavu. A to se tie publike, evo kako mi je opisao
svoju tajnu: Mnogi ljudi moga zanata misle da je dovoljno zaslijepiti gledatelje i prevesti ih
edne preko vode. Ja se s time ne slaem. Svaki put kad stupim na pozornicu osjetim zahvalnost
prema publici koja se potrudila da me doe vidjeti. Svjestan sam da mi brojnim posjetima
omoguuje lagodan ivot. Stoga se uvijek trudim da dadem sve od sebe kako bih je zadovoljio.
Dok izlazim na pozornicu, ja u sebi neprestano ponavljam: 'Ljudi, dragi ste mi. Volim
vas.
* Na ovom mjestu ne mogu odoljeti a da itatelje ne podsjetim na jedan slian posve recentan
sluaj: na gostovanja slavnog francuskog ansonjera Gilberta Becauda u Zagrebu. Becaud je
osvojio publiku ve prilikom prvog gostovanja u Domu sportova do te mjere da su zajedno s
mladima i vremene gospoe prilazile pozornici nakon koncerta i pruale ruke prema njemu. Da
dotaknu ovjeka koji je s ve prilino istroenim glasom uinio udo: pjevao je za svakog
pojedinog posjetitelja u golemoj dvorani posebno. Na drugom gostovanju u koncertnoj dvorani
Vatroslav Lisinski sve se ponovilo
ovacije nikako da prestanu, publika nikako da se razie. Nije to bilo samo zbog visokog
profesionalizma pjevaa i orkestra; ovjek koji se obraao publici, inio je to ljudski toplo,
spontano i radosno. I nije udo da je radost kao arolija zahvatila ak i onaj dio publike koji nije
razumio ni rije francuskoga; i zahvalnost za nju, kojom su jednoduno uzvratili.
(Op. prev.)
66
Moda e vam se Thurstonova izjava initi smijenom i neumjesnom. Mislili vi to vam drago,
istina je da se u njoj krije tajna uspjeha jednog od najuvenijih svjetskih zabavljaa.
Slino mi je o sebi pripovijedala operna pjevaica Schumann-Heinkova. Usprkos gladi i sranoj
bolesti, usprkos nevoljama i tegobama to su je pratile u ivotu i zbog kojih je jednom sebi i
svojoj djeci htjela oduzeti ivot, ta neobina ena se svojim pjevanjem popela u vrhove operne
scene i postala nenadmaivom tuma-iteljicom Wagnerove glazbe, idolom operne publike. Svoj
uspjeh ima zahvaliti ivom i nepresunom zanimanju za ljude.
Zanimanje za ljude bilo je jedan od razloga velike Rooseveltove popularnosti. Malo je onih koji
Roosevel-ta nisu voljeli kao ovjeka. Njegov sobar James Amos napisao je o njemu knjigu pod
naslovom Theodore Roosevelt, junak u oima sobara. Navest u vam kratak odlomak iz te
knjige:
Moja ena je jednom upitala predsjednika kako izgleda prepelica, jer je nikad u ivotu nije
vidjela. On se potrudio da joj pticu potanko opie. Nekoliko dana kasnije zazvonio nam je
telefon. (Amos je sa enom ivio u kuici na Rooseveltovu imanju.) ena se odazvala. Bio je to
osobno predsjednik koji je nazvao da joj kae kako pred naim prozorom upravo u tom trenutku
sjedi prepelica i ako je hoe vidjeti, neka samo pogleda kroz prozor! Takve su sitnice bile
svojstvene Rooseveltu. Kad god bi prolazio pored nae kuice, ak i kad nas ne bi vidio, veselo
bi doviknuo: 'Zdravo, Annie! Zdravo, James!' Tek toliko da nas pozdravi.
67

Nije udo to je takav ovjek bio obljubljen meu blinjima. Ta kako bi se itko mogao suzdrati
od simpatija prema takvom ljudskom biu?
Roosevelt je jednom navratio u Bijelu kuu ne znajui da su predsjednik Taft i njegova ena
odsutni. Ne marei za etiketu, bivi predsjednik obiao je sve svoje stare znance u Bijeloj kui, te
ih kao iskreni prijatelj obinih ljudi nazivao imenom. Na kraju je svratio u kuhinju da upita
kuharicu Alice da li jo pee kukuruzni kruh. Alice mu je odgovorila da to sada rijetko radi, jer
ga oni gore ne vole. Predsjednik nema ba najbolji ukus, i to u mu prvom prilikom
saopiti, planuo je Roosevelt. Kuharica mu je na to ponudila komad kukuruznog kruha, a on ga
je radosno uzeo i zadovoljno vakao nastavljajui etnju oko Bijele kue, pozdravljajui vrtlare i
radnike na koje je putem nailazio ...
Svakom slubeniku Bijele kue obraao se isto onako kao to je to inio dok je sam bio
predsjednik, a oni su to znali i te kako cijeniti. Jedan od njih kasnije je rekao: Bio je to za nas
najsretniji dan u protekle dvije godile, dan koji ne bismo dali ni za kakve pare.
Isto ivo zanimanje za probleme drugih ljudi donijelo je uspjeh i popularnost doktoru Charlesu
Elio-tu, dugogodinjem rektoru Harvardskog sveuilita. Jedan bivi harvardski student priao je
kako je kao bruco pokucao jednom na rektorova vrata s molbom za pedesetdolarsku pozajmicu
iz kase za pomo studentima. Rektor se spremno odazvao molbi i upravo u trenutku kad se
zahvalni student spremao otii privukao stolicu i prijateljski mu se obratio: ujem da sami sebi
pripremate hranu u studentskoj sobi. To je dobro, ako se znate pravilno i dovoljno hraniti. I ja
sam
68
sebi kuhao kad sam bio student. Jeste li ikada pokuali pripremiti trucu od mljevenog mesa? To
je vrlo izdano jelo i veoma hranjivo. Rei u vam kako sam ga ja pripremao. Susretljivi rektor
uputio je tada studenta u tajne svoga recepta, te mu dao jo nekoliko valjanih savjeta o tome to
mu se najvie isplati kuhati.
Iz vlastitog iskustva znadem da je i najslavnije i poslom najoptereenije ljude mogue pridobiti
za suradnju, ako im pokaemo da se iskreno zanimamo za njih kao ljudska bia. Evo vam
primjera:
Prije mnogo godina sudjelovao sam u organizaciji teaja za mlade pisce pri bruklinkom
Umjetnikom institutu. Kako bi nai mladi polaznici od teaja imali to vie koristi, eljeli smo
im pomoi iskustvom nekolicine najuglednijih amerikih pisaca. Stoga smo im pisali kako
uvelike cijenimo njihova djela i kako bi nas iskreno zanimalo da naim polaznicima dadu poneki
savjet i otkriju im tajnu svoga uspjeha.
Svako pismo potpisalo je 150 polaznika. U tekstu smo spomenuli da znamo koliko su optereeni
poslom, te da ne oekujemo od njih predavanja. Za svaki sluaj priloili smo kratak popis pitanja
koja su se odnosila na njihov rad i tehniku pisanja. Odaziv je bio iznad svih oekivanja. Gotovo
svi pisci kojima smo se obratili nali su vremena da nas posjete i da nam odre predavanje o
svom radu!
Na isti nain nagovorio sam mnoge cijenjene politiare i drutvene radnike da osobno iznesu
svoja iskustva pred polaznicima mojih teajeva za razvijanje vjetine govornitva. Meu
ostalima tu je bio i Franklin D. Roosevelt.
Svaki ovjek, bio on mesar, pekar ili kralj, voli o-
titi divljenje u oima blinjih. Uzmimo primjer posljednjeg njemakog cara Wilhelma II. Potkraj
l svjet
69

skog rata bio je zacijelo najomraeniji ovjek na svijetu. Da spasi glavu, morao je pred vlastitim
narodom bjeati u Nizozemsku. Mrzili su ga milijuni ljudi i jedva ekali dan kad e ga najzad
vidjeti mrtvog. Zaudo, jedan djeai osjetio je naklonost i divljenje prema caru, te mu napisao
prijateljsko, djetinjski iskreno pismo. Wilhelma je to pismo toliko ganulo da je pozvao djeaka k
sebi. Djeak se odazvao i posjetio cara u majinoj pratnji. Kraj prie? Car se nedugo zatim
oenio djeakovom majkom.
elite li imati prijatelje meu ljudima, morate za njih neto uiniti: morate im posvetiti vremena,
energije, nesebine ljubavi i panje. Jedan engleski dravnik poeo je marljivo uiti panjolski
jezik kad je saznao da e morati provesti nekoliko mjeseci u zemljama June Amerike.
Junoamerikanci su ga zbog toga silno cijenili.
Osobno se uvijek trudim da saznam datum roenja mojih prijatelja. Kako? Premda ne vjerujem u
astrologiju, zaponem razgovor tako da upitam sugovornika vjeruje li u vezu izmeu datuma
roenja i ovjekove naravi, atim ga upitam za dan i mjesec roenja, pa ih ponavljam u sebi do
prve zgodne prilike kad datum za-piem u notes, a kasnije u kalendar. Kad doe odreeni dan,
poaljem telegram ili estitku. Ne moete zamisliti koliko ljudima znai takva panja. esto se
dogodi da sam jedina osoba na svijetu koja se sjetila estitati prijatelju roendan.
elite li imati prijatelje, budite pri susretu s ljudima srdani i veseli. Na isti nain postupajte kad
vas netko nazove telefonom. Bojom i ivahnou glasa pokaite ovjeku kako vam je drago to
vam se javlja. Njujorka telefonska centrala organizira posebne teajeve na kojima obuava
svoje slubenike da odgovara-
70
ju na telefonske pozive stranaka takvim glasom kao da ele rei: Dobro jutro. Drago mi je to
vam mogu pomoi. Imajte na umu ovaj savjet svaki put kad podignete slualicu.
ivo zanimanje za blinje i srdanost pri svakom susretu i te kako su vani u poslovnim
odnosima. Mogao bih vam navesti brojne primjere, ali se zbog vremena i prostora moram
ograniiti na dva odabrana.
Charles Walters, slubenik jedne velike njujorke banke dobio je jednom zadatak da napie
povjerljivi izvjetaj o ekonomskim prilikama nekog poduzea. Kako je poznavao samo jednog
ovjeka koji je raspolagao injenicama o stanju poduzea, otiao je ravno k njemu direktoru
kompanije. Tek to je stupio u direktorov ured, otvorila su se susjedna vrata, a kroz njih je
provirila slubenica i rekla direktoru da danas nema nikakvih zanimljivih maraka za njegova
sina. Znate, skupljam marke za svoga dvanaestogodinjeg sina, pourio se direktor s
objanjenjem bankovnom slubeniku.
Nakon toga je Walters rastumaio direktoru razlog svoje posjete i poeo ga zapitkivati o mnogim
stvarima. No direktor je odgovarao kratko, suzdrano i nejasno. Jednom rijei, nije se htio dati
uvui u razgovor, usprkos Waltersovoj ustrajnosti, pa je ovaj uskoro morao otii neobavljena
posla.
Pravo da vam kaem, nisam znao to da radim, priao je kasnije Walters mojim polaznicima.
Tada sam se sjetio slubenice i razgovora o markama i dvanaestogodinjem sinu. Palo mi je na
um da slubenici opeg odjela moje banke skupljaju marke to ih skidaju s pisama upuenih
banci sa
71
svih krajeva svijeta. Narednog popodneva svratio sam k direktoru da mu poruim kako imam
zanimljivih maraka za njegovog sina. Kakav pogodak! ovjek mi je stiskao ruku s takvim
oduevljenjem kao da sam ga imenovao za lana amerikog Kongresa. Topio se od osmijeha,
zahvalnosti i ushienja. 'to e se moj George veseliti!' klicao je, prebirui njeno po markama.
'Pogledajte samo ovu! Pa to je pravi biser!'
Proveo sam s direktorom pola sata u razgovoru o markama i u razgledavanju fotografij a
njegovog ina, a nakon toga je on meni posvetio itav sat da mi protumai sve to mi je trebalo
za izvjetaj, a da ga ja za to nisam ni molio. ak je pozvao suradnike da mi odgovore na pitanja o
kojima sam nije mnogo znao, te na kraju telefonirao nekim poslovnim partnerima. Obasuo me
injenicama, brojkama izvjetajima i dopisima. Ne moram vam rei kakav je uspjeh doivio moj
izvjetaj banci.
Evo vam i drugog primjera:
Trgovac ugljenom C. Knaphle godinama je uzalud pokuavao uspostaviti trgovake odnose s
nekim velikim poduzeem koje je u cijelom kraju imalo itavu mreu podrunica. Poduzee je
uporno odbijalo trgov-eve ponude, te ogrjev za svoje podrunice nabavljalo od nekog drugog
trgovca. Jadni je Knaphle nemono morao gledati kako mu tui ugljen voze ispred nosa.
Jednog dana je pred polaznicima teaja odrao govor u kojem je iskalio sav svoj bijes prema
spomenutom poduzeu, a cijelu mreu njegovih podrunica nazvao neodgovornim budalama
koje svojom neposlovnou sramote ameriki narod.
72
Pritom se, dakako, pitao zato im nikako ne moe prodati ugljen!
Nagovorio sam ga da se poslui drugom taktikom. Najavio sam polaznicima raspravu u kojoj e
morati sudjelovati sa svojim miljenjima za i protiv organizirane mree podrunica.
Knaphlea sam nagovorio da stane na suprotnu stranu, to jest da u raspravi nastupi kao
zagovornik takve organizacije. Savjetovao sam mu da se za prikupljanje argumenata u prilog
obrane podrunica obrati za pomo direktoru poduzea koje nije htjelo kupovati njegov ugljen,
da mu ispria o zadatku to ga je dobio za raspravu, te da ga zamoli za pomo. Ostatak prie
ispriat u vam Knaphleovim rijeima:
Zamolio sam direktora da mi posveti trenutak svog dragocjenog vremena. Kad je uo o emu je
rije, ponudio mi je stolicu i razgovarao sa mnom gotovo puna dva sata. Pozvao je u sobu svog
najblieg suradnika, autora knjige o organiziranoj mrei podrunica, koji mi je tom prilikom
darovao primjerak svoje knjige i rekao mi da su po njegovu miljenju organizirane podrunice
prava drutvena blagodat. S ponosom i arom u oima priao mi je o koristi to je podrunice
donose stotinama opina. Moram priznati da mi je ukazao na mnogoto o emu dotada nisam ni
sanjao. Ubrzo sam shvatio da u prolosti nisam uvijek imao pravo.
Kad sam odlazio, direktor me otpratio do vrata, potapao me po ramenu, zaelio mi uspjeh u
raspravi i zamolio me da ga obavijestim o ishodu. Na kra-ju mi je rekao da mu se javim idueg
proljea, jer bi elio poeti kupovati ugljen od mene.
73
Bio sam osupnut. inilo mi se da se dogodilo udo. Ta ovjek mi je nudio posao, a da ga za to
nijednom rijeju nisam molio! Shvatio sam da sam iskrenim zanimanjem za njega i njegovo
poduzee postigao vie u dva sata, nego u punih deset godina truda i pokuaja da ga privolim na
kupnju mog ugljena.
Istina to ju je Knaphle otkrio nije, meutim, nikakva novost, jer je ve stotinu godina prije nove
ere glasoviti rimski pjesnik Publije Sir zapisao: U prirodi ovjeka je da pokazuje zanimanje za
blinje onda kad oni pokazuju zanimanje za njega.
Stoga, ako elite osvojiti naklonost ljudi, prvo pravilo glasi:
Pokazujte iskreno zanimanje za blinje.
74
2. Kako ostaviti dobar dojam kod ljudi
Nedavno sam u New Yorku bio pozvan na sveanu veeru. Meu uzvanicima je bila i ena koja
je nedugo prije toga naslijedila veliko bogatstvo, pa se iz petnih ila trudila da prisutnima pokae
svoju vanost. Bila je okiena dijamantima, biserjem i krznom, ukrasima koji su jo vie isticali
njezino hladno lice iz kojega je zraila zloba i sebinost. Bogata nasljednica oito nije shvaala
ono to znade svaki pametan mukarac: da je izraz enina lica mnogo vaniji od kroja njezine
odjee i bljetavila njezina nakita.
Osmijeh Charlesa Schwaba vrijedio je, kako znate, milijun dolara godinje, a moda i vie, jer su
njegov arm i sposobnost za osvajanje ljudi bili okosnica njegova izvanrednog poslovnog
uspjeha. Na j privlani ja strana njegove linosti bio je upravo taj neodoljivi smijeak.
Sjeate li se Mauricea Chevaliera? Jednom sam imao priliku provesti cijelo poslije podne u
njegovu drutvu, i moram vam rei da sam bio iskreno razoaran. Mrki, utljivi Chevalier bio je
suta suprotnost ovjeku s filmskog platna sve do trenutka kad se je nasmijeio. Tada mi se
uinilo kao da je sunce granulo iza oblaka. Da nije bilo tog udesnog osmijeha, Chevalier bi
zacijelo bio itav svoj ivot proveo kao pariki stolar, nastavljajui asni zanat svojih predaka.
75
Djela govore glasnije nego rijei, a osmijeh ovjeka kae: Drag si mi i sretan sam to te vidim.
S toga su razloga psi omiljeni prijatelji ljudi. Veseljem i radosnim laveom oituju nam svoju
naklonost, a mi im, naravno, odgovaramo istom mjerom. -
Dakako, nije svaki osmijeh isti. Neiskren osmijeh nikoga nee prevariti. Ljudi e prezreti
mehaniku na-mjetenost takvog smijeka i mrziti ga iz dubine due. Ja vam govorim o pravom,
istinskom smijeku to osvaja srca, jer dolazi iz srca, iz dubine ovjekova bia.
Personalni referent jedne velike njujorke robne kue rekao mi je da e za prodavaicu radije
primiti djevojku koja nema ni osnovnu kolu ali se zna ljubazno smjekati, nego doktora znanosti
s kiselim licem.
Po miljenju predsjednika najvee amerike kompanije za dobivanje kauuka, ovjek rijetko
uspijeva u poslu ako ga ne obavlja s uitkom. Taj iskusni poslovni ovjek ne vjeruje mnogo u
staru izreku po kojoj samo tekim i marljivim radom postiemo eljeni cilj. Poznavao sam ljude
koji su postigli uspjeh zato to su istinsHl uivali u poslu, kae on. Kasnije, kad je u
jednolinosti svakodnevice uitka i veselja nestalo, izostao je i uspjeh u poslu.
elite li da vas ljudi primaju s veseljem i uivaju u susretima s vama, morate im uzvraati istom
mjerom.
Tisuama poslovnih ljudi, polaznika mojih teajeva, obraao sam se s molbom da u tijeku jednog
tjedna budu ljubazni i nasmijeeni prema svojim suradnicima, te da me zatim obavijeste o
ishodu. Izmeu stotina sluajeva navodim vam jedan koji mi se ini osobito znaajnim. Opisan je
u pismu moga polaznika, inovnika njujorke burze:
76
U braku sam ve punih osamnaest godina, ali sam kroz itavo to vrijeme vlastitoj eni rijetko
kada uputio topao osmijeh i progovorio s njome dvi-je-tri potene rijei prije odlaska na posao.
Uvijek sam bio mrzovoljan i angrizav.
Ponukan vaim savjetom, odluio sam da pokuam proivjeti tjedan dana u vedrom raspoloenju
prema okolini. Dok sam se narednog jutra eljao i u zrcalu gledao odraz svoga kiselog lica,
rekao sam sam sebi: 'Dosta si se durio, stari moj. Odsada e biti drugaije. Poet e se smijeiti,
i to jo ovog asa.' Sjedajui za doruak, srdano sam pozdravio enu i nasmijeio joj se.
Upozorili ste me da e je to zacijelo iznenaditi. ini mi se da Gliste upotrijebili dovoljno snanu
rije. Moja je ena bila zapanjena, izvan sebe od zaprepatenja, pa nije mogla vjerovati kad sam
joj rekao da u odsada uvijek biti takav. To traje ve puna dva mjeseca, i moram vam rei da su
ta dva mjeseca unijela vie sree u na dom negoli cijela protekla godina dana.
Ujutro kad odlazim na posao ne zaboravim se nasmijeiti prodavaici karata u podzemnoj
eljeznici dok ekam da mi vrati sitan novac. Vratara burze pozdravljam s ljubaznim smijekom.
uvaru dizala uvijek kaem 'Dobro jutro'. Smijeim se strankama i suradnicima koji me nikada
prije nisu vidjeli nasmijeenog, a oni mi za divno udo odvraaju osmijehom. Stotinama
ljudi koji mi dolaze s pritubama i problemima obraam se vedro i ljubazno, jer sam shvatio da
smijeak i lijepa rije pomau pri rjeavanju i najteih problema. Smijeak mi odsada donosi
uspjeh i zadovoljstvo na poslu.
77
Taj neoekivani obrat ponukao me je na razgovor sa simpatinim mladim slubenikom moga
poslovnog partnera, koji mi je iskreno priznao da me je oduvijek drao pravim ovjekomrscem,
te da je tek nedavno promijenio miljenje o meni. Rekao mi je da sam, otkako se smijeim,
postao Ijudskiji.
Osim toga, odbacio sam naviku kritiziranja ljudi. Umjesto da im dosaujem prigovorima, sada ih
nagraujem priznanjem i pohvalom. Prestao sam govoriti o onome to ja elim. Sada se trudim
da stvari sagledam sa stajalita drugih ljudi. Sve je to iz korijena promijenilo moj ivot. Sada sam
posve drugi ovjek, sretniji i bogatiji bogatiji sam za prijateljstvo i osjeaj zadovoljstva, a to
je jedino radi ega vrijedi ivjeti.
Imajte na umu da ovo pismo nije napisao nezreli mladi, nego trezveni burzovni meetar koji
svakodnevno kupuje i prodaje dionice na njujorkoj burzi, a to je teak posao u kojemu malo tko
uspijeva.
No to da radite ako vam nije do smjekanja? Savjetujem vam dvije stvari. Prvo: prisilite se na
smijeak, ka* to biste se prisilili na zvidukanje ili pjevuckanje neke vesele pjesmice. Ponaajte
se kao da ste sretni, pa e vas to navesti da se osjetite sretnijim. Ameriki filozof i psiholog
William James izrazio je to ovim rijeima:
in naoko izvire iz osjeanja, ali su ustvari osjeanje i in usko povezani, pa stoga voljnim
usmjeravanjem djelovanja moemo neizravno utjecati na osjeaje koji nisu izravno podreeni
volji. Ako smo izgubili vedrinu duha, moemo je vratiti suverenom voljom na taj nain da se
ponaamo kao da smo vedri i zadovoljni.
78
Svaki ovjek tei za sreom, a prokuam put do nje sastoji se u obuzdavanju vlastitih misli. Srea
ne ovisi
0 vanjskim uvjetima, nego o naem unutranjem raspoloenju.
Smisao naeg osjeanja sree ili nesree nije u stvarima to ih posjedujemo, u onome to jesmo i
gdje se nalazimo, nego u naem odnosu prema svemu tome. Dva ovjeka mogu ivjeti u posve
istim prilikama, obavljati isti posao, posjedovati ista materijalna dobra
1 uivati isti ugled u drutvu, pa e jedan ipak biti sretan, a drugi duboko nesretan. Zato? Zato
to se ta dva ovjeka razlikuju po svom odnosu prema svijetu. Meu kineskim najamnim
radnicima koji se u stranoj vruini znoje i pate za ciglih sedam centi dnevno* vidio sam isto
toliko sretnih lica koliko i meu ljudima na njujorkoj Park aveniji.
Nita nije samo po sebi dobro ili loe, nego postaje takvim samo u naim mislima, rekao je
Shakespeare.
A Lincoln je jednom zapisao da su ljudi veinom onoliko sretni koliko to ele biti. Imao je
pravo. Nedavno sam imao priliku doivjeti potvrdu te velike istine. Uspinjui se stepenicama
njujorke podzemne eljeznice, ugledao sam skupinu djeaka invalida. Hodali su oslanjajui se
na tapove i take, a jedan je bio toliko nemoan da su ga morali nositi. Iznenaen smijehom i
vedrinom te nesretne djece, obratio sam se njihovu pratiocu. Evo to mi je rekao: Kad dijete
shvati da e ostati doivotnim invalidom, isprva se obino snudi. No kad preivi prvi ok,
pomiri se sa sudbinom, pa esto postane sretnije od zdrave djece.
* U poetku tridesetih godina, ka'd je ova knjiga pisana, nadnica je doista bila sedam centi; ona
je do danas viestruko 'porasla ali sve drugo ostalo je isto. (Op. izd.)
79
Osjetio sam elju da skinem kapu pred tim djeacima. Dali su mi pouku koju do kraja ivota
neu moi zaboraviti.
Franklin Bettger, bivi sporta, a sada najuspjeniji ovjek amerikog ivotnog osiguranja kae
da je nasmijeen ovjek uvijek i svagdje dobrodoao gost. Prije nego to pokuca na vrata svojih
poslovnih prijatelja, Bettger zastane, pomisli na neki ugodan doivljaj od kojega mu se lice
razvue u zadovoljan osmijeh, pa tek tada ue u sobu, upravo u trenutku dok mu smijeak polako
iezava s lica. Bettger vjeruje da je ta jednostavna tehnika uvelike pridonijela njegovim
izvanrednim poslovnim uspjesima.
Posluajte i mudri savjet Elberta Hubbarda i na-stojte se ponaati u skladu s njime:
Kad god prekoraite kuni prag i stupite na cestu, ispravite prsa i podignite glavu. Diite punim
pluima, upijajte sunevu svjetlost, pozdravljajte prijatelje sa smijekom, a u svaki stisak ruke
unesite djeli sebe. Ne bojte se nesporazuma i ne tratite prijeme razmiljajui o neprijateljima.
Ustrajno mislite na ono to elite postii, pa ete bez skretanja napokon stii na cilj. Imajte pred
oima velike i svijetle zadatke, pa ete malo-pomalo i nehotice otkrivati prilike za ostvarenje
svojih elja, ba kao to ptica selica uvijek nalazi svoj put. Razmiljajte o sebi kao o sposobnom,
potenom, korisnom biu kakvim biste eljeli postati, pa e vas sama ta misao iz sata u sat
pribliavati eljenom idealu .. . Misao je svemona. Ne dajte se skrenuti s puta odvanosti,
iskrenosti i dobre volje. Pravilno misliti znai uvijek iznova stvarati. Sve na svijetu izvire iz
80
elje, svaka iskrena molba biva usliana. ovjek se preobraa u ono emu tei njegovo srce.
Stoga ispravite prsa i ponosno dignite glavu! Ljudi su bogovi u zametku.
Stari mudri Kinezi imaju poslovicu koju bi bilo vrijedno upamtiti: Tko se ne zna smjekati,
neka se ne igra trgovca.
No, to se ne odnosi samo na trgovce. Vedar smijeak koristit e svakom ljudskom biu:
Smijeak nita ne kota, a mnogo znai.
On obogauje one koji ga primaju, a ne osiromauje one koji ga daju.
Kratak je kao bljesak munje, ali zauvijek ostaje u sjeanju.
Nitko nije tako bogat da mu smijeak ne bi bio potreban, i nitko tako siromaan da ga
smijeak ne bi mogao obogatiti.
Smijeak unosi sreu preko kunog praga, a zadovoljstvo u poslovne odnose. Smijeak je
lozinka prijateljstva.
Smijeak je odmor umornima, svjetlost malo-dunima, a sunce alosnima, lijek shrvanima.
Nemogue ga je kupiti, isprositi, posuditi ili ukrasti, jer izvire samo iz srca.
Smijeak nikome nije potreban toliko koliko upravo onima koji nam nita drugo ne mogu
dati zauzvrat.
Stoga, elite li osvojiti naklonost ljudi, drugo pravilo glasi:
Smijeite se.
6 Psihologija uspjeha
81
3. Rije dvije o imenima
Ispriat u vam tuan dogaaj to se zbio jednog hladnog, zimskog jutra 1898. godine u
mjestancu Stony Point u dravi New York. Ljudi su se spremali na pogreb djeaku koji je umro
prethodnog dana. Meu njima je bio i Jim Farley, snaan mladi mjetanin, otac troje djece. Jim
se zaputio u staju da upregne konja. Uspavan dugim zimskim mirovanjem, konj se nespretno
okliznuo na smrznutom puteljku, pao poskoivi visoko u zrak i udario gospodara kopitom u
glavu tako snano da je ovaj ostao na mjestu mrtav.
Nesretni Jim ostavio je za sobom enu s troje djece i nekoliko stotina dolara uteevine.
Najstarijem djeakugJimu, bilo je tono deset godina, pa se uskoro morao zaposliti u oblinjoj
ciglani, gdje je prevozio pijesak i pravio cigle. Jim, dakako, nije zavrio nikakve kole, ali je,
zahvaljujui svojoj toploj irskoj naravi, imao osobit dar za osvajanje ljudi. Kad je odrastao,
poao je u politiare gdje je malo-pomalo razvio izvanrednu sposobnost za pamenje imena ljudi
s kojima je dolazio u dodir.
Premda nikada nije prekoraio praga neke vie kole, Jim Farley je u etrdeset estoj godini
ivota nosio poasni naziv doktora znanosti etiriju amerikih sveuilita, postao jedan od voa
demokratske stranke, te u doba predsjednikovanja Franklina D. Roosevelta
82
ijemu je izboru za predsjednika sam najvie pridonio bio imenovan ministrom amerike
potansko-te-legrafske mree.
Privuen izvanrednom Jimovom naravi, zamolio sam ga da mi otkrije tajnu svoga uspjeha. Sve
sam postigao napornim radom, odgovorio mi je. Ne zbijajte sa mnom takve ale, odvratio
sam mu, a on me je tada upitao da mu kaem kako tumaim njegov uspjeh u ivotu. Vjerojatno
time to moete zapamtiti imena deset tisua ljudi, rekao sam.
Varate se, odgovorio mi je%Ne deset, nego pedeset tisua.
Naviku pamenja imena ljudi s kojima je dolazio u dodir razvio je Jim Farley jo u vrijeme dok
je bio trgovaki putnik, a kasnije opinski slubenik u svom rodnom mjestu.
U poetku je to bilo jednostavno. Kad god bi upoznao novog ovjeka, Jim se interesirao za
njegovo ime i prezime, broj djece, zvanje i politiko uvjerenje. Sve bi to dobro zapamtio, pa kad
bi ovjeka ponovno sreo, moda i godinu dana kasnije, srdano bi ga potapao po ramenu,
zapitao za zdravlje ene i djece i uspjeh na poslu. Nije udo to je Jim stekao brojne znance i
prijatelje!
Mjesecima prije nego to je poela Rooseveltova kampanja za predsjedniko mjesto, Jim Farley
je dnevno pisao stotine pisama i slao ih ljudima diljem amerikog Zapada. Zatim je sjeo na vlak i
u devetnaest dana obiao dvadeset drava, proputovao dvanaest tisua milja, to koijom, to
vlakom, automobilom ili brodom. Sastajao se s ljudima na prijateljski razgovor u vrijeme
doruka, objeda, popodnevnog aja ili veere.
83
Vrativi se s tog munjevitog obilaska gradova i drava, razaslao je pisma poznanicima u svim
obienim mjestima, molei ih da mu poalju popis svih ljudi koje je prilikom svoje turneje
poastio gostoprimstvom. Premda je dobiveni popis brojio na tisue imena, Jim nije alio truda
da se svakome ponaosob pismeno zahvali. Pisma je poinjao rijeima Dragi Bili, Dragi Joe,
a potpisivao se uvijek sa Jim.
Pronicavi Jim Farley zarana je uvidio da veinu ljudi vie zanima vlastito ime nego sva druga
imena na svijetu. Zapamtiti ime sugovornika i upotrijebiti ga u pravom trenutku jedan je od
najljepih i najdjelotvornijih komplimenata na svijetu. No, zaboravite li ga, ili pak krivo
izgovorite, budite sigurni da ste sami sebe doveli u nepriliku. To sam iskusio na vlastitoj koi
jednom kad sam u Parizu organizirao teaj iz vjetine govornitva, te poslao pozivnice svim
parikim stanovnicima amerikog podrijetla. Pozivnice su pisale francuske daktilografkinje, koje
su pogreno otipkale neka imena, pa sam ve nakon nekoliko dana primio prijekorno pismo
uvrijeenog direktora amerike banke u Parizu, koji nakon toga nije htio ni uti za moj teaj.
Sjeate li se uzroka sjajnog uspjeha Andrewa Car-negieja?
Premda su ga nazivali kraljem elika, Carnegie je vrlo malo znao o proizvodnji elika, ali se
okruio strunjacima s tog podruja. Uspio je zato to je znao postupati s ljudima. Roeni
organizator i voa, on je ve kao desetogodinji djeak shvatio koliko ljudi dre do vlastitog
imena. Jednom je ulovio zeicu koja je ubrzo okotila svu silu mladih, a djeak ih nije imao ime
hraniti. Razmiljajui, doao je do sjajne zamisli. Rekao je djeacima u susjedstvu da e zeie
nazvati
84
njihovim imenima, ako mu zauzvrat budu donosili djetelinu i maslake. Plan je, dakako, uspio, a
Carnegie je do kraja ivota zapamtio to iskustvo.
Kasnije je u ivotu zaraivao milijune sluei se istom psihologijom u poslovnim odnosima.
Jednom je elio poeti prodavati tranice kompaniji Pensilvanij-skih eljeznica. Tadanji
direktor kompanije bio je Edgar Thomson, pa je Carnegie svoju novu tvornicu tranica u
Pittsburghu bez oklijevanja nazvao eliana Edgar Thomson. Kraj prie ete i sami pogoditi.
U doba kada su se Carnegie i Pullman borili za prevlast u proizvodnji spavaih kola, kralj
elika jo se jednom sjetio svojih zeia. Carnegiejeva i Pullmano-va kompanija inile su sve
mogue kako bi dobile narudbu za transkontinentalnu prugu izmeu Atlantika i Pacifika. U toj
bici na ivot i smrt kompanije su jedna drugoj obarale cijene i tako same sebi oduzimale priliku
za dobru zaradu. Ljuti takmaci Carnegie i Pullman istovremeno su pohitali u New York na
pregovore s upravnim odborom transkontinentalne pruge. Jedne veeri sluajno su se sreli u
hotelu. Carnegie je prvi priao Pullmanu i rekao mu: Dobra veer, gospodine Pullman! Ne ini
li vam se da pravimo budale od sebe?
to time hoete rei? upitao je Pullman. Tada mu je Carnegie otvoreno kazao kako misli da bi
za obojicu bilo bolje kad bi zajedniki preuzeli posao i poeli suraivati, umjesto da jedan
drugome kopaju jamu pod nogama. Pullman ga je paljivo sasluao, ali nije pokazao mnogo
oduevljenja za Carnegie-jevu zamisao. Napokon ga je ipak upitao: A kako biste nazvali novu
kompaniju?, na to mu je Carnegie spremno odgovorio: To je barem jasno: 'Kompanija
salonskih vagona Pullman'.
85

Pullmanovo lice zasjalo je od zadovoljstva. Pozvao je Carnegieja u sobu da se o svemu potanko
dogovore. Taj dogovor posve je izmijenio povijest amerike industrije.
Carnegiejeva metoda pamenja imena osobnih i poslovnih prijatelja te spremnost da polaska
ljudima nadijevajui svojim tvornicama njihova imena bila je jedna od tajni njegova uspjeha. Bio
je vrlo ponosan to se veini svojih radnika mogao obraati po imenu, pa se hvalio da za njegova
direktorovanja ni u jednoj tvornici kompanije Carnegie nikada nije dolo do trajka.
Poljski pijanist i skladatelj Ignacy Paderewski svoga je kuhara uporno nazivao mister Copper,
a ne George, to bi bilo normalno za roenog Amerikanca. Vjeran starinskoj tradiciji evropske
etikete, Paderewski je znao da se Copper tim nazivom osjea veoma poaenim, pa mu nije htio
uskraivati taj sitni uitak. Mister Copper ga je zauzvrat vjerno pratio na svim turnejama po
Americi i nakon svakog koncerta doekivao ga je s izvrsno pripremljenom veerom.
Ljudi s* toliko ponosni na svoja imena da ih katkada po svaku cijenu ele ovjekovjeiti.
Hvalisavi Bar-num, utemeljitelj modernog cirkusa, bio je toliko nesretan to nema mukih
potomaka, da je svome unuku ponudio dvadeset pet tisua dolara samo zato da promijeni
prezime u Barnum-Seeley.
Bogatai su u stara vremena plaali piscima teke pare ne bi li im ovi zauzvrat posvetili koju
knjigu. Javne knjinice i muzeji velik dio svoga blaga duguju ljudima koji se nisu mogli pomiriti
s milju da e im ime biti zaboravljeno. Gotovo da i nema crkve na svijetu u kojoj na vidnom
mjestu nije uklesano ime darovatelja.
86
Mnogi ljudi ne ele optereivati pamenje imenima svojih znanaca. Takvi se ispriavaju
zaboravijivou i prezaposlenou, a zapravo su lijeni, nemarni i bezobzirni. Ne vjerujem da
imaju vie posla od Franklina D. Roosevelta koji je nalazio vremena da zapamti ime svakog
ovjeka s kojim bi doao u dodir.
Primjer: automobilska tvrtka Crysler je za Roosevelta bila izradila poseban tip automobila.
Automobil je u Bijelu kuu dopremio pomoni direktor tvrtke W. F. Chamberlain u pratnji
jednog mehaniara. Evo kako Chamberlain opisuje posjet predsjedniku:
Kad sam doao u Bijelu kuu, predsjednik me je srdano i toplo primio. Obraao mi se
prijateljski nazivao me imenom i to mi je osobito godilo pokazivao ivo zanimanje za sve
to sam mu na automobilu pokazivao ili tumaio. Oko nas se okupilo mnotvo radoznalaca.
Predsjednik im se veselo obratio rijeima: 'Ovo je udo od auta. Pritisne dugme, a on ide sam.
Sjajan je! ao mi je to nemam vremena da sjednem, rastavim motor i vidim to ga pokree!'
Dok su se Rooseveltovi prijatelji i suradnici divili automobilu, predsjednik mi se glasno obratio,
tako da su svi uli. 'Gospodine Chamberlain', rekao je, 'zahvalan sam vam na trudu i vremenu to
ste ga uloili da napravite ovaj auto. Svaka vam ast.' Predsjednik se osobito divio hladnjaku
motora, specijalnom vozakom ogledalu, velikim svjetlima, vozakom sjedalu izraenom po
mjeri i kovezima s njegovim monogramom. Drugim rijeima, potrudio se da pohvali svaki
djeli za koji je znao ^ da smo u njega uloili poseban trud. Pritom je na-^ stojao privui
panju svih prisutnih upravo na te
87
t i
posebne dijelove, pa se jednako prijateljski obraao svojoj supruzi, njezinoj sekretarici i starome
vrataru, kojemu je s osobitim povjerenjem predao nove kovege. Nakon pokusne vonje srdano
mi je rekao: ' Sada bih ipak morao natrag na posao, gospodine Chamberlain. eka me vaan
sastanak/
Sa mnom je u Bijelu kuu bio doao i jedan mehaniar kojega sam pri dolasku predstavio
predsjedniku. Srameljivi mladi drao se po strani i i nije s predsjednikom progovorio ni rijei.
