Ivan Anti

PODSJETNIK ZA DUU
Copyright: 2013. by Ivan Anti
Tekst je registriran kao autorsko djelo u
JAA - Autorska agencija za Srbiju a.d. Beograd
Knjiga je besplatna samo za srpsko jezino podruje.
Moe se neogranieno umnoavati samo za neformalnu,
nekomercijalnu, neprofitabilnu osobnu upotrebu,
i pod uvjetom da se ne uklanja, dodaje
ili mijenja bilo koji dio teksta.
www.ivantic.net
Lektura na hrvatski jezik: Sandra Anteevi
Beograd, 2013.
2
Sadraj:
Uvod..3
Opi poetak, ili odakle smo..5
Oitovanje svega kroz sedam faza ili razmjera..7
Oitovanje svega kroz pet dimenzija..10
ovjekovo tijelo kao ishod oitovanja svih razmjera i dimenzija..12
Dvostruka priroda boanske emanacije: zaborav kao buenje..13
Organski ivot kao osnova ovjekovog tijela..14
ovjekovo tijelo kao osnova linosti..17
Cjelovita linost kao osnova due..18
Organski svijet kao scena za dramu linosti..19
Linost kao olienje Boanskog..21
Boansko kao osnova due..23
Prisutnost Boanskog kao svjedoenje..25
Mehaniko oitovanje neorganskog svijeta..26
Oitovanje organskog svijeta kao podloga oitovanja svijesti..27
Krug stvaranja: neorganski svijet, organski svijet i ovjek..28
O inkarnacijama dua prije organskog ivota na zemlji..30
Podjela dua na mlade, razvijene i visoko razvijene..35
Due se pripremaju za ljudski ivot oblikovanjem sveg ostalog ivota..40
Raanje due u tijelu..42
Poetak zaborava..45
Komunikacija izmeu uma i due..47
Zato je dua uvijek dobra..51
Zato neki ljudi nisu dobri..52
Pad due - suprotna toka na krugu boanskog oitovanja..66
Neke osobine i problemi mladih dua..71
Neke osobine i problemi srednje razvijenih dua..74
Neke osobine i problemi visoko razvijenih dua..74
Neka zapaanja o mladim, srednje i visoko razvijenim duama..76
Svakodnevni ivot Donosilaca svjetlosti..78
Planeti uvjetuju organski svijet..80
Dua i karma..83
Dua i znanost..88
Dua i religija..92
Tri vrste rada: fiziki, umni i namjeravanje..98
Rad na sebi..102
ovjekovo svjedoenje o prisutnosti Boanskog..104
3
UVOD
Ve dugo postoji potreba za ovakvim podsjetnikom, vodiem koji bi ljudskim
duama bio od pomoi da se podsjete tko su, to su i zato su ovdje. Ljudi znaju tko
su, samo su zaboravili. Ima ve puno takvih informacija, ali razbacanih i nesreenih
u raznim djelima i uenjima, starim i novim, neka su ideoloki jednostrana, neka se
trude da budu objektivna, ali su nepotpuna, dok veina suvremenih knjiga o ovoj
temi samo raspaljuje iluzije i podmee dezinformacije. Ovdje emo pokuati uiniti
ono to jo nije uinjeno - iznijeti kompletnu priu na to objektivniji nain.
Svakako, to e biti uvjetovano iskustvom autora, mojim osobnim iskustvom i
zrelou. To ima dobru i lou stranu. Loa strana su ogranienja koja svakako imam.
Dobra je to se o ovome moe samo osobno svjedoiti na osnovu vlastitog iskustva.
O ivotu due moe se govoriti samo osobnim iskustvom koje je dovoljno
proieno tako da je dobilo objektivnu vrijednost.
Dobra strana je u mom sluaju jo i to to sam se zadnjih trideset godina
trudio da osobna ogranienja smanjim i iskustvo uinim dovoljno objektivnim. To
sam prije svega inio praksom zen budistike meditacije, zvanom ikan taza, zatim
bezbrojnim izvantjelesnim iskustvima, u fizikoj ravni, astralu i ravnima iznad
astrala (hyperspace), kao i samim iskustvom umiranja. Dodatnu objektivnost o
ivotu dua donijela su mi iskustva susreta s duama umrlih i svojim duhovnim
vodiem. Prirodu tih iskustava iznio sam u svojoj knjizi Sankhya, prikazu
istoimenog uenja koje je starije od Veda, a koje objektivno prikazuje sve kategorije
postojanja u svim dimenzijama. Shema kategorija sankhye se pokazala kao jedina
potpuno objektivna i tona mapa svega to se uope zbiva, s kojom je mogue
rukovoditi i usporeivati osobna iskustva kako bi dobila objektivnu vrijednost. Za
bolje razumijevanje ovoga to ovdje iznosim bit e od koristi da se proita i ta
knjiga. Takoer sam svoja iskustva usklaivao s radom na sebi po uenju G. I.
Gurdjieffa, drevnom znanju sufizma i gnosticizma koje je on prenio, i dobar dio
izlaganja ovdje zasnivat e se na tim uenjima.
Moda e se nekom poznavaocu budizma, posebno zen budizma, ovdje
nametnuti pitanje zato uope govorim o duama kada to nije ba "budistiki".
Zaista i nije, ali izvorno Budino uenje kao i zen budizam koji ga najpraktinije
provodi, ne negiraju duu ve ukazuju na iri kontekst od individualne due i njenog
iskustva. Potpuno je laan prikaz budizma koji negira duu i Boansko. Jo je sam
Buda detaljno govorio to se sve zbiva duama i za ivota i nakon smrti, kao i o
djelovanju Boanskog. On je samo stavio naglasak na ono to sve to omoguava, na
iri kontekst sveg tog zbivanja i na samu praksu buenja, a ne na teorijska
objanjenja, koja su jo u njegovo doba bila pokrivena sa svih moguih strana. Kao
prosvijetljen, Buda je dobro znao da sve o emu se govori postaje metafizika, da um
sve projicira kao privid da je zamiljeno ve tu, da je opis ono opisivano. Stoga nije
nikada govorio o cilju, ve uvijek samo o sredstvu za postizanje cilja. Na sve naine
je izbjegavao da cilj postane predmet vjerskog oboavanja prije njegovog istinskog
postignua. A to je upravo ono to neprosvijetljeni ljudi uvijek rade: kada ne mogu
postii duhovni cilj vlastitim naporom i preobraajem, oni od toga naprave religiju u
kojoj zamiljaju da je cilj ve ostvaren ili da e biti ostvaren u nekoj imaginarnoj
4
budunosti, ili da ga je sam Bog donio. Buda nije pravio religiju, samo je ukazivao
na put proienja. On je bio higijeniar patnje. Njegov iri kontekst nam je danas
razumljiviji, jer o njemu na svoj nain govori suvremena teorija Univerzalnog
Polja
1
, kvantnog holograma
2
koji je u osnovi stvarnosti, po komu nema razlike
izmeu najvie Boanske stvarnosti, kozmosa i naeg unutarnjeg iskustva i
duevnog ivota. Sve je to jedno isto zbivanje; svi njegovi procesi se u cijelosti
svode na veliko buenje. Zato je Buda samo i govorio o probuenju, po kome je
budizam i dobio ime. Zato se jednako ispravno moe rei i da ne postoje
individualne due, jer u krajnjem pogledu samo Apsolut postoji i on je
transcendentan, tj. neodrediv - kao i da postoje individualne due koje su opet u
sutini sam Apsolut, njegovi svjesni subjekti - jer ipak postoji netko tko spoznaje to
transcendentno. Da zaista nema dua, kao svjesnih subjekata, koje nadmauju tijelo i
um, koje su sposobne shvatiti nepostojanost i promjenljivost svega, onda ne bi
moglo biti ni budizma ni probuenja, ni samog Bude. Samo se radi o razliitoj
dubini uvida, i nainima promatranja iste stvari.
Sutina probuenja se u zenu svodi na izreku: Spoznaj svoje lice koje si
imao prije svoga roenja. To znai: spoznaj svoju sutinu ili duu koja si bio prije
inkarniranja u ovo tijelo; ono to si u apsolutnom smislu, neovisno o tijelu i umu. To
je probuenje. Tada postaje jasan cijeli proces individualnog iskustva postojanja koji
nazivamo duom, i njegovo jedinstvo s objektivnim postojanjem koje nazivamo
Apsolutom ili Boanskim. To je isti proces. Spoznaja njegove istovjetnosti je
probuenje.
Ali probuenje ne bi bilo to to jest ako se ne bi razumio cijeli proces
buenja, cijeli ivot individualne due, zato uope postoji drama ivota, i kako je
ona dola do probuenja tokom ivota u fizikom tijelu. Ovdje emo se podsjetiti na
taj proces, iako je on tako mukotrpan i iluzoran da bismo ga najradije zaboravili, kao
komarni san koji smo davno sanjali. Moda emo tako pomoi duama koje jo
sanjaju da se lake probude.
1
O univerzalnom polju u suvremenoj fizici vidjeti knjigu Gregg Braden: Boanska matrica, VBZ,
Zagreb, 2008. kao i Lynne McTaggart: Polje - Potraga za tajnim silama svemira, Teledisk, Zagreb,
2005.
2
O holografskoj paradigmi vidjeti u knjizi Michael Talbot: Holografski svemir, Teledisk, Zagreb,
2006.
5
OPI POETAK, ILI ODAKLE SMO
U opisu cijele stvari moramo poeti od maksimalno opeg i apstraktnog
objanjenja prauzroka, da bismo mogli razumjeti sve detalje ivotne drame koju
imaju due na ovom svijetu.
U osnovi sveg postojanja je Apsolut ili Boansko. Ovdje emo ga nazivati
Boanski Apsolut. Tako emo izbjei teoloku deifikaciju ako bismo ga nazvali
samo Bogom, i teorijsku apstrakciju ako bismo ga nazvali samo Apsolutom.
Boanski Apsolut je nestvoren, bezvremen, bez ikakvih granica, to znai da
je sveobuhvatan i da nita nije mogue izvan njega samog. Poto je jezik uvijek
ogranien i jednostran, o njemu se moe govoriti samo u paradoksima: da je sve iako
nije nita od svega, da je nespoznatljiv iako je u osnovi svake spoznaje, da je nebie
iako je u osnovi bia, da je nita iako omoguava sve. Ukratko, on je transcendentan
za um, ili iznad uma.
Iz Boanskog Apsoluta je nastala emanacija ili oitovanje svih univerzuma
koji uope postoje, odnosno samo postojanje kao takvo.
I to se mora opisati paradoksalnim jezikom. Naime, Boanski Apsolut je sm
kao takav uvijek potpun, i zato se nita ne moe oitovati iz njega, jer nita nije ni
mogue izvan njega. Budui da nita nije mogue izvan njega, ni on sam nije nita
3
-
toliko je potpun.
Ali potpunost kao takva ne moe postojati bez svijesti o sebi. Nesvjesna
potpunost nije mogua, kao to ni same potpunosti ne moe biti bez svijesti o sebi.
Kako bilo, stari gnostiki i sufijski mitovi kau da je Boansko (valjda samom
svojom potpunou) u jednom bezvremenom trenutku postalo svjesno sebe i tim
inom se podijelilo na sebe samog i na ono ega je svjesno.
To ega je bilo svjesno bilo je opet ono smo, jer nieg drugog nema i ne
moe biti. Ali sam in takvog osvjetenja je uinio da ono ega je Boansko postalo
svjesno izgleda kao neto drugo, kao projekcija. Za svaku svijest o neemu potrebna
je projekcija, objektivizacija, kao to je za svaku sliku potrebna podloga, kao to je
za svaki oblik potrebna supstancija ili materijal s kojim je oblikovan. Za objektivnu
svijest potrebna je objektivizacija.
Tako je samim inom apsolutne svijesti o sebi nastala sva pojavnost ili
objektivni univerzum sa svim svojim dimenzijama i razmjerima.
Sav objektivni ili pojavni univerzum je samo podloga koja omoguava odraz
Boanske svijesti o sebi, kao to je i posljedica samoga ina svijesti o sebi.
Poznat je i kao nediferencirano Polje
4
svih mogunosti, pradatost ili
univerzalno kvantno Polje, Boanski matrix, Kvantni hologram, naziva se Priroda ili
prakrti u uenju sankhye.
Ogledavi
5
se u tom Polju svijesti Boansko je zapoelo davanje imena i
oblika. Tako je Boansko steklo prvu misao o sebi kao "Ja jesam".
Tako je nastalo prvo trojstvo:
3
O tome na svoj nain govore i budistiko uenje o praznini i apofatika teologija, kabalistiko i
sufijsko uenje o najviem Boanstvu.
4
Definicija "polja" u kvantnoj fizici glasi da je to nevidljiva sila koja utjee na stvaranje vidljivog
fizikog svijeta, da je u tom polju povezano sve to je u fizikom svijetu odvojeno.
5
Ogledavati se znai: gledati svoj lik u ogledalu, ali i pogledati dio sebe samog (bez ogledala),
usporediti, razmotriti neto, iskusiti, iskuati, odmjeriti svoju sposobnost.
6
1. Svjesni subjekt
2. Objekt kojeg je subjekt svjestan
3. Proces opaanja subjekta i objekta
To je u drevnoj batini predstavljeno kao:
1. Boansko kao Otac (u gnostikim predajama; purua u sankhyi),
2. svekoliko postojanje kao Majka (ili pleroma u gnosticizmu, priroda ili
prakrti u sankhyi), i
3. objektivna svijest o sebi, o postojanju, kao Sin Boji (u gnosticizmu, u
sankhyi mahat-buddhi, prva kategorija prakrti).
6
Ovo tree sadri u sebi cijelo prvobitno trojstvo.
Iz tog treeg nastalo je sve to postoji.
7
Sve to postoji nosi u sebi prirodu prvobitnog dualizma (1 i 2), dijalektiku
suprotnosti, jin i jang, jer je na osnovu prvobitnog dualizma nastalo ovo tree i sve
ostalo iz njega.
Sve to postoji takoer je samo iluzija ili imaginacija Boanskog Apsoluta,
jer nita nije mogue izvan njega samoga. Sve se to dogaa u njemu samome. Otuda
sve to se prividno izraava kao postojanje ima dva svojstva:
Prvo: Sve oitovano je Boansko po modelu holograma, gdje svaki djeli
jedne cjeline (slike) sadri i odraava cjelinu (cijelu sliku). Model holograma nam
objanjava kako istovremeno postoji i oitovani univerzum, sve stvoreno, i njegovo
jedinstvo, kako je to sve jedno iako izgleda kao mnotvo.
Drugo: Poto nita nije mogue izvan Boanskog, pa je zato Ono smo
prazno (sunyata), sve se iz njega oituje samo kao iluzija Boanskog ili njegov san o
postojanju. Onaj koji postoji nema potrebe to sebi konstatirati. Potreba za takvom
konstatacijom javlja se samo kada zaboravi sebe samoga. Zato je sve to je
oitovano konkretizacija i materijalizacija te iluzije.
8
Zaborav sebe kao Boanskog
je materijalizacija nesvjesnog, ili nesvjesna materijalizacija. Odnosno,
materijalizacija objektivnog univerzuma je posljedica zaborava Boanskog,
zaborava sebe, konkretizacija tog zaborava. Ali sama ta konkretizacija i
materijalizacija nesvjesnosti pomae svjesnost i samospoznaju, tako da to nije
kretanje u beskraj.
Slian proces se dogaa i u ovjeku, jer ovjek je mikrokozmos i njegova
dua je olienje Boanskog: kada ovjek zaboravi sebe i padne u san, iluziju, onda
snovi, iluzije, postaju jedina stvarnost.
Zato do odgovora na ovaj paradoks - zato je in svijesti o sebi izazvao
nesvjesnu projekciju univerzuma - ovjek moe doi samo vlastitim probuenjem -
jer samo se u ovjekovom probuenju Boanski Apsolut ponovno vraa samom
sebi.
6
U Kabali je smo Boansko nazvano ain, praznina ili isti Duh; njegova prva refleksija ain sof,
Bezgranino, univerzalno Polje; tree kao izvor ootovanja svega je nazvano ain sof aur, bezgrani-
na nestvorena svjetlost. Tako je priroda vrhunskog Jednog trostruka. Ain je ogranien s ain sof, a
ain sof s ain sof aur. Dalja emanacija Boanskog predstavlja sve vee ograniavanje niih sfera, sve
do grubog materijalnog svijeta.
7
Tao Te ing 42: Iz Taoa nastaje Jedno; iz Jednog nastaje dvoje; iz dvoje nastaje troje; to troje
raa sve stvari. Sve stvari nose jin i jang. Kroz sjedinjenje tih vitalnih energija ostvaruju jedinstvo.
8
Drugi nain prikazivanja iste stvari uinjen je u indijskoj filozofiji metaforom boanske igre, lile,
Bog je plesa a njegova igra je manifestirani svijet. Ples nije odvojen ni razliit od plesaa, ples
postoji samo dok plesa plee. Tako oitovani svijet nije razliit od samog Boga, iako se opaa dru-
gaije. Mi ga vidimo samo kad plee, kao oitovani univerzum, dok je on sam po sebi transcenden-
tan i nespoznatljiv. Isto pokuavaju na svoj nain rei i apofatika i katafatika teologija.
7
Otuda svijest o sebi kao "Ja Jesam" ima dvostruku prirodu: ona je najvia
afirmacija samoga postojanja i ujedno poetak iluzije postojanja.
Sve prave duhovne tradicije stvaranje svijeta opisuju kao pad u nie stanje od
Boanskog, kao zapadanje u sve dublje i grublje stanje materijalnosti i nesvjesnosti.
Zato se probuenjem ovjek uzdie i oslobaa od svih iluzija materijalnosti i
nesvjesnosti.
9
Ovo Trojstvo, ili zakon broja tri, pokazuje kako sve nastaje ili smo stvaranje.
Zato svaki dalji proces stvaranja bilo ega ima tri sile: aktivnu, pasivnu i neutralnu.
Prva je tenja da se neto uini, druga je otpor toj tenji, trea je rezultat. Tu su tri
gune u sankhyi. To je "sveto trojstvo" u ezoterinom kranstvu.
To bi bio sam proces poetnog stvaranja koji smo ovdje opisali.
Taj proces se razvija dalje, oituje se u sve to postoji kroz razmjere i
dimenzije.
OITOVANJE SVEGA KROZ SEDAM FAZA ILI RAZMJERA
Proces stvaranja dalje prolazi kroz sedam faza ili razmjera. To je zakon broja
sedam, koji je poznat u simbolici i mitologiji.
Proces daljnjeg stvaranja odvija se po modelu razbijanja holografskog
ogledala u bezbroj sitnih dijelova, od kojih svaki djeli sadri cjelinu.
U samom inu stvaranja svega objektivnog, koji je Boanski Apsolut iskusio
kao "Ja jesam", ili "postojim", ili "ja sam samo postojanje", izdvojila se samostalna
svijest o sebi, svijest o samom Boanskom postojanju, i u njoj je dolo do
nezaustavljive tenje da se spoznaju svi aspekti Boanskog postojanja u svim
moguim oblicima i pojavama.
Ta samostalna boanska svijest o sebi je poznata kao "prvi i najljepi aneo
Gospodnji", svjetlost svijesti koja objelodanjuje smo Boansko postojanje kao
takvo.
10
Neposredno iskustvo takve prvobitne svijesti o postojanju je iskustvo
jedinstva sa samim postojanjem.
To iskustvo jedinstva je automatski stvorilo iluziju da je ta svijest izvor
samog Boanskog postojanja.
Ta iluzija je u svijesti stvorila iluzorni poriv da moe sama stvarati, da je ona
smo Boansko, a ne tek njegova refleksija - Boansko je zapravo uvijek iza svijesti,
nikada ne moe biti predmet ni sadraj svijesti jer joj prethodi i omoguava je. Ono
9
Po ovome se budistiko uenje o praznini i probuenju izjednaava s ostalim uenjima, s kabalom
i ezoterinim krianstvom, koja ue da je samo Boansko stvarnost, a da je sav oitovani svijet
posljedica pada u nia stanja i pomraenja izvorne svijesti - koja se opet samo u ovjeku moe pov-
ratiti.
10
On je u judeo-kranskoj religiji lano predstavljen u negativnom svjetlu kao Lucifer, da bi se
sakrilo pravo znaenje i da bi se Rimska kranska crkva odvojila od gnostikog mita, koji o svemu
ovome govori. Gnostici su bili pravi rani krani. Rimske vlasti su ih progonile kao najvee neprija-
telje ali njihovu religiju nisu mogli unititi niti suzbiti. Zato su napravili kransku crkvu u Rimu da
je ne bi napravili gnostici. Falsificirali su gnostika jevanelja u Bibliju kakvu danas imamo, i lai-
rali cijelu mitologiju da bi se razlikovala od izvorne i prave kranske vjere, i dobila crkvena dogma
kakva i danas postoji.
8
je sama svijest, a ne svijest o neemu.
Tako je po predaji prvi Sin Boji, nositelj svjetlosti svijesti i postojanja, sam
stvorio sve ostale svjetove. Ali je time postao i neka vrsta otpadnika jer je uobrazio
da je on smo Boansko, iako je bio tek njegova refleksija.
Poto ti novostvoreni svjetovi nisu bili plod samog Boanskog, koje nikada
nije ni imalo namjeru da stvara nikakve svjetove, oni su se iz ove otuene
Boanske svijesti sami spontano stvarali u sve grubljem i grubljem obliku kao sve
vee iluzije. Dakle, Bog je tako cjelovit i potpun da mu je nemogue stvarati bilo
kakav svijet. Jer on je, kao apsolutan, ve sve to moe da postoji i nita nije
mogue izvan njega. Ako elite da budete ozbiljni u svojoj vjeri u Boga, ne bi
trebalo da zamiljate da je Bog stvorio svijet. O oitovanom ili 'stvorenom' svijetu
moe se jedino govoriti kao o iluziji (maya). Sad, budui da je Boansko jedina
stvarnost, kao sloboda svih mogunosti, i iluzija je stvarna. Zato o njoj i moemo
govoriti. Zato u njoj i ivimo. Zato je i probuenje od iluzije stvarno. Razrjeenje
ovih paradoksa mogue je jedino transcendencijom uma, jer jedino je u umu mogua
iluzija i oslobaanje od iluzije. To je praksa o kojoj e kasnije biti rijei.
Poznato nam je sedam razmjera stvaranja koje emo ovdje opisati.
Ipak, poto je i takav univerzum plod Boanske svijesti o sebi, on je zadrao
neke bitne osobine Boanskog Apsoluta sve do najnie razmjere i najgrublje
dimenzije, do materijalnog univerzuma. To su osobine holografskog jedinstva i
slobode svih mogunosti.
Na taj nain je oitovani objektivni univerzum, koji je trenutno nastao s
Boanskom svijeu o sebi kao "Ja jesam", postao Polje slobodnog oitovanja svih
moguih pojava i dogaaja, sve to je mogue na bilo koji nain da postoji i dogodi
se, to potencijalno ve postoji u univerzalnom Polju (prakrti), sve odjednom,
bezvremeno ili izvan vremena. Sve je stvoreno ve u prvom inu refleksije - zato to
je tim inom reflektiran sam Apsolut. Ali potencijalno. Zato nema nieg novog. Sve
to uope moe postojati i dogoditi se stvoreno je prvim inom postojanja, ali je
ostalo potencijalno. Subjektivnom promatrau, koji je ogranien svojim prostorom i
okolnostima, neto to je bilo potencijalno postaje aktualno, i tako ga vidi kao da je
nastalo neto "novo". "Novo" postoji samo u subjektivnom iskustvu promatraa,
zbog njegove ograniene toke promatranja. Svjestan subjekt iz beskrajnog oceana
mogunosti bira jednu po jednu i tako ih aktualizira. Kako on otkriva neto novo
tako mu se javlja iluzija vremena, jer se ne oituju sve mogunosti odjednom, neto
je "nastalo" prije, a neto kasnije. Ovdje treba upamtiti da je svjesni subjekt onaj
kljuni inilac koji izvlai mogunosti u postojanje, koji potencijalno pretvara u
aktualno. Na taj nain kreira postojanje.
Zato je ovo univerzum slobodne volje, ili slobodnog oitovanja apsolutno
svega to se moe oitovati.
Zajedno s ovim, sve je povezano u jedinstvo, ali po modelu razbijenog
holograma, gdje svaki djeli sadri cijelu sliku. To je mogue upravo zbog
bezvremene sveprisutnosti svega stvorenog.
Razbijanje ogledala holistike cjeline Boanskog odvijalo se na progresivan
nain kroz sedam faza. Te faze se razvijaju spiralnim kretanjem (razbijanjem
Boanskog holograma) i kruenjem od vieg razmjera prema niem. Tim putem se i
svijest postojanja sputa u sve nia stanja. Svaka razmjera dobiva svoju svijest o sebi
i ona automatski ponavlja prvobitnu iluziju da je samodovoljna i tako stvara sljedei
nii razmjer, u kome je svijest vie uvjetovana.
9
1. Apsolut kao cjelina i samo Boansko. On omoguava sam bezvremeni
prostor koji omoguava sve drugo. To je isto bivstvo koje prethodi svijesti o Sebi.
2. Sve galaksije. One iznad sebe imaju samo sam prostor koji ih sadri. To je
svijest o Sebi kao prostoru i kontekstu sveg zbivanja.
3. Sve zvijezde. To je konkretizirana svijest, u svim oblicima u kojima moe
postojati. Oituje se kao svjetlost zvijezda.
4. Naa zvijezda, Sunce. Tu je svijest o ivotu ljudskih dua na Zemlji.
5. Planetarni sistemi oko Sunca. To je svijest o svim aspektima zbivanja i
dinamici iskustava ljudskih dua na Zemlji.
6. Zemlja i organski svijet na njoj. Tu je svijest identificirana s fizikim
ivotom u individualnom tijelu, biljnom i ivotinjskom.
7. Mjesec kao satelit Zemlje. Tu je svijest u stanju sna ili opsjednutosti koja je
rezultat potpune identifikacije s tijelom.
Ovaj progresivni razvoj smo morali ovako promatrati, s naeg stajalita, sa
Zemlje, jer ne moemo ga promatrati s neke tue, imaginarne toke. On ovako
djeluje na nas, i tako ga moramo promatrati. On bi bio isti i s druge toke
promatranja, razlike bi postojale samo u ovisnosti od razmjera s kojeg se promatra.
To su razmjeri postojanja. Svaki ima svoju logiku i ne mogu se mijeati.
Priroda svakog postojanja se moe razumjeti samo u kontekstu razmjera kojemu
pripada. Svaki vii djeluje na nii kao nadmoniji, ali svaki nii koristi vii za svoju
energiju ili "hranu". Tako se na primjer, Mjesec hrani svim organskim ivotom na
Zemlji i privlai ivotnu energiju ivih bia. Iako je nii na skali od Zemlje, on
svojom gravitacijom privlai sva zbivanja organskog svijeta. Kada bi Mjesec
iznenada stao ili nestao, sav ivot bi na Zemlji stao. Mjesec djeluje na organski
svijet kao klatno na satu koje svojim kretanjem povlai rad satnog mehanizma,
organskog ivota. Svakako, organskim ivotom upravljaju sve planete sunevog
sustava, ali Mjesec je najutjecajniji, jer je najblii i jer se njime zavrava spirala
razmjera u naem smjeru. Slino kao to Zemlja koristi utjecaje ostalih planeta
sunevog sistema, i sunev sistem je pod utjecajem galaksije itd.
Mjesec je veliki elektromagnet koji samim svojim kretanjem inducira ivotnu
energiju na Zemlji. Ta inducirana ivotna energija je sav organski ivot. Sva
nebeska tijela su elektromagneti koji samim svojim kretanjem induciraju sav ivot
koji postoji u kozmosu.
Kombinacija kozmolokih teorija Elektrinog i Holografskog univerzuma,
kao i Jaeg antropikog principa (SAP) je najblia stvarnosti.
U svakom razmjeru Boansko se iznova dijeli i formira kao Boansko tog
razmjera, opet po holografskom modelu, na manje entitete. Tako postoji Boansko
koje vlada svim galaksijama, zatim svim zvijezdama sa svim njihovim planetarnim
sistemima, kao i po jedan Boanski entitet koji vlada svakim planetom na kojem
postoji organski ivot.
Boanska svijest se dalje dijeli na svako svjesno bie koje postoji u svim
svjetovima.
Svakim razmjerom vlada odreeni broj zakona koji uvjetuju taj razmjer.
U Apsolutu (1) vlada samo jedan zakon, potpuna neuvjetovanost.
U svim galaksijama (2) vladaju tri zakona, ona koja su u samom Apsolutnom
bili jedno, sada su se podijelili na tri zasebna zakona.
10
Svim zvijezdama (3) vladaju est zakona: tri koja dobivaju od vieg razmjera
i tri koja same stvaraju djelovanjem trojstva.
Sunce (4) ima dvanaest zakona: u njemu se zbrajaju tri sile koje vladaju
svjetovima drugog reda, est sila koje vladaju svjetovima treeg reda, i tri sile samog
Sunca.
Planete (5) imaju dvadeset i etiri zakona ili sile koje njima vladaju: zbir
prethodnih (3+6+12) i tri svoja zakona to ukupno daje 24.
Zemljom (6) vlada 48 sila ili zakona: zbir svih prethodnih (3+6+12+24) i tri
svoja zakona koja nastaju uslijed sile trojstva.
11
Mjesecom vlada 96 zakona.
12
Kada bi Mjesec imao satelit, on bi imao 192 zakona, i tako dalje.
Na ovaj nain je svaka nia ravan vie uvjetovana i gua. Volja Boanskog
Apsoluta neposredno djeluje samo na drugu razmjeru, trea je ve uvjetovana
trojstvom, i sve nie su sve vie uvjetovane sve veim brojem zakona i sila.
Ovo bi nam trebalo objasniti zato je ivot na Zemlji ovakav kakav je, teak i
uvjetovan. Zemlja sa nalazi prilino daleko od Boanskog izvora i neuvjetovanosti.
OITOVANJE SVEGA KROZ PET DIMENZIJA
Cjelokupno oitovanje univerzuma sastoji se od razliitih frekvencija ili
vibracija. irenje frekvencija ima svoju univerzalnu zakonitost, koja se u drevnim
uenjima koja nam je prenio G. I. Gurijev nazivaju Zakon oktava. Ukratko reeno,
radi se o tome da od poetne do dvostruko vee frekvencije, postoji sedam faza
njihovog poveavanja. Taj period udvostruavanja vibracija naziva se oktavom, pri
emu osmi dio predstavlja dvostruko veu prvu frekvenciju i zaetak nove oktave.
Sam proces narastanja se odvija u sedam faza. Zato imamo sedam tonova, sedam
boja u spektru svjetlosti, sedam faza u formiranju kristala itd. Zbog holografskog
modela univerzuma, zakonitost broja sedam ogleda se u svim procesima stvaranja,
ne samo u razmjerima koje smo opisali.
Ako tu zakonitost predoimo linijom narastajuih vibracija od A do
dvostruko vee B (A-------B), cijeli proces e imati dva prijelomna trenutka gdje se
vibracije usporavaju. Prvi je blie poetku, a drugi blie kraju (A--1----2-B). Ta dva
trenutka usporavanja imaju tenju da promjene smjer vibracija, tako da se on nikada
ne razvija na isti nain. Zato nigdje u prirodi nema potpuno pravih linija niti ieg
istovjetnog. Prvi prijelomni trenutak e skrenuti liniju jednom, zatim e drugi
trenutak usporavanja skrenuti liniju po drugi put prije nego to se vibracije
udvostrue. Novi proces udvostruavanja, nova oktava e isto tako jo vie skrenuti
liniju rasta vibracija i tako nastaje spirala, od spirale DNK do spirale galaksija. Tako
se univerzum oituje u mnotvu pojava i oblika koji nikada nisu isti.
11
Ovaj opis zakonitosti sedam razmjera preuzet je iz djela "Predavanja iz kosmologije" Petar
Uspenski, Logos, Beograd, 2007.
12
Primjetit emo ovdje da razmjeri oitovanja univerzuma u velikoj mjeri odgovaraju zakonitosti
Fibonaccijevog niza, a moda se radi i o istoj pojavi. To je matematiki niz primjeen u mnogim
fizikim, kemijskim i biolokim pojavama. Ime je dobio po talijanskom matematiaru Fibonacciju.
Predstavlja niz brojeva u kome zbir prethodna dva broja u nizu daje vrijednost narednog lana niza.
Po tom principu je konstruirana i anatomska struktura ljudskog tijela.
11
Zbog ovih prijelomnih trenutaka nijedan proces ostvarenja ne moe se
odvijati pravo prema cilju, bez prepreka i dodatnog ulaganja energije. To nam je
poznato iz iskustva kada neto zaponemo, a malo zatim se rad promijeni, otea,
ulijeni i skrene u neto drugo, potrebno je dodatno ulaganje energije da se nastavi u
zapoetom smjeru prema cilju. Ako se ne uloi dodatni napor, on e se nastaviti u
novom smjeru neprimjetno, mislit emo da radimo na istom cilju dok smo u
stvarnosti krenuli drugim putem. Rad je pod djelovanjem prvog prijelomnog
trenutka spontano krenuo u novom smjeru, dok mi mislimo da i dalje radimo prema
istom cilju. Samo s objektivnim promatranjem sa strane moe se vidjeti da smo se
promijenili i radimo neto drugo, a da toga nismo ni svjesni, ili smo svjesni, ali to
sebi opravdavamo i racionaliziramo. Tako se isto razvija irenje neke ideje, od
poetnog uenja vremenom postaje iskrivljena dogma i neto sasvim drugo, ali
sljedbenici te ideje i dalje misle da se dre njenog prvobitnog cilja, uvjereni u svoje
razloge i opravdanja. I njihova nova tumaenja i inzistiranja na dogmi samo su
opravdavanje skretanja. Dobar primjer ove razlike i nesvjesnog skretanja su osnivai
velikih religija i ono to su danas njihovi sljedbenici. Potpuna suprotnost ili loa
imitacija.
Da bi se bilo koji proces ostvarenja uspjeno doveo do kraja, mora se biti
svjestan ovih dvaju faza usporavanja i skretanja, i u njih se mora uloiti dodatna
energija da se proces odri u istom smjeru.
Zbog prijelomnih faza oitovanja nastaje sva raznovrsnost oitovanog. Kako
se njihove frekvencije stalno ukrtaju tako nastaju razliite dimenzije oitovanog
univerzuma. Moemo ih smatrati razliitim gustoama vibracija, ili njihovim
razliitim kvalitetama. Njih ima pet, i drevna batina ih je od davnina simbolino
predstavljala kao pet elemenata: Zemlja, Voda, Vatra, Zrak i Eter.
Svi razmjeri univerzuma se spiralnim ukrtanjem i proimanjem oituju kroz
ovih pet dimenzija.
1. One najprije postoje kao sama svijest. Ona se oituje kao prostor u kome se
sve ostale oituju. To je element Etera. Univerzalno kvantno Polje svih mogunosti.
2. Zatim se svijest uobliava u pojmove i apstraktne ideje. To je element
Zraka. Najvia frekvencija oitovanog univerzuma. Ono ega je svijest svjesna,
apstraktno i nevidljivo kao zrak, ali primjetno i djelatno. Svijest je ovdje uobliena u
misao.
3. Ideje se moraju pokrenuti, razvijati, oblikovati i udruiti. Ta pokretaka
volja za razvijanjem odreenih ideja je predstavljena elementom Vatre, koja je
vidljiva i djelotvorna, ali bez ijednog odreenog oblika. Svijesti i misli ovdje je
pridruena volja ili energija.
4. Razliiti aspekti ideja se moraju sagledati i kristalizirati u jedan konkretni
oblik kao njihov rezultat. Mo izdvajanja jednog oblika iz mnotva koji mu prethode
predstavljena je elementom Vode. Voda je i vidljiva i ima oblik, ali ne svoj, ve
ideje koju predstavlja, kao posude koja ju sadri. Svijest uobliena u misao s
energijom, ovdje dobiva svoj prvi konkretni oblik, prototip.
5. Ostvarenje konkretnog oblika je njegova materijalizacija koju predstavlja
element Zemlje.
U procesu ukrtanja frekvencija svih razmjera vlada zakon uzronosti, jer on
je spontan i nesvjestan, ali samim tim to je spontan i nesvjestan, on sadri i zakon
sluajnosti. Dakle, oba zakona postoje usporedo, i zakon uzronosti, i zakon
sluajnosti. Zato postoje procesi koji se mogu predvidjeti matematikom
12
preciznou, procesi koji se samo djelomino mogu predvidjeti u manjim ili veim
okvirima vjerojatnosti, i procesi koji se uope ne mogu predvidjeti. Uzronost
postoji zbog same sile oitovanja, a sluajnost zbog same slobode oitovanja svega.
Oba se zasnivaju na nesvjesnosti samog oitovanja. Oba moraju postojati zajedno.
Da je samo uzronosti, nita novo ne bi nastalo, ponavljalo bi se jedno isto, a da je
samo sluajnosti nita se konkretno ne bi oblikovalo niti bi smo oitovanje imalo
ikakvog smisla.
OVJEKOVO TIJELO KAO ISHOD OITOVANJA
SVIH RAZMJERA I DIMENZIJA
Oitovanje svih razmjera i dimenzija dovrava se oblikovanjem ljudskog
tijela.
Zato je ovjekovo tijelo mikrokozmos. To je mogue zbog holografske
prirode kozmosa, po kojoj svaki djeli sadri i odraava cjelinu.
ovjekovo tijelo, kao ishod stvaranja i cjelokupnog oitovanja, stoga sadri
sve razmjere i dimenzije univerzuma. Sve vie dimenzije su u ovjeku, a ne izvan
njega. To je kljuna stvar koju treba znati kada se razmilja o viim svjetovima i
dimenzijama, da se oni ne bi uzalud traili izvan ovjeka. Kljuna stvar ovjekovog
osvjetavanja i probuenja je ta spoznaja da je sve u njemu, a ne izvan njega. ovjek
je nesvjestan onoliko koliko svoj ishod trai izvana, i koliko je zbog toga ovisan o
vanjskim utjecajima.
Samo u njemu moe boraviti ista svijest o sebi (Eter); najvie vibracije
zbivanja kao ideje i misli (Zrak); volja i sposobnost da se ideje razmjenjuju i
preobraavaju (Vatra); sposobnost da se osjeti priroda razliitih ideja i stanja, da bi
se odabrala i oblikovala ona prava, koja predstavlja njihov ishod (Voda); sposobnost
da se one materijaliziraju, odnosno da im se d konkretni oblik (Zemlja).
Otuda samo u ovjekovom tijelu univerzum moe sprovoditi svijest (Eter),
misliti o sebi (Zrak), izraavati volju za djelovanjem i ostvarenjem ideja (Vatra),
osjeati kako treba raditi (Voda) i to konkretno ostvariti (Zemlja).
13
Taj proces ostvarenja se oituje kroz razmjere i oni su takoer smjeteni u
ovjekovom tijelu. To su modusi bivstvovanja koji su poznati kao sedam centara, ili
sedam razina svijesti, ili sedam akri. To su svi naini postojanja u kojima ovjek
moe postojati, od najnieg ulnog i materijalnog, do najvieg Boanskog.
Zbog spiralne prirode emanacije, koja nastaje zbog onih dvaju prijelomnih
faza, svaki nain postojanja je manje ili vie modificiran od izvornog, Boanskog.
Tako je onaj najvii najmanje modificiran i najblii svijesti o sebi, a onaj najnii je
najdalji od svijesti i najvie uvjetovan. Otuda najniu akru predstavlja Mjesec, kao i
u oitovanju razmjera.
Kada se dovrilo ovakvo oitovanje univerzuma po principima holograma i
slobodne volje svih mogunosti, ono se zaokruilo i dovrilo u individualnoj svijesti
13
Ovo je formula boanskog stvaranja o kojoj govori Kabala kao o tetragramatonu, imenu bojem,
JHVH. Najvea tajna Kabale je istina da je tetragramaton u ovjeku, da je ovjek tetragramaton -
proces putem kojeg Bog stvara. Ona vam je ovdje otkrivena. U judeo-kranskim religijama ona je
skrivena priom o vanjskom Bogu.
13
o sebi, u konanom odrazu Boanske svijesti o sebi, u ovjeku kao ovjekova svijest
"Ja jesam". Otuda je ovjek mikrokozmos, odnosno dovretak oblikovanja kozmosa,
ovjek je hologram u kome se ogleda smisao svih dimenzija i razmjera. Otuda je sav
univerzum u ovjeku, a ne izvan njega. Otuda ovjek sav univerzum spoznaje u sebi,
radom na sebi i vlastitom transformacijom da postane isti, svjesni subjekt
objektivnog postojanja. Koliko sebe usavrava i osvjetava, toliko i vanjski svijet.
Zato je svaka ovjekova spoznaja i transformacija vanjskog svijeta bez vlastitog
osvjetavanja i transformacije, pogubna i destruktivna.
Sve ovo govore i sva istinita uenja kada ue da je ovjek stvoren na kraju
stvaranja, da je ovjek stvoren savren, kao kruna Boanskog stvaranja, kao i da je
stvoren po liku Bojem.
DVOSTRUKA PRIRODA BOANSKE EMANACIJE:
ZABORAV KAO BUENJE
Da bi se razumjelo da je univerzum u ovjeku kao to je i izvan njega, pored
modela holograma treba razumjeti i dvostruku prirodu emanacije Boanskog
Apsoluta u oitovani univerzum.
Prva nam govori da je oitovanje univerzuma sve vei pad u zaborav sebe i
nesvjesnost, a druga da je samim tim ona i proces buenja ili osvjetavanja sebe. To
su dva ista procesa koja prividno izgledaju suprotna. Na prividu ove suprotnosti
poiva sav oitovani svijet.
Kako se razmjeri sputaju u sve nii modus bivstvovanja, u sve niu i grublju
dimenziju, tako se i prvobitna svijest sve vie krivi u iluziju.
Zapravo, cjelokupno oitovanje kroz razmjere i dimenzije nije nita drugo do
zapadanje Boanske svijesti u sve veu uvjetovanost, u sve vei zaborav sebe. Taj
zaborav sebe se sve vie materijalizira kao neto izvana, kao neto razliito od
Boanskog, kao to smo ve rekli. Samoj Boanskoj svijesti o sebi nije potrebna
nikakva materijalizacija niti oitovanje, ona je ve ono to jest, sama stvarnost, ili
stvarnost sama po sebi. Zato svaki oitovani svijet moe postojati samo kao iluzija
ili nesvjesnost. Zato in materijalizacije uope i postoji kao in odraavanja
nesvjesnosti i zaborava, kao in podsjeanja na zaborav, materijalizacija zaborava
koja samom svojom objektivizacijom konkretno podsjea na sam in zaborava i tako
vodi u buenje. Tako je sav oitovani univerzum samo odraz zaborava ili
nesvjesnosti koji je ujedno samim tim i in buenja. U istoj svijesti o sebi, svijet
kao objektivna datost nestaje. To zna svatko tko se probudio u istoj svijesti o sebi.
Nesvjesna iluzija kao objektivizacija svijeta ne dovrava se nikada izvana,
nego uvijek u ovjeku, kao njegovo buenje. Ona se makrokozmiki oituje kao
sav stvoreni svijet, a mikrokozmiki kao ovjekova nesvjesnost. ovjek je i stvoren
da bi se u njemu dogodilo buenje, da bi se dovrila iluzija otuenog postojanja,
iluzija da postoji neto izvan Boanskog Apsoluta.
Oba ova ina, zapadanje u zaborav kao oitovanje univerzuma, i buenje
zbog samog tog oitovanja, pokazuju se kao Boansko postojanje.
Otuda samo postojanje uope i postoji, kao Boanski Apsolut, a nitavilo ne
postoji.
Otuda se priroda Boanskog otkriva samo ovdje i sada.
Priroda svijesti o sebi se takoer otkriva samo ovdje i sada.
Otuda svijest o sebi nije razliita od samog postojanja ovdje i sada.
Otuda priroda svijesti o sebi sadri najviu svijest, iskustvo i razumijevanje o
14
postojanju, jer nije razliita od samog postojanja.
Otuda se u stvarnosti nita nije oitovalo iz Boanskog Apsoluta, on je sve
vrijeme on sam, ovdje i sada, jer nita drugo i ne moe biti. Zato kaemo da kada se
sve to prividno oitovanje dovri u obliju ovjekovom, onda je sav vanjski
univerzum zapravo u njemu. To je drugi nain da se kae da je ovjek mikrokozmos.
Iz istog razloga se govori o praznini (sunyata) kao sutini svega oitovanog, o
utrnuu iluzije (nirvana) kao probuenju. To je samo drugi nain da se kae da nita
nije oitovano i da samo Boanski Apsolut jest. Ali kae se da je on prazan, jer ako
ga ikako imenujemo i objektiviziramo, onda gubimo smu njegovu prisutnost ovdje
i sada, kao svijest o sebi, i projiciramo ga kao neku iluziju. Nitavnost Apsoluta se
odnosi na ponitavanje njegovih imena i oblija, a ne na njega samoga, jer na njega
se ne moe nita odnositi. Iz istog razloga se Boansko nikako drugaije i ne moe
spoznati nego kao svijest o sebi, u ovjeku, kao ishodu svega oitovanog. Zato je za
njegovu najviu i konanu spoznaju i ostvarenje potrebno samo utrnue, smirenje
svih oblikovanja i projekcija.
ORGANSKI IVOT KAO OSNOVA OVJEKOVOG TIJELA
Ako je ovjekovo tijelo stvoreno na kraju stvaranja, kao kruna ili ishod svih
dotadanjih procesa emanacije, ono nije stvoreno trenutno. Ono je rezultat
dugotrajnog oblikovanja univerzuma u sve finije, savrenije i smislenije oblike.
Sam organski svijet i ivot nastao je kao prijelaz od jednostavnog oblikovanja
i oitovanja razmjera kroz dimenzije, prema njihovom osmiljavanju, osvjetavanju
u svakom pojedinanom obliku i nainu bivstvovanja.
Ako cio proces oitovanja predstavimo kao ogledanje svijesti o sebi, onda
organski svijet i ivot predstavlja glaanje ogledala u kome se moe ogledati onaj
koji jest, sama svijest o sebi.
Neorganski svijet se oituje po matematikim zakonitostima razmjera i
dimenzija. Otuda je sva njegova raznovrsnost sainjena od broja kombinacija atoma
i molekula, ukrtanja njihovih frekvencija. Ona je kao gruba povrina u kojoj nije
mogue ogledanje. Organski svijet i ivot predstavlja oblikovanje vieg reda,
svoenje na univerzalno znaenje prema smislu postojanja. To svoenje je kao
poliranje povrine koja treba postati dovoljno kristalna u univerzalnom znaenju da
moe zrcaliti ono to postoji.
Organski svijet nije mogu na viim razmjerima od onog na kojoj postoji
Zemlja. Niti na najnioj, na kojoj je Mjesec. Potpuno razvijen organski ivot je
uvijek mogu samo kao tanak sloj na povrinama planeta koji imaju svoje satelite.
To je zato jer moraju postojati i druga nebeska tijela u blizini koja e svojom
magnetnom indukcijom pokrenuti sloenost oblikovanja elemenata u vii red od
onoga koji se spontano odvija oitovanjem razmjera i dimenzija, u organski red.
To se isto dogaa u samoj emanaciji Boanskog u sedam faza ili razmjera, to
moemo vidjeti u primjeru poveavanja frekvencija od A, do dvostruke vrijednosti,
B, gdje se javljaju dva fazna prijelaza, jedan pri poetku i drugi pri kraju procesa (A-
-1-----2-B). Tako je prvi fazni prijelaz nastao odmah nakon javljanja svijesti o sebi u
Boanskom Apsolutu (A), i on se oitovao kao neorganski svijet, a drugi fazni
prijelaz je nastao pri kraju procesa oitovanja razmjera, kao organski svijet na
Zemlji, u pretposljednjoj fazi, prije Mjeseca (B).
15
Proces usavravanja iskustava bivstvovanja u organskom svijetu oituje se
stvaranjem organskih oblika ivota s razliitim ulnim i djelatnim organima. To su
razliite sposobnosti percepcije i djelovanja. Sva iva bia se jednostavno dijele
prema broju ulnih i djelatnih organa koja posjeduju. Od najprostijih
mikroorganizama s jednim ulom, preko mnotva bia s razliitim kombinacijama,
do jedinog bia sa svih jedanaest organa, a to je ovjek. Jedanaest organa percepcije
i djelovanja su: pet ulnih - sluh, vid, dodir, okus i njuh, i pet djelatnih organa -
jezik, noge, ruke, organi izluivanja i spolni organi. Jedanaesti organ je razum, um,
organ miljenja, on saima i osmiljava percepcije i djelatnosti ostalih organa. Zato
je on smjeten u mozgu odakle rukovodi cijelim tijelom.
Ve je po rodoslovu organizama na zemlji oigledna veza izmeu
sposobnosti kretanja i ulnog opaanja, i inteligencije. Od jednostaninih
organizama, biljaka i ivotinja, preko podjele ivotinjskog svijeta na zglavkare,
mekuce, bodljokoce i kimenjake, sve do sisara, moemo jasno uoiti da broj
ulnih i djelatnih organa, koji omoguuju bolje kretanje i opaanje, i samim tim vee
uee u zbivanju, omoguava razmjerno veu inteligenciju.
Usporedo s pojavom organskog svijeta na fizikom planu, na Zemlji, odnosno
elementu zemlje, priroda je i na viim dimenzijama oblikovala entitete sa
sposobnostima percepcije i djelovanja. To se dogodilo zato jer je priroda u svim
svojim dimenzijama jedno veliko informacijsko polje u kome svako zbivanje koje se
ponavlja formira morfogenetsko polje
14
i postaje entitet sam za sebe. Sve se oblikuje
zbivanjem. Na fizikom planu to se moe vidjeti u tome da se elementi i estice
privlaenjem i zajednikim djelovanjem udruuju u novu, iru cjelinu, simbiozu
nekog tijela, neku planetu, ili samu galaksiju. Na planovima viim od fizikog
svijeta, u astralu, to se isto dogaa s energijom utisaka i emocija, koje takoer imaju
svoje frekvencije. Otuda je astral pun entiteta koji ive od uzimanja energije,
posebno one koja nastaje emocionalnim reakcijama.
Ukratko, paralelno s oblikovanjem organskih ivih bia, na fizikom planu,
priroda je oblikovala neorganska bia, samostalne entitete na viim planovima,
ponajvie na astralu (element Voda), koji je odmah iznad fizikog plana i elementa
Zemlje. Oni su poznati u predajama kao elementali prirode, neorganska bia, duhovi
i demoni. Veinom su to za ovjeka neutralni entiteti koji uestvuju u radu prirode
na svojim dimenzijama, ali postoje i opasna bia koja se hrane energijom koju
stvaraju organska bia, posebno ovjek u kome je koncentrirana najjaa energija.
Cijela priroda je veliko informacijsko polje koje se zbog same prisutnosti
svijesti pretvara u materijalne oblike. Misao ili ime je u elementu Zraka sinteza
raznih oblika neposrednih ulnih utisaka na fizikom planu, elementu Zemlje, ili
onih koji su ranije oblikovani informativnim djelovanjem starijeg morfogenetskog
polja. Nijedna misao nije nova, ona je samo suptilnije ogledanje fizikog iskustva na
viim planovima s kojima je kao medij povezan um ili mozak. Dakle, ime i oblik,
14
O morfogenezi i morfogenetskim poljima vidjeti u djelima Ruperta Sheldrake-a. Ukratko taj
pojam oznaava nastanak oblika u prirodi, obrazac po kome se formira svaki oblik nekog ivog
bia. U genima nema zadanih informacija o obliku, koja e stanica postati stanica ruke, a koja gla-
ve. O tome odluuje polje izvan organizma, suptilno tijelo, a ne fiziko, koje postoji kao kalup po
kome se fiziko tijelo oblikuje. Takoer postoje polja dogaaja i ponaanja neke zajednice. Ono to
se ponavlja postaje suptilni obrazac na viim planovima i on povratno utjee na ponaanje i obliko-
vanje fizikih aktivnosti. To povratno djelovanje formiranog polja na fiziki plan naziva se morfi-
ka rezonanca.
16
predmet i subjekt koji ga ustanovljava nisu razliiti, oni su vidovi jedne iste prirode,
ali na razliitim dimenzijama i razmjerima. Oblik je grublji ili materijalniji, a ime ili
misao vii, finiji vid istog zbivanja. Ono to je ideja u elementu Zraka, to je fiziki
oblik u elementu Zemlje. Kao suptilnija verzija grubog oblika, misao je informacija
o grubom obliku. Kada vidimo neku stvar, u nama se odmah javlja misao da je to ta
stvar. U nama je stvar postala ideja. Takoer se dogaa i obrnuti proces: kroz nas
ideje postaju stvari, ostvaruju se. ovjekovo bie pretvara ideje u ostvarene oblike,
a ostvarene oblike vraa u svijet ideja i daje im smisao.
U svojim niim dimenzijama priroda se oituje kao grubi oblik, u neto viim
kao energija, a u najviim i najsuptilnijim dimenzijama priroda je samo vibracija ili
informacija. Skup informacija o zbivanju prirode sainjava um u ovjeku. Mozak je
samo dovoljno fini organ koji moe primiti frekvencije misli i odraavati ih,
ponavljati i kombinirati. Misli nisu u mozgu, ve su informativni odraz polja nekog
iskustva. Kada vidimo neki grubi objekt, automatski se u nama javlja suptilna
vibracija, misao o tom objektu. Sve je to ista priroda: objekt u grubom obliku je
misao o njemu u finom informativnom obliku. To je ista pojava u dva stanja, kao
oblik i kao misao. Samo iluzija vremena i prostora razdvaja i razlikuje ideju od
oblika.
Mentalnom i ulnom percepcijom mi profinjujemo grube objekte u
informacije o objektima. Na taj nain ih vraamo u vie izvorno stanje, jer prije
nego to su nastali kao grubi objekti, oni su u viim dimenzijama postojali kao
informacije ili ideje. Tek kasnije su se materijalizirali kao grubi objekti. Na taj nain
mi ih percepcijom vraamo u vie, izvorno stanje. Umnom spoznajom i razumom
mi zaokruujemo proces organskog stvaranja i materijalizacije. Proces stvaranja
je zato uvijek nepotpun bez prisutnosti svjesnog subjekta. Sve oitovano nalazi svoj
ishod u svjesnom subjektu.
Skupljanje tih najfinijih vibracija se dogaa pod privlanim djelovanjem
svijesti u ovjeku, njegove due. Sma prisutnost ljudske due u tijelu navodi
prirodu da oblikuje sav organski ivot, i da se informira tj. osmiljava i
ustanovljava u tom tijelu i kroz njega sve to omoguava ivot i kulturu ivljenja.
To osmiljavanje vidimo kao ljudsku civilizaciju i tehniku.