Roosevelt mu je na odlasku priao, stegnuo mu ruku, nazvao ga po imenu (premda ga je samo
jedanput uo) i zahvalio mu to je i on doao u Washington. Vjerujte mi, sve su te hvale zvuale
iskreno. Predsjednik je govorio ono to je mislio u to sam uvjeren.
Franklin D. Roosevelt bio je svjestan injenice da se naklonost ljudi stjee upotrebom njihova
imena i iskrenim iskazivanjem panje. Sjetimo se koliko smo puta zaboravili tu jednostavnu
istinu! Upoznali smo se s ovjekom, progovorili s njime rije-dvije, a na rastanku vree i nismo
znali kako mu je ime!
Pamenje imena jednako je vano za politiare i za poslovne ljude, da i ne govorimo koliko je
znaajno u svakodnevnim odnosima.
Napoleon III, neak slavnog Korzikanca, volio se hvaliti kako uza sve svoje dravnike poslove
pamti imena svih ljudi s kojima dolazi u dodir. Imao je vrlo jednostavnu tehniku. Ako ne bi
dobro uo ime predstavljene osobe, molio bi da mu ga ponove, pa ak i napisu, ukoliko je to bilo
neko neobino ime. Za vrijeme razgovora ponovio bi ime nekoliko puta, a pritom ga je nastojao
dovesti u vezu s vanjskim izgledom sugo-
88
vornika. Ako se radilo o izvanredno vanoj osobi, car se, dakako, jo vie trudio. Kad bi ostao
sam u sobi, napisao bi ime na komadi papira, glasno ga proitao nekoliko puta, te ga na taj
nain s pomou sluha i vida trajno utisnuo u pamenje.
Rei ete da je za takve sitnice potrebno suvie mnogo vremena. No, kao to je Emerson rekao
lijepo ponaanje sastoji se od sitnih rtava.
elite li osvojiti naklonost ljudi, tree pravilo glasi:
Upamtite da je ovjeku njegovo ime najslaa i najvanija rije na svijetu.
89

4. Kako ete postati ugodan sugovornik
Nedavno sam bio pozvan na brid; premda ne igram karte. Sreom, tu je bila i jedna plavua bez
mnogo smisla za kartake igre. Kako je doznala da mnogo putujem i da sam nedavno bio u
Evropi, s velikim me zanimanjem zamolila da joj priam o svojim dojmovima.
Dok smo sjedali na divan sluajno je spomenula da se i sama upravo vratila s putovanja po
Africi. Afrika! uzviknuo sam. Sjajno! Uvijek sam elio vidjeti Afriku, ali mi to nikad nije
polo za rukom, osim to sam jednom proveo dvadeset etiri sata u Aliru. Ba vam zavidim.
Priajte mi o Africi.
Uslijedio je dugaak izvjetaj, koji je trajao gotovo jedan sat. Mpja sugovornica nije se vie ni
sjetila da me zapita o Evropi. To je nije ni najmanje zanimalo. Bilo joj je stalo samo do toga da
ima zahvalnog sluatelja koji e strpljivo i udivljeno pratiti izlaganje o svemu to je ona vidjela i
doivjela.
Mislite li da je moja plavua iznimka? Nikako! Svi smo mi takvi. Volimo priati o sebi, kako
bismo se pred sobom i pred drugima pravili vani.
Nedavno sam na jednoj veeri upoznao uglednog njujorkog botaniara. Uivao sam sluati
njegove prie o haiu, krumpiru i uzgajanju povra u kunim staklenicima. Kako i sam imam
mali staklenik, ivo sam se zainteresirao za stvari o kojima mi je botani-
90
ar priao, zaboravljajui da u sobi pored nas sjedi jo najmanje dvanaestak ljudi. Tek na kraju
dvosatnog razgovora s botaniarom shvatio sam da sam se ogrijeio o pravila lijepog ponaanja,
posve zanemarujui ostale goste. Kad sam se oko ponoi opratao od domaina, botaniar mu je
priao i izrekao nekoliko laskavih komplimenata na moj raun. Pohvalio me kao odlina, vrlo
zanimljiva sugovornika.
Sugovornik? Kojeta! Ta ja u tijeku cijelog razgovora nisam gotovo ni rijei prozborio. Kako bih
i mogao kad nemam pojma o botanici. Sve moje sugo-vornitvo sastojalo se u paljivom
sluanju. Sluao sam ga zato to me je njegovo pripovijedanje doista zanimalo. A on je to,
dakako, osjetio. Moja panja mu je godila i laskala. Paljivo sluanje sugovornika je jedan od
najljepih komplimenata to ih moete dati drugoj osobi. Malo je ljudi neosjetljivih na preutno
potovanje sadrano u paljivom sluanju, rekao je Jack Woodford u jednom od svojih romana.
A ja sam mome botaniaru poklonio i vie od toga. Odao sam mu iskreno priznanje, rekavi mu
da je njegova pripovijest zanimljiva i pouna, to je doista i bila. Nadalje, rekao sam mu da bih
volio znati o biljkama koliko i on, to je istina. Izrazio sam nadu da emo se u budunosti jo
ponekad sresti, a tome sam se doista iskreno nadao. Sve to navelo ga je da me nazove odlinim
sugovornikom, a ja sam ga zapravo samo paljivo sluao.
U emu je tajna uspjenoga poslovnog razgovora? Po miljenju Charlesa W. Eliota tu nema ba
nikakve, tajne. Najvanije je znati paljivo sluati sugovornika, jer to svakom ovjeku najvie
godi.
Sve je to jasno i samo po sebi razumljivo, ali ipak Jjna trgovaca koji ulau mnogo truda i novaca
u vanjski 4fegled svojih trgovina i kakvou robe, a zapoljavaju
91
prodavae koji ne znaju sluati kupca, ve_c mu uskau u rije, protuslove i ine sve kako bi ga
otjerali iz trgovine.
Jedan mi je polaznik pripovijedao kako je jednom kupio konfekcijske odijelo. Kad ga je kod
kue obukao, opazio je da materijal puta boju i ostavlja crne tragove na ovratniku koulje.
Odnio ga je natrag u radnju i pokuao ispriati prodavau to mu se dogodilo. Mislite li da ga je
ovaj sasluao? Prekinuo ga je i grubo mu rekao: Prodali smo na tisue takvih odijela i nikad jo
nismo imali pritubi. Vi ste prvi! Bilo je to isto kao da mu je rekao: Laete. Mislite da nas
moete zafrkavati kako je vas volja. E, neete!
U taj as pojavio se drugi prodava i dodao: Tako vam je to s tamnim odijelima. S poetka
uvijek putaju boju. Nema vam tu pomoi, osobito kod tako jeftinog odijela.
Te rijei, pria moj polaznik, dolile su posljednju kap ulja na vatru. Prvi prodava pokuao
me je uvjeriti da laem, a ovaj mi sad prigovara to sam kupio jeftino odijelo. Razbjesnio sam se.
Dolo mi je da im bacim dijelo u lice i poaljem ih do vraga, kad se iznenada pojavio
poslovoa. Taj je ovjek znao svoj posao i u nekoliko minuta odagnao je sav moj bijes. Kako mu
je to polo za rukom? Prvo je paljivo sasluao moju priu od poetka do kraja, a da me pritom
nijednom nije prekinuo. Kad sam zavrio, i kad su ona dva prodavaa ponovno poela dodijavati
svojim mudrolijama, on im se odluno usprotivio, gledajui u meni kupca. Priznao je da
materijal puta boju i rekao da njihova trgovina ne bi smjela prodavati takvu robu. Naposljetku
me je upitao kako bi mi mogao pomoi, jer je voljan uiniti sve to od njega traim.
92
Nekoliko minuta prije toga bio sam spreman poslati do vraga i prodavae i odijelo, a sada sam
mirno odgovorio da elim znati hoe li materijal prestati putati boju, i ako ne, to mi je initi.
Poslovoa mi je savjetovao da odijelo nosim jo tjedan dana, pa ako i nakon toga budem imao
istih problema, neka mirne due doem po novo odijelo. Na kraju mi se ispriao zbog
neugodnosti u koje sam upao krivnjom trgovine.
Iziao sam iz radnje utjeen i zadovoljan. Nakon tjedan dana odijelo je doista prestalo putati
boju, a ja sam ponovno stekao povjerenje u spomenutu trgovinu.
Nije udo to je onaj ljubazni prodava bio poslovoa, zar ne? A to se tie one dvojice,
sumnjam da e ikada napredovati na poslu. Zapravo mislim da bi bilo pravo kad bi ih poslovoa
premjestio na rad u skladitu da budu to dalje od kupaca.
I najgore zanovijetalo obino se smiri i omeka naie li na strpljiva, paljiva sluatelja koji znade
utke odolijevati izljevima gnjeva i ekati da govornik dade oduka svojim neobuzdanim
osjeajima. Primjer: nju-jorka telefonska centrala je prije nekoliko godina imala neprilika s
jednim pretplatnikom koji je neprestano nazivao slubenike centrale, vrijeao ih i psovao, te ak
pisao ogorena pisma novinama zbog toga to je morao plaati dodatne pristojbe koje je drao
suvinima. Na kraju je ak tuio centralu sudu.
Uvidjevi da se nee moi lako osloboditi goropadna pretplatnika i njegovih optubi, centrali nije
preostalo nita drugo nego da pokua s njime pregovarati. U pomo je priskoio jedan prekaljeni
slubenik vi-
tn pomirljivim razgovorima, majstor u paljivom slu-nju sugovornika. Slubenik je mirno
sasluao pret-
93
platnikovu priu, doputajui mu da dade oduka nakupljenom gnjevu. Sloio se sa svime to je
pretplatnik rekao te pokazao mnogo razumijevanja za njegove primjedbe.
Sluao sam ga puna tri sata, priao je kasnije slubenik mojim polaznicima. Zatim sam ga jo
jedanput posjetio i ponovno sasluao sve to sam ve bio uo. Sve u svemu, obiao sam ga etiri
puta, te na kraju saznao da sam postao lanom 'Drutva za zatitu telefonskih pretplatnika' to ga
je osnovao moj goropadni sugovornik. I dan-danas sam lan toga drutva, zacijelo jedini u New
Yorku. Sluao sam ga sa strpljenjem i razumijevanjem, nastojei da se sloim sa svim
prigovorima. Njega je to smekalo, jer nikada dotada nije imao prilike da s nadlenom osobom
porazgovori o onome to ga titi. Malo-pomalo poeo se prema meni ponaati gotovo prijateljski.
Nikad mu nisam spomenuo razloge mog prvog i svih narednih posjeta, ali je ovjek uskoro platio
sve telefonske raune i povukao sve uloene tube.
Opisani vjeni nezadovoljnik oito se smatrao nekom vrst(jn kriara koji e osloboditi svijet
nepravednih plaanja i nameta. Taj je ovjek zapravo udio za osjeajem veliine i vanosti.
Isprva je tu potrebu zadovoljavao prosvjedima i pritubama. Kasnije, kad se predstavnik centrale
sloio sa svim njegovim prigovorima, osjetio je da je njegova potreba za vanou zadovoljena,
pa su umiljene optube iezle kao da ih nikada nije ni bilo.
Julian F. Detmer, utemeljitelj poduzea za prodaju vune na veliko, priao mi je kako mu je
jednog jutra u kancelariju uletio gnjevni kupac i obasuo ga pogrdama.
94
Taj nam je ovjek dugovao petnaest dolara, ali je poricao dug i odbijao da ga plati usprkos
brojnim pismenim opomenama raunovodstva. Na kraju se toliko razgnjevio da je sjeo na prvi
vlak iz Chi-caga i dojurio k meni da mi kae kako ne samo to nee platiti tih petnaest dolara,
nego nikada vie nee od nas kupiti ni grama vune.
Strpljivo sam ga sasluao, premda sam dolazio u napast da ga uutkam. Shvatio sam da od toga
ne bi bilo nikakve koristi. Kad se paljba malo stiala, rekao sam mu mirnim glasom: 'Hvala vam
to ste se pomuili da doputujete ak iz Chicaga kako biste mi rekli to vas mui. Uinili ste mi
veliku uslugu, jer ako je odjel raunovodstva dodijavao vama, nema sumnje da e dodijavati i
drugim vjernim muterijama, a to bi bila loa reklama za ovo poduzee. Vjerujte da u uiniti sve
to budem mogao da se takvi sporovi u budunosti ne ponavlja-ju'.
To je zacijelo bila posljednja stvar na svijetu kojoj se nadao iz mojih usta. Mislim da je ak bio
pomalo razoaran. Ta doputovao je iz Chicaga da mi odri bukvicu, a ja mu zahvaljujem umjesto
da se ponem s njime prepirati! Obeao sam mu da emo zaboraviti onih petnaest dolara i
otpisati ih s rauna, jer je vjerojatnije da smo se zabunili mi nego on. Ta on je savjestan ovjek i
ima mnogo manje stranaka, dok nai slubenici svakodnevno ispisuju na stotine rauna. Rekao
sam mu da ga potpuno razumijem, jer bih se na njegovu mjestu i sam tako osjeao. Na kraju sam
mu preporuio nekoliko dobrih trgovina vune na veliko, budui da je odluio prekinuti trgovake
odnose s naom kuom.
95
Zatim sam ga pozvao na objed, kao uvijek dotada kad bi doao u New York. Prihvatio je poziv,
iako nerado. Kad smo se vratili u moj ured, sjeo je i napisao narudbu za vie robe nego ikad
dotada. Kui se vratio smiren i smekan. Shvatio je da smo se prema njemu lijepo ponijeli, pa je
pregledao raune, naao meu njima i onaj od petnaest dolara, te nam uz pismo puno isprika
poslao odgovarajui ek. Ostao nam je vjerna muterija jo itavih dvadeset godina, to jest sve
do smrti.
Jedan od najuspjenijih izdavaa u povijesti amerikog novinstva imao je svega est razreda
osnovne kole. Edward Bok sin siromanih nizozemskih doseljenika, imao je sumorno, bijedno
djetinjstvo i muio se svakojakim poslovima da pomogne roditeljima. Kako je, ipak, uspio u
ivotu? Duga je to pria, ali bismo je mogli saeti opisom jedne od osnovnih Bokovih odlika:
znao je paljivo sluati sugovornika. Kad je kao trinaestogodinji djeak morao prekinuti
kolovanje, Bok je odluio da sam nadoknadi ono to mu roditelu nisu mogli pruiti. Teko
uteenim novcem kupovao je knjige i enciklopedije, prouavao ivotopise poznatih ljudi, te
nekim ivuim velikanima pisao pisma u kojima ih je molio da mu opiu tajnu svoga uspjeha.
Tako se upoznao s pjesnikom Longfellowom, filozofom Emersonom, generalom Garfieldom i
brojnim drugim ljudima ije je savjete edno upijao i dosljedno provodio u ivotu.
Bok je imao ono to nedostaje veini ljudi: sposobnost da pokae zanimanje za ovjeka, pa bio
on i najslavnija osoba na svijetu, te elju da u razgovoru paljivo saslua sugovornika. Na alost,
ljudi se obino sasvim drukije ponaaju, osobito u razgovoru s pozna-
96
tim osobama. Toliko su zaokupljeni smiljanjem narednog pitanja to e ga uputiti dotinoj
osobi da i ne sluaju ono o emu im ona pria. Kao to je rekao Isaac F. Marcosson, majstor u
intervjuiranju ljudi: Umjesto da otvore ui za ono to im poznata osoba pria, oni se mue
izmiljanjem novih pitanja ... Mnogi veliki ljudi rekli su mi da vie vole paljive sluatelje nego
brbljave sugovornike, jer je sposobnost sluanja rjea od bilo koje druge vrline.
Dobrog sluatelja jednako cijene velikani kao i obini ljudi. Stara je istina da mnogi ljudi odlaze
lijeniku zbog toga to im je potreban sluatelj pred kojim e moi istresti sve svoje jade.
U najteim trenucima amerikog graanskog rata Lincoln je napisao pismo starom prijatelju iz
Spring-fielda, pozivajui ga u Washington. elio je porazgovo-riti s njime o problemima koji su
ga titili. Kad se prijatelj odazvao pozivu, Lincoln mu je satima iznosio razloge za i protiv
ukidanja ropstva. Proitao mu je brojna pisma i novinske lanke u kojima su ga ljudi hvalili ili
napadali zbog slobodoljubivih shvaanja. Nakon viesatnog monologa, Lincoln se rukovao sa
starim prijateljem i zaelio mu sretan povratak u Springfield, a da ga nijednom za vrijeme
razgovora nije upitao za miljenje ili savjet. itavo vrijeme on je zapravo samo glasno mislio.
Vidio sam da mu je na kraju veeri bilo mnogo lake pri dui, rekao je Lincolnov prijatelj.
Lincoln nije traio miljenje ili savjet, nego sluatelja punog razumijevanja pred kojim e moi
olakati duu. A to je ono to nam svima treba kad zapadnemo u ivotne neprilike. ak i
razdraeni kupac, nezadovoljni ^ poslodavac ili uvrijeeni prijatelj esto ne trae nita drugo
nego paljiva sluatelja'.
7 Psihologija uspjeha
97
elite li da vas ljudi izbjegavaju, preziru i da vam se smiju iza lea, posluite se ovim receptom:
nikad ne sluajte to vam govore. Priajte o sebi bez prestanka. Prekidajte sugovornike usred
reenice. to biste gubili vrijeme sluajui njegove gluparije, kad ste vi pametniji i za sve imate
bolje rjeenje! Prekidajte, dakle, bez pardona.
Mnogi se, na alost, pridravaju ovog recepta. To su gnjavatori prepuni sebe, opijeni vlastitom
veliinom, zaljubljeni u vlastito ja. Jer, ovjek koji govori samo o sebi i misli samo na sebe. A
ovjek koji misli samo na sebe je neodgojen ovjek, bez obzira na obrazovanje, rekao je dr
Butler, predsjednik kolumbijskog sveuilita.
elite li postati dobrim sugovornikom, pretvorite se u paljiva sluatelja. elite li postati
zanimljivim, zanimajte se za ljude. Obraajte se sugovorniku pitanjima na koja e vam moi s
uitkom odgovarati. Potaknite ga da vam pria o sebi i svojim uspjesima.
Imajte na umu da ovjeka s kojim razgovarate mnogo vie zanimaju njegove osobne elje i
problemi nego vi i vae brige. Upamtite da ga vie zabrinjava njegova zubobolja negoli glad od
koje pogibaju milijuni ljudi, te da ga prit na vratu uznemirava vie nego svi svjetski potresi.
Stoga etvrto pravilo glasi:
Budite dobar sluatelj i navedite druge da govore o sebi.
98
5. Kako ete pobuditi zanimanje za sebe
Svi koji su ikada razgovarali s Theodoreom Roose-veltom bili su iznenaeni irinom i
raznovrsnou njegova znanja. Bilo da je razgovarao sa seljakom, umjetnikom, politiarom ili
diplomatom, Roosevelt je za svakoga znao nai pravu rije, sa svakim zapodjenuti zanimljiv
razgovor. Kako mu je to uspijevalo? Sasvim jednostavno. Prije svakog najavljenog posjeta,
Roosevelt bi se potrudio da sazna neto vie o sklonostima i zanimanjima dotine osobe, pa bi
onda do duboko u no prelistavao knjige, itajui sve to bi mu dolo pod ruku u vezi s
odgovarajuom temom.
Poput svih velikih dravnika, Roosevelt je shvatio da najkrai put do ovjekova srca vodi preko
razgovora o stvarima za koje se on ivo zanima.
William Lyon Phelps, profesor knjievnosti na sveuilitu Yale, zarana je nauio vrijednost te
velike istine.
U raspravi O naravi ovjeka Phelps pie: Jednom kad sam kao osmogodinji djeak provodio
praznike kod tetke u Stratfordu posjetio nas je neki ovjek srednjih godina. Nakon kratkog
razgovora s tetkom, neznanac mi je uputio nekoliko pitanja, pa smo ostatak veeri proveli
avrljajui o onome to je mene zanimalo. A mene su u to doba neodoljivo privlaili brodovi o
kojima je na gost znao lijepo i nairoko priati. Kako je samo znao pobuditi moju djeaku
matu! S kakvim
99
sam oduevljenjem kasnije priao tetki o njemu! Na moje razoaranje, tetka mi je rekla da je na
znanac odvjetnik i da nema nikakve veze s brodovima, niti ga oni osobito zanimaju. Zato je
onda cijelu veer govorio o brodovima? upitao sam je. Zato to je gentleman i to zna kako
se treba ponaati. Vidio je da te zanimaju brodovi, pa je priao o njima da ti ugodi i da te
zabavi.
Zauvijek sam zapamtio tu tetkinu primjedbu, pie profesor Phelps.
Navodim jo jedan primjer. Voa nekog izviakog drutva priao mi je kako je jednom elio
poslati djeaka iz svoga drutva na meunarodno natjecanje u Evropu. Kako drutvo za to nije
imalo dovoljno novaca, htio se obratiti za pomo predsjedniku jedne velike amerike kompanije.
Ba nekako u to vrijeme saznao je da je spomenuti predsjednik nedavno primio ek od milijun
dolara i da ga je nakon unovenja uokvirena objesio na zid u svom uredu. Kad je uao k
predsjedniku, mudri voa izviakog drutva nije poeo govoriti o onome zbog ega je doao,
nego se ivo zainteresirao za senzacionalni ek. Predsjednik kompanije mu ga je s ponosom
pokazao i s veseljem mu ispriao kako je i zato uspio dobiti tako basnoslovnu svotu novaca. Na
kraju se ljubazno nasmijeio i upitao vou izviakog drutva za razlog njegove posjete. Kad mu
je ovaj iznio svoju molbu, predsjednik se pokazao vie nego velikodunim. Pristao je da u ime
kompanije plati putne trokove ne jednome, nego petorici djeaka iz izviakog drutva,
ukljuujui i samog vou. Dao mu je kreditno pismo od tisuu dolara i pisma s preporukama za
svoje poslovne prijatelje u cijeloj Evropi. Zainteresirao se za djeake iz izviakog drutva, te
neke kasnije uposlio u svojoj kompaniji.
100
Sumnjam da bih bio naiao na takvu irokogrudnost, da ga nisam uspio navesti na razgovor o
onome to je njega u tom trenutku najvie zanimalo, izjavio je kasnije voa izviakog drutva.
Isto pravilo vai i za susrete u poslovnom svijetu. Dat u vam primjer:
Henry Duvernoy, vlasnik velike njujorke pekarne, godinama se uzalud trudio da uspostavi
trgovake odnose s nekim njujorkim hotelom. esto je posjeivao direktora hotela, nastojao se s
njim sastajati na svim drutvenim priredbama, te neko vrijeme ak stanovao u hotelu, kako bi mu
se to vie pribliio. No trud mu nije urodio plodom.
Jednog dana odluio sam promijeniti taktiku, pria Duvernoy. Potrudio sam se da saznam to
toga ovjeka posebno zanima i emu se najvie raduje. Otkrio sam da je lan neke meunarodne
hotelske organizacije, i to ne samo lan, nego predsjednik. Bez obzira na vremenske prilike i
veliku udaljenost, moj direktor je revnosno letio na sastanke te organizacije, ne alei truda,
vremena ni novca.
Kad sam ga idui put sreo, zapoeo sam razgovor o spomenutoj organizaciji. Za divno udo,
direktor hotela oduevljeno je prihvatio razgovor i s velikim mi arom priao o radu svoje
ljubljene organizacije. Shvatio sam da je ona postala instinskom strau njegova ivota. Prije
nego to sam napustio direktorov ured, dobio sam od njega poasnu lansku iskaznicu! U tijeku
razgovora nisam ni rijei izustio o svojoj elji da uspostavim s hotelom poslovne odnose.
Nekoliko dana kasnije nazvao me je hotelski ekonom s molbom da mu poaljem svoj cjenik i
uzorke kruha!
101
'Ne znam to ste uinili, ali ef se silno zagrijao za va kruh', rekao mi je kasnije ekonom. Tako
sam jednim razgovorom o onome to je njega zanimalo postigao vie nego u itave etiri godine
uzaludnog nastojanja da ga pridobijem za svoje proizvode.
Peto pravilo za one koji ele osvojiti naklonost blinjih dakle glasi:
Govorite najprije o onome to zanima vaeg sugovornika.
102
6. Kako ete brzo stei naklonost blinjih
ekajui jednom u redu na poti, zapazio sam da slubenik obavlja svoj posao s izrazom
beskrajne dosade na licu. Bezvoljnim, jednolinim pokretima lijepio je i prodavao marke, vagao
omotnice, ispisivao priznanice, jednom rijei po tko zna koji put u ivotu obavljao dosadne,
dobro poznate radnje.
Jadnik! pomislio sam. Nije mu lako. Zatim sam poeo smiljati kako bih ga lijepom
rijeju bar malo udobrovoljio. elio sam mu rei neto prijateljski, neto to e se odnositi na
njega a ne na mene, neto to nee zvuati kao puko laskanje. Premda u takvim prilikama nije
uvijek lako nai pravu rije, osobito ako je u pitanju posve nepoznata osoba, nisam se mnogo
muio, jer sam opazio da ima neobino lijepu kosu. Pruajui mu pisma, rekao sam: Zavidim
vam na toj bujnoj kosi.
Slubenik je podigao glavu, iznenaeno me pogledao i zadovoljno se nasmijeio. Nije vie ono
to je nekad bila, odgovorio mi je skromno, to je mene ponukalo da mu kaem kako je to
moda istina, premda je kosa jo uvijek lijepa i bujna. Da, mnogi mi to kau, odvratio je
ponosno.
Kladim se da je moj slubenik toga dana veselo napustio posao. Kladim se da je kod kue
ispriao eni o toj neoekivanoj primjedbi koja mu je uljepala dan.
103
Kladim se da je zastao pred zrcalom i rekao: Da, zaista je bujna.
Kad sam tu zgodu ispriao polaznicima teaja, jedan me je upitao to sam time htio postii. to
sarn elio dobiti od spomenutog potanskog slubenika!
to sam htio postii? Ta zar razgovaramo s ljudima samo zato to time elimo neto postii ili
to hoemo iz njih izvui nekakvu korist? ovjek koji se tako ponaa zasluuje prezir blinjih i
posvemanji neuspjeh u ivotu.
Da, ja sam od onog potanskog slubenika htk^ neto dobiti. Htio sam neto neprocjenjivo lijepo,
a to sam i dobio. Dobio sam osjeaj da sam na trenutak prekinuo dosadu njegovoga jednolinog
posla, da sam ga obradovao lijepom rijeju, ne traei za nju nikakve protuusluge. Sitnica, rei
ete, ali sitnica koja dugo ivi u sjeanju.
Postoji jedno neobino vano pravilo u ophoenju s ljudima. Oni koji ga potuju lako stjeu
prijatelje i uspijevaju u ivotu, a oni koji ga kre uvijek nailaze na neprilike. To pravilo glasi:
Nastoj u blinjemu pobuditi osjeaj osobne vanosti. Kao to sam ve spomenuo, tenja za
osjeanjem vanosti jedna je od najskroviti-jih potreba ljudske prirode, pokreta sveukupnog
ljudskog znanja, glavna osobina kojom se ovjek razlikuje od ivotinje.
Brojni su mislioci tisuljeima nastojali dokuiti tajnu etikih naela ljudskog ponaanja, a
zakljuak do kojega su dolazili bio je uvijek manje-vie isti. Zara-tustra ga je pred tri tisue
godina izrekao Perzijanci-ma. Konfucije ga je neto kasnije propovijedao Kinezima, a za njim i
Lao-ce, utemeljitelj taoizma. Buda ga je petstotina godina prije Krista propovijedao na obalama
Gangesa, a svete hinduske knjige temelje se upra-
104
vo na tom naelu; Isus je prije gotovo dvije tisue godina saeo to naelo u zacijelo najvanije
pravilo ljudskog ponaanja: Ne ini drugome ono to ne eli da drugi ine tebi!
Svi mi udimo za odobravanjem onih s kojima dolazimo u dodir. elimo da ljudi spoznaju nau
pravu vrijednost. Stalo nam je do iskrenog priznanja, a ne do jeftinog, neiskrenog laskanja.
Ako je tako, moramo se pokoriti zlatnom pravilu ponaanja i postupati s drugima onako kako i
sami elimo da drugi s nama postupaju.
Nedavno sam portira jednog velikog njujorkog nebodera upitao na kojem katu radi neki moj
znanac. Odgovorio mi je ljubazno, spremno i razgovijetno, za-stajui iza svake reenice: Henry
Souvaine stanka. Osamnaesti kat stanka. Soba 1816 stanka. Bez rijei hvale
pojurio sam prema dizalu, a zatim zastao, vratio se k portiru i rekao mu: Moram vam estitati
na tako spremnom i jasnom odgovoru. Zaista ste pravi majstor. Mladi me zadovoljno pogledao
i ponosno digao glavu, a ja sam osjetio da sam ljubaznom rijeju uinio sitno ali vrijedno djelo:
pokazao blinjemu da cijenim njegov posao.
Ne morate ekati da postanete kineskim ambasadorom ili cijenjenim diplomatom da biste poeli
primjenjivati ovo pravilo. Njime se moete sluiti uvijek i svagdje vidjet ete da uspjeh nee
izostati.
Ako vam, na primjer, konobar donese preni krumpir, premda ste naruili kuhani, nemojte se
ljutiti, nego se ispriajte i lijepo mu recite da bi vam kuhani krumpir ipak bio miliji. Kladim se da
e udovoljiti va-ffoj elji, jer ste pokazali potovanje i razumijevanje za njegov nimalo lak posao.
105
Uljudni izrazi kao budite tako dobri, ao mi je to vam smetam, ako vam nije teko,
molio bih vas, uinite mi uslugu, hvala vam, nisu tek puka formalnost, nego rijei koje
svojom uglaenou i dopadljivou podmazuju kruto gibanje stroja jednoline svakodnevice i
tjeraju ga na rad bez kripanja i trenja. Poetkom stoljea Hali Caine bio je omiljeni pisac
milijuna ljudi. Premda je kao dijete siromanih roditelja zavrio samo osam razreda osnovne
kole, Caine je postigao svjetsku slavu i umro kao najbogatiji knjievnik na svijetu. U mladosti
se oduevljavao poezijom, a osobito cijenio engleskog'pjesnika Gabriela D. Rosset-tija. Stoga je
jednom o njemu napisao pohvalan lanak, koji se Rossettiju toliko svidio da je Cainea pozvao k
sebi u London i dao mu mjesto tajnika. Bila je to prekretnica u Caineovu ivotu, jer se od toga
dana poeo kretati u krugu uglednih engleskih knjievnika koji su mu savjetima i primjerom
pomogli da svlada umjetnost pisanja. Caine je, kao to sam rekao, umro slavan i bogat, a tko zna
kako bi bio zavrio da nije u mladosti napisao onaj pohvalni lanak pun iskrenog divljenja prema
Rossettiju!
Takva *p mo, udesna mo priznanja to izvire iz dubine srca. Svi mi volimo smatrati sebe
vanima, pa ni Rossetti u spomenutom sluaju nije.bio nikakva iznimka.
Isto vrijedi i kad je rije o narodima i narodnostima.
Ako drite da ste kao bijelac vredniji od pripadnika ute rase, imajte na umu da se Japanci
osjeaju vrednijima od bijelaca. Konzervativni Japanac razljutit e se ako vidi Japanku da plee s
bijelcem. Milijuni Hindusa dre da su nadmoniji od bijelaca, a Eskimi izraavaju prezir prema
blinjemu nazivajui ga bijelim ovjekom.
106
Svaki narod osjea se vrednijim i vanijim od drugoga, pa otuda potjee osjeaj lanog
patriotizma, koji je opasan jer vodi ljude u mrnju i rat.
Gruba je istina da se gotovo svaki ovjek osjea nadmonijim i vrednijim od svojih blinjih, pa
je zato ovjekovo srce najlake osvojiti dademo li mu naslutiti da iskreno cijenimo njegovu
vanost.
Sjetite se Emersonove izreke: Svaki ovjek kojega upoznam na neki je nain vredniji od mene,
zbog toga to od svakoga poneto nauim.
alosno je, meutim, da vrlo esto najglasnije viu i najvie diu glave oni koji najmanje vrijede,
to jest, umiljene glave koje buno samohvalom i bezgraninom tatinom izazivaju prezir i
muninu blinjih.
Kao to je Shakespare rekao: O ovjee, oholi stvore! im se doepa vlasti poinje izvoditi
takve budalatine pod nebeskim svodom od kojih ak i aneli plau.
Ispriat u vam tri zgode iz iskustva mojih polaznika koji su s uspjehom primijenili gore
spomenuto naelo.
Nedugo nakon to je poeo pohaati teaj, odvjetnik R. odvezao se sa enom na Long Island, u
posjet eninoj staroj tetki. Kad su stigli onamo, ena je pohitala da obie neke daleke roake, a
mua ostavila da zabavlja tetku. U elji da na nekome primijeni pravila to ih je nauio na teaju,
odvjetnik R. poeo se ogledavati oko sebe, rie bi li u kui naao neto emu bi se mogao iskreno
diviti.
Ova je kua graena 1890. godine, zar ne? upitao je.
Tono, odvratila je tetka.
Podsjea me na moju rodnu kuu. Lijepa je i prostrana. Danas vie nema takvih kua, dodao je
R.
107

Istina, potvrdila je tetka. Mladima danas nije stalo do lijepih kua. Zadovoljavaju se i s
manjima, samo ako mogu imati automobil i elektrini hladnjak.
Ovo je kua o kojoj smo moj mu i ja godinama sanjali, nastavila je sjetnim glasom. Gradili
smo je s ljubavlju, bez pomoi arhitekta, po vlastitim zamislima.
Zatim ga je provela po kui i pokazala mu sve sitnice i dragocjenosti to ih je s ljubavlju donosila
s raznih putovanja po svijetu: stari engleski servis za aj, starinske krinje, slike talijanskih
majstora, rukom tkane sagove i druge vrijedne uspomene. R. je sve razgledao sa zanimanjem i
iskrenim divljenjem. Tetka ga je naposljetku odvela u garau, gdje je na njegovo udo
stajao gotovo novi novcati automobil marke Packard.
Moj mu je kupio ovaj auto nedugo prije smrti, rekla je tuno. Otada se nikad vie nisam
vozila u njemu ... No, vi znate cijeniti lijepe stvari, pa vam ga zato poklanjam.
R. je ostao kao ukopan. Nikako, bunio se. Ta vi imate brome neake i roake koji bi bili
sretni da im ga poklonite. Ja vam nisam gotovo nikakav rod.
Roake! uzviknula je tetka. Da, imam roake koji jedva ekaju da umrem, kako bi se
doepali auta. Ba zato im ga neu dati.
Ako ga ne elite darovati, a vi ga prodajte, nagovarao ju je R.
Da ga prodam! uasnuto je uzviknula tetka. Zar doista mislite da bih to mogla uiniti? Da
gledam neznance kako se voze autom to mi ga je poklonio pokojni mu! Ne, dat u ga vama, jer
vi znate cijeniti lijepe stvari.
108
Uzalud se R. trudio da je odvrati od neoekivana nauma. Osamljena starica, naputena u velikoj
kui prepunoj uspomena iz mladosti, okruena starinama, porculanom i sagovima, udjela je za
mrvicom topline i razumijevanja. Nekada lijepa i priznata u drutvu, eznula je sada za
priznanjem i ljudskom rijei. Naavi ih kao izvor u pustinji dala je oduka svojoj
zahvalnosti, pokazavi se neoekivano velikodunom prema gotovo potpunom neznancu.
Uzmimo sada primjer Donalda McMahona, poslovoe njujorkog poduzea za ureenje vrtova i
parkova. Kad je nekom sucu preureivao vrt oko kue, McMahon je pred kuom opazio mnogo
lijepih pasa, pa je zakljuio da je sudac ljubitelj pasa i da ih uzgaja na svom imanju. Stoga mu je
jednog dana rekao: Imate divan hobi. Zacijelo ste na izlobama pasa dobili mnogo nagrada i
priznanja za vae krasne miljenike.
Jesam, ponosno je odgovorio sudac. Volim pse. Biste li htjeli pogledati moju tenaru?
Sudac mu je zatim cijeli sat pokazivao pse, medalje i priznanja to ih je za njih dobio. ak mu je
donio njihova rodoslovlja i rastumaio mu zato se pojedini primjerci odlikuju posebnom
ljepotom i inteligencijom.
Na kraju me upitao imam li sina, pria McMahon. Kad je saznao da imam petogodinjeg
djeaka, upitao me je bi li ga veselilo imati psia. 'I te kako!' odgovorio sam. 'Onda u vam
dati jednoga', rekao je spremno, pa mi poeo nadugo i nairoko pripovijedati o tome kako ga
treba hraniti i njegovati. ak mi je sve te upute zapisao na papir, priloio rodoslovlje i darovao
mi psia vrijednog najmanje stotinu dolara, i to samo Tfeto to sam pokazao iskreno divljenje za
njegove miljenike.
109
George Eastman, suvlasnik poznate firme Eastman Kodak, izumitelj prozirne filmske vrpce i
utemeljitelj kinematografije, svojim je izumima zaradio basnoslovno bogatstvo i postao jednim
od najpoznatijih poslovnih ljudi u svijetu. Usprkos slavi i bogatstvu, Eastman je kao svaki
smrtnik udio za iskrenim ljudskim priznanjem.
Primjer: Eastman je nesebino poklanjao novac u dobrotvorne svrhe, pa je u svom rodnom gradu
Roche-steru meu ostalim dao izgraditi muziku kolu i kazalite u spomen svojoj majci. Tom je
prilikom njujorki proizvoa pokustva James Adamson pokuao dobiti ponudu za drvenu
opremu spomenutih zgrada. Stoga je telefonirao glavnom arhitektu, s molbom da ga preporui
Eastmanu i da mu uprilii sastanak s njime.
Arhitekt je upozorio Adamsa da nastoji biti kratak u razgovoru s Eastmanom. Znam koliko vam
je stalo do te narudbe, pa vas stoga upozoravam da ne zadravate Eastmana dulje od pet minuta.
Inae neete dobiti posao. Eastman pati od brzine i poslovnosti. Stoga mu u dvije rijei razloite
ponudu i ostavite ga na miru. g
Adamson je, meutim, postupio drukije. Kad je uao u Eastmanovu sobu i vidio slavnog
pronalazaa nagnutog nad hrpom papira, rekao mu je: Dok sam ekao da me primite, razgledao
sam vae poslovne prostorije i divio se svakoj sitnici. Moram priznati da ne bih imao nita protiv
da radim u tako lijepom uredu. Znate, ja se cijeli ivot bavim unutranjim ureenjem, ali nikada
jo nisam vidio tako ukusno namjetene prostorije.