Boanski Duh ili Apsolut projicira sve svoje mogunosti u materiju, u
konkretan oblik, iz svijeta ideja u svijet konkretnog ostvarenja. Percepcija tih
oblika, koja se odvija u svim ivim biima, a najpotpunije u ovjeku, vraa oblik u
svijet ideja, zatvara krug, ini cjelovitim Boansku prisutnost. Percepcijom
objekata i zbivanja mi ih osmiljavamo, odnosno pretvaramo u ideje i time im
dajemo smisao. Percepcijom vraamo oitovani svijet u svijet ideja. Tako proces
stvaranja ili zbivanja inimo kompletnim.
Ono to Boansko radi na krupnom ili makrokozmikom planu, ovjek
svojom percepcijom dovrava na mikrokozmikom planu. Tako ovjek svojim
osvjetavanjem dovrava rad Boanskog. To je rad na transsupstancijalizaciji ili
oboenju (gr: teosis, lat: deificatio) materije ili prirode.
ovjekovo bie je transduktor
15
koji konvertira Boansku energiju iz niih u
15
Transduktor je ureaj koji pretvara jednu vrstu energije u drugu. Konverzija moe biti u / iz elek-
trine, mehanike, elektromagnetne (ukljuujui i svjetlosnu), kemijske, zvune ili nekog drugog
oblika energije. Dok termin transduktor obino podrazumijeva upotrebu sa znaenjem sen-
zor/detektor, svaki ureaj koji konvertira energiju se moe smatrati transduktorom.
17
vie oblike, u svijest i smisao o sebi samome. Ta konverzija se odvija kroz akre.
Sva svjesna bia koja imaju percepciju, i biljke i ivotinje, uestvuju u tom
radu, ne samo ovjek, ali u ovjeku se ona kompletira i direktno vraa Boanskom.
Svijest koja se tako vraa Boanskom obogaena je iskustvima svih vrsta. To
obogaivanje iskustva bivstvovanja kroz sve ive vrste je na izvjestan nain
aktualizacija svijesti o sebi Boanskog Apsoluta.
OVJEKOVO TIJELO KAO OSNOVA LINOSTI
Biljne i ivotinjske vrste jednostavno sakupljaju utiske ili iskustava sloenosti
svih aspekata organskog bivstvovanja na nivou jednostavnog kretanja i opstanka. To
sakupljanje svijesti elementarnog bivstvovanja se prenosi s jednostavnijih ivih
oblika na sve sloenije oblike. Kada dosegne odreenu "kritinu masu" sloenosti
iskustava, postaje podobno da prijee u ljudski oblik, u oblik ljudskog tijela.
Sakupljanje iskustava bivstvovanja ispod ljudskog tijela je partikularno i
linearno. To je bilo sakupljanje svih moguih utisaka u obliku minerala,
mikroorganizama, biljaka, riba, reptila, sisavaca. Ono se prije svega zasnivalo na
jednostavnom oblikovanju i nainima opstanka.
Informativni entitet s kojim se ustanovljava postojanje (iskustvo) u
najgrubljem obliku jest onaj u obliku minerala. Tu je poetak evolucije elementarne
percepcije u fizikom svijetu. Tu se iskuava sama kombinacija sastavnih elemenata
i njihova svojstva u razliitim kombinacijama. Prije njega ona je postojala kao
entitet u neorganskom podruju, kao neorgansko bie ili elemental prirode. Svaki
informativni entitet mora prijei iz neorganskog u organsko podruje zato to je
samo u organskom podruju, zbog trodimenzionalnosti, mogua potpuna
konkretizacija sveg iskustva bivstvovanja iz svih njegovih dimenzija - u vidu uma.
U trodimenzionalnom fizikom svijetu percepcija dalje, iz jedne inkarnacije u drugu,
evoluira kao jednostanini organizam, pa zatim viestanini u razliitim oblicima,
najprije u djelomino nepokretnim (biljke), a zatim i vie pokretnim (ivotinje), i to
evolutivnim redom koji odreuje sposobnost kretanja kao jedinog naina
prikupljanja utisaka (samskara) o bivstvovanju i razvoja inteligencije. Kao zglavkar,
insekt, mekuac, riba, vodozemac, ptica, sisar - dok se utisci koji se mogu sakupiti
jednostavnim kretanjem i brigom za opstanak ne kompletiraju, tako da se proces
fizike individuacije formira kao bie koje je najpotpunije opskrbljivao svim ulnim
i djelatnim organima, u toj mjeri da moe koristiti alate i orua, a to je ovjek.
Sutina razvoja procesa fizike individuacije i percepcije jest dolazak do
ljudskog oblika.
Ali ni tada nije zavren proces fizike individuacije.
Kada sazri u najviem ivotinjskom obliku, on se inkarnira kao
najprimitivniji ljudski oblik - i tek tada za njega zapoinje zakon karme. To su
najee ljudi iz "primitivnih zajednica" sa snano izraenom plemenskom,
nacionalnom i vjerskom pripadnou. To pokazuje i totem plemenske zajednice koji
predstavlja ivotinju od koje su, po predaji, njeni lanovi potekli, kao i vjerovanje da
se due umrlih sele u ivotinje, odnosno inkarniraju kao one. I van takvih zajednica,
primitivni ljudski oblik se moe prepoznati po fizionomiji i opem nainu ivota
koji je usmjeren prema fizikom opstanku kroz teak rad, i po tuposti kada je u
18
pitanju svijest i duhovnost. Takoer i po uroenoj fizikoj i mentalnoj zaostalosti
(npr. mongoloidnost). Vezanost primitivnog ovjeka za utiske (samskare) ogleda se
u uvjetovanosti njegovog instinktivnog i nagonskog ponaanja, a naroito u
navikama (u mislima, rijeima i djelima), u njihovoj mehaninosti, kao i vezanosti
za tradiciju.
Tek kada dospije do ljudskog tijela proces fizike individuacije postaje
podoban da bude mjesto prisutnosti ljudske due - u onoj mjeri u kojoj dozvoljava
prisutnost Boanske svijesti - jer jedino Boansko koje sve omoguava daje sutinu
ljudskoj dui. Boansko je ovjekova sutina. ovjekova dua ima porijeklo od
Boanskog, a ne od prirode. ovjek ima ljudsku duu samo onoliko koliko prima,
kroz sebe proputa i aktualizira Boansko koje sve omoguava. Prije toga postoji
samo informativni entitet kao princip individuacije prirode u ivotinjskim oblicima,
ali i mnogim ljudskim koji su nezreli.
Od trenutka postajanja ljudskim oblikom iskustvo bivstvovanja dobiva iskru
Boanskog duha, odnosno u tom tijelu poinje reinkarnacija ljudskih dua kao
cjelovitih olienja Boanskog s jedinim ciljem da se iskustvo bivstvovanja potpuno
iskua u svim aspektima, osvijesti i kao takvo vrati Boanskom. Budui da je
ovjek mikrokozmos, to vraanje se konkretno dogaa u ovjeku, kao njegovo
vraanje sebi, Sebstvu, istoj svijesti osloboenoj objekata i sadraja, svake iluzije
individualnosti. To je u ljudskom iskustvu samospoznaja kao Bogo-spoznaja.
Budui da nita nije izvan Boanskog Apsoluta, ono bie koje spozna sebe u
apsolutnom smislu, ostvaruje spoznaju Boanskog u sebi.
CJELOVITA LINOST KAO OSNOVA DUE
Kada proces individuacije organske percepcije evoluira kroz ivotinjske
oblike, on ima samo svijest o objektima, a ne i o sebi. Zato ivotinje ne mogu sebe
mijenjati (nemaju Ego) niti korigirati svoje ponaanje, one nemaju izbora i uvijek
slijede ono na to ih okolnosti i instinkti navode.
Kada evoluira kroz ljudska oblija, proces individuacije i percepcije ima
dvostruku svjesnost, o objektima i o sebi, i sva ljudska evolucija se svodi na
preobraavanje i usavravanje subjekta kroz diferencijaciju objekata.
Ljudski oblik je prijelaz od ivotinjskog prema Boanskom, tj. duhovnom.
Zato postoje i nezreli ljudi koji imaju veu vezanost za tijelo, objekte i sadraje
njihovih zbivanja, kao i zreli koji pokazuju veu nezavisnost od tijela, psihiku
objektivnost i individualnost.
Kada zavrava svoju evoluciju kroz ljudsko oblije, proces individuacije
potpuno transcendira svijet objekata i ostvaruje trostruku svjesnost: o objektima, o
subjektu koji je svjestan objekata, i o Boanskom Apsolutu koji omoguava i
subjekta i objektivni svijet.
Konano formiranje linosti kao olienje Boanskog sastoji se u uvidu da
nema niega osim Boanskog, i u potpunoj predaji Boanskom.
Stoga i formiranje i sutina autentine linosti ovjekove nije od ovoga
svijeta. Od ovoga svijeta moe biti samo mnotvo Ja koji dijele i uvjetuju linost
ovjekovu. Autentina ovjekova linost moe biti samo olienje onoga to nadilazi
tijelo i organski svijet uope, otvaranje ovjekovo prema beskonanosti Boanskog
daje cjelovitost njegovoj linosti.
19
ORGANSKI SVIJET KAO SCENA ZA DRAMU LINOSTI
U ljudskom tijelu se iskustvo bivstvovanja organskog ivota objedinjuje i
osmiljava u cjelovitom smislu, na vioj razini od jednostavnog kretanja i
preivljavanja: tu postaje drama ivota, iskuavanje svih moguih dogaaja i
doivljaja koji oblikuju cjelovitu linost. Tek kao linost iskustvo bivstvovanja
moe biti vraeno Boanskom radi njegovog ocjelovljenja. ovjek je taj koji spaja
razbijeni hologram Boanske matrice i vraa mu lik Boanskog po kome je i sam
stvoren, kao njegovo olienje. Cjelovita linost je olienje Boanskog.
16
Zato, dakle, organski svijet postoji da bi silaskom dua u njega, u fiziko
tijelo, poela drama ivota. Sam organski ivot je dovoljan sebi s opstankom vrsta.
Via dimenzija ivota nastaje dramom ivota koju iskuavaju ljudske due u
tijelima. Svi zapleti, komedije i tragedije koje egzistencija moe da prui jednom
fizikom tijelu u svim situacijama zahtijevaju i zapravo prisiljavaju na
razumijevanje smisla egzistencije. Taj napor u razumijevanju smisla formira
linost ovjekovu. On uzdie ovjeka iznad same uzronosti prirodnog opstanka.
Tako se unosi svijest u organski ivot: kroz razumijevanje drame ivota u linosti
ovjekovoj, u njegovoj spoznaji smisla ivljenja koji se moe spoznati samo nakon
dovoljno bogatog ivotnog iskustva. Linost ovjekova u organskom svijetu je kao
mala replika Boanskog u odnosu na samo postojanje.
Svijest u organskom svijetu sakuplja utiske na etiri razine zbivanja:
1. Kroz kombinacije samih elemenata, spontano ili pod vanjskim utjecajima;
to je svijet minerala.
2. Kroz simbiozu elemenata u ivi oblik i kretanje koje se ograniava na
prilagoavanje organizma okolini i opstanku samim oblikovanjem; to je svijet
biljaka.
3. Kroz slobodno kretanje i oblikovanje organizma u prostoru i snalaenje za
opstanak; to je svijet ivotinja.
16
O Bogu kao linosti govori i kransko uenje, ali je danas u tolikoj mjeri deformirano i obesmi-
ljeno da ne govori zapravo nita. Kransko uenje o Bogu kao linosti zapravo negira Boga kao
linost u ovjeku, i smjeta ga u teoloko Sveto Trojstvo, kau da Bog nije vjena monada, samo-
dovoljno i transcendentno Jedno neoplatonizma, ve koinonia ili zajednica Tri Linosti, suvjene i
jednake. Ali to je opet imaginarna i apstraktna teoloka predstava o kojoj se vijekovima razglaba
samo da se ne bi uvidjelo da je pria ili dogaaj o Bogu koji se kao linost otjelovljuje u svog sina,
zapravo ukazivanje da se Bog kao linost utjelovljuje u svakog ovjeka s ljudskom duom koji pos-
tane cjelovita linost, da svaka cjelovita linost ne moe biti nita drugo do ivo olienje Boga.
Svaka necjelovita linost je samo individualni ovjek, podijeljen s mnotvom Ja. Svaka cjelovita
linost je olienje Boga. Zato i jest cjelovita. Samo ono Boansko u njoj daje joj cjelovitost. Nije to
samo Krist. On je samo uzor i uitelj te cjelovitosti jer je zapravo i rekao: "Svi ste vi sinovi Boiji".
(Jovan 10.34; Matej, 5.45; Jovan 1.12; Rimljanima 8.14; Galatima 3.26)
Ovdje koristim izraz linost u drugaijem znaenju nego to je uobiajeno (osobnost). Nai-
me, uobiajeno je da se taj pojam izvodi iz grkog pojma persona, koji predstavlja masku koju neko
stavlja na sebe da bi glumio neku ulogu. Na taj nain predstavlja lano Ja. Ovdje linost izvodim iz
asocijacije s pojmom olienje, tako da se o linosti ovdje govori kao o olienju neeg vieg, kada
ovjek postane olienje Duha i kada ima jedno, pravo Ja u sebi, kada je svjestan sebe u apsolutnom
smislu, onda je on olienje te autentine svijesti o sebi i pokazuje svoju pravu, kompletnu linost,
svoje pravo lice, a ne masku ili personu. U daljem tekstu e biti jasno da se takva kompletna linost
postaje tek radom na sebi i transcendentnim iskustvima koja lana podijeljena osobnost ne moe
imati. Kada se ovdje govori o linosti, uvijek se misli na takvu cjelovitu linost, a kada se govori o
osobnosti i 'Ja', uvijek se misli na lano i podijeljeno Ja.
20
4. Kroz slobodno kretanje koje nadilazi pitanje samog opstanka i
iskuava sve druge sadraje, sva mogua djela i nedjela, dramu ivota koja
objedinjuje sva ostala iskustva, koja ne ukljuuju samo tijelo, ve i um i
osjeanja. To je svijet ljudi.
Dok je organska reprodukcija vrhunac ivotinjskog oblika postojanja, tj.
percepcije Boanskog, vrhunac ljudskog postojanja nadilazi obinu reprodukciju,
ovjek iskuava dramu svih moguih iskustava, svojih i tuih, dogaaja i odnosa, i
uzdie se prema smislu svekolikog postojanja. U tu svrhu, od svih bia, jedino
ovjek koristi imaginaciju. Ona je potrebna radi obogaivanja sadraja drame
ivotnih iskustava. Imaginacija je prisutnost viih dimenzija (zrak, vatra, voda) u
najnioj, fizikoj realnosti (zemlja). Imaginacija je sposobnost saimanja vremena i
prostora (svojstvo viih dimenzija) radi osmiljavanja smisla zbivanja svih
mogunosti postojanja u vremenu i prostoru. U imaginaciji preispitujemo prolo i
zamiljamo budue da bismo kreativno oblikovali i mijenjali sadanje.
Kako se razvijala prisutnost imaginacije u ovjekovom fizikom ivotu? Od
najstarijih vremena imaginacija je imala vodeu ulogu u ljudskom postojanju.
17
Najprije se vjekovima kraj ognjita njegovala imaginacija prianjem pria o precima
i bogovima, saetim u arhetipove i bajke. Oblikovanje kazaline scene uzdiglo je
priu u ivo iskustvo i plastini doivljaj, lini i kolektivni. U antikim dramama
osmiljavala su se sva zbivanja ljudske i boanske egzistencije na organiziran i
kreativan nain - kako bi se vratila Boanskom. Otuda je izvoenje drame u
arhainim vremenima bilo sveti, religijski in. Tada je imaginacija bila jedno sa
ivotom. Danas se ona degradira na simulakrume i simulacije.
18
Najopija upotreba
imaginacije dogaa se u ureenju ivotnog prostora. Arhitektura je najgrublja
materijalizacija imaginacije, ali i najpraktinija. Zatim, razvoj tehnike predstavlja jo
finiju i raznovrsniju upotrebu imaginacije u iskuavanju svijeta i svih mogunosti
egzistencije
19
. Pismo i literatura su jo finija upotreba imaginacije, s njima je
sakupljeno sve iskustvo postojanja ovoga svijeta, a umjetniko izraavanje,
slikarstvo i poezija, najfinije. Znanost je nastala kao potreba da se djelovanje
imaginacije uini konkretnim i praktinim. Znanost je takoer imaginativno
saimanje prostora i vremena, ali samo radi osmiljavanja prirodnih zakona; u njoj
osmiljavamo ono to je bilo, i to bi na osnovu steenog iskustva moglo biti, da
bismo mijenjali i kreirali sadanje, ono to jeste. Religijska imaginacija osmiljava
duhovne zakone u namjeri da jo vie priblii ovjeka smislu. U tome je uspjena
samo toliko koliko otkriva da je sam ovjek smisao. Stoga imamo tri vrste
imaginacije: znanstvenu koja osmiljava prirodne zakone; umjetniku koja
osmiljava sva iskustva ljudskog postojanja i religijsku koja saima duhovna
iskustva u smisao sveg postojanja i povezuje ga s Boanskim.
Sve ovo, sva priroda i njena transformacija kroz tehniku i kulturu, odigrava se
oko inkarniranih dua. Due su virtualna sredita ili magneti koji samom svojom
prisutnou privlae sva ova zbivanja oko sebe. Kada se inkarnira u tijelo, iz viih
dimenzija u nie, dua kao magnet izaziva proces preobraaja prirode oko sebe,
informacija kao misli (zrak), energije (vatra), virtualnih oblika (voda) i fizikih
oblika (zemlja). Tako nastaje sva arhitektura, tehnika, znanost, umjetnost i religija,
sve to je konstruktivno i destruktivno - jer treba iskusiti sve mogunosti - kao
17
Elemir Zola "Upotreba imaginacije i zalazak Zapada", Opus, Beograd, 1988.
18
an Bodrijar: "Simulakrumi i simulacija" IP "Svetovi", Novi Sad, 1991. ("Simulacres et simulation" Jean
Baudrillard, Galile, Paris, 1985.)
19
M. Heidegger: "Pitanje o tehnici", u: Kraj filozofije i zadaa miljenja. Rasprave i lanci, Naprijed, Zagreb,
1996.
21
procese kojima se obavlja osmiljavanje i percepcija prirode, odnosno svih moi
postojanja, i kao takvi oni se vraaju Boanskom kroz spoznaju njihovog smisla.
Percepcija Boanskog nije jednosmjerna ni pasivna. Ona je dvosmjerna i aktivna.
Ona istovremeno mijenja i stvara objekte percepcije.
Due nita ne rade, one su samo tihi svjedoci postojanja. Priroda je ta koja
radi sve oko due privuena njenim Boanskim sjajem. Poevi od misli - koje su
najfinije vibracije prirode, s kojima priroda osmiljava samu sebe kroz bie
ovjekovo u kome boravi dua, u to god ovjek da pogleda on to osmiljava, i tako
osmiljeni smisao vraa Boanskom kroz svoju duu - preko djelatnih organa
ovjekovog tijela s kojima on obrauje prirodu. Sve radi priroda da bi omoguila
percepciju duama. To je svrha organskog svijeta.
Tonije, ne radi nita ni priroda, ona je nesvjesna i inertna. Rad se odvija
uslijed uzajamne prisutnosti prirode i dua, njihove blizine, kao magnetna indukcija,
kada dva magneta pokreu jedan drugog samo zbog blizine. Zato ta blizina
omoguava i pojavu samog organskog svijeta i ivota.
Blizina i kontakt due i prirode dogaa se jedino u ovjekovom biu. Stoga je
on jedino kreativno bie. Zbog te blizine i kontakta Boanske due i manifestiranog
svijeta prirode u ovjekovom biu, dogaa se ovjekov kreativni rad, i on je sutina
ovjekovog postojanja na ovome svijetu. ovjekov rad je potpuno ostvarenje
percepcije Boanskog u ovom svijetu. ovjek svojim radom oblikuje i vraa
steenu percepciju postojanja natrag Boanskom. To je sutina karme. Zato je u
najboljem spisu o karmi, u Bhagavad Giti, sutina karme opisana kao rad koji je
Boji, a ne ovjekov. ovjek najbolje ostvaruje svoju karmu kada sve radi kao da
Bog radi kroz njega, i ne trai nikakve nagrade niti rezultate rada za sebe, ve samo
radi kao produena ruka Boja. Istu ideju izraavaju i Gnostici kada tvrde da je
ovjekova dua produena ruka Bojeg stvaranja.
LINOST KAO OLIENJE BOANSKOG
S pojavom ljudskog tijela organski ivot prelazi u viu ravan, nije vie
jednostavno zbivanje reprodukcije radi opstanka, ve postaje scena za dramu ivota,
za iskuavanje svih mogunosti djelovanja vieg reda, svih moguih dogaaja, a ne
samo jednostavnog oblikovanja organskog i neorganskog bia. Dogaaji se
unaprjeuju pomou orua i alata, djelovanjima koja ukljuuju i miljenja, osjeanja
i volje individua i njihovu meusobnu interakciju, razvoj civilizacije, tehnike i
kulture. Samo takva interakcija moe kristalizirati linost u ovjeku. Samo cjelovita
linost u ovjeku moe odraavati Boansku linost - jer Boansko se uvijek oituje
kao linost. Samo kada je ono smo, ostaje bezlini Apsolut. Sutinska tenja
Apsolutnog je da postane konkretno. Ono najvie eli da se spozna u najniem. Ono
stoga uvijek tei da se izrazi kao linost jer tako postaje konkretno i djelatno,
osmiljeno i jasno samo sebi u svim moguim aspektima i iskustvima, subjektivnim
i objektivnim. Sam in oitovanja svijeta je odraz tenje Boanskog da se oituje
kao linost. U cjelovitoj linosti ovjekovoj, kao olienju Boanskog, okonava se i
osmiljava svo oitovanje svijeta.
Iz prirode organskog svijeta jasno je da on sam po sebi ne moe osigurati
nita vie od uvjeta za organsku reprodukciju i opstanak. To je njegov vrhunac. Kao
i razvoj neorganskog svijeta, i organski je zasnovan na spontanim mehanikim
zakonima uzronosti i po koje sluajnosti. Za transformaciju u djelovanje vieg reda,
22
za smisleni rad i kulturu, potreban je impuls odozgo, od Boanske svijesti. On u
organski svijet stie u obliku ljudskih dua.
Cjelovita linost podrazumijeva potpunost u smislu i postojanju, jedinstvo,
cjelovita linost je uvijek jedna ista, iako su joj poznata sva razliita iskustva.
Stoga cjelovita linost dolazi tek na kraju procesa individuacije, dozrijevanja
svih iskustava percepcije i djelovanja kroz dramu ivotnih iskustava.
Dotle je linost razdijeljena na mnotvo Ja i podinjena razliitim utiscima
koje sakuplja u iskustvu.
Prije nego to su dozrela za formiranje ljudskog tijela, sva naslijeena
iskustva bivstvovanja oblikovala su odreene utiske ili osobine.
20
One se ponaaju
kao male linosti, kao pojedinana Ja, kao i svi entiteti koji se spontano formiraju.
Stoga i u ljudskom obliku one nastavljaju da se ponaaju kao mnotvo malih linosti
ili mnotvo Ja. Tako kada se u tijelo inkarnira ljudska dua, kao cjelovito olienje
Boanskog, ona se suoava sa djelovanjem mnotva Ja u tom biu. Cijeli ljudski
ivot i sve ljudsko sazrijevanje svodi se na razumijevanje, osmiljavanje,
objedinjavanje i nadilaenje svih tih posebnih osobina ili Ja u jednu cjelovitu linost,
jednu svijest i jednu volju. Kada se to dogodi naziva se prosvjetljenje ili
samospoznaja. Ta rije podrazumijeva spoznaju Sebe samoga, odnosno
prepoznavanje same due kakva jest nezavisno od tijela, za vrijeme dok je u tijelu.
Ovo sve pokazuje da je njen boravak u tijelu zamagljen mnotvom Ja iz iskustava
niih oblika partikularnog bivstvovanja. Njena samospoznaja znai da su se ta
iskustva osmislila i osvijestila u viem kontekstu i razumijevanju, kao aspekti
bivstvovanja prirode kao takve, i nadili u kontekstu Boanskog koje sve
omoguava.
Mnotvo Ja ima kreativnu funkciju, ono omoguava razmjenu iskustava
izmeu razliitih utisaka, zatim sumnju i uvid u suprotnosti, a svijest o suprotnosti
omoguava svijest o izboru.
Ako se, s druge strane, mnotvo Ja ne spoznaje na ovakav kreativan nain,
ono je uzrok konfuzije i iluzije.
Zbog holografske prirode stvarnosti, konfuzija i sukobi u nama odraavaju se
oko nas, kao dogaaji koji se (prividno ili stvarno) nama dogaaju. Svi sukobi meu
ljudima nastaju zbog podjele u ljudima.
Objedinjavanje svih utisaka partikularnih iskustava, svih Ja, postizanje mira i
savrenstva cjelovite linosti kao olienja Boanskog, mogue je samo ljubavlju.
Ljubav je ona snaga koja objedinjava razliito njegovim potpunim
razumijevanjem. Zato razumijevanje bez ljubavi nije mogue. Ljubav kao inilac
koji sve objedinjava potie od prirode univerzalnog Polja ili Boanske matrice, ije
primarno svojstvo je jedinstvo izvan mnotva i svih razlika. Ljubav je jedini pravi
izraz ispravne spoznaje smisla postojanja, jedini pravi izraz cjelovite linosti.
Cjelovita linost je uvijek olienje Boanskog. Otuda se kae da je Bog ljubav, i da
ovjeka samo sposobnost bezuvjetne ljubavi vraa Boanskom.
20
Patanjali ih u "Izrekama o jogi" naziva vasane i samskare, dublji i plii utisci, koji su nesvjesno
nakupljeni tokom inkarnacija. U suvremenoj psihologiji to su sadraji nesvjesnog.
23
BOANSKO KAO OSNOVA DUE
to je uope dua?
To je djeli razbijenog holograma Boanskog Apsoluta koji sadri i odraava
cio Apsolut.
Taj djeli se u viim dimenzijama oituje kao ista energija.
Poto rije energeia znai "bivstvo u pokretu, oitovanju i djelovanju",
21
prvobitan izraz Boanskog pokreta i djelovanja oituje se kao nestvorena svjetlost.
Kako ta nestvorena svjetlost silazi u sve nie dimenzije, u elementu Zraka
postaje Rije ili Logos, u elementu Vatre volja ili namjera, u elementu Vode ili
astralnom svijetu se pokazuje kao stvorena svijetlost jaa od sunca i osjeanje blae
od svakog blaenstva.
U elementu Zemlje, odnosno fizikoj realnosti, Boanska prisutnost se
pokazuje na sve ove naine i jo kao svjetlost zvijezda, kao ivotna energija, kao
ljepota i sklad, i kao in dobrote, ljubavi i milosti. To su sve konkretni, materijalni
izrazi boanske prisutnosti.
Tu svjetlost vide umirui kao svoju duu ili due drugih osoba.
22
Prati je
neopisivi osjeaj blaenstva. Zbog snage iluzorne identifikacije s tijelom, umirui
svoju duu vidi kao da je izvana i da mu prilazi u obliku svjetlosti. Kada ovjek
nadie svaku iluziju individualnosti i identifikaciju s tijelom i umom, prepoznat e
tu svijetlost kao sebe samoga, tonije, Bog e u toj linosti opet biti Onaj Koji Jest, a
iluzija ovjeka e nestati.
Budui da priroda, kao odraz apsolutne svijesti o sebi, nije stvorena u
vremenu, nego je vrijeme samo oblik relativnog zbivanja unutar prirode, besmisleno
je govoriti o poetku stvaranja prirode. Zato je u prirodi mogue naizgled
paradoksalno zbivanje, da posljedica prethodi uzroku, to se popularnije naziva
"zakon privlaenja", naime, da moemo ostvariti neko stanje ako u svijetu ideja ili
imaginacije zamislimo da je ono ve tu i ostvareno. Time ga privlaimo.
Dakle, budui bezvremeno, Boansko je uvijek prisutno u svemu, i neovisno
od svega, ono je prisutno kao uvjet i osnova samog postojanja. Budui bezvremeno,
Boansko se u iluziji vremena uvijek doivljava i oituje u sadanjem trenutku.
S druge strane, injenica da priroda nije nastala u vremenu znai da Boansko
iskustvo vlastitog bivstvovanja ne dobiva kroz projekciju svojih dua tokom
21
za Grke je stvarnost, u osnovi, energeia, pri emu je energeia miljena kao osnovna odlika
physisa, kao izrastanja iz sebe i stajanja tu, dakle osnovna odlika prisustvovanja. Polazei od prisus-
tvovanja kao dolaenja u neskrivenost, to zapravo i iskazuje re energeia, bivstvujue je ergon,
djelo, a samo djelo je ono to prisustvuje pokazujui se u nekom eidosu, tj. obliku. Budui da ovdje
ono to je dano nije miljeno polazei od subjekta, ve od physisa, ono se moe protumaiti kao
pro-iz-vod prisustvovanja prisustvujueg. Otuda, stvarno kao pro-iz-vedeno, nije isto to i stvarno
kao injenino, tj. "napravljeno". Dodue, injenino je takoer u nekom smislu proizvedeno, ali
sada u smislu napravljenosti; ono je stvar ("djelo") koju pravi neki subjekt tako to oblikuje odree-
ni materijal, s tim to je taj subjekt kada je re o cjelini stvarnosti sam Bog, shvaen zapravo kao
rukotvorac (demijurg). (Mio Savi: M. Hajdeger: Metafiziki karakter nauno-tehnike civilizaci-
je; Filozofija i drutvo, 1/2009, UDK: 141.32: 316.42, Originalni nauni rad, DOI:
10.2298/FID0901107S)
22
U literaturi koja obrauje ove dogaaje redovito se dogaa da se ta svjetlost pogreno tumai kao
Aneo uvar ili joj se daju neka religijska imena (najee Isus).
24
vremena - ono je uvijek ve u njemu. Kako je i jednostavno vezan za vrijeme, to
znai da sva iskustva bivstvovanja nisu ni odvojena od Boanskog. Samo Boansko
postoji i to je jedina Stvarnost.
Sva drama osvjetenja o kojoj se ovdje govori je samo probuenje Onoga koji
jest u svom najindividualnijem aspektu, kao individualna dua. Kada je Apsolut sam
kao Cjelina, nije mu potrebno nikakvo probuenje jer i ne moe biti nesvjestan. On
se individualizira u razne razmjere oitovanja sve do individualne due i tom
individualizacijom sve vie zapada u zaborav sebe bavei se razliitim zbivanjima.
Konani cilj je da Cjelina sebe bude svjesna u najindividualnijem obliku, kao
ovjek, nakon svih iskustava. Tako Cjelina postaje zaista potpuna. Ako bi ona mogla
da se partikularizira i projicira, a da pri tome izgubi svoju svijest i cjelovitost, onda
ne bi bila savrena ni cjelovita. Njena samospoznaja u individualnoj dui, nakon
svih patnji i iluzija odvojenosti, dokaz je i manifestacija njene cjelovitosti i
savrenstva.
Nita nije izvan Apsolutnog. Kako, prema tome, ni due nikada nisu odvojene
od Boanskog iz koga proistiu, sve se to zbiva u ovjeku, kao nae probuenje.
Stoga, pored sadanjeg trenutka, Boansko je uvijek i ovdje, prisutno.
Znai: uvijek ovdje i sada. Nikada u vremenu i odvojeno od iega.
Zato se stvarnost sastoji iz paradoksa da postoji vanjski svijet sa svim ovim
zbivanjem prirode, kao i da se to sve zbiva u nama. Izvana se zbiva samo sadanjost,
a u nama i svijest o prolom i buduem. To su dvije paralelne realnosti koje imaju
zajedniki izvor. Te dvije paralelne realnosti se manifestiraju kao vanjske i
unutarnje, kao svjesnost i nesvjesnost, kao subjektivno i objektivno.
Razlike nastaju samo iz ugla promatranja.
Promatrano iz iste svijesti o sebi nita nije stvoreno, nema nieg
objektivnog, samo Boanski Apsolut postoji kao smo postojanje ovdje i sada.
Promatrano iz perspektive individualnog bia, onog djelia holograma,
postoji vanjsko i unutarnje, i cijela pria o stvaranju objektivnog svijeta izgleda
stvarna.
Da bismo zadovoljili iluziju postojanja, jer inae ne bismo ni opisivali sve
ovo, rei emo da su due bezvremena prisutnost Boanske svijesti u iluziji
vremena.
Boansko ne projicira sebe u obliku individualnih dua, kako se to popularno
zamilja kada je um identificiran s tijelom, ono ne moe sebe projicirati jer nita nije
mogue izvan njega samoga. Samo Boansko postoji kao smo postojanje, kao sma
svijest. Iluzija individualnosti te svijesti je ono to se naziva individualnim duama, i
to je ta iluzija vea, toliko vie izgleda kao da su te due individualne, da se
reinkarniraju i da postepeno sazrijevaju. Zato kada se ovjekova dua probudi iz
svoje iluzije, vidi da ona sama ne postoji, da samo Boansko postoji.
Sa druge strane promatrano, samo Boansko nije u iluziji. Sve ostalo to
postoji na bilo koji nain postoji u nekoj iluziji odvojenosti od Boanskog.
Budui da je sve unutar Boanskog, a da je Boansko uvijek sama stvarnost,
to znai da je sve stvarnost, pa i ono to ovdje nazivamo iluzijom. Iluzija je inae
ono to ne postoji u stvarnosti. Otuda stanja iluzornog postojanja, kao to su
individualne due koje se preporaaju tokom vremena i trpe karmu, jesu stvarna
stanja, iako iluzorna. Iluzija postojanja postoji u stvarnosti, iako je i dalje iluzija.
To postojanju daje dvostruku prirodu: s jedne strane se iskuava kao iluzija i
stanje patnje, a s druge strane uvijek je mogue nadilaenje tog stanja, jer je
iluzorno. Zato nas samo sagledavanje stvarnosti oslobaa od iluzije i patnje.
25
Da ne bismo dalje razvlaili ovu dijalektiku praznine (sunyate), to je
Nagarjuna davno ve uinio, vratimo se na sutinu kazivanja to su due na takav
nain da moemo neto praktino uiniti s tom definicijom.
PRISUTNOST BOANSKOG KAO SVJEDOENJE
Dua je prisutnost Boanskog u samom postojanju.
Tiha prisutnost, smo svjedoenje.
Sve stvaranje i oitovanje univerzuma, ma kako iluzorno, nije se dogodilo
izvan Boanskog, zato to nieg ne moe biti izvan njega jer je ono Apsolutno.
Otuda je Boansko uvijek prisutno u svemu stvorenom i oitovanom, u svakom
obliku, svakom biu i svakom dogaaju.
Sma prisutnost Boanskog navodi prirodu da se oblikuje, usavrava i
usklauje prema Boanskom.
To usklaivanje prirode je svekoliki kozmos i ivot koji postoji.
Krajnje savrenstvo oblikovanja prirode prema Boanskom je ovjekovo
bie.
Krajnje savrenstvo ogledanja Boanskog u odrazu prirode je ovjekova
samosvijest, Sebstvo, i samospoznaja.
Boansko je prisutno iza vremena zbivanja tog oblika, bia i dogaaja, kao
transcendentna osnova, kao ono to sve omoguava. Ono je prisutno uvijek ovdje i
sada. Da nije tako, da Boansko nije iza vremena, da nije transcendentno, onda ne bi
bilo nikakve razlike izmeu Boanskog i oitovanog svijeta. Odnosno, ne bi bilo
nikakvog oitovanog svijeta ve samo Boanskog.
Prisutnost Boanskog u svemu kao svjedoenje uvijek je izvan svakog
zbivanja, nikada u njemu. Ono je izvan svega, transcendentno. Otuda se kae
svjedoenje: svjedok nije uesnik u zbivanju ve samo promatra. Zahvaljujui
svjedoku zbivanje postaje obznanjeno, poznato i svjesno. Bez njega ono bi se slijepo
odvijalo po svojim zakonima uzronosti i ne bi nikada dolo do smisla. Ne bi se
razlikovalo od nevidljivog rada bakterija. Takoer, da svjedok nije izvan zbivanja,
da je jedno s njim, ne bi mogao da ga bude objektivno svjestan, ni sebe ni svijeta. Za
objektivnu svijest potrebna je diferencijacija, razlikovanje. Da Boansko nije
transcendentno, ne bi bilo svijesti u prirodi, svijesti o postojanju kao takvom. Ne bi
bilo ni ovjeka kao nosioca takve svijesti. Opet, da Boansko nije imanentno
postojanju, postojanje ne bi postojalo, jer nita ne postoji samo od sebe, niti ono to
je nesvjesno (priroda) moe ikako postati svjesno. O transcendentnoj prirodi
Boanskog govori se samo zbog ogranienog uma ovjekovog, a ne zbog samog
Boanskog, ono smo nije ni transcendentno niti je imanentno. Ono samo jest, kao
Apsolut.
Zato svjedoenje Boanskog nije isto kao obino ljudsko svjedoenje
neemu. Prisutnost boanskog svjedoenja je najjaa pokretaka sila sveg
zbivanja: bivajui Apsolutno, ono kao imanentno zbivanju daje poticaj za
oitovanje, a kao transcendentno privlai sve oitovanje prema smislu i svrsi. Sve
se zbiva zbog te prisutnosti, jer cio univerzum je oitovan kao takav da poslui kao
odraz svijesti Boanskog o sebi. Prisutnost Boanskog kao svjedoka je najvei
privlaitelj sveg zbivanja. Ono je magnet koji oblikuje svako zbivanje prirode.
Cijela priroda postoji zbog njega, a ne zbog sebe sme.
Suptilna, bezvremena prisutnost Boanskog u svakom obliku postojanja je
ona svijest i namjera koju vidimo u svakom obliku ivota, u svakoj ivoj eliji, u
26
svakom dogaaju, koja daje toplinu ivotu i smisao svemu. Prisutnost Boanskog
kroz ljudsku duu je uzrok da se oko ovjeka i kroz djelovanje ovjekovo formirala
sva civilizacija, kultura i tehnika koja daleko nadilazi jednostavno neorgansko i
organsko oblikovanje.
Smo prisutnost dua u prirodi transformira i transsupstancijalizuje cijelu
prirodu prema viem smislu, prema njenom olienju Boanskog, da konano postane
svreno ogledalo Boanske svijesti o sebi.
Iako se ovako transformira izvana, ona postaje savreno ogledalo Boanske
svijesti o sebi samo u cjelovitoj linosti ovjekovoj kao olienju Boanskog. Sva
vanjska transformacija, materijalna i duhovna kultura, samo je sjenka procesa
individuacije i ocjelovljenja ovjeka u Boansku linost kao ive prisutnosti
Boanskog.
Iako je Boansko ve prisutno kao smo postojanje, ono tek u cjelovitoj
ovjekovoj linosti postaje iva i djelatna prisutnost kao ljubav.
MEHANIKO OITOVANJE NEORGANSKOG SVIJETA
Oitovanje univerzuma ima i svoj mehaniki aspekt. Ono se velikim dijelom
razvijalo spontano po mehanikim i matematikim zakonima uzronog razvijanja i
umnoavanja (Zakon broja tri, Zakon broja sedam, i dr.). Zapravo sav neorganski
svijet je nastao po tim mehanikim zakonima, spontano, bez uea svijesti. Taj
neorganski svijet sainjava vei dio kozmosa.
U neorgansko, mehaniko i nesvjesno oitovanje i oblikovanje spadaju i sve
vie dimenzije, nii i vii astral.
Ve smo rekli da svako zbivanje stvara obrasce ili polja koja povratno utjeu
na dalje zbivanje, na oblikovanje sebi slinog. Tako su nastali neorganski entiteti
koji su se spontano oblikovali na viim dimenzijama, u astralu najvie, jer astral je
najblii materijalnom planu konkretnih oblika i ostvarenja, zato je u astralu takoer
najlake stvoriti i zadrati posebni oblik.
Ti neorganski entiteti su prirodni elementali, duhovi i demoni. Oni su
nastajali spontano zajedno s nesvjesnim umnoavanjem neorganskog svijeta u svim
dimenzijama.
Njihova osnovna odlika je bezduna borba za goli opstanak. Oni nemaju vie
funkcije linosti radi prisutnosti due i spoznaju smisla postojanja. To ima samo
ovjek u organskom svijetu. Neorgansko podruje ne stvara svoju energiju. Energiju
stvaraju i akumuliraju samo organska bia u trodimenzionalnom fizikom svijetu.
Akumulacija i ouvanje su, pored inercije, jedne od odlika fizikog svijeta. Zato
neorganska bia svoju energiju moraju uzimati od organskih kao paraziti. Budui da
ive na viim dimenzijama od fizike, oni lako manipuliraju biima u fizikom
svijetu, koja su ograniena svojim fizikim ulima i ne mogu jasno raspoznati
utjecaje viih planova, opsjedaju ih i navode na djelovanje tako da im stvaraju hranu.
Opet, budui da su prirodni stanovnici viih planova, naroito astrala, njihova hrana
nije fizika hrana, ve energetska, sainjena od posebnih frekvencija koje stvaraju
emocije kojima bia zrae, emocije posebne niske frekvencije, a to su negativne
emocije, mrnja, strah i patnja. Neorganska bia navode sva organska bia na
ponaanje koje stvara emocije mrnje, straha i patnje - a posebno prisiljavaju
ovjeka na takvo ponaanje.
27
OITOVANJE ORGANSKOG SVIJETA
KAO PODLOGA OITOVANJA SVIJESTI
Svrha cjelokupnog oitovanja univerzuma je da poslui kao podloga za
ogledanje Boanske svijesti o sebi. Za to ogledanje nije bilo dovoljno samo
neorgansko, spontano i mehaniko oitovanje. Za to je bio neophodan organski
svijet u kome e se razviti zbivanje vieg reda od spontane uzronosti i sluajnosti
koja postoji u neorganskom podruju. To je zbivanje koje unosi dramu u postojanje i
ivot, sadraj i smisao, evoluciju svih moguih iskustava kako bi svijest Boanskog
o sebi bila kompletna kao linost.
Ta ivotna drama, rad i borba za smisao je ono to se naziva karma u
indijskoj tradiciji.
Karma je mogua samo u organskom svijetu, trodimenzionalnom fizikom
svijetu kakav postoji na Zemlji. I samo u ovjeku. Nii oblici ivota nemaju karmu.
Oni imaju samo postojanje i ivot.
U stvaranju organskog ivota uestvuju sve vie dimenzije, one zapravo i
postoje zato da bi stvorile organski trodimenzionalni ivot. Zato se uzronost karme
protee i na vie dimenzije. Zato ne vidimo cio lanac uzronosti jer naa ula i
fiziki um vide samo ono to je fiziko i u naem okruenju. Zato moemo vidjeti
samo posljedice i samo dijelove uzronosti koje su dovele do neke posljedice.
Tek u potpuno razvijenom organskom svijetu i ivotu postoje uvjeti za
potpuno ogledanje Boanske svijesti o sebi.
Boanska svijest se uvijek ogleda kao linost, odnosno lino, u potpunosti
svoja, samo-svojstvena. Boansko je uvijek linost i zato se samo u cjelovitoj
linosti ono moe ogledati i osvijestiti.
Stvaranje tih uvjeta imalo je svoju evoluciju, nisu nastali odjednom. To je
evolucija svih ivih oblika do stvaranja ljudskog tijela na kraju te evolucije. Samo
ljudsko tijelo ima sve potrebne ulne i djelatne organe za percepciju i rad. Zato je
samo ljudsko tijelo podobno za prisutnost cjelovite Boanske svijesti o sebi.
Samo ljudsko tijelo je sposobno za Boansku prisutnost koju nazivamo
duom.
Boansko je prisutno i u svim drugim oblicima organskog ivota, u biljkama i
ivotinjama, ali u daleko manjoj meri, tek koliko je potrebno za ivot i opstanak i
sakupljanje one vrste iskustava bez stvaranja karme i ivotne drame kao linosti.
Svrha svekolike evolucije organskog ivota je u stvaranju uvjeta za
formiranje linosti. Linost se formira kroz dramu ivota. Za tu dramu potreban je
potpuno izgraen organski ivot, daleko iznad proste reprodukcije i borbe za
opstanak.
Spajanje Boanske prisutnosti kao due s ljudskim tijelom lake emo
razumjeti ako zamislimo duu kao ovjeka i tijelo kao ogledalo u kome se ovjek
ogleda da bi se objektivno vidio. Da bi se dua koja proistie iz Boanskog, potpuno
oitovala i afirmirala sve do fizikog plana, potreban joj je odgovarajui oblik u
prirodi, toan kao lik u ogledalu. Taj toan odraz je priroda oblikovala u ljudsko
tijelo da bude podoban oblik za prisutnost ljudske due, emanacije Boanskog.
Priroda je oblikovala ovjekovo tijelo pod privlanim djelovanjem prisutnosti
Boanske svijesti. Zato se o tijelu moe govoriti kao o fizikom aspektu due,
28
njenom oitovanom i djelotvornom aspektu, dok je sama dua u svojoj sutini
transcendentna i neoitovana. Kao i Boansko ije olienje predstavlja. Tijelo u
kome boravi dua sadri i svoje astralne i energetske aspekte koji nadilaze fiziko
tijelo; sadri etersko, astralno i mentalno tijelo. S njima dua djeluje na viim
dimenzijama. Zato se tijelo i sastoji od svih dimenzija. Zato su te vie dimenzije u
ovjeku, a ne izvan njega.
ovjek je spoj dvaju inilaca: transcendentne due, ili Boanske prisutnosti, i
tijela kao individuacionog procesa prirode. Zato ovjek ima dvojnu prirodu,
sposoban je za dosezanje boanskih visina i paklenog podzemlja. ovjek moe da
bude i animalan i boanstven. Zato se njegovo ostvarenje ogleda u uzdizanju iznad
prirodnog uvjetovanja, od svega to je fiziko, mehaniko i uvjetujue. Sve to u
sebi ima od svijesti, dobrote, neovisnosti i objektivnosti, to mu je od Boanske
prisutnosti koja mu sainjava duu. Sve to mu je od patnje i neznanja, to je uslijed
identifikacije s tijelom.
ovjek je most izmeu prirodno oitovanog i Boanskog.
Boansko je kroz ovjekovu duu najjae prisutno u postojanju.
KRUG STVARANJA: NEORGANSKI SVIJET, ORGANSKI SVIJET I OVJEK
Ako cio proces Boanske samospoznaje ili postojanja zamislimo kao sferu,
to bi bilo u skladu s drevnom batinom, ili kao krug zbog jednostavnosti, poetak
kruga bilo bi spontano oitovanje neorganskog svijeta kroz sedam faza i kroz pet
dimenzija, kroz pad u sve nia i grublja stanja. Dosezanje krajnje suprotne toke od
poetka krunice bio bi nastanak organskog svijeta, kao poetak zaokreta i povratka
izvoru. ovjek s duom bio bi uzlazna linija drugog dijela kruga kojom se dovrava
cjelina, povratak Boanskom prapoetku.
Na osnovu ove sheme objasnit emo sve ostale detalje oitovanja Boanskog.
Ovdje razlikujemo najprije sam krug kao Cjelinu Boanskog, to pokazuje da
se sve zbiva u njemu kao On sm; zatim kruenje kao nain oitovanja Cjeline;
zatim kretanje silaznom putanjom kroz neorganski svijet, dolaenje do najnie,
suprotne toke u organskim svijetu, poetak uzlazne putanje kroz ovjekov razvoj i
29
vraanje ishodu u Boanski Apsolut.
Prvi dio oitovanja ide silaznom putanjom kroz neorganski svijet i sve
razmjere. To je mehaniko uslonjavanje prirode sve veim brojem uvjetujuih
zakona, kroz ukrtanje frekvencija u viim dimenzijama, i atoma i molekula u
fizikoj ravni.
Kada dospije do kraja svog spontanog, mehanikog oitovanja po zakonu
broja sedam, dolazi do formiranja organskog svijeta, na suprotnom kraju kruga
oitovanja od Boanskog Apsoluta. Organski svijet je krajnji domet mehanikog i
nesvjesnog oitovanja i poetak stvaranja uvjeta za svjesni rad kroz oblikovanje svih
ulnih i djelatnih organa i ovjekovo tijelo. Organski svijet postaje ogledalo za
ogledanje Boanske svijesti.
U organskom svijetu poinje djelovanje vieg reda, dok je u neorganskom
podruju djelovalo samo mehaniko kretanje subatomskih, atomskih i kemijskih
procesa, u organskom podruju formira se kretanje vieg reda, a to su sloenije
aktivnosti i dogaaji organskih cjelina koje su nastale subatomskim, atomskim i
kemijskim procesima, dogaaji i zbivanja sloenijih cjelina, fizikih tijela.
Dogaaji se u organskom svijetu kreu od snalaenja u borbi za opstanak do
dramatinih dogaaja u borbi za smisao opstanka, meu biima koja imaju sve
organske sposobnosti ulnog opaanja i djelovanja, meu ljudima.
Drama ivota oblikuje linost ovjekovu.
Dua kao olienje Boanske svijesti inkarnira se samo u ljudskom obliju.
Dua se inkarnira u ljudskom obliju sve dotle dok ne iskusi sve aspekte
smisla svih zbivanja u ivotu.
Prije toga svijest Boanskog indirektno je prisutna u biljnom i ivotinjskom
svijetu na razini vrsta, kao elementarni uvjet da se ivot u njima odvija i osjea u
svim oblicima.
U njima se dua nije inkarnirala cijela ve samo malim dijelom, tek koliko joj
je potrebno da prikupi utiske. U njima se dua uvjebavala boraviti u
trodimenzionalnom svijetu na elementarni nain, jednostavnim kretanjem i
opstankom na kopnu, vodi i zraku.
Skup svih iskustava kretanja i postojanja u fizikom svijetu, koji Boanska
svijest prikuplja kroz iskustva postojanja ivotinjskog i biljnog svijeta, omoguava
inkarniranje u ljudskom tijelu i u njemu zapoinjanje razvoja prema smislu
postojanja.
Ni u ljudskom tijelu se dua ne inkarnira cijela, ve djelomino, ali mnogo
vie nego u ivotinjskom. I u ljudskom tijelu se inkarnira onoliko koliko joj je
potrebno da prikupi utiske vezane za tu inkarnaciju. Dua se nikada ne inkarnira
cijela, to je nemogue zbog njene Boanske veliine.
Ovdje treba znati da se dua upravo zbog svoje Boanske veliine simultano
dijeli u svojoj projekciji i inkarnacijama. Otuda srodnost koju osjeamo sa
ivotinjama i svim ivim biima. ivotni princip u njima je isti kao i u nama. Budui
da je izvan vremena i prostora, dua se takoer dijeli i u pogledu vremena i prostora,
naime, moe simultano da postoji na vie mjesta i u vie oblika, tijela, i istovremeno
u razliitim vremenima. Tako bre stjee iskustva. Tako uvijek i radi. Samo iz
perspektive uma ogranienog tijelom, vremenom i prostorom, izgleda kao da se dua
inkarnira tokom linearnog vremena i seli iz ivota u ivot. Ona istovremeno
proivljava sve ivote, jer za nju nema vremena. Sve ljudske due, prividno
razdvojene tijelima u prostoru, i individualnim iskustvima, u svom najviem ishodu
su jedno. Dua je jedna kao to je jedno i Boansko ije su olienje. Ali to je samo
na najviem razmjeru, na ovom ovdje gdje se nalazimo ona izgleda podijeljena u
30
mnotvo. Zato moramo o njoj govoriti u skladu s razmjerom na kojem se nalazimo.
ivotno iskustvo due u organskom obliku i u ljudskom tijelu, potpuno je
podlono uvjetovanjima kojima je podloan organski svijet, a to su djelovanja ire
cjeline iz viih razmjera, djelovanje planeta. To djelovanje detaljno pokazuje
znanost astrologije.
Kada iskustvo postojanja dovoljno sazri u ljudskom obliku, ono zapoinje
kretanje uzlaznom putanjom. Tada poinje nadilaenje uvjetovanosti koje stvara
ljudsko tijelo i ulni svijet uope. ovjek upoznaje vie svjetove, via znanja, i tei
osloboenju. ovjekova egzistencija postaje pozitivna onda kada on poinje da
nadilazi poistovjeenost s tijelom i umom, kada se pone uzdizati. Tada ga i priroda
podrava na sve naine jer i ona u cijelosti slui osloboenju ovjekovog duha. Sve
dotle dok propada u identifikaciju s tijelom i umom ovjek doivljava patnju i sukob
s prirodom.
Konano osloboenje je povratak Boanskom ishodu.
Cijelo kruenje zbiva se unutar Boanskog ishoda kao njegova imaginacija ili
san.
Otuda je samo probuenje ishod cijelog zbivanja, a ne postizanje neeg
novog.
Probuenje se odvija samo u ljudskom obliju, u ovjeku koji je postao
individualno olienje Apsolutnog.
Samom Apsolutu nije potrebno nikakvo buenje. Potvrda ili aktualizacija
njegove apsolutne savrenosti dogaa se kroz ovjeka, kada od nesvjesnog stanja
individue otuene od Boanske cjeline i patnje u svim iluzijama koje ta otuenost
donosi, radom na sebi, svojom voljom prepozna cio proces zapadanja u iluziju i
neophodnost buenja, vraanja Cjelini kroz svijest o Sebi, svojoj sutini, a to je
oduvijek bio sm Boanski Apsolut, jer nita izvan njega nije ni mogue. Taj proces
se u ovjeku dogaa kao osvjetenje due u tijelu, buenje, i to je jedino "spasenje
due" koje je mogue.
Zato je, praktino govorei, samo ovjeku potrebno buenje.
U tom buenju ovjek nestaje i samo Boanska Cjelina ostaje.
To bi bio shematski opis cijelog procesa.
Sada emo se pozabaviti detaljima ivotnih drama koje dua iskuava u
ljudskim inkarnacijama. Ali prije nego to sagledamo inkarnacije dua na ovom
svijetu, u ovakvim tijelima kakva sada imamo, moramo razumjeti njihovo postojanje
prije ovoga svijeta.
O INKARNACIJAMA DUA PRIJE ORGANSKOG IVOTA NA ZEMLJI
U viim dimenzijama ukrtanje frekvencija i razmjera stvara neorganska bia
kojima je osnovni modus bivstvovanja borba za opstanak.
Neorganska bia nastaju na osnovu injenice da se svijest Boanskog uvijek
oituje na dva naina: kao sam oblik zbivanja i kao linost. Pri tome linost daje
smisao oblikovanju zbivanja. Dua se kao linost oituje samo u ljudskom obliku.
Drugi naziv za ovo to ovdje nazivamo boanskim oitovanjem kao linost u
izvornom stanju je monada. Due prvobitno postoje kao boanske monade koje
projiciraju oblikovanje i na neorganskom i organskom planu.
Due, kao principi svijesti, ni na organskom ni na neorganskom svijetu
nikada se ne oituju u cijelosti niti u dovoljnoj mjeri da bie postane svjesna
linost. Samo se u ljudskom tijelu dua kao princip svijesti oituje u dovoljnoj
31
meri da se tu oblikuje kao linost. Ali ni tu u cijelosti, ve se njena prisutnost u
ovjeku poveava u onoj mjeri u kojoj ovjek postaje cjelovita linost, odnosno
olienje Boanskog. Zapravo, koliko ovjek postaje cjelovit toliko se cijela dua
oituje kroz njega. Koliko je podijeljen i nesvjestan, toliko manje je boanske
svijesti due prisutno u njemu.
U svim neorganskim i organskim ivim biima princip svijesti prisutan je
samo u meri manjoj od one koja je potrebna za formiranje linosti, samo koliko je
dovoljno za ivot i opstanak i sakupljanje osnovnih utisaka.
U neorganskom podruju, oblikovanje svjesnih entiteta kao neorganskih bia,
djeluje jednostrano: samo prema opstanku, nikada prema smislu. Slino ivotinjama
u organskom svijetu, neorganska bia nisu toliko svjesna sebe kao subjekta zbivanja
koliko su usmjerena prema objektima, reagiranju na okolinu i prema samom
opstanku. To je u skladu s prirodom neorganskog svijeta, on se jo uvijek samo
oituje i oblikuje - stvara uvjete za pojavu organskog ivota.
Tek u organskom ivotu Boanska svijest se ogleda u potpunosti tako da to
ogledanje nazivamo duom.
Organski svijet je ogledalo u kome se ogleda Boansko. Neorganski svijet to
nije, on je jo uvijek nekompletan svijet, to je svijet elemenata i elementala. Zato se
u njemu Boanska svijest ne moe ogledati. Moe samo djelovati i oitovati se na
razne naine, i zato je to oblast sve vee uvjetovanosti, pda prema sve niim
sferama.
Tek kada se u organskom svijetu skupe svi uvjeti za kompletno ulno
opaanje, osmiljavanje i kreativno lino djelovanje, Boanska se svijest moe u
potpunosti ogledati.
Ogledanje Boanske svijesti u organskom tijelu je ono to nazivamo duom i
inkarnacijom due u tijelu. Samo tu se Boansko lino ogleda, sve ostalo je bezlino
postojanje.
I ono se ne dogaa u potpunosti od prvog pokuaja. Potrebno je vie pokuaja
i usavravanja, stjecanja iskustava u svoj drami ivota koju organski svijet
omoguava. To stjecanje iskustava i usavravanje je uglaavanje ogledala ivota da
bi se dua, Boanska svijest, to jasnije i tonije ogledala. To uglaavanje ogledala
su inkarnacije i preporaanje dua, kao i smisao svih ivotnih drama.
Dramu ivota samo linost moe spoznati, odnosno, ona moe da se spozna
samo lino. Zato se spoznaje uvijek individualno, procesom individuacije. Kako je
organski svijet uvijek u trodimenzionalnom prostoru i vremenu, stjecanje iskustava
se ne dogaa istovremeno ve uvijek individualno. Zato nije mogue kolektivno
"spasenje dua", kolektivno "uskrsnue" svih ljudi jednog lijepog "sudnjeg" dana.
Svaka pria o kolektivnom spasenju ljudi je smiljena s namjerom da se ljudi
obmanu u pogledu prave prirode svojih ivota i razvoja. Spasenje je uvijek proces
individuacije koji se protee tokom vie inkarnacija.
Ovdje moramo naglasiti neto to ljudi uvijek previaju: uglaavanje ogledala
je samo to. Nita drugo. Smo uglaavanje daje jasnou, ogledalo se ne moe nikako
drugaije napraviti do uglaavanjem, uklanjanjem neravnina, neistoa i mrlja.
Uklanjanjem svega to ometa istinu otvorene prisutnosti Boanskog. Ta istina je
svijest o Boanskom.
To je put proienja.
23
To je sutina svih etika i sveg morala. Sutina sveg
znanja.
23
Tako je Buda nazvao svoje uenje. To ienje bia za prisustvo vie svijesti je upravo ono to
budizam jest.
32
Sama istina takvog proienja omoguava Boanskom da se ogleda kakvo
ono smo jest. Ali ovog puta ne kao apstraktni Apsolut, ve kao konkretno
individualno bie, kao ovjek. Bog se ogleda u ovjekovom Sebstvu, u
najintimnijem stjecitu svih iskustava ivota.
Jasnoa tog ogledanja preokree shemu zbivanja navie, prema ishodu,
Boansko se vraa Sebi spoznajom Sebe u svom najintimnijem izrazu, u srcu
ovjekovom.
To je na shemi oznaeno kao uzlazni dio kruga i ovjekov razvoj.
Boanska svijest, koja se ogleda na nepotpune naine u svemu, daje tim
inom ivot i neorganskim biima. Ona zbog te nepotpunosti nemaju pravi odraz
due ili Boanske svijesti. Imaju samo onoliko svijesti koliko im treba za opstanak.
Mnoga su jednostavna i skromna u svom ivotu, ali postoje i mnoga od tih bia za
koja moemo rei da su "bezduna" i okrutna. Ona su predatori i osvajai. Neka su
stara koliko i sam svemir.
Kao to i kod inkarnacija dua nije dovoljna samo jedna inkarnacija za
stjecanje potrebnih utisaka i iskustava svijesti, ve ih je potrebno vie, tako nije bilo
dovoljno formiranje organskog ivota samo na jednom mjestu u kozmosu. Bilo je
potrebno vie eksperimenata.
Prije Zemlje organski ivot se oblikovao na drugim planetima. Ovdje ne
moemo ulaziti u to kada se to prvi put dogodilo i kako, ali ispriat emo priu o
tome da se u naoj galaksiji to dogodilo u sazvijeu Lire. Tu su se prirodno
formirala i prva ljudska tijela u ovoj galaksiji, a s njima i cjeloviti odrazi Boanskog
kao inkarnirane ljudske due.
24
Bile su vrlo naivne zbog prvog susreta s fizikom realnou, bile su kao djeca
u raju. Imala su mnoga svojstva Boanske svijesti.
Drevna neorganska bia, poznata kao reptili, jer su koristila modificirana
tijela reptila sa sazvijea Drako, uspravnog, humanoidnog oblika sa zmijolikim
glavama
25
, stupila su u kontakt s ljudskim biima u sazvijeu Lire. Zbog naivnosti i
neiskustva ljudi su bili njima fascinirani, i budui bez ikakvog iskustva sa zlom bilo
kakve vrste, prihvatili su ih. Ljudi su u poetku bili fascinirani fizikim svijetom.
Reptili su se mnogo ranije od ljudi materijalizirali, s neorganskog podruja, s astrala
na fiziki plan. Zato su bili iskusniji u fizikom svijetu koji su smatrali svojim
teritorijem koji prirodno posjeduju kao i sva bia u njemu. Zato se ire svuda u
osvajanje prostora i porobljavanje vrsta. Poto nemaju duu ve samo ivotnu
energiju i inteligenciju potrebnu za opstanak, imaju mentalitet konice, i zbog
nepostojanja ikakvog razvoja linosti i due, zadrali su sposobnost boravka u
neorganskom podruju, prije svega u niim podrujima astrala, ostali su vrlo
bezduni i okrutni i kao takvi vrlo sposobni za osvajanje fizikog svijeta - jer su
mogli manipulirati organskim biima i iz astrala, ne samo direktno iz fizikog
svijeta. Budui da je astral za organsko fiziko bie podruje nesvjesnog, njihova
24
Informacija koju ovdje prenosimo, kao ilustraciju inkarnacija ljudskih dua prije planeta Zemlje,
potjee od Stewart-a Swerdlow-a, koji ju je primio od vanzemaljske vrste Sirius A dok je radio u
Montauk-u, podzemnoj vojnoj bazi, i iznio ponajvie u knjizi "Blue Blood, True Blood, Conflict &
Creation. Poto sam i ja vidio ta bia, iako bez blieg kontakta s njima, relevantnost te informacije
izgleda mi pouzdana. Najvei dokaz o vanzemaljskoj prirodi ovjekovoj, ili o vanzemaljskim utje-
cajima na ovjeka, je sama DNK. Ona sama po sebi dokazuje da nije mogla nastati evolucijom, ve
inteligentnim dizajnom: neka superiorna inteligencija ju je napravila.
25
Upravo su tako u sumerskim tablicama iz Ninive opisani "bogovi koji su sletjeli s neba" i postali
vladari nad ljudima.
33
mo utjecaja je vrlo velika jer je nevidljiva i nerazumljiva.
Zato su ljudi vrlo brzo postali zaraeni mentalitetom koji su reptili donijeli
meu njih, uskom egocentrinou, zaviu i meusobnim sukobima. Ubrzo su
shvatili odakle im je dolo zlo, i poeli su se oslobaati. Dolo je do sukoba s
reptilima koji se jo ni do danas nije okonao. U prvom sukobu u sazvijeu Lire
okonao se tako to su jedni drugima nanijeli mnogo tete, ali zadnji in je bio
unitenje sazvijea Lire, ije tragove eksplozije vidimo i danas. Ljudska vrsta se
raselila na druga sazvijea: Pleiades, Tau Ceti, Prokyon, Orion, Arcturus.
Gdje god su ili reptili bi ih pratili. Tako su doli i do naeg sunevog
sustava.
Ali tada Zemlja nije bila na ovom poloaju prema Suncu kao danas. Na
njenom mjestu je bio Mars, i on je imao organski ivot, imao je svoj veliki satelit
Feton, a Zemlja je bila na mjestu Marsa i tada se organski ivot na njoj nije razvio u
potpunosti. Ova injenica o drugaijem razmjetaju planeta danas je dobro poznata
astrofiziarima jer se ivot na zemlji i uvjeti kakvi danas postoje na planetima
sunevog sistema nikako ne mogu objasniti iz njihovog sadanjeg poloaja. One su
iz kozmo-biolokih razloga morale da budu drugaije razmjetene i moralo je biti
nekih promjena u njihovom rasporedu. I zaista je bilo tih promjena, ali takvih kakve
nijedan znanstvenik nije spreman shvatiti i prihvatiti. Naime, kada su reptoidi stigli s
ljudskim raseljenicima do solarnog sistema, nastavio se njihov sukob. Reptoidi su
prvi naselili Zemlju, a ljudi Mars, jer su im njihove klime vie odgovarale. U tom
sukobu reptoidi su unitili satelit Feton (Phaeton) ogromnim asteroidom, to je za
posljedicu imalo udar na Mars (i danas se moe vidjeti da kratera od posljedica tog
udara ima najvie samo na jednoj polovici Marsa, koja je bila izloena udaru).
Ostaci Fetona su danas pojas asteroida izmeu Marsa i Jupitera (to potvruje i
znanost), asteroid je proao pored zemlje, tako blizu da je Zemlja promijenila svoju
orbitu i dola blie Suncu, gdje se nalazi sada, a Mars je promijenio orbitu i udaljio
se od Sunca na mjesto gdje je danas. Asteroid je postao Venera.
Nakon kraeg boravka na Marsu, ljudi su se naselili na Zemlju koja je postala
pogodnija za ivot. Naselili su otok Atlantidu, Bliski Istok, otuda je nastala
civilizacija Sumera, podruje oko Crnog mora, otkuda je nastala Tripoljska
(ernjahovska) civilizacija, kasnije drava naroda Anta, na mjestu dananje istone
Ukrajine, odakle potiu Slaveni,
26
i Dolinu Inda, odakle potie sva protoindijska
kultura i duhovnost (sankhja i joga). Vede su izvorno slavenskog porijekla. Takoer
su osnovali kretsku i etrursku kulturu. Njihova pisma su identina sa starim
slavenskim pismom. Sve je to bio jedan isti pranarod, od Irske do Tibeta, od Sibira
do Egipta, koji je bio bijele rase i govorio istim jezikom. Taj jezik se vremenom
mijenjao i dijelio, kao i narodi u posebne zajednice, ali najbolje se ouvao u
staroslavenskom jeziku, takoer se i sjeanje na taj izvorno ljudski duevni
mentalitet najbolje ouvalo u slavenskim narodima. Jedan od pripadnika tih izvorno
ljudskih naroda na Bliskom istoku bio je i uitelj tajnih kola koji je danas poznat
kao Isus Krist. Sutina njegove poruke bila je o razvoju due i upozorenje na
26
Na jednom drevnom zapisu praljudi iz Tripoljske civilizacije, na disku iz Phaistosa (Kreta), sta-
rom najmanje pet tisua godina, stoji zapisano: "Ovo mjesto u svijetu bojem, na koje vas je poslao
Bog, okruite gustim redovima (njihova naselja su bila kue i gradovi krunog oblika) titite ga
danju i nou. Nema drugog mjesta do onog za kojeg se voljom za boju mo borite. Gdje vi budete,
potomci vai e biti, njiva e biti, divnog ivota. Dok mladost veseli oi, nikuda odatle neete otii.
Takvo mjesto nee postojati dok ga mi ne stvorimo u ovom svijetu bojem."
Naime, disk iz Phaistosa je preveo Genadij Stanislavovi Grinjevi pomou slavenskog
slogovnog pisma, jer su i kretsku i etrursku civilizaciju osnovali Slaveni.
34
reptoide koji tajno vladaju ljudima i svijetom.
Reptoidi su drali suprotnu stranu planeta Zemlje, Lemuriju u Tihom oceanu.
On su uticali na stvaranje drugih ljudskih rasa, posebno ute rase. Zato uta rasa i
danas oboava zmajeve kao predstave reptoidnih bogova s neba koji su bili praoci
njihovih kraljeva.
Tada je izbio rat i na Zemlji. On je detaljnije opisan u staroindijskom epu
Mahabharata, kao rat bogova i demona. U drugim tradicijama, naroito kranskoj,
govori se o tom sukobu, ali u iskrivljenom obliku, kao mit o nebeskoj borbi izmeu
"nebeskih vojski" (anela) i "palih" anela. Ali Mahabharata ukazuje i na
tehnoloki aspekt tog sukoba,
27
tako da na osnovu nje moemo prepoznati
materijalne tragove jedne od tih borbi, u dolini Inda, gdje se nalaze oigledni i
nauno dokazani tragovi drevnih nuklearnih eksplozija, a takvi se tragovi nalaze i na
drugim mjestima u svijetu, na Bliskom Istoku, kod biblijskih mjesta Sodome i
Gomore.
Rezultat tog rata je do danas ostao u sljedeem obliku: reptoidi su izgubili
vlast na povrini Zemlje, protjerani su u podzemlje i druge baze na okolnim
planetima, ali ljudi su ostali podijeljeni, jer reptoidi su nastavili skrivenu vlast iz
astrala, u obliku demonskih zaposjedanja ljudi, i u obliku izvrne vlasti preko svojih
hibrida, ljudi koji su posebno genetski modificirani da mogu posluiti kao
kontejneri, tijela, za prisutnost reptilskog demona u fizikom svijetu. Ti hibridi su
napravljeni u Babilonu, nakon pada Sumera. To su ljudi koji imaju samo tijelo, a
nemaju ljudsku duu, ve inteligenciju reptoida koji koristi tijelo. Ti "ljudi" su
postavljani za vladare jer se sami reptoidi nisu mogli pokazivati ljudima, a i preko
takvih vladara bilo je lake upravljati ljudskim masama. U tu svrhu vladanja oni su
stvorili i judeo-kranske religije, za masovnu kontrolu uma. Iz Babilona su se kao
vladarske familije, koje su uvale svoju krvnu lozu zbog genetske posebnosti,
naselile u Rim, kao vladari Rimskog carstva, zatim nakon propasti Rima, u
Veneciju, odakle su se kao "crno plemstvo" irili i po drugim evropskim gradovima,
sve do Londona - kao aristokracija koja i danas vlada ovim svijetom. Svakako, ne
otvoreno, ve skriveno, ali ipak dovoljno jasno svakome tko ispita njihovu povijest,
strukturu vlasnitva kapitala i metode vladavine.
28
Cijela ova pria o nastanku ljudske vrste u kozmosu i njenoj povijesti, koja je
do nas dospjela preko vanzemaljskih izvora, od Gina, jedne posebne vrste sa
Sirijusa, bila je neophodna da bismo razumjeli pravu prirodu uvjeta ivota na
Zemlji, zato je astral na zemlji tako zagaen neorganskim entitetima i demonima
koji toliko utjeu na fizike ivote ljudi da se moe rei da skoro nijedan ovjek nije
poteen tih utjecaja. Zapravo, oni rijetki ljudi koji su iznad tih utjecaja, nazivaju se
svecima. Njihova aura zrai svojom blagotvornom istoom na cijelu okolinu. To su
izuzetno razvijene due.
27
Drevni tekst Vimanika astra opisuje i sve tehnike detalje vanzemaljskih letjelica koje su koristi-
li ti "aneli" i "demoni".
28
To su ve dovoljno dobro uinili David Icke (The Biggest Secret) i Stewart Swerdlow (Blue Blo-
od, True Blood: Conflict & Creation, Expansions Publishing Company, Inc, U.S.A. 2010). Koga
interesiraju svi detalji ove prie moe ih nai u njihovim djelima. Takoer i u mojoj knjizi "Istorija
galaksije, Zemlje i oveka" u kojoj je to sve iznijeto u irem i detaljnijem kontekstu. Mi se ovdje
neemo baviti tim pitanjima ve samo prirodom due.
35
S tim u vezi moramo upoznati jo jednu injenicu o duama: razlikovanje
njihovog izraza u pogledu zrelosti i starosti.
PODJELA DUA NA MLADE, RAZVIJENE I VISOKO RAZVIJENE
Odmah moramo rei da je ova podjela samo prividna. Naime, due su odraz
Boanske svijesti u ljudskom tijelu, i one same ne mogu biti ni mlade ni stare kao
to su to fizika tijela koja nastaju u vremenu, kao to ne mogu ni da rastu. One su
sve bezvremene i jedno u Boanskoj svijesti. Vrijeme, kakvo nam je poznato,
postoji samo u trodimenzionalnom organskom svijetu, na povrinama planeta.
Ipak postoji razlika u inkarniranim duama po njihovoj zrelosti i prirodi
iskustava koja iskuavaju, neke djeluju kao mlade i potrebno im je vie osnovnih
iskustava, dok neke djeluju kao stare i iskusne, mnogo bre i bolje razumiju
dogaaje i zrelije se ponaaju. Neke due tee zaplesti se to dublje u ivotna
iskustva i iskuenja, dok neke tee osloboditi se ivotnih iskuenja, kao da su ih ve
dovoljno iskusile.
Podjela na mlade, srednje i razvijene due je zapravo samo podjela na
postotak prisutnosti due u tijelu. Mlade su one koje su najmanjim postotkom
prisutne u tijelu, srednje vie, a visoko razvijene due su one koje su najveim
postotkom prisutne u tijelu.
Te razlike takoer postoje i u broju inkarnacija. Svaka dua ima svoj ciklus
inkarnacija kroz koji prolazi, neke due su ih zapoele ranije i sada ih zavravaju,
dok neke tek poinju sa svojim ciklusom; neke ih prolaze bre i lake, a neke sporije
i tee. Zbog iluzije vremena to na ovom svijetu izgleda kao da je neka dua stara jer
je prola vie inkarnacija, a neka mlada jer ih tek zapoinje. One su izvan tijela, u
svom autentinom stanju, sve iste, samo je njihov izraz zrelosti u tijelu i izmeu
inkarnacija za vrijeme ciklusa preporaanja razliit. Naime, dua se ne vraa u
svoje izvorno Boansko stanje uvijek nakon smrti jednog tijela. Za vrijeme ciklusa
inkarnacija ona ostaje u oblastima vieg astrala ("nebeski svijet") gdje proivljava
utiske prethodne inkarnacije, oporavlja se od njih i priprema za sljedeu. Zato u
hipnotikim regresijama dolazi do sjeanja koja su uvijek pod utiskom proivljenih
ivota kao i do razlika u zrelosti dua, da su neke mlade, a neke stare.
29
Hipnotika
regresija dopire samo do tih iskustava, nebeskog i zemaljskog svijeta, jer se ona ipak
zasniva na umu i njegovoj podsvijesti, ne na njegovoj transcendenciji.
U pravom uzdizanju due u svoj Boanski ishod, tih razlika i utisaka nema,
jer je i ciklus inkarniranja u tijelo okonan. S njegovim okonanjem nestaju i sve
prividne razlike meu duama.
30
29
To je sluaj s najboljim i najtonijim knjigama koje govore o ovim sjeanjima na ivot izmeu
ivota: "Putovanja dua" i "Sudbina dua" od Michaela Newtona (Journey of Souls; Destiny of
Souls; korpion, Zagreb, 2008). Samo ove dvije knjige mogu preporuiti jer znam da su tone.
Iako nedovoljno objanjavaju cijelu stvar, onu razinu informacija koju iznose, iznose korektno i
tono. Takoer su tone i knjige Raymond Moody-a: "ivot poslije ivota" i "Svjetlost s onu stranu
ivota". Sve druge knjige o ovoj temi koje sam imao prilike pogledati su izmiljotine koje ugaaju
iluzijama Ega.
30
O okonanju cijelog ciklusa preporaanja ui izvorni i zen budizam, on se ne bavi samo rjeava-
njem problema jednog ivota, koji se prenose na sljedee ivote, ve cijelog ciklusa iskustava pre-
poraanja. Zato je budizam iznad svih drugih uenja i religija. Takoer o ciklusima inkarnacija
prema sufijskom uenju moe se puno saznati u djelu Meher Babe "Bog govori" (God Speaks),
Esotheria, Beograd, 1996.
36
Ciklusi inkarnacija se najbolje mogu razumjeti prema donjoj shemi.
Cio se proces dogaa unutar Boanskog jer nita nije mogue izvan njega, a
Boansko je bezvremeno Jedno. Stoga je i cio ciklus inkarnacija dua bezvremeno
Jedno. To praktino znai da je mnotvo ivota dua samo privid koji se javlja s
trodimenzionalne ravni organskog svijeta, gdje jedino postoji iskustvo linearnog
vremena, iskustvo pojedinanog postojanja individua. Iz perspektive same due svi
njeni ivoti su jedan ivot, koji se trenutno dogaa, kao predstava. Iz nae linearne
perspektive moemo rei i da se dua simultano dijeli na vie ivota, na sve ivote
odjednom, da se ne kree kroz ivote tokom vremena kao entitet. To tako izgleda
samo iz perspektive organskog svijeta, iz iluzije vremena. Dua ne gubi vrijeme
prolazei kroz vrijeme, jer i ne zna to je to. Svi su njeni ivoti simultani,
jednovremeno se doivljavaju sva iskustva koja je mogue doivjeti, samo umu
ogranienom na tijelo i Ego to izgleda kao da se doivljava tokom vremena. Zato je
u sutini tono judeo-kransko uenje koje tvrdi da nema reinkarnacija, ali ono je
izvaeno iz cijelog konteksta tako da skriva cijelu istinu. Reinkarnacije postoje, ali
se one odnose samo na iskustvo uma i Ega, individua, a ne na ivot same due, koja
ima jedan ivot, vjeni, tonije bezvremeni. Zato prosvijetljeni i mogu da kau da se
dua ne raa niti umire. Zato je bitno jedino probuenje. Zato probueni vide da su
svi ivoti jedan ivot, zapravo, vide ga kao san due, a san je za probuenoga neto
to se nije stvarno ni dogodilo. Cijela pria o reinkarnacijama i razumijevanje cijelog
tog procesa potrebna je nesvjesnom umu koji je identificiran s tijelom, ne dui. Zato
je ta pria i potrebna, jer dua se treba probiti kroz um i u tijelu spoznati sebe. To
probijanje kroz um i jaanje prisutnosti u tijelu jest ono to vidimo kao stupanj
zrelosti due.
Budui da je organski svijet nastao iz neorganskog, sasvim je razumljivo da
37
e i entiteti iz neorganskog svijeta djelovati na organska bia.
Sve je to prirodno u univerzumu slobodnog oitovanja svega to se moe
oitovati.
Dakle, sva iskuenja dua na ovom svijetu sastoje se ne samo od
razumijevanja i ovladavanja organskim ivotom, ve i u tome da savladaju utjecaje
neorganskih bia, sve adaje i demone koji tamo ive i koji nemaju druge svrhe nego
da budu paraziti, ako ve ne predatori i vladari organskih bia. Oni kao takvi uvelike
doprinose drami ivota i iskuenjima koja ovjek mora svladati da bi postao
cjelovita linost.
Ovdje treba znati sljedee: utjecaj neorganskih bia djeluje po principu
suprotnosti i polariteta. Sve oitovano sadri polarnost i dijalektiku suprotnosti.
Tako i neorganska bia djeluju kao suprotnost organskim, sve to je za organska
bia dobro, to je za njih loe i obratno. Neorganska bia, ne sva ve neka posebna
negativno orijentirana, su iskljuivo suprotna interesima ljudi i ljudskim duama,
stoga im se ona uvijek suprotstavljaju samo zato da bi im se suprotstavljali. Zato su
u religijama prikazivana kao avoli, nazivaju se "ovjekovim neprijateljem" i
"protivnikom". Priroda dua je ivot i svako dobro kao afirmacija ivota. Zato je u
prirodi ovih neorganskih bia, posebno reptoidnih demona iz nieg astrala, i
njihovih hibrida na ovom svijetu, samo zlo i destrukcija. Sve lai na ovom svijetu
potiu od njih.
31
Pri tome se radi samo o polarizaciji, i o djelovanju zakona trojstva,
koji sadri akciju (1), reakciju (2) i rjeenje (3). Akcija (1) bi ovdje bila sama
namjera Boanskog da se oituje kao individualna dua u tijelu, reakcija (2) bi bila
otpor neorganskih bia, a posljedica ili rjeenje (3) bila bi cjelovita linost kao
olienje Boanskog i cjelovita prisutnost due u tijelu. Sam otpor (2) neorganskih
bia kristalizira cjelovitost linosti.
Cio proces inkarnacije dua u tijelo protee se kroz vie inkarnacija, kroz
postepeno poveanje procenta prisutnosti due u tijelu, to se oituje kao sve vea
zrelost linosti, ili kao starija i zrelija dua.
Raspon postepenog poveanja prisutnosti due u tijelu jest ono to vidimo
kao ljudska civilizacija i povijest, kao rast ljudske svijesti i kulture.
Sve zlo koje postoji na ovom svijetu, svi kolektivni ratovi i individualni
zloini, unitenje prirode, sva la i obmana nastali su pod djelovanjem negativnih
neorganskih bia na ljudska tijela koja nemaju dovoljnu prisutnosti svijesti due
da bi mogla sama odluivati o sebi i svome djelovanju, nego su manipulirana i
uvjetovana od strane neorganskih bia.
ovjekova dua je nesposobna da ini zlo, sama njena priroda je afirmacija
ivota i svega dobrog jer je ona refleksija Boanske svijesti u ovom svijetu.
Dua mora iskusiti sve mogunosti postojanja, sve suprotnosti. Zato je
potrebna strana i suprotstavljena sila koja e duama prirediti negativna iskustva,
jer ih one same nikada ne bi mogle izazvati.
Dakle, destruktivna neorganska bia pribavljaju i onu vrstu iskustava koje
same due ne bi mogle pribaviti niti svojevoljno iskusiti.
Negativna neorganska bia djeluju destruktivno na svijet i ljude kroz ljude,
opsjedajui ih i kontrolirajui njihovu svijest. Tako izgleda kao da ljudi ine zlo.
Ona zatim preko raznih oblika kontrole uma ljude uvjere da su to zlo oni sami
poinili. To im je lako jer koriste isti um i isto tijelo. Najvei dio manipulacije
svijeu ljudi sastoji se u tome da se ljudi navedu na identifikaciju s tijelom i umom,
31
Njima je govorio Isus: "Va je otac avo; i elje oca svojega hoete da inite; on je bio ovjekou-
bica od poetka, i ne stoji na istini, jer nema istine u njemu; kad govori la, svoje govori, jer je on
laa i otac lai." (Ivan, 8, 44.)
38
i na lairanje objektivne svijesti o iroj cjelini. Tako se u ljudima razvija osjeaj
krivice i mentalitet grenika koji povratno djeluju na stvaranje jo vie zloina.
Problem je to nisu svi ljudi zreli da se tome odupru, veina dua na ovoj planeti je
neiskusna za ivot u ljudskim tijelima. Zato lako postaju rtve mnogo iskusnijim i
starijim entitetima.
Samo tijela koje koriste mlade i neiskusne due bivaju opsjednuta od strane
astralnih entiteta. Sama dua ne moe biti opsjednuta niti ugroena ni na koji
nain. Samo tijelo moe biti opsjednuto, i to ono tijelo u kome dua nema svu
svoju vlast. Sve sazrijevanje dua na ovom svijetu svodi se izmeu ostalog i na to
da zadobiju svu vlast i svoju volju u fizikom tijelu.
Na ovoj planeti oko 90 procenata ljudi su mlade due.
Zato je ovaj svijet ovakav kakav jest.
Ostalih desetak procenata su starije i napredne due koje su se ovdje
inkarnirale da bi razvile trpeljivost i toleranciju prema mladim duama, kao i
sposobnost njihovog poduavanja. Jedna je stvar osloboditi sebe. Da bi to
osloboenje dobilo objektivnu vrijednost, osloboeni mora pomagati drugima da se
oslobode.
Stoga je vrlo malo ljudi koji nisu pod utjecajem i opsjedanjem neorganskih
bia.
Zapravo, najvei dio procesa oslobaanja dua na ovom svijetu se sastoji u
tome da se raspoznaju neorganski utjecaji i da se izbori sloboda od njih.
Takozvano prosvjetljenje, osloboenje due ili uskrsnue nije nita drugo do
poveanje procenta prisutnosti due u tijelu toliko da je ona postala nadmona u
njemu nad svim drugim utjecajima, i organskim i neorganskim.
Poto se veliki dio neorganskog svijeta protee na vie dimenzije, na astral, a
te vie dimenzije su za ovjeka njegove unutarnje dimenzije, njegovo nesvjesno,
osobno i kolektivno, otuda je otkrivanje tih parazitskih i manipulatorskih utjecaja od
strane neorganskih bia veoma teko. Njih ljudi doivljavaju kao vlastite utjecaje,
misli, osjeaje, namjere i porive. Da bi se oni raspoznali kao strani utjecaji iz nae
podsvijesti, neophodno je potpuno osvijestiti sebe i sve funkcije uma, kako bismo
mogli razlikovati ono to mi jesmo od svega to nismo.
Takoer treba znati i prirodu misli. One u sutini nisu nae tvorevine. Misli su
najfinije vibracije prirode, informacije o zbivanju prirode, one se kreu prostorom,
eterom, kao mrea ili elektromagnetna polja, slino naelektriziranoj plazmi koju
moemo vidjeti u kozmosu, samo u mnogo finijem obliku. Mozak je samo fini
organski instrument koji moe primati te fine vibracije, rezonirati na temelju njih,
zadravati ih i kombinirati. Kada ponavlja i kombinira tako primljene vibracije,
informacije, one izgledaju kao nae misli. Zato to nisu nae, misli nam mogu doi
kao inspiracije, kao sasvim nove informacije, ali i kao demonski glasovi i utjecaji
koji nam ne daju mira i koji tjeraju u ludilo.
32
Zato je za raspoznavanje neorganskih
utjecaja potrebno potpuno osvjetavanje cijeloga bia, od tijela do najfinijih zbivanja
uma. U takvom osvjetenju, u diferencijaciji svijesti, sastoji se sav ovjekov rad na
sebi, odnosno uzdizanje due. To uzdizanje due je zapravo njeno sputanje i
prizemljenje, da cijela ima svu svoju volju u tijelu.
To je i razlog zato ti utjecaji neorganskih bia uope i postoje: tako nas
tjeraju da na najbri nain postanemo svjesni. Neorganska bia su prirodna bia,
32
Pored ve standardne elektroencefalografije (EEG) kojom se oitavaju modane aktivnosti putem
elektroda postavljenih na glavi, postoji i novija, magnetoencefalografija (MEG) s kojom se iste
aktivnosti mozga oitavaju bez kontakta s glavom, postavljanjem elektroda u blizini, pored glave,
to znai da se valovi s kojima mozak radi prostiru izvan mozga.
39
samo nisu fizika. Ona koriste injenicu da se sva iva bia sastoje od prirodne
simbioze manjih jedinica u vee cjeline. Ona kao paraziti koriste organizaciju tih
simbioza u svoju korist, za uzimanje energije. Kada dua doe u tijelo suoava se s
tom situacijom, da je svaka vea cjelina sastavljena od manjih, zato ona nije u
potpunosti gospodar svoga tijela, a s njim i svoje prisutnosti u svijetu, i da rad i
energiju tijela koriste oni entiteti koji to mogu. Sada se dua treba izboriti za
prevlast nad tijelom, da njime ovlada umjesto parazitskih entiteta, a kada ovlada
tijelom onda i cijelom fizikom okolinom, da nesvjesnu prirodu svjesno preobrazi
tako da bude podobna za prisutnost Boanskog kao linosti.
Da nemamo tih iskuenja ne bismo imali nikakvog poriva da se osvijestimo
do kraja, ostali bismo zaglavljeni u nekoj fazi razvoja, kao to su to bili nai preci
prije naseljavanja ove planete. Ova iskuenja nas tjeraju da se osvijestimo do kraja,
da vratimo Boansku svijest njoj samoj, da zatvorimo krug Boanskog oitovanja.
To svjesno ili nesvjesno razumiju sva organska i neorganska bia: ovjek na
zemlji je dizajniran da obavi zavrni posao svekolikog postojanja - da vrati Bogu
Boje, da svoju savrenu percepciju cijele Boanske prirode vrati Boanskom. Zato
ga sva organska i neorganska bia i tjeraju takvom estinom da se osvijesti na sve
naine.
Zato je dizajnirana ovakva povijest ljudskog roda na ovoj planeti: da bi
proces ovjekovog rasta i buenja zapoeo iznova, od poetka do kraja. Stare
ljudske civilizacije su se povukle i sakrile, vei dio se stopio s novim generacijama i
otpoela je nova povijest kakva nam je danas poznata. Ipak, ostali su vie nego jasni
tragovi njihovog postojanja u drevnim graevinama i megalitima koje nije bilo
mogue sagraditi bez visoke tehnologije. Takoer i drevno znanje iz astronomije
koje nije mogue znati obinim promatranjem sa zemlje, bez razvijene kozmike
tehnologije.
Na Zemlji se odvija konaan zaokret cijele prirode prema Boanskom, to
se nigdje drugdje nije dogodilo. To se dogaa kroz ovjeka, kroz prosvijetljenog
ovjeka.
Kroz prosvijetljenog ovjeka cijela oitovana priroda dolazi do svoga ishoda
i smisla, do Boanskog od koga je i potekla.
Sma prisutnost dua u tijelu, u prirodi, utie na oblikovanje i prilagoavanje
prirode, na njenu transsupstancijalizaciju kroz svijest prema Duhu. Ta se
transsupstancijalizacija pokazuje kao transformacija prirode u materijalnu kulturu i
civilizaciju. Taj proces je kroz ljudsku povijest predstavljan piramidama svuda u
svijetu i na svim svjetovima gdje su ivjeli ljudi. Otuda ima piramida i na Marsu.
Same piramide imaju to svojstvo da oivljavaju orgonsku energiju
33
oko sebe i
saimaju je u svoje sredite, da obnavljaju i uvaju stvari, hrana se u njima ne kvari,
ak i pokvaren mikroip ostavljen u piramidi se moe sam popraviti. Piramide su
svuda graene kao energetske maine i transduktori energije organskog ivota u vii
oblik energije. Bez piramida organski svijet bi ostao samo to to jest, obina
reprodukcija elementarnih ivotnih oblika. Prisutnost piramida uzdie organizaciju
organskog ivota u viu sferu, da bude podobna za prisutnost i djelovanje svijesti.
Otuda je piramida glavni simbol tajnih drutava koja upravljaju evolucijom ljudskog
roda, jo iz Atlantide. Stari Egipat je bio posljednji ostatak originalnih posveenika.
Od starog Egipta i oni su potpali pod vlast negativnih neorganskih bia koja su
suprotnost ljudima i danas predstavljaju Iluminate i njihove masone kao negativne
diktatore ljudskog razvoja koji, opsjednuti svojim demonskim iluzijama, zamiljaju
33
Orgon je termin Wilhelma Reicha za pranu ili ivotnu energiju.
40
da su pozitivni.
Kao to se oitovanje Boanskog odvijalo kroz sedam razmjera, tako se i
povratak Boanskom kroz ovjeka odvija kroz sedam modusa bivstvovanja koji su
predstavljeni kao sedam stanja svijesti i sedam akri koje su smjetene u
ovjekovom tijelu. Odnosno sedam tijela ovjekovih.
Zato to postoje inkarnacije dua razliite zrelosti odnosno "starosti", i
razliita priroda iskustava koje trebaju proivjeti, neophodno je da na ovom svijetu
postoje i razliita tijela koja e podnijeti ta razliita iskustva, razliite rase i kulture,
od primitivnih zajednica do visoko razvijenog graanskog drutva, i neophodno je
da njihova razliitost donese dinamiku dogaaja meu narodima i u svijetu koja e
osigurati dovoljno sadraja u drami ivota.
Kada bi u svijetu svi bili jednaki i isti, ivjeli u miru i skladu, svijet bi liio na
vicarsku i nikakav razvoj iskustava dua ne bi bio mogu. Ljudske due se tu ne bi
ni raale.
DUE SE PRIPREMAJU ZA LJUDSKI IVOT
OBLIKOVANJEM SVEG OSTALOG IVOTA
Sve due, kao monade boanske svijesti, uestvuju u stvaranju na svim
planovima.
One najvie monade stvaraju itave univerzume, planete i sav ivot na njima.
Sav oitovani mineralni, biljni i ivotinjski svijet ne nastaje slijepo i
spontano. U samoj materiji nema informacija o tome kako e se koja molekula
oblikovati, kako e se atomi i molekuli udruivati u simbiozi i oblikovati veu
organsku cjelinu. Sva materija se zavrava na nivou atoma i osnovnih elemenata.
Oni se dalje udruuju simbiozom. Sva bia, od molekula do ljudi, stvorena su
simbiozom manjih stanica. Svaka stanica je svjesno kreirana inteligentnim dizajnom.
Zbog holografske prirode univerzuma svaka stanica je svjesna sebe i svoga rada.
Zato se stanice i mogu udruivati u simbiozi i tako stvarati vee svjesne cjeline, kao
to je ljudsko tijelo.
34
Informacije o tome kako e se oblikovati sve u prirodi pristiu izvana, od
svijesti boanskih monada ili dua. One svjesnom namjerom, u viim dimenzijama
neorganskog podruja, projiciraju informaciona polja, koja oblikuju
morfogenetska polja, koja slue kao matrice za fiziko oblikovanje svega u
materijalnom svijetu.
Due su kreativni dizajneri cijele prirode, skoro svih oblika ivota. Neki
oblici su se razvili sami, spontano, to su uglavnom paraziti i negativni oblici koji
spontano nastaju uslijed prirodne potrebe za ekolokom ravnoteom. Svi lijepi
oblici, koji jasno pokazuju da nisu plod slijepe evolucije jer ih krasi inteligentni
dizajn koji je oigledno svjestan, kreativni su plod namjere dua. Otuda su ptice i
leptiri tako bezrazlono lijepi, cvijee paljivo aranirano i dizajnirano. Samoj
prirodi to je potpuno nepotrebno radi opstanka. Oigledno je da ih je "netko stvorio".
Oblici mnogih biljaka su inteligentnim dizajnom dua usklaeni s njihovom
korisnom i zdravstvenom funkcijom. Svojim oblikom neke hranljive i ljekovite
34
DNK ne sadri informacije o tome kakvo e se bie oblikovati, niti to e raditi. DNK je samo
shema informacija za stvaranje proteina. Zato ljudi imaju isti broj gena kao i najjednostavniji orga-
nizmi. Razlika je samo u drugaijoj organizaciji. Obrasci za svo oblikovanje i djelovanje ivih bia
pristiu izvana, iz (morfogenetskih) polja. O tome vidjeti radove Ruperta Sheldrakea.
41
biljke pokazuju za to su korisne (celer za kosti, mrkva za oi, jer presjeena izgleda
kao zjenica oka, orah za mozak, groe za srce, itd.).
Due dizajniraju i ivotinjske oblike preko kojih skupljaju sva osnovna
iskustva kretanja i opstanka u fizikom svijetu. Poto ivotinje nemaju svoju
osobnost i individualnost, one neposredno pokazuju prisutnost inteligencije dua,
njihovu namjeru u oblikovanju ivota. Otuda su ivotinje tako iskrene u svemu,
privlane i drage. U njima prepoznajemo istou prisutnosti inteligencije dua, iako
je ona u njima prisutna samo u elementarnom obliku, svijest je u njima prisutna
samo na nivou kretanja ivotne energije i razmjene osnovnih informacija, u manjem
procentu od onog koji je potreban za formiranje linosti. Zato to nemaju linost i
individualnost ve samo istu prisutnost inteligencije dua, ivotinje mogu opaati i
vie dimenzije, njihova ula nisu ograniena samo na fiziko tijelo i opaanje koje bi
kontrolirao um i ego. Zato to u njima ipak boravi svijest dua, kroz ivotinje
ponekad izbije ta svjesna dua kada one djeluju "kao ljudi koji ne mogu da govore",
kada uine neko djelo koje bi samo sasvim svjesno bie uinilo. Ipak, to su uvijek
samo pojedinani i povremeni sluajevi, uglavnom ivotinja koje ive s ljudima, pa
im je i svijest via od divljih ivotinja. Meutim i naa neutjelovljena dua ("vie
ja"), i due naih vodia mogu ponekad djelovati kroz ivotinje kada je potrebno da
nam pomognu, prenesu neku poruku ili da nas spase od neke opasnosti. Tako da ne
treba biti u iluziji da takva djela uvijek ine same ivotinje jer su svjesne.
U biljnim i ivotinjskim oblicima dua je prisutna samo minimalno, koliko je
dovoljno za percepciju trodimenzionalnog fizikog svijeta. U tim oblicima ona se
obuava i priprema za kompletan ivot u ljudskom tijelu i djelovanje kao linost, i
takoer osigurava ekoloku ravnoteu za ivot ovjekov i bogatstvo ljudskog
iskustva. Kakav bi ivot izgledao da nema ivotinja? ivotinje ovjeku pokazuju da
je svjestan ivot svuda oko njih, da nije jedino svjesno bie koje postoji i tako ga ue
pravoj prirodi svijesti, njenoj sveprisutnosti. Zato su djeca, kod kojih je prisutnost
due jo ista i jaka, tako naklonjene ivotinjama, jer njihove due u njima vide
prisutnost due, i ivotinje su zato naklonjene deci.
Tek na osnovu dovoljne uvjebanosti da sa viih dimenzija putem iste
namjere kreira oblike na niim, dua postaje spremna utjeloviti se u fizikom
tijelu.
Tada je njeno otjelovljenje ve pripremljeno u njenoj kreativnoj imaginaciji,
ak je i svoje tijelo na izvjestan nain isplanirala, tako da utjelovljenjem dua kao da
svjesno ulazi u vlastiti kreirani san, slino lucidnom snu koji se ovdje doivljava.
Dua tako u svijet fizikih oblika ulazi istom namjerom.
Ona takoer iz svijeta oblika izlazi istom namjerom, kada dosegne potpunu
svijest o sebi kao Boanskom ishodu dok je u tijelu. To je ono to se naziva
prosvjetljenjem u budizmu ili uskrsnuem u gnosticizmu i ezoterinom kranstvu.
U svijet oblika se inkarnira istom namjerom, i iz svijeta iluzornih oblika
izlazi istom namjerom. Kako se ulazi, tako se i izlazi. O izlasku s namjerom bie
vie rijei na kraju. Moramo ii redom.
42
RAANJE DUE U TIJELU
Kada govorimo o raanju due u tijelu moramo najprije naglasiti vrlo vanu
injenicu koju treba uvijek imati na umu: tijelo nije jedna pojava, ono je sastavljeno
od vie tijela, od vie dimenzija, kao i sama priroda (zemlja, voda, vatra, zrak, eter),
tako da se tijelo sastoji od vie takozvanih omotaa (sansk. kosha): od mentalnog
tijela, emocionalnog, energetskog, astralnog i fizikog. Svako od ovih tijela kao
omota obavija duu i navodi je na identifikaciju sa zbivanjem koje sprovodi. Samo
je fiziko tijelo vidljivo, ali tu je i astralno, s njim boravimo u astralu za vrijeme sna,
tu je i emocionalno, s njime osjeamo, energetsko, s kojim koristimo energiju,
mentalno s kojim koristimo misli. Prema nekim klasifikacijama postoji jo i tijelo
svijesti, tijelo blaenstva i nirvaniko tijelo. Rasprava o njima odvela bi nas od
glavne teme, ali njihov princip je jasan: svi su oni omotai due, s njima dua
sakuplja iskustva, koristi ih kao vozilo za kretanje i djelovanje. Svako od ovih tijela
je nezavisno od ostalih, iako djeluju sinkronizirano i zajedno u simbiozi. Tako samo
fiziko tijelo, koje je najgrublje, boravi uvijek ovdje i sada, jer je najvie vezano
vremenom; tijela osjeaja i uma su manje ovisna o vremenu, i zato se moemo
sjeati i osjeati ono to je ranije bilo, kao i predosjeati i zamiljati ono to e tek
biti. Takoer, zbog neovisnosti tih tijela, moemo svakim tijelom izai iz svakog
drugog tijela: u astralnom tijelu izai iz fizikog i boraviti u astralnom ili mentalnom
svijetu, ili u mentalnom tijelu biti neovisni od emocionalnog i fizikog. Ali zato su, s
druge strane, osjeanja i um manje svjesni iluzije vremena, a fiziko tijelo iako je
najgrublje, uvijek boravi u jedinoj realnosti, ovdje i sada. Zato se samo u fizikom
tijelu i za vrijeme fizikog ivota moe postii prisutnost u najvioj realnosti. Zato
se inkarnacije u fiziko tijelo i dogaaju. Cijeli proces ovjekovog buenja,
prosvjetljenja ili uskrsnua sastoji se u prepoznavanju svih funkcija ovih omotaa
due, svih tijela, njihove simbioze i meusobne neovisnosti, kao i neovisnosti due
od svih njih zajedno.
Takoer treba znati da sa svakim tijelom moe biti manipulacija od strane
vanjskih utjecaja ili neorganskih bia, ali s duom ne moe, ona je uvijek neovisni,
transcendentni svjedok sveg zbivanja. Zbog nepoznavanja ove injenice postoje
mnoge zabune oko utjecaja na ovjeka, pa se tako utjecaji i manipulacije na fiziko,
energetsko ili mentalno tijelo poistovjeuju s utjecajima na duu ovjekovu.
Zapravo, sutina svih manipulacija na ovjeka zasniva se na tome da se on
poistovjeti samo s fizikim tijelom, da bude nesvjestan ostalih tijela, drugih
dimenzija od kojih je sastavljen, prirode njihovog djelovanja, njihove meusobne
neovisnosti kao i svoje neovisnosti od njih. Na taj nain se laira pravi identitet
ovjeka kao due.
Stoga, kada govorimo o tijelu, imat emo uvijek na umu da tijelo predstavlja
viestruku simbiozu dimenzija zbivanja, a ne samo jednu stvar.
Cijela priroda je holografsko jedinstvo, nita novo ne postoji u njoj, sve to
postoji u fizikoj, ulima opaanoj prirodi, u prostoru i vremenu, samo je oitovano
iz ve postojeeg bezvremenog jedinstva, kvantnog polja svih mogunosti, iz viih
nefizikih dimenzija, iz implicitnog poretka.
Tako je i roenje fizikog tijela samo jedna uvjetovana bezlina bioloka
pojava, proces reprodukcije koji je u potpunom jedinstvu s okolnim prirodnim
43
procesima. Objektivno govorei, tijelo ak nije ni pojava, ono je u tako potpunom
jedinstvu s prirodnim procesima i okolnim utjecajima da se uope ne izdvaja od
cjeline koja ga sainjava, uope ne postoji kao posebna pojava.
Zato se ovjek ne raa roenjem tijela. To uope nije njegovo roenje. Tijelo
je samo prirodna pojava, ali jedina pojava koja je tako pogodno oblikovana da dua
moe kroz njega djelovati. Sve druge prirodne pojave, biljne i ivotinjske, nisu tako
kompletno opremljene ulnim i djelatnim organima da bi dua mogla dovoljno
efikasno djelovati kao linost i sakupljati potrebna iskustva.
Iskustvo roenja ovjekovog nastaje tek identifikacijom svjesne due s
nesvjesnim, spontano oblikovanim i prirodno uvjetovanim tijelom.
Dua je svjesni svjedok koji samom svojom prisutnou i blizinom daje
smisao ivota tijelu.
Tijelo je sa svoje strane tako savreno oblikovano da su sve kozmike
zakonitosti sadrane u njemu: tijelo je mikrokozmos. Njegova energija je
opinjavajua za duu koja kroz njega stie iskustva u trodimenzionalnom fizikom
svijetu.
Tako nastaje dvostruka konfuzija koja se naziva ovjekovim roenjem:
dua zbog blizine tijela pada u zaborav svijesti o sebi, a tijelo zbog prisutnosti due
postaje tako osvijeteno da stie dojam da je svjesno samo po sebi. Tako nastaje
dojam "ja sam tijelo" kojeg dijele i dua i tijelo.
Ta konfuzija traje sve do ovjekovog konanog probuenja ili prosvjetljenja.
Due planiraju svoje roenje. One mogu iz viih dimenzija sagledati opi plan
svog budueg ivota, programirati i ubaciti u njega neke kljune dogaaje kao
markere koji e potai svijest i razvoj u eljenom pravcu. Takoer ne ulaze u ivot
tijela same, ve u drutvu srodnih dua kao pomagaa i suigraa u dogovorenoj igri
ivota, koji se inkarniraju u krugu iste obitelji ili se sreu tokom ivota.
I pored planiranja ivot se ne odvija u potpunosti po planu jer ovo je kozmos
slobodne volje i oitovanja svih mogunosti. Zato se uvijek dogaaju nepredviene
stvari, kako zbog uvjetovanja organskog svijeta, tako i zbog toga to se planovi
jedne due ukrtaju s planovima drugih i tako nastaju nove varijante dogaaja.
Uostalom, sama inkarnacija bi postala besmislena kada bi bila cijela isplanirana i
odreena, tada bi se izgubio osnovni razlog inkarniranja dua, a to je uenje na
novim i osobnim iskustvima.
To uenje podrazumijeva uenje apsolutno svih iskustava, i dobrih i loih,
najveeg zadovoljstva i najgore patnje, pa i prestanak samog uenja, pad u ropstvo i
nesvjesnost - jer i to je posljedica slobodne volje. Ona je no s dvije otrice. ovjek
je slobodan i da postane neslobodan. I to je jedno iskustvo, i to vrlo vano iskustvo,
koje presudno djeluje na svijest o osloboenju.
Due se nikada ne inkarniraju u tijelu cijele ve samo malim dijelom. Onaj
vei dio koji ostaje neutjelovljen, utjelovljeni dio due doivljava za ivota u tijelu
kao svoje "vie ja" ili kao "spasonosnu intuiciju", "anela uvara", a ponekad, pod
utjecajem religijskog programiranja, i kao "boga".
Due se inkarniraju u najmanjem procentu kod takozvanih "primitivnih ljudi"
koji i danas ive kao u prapovijesti. Zato oni nisu sposobni ni za razvijanje kulture
ivljenja niti da se razvijaju kao linosti. Dua je u njima prisutna tek toliko koliko
je potrebno za odravanje ivota i skupljanje utisaka kroz goli opstanak u obliku
ljudskog tijela. Poto ve ima utiske opstanka u niim ivotinjskim tijelima, potrebni
su joj osnovni utisci ivota u ljudskim tijelima. Zato ljudi u primitivnim drutvima
imaju animizam kao najviu duhovnost i vjerovanje da su inkarnacije neke ivotinje
iji totem oboavaju, ili da se nakon smrti sele u ivotinje. Takve, nazovimo ih
44
elementarne due, raaju se i u civiliziranim drutvima, ali kao one osobe koje nisu
sposobne za vii razvoj, ve samo za jednostavni rad i preivljavanje.
Svaka dua dok je u tijelu ima svog vodia koji joj pomae i nadgleda
odvijanje ivota prema planu. To su starije due koje su zavrile svoj ciklus
inkarnacija i sada mogu pomagati mlaim, odnosno onima koje tek zapoinju svoje
cikluse. Moe se dogoditi da se vodii i materijaliziraju u sluaju potrebe da bi
pomogli i sauvali ivot due u tijelu ako je neplanirano ugroen. Mlade due imaju
veu i eu zatitu vodia, to su due starije i iskusnije, to su vie preputene same
sebi jer su i vie sposobne brinuti o sebi, odnosno biti u vezi s vlastitom
neutjelovljenom duom.
Dua se spaja s tijelom tek kada je ono formirano u utrobi, par tjedana prije
roenja poinje povremeno ispitivati tijelo, ulaziti u njega, animirati ga. Budue
majke to osjeaju po prvim pokretima ploda. Smo tijelo ima svoj fiziki um i ego.
On se upoznaje s duom jo u majinoj utrobi.
Shvaanje da se dua spaja s tijelom ve pri njegovom zaeu je ili izraz
potpunog neznanja o pravoj, boanskoj prirodi due, njenoj neovisnosti o tijelu, ili
ima za cilj pojaati identifikaciju s tijelom i negirati duu, jer to je u sutini
materijalistiki stav.
Sam in roenja nije trauma za duu ve za tijelo, uglavnom zbog pogrenog
naina raanja koje se danas izvodi pod utjecajem pogrene medicine. Zato due
uglavnom nisu u tijelu za vrijeme tih neprijatnih trenutaka, ve u blizini, ali trauma
roenja ostaje u tijelu koje sakuplja sve utiske i kasnije kada doe do vee
identifikacije due s tijelom ta trauma moe utjecati i na duu.
Smrt tijela je, s druge strane, mnogo ljepa, nju dua uvijek doivljava kao
dugo iekivano osloboenje i probuenje iz runog sna. Pri tome dua naputa
tijelo malo prije samog ina smrti tijela, da bi izbjegla agoniju umiranja tijela. U
idealnim uvjetima to se dogaa na lijep nain, bezbolno. Ali nain umiranja je ve
posljedica djelovanja za ivota. Postoji planirana i neplanirana, prijevremena,
nasilna smrt. Nasilna, neplanirana smrt tijela uvijek komplicira sazrijevanje svijesti
u tijelu, i zato je tetna.
Tokom prvih nekoliko mjeseci ivota dua samo povremeno boravi u tijelu
djeteta. To ini radi navikavanja na to tijelo i da se tijelo navikne na nju. Vei dio
vremena dok je dijete malo i dok uglavnom spava, due provode u blizini u
istraivanju i igri. Ponekad kada je potrebno djeluju na roditelje i okolinu da ne
uine neto pogreno.
Dua djeteta se udruuje s duom majke. Otuda tolika bliskost i povezanost
majke i djeteta. Zato majka "instinktivno" zna to je djetetu potrebno. To nisu
instinkti ve povezanost njihovih dua koje meusobno komuniciraju. Otuda je
svaka mlada majka ispunjena blaenstvom jer je ispunjena prisutnou jo jedne
due, ija blizina je podsjea na vlastito izvorno, boansko stanje koje je imala kao
dua prije roenja, a koje je zaboravila pod teretom ivota. Budue majke su tako
dvostruko obogaene prisutnou dua. Zato se kae da su u "blagoslovljenom
stanju". Ali zbog udruenosti svoje due s duom djeteta, majke ne osjeaju samo
veu sreu kada je i dijete sretno, nego i veu patnju zbog djeteta kada ono pati.