Podsjetili ste me na neto to sam gotovo ve prestao zamjeivati, veselo mu je odgovorio
Eastman. Prostorije su zaista lijepe. Uivao sam u njima kad
110
sam se tek doselio ovamo. No, sada imam toliko posla da ih vie i ne primjeujem.
Zatim je priao zidu presvuenom drvenom oblogom, dodirnuo je rukom i rekao: Engleska
hrastovina! Sasvim razliita od talijanske. Dobio sam je od prijatelja, vrsnog poznavaoca
najplemenitijih vrsta drveta.
Eastman je zatim s ponosom pokazao Adamsonu ostalu drvenariju u sobi, obratio mu panju na
boju i veliinu drvenih ploa, te na ukrasnu rezbari ju koju je djelomino sam zamislio.
Dok su tako etali po sobi divei se ljepoti drveta, Eastman je zastao pred prozorom i pokazao
Adamsonu nekoliko zgrada sagraenih njegovom pomou: sveuilite u Rochesteru, opu
bolnicu, staraki dom i djeju bolnicu. Adamson mu je estitao na brizi i trudu kojima pokuava
olakati tegobe ovjeanstva, te se s velikim zanimanjem raspitivao za Eastmanovu mladost i
uvjete koji su mu omoguili uspjeh u ivotu. To je, dakako, ponukalo Eastmana na ispovijest o
djetinjstvu, o siromatvu s kojim se njegova obudovjela majka morala boriti da prehrani sebe i
sina, te o svojoj vrstoj odluci da pobijedi siromatvo i omogui majci pristojan ivot u starosti.
Priao mu je i o svojim prvim pokusima sa suhim fotografskim ploama, o napornom, gotovo
danononom radu i prvim uspjesima.
Adamson je u Eastmanovu radnu sobu uao u deset i petnaest s upozorenjem da ne ostane ondje
dulje od pet minuta. U dvanaest sati razgovor se jo ni izdaleka nije bliio kraju.
Kad je dolo vrijeme objeda, Eastman je pozvao Adamsona u svoju kuu, obeavi da e mu
pokazati neke japanske vrtne stolice s kojih se bila ogulila boja,
ih je on sam ponovno prebojio. Premda su to bile najobinije, jeftine stolice, Eastman se njima
vrlo po-
111
nosio zbog toga to je utroio truda i vremena da ih sam preboji.
Nakon cijele ove prie itatelju nee biti teko pogoditi tko je dobio narudbu u visini od 90 000
dolara za opremu Eastmanovih zgrada. A Adamson je do East-manove smrti ostao njegovim
bliskim prijateljem.
Zacijelo se pitate gdje biste i kako mogli poeti primjenjivati ovu aroliju iskrenih pohvala i
priznanja? Mislim da bi najbolje bilo poeti od vlastitog doma, jer je ona tamo najpotrebnija
upravo stoga to je ne koristimo onoliko koliko bismo trebali. Razmislite malo o vlastitoj
supruzi: ta ona zacijelo ima mnogo dobrih osobina, jer se inae ne biste bili njome oenili.
Priznajte sami sebi: kad ste posljednji put odali priznanje njenoj vanjtini, njenim sposobnostima
i vrlinama?
Prije nekoliko godina provodio sam odmor u samotnim kanadskim umama, gdje sam se
svakodnevno bavio rijenim ribolovom. Jedina lektira u tom zabaenom kraju bile su mi lokalne
novine u kojima sam naiao na zanimljiv lanak novinarke Dorothy Dix. lanak mi se toliko
svidio da sam ga izrezao i sauvao. Autorica u jajemu kae kako su joj dozlogrdili vjeni savjeti
nevjestama o tome kako se valja ponaati u braku, te da bi za promjenu jednom trebalo pozvati
mladoenje na stranu, pa im u etiri oka dati ovakve savjete:
Obasipati djevojku hvalom prije vjenanja stvar je osobne sklonosti, no obasipati je hvalom u
braku stvar je potrebe i osobnog mira. Prevelika iskrenost u braku moe biti opasna. Stoga je
mnogo potrebnija dobra mjera diplomacije.
eli li mir u kui, ne prigovaraj eninim domainskim sposobnostima i ne usporeuj je sa
svojom majkom. Naprotiv, hvali njen trud i estitaj sebi to si se
112
oenio jedinom enom na svijetu koja u sebi sjedinjuje privlanost Venere, mudrost Minerve i
umjenost spretne domaice. Ne tui se ni onda kad je meso tvrdo kao potplat, a kruh prepeen.
Reci joj samo da jelo nije onako savreno kao obino, pa e drugi put dati sve od sebe da
dostigne tvoj ideal domaice.
Nemojte, ipak, suvie naglo poeti primjenjivati ove savjete, jer bi to u njoj moglo pobuditi
sumnju.
Ponite sa sitnim panjama kao to su kitica cvijea ili kutija bonbona. Nemojte rei: Moram joj
neto kupiti nego zaista kupite. Ne zaboravite joj se pritom nasmijeiti i rei joj nekoliko
lijepih rijei. Kad bi se vie ena i mueva pridravalo ovih savjeta, ne bi svaki esti brak
zavravao rastavom!
elite li znati kako ete najlake osvojiti ensko srce? Dat u vam izvrstan savjet iz usta Dorothy
Dix. Ta je novinarka jednom vodila razgovor s nekim mnogo-encem kojemu je polo za rukom
osvojiti srca i bankovne knjiice tridesetak ena. (Razgovor je, usput reeno, novinarka obavila u
zatvoru!) Na pitanje kako je postigao da su se tolike ene zaljubljivale u njega, on je odgovorio
da je to posve jednostavno. Tajna se sastoji u tome da pria eni o njoj samoj.
Isto pravilo vrijedi i za mukarce. Govori ovjeku o njemu samom, pa e te satima zadivljeno
sluati, rekao je lukavi engleski dravnik Disraelli.
elite li osvojiti naklonost blinjih, esto pravilo, dakle, glasi:
Pobudite u ovjeku osjeaj osobne vanosti ali pazite da pri tome budete iskreni.
Vrijeme je da prestanete itati ovu knjigu, te da na najblioj osobi ponete primjenjivati pravila
to ste ih iz nje nauili. Neete se pokajati!
8 Psihologija uspjeha
113
SAETAK
est savjetta koji e vam pomoi da osvtfJite naklonost ljudi
1. Pokazujte istfren zanimanje Za blinje.
2. Smijeite se.
3. Zapamtite da' Je ovjeku /egovo ime najslaa i najvani'Ja riJe na svijet^,
4. Budite dobar sluatelj i navedite druge da govore o sebi.
5. Govorite naj^rife onome Q zanima vaeg sugovornika.
6. Pobudite u <P.vJeku osjeaj vlastite vanosti ali pazite &a Pri tome budete iskreni.
114
Trei dio
DVANAEST SAVJETA
KAKO PRIKLONITI
LJUDE SVOME NAINU
MILJENJA
1. Dokazivanjem neete nita postii
Nedugo nakon I svjetskog rata, na veeri prireenoj u ast slavnog pilota Rossa Smitha, nauio
sam lekciju koju do kraja ivota neu zaboraviti. Obletjevi Australiju, Smith je 1919. godine
zadivio svijet, te ubrzo postao najpopularnijim ovjekom Britanskog imperija, nekom vrstom
britanskog Lindbergha. Za spomenutom veerom sjedio sam pored ovjeka koji mi je ispripo-
vjedio nekakvu zabavnu priicu i zainio je ovim citatom: Ima neki bog, to daje oblik naim
tenjama, pa makar kako mi ih zamislili.*
Citat je uzet iz Svetog pisma, rekao je na kraju moj sugovornik, to me je iznenadilo jer sam
bio siguran da su to Shakespeareove rijei. U elji da mu pokaem kako poznajem Shakespearea,
poeo sam ga uvjeravati da nema pravo. No on je uporno ostajao pri svome. to? Shakespeare?
Nemogue! Smijeno. Citat je sasvim sigurno iz Svetog pisma.
Za stolom mi je s lijeve strane sjedio dobar prijatelj Frank Gammond, izvrstan poznavalac
Shakespearea, pa smo moj sugovornik i ja odluili da mu se obratimo za pomo. Kad smo mu
objasnili to je posrijedi, Gammond me je kriomice gurnuo nogom i glasno rekao: Vara se,
Dale. Gospodin ima pravo. Citat je iz
tog pisma.
117
Prijevod Milana Bogdanovia. (Op. prev.)
Kad smo se nakon veere vraali kui, upitao sam Gammonda: Frank, ono su ipak bile
Shakespeareove rijei, arne?
Naravno! odvratio je. Hamlet, peti in, druga scena. Na alost, zaboravio si da smo bili gosti
na veeri, a u takvim prilikama nikada ne valja drugome dokazivati da nema pravo. Prvo, zbog
toga to to kvari raspoloenje ostalih gostiju, a drugo zato to te zbog toga nitko nee smatrati
pametnijim. Zato ne ostaviti ovjeka u uvjerenju da ima pravo, zato ga dovoditi u nezgodnu
situaciju pred drugim ljudima? ovjek te nije pitao za miljenje. Zato si se onda morao uputati
u prepirku oko posve beznaajne stvari? Zapamti da otre prepirke treba to je mogue vie
izbjegavati.
Otre prepirke treba izbjegavati. ovjek od kojega sam to nauio ve je odavno mrtav, ali e
njegova pouka ivjeti u meni do kraja ivota.
Moram priznati da mi je ona u to doba bila i te kako potrebna. Po prirodi sam bio nepopravljivi
svadljivac i svakome uvijek dokazivao kako imam pravo. Cijelo djetinjstvo i mladost svaao sam
se s vlastitim bratom OKO posve beznaajnih stvari. Na fakultetu sam studirao logiku i vjetinu
dokazivanja te redovito sudjelovao u organiziranim natjecanjima logikog dokazivanja. Kasnije
sam u New Yorku poduavao spomenute discipline, pa sam se ak zanosio milju da napiem
knjigu na tu temu. Stid me je kad se danas toga sjetim! Bezbrojne raspre kojih sam se u ivotu
nasluao, u kojima sam sudjelovao ili im ocjenjivao ishod, nauile su me jednostavnom pravilu:
da je najbolje pokuati izbjei prepirku ako iz nje ne elimo izvui tanji kraj. unih prepirki
trebalo bi se uvati kao osi-njeg gnijezda.
118
Gotovo svaka prepirka natjerat e protivniku stranu da jo vre pone vjerovati u nepobitnost
vlastitih tvrdnji.
Zapamtite da iz prepirke nije mogue izii pobjednikom, to jest da gubite ak i onda kada
dobivate. Kako to? Lijepo: raskrinkate li protivnika i dokaete mu da ne zna o emu govori,
povrijedili ste njegov ponos. Ponizili ste ga u svojim i u njegovim oima. Uvrijeeni protivnik
promee se u ljuta neprijatelja koji tvrdokorno ostaje pri svome, makar u dubini due osjeao da
nema pravo.
Navedeno pravilo vai u svakodnevnom i u poslovnom ivotu. Trgovina i prepirka, na primjer,
ne idu rukom pod ruku, nego se dapae iskljuuju. Ba kao to prepirkom ne moete promijeniti
ovjeka, tako dokazivanjem neete privui kupca.
Geslo kojega se moraj u. pridravati slubenici nju-jorkog osiguravajueg drutva Penn glasi:
Ne pre-piri se, jer stranka uvijek ima pravo.
Sjeam se jednog polaznika, prgavog Irca Patricka, koji je uivao u svai i prepirci. Patrick je
isprva radio kao voza, ali se nedugo zatim zaposlio u prodavaonici kamiona. Prgav kakav je bio,
Patrick nije mogao postati dobrim trgovcem. Vjeito se prepirao s kupcima, to jest upravo s onim
ljudima kojima je pokuavao prodati kamione. Ako bi kupac izustio ma i jednu rije protiv
njegovih kamiona, Patrick bi se nako-strijeio i zapodjenuo uljivu prepirku. Dakako, gotovo
je uvijek izlazio kao pobjednik, ili kako je sam priznao: Mnogima sam rekao ono to mislim, ali
nikome nikad nita nisam prodao.
Bilo mi je jasno da Patricka ne treba uiti govor-, nego ga privikavati utnji i izbjegavanju govor-
119
nih dvoboja. Nisam pogrijeio, jer je ovjek doskora postao cijenjenim trgovakim
predstavnikom jedne velike automobilske kompanije. Neka vam svojim rijeima ispria kako mu
je to polo za rukom:
Trebalo mi je mnogo truda dok sam nauio drati jezik za zubima. Kako se ponaam danas ako
me stranka doeka pogrdnim rijeima? Ako mi na primjer kae: 'to? Kamioni marke Pam? Ne
bih ih uzeo da mi ih poklanjate, jer ne vrijede ni piljiva boba. Nisu ni sluga kamionima marke
Pimi' Ja mu na to spremno odgovaram: 'Slaem se, kamioni marke Pim su izvrsni. Proizvodi ih
solidna tvornica, pa neete pogrijeiti odluite li se za njih.' Takvim odgovorom zaepim mu usta
i sprijeim daljnju prepirku. Naprosto mu izbijem sve protu-dokaze iz ruke, a on zauti,
shvaajui da nita nee postii bude li hvalio kamione druge tvornice, jer je posve jasno da se
kao trgovac slaem s njegovim miljenjem. U tom asu zavrava razgovor o kamionima marke
Pim, a meni ostaje dovoljno vremena da prijeem na opisivanje svih moguih odlika kamion*
Pam.
Priznajem da nisam uvijek bio tako mudar trgovac. Nekada su me sline primjedbe tjerale u bijes
i svau s kupcem, pa to sam mu vie dokazivao da nema pravo, to je on upornije ostajao pri
svome i zagrijavao se za kamione konkurentske tvornice. udim se kako sam uope ikome ita
uspio prodati. Silne godine utroio sam u prepirke s muterijama, dok na kraju nisam shvatio da
utnja i slaganje s kupcem prodaju vie nego tisue dokaza.
Stari, mudri Benjamin Franklin je rekao:
120
Bude li se prepirao, ljutio i protuslovio, moda e ponekad i izvojevati pobjedu. No to e biti
prazna pobjeda, jer njome nee pridobiti naklonost protivnika.
Odluite, dakle, to vam je vanije: jalova, formalna pobjeda ili naklonjenost protivnike strane.
Zapamtite da je rijetko kada mogue dobiti i jedno i drugo.
U bostonskom asopisu Transcript proitao sam jednom ove stihove za nadgrobni spomenik:
Ovdje poiva William Bravo, koji je umro dokazujuc svoje pravo. U pravu je bio, u pravu
poivo, Ba ko' da je uvijek imao krivo.
Istina je da moete imati pravo, neoborivo, nepobitno pravo, ali ako se zanosite milju da ete
izmijeniti protivnikovo uvjerenje, budite sigurni da vam se trud nee isplatiti, te da e ishod biti
isti kao da ste imali krivo.
William McAdoo, bliski suradnik predsjednika Wil-sona, rekao je da ga je dugogodinje
iskustvo u politici nauilo da je neznalicu nemogue uvjeriti dokazima.
Zar samo neznalicu? Mirne due moemo rei da unom prepirkom i upornim dokazivanjem
nikoga ne moemo natjerati da promijeni miljenje.
Evo vam primjera: F. Parsons, pravni savjetnik neke porezne ustanove upustio se jednom u
estoku prepirku s poreznim kontrolorom. Posrijedi je bila svota od devet tisua dolara. Parsons
je tvrdio da je taj iznos zapravo dug, te da ga ne treba oporezivati. Dug ili ne, porez mora biti
naplaen! Ijutito je odgovarao kontrolor.
Tip je bio hladan, zajedljiv i tvrdoglav, priao je kasnije Parsons polaznicima. Uzalud sam
tratio rije-
121
f.
ci. to sam ga gorljivije uvjeravao, to je on upornije ostajao pri svome. Najzad sam odluio
prekinuti bitku, promijeniti temu razgovora i pokuati mu se pribliiti kao ovjeku. Rekao sam
mu kako vjerujem da je predmet oko kojega se sporimo zacijelo beznaajan u usporedbi s mnogo
osjetljivijim problemima s kojima se u svom tekom poslu svakodnevno susree. Priznao sam
mu da sam znanje o poreznim propisima stekao iz knjiga, ali nemam iskustva u praksi, te da
ponekad poelim obavljati posao kontrolora, jer sam siguran da bi mi to mnogo koristilo. Sve
sam to, dakako, sasvim iskreno mislio.
uvi moje rijei, porezni kontrolor podigao je glavu, udobnije se smjestio u naslonjau i poeo
mi priati o poslu i brojnim utajivaima poreza koje je otkrio zahvaljujui svojoj pronicljivosti.
Glas mu je postajao sve meki, pa mi je na kraju poeo priati o svojoj djeci. Najzad mi je rekao
da e ponovno razmisliti o spornoj svoti i obavijestiti me za nekoliko dana to je odluio. Nakon
tri dana doao je k meni i rekao da je odluio postupiti kako sam mu savjetovao.
Spomenuti kontrolor posluit e nam kao primjer jedne od najeih ljudskih slabosti: elje za
osjeajem vanosti i dokazivanjem nadmoi. Sve dok se Parsons prepirao s njime, kontrolor je
bio zadovoljan, jer se osjeao vanim i jer je imao prilike pokazati vlastiti autoritet. Meutim,
im mu je Parsons priznao prednost, kontrolor se osjetio polaskanim, pa se na kraju preobratio u
simpatino, ljubazno ljudsko bie.
Napoleonov sobar Constant esto je igrao biljar s Josephinom. U svojim Sjeanjima na privatni
ivot Na-poleona Constant kae: Premda nisam bio nevjet igra, uvijek sam nastojao dopustiti
carici da me pobijedi, to je njoj i te kako godilo.
122
Zapamtimo Constantov primjer i dopustimo da nas nae ene, muevi i suradnici pobjeuju u
sitnim prepirkama do kojih svakodnevno dolazi u ivotu, htjeli
mi to ili ne.
Mrnju nee dokrajiti mrnjom, nego ljubavlju, rekao je Buda, a mi bismo, parafrazirajui
ga, mogli rei da nesporazum nije mogue izgladiti prepirkom, ve taktom, dobrom voljom,
pomirenjem i iskrenom eljom da shvatimo razloge drugih ljudi.
Lincoln je jednom pozvao na razgovor mladog oficira koji se bio estoko porjekao sa svojim
drugom. eli li neto postii, ne smije tratiti vrijeme na osobne prepirke, rekao mu je
Lincoln. Jo manje smije dopustiti da izgubi vlast nad sobom i da dade oduka gnjevu. U
vanim stvarima poputaj onda kad osjea da si samo upola u pravu, a u nevanim i onda kad
zna da ima potpuno pravo. Bolje se psu skloniti s puta, nego dopustiti da te ugrize. ak i da ga
ubije, rana e ti ostati.
Ako hoete prikloniti ovjeka svome nainu miljenja, prvo pravilo glasi:
elite li iz prepirke izii pobjednikom, nastojte je izbjei.
123
l
2. Najsigurniji nain za stjecanje neprijatelja i kako mu se oduprijeti
U doba svoga predsjednikovanja Theodore Roosevelt je rekao da bi bio sretan kad bi u 75 posto
sluajeva mogao imati pravo, jer je to najvia granica to je ovjek moe postii.
Ako je to najvia granica dostojna jednog od najveih ljudi naeg stoljea, emu bi se morali
nadati obini smrtnici kao to smo vi i ja? Ako ste sigurni da samo u 55 posto sluajeva imate
pravo, znai da ste sjajan ovjek. No ako ne moete zasigurno tvrditi da postiete spomenutu
granicu, nemate pravo drugima spoitavati neispravnost miljenja.
Rijei nisu jedino sredstvo kojim ovjeku moete pokazati da nema pravo. To se moe uiniti
pogledom, kretnjomfi bojom glasa. Ipak, kakve vam koristi od toga? Mislite li da ete
prijekorom pridobiti blinjega za sebe i svoj nain miljenja? Nikada! Samo ete povrijediti
njegov ponos i natjerati ga da vam se jo ee suprotstavi. Nikakvom logikom pa bila ona
aristo-telovska ili kantovska neete mu se moi pribliiti nakon to dirnete u njegov ponos i
samosvijest.
elite li sugovornika uvjeriti u svoj nain miljenja, klonite se izjava kao na primjer: Dokazat
u vam to i to, jer je to isto kao da mu kaete: Ja sam pametniji od tebe. Bolje ti je da me
slua, barem e neto nauiti. Takve rijei izazvat e u vaem sugovorniku
124
prkos i elju da vam se suprotstavi prije nego to i ponete govoriti.
Teko je mijenjati miljenje drugih, ak i u najpovoljnijim okolnostima. Zato biste onda jo vie
oteavali situaciju i dovodili sebe u jo nepovoljniji poloaj ? Ako elite nekome neto dokazati,
uinite to obazrivo i spretno, tako da va sugovornik to gotovo i ne osjeti. Ljude treba
poduavati kao da ih i ne poduavamo, a nepoznate im stvari prikazivati kao sluajno
zaboravljene, rekao je engleski pjesnik Alexander Pope. Ili, kako je lord Chesterfield
savjetovao sinu: Budi pametniji od drugih ljudi, ali im to nemoj pokazati.
Za sebe moram rei da danas ne vjerujem gotovo ni u to ega sam se prije dvadeset godina
slijepo pridravao osim u tablicu mnoenja, p^gmda sam i u nju poeo sumnjati, potaknut
Einsteinovom teorijom relativnosti. Stoga ne mogu sa sigurnou tvrditi da u za dvadeset
godina vjerovati u ono u to danas vjeru-jer. Znam samo da nita ne znam, govorio je Sokrat
svojim uenicima. Budui da ne umiljam da sam pametniji od Sokrata, prestao sam govoriti
ljudima da nemaju pravo. Uvjerio sam se da je to jedini mogui nain ophoenja s njima.
Ako vam ovjek tvrdi neto za to mislite da je pogreno pa ak ako ste i sigurni da je
pogreno nije li ljepe obratiti mu se prijateljski i poeti ga ra-zuvjeravati otprilike ovakvim
rijeima: U redu. Ja o tome imam drukije miljenje, ali se moda varam. esto se dogaa da
nemam pravo, pa ako je i ovaj put tako, rado bih znao u emu grijeim. Pokuajmo zajedniki
doi do istine.
||* Izreke kao Moda se varam, esto se dogaa da nemam pravo i Pokuajmo
zajedniki doi do istine
125
imaju gotovo udesnu mo. Njima nikoga neete povrijediti, ni u kome pobuditi otpor prema
vlastitom miljenju.
Napokon, takvim nainima slue se znanstvenici u svom radu. Jednom sam imao priliku
razgovarati sa Stefanssonom, poznatim istraivaem i znanstvenikom koji je jedanaest godina
proveo na Arktiku, a est godina ivio samo o kruhu i vodi. Stefansson mi je priao o nekom
svom najnovijem pokusu, a ja sam ga, kao potpuni neznalica, upitao to njime hoe dokazati.
Nikada neu zaboraviti Stefanssonova odgovora: Znanstvenik nikad nita ne dokazuje, rekao
je. On samo pokuava utvrditi injenice.
Siguran sam da teite za znanstvenim nainom miljenja, zar ne? Vjerujte da vas u tome nitko
ne spreava, osim vas samih.
Zapamtite da nikada neete dovesti sebe u neugodan poloaj ako iskreno priznate da moda
nemate pravo. Na taj ete nain dokrajiti prepirku, a sugovornika potaknuti na nepristraniji i
tolerantniji nain miljenja, pa moda ak pobuditi u njemu elju da prizna kako nema pravo.
Ako ste sasvim sigurni da va sugovornik grijei, nemojte mu to grubo skresati u lice, jer time
neete mnogo postii. Evo vam primjera: mladi njujorki odvjetnik S. zastupao je nedavno jedan
sluaj pred vrhovnim sudom Sjedinjenih Drava. U pitanju je bila velika svota novca i obrana
vanog naela. Prilikom rasprave odvjetniku se obratio predsjednik suda i upitao ga: Nije K
tono da odredbom mornarikog zakonika predmet zastarijeva nakon est godina? Odvjetnik se
trgnuo, zaprepateno pogledao predsjednika i uljivo mu dobacio: Velepotovani, u mornarici
ne postoji propis o zastarijevanju predmeta.
126
Sluateljima u dvorani zastao je dah. Zavladala je grobna tiina, priao je kasnije odvjetnik S.
mojim polaznicima. Znao sam da imam pravo, pa nisam oklijevao da to glasno kaem, to mi
ipak nije pomoglo da pridobijem naklonost suda i sluateljstva. U daljnjoj raspravi govorio sam
bolje nego ikada ranije. Uzalud. Izgubio sam raspravu i tek tada uvidio da sam poinio
neoprostivu greku: uenom i slavnom ovjeku skresao u brk da nema pravo.
Rijetki su ljudi koji se mogu pohvaliti loginim nainom miljenja. Svi smo mi optereeni
svakojakim predrasudama, a mnogi meu nama ljubomorom, strahom, sumnjom, zaviu i
ponosom. Nije mali broj onih koji ni za ivu glavu ne ele mijenjati okorjelo miljenje o duini
kose, o vjeri, politikom opredjeljenju ili o suvremenoj umjetnosti. Ukoliko naginjete vjeitom
ispravljanju miljenja blinjih, lijepo vas molim da proitate i upamtite ovaj odlomak iz knjige
Harvey ja Robinsona Svijest u nastajanju:
esto se dogaa da bez ikakva otpora sami od sebe ponemo mijenjati ustaljena uvjerenja.
Meutim, ako nam netko drugi kae da nemamo pravo, poinjemo se opirati i povlaiti u sebe.
Premda smo silno nepromiljeni u stvaranju vlastitih nazora, postajemo njihovim strastvenim
zagovornicima im osjetimo da nam ih netko hoe oduzeti. Oigledno je da nam nije toliko stalo
do uvjerenja, koliko do samopotovanja koje u takvim prilikama biva ugroeno ... Rijeca 'moj'
jedna je od najvanijih u ophoenju meu ljudima, a znati je cijeniti poetak je velike mudrosti.
Ona djeluje jednako snano bez obzira da li oznaava 'moju' veeru, 'moga' psa, 'moju' kuu,
'moga' oca, 'moju' zemlju ili 'moga' boga.
127
11
Spremni smo zlovoljno reagirati na primjedbe sugovornika o posve nevanim sitnicama, kao na
primjer da nam ura kasni ili da nam je auto dotrajao, a kako se tek uzbuujemo ako se netko
usudi dirnuti u nae miljenje o ivotu na Marsu, o medicinskoj vrijednosti salicila, ili o datumu
vladavine Sar-gona I... U prirodi ovjeka je da voli vjerovati u nepogreivost vlastitog miljenja,
pa mu se stoga ogoreno i jo tvre priklanja ukoliko osjeti da je ono dovedeno u sumnju. Stoga
sve nae takozvane diskusije nisu nita drugo nego pokuaji pronalaenja protudokaza koji e
nam pomoi da ustrajemo u ve ustaljenim uvjerenjima.
Nedavno sam preureivao stan, pa sam tom prilikom dao nalijepiti nove zidne tapete. Kad sam
nakon nekoliko dana dobio raun, gotovo sam se onesvijestio. Nedugo nakon toga posjetila me je
jedna znanica. Kad je ula cijenu mojih divnih tapeta, pobjednosno je uzviknula: No, lijepo su
te operuali! ena je, dakako, imala pravo, rekla mi je istinu, ali meni u tom trenutku nije bilo
do istine. (Ljudi rijetko kada vole uti istinu o vlas^tim grekama.) Stoga sam se pokuao braniti.
Rekao sam joj da je kvalitetan rad na kraju krajeva najjeftiniji, da nema smisla kupovati jeftine
stvari, i tako dalje.
Sutradan, kad me je posjetila druga znanica, koja se divila tapetama i rekla da bi ih i sama rado
kupila kad ne bi bile tako skupe, ja sam sasvim drugaije reagirao. Pravo da ti kaem, i meni su
preskupe, rekao sam joj. Sada se kajem to sam ih dao nalijepiti. Ponekad smo spremni sami
sebi priznati greku. Ukoliko kod drugih naiemo na obzirnost i takt, priznat emo je moda i
pred njima, pa se na kraju pono-128
siti vlastitom iskrenou. No greku nikad neemo priznati onome koji nam je grubo gura pod
nos, ili nam se ak zlobno podsmjehuje.
Horace Greeley, jedan od Lincolnovih najeih protivnika iz doba graanskog rata, pokuao se
sluiti takvom taktikom, uvjeren da e njome privoljeti Lincolna na ustupke. Greeley je danima,
mjesecima i godinama vodio estoku bitku protiv Lincolna, ismijavajui ga i vrijeajui na
svakom koraku. Kakav je bio ishod Greeley j eve borbe? Nikakav, jer je Lincoln do dana
tragine smrti uporno ustrajao u svome. Vrijeanje i ismijavanje blinjih ne vodi u pobjedu, nego
u propast.
Franklinova Autobiografija, jedno od najitanijih djela starije amerike knjievnosti, obiluje
dragocjenim savjetima o umijeu ophoenja s ljudima. Franklin u toj knjizi opisuje kako je
nadvladao vlastitu sklonost prema kritiziranju tuih greaka; kako se iz svadljiva, zajedljiva
mladia prometnuo u ljubaznog ovjeka punog razumijevanja za miljenje drugih ljudi.
Prgavog Franklina pozvao je jednom neki prijatelj u stranu, pa mu otrini rijeima rekao otprilike
ovo:
Postao si nemogu, Ben. Vrijea svakoga tko se ne slae s tvojim nainom miljenja.
Odgovara tako otro da ti se nitko ne usuuje protusloviti. Prijatelji su te poeli izbjegavati.
Pravi se da sve zna, da ti nitko ne moe rei nita novoga. To, uostalom, nitko i ne pokuava,
jer se ljudi ne vole svaati. Na taj nain nikad nee nauiti vie nego to sada zna a zna
vrlo malo.
Iskreno se divim Franklinu i nainu na koji je prihvatio prijateljev prijekor. Bio je dovoljno velik
i do-joljno mudar da shvati istinitost njegovih rijei, da osjeti opasnost u koju bi ga mogla
dovesti prgava na-
9 Psihologija uspjeha
129
rav. Stoga se potrudio da uini sve kako bi se izmijenio.
Zakleo sam se da u izbjegavati izravno suprotstavljanje miljenju drugih ljudi i naturivanje
vlastitih uvjerenja, pria Franklin. ak sam odluio da u se kloniti svih rijei i izraza to
oznauju nepokolebljivo vjerovanje, rijei kao to su 'sigurno', 'nema dvojbe', 'apsolutno' i tome
slino, te da u umjesto njih poeti upotrebljavati izraze kao 'ini mi se', 'pretpostavljam', 'koliko
u ovom trenutku shvaam'. Kad bi mi se netko suprotstavio tvrdnjom koju sam drao pogrenom,
odricao sam se uitka da mu grubo protuslovim i da razotkrijem besmislenost njegova
rezoniranja. Nastojao sam zapoeti odgovor priznajui mu da bi u odreenim sluajevima takvo
miljenje moglo biti posve pravilno, premda mi se ovog trenutka ini pomalo manjkavim. Ubrzo
sam uvidio prednosti novog naina ophoenja s ljudima. Razgovori to sam ih vodio postali su
ugodniji, jer je skroman ton kojim sam iznosio svoja miljenja izazivao kod sugovornika veu
spremnost za prikvaanjem nego potrebu za proturjeenjem. Osjeao sam se manje povrijeenim
kad bi se pokazalo da nisam imao pravo, pa sam lake mogao privoljeti druge da uvide vlastite
greke i da se sloe sa mnom onda kad sam doista imao pravo.
Takav postupak, koji je iz poetka obuzdavao moju istinsku narav, pretvorio se pomalo u naviku,
pa u posljednjih pedeset godina zacijelo nisam izrekao nijednu dogmatsku tvrdnju. Drim da
upravo toj navici dugujem povjerenje to ga uivam meu sugraanima i utjecajnost u javnom
ivotu zemlje. Jer, moram priznati da nisam dobar govornik. Ne odlikujem se
.blagoglagoljivou, dugo traim ri-
130
jei i nepravilno se izraavam, a ipak sam gotovo uvijek uspio rei ono to sam htio.
Pogledajmo kako bismo Franklinova naela mogli primijeniti u poslovnom ivotu? Dat u vam
dva primjera:
F. Mahoney, koji se bavi prodajom specijalne opreme za naftnu industriju, dobio je jednom
veliku narudbu od svoje dugogodinje stranke sa Long Islanda. Nakon to je naruilac prihvatio
predloeni projekt opreme, Mahoneyjeva firma je pristupila izradi. Tada se dogodilo neto
nepredvieno: u razgovoru s prijateljima naruilac je doao do zakljuka da mu je Mahoney-jevo
poduzee podmetnule zastarjele, neprikladne nacrte, te da oprema ni dimenzijama ni namjenom
nee odgovarati zamiljenim potrebama. Zabrinut i uzrujan, naruilac je nazvao Mahoney ja i
rekao mu da nee moi prihvatiti naruenu opremu, bez obzira na to to je izrada ve u tijeku.
Odmah sam pregledao nacrte i ve gotove di jelove opreme, te se uvjerio da je s nae strane sve
u najboljem redu, to jest da moj naruilac i njegovi prijatelji ne znaju o emu govore. Uinilo mi
se, meutim, da bi mu to bilo opasno rei, pa sam poao da ga posjetim. Doekao me je gotovo
neprijateljski, skoio sa stolice i poeo mi uzbuenim glasom ponavljati da ne eli prihvatiti
narudbu. Maui stisnutim pesnicama na kraju me pobjedonosno upitao: 'to sada kanite
uiniti?'
Mirnim glasom rekao sam mu da emo uiniti sve to bude u naoj moi. 'Vi plaate posao, a na
je zadatak da zadovoljimo svaku vau elju', rekao sam mu. 'Moramo se, meutim, dogovoriti
tko e snositi odgovornost za gotovu opremu. Ako mislite
131
da imate pravo, dajte-nam novi projekt, pa emo raditi po njemu. U izradu po naem projektu
utroili smo dosad dvije tisue dolara, ali smo ih spremni izgubiti kako bismo vam udovoljili.
Ako pak opremu izradimo po vaim eljama, napominjem da ete za nju vi snositi odgovornost.
Ukoliko ipak odluite nastaviti po naem projektu, koji je po mom miljenju potpuno pravilan,
odgovornost e snositi nae poduzee.'
Naruilac, koji se u meuvremenu bio malo smirio, odvratio mi je: 'U redu, nastavite posao, ali
jao vama ako ne bude kako treba.'
Oprema je, dakako, bila sjajna, pa ju je zadovoljni naruilac platio i odmah nam dao jo dvije
narudbe. Bio sam zadovoljan to sam se od poetka uspio suzdrati od prepirke. Isplatilo se. Da
sam drugaije postupio, sluaj bi zacijelo bio zavrio pred sudom, a ja bih bio izgubio
dugogodinju muteriju i stekao lo glas.
Uzmimo sada drugi primjer, tipian i svakodnevan za sve nas. R. Crowley, trgovac drvenom
graom, neprestane je dolazio u sukob s inspektorima za preuzimanje gotove drvene grae. To
mu, dakako, nije mnogo koristilo, jer su inspektori uporno ostajali pri svome i jo stroe
kontrolirali Crowleyjevu robu.
Kad je shvatio da mu prepirke s inspektorima donose samo gubitke, Crowley je odluio
promijeniti taktiku. to je time postigao vidjet ete iz prie to ju je ispripovjedio mojim
polaznicima:
Jednog jutra zazvonio je telefon, a uzbueni glas s druge strane ice obavijestio me je da je
poiljka drvene grae to smo je upravo dostavili nje-132
govu poduzeu sasvim nezadovoljavajua. Istovar je obustavljen, a poduzee trai da smjesta
organiziramo odvoz robe iz njihova dvorita, jer je inspektor za drvenu grau ustanovio da je
55% drvenih dijelova potpuno neupotrebljivo.
Istog asa uputio sam se u spomenuto poduzee, razmiljajui kako da postupim u toj kakljivoj
situaciji. Dotada sam se obino u slinim sluajevima pozivao na odredbe o kakvoi drveta i
uvjeravao inspektore kako drvo zadovoljava sve propisane uvjete. Potaknut znanjem steenim na
teaju, odluio sam da se ovaj put posluim drugom taktikom.
Stigavi u poduzee, naiao sam na kupca i inspektora. I jedan i drugi bili su ljuti i spremni na
svau. Priao sam napola rastovarenom kamionu i zamolio radnike da nastave s istovarom, kako
bih mogao ispitati manjkavosti sporne poiljke. Inspektora sam zamolio da neupotrebljive
dijelove odlae na jednu hrpu, a valjane na drugu.
Promatrajui ga na poslu, ubrzo sam shvatio da robu ocjenjuje suvie strogo, to jest gotovo
proizvoljno. Radilo se o bijeloj smrekovini, to oito nije bila inspektorova specijalnost, jer je
bio strunjak za tvrdo drvo, a ne za meko. Meko drvo sluajno je ba moja ua specijalnost, ali
sam se uzdrao od bilo kakvih primjedbi, osim to bih ga s vremena na vrijeme upitao zato misli
da pojedini dijelovi ne odgovaraju propisanim pravilima. Ni jednog trenutka, meutim, nisam
mu htio dati do znanja da grijei. Naprotiv, neprestano sam mu ponavljao da ga pitam jedino
stoga to elim znati kakvu emo vrst drveta ubudue slati spomenutom poduzeu.
Prijateljskim pitanjima, strpljenjem i spremnou na otklanjanje moguih greaka, ubrzo sam
odag-
133
nao bijes inspektora i naruioca. Inspektor je ma-lo-pomalo priznao da je neke dijelove
nepravedno proglasio neupotrebljivim, te da je poduzee u svojim zahtjevima moda malo
pretjeralo. Suzdrao sam se od komentara na takve primjedbe, koje su mi, dakako, ile u korist,
jer sam znao da bi bilo neoprezno poeti likovati u tako osjetljivom trenutku. Inspektor je uskoro
posve promijenio odnos prema meni. Priznao je da nije strunjak za meko drvo, pa me je poeo
pitati za miljenje o ovom ili onom komadu. Ja sam mu spremno odgovarao na pitanja, ali sam
pritom ponavljao da ne elim prisiljavati poduzee na kupnju grae koja oito ne odgovara
njihovim potrebama. Na kraju sam osjetio da inspektor gotovo s osjeajem krivnje odbacuje
pojedine komade na 'nevaljalu' hrpu. Neugodan sluaj zavrio je tako da je inspektor jo jednom
pregledao sve odbaene dijelove i ustanovio da posve odgovaraju propisima. Tako sam s malo
takta i dobre volje pritedio poduzeu pozamanu svotu novca i zadrao dobrog kupca.