Nemuti razgovor majke s djetetom koje jo nije progovorilo je razgovor
njihovih dvaju dua. Majinska ljubav je na ovom svijetu najblia boanskom stanju
45
u kome se due nalaze prije roenja. Zbog snage Boanske prisutnosti, iskustva
pojave druge due kroz nju, majke cijelog ivota ne ele nita drugo biti nego majke,
jer ispravno osjeaju da je to najblie Boanskoj prisutnosti na ovom svijetu. Iz te
prisutnosti jo jedne due majke dobivaju na vlastitoj duevnosti, dobivaju svu
mudrost i dostojanstvo, estitost i ovjekoljublje, bez obzira na obrazovanje i
ivotno okruenje i kakve su osobe ranije bile - sve majke su sline. Oevi takoer
doivljavaju preobraaj zbog blizine nove due, ali oni ipak nisu tu prisutnost
doivjeli u svome tijelu. Njihov preobraaj je samo psiholoki.
35
I otac i majka se
preobraavaju samom blizinom mlade due i svakodnevnim detaljnim praenjem
njenog rasta u iskustvu. Blizina i intimnost s mladom, istom duom, podsjea ih na
vlastitu ve zaboravljenu duevnost, obnavlja je i ojaava. Zato se roditelji
podmlauju i oivljavaju u ljubavi pored djeteta. Transformacija majke je
kompletna, ena koja je dotle postojala je nestala i pojavila se majka. Roenjem
novog bia i njegove due kroz svoje bie, i majka se preporodila. Blizina nove due
osnaila je njenu duu podsjeajui je tko je u stvarnosti.
Kao to su sve majke iste zbog blizine nove due, koja pojaava prisutnost
njenog Boanskog izvora, tako su i sva djeca na svijetu ista, jer su jo blizu
Boanskom izvoru iz koga su dola na ovaj svijet. Blizina Boanskog izvora due
ini svu djecu istom, bezrazlono blaenom, razigranom samim postojanjem kao
takvim. Tek kasnije, kada se taj izvor zaboravi, kada um ojaa i udalji se od samog
postojanja, ljudi postanu individualno razliiti. Ali zato na kraju ivota, u starosti,
kada se opet priblie Boanskom ishodu od koga su potekli, ljudi opet postaju slini.
Svi zreli starci, kojima je ivot ostvaren, a ne frustriran, lie jedni na druge, postaju
djetinjasti, nalik djeci, i s djecom se najbolje slau, djeca ih najvie i vole, jer su i
starci, kao i djeca, opet blizu Boanskom izvoritu dua, ovog puta pri povratku u
njega. ("Ako se ne obratite (sebi, svojoj dui) i ne budete kao djeca, neete ui u
Carstvo nebesko" Matej, 18,3.)
POETAK ZABORAVA
Novoroene koje jo nije progovorilo sjea se svog postojanja prije roenja,
kao due. Vremenom, kako se dua navikava na tijelo, sama ivotna energija tijela
koja je kod male djece izuzetno ista i snana, djeluje kao opijat na duu, tako da mu
se ona preputa, ako ni zbog ega drugog, ono zbog zadovoljstva koje to preputanje
izaziva. istoa djejeg bia, jednostavnost i samodovoljnost samog njegovog
postojanja kao takvog bliski su samoj dui, slini su njenom postojanju prije roenja
i zato su privlani. Koliko je dijete veselo i razigrano, toliko je jo mnogo vie i dua
u svom svijetu blaena, duhovita i razigrana, tamo nema ozbiljnosti, boansko
postojanje je sama igra zato to je u cijelosti pozitivno. Ipak, sama injenica da dua
ne moe djelovati u svijetu kroz tijelo sasvim malog djeteta koje nije ni prohodalo,
navodi je da ne boravi previe u njemu, nego u blizini i da prepusti ivotnoj energiji
samog organskog svijeta da radi svoj posao u tom tijelu, da raste, jer ono nita drugo
i ne moe raditi. Ono to dua djetetova moe initi je da indirektno djeluje na
roditelje i okolinu. Ono blaenstvo, koje svi stariji osjeaju u kontaktu s malim
djetetom, nastaje od blizine prisutnosti nove i svjee due, koja je puna sjeanja na
35
To je u skladu s prirodom transformacije ena i mukaraca. ena se transformira cijelim biem,
predanou, odjednom, a mukarac prije svega umom i postupnim rastom u znanju i spoznaji.
46
svoj Boanski izvor, pa to sjeanje potie i kod drugih koji su ga zaboravili.
Naime, vremenom due zaboravljaju svoju pravu prirodu, tko su i zato su
roene u tijelu. Zaborav due nastupa u vremenu kada dijete ui govoriti. to vie
poinje uiti jezik ovog svijeta, to vie zaboravlja jezik onoga svijeta iz koga je
dolo.
Zaborav nastaje formiranjem govora zato to se tada formira um, odnosno
mentalni obrasci po kojima se ponaa svijest. Dua je prisutna kao ista
neuvjetovana svijest, um je mehanizam sastavljen od raznih sadraja po odreenim
obrascima, koje su oblikovali utjecaji okoline. Ti obrasci zatim koriste svijest
modificirajui je na svoj nain. Tako se zaboravlja sama svijest kao dua, a
prevladavaju sadraji svijesti prema obrascima uma. Tako poinje san ivota u tijelu.
Zaborav se dogaa postepeno, tako da mala djeca im progovore esto
iskazuju svoje poznavanje duhovnog svijeta iz koga su dola, sjeanja na svoje
prole ivote, ili uvide u dogaaje koje samo vidoviti mogu imati. esto iskazuju
vrlo mudre misli i zakljuke koji ne odgovaraju njihovim godinama ni zrelosti. Ali
to su samo povremeni bljeskovi uvida, ne svijest koja bi mogla trajno djelovati.
Proces postepenog zaborava traje do este godine od kada nastupa potpuni zaborav i
potpuna identifikacija due s tijelom.
Potpuni zaborav se dogaa iz vie razloga.
Najprije, potpuni zaborav se dogaa iz razloga zbog kojega uope i dolazi do
inkarnacije due u fizika tijela: sakupljanje svih iskustava uestvovanjem u drami
ivota. Uestvovanje nije mogue bez identifikacije, a identifikacija bez bar nekog
oblika zaborava.
Zatim, da se dua uvijek sjea svog izvornog stanja, nikada nita novo ne bi
nauila. Takoer, koristila bi svoja prethodna iskustva da izbjegne nova koja joj
izgledaju neprijatna, i birala bi samo prijatna iskustva, a tada od uenja ne bi bilo
nita. Tako ne bi potpuno uestvovala u zbivanjima. Potpuno uestvovanje je
neophodno da bi sama donosila odluke. Dua raste u zrelosti samo na osnovu odluka
koje je sama donijela i sprovela u djelo, odluka koje su ispravne i dobre.
Zatim, razlika iz Boanskog stanja iz koga dolazi u grubi i ogranieni fiziki
svijet, tako je velika da dua nikada ne bi pristala boraviti u tijelu ako bi se stalno
sjeala tko je i odakle je. To je kao kada bi car morao ivjeti kao prosjak. Mogao bi
glumiti neko vrijeme, ali ne bi dugo izdrao.
Na kraju, razlog zato pada u zaborav je neophodnost razvijanja svoje volje i
namjere, da kao individualna dua proe iskustvo odvojenosti od Boanskog i da se
sama vlastitom voljom i svjesnou vrati Boanskom. Na taj nain, Boanski
Apsolut sebe spoznaje na najfiniji, najsuptilniji i najintimniji nain, kroz sve
objektivno znanje i osjeanje o sebi.
Naime, kroz ljudsku duu Boanski Apsolut od samog postojanja kao takvog,
dolazi do ljubavi. Bog postaje ljubav kroz ovjeka.
Da bi se dolo do ljubavi, moraju se proi i iskusiti sva mogua osjeanja,
moraju se iskusiti svi oblici postojanja. Ljubav je upravo sposobnost nadilaenja
pojedinih oblika i stanja, objedinjavanja smisla svih pojavnih odlika i stanja svijesti,
to je emocionalna zrelost koja povezuje sve razlike u svjetlosti njihovog jedinstva.
Bez te objedinjavajue svjetlosti sve je odvojeno, a bivajui odvojeno ono je u
nerazumijevanju i sukobu. Otuda su razumijevanje, oprotaj i pomirenje poetak
ljubavi.
Ljubav jedina omoguava svemu postojanje u skladu i razumijevanju.
Otuda je ljubav drugo ime za Boansku svijest o sebi.
Zato se Boanska svijest pojavljuje u obliku individualnih dua da bi se
47
iscijelila i aktualizirala u svemu kao ljubav. Samo tako, u ljubavi, univerzum moe
postojati kao mnotvo ivih oblija. Bez ljubavi je mrtvi kaos.
Zato svako dijete zrai ljubavlju i samim svojim postojanjem izaziva ljubav.
KOMUNIKACIJA IZMEU UMA I DUE
Jedno od najvanijih pitanja je svakako odnos i komunikacija svjesnog uma i
nadsvjesne due. Taj odnos je ispunjen zabludama i mistifikacijama koje emo
pokuati ovdje rasvijetliti.
U jeziku i u psihologiji podruje nesvjesnog se naziva 'duom' i 'duevnim
ivotom'. Pri tome podruje nesvjesnog je daleko vee i snanije od svjesnog uma.
To se usporeuje s ledenim brijegom kome je vidljivi dio iznad povrine daleko
manji od nevidljivog, veeg dijela ispod vode. Pri tome se pogreno to podruje
podsvjesnog ili nesvjesnog naziva 'duom' - to je samo onaj dio uma koji nije
svjestan samoga sebe, uma koji je podijeljen na svjesni i nesvjesni dio, koji su esto
u neskladu. Ono to svjesni ne eli znati iz nekih neprijatnih razloga, baca u zaborav,
u podsvijest. Ali kako je ta podsvijest takoer dio istog uma, samo radi neovisno od
svjesnog dijela, na javi, onda esto dolazi i do sukoba. Meutim, mnogo ee se
sukob izbjegava zbog zajednikog interesa opstanka, pa je na djelu kompromis u
vidu neke samoobmane ili funkcije laganja samoga sebe. Ako je sukob preveliki
zbog neke traume, onda dolazi i do funkcionalne podjele uma. Kada se to dogodi
spontano naziva se izofrenija, a kada se podjela uma izvede namjerno to je onda
programirani um.
Dakle, dio ledenog brijega koji se ne vidi ispod povrine svjesnog uma, nije
'dua' niti sainjava 'duevni ivot'. To je samo vei podsvjesni dio istog uma koji
djeluje svjesno.
Dua je sam ocean kojim plovi cio brijeg.
Dua utie na cio um, i svjesni i nesvjesni, uvijek iscjeljujue.
Utjecaje due na um i ivot stoga treba dobro razlikovati od nesvjesnih
utjecaja, koji mogu biti od podijeljenog uma, potisnutih sadraja i utisaka, ili od
entiteta koji su naselili tako podijeljen ili programiran um. Njihovi utjecaji su uvijek
ili direktno negativni ili indirektno, tako to se prikazuju kao povoljni i ak
upadljivo primamljivi da bi kasnije doveli do negativnih rezultata i ovjek postao
vea rtva negativnih entiteta, njihov izvor energije. Takvi ljudi onda ine nedjela
oduzimanja tue ivotne energije da bi nahranili svoj negativni entitet koji ih
posjeduje preko nesvjesnog. Ili ih sami hrane svojom ivotnom energijom, nekom
opsesijom ili porokom. Poto ti utjecaji dolaze iz nesvjesnog dijela uma, ovjek
misli da je to iz njega samoga, da su to njegova nedjela, mada osjea da su jaa od
njega, da ih ini protiv svoje volje, ali je slab da im se odupre. I jest slab zato to je
svjesni um mnogo slabiji od nesvjesnog. Ma to svjesni dio uma odluio, nesvjesni
dio uma e uvijek donijeti konanu odluku, makar i kroz obmanu svjesnog uma da
je njegova volja uvaena. Zato to je svjesni um slabiji od nesvjesnog, a to ne eli
priznati jer ima jak Ego, on se prilagoava volji nesvjesnog funkcijom laganja sebe.
Zato se sve manipulacije nad ljudima zasnivaju na utjecajima nad nesvjesnim
dijelom uma, i na poticanju funkcije laganja.
Ako negativni utjecaji iz podsvjesnog uma potiu samo iz potisnutih sadraja
ili utisaka, onda se to izraava kao robovanje navikama i nesposobnost da se svijest
razvija prema novim mogunostima, vezanost za emocionalne traume, i jednostrano,
48
neuravnoteeno ponaanje kao rezultat slijepe reakcije na utiske i traume kojima se
robuje.
Negativni utjecaji neorganskih entiteta iz nesvjesnog su uvijek prepoznatljivi
po tome to se nameu na lijep ili ruan nain. Nameu se na lijep nain glasovima
ili vizijama, uvjerenjima koja serviraju svjesnom umu iz podsvijesti tako da on misli
da je to njegova volja ili "intuicija". Ako ne zavarava ovjeka "njegovom
intuicijom" onda se uvijek predstavlja u religijskom kontekstu, obliku i sadraju, kao
"Bog" "aneli" "Isus" "Krina" "Gane" ili to ve prema religijskom obrascu s
kojim je ovjek programiran. Tada je ovjek jo spremniji da ga poslua nego "svoju
intuiciju". Kada se nameu na lijep nain onda raunaju na ovjekove elje. Kada
raunaju na ovjekove strahove onda se nameu na straan nain, izazivaju strahove
ili preko napadnih glasova ili vizija, na javi ili u snu. Strahom paraliziraju ovjeka i
tako ga tjeraju na odreena ponaanja koja njima odgovaraju. Sama frekvencija na
kojoj se dogaa emocija straha na astralu je energija koja hrani negativne entitete.
Zato duhovi plae ljude, zato je avo ruan: da bi uplaio ovjeka i tako se nahranio
njegovom energijom. I da bi ga onesposobio da objektivno vidi to se dogaa i tako
se oslobodi utjecaja, jer u strahu prestaje svako objektivno rasuivanje.
Treba znati jo i to da negativni entiteti rijetko kada djeluju sami na ovjeka,
iznutra, iz njegovog nesvjesnog. Oni se pri tome uvelike pomau i vanjskim
djelovanjem na ovjeka preko drugog ovjeka koji je ve pod njihovim utjecajem,
koji radi za njih. On e "upoznati" osobu i navesti ga na odreeno ponaanje koje e
ga uvui u ivot koji pogoduje opsjednutosti. I sma fizika prisutnost, manje ili vie
intimna, moe pomoi da neorganski entitet prijee s jednog ovjeka na drugog.
Istinska komunikacija uma s duom uvijek je iscjeljujua i spasonosna. Ona
uvijek donosi prave informacije i uvide. To je najprije ona prava intuicija koja se
javlja kada cijelim biem znamo da je "to tako" iako nemamo dokaza. Ali to se
uvijek pokae kao ispravno.
Za razliku od negativnih entiteta i podijeljenog uma, utjecaji due na svjesni
dio uma ovjeka su uvijek nenametljivi, njeni, bezazleni, kao djeji apat, smijeh i
igra. On moe doi kao 'unutranji glas', koji se ne uje kao glas, ali je tako
konkretno iznenadno saznanje, koje ne potie od nas, ali je jasno kao da je
izgovoreno i uvijek se pokae ispravnim. Nikada se ne namee, niti ponavlja, uvijek
rauna na slobodnu volju ovjekovu.
Najee dua djeluje na taj nain, koji mi doivljavamo kao intuiciju ili
'unutarnji glas'. Ona djeluje mnogo ee na taj nain nego to smo toga svjesni, ali
zbog buke i inercije svjesnog uma najee ga ne opaamo, ili se tek naknadno
sjetimo da smo na vrijeme bili 'obavijeteni' na taj nain.
Upravo zato, zbog zatvorenosti svjesnog uma, dua djeluje i na druge naine,
prije svega dogaajima. Kada je situacija takva da ovjek nema sluha za njeni
apat, ona izreira dogaaje oko nas, koji mogu biti trenutno dogaanje, ali prema
potrebi mogu se esto protegnuti na vie dana ili mjeseci. Zavisno od situacije na
koju se mora djelovati na ovjeka, dua reira razliite dogaaje, nekada suptilne i
kompletne u izgledu kao i sadraju, kao Tarkovsky; nekada e se poigrati
savrenstvom u detaljima, kao Kurosawa; ako je situacija sloena, onda zna
izreirati scene kao Hitchcock, a ako treba da djeluje hitno i bez pogovora, onda kao
Tarantino.
Uvijek se u tim djelovanjima osjeamo kao da smo lik u kazalinoj drami
koju netko reira uivo. I reira je. Na ivot i jest drama koju je reirala sama naa
dua u suradnji s Boanskim koje sve omoguava. Nije dua samo isplanirala ivot
49
na poetku, pa ula u njega da se snalazi kako zna i umije. Budui da ona dolazi i
uvijek prebiva izvan vremena i prostora, cio ljudski ivot je za nju ve tu, cio, ona ga
obuhvata od poetka do kraja. Samo iz perspektive svjesnog uma zarobljenog u
iluzornom tijelu, prostoru i vremenu, izgleda da se ivot odvija postepeno, tokom
linearnog vremena u nekom prostoru, da je sve odvojeno. Zato mu izgleda udno da
dua moe djelovati na dogaaje ivota. Dua je prisutna u cijelom ivotu, od
poetka do kraja. Zapravo, cio ivot ovjekov je u dui, kao njena imaginacija, ne
izvan nje.
Zato nam dua moe s drugog kraja svijeta dovesti osobu koja e rei ili
uiniti kljunu stvar u pravom trenutku; voditi nas iz jedne u drugu situaciju koje e
se sloiti kao dijelovi jedne velike prie; dovesti nam nepoznatog ovjeka na ulici
koji e nam rei ili uiniti neto to e nam promijeniti ivot, a da on ni sam nije
svjestan zato je to uradio, ili misli da je povodom nekog drugog razloga; posebno je
zabavno kada se u to uigra vie ljudi, koji sami nisu svjesni svoje zajednike uloge
za nas; ili emo jednostavno negdje vidjeti neto to e pokrenuti nov sadraj u
naem ivotu. esto emo prije nego to poemo da vidimo tu vanu pojavu osjetiti
kao da nas je 'neto pokrenulo' da poemo ba tada i ba tamo.
Kada sami radimo ono to je u interesu nae due ili due blinjeg, osjeamo
se ispunjeni blaenstvom, puni pozitivne energije, i nita nas ne moe sprijeiti u
tome. To nam uvijek 'ide od ruke'. Ako neka aktivnost ili namjera ve na poetku ne
ide kako treba, stvaraju se prepreke na svakom koraku, to je pokazatelj da taj put
nije u interesu due. Svaki proces na svom poetku ima svoje znake, znamenja i
pokazatelje u vanjskim dogaajima i pojavama, koji otkrivaju njegovu pravu
prirodu, da li vodi dobrom ili loem ishodu. Intuitivni ljudi, tj. ljudi s jaim
kontaktom uma s duom, mogu ih osjetiti i primijetiti, i ispravno protumaiti.
Svi pravi stvaraoci su u trenucima stvaranja bili nadahnuti utjecajem due.
Inspiracija bi im iznenada dolazila kao oluja, kao iznenadna posjeta velikog
prijatelja. ak su tada mogli i osjetiti neiju prisutnost. Kao da bi im netko ukazao
na kljunu stvar u rjeavanju problema na kome su radili, ili u njihovoj
svakodnevnoj okolini, preko nekih ljudi, poruka, ili za vrijeme sna. Mnoga
znanstvena otkria i umjetnika djela bila su otkrivena u snu ili odmah nakon
buenja. San je takoer jedno veliko podruje djelovanja due na ovjeka jer je
osloboen fizikih ogranienja, ali je problem s njim to je u njemu ovjek
nesvjestan, teko se tamo primljene informacije mogu prenijeti u svjesni um.
Takoer odvija se u drugoj dimenziji, razliitoj od trodimenzionalne fizike
realnosti, i potrebno je dodatno iskustvo da se one prevedu na fiziku realnosti i
primjene.
Iako je cio ivot u dui, a ne dua u ivotu, ne treba zaboraviti inilac
slobodne volje da svjesni um u tijelu i fizikom iskustvu koje doivljava, odluuje
neto i sam sa svoje strane, da s te pozicije prividne izdvojenosti doe do spoznaje
svoje due, da sazri tako izdvojen u tijelu do svoje sutine, do Boanskog. U
ovjekovom tijelu, kroz izdvojeni um, Boansko, kao individualna dua, kao da
gleda i spoznaje sebe samoga (prividno) izvan sebe samoga. U toj individualnoj
slobodi je cio smisao ivota, inae ivot bi bio ve odgledan film.
Zbog principa slobodne volje, i drugih dua koje djeluju u zajednikom
prostoru fizikog svijeta, igra se uslonjava i uvijek dolazi do novih situacija zbog
kojih dua mora intervenirati.
Postoje i djelovanja due koja su rijetka, ali se dogaaju kada je ivot
neplanirano ugroen. To su najee intervencije spaavanja, da se fiziki ivot ne
zavri prije vremena. Tada se moe fiziki manifestirati utjecaj due preko vie
50
posrednika. To mogu biti due preminulih srodnih dua, naih roaka ili bliskih
osoba, na vodi, zrelija dua koja nadgleda odvijanje ivota i pomae kada zatreba,
i intervencije due preko ivotinja. Ti posrednici se mogu fiziki pojaviti, fiziki
uraditi tono odreenu stvar da bi nam pomogli i spasili nam ivot, a zatim nestati.
Ako je potrebno, mogu se samo pojaviti kao podrka i savjetodavac u kritinim
trenucima. Mogu se javiti kao glas koji iznenada daje savjet to treba uraditi da bi se
izbjegla opasnost, ili da bismo se spasili iz opasne situacije. Taj glas emo jasno uti
izvan glave. Ili se mogu prikazati kao pojava i glas. Naalost, te intervencije svjesni
um esto pogreno tumai prema svom vjerskom programiranju, kao intervencije
"Boga" ili "Anela uvara". Kada mogu, due djeluju i preko ivotinja, tada
ivotinje portvovano spaavaju neko dijete ili odraslu osobu savreno svjesnom
namjerom da to urade, ili jave kome treba da se netko nalazi u opasnosti. Naa dua
ili 'vie Ja' esto koristi ivotinje da bi djelovala na nas, ili nam jednostavno stavila
do znanja da nismo sami na ovom svijetu, ako nema druge pogodne osobe za to.
ivotinje su bia s manjim procentom prisutnosti due od onog koji je potreban za
formiranje svjesne linosti, zato je ta prisutnost due u njima, iako manja, istija i
slobodnija za duevno djelovanje od due u ovjeku koja je sprijeena i ometana
svjesnim umom.
Takoer je i dua u djetetu istija i jasnija jer nema prepreku izgraenog uma
i Ega. Otuda su djeca uvijek tako draga, i ona uvijek gledaju na svijet i druge ljude
samom duom, otuda su im oi tako bistre. Zato jasnije i vide.
Pod komunikacijom due s umom treba spomenuti i komunikaciju umrlih sa
ivima. Dua koja je napustila tijelo probudila se u svojoj pravoj prirodi, moda ne
sasvim, ali je svakako u puno veoj mjeri budna nego to je bila u tijelu, tako da
smrt tijela ne doivljava tragino, izuzev ako to nije bila nasilna smrt. Smrt tijela
doivljavaju kao traginu samo oni koji ostaju u tijelu jer ne vide vie dimenzije
osim fizike i ulne. Zato ih due koje su napustile tijelo pokuavaju utjeiti aljui
im poruke na razne naine. Najee preko snova, snovi su najpogodniji medij za
kontakt jer se odigravaju u astralu, u kome dua boravi privremeno nakon smrti
tijela. Ako to nije dovoljno da dopre do svijesti otjelovljenih, onda se oaloenima
u tijelu javlja na fizikom planu, organizirajui dogaaje koji e im svojom
sadrajem staviti do znanja da je "umrli" i dalje iv kao dua koja im se javlja da bi
ih utjeila.
Posebna je pria kako se odnose due meusobno preko ljudi. Naime, sve ono
to osjeamo kao ljubav i duboko razumijevanje prema nekome, iako tu osobu ne
poznajemo dugo, jest zapravo komunikacija nae due s duom te osobe. To je ta
'platonska ljubav', najdublje prijateljstvo, srdana pomo koja nije ni traena, ve
uinjena iz same dobrote. Ti odnosi su mnogo rjee tjelesni i seksualni. Ako su nii
centri vie ukljueni u taj odnos, on se tee odrava, jer onda tijelom prevladava
tjelesni um, Ego, a on uvijek dijeli i odvaja.
Svi pravi 'ljudski' odnosi, humani, puni ljubavi i nesebine dobrote i altruizma
jesu odnosi due s duom. Zato se tijelo i um osjeaju tako dobro u tome. Ispunjeni
su pozitivnom energijom zajednikog djelovanja vie dua.
Svaki pravi odnos ovjeka prema sebi i drugima, rast u razumijevanju i
mudrosti, jest otvaranje uma za utjecaje due, naeg 'vieg Ja', Boanskoj prisutnosti.
Svaki gubitak tog odnosa, a i on je mogu u svijetu slobodne volje, jest pad u
patnju i sukobe sa sobom i svijetom. Dua je u tijelu izvor svijesti i svega dobrog.
Um koristi svijest due za svoj rad na svoj nain. ivotna energija pripada tijelu i
dobiva je od organskog ivota. Zato ovjek moe ivjeti i misliti bez presudnog
utjecaja due, u patnji i neznanju.
51
Jedino razvijanje i jaanje kontakta uma s duom daje smisao ivotu.
Otuda je ta veza najvea inspiracija za religiozni ivot. Otuda je religiozni
ivot predmet velike manipulacije opozicionih sila koje remete odnos due s
ovjekom.
Dua je uvijek ta koja komunicira s umom, a um je taj koji najee nije
svjestan due i njenih utjecaja, jer najee komunicira sam sa sobom. Zato se
svakako najneposredniji odnos due i uma dogaa kada um miruje, kada je sasvim
tih, osvijeten i niim ne remeti oitovanje due. To je jedini mogui nain uzdizanja
ovjekovog u duhovnom ostvarenju. Ko prvo trai neto od ovoga sveta, koji je
samo senka nebeskog, izgubit e sve.
Direktna i nepogreiva lina komunikacija uma s duom ili viom svijeu je
praksa konzultacije s Ji ingom (I Ching), drevnom kineskom Knjigom promjena.
Na Zapadu je opi odnos ljudi sa svojom duom, kao i uloga due u ovozemaljskom
ivotu najdetaljnije opisana u zabiljeenim govorima vjerojatno najveeg donosioca
svjetlosti due na ovaj svijet, Isusa Krista, posebno u Propovjedi na gori (Matej 5-7),
kao i u gnostikim evaneljima (Tomino evanelje i Knjiga Tomina) gdje je
sauvano izvorno ezoterino znaenje, kakvo je ueno u ezoterijskim kolama onoga
vremena (Eseni, Gnostici, Terapeuti, Sufiji), za razliku od evanelja u Bibliji u
kojima je, zbog potrebe stvaranja institucionalne crkve, mnogo Isusovih rijei
izmijenjeno, falsificirano i pretvoreno u egzoterine prie i parabole.
ZATO JE DUA UVIJEK DOBRA
Priroda due je apsolutno dobro, jer ona je individualni odraz Boanskog
Apsoluta koji omoguava sav ivot, i smo postojanje. Taj individualni odraz je
tenja Boanskog da se iskae na najbolji mogui nain, uvijek i na sve naine. Sav
univerzum i sav ivot je oitovan da bi se to postiglo kroz ljudsku duu. Zato je dui
nemogue da bude protiv toga ni na najmanji mogui nain. Boanski Apsolut ne
moe da bude negativan prema samom sebi. Tada ne bi bio ni Apsolut ni Boanski.
Dua, zbog svoje apsolutne prirode, u svakom drugom biu vidi drugu duu,
vidi samu sebe u drugom tjelesnom obliku. Zato ne moe biti negativna niti
destruktivna ni prema jednom ivom biu.
Dua je uvijek dobra zato to nikad ne pokuava biti dobra - ona to jest i ne
moe biti drugaija. Ona time zrai.
Ali prirodu dobra Boanskog Apsoluta i due kao njegovog individualnog
odraza, treba razumjeti malo bolje od toga da je on samo jedna velika dobriina.
Naime, budui da je on Cjelina, savrenstvo i potpunost, to i znai pojam Apsoluta,
onda je za njega dobro apsolutno sve to jest i kako jest. Ne postoji niti moe
postojati apsolutno nita loe i pogreno u Cjelini ili Apsolutu. Jo manje ako je taj
Apsolut Boanski. Da postoji i najmanja pogrena pojava ili stvarica u Boanskom
Apsolutu, onda on ne bi mogao da postoji, ne bi bio ni Apsolut, a jo manje
Boanski.
Ali to savreno apsolutno dobro, koje ni u emu ne vidi nita loe, treba
razumjeti u skladu sa svojim razmjerom: ono postoji samo u samom Apsolutu, na
samom izvoru Boanskog, eventualno na drugom razmjeru, u treem samo kao
sjeanje. Na niim razmjerima, gdje djeluje sve vie zakona, a pogotovo na ovoj na
52
kojoj se nalazi Zemlja, i u kojoj dua djeluje, zaista nije mogue brkati dobro i zlo
niti odbaciti oboje, jer onda i sav ivot moe da ode do avola. Ovdje postoji
uzronost ovakva kakva je. Ne moe se u jednom razmjeru rasuivati na osnovu
logike drugom. Svaki ima svoju logiku, svoj broj zakona. Jedna stanica, kao djeli
kozmikog holograma, jest svjesna cijelog kozmosa, ali u svom razmjeru i na svoj
nain, a to je drugaiji nain od simbioze njihove svijesti u tijelu ovjekovom, ono je
svjesno na drugaiji nain od galaksije koja je svjesna na svoj nain. Sve je to jedna
ista svijest, ali u razliitim razmjerima koji, posljedino tome, oblikuju i razliite
oblike postojanja. Svaki razmjer oblikuje svoj nain postojanja i svoju logiku.
Problem je to mnogi ljudi koje se bave ispraznim filozofiranjima o prirodi
stvarnosti brkaju razmjere jer ih nisu ni svjesni. Oni logiku jednog razmjera
projiciraju na druge razmjere, pa im onda nita nije jasno, opsjednuti samo svojim
tijelom i fizikim zakonima, pitaju se: "Zato Bog doputa zlo?". ovjek koji je
svjestan samo tijela, ne i viih dimenzija i razmjera, ne moe da bude svjestan
relativnosti svoga poloaja niti objektivne stvarnosti, kako dobro moe da postoji
iako negdje izgleda kao zlo.
Ali ipak i ovdje na Zemlji dua je, kao odraz Boanskog Apsoluta, uvijek
samo dobra, i ta njena dobrota je daleki odraz savrenstva iz kojeg potie, svijesti o
svim razmjerima, svijesti da je uvijek sve dobro kao smo postojanje. Naime, due
nisu dobre kao dobri moralisti, kao opozicionari neem loem, nego su dobre kao to
je samo postojanje dobro, prema svemu to postoji i to ivi. Iz samog postojanja
ona izvlai svoju dobrotu. Kao sunce koje sve obasjava bez razlike, ona voli i
dobrog i grenog, grenog jo i vie, jer je vie otuen od samog postojanja kao
dobrog. I svrha njene dobrote nije moralno usavravanje ni sebe ni drugih, nego
prihvaanje samog postojanja s punom sveu i ljubavlju Boanskog postojanja.
Na kraju, dua je ovdje ipak uvijek dobra zato jer je usmjerena navie, prema
svom Boanskom izvoru, u kome je sve apsolutno dobro i savreno. Ta njena
sutinska orijentacija u bivanju navie, prema savrenstvu, izraava se kao dobrota u
svemu to ini ovdje na Zemlji.
ZATO NEKI LJUDI NISU DOBRI
Postoje dva sutinska razloga zato neki ljudi ine zlo.
Prvi je taj da su to ljudi s mladim i neiskusnim duama koje nemaju svu vlast
nad tijelom. Zato tu vlast nad tijelom, privremeno ili trajno, preuzimaju neorganski
entiteti koji nemaju problem s utjecajem na organska bia. Tim ljudima s mladim
duama je potrebno stjecanje grubih iskustava, a tijela u kojima su mlade i neiskusne
due u potrazi za svakojakim grubim iskustvima lako padaju kao rtve mnogo
starijih entiteta iz neorganskog podruja. Ti entiteti ih zaposjedaju i navode ih da
ine djela koja due same ne bi inile. Na taj nain im pomau da sve iskuse.
S druge strane, u vezi s ovim, mlade due koje trae gruba i osnovna iskustva,
mogu da trae da iskuse ulogu rtve nekog zlog djela. One moraju proi kroz sva
iskustva, i poinioca i rtve. Zato im netko mora prirediti to iskustvo rtve. Taj
prireiva je po pravilu druga mlada dua koja je opsjednuta, jer sama po sebi ne bi
uinila nikakvo zlo. Opsjednutost postoji i zbog ispunjavanja ovakvih potreba dua.
Drugi razlog je taj to nemaju sva ljudska tijela ljudsku duu, ili nemaju cijelu
prisutnost due, nemaju je u dovoljnoj meri da dua donosi odluke i presudno
djeluje. Dua uvijek djeluje nenametljivo, ona potie iz slobode i uvijek djeluje na
53
principu slobodne volje i slobodnog prihvaanja. Zato se tako lako dogodi da netko
"izgubi duu". Ona e uiniti sve da bude prihvaena od tijela, ali ako je druga
strana, tijelo ne prihvaa iz nekog razloga, nee se moi odrati.
Ljudska tijela za duu su samo pogodna stanita koja oblikuje priroda. Ali
ponekad, ako se u tijelo treba inkarnirati mlada i neiskusna dua, neorganski entiteti
mogu preuzeti vlast nad tijelom i djelomino ili u potpunosti ovladati tim tijelom.
Dua e u njemu ostati pasivni svjedok do smrti tijela, jer se ona nikada ne namee
silom, sve radi na principu slobodne volje, ili e napustiti tijelo koje e nastaviti
ivjeti pod vlau neorganskog entiteta (demona). Dovoljno je bilo ako je pri
roenju dua ula u tijelo da ga animira i pokrene u ivot. Ako ga zatim napusti,
tijelo moe nastaviti ivjeti po biolokoj inerciji, ako ga netko moe odravati u
ivotu. To se ponekad dogaa kod djece koja doive fras ili se rode mongoloidna.
Dua ode a tijelo ostane s najosnovnijim funkcijama, bez ikakve vie svijesti i uma.
Sjetimo se kakve sve sloene radnje tijelo moe uraditi kada je u somnambulnom
stanju ili kao mjesear, bez ovjekove svijesti. To je zato to tijelo ima svoj osnovni
um za kretanje i djelovanje, kao kod ivotinja.
U velikoj veini sluajeva tjelesni um prihvaa duu jer je za to i stvoren, jer
zna da ga to sjedinjavanje s duom uzdie i obogauje. Ali postoje sluajevi i izuzeci
kada dolazi do neslaganja izmeu due i tijela. Dua tada teko ulazi u njega i tokom
vremena nastaje sve vee neslaganje due s tijelom, to se moe pretvoriti u
destruktivno i devijantno ponaanje, u najblaem obliku odvesti u transseksualnost i
promjenu spola (ako je dua iz prethodnog ivota bila naviknuta na jedan spol, a
tijelo je sada drugog spola), a u najteem do izofrenije. Ponekad dua odbije ostati s
tijelom i tada se dogaa smrt djeteta pri poroaju. Fiziki uzrok takve smrti su
najee cjepiva (DTP - Diphteria, Tetanos, Pertussis) puna tekih metala koja
izazivaju autoimune poremeaje u vidu guenja, slino astmi. Prema raznim
istraivanjima, a posebno dr. William Torch-a s Medicinskog fakulteta u Renou,
Univerziteta u Nevadi, sva djeca koja su "iznenada" umrla u kolijevci primila su
DTP cjepivo nekoliko dana ili tjedana prije toga. Ako ne umre, onda dobije astmu ili
autizam koji je posljedica zatvaranja due u sebe iako ostaje u tijelu. Ponekad se
tijelo moe roditi i preivjeti i bez due, samo s fizikim umom, i tada se raaju
mongoloidna djeca. Nekada dua odlui napustiti tijelo i kasnije, dok je dijete jo
uvijek malo, ako se okolnosti ivota pokau nepovoljnim, potpuno protiv planiranog
ivota, ili uslijed jae bolesti. Nekada dua moe napustiti tijelo jo kasnije, tokom
zrelog ivota, i ako tijelo preivi taj odlazak ostane mu samo tjelesni um bez ikakvih
osjeaja i vie svijesti. To se onda naziva izofrenijom. Takoer se izofrenijom
naziva i sluaj kada dvije ili vie nezrelih dua uu u jedno tijelo. Jednostavno da
vide kako to izgleda.
Opsjedanje tijela od strane neorganskog entiteta moe da se izvede i od strane
drugih ljudi koji su ve opsjednuti, a to su sotonisti. Oni imaju ritual s kojim se to
izvodi, naziva se "mjeseevo dijete", njime se dua u djetetu, dok je jo malo,
potisne ili zarobi ubacivanjem demona koji zaposjeda tijelo.
Samoj dui i to moe da bude zanimljivo iskustvo, budui da joj nita ne
moe nauditi. Ona moe biti stalno potisnuta ili povremeno izbijati kroz ovjekovu
osobnost.
Sam ovjek se tako osjea kao dvojna osobnost. Osjea jedno ali mehaniki
radi drugo, ono na to ga primorava neorganski entitet. I to se ponekad naziva
izofrenijom ako je i neorganski entitet neiskusan i nezreo kao i dua.
U svakom ovjeku je prisutan dualizam dobra i zla, ispravnog i pogrenog,
54
savjesnog djelovanja i nesavjesnog, a to nije nita drugo nego odraz dualizma tijela i
due, pitanje prevlasti due nad tijelom, ili utjecajima koji djeluju nad tijelom kada
kaemo da je tijelo opsjednuto. Tu se radi o procentima utjecaja due ili stranih
entiteta u tijelu. Koliko je postotak utjecaja entiteta vei, dua je slabijeg utjecaja i
za tu osobu se kae da je "duevno bolesna", "duevno poremeena" "maloduna".
Jezik sam sve govori. Ukoliko je postotak utjecaja due vei u tijelu, toliko je vei i
u umu, i utoliko je osoba "duevno zdrava", duevnija i emocionalno zrelija.
Emocionalna zrelost direktno ovisi o postotku prisutnosti i odluivanja due u tijelu.
Veina ljudi s mladim duama, a takvih je na ovoj planeti veina, su
opsjednuti na razne naine neorganskim entitetima.
36
Velika veina takvih ljudi moe pristojno ivjeti s njima. Njihova
opsjednutost se uglavnom izraava u tome da ive mehaniki, s nekim sitnim
porokom koji im oduzima energiju, s kojom se hrani neorganski entitet. Njihova
opsjednutost se vidi u tome to nemaju svoju volju kada se trebaju osloboditi poroka
i problema koje prave sebi i drugima, to nesvjesno lau sebe, racionaliziraju svoje
slabosti i ive kao mediokriteti.
Nisu svi neorganski entiteti negativni. Veina su samo paraziti koji ive od
ovjekove energije prikaeni na njegovoj auri. U njihovom je interesu da im
domain ivi tako da ih moe hraniti. U tu svrhu dozvoljavaju mu prosjenu
duhovnu i ekonomsku egzistenciju. Ali samo onakvu kakva nee ugroziti njihov
opstanak. To je posebno vidljivo kod vjernika neke religije koji ne ele ni uti za
druga uenja. Prema svakoj informaciji koja bi mogla da ih osvijesti i oslobodi
opsjednutosti pokazuju izrazito neprijateljstvo i odbojnost. Zato je uvjerenje da
postoji samo ovaj svijet i da ne postoje demoni, ili da su samo drugi opsjednuti
njima, uobiajen mentalitet takvih blago opsjednutih ljudi. Oni se najvie ljute kada
im se spomene da su opsjednuti. Samo im nije jasno odakle povremeno uju neke
glasove, ili povremeno viaju neke udne sjenke i spodobe ivicom vidnog polja, ili u
trenucima izmeu jave i sna (hipnagogija), ili kada u tim trenucima ne mogu da
mrdnu kao da im je netko sjeo na grudi, od ega ih uhvati panika. Ali o tome nikome
ne govore da netko ne pomisli da su ludi. Poznato je da ako bi takva iskustva
povjerili nekom psihijatru, onda bi proli mnogo gore od svoje opsjednutosti.
Psihijatrija, naime, postoji kao institucionalna podrka demonizacije ljudi: svi
psihijatrijski lijekovi tako unitavaju mozak da svaki demon moe u njemu da ivi
kao u raju.
Osnovna metoda opsjedanja koju koriste neorganski entiteti jest da otvore
ovjeku percepciju. S jedne strane to je potrebno da bi sam entitet mogao ui u njih,
a s druge strane to poremeti ovjeka jer ne razumije vie dimenzije i realnosti od
ulne i materijalne u kojoj je do tada sazrijevao. To postiu djelominim buenjem
36
Njihovi sluajevi se mogu nazvati i "duevnom boleu" jer i jesu neka vrsta bolesti, ali time se
ne objanjava nita, osim to se samim tim izrazom nagovjetava istina da s njihovom duom neto
nije u redu, da ne odluuje u dovoljnoj meri. Previe je takvih sluajeva kojima se uzrok ne moe
nai ni u tijelu, ni u osobnoj prolosti osobe, tako da kao uzrok "duevnim bolestima" oigledno
preostaje neto to nije od ovoga svijeta, niti od tekueg ivota ovjekovog. Takoer se kae da su ti
ljudi "podijeljene osobnosti", one i jesu podijeljene, ali nisu svi dijelovi ovjekovi. Oni to jasno
govore svakom psihoterapeutu, ali je ovaj obrazovan tako da ih uope i ne slua. Tek nedavno su
psihoterapeuti poeli sluati svoje pacijente i prihvaati injenicu da su opsjednuti nekim stranim
utjecajima, kako im to i sami sve vrijeme govore, kako to govori sva duhovna i narodna tradicija
irom svijeta u svim vremenima. Pionirski radovi nove psihoterapije od Dr. William J. Baldwin-a:
"Terapija spiritualnog otputanja: Tehniki prirunik" (Spirit Releasment Therapy: A Technique
Manual) i "BS-VI: Bliski susreti opsjedalake vrste" (CE-VI: Close Encounters of the Possession
Kind) predstavljaju nezaobilazna djela za razumijevanje opsjednutosti o kojoj se ovdje govori.
55
kundalini energije kod ovjeka.
37
On vidi i doivljava vie realnosti, astralne pojave,
ima izvantjelesna iskustva koja ne moe kontrolirati. Nemajui objektivno znanje o
tim realnostima, da su i ona prirodna kao i ovaj ulni svijet, samo na drugaijim
frekvencijama i razmjerima, ovjek je izbezumljen i potpuno podloan utjecajima.
Na taj nain neorganski entiteti mogu njime lako upravljati. Takav ovjek e onda
posluati svaki njihov glas koji mu kae da poini i najbanalniju glupost ili zloin,
dok u realnom ivotu ne obraa panju na razumne glasove i rijei drugih ljudi i
svojih blinjih.
Opsjednutost se ogleda u prenaglaenoj identifikaciji sa sadrajima uma, s
tim to ti sadraji nisu od ovjekovog uma, ve su tu podmetnuti, a ovjek ih
doivljava kao svoje.
Problem se dalje uslonjava tako da ima toliko opsjednutih ljudi da je
izofrenija ili ludilo postalo logian i prirodan odgovor na lud svijet u kome ivimo.
Sama dua nikada ne bi mogla da ini nita zlo i destruktivno, ona je
neovisna, ali energija ovjekovog uma je ta koja stvara privid da je bezvremena dua
upletena u vremenska zbivanja prirode i tijela. Kljunu ulogu u stvaranju tog privida
imaju energetski centri u ovjekovom biu - akre. U koju akru ulaemo energiju -
na tom emo nivou svijesti bivati. to je akra nia, identifikacija due s
djelovanjem prirode je vea, suprotnosti su vee, a s njima i ivotni izazovi.
Identifikacija nae transcendentne duhovne sutine s tijelom daje nam iluziju da mi
patimo i da se nama dogaa ono to se prirodno uvjetovanom tijelu dogaa. Ta se
identifikacija ne bi dogodila niti bi se odravala da ne ulaemo energiju u nju, prije
svega u prve tri najnie akre: seksualnost, egocentrinost i volju za mo u svijetu.
Takva identifikacija nam se stvara i odrava ulaganjem ivotne energije u takve
naine ivljenja. Poto smo nesvjesni, to ne radimo svjesno ve smo tako
programirani. to je akra via, svijest o transcendentnoj sutini due sve je vea,
objektivni uvid u prirodu sveg zbivanja je jasniji, naa svijest o iskonskoj,
bezvremenoj neuvjetovanosti due sve je vea.
Zato se opsjedanje obavlja uvijek preko niih akri, pojaavanjem njihovog
utjecaja na sve naine, prije svega izopaenom seksualnou, egocentrinim
iivljavanjem i voljom za moi, ali takoer i pervertiranjem rada viih akri,
izvrtanjem pravog znaenja ljubavi (etvrta), znanja (peta), uvida (esta) i same
svijesti o Boanskom (sedma akra). Svi opsjednuti su zarobljeni u niim akrama.
Koliko se ovjek ispravno osvjetava toliko se njegova ivotna energija uzdie
prema viim centrima i ini ih aktualnim - ukoliko i to uzdizanje ne sabotiraju
neorganski entiteti u svoju korist, prevarom da se prvo energija treba uzdii nekim
tehnikama, pa e je onda slijediti odgovarajua svijest. Stvar je suprotna: energija
slijedi svijest, ne svijest energiju. Ako se energija podigne bez svijesti i objektivnog
znanja, onda se samo dobiva jo vea energija za injenje jo veeg bezumlja i
neznanja.
37
Kundalini energija je naziv za puni energetski potencijal u tijelu ovjekovom koji je uspavan i
koji se postupno budi onako kako ovjek sazrijeva. Ako se nekim tehnikama kundalini naglo pro-
budi u mjeri veoj od razumijevanja i objektivnog znanja koje ovjek ima, onda mnogo vea perce-
pcija koja se tako budi zbunjuje oveka u tolikoj mjeri da moe izgubiti razum. Zato je namjerno
buenje kundalinija omiljena metoda neorganskih bia koja ele ovladati ovjekom, s jedne strane
jer ga time zbune i tada ga mogu mentalno kontrolirati, a s druge strane jer je tako poveana energi-
ja ovjekova idealna hrana za neorganske entitete. ovjek s tako prije vremena i nekontrolirano
probuenom kundalini energijom postaje baterija za napajanje neorganskih entiteta i najee je
smjeten u mentalne institucije, ili se predstavlja kao "prosvijetljeni" kojeg nitko ne razumije. U
svakom sluaju nesposoban je za funkcionalan i konstruktivan ivot.
56
Opsjednutost se uvijek odrava inercijom i mehanikim ponaanjem ovjeka
po uvijek istom ablonu. Ovaj fiziki svijet, ivot na Zemlji posebno, pod utjecajem
je velikog broja zakona, drugim rijeima, vrlo je inertan. Ako ostavimo neku stvar,
ona e tu stajati sve dok se ne raspadne ili dok je netko ne pomakne. Slino je i s
tijelom, ono je u velikoj meri sklono inerciji i kretanju linijom manjeg otpora. To na
sve naine koriste neorganske sile, poveavaju inertnost u kretanju i djelovanju,
nude gotove ablone, recepte i tehnike za sve i svata, pa i za osvjetenje. ine sve
da onemogue slobodnu kreativnost koja je jedina osnova svijesti, da onemogue
slobodnu volju nametanjem tabua i zakona koji se moraju potivati jer dua jaa
njenim slobodnim izraavanjem, izraavanjem u slobodi i samosvijesti, nikada po
nametanju i obrascu. Svako nametanje obrazaca i zakona ponaanja ima za cilj
sputavanje due.
I opsjednutost ima svoju svrhu za duu, posebno za mladu, ali i za one zrelije.
Opsjednutost, naime, praktino pokazuje dui koliko je slaba i koliko nema svoju
volju i cjelovitost prisutnosti u ovjekovom tijelu. ivotna energija je savreno
ekonomina, nema nita za bacanje niti za gubljenje vremena u istom stanju.
Energija uvijek ili ide navie, ili propada nanie, ako ne moe da se zadri, ide tamo
gdje moe i gdje je potrebna. U prirodi energije je kretanje i zbivanje. Za nju je
nemogue stajanje u istom stanju. Tako da ako dua ne koristi ivotnu energiju tijela
koja joj je data na raspolaganju, onda e nju koristiti netko drugi. Zato postoje
neorganski entiteti kao paraziti. Oni praktino pokazuju to dua nije uinila, a
trebala je. Ne initi ono to treba isto je to i initi pogreno.
Zato se kae da demon opsjeda i iskuava grenike, tj. one koji su pogrijeili
u neemu, u nainu voenja svojih ivota. Ispravne i napredne ljude demoni ne
mogu iskuavati. Oni spopadaju samo slabe i "grene" tj. koji ine greke, kako bi
im na taj praktini nain, kroz praksu, pokazali koliko i u emu grijee. Zato se
svatko tko eli napredovati mora "suoiti sa svojim demonima".
Naravno, sami demoni nisu svjesni svoje edukativne funkcije na ovjekovu
duu. Moda je svjestan samo njihov voa, koji je i sam jedna od Boanskih monada
koja je u dijalektici suprotnosti i polariteta sveg Boanskog oitovanja preuzela
ulogu koja se iz nae perspektive vidi kao negativna.
Postoji manji postotak ljudskih tijela koja ive potpuno bez ljudske due. To
su oni koji su opsjednuti izrazito negativnim entitetima. To su svakako oni koji ine
najokrutnije zloine. Zato za njih kaemo da su "bezduni", da su "neljudi" ili se u
vezi njihovih nedjela pitamo "kako ovjek moe tako neto uiniti". I nije ih poinio
ovjek, bar ne ovjek s ljudskom duom. Poinio ih je uvijek neorganski entitet
izrazito negativan, poznat i kao demon koristei tijelo ovjeka.
38
Treba zapamtiti da ovjek s ljudskom duom nikad ne ini zlo, jer kao to je
ve reeno, svaka dua u drugom ovjeku vidi drugu duu kao sebe samu, kao odraz
Boanskog. Taj odraz je najjasniji u djeci, jer su im due jo svjee od boanskog
svijeta iz koga su tek dole i nezagaene su ovim svijetom. Zato onaj koji ini zlo
nad djecom sasvim sigurno nije ni ovjek niti ima ljudsku duu. To je demon koji po
kozmikoj dijalektici suprotnosti predstavlja suprotnost duama, koje se inkarniraju
u ljudskom obliju radi postizanja savrenog odraza Boanskog u sebi. Svaka tenja
u relativnom svijetu mora posjedovati protuteu. Tako su i ovi demoni jednostavna
negacija svih ljudskih tenji i svega to je ljudsko. Po tome se mogu lako prepoznati:
38
Poznata su svjedoenja ljudi koji su bili uesnici bitaka u ratovima, da su u tim trenucima naj-
eih okraja ljudi postajali opsjednuti, da su inili djela koja normalan ovjek fiziki ne bi mogao
niti htio uiniti, i da oni sami nisu bili svjesni da ih ine, da su bili opsjednuti u tim trenucima.
57
oni su jednostavno suprotstavljeni svemu to je dobro za ljude. ak i bezazleni
astralni paraziti uvijek iskazuju pakost i mrnju prema svemu to je dobro, lijepo i
prostoduno. Mrze ak i lijepe mirise a vole smradove. Prostodune izraze due
najvie mrze, ako nita drugo, rugat e im se i ismijavati ih. Ovu suprotnost je lako
razumjeti ako se podsjetimo da je sve stvar frekvencija, pa je tako i mrnja samo
suprotno usmjerena frekvencija od ljubavi. Ljudi koji su opsjednuti njima esto su
destruktivni u radu i ponaanju, kao i fizikom izgledu. Oni jednostavno ne znaju to
je normalno i ispravno, niti to osjeaju. Prvo to se kod opsjednutih ena moe
vidjeti je zaputenost fizikog izgleda. Lijepo izgledaju i fino se ponaaju samo oni
opsjednuti koji imaju neku od vanijih drutvenih uloga, u politici ili kulturi, kako bi
odatle uticali da ostali ljudi budu demonizirani. Svi ostali nevani su zaputeni i
nesposobni za rad. Jedna od najeih osobina demoniziranih je da ive na tui
raun, da nikada ne zarauju poteno za svoj ivot. Oni mrze rad, nesposobni su za
rad jer su nesposobni za odgovornost i stvaranje. Poto su u sutini paraziti, znaju
samo uzimati.
Demonizirani ljudi se dijele uglavnom na dvije vrste: na vane i nevane.
Vani uestvuju u demonizaciji drugih ljudi i zato se umiju vrlo vjeto ponaati u
drutvenom i politikom ivotu. Nevani su samo baterije koje opskrbljuju demone
ivotnom energijom i slue kao potrona roba, za vrenje raznih zloina, za krau
tue energije (ubojstvima i nasiljem), nakon ega i sami stradaju.
Treba znati da sluajevi opsjednutih ljudi i "istjerivanje avola" iz njih jest
samo predstava za obmanjivanje ljudi da misle da opsjednutost samo tako izgleda.
Tu predstavu izvode i reiraju sami demonizirani ljudi i njihovi hibridi na vlasti,
prije svega u crkvi. Oni esto rade zajedno, po dogovoru, demon ue u nekoga, onda
sveenik doe da obavi ritual istjerivanja, i tako crkva pokae i dokae svoju mo.
Oni snimaju i filmove ("Istjeriva avola") da bi popularizirali ovu obmanu kako
izgleda opsjednutost, s puno brutalnih i odvratnih scena. Moda neki nii demon
tako i opsjeda ljude, na oigledan i ruan nain, ali najmoniji i najgori demoni
uope ne opsjedaju ljude na takav nain. Oni su u njima neprimjetni, ponaaju se
vrlo lukavo i kulturno, imaju ogromno znanje, vjeto vladaju ne samo ovjekovim
tijelom koje su zaposjeli, nego i drugim ljudima, pa i itavim narodima. To su
najvii crkveni velikodostojnici, politiari i aristokrate. Najmoniji ljudi na svijetu.