Nemojtefmisliti da sam vam ovim otkrio novu svjetsku mudrost. Ve dvije tisue godina prije
nae ere egipatski faraon Aktoj dao je svome sinu vrijedan savjet: Budi promiljen u ophoenju
s ljudima. Na taj e nain postii sve to eli.
Drugim rijeima, izbjegavajte prepirku s blinjima, bilo da je rije o poslovnim prijateljima,
roacima ili lanovima obitelji.
elite li prikloniti ljude svome nainu miljenja, drugo pravilo glasi:
Potujte miljenje drugih. Nikada ne recite ovjeku da nema pravo.
134
3. Ne skanjujte se priznati da ste pogrijeili
Premda stanujem gotovo u samom irem centru New Yorka, nekoliko minuta hoda od moje kue
prostire se bujni, divlji umarak, pun vjeverijih gnijezda, visokih paprati i grmova ribizla to u
proljee procvatu pjenasto bijelim cvijeem. Taj divlji, prirodni park zacijelo je ostatak uma iz
Kolumbova vremena. esto odlazim onamo na etnju s psiem Rexom, zgodnim bezopasnim
stvorenjcem, pa ga ponekad, ako u umarku nema drugih posjetilaca, putam da se bez uzice na-
tri do mile volje.
Jednog dana naletjeli smo u parku na policajca koji je, ini se, jedva ekao da ulovi rtvu.
Kako se usuujete putati psa po parku bez brnjice i uzice? Zar ne znate da je to zabranjeno?
ukorio me strogim glasom.
Znam, odvratio sam pokorno, ali sam mislio da Rex ovdje nee nikome smetati.
Mislili ste, je li? Zakon ne mari za ono to vi mislite. Pas moe napasti vjevericu ili ugristi
dijete. Dobro, ovaj put u vam oprostiti, ali ako jo jednom zateknem to pseto bez uzice i brnjice,
znajte da ete imati posla sa sucem za prekraje.
Odluio sam da se pokorim zakonu, pa sam ubu-jfee izvodio Rexa na etnju onako kako je to
policajac htio: u punoj ratnoj opremi. Nae nekad vesele
135
,1, L
r
etnje pretvorile su se sada u tuno obilaenje parkom, zbog ifeSa smo se uskoro vratili
slobodi i starim navadama. U poetku je sve bilo lijepo, dok jednog popod-neva nipsmo
ponovo naletjeli na Njegovo velianstvo Zakon. /1* sam a u posljednjem trenutku, u
asu kad se ? razigrani Rex zaustavio pred nogama mrkog dorata ; * stao ondje kao ukopan.
Policajac na konju gledao $? Je ukoenim pogledom, a ja sam znao na nam ovo put^a nema
sPasa-
Qsje,^ajui se krivim, nisam ekao policajeva prijekora nego sam mu se prvi obratio: Uhvatili
ste me na d^Je^u- Priznajem da sam kriv i da nemam opravdanja f^roli tjedan ste me upozorili
da ete me kazniti ako' zateete ovog psia bez brnjice.
N0 da, odgovorio je policajac blagim glasom, znam d^a se mJe tako oduprijeti napasti,
pogotovo kad je riie tako malim psiima koji ne vole nositi brnjice.
Torf10'8 odvratio sam, ali je ipak protuzakonito. TakcP man Psi nee nikome napraviti
nita naao, mui drovao je dalje policajac.
Svakf3^!* ^a ne> ali bi mogao napasti neko dijete ili vjeverpCUK< spremno sam odgovorio.
Ah ^ m* se da ste suvie ozbiljno shvatili propise, bla^S me ukorio. Znate to. Pustite ga
da otri na onu sttranu dje mi nee biti pred oima, pa emo zaboraviti^ to se dogodilo. Vai?
Kao stvako ljudsko bie, policajac se volio praviti vaan. Meutim, u trenutku kad sam mu
iskreno i bez prisile pri|znao greku, njegova potreba za vanou bila je posv'e zadovoljena, pa
mu se, tovie, pruila prilika da irfi pokae kako znade biti milostiv i velikoduan.
136
Pretpostavimo ipak, da sam se pokuao braniti. to bih time bio postigao? Na to pitanje nee
vam biti teko odgovoriti ako znate to znai upustiti se u prepirku s policajcem.
Priznavi da sam pogrijeio i da on ima potpuno pravo, izbjegao sam svakojake neprilike.
Dapae, natjerao sam ga da zastupa moju stranu, a ja njegovu, to je priznat ete gotovo
smijean i posve neuobiajen sluaj.
Kad shvatite da ste pogrijeili i da ete biti kanjeni, nije li vam bolje preduhitriti drugoga i
smjesta priznati krivicu, to jest sluati samokritiku umjesto prijekore iz tuih usta?
Kaite odmah sve najgore o sebi, sve ono to znate da vam je druga osoba spremna spoitnuti, ali
se pourite da to izreete prije nego to budete napadnuti. Na taj ete nain uutkati protivnika.
Uvjeravam vas da e on u 99 posto sluajeva zauzeti velikoduan, pratajui stav prema vaim
grekama, da e ih ak pokuati umanjiti i opravdati ba kao i moj policajac.
F. Warren, strunjak za izradu reklamnih oglasa, sluio se spomenutom metodom u radu s
muiavim muterijama. Posluajte njegovu priu:
U izradbi reklamnih oglasa vano je biti toan i zadovoljavati najsitnije elje naruioca. U
hitnim sluajevima, meutim, prirodno je da se potkrade poneka greka. Sjeam se izdavaa koji
je s osobitim uitkom kritizirao moje radove, te vjeito u njima pronalazio manjkavosti. Mnogo
sam puta ogoren odlazio od njega, zgraajui se nad takvom sit-niavosti, premda me nije
vrijeala kritika nego za-jedljiv i zloban nain kojim je ocjenjivao moj trud.
137
Nedavno sam tom ovjeku izradio nekoliko crtea po narudbi. Nedugo nakon to sam mu ih
predao, pozvao me telefonom i rekao mi da hitno doem k njemu, jer neto nije u redu. Kad sam
stigao onamo ustanovio sam da su posrijedi sasvim nevane sitnice zbog kojih me nije trebao
uznemirivati. No ovjek je bio mrk i uzrujan, zapravo sretan to mu se jo jednom pruila prilika
da mi moe prigovarati. Ljutito mi je spoitavao razne nevane pojedinosti, a ja sam mu
elei da upotrijebim znanje steeno na teaju smjerno odgovorio: 'Dragi gospodine, ako su
vae zamjerke tone, istina je da sam pogrijeio i da niim ne mogu opravdati tako velike
propuste. Morao sam znati to elite, jer ve dugo radim za vau kuu. Priznajem da me je stid.'
Nakon nekoliko takvih odgovora, izdava me poeo braniti. 'Da, imate pravo, premda crtei i
nisu tako loi. Trebalo bi zapravo, dotjerati samo nekoliko sitnica...'
Prekinuo sam ga usred reenice. 'Vana je i najmanja greka. Svaki propust moe skupo kotati
vau kuu^Moe imati sasvim nepredviene posljedice'.
Htio me je prekinuti, ali mu nisam dopustio. Zabavljalo me da prvi put u ivotu kritiziram
sebe!
'Morao sam biti paljiviji', nastavio sam. 'Vi ste mi dosada uvijek davali unosan posao, pa zato
zasluujete samo najbolje. Bacite te crtee, narisat u vam nove.'
'Ne! Nikako!' usprotivio se.'To mi nije ni na kraj pameti.' Zatim je poeo hvaliti crtee, uvjeravati
me da bi trebalo moda uiniti sitne preinake, premda je to tako nevano da nije vrijedno truda.
138
Moja spremnost na samokritiku potpuno ga je 'ohladila'. Vjerovali ili ne, na kraju me je pozvao
na objed, a prije nego to smo se rastali dao mi narudbu za novo djelo.
Svaka budala znade traiti izlike za vlastite greke, a mnogi itavog ivota nita drugo i ne rade.
Meutim, ono to ovjeka ini plemenitim i izdie iznad prosje-nosti, upravo je sposobnost da
iskreno i otvoreno prizna gdje je pogrijeio. Jedan od najljepih primjera te sposobnosti dao je
general Lee u amerikom graanskom ratu kad je na sebe preuzeo svu odgovornost za neuspjeli
Pickettov napad na Gettysburg.
Premda je romantini zanesenjak Pickett junaki vodio vojsku u napad, opsada Gettysburga
znaila je poetak kraja za neustraive junjake snage. Lee je shvatio da je, kao vrhovni
zapovjednik junjake vojske, napravio veliku greku. Znao je da mu je nakon izgubljene bitke
onemoguen prodor na sjever i da je zbog toga osuen na propast. Shrvan tom spoznajom,
zamolio je predsjednika Konfederacije da ga smijeni a umjesto njega imenuje nekog mlaeg i
sposobnijeg ovjeka. Da je odgovornost za neuspjeli ishod bitke htio prebaciti na druge, Lee je
mogao nai tisuu izlika. Mogao je iskoristiti otkazivanje poslunosti nekoliko divizijskih
zapovjednika, zakanjeli napad konjice i stotinu drugih razloga. Meutim, Lee je bio suvie
plemenit ovjek da bi krivicu svalio na druge. Dok su se izmuene i desetkovane Pickettove
trupe teko probijale prema jugu, general Lee im je osobno pohitao u susret i pozdravio ih
gotovo uzvienim rijeima samooptu-
* sam za sve to se dogodilo. Ja i samo ja iz-aio sam ovu bitku.
139
"ij
Rijetko je koji vojskovoa u povijesti svijeta imao hrabrosti i duha za tako asnu, ljudsku izjavu.
Osebujni ameriki pisac i mislilac Elbert Hubbard bio je otar kritiar suvremnog amerikog
drutva, to mu je, naravno, donijelo na stotine neprijatelja. No Hubbard je izvanrednim
umijeem ophoenja s ljudima esto znao ljute neprijatelje preobratiti u gorljive prijatelje.
Kad bi mu neki razljueni itatelj napisao ozlojeeno, pogrdno pismo, Hubbard bi mu odgovarao
ovim rijeima:
Nakon razmiljanja o vaem pismu, doao sam do zakljuka da se ne slaem sa svim to sam
napisao. Drago mi je bilo uti vae miljenje. Kad vam se prui prilika svratite mi u posjet da
zajedniki raistimo nesporazum. Do tada, primite srdane pozdrave. Iskreno va, Elbert
Hubbard.
Nakon takva odgovora itatelj se doista vie nije mogao ljutiti.
Kad ste sigurni da imate pravo, nastojte druge obazrivo i promiljeno prikloniti svome nainu
miljenja. Ako, meutim, nemate pravo, to se, priznajmo, esto dogaa potrudite se da to
odmah iskreno priznate. Takvim ponaanjem postat ete simpatiniji okolini, a kad ga jednom
posve prihvatite, shvatit ete da je katkada mnogo zabavnije kritizirati sebe nego druge. Stara
engleska poslovica kae: Borbom nikada nee postii dovoljno, a poputanjem vie nego to
oekuje. Stoga tree pravilo za priklanjanje ljudi svome nainu miljenja glasi:
Ako nemate pravo, priznajte to glasno i bez oklijevanja.
140
4. Put do razumijevanja vodi preko srca
Jeste li ikada razmiljali o tome to se dogaa u trenutku kad vas zbog neslaganja sa
sugovornikom obuzme gnjev, a vi mu dadete oduka nepromiljenim i divljim napadom na
protivnika? Dakako, rastereujete vlastite osjeaje, ali to biva s osjeajima napadnute osobe?
Zar joj svadljivim rijeima i neprijateljskim stavom pomaete da se sloi s vaim nainom
miljenja?
Prie li mi stisnutih pesnica, doekat u te istom mjerom, rekao je jednom predsjednik
Woodrow Wilson. Ali ako mi prie i kae: 'Sjednimo i porazgovo-rimo o spornim
problemima, potrudimo se da shvatimo u emu se razmimoilazimo' siguran sam da emo
uvidjeti kako se gotovo u svemu slaemo, dakako uz uvjet da raspolaemo strpljenjem,
iskrenou i eljom za pronalaenjem zajednikog jezika.
Rockefellerov sin John D. Rockefeller strogo se pridravao Wilsonova naputka kad je 1915.
godine zapao u neprilike. Rockefeller je u to doba bio najomraeniji ovjek meu rudarima u
dravi Colorado. Pune dvije godine dravu je potresao jedan od najkrvavijih trajkova u povijesti
Sjedinjenih Drava. Nezadovoljni rudari traili su povienje plae od koloradske kompaniji, je za
proizvodnju goriva i elika. Glavni dioniar te kompanije bio je upravo John Rockefeller. U
trajk se
141
umijeala vojska, pa je dolo do krvavih sukoba u kojima su mnogi radnici izgubili ivote.
U takvim trenucima punim nezadovoljstva i mrnje Rockefeller je pokuao osvojiti naklonost
rudara i vjerovali ili ne uspio. Kako, pitat ete. Evo kako: nakon vietjednog nastojanja da
upozna ivot rudara, da stupi s njima u to srdanije odnose, Rockefeller je odrao govor
predstavnicima trajkaa. Tim remek-dje-lom govornike mudrosti Rockefeller je zaas stiao
valove mrnje to su prijetili da ga zague, te postigao da se radnici vrate na posao i ne
pomiljajui na povienje plaa. Rudarima koji su ga do tog trenutka bili spremni objesiti na prvo
drvo obratio se tako poniznim i prijateljskim tonom kao da govori pred skupinom misionara.
Rekao im je da je ponosan to se nalazi meu njima, to je imao zadovoljstvo da posjeti njihove
domove, da im upozna ene i djecu, pa se na kraju pozvao na zajednike interese i zahvalio im
na spremnosti i srdanosti kojima su ga doekali.
Dananji dan ostat e crvenim slovima zapisan vi mom kalendaru, poeo je Rockefeller. Prvi
put imam sreu vidj^i predstavnike ljudi zaposlenih u ovoj velikoj kompaniji, njihove
predradnike i rukovoditelje. Ponosim se to sam meu vama i uvjeravam vas da u se dananjeg
dana sjeati dok budem iv. Da je ovaj sastanak odran prije dva tjedna, stajao bih meu vama
kao stranac meu strancima. Ali budui da sam proli tjedan obiao sva rudarska naselja u
junom predjelu rudnika i razgovarao sa svim predstavnicima rudara, budui da sam posjetio
vae domove, upoznao vae ene i djecu, stojim sada pred vama kao prijatelj, pa sam sretan to
mi se prua prilika da u duhu prijateljstva i razumijevanja porazgovorim s vama o naim
zajednikim interesima.
142
Budui da je ovo sastanak rukovodeeg osoblja kompanije i predstavnika njenih radnika, naao
sam se ovdje danas samo s vaim doputenjem, pa vam se obraam kao gost. Premda, na alost,
ne spadam ni u rukovodee osoblje ni u radnike, ipak se osjeam vaim, jer sam u neku ruku
predstavnik i jedne i druge strane.
Ne ini li vam se da je ovaj govor lijep primjer za preobraenje neprijatelja u prijatelje?
Da je Rockefeller okrenuo obrnutim putem, da se uputao u prepirku s rudarima, da im je
spoitavao unitavanje strojeva, da ih je vrijeao i govorio im kako nemaju pravo, ne bi bio
postigao nita dingo nego zaotravanje spora i raspirivanje mrnje i otpora.
Vrijedno je znati da mrnju i nezadovoljstvo u srcima blinjih ne moemo istjerati nikakvom
logikom. Nezadovoljni roditelji, sitniavi efovi, mrzovoljni muevi i zajedljive ene morali bi
ve jednom shvatiti da mrvica ljubaznosti vrijedi neusporedivo vie nego prijekor i runa rije.
Tako je mislio i Lincoln, koji je prije sto godina zapisao:
Stara je istina da e kapljica meda privui vie muha negoli nekoliko litara smole. To vrijedi i
za ljude. 2eli li blinjega prikloniti svome nainu miljenja, prvo ga uvjeri da si mu prijatelj. U
tome se nalazi ona kaplja meda za njegovo srce. Jer, mislili vi to vas volja, put k ovjekovu
razumu vodi preko njegova srca.
Poslodavci znaju da se isplati biti ljubazan prema trajkaima. Kada je, na primjer, u tvornici
White Motor Company dvije tisue radnika stupilo u trajk za povienje plaa, predsjednik
sindikata Robert Black nije pribjegao otrim rijeima. Nije prijetio radnicima, ih obasipao
uvredama i prijekorima. Naprotiv, on lokalnim novinama pohvalio miran nain na koji
143
su odloili oruje. Radnicima koji su za vrijeme trajka straarili u tvornikom krugu, kupio je
palice i rukavice za baseball, te im uredio igralite, da im vrijeme bre proe.
Predsjednikovo prijateljsko ponaanje urodilo je prijateljstvom na drugoj strani. trajkai su
dobavili metle, lopate i take, pa su u dokolici poeli skupljati papire i opuke po tvornikom
dvoritu. Zamislite! Doista neuven primjer u dugoj, burnoj povijesti amerikog radnikog
pokreta. trajk je potrajao tjedan dana i zavrio kompromisom bez mrnje i gorine.
Slavni odvjetnik i politiar Daniel Webster, vanjtinom nalik bogu iz grke mitologije, znao je
drati boanske govore. Vjetinom govornitva nadmaio je sve svoje suvremenike i postao
najuspjenijim odvjetnikom u Sjedinjenim Dravama. Websterovi najei govori pred sudom
bili su puni naoko nevanih ali pomirljivih i razboritih izreka kao na primjer: sud o tome
preputam gospodi porotnicima, o ovome bi, gospodo, moda bilo vrijedno razmisliti,
iznijet u vam nekoliko injenica to ih, vjerujem, neete smetnuti s uma, koji tako dobro
poznajete ljudsku prirodu, lako ete shvatiti znaenje spomenutih injenica i tako dalje. Klonei
se grubih metoda naturivanja vlastitog miljenja, Webster se sluio mirnim, staloenim,
prijateljskim nainom govora koji mu je donio potovanje i slavu.
itatelj e moda rei da su gornji primjeri suvini, jer je malo onih koji e doi u priliku da
pregovaraju s nezadovoljnim radnicima i dre govore na sudu. Stoga pogledajmo kako bismo
dobivene savjete mogli primijeniti u svakodnevnom ivotu. Dajem vam primjer inenjera S.
Posluajte njegovu priu:
144
Vlasnik kue u kojoj stanujem prilino je krt ovjek. Nedavno sam ga pismeno obavijestio da
u se iseliti iz stana im mi istekne najamni rok, premda mi to nije bilo ni na kraj pameti.
Pokuavao sam samo postii smanjenje stanarine. Nisam mnogo vjerovao u uspjeh, jer su stanari
i prije mene bezuspjeno nastojali uvjeriti vlasnika da su stanarine suvie visoke. Govorili su da
je vlasnik prgav i nepristupaan ovjek s kojim se uope ne moe razgovarati. Odluio sam, ipak,
pokuati, to jest primijeniti znanje steeno na teaju. Zato sam mu i napisao to pismo.
Vlasnik kue posjetio me odmah nakon to je primio pismo. Doekao sam ga sa srdanim
smijekom, s mnogo susretljivosti i dobre volje. Nisam poeo govoriti o visokoj stanarini, nego o
tome kako mi se stan zaista svia. Nisam tedio hvale. Divio sam se nainu na koji odrava
zgradu i red u njoj, i rekao mu kako bih kad bi mi novane prilike doputale volio ostati u
njemu jo godinu dana.
Vlasnik je bio gotovo osupnut, jer dotada zacijelo nikada nije naiao na takav prijem kod stanara.
Uskoro mi je poeo priati o nevoljama iznajmljivanja, o nemoguim stanarima koji se na sve
ale a ni za to ne brinu. 'Vjerujte mi, prava je srea imati u kui zadovoljna stanara kao to ste
vi', rekao mi je. Premda ni jednom rijeju nisam spomenuo stanarinu, uskoro mi je ponudio
snienje. Kako to nije bilo onoliko koliko sam elio, spomenuo sam mu svotu to bih je mogao
platiti, a on je bez rijei pristao na moju elju. Dok smo se opratali upitao me je elim li moda
neke promje-
10 Psihologija uspjeha
145
su odloili oruje. Radnicima koji su za vrijeme trajka straarili u tvornikom krugu, kupio je
palice i rukavice za baseball, te im uredio igralite, da im vrijeme bre proe.
Predsjednikovo prijateljsko ponaanje urodilo je prijateljstvom na drugoj strani. trajkai su
dobavili metle, lopate i take, pa su u dokolici poeli skupljati papire i opuke po tvornikom
dvoritu. Zamislite! Doista neuven primjer u dugoj, burnoj povijesti amerikog radnikog
pokreta. trajk je potrajao tjedan dana i zavrio kompromisom bez mrnje i gorine.
Slavni odvjetnik i politiar Daniel Webster, vanjtinom nalik bogu iz grke mitologije, znao je
drati boanske govore. Vjetinom govornitva nadmaio je sve svoje suvremenike i postao
najuspjenijim odvjetnikom u Sjedinjenim Dravama. Websterovi najei govori pred sudom
bili su puni naoko nevanih ali pomirljivih i razboritih izreka kao na primjer: sud o tome
preputam gospodi porotnicima, o ovome bi, gospodo, moda bilo vrijedno razmisliti,
iznijet u vam nekoliko injenica to ih, vjerujem, neete smetnuti s uma, v* koji tako dobro
poznajete ljudsku prirodu, lako ete shvatiti znaenje spomenutih injenica i tako dalje. Klonei
se grubih metoda naturivanja vlastitog miljenja, Webster se sluio mirnim, staloenim,
prijateljskim nainom govora koji mu je donio potovanje i slavu.
itatelj e moda rei da su gornji primjeri suvini, jer je malo onih koji e doi u priliku da
pregovaraju s nezadovoljnim radnicima i dre govore na sudu. Stoga pogledajmo kako bismo
dobivene savjete mogli primijeniti u svakodnevnom ivotu. Dajem vam primjer inenjera S.
Posluajte njegovu priu:
144
Vlasnik kue u kojoj stanujem prilino je krt ovjek. Nedavno sam ga pismeno obavijestio da
u se iseliti iz stana im mi istekne najamni rok, premda mi to nije bilo ni na kraj pameti.
Pokuavao sam samo postii smanjenje stanarine. Nisam mnogo vjerovao u uspjeh, jer su stanari
i prije mene bezuspjeno nastojali uvjeriti vlasnika da su stanarine suvie visoke. Govorili su da
je vlasnik prgav i nepristupaan ovjek s kojim se uope ne moe razgovarati. Odluio sam, ipak,
pokuati, to jest primijeniti znanje steeno na teaju. Zato sam mu i napisao to pismo.
Vlasnik kue posjetio me odmah nakon to je primio pismo. Doekao sam ga sa srdanim
smijekom, s mnogo susretljivosti i dobre volje. Nisam poeo govoriti o visokoj stanarini, nego o
tome kako mi se stan zaista svia. Nisam tedio hvale. Divio sam se nainu na koji odrava
zgradu i red u njoj, i rekao mu kako bih kad bi mi novane prilike doputale volio ostati u
njemu jo godinu dana.
Vlasnik je bio gotovo osupnut, jer dotada zacijelo nikada nije naiao na takav prijem kod stanara.
Uskoro mi je poeo priati o nevoljama iznajmljivanja, o nemoguim stanarima koji se na sve
ale a ni za to ne brinu. 'Vjerujte mi, prava je srea imati u kui zadovoljna stanara kao to ste
vi', rekao mi je. Premda ni jednom rijeju nisam spomenuo stanarinu, uskoro mi je ponudio
snienje. Kako to nije bilo onoliko koliko sam elio, spomenuo sam mu svotu to bih je mogao
platiti, a on je bez rijei pristao na moju elju. Dok smo se opratali upitao me je elim li moda
neke promje-
10 Psihologija uspjeha
145
ne u stanu bojenje zidova ili postavljanje novih tapeta.
Siguran sam da nita od spomenutog ne bih bio postigao da sam se kojim sluajem posluio
dotadanjom taktikom stanara. Uspio sam zato to sam mu priao prijateljski, otvoreno i s
razumijevanjem.
Uzmimo sada drugi primjer iz poneto drugaijih drutvenih slojeva. Bogata njujorka dama D.
D. esto je u jednom hotelu prireivala zakuske za svoje goste. U takvim joj je prilikama u
pomo uvijek priska-kao ef posluge imenom Emil. Prilikom jedne zakuske Emil je potpuno
zakazao, pa se tovie tijekom cijele veeri nijednom nije pojavio. Hrana je bila loa, a posluga
oajna. Ozlojeena takvim postupkom D. D. se ljubazno smjekala gostima, dok se u sebi
zaklinjala da e sutradan pozvati Emila na red.
Idueg jutra, meutim, D. D. je odluila promijeniti taktiku. Shvatila je da bi se prijekorima
zamjerila Emilu i zauvijek ga izgubila. Na kraju krajeva, pomislila je, Emil nije ni kupio ni
kuhao onu veeru, a nije kriv to je Deurni konobar potpuni neznalica. I tako, umjesto da ga
kori, D. D. je poela hvaliti Emila. Rekla mu je da je najbolji maltre d'hotel u New Yorku, a
krivnju za neuspjelu zakusku svalila na kuhinju. Takve rijei rasprile su Emilovu mrzovolju i
osjeaj krivnje, pa se nasmijeio i rekao joj: Dakako da su krivi oni u kuhinji. Ja zaista nita
nisam mogao popraviti.
Kad je nakon nekoliko tjedana D. D. priredila novu zakusku, Emil se i te kako potrudio da. izradi
jelovnik, da se pobrine za nabavu namirnica, ureenje stola i za poslugu. Sve je bilo u najboljem
redu. Emil je cijelo vrijeme nadgledao konobare, brinuo se da ugodi i najmanjoj elji gostiju, a
na kraju je santi posluio slatko.
146
Pohvala umjesto ukora djelovala je poput arolije, rekla je kasnije D. D.
Sjeam se prie to sam je itao dok sam jo kao bosonog kolarac trao po umama Missourija.
Vjerujem da ete je se i vi sjetiti. To je pria o vjetru i suncu koji su se jednog dana posvaali
oko pitanja tko je od njih jai. Dokazat u ti da sam stotinu puta jai od tebe, rekao je vjetar
suncu. Vidi li onoga starca u polju? Kladim se da u mu skinuti kaput prije od tebe. Sunce se
na te rijei sakrilo iza oblaka, a vjetar stao puhati orkanskom snagom. to je vjetar snanije
puhao, to je starac vre stezao kaput.
Najzad se vjetar smiri, a sunce grane iza oblaka, pa toplim, prijateljskim zrakama obasja
promrzla starca. Doskora postade tako vrue da starac skide kaput. Sunce tada ree vjetru da su
ljubaznost i blagonaklonost uvijek jai od prisile i srdbe.
Ispriat u vam jo zgodu bostonskog lijenika B., iz doba kad su bostonske dnevne novine
vrvjele sumnjivim oglasima o tobonjem uspjenom lijeenju raznih spolnih bolesti i o
bezopasnim postupcima za spreavanje trudnoe. Posrijedi su, dakako, bili nadrilijenici koji su
lakovjerne pacijente drali u strahu od svakojakih neeljenih posljedica, mukarce plaili
gubitkom mukosti, a nemali broj ena otpravili u grob. Rijetko se dogaalo da neki meu
njima budu ozbiljnije kanjeni. Veina se izvlaila plaanjem sitnih globa ili pak bivala
rehabilitirana uz pomo utjecajnih politikih veza.
Nadrilijenitvo je uzelo toliko maha da se poteno stanovnitvo Bostona poelo hvatati za
glavu. Osuivane su dnevne novine, prosvjedovale su organizacije graana i poslovnih ljudi,
omladinska i enska udrue-, ali je sve bilo uzalud. ak su i pokuaji zakono-
147
davne vlasti da takvu vrst oglaavanja proglasi nezakonitom bili onemogueni raznim politikim
spletkama i zakulisnim igrama.
Doktor B. je u to doba bio predsjednik bostonskog graanskog odbora koji je bezuspjeno
pokuavao stati na kraj toj poasti. inilo se da je bitka posve izgubljena.
Doktor B. ipak nije gubio nadu. Jednog dana pokuao je neto ega se nitko dotada nije sjetio:
lijepom rijeju i prijateljskim uvjeravanjem natjerao je urednitvo da razmisli o spornim
oglasima. Napisao je pismo glavnom uredniku Boston Heralda, uvjeravajui ga da mnogo dri
do njegovih novina, jer su ozbiljne i nepristrane, te da ih redovito ita. Rekao mu je da su to
po njegovu miljenju izvrsne obiteljske novine, najbolje u Novoj Engleskoj i jedne od
najozbiljnijih u cijeloj Americi.
Htio bih vam, ipak, neto pripomenuti, dodao je. Jedan moj prijatelj ima maloljetnu kerku.
Djevojica je nedavno u vaem listu proitala neki medicinski oglas i zamolila oca da joj
rastumai neke izraze. Otac se naao u neprilici, ne znajui to da joj odgovori. Va list zalazi u
sve bolje bostonske domove, pa ako se ono to sam spomenuo dogodilo mome prijatelju, nije li
vjerojatno da se slino dogaa i u drugim bostonskim obiteljima? Kad biste imali maloljetnu
kerku, bi li vam bilo drago da ita takve oglase? A kad bi ih itala i molila vas da joj
rastumaite pojedine izraze, to biste joj rekli?
Iskreno mi je ao to se tako izvrsne novine u svakom drugom pogledu gotovo savrene
optereuju neim zbog ega mnogi oevi zadrhte kad ih ugledaju u rukama svojih keri. Nije li
vjerojatno da tisue vaih pretplatnika dijele moje miljenje i osjeanja?
148
Dva dana kasnije dr B. primio je od glavnog urednika ovakav odgovor:
Potovani doktore,
Iskreno vam zahvaljujem na pismu to ste ga jedanaestog o. mj. uputili urednitvu naeg lista.
Moram priznati da ste mi pomogli u donoenju odluke o kojoj razmiljam otkako sam stupio na
mjesto glavnog urednika.
Od narednog ponedjeljka na list nee vie donositi sporne oglase. Izbacit emo sve sumnjive
lijenike ponude, opise spiralnih trcaljki i slinih pomagala, dok emo sve druge medicinske
oglase kojih se u ovom trenutku ne moemo odrei pregledavati tako temeljito da e, nadam se,
biti posve bezopasni.
Koristim priliku da vam jo jednom zahvalim na ljubaznom pismu koje nam je ovom prilikom
uvelike pomoglo.
Iskreno va, W. E. Haskell.
Sjeate li se jo prie o prepirci vjetra i sunca? Napisao ju je Ezop, grki rob koji je eststo
godina prije nae ere na Krezovom dvoru tkao besmrtne basne o ljudskoj prirodi. Ezopove
spoznaje stare dvije i pol tisue godina vrijede u suvremenom svijetu isto koliko su vrijedile u
staroj Ateni. Sunce e vas natjerati da svu-ete kaput prije negoli vjetar, a ljubazna rije,
prijateljski pristup i iskreno priznanje smekat e ljude i natjerati ih da razmisle o tvrdokornim
stavovima, te da ih moda ak i izmijene. Lijepa rije i elina vrata otvara, ili, kako je rekao
Lincoln, kapljica meda privui e vie muha nego nekoliko litara smole.
elite li pridobiti ljude svome nainu miljenja, ne-niojte zaboraviti etvrto pravilo koje glasi:
Pristupajte ovjeku kao prijatelj.
149
5. Tajna Sokratove mudrosti
Kad razgovarate s ljudima, nikada ne zapoinjite razgovor o temama u kojima se s njima ne
slaete. Po-razgovorite najprije o onome to vam je zajedniko, pa ako vam je mogue
nastojte nekoliko puta naglasiti da teite k istom cilju, premda vam se moda samo putovi do
ostvarivanja toga cilja razlikuju.
Nastojte na samom poetku navesti sugovornika na potvrdan odgovor. Ako vam je to ikako
mogue, trudite se izbjei njegovo ne.
Negativan odgovor, kae Harry Overstreet u svojoj knjizi Kako utjecati na ljudsko ponaanje,
teiko je otklonjiva prepreka. Ako vam netko kae 'ne', tada je on zbog ponosa prisiljen ostati
dosljedan sebi, te ustrajati u nijenom odgovoru iako kasnije moe uvidjeti da nije imao pravo.
Ponos i samoljublje tjeraju ga da ostane pri svome, pa je stoga neobino vano zapoinjati
razgovor u duhu uzajamnog slaganja.
Vjet govornik znade na poetku od sugovornika dobiti nekoliko potvrdnih odgovora. Na taj
nain on psiholoke procese sluatelja usmjerava k pozitivnom cilju. To je slino kretanju
biljarske loptice: usmjerimo li je u jednom pravcu, bit e nam potreban novi udarac da je od
njega otklonimo i be-
150
skrajno mnogo vie truda da je poaljemo natrag istim smjerom.
Uzroci psiholokog ponaanja ovdje su posve jasni. Ako nam netko kae 'ne', a pritom je posve
uvjeren da ima pravo, rekao nam je mnogo vie nego to poruuje ta rijeca od dva slova. Cijeli
njegov organizam ivci, lijezde i miii zauzimaju stav obrane i odbacivanja. Dolazi do
neznatna, premda ponekad uoljiva tjelesnog povlaenja ili pak spremnosti na povlaenje. itav
ivano-miini sustav biva doveden u stanje pripravnosti, branei se prihvaanja naturivane
misli. Naprotiv, kada nam ovjek potvrdno odgovori, izostaju svi ti psiholoki znaci odbacivanja.
Organizam sugovornika nalazi se u stanju duhovne otvorenosti, prihvaanja, pomicanja prema
naprijed. to vie potvrdnih odgovora dobijemo na poetku, to je vea vjerojatnost da e nam
poi za rukom privoljeti sugovornika krajnjem cilju.
Premda je tehnika potvrdnih odgovora posve jednostavna, ljudi je ipak uvelike zanemaruju. ini
se da mnogi doivljavaju potvrdu osobne vanosti upravo u tvrdokornom ustrajavanju u
oprenom stajalitu od samog poetka razgovora. Uvjereni ra-dikal jedva eka da svoje
konzervativne drugove iz-vrgne ruglu, da hi 'sree' ve u 'prvoj rundi'. emu mu to slui? Ako u
tome uiva, neka mu bude, ali ako misli da e time neto postii, ljuto se vara.
Ako vam student, kupac, ena ili dijete ve u poetku kau 'ne', trebat e vam, vjerujte, vrakog
strpljenja, mudrosti i upornosti da taj nakostrije-eni 'ne' pretvorite u prijateljsko 'da'.
151
James Eberson, blagajnik jedne njujorke banke, pria kako je ljubaznim razgovorom uspio
odvratiti jednog tediu od nakane da povue svoju utedu iz spomenute banke.
Dao sam mu da ispuni bankovni formular, ali je on odgovorio samo na neka pitanja, jer mu
mnoga, ini se, nisu bila po volji. Da nisam kojim sluajem polazio teaj o ophoenju s ljudima,
bio bih mu ve na poetku rekao da mu banka ne moe otvoriti raun ukoliko ne odgovori na sva
pitanja. Stid me je priznati da sam to u prolosti i te koliko puta uinio. Uivao sam u osjeanju
nadmoi nad strankom, u mogunosti da joj pokaem tko vodi glavnu rije i da je privolim na
potivanje bankovnih propisa. Takav odnos prema potencijalnom tedii nije, dakako, nimalo
laskav, niti banci moe pribaviti dobitak.
Toga dana odluio sam promijeniti ponaanje. Nisam poeo govoriti o eljama i pravilima
banke, nego o onome to je stranka eljela. Nastojao sam od samog poetka dobivati od ovjeka
potvrdne od-govoA. Sloio sam se s njegovim primjedbama i rekao mu da odgovori na pitanja
to ih ne eli dati nisu nuno potrebni.
'Pretpostavimo, meutim, da u trenutku smrti imate odreenu svotu novca u naoj tedionici. Ne
biste li tada eljeli da novac bude prenesen na najblieg roaka, to jest na zakonitog nasljednika?'
upitao sam ga.
'Svakako', odgovorio mi je.
'Ne mislite li moda da bi zbog toga bilo dobro kad biste nam dali ime nasljednika, tako da u
sluaju vae smrti moemo spremno ispuniti vau elju?'
152
Slijedio je drugi potvrdn$ odgovor.
Mladi je postao meki j pristupaniji kad je uvidio da su nam sporni <1 potrebni za
njegovo dobro. Prije nego to je napunio banku dobrovoljno mi je dao sve ostale podatke o sebi,
te na moj savjet otvorio jo i raun na majino ime. Bez sustezanja odgovorio je na sva pitanja u
vezi s majkom.
Jasno mi je da sam takvim postupkom zadrao tediu koji bi u obrnutom sluaju zacijelo bio
povukao raun s banke.
Navodim jo jedan primje^: j_ Allison, trgovaki putnik kompanije Westinghou^e pria kako je
dugo vremena uzalud pokuavao prosti robu nekom trgov-
cu.
I
Moj prethodnik oblije%o je trgovca punih deset godina, a kad sam ja pr^uze<o slubu,
bezuspjeno sam obigravao oko njega pune tri godine. Najzad sam mu jednog dana prodao
nekoliko motora, pa sam oekivao da e to b;jti poetak plodne trgovake suradnje.
Vjerovao sam da e trgovac biti zadovoljan motorima, pa sam nakon nekoliko tjedana navratio k
njemu, oekujui novu nar^dztm. No sve su moje nade pale u vodu kad mi je rek:ao da ubudue
nee od nas naruivati motore.
'Zato?' upitao sam ga zaprepateno. 'to se dogodilo?'
'Zato to se pregrijavaj^,. Me mogu ih ni dotaknuti rukom.'
Znao sam da mu ne smiijerr> poeti protusloviti. Suvie dugo sluio sam se takovim neuspjelim
metodama. Zato sam pokuao dobiti od njega nekoliko potvrdnih odgovora.
153

'Dragi gospodine Smith, imate potpuno pravo', rekao sam mu. 'Ako se motori pregrijavaju, nema
smisla da ih kupujete. Vama trebaju motori koji se zagrijavaju do odreene mjere, u skladu s
propisima. Nije li tako?'
Trgovac je klimnuo glavom postigao sam, dakle, prvo 'da'.
'Koliko znam, temperatura pravilno sagraenog motora ne smije prekoraiti temperaturu
prostorije za vie od 72 stupnja Farenheita. Je li to tono?'
'Da/ potvrdio je, 'ali se vai motori zagrijavaju i preko te granice.'
Premda sam znao da nema pravo, nisam mu protuslovio, nego samo upitao: 'Kolika je
temperatura u vaim radionicama?'
'Oko 75 stupnjeva Farenheita.'
'Ako temperaturi od 75 stupnjeva u prostoriji dodate 72 stupnja topline motara, zbroj iznosi 147
stupnjeva. Ne bi li vas ruka pekla kad biste je drali u vodi zagrijanoj na 147 stupnjeva
Farenheita?'
'Svakako.'
'Onda bi moda bilo dobro da izbjegavate stavljati rime na motor.'
'Da, zaista', priznao je. Nakon toga brbljali smo jo neko vrijeme. Na kraju je trgovac pozvao
tajnicu pa smo sklopili ugovor za narudbu u vrijednosti od nekoliko tisua dolara.
Trebalo mi je nekoliko godina razoaranja i promaaja prije nego to sam shvatio da od
prepiranja nema velike koristi, da je korisnije i zanimljivije pokuati gledati stvari oima drugih,
pa ih po mogunosti navesti na to da nam kau 'da'.
Mudri stari Sokrat bio je sjajan ovjek kojemu je kao malo kome u povijesti polo za rukom da
utjee
154
na razvoj ljudske misli. Za to ga se i danas sjeamo kao jednog od najmudrijih nagovaraa to
ih je rodio ovaj svadljivi svijet.
Kakvom se metodom sluio Sokrat? Je li govorio ljudima da nemaju pravo? Nikada! Cijela
njegova taktika koju danas nazivamo Sokratovom metodom sastojala se u tome da od
sugovornika dobije potvrdan odgovor. Postavljao je takva pitanja na koja je odgovor uvijek
morao biti da. Nakon desetak potvrdnih odgovor uvijek mora biti da. Nakon desetak
potvrdnih odgovora, protivnik bi ustanovio da se mora sloiti sa zakljukom kojemu se do pred
nekoliko minuta estoko protivio.
Idui put kad doete u napast da sugovorniku kaete kako nema pravo, sjetite se starog Sokrata i
potrudite se smisliti ljubazno pitanje na koje e odgovor neminovno biti da.
Stara kineska poslovica kae: Tko polako ide, daleko doe.
Peto pravilo za priklan] anje sugovornika svome nainu miljenja glasi:
Matajte u poetku razgovora dobiti to vie potvrdnih odgovora.
155
v
6. utnja je zlato
Kad ele druge uvjeriti u svoj nain miljenja ljudi se obino uputaju u beskrajna tumaenja. To
osobito rade trgovci i trgovaki putnici, koji bi morali biti svjesni da kupac sam najbolje znade
to eli kupiti. Zato bi se upravo oni morali pridravati pravila koje kae da valja znati sasluati
kupca i obasuti ga pitanjima iz kojih emo saznati sve to nam je potrebno o njemu i njegovim
eljama.
Ne valja uskakati ovjeku u rije, ak ni onda kad znamo da nema pravo. Prvo, zato to emo ga
odmah u poetku okrenuti protiv sebe, a drugo, stoga to nas on zacijelo nee htjeti ni sasluati
dok ne izrekne sve to je na dui. Vie se isplati strpljivo sluati i navesti ga da nam kae ono
to misli.
Pogledajmo kako se spomenuto pravilo moe primijeniti u poslovnom ivotu. Navodim vam
priu ovjeka koji je bio prisiljen da se njime poslui:
Prije nekoliko godina jedna velika amerika tvornica automobila ugovarala je cijenu tapeciranih
sjedala s nekoliko proizvoaa. Tri tvornice tekstila izradile su za tu priliku model sjedala
presvuenih raznim materijalima. Nakon to su predstavnici tvornice automobila razgledali
ponude, pozvali su zastupnike spomenutih triju tvornica tekstila na sastanak gdje je napokon
trebalo odluiti o izboru uzoraka.
156
G. R., zastupnik jedne od tvornica tekstila, krenuo je na put s prehladom grla, te na kraju dobio
tako teki napad laringitisa, da je jedva mogao govoriti.
Kad sam idueg jutra doao na sastanak, bio sam gotovo bez glasa, pripovijedao je G. R.
polaznicima. U sobi su sjedili inenjeri za izradu tekstila, ef nabave, ef prodaje i generalni
direktor tvornice automobila. Ve nakon prvog pokuaja da im kaem 'dobro jutro', shvatio sam
da neu moi izustiti ni rijei. Zato sam uzeo komadi papira i napisao im ovakvu poruku:
'Gospodo, otkazale su mi glasnice. Ne mogu govoriti.'
'Ja u govoriti umjesto vas', ljubazno se ponudio direktor tvornice automobila, to je doista i
uinio. Pokazao im je moje uzorke i pohvalio njihove dobre strane. Uslijedila je ivahna rasprava
o vrijednosti izloenog materijala. Budui da je zastupao moje interese, generalni direktor se u
tijeku rasprave stavio na stranu moje tvornice. Ja sam u razgovoru sudjelovao samo pokojim
osmijehom, kretnjom ili klimanjem glave.
Na kraju tog neobinog sastanka bio sam nagraen narudbom u vrijednosti od preko milijun i
pol dolara najveom narudbom to sam je ikad u ivotu dobio.
Svjestan sam da mi to nikada ne bi bilo polo za rukom da sam kojim sluajem mogao govoriti,
jer tada jo nisam znao ono to danas znadem: da se katkada i te kako isplati utjeti, a glavnu
rije prepustiti drugome.
Do istog zakljuka doao je i Joseph Webb, slubenik kompanije Philadelphia Electric. Webb
je jednog dana krenuo na slubeno putovanje, to jest u obilazak najbogatijeg predjela
Pensilvanije to ga obrauju farmeri uglavnom holandskog podrijetla.
157

Zato se ti ljudi protive uvoenju elektrine struje? upitao je Webb svoga pratioca,
predstavnika lokalne elektrine podrunice, dok su prolazili mimo velikog, lijepo ureenog
seoskog imanja.
Zato to su tvrdoglavi kao magarci, odgovorio je ovaj s gnuanjem. Ne shvaaju kakve bi
koristi mogli imati od elektrine energije, a osim toga im je dodijalo nae navaljivanje. Bezbroj
sam se puta trudio da im rastumaim prednosti elektrine struje, ali je sve uvijek bilo uzalud.
Premda je vjerovao da njegov pratilac ima pravo, Webb je htio i sam jo jednom pokuati. Priao
je seljakoj kui i pokucao na vrata. Vrata su se jedva od-krinula, tek toliko da je kroz uzani
otvor mogao vidjeti lice starije seljakinje.
im je ugledala moga pratioca, pripovijedao je kasnije Webb, ena je ljutilo zalupila vratima.
No . ja sam bio uporan. Kucao sam i kucao dok se vrata nisu ponovno otvorila, premda samo na
trenutak, tek toliko da nam starica kae to misli o naoj elektrinoj kompaniji.
'dfjrostite, gospoo Druckenbrod', rekao sam joj. 'ao mi je to vam smetam, ali nisam doao k
vama zbog elektrike, nego zato to bih elio kupiti jaja.'
Vrata su se tada malo vie odkrinula, a ena me je nepovjerljivo promotrila.
'Opazio sam da gajite kokoi dominikanske vrste, pa bih htio od vas kupiti nekoliko tuceta jaja.'
Vrata su se jo ire otvorila. 'Kako znate da su moje kokoi dominikanke?' upitala me radoznalo.
'Zato to i sam gajim kokoi. A moram priznati da nikada jo nisam vidio tako lijepih kao to su
vae.'
158
'to e vam moja jaja, ako i sami gajite kokoi?' upitala me je jo nepovjerljivi]e.
'Zato to su moje kokoi druge vrste i nose bijela jaja. Vi kao domaica znate da su smea jaja
mnogo bolja za kolae nego bijela, a moja ena pravi izvrsne kolae.'
Starica je na te rijei stupila pred kuni prag i poela me promatrati ljubaznijim pogledom.
Ogledao sam se oko sebe i spazio lijepo ureeno domae mljekarstvo.
'Gospoo Druckenbrod, kladim se da vi s vaim kokoima zaraujete vie nego va mu sa
svojim mljekarstvom.'
Te moje rijei imale su gotovo udesan uinak. Jasno da ona vie zarauje na kokoima nego
stari Druckenbrod na svojim mlijenim proizvodima, jedva je doekala da se pohvali, samo to je
starkelja tvrdoglav, pa nee to priznati.
Uskoro nas je pozvala da obiemo kokoinjac, a ja sam pri obilasku imanja zapazio razne
praktine naprave to ih je starica zacijelo sama izmislila, pa sam je obasuo pohvalama i
priznanjijna. Usput sam joj dao nekoliko dobrih savjeta u pogledu hrane za kokoi i temperature
za uzgoj pilia, te sa zanimanjem sluao njene savjete i iskustva. Uskoro smo razgovarali kao
stari znanci.
U nevezanom razgovoru starica je spomenula kako su neki njeni susjedi uveli struju u
kokoinjce, pa se hvale da imaju izvrsne rezultate. Zamolila me da joj iskreno kaem da li se to
zaista isplati...
Dva tjedna kasnije njene su kokoi zadovoljno kljucale i kokodakale obasjane toplom
elektrinom svjetlou. Oboje smo bili zadovoljni, oboje na do-
159

bitku: ona zbog poveanog prinosa jaja, a ja zbog potpisanog ugovora.
Znam a to je naravouenje ove prie da kod nepovjerljive pensilvanijske gazdarice ne bih
bio nita postigao da sam je prvi poeo nagovarati na neto emu se ona oito protivila. Umjesto
toga, ja sam je pustio da sama sebe nagovori na ono to sam elio. Ljudima kao to je ona ne
moe nita prodati; takvima treba pruiti priliku da -kupe.
Nedavno se u njujorkom Herald Tribuneu pojavio oglas poduzea koje je trailo natprosjeno
sposobna i iskusna suradnika. Na oglas se javio ovjek imenom Charles Cubellis. Nakon
nekoliko dana Cubellis je dobio pismeni poziv da se javi na razgovor s direktorom. Prije nego to
je poao na razgovor, Cubellis se potrudio da sazna to vie o spomenutom poduzeu i njegovom
osnivau, to jest o tadanjem direktoru. U tijeku razgovora, rekao je direktoru: Bila bi mi ast
raditi u poduzeu kao to je vae. Koliko znam, vi ste prije dvadeset osam godina poeli od
niega, to jest od prazne sobe i pisae maine.
Svaki ovjek koji uspije u ivotu rado e se sjeati poetnih muka i tegoba. Cubellisov direktor u
tome nije bio iznimka. Nadugo l nairoko pripovijedao mu je kako je zapoeo sa sto pedeset
dolara gotovine i nekoliko originalnih zamisli u glavi. Priao mu je o krizama malodunosti
kojima je ponekad morao podlei, o tome kako je radio praznikom i nedjeljom, dvadaest do
esnaest sati dnevno, te kako je naposljetku svladao sve tekoe i postao glavnim savjetnikom
Wallstreeta. Ponosio se svojim uspjehom i uivao sjeajui se svake pojedinosti. Na kraju je
uputio Cubellisu nekoliko kratkih pitanja o dotadanjem iskustvu, te pozvao taj-
160
nika i rekao mu: Mislim da je upravo ovo ovjek kakvog traimo.
Cubellis nije mogao doi k sebi od iznenaenja. Uskoro je shvatio da je uspio zato to se
potrudio saznati to vie o svom buduem poslodavcu, kao i zato to je pokazao iskreno
zanimanje za njegovu ivotnu priu. Potaknuvi ga da mu pripovijeda o sebi, osvojio je nje-aove
simpatije i ostavio na njega dobar dojam.
Istina je zapravo u tome da i nai najblii prijatelji radije priaju o sebi i svojim uspjesima, nego
da sluaju o naima.
Francuski mislilac La Rochefoucauld je rekao: elite li stei neprijatelje, hvastajte se pred
prijateljima; elite li pak stei prijatelje, dopustite da se oni hvastaju
pred vama.
Zato je tome tako? Zbog toga to smo ljudi i to se svi elimo osjeati vanima. Dopustimo li
prijateljima da nam pokau kako su bolji od nas, potiemo u njima osjeaj osobne vanosti, dok
ih u obrnutom sluaju pobuujemo k zavisti i ljubomori.
Jedna njemaka poslovica kae: Die reinste Freude ist die Schadenfreude, to u slobodnom
prijevodu znai otprilike ovo: Najii oblik radovanja je zlobno likovanje nad nevoljama onih
kojima zavidimo. Ili, krae reeno: Iskreno se radujemo samo nevoljama drugih ljudi.
Na alost je tako. Mnogi vai takozvani prijatelji zacijelo vie uivaju u vaim nevoljama nego u
vaim uspjesima.
Stoga ete vie postii ako se ne budete hvalisati vlastitim uspjesima, nego ih dapae umanjivali
u oima drugih. Skromnost je vrlina mudrih. Humorist Irwin Cobb dobro je znao tu veliku istinu.
Kad se jednom kao svjedok obreo na sudu, odvjetnik ga je zapitao:
Psihologija uspjeha
161
Gospodine Cobb, vas dre jednim od najslavnijih pisaca Amerike. Mislite li da je to tono?
Zacijelo zato to irnam vie sree nego pameti, odgovorio je Cobb.
Pokuajmo biti skromni, jer ruku na srce ni vi ni ja ne moemo se pohvaliti velikom
pameu. Do sto godina leat emo zaboravljeni od svijeta, a ivot je suvie kratak da bismo
drugima dodijavali priama o naim sitnim uspjesima. Radije potaknimo ljude da nam priaju o
sebi. Razmislimo li trezvenije, uvidjet emo da se nemamo ime hvalisati. Ako je netko bistriji
od drugih ljudi, to je u prvom redu zbog toga to se rodio s neznatno veom dozom joda u
titnjai. Razlog, priznat ete, koji ne moe biti dovoljan za zlobno uivanje u gluposti drugih.
esto pravilo za priklanjanje sugovornika naem nainu miljenja glasi:
Glavnu rije nastojte prepustiti sugovorniku.
162
7. Kako potaknuti ljude na suradnju
Prirodno je da su svakom ovjeku vlastite zamisli milije od onih to mu ih serviraju drugi, pa
makar i na srebrnom pladnju. Stoga grijee ljudi koji po svaku cijenu ele okolini naturiti svoje
miljenje. Mnogo je bolje dati nekoliko sugestija te dopustiti ovjeku da razmisli o njima i doe
do vlastitih zakljuaka.
Primjer: A. Seltz, ef prodajne slube jedne filadel-fijske tvornice automobila osjetio je da su
slubenici u njegovom odjelu izgubili volju za rad, da su postali ma-loduni i neorganizirani.
Shvatio je da ih treba ohrabriti i dati im novog poticaja za rad, pa ih je pozvao na sastanak i
zamolio da mu otvoreno kau to od njega kao od efa oekuju. Sve elje i prijedloge Seltz je
zapisao na plou, a zatim im rekao: Nadam se da u moi udovoljiti vaim eljama i opravdati
vaa oekivanja. A sada mi, molim vas, recite to ja od vas mogu oekivati. Odgovori su bili
brojni: vjernost, potenje, radnu inicijativu, optimizam, drugarstvo, osam sati uzornog rada.
Jedan mu je ak rekao da je spreman raditi etrnaest sati dnevno. Sastanak se pokazao vrlo
korisnim: potaknuo je ljude na razmiljanje i ulio im novo oduevljenje za rad. Prodaja je uskoro
porasla iznad oekivanja.
Bilo je to kao da su moji suradnici sklopili sa mnom neku vrstu moralnog pakta, pripovijedao
je ka-
163
snije Seltz. vrsto su se pridravali datih obeanja. Shvatio sam da im nije trebalo nita drugo
nego malo razumijevanja i poticaja za zajedniko rjeavanje problema.
Nitko ne voli savjete i nareenja. Mnogo nam je milije znati da radimo po vlastitoj pameti i
osjeati da se nae odluke potuju i cijene. Drago nam je kad nas nai suradnici pitaju za nae
elje, zamisli i tenje, te kad potuju na rad.
Uzmimo, na primjer, sluaj Eugenea Wessona, prodavaa tekstilnih uzoraka. Wesson je
godinama uzalud nudio uzorke svoje tvornice jednom od vodeih njujor-kih modnih kreatora.
Odgovor je svaki put bio: Hvala, za sada nas to ne zanima.
Nakon stotinjak neuspjelih pokuaja, Wesson je shvatio da s njegovim nainom rada neto nije u
redu. Zato je odluio upisati teaj o pravilnom ophoenju s ljudima, ne bi li dobio nove ideje i
stekao vie volje za rad. Uskoro je promijenio taktiku: pokupio je iz tvornice pola tuceta
nedovrenih crtea za uzorke i odnio ih tvrdoglavom modnom kreatoru. Doao sam vas zamaliti
da mi uinite malu uslugu, rekao mu je. Donio sam vam nekoliko nedovrenih crtea, pa vas
molim da ih pogledate i kaete mi to bi jo trebalo dodati kako bi uzorci odgovarali vaim
eljama.
Kreator je pogledao crtee i zamolio Wessona da mu ih ostavi i doe po njih nakon nekoliko
dana. Tri dana kasnije kreator je Wessonu dao detaljne upute za razradu crtea. Tvorniki crtai
dovrili su ih u skladu s kreatorovim eljama. Tako je napokon cijela zbirka uzoraka bila
otkupljena.
Wesson je u godinu dana modnoj kui prodao na stotine uzoraka, pridravajui se, dakakq,
kreatorovih elja. To mu je donijelo tisuu i pol dolara provizije i
164
beskrajno mnogo radnog oduevljenja. Sada mi je jasno zato mi posao godinama nije iao od
ruke, kae Wesson. Htio sam prodavati ono to se meni inilo zgodnim, ne obazirui se na
elje kupaca. Otkako suraujem s njima, ja gotovo vie i ne prodajem robu. Budui da je kreiraju
prema svojim potrebama, oni je sada sami kupuju.
U doba kada je Theodore Roosevelt bio guverner drave New York, uspostavio je posve
neuobiajeni oblik suradnje s politikim voama koji se nisu slagali s nekim njegovim
radikalnim stavovima. Evo to o tome sam pria:
Uvijek kad bih se naao pred problemom postavljanja novog ovjeka na neki odgovorni poloaj
u dravnoj slubi, pozvao bih k sebi politike voe da ujem njihove prijedloge. Prvi prijedlog
obino je bivao u korist nekog istroenog, starog politiara, ovjeka kojega treba 'zbrinuti'. Ja bih
im tada napomenuo da bi bilo pogreno imenovati takva ovjeka, jer javnost njime nee biti
zadovoljna. Idui prijedlog bio je obino slian prvome: opet nekakav propali politiar, lovac na
poloaje, ovjek bez izrazito mnogo dobrih ili loih strana. Ponovno sam odgovarao da takav
ovjek ne bi mogao zadovoljiti oekivanja javnosti i zamolio ih da pokuaju pronai
primjerenijeg kandidata. Prilikom tree konzultacije izbor bi pao na kandidata koji je po mom
miljenju dolazio u obzir, premda ne bez zamjerki. Zahvalivi im na trudu, zamolio bih politiare
da pokuaju jo jednom. etvrti bi me prijedlog u pravilu uspio zadovoljiti, to jest obino je to
bio ovjek kojega sam imao na umu. Tada bih imenovao predloenog kandidata, hvalei moje
mudre savjetnike i njihov razuman izbor. Rekao bih im da pristajem
165
njima za ljubav, te da zauzvrat oekujem suradnju Suradnju sam zaista uvijek i dobivao: imao
sam gotovo uvijek njihovu jednoglasnu podrku pri usvajanju mojih radikalnih reformi.
Jednom rijeju, Roosevelt nije alio truda da se posavjetuje s ljudima i da im pokae kako cijeni
njihovo miljenje. Stavljajui im u usta vlastite elje, stvarao je u njima osjeaj da su do vanih
odluka doli posve sami.
Slinom tehnikom posluio se P., njujorki trgovac automobilima jednom kad je imao posla s
osobito izbirljivim kotom. Premda mu je trgovac pokazao velik izbor starih i rabljenih
automobila, kot ni sa im nije bio zadovoljan: kod jednoga ga je smetalo ovo, kod drugoga ono,
a inilo se da mu je zapravo teko odrijeiti kesu. Trgovac se stoga obratio mojim polaznicima za
savjet. Nagovorili smo ga da prestane igrati trgovca i pokua stvoriti kod kota osjeaj da kupuje
ono to se njemu svia, zato to to sam eli.
Dogodilo se da je tri dana kasnije neki ovjek kupio od istog trgovca novi auto i zamolio ga da
mu proda staA Pretpostavljajui da bi kotu takav auto mogao biti po volji, trgovac ga je nazvao
i zamolio da svrati u trgovinu. Vidim da se razumijete u automobile, pa vas molim da pogledate
ovaj auto, da ga isprobate i da mi savjetujete prodajnu cijenu, rekao mu je.
Polaskan takvom molbom, kot se zadovoljno nasmijeio. Najzad netko trai njegovo miljenje!
Eto napokon priznanja njegovom dobrom poznavanju automobila! Spremno je sjeo u auto i
vozio se nekoliko sati. Kad se vratio, rekao je trgovcu: Po mom miljenju auto vrijedi tri stotine
dolara. Ako ga moete dobiti za te novce, napravit ete dobar posao.
166
A hoete li ga vi kupiti za tristo dolara? upitao ie trgovac kota. Ovaj je pristao. Tristo? Pa
naravno! Ta to je bila njegova procjena; nitko mu nita nije nametnuo. Posao je sklopljen istog
asa.
Istom metodom posluio se bruklinki trgovac ren-tgenskim aparatima u doba proirivanja
glavne bruk-linke bolnice. Budui da je sagraen novi bolniki odjel koji je trebao biti
opremljen najsuvremenijim rent-genskim aparatima, ef rentgenskog odjela, doktor L., naao se
pred problemom izbora opreme. Zasut ponudama trgovaca, nije mogao odluiti koji bi tip
opreme bio najprikladniji za novi bolniki odjel. Upuen u tajne ljudske psihologije, spretni
bruklinki trgovac napisao mu je ovo pismo:
Naa tvornica nedavno je poela izraivati novu vrstu rentgenskih aparata. Prva je serija ve
dovrena, ali smo svjesni injenice da aparati jo nisu savreni i da emo ih morati dotjerivati.
Stoga bismo vam bili vrlo zahvalni kad biste nali vremena da ih pogledate i savjetujete nam to
bi jo trebalo uiniti kako bi aparati posve zadovoljili potrebe vae struke. Znamo da ste veoma
zaposleni pa e nam biti drago da vam uinimo uslugu, to jest da poaljemo auto po vas kad god
vam to bude zgodno.
Pismo me je iznenadilo, ali sam se u istom trenutku osjetio polaskanim, priao je kasnije
doktor L. mojim polaznicima. Nikada mi se jo nijedan proizvoa rentgenske opreme nije
obratio s molbom za savjet. Premda sam u to doba zaista imao mnogo posla, naao sam vremena
da se odazovem ljubaznom pozivu. Prouavajui aparate, doao sam do zakljuka da su izvrsni i
da e potpuno odgovarati naim potrebama. Nitko me nije silio da ih kupim. Naprotiv, imao sam
osjeaj da ih kupujem zato to sam to ja odluio, dakako u ime
167
bolnice. Uvjerio sam se u njihove odlike i doskora kupio nekoliko komada.
Jo jedan primjer iz politike: pukovnik Edward House bio je dugo godina glavni savjetnik
amerikog predsjednika Woodrowa Wilsona, premda nije bio lan Wil-sonove vlade. Sluajno
znamo kako mu je to polazilo za rukom, jer je ostao sauvan lanak iz njujorkog Saturday
Evening Posta u kojemu je Houseov prijatelj D. Smith citirao neke Houseove izjave:
Kad sam poblie upoznao predsjednika Wilsona, shvatio sam da se ne opire prijateljskom
savjetu, te da na njega nije teko utjecati ukoliko to radimo oprezno i nenametljivo. Trebalo ga je
samo zainteresirati za odreenu zamisao i pustiti ga da o njoj u miru razmisli. Prvi moj pokuaj u
tom smislu sasvim je sluajno urodio plodom. Prilikom jedne posjete Bijeloj kui savjetovao
sam predsjedniku odreeni politiki potez koji njemu, ini se, nije bio po volji. Nismo o tome
vie razgovarali, pa sam se zaudio kad je Wilson nakon tri dana za vrijeme jedne slubene
veere poeo govoriti o mom prijed-k)gu kao da je njegov vlastiti.
Mislite li da je House Wilsonu zbog toga prigovorio? Da mu je predbacio ste se kiti tuim
perjem? Ne, nije. Bio je suvie pametan da bi se borio za osobno priznanje. Houseu je bilo stalo
do provoenja politike u djelo, pa je ostavio Wilsona u uvjerenju da je zamisao u cjelini njegova.
tovie, odao mu je javno priznanje za tako mudar politiki potez.
Imajte na umu da su ljudi s kojima svakodnevno dolazite u dodir isto toliko ljudi koliko je bio
predsjednik Wilson, te da je stoga mudro pridravati se Houseove taktike.
Moram priznati da sam i sam bio svjedokom njezine uspjenosti jednom kad sam traio
najprikladniji kamp u predjelu New Brunswicka gdje sam kanio ljetovati. Obratio sam se za
pomo turistikom uredu, molei ih da mi poalju prospekte s popisom kampova i privatnih
iznajmljivaa soba. Doskora sam bio zasut svom silom ponuda, prospekata i vodia, pa nikako
nisam mogao odluiti to da izaberem. Sreom, pomogao mi je mudri vlasnik jednog kampa:
poslao mi je adrese i telefonske brojeve nekoliko Njujorana koji su prethodnih godina bili
njegovi gosti i savjetovao mi da ih pitam za iskustva. udnim sluajem, dogodilo se da je jedan
od ljudi na popisu bio moj stari znanac, pa sam ga nazvao, saznao od njega sve to me zanimalo i
brzojavio vlasniku datum dolaska.
Dok su se drugi trudili da mi prodaju svoje usluge, mudri ugostitelj pustio me je da biram i da ih
sam kupim. Uspio je.
Sedmo pravilo za priklan janje ljudi svome nainu miljenja glasi:
Pobudite u ovjeku osjeaj da je ideja njegova.
168
169
8. arobna formula
Znamo da nije uvijek mudro napasti sugovornika i poeti ga uvjeravati kako nema pravo. Mnogo
je vanije pokuati ga razumjeti i dokuiti razloge njegovih ponekad tvrdokornih stavova.
Moram priznati da je za to potrebno mnogo irine i trpeljivosti. Otkrijete li jednom skrivene
razloge ovjekova miljenja i ponaanja, pruit e vam se mogunost da utjeete na njegove
postupke, pa ak moda i da ovladate cjelokupnom njegovom linou.
Umjesto da ga napadate, pokuajte se uivjeti u njegov poloaj. Upitajte sami sebe: Kako bi
meni bilo da sam u njegovoj koi? Budete li tako postupali, pri-tedjet ete sebi brojna
razoaranja, a ujedno ete pro-niknu% u mnoge tajne ljudske prirode.
Zastanite na trenutak, kae Kenneth Goode u svojoj knjizi Kako ljude pretvoriti u anele,
zastanite i usporedite vlastite interese s interesima drugih ljudi. Shvatit ete da smo svi isti.
Uvidjet ete da... se uspjeh u ophoenju s ljudima temelji na spremnosti za razumijevanje
njihovih miljenja.
Ve godinama provodim slobodno vrijeme u etnji i jahanju parkom pokraj kue u kojoj
stanujem. Veliki sam ljubitelj prirode, pa mi je teko kad vidim kako ljudi neodgovorno
unitavaju drvee i nasade. Osobito me zabrinjavaju umski poari do kojih u mome parku
170
esto dolazi zbog djeaka koji se ondje igraju Indijanaca i pale vatru na kojoj kuhaju kobasice i
jaja. Poari ponekad uzmu toliko maha da u pomo moraju dolaziti vatrogasci. Premda u parku
postoji natpis s upozorenjem da je zabranjeno paliti vatru, njega gotovo nitko ne primjeuje.
Jednom sam doao u priliku da iako bez ovlatenja preuzmem ulogu policajca. Tek poto
sam uinio ono to sam smatrao svojom graanskom dunou, shvatio sam da sam pogrijeio.
Ugledavi vatru, priao sam djeacima i strogo im rekao da u ih prijaviti policiji ako je smjesta
ne ugase. Djeaci su me poslu-ali, premda nerado i s osjeajem neprijateljstva. Siguran sam da
su je ponovo upalili im sam im okrenuo lea. Zato sam pogrijeio? Zato to nisam ni pokuao
shvatiti djeake i njihovu potrebu za igrama u prirodi. Malo-pomalo uvidio sam da je mnogo
bolje prii im i rei neto otprilike ovako:
Kako se zabavljate, deki? Kakav to objed pripremate? Kad sam bio u vaim godinama
oboavao sam paliti vatru. To me jo i danas veseli. Ipak, vatra u parku moe biti vrlo opasna.
Znam da nemate loe namjere, ali drugi djeaci nisu paljivi kao vi. Dou u park, zapale vatru, a
kad zavre s igrom, zaborave je ugasiti. Uskoro bukne poar i uniti drvee. Ne budemo li pazili,
park e domalo ostati bez zelenila. Zato je kanjivo paliti vatru u parku. Da vas vidi policajac
mogao bi vas prijaviti. No ja vam ne elim kvariti veselje. Znam koliko uivate u igri, pa vas
samo molim da odmah uklonite suho lie oko ognja i da zaspete vatru zemljom prije nego to
poete kui. A kad drugi put opet poelite paliti vatru, budite ljubazni, poite s onu stranu
breuljka gdje je jama s pijeskom ... Tamo vam se ni-
171
ta ne moe dogoditi. Dovienja, deki. Lijepo se zabavljajte.
Takvim i slinim rijeima postigao sam vie nego tisuama prijetnji. Pobudio sam u djeacima
elju za suradnjom, a pristupajui im kao razumnim i sebi ravnim biima potakao njihov ponos.
Na kraju smo i ja i oni imali osjeaj da smo uinili dobro dje'lo.
Sjetite se ove zgode sutradan kad naiete na tvrdoglava sugovornika. Zastanite na trenutak,
zatvorite oi i zapitajte se: Kako u ga najlake navesti da uini ba ono to ja elim? I zato on
misli ba tako kako misli? Priznajem da e vam za takav postupak trebati vremena i strpljenja,
no uspjeh, vjerujte, nee izostati. Postii ete ono to elite na prijateljski, ljudski nain, bez
uvreda i nerviranja.
Prije nego to odem na razgovor s nekom vanom osobom, rekao je Dean Donham, predava
na Vioj trgovakoj koli u Harvardu, radije u provesti dva sata etajui plonikom pred
njegovim uredom, nego da mu iziem pred oi ne znajui to da kaem i to bi mi on
gledajui problem sa stoga stajalita mogao odgovoriti.
vas itanje ove knjige potakne, samo na jedno, to jest na elju da s vie spremnosti pokuate
promatrati probleme oima drugih ljudi, drim da ste postigli eljeni cilj.
Osmo pravilo stoga glasi:
Nastojte promatrati stvari oima drugih ljudi.
172
9. Rijei za kojima svi udimo
Bilo bi divno kad bi postojala rije kojom bismo kao arobnim tapiem iz bajke mogli
sprijeiti prepirku, izgladiti nesporazum i odagnati neprijateljske osjeaje meu ljudima.
Neto slino ipak postoji, a to je razumijevanje. Reenica kao na primjer: Ne zamjeram vam to
tako mislite, jer bih na vaem mjestu zacijelo posve isto osjeao, pomoi e vam da smirite i
najljueg neprijatelja. to se pak tie iskrenosti takve reenice, istina je da biste na mjestu
drugog ovjeka osjeali na slian ili ak isti nain. Naa narav, temperament i nain reagiranja
posljedica su mnogih inilaca: genetskog nasljea, odgoja i okoline u kojoj smo odrasli. Da ste,
recimo, ivjeli u slinim uvjetima kao Al Capone, vjerojatno biste bili postali kriminalac. Da ste
se rodili u hinduskoj obitelji na obalama Brahmaputre, dani biste tovali krave i zmije.
Pokuate li razmiljati na takav nain, shvatit ete da je va osobni udio u oblikovanju vaih
mana i vrlina zapravo vrlo malen. Isto vai i za druge ljude. Stoga e biti dobro da to imate na
umu idui put kad se suoite s naoko nerazumnim, tvrdoglavim postupcima druge osobe.
Umjesto da je odmah otro osudite, bolje e biti da se nad njom saalite i da je pokuate
razumjeti.
173
Veina ljudi s kojima se svakodnevno sreemo udi za razumijevanjem i suosjeanjem. Uspijete
li zadovoljiti tu sitnu ljudsku potrebu, bit ete nagraeni zahvalnou i naklonou blinjih.
Sjeam se jedne svoje radio-emisije o poznatoj amerikoj spisateljici Louisi Alcott, autorici
popularnog romana Male ene. Dok sam govorio sluateljima o ivotu spisateljice, dvaput mi se
potkrala naoko nevana greka: rekao sam da je spisateljica ivjela i radila u amerikom
mjestancu Concord, drava New Hampshire, umjesto dakako Concorde, drava
Massachusetts. Da mi se greka samo jednom omakla, sluatelji bi mi zacijelo bili oprostili, no
dva puta ini se da je bilo previe. Uskoro su me zasuli pismima i telegramima, izraavajui
negodovanje zbog tako grube pogreke. Otrinom i indignacijom osobito se isticalo pismo neke
stare dame iz Filadelfije, koja je i sama bila podrijetlom iz Concordea u dravi Massachusetts.
Zamjerila mi je s toliko gorine kao da sam u najmanju ruku tvrdio da je spisateljica pripadnica
Ijudoderskog plemena iz Nove Gvineje. Proitavi pismo, pomislio sam: >^>va srea to nisam
oenjen takvom adajom! Gotovo sam doao u napast da joj odgovorim kako je, dodue, istina
da sam napravio zemljopisnu greku, ali se ona svojim bezobraznim pismom ogrijeila o sva
pravila lijepog ponaanja. Ve sam bio zasukao rukave i dohvatio pero, kad sam se u zadnji as
svladao. Shvatio sam da bi svaka budala bila u stanju napisati uvredljiv odgovor, a ja nipoto
nisam htio ispasti budalom. elio sam se uzdignuti iznad trenutanog osjeaja bijesa, a mrnju
zamijeniti razumijevanjem. Shvatio sam to pismo kao izazov vlastitoj prirodi. Da sam na
njenom mjestu, zacijelo bih jednako postupio, pomislio sam, trudei se da je shvatim. Kad sam
se idui put zatekao
174
u Filadelfiji, telefonirao sam joj u elji da izgladim nesporazum. Razgovor je tekao otprilike
ovako:
Ja: elio bih vam zahvaliti na pismu to ste mi ga nedavno poslali.
Ona: S kime imam ast razgovarati?
Ja: Ne poznajete me osobno. Ime mi je Dale Carnegie. Prije nekoliko tjedana sluali ste moju
emisiju o Louisi Alcott u kojoj mi se potkrala neoprostiva greka u vezi s mjestom spisateljiina
roenja. elio bih vam se ispriati zbog tako glupe omake i zahvaliti vam to ste me na nju
pismeno upozorili.
Ona: Molim vas nemojte se ispriavati. Ja bih se, dapae, morala vama ispriati zbog tona onog
pisma. Oprostite, molim vas, nisam se mogla svladati.
Ja: Nikako! Svjestan sam svoje greke. Svaki kolarac zna da je Louise Alcott roena u
Massachu-settsu. Prole sam se nedjelje javno ispriao radio--sluateljima, a vas sada osobno
molim za oprote-nje.
Ona: Moda ete me shvatiti kad vam kaem da sam cijelo djetinjstvo proivjela u Concordeu.
Moja porodica je podtrijetlom iz toga kraja, pa je prirodno da se ponosim starim zaviajem.
Zasmetalo me kad sam ula da ste na lijepi Concorde smjestili u New Hampshire. Sada me je
meutim stid zbog onog pisma.
Ja: Potpuno vas razumijem. Vjerujte mi da me je greka nemalo pogodila, jer nisam nakodio
dravi Massachusetts, nego samom sebi. Ljudi vae naobrazbe rijetko kada nau vremena za
pismeno komentiranje radio-emisija. Nadam se da ete me upozoriti ako mi se ubudue potkrade
slina greka.
175
Ona: Drago mi je da se niste uvrijedili i da ste tako prijateljski primili moju kritiku. Zaista ste
simpatian ovjek. ao mi je to vas osobno ne poznajem.
Isprikom i nastojanjem da shvatim uvrijeenu slu-ateljicu, postigao sam istu reakciju s njene
strane. Bilo mi je drago to sam se uspio svladati, te na uvredu odgovoriti Ijubaznou. Vie mi
je zadovoljstva priinjala spoznaja da sam pridobio njenu naklonost, nego uitak to bih ga bio
doivio da sam joj kojim slu-ijem pokuao odvratiti istom mjerom.
Ljudi koji se bave politikom znaju to znai svakodnevno spoticanje o trnovite probleme
meuljudskih odnosa. Ameriki predsjednik Taft nije u tome bio iznimka. Iskustvo ga je nauilo
da cijeni golemu kemijsku vrijednost suosjeanja kao neutralizatora kiseline neprijateljskih
osjeanja. U svojoj knjizi Etika na djelu Taft pripovijeda kako je jednom uspio stiati bijes neke
razoarane, ambiciozne majke:
ena jednog utjecajnog amerikog politiara mjesecima mi je dodijavala molbama da joj
namje-jtim sina. Radilo se o visokom poloaju u dravnoj slubi. U tome je uspjela dobiti
podrku brojnih senatora i lanova Kongresa, te dolazila s njima k meni da vidi kako se
zauzimaju za njenu molbu. Kako .je za spomenuto mjesto bilo potrebno tehniko znanje kojega
njezin sin nije imao, imenovao sam na taj poloaj drugog ovjeka, po savjetu naelnika dotinog
odjela. Razoarana majka napisala mi je pismo u kojemu me je okrivila za nezahvalnost i
nerazumijevanje. Mogao sam je napraviti najsretnijom enom na svijetu, da sam samo htio,
pisala je. To joj je valjda hvala za sav trud to ga je za mene uloila u izbornoj kampanji.
176
Dogodi li vam se da primite takvo pismo, obino ete reagirati jo otrijim odgovorom.
Meutim, ako ste mudri pismo neete odmah poslati, nego ga zakljuati u ladicu i ostaviti da se
'kiseli' dan, dva. Nakon toga jer otrim odgovorima na otra pisma treba otprilike dva dana
ekanja otkljuat ete ladicu, proitati to ste napisali i shvatiti da nema smisla dolijevati ulje
na vatru. Upravo sam tako i ja postupio. Poekao sam nekoliko dana, a zatim sjeo i uvrijeenoj
majci napisao najuljudniji mogui odgovor, uvjeravajui je da shvaam njeno razoaranje,
premda zaista nisam imao izbora. Budui da je za spomenuto mjesto bilo potrebno tehniko
znanje, morao sam popustiti eljama naelnika odjela i imenovati ovjeka s odgovarajuim
kvalifikacijama. Izrazio sam nadu da e njezin sin zadovoljiti oekivanja na poloaju to ga
trenutano zauzima, te tako ispuniti sve njezine majinske elje. To ju je smek-alo, pa mi je
odgovorila pisamcem u kojemu se ispriala za svoju nepromiljenost.