Postoji jo jedna karakteristika demoniziranih ljudi, a to je borba za vlast. Biti
na vlasti znai veliati sebe i podinjavati druge, iskoritavati sve radi sebe. ovjek s
duom nikada ne eli imati vlast nad drugim ljudima, jer u svima drugima vidi
takoer duu. Zatim, poto je dua boanskog porijekla, ne treba joj neto tako malo
kao vlast u smrtnom tijelu na ovako niskom svijetu. Dua samo moe dijeliti i eli
isto dobro drugima kao sebi samoj. Samo onaj tko nema duu ili mu je potpuno
potisnuta i nije je svjestan, moe eljeti vlast na ovom svijetu ili nad drugim
ovjekom.
Ovdje dolaze loe vijesti: ljudska tijela koja ive bez due
39
su na najviim
poloajima vlasti na ovom svijetu. To su svi vjerski i politiki vladari i sva
39
Nazivaju se i organski portali, ili kontejneri. Sve je vie i sve bolje dokumentiranih svjedoansta-
va i dokaza da takve organske portale, kontejnere i ak klonove proizvode i kontroliraju negativni
vanzemaljci (reptoidi, grejsi, sivi) kako bi kontrolirali ljude i vladali njima. Dokumentirane dokaze i
iskustva o tome vidjeti u knjizi dr. Karle Turner: "Oteti" (Taken: Inside the Alien-Human Abducti-
on Agenda) i "Maskarada anela" (Masquerade of Angels). Takoer vidjeti i The Dulce Book By
Branton.
58
aristokracija, svi vlasnici korporacija.
40
Oni su pokretali sve ratove u povijesti,
kontrolirajui obje zaraene strane. Nikada se ljudi sami ne bi ubijali. Nikada dua
ne bi ila protiv due, protiv same sebe, niti protiv prirode koju same podravaju i
razvijaju, a korporacije tako sistematski unitavaju prirodu i proizvode sukobe meu
ljudima, kaos i nestabilnost, da je oigledno da to ne mogu raditi ljudi s duom.
Postoji toliko destruktivnosti u svijetu da je nemogue da je ona spontana, ili da je u
pitanju neznanje, jer danas postoji i znanje i tehnologija da ljudi ive kao u raju.
Sma prisutnost resursa i znanja dokazuje da je sva ova destruktivnost sistematski
planirana s najvie razine vlasti i moi. Smo postojanje ovolike destruktivnosti
prema prirodi i samim ljudima je dokaz da ona ne moe potjecati od samih ljudi. Ma
koliko bili nesvjesni i glupi, ne mogu ii protiv samog instinkta opstanka jer to ni
ivotinje ne bi mogle, pogotovo ne na ovako sofisticiran nain. A protiv samog
opstanka se odavno krenulo. Takoer dokaz opsjednutosti je oigledno i ogromno
neslaganje osnovnih egzistencijalnih injenica: ovjek danas posjeduje znanje i
tehnologiju s kojom moe sa Zemlje dojstikom upravljati robotom na Marsu, a
istovremeno vjeruje u Boga koji je silovao djevicu i napravio sina,
41
koji e pomoi
da leevi njegovih vjernika u Sudnjem danu, danu kada cio svijet propadne jer e ga
taj Bog unititi, oive, ustanu iz grobova i odu kod tog Boga i tako se "spasu".
(Nitko ne kae zato se ne bi spasili bez unitenja svijeta, njegovim preporodom.) I
to vjerovanje je zakonom zatiena institucionalna religija i osnova kulture. Ti
apsurdi su dokaz da netko drugi to sve radi nad ljudima, netko tko nije ovjek. To
ljudski um ne bi mogao smisliti. Onaj tko ne vjeruje u demone i vanzemaljce,
trebalo bi vjerovati u injenice realnosti u kojoj ivi.
Pored opsjedanja, ovjekom se manipulira i programiranjem uma.
Programiranje rade oni koji su ve opsjednuti, hibridi demona i ljudi, da bi
tako proirili svoj utjecaj, jer nije praktino da se djeluje samo opsjednutou.
Programiranje omoguava da se ovjek ponaa kao opsjednut i kada nije direktno
opsjednut. Programiranje se pretvara u kulturu ivljenja. Programiranje uma se
zasniva na injenici da um predstavlja sistem obrazaca s kojima svijest kreira
realnost. Um je ve sistem programa s kojima se tumai i kreira realnost. Zato se
on moe lako modificirati nekim novim programima, ili "virusima" koji e te
40
Zato je G. I. Gurdjieff jednom rekao da (iako ljudi ive nesvjesni, spavajui) ponekad se dogodi
da se ovek spontano probudi, bez pravog rada na sebi i objektivnog znanja o tome, i tada obino
poludi kada vidi tko zapravo vlada ovim svijetom. Ovdje treba napomenuti da postoje izuzeci u
drevnim vremenima, prije suvremene i poznate povijesti, kada su ljudi iveli bez stranih hibrida na
vlasti, tada su postojali vladari koji su bili najvredniji meu svojim narodima, prvi meu jednakima,
i zaista su vodili svoj narod na najbolji mogui nain. Ali takvih nema ve due vremena. Sva tako-
zvana 'demokracija' se svodi na manipulacije kolektivnom svijeu, da bi se nastavila i sama odra-
vala kontrolirana vladavina nesvjesne i neuke veine, i potisnula mo svjesne manjine, a 'ljudska
prava i slobode' svode se na perverznu razuzdanost.
41
"Sin boiji" je u Starom Egiptu i Babilonu bila titula velikih posveenika u misterijskim kolama.
Isus Krist je svakako bio jedan od tih velikih posveenika, vjerojatno s takvom titulom. On je
otkrivao tajna znanja o pravoj prirodi ljudske due. Takoer izraz "Sin boiji" sadri gnostiku ideju
da je Bog sebe projektirao kao individualnu duu, postao ovjek kao bi dovrio djelo svoga
ispoljavanja - o tome govorimo i u ovoj knjizi. Da bi sprijeili da njegovi uenici, rani krani -
Gnostici - ustanove svoju novu religiju u Rimskom carstvu s ovakvim mistinim idejama, u Rimu
su hibridni vladari sami osnovali Rimsku kransku crkvu i nametnuli je kao jedinu pravu
(katoliku ) crkvu kakva i danas postoji. Oni su falsifikovali veliki dio tajnog, ezoterinog uenja
Isusovog i pretvorili ga u egzoterini, popularne prie i bajke za narod, a Gnostike proterivali i
satanizovali kao heretike. Tako je nastala dananja Biblija u kojoj je ezoterino znanje o Sinu
boijem svedeno na doslovno znaenje, da je Bog fiziki oplodio Djevicu Mariju, da treba piti
Isusovu krv i jesti njegovo meso, makar i simbolino.
59
programe promijeniti, preusmjeriti, zaustaviti ili pokrenuti po komandi.
Postoji kolektivno i individualno programiranje uma ljudi.
Kolektivno se obavlja preko religija, znanosti, obrazovanja, medija,
kreiranjem javnog mnijenja, politikom, manipulacijama ekonomijom, kemijskim
utjecajima preko hrane i lijekova, tehnologijom (mikroipovi i ELF valovi).
Individualno se obavlja nad pojedincima u djetinjstvu torturom kojom se um
dijeli i programira da djeluje na odreeni nain. Um se moe podijeliti na najvie
2.197 dijelova. Podijeljen um je gotovo identian opsjednutom, jer se programirani
dijelovi ponaaju kao samostalne osobnosti. Danas je individualno programirano
oko 2% od cjelokupne populacije ljudi na Zemlji. Samo u Americi oko 14 miliona
ljudi.
42
ovjek koji je mehaniziran i programiran na neki nain, sam ponavlja ono to
je nauen da radi i, uslijed neznanja o tome da je manipuliran, uvjeren je da je sam
svojom voljom poinio djela i nedjela. Misli da je to realnost u kojoj ivi i koju ne
moe promijeniti, pa zato nastavlja da ivi po njoj. Zato ovdje treba jo jednom
naglasiti najvaniju injenicu: ovjek u kome prevladava ljudska dua nikada ne in
zlo i nasilje nad drugim biima, niti radi na bilo kakvom obmanjivanju uma.
Svakako, ivot i pored svih zavjera opstaje i ide nekako dalje, ali to je samo
zato jer je jai od svih pokuaja destrukcije. Nijedna zavjera ne moe osujetiti
namjeru Boanskog i prirodu oitovanja svijesti i ivota. Moe samo nanijeti
lokalnu tetu nekim pojavama unutar tog plana. Nijedna zavjera protiv ljudi ne moe
odnijeti pobjedu, jer ljudi postoje zbog boanskih razloga, ali moe im nanijeti puno
tete, patnje i iskuenja, vie nego to je potrebno. Takoer i negativnim entitetima
koji to sve rade nije u interesu da unite svoj posjed, izvor hrane. Tu se dogaa (ne
ba fina) ravnotea izmeu putanja ljudi da ive svoj ivot i vlasti nad njima. Da se
neko izvana mijea u ljudski razvoj oigledno je ve po tome to je ovjeanstvo
hiljadama godina ivjelo na isti nain, bez tehnologije, a onda se najednom za
stotinjak godina iz blata vinulo u zvijezde. Pitanje je koliko bi se bre i harmoninije
razvijalo bez stranog mijeanja i opstrukcije.
Ovo je univerzum slobodne volje i oitovanja svega to se moe oitovati.
Zato se i zlo moe oitovati, ali isto tako se ono moe i sprijeiti. Ne bi trebalo
previdjeti postojanje sistematske destrukcije nad ljudima samo zato to smo jo
uvijek ivi. Jer tada nam se mogu dogoditi mnogi krupni dogaaji, koji e nas skupo
kotati, a da tek naknadno budemo svjesni zato i kako su se dogodili i kako smo ih
mogli sprijeiti.
Na primjer, i Prvi i Drugi svjetski rat detaljno su isplanirani i voeni iz
jednog centra, od strane jezuita iz Vatikana, koji su preko Katolikog centra u
Berlinu doveli Hitlera na vlast. Knjigu "Mein Kampf" napisao je jezuita Staempfle,
a pripisana je Hitleru; idovi Rotschildi, bankari Vatikana, financirali su Hitlera od
dolaska na vlast od kraja rata preko Engleske banke; idov Rockefeller ih je takoer
financirao i prao njihov novac preko njujorke banke, i poklonio je nacistima licencu
za proizvodnju goriva iz ugljena, da bi imali gorivo za rat; IBM im je dao prvo
raunalo, tada najsuvremeniju tehnologiju, za obradu podataka logoraa (zato su im
tetovirali brojeve); po zavretku rata Jozef Mengele je zavrio u jednoj vojnoj bazi u
Kaliforniji kao dr. Green gdje je nastavio sa svojim eksperimentima do
sedamdesetih godina, a Hitler u Argentini gdje je umro 1962. godine.
42
Detalje oko programiranja ljudi vidjeti u radovima Stewart-a Swerdlow-a, koji je radio u Monta-
uk vojnoj bazi na programiranju kao programer, ponajvie iz njegove knjige "Blue Blood, True
Blood, Conflict & Creation.
60
A to su vas uili o povijesti?
Da li su vam rekli da su i Staljin i Mao Ce Tung bili kolovani od strane
jezuita, i pod njihovom kontrolom sve vrijeme? Staljin je bio Kazar
43
i njegov
genocid nad slavenskim narodima vodili su Malteki vitezovi i Templari preko
kazarskih bankara Rotschilda, koji su dio jezuitske strukture vlasti. Mao Ce Tung je
sve vrijeme bio pod kontrolom jezuitsko-masonske organizacije "Lubanja i kosti"
(poznata kolska ustanova amerikih predsjednika), a njegov psihotini kult linosti
i genocidnu politiku prema kineskom narodu organizirao je idov Sidney
Rittenberg.
Koliko milijuna ljudi ne bi tada izginulo i pretrpjelo najvee patnje da su ove
injenice bile odmah poznate? Moda je ovo pitanje suvino, jer oni koji su to sve
izveli i dalje su na vlasti. Vi njihove ljude birate na izborima svaki put. Ovo je
univerzum slobodne volje.
Sljedei primjer: Prema podacima ministarstva pravde u SAD godinje
nestaje oko 450.000 djece bez ikakvog traga, vie nikada se ne pronau, ni iva ni
mrtva. Svake godine. U Indiji godinje tako nestaje oko milijun djece. To se teko
moe nazvati "teorijom zavjere" jer se radi o zvaninim podacima. I te brojke se
nee smanjiti ako prestanete razmiljati o tome jer vam je neprijatno i djeluje
nevjerojatno. Poveat e se. Ta djeca nestaju jer ne elite da pogledate u njih kako
nestaju i u tu pojavu. Kada biste znali da njihove nestanke, pored ostalih,
organiziraju i najmonije dravne agencije, moda bi se neto promijenilo, moda
biste neto uinili umjesto da za tu pojavu optuujete "paranoine teoretiare
zavjera" koji "vjeruju u vanzemaljce i demone".
44
Prvo: tako neto sigurno ne bi mogli initi ljudi s ljudskom duom.
Drugo: toliki broj nestale djece ne bi mogli da postignu samo demonizirani
pedofili i ubojice, makar svi zajedno radili 24 asa svaki dan u godini. Oigledno je
da to ne rade ni ljudi ni demonizirani ljudi. Oigledno je da u tome mora uestvovati
43
Josif Visarionovi Dugavili Staljin, je ruska verzija njegovog gruzijskog imena Ioseb Besario-
nis dse Dughavili, a pravo prvobitno ime mu je bilo Soslan Dugajev, njegova kazarska porodica
se tom promjenom imena asimilirala u gruzijsko drutvo. "Dugajev" znai "od idova" a "Duga-
vili" znai "sin idova" a u tom dijelu svijeta gdje je on ivio nije bilo nikakvih pravih idova
osim Kazara, jer tu je nekada bilo carstvo Kazara koje su Rusi razorili. Ti Kazari su preuzeli judai-
zam u devetom stoljeu i postali Akenazi idovi. Rairili su se po cijeloj Europi (postali su "isto-
noevropski idovi") i Americi. Danas vladaju Izraelom. (Za istoriju Kazara vidjeti knjigu Arthura
Koestlera "Trinaesto pleme" (The Thirteenth Tribe), 1976). Oni gaje posebnu mrnju prema Rusima
koji su im unitili carstvo. Zato kada su jezuiti isplanirali Boljeviku revoluciju i ruenje Ruskog
carstva, oni su rado doekali da preko Akenazija Rotschilda pokrenu i financiraju Boljeviku
revoluciju, budu njeni glavni rukovodioci, i sprovedu jedan od najveih genocida na svijetu, nad
Slavenima, i tako unite sav zdrav potencijal ruskog naroda koji se do danas nije oporavio.
44
Istraivanja o nestancima djece i umijeanosti CIA-e i FBI-a u te nestanke i njihovo stvaranje
satanistikih kultova detaljno je iznio bivi ef FBI-a za Los Angeles i Zapadnu obalu, Ted Gunder-
son. "The Finders" je jedna od najvanijih tajnih operacija CIA-e protiv amerike djece koju je
Gunderson otkrio u svojim istragama. Sastoji se od otmice djece u svrhu prostitucije, pornografije,
high-tech oruja, eksperimentalnog zlostavljanja, kontrole uma, deijeg ropstva za podzemne objek-
te pod kontrolom vanzemaljaca, bijelo seksualno ropstvo, i ubistva u satanskim ritualima - nebroje-
ne hiljade amerike djece otete su s ulica i igralita u Americi od strane agenata koji rade za CIA.
"Finders" operacija je zapoela u 1960-im i dalje otima djecu do dananjih dana. On smatra da je to
samo jedan od mnogih tajnih zloina koji se ine na tetu amerikih graana od strane vladinih age-
nata pod direktivama meunarodnih satanista kolektivno poznatih kao Iluminati, koji kontroliu
tajnu ili unutarnju vladu u Sjedinjenim Dravama, kao i svaku drugu veliku vladu u svijetu. Zbog
iznoenja takvih informacija, poslije est pokuaja ubistava, Ted Gunderson je otrovan 2011. godi-
ne.
61
jo neka neljudska sila sa superiornom tehnologijom.
Prisutnost negativnih neorganskih entiteta nije jednako rasporeena na
Zemlji, negdje je vea, a negdje manja. Kriterij prisutnosti zla na ovom svijetu je
srea djece. Gdje su djeca bezbrinija, gdje ne nestaju i mogu slobodno ii ulicama,
gdje su vie potovana i slobodna, gdje nisu zlostavljana ni ilegalno ni legalno, gdje
im se obrazovanje ne izopauje programiranjem uma, seksualizacijom i uenjem da
su perverzije normalne za njih - tu je negativnih neorganskih entiteta manje.
S obzirom na to da u SAD toliko djece nestaje da je zakonom zabranjeno da
se djeca putaju sama na ulicu, a negdje i da se sama igraju u dvoritu, da se
prekriocima takvih zakona djeca oduzimaju i daju pedofilima na usvajanje, da je
sve obrazovanje masovno programiranje uma, to pokazuje gdje je zlo na ovom
svijetu najvie prisutno.
Jo jedan primjer: Koliko bi milijuna ivota bilo poteeno zbog sukoba
krana i muslimana, i muslimana s drugim narodima, da su ljudi znali da je
Rimokatolika crkva stvorila islam, da je financirala islamska osvajanja, da i danas
kontrolira islam i islamski terorizam preko islamskih tajnih drutava i bratstava, da
tu injenicu dobro znaju najvii krugovi u islamskim dravama, posebno vladarska
porodica Saud u Saudijskoj Arabiji, koja je istog porijekla kao Britanska kraljevska
porodica Windsor (koja je njemakog porijekla Saxe-Coburg and Gotha), da ak
postoje i Muhamedova svjedoenja o tome koja se kriju od naroda?
Postoje i drugi dokazi veliki kao planine, oni se uope ne kriju. Problem je to
ih ljudi ne vide jer su opsjednuti na sve naine. Vladari kontroliraju sve, od roenja,
preko obrazovanja i rada do smrti. Oni ljudima stvaraju sliku svijeta u kome ive, i
ta slika je naravno, lana, tako da ljudi ne vide istinu iako im je pred nosom.
45
Istina
se uope ne krije od ljudi, i ne moe se sakriti, ljudi se dre u hipnozi da je ne vide,
ak i da prihvate lani svijet kao stvarni. Tako je mnogo lake. Onda se oni sami
odravaju u tom lanom svijetu.
Masovnu kontrolu uma vladari su sprovodili ranije kroz religije i kontrolu
znanja. Danas je nastupilo Novo doba (New Age), tehnologija olakava stvar, pa se
kontrola postie preko kemijskih sredstava, raznih otrova u hrani i lijekovima
46
,
45
Lana slika svijeta ili masovno programiranje uma zainje se najprije u Vatikanu, od strane jezui-
ta kao ideologa, koji su zapravo predstavnici reptoida koji imaju veliku bazu u dubokom podzemlju
ispod Vatikana. Ideje zatim odatle idu do Londona i Tavistock instituta "za ljudske odnose" (Tavis-
tock Institute of Human Relations), glavnog centra za kontrolu uma u svijetu, gdje se razrauju
detalji primjene, zatim odatle u Stanford univerzitet u SAD odakle se plasiraju preko Rockefellero-
vih institucija i odgovarajuih organizacija Ujedinjenih nacija, koje sve financira i kontrolira Rocke-
feller, i zavravaju u svim svjetskim znanstvenim i obrazovnim institucijama i udbenicima kao
"znanstvena istina" koja je bogom dana i koja se ui napamet. Oni koji je dobro naue napamet
dobijaju titule znanastvenika, a oni koji ih jo i sami unaprijede, i lentu masona zvanu Nobelova
nagrada. Tako ustanovljene lane slike svijeta se pri tome financiraju od strane vodeih bankara
Vatikana, Rotschilda, ekonomski povezuju u sve sfere ivota preko poslovnog sredita u Londonu
(City of London), poslovnog centra svijeta, a onima koji pored svega toga imaju nekih problema da
te ideje shvate i prihvate, utjeruju im se na silu preko vojnog centra, Pentagona (District of Colum-
bia) u Washingtonu i NATO-a. Zato su ta tri glavna centra moi na ovom svijetu (Vatikan, City of
London i District of Columbia) tri potpuno nezavisne i nedodirljive drave u dravama i nedostupne
svim meunarodnim zakonima. Dok su ti najmoniji centri na svijetu van zakona i prave demokrat-
ske kontrole, na svijetu nee biti ni zakona ni prave demokracije.
46
Aspartam i fluor su svuda prisutni, a oni najvie zaglupljuju um i unitavaju mozak. Kada novo-
roena deca dobiju prva cjepiva puna otrova i monosodium glutamata (MSG) koji oteuje neurone
u mozgu, pa odmah zatim seriju cjepiva punih tekih metala koji stvaraju autoimune bolesti, na
62
mikroipovima u hrani i lijekovima, pogrenom ishranom neprikladnom za ljude,
medijima, ekstremno niskim frekvencijama (ELF) i na sve druge naine kroz
obrazovanje i politiku, kao i direktnom masovnom i individualnom kontrolom
uma.
47
I ta se kontrola sprovodi iz ve spomenutih razloga: ako ovjek nije svoj
gospodar, onda e netko drugi njime vladati, nema gubljenja vremena niti
energije.
Na direktan nain se ljudima tako stavlja do znanja koliko su nesvjesni i bez
svoje volje, a na indirektan nain, stvaranjem pritisaka i prinude svake vrste ljudi se
prisiljavaju da se probude i postanu svoji, da ponu ivjeti ispravno zbog razloga
zbog kojeg i postoje.
Ovdje treba razumjeti zato je potreban sav ovaj pritisak i prinuda.
Dua sama po sebi nema nikakvih materijalnih interesa. To se vidi po tome da
kada neka dua postigne samoostvarenje u tijelu, onda odmah gubi svaku vezanost
za tijelo i sam ivot, iako nije ni protiv njega. Zato se povlai od svijeta i ivi
asketski. Ona je boanskog porijekla i zato je potrebna izvjesna prisila da se navede
duu da boravi u ovako ogranienom materijalnom tijelu, i da djeluje u ovako
niskom svijetu.
Razlog zato postoje utjecaji negativnih entiteta na ovjeka je u tome to je
dua sama po sebi isto dobro i ona ne bi nikada poinila nita negativno i zlo.
Zato je potrebna vanjska sila koja e je odvesti u negativna iskustva - sila koje nije
duevnog porijekla.
Dua mora proi kroz sav spektar iskustava dijalektike suprotnosti prirode
da bi je svu osobno osmislila, da bi postala cjelovita i nezavisna linost dok je u
tijelu. Iskustva patnje i destruktivnosti sastavni su dio dijalektike suprotnosti na
kojima poiva trodimenzionalni univerzum.
("Teko svijetu od sablazni; jer potrebno je da dou sablazni, ali teko
ovjeku onom kroz koga dolazi sablazan." Matej, 18,7)
S druge strane, smo tijelo je bezlini proces prirode i dua je u sutini uvijek
nezavisna od njega, ma kako bila identificirana s njim. Zato je i mogue da tako lako
i jednostavno umiru sva tijela, mlada i stara, jer dua ne umire s njima. Zapravo, to
je dua prisutnija i svjesnija u tijelu, to vie tei osloboditi ga se. Problem je samo u
procesu osvjetavanja, da li je on dovren u tijelu ili nije. Ako nije, onda je to
nasilno prekidanje ivota u tijelu, identifikacija due s tijelom nije svjesno okonana
i njen proces uenja je poremeen. To je jedino zlo koje se dogaa nasilnom ili
prijevremenom smru. Zato se i naziva prijevremenom, a nasilnom jer dua nije
eljela da joj se dogodi. Budui da je taj proces osvjetenja i bio razlog roenja due
u tijelu, onda je nasilno prekidanje tog procesa neoprostivo. Mnogo je emocionalne
energije, utisaka i karmikih obrazaca uloeno u jedan ivot, zato njegovo
prijevremeno prekidanje dovodi do neravnotee i konfuzije u daljnjem uenju. Ta
konfuzija je pojaana ako je postojala i fizika patnja od nasilne smrti tijela. Sama
fizika patnja od nasilja, iako ne dovodi do smrti, takoer teko ometa razvoj uenja
samom poetku ivota se stvara boleljivi mediokritet za cio ivot kojim je lako vladati. U vezi s
ovim spominjanjem cjepiva treba znati da je samo cjepljenje jedna od najveih lai i prevara dana-
njeg svijeta. Cjepljenje uope ne stvara imunitet ni od kakvih bolesti. Njime se samo proizvode
bolesnici. Drugi metod pokoravanja ljudi od strane neljudi je genetski modificirana hrana (GMO),
njome se genetski modificiraju i degeneriraju ljudi. Demoni su nekada bili samo avoli iz religijskih
dogodovtina, danas su i oni dobili tehnoloku mo.
47
U mojoj knjizi "Istorija galaksije, Zemlje i oveka" iznio sam mnogo vie detalja i metoda vlada-
vine nad ljudima.
63
i prisutnost svijesti u tijelu.
Prirodnom ili planiranom smru tijela dua je spremna za odlazak i prestanak
identifikacije s tijelom. Prijevremenom ili nasilnom smru tijela dua se zatie
nespremna i ostaje identificirana s tijelom. Kako je ono ubijeno, ostaje identificirana
s eterskim i astralnim tijelom, kopijom fizikog tijela, i tako ostaje kao duh vezana
za mjesto svoga fizikog ivota, i iskustva koja nije do kraja doivjela, ili koja su
ostavila traumu na nju. esto se bavi i rjeavanjem problema koji je izazvao
prijevremenu smrt, odnosno ljudima koji su je izazvali. esto i pomognu u njihovom
otkrivanju i rjeavanju. Vremenom, pomou vodia, ona dolazi do svijesti o sebi i
prestanka identifikacije s tijelom i tjelesnim umom, ali na tei nain.
Takoer kada se ivot tijela zavri nasilno i prijevremeno tjelesni um ostaje
vezan za duu i on je ometa u svijesti o sebi. Kada doe do planirane smrti tijela,
dua se odmah i lako oslobaa identifikacije s njim i fiziki um kao entitet odlazi u
najblieg drugog ovjeka koji je u blizini, da mu preda svoje informacije. Ako je u
pitanju napredna dua, s istim i naprednim umom, takav um moe puno pomoi
osobi na koju prelazi, osloboditi je opsjednutosti entitetima ako ih je imala. Ako se
radi o nezrelom umu koji je jo i destruktivan, onda nije dobro biti u blizini kada
takva osoba umire.
Poinilac nasilne smrti prolazi mnogo gore od njegove rtve. Najprije, samim
inom ubojstva on pridaje preveliku vanost tijelu, potpuno je identificirao osobu s
tijelom pa misli da e uklanjanjem tijela neto rijeiti, to e se odraziti na njegovu
identifikaciju sa svojim tijelom i veu patnju. Zatim, on tim inom pokazuje da nije
ni svjestan due kao glavnog inioca u ovjekovom postojanju, odnosno da nije
svjestan svoje due, ako je uope ima. Zatim, tim inom vezuje svoju karmu za
karmu rtve, i morat e iskusiti sve to je potrebno da shvati to je uinio i kakvu je
tetu nanio sebi i drugome; poto je identificiran s tijelom i krajnje subjektivan,
morat e to nauiti na objektivan nain: direktnim iskustvom na svojoj koi svega
onoga to je uinio drugome; na kraju, morat e shvatiti da je zlo poinio pod
stranim utjecajima, a ne svojom voljom, i to e mu biti utoliko tee kada vidi to je
uinio.
U holografskom svemiru, u kojemu je sve povezano na svim dimenzijama,
gdje je sva vanjskost naa vlastitost, bolje je ne praviti sebi veliki kredit, a najbolje
je ne praviti ga uope.
Za to postoji jo jedan veliki razlog. Izlaskom iz tijela, nakon njegove "smrti",
dua izlazi iz prostorno-vremenskog kontinuuma i cio ivot sagledava odjednom.
Rekapitulira svaki dogaaj za ivota u tijelu, posebno djela koja su imala znaaj za
rast due, dobra i loa djela, i najmanja gesta dobrote tu se rauna kao vana.
Takoer i najmanja gesta sebinosti i uskraivanja dobrote. Pri tome je svjesnost
objektivna: dua vidi i rekapitulira ne samo sve to je uinila u svome tijelu, svoje
svjesne i emocionalne utiske i reakcije, ve utiske i reakcije drugih kojima je neto
uinila: kako su drugi doivjeli nae postupke. Tu se nalazi glavna motivacija za
ponovno roenje, radi ispravljanja i usavravanja postupaka, i zato je ponovno
roenje uvijek dobrovoljno. Zato se ispravno kae da sve to inimo drugima
inimo sebi, i da nita nee ostati skriveno.
Traume su takoer iskustva koje dua treba doivjeti. Zato treba razlikovati
kada je neko iskustvo negativno zato to je nasilno i prijevremeno, a kada je rezultat
potrebe same due da ga doivi.
Ve smo rekli zato uope mora da boravi u tijelu: da bi samom svojom
prisutnou u organskom svijetu sakupila sva najfinija iskustva postojanja kao
individualna linost koja ima iluziju odvojenosti od Boanskog Apsoluta, i u tim
64
uvjetima prividne odvojenosti povratila objektivno znanje o sebi i o Boanskom,
kako bi na taj nain vratila Boanskom ono to je njegovo - samim svojim
vraanjem sebi. Takoer samom svojom prisutnou, Boansko, preko svojih
individualnih monada, dua, transformira organski svijet prema sebi da postane
pogodan za ogledanje svijesti samog Boanskog. Da bi organski svijet postao
pogodan za ogledanje svijesti Boanskog o sebi, nije dovoljna samo prirodna
nunost i uzronost, ni svi prirodni zakoni koji se mehaniki odvijanju i meusobno
ukrtaju, ni jednostavno kretanje u opstanku ivih bia. Potrebno je neto vie, a to
vie je drama ivotnog iskustva kroz osobni doivljaj, kroz sve tragedije i komedije
za koju je egzistencija sposobna. Za razliku od dotadanjeg jednostavnog postojanja,
drama ivota otvara mogunosti za spoznaju smisla postojanja. Spoznaja smisla
postojanja kroz dramu ivota mogua je samo u linosti ovjekovoj, u srcu
ovjekovom se jedino moe sakupiti sve iskustvo koje moe odraziti Boansko
postojanje. Uvjebavajui se kroz dramu ivota u svim moguim oblicima,
sadrajima i zapletima, osobnost se obuava za sagledavanje smisla, sve dok se
konano ne okrene smislu samog postojanja. Zato je potrebna drama ivota: da se
izotri svijest o smislu postojanja. Zato je ljudski ivot tako teak, zbog veliine
njegovog zadatka. Zato se due raaju u ljudskim tijelima da budu svjedoci te
drame, jer kroz njihovo svjedoenje ljudska drama postojanja dobit e Boansko
ostvarenje.
48
U suprotnosti dobra i zla koje dua iskuava kristalizira se i otri ovjekova
linost, svijest o sebi i transcendentnoj prirodi due. Ovo je univerzum slobodne
volje u kome se oituje sve to se moe oitovati. Prisutnost svijesti se jaa izborom.
Izbor zavisi od opaanja i uoavanja, od razlikovanja. Zbog tog razlikovanja smo
ovdje. Na nama je da ojaamo tu svijest razlikovanja sveg zbivanja i da ispravno
izaberemo i ispravno djelujemo. Zato smo slobodni da djelujemo ispravno i
pogreno, da bismo uoili razliku i izabrali ispravno: ono koje vodi u nadilaenje
svih suprotnosti, u transcendenciju, ne u "ispravno" koje je suprotnost "pogrenog".
Ako zajedno postoji i dobro i zlo, ispravno i pogreno, to znai da su oni relativni i
meuzavisni, da su dvije strane iste medalje, da treba nadii obje, a ne izabrati samo
jednu stranu, jer e nas onda ona druga strana jo jae progoniti na skriveni nain.
Takoer se i postojanje zla moe razumjeti kao neophodna mjera iskustava
koja tjeraju duu da se ne identificira previe s tijelom. Kada bi ivot u tijelu i na
ovom svijetu bio samo dobar i ugodan, to bi bila previe dobra klopka za duu.
Nikada se ne bi probudila za svoju transcendentnu Boansku sutinu. Patnja nas
tjera na buenje. Sreom, svijest je uvijek bila dobra kompenzacija iskustvu patnje, a
ona je uvijek dostupna.
Da bismo razumjeli kako uope dolazi do opsjedanja tijela, moramo
razumjeti da je sve u simbiozi manjih cjelina koje se udruuju u stvaranju veih.
Nae tijelo je simbioza stanica, a one su simbioza atoma. Poto simbioza kao i sve u
prirodi postoji po holografskom naelu, svaka stanica je svjesna sebe i cjeline kojoj
pripada. Zato to je svaka vea cjelina sastavljena iz manjih, sve moe i da se dijeli i
da postoji tako podijeljeno; vea cjelina se moe podijeliti na manje. Tako i nae
tijelo i um koji njime vlada. Sve je djeljivo. Tu injenicu koriste neorganska bia za
opsjedanje. Ona samo koriste ve prirodno podijeljeni um, odravaju i jaaju
48
Daleku aluziju na ovaj proces imamo u grkim mitovima u kojima su bogovi dijelili i ukrtali
svoje sudbine s ljudima i kao ljudi. Mnogo vie i mnogo tonijih detalja svakako prua nam kran-
sko uenje o utjelovljenju Boga u ovjeka Isusa Kista. Sauvane rijei Isusove u gnostikim evan-
eljima daju nam najvrijednije detalje cijelog procesa i kako ga ovek uspjeno moe provesti.
65
njegovu podjelu.
Meutim, iako je svako bie nastalo simbiozom ono je jedinstvena cjelina
stvorena da bude funkcionalna, da ostane cijela, uostalom zato je i oblikovana, bie
ne bi ni moglo da ivi da nije cjelovito. Svako dijete se raa s ve oformljenim
organima, s oima koje nikada nisu vidjele svjetlost, ali odmah nakon roenja mogu
vidjeti, s uima koje nikada nisu sluale, ali odmah mogu uti, cijelo bie je roeno
cjelovito i spremno za ivot. Svako je roeno bezazleno i dobro. Cjelovitost koja
omoguava ivot je sama po sebi dobra i pozitivna. Otuda je potpuno neprirodno da
to dijete samo od sebe postane onako nenormalno i destruktivno kako to samo
opsjednuti ljudi mogu biti. Jednostavno nije u logici prirode takvo ponaanje, ono
stoga mora da ima uzrok izvan ljudi i ljudskog tijela. Besmisleno je za to optuivati
"druge ljude" i "drutvo" jer i oni nisu nita drugo do skup cjelovitih bia kao i to
dijete. Ako je i drutvo nenormalno, onda je iz istih razloga nenormalno.
Otuda cijela pria o opsjednutosti jedina daje logian odgovor zato ljudi
ine djela koje su neprirodna i protiv logike ivota koji ih je stvorio.
Naime, sve tvorevine u prirodi su sastavljene simbiozom i zato djeljive, a
priroda nije samo organski fiziki svijet, ve ima i vie dimenzije, astralni svijet, pa
je prirodno da i u njima postoje entiteti koji se isto tako obrazuju kao bia u
organskom svijetu, i da ti astralni entiteti mogu djelovati na organska bia, i na
pozitivne i na negativne naine.
Ako je i znanost prihvatila injenicu da ne postoji samo organski fiziki
svijet, ve da postoje i vie dimenzije, ne bi nas nita trebalo sprjeavati da shvatimo
da se i principi ivota proteu na sve dimenzije, a ne samo na nama vidljivi fiziki
svijet.
Tako kada se dua otjelovi, ona ne moe odmah ovladati cijelim tijelom i
svim njegovim mogunostima. To ovladavanje se odvija postupno, jer dua nailazi
na problem prirodne podjele ivota, a svaka podjela iza sebe ima svoje entitete koji
poivaju na toj podjeli. Cio proces utjelovljenja due ne sastoji se od jednog
dogaaja, roenja tijela, ve iz itavih ivota tokom kojih dua jaa u iskustvu,
odnosno moi prisutnosti svoje svijesti u tijelu sve vie i vie. Ta prisutnost due u
tijelu raste na raun nesvjesne i spontane prisutnosti neorganskih entiteta. Oni su
u recipronom odnosu: koliko je vie jednog, toliko je manje drugog.
Svako negativno i destruktivno ponaanje ljudi je odraz opsjednutosti, ma
kakve mu psiholoke definicije davali, a svako pozitivno i konstruktivno ponaanje
je odraz nadilaenja opsjednutosti, ma kako ga kulturoloki definirali.
Fiziko tijelo ima samo tri stanja: ili je mrtvo, ili s veom prisutnou
neorganskih entiteta, ili s veom prisutnou due. Kada nije mrtvo, onda moe
biti samo s veom ili manjom prisutnou svijesti due ili neorganskih entiteta.
49
Ako se to ne prihvati kao takvo, onda se negira sam pojam due. Nemogue
je da dua bude negativna. To znai da samo neto drugo u tijelu moe da ini
negativne stvari.
Oni koji zagovaraju tezu da su ljudi zli i sposobni da ine negativna djela,
iako kao poremeeni i bolesni, zapravo zagovaraju neznanje o prirodi tijela i o
prirodi due. Tijelo je samo organski sklop dovoljno fin da moe reagirati na
najfinije frekvencije viih dimenzija.
Dua je izraz boanske prisutnosti u tijelu. Boansko je sloboda koja
omoguava svemu da postoji na sve naine. Zato se dua ne namee tijelu kao
bespogovorna sila, ona postoji kao mogunost, kao neto to se svjesno prihvata i
49
Svaki ovjek ima visinu, irinu i duljinu.
66
ivi. Otuda nema due bez svijesti i dobre volje. Ako u tijelu nema zrelosti takve
svijesti koja prihvata duu, ve samo elementarne svijesti o opstanku, onda je
razumljivo da e se u takvom tijelu mnogo lake nastaniti neorganski entiteti, jer oni
nemaju problem sa svojim nametanjem, naprotiv, to im je nain ivota, oni uvijek
idu tamo gdje mogu proi. I uvijek prolaze obmanom i varanjem, jer sami nemaju
nikakvu mo, za razliku od due koja ima boansku mo, ali je nikada ne koristi, ve
uvijek dolazi kao svijest i slobodna volja.
Kao to smo ve ranije rekli, prije nego to su dozrela za formiranje ljudskog
tijela, sva naslijeena iskustva organskog bivstvovanja kroz biljke i ivotinje
oblikovala su odreene utiske ili osobine. One se ponaaju kao male osobnosti, kao
pojedinana Ja, kao i svi entiteti koji se spontano formiraju. Stoga i u ljudskom
obliku oni nastavljaju da se ponaaju kao mnotvo malih osobnosti ili mnotvo Ja.
Tako kada se u tijelo inkarnira ljudska dua, kao cjelovito olienje Boanskog, ona
se suoava s djelovanjem mnotva Ja u tom biu. Cio ljudski ivot i sve ljudsko
sazrijevanje svodi se na razumijevanje, osmiljavanje, objedinjavanje i nadilaenje
svih tih posebnih osobina ili Ja u jednu cjelovitu linost, jednu svijest i jednu
volju. Kada se to dogodi naziva se prosvjetljenje ili samospoznaja. Ta rije
podrazumijeva spoznaju Sebe samoga, odnosno prepoznavanje same due kakva
jest nezavisno od tijela, za vrijeme dok je u tijelu. Ovo sve pokazuje da je njen
boravak u tijelu zamagljen mnotvom Ja iz iskustava niih oblika partikularnog
bivstvovanja. Njena samospoznaja znai da su se ta iskustva osmislila i osvijestila u
viem kontekstu i razumijevanju, kao aspekti bivstvovanja prirode kao takve, i
nadili u kontekstu Boanskog koje sve omoguava.
Mnotvo Ja u ovjeku omoguava prisutnost demonskih entiteta u ovjeku,
oni tu podjelu vjeto koriste i samo je odravaju na sve naine, iz astrala, za ovjeka
nevidljivog i nesvjesnog, vjeto imitiraju sadraje svijesti i osjeaje, pa i same misli
koje projiciraju u um, koje um prihvata kao svoje jer ne vidi odakle su. Tako oni
opstaju u ovjeku: ovjek ih ne razlikuje od sadraja svoje svijesti, od svoje volje i
osjeanja. Ti sadraji, naravno, izazivaju kaos i negativna stanja koja jo vie
stvaraju podlogu za nesmetanu prisutnost i rad neorganskih entiteta u ovjeku.
Tako je i podjela u ovjeku prirodna pojava s kojom je svatko suoen kada
misli jedno, a radi drugo, ili uope ne zna to radi, ili je toliko uvjeren da zna, da ga
samo smrt moe zaustaviti u tomu to radi.
PAD DUE - SUPROTNA TOKA NA KRUGU BOANSKOG OITOVANJA
Jedna od najveih tema ljudske egzistencije je gubitak due, gubitak sebe, to
se uvijek izjednaava s gubitkom boanske prisutnosti i kao krajnja patnja. To
zapravo i jest najvea tema ljudskog ostanka jer na shemi krunog oitovanja postoji
krajnja toka, suprotna od Boanskog Apsoluta. Da bi se razumjelo cijelo oitovanje
i kruenje valja dobro razumjeti tu suprotnu toku, jer ona je prijelomna, od nje
poinje povratak, uspon prema Boanskom. Gdje je tama najvea, tu poinje
preokret prema svjetlosti. To je zato i toka na kojoj se i dua mora upoznati u svojoj
sutini.
Rekli smo da je dua individualno oitovanje Boanske prisutnosti, da se
svekoliko postojanje oituje po modelu holograma, da svaki djeli predstavlja
67
svjesni odraz cjeline Boanskog. Zatim da se oitovanje odvija kroz spiralni pad
kroz razmjere, sa sve veim brojem zakona koji uvjetuju i kroz sve nie dimenzije,
do najnie materijalne, koja predstavlja konkretno olienje i zbir svih ostalih
dimenzija. Zato je samo tu, u organskom svijetu, mogue formiranje svjesnog
subjekta koji e biti svjestan svih ostalih dimenzija i razmjera, cijelog oitovanja:
ovjeka. U ovjekovoj samosvijesti dogaa se najsavreniji odraz Boanskog i
smisao cijelog oitovanja. Tu je ogledalo svijesti najistije tako da u njemu nema
nieg drugog do samog odraza onoga koji jest, onoga to jest, same stvarnosti.
Boanski Apsolut je jedina stvarnost.
Ogledalo je samo istina. To je i dua ovjekova, ona nije neki entitet, neko
posebno jezgro neega koje putuje kroz dimenzije i neto radi. Dua je samo istina
prisutnosti Boanskog, isti prostor u kome Boansko jest. I smo Boansko je
istina, isti prostor koji sve omoguava. Zapravo, Boansko omoguava i sam
prostor koji sve omoguava. Zato se o njemu moe govoriti samo kao o praznini,
nikako drugaije. I dua je zapravo samo praznina kroz koju se oituje Boanski
Apsolut. Relativni um to ne moe zamisliti, jer on se uvijek kree u odnosima i bavi
sadrajima, tako i prazninu uvijek zamilja u negativnom kontekstu, kao odsustvo
neega. Zato se kae da je to paradoksalno za um, da je to transcendentno, iznad
dualizma. Boanska praznina je iznad dualizma punog i praznog. Ona ih obje
omoguava, ona omoguava sve suprotnosti. Zato ja ona apsolutna pozitivnost,
apsolutno dobro.
Samo prazna istina koja sve omoguava moe omoguiti i svijest. Kao i
praznina, i svijest sve omoguava, osvjetljava, objelodanjuje samo postojanje, sve
suprotnosti, samo svijest moe biti svjesna suprotnosti, dok je um uvijek obuzet
jednim aspektom i sadrajem. Njemu je potrebna logika i zakljuak da bi neto
razumio. Svijest samo osvjetljava sve kako jest. Um koristi svijest za svoj rad, kao
to lampa koristi elektrinu energiju. Lampa je um, a nevidljiva, sveprisutna
elektrina energija je svijest. Kada um nije svjestan da samo koristi nevidljivu,
sveprisutnu svijest u svom radu, opaanju i razumijevanju, onda postaje virtualni
entitet poznat kao Ego koji misli da svijetli sam od sebe. On je tada uvijek
nesvjestan ire cjeline, svijesti kao takve i misli da je posebna, samodovoljna i sama
po sebi postojea cjelina. To uobraenje se prvi put dogodilo kod Sina, treeg odraza
Boanskog, i odatle je ono nastavilo da se ponavlja u sve niim razmjerima,
stvarajui tako sve nie i sve gue tvorevine. Otuda je oitovanje kozmosa
identino oitovanju Ega u ovjeku. Nestankom Ega nestaje i oitovani kozmos, i
ostaje samo Boansko kao jedina stvarnost, kao ovjekovo Sebstvo.
Ego je ta krajnja toka suprotna od Boanskog. To je ona virtualna krajnja
toka koju je Boansko projiciralo da bi sebe vidjelo izvana, objektivno, s toke
promatranja jednog individualnog bia koje je svjesno sebe, ima um, i moe
razumjeti svijet, ali misli da je odvojeno od Boanske Cjeline, da je zasebno, smo.
Toliko je identificirano s iluzornim materijalnim oblikom svog postojanja, s tijelom,
da misli da Bog ne postoji, ili da postoji tako da s njime moe razgovarati i
pregovarati kao trgovac. To je bio cilj sveukupnog virtualnog oitovanja Boanskog
kao objektivnog postojanja, cijelog univerzuma.
Zato se u tom krajnjem stanju, stanju egoike izdvojenosti i otuenosti
dogaa najtea drama, najvea patnja, najintimnije suoavanje s egzistencijom.
Patnja tog stanja sastoji se u tome to od sveg virtualnog oitovanja ono tu najvie
izgleda kao stvarno, najgue, postojanje se tu najmanje vidi kakvo jest, kao
virtualno oitovanje svijesti Boanskog, njegova imaginacija; ono tu izgleda kao
mrtva materija stvarna sama po sebi. Tu pakao izgleda stvaran.
68
Da bi sebe dovelo do te krajnje toke, suprotne od samoga sebe, Boansko je
moralo da angaira pomone sile, neorganska bia koja nemaju duu kao odraz
njega samoga, ve samo tenju prema oblikovanju i opstanku u bilo kojem obliku.
To su demonski entiteti koji koriste vie dimenzije neorganskog svijeta i astral za
svoje oblikovanje, i zato to im je jedino vano samo da postoje po svaku cijenu,
nije im vana estetika (zato su runi) ni etika, ni ivot bilo koga drugog oblika
postojanja. Zato su zli i bezduni. Njihova slijepa tenja za opstankom je mnogo jaa
od interesa due da bude u tijelu, zato je njihova mo da opsjedaju tijela tako velika i
sveprisutna. Dua boravi u tijelu samo po principu slobodne volje, ne borbe za
opstankom. Zato ovjek tako lako gubi svoju duu i slobodnu volju pod utjecajem
neorganskih entiteta.
Dua uope ne eli boraviti u tijelu. Ona boravi u tijelu samo zato da bi
osvijestila, tj, donijela svijest u tu krajnju suprotnu toku Boanskog oitovanja, u
ljudsko tijelo, um i ego, i osigurala preokret prema izvoru, povratak Boanskomu.
Otuda se povratak Boanskomu uvijek sastoji od nadmoi due nad tijelom, umom
i egom.
Boansko je moralo angairati te slijepe demonske sile opstanka da bi pruilo
svojim duama virtualno iskustvo te krajnje suprotne toke, potpune otuenosti od
Boanske sveprisutnosti, mrtvu materiju u borbi suprotnosti, borbu za opstanak u
tijelu, u izdvojenoj svijesti uma, u Egu. Dua sama po sebi nikada ne bi mogla doi
do tog stanja, do tog iskustva krajnje toke, jer ona uvijek ima svijest o sebi, svojoj
Boanskoj sutini. Zato joj je potrebna pomo.
Priroda kruga - a krug je priroda Apsolutnog - jest da u suprotnoj toci
poinje preokret, povratak prema poetnoj toci, izvoru, poetku, prema
Boanskom.
Na koji nain demonska bia uspijevaju drati ovjeka u toj suprotnoj toki
najvee tame i otuenosti uma? Na taj nain to su ga uvjerila da je um stvaran sam
po sebi, navode ga na identifikaciju s umom, s pojedinim sadrajima, onako kako se
javljaju u umu, tako da mu izgleda kao da je sve stvarno samo po sebi, odvojeno, i
da je sve materijalno. Ona su instalirala ovjeku svoj um koji je svjestan samo
oblika i uobliavanja, ne i svijesti koja omoguava i um i oblikovanje svega. Zato
um ovjekov i moe biti opsjednut demonima, jer posjeduje njihovu prirodu.
Demoni su najvei majstori uma. Oni su ga izmislili. Identifikacija s umom zaklanja
svijest koja ga omoguava. To je nesvjesno stanje, ali ono moe djelovati jer ima
ivotnu energiju i koristi svijest, ali nesvjesno. Svijest, koja proistie od samog
Boanskog, toliko poiva na slobodi da je moemo koristiti, a da nismo svjesni da je
koristimo. Tako moemo koristiti i um za sav ivot, rad i opstanak, a da ne budemo
svjesni svijesti koja omoguava i um i sav ivot. Koristei svijest, koju dobiva od
blizine due, um je uvjerio sebe da je on sam svjestan, i da je njegova svijest sve to
se od svijesti moe imati.
Zato to koristimo um na tako subjektivan nain, i nismo svjesni Boanske
svijesti koja omoguava sam um i samo postojanje, imamo iskustvo sve patnje i
sukoba sa svijetom, prirodom i drugim ljudima, jer i oni isto tako koriste um.
Ako je Boansko apsolutno, to znai da nita nije mogue izvan njega i da je
ono sve, iluzija izdvojenosti iz Boanskog Apsoluta mogua je jedino u umu, to je
mogue samo zamiljati, ne i biti. Samo misao ima tu slobodu i sposobnost zamisliti
da je posebna, izvan Apsoluta. Na toj slobodi poiva takoer njena kreativnost. Kada
se u to zamiljanje uvjeri cijela struktura uma, on postaje Ego, virtualna, otuena
individua. Zato je potrebno samo probuenje, zato u probuenju spoznajemo da smo
jedno s Boanskim, zato je ovjekova samospoznaja ujedno i bogospoznaja. Zato
69
samo na tu strukturu uma, na sposobnost zamiljanja nemogueg, neorganska
bia presudno mogu djelovati. Zato je reeno da su nam ona instalirala um, a to je
drugi nain da se kae da je sposobnost uma da zamilja nemogue, da je posebna
individua izvan Boanskog Apsoluta, najvaniji nain djelovanja neorganskih bia u
provoenju due kroz iluziju otuenosti, kroz suprotnost od Boanske prisutnosti.
Povratak Boanskom poinje Osvjetavanjem uma, spoznajom da um samo
koristi svijest koja je beskrajno vea od njega, a ne da um stvara svijest. Tako svijest
u ovjeku postaje objektivna. Tada dua postaje sve vie prisutna u tijelu
ovjekovom, potiskuje mo neorganskih entiteta, postaje prisutna kao isti prostor
koji omoguava svijest samog Boanskog.
Osvjetavanje uma poinje spoznajom da um ne postoji sam po sebi, da je on
virtualna realnost, kao to je to i materija. Zato se u znanosti i metafizici
istovremeno otkriva realnost materije i uma. Kvantna fizika se razvila istovremeno
kada i dubinska psihologija. Um je samo zbir misli, a misli su samo najfinije
vibracije prirode, zbivanje na razini frekvencija ili informacija. Ne postoji neki um
koji misli. Postoje samo misli kao informacije koje se stjeu i osmiljavaju na
jednom mjestu.
Um nije pojam ve dogaanje. Pojam ima svoju sutinu, dogaanje je samo
proces. Pojam je nalik kamenu, dogaaj je nalik valu - on postoji, ali nema sutinu.
Val je samo dogaaj izmeu vjetra i oceana, proces, pojava.
Um je proces nalik valu ili rijeci, on ne posjeduje sutinu unutar sebe. Da ima
svoju sutinu, ne bi se mogao izgubiti. Ako nema svoju sutinu, on moe nestajati
bez traga. To se povremeno i dogaa u dubokom snu.
Um je zato samo proces. Zapravo, um i ne postoji - samo misli koje se kreu
tako brzo da to izgleda kao da postoje u kontinuitetu. Jedna misao doe, potom
druga misao, i sljedea, i tako dalje. Meuprostor je tako mali da se ne moe vidjeti
pauza izmeu jedne i druge misli. Tako sve misli izgledaju spojene, one postaju
kontinuitet, a zbog tog kontinuiteta ovjek misli da um postoji.
Postoje misli - a ne i um koji misli. Isto kao to postoje elektroni a ne postoji
materija kao takva. Misao je elektron uma.
Uvijek kada se um paljivo osvijesti, on nestaje. Samo svijest ostaje. Um s
mislima je kao oblaci, a svijest je smo nebo. Oblaci stalno prolaze, nebo uvijek
ostaje. Oblaci misli mogu zastati u ovjeku, sabrati se i oblikovati, ak i izazvati
oluju i grmljavinu, ali prolaze dalje i ovjek ostaje svjestan sebe i dalje, kao to je
nebo uvijek vedro iznad oblaka. Svijest je u ovjeku sam prostor u kome se misli
kreu, u kome misli mogu biti svjesne svoje prirode, prenijeti informacije o
zbivanju. ovjekova dua je ta svijest koja uvijek ostaje, kao nebo, koja sve
omoguava, isti prostor u kome se sve objelodanjuje, i tijelo i misli.
Kada osvjetavanjem nestane um kao uobraeni subjekt, kao Ego koji neto
radi sam od sebe, koji misli, onda vidimo da misli samo prolaze kroz nas, da smo
otvoreni prostor, da nijedna misao nije naa. Dua nema nijednu misao, due ne
misle, one su sama prisutnost svijesti koja sve objelodanjuje i omoguava. Miljenje
je uvijek osmiljavanje neega. Due ne misle jer ve sve znaju. Zato mogu koristiti
misli kao razmjenu informacija, ali one same ne proizvode misli. One ve jesu ono
na to sve misli ukazuju i pokuavaju zamisliti i osmisliti. Dua je cjelina koja moe
koristiti misli kao svoje sastavne dijelove, ali ne moe se svesti na njih. Dua je
izvan vremena, misli su uvijek u vremenu.
Druga parabola koja nam moe objasniti odnos uma i due je kota ili krug i
njegov centar. Krunica ili obod kotaa je povrna, oitovana svijest koju imamo na
javi, u svakodnevnom svjesnom umu i Egu. Taj kota se stalno kree i okree, as
70
smo na toki koja je gore, i tada smo u povienom stanju svijesti, pozitivni i budni,
as smo dole, na dnu, kada nas gazi kota sudbine, kada osjeamo svu teinu tog
kotaa karme. Centar kruga ili kotaa je nepokretna dua ili Sebstvo (Jastvo, atman
u advaita vedanti). Iz tog centra dostupan je cio krug, cijela karma i sav ivot. Samo
iz tog centra vidimo sve kako jest, cio krug egzistencije, bez greke i bez misli koje
ostaju na obodu, odatle vidimo pravu prirodu svega u to pogledamo, razumijemo
sve to se dogaa. To oznaava izraz "transcendencija uma": naputanje oboda koji
se stalno vrti (uma) i prelazak u nepokretni centar (Sebstvo). S oboda, iz uma i Ega,
naa spoznaja je uvijek samo djelomina, ovisna o dostupnim informacijama. Iz
svog sredita, Sebstva ili due, uvijek vidimo cjelovito sve kakvo jest, bez ikakvih
informacija.