To, meutim, nije kraj prie. Kako rjeenje o namjetenju novoizabranog slubenika nije odmah
bilo izdano, sluaj se otegao. Uskoro sam dobio jo jedno pismo, koje je toboe pisao mu,
premda je rukopis oito bio njen. Iz njega sam saznao da je ena uslijed silne ivane napetosti i
velikog razoaranja teko oboljela, te da vjerojatno ima rak na elucu. Jedino to bi je moglo
obradovati i pomoi joj da to prije ozdravi bilo bi da na jo nepopunjeno mjesto ipak pokuani
postaviti njenog sina. Nije mi preostalo nita drugo nego da napiem novo pismo, naslovljujui
ga ovaj put na mua. Izrazio sam mu suut zbog enine bolesti i nadu u pogrenost dijagnoze. Na
kraju sam dodao da odista ne mogu po-
12 Psihologija uspjeha
177
nititi ve gotovo rjeenje za radno mjesto. Na koncertu to je dva dana kasnije odran u Bijeloj
kui u ast novoimenovanog vladinog slubenika, meu prvima su me pozdravili upravo taj
politiar i njegova ena, dotada na samrtnoj postelji.
Vodei ameriki muziki meneder Sol Hurok imao je u svojoj dugogodinjoj karijeri posla s
najveim umjetnicima na svijetu: s Isadorom Duncan, Pavlovom, Chaplinom i si. Jedini nain
da opstanete s tako temperamentnim linostima jest da pokaete razumijevanje i suosjeanje za
sve njihove muice, rekao je Hurok. Hurok je tri godine bio impresario glasovitog basa Fjodora
aljapina. Razmaeni velikan ponaao se hiro-vitije od najrazmaenijeg djeteta i po Hurokovim
rijeima bio u svakom pogledu gori od vraga.
aljapin bi, na primjer, oko podneva nazvao Huro-ka i potuio mu se: Sol, strano se osjeam.
Uasno me boli grlo. Veeras nikako neu moi pjevati. Hurok mu, dakako, ne bi protivrjeio,
jer je dobro znao kako treba postupati sa zvijezdama. Otrao bi u alja-||inov hotel i zasuo ga
izrazima suosjeanja. teta, rekao bi tuno. ao mi je to se tako loe osjeate. Jasno je da
veeras ne moete nastupiti. Otkazat u predstavu. To e vas, dodue, kotati nekoliko tisua
dolara, no to to znai za tako slavna ovjeka?
Na to bi aljapin uzdahnuo i rekao: Ne bi bilo loe da navratite oko pet po podne. Moda u se
do tada bolje osjeati.
Hurok bi oko pet sati ponovo dojurio u hotel, pun razumijevanja za bolesnika. Ponovio bi da e
otkazati predstavu, a aljapin bi se smilovao i rekao: Nemojte. Doite oko sedam, moda se
neto promijeni.
178
Pola sata prije zakazane predstave aljapin bi pristao da pjeva uz uvjet da Hurok izie na
pozornicu i obavijesti publiku kako veliki umjetnik zbog neoekivane prehlade nee biti u formi.
Hurok bi, dakako, pristao, premda je znao da lae i da nee odrati obeanje. Bio je to jedini
nain da slavnoga basa izvue na pozornicu.
U svojoj knjizi Psihologija obrazovanja dr Arthur Gates kae: Ljudska vrsta udi za
suosjeanjem. Dijete na sav glas jadikuje zbog najobinije ogrebotine, a katkada je ak spremno
samo sebe povrijediti kako bi izmamilo suut i panju okoline. Iz istog razloga odrasli vole
pokazivati vlastite povrede, priati o nezgodama, bolestima i pojedinostima proivljenih
kirurkih operacija. Samosaaljenje nad stvarnim ili umiljenim nedaama je tako rei sveopa
pojava.
Zato deveto pravilo za priklanjanje ljudi svome nainu miljenja glasi:
Suosjeajte sa eljama i miljenjima drugih.
l
179
10. Imajte povjerenja u ljude
U Missouri ju, domovini legendarnog amerikog odmetnika Jamesa Jessea, ljudi jo i danas
priaju kako je Jesse novac dobiven pljakanjem vlakova i banaka dijelio siromanim misurskim
seljacima, znajui da e im i te kako dobro doi za otplatu imovine pod hipotekom. Nasilnik u
oima zakona, Jesse je sebe zacijelo smatrao velikim dobroiniteljem, kao to su to dvije
generacije kasnije inili Dutch Schultz, revolvera Crow-ley i Al Capone. injenica je da svaki
ovjek ukljuujui i onoga to ga svakodnevno promatrate u zrcalu ima visoko miljenje o
sebi, da voli vjerovati u vlastito potenje, dobrotu i nesebinost.
U jednoj od svojih analitikih studija J. Pierpont Morgan je primijetio da ovjeka na akciju
potiu obino dva motiva: stvarni i prividni. Stvarni motiv je ono to doista elimo uiniti, a
prividni ruho u koje ga zao-dijevamo. Svaki ovjek misli prvenstveno na svoje stvarne motive,
pa njih ne treba posebno isticati. Bolje se pozvati na plemenite ciljeve, na ruho u koje su stvarni
motivi zaodjeveni. elite li izmijeniti ovjeka, pronaite u njemu ono to je dobro, potaknite ga
na ostvarivanje plemenitih ciljeva.
Ukoliko mislite da je ovakav pristup suvie ideali-stian, pokuat u vam primjerom dokazati
suprotno. H. Farell, koji se bavio iznajmljivanjem stanova, imao
180
je jednom neprilika s nekim nezadovoljnim stanarom, premda se uselio u stan obavezavi se da
e u njemu ostati godinu dana s najamninom od 55 dolara mjeseno, stanar je nakon nepunih
deset mjeseci odjednom obavijestio kuevlasnika da e se odseliti prije roka, bez obzira na
potpisani ugovor.
Stanar je s porodicom u stanu proveo cijelu zimu, to jest najskuplji dio godine, priao je Far-
rell polaznicima teaja. Bio sam svjestan da u pred jesen teko nai novog stanara, te da e
stan zbog toga nekoliko mjeseci vjerojaton ostati prazan. Bio sam bijesan, jer sam shvatio da u
izgubiti najmanje dvjesto dolara. Kao stanodavac imao sam pravo upozoriti stanara na potpisani
ugovor i zahtijevati od njega da plati stanarinu za cijelu godinu, kako se bio obavezao, bez obzira
hoe li ostati u stanu ili ne. Ipak, u tom sam sluaju odluio poi drugim putem.
Klonei se scena i neugodnih okraja, mirno sam mu rekao: 'Gospodine Doe, paljivo sam vas
sasluao, ali jo uvijek ne vjerujem da elite iseliti iz stana. Dugogodinje iskustvo u
iznajmljivanju nauilo me poneto o ljudskoj prirodi, a moram rei da ste mi se od poetka inili
pouzdanim i asnim ovjekom koji znade drati zadanu rije. U to jo uvijek vjerujem, pa sam
spreman preuzeti stanoviti rizik. Predlaem vam da do kraja mjeseca dobro razmislite o svojoj
odluci. Ako mi prvoga u mjesecu to jest na dan kada se ubire stanarina doete i kaete da
ostajete pri svom naumu, dajem vam asnu rije da u pristati na raskid ugovora bez ikakve
odtete. U tom sluaju morat u sam sebi priznati da sam pogrijeio ocjenjujui vas kao ovjeka.
Za sada ipak jo vjerujem da ste ovjek od
181
L
rijei i da ete se pridravati ugovora. Jer, na kraju krajeva, odluka da li emo se ponaati kao
ljudi ili kao neljudi ovisi samo o nama.'
Poetkom idueg mjeseca stanar mi je osobno donio stanarinu. Rekao je da je nakon razgovora
sa enom odluio ostati u stanu, jer bi bilo nepoteno prekriti ugovor.
Slinom taktikom posluili su se John Rockefeller i jedan poznati engleski politiar kad su u
novinama naili na fotografije sebe i svojih obitelji koje im se nisu, inile zgodnim. Rockefeller
se obratio uredniku s molbom da prestane objavljivati sline fotografije, jer one tete ugledu
njegovih sinova, dok se politiar pozvao na majku i ranjivost majinskih osjeaja.
Kada je Cyrus Curtis, bogati vlasnik vodeeg amerikog tjednika The Saturday Evening Post i
revije Ladies Home Journal bio na poetku karijere, nije imao novaca za plaanje visokih
honorara vrsnim piscima i novinarima. Kako ih je ipak htio privui k sebi, esto je apelirao na
njihovu plemenitost i dobrotu. Takr> je za suradnicu pridobio glasovitu spisateljicu Loursu
Alcott, i to u doba kad je ona bila na vrhuncu slave. Postigao je to na taj nain da joj je poslao
ek od sto dolara s molbom da ga uputi dobrotvornoj ustanovi koja joj je osobito prirasla srcu.
Skeptini bi itatelj na sve ovo mogao rei: To moda pali kod tipova kao to su Rockefeller,
engleski politiar i neka sentimentalna spisateljica. Ali pokuaj ti, dragoviu moj, na taj nain
obrlatiti okorjele dunike s kakvima ja imam posla i natjerati ih da ti plaaju raune!
Slaem se da nijedna taktika ne moe biti jednako primjenjiva i jednako uspjena u svim
sluajevima i
182
kod razliitih vrsta ljudi. Ukoliko ste zadovoljni dosadanjim rezultatima, ionako ete se
pridravati vlastitih pravila. Ako pak niste, zato ne biste pokuali neto
novo?
Moda e vam se svidjeti ova istinita priica to moe posluiti dokazom da je pozivanje na
ljudsku plemenitost primjenjivo i u sluajevima utjerivanja dugova. Ispriat u vam je rijeima
mog biveg polaznika Jamesa Thomasa:
Automobilska firma u kojoj radim imala je jednom neprilika sa est muterija koje nisu htjele
platiti raune za popravak automobila. Nijedan meu njima nije se alio na cjelokupni iznos, ali
je svaki tvrdio da je jedna od stavki u raunu nepoteno zaraunata. Budui da je prilikom
preuzimanja popravljenog automobila svaki pojedini od estoro spomenutih vlasnika potpisom
potvrdio popravak kvara, uprava firme smatrala je da ima potpuno pravo traiti od muterija
cjelokupni troak popravka, pa im je to jasno i rekla. Pogrijeila je, dakle, ve na poetku.
Kako bi utjerao neplaene raune, ef raunovodstva poduzeo je slijedee:
1. Pozvao je sve dunike i zatraio od njih da smjesta isplate dug.
2. Jasno im je dao do znanja da firma ima apsolutno i nedvojbeno pravo, to e rei da je stranka
apsolutno i nedvojbeno pogrijeila.
3. Naglasio je da se firma razumije u automobile bolje od ma kojeg vlasnika, te da stoga nikakvi
pregovori ne dolaze u obzir.
" Takav postupak izazvao je, dakako, beskonano prepucavanje bez ikakvih stvarnih rezultata.
ef rauno-
183
vodstva bio je ve spreman da preda sluaj sudu, kad se, na sreu, umijeao generalni direktor.
Pregledavi raspoloive podatke o estorici nesolidnih muterija, direktor je ustanovio da su
oni dotada uredno plaali sve raune za popravak automobila, pa je zakljuio da je posrijedi ipak
greka firme. Stoga je pozvao Tho-masa i zamolio ga da na lijep nain pokua utjerati
neutjerljive dugove.
Posluajte kako je Thomas postupio:
1. Posjetio sam svih est vlasnika automobila. Namjera mi je bila da ih privolim na plaanje
zastarjelih dugova koji su kao to smo u raunovodstvu utvrdili bili posve pravilno
zaraunati. O tome im, meutim, nisam rekao ni rijei, nego sam im rastumaio da sam ih doao
posjetiti ne bih li otkrio koji popravci nisu bili zadovoljavajui.
2. Svakom pojedinom vlasniku dao sam do znanja da ne elim donositi nikakve zakljuke prije
nego to ujem njegove pritube. Napomenuo sam da firma nije nepogreiva i da on kao
muterija ima pravo biti nezadovoljan.
3.^Rekao sam mu da on kao vlasnik poznaje svoj automobil bolje od bilo koga.
4. Pustio sam ga da govori i strpljivo sasluao itavu pripovijest. Sloio sam se sa svim
primjedbama i pokazao mnogo razumijevanja za povrijeenu stranku.
5. Osjetivi da sam stekao povjerenje vlasnika, pokuao sam apelirati na njegov osjeaj 'fair-
playa'. 'elim naglasiti da firma u vaem sluaju nije pravilno postupila', rekao sam. 'Vi ste se
osjeali oteenim, a raunovodstvo vas je gnjavilo utjerivanjem rauna. To se nije smjelo
dogoditi. ao mi je zbog
184
tako neljubazna postupka, pa vam se kao predstavnik firme elim ispriati. Dok sam sjedio i
sluao vau priu, uvjerio sam se da ste poten ovjek, osoba s neobino mnogo strpljenja. Zato
vas molim da mi uinite malu uslugu. To je neto to ete vi moi napraviti bolje od ikoga
drugoga, jer najbolje poznajete vlastiti auto. Dajem vam raun i molim vas da ga paljivo
pogledate, te unesete u njega sve eventualne ispravke, kao da ste generalni direktor firme. S
povjerenjem u prihvatiti sve vae primjedbe.' Takvim rijeima postigao sam da su vlasnici
automobila priznali raune i platili ih svi osim jednoga koji nam nije htio dati ni pare. Najvie
mi je zadovoljstva ipak donijela injenica da je tijekom naredne dvije godine svih est vlasnika
kupilo od firme nove automobile.
Iskustvo me nauilo, rekao je na kraju Thomas, da ljudima treba pristupiti s povjerenjem.
Ukoliko o kupcu ili muteriji ne znate mnogo, jedini pametan nain da ga zadrite bit e da mu
pokaete kako ga sma-tra^e iskrenim, asnim, korektnim ovjekom koji je spreman preuzeti
obveze plaanja i sreivanja rauna. Drugim rijeima: ljudi su poteni i spremni na izvravanje
svojih dunosti. Iznimke su razmjerno rijetke, a uvjeren sam da e i onaj koji bi htio izbjei
plaanju rauna bolje .reagirati ako mu pristupimo s povjerenjem: kao potenom i odgovornom
ovjeku.
elite li prikloniti ljude svome nainu miljenja, dobro e biti da se pridravate desetog pravila
koje glasi:
Pozivajte se na potenje i plemenitost ljudi.
185
11. Prihvatite metode masovnih medija dramatizirajte
Prije nekoliko godina poelo se govorkati da su fi-ladelfijske veernje novine Philadelphia
Evening Bulletin izgubile na kvaliteti, jer objavljuju vie reklama nego dnevnih novosti, te da
su zbog toga postane nezanimljive za itatelje. Glavnom uredniku bilo je jasno da hitno mora
neto uiniti kako bi vodeem filadel-fijskom dnevniku vratio poljuljani ugled.
Evo to je uinio: sve dnevne novosti i lanke objavljene u jednom jedinom broju Bulletina
dao je tiskati u obliku knjiice. Knjiga pod naslovom Jedan dan imala je 307 strana, to jest isto
koliko i bilo koja druga knjiga za dva dolara. Ova se, meutim, prodavala po cijeni Bulletina,
to jest za cigla dva centa.
OBfavljivanjem spomenute knjiice urednik Bulletina dokazao je da list dnevno donosi doista
mnogo zanimljivog teksta. Tako opipljivim dokazom postigao je vie nego to bi mu ikada bilo
mogue brojkama, govorima i papirnatim uvjeravanjem.
Nae vrijeme je vrijeme dramatiziranja injenica. ini se da vie nije dovoljno konstatirati
golu istinu, nego je treba prikazati zorno, ak dramatino. Treba je zainiti nekakvom
predstavom, slinoj onima na koje smo navikli u kinu, na radiju i televiziji.
Araneri izloga dobro znaju kakva je mo dramatizacije. Jedna tvornica kemijskih proizvoda
istodob-
186
no sa svojim novim otrovom za takore poslala je vlasnicima prodavaonica po dva iva takora,
savjetujui m da ih upotrijebe za ukras reklami u izlogu. Za tjedan dana, koliko su se u
izlozima epirili ivi takori, trgovine su prodale pet puta vie miomora nego obino.
Zornost ima vano mjesto u dananjem svijetu masovnih medija. Na njoj se temelji uspjeh
suvremenog trgovanja. Proitate li knjigu K. Goodea i Z. Kaufma-na Showmanship in Business,
shvatit ete kolika je mo dovitljivo dramatizirane reklame. Saznat ete za trgovca koji je s
pomou dramatine scene boksa izmeu dva glasovita svjetska prvaka prikazao prednost svojih
proizvoda pred proizvodima drugih tvornica. Vidjet ete kako se jedna tvornica igraaka spasila
od steaja na taj nain da je na sve svoje igrake dala nalijepiti lik Mickey Mousea. Kako se
reflektorima obasjani bonbo-ni u rotirajuim koaricama prodaju za 80% bolje nego isti bonboni
u obinom izlogu. Kako Crysler na svoje automobile postavlja slonove, ne bi H dokazao njihovu
izdrljivost.
Dva profesora njujorkog sveuilita anketirali su nedavno 15.000 trgovaca, a zatim objavili
knjigu u kojoj su izloili est naela prodaje. Doskora je na temelju knjige napravljen film koji
je prikazan tisuama amerikih trgovaca. U filmu nisu samo tumaena naela prodaje nego su i
zorno prikazana, to jest pokazan je pravilan i nepravilan nain poslovanja.
Naelo zornosti preporuljivo je i u poslovnim pregovorima. James B. pria kako je njegova
firma jednom izradila iscrpnu analizu o prodaji raznih krema za lice. Rezultati analize bili su im
potrebni da bi ih mogli predoiti reklamnoj agenciji koja je, pod izgovorom da se kreme slabo
prodaju, htjela obustaviti re-
187
klamiranje. Stoga je James B. poao direktoru reklamne agencije, te ttiu nadugo i nairoko priao
o ohrabrujuim rezultatima analize.
Razgovor se razvukao i razvodnio, pria James B. Direktor agencije nije se mogao sloiti s
metodom analize, pa smo se porjekali. Premda smo na kraju uspjeli izgladiti nesporazum, otiao
sam od njega a da ga nisam uvjerio u potrebu daljnjeg reklamiranja naih proizvoda. Kad sam ga
idui put posjetio, postupio sam na posve drukiji nain. Uavi u sobu, otvorio sam torbu i
izvadio iz nje trideset teglica razliitih krema. Na svakoj je bio nalijepljen komadi papira s
detaljnim podacima dobivenim istraivanjem trita. Svaka teglica priala je svoju priu
jaslno, kratko, dramatino. Direktor se zainteresirao. Nije mi vie spominjao metodu analize, jer
su podaci na teglicama govorili jasnije od bilo kakve reklame. Razgovor je protekao u ugodnom,
prijateljskom raspoloenju, a ja sam na kraju postigao eljeni cilj. Bio sam zaprepaten uinkom
zorne, 'dramatine' metode.
Jedanaesto pravilo za priklanjanje ljudi svome nainu miljenja glasi:
Izraavajte misli zorno i dramatino.
188
12. Ako nita drugo ne pomae...
Kralj elika Charles Schwab imao je problema s niskom proizvodnjom u jednoj od svojih
eliana. Stoga je otiao direktoru eliane i upitao ga: Kako to da ovjek vaih sposobnosti ne
moe potaknuti ljude na veu proizvodnju i bolje rezultate?
Ne znam, tuno je odgovorio direktor eliane. Sve sam ve pokuao: molio sam ih,
preklinjao, tjerao ih i prijetio im otkazom, a ipak nita nije pomoglo. Proizvodnja se nije
poveala.
Spomenuti razgovor vodio se naveer, u vrijeme kada je popodnevna smjena naputala posao.
Dajte mi komadi krede, rekao je Schwab, a zatim najblieg radnika upitao koliko je pei
elika izbacila njegova smjena.
est, glasio je odgovor.
Ne rekavi ni rijei, Schwab je na pod napisao veliku brojku 6 i otiao.
Kad su u elianu poeli pristizati radnici none smjene, radoznalo su pogledavali veliku esticu
na podu i pitali to to znai. Malo prije nas je posjetio generalni direktor, odgovorili su radnici
popodnevne smjene, i pitao nas koliko smo pei izbacili. Rekli smo mu est, a on je na pod
napisao ovu brojku.
Idueg jutra Schwab se proetao pogonom i opazio da je estica na podu ustupila mjesto velikoj
brojci sedam.
189
Ugledavi sedmicu, radnici dnevne smjene postali su ljubomorni. Ta nisu oni nesposobniji od
none smjene! Mogu oni i bolje, samo kad se potrude. Prije nego to su napustili pogon, nacrtali
su na podu golemu brojku deset. Nek' se zna!
Proizvodnja je uskoro ivnula. Dotada najneproduk-tivnija Schvvabova eliana nadmaila je
sve ostale. Postala je uzor i ponos itave kompanije. U emu je bila tajna? Posluajte to o tome
kae Schwab: elite li potaknuti ljude na rad, nastojte probuditi u njima elju za takmienjem.
Ne mislim na okrutno, bezobzirno nadmetanje, nego na ovjekovu elju za isticanjem. elja da
se istaknemo, da se omjerimo s drugima i da ih nadmaimo zajednika je svim ljudima snana
duha. Izazov je esto najbolji poticaj.
Golemu mo izazova dobro je poznavao Al Smith. Kao guverner drave New York, Smith se
svakodnevno sukobljavao s najrazliitijim tekoama. Jedna od njih bila je kada je poznata
kaznionica Sing Sing ostala bez upravitelja. U kaznionici se poelo aputati o svakojakim
skandalima. Smith je znao da mora nai ovjeka kou e zavesti red u Sing Singu ovjeka
eljezne ruke. plajzad je izabrao L. E. Lawesa, vjerujui da je on prava osoba.
to biste rekli kad bih vas imenovao upraviteljem Sing Singa? upitao ga je gotovo u ali.
Treba nam ovjek s iskustvom.
Lawes se namrtio. Znao je da takvo mjesto moe biti nezahvalno i podlono spletkama
politiara i politikanata. Upravitelji su se esto smjenjivali, a zadnji je izdrao jedva tri tjedna.
Morao je odluiti isplati li mu se riskirati.
Vidjevi da Lawes oklijeva, Smith se nasmijeio i rekao: Mladiu, ne zamjeram vam to se
plaite. Grub
190
l
ie to posao. U njemu moe opstati samo ovjek osobitih kvaliteta.
Lawes je Smithove rijei shvatio kao izazov. Svidjela mu se pomisao da e se moi okuati na
poloaju koji zahtijeva ovjeka osobitih kvaliteta. Otiao je i ostao. Proslavio se kao
najpopularniji upravitelj Sing Singa. Njegova knjiga Dvadeset tisua godina u Sing Singu
doivjela je golem uspjeh. Po njoj je snimljeno nekoliko desetaka filmova, a Smithova borba za
humaniji odnos prema zatvorenicima bila je pokretaem mnogih, dotad nesluenih reformi.
Osniva akcionarskog drutva Firestone jednom je rekao: Jo nikada nisam doivio da bi pravi
ovjek bio spreman raditi samo i jedino za novac. Ono to ljude potie na djelovanje i zajedniki
rad upravo je elja za isticanjem. U zdravom nadmetanju ima mnogo elemenata ovjekove
potrebe za igrom i elje da iz nje izie kao pobjednik.
Igra je prilika da se iskaemo, da potvrdimo vlastitu vrijednost, da nadmaimo druge. Zbog toga
su ljudi i izmislili smijena natjecanja kao to su hodanje na rukama, tranje s palainkom u tavi i
slino.
Ako elite potaknuti ljude na akciju dakako, ljude od duha i karaktera dvanaesto pravilo
glasi:
Pobudite u njima elju za .takmienjem.
191

SAETAK
Dvanaest savjeta kojima ete
prikloniti ljude svome nainu
miljenja
1. elite li iz prepirke izii pobjednikom, na-stojte je izbjei.
2. Potujte miljenje drugih. Nikad ne recite ovjeku da nema pravo.
3. Ako nemate pravo, priznajte to glasno i bez oklijevanja.
4. Pristupajte ovjeku kao prijatelj.
5. Nastojte u poetku razgovora dobiti to vie potvrdnih odgovora.
6. Glavnu rije nastojte prepustiti sugovorni-A*.
7. Pobudite u ovjeku osjeaj da je ideja njegova.
8. Nastojte promatrati stvari oima drugih ljudi.
9. Suosjeajte sa eljama i miljenjima drugih.
10. Pozivajte se na potenje i plemenitost ljudi.
11. Izraavajte misli zorno i dramatino.
12. Pobudite u ljudima elju za takmienjem.
192
etvrti dio
DEVET SAVJETA KAKO PRIGOVORITI BEZ
VRIJEANJA I IZAZIVANJA MRNJE
1. Ako ba morate prigovarati, postupite ovako
Jedan moj prijatelj bio je nekom prilikom pozvan u Bijelu kuu k tadanjem predsjedniku
Calvinu Coo-lidgeu. Dok je ulazio u predsjednikov kabinet, uo ga je kako kae sekretarici:
Danas imate lijepu haljinu. Izvrsno vam pristaje.
Bio je to zacijelo najrjeitiji kompliment to ga je inae utljivi Coolidge ikada izrekao jednoj
sekretarici. Toliko neobian i neoekivan da se djevojka do uiju zacrvenjela. Coolidge je zatim
dodao: Ne dajte se smesti. Rekao sam vam to da vas udobrovoljim. Htio bih vas zamoliti da od
danas malo vie pazite na pravopis.
Coolidgeova opomena bila je moda suvie oita, ali s psiholokog stajalita izvrsna. ovjek
lake proguta gorku pilulu ako prije nje dobije komadi eera.
Brija prije brijanja nasapuna muteriju, a to je upravo napravio McKinley kad se 1896. godine
kandidirao za predsjednika. Dogodilo se da je jedan uvaeni republikanac, spreman da agitira za
McKinleyja, napisao govor koji je po njegovu sudu bio ak bolji od Ci-ceronovih govora.
Doavi k McKinleyju, ponosno mu je proitao svoje remek-djelo. Govor je nedvojbeno imao
dobrih strana, ali je u cjelini bio suvie otar. McKinley je znao da bi mogao izazvati buru
kritike,
195
a ipak nije htio povrijediti ponos svoga republikanskog pristae. Morao je na ljubazan i
diplomatski nain odbiti napisani govor. Evo kako je postupio:
Dragi prijatelju, napisali ste sjajan, savren govor, rekao je. Sumnjam da bi to itko mogao
bolje napraviti. Argumenti su vam jasni i neoborivi. Pitam se samo nije li u ovom trenutku
preuranjeno ulaziti u tako otvorenu bitku? Moramo ipak potivati program stranke. Zato vas
molim da pokuate jo jednom i na-piete novi govor po uputama to u vam ih dati, te da mi
zatim poaljete prijepis.
To je bilo sve to je McKinley rekao svome republikanskom pristai. Nakon toga pomogao mu je
napisati novi govor. Republikanac je kasnije postao jedan od najboljih govornika izborne
kampanje.
Spomenimo ovdje i slavno Lincolnovo pismo generalu Hookeru. (Zanimljivo je podsjetiti se da
je ba to pismo to ga je Lincoln zacijelo napisao za nepunih pet minuta prodano na drabi
1926. godine za svotu od dvanaest tisua dolara, to jest vie nego to je Lincoln uspio utedjeti
tijekom itavih pedeset godina na-pornes rada.)
Pismo je napisano 26. travnja 1863. godine, u najmranijim trenucima amerikog graanskog
rata. Punih osamnaest mjeseci Lincolnovi generali vodili su saveznu vojsku iz poraza u poraz.
Krv je tekla potocima, a sve se svodilo na glupi, jalovi, bratoubilaki rat. Na tisue vojnika
bjealo je iz vojske, narod je negodovao, pa su ak i republikanci u Senatu poeli zahtijevati
Lincolnovu ostavku. Nalazimo se na rubu propasti, rekao je Lincoln tih dana. ini se da je
sve protiv nas, da nam nije preostao ni traak nade. U tim mranim trenucima pometnje i
oajanja nastalo je spomenuto Lincolnovo pismo.
196
Citiram ga ovdje u cjelini, jer se iz njega jasno vidi kako je Lincoln pokuao utjecati na
razmetljivog i svojeglavog generala Hookera, o ijim je akcijama u tom trenutku ovisila sudbina
amerike nacije. To je ujedno vjerojatno najotrije pismo to ga je Lincoln napisao kao
predsjednik Sjedinjenih Drava. Postupio je, ipak, diplomatski: prvo je pohvalio Hookerove
vrline, a zatim mu spoitnuo nedostatke. Valja rei da su Hooke-rovi nedostaci bili brojni i
ozbiljni. Lincoln ih ipak nije nazvao pravim imenom. Suzdranim, taktinim, gotovo
prijateljskim tonom rekao mu je da se s nekim njegovim postupcima ne moe u cjelini sloiti.
No prosudite sami:
Imenovao sam vas vojskovoom oruanih snaga na rijeci Potomac. Uinio sam to jer sam imao
dovoljno razloga da vjerujem u vae sposobnosti, ali vam u ovom trenutku ipak moram rei da se
s nekim vaim postupcima ne mogu u cjelini sloiti.
Cijenim vas kao hrabra i vjeta vojnika, te vjerujem da vam nije stalo do mijeanja u unutranju
politiku, to ne bi ni dolikovalo vaem pravom pozivu. Znam da imate povjerenja u sebe, to je
dragocjen ako ne i prijeko potreban uvjet za uspjeh.
Ambiciozni ste, a to je osobina koja u razumnim granicama moe biti vie korisna nego
tetna. Istini za volju, ipak moram rei da u doba kada je general Burnsides bio glavni
zapovjednik niste znali dovoljno obuzdati vlastite ambicije, te da ste mu se suprotstavljali koliko
god ste mogli, ime ste nakodili ne samo svojoj domovini nego i nadasve zaslunom i
plemenitom drugu.
Iz pouzdanih izvora uo sam da ste rekli kako je i vojsci i vladi ove zemlje potreban diktator.
Mo-
197
ram priznati da vam vrhovno zapovjednitvo nisam povjerio zbog takve izjave, nego unato njoj.
Generali postaju diktatorima samo na temelju ponjetih uspjeha. Stoga od vas u ovom trenutku
moram zahtijevati uspjehe na bojnom polju, rtvujui diktator-stvo.

Vlada e vas podravati koliko god bude mogla, to jest ni manje ni vie nego to je dosada
podravala vae prethodnike. Meutim, bojim se da e duh to ste ga unijeli meu vojnike to
jest kritiziranje rukovodstva i sumnja u njegove sposobnosti sada ii vama na utrb. Uinit u
sve to bude u mojoj moi da to sprijeim.
ini mi se da ni Napoleon, kad bi kojim udom uskrsnuo od mrtvih, ne bi mogao pridobiti za
sebe vojsku kojom je ovladalo takvo raspoloenje. Zato vas molim da se ne prenagljujete. Ne
trite pred rudo, nego energino i budno kroite naprijed i podarite nam pobjedu.
Gornjim primjerima pokazao sam kako su postupali mudri dravnici Coolidge, McKinley i
Lincoln. Vas, meutim, zanima da li takav nain diplomatskog pristupa ljudima vrijedi u
svakodnevnom i poslovnom ivotu. Posluajte stoga zgodu to ju je mojim polaznicima
ispripovjedio W. P. Gaw, slubenik filadelfijske kompanije Wark:
Moje poduzee bilo se ugovorom obavezalo da e do odreenog datuma izgraditi u
Philadelphiji velik poslovni toranj. Sve je ilo kako treba do onog trenutka kada je supotpisnik
ugovora koji je trebao izraditi vanjske ukrase u bronzi izjavio da nee moi ispuniti obaveze u
predvienom roku. Bili smo oajni, jer je to znailo plaanje visokih penala, velik novani
gubitak, a sve zbog jednog ovjeka.
198
Uslijedili su dugi telefonski razgovori, vrue prepirke i pregovori. Najposlije je poduzee poslalo
Gawa u New York da osobno pokua izazvati bronanog lava na megdan.
Znate li da ste vi jedini ovjek u New Yorku s takvim prezimenom? upitao je Gaw vlasnika
ljevaonice im je stupio u njegovu radnu sobu. Nisam znao, odgovorio je ovaj zaueno.
Bez ale, nastavio je Gaw. Jutros kad sam siao s vlaka, potraio sam vau adresu u
telefonskom imeniku i saznao da u cijelom New Yorku postoji samo jedna osoba s vaim
prezimenom.
Zanimljivo, rekao je vlasnik listajui imenik. Prezime je doista izuzetno rijetko, nastavio je
ponosno. Moji su preci podrijetlom iz Nizozemske. Doselili su se u New York prije dvjesto
godina. Zatim se raspriao o obiteljskoj povijesti, a kada je zavrio, Gaw je pohvalio rad
ljevaonice i nazvao je 'jednom od najbolje opremljenih i najurednijih ljevaonica to ih je ikada
vidio'.
Uloio sam gotovo cio ivot u izgradnju ovih postrojenja, rekao je vlasnik, i moram priznati
da se ponosim njima. Da li biste moda eljeli pogledati i ostale pogone?
Dok ga je vodio kroz pogone, vlasnik je Gawu pokazivao razliite strojeve, a meu njima i neke
to ih je sam izumio. Pokazao mu je kako rade i to mogu proizvesti. Gaw je s neskrivenim
oduevljenjem sluao vlasnikove prie i razgledao proizvode. Najzad je vlasnik pozvao Gawa na
objed. Vjerojatno ste zapazili da Gaw do toga trenutka nijednom nije spomenuo pravi uzrok
svoje posjete ljevaonici.
Za objedom vlasnik je rekao: Prijeimo sada na posao. Premda znam zato ste doli, moram
priznati da
199
se nisam nadao ovako ugodnom razgovoru. Moete se mirne due vratiti u Philadelphiju s
porukom da emo bronane ukrase za vae poduzee izraditi i poslati u predvienom roku,
makar zbog toga morali zanemariti druge narudbe.
W. P. Gaw je postigao to je elio, a da nijednom nije spomenuo zbog ega je doao. Ljevaonica
je na vrijeme isporuila ukrase, pa je poslovni toranj bio dovren u ugovorenom roku. Da je Gaw
poao obrnutim putem, to jest da je spoitavao vlasniku neposlov-nost i neozbiljnost, teko da bi
ita bio postigao.
Prvo pravilo dakle glasi:
Zaponite razgovor pohvalom i priznavanjem sugo-vornikovih vrlina.
200
2. Kako prigovoriti ljudima a da im se ne zamjerite
Prolazei jednog dana pogonima eliane, Charles Schwab naiao je na nekoliko radnika s
cigaretom u ustima. Moda u tome ne bi bilo nita udno, da im iznad glave nije visio natpis s
opomenom Puenje zabranjeno!. Najlake je bilo pokazati im natpis i zapitati ih ne znaju li
itati. Schwab je meutim bio suvie mudar da postupi tako netaktino. Priao je radnicima,
ponudio svakome po jednu cigaru i rekao: Momci, bit e mi drago da ovo popuite na
dvoritu. Radnici su dobro znali da su pogrijeili, ali su bili zahvalni Schwabu to ih nije
ukorio, nego im naprotiv priao s razumijevanjem i obdario ih skupim cigarama, to im je dapae
podiglo ugled u oima drugih radnika. Zaista simpatian, ljubazan nain kritike.
Istom se metodom sluio i John Wanamaker, vlasnik jedne velike filadelfijske robne kue. Imao
je obiaj da svakodnevno obie sve odjele kue i promatra prodavae na poslu. Jednog dana
zapazio je muteriju koja je strpljivo ekala pred praznom tezgom, nadajui se da e je netko
posluiti. Prodavai su bili u drugom uglu, brbljali i smijali se. Ne rekavi ni rijei, Wanamaker
je stao iza tezge, posluio muteriju, a zatim priao skupini brbljavih prodavaa i zamolio ih da
zamotaju robu.
201
Kada je 1887. godine pastor Lyman Abbott preuzimao upu svoga pokojnog kolege Beechera
inae sjajnog govornika htio je ve prvom nedjeljnom propovijedi dokazati da kao govornik
nimalo ne zaostaje za Beecherom. Dajui sve od sebe napisao je govor, pa ga onda jo dugo
dotjerivao, ispravljao i prepisivao. Najzad ga je proitao svojoj eni. Govor je, kao uostalom svi
napisani govori, bio prilino slab. ena je to odmah shvatila, no razborita kakva je bila, nije mu
htjela rei: Sluaj, propovijed je dozlaboga dosadna. Ljudi e zaspati sluajui te. init e se
kao da ita telefonski imenik. udi me to je tako, jer ti barem ima dugogodinje iskustvo u
govorancijama. Zato ne bi mogao govoriti poput obinih ljudi, jednostavno i prirodno? Ovim
e se samo osramotiti.
Postupila je drugaije, taktinije. Rekla mu je da bi govor bio sjajan prilog nekoj amerikoj
vjerskoj reviji. Drugim rijeima, pohvalila je muevljev trud, premda mu je na obazriv nain dala
do znanja da bi kao govor mogao doivjeti neuspjeh. Abbott je to shvatio, rasparao s mukom
napisanu propovijed i naredne nedjelje odrao spontan, ivi govor, bez ijedne jedine biljeke.
elite li lijepim nainom promijeniti ponaanje blinjih, drugo pravilo glasi:
Nastojte uputiti prigovor zaobilaznim putem.
202
3. Ne ustruavajte se govoriti o vlastitim grekama
Prije nekoliko godina moja neakinja Josephine napustila je dom u Kansas Cityju, da bi dola u
New York i postala mi tajnicom. Tada joj je bilo devetnaest godina. Za sobom je imala zavrenu
srednju kolu i ama ba nikakva iskustva u tajnikim poslovima. Josephine je danas jedna od
najsposobnijih tajnica u Americi, premda u poetku nije bila ba sjajna. Jednog dana kad sam
ve bio otvorio usta da upozorim Jose-phinu na neke greke, zastao sam i rekao, sam sebi:
ekaj asak, Dale. Dvaput si stariji od Josephine, a ima deset tisua puta vie iskustva u
poslovnom ivotu. Kako onda moe od te mlade djevojke oekivati da misli kao i ti, da bude
jednako vjeta i poduzetna? Mora priznati da ni sam nisi ba savren. I jo neto: sjeti se kakav
si ti bio kao devetnaestogodinjak. Sjeti se svih greaka, svih gafova to si ih poinio!
Nakon nekoliko minuta potena i nepristrana razmiljanja, doao sam do zakljuka da su
dostignua devetnaestogodinje Josephine u prosjeku mnogo bolja od mojih u istim godinama,
to na alost nije bio nikakav kompliment jadnoj Josephini.
Od toga dana imao sam vie razumijevanja za neiskusnu djevojku. Kad sam je htio kritizirati,
rekao bih joj: Pogrijeila si, premda ruku na srce ni manje ni vie nego to sam u tvojim
godinama i sam
203
grijeio. ovjek se ne raa pametan, nego to postaje iskustvom. Ti si, tovie, mnogo bolja nego
to sam ja bio u tvojim godinama. Poinio sam toliko gluposti u ivotu, da mi nije do kritiziranja
bilo koga, a najmanje tebe. Ne ini li ti se ipak da je bilo pametnije postupiti tako i tako?
Svako e ljudsko bie spremnije prihvatiti kritiku vlastitih greaka, ukoliko onaj koji kritizira
pone prvo govoriti o slinim grekama to ih je sam poinio. Ako, dakle, prizna da ni sam nije
savren.
Uglaeni njemaki knez von Biilov umalo se 1909. godine ogrijeio o spomenuto pravilo. To jest
ogrijeio se, ali je greku bre-bolje ispravio. Von Biilov je bio njemaki kancelar za vladavine
posljednjeg njemakog cara, oholog i drskog Wilhelma II koji se volio hvastati svojom monom
vojskom i mornaricom.
Wilhelm je 1909. godine posjetio Englesku, te prilikom posjeta dao nekoliko neodgovornih i
nediplomat-skih izjava to su kao bomba odjeknule svijetom. Da stvar bude gora, car je dopustio
da njegove izjave budu objavljene u londonskom Daily Telegraphu. Mei inim rekao je da je
on jedini Nijemac koji gaji prijateljske osjeaje prema Engleskoj; da je sagradio monu
mornaricu kao obranu od neprijateljskog Japana; da Engleska mora biti zahvalna samo i jedino
njemu to nije pokleknula u prah pred Rusijom i Francuskom; da je on svojim stratekim planom
omoguio engleskom lordu Robertsu pobjedu nad Burima u Junoj Africi i tako dalje.
Bilo je to kao da je dirnuo u osinjak. Nijedan dravnik dotada nije se usudio izrei tako
uvredljive rijei. Engleska je bila razjarena. Njemaki diplomati jedva su mogli doi k sebi od
zaprepatenja. Vidjevi to je uinio, car je izgubio glavu i zatraio od kancelara von
204
Biilova da svu krivnju preuzme na svoja lea. Drugim rijeima, zahtijevao je od njega da javno
kae kako je on savjetovao caru da dade sve one nedopustive izjave. Ali vae velianstvo,
usprotivio se von Biilov, ini mi se nemoguim da e itko u Njemakoj ili u Engleskoj
povjerovati da sam vam ja bio sposoban savjetovati tako neto!
U trenutku kad je izrekao ove rijei, von Biilov je shvatio koliko je pogrijeio. Car se razbjesnio i
viknuo: Drite me, dakle, idiotom koji moe initi greke to vama nikada ne bi pale na
pamet!
Von Biilov je znao da je od poetka krenuo krivim putem. Morao je prvo pohvaliti cara, a zatim
mu prigovoriti. Budui da je ve bilo prekasno, pokuao je barem ispraviti greku. Poeo je
hvaliti cara nakon to mu je pokazao da se ne slae s njime. Uinak je bio
udesan.
Nije mi bilo na kraj pameti da vas vrijeam, rekao je s potovanjem. Divim se sposobnostima
vaeg velianstva i znam da me u mnogo emu nadmaujete. Ne mislim samo na vae
poznavanje vojske i mornarice, nego prije svega na vae golemo znanje iz prirodnih nauka. Cesto
sam s divljenjem sluao kad je vae velianstvo tumailo naela rada radio-telegrafskih naprava i
rentgentskog aparata. Moram priznati da se stidim vlastitog nepoznavanja prirodnih nauka, da
nemam pojma o fizici i kemiji, te da nisam u stanju rastumaiti ni najobiniju prirodnu pojavu.
Moda ipak, znadem neto o povijesti, dodao je von Biilov, a posjedujem i neke odlike to se
dadu iskoristiti u politici, osobito u
diplomaciji.
Carevo lice zasjalo je od zadovoljstva. Von Biilov ga je pohvalio! Priznao je sve njegove dobre
strane, a sebe potisnuo u pozadinu! Nakon toga, nije mu bilo
205
teko praviti se velikodunim i oprostiti kancelaru neposlunost. Zar vam nisam govorio,
kliknuo je razdragano da se nas dvojica sjajno nadopunjujemo? Moramo biti sloni, a to bogme
i hoemo!
. Zatim mu je prijateljski stisnuo ruku, i to ne jednom, nego nekoliko puta.
Ako je nekoliko reenica samokritike nakon koje je uslijedila pohvala moglo preobratiti oholog
cara u vjernog prijatelja, zamislite koliko e vam samokritika i pohvala vrijediti u svakodnevnom
ivotu! Uspije li vam sjediniti te dvije osobine, postii ete uda u ophoenju s ljudima.
Tree pravilo stoga glasi:
Prije nego to ponete kritizirati, pozovite se na vlastite greke.
206
SsS"*1'
4. Prijateljski prijedlog vrijedi vie od nareenja
Nedavno sam imao veliku ast da objedujem s poznatom amerikom autoricom biografija, Idom
Tarbell. Kad sam joj rekao da piem ovu knjigu, upustili smo se u razgovor o nadasve tekom
problemu ophoenja s ljudima. Ida Tarbell mi je tom prilikom rekla da upravo pie biografiju
Owena D. Younga, te da je nedavno razgovarala s ovjekom koji je godinama sjedio s Owenom
u istoj radnoj sobi. Po rijeima toga ovjeka, Owen nikome nikada nije izravno nareivao.
Umjesto nareenja, on je svoj im suradnicima davao prijedloge. Nikada, na primjer, ne bi rekao:
Uinite to i to!, ili Nemojte to raditi! Owen je svoje direktive izricao u obliku savjeta. Na
primjer: Moda biste mogli pokuati ovako!, to mislite o ovakvom rjeenju?, Moda bi
vam ovo moglo pomoi? Kad bi proitao pismo koje mu se ne bi inilo posve
zadovoljavajuim, upitao bi autora: Ne ini li vam se da bi to moda bilo bolje izraziti ovim
rijeima? Ukratko, takvim je nainom u njima izgraivao samokritinost ne dirajui u njihov
ponos, nego, naprotiv, hrabrei ih poticao je u njima volju za suradnjom.
elite li promijeniti ponaanje ljudi, a da im se pritom ne zamjerite, etvrto pravilo glasi:
Klonite se izravnih nareenja. Radije se sluite savjetima.
207

5. Ne igrajte se s ljudskim ponosom
Kompanija General Electric bila je prije mnogo godina suoena sa kakljivim zadatkom: trebalo
je maknuti Charlesa Steinmetza s mjesta efa ekonomsko--planskog odjela. Steinmetz je bio
izvrstan strunjak na podruju elektrike, ali se u ekonomiji pokazao nesposobnim. Rukovodstvo
se nije usuivalo povrijediti Steinmetza, jer su svi znali da je kao ovjek vrlo osjetljiv, a za
kompaniju gotovo nezamjenjiv. Problem su rijeili na taj nain da su mu dali naziv glavnog
savjetnika kompanije, to jest novu titulu za posao to ga je ve obavljao, a na njegovo mjesto
postavili drugog ovjeka. Tako je ostao vuk sit a koza cijela: Steinmetz je bio presretan to je
dobio mjesto koje mu je bolje odgovaralo, a da pritom nitko nije dirnuo u njegov ponos.
Kako je vano znati sauvati ponos ovjeka! A kako je malo ljudi koji uope razmiljaju o asti i
ponosu blinjih! Koliko puta olako prelazimo preko osjeaja drugih u bezobzirnoj elji za
istjerivanjem pravde. Koliko puta kritiziramo, korimo, prijetimo i poniavamo djecu i odrasle, i
ne pomiljajui na povrede to ih na taj nain nanosimo njihovom ponosu. Kad bismo umjesto
toga samo na trenutak razmislili, potraili pravu rije i pokazali zrnce razumijevanja, mogli
bismo posve bezbolno rijeiti mnoge ljudske probleme.
208
Citirat u vam pismo slubenika jednog poduzea to se bavi preteno sezonskim radovima.
Vidjet ete da postoje dvije posve razliite mogunosti u otputanju ljudi s posla.
Nije lako otputati ljude, a jo je tee osjetiti se otputenim. Moje se poduzee esto sree
upravo s takvim problemima. Bavimo se sezonskim poslovima, pa veliku veinu radnika
moramo otputati u proljee. Kako su to obino vrlo neugodne situacije, udomaio se u nas
obiaj da ih rjeavamo 'po kratkom postupku'. Pozovemo na primjer ovjeka i kaemo mu:
'Sjednite, gospodine Smith. Kao to vidite, sezona je zavrena, pa za vas neemo vie imati
posla. I sami znate da smo vas bili uzeli u slubu na odreeno vrijeme ...'
Takve rijei uvijek porazno djeluju na ljude: tjeraju ih da se osjeaju razoaranim, bude u njima
osjeaj da smo ih ostavili na cjedilu. A to je najgore, ne potiu u njima elju za daljnjom
suradnjom s poduzeem to ih tako okrutno ostavlja na
cesti.
Zbog toga sam odluio da sposobnije radnike ponem otputati na obzirniji nain. Poeo sam ih
pozivati k sebi tek nakon to bih dobro razmislio o trudu to su ga uloili u svoj posao. Rekao bih
ovjeku neto otprilike ovako: 'Gospodine Smith, pokazali ste se vrsnim radnikom (dakako,
ukoliko je to bilo tono). Nije vam bilo lako raditi na poslu to smo vam ga dali, ali ste vi sve
hrabro izdrali. elio bih vam rei da se poduzee ponosi vaim radom. Kao majstor svoje
struke, vi neete imati problema na poslu, pa ma gdje ubudue budete radili.
14 Psihologija uspjeha
209
Jo bih jednom htio naglasiti da vas ovo poduzee cijeni kao strunjaka i kao ovjeka, te da emo
raunati na vau suradnju ukoliko nam se u budunosti za to ukae prilika.
Uinak? Ljudi napuste poduzee s mnogo manje gorine zbog otputanja. Ne osjeaju se
ponienim nego, dapae, polaskanim, A kad ponovo dou k nama, pristupaju nam s mnogo vie
povjerenja i spremnosti za suradnju.
Pokojni pravnik i diplomat Dwight Morrow bio je neobino vjet u mirenju i najljuih
protivnika. Kako mu je to polazilo za rukom? Potanko bi razmotrio gdje je koji od dvojice
zaraenih u pravu, pa bi zatim pohvalio ispravnost njihovih argumenata, vjeto zaobilazei
sporne toke. Bez obzira na ishod prepirke, Morrow je nastojao da nikada ne dira u ponos jednog
ili drugog ovjeka, da ih nikada ne ponizuje jednog pred drugim. U tome je upravo umijee
svakog pravog posrednika: dopustiti ljudima da sauvaju vlastiti ponos. Istinski veliki ljudi
nikada ne: vole uivati u porazu protivnika. Oni su za takve gluparije suvie iroki. Evo vam
prnnjera iz povijesti:
Turci su 1922. godine bili odluili zauvijek protjerati Grke s maloazijskog tla. Iz krvavog rata to
je uslijedio nakon te odluke, a u kojemu su se Turci borili s Kemalom Ataturkom na elu, Turci
su izali kao pobjednici. Kada su dva grka generala na kraju bitke krenula u turski vrhovni tab
da izvre predaju vojske, turski su ih vojnici putom do taba obasipali najgorim pogrdama.
Kemal Ataturk pakazao se, meutim, drugaijim od svojih sunarodnjaka. Nije likovao nad
potuenim grkim generalima, nego iih je prijateljski do-
210
ekao, pozvao ih da sjednu, te pora/govorio s njima o odlunim trenucima krvave bitke, ne bi li
na neki nain ublaio njihovo razoaranje zbog poraza. Rat, rekao je obraajui im se kao
vojnik vojnicima, je igra u kojoj esto gube bolji.
Ataturk, dakle, ni u pobjednikom veselju nije smetnuo s uma jedno od najvanijih pravila u
ophoenju s ljudima. Pravila koje glasi:
Dopustite ovjeku da sauva vlastiti ponos.
211
6. Kako u ovjeku probuditi elju za uspjehom
Kao djeak poznavao sam Petea Barlowa, poznatog dresera konja i pasa, koji je cijeli ivot
proveo u putujuim cirkusima i na pozornicama varijetea. Osobito sam rado promatrao Petea
prilikom dresiranja pasa. Zamijetio sam da on u trenutku kad pas napravi neki izuzetno dobar
pokret pomiluje ivotinju po leima, pohvali je i dade joj komadi mesa. Jednom rijeju, daje joj
do znanja kako je zadovoljan njenim uspjehom. To, dakako, nije nita novo. Krotitelji ivotinja
ve se stoljeima slue slinim metodama.
Zanimljivo je ipak upitati se zato ne bismo s ljudima mogli postupati na isti nain? Zato se
umjesto bia ne bismo sluili mesom? Ili prevedeno na jezik ljudi ^ zato prijekor ne bismo
zamijenili hvalom? Vrijedno je pohvaliti svaki pa i najmanji napredak, jer pohvala uvijek potie
elju za novim uspjesima.
Jedan od upravitelja kaznionice Sing Sing tvrdio je da se pohvala i za najmanju sitnicu isplati ak
meu najokorjelijim zloincima. Doao sam do zakljuka da pravilnom pohvalom moemo
postii mnogo bolju suradnju i veu mogunost za konanu rehabilitaciju ka-njenika nego
otrom kritikom i osudom njihovih zlodjela, rekao je upravitelj Lawes.
Premda nikada nisam bio zatoen u Sing Singu barem ne dosada iz iskustva znadem da
nekoliko lijepih rijei hvale mogu iz korijena promijeniti ovje-
212
ka, pa ak utjecati na cijeli njegov ivot. Povijest vrvi uvjerljivim primjerima o arobnoj moi
pohvale i ohra-brenja. .
Caruso je kao desetogodinji djeak radio u jednoj napuljskoj tvornici. Sanjao je o tome da
postane pjevaem, ali njegov prvi uitelj nije pokazao nimalo razumijevanja za djeakove elje.
Ne moe ti pjevati, rekao mu je. Glas ti je nalik na klopotanje prozorskih kapaka na vjetru.
No djeakova majka, siromana se-ljakinja, shvaala je sina, pa ga je tjeila rijeima da mu je
glas ugodan i da svakog dana postaje sve ljepi. Hodala.je bosa, samo da bi namakla novac za
novog uitelja. Zahvaljujui majinim pohvalama i hrabrenju djeak se kasnije razvio u jednog
od najboljih tenora svijeta.
Prije vie od sto godina u Londonu je ivio djeak koji je elio postati romanopiscem. ivot,
meutim, nije bio nimalo naklonjen djeakovim eljama: kolu je morao napustiti ve nakon
prva etiri razreda; otac mu je zbog dugova proveo nekoliko godina u zatvoru, pa je glad bila
svakodnevni pratilac siromane londonske obitelji. Najzad mu se posreilo da dobije posao u
nekom bijednom skladitu punom takora, gdje je lijepio naljepnice na staklenke s latilom za
cipele. Kriomice je poeo pisati, a kako nije imao povjerenja u svoje sposobnosti, prve je
rukopise slao urednicima iskra-dajui se nou iz bijednog potkrovlja u kojemu je spavao s jo
dva londonska djeaka. Nakon mnogo neuspjelih pokuaja, najzad je ipak doao veliki dan za
djeaka: prihvaen mu je prvi rukopis. Za nj, istina, nije dobio ni prebite pare, ali mu je urednik
napisao nekoliko ohrabrujuih rijei pohvale koje su toliko obrado-vale djeaka da je satima
lutao londonskim ulicama obuzet dotad nepoznatom sreom.
213
Da nije bilo tih nekoliko ohrabrujuih rijei, djeak bi zacijelo svoj vijek bio proveo u bijednom
skladitu punom takora. Ovako, ivot mu je krenuo posve drugim putem: poeo je pisati s jo
vie oduevljenja i ara, te uskoro postao slavan. Zacijelo ste uli za tog mladia: ime mu je bilo
Charles Dickens.
Slina je ivotna pria velikog engleskog romanopisca H. G. Wellsa. Zbog tekih obiteljskih
prilika Wells je od najranije mladosti morao raditi po etrnaest sati na dan kao prodava u
trgovini tekstilnom robom. Jednog je dana u napadu malodunosti napisao dugo, oajniko
pismo svom starom uitelju. Saalivi se nad inteligentnim mladiem, uitelj mu je odgovorio
ohrabrujuim rijeima i ponudio mu mjesto uitelja u svojoj koli. Tih nekoliko lijepih rijei
utjecalo je na povijest engleske knjievnosti: Wells je napisao sedamdeset sedam knjiga i postao
jednim od najtovanijih ljudi svoga vremena.
Mo pohvale esto je tolika da njome moemo mijenjati ljude; Svi mi nosimo u sebi skrivene
sposobnosti to obino ostaju zapretane ukoliko nam nai roditelji, prijatelji i blinji ne dopuste
da iz razvijemo. Ako mislite da pretjerujem, ponovo u vam citirati rijei amerikog filozofa
Williama Jamesa:
Velika je razlika izmeu onoga to jesmo i to bismo mogli biti. Koristimo samo mali dio naih
tjelesnih i umnih zaliha. Uopeno govorei, ljudsko bie ivi ispod prosjeka svojih sposobnosti.
Obdareno je svakojakim sposobnostima od kojih se mnogima nikada ne slui.
Na kraju ovog poglavlja shvatit ete vanost estog pravila koje glasi:
Hvalite i najmanja, dostignua drugih. Pohvala je vrednija od prijekora.
214
7. Kako pohvalom pobuditi samopouzdanje
ena mog prijatelja Ernesta Genta trebala je pomo u kui, pa je nala djevojku o kojoj je
saznala da je potena i pouzdana, premda prilino neuredna. Primajui djevojku u kuu, Gentova
joj je rekla: Nelly, ula sam sve najbolje o vama: da ste dobra kuharica i da imate smisla za
djecu. udi me to kau da ste neuredni. Ja to naprosto ne mogu vjerovati. Gledajui vas,
zakljuujem ba suprotno: uredno ste odjeveni, a to znai da znate odravati red u kui. Kladila
bih se da imam pravo i da emo se nas dvije lijepo slagati.
Tako je i bilo. U elji da opravda povjerenje, Nelly se iz petnih ila trudila da bude jo bolja
nego to se od nje oekivalo. Kua Gentovih sijala je od reda i istoe.
S ljudima je lako suraivati, rekao je Samuel Va-uclain, direktor tvornice lokomotiva,
Steknemo li njihovo potovanje i pokaemo im da ih i mi potujemo, pa makar i zbog najmanje
sposobnosti to je posjeduju.
Drugim rijeima, elite li ovjeka uiniti boljim bilo u kojem pogledu, postupajte s njime tako
kao da eljenu odliku ve odavno posjeduje. Gradite se vrli ako niste, rekao je Shakespeare.
Uvjeriti ovjeka da ** ga krasi vrlina to je u njemu tek elimo razviti, najbolji je put za
razvijanje eljene vrline. Potrudite li se da
215
proirite dobar glas o ovjeku zbog odreene njegove sposobnosti ili vrline pa bila ona i
prikrivena postii ete da e se on truditi iz petnih ila kako bi opravdao oekivanje okoline.
Uinit e sve to je u njegovoj moi da vas ne razoara.
U svojoj knjizi Sjeanja na ivot s Maeterlinckom Georgette Leblanc opisuje udesnu
preobrazbu jedne siromane belgijske djevojke:
Hranu mi je u sobu donosila djevojka iz kuhinje oblinjeg hotela. Zvali su je 'Marija sudoperka'
jer je u hotelu obino prala sue. Bila je prava grdoba: kiljava, krivonoga, suhonjava i prilino
glupa.
Jednog dana kad mi je dola u sobu nosei tanjur s makaronima, rekla sam joj gotovo i ne
razmiljajui: 'Marija, ti ne zna kakvo se blago u tebi skriva.'
Nauena da prikriva osjeaje, Marija je na trenutak stala kao ukopana, kao da se bojala da e i
najmanji pokret prouzrokovati neko strano zlo. Zat^n je odloila tanjur, uzdahnula i rekla:
'Vjerujte mi, gospoo, da na to nikad nisam pomiljala.' Nije posumnjala u moje rijei, nije me
upitala to sam njima htjela rei. Uzela ih je zdravo za gotovo. Zatim se vratila u kuhinju i svima
ispriala to sam joj rekla. Uinila je to s toliko iskrene vjere u moje rijei da joj se nitko nije
usudio protusloviti, a kamoli se podsmjehnuti. Od toga dana svi su se prema njoj poeli ponaati
s vie potovanja. No najvee udo dogodilo se u samoj Mariji. Vjerujui da se u njoj skriva
neotkriveno blago, poela se dotjerivati s toliko panje da je njena dotad neugledna pojava
uskoro poprimila dopadljiv izgled.
216
Kad sam dva mjeseca kasnije odlazila iz tog mjesta, Marija me dola pozdraviti s vijeu da se
uskoro udaje za neaka glavnog kuhara. 'Odsad u i ja biti gospoa', rekla mi je zahvalno. udno
kako je jedna jedina reenica iz korijena promijenila Marijin ivot.
udno? Da, Leblancova je u djevojci probudila sa-mopuzdanje, omoguila joj da vjeruje u
Izmiljenu sliku o sebi, a Marija se svim silama trudila da bude dostojna toga ideala.
Istom metodom posluio se Henry Risner, zapovjednik amerikog puka u Francuskoj za vrijeme
I svjetskog rata. Prije nego to je stupio na dunost zapovjednika, Risneru je jedan omiljeni
ameriki general priao kako misli da amerike vojne jedinice u Francuskoj spadaju meu
najbolje i najvjernije vojnike to ih je Amerika ikad imala.
Navedena tvrdnja bila je moda poneto pretjerana, ali ju je Risner znao mudro iskoristiti. Evo
to je o tome napisao:
Nijednom nisam propustio priliku da podsjetim vojnike na generalove rijei. Nijednog trenutka
nisam se upitao da li je generalovo miljenje pravilno ili ne. Znao sam da e takvo miljenje
ak ako i ne odgovara istini potaknuti vojnike da opravdaju njegova visoka oekivanja.
Gotovo svaki ovjek, bio on bogat, siromaan, astan ili neastan, ima potrebu da ivi u skladu s
miljenjem to su ga drugi stvorili o njemu.
elite li utjecati na ponaanje blinjih, a da im se time ne zamjerite, sedmo pravilo glasi:
Pokaite ljudima da vjerujete u njihove sposobnosti. Oni e pokuati opravdati vae povjerenje.
217
8. Teke zadatke nastojte prikazati lakim
Nedavno se jedan moj stari prijatelj, inae okorjeli neenja, zaruio djevojkom mlaom od sebe.
Kako nije znao plesati, odluio se pokoriti eljama svoje zarunice i pohaati plesne teajeve.
Poduka iz plesanja bila mi je i te kako potrebna, povjerio mi se kasnije, jer sam bio
nepokretan kao panj. Prva uiteljica kojoj sam poao vjerojatno je imala pravo kad mi je rekla da
nemam mnogo smisla za plesanje. No te su rijei ubile u meni volju da nastavim, pa sam ubrzo
potraio drugu uiteljicu.
Druga je bila suta suprotnost prvoj. Rekla mi je da sam moda malo nespretan, ali u osnovi
dobar plesa, taida s plesom neu imati nikakvih potekoa. Moda nije govorila istinu, no ja
sam joj od silne elje da nauim plesati ipak povjerovao. Dok me prva obeshrabrila
gurajui mi pod nos nespretnost, druga mi je davala podstreka na taj nain to je isticala moje
dobre strane a prelazila preko loih. 'Vi imate prirodni osjeaj za ritam', hrabrila me. 'Zaista ste
roeni plesa.' Premda mi zdrav razum kae da sam bio i ostat u treerazredni plesa, u dubini
srca i dan-danas volim vjerovati da je govorila istinu. U svakom sluaju, znam da sam postigao
vie nego to bih bio mogao bez njenih ohrabrenja. Ona su mi davala vjeru i nadu i budila u meni
elju da dadem sve od sebe.
218
Kaete li djetetu, muu, prijatelju ili suradniku da za neke stvari nije sposoban, da za njih
naprosto nema dara i da uvijek grijei, budite sigurni da ete unititi u njima svaku volju za
napretkom. Posluite li se obrnutom taktikom, to jest ohrabrite li ih, potaknete njihovu vjeru u
sebe, kaete li im da posjeduju skriveni dar za te stvari, pokuate li im ih prikazati nimalo
tekima, pobudit ete u njima volju za samousavravanjem.
Nedavno sam proveo vikend s mojim dobrim prijateljem Lowellom Thomasom i njegovom
enom. U subotu naveer sakupilo se kod Thomasovih drutvo na partiju brida. Molili su me i
zaklinjali da im se pridruim, ali sam ja tvrdoglavo odbijao. Nemam ja petlje za brid, branio
sam se. Pa tebi to barem nee biti teko, rekao mi je Lowell. Za brid je potrebno samo malo
memorije i zdravog razuma. Tebi koji si jednom napisao lanak o razvijanju memorije ii e to
kao od ale. Brid je kao stvoren za tebe, Dale.

Gotovo prije nego sam shvatio to radim, sjedio sam za stolom s ostalima i igrao brid. Sve samo
zato to me je Lowell uspio uvjeriti da imam skrivenog dara za igru i to mi ju je prikazao kao
neto najlake na
svijetu.
Govorei o bridu sjetio sam se Elyja Culbertsona, jednog od najpoznatijih strunjaka na tom
podruju. Culbertsonovi prirunici o bridu prevedeni su na brojne svjetske jezike i prodani u
milijunskim nakladama. Culbertson mi je, meutim, priao kako nikad ne bi bio postao vrsnim
poznavaocem brida da ga u mladosti jedna djevojka nije uvjerila kako posjeduje skriveni dar za
kartanje.
1912. godine kada je doao u Ameriku, Culbertson je pokuao dobiti posao kao profesor
filozofije i sociologije. Nije mu uspjelo. Bavio s drugim poslovima, dok
219
se jednog dana nije zaljubio u lijepu uiteljicu brida Josephinu Dillon. Josephini je polo za
rukom da pobudi u Culbertsonu zanimanje za brid. Dotada slab, tvrdoglav i prgav karta,
Culbertson je uz Josephininu pomo doskora postao vrsnim igraem brida. Ona ga je uvjerila da
posjeduje skriveni dar za kartake igre. Jedino tome poticaju imam zahvaliti sve to sam kasnije
postigao kao profesionalac, priznao je Culbertson.
elite li utjecati na ljude a da im se ne zamjerite i ne pobudite u njima otpor, osmo pravilo glasi:
Hrabrite ljude. Uvjerite ih da e bez mnogo truda moi ispraviti svoje greke. Pokaite im da ono
to od njih traite nije teko koliko se ini.
220
9. Kako komplimentom pobuditi oduevljenje za rad
Istinita zgoda to u vam je ispriati dogodila se u vrijeme I svjetskog rata, to jest 1915. godine,
kada je Amerika s uasom promatrala rat to je divljao u Evropi. Zar se mir nikada nee vratiti u
Evropu, pitali su se mnogi, ne znajui odgovora. Ameriki predsjednik Wilson odluio je u to
doba napraviti prvi korak prema uspostavljanju mira. Naumio je u Evropu poslati zastupnika koji
bi s voama zaraenih drava pregovarao o miru.
Tu bi zadau od sveg srca rado bio izvrio dravni sekretar William Bryan, inae estoki
zagovornik mira. Bila bi mu to sjajna prilika da zadui svijet i moda ovjekovjei vlastito ime.
Wilson je meutim za mirovnog poslanika izabrao drugog ovjeka, svog bliskog prijatelja
pukovnika Housea. Upravo je Houseu pala u zadatak neugodna dunost da obavijesti Bryana o
predsjednikovoj odluci. Bio je na sto muka kako da to uini, a da ne uvi jedi dravnog sekretara.
Evo to je o tom zapisao u svom dnevniku:
Bryan je bio silno razoaran kad je uo da u ja
poi u Evropu kao mirovni poslanik. Rekao mi je kako
se nadao da e njega zapasti ta asna dunost... Odgo-
~* vorio sam mu da je predsjednik odluio poslati mene,
jer dri da je bolje da taj zadatak obavi neka neslube-
221
na osoba. Bryanov bi odlazak privukao suvie panje i potakao najrazliitija nagaanja ...
Drugim rijeima, pukovnik House je Bryanu rekao neto otprilike ovako: Vi ste suvie vana
osoba da biste u ovom trenutku mogli poi na pregovore u Evropu. Bryan je takvim
obrazloenjem bio zadovoljan, pa se lake pomirio s predsjednikovom odlukom.
Spretni i iskusni pukovnik House upotrijebio je ovdje jedno od vanih pravila u ophoenju s
ljudima, pravilo koje glasi: potaknite ljude da sa zadovoljstvom obavljaju dobivene zadatke.
Toga naputka drao se predsjednik Woodrow Wilson ak i onda kad je u svoju vladu primao
Williama Mc-Adooa, imenujui ga ministrom financija. Premda je to najvea poast to ju je
ikome mogao iskazati, Wilson je taj odgovorni poloaj ponudio McAdoou tako da se ovaj morao
osjetiti dvostruko poaenim. Evo to pria McAdoo: Wilson mi je rekao da upravo sastavlja
vladu, te da bi bio sretan kad bih prihvatio mjesto ministra financija. Imao je divan nain
izraavanja: tako spretno sroenom molbom pobudio je u meni osjeaj da u mu Arihvaanjem
te asne ponude uiniti veliku uslugu.
Wilson na alost nije uvijek bio tako taktian s ljudima. Da je bio malo vei diplomata, povijest
bi zacijelo bila krenula drugim tokom. Tako na primjer nije uspio uvjeriti Senat i republikansku
stranu u vanost pristupanja Amerike Ligi naroda. Kao demokrat, Wilson je neprestano vodio
tihi rat s republikancima, zapostavljao ih i ignorirao kad god je mogao. Tako kruto voena
politika odrazila se na povijest Sjedinjenih Drava kao i na Wilsonovu osobnu karijeru: Amerika
nije pristupila Ligi naroda, a Wilson se, satrven porazom, razbolio i doskora umro.
222
Potaknuti ljude da sa zadovoljstvom obavljaju zadatke koje smo im dali, jedno je od najvanijih
pravila ophoenja. Poznata amerika izdavaka kua Do-ubleday Page dosljedno se pridrava
toga pravila. Dogodi li se da moraju odbiti kakav rukopis, urednici spomenute izdavake kue
znaju to napraviti s toliko takta da se autor rukopisa gotovo nikad ne osjeti povrijeenim.
tovie, popularni pisac O. Henry rekao je da se bolje osjea kad mu Doubleday Page uz
ljubazno obrazloenje odbije novelu, nego kad mu je neka druga kua utke primi!
Poznajem novinara koji uporno odbija pozive prijatelja, znanaca i raznih drutava da im pria o
svojim putovanjima po svijetu. On to radi tako spretno da se odbijena strana nikad ne osjeti
povrijeenom. Kako mu to uspijeva? Tako da nikad ne odbije poziv s kratkom i suhoparnom
izlikom da nema vremena, da je suvie zaposlen i slino. Ne, on se prvo uljudno zahvali na
pozivu, izrazi aljenje to mu se ne moe odazvati, pa odmah nakon toga predloi nekog drugog
govornika. Drugim rijeima, ne ostavlja zainteresiranoj strani vremena da se osjeti razoaranom
zbog odbijena poziva, ve je odmah navodi na razmiljanje o drugom rjeenju. Zato ne
pozovete mog prijatelja N. N.-a, urednika bruklinkih dnevnih novina? uskae on brzo. Jeste li
pomiljali na P. P.-a? On je petnaest godina bio dopisnik u Parizu, pa e vam znati priati
zanimljivih stvari. Moda biste se mogli obratiti i R. R.-u koji ima sjajnih filmova iz Indije?
J. A. Want, direktor jedne od najveih njujorkih tiskara imao je jednom neprilika s majstorom
za odravanje tiskarskih strojeva. ovjek se alio da ne moe j? sve poslove u tiskari obavljati
sam, te traio pomo-nika.
223
Direktor tiskare nije udovoljio njegovoj elji niti mu skratio radno vrijeme, ali su alopojke ipak
prestale. Kako? Dodijelio mu je posebnu sobu, a na vrata dao objesiti ploicu s natpisom: ef
servisne slube.
arobna rije ef pobudila je u mladiu osjeaj da nije vie obian majstor, da mu vie ne
moe bilo tko nareivati. Uz novu titulu osjeao se vanijim i zadovoljnijim. Spremno i bez
pritubi obavljao je sve svoje dotadanje poslove.
Djetinjstvo? Moda. Ipak, takvom logikom posluio se Napoleon kad je svojim vojnicima
podijelio 1500 odlikovanja, osnovao Legiju asti, osamnaestorici generala podijelio naziv
marala Francuske, a svoju vojsku krstio zvunim nazivom Grande Armee. Kad su mu
prigovorili da je okorjelim veteranima podijelio igrake, Napoleon im je odgovorio: Igrake
vladaju ljudima.
Htjeli mi to ili ne, ljudi vole zvune naslove i osjeaj da neto znae. Jedna moja prijateljica je
dugo vremena muku muila s djeacima koji su .joj trali po travnjaku pred kuom i unitavali
travu. to sve nije poloiala! Prijetila im i vikala na njih, ali je sve bilo uzalud. Najzad se
dosjetila, te je najokorjelijeg neva-Ijalca meu djeacima nazvala detektivom koji e uvati
travnjak od ostalih djeaka. Bio je to pun pogodak. Djeak je spremno prihvatio svoj novi
zadatak i budno pazio da nijedna vlat trave ubudue ne bude pogaena!
Takva je ljudska priroda. elite li utjecati na ponaanje drugih, a da ih ne uvrijedite, deveto
pravilo glasi:
Potaknite ljude da sa zadovoljstvom obavljaju dobivene zadatke.
224
SAETAK
Devet savjeta kako prigovoriti bez vrijeanja i izazivanja mrnje
1. Zaponite razgovor pohvalom i priznavanjem sugovornikovih vrlina.
2. Neslaganje nastojte izraziti zaobilaznim putem.
3. Prije nego to ponete prigovarati, pozovite se na vlastite greke.
4. Klonite se izravnih nareenja. Radije se sluite savjetima.
5. Dopustite ovjeku da sauva vlastiti ponos.
6. Hvalite i najmanja dostignua drugih. Pohvala je vrednija od prijekora.
7. Pokaite ljudima da vjerujete u njihove sposobnosti. Oni e pokuati opravdati vae
povjerenje.
8. Hrabrite ljude. Uvjerite ih da e bez mnogo truda moi ispraviti svoje greke. Pokaite im da
ono to od njih traite nije teko koliko se ini.
9. Potaknite ljude da sa zadovoljstvom obavljaju dobivene zadatke.
15 Psihologija uspjeha
225

Peti dio
UDESAN UINAK DOBRO SROENOG POSLOVNOG PISMA
Kladim se da ste proitavi ovaj naslov prezrivo odmahnuli glavom, odbacujui svaku pomisao
na nekakvo posebno umijee pisanja poslovnih pisama. Poslovna pisma su poslovna pisma,
vjerojatno ste pomislili, sva pomalo jednaka, dosadna i suhoparna. Moram odmah rei da vam
ne zamjeram to tako mislite, premda u pokuati dokazati kako poslovno pismo moe biti
napisano drugaije nego to to obino mislimo:
Moj bivi uenik Ken Dyke, nekada ef odjela za razvoj prodaje u poduzeu Johns-Manville, a
sada direktor propagandnog odjela u kompaniji Colgate-Palmolive priao mi je kako je pametno
sroenim poslovnim pismima uspio dobiti odgovore na 50% poslanih pisama, to je pravo udo u
usporedbi s nekadanjim postotkom od jedva 10%.
Kako? Na taj nain to se stranci uvijek obraao s potovanjem, budei u njoj osjeaj osobne
vanosti. Uostalom, citirat u vam Dykeovo pismo trgovakom predstavniku njegove firme u
Arizoni:
Dragi gospodine Blank,
Vjerujem da ete biti ljubazni i pomoi mi malom, ali dragocjenom uslugom.
(Pokuajte zamisliti trgovca u Arizoni kojemu se jedan od efova matine kue obraa s molbom
229
za malu ali dragocjenu uslugu! Prvo to je pomislio zacijelo je bilo: Mudar je taj Njujoranin.
Obratio se, bogme, na pravu adresu. Svatko zna da sam ja usluan trgovac i da uvijek nastojim
pomoi ljudima u nevolji. Da vidimo to bih za njega mogao uiniti.)
Prole godine uspio sam uvjeriti upravu kompanije da emo naim predstavnicima najbolje
pomoi na taj nain ako organiziramo snanu propagandu, to jest ako izradimo propagandni
materijal to bi bio izravno upuivan potencijalnim kupcima irom zemlje. Sve trokove
propagande snosila bi, dakako, kompanija.
(Na ovaj dio pisma predstavnik u Arizoni zacijelo kae: Jasno da kompanija mora snositi
trokove propagande. Ona ionako dobiva najvie koristi od prodaje. Zarauje milijune, dok meni
jedva dostaje novaca za porez ... Da vidimo to zapravo hoe.)
Nedavno sam poslao upitnik na adrese 1600 predstavnika kompanije koji su bili ukljueni u nas
plan. Moram rei da sam vie nego zadovoljan broj- odgovorima koji svjedoe o korisnosti i
uspjenosti nae akcije.
Ponukani takvim rezultatima, pred nekoliko dana zapoeli smo s novom akcijom slanja
propagandnog materijala. Siguran sam da e vam se ona jo vie svidjeti.
Jutros sam, meutim, razgovarao s direktorom kompanije. Traio je da mu podnesem izvjetaj o
rezultatima prologodinje akcije i direktor kao direktor! pitao me koliko od ukupnog
prometa mogu pripisati ba toj akciji. Bez vae pomoi ja mu, naravno, ne mogu odgovoriti na to
pitanje.
230
(Izvrsno sroeno! Bez vae pomoi ja mu, naravno, ne mogu odgovoriti na to pitanje. Velika
zvjerka iz New Yorka moli za pomo malog predstavnika kompanije u Arizoni! Bez ustezanja
mu pokazuje koliko je o njemu ovisan. ak priznaje da bez njegove pomoi nee biti u stanju
podnijeti direktoru novi izvjetaj, Budui da je ovjek od krvi i mesa, predstavnik u Arizoni
osjea se silno polaskanim!)
Stoga vas lijepo molim da: 1. Na priloenoj dopisnici navedete koliko je po vaem miljenju
prologodinjom akcijom prodano grade za popravak i izradu krovita u vaoj podrunici. 2. Da
mi date to toniji iznos (izraen u dolarima i centima) vrijednosti prodane robe u usporedbi sa
sveukupnim prologodinjim prometom.