Koliko je dua prisutna u ovjeku, koliko smo u njoj (u sebi) usrediteni,
toliko je um kao (prividno) stvarni entitet odsutan. Koliko je dua odsutna, koliko
smo izvan svog sredita, toliko vlada iluzija uma, odnosno um sa svim svojim
iluzijama. Tonije, neorganski entiteti koji podravaju iluzije uma.
Osnovni mehanizam pomou kojeg neorganski entiteti odravaju iluzije uma,
jest iluzija da um postoji sam po sebi, a zajedno s njim i Ego, odvojena individua.
Zato oni ine sve da uvjere ovjeka da je um stvaran sam po sebi i da ga treba
kontrolirati na sve naine.
Prvo na osnovu iluzije Ega uvjere ovjeka da sve on sam ini svojom voljom.
Poto to injenje zbog subjektivnosti i nedostatka svijesti nije ba tako dobro, onda
mu raspale osjeaj krivice i grenosti za "uinjena djela". To rade preko judeo-
kranskih religija. Tako osjeaj krivice jo vie uvruje um u Ego, izdvojenost i
strah. Izdvojenost i strah proizvode meusobne sukobe ljudi i opi rat. I strah i
patnja su frekvencije energije kojima se hrane neorganska bia. Tako ona dre ljude
u tom zaaranom krugu. Njima je neophodno da uvjere ovjeka da je on taj koji sve
ini svojom slobodnom voljom, da je prema tome i odgovoran za posljedice, i da je
um stvaran sam po sebi, da je um njegov, da on proizvodi sve misli. Zato razvijaju
sve mogue etike i religijske kontrole uma. Danas to proiruju na New Age uenja
raznih suptilnih kontrola uma i 'ienja emocija'. Svako bavljenje umom, svjesnim i
nesvjesnim, je samo potvrivanje da um kao takav postoji, i da postoji Ego, onaj
koji ima um i bavi se njime. Svako potvrivanje i naglaavanje uma i Ega
proizvodi nesvjesno kao suprotnost. To nesvjesno onda zaista i djeluje na um i Ego
jo jae. Koliku realnost dajemo svom Egu i umu, toliko postaje realno djelovanje
nesvjesnog na um i Ego. To je zaarani krug virtualne podjele realnosti ili matrixa
u kome ivimo. To je sutina demonizma koja je danas profinjena i znanstveno
razraena vie nego ikada.
Um je nemogue kontrolirati jer nema uma samog po sebi, niti ima onoga,
Ega, koji e ga kontrolirati. Jednom virtualnom realnou ne moe se kontrolirati
druga virtualna realnost da bi se dolo do prave realnosti. Tenja da se um kontrolira
je zatvoreni krug samoodranja iluzije uma i Ega. Tako se um samo jo vie dijeli.
Um i onaj tko ima um, Ego, sami sebe odravaju u iluzornom opstanku. Svi sadraji
uma i emocionalne traume koje Ego uva radi svog opstanka, ne postoje objektivno
same po sebi, niti ih je mogue oistiti nekim oblikom kontrole i rada. One nastaju
trenutno samom tenjom da se koristi um kao takav, samom iluzijom Ega koja
nastaje tom tenjom. Sadraji uma i emocionalne traume su jednako virtualne kao i
onaj koji ih posjeduje. Koliko za sebe smatramo da smo izdvojen entitet, toliko nam
i sadraji uma i emocija izgledaju kao realni, izdvojeni entiteti. To je uzajamna
refleksija. Sva sjeanja i sva patnja koju nosimo sa sobom tokom itavih ivota jest
samo pogreno usmjerenje svijesti na um Ego i iluziju vremena koju oni stvaraju.
71
Oni nastaju trenutno kada ih um projicira. Ne postoje niti ostaju kao objekti, i
zato ih je nemogue ukloniti kao objekte. Zato trenutno i nestaju zajedno s umom,
ili u dubokom snu bez snova ili u prosvjetljenju, kada nema uma nego ostaje samo
isto postojanje.
Svijest koja izbavlja iz tog zaaranog kruga je svijest o sebi kao istom
prostoru, praznini koja omoguava samo postojanje, u njoj nestaju sve iluzije uma i
Ega.
Dua u ovjeku poinje prevladavati um i tijelo onda kada spozna svu
ispraznost uma i sve iluzije koje on stvara - a um stvara i sve iluzije oslobaanja od
uma, kao da je on stvaran sam po sebi, sve metode oslobaanja od Ega, kao da je on
stvaran sam po sebi, sve metode oslobaanja od emocionalnih trauma i patnje kao da
su one stvarne same po sebi. Dua u ovjeku jaa kao isti prostor, slobodna
praznina, prisutnost Boanskog. Otuda se za njegovu prisutnost kae da je
svjedoenje. Ono je jednostavno tu sve vrijeme, svjesno sve vrijeme. Otuda se kae
da je ono transcendentno, nezavisno od svakog zbivanja i vremena. Otuda taj
transparentni prostor svijesti doivljavamo kao svoju sutinu, svoje Sebstvo, svoju
duu. Ona to i jest.
Samo se u tu istu svijest Sebstva treba zakucati i ostati u njoj bez odlaganja i
ikakvih mentalnih radnji, potpunim mirovanjem cijelog bia, tijela i uma.
Prestankom i utrnuem. To je buenje. Ne postoji nita drugo to treba uiniti prije
toga, prije buenja. Dokle god mislimo da prvo treba uiniti neto drugo prije
probuenja, makar i da bismo omoguili probuenje, mi spavamo, produavamo
san.
Drugim rijeima, nije potrebno nita uiniti da bismo preokrenuli vraanje
krunog oitovanja Boanskog s njegove krajnje toke otuenja u oitovanju
svijeta. Treba samo prestati s daljim oitovanjem u imaginaciji da bi se ono vratilo
samo sebi. Trebamo prestati u imaginaciji dalje stvarati svijet jer nema se to vie
stvoriti, svjesni subjekt je kraj stvaranja, sveg oitovanja, u njemu sve uvire i
dolazi svome smislu, svijesti o sebi. Pored svjesnog subjekta moe postojati samo
iluzija.
Kada ovjek doe do svijesti o sebi, svog Sebstva, kada nestane kao
individua, cjelina Boanskog Apsoluta je zaokruena. Dua se vratila svom ishodu.
NEKE OSOBINE I PROBLEMI MLADIH DUA
Teko je opisati probleme na koje nailaze mlade due na ovom svijetu, jer je
njima svakako najtee, ali s druge strane, one imaju i najveu zatitu vodia.
Najprije treba razumjeti da se mlade due ne raaju samo u takozvanim
primitivnim drutvima, niti su to mentalno zaostali ljudi. Ve smo rekli da se dua
ne inkarnira cijela. Ljude u primitivnim zajednicama najee animiraju samo manji
procenti svijesti dua, manji od onih koji su potrebna za formiranje cjelovite linosti,
tek koliko je potrebno da im d ivot. Zato oni i nemaju razvijenu karmu i dramu
ivota, njihov ivot se sastoji uglavnom od fizikog preivljavanja. Mlade due s
pravom inkarnacijom raaju se pored razvijenih, u uvjetima gdje mogu formirati
linost i prolaziti kroz sve karmike zaplete drame ivota. Zapravo, mlade due se
mnogo vie raaju pored razvijenijih dua kako bi lake uile i bile poduavane.
Njihovi problemi se svode na ve spomenuti problem opsjedanja neorganskih
entiteta, i na samu njihovu nezrelost koja podrazumijeva emocionalnu i intelektualnu
72
nezrelost, nesposobnost da se stvari shvate uvidom, ve samo ivim iskustvom.
Samo tijela u kojima su mlade i nezrele due mogu biti opsjednuta, jer je
fiziki um prirodno podijeljen i neobjektivan, a same due su suvie neiskusne da
sprijee neorganske entitete da se mijeaju i utiu na psihoenergetska zbivanja tijela.
Opsjednutost njihovog tijela je odraz njihove nesposobnosti da imaju svoju volju i
cjelovitu linost. Koliko ovjek nije svoj, toliko e netko drugi njime vladati.
Mlade due su one koje sve moraju proivjeti da bi shvatile, i najvee dobro i
najvee zlo i patnju. One to i ele, nitko ih ne moe odvratiti od loih iskustava
prema kojima se kreu, savjeti koje im esto daju starije due nikada ne pomau.
esto se tada i bune jer te savjete doivljavaju kao nametanje njihovoj "volji" i
ugroavanje njihove "slobode". Najvei uspjeh je ako ne ponavljaju greke previe
esto, i ako iz iskustva neto naue, ako ih loe iskustvo ne potisne u jo gora
iskustva. Mlade due ele da prou kroz sva iskustva jer znaju da samo potpuno
upoznavanje drame ivota u svim aspektima i u svim ulogama moe donijeti dalju
zrelost i rast. U rastu i sazrijevanju dua rauna se samo ono to su one same nauile
na osnovu odluka koje su same donijele.
Najveu tekou mladim duama predstavlja nerazumijevanje drugih za
njihovu mladu prirodu, emocionalnu nezrelost, koja nije zla, ve jednostavno mlada
i neiskusna. Naalost, one zbog tog nerazumijevanja najvie stradaju i pate. Posebno
od strane drugih nezrelih dua. One imaju potrebu da sve doive cijelim biem, i
negativna iskustva, pa zato u tome izgledaju glupe, iako to nisu ve samo imaju
potrebu da spoznaju razne gluposti, koje takoer sainjavaju ivot, i da na taj nain
sazrijevaju.
Mlade due uvijek ele dobro, jer su kao djeca, ali zbog neiskustva esto
reagiraju pogreno, i uvijek potpuno iskreno. Kada, na primjer, kritiziraju nekog
svog u obitelji, koriste sve rijei bez obzira, prostoduno pretpostavljajui da e ih
razumjeti, da je njihova iskrenost oigledna. Bila bi oigledna nekoj starijoj dui, ali
ako se okome na jednako mladu duu, nerazumijevanje i sukob su neminovni.
Njihova prostoduna negativnost ima svoju kompenzaciju u isto tako prostodunoj
pozitivnosti, spremnosti da sve oproste i daju sebi i drugima drugu priliku. Nisu
iskljuive i osvetoljubive (ako nisu opsjednute).
Nerazumijevanje i sukobi meu ljudima uvijek se dogaaju samo meu
mladim duama koje su jednako nezrele. Ako je jedna dua starija i zrelija, onda
dolazi do pomirenja i razumijevanja.
50
Samo demonizirana tijela mladih dua izazivaju sukobe i nasilje. To su
najee one due koje tek treba da prou kroz negativna iskustva, i ona koja treba
sama da doive i koja treba drugima da prirede. Mlade due same po sebi nisu
nasilne, ali su podlone opsjednutosti negativnim entitetima i grekama, pa su zato
nasilne, i one su same najvee rtve nasilja koje ine. Svaka dua vremenom i
sazrijevanjem dolazi do pokajanja za sve negativno to je uinila.
Sama nezrelost mladih dua ukazuje da one nemaju objektivan i toan uvid u
injenice i argumente. To je glavni uzrok sukoba sa drugima. Sve njihovo
sazrijevanje se i sastoji u tome da se navedu da ispravno opaaju i zakljuuju, da ne
misle da su u pravu samo zato to tako njima izgleda na osnovu njihovog
dotadanjeg znanja i iskustva. To navoenje se uvijek mora izvoditi na indirektan
nain, nikako direktnim ukazivanjem da grijee i da su nezrele. Mlade due nikada
ne mogu da prihvate da su mlade i nezrele, i estoko reagiraju na takva ukazivanja.
50
Da li je zato reeno da pametniji poputa?
73
Zato je ivot i rad s nezrelim duama esto izuzetno teak i zahtijevan, posebno zato
jer su i ivotne tragedije dio njihovih lekcija.
Jedan od najveih problema mladih dua je to zbog neuvianja svoje
nezrelosti zamiljaju da su zrelije nego to jesu, postaju uobraene. To je ta gordost
koju duhovna uenja navode kao najveu prepreku u rastu i sazrijevanju.
Uobraenost je naivna tenja ispravnosti i uzvienosti, ali bez njenog pravog
dosezanja. Samo se zamilja, uobraava.
Taj i svi drugi problemi mladih dua poivaju na zakonitosti nivoa svijesti
koji ljudi imaju. Po toj zakonitosti onaj tko je na niem nivou svijesti nikada ne vidi
onoga tko je na viem nivou, moe da vidi samo sebi slinog i onoga tko je na nivou
ispod njegovog. Za svakoga tko je na viem nivou svijesti od njegovog, misli da je
na niem nivou od njega, za svakog budnijeg od sebe misli da je on vie uspavan od
njega, za svakog normalnijeg od njega da je "poremeen" na neki nain. Svakako,
one koji su na niem nivou svijesti od njegovog, sklon je omalovaavati. To je
naivan nain da sebi d vanost.
Inae, njihov rast se sastoji i iz pozitivnih iskustava. Mlade due su prava
djeca ovoga svijeta, to su oni ljudi koji se najvie i najljepe raduju ivotu, pjesmi i
igri, koji najljepe ukraavaju i uveseljavaju ovaj svijet. Njihova identifikacija s
tijelom donosi i najveu strast za ivotom, ulnim uivanjima, ljepotom i ljubavlju.
Samo zahvaljujui njima ovaj svijet je lijep i veseo.
Biti roditelj i odgajati dijete, biti svjedok njegovog rasta i uenja putem kojeg
se ui i sam roditelj, jedna je od najvanijih praksi kojom se mlade due ue i
sazrijevaju. Roditeljstvo je njihova najvanija kola. Ali, naalost, zbog njihove
nezrelosti to je esto teko iskustvo i za njih i za njihovu djecu. Zato se mnoge
starije due raaju kao djeca mladim duama. Tada im te starije due, kao njihova
djeca, pomau u rastu i sazrijevanju. Due najbolje rastu i sazrijevaju u ljubavi i
razumijevanju.
Najvanije kod mladih dua je razumijevanje da one imaju potrebu iskusiti
sve stvari i sve mogunosti, iako to izgleda glupo ponaanje, ne radi se o gluposti
ve o nainu sazrijevanja. Pri tome treba znati da se mlade due mnogo vie bave
vanjskim svijetom i iskustvima u svijetu, nego vlastitim biem, mijenjanjem i
usavravanjem sebe. One mnogo vie reagiraju na vanjski svijet nego to kreativno
djeluju na njegove izazove. Iskuenja i sadraji svijeta su prejaki i previe
opinjavajui za njih. Identifikacija sa sadrajima svijeta i uma kod njih je mnogo
vea od objektivnosti i neovisnosti.
Dua ne sazrijeva uei napamet sadraje, ve samim nainom svoga
postojanja, kretanjem i djelovanjem kroz sva stanja svijesti, prolazei kroz sva
iskustva i sve suprotnosti koje egzistencija sadri i omoguava.
Tako se dua ui slobodi: ako je sve mogue, i najvee dobro i najvee zlo,
onda je u sutini sve ve slobodno. Da to ve nije u svojoj sutini, nikada ne bi
moglo postati. To e jednog dana primijeniti na sebi i postat e slobodna od ovog
svijeta. Razumjet e da je ona sutina svijeta. Ako joj svijet pokazuje da je on
sloboda koja sve omoguava, onda je ta sloboda njena vlastita priroda, da nikakvog
svijeta nema vani. Ako ga i ima, onda je on samo ogledalo za samospoznaju due.
74
NEKE OSOBINE I PROBLEMI SREDNJE RAZVIJENIH DUA
Njihov naglasak je u razvoju i sloenijoj drami ivota. Dok se mlade due
uglavnom obuavaju na grubim i jednostavnim iskustvima dobra i zla,
zadovoljstvima i patnji, srednje razvijene ulaze u sve finije i zamrenije odnose i
sadraje tih iskustava kako bi ih osmislile na viem nivou i dale im smisao. To su
one due koje postaju kreativne na neki nain. One se poinju po prvi put okretati
unutra, sebi, poinju spoznavati da se sve zbiva zbog njihovog sazrijevanja,
iskuavaju sve vie svoje moi djelovanja, a ne samo spontanog reagiranja kao
mlade due. Tako postepeno poinju raditi na sebi i oslobaati se vanjskih utjecaja.
To su oni vrijedni i dobri ljudi koji strpljivo grade ivot, profesionalni uspjeh
i obitelj, koji stvaraju nove stvari, osmiljavaju postojee i tako unaprjeuju ivot i
znanje.
Kod njih je uoljivo sve vee odsustvo opsjednutosti neorganskim entitetima,
oni djeluju zdravo i trezveno. Ali esto se moe na njima vidjeti i suptilno djelovanje
mentalnih programa koji uvjetuju ljude, u obliku religijskih uenja i pridravanja
autoriteta. To je zapravo korisno i nuno jer je ljudima u toj fazi razvoja potreban
autoritet kao usmjeriva i vodi, a religijski programi u sebi sadre i mnoge korisne
instrukcije kao i inspiracije za via znanja.
Sutina razvijenosti srednje razvijenih dua je upravo u tome da su se
poele oslobaati od utjecaja neorganskih entiteta i poveavati prisutnost svoje
svijesti u tijelu.
One zapoinju neki rad na sebi, to je ono to se uopeno naziva "duhovnost"
ili ezoterino znanje. Kod veine njih to je jo u naivnoj, egzoterinoj fazi, gdje se
pridravaju nekih religijskih ili znanstvenih uenja. Veina srednje razvijenih dua
razvija znanost ili religiju, ili se bave usavravanjem drutvenih odnosa. Manjina
meu njima, koja je napredna, prelazi u viu fazu kada upoznaje ezoterina znaenja
raznih egzoterinih pria i mitova, kada te istine pone primjenjivati na sebi.
Sutina njihovog rada na sebi poklapa se sa smanjenjem podjele njihove
linosti na vie Ja, na opsjednutost stranim utjecajima, neorganskim entitetima, i na
sve veem jedinstvu njihove svijesti o sebi, na formiranje jednog Ja ili cjelovite
linosti, na formiranju jednog magnetskog centra, cilja i ideje u razvoju, koji ih
privlai i vodi prema sve veem osvjetavanju. Nezreli i podijeljeni ljudi nemaju
jedan cilj, magnetski centar, ve su nepostojani i promjenljivi i zato ne ostvaruju
mnogo, niti mogu sebe promijeniti i usavriti.
Dua istinski poinje sazrijevati u tijelu onda kada ovjek ima jedan
magnetski centar ili cilj razvoja, a to je svijest o sebi kao ishodu sveg ivota.
NEKE OSOBINE I PROBLEMI VISOKO RAZVIJENIH DUA
Visoko razvijene due su one koje su stekle prevagu nad tijelom, koje njime
gospodare i ne mogu vie potpasti pod utjecaj neorganskih entiteta niti ih opinjava
iskustvo fizikog svijeta.
To su mudraci meu ljudima. Ali to nisu priznati mudraci kojima se drugi
klanjaju kao svecima i guruima. Samo neke visoko razvijene due su preuzele takve
uloge kao istinski uitelji i majstori, jer je u skladu s vremenom i okolnostima bilo
potrebno da ih preuzmu, da proire inspiraciju, svijest i razumijevanje meu ljudima
i na taj nain, kao uitelji u svijetu. Tada se njihovo sazrijevanje tokom mladosti
75
sastoji ne iz uenja, ve iz prepoznavanja znanja koje ve nose u sebi. Oni ne ue iz
knjiga ve u knjigama samo prepoznaju svoja iskustva. Oni vide stvari kakve jesu,
nije im potrebno nikakvo objanjenje, moda samo malo podsjeanja i usklaivanja
s vremenom i jezikom sredine u kojoj ive. Oni nepogreivo znaju to je to,
razlikuju svaku istinu od obmane. To je zbog zrelosti due u njima. Emocionalna
zrelost u ovjeku odluuje o tome da li e i kako e razumjeti bilo to od informacija
koje ima. Emocionalna zrelost ovisi jedino o zrelosti due u njemu. Dua vidi sve jer
je jedno s univerzalnim Poljem koje sve objedinjava, zato zna sve.
Takvi ljudi su esto i vidoviti. Ako neka nepoznata osoba prvi put doe do
njih, oni odmah vide kakva je to osoba, zato jer su "ukljueni" na univerzalno Polje
koje sve to je prividno odvojeno spaja u jedno.
Na ovoj planeti Zemlji raa se manji postotak visoko razvijenih dua. One
koje se raaju to ine iz potrebe da pomognu i odre ispravan razvoj ivota i da se
same naue trpeljivosti i razumijevanju nezrelih dua, da bi postale jo bolji uitelji.
Dua se vraa boanskom samo u ljudskom obliku i nakon spoznaje svih drama
ivota. U kozmosu ima vie ovakvih planeta, kazalita za iskuavanje ivotnih dra-
ma, a ova planeta je kazalite za djecu, jer se na Zemlji uglavnom raaju mlade
due. Zato je ovdje tako lako primijetiti tko je marioneta na svjetskoj sceni, a tko
vlada i povlai konce iz sjenke, tko su Iluminati, a tko radnika klasa. To se uope i
ne krije, kao u japanskom Bunraku kazalitu.
Velika veina visoko razvijenih dua, majstora, dolaze kao nepoznati i
skromni ljudi, u skromnim porodicama i manjim mjestima, gdje su povoljni uvjeti,
uglavnom zato da pomognu nekoj velikoj dui da se dalje razvije, ili da pomognu
nekom Donosiocu svijetlosti
51
da doe na zemlju. Oni se ne bave svjetskim
pitanjima, niti spaavaju svijet. Oni se bave samo pitanjima velikih individua, drugih
velikih dua i tiho im i diskretno pomau da se razviju i da djeluju na svijet. Ako
treba da se rodi neka velika dua koja e znaajno uticati na svijet, onda e se u
njegovoj blizini nai jedna ovakva visoko razvijena dua da joj pomogne, kao
formalni ili neformalni uitelj, prijatelj ili lan familije.
Njihovo djelovanje je diskretno upravo iz razloga njihove zrelosti. Samo
nezreli se istiu svojim djelima. Zreli znaju da nisu oni ti koji djeluju ve da je
Boansko oitovanje jedino koje djeluje u svemu.
Visoko razvijene due su zavrile svoj ciklus inkarnacija i ne raaju se po
nunosti razvoja, ve iz milosti da pomognu razvoj. Potpuno su posveeni razlogu
svog ivota tako da im ni stvaranje potomstva nije bitno, ukoliko to nije povezano s
razlogom njihovog djelovanja. Karakterizira ih uroena skromnost, odsustvo
ovisnosti bilo koje vrste, posebno ulne, potpuna posveenost ispravnosti i dobroti.
Njima je nemogue i da zamisle neto zlo i nepravedno, ne samo da ga uine. Uvijek
iskreno ale onoga koji ini zlo, makar on to zlo inio i osobno njima. Nikome nita
osobno ne zamjeraju jer uvijek vide pravi kontekst dogaanja, iru cjelinu, znaju da
Boanska cjelina sve radi, a ne neka individua, da ljudi djeluju negativno i zlo
iskljuivo zato to su nesvjesni i sebe i ire cjeline, i sav njihov trud je da osnae
svijest u ljudima. Oprotaj i ljubav potiu samo iz svijesti o iroj cjelini. Koliko je
dua zrelija u tijelu, toliko ima vie ove objektivne svijesti o sebi kao iroj cjelini i
samilosti.
Njihov glas je posebno blag i dobroduan, uvijek govore tono ono to treba
rei, njihovi savjeti su uvijek mudri, ispravni, dalekovidi i nenametljivi. Slue se
51
O ovome obavezno proitati knjigu Barbare Marciniak: "Donosioci novog svitanja" (Bringers of
the Dawn). O njima vidjeti u sljedeem poglavlju.
76
uvijek prostodunim govorom i uzreicama.
Uvijek su pozitivno raspoloeni, puni oprotaja i inspiracije kojom zrae na
okolinu.
Na ovom svijetu nema boljih osoba pored kojih se moe bolje nauiti
znaenje bezuvjetne Boanske ljubavi od njih, i osjetiti njenu ivu prisutnost.
Ne postoji nita na ovom svijetu to ih moe pokolebati i skrenuti s pravog
puta i svijesti o sebi koju uvijek imaju.
NEKA ZAPAANJA O MLADIM, SREDNJE
I VISOKO RAZVIJENIM DUAMA
I mlade i srednje razvijene i visoko razvijene i napredne due su u sutini
jedne iste, meu duama nema razlika. Sve due su u osnovi jedna emanacija
boanske svijesti o sebi, samo se subjektivno doivljavaju kao pojedinane, zbog
relativnosti prostora i vremena u kome se boanska svijest oituje. Ali u ovom
relativnom svijetu razlike postoje, on se i zasniva na razlikovanju, pa otuda i due
koje se oituju u ovom razmjeru, u uvjetovanom i relativnom vremenu i prostoru,
izgledaju i djeluju razliito, neke kao mlade i nezrele, a neke kao stare i zrele. To je
stoga da bi se osvijestile sve mogunosti postojanja, zato ih treba sve i doivjeti na
razliit nain, a to je mogue samo u ovakvom relativnom svijetu i oitovanju
razlika.
Zato govorimo o duama razliite zrelosti. To je zbog nunosti ovog
relativnog svijeta, a ne zbog samih dua.
Ovaj relativni svijet u kome ivimo je realan u svom razmjeru i njegovi
zakoni se moraju potovati dok smo u njemu. Zato postoji ivotna realnosti ovakva
kakva postoji, i sve razlike meu ljudima i narodima.
Upravo zbog toga to je ovo relativna realnost, i razlike izmeu "starosti"
dua su relativne. Ono to je iznad svake relativnosti je svijest, zato i moemo biti
svjesni relativnosti. Svijest je izvan prostora i vremena, jer ih sve osvjetljava, zato i
moemo biti svjesni prostora i vremena. Zato je prisutnost svijesti onaj inilac koji
odreuje stanje jedne due u relativnom svijetu, da li je ona "mlada" ili "stara",
"zrela" ili "nezrela". Zato je i napredovanje due relativno, njeno izraavanje u
postojanju zavisi od prisutnosti svijesti u njoj, njene svjesnosti. Tako jedna dua
moe samo za vrijeme jedne inkarnacije napredovati od mlade do vrlo zrele i
napredne. Nije neophodno da prolazi vie inkarnacija. Isto tako moe i sporo
napredovati tokom vie inkarnacija u istom stanju zrelosti. Sve je slobodno da se
razvija kako hoe, sve je relativno i zavisi od svijesti zbog ije kristalizacije se dua
i inkarnira na ovom planu: zbog uvjebavanja zadravanja prisutnosti svijesti u
svim stanjima i iskustvima na Zemlji. to je dua sposobnija da sauva objektivnu
svjesnost u tijelu, to je zrelija.
Nain uenja je razliit kod dua razliite zrelosti.
Mlade due moraju tek da prou kroz sva iskustva koja e osigurati svijest o
iskustvima. Zato je njima teko razmiljati apstraktno, prepoznati i predvidjeti neku
injenicu i situaciju unaprijed. Svaki pokuaj da im se na to ukae je najee
uzaludan. Zbog neophodnosti da ue na svim iskustvima, kod mladih dua je
jednako prisutna i potreba za negativnim iskustvima, i onima koja same iskuavaju i
koja prireuju drugima.
77
Srednje razvijene due su dovoljno prole kroz gruba iskustva da mogu
kritiki razmiljati i predviati stvari, da mogu naueno na iskustvima primijeniti u
praksi za poboljanje uvjeta ivota i budunosti. To su ljudi koji mogu razumjeti
informacije koje dobiju, uiti na njima i primijeniti naueno bez grubog iskustva. To
su obrazovani ljudi koji ire naprednu kulturu ivljenja. Meutim, njihovo znanje
zavisi od informacija koje su doprle do njih i koje mogu shvatiti. One nisu sasvim
prole kroz sva gruba iskustva iako ih daleko nadilaze. Potreba za negativnim
iskustvima je kod njih mnogo manja, svakako je manja potreba da ih prireuju
drugima, ako ih ve same ne trpe zbog nekih ranijih greaka i dijela. Unaprjeenje
kulture ivljenja se inae sastoji u tom nadilaenju i osmiljavanju iskustava, u
smanjenju injenja negativnih iskustava drugima.
Visoko razvijene due su potpuno prole kroz gruba iskustva i one nemaju
potrebu uiti iz njih. Njihovo znanje ak ne ovisi ni o informacijama koje dopiru do
njih. One ve znaju, a informacije ih samo podsjeaju na injenice koje znaju. Sve
informacije koje dopiru do njih samo razbijaju koprenu zaborava koju svaka dua
ima dolaskom na ovaj svijet. ak i u najjadnijim uvjetima one izgledaju kao elita
meu ljudima, ali uvijek su skromne ak i ako ive u bogatstvu. One nikada ne
prireuju drugima negativna iskustva, uvijek su pozitivne i pune ljubavi, a ako ih
same trpe, onda je to radi nekog primjera i obuavanja drugih kojima pomau da
neto naue.
Due razliitih zrelosti se takoer grupiraju u posebne prostore i narode. Ti
prostori su odreeni geografijom, a due razliitih zrelosti i genetikom tijela koje
nastanjuju.
U pojedinim narodima se inkarniraju due posebne zrelosti, zato vidimo da
postoji mentalitet pojedinih naroda, neki su napredni, a neki zaostali u razvoju.
Meutim, materijalno bogatstvo ne odraava i zrelost dua, naprotiv, zrelije due ne
ovise o materijalnom bogatstvu i ne ele ga, upravo nezrele ovise od njemu i one ga
trae jer tee vanjskim sredstvima nadomjestiti svoje nedostatke i vlastitu
nemogunost, kupiti ono to same nemaju i ono to nisu, zadovoljavati svoje iluzije
materijalnim zadovoljstvima. Mlade i nezrele due su vie vezane za materijalne
iluzije i zato su im vie i naklonjene. Zato mlade due pokazuju dva naina ivota:
one najnezrelije ive u primitivnim uvjetima jer su nesposobne za vii razvoj i rad,
svoje ciljeve pokuavaju postii nasilnim sredstvima, ili ih ne mogu postii nikako, a
one malo naprednije mlade due ive u ekstremnom luksuzu i bogatstvu s kojim
pokuavaju zadovoljiti svoje iluzije. Vanjskim bogatstvom i ureenjem ivota
pokuavaju nadomjestiti ono to same nisu postigle u sebi. Na primjer, tenju za
mirom i spokojem ne mogu postii jer je to odlika vrlo zrelih dua, njihovo
unutarnje stanje zrelosti kao nezavisnosti od vanjskih utjecaja. Zato mlade due tu
potrebu pokuavaju nadoknaditi imitacijom, ivotom u bogatim vilama ograenim
visokim zidovima, ili ivotom na svojim otocima. Svoje odnose ne mogu ostvariti na
osnovu istinskog razumijevanja, zrelosti i ljubavi, pa zato svoje odnose zasnivaju na
materijalnim uvjetima, na titulama i drutvenom statusu. Mlade i nezrele due uvijek
vanjskim sredstvima i imitacijom nadoknauju unutarnje vrijednosti koje nemaju.
Ope je pravilo da se mlae i nezrele due inkarniraju u slinim sredinama
koje e im osigurati grublja iskustva koja su im potrebna. Naravno, gruba iskustva
mogu doivjeti bilo gdje na svijetu, i u civiliziranim sredinama kao i u primitivnim,
ali je veina koncentrirana u onim sredinama gdje prevlauju gruba iskustva i gdje
se ona mogu dogoditi.
Takoer su se i naprednije due koncentrirale na pojedinim mjestima jer su
78
samo tako mogle razvijati civilizaciju i kulturu. Gradska civilizacija je glavni
pokreta kulture, jer se u njoj stjeu, ukrtaju i koncentriraju sve aktivnosti ljudi i
tokovi svijesti. Ona mora biti koncentrirana na odreenim povoljnim mjestima i
ureena. Da se napredne due raaju svuda jednako po svijetu, nikad se ne bi mogle
organizirati u razvoju civilizacije.
U takvim sredinama je i destruktivni utjecaj neorganskih bia bio mnogo
manji, ljudi su ivjeli mirnije i ljepe, djeca su bila sretna i bezbrina, ljudi srdani i
ljubazni, duevni. Takve su nekada bile sredine starih Slavena. U novije vrijeme i
neke slavenske drave.
U ranijim vremenima je bila jasnije izraena ta podjela na prostore gdje se
razvijaju napredne due i gdje cvjetaju civilizacije i na prostore gdje se razvijaju
nezrele due i raaju primitivni ljudski oblici s minimumom prisutnosti due ili bez
nje, koji se bave samo preivljavanjem i animalnom borbom za opstanak.
Danas su ti prostori pomijeani, to je s jedne strane dobro jer se poveavaju
mogunosti za uenje i rast mladih dua, ali s druge strane to ima i lou stranu jer je i
bezdunima data mogunost preseliti se u civilizirane krajeve i tamo nastaviti sa
svojim divljanjima.
Narodi s malo ili nimalo prisutnosti due su poznati kao osvajai, oni obino
vre genocid prema osvojenim narodima i razaraju sve to nije njihovo i nameu
svoje.
U ranijim vremenima su mogli biti zaustavljeni ratovima, danas su dobili vize
ili ak bez-vizni reim putovanja i migracije gdje god ele.
To se radi namjerno od strane vladara nad ljudima, Iluminata, oni potiu
multikulturalizam da bi priguili srednju klasu, inteligenciju i veu koncentraciju
svijesti i kulture u civiliziranim krajevima pomou nasilja i kaosa koji u njihove
sredine donose ljudi s primitivnim mentalitetom. Multikulturalizam zaista doprinosi
obogaivanju kultura, ali i njihovom ruenju, stvaranju nedefiniranog kaosa koji se
jedino moe urediti sve veom kontrolom vlasti. To je ono to odgovora vladarima:
to vie vlasti i kontrole. Zato oni i kreiraju sve vie nasilja da bi imali opravdanja za
uvoenje sve vie vlasti i kontrole.
Umjesto nametanja multikulturalizma kao jedinog naina obogaivanja
kultura, to se u praksi svodi na njihovo degeneriranje, treba to bolje razvijati
istinski napredne kulture i civilizacije koje e biti istinski napredne i ispravne po
tome to e uvaavati, razumijevati i unaprjeivati sve ostale kulture i ljudske
zajednice. One prirodno postaju svjetionici svim ljudima kada ih na pravi nain
razviju napredne due koje ih nastanjuju.
Negativni neorganski entiteti uvelike rade na sprjeavanju takvog ispravnog
razvoja kulture od strane naprednih dua, oni ire vlast nezrelih i opsjednutih ljudi,
njihovu vlast nazivaju "demokracijom", a njihovu perverznu razuzdanost "ljudskim
pravima i slobodama".
SVAKODNEVNI IVOT DONOSILACA SVJETLOSTI
Donosioci Svjetlosti su due koje samo donose svjetlost i znanje. Oni imaju
jednu prastaru organizaciju, jedno prastaro drutvo, prastaru duhovnu povezanost na
osnovu koje izvravanju odreeni posao u odreenom zvjezdanom sistemu. lanovi
ove elitne organizacije dolaze na Zemlju u razliitim vremenima da bi obavili svoj
posao. Ovo se dogaa kada je postavljen jedan ciklus i kada su dogaaji savreni za
njih da dozvole da se energija iz vieg svemira i energija Zemlje stope unutar
79
njihovog vlastitog bia. Energije iz svemira uvijek dolaze na Zemlju, i energije
Zemlje se uvijek podiu prema svemiru. ovjeanstvo stvara most izmeu neba i
Zemlje koji neki zovu "dugin most". Donosioci Svijetlosti dozvoljavaju tim
energijama da se stope s njima tako da se svitanje odnosno svjetlost u njima probudi.
Tako oni onda donesu to svitanje civilizacijama. Oni kroz sebe prizemljuju i
transformiraju kozmiku svijest na Zemlju i tako unaprjeuju evoluciju svijesti.
Samom svojom prisutnou na Zemlji, ne s nekim izuzetnim radom. Vanjski rad, i
fiziki i mentalni, pripada nie razvijenim duama.
Donosioci Svijetlosti su izvorne due prvih ljudi koje su ostale u Boanskoj
svijesti i nikada se nisu udaljavale od nje. Ostale su iste i savrene emanacije
Boanskog, jedno s Boanskim. To je bilo neophodno da bi kao takve mogle da siu
meu due koje se inkarniraju, koje time transformiraju najniu, materijalnu prirodu.
Njima je potrebna pomo ovih izvornih dua jer su ovdje kao u zatvoru i u zaboravu.
Da bi se oslobodile potrebna im je pomo nekoga izvana, tko je ve slobodan i
budan, drugim rijeima nekoga tko ve ima objektivno znanje o osloboenju i samoj
slobodi. Da su sve due u ovom zatvoru od matrixa, nikada se ne bi mogle osloboditi
jer nemaju pomo izvana. Donosioci Svijetlosti su, dakle, oni koji donose prijeko
potrebnu pomo izvana. To uvijek rade: kada se neki planetarni sistem s duama
previe zatvori, zbog opozicionog utjecaja neorganskih entiteta, oni ga razbijaju
iznutra.
Neorganski entiteti negativne orijentacije imaju posebnu brigu prema njima.
ine sve da ih sprijee u buenju. Jer i Donosioci Svijetlosti imaju svoj proces
buenja u tijelu, iako mnogo laki i bri, slino vrlo naprednim duama, dovoljno im
je samo da prepoznaju informacije, ne da ih ue kao nove. Ali neorganski entiteti im
ne mogu nauditi ni na koji nain, osim da ih sabotiraju na razne naine oduzimajui
im energiju raznim iskuenjima, raunajui da e proi njihovo vrijeme djelovanja.
Donosioci svjetlosti su one velike due, poznate ili nepoznate koje su skretale
tokove civilizacije svojim djelovanjem i uenjem, ali vie svojom neprimjetnom
prisutnou. Oni za koje znamo bili su osnivai velikih religija i uenja koja su
preusmjerila ljudsku civilizaciju i razvoj svijesti na vie nivoe. Njihovo djelovanje je
uvijek nenametljivo i zasniva se na razvoju slobodne volje dua, ne na nametanju
"pravih istina". Slobodna volja kao osnova svijesti dua jedino je to je za njih
"ispravno". Stoga kada kaemo da su to bili osnivai velikih uenja i religija, ne
mislimo na one koje su se osnivale i irile nasiljem i diktaturom, kao islam na
primjer, na prevarama i laima, kao Rimokatolika crkva (koja je stvorila islam radi
unitenja misterijskih kola gnostika i sufija, i slobodne volje naprednih dua). Tu
prije svega mislimo na savrene sisteme samorazvoja kao to je Patanjalijev sistem
joge, izvorni Taoizam Lao Cea, izvorni budizam Siddharthe Gautame, rano
kransko uenje, gnosticizam i sufizam koji su se irili sami od sebe, samo na
osnovu svoje istinitosti i razvoja svijesti ljudi, nikada nametanjem.
Donosioci imaju razliite uloge, ne donose samo religijska uenja, ve djeluju
i na druge naine, neki donose znanstvenu i tehniku revoluciju. Samo jedan od njih,
Nikola Tesla, osvijetlio je cio svijet, razbio vjekovni mrak i praktino dao ili ukazao
na otkria koja e unaprjeivati ovjeanstvo vijekovima ubudue.
Jo moniji su oni nepoznati Donosioci Svijetlosti koji ive esto vrlo
skromno i neprimjetno na ovom svijetu, kao svjedoci, ali samom svojom prisutnou
omoguavaju prisutnost Boanskog. Vrlo ih je teko prepoznati jer se vrlo dobro
skrivaju igrajui ulogu obinog ovjeka. Kada bi vam netko ukazao na nekog od njih
u vaoj sredini, ne biste nikada povjerovali. Ako trenutno ne rade nita vano, i nisu
pod prevelikim napadom neorganskih entiteta, oni se mogu prepoznati po
80
objektivnom znanju kojeg uvijek ire oko sebe, saetog kao sutina iz raznih znanja,
i najstarijih i najnovijih, na manje ili vie diskretan nain, i po otkaenom,
boanskom humoru koji uvijek izbija iz njih. Za njih su duhovnost i duhovitost ista
stvar.
PLANETI UVJETUJU ORGANSKI SVIJET
Govorei o razmjerima oitovanja Boanskog, rekli smo da se oni oituju
geometrijsko progresijom prema sve veem uvjetovanju, sve do organskog ivota na
Zemlji. One se odvijaju uvijek nekim spiralnim kruenjem: od spiralnog kruenja
klastera galaksija, kruenja zvijezda u galaksijama, kruenja planeta oko zvijezda,
do kruenja satelita oko tih planeta. Proces se zavrava u pojavi organskog svijeta na
planetima i svjesnog subjekta koji je svjestan cijelog ovog procesa, cijelog
oitovanja Boanskog. Tek se u njemu okonava cjelokupno oitovanje i vraa
Boanskom.
Cio taj proces je mehaniki, ali i sluajan, jer poiva na slobodi oitovanja
svega to se moe oitovati. Da je sve mehanizirano, ne bi bila mogua svijest u
prirodi. Da je sve sluajno, sve bi bilo kaotino i kozmos ne bi postojao, pa ni svijest
ne bi bila potrebna.
Organski svijet i pojava ovjeka koji moe biti svjestan jest ono mjesto gdje
se dogaa preokret oitovanja Boanskog, od mehanikog uslonjavanja do
svjesnog osmiljavanja i kreativne spoznaje Sebe samoga. To se dogaa na
planetima s organskim ivotom kao to je i Zemlja. Tu se najprije oblikovalo ljudsko
tijelo sa svim potrebnim ulnim i djelatnim organima. Ono je postalo podobno za
prisutnost svjesne emanacije Boanskog kao due. Prisutnost due se u tijelu
postepeno sve vie usavravala borbom protiv mehaninosti prirode i vanjskih
uvjetovanja, i organskih i neorganskih inilaca, protiv dotadanje inercije prirode da
se spontano mehaniki oblikuje, i kada je doseglo dovoljnu snagu prisutnosti, proces
se okree navie, vraa se prema Boanskom. Kako je sve hologram, to Boansko
nije izvan samog bia, ve u njemu. Tako se i povratak Boanskog samome sebi ne
dogaa izvan ovjeka, ve u njemu, kao njegova samospoznaja. ovjek je
mikrokozmos, pa se otuda sve vie dimenzije nalaze u njemu, ne izvan njega.
Da bi se dogodio taj preokret, od nesvjesne mehaninosti prirodnog
oblikovanja prema svjesnoj samospoznaji, mora se prvo potpuno spoznati sama
nesvjesnost i mehaninost, postojee stanje. Razumijevanje postojeeg stanja je
poetak svjesnosti. ovjek postaje onoliko svjestan koliko spoznaje koliko je
nesvjestan, postaje onoliko slobodan koliko spoznaje koliko je neslobodan.
Pa, onda krenimo redom: ovdje je sve mehaniko i uvjetovano.
Sav ivot na ovoj planeti u potpunosti je uvjetovan vanjskim planetarnim
iniocima, drugim planetima. Kozmos je zapravo energetska pojava, ona se u
fizikoj dimenziji, na materijalnom planu oituje kao elektrina energija. Cio
kozmos je elektrina plazma, to su sve zvijezde, a gravitacija nije nita drugo do
elektrostatiki fenomen, ali u razliitim razmjerima. U razmjeri atoma to je atomska
energija, u razmjeri molekula i stanica to je ivotna energija, u razmjeri planeta to je
gravitacija. Sav vidljivi materijalni svemir nastaje iz nevidljivih viih dimenzija, a
najvia je eter ili akaa. Ona se iz Boanskog oituje kao isti prostor koji sadri i
omoguava sve to uope moe postojati. U oitovanom svemiru isti prostor postoji
kao "Crne rupe", one omoguavaju pojavu svih materijalnih elemenata. Zato imaju
najjau gravitaciju, iz njih sve izvire i sve uvire: istovremeno, jer tu nema linearnog
vremena.
81
Sve planete su elektromagnetne cjeline, one su pokretane magnetnom
indukcijom vanjskih utjecaja, drugih planeta i zvijezda, i same djeluju svojom
magnetnom indukcijom na manje cjeline i druge planete. Magnetna indukcija na
povoljnim mjestima pokree sloenost vieg reda od jednostavnog kretanja planeta,
pokree organski ivot. To je ivot na Zemlji u kojem mi ivimo. On je potpuno
uvjetovan magnetnom indukcijom kretanja okolnih planeta, kao i kretanjem same
Zemlje oko Sunca i drugih planeta. Magnetni induktor koji je najblii Zemlji je
Mjesec. On najsnanije utjee na organski ivot. Dok Zemlja krui oko Sunca, ona
dobiva ivot od Sunca, ali zato to Mjesec krui oko Zemlje, on privlai svu ivotnu
energiju sa Zemlje sebi.
To vidimo u biolokim ciklusima i ritmovima svih ivih bia, ne samo po
plimi i oseci mora, ve sve ivo raste s rastom mjeseeve mijene, i opada s
opadanjem mjeseeve svjetlosti. Kosa i nokti nam bre rastu s rastom mjeseca, a
sporije s njegovim opadanjem. Mjesec ne utie samo na fiziko tijelo i stanice, ve i
na energetsko tijelo. On utjee na promjene raspoloenja i na um (otuda pojam
lunatic).
Drugi planeti takoer utjeu na sav ivot, svaki na svoj nain.
Ali pria ovdje tek poinje: nisu to samo utjecaji na fizike i bioloke
procese, ve i na dogaaje.
Naime, tko nas je to slagao i nagovorio da postavimo granicu, diferencijaciju,
izmeu svoga tijela, njegovih unutranjih spontanih biolokih procesa, i da u njima
jasno vidimo uvjetovanost i da nam je ona prirodna - a da ono to nae tijelo ini
izvana smatramo "svojom slobodnom voljom"?
Takve granice u kozmosu ne postoje.
Ne postoji nita to je samo izvana, niti ita to je samo unutra, sve to je
izvana, to je i iznutra.
Na um uvjetovan Mjesecom i egoikom subjektivnou je taj prevarant koji
nas uvjerava da postoje granice, da je koa naeg tijela granica koja dijeli prirodnu
nunost od "nae slobodne volje", da ono to se zbiva u tijelu, svi metaboliki
procesi, su "prirodni" i kao takvi spontani, a da ono to radimo tim istim tijelom
izvana je "naa slobodna volja" i "namjera". Izvan te iluzije uma, stvarnost je da
koliko ne moemo utjecati na autonomni nervni sistem, na rad svoga srca, toliko ne
moemo ni na svoje postupke u vanjskom svijetu. To je jednako uvjetovano, ali
nama to izgleda razliito jer je Ego koji o tome odluuje smjeten negdje izmeu, on
sve dijeli na svoje i tue, pa tako i na vanjske i unutarnje, na ono to on ini i to ne
ini. Ako bi on priznao da je to sve jednako uvjetovano onda bi i on morao biti
uvjetovan, ne bi imao opravdanja za svoje djelovanje. Ovako moe stvarati privid da
on o neemu odluuje i da na osnovu toga postoji. Sve je to zbog prirode percepcije,
ula su nam okrenuta van tijela i zato dijelimo ono to je u tijelu s onim to je izvan.
Obina optika iluzija, ali s dalekosenim posljedicama.
Toj iluziji doprinosi i to to se uvjetovanost biolokih procesa u tijelu i
uvjetovanost vanjskih dogaaja odvija u razliitim razmjerima. U tijelu djeluju
poznati biokemijski procesi, a van tijela, na dogaaje sudbine, uzronost djeluje u
viim razmjerima. Njih detaljno pokazuje znanost astrologije. To se najjasnije vidi
na djelovanju kardinalnih toaka u horoskopu, Ascendenta, Sredine neba (MC), Dna
neba (IC) i Descendenta. Ako je netko roen u podne, Sunce e mu biti u devetoj ili
desetoj kui, kod MC, takva osoba e imati jaku tenju i sudbinu da se bavi svojom
karijerom, putovanjima, politikom i pitanjima drutva, javnim ivotom. Detalji kako
e to ostvariti preputeni su na volju osobi, ali sudbina ivotnog usmjerenja je
odreena. Ako je netko roen oko ponoi, Sunce e mu biti u etvrtoj kui i bie,
82
nasuprot tome, vezan za dom i porodicu, tradiciju, sklon intimnom ivotu daleko od
javnosti. Detalji kako e se time baviti ostavljeni su njegovom karakteru i
temperamentu, koje takoer pokazuju drugi inioci horoskopa, ali glavna tenja bit
e spomenuta vezanost za dom i porijeklo. Tko je roen pri zalasku Sunca imat e
naglaenu sedmu kuu i za njega e od najvee vanosti biti brak i pitanja javnosti,
utjecaja drugih i veze s drugima. Opet detalji nisu bitni, kako e to ostvariti i
provesti, ali sudbina e mu generalno biti takva. Ako je vladar etvrte kue u
dvanaestoj, osoba e gubiti imovinu i nekretnine. Svejedno je kako e to uraditi,
mada se i to moe vidjeti detaljnom analizom horoskopa. Ako su planete u loim
aspektima u sedmoj kui, takva osoba ili nee imati brak, ili e imati loe iskustvo u
braku. To se odnosi samo na doba dana kada je netko roen. Takoer i godinje
doba odreuje temperament i karakter svake osobe. Svatko moe primijetiti razliku
u osobama roenim u ljeto ili zimu, proljee ili jesen. Jesenji i zimski znaci daju
osobe koje su dublje i stabilnije, ozbiljnije od proljetnih i ljetnih znakova, koji daju
osobe koje mnogo vie oituju radost ivota i bavljenje vanjskim pojavama. Priroda
se tada oituje i sve buja, dok se u jesen i zimu priroda povlai u sebe i izvana je
hladna. Takvi su i ljudi koji su roeni u to vrijeme. Uvijek promjenljivi i jedinstveni
poloaji svih planeta daju jedinstvenu sloenost svakom ovjeku, tako da i pored
planetarne uvjetovanosti, doba dana (ascendent) i godinjeg doba (astroloki znak),
svatko se moe izraavati i razvijati na jedinstven nain. Ali zbog te sloenosti ne
trebamo previdjeti i opu uvjetovanost svega toga.
Dakle, vanjski utjecaji se odnose na ope usmjerenje. Oni su kao polje
utjecaja. To polje nas omeuje, kao ograda kaveza. U tom kavezu smo slobodni
vrtjeti se kako hoemo, ali moramo biti u njemu. Na primjer, uvjetovani smo
procesom ishrane, svejedno je kako emo doi do hrane, tu moemo i ak moramo
upotrijebiti svoju slobodnu volju i kreativnost, ali uvjetovani smo samom ishranom
kao poljem utjecaja koje nas omeuje.
Vanjske uvjetovanosti ne vidimo samo zato to se radi o razliitim
razmjerima jedne iste uvjetovanosti. U tijelu su to poznati bioloki procesi, a van
tijela planetarni utjecaji. Oni su mnogo vei i djeluju drugaije. Moemo slobodno
mrdati u njima kako hoemo, ali ne moemo izvan polja njihovih utjecaja i toka
njihovog djelovanja.
Um bi trebao imati svoju volju i namjeru, kada ve postoji kao takav, jer je
odraz svijesti, ali da li se itko sjea kada se dogodio taj kljuni prijelaz, od
nesvjesnog spontanog iivljavanja svih prirodnih aktivnosti, do svjesne odluke i
volje?
Nije se dogodio nikada otkada smo roeni. Samo ga zamiljamo, kao i sve
ostalo. Uvijek smo prvo neto uinili, pa smo tek onda naknadno taj in proglasili
svojom slobodnom i svjesnom voljom.
Svaki pokret koji smo napravili svojim tijelom ikada u ivotu napravili smo
po vanjskim utjecajima Mjeseca, Sunca i ostalih planeta. Prije svega Mjeseca. Ostale
planete utjeu na ostale aspekte dogaanja, na karakter i temperament.
52
Mi smo dio
tog stroja. I to je prirodno tako. Kao to su stanice u naem tijelu spontano povezane
u jednu djelatnu cjelinu i ne djeluju same za sebe, ve za cjelinu, tako je i nae tijelo
dio cjeline kozmosa komu pripada. Kada bi kretanje svih planeta i same Zemlje
stalo, prestala bi indukcija ivotne energije i nae tijelo bi stalo, srce bi nam stalo,
52
Nauka astrologije egzaktno govori o tim utjecajima. O njoj vidjeti u mojoj knjizi "Meta-fizika
astrologije". www.ivantic.net
83
pali bismo i raspali se u prah. U svakom sluaju tijelo ne bi moglo ivjeti kao do
sada, bez vjetake pomoi kao u kozmikim letovima, gdje i dalje moe ivjeti, jer
cio kozmos je ispunjen magnetnom indukcijom nebeskih tijela, ali ne kao na Zemlji.
Mi tek trebamo izai iz tog stroja, stei svoju svijest i svoju volju, napraviti
svjesnu diferencijaciju koja e nas zaista osloboditi, ne samo u mati kao do sada.
Tome slui rad na sebi.
Ipak, injenica da itate sve ovo o tome, pokazuje da nije ba sve potpuno
uvjetovano i mehaniko, da poklopac na loncu nije potpuno zatvoren. Postoji impuls
svijesti odozgo, njega donose due kao najfinije emanacije Boanskog. On se u
ovjeku oituje kao um, kao uobiajena svjesnost na javi, ali je u mladom ovjeku
uspavan, djeluje tek toliko da zna to da radi i da moe uiti. Taj princip koji je
potencijalno prisutan u svakom ljudskom biu mora se sve vie i vie osnaivati, da
se prisutnost svijesti sve vie omoguava u tijelu i cijelom ivotu ovjekovom, tako
da moe opstati u svim okolnostima i stanjima. Uvjebavanje svijesti da ostane
prisutna u svim stanjima tijela i uma je praksa meditacije.
Sma prisutnost due u tijelu je toliko mona da nesvjesnom umu daje
iluzorni utisak da on djeluje svojom slobodnom voljom, da je sam po sebi svjestan
iako nije, da se tijelo kree i djeluje smo i nezavisno od okoline.
To je nuna obmana same prisutnosti due. Kao to se zbog blizine magneta
pokreu metalni opiljci, kao to prozirni kristal postavljen na obojenu podlogu
izgleda obojen, tako zbog same prisutnosti due, koja daje svijest, izgleda da je sam
um svjestan i da on svjesno i samostalno upravlja tijelom.