Vjerujte da u vam biti iskreno zahvalan na prijateljskoj pomoi i suradnji.
(Pogledajte kako mu lijepo unaprijed zahvaljuje. Kako njegovu pomo naziva prijateljskom.)
Jednostavno pismo, zar ne? Ipak, Dyke je njime postigao uda, samo zato to je molei
posrednika u Arizoni za uslugu pobudio vi njemu osjeaj osobne vanosti!
Istom taktikom uspio je Benjamin Franklin ljutog neprijatelja preobratiti u odanog prijatelja.
Mladi Franklin bio je u to vrijeme vlasnik male tiskare u Philadel-phiji, ali je ujedno radio na
asnoj dunosti tajnika fi-ladelfijske Gradske skuptine. Osim asti, taj mu je poloaj donosio i
korist, jer je sve vane skuptinske materijale mogao tiskati u svojoj tiskari. Bio je to unosan
posao, pa se Franklin svim silama trudio da ga zadri. Dogodilo se, meutim, da je jedan od
najutje-
231
ft
cajnijih lanova Gradske skuptine bio ljubomoran na Franklina i esto ga napadao u javnim
govorima.
Osjeajui opasnost, mladi Franklin poeo je razmiljati kako da pridobije naklonost svog
utjecajnog protivnika. Da mu uini nekakvu uslugu? To bi u moniku izazvalo sumnju, moda
ak i prezir. Zato je mudri Franklin poao upravo obrnutim putem: zamolio je protivnika da on
njemu uini uslugu! Dakako, nije ga molio za pozajmicu od deset dolara nego za uslugu koja je
godila protivnikovoj tatini i pobudila u-njemu osjeaj da se Franklin iskreno divi njegovom
znanju i naitanosti. Evo to je Franklin o tome zapisao:
uo sam da moj protivnik u svojoj biblioteci ima jednu veoma rijetku i zanimljivu knjigu, pa
sam mu napisao pismo, molei ga da mi je pozajmi na nekoliko dana. On je to doista i uinio, a
ja sam mu knjigu nakon tjedan dana vratio, te mu u priloenom pismu iskreno zahvalio na
ljubaznosti.
Kad smo se idui put sreli u Skuptini priao je da me pozdravi (to prije nikad nije inio). Bio je
vrlo uljudan. Nakon toga dana uvijek mi je rado davao podrku, pa smo uskoro postali dobri
prijatelji. Nae prijateljstvo trajalo je sve do dana njegove smrti.
Premda je Benjamin Franklin ve odavno mrtav, psihologija kojom se sluio ostala je
uporabljiva do dana dananjega. Posluajte kako ju je vjeto primijenio moj bivi polaznik Albert
Amsel, prodava limarskih potreptina i materijala za zavarivanje. Kao trgovaki putnik, Amsel
je mjesecima pokuavao zainteresirati nekog bruklinkog vodoinstalatera za proizvode svoje
tvornice. Uzalud! Vodoinstalater je spadao meu one
232
grube i neotesane primjerke ljudske vrste koji nabusi-tou pokuavaju pokazati drugima koliko
su vani. Svaki put kad bi se Amsel pojavio u vodoinstalaterovoj prodavaonici, ovaj bi ga otjerao
rijeima: Odlazite! Ne gubite vrijeme sa mnom. Nita mi ne treba.
Jednog dana Amsel je promijenio taktiku. Kako je tvornica za koju je radio namjeravala osnovati
podrunicu u mjestancu Queens Village, to jest u kraju dobro poznatom vodoinstalateru, Amsel
ga je ponovno posjetio i rekao mu: Danas nisam doao k vama s namjerom da prodajem. Doao
sam da vas zamolim za malu uslugu. Imate li trenutak vremena?
Hm, promrljao je neusluni vodoinstalater, vano vaui cigaru. to vam treba? Budite
kratki.
Tvornica u kojoj radim namjerava otvoriti podrunicu u Quenns Villageu. Vi taj kraj poznajete
bolje od vlastitog depa, pa sam vas doao pitati to mislite o toj zamisli. Bi li se takvo to
isplatilo?
Bilo je to posve neoekivano pitanje za vodoinstalatera. Godinama je svoju vanost gradio na
bahatom ophoenju prema prodavaima i strankama. Sada ga je pak netko doao upitati za
miljenje! Trgovaki putnik jedne velike tvornice moli ga za savjet!
Sjednite, rekao je mekim glasom i ponudio Am-selu stolac. Zatim mu je puni sat priao o
trinim mogunostima Queens Villagea. Ne samo da se sloio sa zamisli tvornice, nego je
Amselu dao nekoliko korisnih savjeta u vezi sa zemljitem za gradnju prodavaonice i skladita.-
Godilo mu je to svojim znanjem i iskustvom moe biti od pomoi tvornici. Razgovor je na kraju
poprimio posve prijateljski prizvuk.
Na rastanku sam potpisao pozamanu narudbu vodoinstalaterskih potreptina. Bio je to
poetak vrstog poslovnog prijateljstva. Danas s tim ovjekom
233
l
igram golf! udesnu promjenu u njegovom ponaanju pripisujem samo injenici da sam ga
zamolio za uslugu i pobudio u njemu osjeaj osobne vanosti.
Pogledajmo jo jedno pismo Kena Dykea lijep primjer psihologije molim vas, uinite mi
uslugu.
Dyke je prije nekoliko godina muku muio s investitorima, izvoaima i arhitektima s kojima je
njegovo poduzee suraivalo. Nevolja je bila u tome to mu oni nikad nisu odgovarali na
poslovna pisma. Primjenom metode uinite mi uslugu, Dyke je poeo dobivati odgovore na
50% pisama, to je bilo gotovo ravno udu.
Zamijetit ete da dolje citirano Dykeovo pismo uvelike nalikuje pismu upuenom trgovcu iz
Arizone. Posluajte:
Dragi gospodine Doe,
Obraam vam se u nadi da ete biti ljubazni i uiniti mi malu uslugu. O emu je rije? Pred
godinu dana uspio sam uvjeriti upravu kompanije u po-trefai tiskanja kataloga u kojemu bi bio
prikazan na cjelokupni proizvodni program s iscrpnim opisom primjene odreenih materijala u
graevinarstvu. Na takvu zamisao ponukalo me je uvjerenje da bi opisani katalog bio osobito
koristan arhitektima. Tako je nastao priloeni katalog prvi te vrste. Budui da smo u
meuvremenu potroili gotovo cijelu nakladu kataloga, predloio sam generalnom direktoru
tiskanje druge naklade. Premda se u naelu slae s mojim prijedlogom, rekao mi je (direktori kao
direktori!) da nee imati nita protiv drugog izdanja kataloga ukoliko mu prethodno doku-
234
mentirano dokaem da je katalog pridonio boljoj prodaji robe.
Za to mi je, naravno, potrebna vaa pomo. Slobodan sam zamoliti vas da zajedno s ostalih 49
arhitekata irom zemlje postanete lanom strunog irija.
U elji da vam olakam posao napisao sam nekoliko pitanja u vezi s katalogom na poleini ovog
pisma. Uinit ete mi veliku uslugu ako odgovorite na pitanja i dodate svoj komentar, naravno,
ukoliko to elite. Ujedno prilazem frankiranu omotnicu t molim vas da u nju uloite svoj
odgovor.
Suvino bi bilo napominjati da vas ovim pismom nipoto ne elim obavezivati. Preputam vam
da kaete da U bi po vaem miljenju trebalo obustaviti izdavanje kataloga ili moda pristupiti
drugom izdanju, preureenom na temelju vaih dragocjenih savjeta i iskustava.
Unaprijed zahvaljujem na pomoi i suradnji.
Odani vam
Ken R. Dyke, ef reklamnog odjela
Ovdje je ipak potrebno malo upozorenje. Iz iskustva znam da e neki ljudi, proitavi ovo pismo,
pokuati mehaniki primijeniti psihologiju molbe za pomo u obliku komplimenta. Takvima
odmah moram rei da nee uspjeti. Isprazno i neiskreno laskanje nije isto to i iskreno priznanje.
Svaki ovjek udi za potovanjem i priznanjem vlastite vrijednosti, ali nikome nije stalo do
neiskrenosti. Naela ove knjige pokazat e se korisnim jedino onda ako ih budete primjenjivali iz
srca. Zapamtite da ne zagovaram dvolinost, nego novi nain ophoenja s ljudima.
235
esti dio
PET SAVJETA ZA
SRETNIJI OBITELJSKI
IVOT
1. Najsigurniji nain za unitenje brane srede
Da vam pokaem kako vjeito prigovaranje i kritiziranje branog druga moe ugasiti i najeu
ljubav, uzet u nekoliko primjera iz povijesti, to jest primjer Napoleona III, Lava Tolstoja i
Abrahama Lincolna.
Napoleon III oenio se iz ljubavi lijepom i mladom panjolskom plemkinjom Eugenie. Ljubav je
u poetku evala, pa se inilo da nita nee moi pomutiti branu sreu zaljubljenih suprunika.
Eugenie je imala sve to ena moe poeljeti: ljepotu, ljubav, bogatstvo i slavu. Premda ju je car
oboavao, ona je ipak patila od pogubne mane: bila je neobino ljubomorna. Vjeito ga je
uhodila, sumnjiila i muila ljubomorom. esto je upadala u njegovu radnu sobu, prekidala
vane dravne sjednice, sve u elji da ga ponizi i osramoti u oima drugih. Kako je takvim
ponaanjem upropastila jednom veliku ljubav pripovijeda E. A. Rhemhardt u svojoj knjizi
Napoleon i Eugenie: Tragikomedija jednog carstva. Napoleonu na kraju nije preostalo nita
drugo, pria Rheinhardt, nego da se nou pone iskra-dati iz palae. S pustenim eirom
nabijenim duboko na elo, u pratnji jednog od svojih vjernih pratilaca, odlazio je da doista
potrai utjehu u naruju kakve ljepotice ili u dokonim etnjama ulicama uspavanog grada ...
239
Od mnogobrojnih naina za unitavanje ljubavi ng: povjerenje i prigovaranje zacijelo su
najpogubniji. Ui-"nak im je uvijek smrtonosan, jer djeluju kao ugriz kobre.
To je na kraju ivota shvatila ena Lava Tolstoja. Na alost, bilo je ve suvie kasno. Pred smrt,
priznala je svojini kerima: Ja sam jedini krivac za preranu smrt vaeg oca. Uplakane keri su
utjele, shvaajui da govori istinu. Znale su da ga je neprestanim prigovaranjem, kritiziranjem i
pritubama doista otjerala u smrt.
Pa ipak, u prvim godinama braka Tolstoj i njegova ena bili su neobino sretni. Okrueni slavom
i bogatstvom, uivali su u ljubavi i djeci. Ponekad im se ak inilo da je srea kojom su okrueni
suvie snana da bi mogla potrajati.
I doista! Tolstoj se u pedesetoj godini naglo poinje mijenjati. Odrie se grofovskog naslova i
svih svojih " romana, te poinje ivjeti ivotom isposnika, propovijedajui jednakost i bratstvo
meu ljudima. Na svom "imanju u Jasnoj Poljani obrauje zemlju i izrauje naj-os^ovnije
predmete za ivot, vjerujui da su bogatstvo i privatno vlasnitvo grijeh.
Od toga trenutka poinju brane nevolje Tolstoje-vih. Navikla na sjaj, rasko i slavu, Tolstojeva
ena Sofija ne moe se pomiriti s novim nainom ivota. Svakodnevno mu prireuje scene,
prijeti samoubojstvom, mui ga prigovorima. Niu se duge godine branog pakla, tek ponekad
prekidane patetinim sjeanjima na nestalu sreu.
Najzad, u osamdeset drugoj godini ivota, izmuen eninim vjeitim prigovaranjem, Tolstoj
bjei od kue. Trai spas u snjenoj listopadskoj noi 1910. godine, ne znajui zapravo kamo bi
krenuo.
240
Jedanaest dana kasnije umire od upale plua na nekoj eljeznikoj stanici. Meu posljednjim
rijeima to ih je izrekao bile su i ove: Ne dovodite mi enu pred oi.
Bila je to strana kazna za njezino dugogodinje prigovaranje, muenje i histeriju. Istina, treba i
nju shvatiti, samo to je postigla takvim ponaanjem? Je li pomogla sebi i svome muu ili pak
upropastila brak? Mislim da doista nisam znala to radim, priznala je pred kraj ivota. Tada je,
dakako, bilo ve suvie kasno.
Nesretan brani ivot bio je tragedija Lincolnova ivota. Ne atentat, nego upravo nesretan brani
ivot. Jer, u trenutku kada ga je pogodilo smrtonosno tane, Lincoln vie nije bio svjestan
dogaaja oko sebe, dok je punih dvadeset godina strpljivo podnosio muke to mu ih je
zajedljivim prigovaranjem zadavala ena Mary. to mu sve nije spoitavala! Vjeito ga je
optuivala da se dri pogrbljeno, da nespretno hoda, da previsoko die stopala, da ima prevelike
ui, prevelike ruke i stopala, premalu glavu i nepravilan nos.
Lincoln i njegova ena u svemu su bili gotovo su-ta suprotnost: razlikovali su se po odgoju,
temperamentu, ukusu i pogledu na svijet. Zato se nikad ni u emu nisu mogli sloiti.
Visoki, kretavi glas gospoe Lincoln esto se raz-lijegao ulicom, zapisao je jedan Lincomov
suvremenik, a njeni neprestani izljevi gnjeva postali su uobiajenom pojavom za cijelo
susjedstvo. esto se nije zadovoljavala samo vikom, nego je pribjegavala i drugim nainima
izraavanja srdbe.
Prvo vrijeme nakon vjenanja, Lincolnovi su ivjeli u iznajmljenoj sobi i zajedno s drugim
stanarima hranili su se u maloj blagovaonici stanodavke, gospoe
16 Psihologija uspjeha
241
Early. Jednom se za dorukom Lincolnova ena toliko razljutila zbog neke gluposti, da je bacila
muu alicu kave u lice. I to pred svim ostalim stanarima! Lincoln je ostao sjediti bez rijei.
Kava mu je kapala niz kosu, lice i odijelo, dok najzad nije pritrala gospoa Early i obrisala ga.
Osim toga, Mary Lincoln bila je uasno ljubomorna, pa je muu pred drugima esto prireivala
nevjerojatne scene. Jedino ime bismo donekle mogli opravdati takvo njeno ponaanje je
injenica da moda nikad nije bila posve zdrava, jer je u starosti na alost poludjela.
A zar su vjeiti prigovori, vika i izljevi gnjeva izmijenili Lincolna? U jednu ruku i jesu.
Promijenili su njegove osjeaje prema eni i natjerali ga da je izbjegava. U Springfieldu gdje je
tada radio kao odvjetnik bilo je jo jedanaest odvjetnika. Kako u tako malom mjestu nije bilo
dovoljno posla za sve, Lincoln i njegovi drugovi esto su jaui odlazili u susjedna mjesta i
okruge kojima je bila potrebna odvjetnika pomo. Dok su se ostali subotom uvijek vraali kui,
Lincoln bi esto izbivao i po nekoliko mjeseci. Milije mu je bilo no-ivati bijednim, prljavim
svratitima nego u vlastitom domu, gdje su ga ekali enino vjeito prigovaranje i divlji izljevi
bijesa.
Bessie Hamburger, koja ima dugogodinje iskustvo kao odvjetnik na njujorkom sudu za
brakorazvodne parnice kae da su zajedljivost i prigovaranje jedan od najeih razloga rastave
braka.
elite li sauvati branu sreu, prvo pravilo glasi:
Nemojte prigovarati.
242
2. O ljubavi i toleranciji
U ivotu u poiniti mnoge gluposti, ali se nikad neu oeniti iz ljubavi, rekao je engleski
dravnik Disraelli.
I doista: Disraelli je do trideset pete godine ivio kao neenja, a zatim je zaprosio bogatu
udovicu, petnaest godina stariju od sebe. Dakako, nije po srijedi bila ljubav. Udovica je dobro
znala da je Disraelli eli uzeti za enu jedino zbog novca. Zato ga je zamolila da joj dade godinu
dana vremena, kako bi mogla prouiti sve njegove dobre i loe strane. Nakon godinu dana
pristala je na udaju.
Premda ova istinita pria zvui prilino prozaino, brak Disraellija i Marie Anne bio je neobino
sretan. Marie Anne nije vie bila ni mlada ni lijepa, a teko bismo mogli rei da se isticala
dobrim ukusom i solidnim obrazovanjem. Dapae, odijevala se gotovo bizarno, a u drutvu je
pravila takve greke koje su sugovornike esto tjerale na grohotan smijeh. Nikada na primjer nije
znala tko je u povijesti bio prije: Grci ili Rimljani. Pa ipak, Marie Anne je bila pravi genije u
pitanjima braka: znala je kako treba postupati s mukarcima.
Znala je da je njenom muu nakon naporna dana provedenog u razgovorima i radu s umnom
gospodom potreban osjeaj toplog ognjita i njenog prijateljstva.
243
Trudila se da mu bude drugaricom, savjetnicom i najbliom prijateljicom. Dom to mu ga je
stvorila zraio je toplinom i tihim oboavanjem. Stoga su sati provedeni uz Marie Anne za
Disraellija bili najsretniji trenuci u ivotu. esto je nestrpljivo hitao kui da joj ispria dogaaje
iz Parlamenta. Znao je da ma to uinio nita nee moi pokolebati njenu vjeru u njegove
dravnike sposobnosti.
Marie Anne je trideset godina ivjela samo za Disraellija, te sve svoje bogatstvo troila da mu
ivot uini udobnijim. On ju je zauzvrat oboavao. Nikada joj nije spoitavao greke i neznanje
zbog koji su joj se drugf podsmjehivali. Dapae, kad bi je netko izvrgao ruglu, on je odluno usta
jao u njenu obranu.
Zahvaljujui njemu, moj se ivot pretvorio u trajnu sliku nepomuene sree, znala je govoriti
svojini prijateljicama, a Disraelli je jednom izjavio: ivjeli smo u braku punih trideset godina, a
da mi nijednog trenutka nije bilo dosadno u njenom drutvu.
Disraelli je svojoj eni esto znao rei: Pa ti zna da sam te oenio jedino zbog novca. Ona mu
je na to sdl smijekom odgovarala: Tono. No kad bi to morao jo jednom uiniti, sigurna sam
da bi me uzeo iz ljubavi.
Istina, Marie Anne nije bila savrena. No Disraelli je bio odve mudar da bi je pokuavao
promijeniti. Dopustio joj je da ostane onakvom kakva je doista bila i nije pogrijeio.
Teko je, gotovo nemogue, mijenjati odrasla ovjeka. Pokuaji da to uinimo urodit e uvijek i
samo prepirkom. Stoga je bolje pustiti ga da ivi onako kako to njega najvie veseli. Dakako,
ukoliko takvim ponaanjem ne priinja zlo okolini.
244
Henry James je rekao: Prva i najvanija stvar to je moramo nauiti u ophoenju s drugima je
nemijea-nje u osobitosti njihovih sitnih radosti, pod uvjetom da takve radosti ne tete drugim
ljudima.
A Foster Wood je u svojoj studiji o obiteljskom ivotu zapisao: Uspjeh u braku ne ovisi samo o
tome da li ste nali pravog partnera, nego uglavnom o tome da li ste sami pravi partner.
Drugo pravilo za sretniji brani ivot glasi:
Ne pokuavajte mijenjati branog druga.
245
3. Sitnice koje mnogo znae
Cvijee je odvajkada bilo simbol ljubavi. Kitica cvijea ne stoji mnogo, osobito ne u sezoni, a
prodavaa cvijea ima na svakom ulinom uglu. Ipak, sudei po uestalosti kojom prosjeni mu
donese eni struak ljubiica, mogli bismo zakljuiti da su one skupe poput orhideja, ili pak
rijetke poput runolista do kojega se treba pentrati po strmim alpskim liticama.
Zato biste morali ekati da vam ena ode u bolnicu kako biste joj odnijeli kiticu cvijea? Zar je
ve sutra ne biste mogli iznenaditi takvom malom panjom?
Ima ljudi koji svojim enama i majkama telefoniraju s osla i dvaput dnevno, ne zbog toga da bi
im ispriali neke vane novosti, nego jednostavno zato da im ukazu sitnu, ali potrebnu panju.
ene mnogo dre do datuma kao to su godinjica braka ili pak roendan. Bolje vam je stoga
zaboraviti i na vane dravne datume i praznike, nego se ne sjetiti tih naoko nevanih dana toliko
priraslih enskom srcu.
Jedan ikaki sudac, strunjak za pitanja rastave braka, tvrdi da su sitnice najee povod
mnogim branim razmiricama. Mnogi su brakovi mogli ostati sretnim, kae on, da su ene i
muevi htjeli jedni drugima udovoljavati u nevanim sitnicama od kojih se sastoji ivot.
246
Engleski pjesnik Robert Browning i njegova ena Elisabeth bili su pravi primjer savrenih
branih drugova. Browning nikad nije tedio truda ni vremena za iskazivanje sitnih panji svojoj
eni. Kad je oboljela i leala prikovana za krevet, Browning ju je njegovao s toliko panje i
ljubavi da je Elisabeth svojim sestrama jednom napisala: Na kraju se poinjem pitati nisam li ja
doista neka vrsta ivog anela.
Suvie je mnogo mukaraca koji potcjenjuju vanost tih sitnih, svakodnevnih panji. Suvie ih je
mnogo koji nee shvatiti da se ivot na kraju krajeva sastoji od sitnica. ivjeti s ljudima bilo bi
sigurno mnogo ugodnije kad bismo imali na umu da ivimo samo jedanput i da je stoga mnogo
bolje nastojati svaki trenutak uiniti radosnim, umjesto da ga zagoramo sebi i drugima. Morali
bismo biti svjesni da jednom proputenu priliku nikad vie neemo moi nadoknaditi.
Mukarci esto zaboravljaju koliko panje ene pridaju vlastitoj vanjtini. Mukarac se i ne sjea
to je juer imao na sebi, a ena e na drugima zapaziti i najmanju sitnicu. Ponekad je zapravo
smijeno kako e se ena i nakon mnogih godina sjetiti odjee to ju je nekom prilikom nosila.
Moja je baka, na primjer, doivjela duboku starost od devedeset osam godina. Nedugo prije nego
to je umrla, cijela se porodica okupila oko njene postelje. Kad smo joj pokazali jednu
fotografiju iz mladosti snimljenu pred gotovo pola stoljea upitala nas je: Kakvu sam to
haljinu imala na sebi? Zamislite! Starica koja nije prepoznavala ni vlastitu djecu, najednom se
ivo zainteresirala za odjeu to ju je nosila prije pola stoljea!
Zbog svega vano je zapamtiti da e svakoj eni goditi mukarevo priznanje na raun odjee i
vanjtine.
247
Isto vrijedi i za kuhanje. Nema ene koja e odbaciti pohvalu zbog ukusno pripremljenog jela.
Ispriat u vam smijenu priicu koja je zacijelo izmiljena, ali zato vrlo pouna:
Na kraju napornog dana jedna je seljanka postavila pred mua i sinove hrpu sijena. Kad su je
mukarci zaprepateno pogledali mislei da je enula pameu, seljanka im je odgovorila:
Mislila sam da neete ni primijetiti to sam vam ponudila za veeru. Kuham za vas ve
dvadeset godina, a da mi nijednom niste dali do znanja da je ono to vam spremam barem malko
ukusnije od sijena.
Nekadanji ruski plemii imali su bolje manire od mnogih suvremenih mueva. Nakon ukusna
obroka obiavali su pozvati kuhara da mu zahvale na trudu i estitaju na uspjehu!
Zato bismo mi danas morali biti manje obzirni prema vlastitoj eni? Zato ne bismo pohvalili
njezin trud i uinili je sretnom? Zato joj ne bismo dali do znanja da nije pred nas postavila hrpu
sijena?
Tree pravilo za sretniji brani ivot glasi: Iskazujte sitne panje. Ne tedite hvale za naoko
nevane sitnice.
4. O uljudnosti u braku ,
Kad su je upitali kako je tijekom dugih godina uspjela sauvati svoj neobino skladan brak,
supruga Waltera Damroscha, amerikog dirigenta njemakog podrijetla rekla je:
Drugo po redu vanosti, nakon pravilnog izbora branog druga, po mome miljenju je znaenje
to ga pridajemo uljudnim odnosima meu suprunicima. ene bi prema muevima trebale
pokazivati isto toliko uljudnosti i potovanja koliko i prema gostima. Nema mukarca koji e
dugo podnositi jeziavu enu.
Grubost i bezobzirnost pravi su otrov za brak. Premda svi to dobro znamo, nevjerojatno je kako
smo gotovo uvijek uljudniji prema strancima nego prema svojim najbliima.
Nikada nam ne pada na pamet da prekinemo gosta i kaemo mu: Ta neemo valjda opet sluati
tu prastaru priu! I ne pomiljamo na to da otvaramo pisma namijenjena 2:nancima i
prijateljima ili da zabadamo nos u njihove male tajne. Usuujemo se vrijeati jedino svoje, to
jest ba one koji su nam najblii i najmiliji. Prostake, pogrdne i uvredljive rijei izgovaramo
uglavnom je:dino pred ukuanima.
Uljudnost, k;ae Henry Risner, je osobina due koja znade previdjjeti polomljenu vrtnu
ogradu i upraviti pogled na rue; to cvjetaju onkraj puta,
248
249
Uljudnost je za brak isto to i ulje za motor.
Ameriki lijenik i pisac Oliver Wendell Holmes, autor humoristine knjige Autokrat za
dorukom, u vlastitom domu nije bio nikakav autokrat. Bio je zapravo toliko obazriv prema
ukuanima da je skrivao od njih svoja najsitnija neraspoloenja. Kad je bio potiten povlaio se u
svoju sobu, jer je smatrao da ako ve sam trpi ne mora svojim brigama optereivati druge.
to meutim u takvim trenucima radi obian smrtnik? Dogodi li se da zakasni na posao, da
pobjesni zbog efova prijekora, da zakasni na posljednji jutarnji autobus jedva eka da doe
kui, kako bi sav svoj bijes mogao iskaliti na ukuanima!
Holanani imaju lijep stari obiaj: prije nego to uu u kuu, ostave cipele pred vratima. Zato
se, sto mu gromova, ne bismo mogli ugledati na Holanane? Prije nego to prekoraimo kuni
prag, ostavimo pred pred vratima sve svoje poslovne probleme i budimo uljudni prema
ukuanima. Oni narn ionako nisu krivi za nesporazume na poslu!
li svom eseju O stanovitom sljepilu ljudskih bia William James pie: Sljepilo o kojem u
govoriti je bolest od koje svi patimo kad su posrijedi osjeaji drugih ljudi.
ini se ipak da smo osobito skloni takvoj vrsti sljepila kad je rije o naim najbliima. Gotovo da
nema ovjeka koji ne bi bio uljudani prema drugovima na poslu, a koji se nimalo ne ustnaava
iskaliti svoj bijes na vlastitoj eni. No, upitate li ga, priznat e vam da mnogo vie dri do sree u
braku nego do zadovoljstva na poslu!
Sretno oenjen ovjek sretniji je; od bilo kakva genija iji ivot protjee u samoi.
250
Ipak, kakvi su izgledi za sretan brak? Po miljenju Dorothy Dix, vie od polovice sklopljenih
brakova zavrava neuspjehom. Dr Paul Popenoe, direktor Instituta za obiteljske odnose u Los
Angelesu, gleda na to malo drugaije: Mukarac ima vie izgleda da uspije u braku nego u
drugim stvarima kojima se odlui posvetiti. Od sveukupnog broja mukaraca koji danomice
otvaraju trgovine sitnom robom, uspije oko trideset posto. Od sveukupnog broja sklopljenih
brakova, sedamdeset posto biva sretnim.
Ne bi bilo na odmet zavriti ovo poglavlje pronicljivim zapaanjima iskusne Dorothy Dix:
Nijedna ena ne moe shvatiti zato mukarac ne ulae isto onoliko ara u izgraivanje
vlastitog doma koliko ulae u izgraivanje svog poziva i uspjeha na poslu. Premda e vam svaki
mu rei da mu je vanije imati zadovoljnu enu i sretan dom negoli zaraditi tisuu dolara
mjeseno, malo e se koji doista potruditi da ispuni uvjete za sretan obiteljski ivot. Brak to
jest najvaniju stvar svoga ivota prepustit e sluaju, te izii iz njega poraenim ili
pobjednikom, ve prema tome kako mu sudbina dosudi. 2ene nikada nee shvatiti zato se
muevi ne odnose prema njima barem malo takti-nije, kad znaju da bi im barunska rukavica
mogla pruiti neusporedivo vie sree nego 'vrsta ruka'.
Svaki mukarac zna da e bez mnogo osobita truda dobiti od svoje ene sve to mu se prohtije.
Zna da e je moi udobrovoljiti i obradovati s nekoliko lijepih rijei za koje nije potrebno mnogo
osim da ih se sjeti izrei. Svaki mukarac zna da je dovoljno rei joj kako je zgodna u
prologodinjoj haljini, pa e i najnoviji modni krikovi izgubiti u
251
njenim oima svako znaenje. I na kraju, svaki mukarac zna da e jednim jedinim poljupcem u
pravo vrijeme pobuditi u njoj plimu ljubavi i njenosti.
A svaka ena zna da je to posve jasno njenom muu, jer mu je ve tisuu puta u ivotu rekla
kako je moe uiniti sretnom. Upravo zbog toga, ona nikad ne zna da li da ga mrzi ili prezire
zbog upornog nepotivanja onoga to nju veseli, zbog skupih darova kojima se katkada pokuava
iskupiti, umjesto da se potrudi da lijepom rijeju i njenou dobije od nje ono to mu ona nudi.
etvrto pravilo za sretniji obiteljski ivot glasi: Budite uljudni prema branom drugu.
5. Najei uzroci branih nesuglasica
Brojna istraivanja o uzrocima neuspjeha branog ivota pokazuju da je spolna neprilagoenost
jedan od najeih povoda rastave braka u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Doktor Paul Popenoe, direktor Instituta za obiteljske odnose u Los Angelesu, dugi je niz godina
prouavao probleme branog ivota u Americi. Prouivi povijest bolesti tisua i tisua
unitenih brakova, dr Popenoe izradio je ovakvu rang listu uzronika branih nesuglasica:
1. spolna neprilagoenost
2. neslaganje u pogledu provoenja slobodnog vremena
3. novane potekoe
4. duevne i tjelesne anomalije.
Teko bi bilo previdjeti injenicu da u Popenoevom popisu spolna neprilagoenost dolazi na
prvo mjesto, dok, primjerice, novane potekoe zauzimaju tek tree mjesto!
Da je tome tako, potvruju nam brojni drugi strunjaci. Jedan ugledni ameriki odvjetnik, ovjek
koji je uo ispovijesti tisua branih drugova, nedavno je izjavio da devet od deset razvedenih
brakova propada upravo zbog problema spolne prirode.
252
253
Nema sumnje da spolnost igra najvaniju ulogu u ivotu ovjeka, rekao je poznati psiholog
John Watson. Ona je nedvojbeno i najei povod brojnim branim brodolomima.
Sline sam izjave uo iz usta mnogih polaznika mojih teajeva. Sluajui ih, pitao sam se nije li
alosno da u 20. stoljeu, kad pred sobom imamo more sekso-lokih knjiga i prirunika, brakovi
propadaju samo zbog toga to doputamo sebi apsolutno neznanje o temeljnom prirodnom
nagonu!
Evo to o tome kae dr Oliver Butterfield, rukovodilac njujorkog Branog savjetovalita:
Nije mi dugo trebalo da spoznam kako unato romantinim sanjama i dobrim namjerama
mnogi mladi ljudi ulaze u brak kao potpuni brani analfabeti. Sjetimo li se da tako osjetljivu i
trnovitu vezu kao to je brak posve preputamo sluaju, vidjet emo da je pravo udo to rastave
braka ne prelaze brojku od 16%. Ktnogo je branih drugova koji ive zajedno, premda su
zapravo postali pravi stranci jedno drugome. Njihov je ivot pakao.
Sretni brakovi, nastavlja dr Butterfield, rijetko su kada plod sluaja, jer je brak ustanova koju
kao i arhitektonsko ostvarenje treba graditi inteligentno i planski. Brana srea ne ovisi
samo o spolnim odnosima, ali ako oni nisu zadovoljavajui, sve e ostalo u braku krenuti krivim
putem. Spolnu stidljivost moramo zamijeniti sposobnou da iskreno i otvoreno razgovaramo s
branim drugom o problemima koji nas mue. U tome e nam, dakako, najvie pomoi dobro
napisana knjiga o ljudskoj spolnosti.
Peto pravilo za sretniji brani ivot, dakle, glasi: Proitajte dobru knjigu o spolnosti u braku.
254
SAETAK
Pet savjeta za sretniji obiteljski ivot
1. Nemojte prigovarati.
2. Ne pokuavajte mijenjati branog druga.
3. Iskazujte sitne panje.
4. Budite uljudni prema branom drugu.
5. Proitajte dobru knjigu o spolnosti u braku.
255
DESET PITANJA
Za mueve
1. Obraujete li ponekad enu kiticom cvijea, estitkom za roendan i godinjicu braka?
Iskazuje-jete li joj sitne, neoekivane njenosti i panje?
2. Nastojite li je ne kritizirati pred drugima?
3. Dajete li joj novaca i izvan kunog budeta? Pokuavate li shvatiti promjenljivost enske
prirode? Pomaete li joj u trenucima umora i ivane razdraljivosti?
Posveujete li joj barem polovicu svog slobodnog
4.
5.
vremena i
6. Jeste li dovoljno paljivi da ne usporeujete njene domainske i kuharske sposobnosti s
onima vae majket prijateljeve ene, osim ukoliko usporedbe ne idu njoj u prilog?
7. Zanimate li se za njene probleme na poslu, za knjige to ih ita, za njene prijatelje i za njene
poglede na javni i obiteljski ivot?
8. Moete li bez ljubomornih opaski podnijeti da plee s drugim mukarcima i da prima od njih
sitne panje?
9. Iskoritavate li ba svaku priliku da joj kaete kako je zgodna i koliko je volite?
10. Kaete li joj hvala za sitne usluge to vam ih svakodnevno ini? Za saiveno dugme,
zakrpanu arapu i istu koulju?
256
Za ene
1. Mijeate li se u muevijev posao? Nastojite li ne kritizirati njegove suradnike i ne prigovarati
mu zbog ponekog zakanjenja s posla?
2. Trudite li se da svoj dom uinite to privlanijim i zanimljivijim?
3. Sastavljate li jelovnik na taj nain da va mu nikad ne zna kakvo ga iznenaenje oekuje za
iduim obrokom?
4. Razumijete li se u njegovu struku toliko da moete s njime razgovarati o problemima na
poslu i biti mu savjetnikom?
5. Znate li hrabro podnositi novane neprilike, ne spoitavajui muu nesposobnost i ne
usporeujui ga s drugima?
6. Trudite li se da budete ljubazni s njegovom majkom i rodbinom?
7. Da li u vlastitom odijevanju barem donekle potujete muevi jev ukus?
8. Jeste li dovoljno popustljivi u sitnicama to prijete naruavanjem branog sklada?
9. Pokuavate li nauiti igre u kojima va mu uiva u slobodno vrijeme?
10. Zanimate li se za politike dogaaje, knjige i kulturne novosti o kojima biste s njime mogli
razgovarati?
17 Psihologija uspjeha
257
Dnevnik... biljeke,
Dnevnik... biljeke,
Dnevnik... biljeke...
SADRAJ
Predgovor izdavaa 7
Kako sam i zato napisao ovu knjigu 11
P r vi dio
OSNOVNA NAELA OPHOENJA S LJUDIMA 19
1. elite li skupljati med, ne udarajte po konici 21
2. Velika tajna ophoenja s ljudima 32
3. Budete li znali primijeniti ovu pouku cijeli e svijet biti va, ako ne ostat ete sami
43
4. Devet savjeta koji e vam pomoi da iz ove knjige izvuete to vie koristi
58
Drugi dio
EST SAVJETA KAJI E VAM POMOI DA OSVOJITE NAKLONOST LJUDI
61
1. Kako ete uvijek biti dobrodoao gost 63
2. Kako ostaviti dobar dojam kod ljudi 75
3. Rije dvije o imenima 82
4. Kako ete postati ugodan sugovornik 90
5. Kako ete pobuditi zanimanje za sebe 99
6. Kako ete brzo stei naklonost blinjih 103 Saetak
114
Tre i dio
DVANAEST SAVJETA KAKO PRIKLONITI LJUDE
SVOME NAINU MILJENJA 115
1. Dokazivanjem neete nita postii 117 &2. Najsigurniji nain za stjecanje
neprijatelja i kako
mu se oduprijeti 124
261
3. Ne skanjujte se priznati da ste pogrijeili
4. Put do razumijevanja vodi preko srca
5. Tajna Sokratove mudrosti
6. utnja je zlato
7. Kako potaknuti ljude na suradnju
8. arobna formula
9. Rijei za kojima svi udimo
10. Imajte povjerenja u ljude
11. Prihvatite metode masovnih medija dramatizirajte
12. Ako nita drugo ne pomae Saetak
etvrti dio
DEVET SAVJETA KAKO PRIGOVORITI BEZ VRIJEANJA I IZAZIVANJA MRNJE
1. Ako ba morate prigovarati, postupite ovako
2. Kako prigovoriti ljudima a da im se ne zamjerite
3. Ne ustruavajte se govoriti o vlastitim grekama
4. Prijateljski prijedlog vrijedi vie od nareenja
5. Ne igrajte se s ljudskim ponosom
6. Kako u ovjeku pobuditi elju za uspjehom
7. Kako pohvalom pobuditi samopouzdanje
8. Teke zadatke nastojte prikazati lakim
9. Kako komplimentom pobuditi oduevljenje za rad Saetak
Peti dio
UDESNI UINAK DOBRO NOG PISMA
SROENOG POSLOV-
135 141 150 156 163 170 173 180
186 189 192
193 195 201 203 207 208 212 215 218 221 225
227
esti dio
PET SAVJETA ZA SRETNIJI OBITELJSKI IVOT 237
1. Najsigurniji nain za unitenje brane sree 239
2. O ljubavi i toleranciji 243
3. Sitnice koje mnogo znae 246
4. O uljudnosti u braku 249
5. Najei uzroci branih nesuglasica 253 Saetak
255
262
PSIHOLOGIJA USPJEHA I Dale Carnegie
KAKO STEI PRIJATELJE I NAKLONOST LJUDI
IZDANJE PREVODIOCA
Lektorirala i korigirala KATICA KRSNIK
Tisak i uvez Tiskara A. G. Mato - Samobor
Miljenjem br. 3952/2-1975. Republikog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fiziku
kulturu ova je knjiga osloboena plaanja poreza na promet.