Osnaenje prisutnosti svijesti u tijelu naziva se rad na sebi ili meditacija. Tim
radom na sebi jaa se uvid o razlici same svijesti od uma i tijela. On uvijek
predstavlja borbu protiv inercije i prirodne mehaninosti, protiv gravitacije vanjskih
utjecaja, protiv identifikacije s umom i tijelom. Samo radom na sebi stvara se prava
svjesna diferencijacija koja nas oslobaa. Sve dotle je postojala samo umna
diferencijacija koja je jednaka snu, jer isti um imamo i dok sanjamo. Moete to
primijetiti: mislite cio dan, vodite unutarnji dijalog, ali mislite i u snu, san je samo
trodimenzionalno razmiljanje, jedan kompleks o kome danju samo razmiljamo, u
snu postaje 3D drama, iste misli se nastavljaju i kada se ujutro probudite. Istim
umom sanjamo i na javi i u snu.
Istinsko razlikovanje ili diferencijacija od svake uvjetovanosti nastaje tek
razlikovanjem sebe samoga, svoje due, od uma i tijela. Samo takvo razlikovanje
daje objektivnu svijest ili budnost.
DUA I KARMA
Ako je sav organski svijet u kome ivimo uvjetovan, ako je samo mali dio
uma dovoljno svjestan da moe uiti i neto promijeniti radei na sebi i osnaujui
prisutnost svijesti, kako onda objasniti sve promjene koje ovjek izaziva oko sebe i u
prirodi? Kako ovjek djeluje u svijetu, kako ita radi i stvara rezultate i posljedice
rada koje povratno djeluju na njega?
Dua je uvijek neovisna o tijelu, ona je uvijek samo svjedok.
Priroda je univerzalno polje svih mogunosti. Sve mogunosti ve postoje u
implicitnom ili skrivenom poretku prirode, u kvantnom polju svih mogunosti.
Otuda se nita novo ne javlja u univerzumu. Sve ve postoji, samo se postupno i
pojedinano oituje svakom subjektu, i ta postupnost daje privid vremena i prostora.
To isto govori i suvremena fizika kada kae da je u osnovi sveg oitovanog
84
univerzuma kvantna fluktuacija, val, energetski potencijal koji oscilira i samo od
njegove oscilacije ovisi koji e se atom oitovati. Svaki atom je samo specifina
kvantna oscilacija, koja dalje daje strukture atoma i molekula, odnosno fizike
pojave. Tako je univerzalno polje svih mogunosti samo kvantna fluktuacija, polje
iste energije iz koje se specifinim vibracijama oituju sve vidljive pojave kao
vrsti objekti i dogaaji.
Prisutnost due daje svijest umu u tijelu.
Svijest je Boanskog porijekla i zato je najvei privlaitelj pojavnosti.
Pojavnost postoji zbog odraza svijesti, kako smo vidjeli na poetku.
Svijest u tijelu je individualizirana, ograniena je na horizont dosega svojih
ula i na lina iskustva. Ona ne djeluje niti stvara ita novo, ve samo iz cjeline svih
mogunosti izaziva u pojavnost ono to je u njenom horizontu iskustva. Kada
individualna svijest sazri za neko iskustvo, ono se iz univerzalnog polja pojavi u
horizontu njenog iskustva. Um je aktivator pojavnosti, kroz um se potencijalno
aktualizira u aktualno, neoitovano u oitovano. Zato se kae da je um prethodnica
svih pojava, da je um tvorac itd. Um ne stvara, jer nema stvaranja, samo oitovanja,
ali to oitovanje izgleda kao stvaranje, kao da je um smislio i uradio neto novo. To
izgleda kao novo samo za subjekta kome se to pojavljuje.
Svijest due u tijelu je uzrok pojave samog tijela i svih okolnosti u kojima to
tijelo postoji, kree se i prividno djeluje.
Eksperimentalna fizika je ovo dokazala. Subatomske estice u eksperimentu
se ponaaju i kao val energije i kao estice, jer su one u osnovi kvantna fluktuacija.
Kako e se ponaati zavisi od prisutnosti promatraa u eksperimentu. Kada je
ovjek, promatra, prisutan, one se ponaaju kao estice, kao materijalna pojava, a
kada promatraa nema, onda kao val energije, kao isti potencijal. Novija nauna
istraivanja su pokazala da se tako ne ponaaju samo subatomske estice, ve i
veliki molekuli (fuleren, C60). Oni postoje samo kada se opaaju. Inae su isto
polje energije.
Ista stvar je davno izreena u uenju sankhye, da priroda zna da je promatrana
od ljudi i samo pred njima glumi materijalni oblik u vidu estica. O toj pojavi se
govori u klasinim tekstovima sankhye (Snkhya karika 59 i Snkhya sutra III.69)
gdje se kae da priroda kao plesaica prikazuje svoj ples pred promatraem i povlai
se kada biva spoznata.
Istu stvar govore i gnostika uenja kada tvrde da Bog preko ovjeka
nastavlja djelo stvaranja svijeta, da zato alje svoje due u materiju da bi je tako
oplemenio i spasio sva bia. Otuda i mit o Isusu kao sinu Bojem, odnosno Bogu
koji se utjelovljuje u tijelu ovjekovom da spasi svijet, da kroz Isusa Bog postaje
ovjek, a kroz Krista ovjek postaje Bog.
To je put dua koji i ovdje opisujemo.
Svijest dua kroz ovjekov um aktualizira svu pojavnu materiju u aktualno
postojanje.
To aktualiziranje koje ini individualna svijest preko uma izgleda kao rad koji
ovjek ini. Indirektno, preko tijela, prisutnost due djeluje i na okolnu prirodu, da
se ona transformira iz jednostavnog opstanka u zbivanje vieg reda, u kulturu,
znanost, tehniku i civilizaciju. To vidimo kao da je ovjek izgradio, ali se dogaa
automatski, ovjek je samo sredstvo.
ovjekova iluzija se sastoji iz zamiljanja da on neto radi. To zamiljanje je
ono to se naziva Ego-um. Sve radi Boanska Cjelina. Jedino to zaista ovjek moe
initi jest rad na sebi u cilju buenja iskonske neovisnosti due kao olienja
Boanske Cjeline. Nita drugo ovjek na moe i ne treba raditi na ovom svijetu.
85
Zato i postoji na ovom svijetu. Sve drugo to radi, sva kultura i znanost, indirektna
je posljedica i slui tom radu za duu.
Prema rijeima Bhagavan ri Ramane Maharija, ovjekova prava mjera i
veliina poinju tamo gdje on kao individua prestaje postojati. Drugim rijeima,
kada na ovom svijetu pone postojati kao iva dua.
Sve prave duhovne tradicije ue da ovjek ima dva roenja, jedno prirodno,
tjelesno, i drugo duhovno ili duevno, Boansko. U njegovom razumijevanju
podsjetit emo se opisa iz knjige Sankhya:
***
U svim starim kulturama uoava se nezadovoljstvo ovjekom kakav je
prirodno dat, i najdublja tenja za "drugim roenjem", u svjesnom i duhovnom
nainu postojanja. Svi mitovi, obredi i legende od poetka povijesti pokazuju enju
da se ljudsko tijelo oslobodi nesvjesne prirodne stihije i preobrazi u olienje Duha,
odnosno slobode bivstvovanja, stvaranja, odgovornosti i kulture. Neko postaje
"pravi ovjek" u onoj meri u kojoj prestaje biti "prirodni ovjek". Ovaj preobraaj
nije rezultat prirodnog procesa, kao to je sluaj sa svim ostalim psihofizikim
aktivnostima, ve iskljuivo kulturni i duhovni in preuzimanja potpune
odgovornosti za vjeni smisao bivstvovanja, to je podvig svojstven samo rijetkim,
duhovno zrelim ljudima - to je in slobodne volje cjelovite linosti. To je sasvim
novi dogaaj u kozmosu. To je jedino novo to se zaista javlja u kozmosu. Pored
svekolike prirodne povezanosti svega, novo je jedino svjesna linost i njena
slobodna volja. Taj preobraaj nastaje iskustvom transcendencije prirodnog
uvjetovanja. To je neto to se tek treba dogoditi i dogaa se jedino u ovjekovoj
linosti kada postane svjesna i cjelovita. Bez ovakvog "drugog roenja" u slobodnoj
volji i svijesti smatralo se, s pravom, da ovjek uope i ne postoji kao "pravi
ovjek", jer se roenje njegovog fizikog tijela ni po emu ne razlikuje od ostalih
procesa reprodukcije u prirodi - koje karakterizira prolaznost, propadljivost,
umiranje svega to se raa (Ivan, 3:3-7).
Iz ovakvog fundamentalnog razlikovanja, odnosno iskustva transcendencije,
nikle su sve velike religije i etike. Zbog neophodnosti drugog roenja postoji
religioznost i duhovnost, ta je nunost rodila svu ovjekovu kulturu, iji je opi
smisao nadilaenje nesvjesne prirodne uvjetovanosti i vremena. Dakle, nadilaenje
smrti. Cio ivot religioznog ovjeka je proces raanja u Duhu. Ovakvo razlikovanje
oduvijek je ukazivalo da je ovjek autentian samo u duhovnoj slobodi koja nadilazi
prolaznost bia i vremena, samo tako on uistinu postoji. Jedino kada je nesvjestan te
svoje duhovne autentinosti ovjek trpi smrt, prolaznost i patnju. Samospoznajom se
to nadilazi. Odlika svake religioznosti jest enja za vjenou i to dokazuje da
sadanje stanje prirodnog roenja nije autentino i otuda je bolno i nepodnoljivo.
Nepodnoljivo je zato to ovjek s fizikim roenjem jo nije poeo da postoji u
svom autentinom stanju; to je jo uvijek spontani tok prirodnog dogaanja koji
ukljuuje sve fiziko kretanje, emocionalne i mentalne aktivnosti. ovjek se tek
treba roditi. Fizikim nastankom on je samo dobio pravu ansu da to svjesno uini.
Fizikim roenjem on je stvoreno bie. Sva bia u prirodi tako nastaju i u tome je
njihov opstanak. Raaju se od drugoga i drugim su uvjetovana. ovjek se od svih
bia razlikuje po tome to tek treba nastati iz sebe samoga, iz svoje slobodne volje i
svijesti o Duhu u sebi. Drugo, pravo roenje je njegov stvaralaki in, koji je mogu
samo onda kada sebe prepozna kao olienje Tvorca, tj. Duha koji sve omoguava.
Fundamentalni znaaj 'drugog roenja' najbolje je izraen gnostikom
vizijom ptice koja se probija iz jajeta koje simbolizira kozmos. Da bi se ovjek
istinski rodio i postao mora probiti ljusku prirodno danog svijeta kao to ptica
86
probija jaje, polijee svojom voljom i tek tada uistinu poinje postojati. ovjekovo
prirodno, bioloko roenje je slino nastanku jajeta, on jest 'roen' ali to nije zavrni
in, njegovo bioloko roenje samo je mogunost za drugo, istinsko duhovno
roenje, kao to ptica, simbol duha, tek treba izai iz jajeta vlastitim naporom.
53
Druga prigodna usporedba moe biti sa sjemenom i drvetom. ovjek je
biolokim roenjem kao sjeme koje u sebi sadri drvo. Ono se mora raspasti da bi iz
njega izniklo drvo koje puno roda raa. Ako se ne promijeni, istrunut e smo. Ako
hoe sebe sauvati, izgubit e se. Ako se preda, dobit e pravi ivot. Tako i prirodno
nastao ovjek, zatvoren u svojoj subjektivnosti, mora nestati u transformaciji
duhovnog rasta da bi iz njega izbio njegov pravi potencijal, da bi se iz njega
oitovalo ono to objektivno jest. U tome je sva ideja uskrsnua.
Da je proces nastajanja dovren, da mi uistinu postojimo prirodnim
nastankom, tada nikada ne bismo mogli postati svjesni sebe niti bi postojanje postalo
lino iskustvo kroz probuenje. Nita se novo ne bi dogodilo. Linost tada ne bi bila
mogua. Sve bi to i dalje bio proces prirodne determinacije i ne bismo se razlikovali
od ivotinja.
Mi smo svjesni sebe u ovoj sadanjoj, skromnoj svjesnosti, samo zato to jo
nismo poeli postojati, a predvieni smo za postojanje. Svijest nam je data da bismo
poeli postojati.
Ono sutinsko ljudsko nastaje tek transcendencijom prirodnog uvjetovanja.
***
Ako je to rad, ako sve priroda radi, to je onda karma i sudbina?
Transformacija cjelokupne prirode dogaa se dvojako.
Prvo: kao univerzalna pojava zbog same prisutnosti svijesti u obliku
individualnih dua.
Drugo: prisutnost svijesti kroz due ograniena je tijelom, umom i njegovom
subjektivnou.
Subjektivnost je potrebna da bi se egzistencija to detaljnije doivjela, i ona
stvara svu raznovrsnost iskustava koju vidimo kao individualne sudbine. Zbog
slobode oitovanja svega to se moe oitovati, i djelovanje je slobodno da se
dogodi na sve mogue naine. Budui da je sve povezano univerzalnim Poljem, i sva
djela su povezana.
Naime, u eksperimentalnoj fizici je otkriveno i sljedee: kada se jedna estica
podijeli na dva dijela, pa se zatim ti dijelovi udalje vie kilometara jedni od drugih,
kada se na jedan dio djeluje na neki nain, promjenom njegove frekvencije na
primjer, onaj drugi dio, iako udaljen, reagirat e istovremeno kao i dio na koji je
izvreno djelovanje, kao da su spojeni i dalje u jednu esticu. Ovo pokazuje da
prividna razdvojenost uope ne odvaja materiju, jer su svi vidljivi oblici u osnovi
jedno isto energetsko polje. Sve je jedno. To je isto otkriveno s DNK. Ako se uzorak
DNK jednog ovjeka uzme i udalji vie kilometara, pa se zatim djeluje na DNK u
ovjeku, onaj dio koji je udaljen reagirat e istovremeno kao da je i dalje prisutan u
ovjeku, kao da je i na njega djelovano, iako nije. Zapravo, reagirat e malo ranije,
kao da predosjea.
Na taj nain nije samo sva materija povezana u jedno, ve i sva djelovanja
u materiji. Univerzalno Polje ne povezuje samo svu energiju, nego i sva
djelovanja. Kretanja i djelovanja proizvode posljedice koje su neodvojive od
53
Prema gnostikoj viziji koju nam je oivio Herman Hese u "Demijanu": Ptica se probija iz jajeta.
Jaje je svijet. Tko hoe biti roen, mora razoriti jedan svijet. Ptica leti bogu. Bog se zove Abraksas.
(Abraksas je boansko koje sjedinjuje, odnosno nadilazi sve suprotnosti, aluzija na transcendenciju
uma.)
87
subjekta koji ih pokree, izaziva u postojanje na bilo koji nain. Te posljedice se
nazivaju karman, to znai in, djelo, ali i posljedice djelovanja. Zajedniko
znaenje karmana kao djelovanja i posljedica djelovanja, ukazuje na polje koje
povezuje sve, i onoga koji djeluje i sama djela, i njihove posljedice.
Subjektivnost je osnova karme i ona nam ukazuje na jo jedan njen aspekt.
Sva iskustva koja dua doivljava u tijelu ona sama je privukla da bi ih doivjela, ali
dua nije sama na ovom svijetu, tu su i mnoge druge due sa svojim potrebama za
iskustvima. Trg je pun i radi 24 sata. Pri tome nema pravila, sve je dozvoljeno. Zato
postoji karma koju smo sami stvorili, i koju nam je netko drugi nametnuo. Postoje
iskustva koja sami privlaimo i iskustva koja drugima prireujemo, jer su ih oni
privukli. Kao i iskustva koja nismo traili ni mi ni drugi. Na nas ne djeluje samo
naa karma, nego i tua. Pri tome je na snazi zakon gravitacije ili zakon jaeg, kao
kod utjecaja planeta u slobodnom kozmosu, jaa gravitacija e pobijediti slabiju.
Ako ivimo s nekim kome je negativna karma jaa od nae pozitivne, neemo se
dobro provesti s njim. Morat emo trpjeti tuu karmu. To je esto vei problem od
rjeavanja vlastite karme.
U vezi s razumijevanjem da postoji i utjecaj tue karme, treba razumjeti i da
je tua karma dio nae karme. Postoje due koje su se inkarnirale samo zato da nam
pomognu nauiti neku lekciju koju sami nismo sposobni nauiti. One mogu igrati
pozitivnu ulogu, uitelja koji nas ui na lijep nain, ali i negativnu, ovisno o lekciji i
naoj sposobnosti uenja. Ponekad je potrebno da budemo naueni na tei nain,
kroz negativna iskustva. Takvu vrstu uenja omoguavaju nam, pored neorganskih
entiteta, i druge due koje nam nanose prividnu patnju, zbog kojih se osjeamo teko
u ivotu, to su najee one osobe koje najvie mrzimo i ne podnosimo, ali koje
igraju vanu ulogu u naem ivotu i ne moemo ih izbjei. Odbojnost prema njima
potie od toga to te osobe izazivaju i pogaaju u nama najbolnija mjesta i sadraje
koje ne elimo vidjeti niti promijeniti. To su esto velike due koje nam pomau na
najvaniji nain, ali na ovom svijetu namjerno snose teku i nezahvalnu sudbinu da
bi nama omoguile najvanije spoznaje koje sami nikada ne bismo htjeli otkriti. Za
razliku od ljudi koji su demonizirani negativnim entitetima, ove due nam nikada
nee uiniti neko sutinsko zlo. Vremenom moemo vidjeti da su nas one zapravo
sprijeile da sami ne odemo u zlo, da su nas uile na indirektni nain, ali je to zbog
nae nezrelosti izgledalo kao njihovo negativno djelovanje na nas.
Rekli smo takoer da je sve hologram, da svaki djeli odraava cjelinu. Da
sve vie i suptilnije dimenzije, koje prethode ovoj vidljivoj stvarnosti, nisu izvana,
ve unutar ovjeka, da one sainjavaju ovjeka, ali da su za njegov um one
nesvjesne. To je podruje individualnog i kolektivnog nesvjesnog.
Ovo praktino u vezi znaenja karme znai da se sva suptilna zbivanja izvana
odraavaju unutar ovjeka, kao sadraji njegovog nesvjesnog, kao plii ili dublji
utisci, vasane i samskare. Ostavljanje utisaka je neophodno zbog pamenja. Da njih
nema nita ne bismo mogli zapamtiti, ali tu je i nevolja jer se ne moemo tako lako
otarasiti zapamenog. Odnosno, pokuavamo se otarasiti na pogrean nain.
Pamenje postoji zbog nalaenja smisla, a ne da ostanemo zarobljeni u njemu
neprekidnim proivljavanjem utisaka.
Utisci su odgovorni za mehaniko ponavljanje sadraja koje smo nekada
doivjeli. Ako nas je nekada neki vanjski utjecaj naveo da spontano poinimo neto
negativno, ukoliko ostanemo jednako nesvjesni i pasivni, sami emo ponavljati to
88
nedjelo koje smo nauili i kada nema vanjskog utjecaja. Zato ljudi ine toliko zla i
nedjela koje se ne moe objasniti samo opsjednutou. Ako su i bili opsjednuti prvi
put, oni nedjela ponavljaju sami jer su uvjereni da su ga i prvi put sami poinili, nisu
svjesni vanjskih utjecaja i svoje mehaninosti.
Kada je na ivot i rad mehaniki, onda se ta mehaninost protee i na um da
i on bude formativan, da razmilja mehaniki, da bude rob utisaka jer ih ponavlja i
identificira se s njima. Ti utisci u nama djeluju povratno kao informativna polja za
oblikovanje vanjskih dogaaja. Tako smo uhvaeni u lanac karme, akcije i reakcije
naih djela i nedjela.
Kada razbijamo mehaninost uvoenjem sve vee svijesti i prestankom
identifikacije, onda utisci slue onome emu i trebaju sluiti, kao sredstvo pamenja
da bi se spoznao smisao bivanja u tijelu i nala sloboda, a ne za sve vee vezivanje.
Pomou iste funkcije moemo biti porobljeni i osloboeni.
Tom spoznajom poinje rad na sebi.
Rad na sebi poinje kada shvatimo da se ono to nazivamo karmom odnosi
samo na vanjska iskustva i doivljaje tijela, da je dua samo svjedok u tijelu i
vrhunski privlaitelj svih iskustava, svih vanjskih zbivanja tijela. Sva njena karma je
zapravo ono to ona sama privlai u iskustvo radi osvjetavanja iskustva postojanja.
Tada karma prestaje i nestaje. Vie nemamo to privui u iskustvo kada doemo do
subjekta svih iskustava, onoga koji sve privlai, onoga koji doivljava karmu.
Karma postoji samo izvana, dok je um vezan za objekte.
Onog trenutka kada se dua pone uzdizati, vraati sebi, Boanskom,
nadilaziti prirodna uvjetovanja, tog trenutka i priroda se poinje transformirati prema
Boanskom. Tada se dogaa preokret prema svijesti. Sve dotle je postojala samo
vanjska uzrona uvjetovanost neorganskog i organskog svijeta. Ona je postojala i
sve dotle dok se dua sputala u organski svijet, prikupljala sva iskustva, vezivala se
za njih. Samo onda kada se dua nakon dovoljno iskustava poinje oslobaati
iluzorne identifikacije s objektivnim svijetom i pone vraati sebi, buditi se, poinje
kreativna transformacija prirode prema Duhu, poinje istinska kultura i civilizacija,
vladavina due i srca.
Sve dotle vladaju negativni entiteti neorganskog svijeta i njihovi hibridi meu
ljudima, na destruktivan nain. Oni proiruju spektar iskustava dua i na negativna,
koja due same nikada ne bi mogle izazvati, ali i na ona koja nikada ne bi ni eljela
izazvati, koja im nisu ni potrebna. Ovo je univerzum u kome se dogaa sve to se
moe dogoditi.
Ovaj svijet postaje ljudski raj tek onda kada dua nadie identifikaciju s
tijelom i umom, i otkrije svoju pravu prirodu. Samo tako ljudi postaju duevni i
dobri, onakvi kavi jesu. Sva zla postoje jer ljudi ne ive u skladu sa svojom
Boanskom prirodom. Odgovor je oduvijek bio tako jednostavan.
DUA I ZNANOST
Sve to ovjek radi u svakom trenutku jest neka vrsta transformacije prirode.
Poevi od misli, koje su najfinije vibracije prirode, koje se primaju u ovjekovom
umu, on ih doivljava kao svoje te ih rezoniranjem ponavlja na nov nain, opet kao
vlastite misli. Osmiljava ono to je bilo, ispituje ono to jest i planira kako bi moglo
biti. Tako osmiljava prirodu i dogaaje, i stvara nove kombinacije, ono to u prirodi
ne bi nastalo da ga ovjek nije napravio svojim rukama. Sve to pogleda ovjek
89
osmiljava, vanjsku pojavu pretvara u informaciju, u ideju. I obratno, informaciju
pretvara u vanjsku pojavu, materijalizira ideje. Tako ovjek transformira vanjsko i
unutarnje. ovjek kroz sebe dovrava proces Boanskog oitovanja, i samim tim
dovravanjem oituje Boansko na najfiniji nain, kao ljubav koja sve razumije i
daje.
Sve to vidimo oko sebe napravio je ovjek svojim rukama. To je postalo ono
to moemo nazvati druga priroda, vjetaka tvorevina. Ta otuena, vjetaka
priroda, tehnika i civilizacija, odavno ve ugroava pravu prirodu.
Za razumijevanje procesa djelovanja dua na svijet i okolinu vrlo je vrijedno
proitati klasino filozofsko djelo Fenomenologija duha od Hegela. Hegelova
Fenomenologija duha (G.W. F. Hegel: Phnomenologie des Geistes) moe se
shvatiti kao put prirodne svijesti koja nadire prema istinitom znanju, ili kao put due
koja putuje kroz niz svojih uoblienja kao kroz one stanice koje joj je postavila
njena priroda, kako bi se prosvijetila preobraavajui se u apsolutni duh, time to
potpunim iskustvom same sebe dospijeva do saznanja onoga to ona jest po sebi.
Prodrijeti do "istinitog znanja", do apsoluta, mogue je, po Hegelovom shvaanju,
samo sa stajalita cjeline, jer, kako on kae, istinito je cjelina, a cjelina je samo
sutina koja se ispunjava svojim razvojem. U tom kretanju svijesti due oituje se
sva povijest i objektivni svijet, kao refleksija tog kretanja. Hegelova
Fenomenologija duha nije samo znanost o svijesti ili dui, nego i znanost o
povezanosti svijesti i fizike stvarnosti. Za Hegela ovjek nije tijelo, nego samo ono
to ini, ovjek postoji kao ovjek samo ukoliko samog sebe stvara kao dua, a sve
to mu je uroeno ostaje prirodi (prakrti) kao razliito od due. Tako se u formi
"znanja koje se javlja" svijest prikazuje u samom poetku kao individualni uspon,
koji poinje s fenomenom svijesti na stupnju ulne izvjesnosti, dopunjuje se
opaanjem, percepcijom, to je stvar a to obmana, i dostie do razuma, to jest do
svijesti koja razlikuje, razdvaja pojavu i nadulni svijet, tako da se stvari javljaju
udvostrueno: oblikom i sadrajem, unutranjom i vanjskom stranom, snagom i
njenim vanjskim izrazom. Na svakom od ta tri lana svijest se zaplie u suprotnosti i
upravo one je potiu na dalje kretanje. Svijest due se, na kraju, okree sebi, nalazi
predmet u sebi samoj, a ne izvan sebe, i postaje samosvijest, dakle ovjek. S
ovakvim rastom u ovjeku, usklauje se i njegova okolina, usponom do uma, zatim
do duha, do znanosti, religije i do apsolutnog znanja. Dakle, jedinstvo ovjeka i
stvari, svijesti i predmeta, subjekta i objekta, tj. savrenstvo svijeta, nije samo dano,
ve se treba ostvariti djelovanjem. To savrenstvo se potpuno ostvaruje jedinstvom
svijesti due o samoj sebi na ovom svijetu u kome se nala izvan sebe, u zaboravu.
Samorazvoj svijesti due, od njenog neposrednog, ulnog stanja, koje nije nita
drugo nego prirodna neposrednost, do samosvijesti, koja je isto to i ovjek, do
apsolutnog znanja - pokazuje se u cjelini ne samo kao povijest pojavnosti due i
svijesti, ve i kao stvarna povijest ovjeanstva.
Zato je uope potrebno da se priroda transformira kroz ovjeka i njegov rad,
pod prisutnou svijesti due?
54
Upravo zato da bi se uzdigla iznad sebe da bi mogla biti osmiljena ali i
zauzdana kako bi se ovjek oslobodio. U bezlinom jedinstvu nema svijesti o sebi,
niti o smislu. Toga ima samo u objektivnom predoavanju. Tome slui znanost.
Znanost je praktian nain da se priroda osvijesti izvana. Sve dok smo svjesni na
osnovu potencijala svjesnosti koje omoguava sama priroda, u jedinstvu s njom, iz
54
Dobar odgovor i na ovo pitanje dao je Hegel u Fenomenologiji duha priom o gospodaru i sluzi.
Svijest (najprije kao sluga) kroz rad dolazi do same sebe, radom se i ispoljava i otuuje, da bi se
posrednim putem ponovo nala u samoj sebi i postaje gospodar.
90
perspektive tijela i ula, uma i ega, ne moemo biti objektivno svjesni. Objektivna
svijest je mogua samo transcendencijom tijela i uma, nadilaenjem uvjeta koje nam
sama priroda daje. To je tako jer objektivna svijest i pristie u prirodu, u tijelo,
izvana, nije nastala iz nje same. Sva znanost je stoga proces nadilaenja prirode,
otkrivanja da svijest ne nastaje iz prirode ve da svijest omoguava prirodu, da je
cijela priroda samo iluzorna igra svijesti, pa je otuda buenje jedino to je ovjeku
potrebno, a ne vjeita identifikacija s prirodom, tijelom i umom, niti vjeita
promjena prirode.
Pored toga to sve prirodne procese ini objektivnim i jasnim, znanost
takoer poveava mogunosti djelovanja u prirodi, tako da nam se putem znanosti
bre otkriva da je priroda destruktivna koliko i konstruktivna, da nije priroda u
osnovi svijesti ve svijest u osnovi prirode - kao to to pokazuju najnovija
istraivanja kvantne fizike i DNK.
Pitanje je samo da li emo to shvatiti prije nego to pretjeramo s
upoznavanjem destruktivne strane prirode.
Zapravo, priroda je neutralna, destruktivna je onoliko koliko se pogreno ivi,
a konstruktivna onoliko koliko se potuje i podrava. Ta destruktivnost je odraz
naeg nerazumijevanja prirode, a jedino ispravno razumijevanje prirode mogue je
njenom transcendencijom u svijesti, u budnosti.
Cijela priroda trai svoj ishod u probuenom ovjeku. Zato ovjek luta, pati i
destruktivan je sve dok svoj ishod trai u prirodi.
Znanost e dostii svoj kreativni vrhunac kada se to shvati, tada e znanost
postati pozitivna i konstruktivna. Ostat e destruktivna sve dok ne prepozna primarni
znaaj i ulogu svjesnog subjekta, kljunu ulogu svijesti i ovjeka.
Znanost se pribliila dui i u subatomskim i u kozmolokim istraivanjima.
Subatomska istraivanja su dovela do pitanja utjecaja subjekta u fizikim pojavama,
kada je primijeeno da val postaje estica samo prilikom prisutnosti svjesnog
subjekta. Slino je otkriveno i u kozmologiji, da univerzum ovakav kakav je postoji
zbog svjesnog subjekta.
Svijet ne postoji bez subjekta koji ga doivljava. Ovo ne znai da je svijet
iluzija, nego nam ukazuje na smisao i egzistencijalni znaaj koji subjekt ima za
svijet. Naime, svijet postoji da bi formirao svjesnog subjekta. Subjekt u apsolutnom
smislu je Boanski Apsolut. U podruju relativnog zbivanja prirode on je
individualna dua koja kao promatra kroz ovjekove otvorene oi svijetu daje
svjedoanstvo o postojanju. Ukoliko su one budnije i otvorenije, utoliko je dua
svjesno prisutnija. Cijela priroda postoji zbog promatraa. Promatra postoji zbog
cijele prirode. Zato nema sutinskih razlika izmeu makro- i mikrokozmikog
oitovanja. To je jedan, isti dogaaj. Zbog njihovog jedinstva, subjekt i svijet u
kome on biva su interaktivni.
Svjesni subjekt uvijek stoji na razmei mikro- i makrokozmosa.
Danas je otkrivena u mnogobrojnim rezultatima iz oblasti kozmologije,
astrofizike i kvantne teorije, itava serija zapanjujuih koincidencija izmeu
numerikih vrijednosti nekih fundamentalnih konstanti prirode ("prirodne
konstante"). Uoeno je da sama mogunost postojanja ivota ovisi o tim
podudarnostima. Tako je ustanovljeno da odreena sutinska svojstva univerzuma
moraju biti upravo onakva kakva jesu da bi se javila evolucija ivota zasnovanog na
ugljiku (po mnogima jedina osnova za spontani nastanak ivota) i u krajnjem vidu
ovjeka kao svjesnog promatraa. Jasno nametanje ove injenice dovelo je do
nastanka kozmoloke teorije Jaeg antropikog principa (Strong Anthropic Principle
ili SAP) po kojoj vidljive osobine svemira, ovakve kakve su u svemu, nisu proizvod
91
sluajnosti ili prirodne selekcije izmeu vie mogunosti, ve su posljedica sasvim
odreene svrhe: stvaranje uvjeta za nastanak svjesnog subjekta. Taj princip kae:
"Svemir mora imati takva svojstva koja dozvoljavaju razvoj ivota u nekom stadiju
njenog postojanja." Iz ovoga se dalje izvodi da je svemir stvoren s ciljem nastanka i
opstanka promatraa, i ti promatrai su nuni za postojanje svemira.
Jai antropiki princip kae da priroda postoji ba ovakva kakva je, a
drugaija ne moe postojati, zato da bi stvorila svjesnog subjekta, da prirode ne
moe ni biti bez svjesnog subjekta. On je primaran. On projicira cijelu prirodu.
Duu moemo razumjeti kao apsolutnog ili transcendentnog subjekta.
Smisao subjekta, i njegov fundamentalni znaaj za postojanje objekata, moe
nam postati jasniji ako uvidimo da svjetlost jedne zvijezde, na primjer, nikada ne bi
bila opaena da nije pala na mrenjau oka promatraa, subjekta. irila bi se u
nedogled u prazninu i ne bi bilo smisla njenog postojanja. A bez smisla nita u
prirodi ne moe postojati. Zato, bez subjekta koji je svjestan njihovog postojanja,
zvijezde doslovno ne bi ni postojale. Kada subjekt opazi njenu svijetlost i postane je
svjestan, irenje njene svijetlosti je postiglo svrhu, dobilo je adekvatan odraz u oku
promatraa i aktualizaciju smisla svoga postojanja u njegovoj svijesti. Svi objekti
trae i nalaze smisao postojanja u svjesnom subjektu. Stoga je u drevnoj znanosti
sankhyi, reeno da priroda, prakrti, slui Duhu purui.
Zato to svijet postoji samo kao in opaanja svjesnog subjekta, svijet nestaje
za tog subjekta kada on vie nije svjestan, za vrijeme dubokog sna bez snova.
Naravno svijet postoji i za vrijeme naeg spavanja, Mjesec e postojati i ako
ne gledamo u njega, ali to je zato to svjesnih subjekata uvijek ima u univerzumu, jer
univerzum ne bi ni postojao bez svjesnih subjekata.
Prije ljudi, svjesni subjekti su bile zvijezde. One su na kozmikom planu
utjecale da se stvori materija u obliku planeta. Planete su zatim kao svjesni subjekti
utjecale da se materija jo finije oblikuje u ivotnu energiju, u sav ivi svijet na
njima, zavisno od svog poloaja i odnosa s drugim planetima. Povezanost tog mikro-
i makrokozmikog utjecaja pokazuje znanost astrologije. Na kraju ljudi kao
individualne due su najfiniji privlaitelji koji izazivaju sve dogaaje koje vidimo
kao svijet ljudskih iskustava, tehniku, civilizaciju i kulturu.
Prije zvijezda, sam Boanski Apsolut je bio svjesni subjekt. On je to i sada,
samo to je preuzeo najfinije individualno olienje kao ovjekova dua, Sebstvo,
iskustvo 'Ja jesam'. Zato se energija samo u prisutnosti uma, pod njegovim
utjecajem, ponaa kao materija i posebni oblik. I pod tim utjecajem postoji sve to
vidimo. Zato um moe djelovati na materiju. Zato djeluje Zakon privlaenja. Zato
svi prosvijetljeni govore da je kozmos u nama i da nismo razliiti od Boga.
Prosvijetljen ovjek je sm Bog kao linost.
Ukratko reeno, prirodni ovjek, onakav kakav je roen, uope ne radi nita,
sve priroda radi kroz njegovo tijelo i um. Dosadanji znanstveni razvoj je samo
poveavao mogunosti njegovog nesvjesnog djelovanja, koje je samim tim i
destruktivno koliko i konstruktivno. Jedino prirodna dijalektika suprotnosti odrava
ravnoteu izmeu konstruktivnih i destruktivnih uinaka znanstvenog djelovanja
nesvjesnog ovjeka. Na hod po ivici samounitenja jedino majka priroda nekako
odrava u ravnotei, tako da se ivot ipak nastavlja dalje.
Znanost e postati onoliko konstruktivna i pozitivna koliko ovjek bude
svjestan sebe kao due, kada znanstvenici konano rijee problem subjekta u sebi, a
ne izvana u teorijama. Kada konano shvate da su oni ti subjekti o kojima
razmiljaju i koji presudno utjeu na fiziku realnost. Tada vie neemo biti u
apsurdnoj situaciji da vodei fiziari koji mudruju o ulozi subjekta u fizikoj
92
realnosti, prave atomske bombe, ili da nam govore kako smo "dokazali" da nismo
zreli za normalni ivot na ovom planetu i da je zato neophodno da se preselimo na
neki drugi planet (vjerojatno dok i njega ne unitimo) - umjesto da ivot ovdje
uinimo boljim; ili da treba uz pomo ratova, cjepiva i otrova u hrani (GMO)
smanjiti ljudsku populaciju na pola milijarde - kako bismo bili laki za nasilnu
kontrolu od strane onih bezdunih vladara koji zapravo stvaraju svu destruktivnost
na ovom svijetu, pored ostalog i pomou takvih "znanstvenika".
Toj samospoznaji namijenjena je najstarija znanost na ovom svijetu, znanost
joge i meditacije, kako je iznijeta u djelu "Izreke o jogi" od Patanjalija. Meditacija je
jedina znanost budunosti. Ona je znanost o dui s praktinom primjenom. Sve to
se izvana moglo uiniti, uinjeno je. Priroda je zavrila svoju evoluciju formiranjem
ljudskog tijela i omoguavanjem svjesnog subjekta, i ovjekovo saznanje vanjskog
svijeta pribliava se kraju, razumijevanjem DNK i kvantnog polja. Jedina dalja
evolucija moe biti unutarnja evolucija, ovjekova samospoznaja. Samo e s njenim
ispravnim razvojem vanjski svijet putem znanosti postati raj na zemlji.
DUA I RELIGIJA
Prava religija je sistem znanja koji bi trebao sistematski voditi ovjekovu
duu ispravnom ivotu i radu dok je u tijelu, i prema samospoznaji.
Naalost, to ve dugo vremena nije tako. Takva prava religija, koja je bila i
kola objektivnog znanja, postojala je samo na poetku ljudske civilizacije na ovom
planetu, u vrijeme prije poznate povijesti, kada je postojala jedna ljudska rasa od
Irske do Tibeta, od Sibira do Egipta. Ona je razbijena na mnogo naroda i jezika,
njeni najistiji ostaci u novijoj povijesti poznati su kao Stari Slaveni. Od njih potiu
svi pripadnici bijele rase danas.
U toj originalnoj civilizaciji bila su sauvana sva drevna znanja o ljudskoj
dui, o Boanskom, i pravoj prirodi ovjekovog ivota kao odrazu boanskog. U
novijoj povijesti, prije oko 10.000 godina, ta znanja su bila sauvana u starim
kolama znanja, koje su kasnije poznate kao gnostike kole na Bliskom Istoku,
sufijske kole na Srednjem Istoku, i kao kole joge u Dolini Inda, na Tibetu i u
sjevernoj Indiji. Kasnije, tokom vremena degradacije, te kole su postale manastiri
zatvorenog tipa. Jedan dio objektivnog znanja iz tih manastirskih kola uspio je
pronai i prenijeti suvremenom ovjeku G. I. Gurdjieff.
55
Taj izvorni ljudski rod i njegovo drevno znanje postepeno su razbijeni pod
utjecajem samog vremena i zbog prostorne odvojenosti i udaljenosti, jer nisu
koristili tehnologiju. Takoer i pod utjecajem neljudskih hibrida koji su prvo
zaposjeli i razorili izvorni Sumer stare ljudske civilizacije, i stvorili Babilon, a odatle
se proirili na ostatak svijeta kao elita vladara i sveenika koja je i danas na vlasti.
Ovi hibridi su se posebno pobrinuli da se zatre trag izvornoj ljudskoj civilizaciji i
drevnom znanju. Sva poznata povijest se upravo sastoji iz sistematskog unitenja
drevne, prave povijesti ljudske vrste na ovom svijetu. Sva poznata povijest je
povijest ratova i osvajanja - koji su bili nepoznati ljudima s ljudskom duom u
drevnim vremenima. Drevno znanje ljudi hibridni vladari su preuzeli i iskoristili da
njime vladaju nad ljudima, da ljude dre u neznanju. Sva poznata povijest kulture i
55
Zato je svakome neophodno upoznavanje s radom Gurdjieffa i njegovih uenika: P.D.Ouspensky
("etvrti put"), Rebecca Nottingham ("Prakse etvrtog puta - Samopromatranje" "etvrti put i ezo-
terijsko kranstvo"), Maurice Nicoll ("Psiholoki komentari na uenje Gurdjieffa i Ouspenskog").
93
znanja je zapravo sistematsko pervertiranje pravog znanja i kulture. Sutina tog
znanja o ljudskoj dui i Boanskom pervertirana je u danas postojee religije. Ono
to je nekada bilo kola objektivnog znanja i praktine primjene tog znanja u
ovjekovom ivotu, koja se sastojala iskljuivo od razvoja svijesti, prije dvije hiljade
godina je pretvorena u masovnu kontrolu uma putem religijskog oboavanja
apstraktnog boanstva i pokornosti teokratskim autoritetima.
Sutina znanja o dui i Boanskom je potpuno izvrnuta. Drevno znanje se o
Boanskom odnosilo kao o jedinoj i najveoj realnosti, o kojoj stoga nije bilo
nikakve potrebe da se diskutira i dokazuje, jo manje da se priziva i moli. Nije se
pravila nikakva razlika izmeu same egzistencije i Boanskog, izmeu ovjekove
due i Boanskog. Tragovi koji upuuju na to jedinstvo nalaze se i danas u Vedama i
Upanishadama. Vrlo vjeto se to jedinstvo izbacilo iz svog sredita uenjem da
ovjek tek treba da postane jedno s Boanskim, da je izbaen iz raja, da nije u
jedinstvu s Bogom, i da treba da se vrati u raj, ali nikada konkretno, uvijek na putu
za raj, uvijek ekajui Boga, nadati mu se i teiti mu. Ukratko, znanje i iskustvo o
izvornom jedinstvu je razbijeno u mentalnu projekciju prostora i vremena. Bog je
postao daleki idol kome treba teiti i autoritet koga se treba plaiti, a ovjek istjeran
iz raja i vjeito grean.
Sve je to i opisano u biblijskom mitu o zmiji (personifikaciji reptoida) koja
nagovara ovjeka da se upusti u mentalnu projekciju, u razlikovanje, kako bi tek na
taj nain postao jedno s Bogom. U samoj prii je la oigledna, jer ovjek je ve bio
jedno s Bogom jer je bio u raju, i po liku bojem stvoren. Nije ni trebao to da
postaje. Tako je nastala suvremena povijest lai i obmana. Ali i veliki proces
buenja ovjekovog.
Danas je utjecaj biblijske zmije, reptilskog hibrida, institucionaliziran kao
Vatikan, koji u prijevodu znai "boanska zmija". Istina se ne skriva, samo su ljudi
opinjeni da je ne vide, da stalno grizu neki mamac, jabuku svakojakih znanja i
strasti ivota.
Na Istoku se znanje o jedinstvu ovjekove due, atmana, i Boanskog,
brahmana, na kratko obnovilo u radovima Adi Shankare, ali se namjerno
izvitoperilo u beskrajnim filozofiranjima advaita vedante. Vrlo brzo je pretvoreno u
spekulativnu filozofiju i apstrakciju, i potopljeno u movaru svih moguih
demonskih vjerskih kultova i sekti koje vladaju Indijom.
Ono je ostalo savreno ouvano u budizmu, ali ne kao znanje, koje se uvijek
moe mijenjati, nego kao praksa koja sama dovodi do pravog uvida i spoznaje. Zato
je uenje budizma bilo i proganjano i lano tumaeno, kao danas od strane jezuita
koji ga "prevode" na svjetske jezike s finim izvrtanjem sutinskog znaenja, tako da
izgleda kao da je budizam "religija bez due", "uenje o nitavilu". Budizam je samo
praksa buenja ovjekovog, nita drugo. On nema uenje, to nije religija. Ako se
praksa buenja pretvori u religiju, onda se san nastavlja. To je ono to su sile koje
ovjeka dre u snu radile s budizmom. Ali buenje due nije mogue zaustaviti.
Tako je prvo doao Nagarjuna, oistiti svu religioznost s prakse samog buenja i
vratiti budizam na ono to izvorno jest, a zatim zen budizam i praktiari vipassana
meditacije u teravadinskim zemljama i u svijetu, kao povratak izvornoj praksi
buenja.
Stoga danas imamo sljedee stanje: s jedne strane su sve judeo-kranske
religije, u koje spada i islam, koje su stvorene za masovnu kontrolu uma, koje samo
koriste privid religioznosti, religijski rjenik, jer um se mora neim privui i
obmanuti. Ova obmana je olakana time to je ovjek u sutini religiozno bie, zbog
svoje due koja je boanskog porijekla. U svom nesvjesnom stanju ovjek svoju
94
religioznost projicira van, jer sve nesvjesno se projicira van, pa je tako oduvijek
oboavao Boansko u svemu, podigao bi kamen i njega oboavao kao boga.
Neljudske sile koje vladaju ljudima na ovom svijetu upravo to iskoritavaju na sve
naine: navode na projekciju uma, na simulaciju i simulakrume stvarnosti i
religioznosti.
Sve je to u sutini demonizam koji se predstavlja kao institucionalna religija.
S druge strane imamo ostatke drevnog znanja o istinskom odnosu ovjeka,
njegove due i Boanskog, uenje o probuenju.
Najstariji ostaci drevnog uenja o probuenju ostali su u ainskoj religiji. To
je put asketskog proienja, koji se svodi na potpuno nenasilje i predanost
Apsolutnom. Danas je to drevno znanje i u ainizmu izgubljeno banalnom
imitacijom.
Najistija teorijska postavka puta proienja i drevnog znanja sauvana je u
uenju sankhye.
Njena praktina primjena sauvana je u djelu "Izreke o jogi", od Patanjalija.
Na potpuno osmiljen i praktino doraen isti put proienja ukazao je
Buddha. Budizam je najistije uenje i najizravnija praksa probuenja.
Sutinska razlika izmeu demonistikih religija koje obmanjuju duu, i puta
proiavajueg probuenja due je u sljedeem:
Demonistika religija uvijek predstavlja Boansko izvana, kao Boga s
odreenim imenom, pa ak i oblikom, ili bez oblika ali s dobro uoblienom knjigom
koju je izdiktirao, kao nebeski autoritet nedostian smrtniku, tako da ovjeku
preostaje samo da uspostavi neki odnos s tim autoritetom, podaniki odnos
pokornog vjernika i da se vjeito nada vanjskoj milosti i neem boljem.
Uenje o probuenju samo omoguava ovjeku da se probudi za ono to kao
dua jest, za jedinu, Boansku stvarnost, i zato ne stvara nikakve mentalne projekcije
o stvarnosti, o Boanskom, zapravo sve ih ponitava i postepeno reducira, u samom
ovjeku, kroz disciplinu osvjetavanja. Ako je Boanski Apsolut jedina stvarnost
onda o tome nema to da se razmilja, svako razmiljanje samo udaljava od te
stvarnosti, u zamiljeno vrijeme i prostor, svako predoavanje stvarnosti ponitava
samu stvarnost, jer stvarnost je uvijek ovdje i sada. Zato i jest jedina stvarnost.
Uenje o probuenju je mentalna higijena. Ono se u potpunosti zasniva na
disciplini bia, na ienju uma od svih obmana tako da se stvarnost moe sama
pojaviti kroz um, kakva jest, a ne kakva se zamilja.
Druga sutinska razlika izmeu demonistikih religija koje obmanjuju duu, i
puta proiavajueg probuenja due sastoji se iz negacije i afirmacije same due u
ovjeku, i njene prave prirode.
Demonske religije ue da je ovjek grean i da ne moe sam znati to je
ispravno i dobro, to je Boansko, a to nije. Zato mu je potreban vjerski autoritet
koji e ga tomu poduiti i ovjek mora usvojiti tu etiku i ideologiju da bi koliko-
toliko bio blii Bogu. To pouavanje se meutim odvija samo na povrinskom djelu
svjesnog uma, veliki dio nesvjesnog uma se ne mijenja, i tako se samo postie
potiskivanje, svjesno se ovjek trudi imitirati vjersku etiku, a u nesvjesno potiskuje
sve suprotnosti te etike. Otuda je licemjerje osnovna odlika vjernika demonistikih
religija, a vjerski ratovi i netrpeljivost prema onima s kojima se etika ne poklapa u
nekim detaljima, su vanjski odraz te podjele u samim ljudima.
Doktrina probuenja ui da samo iz svoga Sebstva (Srca ili Due) ovjek
moe znati to je ispravno a to ne. Nikako drugaije. Znanje o ispravnosti ovisi o
ovjekovom odnosu prema sebi, prema Sebstvu, od istoe i objektivnosti njegove
95
svijesti. Samo otuda ovjek moe znati sutinu svih etika i ispravnog ivljenja,
neposredno iz svoje due. I tu sutinu tada uvijek oituje kao isto Dobro i Ljubav.
Zrelost due, odnosno svijest o Sebstvu, jedina odluuje o tome da li emo i to
emo vidjeti i ispravno razumjeti. Bez te zrelosti moemo gledati u najveu mudrost
i neemo vidjeti ni razumjeti nita. Ili e nam izgledati kao ludost.
Da bi se ta neposrednost i jedina ispravna veza s Duom poremetila i ovjek
uinio robom zla i svih perverzija (od seksualnih do etikih i metafizikih), stvorene
su religije sa svojim etikama koje se nameu izvana, kao autoritet. Sama ideja da
ovjek sam i po svojoj dui moe znati to je ispravno, osuena je kao hereza
dogmom o iskonskoj grenosti ovjekovoj, nametanjem krivice kroz uvjerenje da je
sva zla na ovom svijetu poinio sam ovjek zato jer je zao i grean.
Svako nametanje bilo kakvih boanskih "istina" i "zakona" kao gotovih i
danih izvana ima za jedinu svrhu potiskivanje i obmanjivanje due ovjekove - iako
se prividno predstavlja kao korisno pouavanje. Naime, Boansko se projicira u
obliku individualnih dua da bi se spoznalo i s te strane, kao individualno bie, po
svojoj slobodnoj volji, da se individua svojom individualnom, slobodnom voljom
prilagodi Boanskom, koje je jedina stvarnost. Nametanjem autoriteta kome se mora
pokoravati i etike koju mora imitirati sabotira se upravo ta slobodna volja individue
da se sama svojevoljno i po svojoj svijesti i savjesti uskladi s Boanskim naelom.
U tom sabotiranju prednjai judeo-kranstvo, u njemu se sve ljudsko i
duevno potiskuje u ime nametnutog "zakona" i "Boga" - umjesto da se duevno i
ljudsko potiu, razvijaju i uzdiu sve do Boanskog.
Umjesto da Boansko bude tajna koja privlai i u kojoj dua raste do svoje
neizrecive Boanske sutine, u demonistikim religijama je Bog potpuno otkriven i
dat cio i u potpunosti izvana i na gotovo, on je ak izdiktirao u jednoj knjizi sve to
ovjek treba znati i svatko tko to dovede u pitanje biva osuen i ak ubijen, kao u
islamu.
56
Prava religioznost nema nikakve svoje fetie ni zakone, ona nije zapisana
nigdje, jer je iva ovdje i sada, ona je stalni rast u Boanskom. Prava religija oituje
Boansko kroz ovjeka, pomae ovjeku da iz svoje due, uvijek na individualan i
originalan nain oituje sve Boanske blagoslove.
Lana religija uvijek izvana namee Boga ovjeku, kao bespogovorni
autoritet, univerzalnim obrascem i zakonima koji vae za sve, spreavajui ovjeka
da oituje svako svojstvo svoje boanske due na individualan nain, da mu sloboda
njenog izraavanja bude jedini autoritet. To spreavanje je pravi cilj lane religije.
Svaka lana religija je programiranje uma i porobljavanje ljudi od strane nekog
autoriteta. Lana religija je svaka ona koja je institucionalna i namee sve izvana,
vjekovima je uvijek ista i svi ljudi moraju njoj sluiti umjesto da ona slui ljudima.
Jedina prava religioznost je rast due prema boanskom, od uvjetovanosti
prema slobodi, od nesvjesnosti prema svijesti.
Zato sve ono to se predstavlja kao religija, a sastoji se od danih odgovora na
sva pitanja, od jelovnika, odijevanja i svakodnevnog ponaanja, do najapstraktnijih
metafizikih pitanja o Bogu i svijetu, i sva religijska praksa koja se sastoji u tome da
se svi ti odgovori naue napamet i imitiraju, da se magijskim ritualima pred
rtvenikom priziva boansko - ne moe se ni nazvati religijom. To je isto
56
Ovdje treba razlikovati Pravoslavlje od katolikog i ostalog kranskog uenja. Jedino je Pravos-
lavlje zadralo neto od pravog odnosa prema dui, o Bogu kao neizrecivoj i neispoljenoj sutini, o
dobroti i ljubavi koja se svima jednako dijeli kao putu prema Bogu, ali samo u nekim starim teolo-
kim raspravama. Danas nita od toga nema ni u Pravoslavlju, jer se ono nikada nije sutinski odvoji-
lo od katolike dogme koja je potpuno zasnovana na obmani.
96
programiranje uma. Sve to se ui napamet i imitira je programiranje uma. To je
nametnuti mehanizam ouvanja nesvjesnosti ljudi.
Ovdje je otvoreno pitanje koliko je takav autoritet potreban nesvjesnim
ljudima da bi bili koliko-toliko kultivirani. Ili je bolje postaviti pitanje da li netko
sistematski odrava ovjeka u nesvjesnom i poremeenom stanju ovakvim
religijama. Zato imamo situaciju da onoliko koliko su ljudi nesvjesni, toliko im je
potrebna takva religija i autoritet koji e ih kultivirati. Ona je odraz ovjekove
nesvjesnosti. Ali iza svega toga stoji oigledni napor da se ta nesvjesnost odri to
vie pomou takvih religija, da se ne dozvoli ovjekovo buenje i slobodan svjesni
razvoj. Otuda imamo dvije hiljade godina nepromijenjenog stanja duhovnog mraka,
i samo nekoliko decenija u dvadesetom stoljeu kada se ovjek vinuo u zvijezde,
objedinio i osmislio sva znanja iz svih duhovnih tradicija. Ta neujednaenost razvoja
pokazuje da je ovjek sposoban mnogo bre se razvijati, i da netko to sprjeava i
kontrolira.
Prava religioznost je uvijek lina i iri se sama, iznutra, dobrotom same due i
nenametljivou, nikad nije ista za sve ve ima uvijek drugaije lice, lice svakog
ovjeka. Potpuno se ostvaruje samo u probuenom ovjeku jer njegovom
probuenju i slui.
Svako nametanje etike izvana, u dogmatskom obliku koji se ui napamet i
imitira, dijeli um na izvjetaen i licemjeran koji se pokazuje izvana, i prirodan koji
se potiskuje. Ta izofrena podjela uma i potiskivanje stvaraju licemjerje koje je
odlika svakog prosjenog vjernika. Zato je kod njih tako tanka linija koja dijeli
vjerski zanos od genocidnog pokolja, a nekada te linije i nema. Zato sve religije i
etike nisu uinile ovjeka nimalo boljim. Naprotiv. One su stvorene da sprijee
ovjeka da oituje i prepozna svoju uroenu dobrotu pomou kontraefekta same
prie o vanjskom Bogu, i nametanjem diktature "bojih zakona". Otuda ne udi da
se sve psihopate, masovne ubojice i teroristi pozivaju na Boga i citate iz Biblije i
Kurana kao na svoju inspiraciju, dok istovremeno predsjednik drave koja pokree
sve ratove polae zakletvu na toj istoj Bibliji.
Osnovni mehanizam kojim se odrava autoritet vjetakog, vanjskog "bojeg
zakona" jest identifikacija s tijelom i umom. Koliko smo identificirani s tijelom,
toliko smo otueni od Boanske stvarnosti, i odijeljeni od samih sebe. To je
apsurdno ali tono: koliko smo identificirani s tijelom i umom toliko smo
podijeljenog uma i otueni od sebe. Koliko smo svjesni sebe kao due nezavisne od
tijela i uma, toliko smo cjelovitiji, i sam um nam je cjelovitiji i tijelo zdravije. Zbog
te identifikacije nam realnost izgleda uvijek apsurdna.
Identifikacija se odrava iluzijom da mi sve inimo, pa i zlo. ovjekova dua
nikada ne ini nita zlo. Ona zapravo nikada nita i ne ini, ona je samo svjedok i
kao takva privlai sva zbivanja koja se dogaaju. Tako kada smo svjesniji sebe kao
due onda smo uvijek pozitivni i spontano privlaimo/inimo dobro i ispravno. Kada
smo nesvjesni uvijek smo identificirani s neim i tada o sadraju te identifikacije
ovisi to emo uiniti, a to najee nije dobro. Samo kada je dua slaba kao svjedok
zbog nae identifikacije s neim drugim, i tijelo u kome boravi je opsjednuto negati-
vnim silama, onda to tijelo ini zlo. Dua je za to vrijeme gurnuta po strani, um je
nije svjestan, i zaista, nakon zlog ina ovjek se uvijek osjea kao da ga je netko
drugi uinio, da je bio opsjednut, ili da ne zna to mu se dogodilo, da se ne sjea
samog ina; da ga je poinio u svojoj slabosti ili posrnuu. ak i kada se netko
uzdigne u budnosti i samospoznaji, negativne sile ga jae napadaju da to prije
zaboravi to stanje. Negativne sile nas navode da se identificiramo s tijelom i tako
preuzmemo krivicu na sebe, kao da smo mi uradili ono to je tijelo uradilo. Samo
97
tako one mogu djelovati kroz nas i porobljavati nas - kroz identifikaciju.
Preuzimanje i osjeanje krivice je temelj judeo-kranskog uenja.
Naravno da trebamo biti odgovorni sa svojim tijelom i njime initi ispravno,
ali to nikada ne moemo biti i initi identifikacijom s tijelom, nego samo spoznajom
svoje prave prirode koja daleko nadmauje jedno individualno tijelo. Prestankom
identifikacije s tijelom. To izgleda paradoksalno, ali je tako zato to dua
omoguava tijelo, a ne obratno. Zato, koliko se identificiramo s tijelom, toliko smo
nesvjesni Boanskog Duha koji jesmo i toliko smo manipulirani stranim, negativnim
silama, neorganskim entitetima. Njima je apsolutno neophodno da se mi osjeamo
odgovornim za ono to su oni uinili nama i kroz nas. Inae im jednostavno nee
uspjeti. Neophodno im je da ostanemo u neznanju o utjecajima iz drugih
dimenzija. Jer ako ne znamo za njih - za sve emo okriviti same sebe
identificirajui se s tijelom. To tako funkcionira.
I u tome je jo jedna prevara demonistikih religija: one sve vie dimenzije,
koje su ulima skrivene ovjekovom umu dok je u tijelu, prikazuju i projiciraju
izvan ovjeka, u prostor, u neka imaginarna nebesa, i u vrijeme, u mitske predaje
kada su nekada nebesa nekim odabranim prorocima bila dostupna. I to se mistificira
ritualima i vjerskim praznicima. Na sve naine se skriva da su sve vie dimenzije u
ovjeku, da je ovjek upravo sainjen od svih njih, kao mikrokozmos.
Ove sile nam zabranjuju i da pomislimo na svoju identifikaciju s Boanskim,
ue nas da je to "greno", da je to upravo "ono to Sotona eli" - da mislimo da smo
mi Bog.
I to se zasniva na identifikaciji s tijelom. Naravno da Boansko nije samo ovo
tijelo-i-um (Ego), da je beskrajno vee od njega, ali na to vee se i misli kada se
kae da smo mi to Boansko. Naa dua je daleko vea od ovog tijela, niti se raa
niti umire s njim. Mi smo daleko vei od ovog tijela. Samo sanjamo da smo u
njemu. Kada svi mistici i sveci kau da su jedno s Bogom, podrazumijevaju da nisu
identificirani s tijelom i tjelesnim umom. Podrazumijevaju da nemaju Ego. Svaka
krivica i grenost su pad u identifikaciju s tijelom i nesvjesnost svoje prave,
Boanske prirode.
Prava priroda ovjekove due se direktno negira tezama da su sami ljudi zli,
koje zagovaraju upravo demonizirani ljudi, sami neorganski entiteti koji kroz njih
djeluju na obrazovanje i znanje. Oni time nameu ljudima osjeaj krivice i manje
vrijednosti. Tako dre ljude u neznanju i paralizirane, nesposobnim da se odupru
opsjednutosti i programiranju uma. Da su ljudi svjesni boanske veliine svoje due
odmah bi se oslobodili svake opsjednutosti. Ali njima se, najprije kroz judeo-
kranske religije, namee uvjerenje da se ne smiju poistovjeivati s Boanskim ni
na koji nain, da mogu samo biti u nekom odnosu s Bogom posredstvom crkve, ne i
jedno s njim, da je heretino i greno pomisliti na to - zatim da su sami krivi za sva
zla koja postoje. Ako se avo i spominje on je tamo negdje daleko, kao neprijatelj
boji, u imaginaciji i strahovima, da ih pojaa. Iako su djela i posljedice koje bi se
mogle jedino pripisati avolu svuda prisutne i vidljive oko nas, avo je i dalje
zvanino smjeten samo u vjerskoj imaginaciji i teologiji. Kada ga netko vidi,
proglaava se ludim. Tako se ljudi zarobljavaju, to je pravo znaenje podjele uma.
Podjela uma se potie vjerskim uenjem koje sadri otvorene kontradikcije.
Kranstvo se zasniva na uenju da je Bog postao ovjek da bi spasio ovjeka, to bi
logino znailo da time istovremeno ovjek postaje Bog u inu spasenja. Ali ta ideja
o bogospoznaji i boanskoj prirodi ovjekovoj svim silama se negira i zabranjuje
ljudima. I muslimani su takoer brutalno ubili jednog od najveih sufi mistika,
Mansur al-Hallaj-a jer je u zanosu bogospoznaje rekao "Ja sam Bog". Tono je da
98
postoji opasnost da se podijeljeni um ili Ego uobrazi i sebi d boanska svojstva, ali
ti sluajevi su toliko oigledno psihotini da ne mogu biti razlog da se zabranjuje
najvia istina o jedinstvu s Boanskim. Biti jedno s Bogom znai nemati Ego. Ako
Ego sebe proglasi Bogom onda je lud. Razlika izmeu ta dva stanja je toliko velika i
oigledna da se ne moe poistovjeivati. Ali upravo to poistovjeuju oni koji sve
lairaju.
Prava religija treba samo uiti ovjeka kako da svjesno prepozna svoje
jedinstvo s Boanskim, jer je uvijek dotle bio u nesvjesnom jedinstvu s njim. Na
ovaj nain na koji ga do sada ue, religije samo pojaavaju psihotinu identifikaciju
s umom i Egom, svjesnu odvojenost od Boanskog.
TRI VRSTE RADA: FIZIKI, UMNI I NAMJERAVANJE
U skladu s oitovanjem due u relativnom svijetu, gdje se ona, iako je jedno s
Boanskim, pokazuje u razliitim modalitetima i stanjima svijesti, kao mlada, zrela i
potpuno zrela, postoje i razliiti oblici djelovanja due u skladu s njihovim
oitovanjem.
Najnii oblik oitovanja je onaj kod mladih dua, koji je najgrublji i najvie
identificiran s tijelom i umom. Rad i djelovanje takvih ljudi je prije svega usmjereno
na fiziki rad i gruba iskustva, pozitivna i negativna. To su oni vrijedni ljudi koji
vade rudu iz dubine zemlje da bi se izgradilo i oblikovalo sve ostalo to vidimo kao
tekovine civilizacije, koji vrijedno siju i anju plodove zemlje da bi hranu imali svi
ostali ljudi, koji svojim rukama grade sve objekte u kojima ivimo. Iako bi u ovoj
ipak imaginarnoj hijerarhiji oni bili na najniem mjestu, oni zapravo na svojim
pleima nose sve ostale, koji bi bili nesposobni preivjeti i nekoliko dana bez struje,
gotove hrane, tehnologije i daljinskog grijanja.
Mlade due se tek obuavaju za ivot u fizikom svijetu i otuda su njihova
iskustva gruba i jednostavna: dobro i zlo, zadovoljstvo i patnja, imati i nemati. Oni
na svojoj koi ue zakone egzistencije i kako je svojim rukama odravati.
Njihova mehaninost i podlonost vanjskim utjecajima je najvea. Njihov um
je potpuno okrenut van i sve unutarnje sadraje, vrijednosti i aktivnosti doivljavaju
kao misteriozne ili 'boanske' aktivnosti i prema njima se odnose na magijski nain,
ritualima i vjerovanjima, dok su izvana grubi materijalisti, vjeruju samo u ono to
ulima opaaju i to mogu uraditi svojim tijelom.
Zatim slijede razvijene due, koje djeluju na vioj razini, njihova
preokupacija nisu obina egzistencijalna stanja, ve njihova dramatizacija radi
osmiljavanja. To su ljudi koji stvaraju vie vrijednosti umom, oni stvaraju sve
tekovine kulture i civilizacije, osmiljavaju i doivljavaju sve mogunosti
egzistencije koristei ve stvoreno i izgraeno. Oni zakone egzistencije osmiljavaju
iz prolosti i pokuavaju ih primijeniti i poboljati u sadanjosti tako to e smanjiti
uvjetovanost tim zakonima. Sva kultura se svodi na smanjenje uvjetovanja zakona
egzistencije i vanjskih utjecaja. Srednje razvijene due se bave ureenjem vanjskog
ivota kako bi se smanjile sile uvjetovanja.
Njihov um je jo uvijek okrenut van, i samo povremeno postaje svjestan
unutarnjih vrijednosti, ali apstraktno. Zato se jo uvijek prije svega bave vanjskim
svijetom i ureenjem okoline i uvjeta ivota, a unutarnje sadraje obrauju na
filozofski i teorijski nain, a u novije vrijeme i psiholoki. Na taj nain uspijevaju
99
djelomino nadii vanjske utjecaje i vladati sobom, bar u kontroliranim uvjetima,
izgraditi nekakvu kulturu ponaanja i djelominu slobodu djelovanja.
Napredne due su najmanje zastupljene i njihov utjecaj i rad se ne odnosi na
ovaj svijet i obraivanje uvjeta egzistencije. Njihov rad se iskljuivo odnosi na
odravanje objektivnog znanja o dui i Boanskom u uvjetima fizikog ivota.
Njihov um je potpuno svjestan sebe, i oni ne trae odgovore izvana, niti se bave
ureenjem vanjskih uvjeta, ve iskljuivo ureenjem samog uma i povezivanjem
uma s duom. To rade na razne naine, nekad kao uitelji i sveci koji djeluju na
mnotvo ljudi, nekad kao nepoznati ljudi koji individualno pomau nekoj naprednoj
dui da se razvije. Oni su potpuno svjesni da su sve vie dimenzije u ovjeku i da je
Boansko jedina stvarnost, pa i ovjekova, prepoznaju sve vanjske iluzije, zato se
sav njihov rad svodi na mentalnu higijenu, na proienje najfinijih mentalnih
uvjetovanja da bi Boanska stvarnost mogla sama zasjati kroz ovjekovu cjelovitu
linost.
Zapravo sve due rade taj isti posao: ienje prostora za prisutnost
Boanskog, njegovog prizemljivanja i ostvarenja u realnosti ovdje i sada, kroz ivot
ovjekov - ali na razliitim razinama. Mlade due to rade na gruboj razini, bavei se
samom egzistencijom, srednje razvijene razrauju sve mogunosti egzistencije na
vioj razini, djelomino izvana a djelomino unutar ovjeka, povezuju vanjsko s
ovjekovom unutranjou i tako daju smisao svim uzrocima, a najnaprednije due
to isto ienje rade na najfiniji nain, na samom izvoru svih obmana, u samom
umu, ienjem uma od svih sadraja.
Kao to sve u relativnom svijetu sadri suprotnost, tako je i ovdje ona na
djelu. Iako su najnaprednije due iznad identifikacije s tijelom i umom, one su
najrealnije, emocionalno najzrelije i egzistencijalno najsvjesnije od svih. Iako se
mlade due najvie bave egzistencijom, one su najmanje svjesne prave prirode
egzistencije. To je dokaz da samo prisutnost svijesti uzdie i oslobaa ovjeka.
Mlade due se suoavaju sa svim oblicima utjecaja i uvjetovanja i do rezultata
svoga rada pokuavaju doi slijedei zakon uzronosti, vezani samo za ula i
materiju, subjektivni nain razmiljanja, mogu ostvariti samo onoliko koliko sami
svojim tijelom mogu uraditi. Budui da im je um potpuno okrenut izvana, oni
prepreke do svoga cilja vide samo izvana i rade na uklanjanju vanjskih prepreka. Na
taj nain one najvie odrade fizikog posla na ovom svijetu.
Srednje razvijene due rade na razumijevanju vanjskih utjecaja i njihovom
nadilaenju. One do svojih ciljeva i rezultata rada dolaze umom i znanjem,
razumijevanjem uzroka i predvianjem posljedica, usavravanjem sebe, planiranjem
i upoljavanjem drugih da obave grube poslove kako bi se ostvario cilj. Budui da
takoer slijede uzronost, a to znai da moraju prvo osigurati potrebne uvjete da bi
se postigao cilj, i njihovi rezultati su djelomini, mogu ostvariti samo onoliko koliko
dobro sve isplaniraju i uklone smetnje. Budui da im je um okrenut izvana i
djelomino samom sebi, oni i dalje misle da su glavne prepreke izvana, ali znaju da i
sebe moraju prilagoditi cilju, i uspijevaju onoliko koliko sebe promijene i usavre.
Na taj nain one najvie odrauju umnog posla na ovom svijetu, sakupljaju najvie
znanja i informacija, i o svijetu i o ovjekovoj prirodi i razvoju.
Napredne due nisu identificirane s tijelom i umom, one ne rade slijedei
uzronost ni materijalne uvjete, one svoje rezultate i ciljeve postiu namjeravanjem i
privlaenjem. One djeluju svijeu koja je izvan uma, a to znai izvan vremena koje
samo u umu postoji. Intuitivno znaju da je stvarnost cjelovita i izvan vremena, i da
se sve sline vibracije privlae, da je sve povezano u univerzumu. Zato one svjesno
namjeravaju svoj cilj i samom namjerom ga privlae u ostvarenje, bez obzira na
100
trenutne okolnosti. One nikada prvo ne uklanjaju trenutne okolnosti niti se bore
protiv njih, ne osiguravaju prvo uzroke, da bi doli do posljedice, nego samo
namjeravaju cilj, posljedicu, kao da je ona ovdje i sada ve ostvarena, jer znaju da e
smo privlaenje cilja osigurati sve potrebne uzroke i okolnosti njegova ostvarenja.
Najnaprednije due samom svojom svijeu potpuno aktualiziraju injenicu
da sve postoji zbog svjesnog subjekta, da cijela priroda radi za njega. Zato one nita
ne trae i ne rade izvana ve samo privlae sve to je potrebno svojom namjerom da
to bude privueno. Zato to nemaju elja ni za im izvana, sve to je potrebno dolazi
im spontano. Postojanje bilo kakve elje za neim oituje stav da se to nema, i taj
stav onemoguava da se to ima. Zakon privlaenja djeluje uvijek neposredno, kao
ogledalo, i na osnovu najdubljeg uvjerenja (da se neto nema), ne na osnovu
povrnog uma koji se mijenja svakog trenutka (koji eli neto imati). Tako eljom za
neim privlaimo situaciju da nemamo i dalje, da i dalje elimo imati. Ako u
ogledalu univerzalnog Polja stoji na lik koji nema i eli imati, ono e nam to isto
stanje odraavati i dalje. Ogledalo egzistencije sve odraava, ne dodaje nita novo
niti ita oduzima, samo je stvar kakvu emo sliku o sebi u njemu projicirati. Takvu
emo i dobiti.
Napredne due znaju da je sve u njima, da su sve vie dimenzije u ovjeku, a
ne izvan njega, da se sve zbiva zbog svjesnog subjekta. Zato istovremeno s
privlaenjem one u sebi omoguavaju prihvaanje onoga to namjeravaju na taj
nain to uklanjaju sve prepreke u sebi, ne izvana. One znaju da je dua vrhunski
privlaitelj sveg zbivanja, i da postoji u tijelu da bi doivjela odreena iskustva.
Znaju da je sve to se dogaa izvana, oko njih, odraz potrebe njihove due da to
doive, da budu tome svjedok; da su one same to privukle u oitovanje. Zato ako
vide nekog bolesnog u svojoj blizini, ili da se neko ponaa na odreeni nain tako da
negativno utjee na njihov ivot, one znaju da je tu scenu (bolest, ponaanje),
njihova dua privukla zbog svoje potrebe za tim iskustvom, da mu bude svjedok.
Osvjetavanjem tog procesa, razumijevanjem zato se ta scena (bolestan prijatelj,
odreeno ponaanje) dogaa pred njima, tj. njima, i zahvaljivanjem na ostvarenoj
pojavi, dovode je do kraja, do ispunjenja. Prijatelj ozdravlja, a negativno ponaanje
se mijenja. Osim ako ta bolest i to ponaanje nisu bili njihove potrebe za tim
iskustvima - uvijek treba razlikovati, ako je mogue, da li je neka pojava potreba
same due da je doivi, ili da je priredi drugima da je doive, jer due ovdje nisu
samo zbog sebe ve uzajamno, i zbog drugih, da jedne drugima omogue iskustva.
To su takoer dvije vrste rada dua, za sebe i za druge due.
Kada svjesni subjekt spozna neku pojavu, ona je dola do svog ishoda, ne
mora se vie manifestirati. Svjesnim zahvaljivanjem i ustanovljavanjem da je
odreena pojava nastala zbog njihovog privlaenja u iskustvo (bez obzira na razlog,
moe biti iz nekog karmikog razloga ili samo zbog uenja), oni u sebi ponitavaju
potrebu da se ta pojava i dalje manifestira. Zahvaljivanjem u ljubavi toj pojavi to se
manifestirala u njihovom iskustvu, oni je vraaju univerzalnom Polju kome sve
pripada. Osjeaj zahvalnosti i ljubavi je emocionalna veza s Poljem. Ono se ne moe
drugaije doivjeti osim kroz ljubav i zahvalnost to sve omoguava.
57
To je najvii nain rada dua na Zemlji.
Uvijek kada je um otvoren za prisutnost svijesti due, djelovanje i rad su
ispravni, podrani prirodom koja u cijelosti slui Boanskom i njegovoj dui.
Uvijek kada je um zatvoren za utjecaje due, kada misli da sam posjeduje
57
Ovaj najvii princip rada dua na zemlji nazvan je Ho'o ponopono, havajski metod iscjeljenja
tijela i ivota. Vidjeti o tome knjigu "Nulte granice" od Joe Vitale-a i Ihaleakala Hew Len-a.
101
svijest i mo djelovanja, i kada sam pokuava djelovati, tada je djelovanje uvijek
manje ili vie pogreno, protivno prirodi.
Zato je jedan od najveih Donosilaca svjetlosti rekao: "Traite prvo Carstvo
boje i pravednost njegovu, a sve ostalo dodat e vam se." (Mat. 6:25-33).
Zato to cijela priroda ve sve radi u korist Boanskog i due, ovjek ne treba
nita da radi sam po svojoj pameti i namjeri. Ne moe i da hoe. On e najvie i
najbolje uraditi samo onda kada se okrene Sebi, svojoj dui. Tada e se sve kretati
prema njemu i njegovom najboljem interesu. Okretanje sebi, svojoj sutini, jest
sutina sveg ispravnog rada ovjekovog na ovom svijetu, sva kultura i ispravan
razvoj okoline. ovjek uvijek ispravno djeluje samo nedjelovanjem. Kada se okrene
sebi, svojoj dui, ovjek ima podrku cijele prirode. Kada je okrenut izvana u iluziji
da je odvojen od Boanske Cjeline, onda ide protiv prirode i zato osjea patnju kao
otpor. Patnja je uvijek pokazatelj da se ide protiv stvarnosti.
Cio proces rada dua se takoer oituje na razliite naine kao mjera u kojoj
je dua prisutna u tijelu i mjera svijesti o svojim viim dimenzijama. Mlade due su
one koje imaju najmanji procent prisutnosti due u tijelu, otuda i najmanju prisutnost
objektivne svijesti o viim dimenzijama, a najvee utjecaje tijela i okoline; srednje
razvijene poveavaju svoju prisutnost poveavanjem svijesti i smanjivanjem utjecaja
tijela i okoline, a najnaprednije su ostvarile potpuno prisutnost svoje due u tijelu.
Svijest o viim dimenzijama u najzrelijim duama potpuno je ostvarena i
djelotvorna: u elementu Zraka njihova misao postaje Rije ili Logos, u elementu
Vatre voljom ili namjerom ostvaruju misli, u elementu Vode emocijom oblikuju i
privlae ideje, i znaju kako ih konkretno ostvariti na elementu Zemlje. Nezrele due
nemaju svijest o viim dimenzijama i zato djeluju samo po zakonitostima niih
dimenzija, osjeanja (Voda) i fizikog rada (Zemlja). to je dua zrelija u tijelu, to
vie koristi zakonitosti sve viih dimenzija, volje i intelekta (Vatre i Zraka).
Najzrelije koriste samu prisutnost svijesti kao namjeru, i prostor (Eter) je
omoguava. Njihova svijest je kao prostor, obuhvaa i razumije sve ostale dimenzije
i djelovanja, isto kao to i prostor obuhvaa i omoguava sve to postoji. Tako je
njihova svijest ista kao i ono to sve omoguava.
Ne treba na osnovu ovoga stei utisak da najnaprednije due postiu sve to
ele kao arobnjaci. Naprotiv, one su najskromniji i najvredniji ljudi, oni oboavaju
fiziki rad, proizvodnju stvari, ureenje okoline, uenje drugih da rade za dobrobit
svih. Njihov rad nije ropski i iscrpljujui kao kod najnezrelijih ljudi, ve uvijek
dobrovoljan i kreativan i kada je najskromniji. Oni rade uvijek i neumorno, ne
postoji lijenost kod njih, kao ni sebini interesi. Ne rade toliko zbog cilja koliko
zbog samog rada kao sredstva podrke ivota. U svom radu su nalik na samu prirodu
koja sve radi. Zapravo oni su svjesni njenog rada i svoje uloge kao svjedoka i
vrhunskog privlaitelja rada prirode, i zato svjesno uestvuju u tome. Iako znaju da
su razlog i svrha oblikovanja cijele prirode, oni gotovo nikada ne privlae rezultate i
ciljeve radi olakanja rada. To se u njihovoj prisutnosti dogaa spontano samo kada
je neophodno; odjednom je cilj ostvaren na udesan nain.
Najzrelije due potpuno usklauju svoju namjeru s namjerom Boanskog
Apsoluta koji, zapravo, jedini sve radi. U tome je zrelost zrelih dua, u spoznaji da je
Boansko sve u svemu, i u svjesnom uestvovanju u njemu. To usklaivanje se
dogaa automatski kada se spozna namjera Boanskog. Tada, naime, nije ni mogue
imati neku drugu namjeru, neku svoju volju. Stav "neka bude volja Tvoja" je uvid da
ne postoji ni neka druga, ni neka bolja volja osim Boanske koja sve omoguava.
Svaka druga volja je samo iluzija i san, greka opaanja i djelovanja. Od tih greaka
se i sastoji ovjekov ivot sve dok ne sazri do spoznaje Boanskog Apsoluta u sebi.
102
Kada najnaprednije due potpuno ostvare svoju prisutnost u tijelu, to su oni
rijetki sluajevi kada njihovo tijelo zasvijetli nestvorenom svjetlou.
58
Njihov rad je
samo u tome: da budu svjetlost svijetu i ljudima.
RAD NA SEBI
Koliko smo imali iluziju da mi neto radimo dok je sve radila prirodna
uvjetovanost, tako isto imamo iluziju da se oslobaamo nekim novim radom.
Oslobaanje poinje samo nedjelovanjem. Mirovanjem i utrnuem.
Sva zbivanja pripadaju prirodi ili prakrti.
Dua je samo svjedok zbivanja, svijest koja daje smisao zbivanju.
Zato se njena diferencijacija postie jedino prestankom identifikacije sa
zbivanjem, prestankom sanjanja da je dua ta koja radi i snosi posljedice rada, da se
svijest, koja je u svojoj sutini transcendentna, mijenja i trpi promjene uma i tijela,
da se ne razlikuje od sadraja koje osvjetljava. To je definicija stanja sna.
Sma prisutnost due u prirodnom zbivanja pokree sve aktivnosti i cijelu
egzistenciju: sama blizina svjesnog svjedoka pokree cijelu prirodu na oblikovanje i
djelovanje. Smo djelovanje prirode, iako nije od nje i zbog njene svrhe, opinjava
svjesnog svjedoka da zaboravi sebe kao nezavisnog i izdvojenog i da misli da on
djeluje, jer se poistovjeuje s mislima, najfinijim vibracijama prirode.
Ljudska egzistencija, kao mjesto prisutnosti svjedoka i svijesti, predstavlja
zaborav i dvostruku konfuziju: s jedne strane, zbog same blizine svjedoka i svijesti
priroda izgleda kao da ona djeluje sama po sebi, s druge strane svjestan svjedok
zaboravlja sebe zbog blizine prirode, identificiran s njom misli da je on taj koji
djeluje.
Zato da bi se svjedok oslobodio zaborava i doao sebi, ne treba vie nita
raditi, treba samo osvijestiti cijelo zbivanje prirode u tijelu u kome boravi da bi vidio
da je ona ta koja sve radi, da ona die, ona pokree rad srca, da su njene i najfinije
frekvencije, misli, da se disciplinom obuzda i smiri od svakog poistovjeenja s bilo
im vanjskim, s bilo im drugim, da bude samo on sm, kako bi razluio sebe
58
U duhovnoj literaturi je zabiljeeno vie takvih primjera, kada se sveci pretvaraju u svjetlost.
Naveemo dva, jedan iz ranije i jedan iz skorije prolosti. Najpoznatiji sluaj iz ranije prolosti je
svakako Isusovo pretvaranje u svjetlost na gori Tabor, a noviji sluaj je pretvaranje Bhagavan ri
Ramane Maharija u svjetlost za vrijeme meditacije koju je zabiljeio baron dr von Valtheim-
Ostrau, iji zapis prenosi Lama Anagarika Govinda u knjizi "Tibetanska mistika" (Grafos, Beograd,
1986. biblioteka Horizonti, str. 187): "Interesantan opis ovog fenomena sadre pribiljeke po datu-
mima barona dr von Valtheim-Ostrau, koji je to promatrao u prisutnosti posljednjeg suvremenog
sveca, Ramane Maharishi-ja od Tiruvannamalai. Ja sam preveo sljedee poglavlje iz drugog svezka
njegovih "Azijskih dnevnika" pod naslovom Der Atem Indiens (Classen Verlag, Hamburg 1955):
"Dok su moje oi bile uronjene u zlatne dubine Maharishijevih oiju, neto se dogodilo, to se usu-
ujem opisati samo s najveom uzdrljivou i skromnou, najkraim i najjednostavnijim rijeima,
prema istini. Tamna boja njegovog tijela se polako preobraavala u bijelu. To bijelo tijelo je posta-
jalo sve vie i vie sjajno, kao da je u njemu upaljeno svjetlo i dok ga pokuavam razumjeti svjesno
i jasnom milju, odmah mislim o sugestiji, hipnozi itd. Zato sam pravio izvjesne "kontrole" kao to
su gledanje na sat, voenje biljeki i itanje, u cilju ega sam prvo stavljao naoari itd. Tada sam
gledao Maharishi-ja, koji nije skretao svoj pogled s mene i istim oima, koje su trenutak prije bile
sposobne itati biljeke u mom dnevniku, vidio sam ga kako sjedi na tigrovoj koi kao svjetlosni
oblik. Nije lako objasniti ovo stanje, zato to je tako jednostavno, tako prirodno, tako neproblemati-
no. Kako bih elio sjetiti ga se u punoj jasnoi u asu svoje smrti!" (str. 2461)
To i jest svjetlost nae due koju vidimo u asu smrti svog fizikog tijela. Prosvijetljeni je
onaj koji to svjesno ostvari za ivota. O transformaciji fizikog tijela u nestvorenu svjetlost, s broj-
nim komparativnim primjerima iz povijesti u okvirima amanskih, religijskih i mistikih tradicija,
vidjeti kod Mircea Eliadea: Mefistofeles i Androgin (Alef, bibl. as. Gradac, aak. 1996.).
103
smoga.
Zato takvo nedjelovanje i utrnue ne predstavljaju nikakvo odricanje od
aktivnosti, naprotiv, one su ostvarenje smisla cijelog postojanja prirode i svih
aktivnosti, postizanje njenog cilja. Otuda boanska potpunost i ekstatino blaenstvo
pri takvom nedjelovanju i utrnuu u kome se budi dua ovjekova.
Takvo nedjelovanje u svakodnevnoj akciji u taoizmu se naziva wu wei, praksa
sistematskog smirenja naziva se rpa-dhynam u budistikoj meditaciji, a primjena
uvida na osnovu ostvarenog smirenja i transcendencije uma naziva se vipassana. To
je sav rad na sebi koji je ovjeku potreban na ovom svijetu. Sve drugo je
produljenje ropstva u snovima.
Druga i trea izreka Patanjalijeve "Izreke o jogi" kae da je sutina joge u
smirenju aktivnosti uma, tada svjedok boravi u svojoj sutini, u sebi. Druga izreka
objanjava prvu: um ne moemo nikada smiriti njegovom kontrolom, jer je dio
prirodne aktivnosti i uope nije na. Um se smiruje prepoznavanjem sebe kao
svjedoka koji je izdvojen i nezavisan od sveg zbivanja. Tada se um sam smiruje jer
ne djeluje na svjedoka, na nas. Prestajemo privlaiti frekvencije prirode, misli, da se
roje u nama traei osmiljavanje smisla. Smisao je postignut i osvijeten. To
takoer objanjava zato misli mogu nestati i u nesvjesnom stanju, i u mentalnoj
tuposti kod maloumnih ljudi, ili pod utjecajem droga. Oni povremeno mogu da
nemaju misli jer se kod njih ne dogaa Osvjetavanje smisla svega. Misli nestaju
samo iz dva razloga: kada postignu svrhu u osmiljavanju i razumijevanju (prana),
ili kada nemaju to traiti u subjektu koji nema objektivnu prisutnost svijesti koja bi
smisleno povezala misaone informacije.
Samo u svjesno ostvarenom potpunom smirenju (samadhi) dua boravi u
sebi, u svojoj pravoj prirodi, po prvi put otkako je u fizikom tijelu. Smirenje se
mora sprovesti na svim dimenzijama bia, od najfinije do najgrublje aktivnosti: od
uma i predodbi, zamiljanja i razmiljanja, osjeaja i emocija do tijela i svakog
pokreta tijela.
To su etiri temelja sabranosti Budinog govora Maha satipatthana sutta. Tu
se iznosi temeljna praksa ovjekovog probuenja na ovome svijetu. Taj govor
zajedno sa Patanjalijevim "Izrekama o jogi" predstavlja sutinu duhovnog puta
ovjekovog i praksu probuenja dua i ostvarenja Boanskog na ovom svijetu, i na
svim svjetovima. Ta praksa je jedina ispravna upravo zato to se ne poziva na
Boansko i ne priziva ga sa stajalita uma, ve mu samo omoguava da ono smo
bude, kakvo jest, uklanjanjem uma, otvaranjem prostora i stvaranjem istine u
ovjekovom biu, svjesnim doputanjem da bude ono to je dotle bilo nesvjesno,
utrnuem svega to ometa svijest Apsoluta da bude ovdje i sada, smirenjem i
utrnuem svih iluzija da nije ovdje i sada.
Rad na sebi ima jedini cilj buenje ili samospoznaju due.
Sutina rada na sebi je u prestanku identifikacije due sa svim onim to ona
nije, a ona nije nita osim Boanska svijest o sebi.
Boanska stvarnost je uvijek jedna, ali ima dva aspekta: ili je ona sma kao
Apsolut, ili je kao individualna dua. Sve izmeu je iluzija. U toj iluziji nalazi se sav
kozmos i svi nai ivoti.
Proces osvjetenja ili buenja iz te iluzije nije subjektivan, jer je priroda
postojanja due u tijelu odraz postojanja cijelog univerzuma. Cio univerzum postoji
zbog zaborava due u tijelu, i cio univerzum nestaje buenjem due u Boanskom
Apsolutu. Nestaje jer tada samo Boansko postoji kao dua.
Dua ve jest u Boanskom Apsolutu ovdje i sada, jer nita ne moe biti
izvan Boanskog Apsoluta. Sve to izgleda kao izvan i neto drugo je san.
104
Buenje je nestanak tog sna.
To znai da je buenje nestanak iluzije postojanja samog ovjeka.
To znai da je stvarnost ovdje i sada takva da sve drugo nestaje.
U ovdje i sada nema svijeta. Svijet postoji samo u iluziji vremena i prostora.
OVJEKOVO SVJEDOENJE O PRISUTNOSTI BOANSKOG
Rad na sebi uope se ne razlikuje od samog ivota.
Cjelokupna ljudska kultura i ivot svakog ovjeka samo su pripreme za
zavrni rad na sebi, prikupljanje svih iskustava za svijest o sebi. Svijest o sebi je cilj
i svrha ljudskog postojanja, svakog ivota i svakog ivotnog iskustva.
Rad na sebi je samo zavravanje tog procesa u njegovom ostvarenju i smislu.
Za razliku od ostalog ivotnog procesa koji se odvijao velikim dijelom
nesvjesno i uvjetovano, i samo djelomino svjesno, rad na sebi je potpuno svjestan
proces, toliko svjestan da se ne bavi niim drugim do jaanjem same svijesti kao
takve. On ne mijenja nita u ivotu, on samo postaje potpuno svjestan ivot, samo
osvjetava ivot u svim detaljima i aspektima. Ako bi neto mijenjao u ivotu, to bi
onda bio neki vjetaki rad na sebi, bio bi rad na neem drugom, a ne na sebi. ivot i
rad na sebi su jedno, razlika je samo u svjesnosti i nesvjesnosti.
Jedinstvo rada na sebi i samoga ivota, same egzistencije, poiva na jedinstvu
Boanskog Apsoluta. Samo on postoji. Nema nieg drugog. Boanski Apsolut je u
sreditu svakog oblikovanja, u osnovi svakog postojanja, u srcu svakog bia. Zato
kaemo da je Boanski Apsolut svjedok svega.
Ako je ovjek mikrokozmos, stvoren po liku bojem, onda je Boanski
Apsolut svjedok u ovjeku vie i jasnije nego u iemu drugome.
Svjedoea prisutnost Boanskog Apsoluta u ovjeku je ovjekova dua.
Svijest u ovjeku dolazi od due. Dua je ujedno i nae Sebstvo, naa sutina.
Otuda je i svijest naa sutina, Osvjetavanjem postajemo ono to jesmo, i
Osvjetavanje je jedino "oslobaanje due".
Ako Jai antropiki princip (SAP) tvrdi da kozmos ovakav kakav je postoji sa
svrhom stvaranja svjesnog subjekta; ako eksperimenti pokazuju da svjesni subjekt
samim svojim postojanjem utie na pojavu i oblikovanje materije; ako gnosticizam i
ezoterino kranstvo, i sva mistika tvrde da Boansko kroz ovjeka nastavlja svoje
stvaranje; ako sankhya ui da cijela priroda postoji u korist osloboenja duha
ovjekovog - onda svrha ovjekova nije ni u emu izvana, ni u emu drugom nego
da bude onaj koji jest, da bude svijest o sebi. Sav vanjski rad je bio samo priprema
za unutarnji rad na sebi. Sav unutarnji rad na sebi je samo priprema za svjedoenje.
Svjedoenje je ne-rad, smo postojanje kao svjesnost-prisutnost-blaenstvo (sat-it-
ananda). Svjedoenje je stoga prestanak i utrnue svakog nesvjesnog akta oitovanja
i traenja smisla izvana.
59
59
Sutina svjedoenja i meditativne prakse o kojoj ovdje govorimo iznijeta je detaljno u mojoj knji-
zi "Sankhya", u posljednjem poglavlju "Kaivalya". Takoer se o njoj moe saznati iz budistike
literature koja obrauje meditaciju, vipassana i satipatthna. Ona je kompletno iznijeta u Buddhi-
nom Velikom govoru o temeljima sabranosti (Mahasatipatthna sutta). O zazen praksi meditacije
ikan taza, kao najdirektnijoj praksi svjedoenja, vidjeti u radovima Jasutani Roija (Yasutani Ros-
hi). Njegova predavanja o zazen meditaciji nalaze se u knjizi "Tri stuba zena" Filipa Kaploa (Philip
105
Zato su za rad na sebi, kao svjedoenju koje oslobaa prisutnost Boanskog,
sposobne samo najzrelije due, koje zrae boanskom ljubavlju i razumijevanjem
svega, koje su prole sve drame ivotnih iskustava. Za njih je predstava zavrena,
san je prepoznat kao san, pouka i sadraj drame ivota su shvaeni. One se
prepoznaju po svojoj neovisnosti i nevezanosti za ivot. Za svjedoenje Boanskog
su sposobne samo due kojima je tekua inkarnacija posljednja. Ako imaju jo nekih
karmikih vezanosti i potreba za iskustvima, svjedoenje kao in predanosti
Boanskom bit e im teko izvodljivo. Nezrele due ne mogu nikako ni da shvate
prirodu svjedoenja, jo manje da je primjene u praksi. One jo uvijek jure za
horizontom svojih elja i iluzija, ali horizont ne postoji, koliko god mu se
pribliavamo toliko se udaljava. Tek kada elje prestanu, kada ovjek pogleda u njih
i shvati da je svaka elja jednostavno uzaludna, da je odraz nesvjesnosti, tada postaje
bespomoan i bez nade. Ali ba u tom trenutku preokret se poinje dogaati, poinje
se dogaati preokret koji se nikada u svim ivotima due nije dogodio, jer je
jednostavno ila u drugom smjeru, prema horizontu iluzija. U tom nestanku svake
nade je jedina nada, u tom stanju bez elja je jedina ansa za ovjekovo ispunjenje, u
toj ogromnoj bespomonosti, odjednom smo Boansko i itavo postojanje mu
poinje pomagati. Ono eka. Kad vidi da ovjek radi svojevoljno, ono se ne mijea.
Ono eka, moe ekati beskonano, jer za njega nema urbe. Ono je vjenost. Onog
trenutka kada ovjek nije svojevoljan, onog trenutka kad padne, onog trenutka kad
iezne, kada se potpuno preda, kao umirui neizbjenoj smrti, itavo postojanje
jurne prema njemu, ulazi u njega. I po prvi put ovjekovo buenje se poinje
dogaati.
Zbog bezvremene sutine due, i mlade i srednje zrele due u tijelu mogu
radom na sebi ostvariti svjedoenje. Svijest sama skrauje vrijeme sazrijevanja.
Dovoljno je ispravnom praksom osigurati prisutnost svijesti i ona e sama ubrzati
vrijeme potrebnog sazrijevanja due. Tako je svakom ovjeku praksa svjedoenja
dostupna, razlike postoje samo u tome to je nezrelim duama u tijelu potrebno vie
discipline i predanosti uitelju, a uitelju vie trpeljivosti prema njima, dok je
najzrelijim duama dovoljno samo da se informiraju o svemu tome i same e moi
sve ostvariti.
Ve smo ranije rekli da se cio proces oitovanja svijeta dogaa kao pad ili
zaborav svijesti iz Boanskog Apsoluta, da je manifestirani svijet manifestacija
nesvjesnosti. Nesvjesno se uvijek automatski manifestira izvana kao fiziki svijet.
60
Kada je ovjek nesvjestan sebe kao due, Sebstva ili Boanskog Apsoluta,
onda ima iskustvo ivota u svijetu, u tijelu. To iskustvo je zato uvijek povezano s
patnjom. Patnja je uvijek iluzija odvojenosti od Boanskog Apsoluta, od svoje
sutine. Patnja i destruktivnost ivota uvijek se poveavaju kada se utoite trai
izvan sebe, u promjeni stanja okoline i uvjeta ivota. Upravo to bolno traganje je
bilo odlika svih nezrelih dua, cijele ljudske povijesti i oblikovanja svijeta u kojem
ovjek ivi, i sve sazrijevanje dua svodilo se na spoznaju da je spas i utoite u
njima, a ne u promijeni vanjskih stanja, da nalaenje pravog uporita u njima, u dui,
Kapleau: The Three Pillars of Zen, Anchor Books, New York, 1980). Sve potrebne knjige i prijevo-
di nalaze se na web stranici http://yu-budizam.com/ i www.ivantic.net
60
Ova istina se namjerno skriva od ljudi u njihovom obrazovanju da bi se odravali u nesvjesnom
stanju. Ljudi se ue da je nesvjesno neto imaginarno i nepoznato, ime se mogu baviti samo psiho-
terapeuti, da je to svijet snova, a da je ovaj fiziki svijet stvaran i da su jedino u njemu u svjesnom
stanju. Istina je obrnuta: ono to je za nas nesvjesno zapravo je Apsolutna stvarnost, a ovdje u fizi-
koj realnosti ivimo kao u snu mislei da smo budni.
106
jedino moe osigurati pravu promjenu vanjskih okolnosti.
Stjecanje vanjskih iskustava je pratila svijest da rjeenje ljudske egzistencije
nije u vanjskom prilagoavanju, ali ti pokuaji su usavrili vanjski ivot, donijeli svu
kulturu i znanost ovjeku. Vrhunac kulture i znanosti bit e u spoznaji da je sav
vanjski svijet samo odraz ovjekove unutranje prirode, da njegova DNK trenutno
komunicira s klasterima galaksija, da je sve sadrano u svemu drugome po modelu
holograma, da je sva vanjskost ovjekova unutranjost.
Ta spoznaja je poetak rada na sebi ili meditacija.
Zato se u meditaciji ovjek smiruje od svih vanjskih aktivnosti i okree sebi:
zbog znanstvene spoznaje da su sve stanice svjesne, da je sav ivot odraz svijesti, a
da je on svjestan subjekt u kome se svijest samog postojanja najjasnije ogleda. Zato
nema vie nita traiti izvana. Samo se moe okrenuti sebi da bi u potpunosti bio
ono to treba biti, ono to u stvarnosti jest. Da dovri smisao oitovanja svega.
Budui da nita ne postoji izvan Boanskog Apsoluta, svako svjesno bie
koje postane potpuno svjesno sebe postaje sam Boanski Apsolut.
Moda e neko pomisliti da je lako to rei, ali je neto drugo ostvariti to.
Odgovor je opet isti: nema nieg drugog u Boanskom Apsolutu.
Ostvariti Boansko je najlaka stvar na svijetu, jer ve jesmo ono smo. Nita
drugo i ne moemo biti. Sva patnja i nesklad naeg ivota nastaje zbog slijepih
pokuaja da budemo ono to nismo. Iz istog razloga nastaju i sve tekoe da budemo
ono to jesmo.
Ali, naravno, mi smo sada nesvjesni svoje boanske sutine. U tome je jedina
razlika izmeu nas i Boanskog. Uvijek je razlika samo u umu, u svjesnosti i
nesvjesnosti. Nikada u postojanju koje je uvijek cjelovito jer je Boansko. Um nam
jedini daje privid da smo izdvojeni od Boanskog, da smo neto drugo od onoga to
jesmo.
Nae isto postojanje poiva u Boanskom. U njemu smo nesvjesni za
vrijeme dubokog sna ili svjesni za vrijeme meditacije. Tada smo bez uma u oba
sluaja, u dubokom snu nesvjesni toga, a za vrijeme meditacije svjesni. Zato
meditacija znai ostati oputen kao u dubokom snu, ali ipak budan. Svijest je
prisutna, ali misli nestaju. To je najprirodnija i najlaka stvar, jer se odnosi na isto
postojanje kakvo jest, ali mi smo naueni na neprirodno i lano postojanje. Iluzije
izazivaju sve tekoe u vezi sa stvarnou.
Razlika izmeu svjesne i nesvjesne prisutnosti u stvarnosti poiva samo na
usmjerenju panje, u kulturi panje, da li je usmjerena izvana u identifikaciju s
objektima koje je sama projicirala, ili je svjesna sebe same kao svijesti.
Sutina buenja due je u razlikovanju same svijesti od sadraja svijesti.
Sutina nesvjesnosti je u spontanom reagiranju na objekte i sadraje.
Sutina meditacije je ista kao sutina ostvarenja due. U meditaciji se
ponavlja u malome ono to dua prolazi kroz sve inkarnacije, kroz smrt i raanje:
stie se svijest o svojoj nezavisnosti od tijela i uma, od projekcija vanjskog svijeta i
nesvjesnog reagiranja na iskustva koja smo sami projicirali. U meditaciji umiremo
za sve iluzije tijela i uma i uskrsavamo kao dua na najviem nebu. Samo je to
ispravna meditacija, koja vodi kroz smrt i uskrsnue. Sve drugo je profinjenje
iluzije.
Poetak buenja je u prestanku spontanog i programiranog reagiranja svijesti
na sadraje i u objektivnom razumijevanju da sve sama stvara, privlai i oblikuje. To
je proces proienja koji se zbog iskustva otjelovljenja doivljava kao izdvajanje
od tijela, od osjeaja, od misli i uma - zbog dotadanje identifikacije koja je imala
oblik tijela, osjeaja i uma. Zato to samo cjelina postoji kao hologram, nema niega
107
to bi moglo da se izdvoji iz neeg. Osjeaj izdvajanja zato postoji samo zbog
identifikacije, prestanak identifikacije se doivljava kao izdvajanje. Prestankom
reagiranja svijesti na vlastite sadraje prestaje i dalja identifikacija i lanac cijelog
uvjetovanog i bolnog lutanja u svijetu. Ostaje sama svijest kao takva, kao Boanska
Prisutnost.
Ako se sjetimo dokaza iz eksperimentalne fizike da je ovjek kao svjesni
subjekt temeljni uzrok da se ista energija oblikuje u vidljivu materiju, da se sva
vidljiva priroda oblikuje zbog njega kao svjesnog subjekta, onda e nam biti jo
jasniji proces ovog izdvajajueg proienja u meditaciji.
Kada spozna te injenice, ovjeku ne preostaje apsolutno nita drugo nego da
shvati da se sva priroda ne oblikuje zbog njega samoga, nego zbog Boanskog
Apsoluta koji je u njemu. Da je i on sam oblikovan zbog Boanskog Apsoluta u
njemu. Ne preostaje mu nita drugo nego da se smiri cijelim biem, od tijela do
najvieg uma, da bi omoguio istou njegove prisutnosti kroz sebe.
Drevna znanost o Boanskom u ovjeku, sankhya i yoga, istou ove
izdvajajue prisutnosti Boanskog u ovjeku nazvala ja kaivalya.
Rije kaivalya oznaava stanje onoga to je jednostavno, nepomijeano ni sa
im, autentino, isto, pa otuda sadri ideju savrenstva i potpunosti. Zato se koristi
da oznai savrenstvo proienja due ovjekove njenim izdvajanjem iz svega to
joj nije autentino. U tom smislu ova rije oznaava izdvojenost i odcjepljenje
ovjekove sutine, due, od prolaznog bivstvovanja u vremenu, ovjekovo uskrsnue
iz smrtnog u besmrtno i neroeno, iz nepostojanja u postojanje.
U izdvajajuem proienju due dogaa se potpuno odvajanje, kao kada se
odvajamo iz sna. Buenje je konkretno izlaenje iz sna. Tako se i iz stanja svijesti
koje predstavlja san i neautentino bivstvovanje, doslovno izlazi, odvaja. Zato se u
Patanjalijevim Joga sutrama i u snkhyi za dogaaj konanog probuenja koristi
izraz kaivalya koji znai izdvajanje, a ne neki drugi. Time se naglaava direktno
iskustvo probuenja, jer probuenje nije nita drugo do izdvajanje iz sna, odvajanje
od identifikacija.
Iskustvo izdvajanja postoji samo kao kontrast dotadanjem stanju
identifikacije. U cjelini koja je Boanski Apsolut nita ne moe biti izdvojeno ni iz
ega. To spoznaje probueni tek nakon prestanka nesvjesne identifikacije i svjesnog
izdvajanja. Da nije bio nesvjestan ne bi mu trebalo buenje, da nije bio identificiran
ne bi mu trebalo izdvajanje od identifikacije. I tek nakon toga, nakon svjesnog
izdvajanja i probuenja, ovjek poinje istinski da uestvuje u ivotu i postojanju, da
biva ono to uvijek jest, da ga prepoznaje i voli kakvo jest, jer dotle je njega Ego-um
zapravo izdvajao od Boanske cjeline. Tako je izdvajanje kaivalye paradoksalan
proces spajanja s cjelinom.
Iskustvo izdvajanja postoji i zato jer je dua u ovjeku transcendentni
svjedok, nikada nije ni bila u jedinstvu ni s tijelom, ni s umom, nikada nije bila
potpuno jedno ni s jednim iskustvom koje je ovjek ikada doivio. Uvijek je bila
samo nijemi, transcendentni svjedok zbivanja.
Sma prisutnost tog svjedoka privlaila je i kreirala sve zbivanje. Na lokalnoj
razini privlaila je i kreirala zbivanje njegove sudbine, a na globalnoj razini zbivanje
samog kozmosa.
Zato je buenje ovjekovo samo proces prepoznavanja tog izdvojenog
svjedoka.
On je ve izdvojen, ne treba ga izdvajati. Problem je bio u tome to smo ga
nesvjesno spajali sa svim i svaim.
108
U svim pravim opisima ovjekovog najvieg ostvarenja, samospoznaja se
opisuje kao proiavajue izdvajanje iz svega to mu nije autentino. To govori
izraz kaivalya, najistije od svih ostalih.
Prema najtonijem opisu direktnog ostvarenja, prema Buddhinim rijeima, to
izdvajanje se konkretno doivljava kao uvid: "To nisam ja" i "To nije moje",
naspram svih inioca bia: naspram tijela, osjeaja, stanja uma i svake misli. Budui
da to ve nije nae svojstvo i da se sav uvid svodi na prepoznavanje te injenice, on
se praktino ostvaruje samo mirovanjem. Kaivalya se ostvaruje samo mirovanjem.
U mentalnom mirovanju smo od sebe odvaja se i razobliava sve to nije naa
autentinost, sve to zaklanja nau duu. Ali zbog utjecaja iluzija za takvo
mirovanje potrebna je vrhunska disciplina, za koju je potrebno vrhunsko
razumijevanje.
Nema proienja i osloboenja bez razumijevanja afektivnog vezivanja u svim
dimenzijama bia. Kako je vor zavezan tako se mora i razvezati. To je jedini put,
jer ve smo rekli da svijest sama, pod utjecajem mentalnih obrazaca, projicira svoje
sadraje s kojima se identificira kao u snu. Zato jedino ona sama to moe i prestati
raditi kada spozna to radi.
Budnost je prisutnost svijesti u samom biu. Kako bie ve jest energija
svjesna sebe, ovjekova budnost nije nita drugo do oputeno doputanje da ona to i
bude kroz njegovo ivo iskustvo, doputanje da univerzum bude svjestan sebe kroz
ovjeka.
Sutina duhovnog osloboenja ili probuenja jest u pravom, autentinom
odnosu ovjekove due prema postojanju dok je u ovjekovom tijelu. Kada se meu
njima uspostavi pravi odnos, dogaa se prepoznavanje iskonske neovisnosti due od
vanjskog postojanja. ovjek svojom budnou ispravlja taj odnos i postavlja ga u
pravo stanje. Vanjsko postojanje nije problem, ve neuvianje njegove stvarnosti od
strane neprobuenog ovjeka, da ono postoji samo kao ogledalo za samospoznaju
due, a preko nje i samog Boanskog Apsoluta.
Neovisnost svoje due ovjek nikako ne treba postizati i stvarati, jer ona
oduvijek postoji, nego je samo prepoznati, savreno svjesno opaajui smo
postojanje u kome se ogleda. Kada svekoliko postojanje i sav ivot prepozna kao
svoj odraz, tada e jedino prepoznati sebe. Cijelo ogledalo prirode ogleda samo
njega, njegovu duu u svemu, od najmanje estice, preko svih ivih bia do prostora
u kome se nalaze sve galaksije. Sve su to razliiti razmjeri, dimenzije i oblikovanja
njegove due.
61
Jedini nain da ovjek ustanovi autentinu neovisnost due, koja sutinski ve
postoji, jest da u potpunosti osnai potencijal budnosti i svijesti koji je priroen
svakom zdravom ovjeku; dakle, da osvijesti ono to ve jest. Budnost se ne jaa
nikakvim koncentracijama, njima se samo do ekstrema jaa ve postojea vezanost i
61
Isha-upanishad (5-8): "I kree se i ne kree se; daleko je, a i blizu; to je u nutrini svega, a i vanj-
sko je svemu. Onaj tko sva bia upravo u sebi vidi, i u svim biima sebe, zbog toga ne ali. Jer ako
je u svim biima spoznao sebe, kakve opsjene i boli da se plai, jedinstvo vidjevi. On je u sve prod-
ro, blistav, bez tijela, neranjiv, bez miia, ist i nedodirnut zloom. Vidjelac mudri, svedosean, on
opstoji po sebi, poput stvari to prirodno teku kroz beskonano vrijeme."
Darshana-upanishad: "Kada sva bia vidimo samo u vlastitom Sebstvu (dui), i u svim
biima Sebstvo (duu), tada brahman (Boansko) doseemo." (X, 10).
109
neuravnoteenost. Budnost se jaa jedino postojanom prisutnou u svim pojavama i
dimenzijama bivstvovanja. Takva postojana panja mora biti osloboena svakog
mentalnog prosuivanja i osobnog odreivanja, inae nee biti prisutna u svim
dimenzijama postojanja. Sma njena prisutnost je neovisnost (kaivalya). Svatko tko
je ikada bio budan zna da je tada bio i neovisan u toj mjeri da jedino moe rei
kako je sma neovisnost upravo budnost.
Ve smo vidjeli kako su izraene sve dimenzije prirode. Njihove vibracije
stvaraju razliite gustoe zbivanja i brzine vremena koje oblikuju sav kozmos. One
su mikrokozmiki saete u ljudskom biu tako to sainjavaju njegovo fiziko tijelo
(zemlja), osjeanja (voda), opa stanja uma (vatra) i svaku misao (zrak). Od svih
dimenzija kozmosa sainjen je, dakle, i ovjek, pa on zato svoju budnost mora
ustaljivati u skladu s njima, a ne nekako drugaije. Dakle, svoju budnost mora
osnaivati na etverostruki nain: naspram tijela (1), osjeanja (2), opih stanja
uma (3) i svake misli (4). To su etiri osnove na kojima se panja mora postojano
sabrati i uvrstiti u razumijevanju svake posebno. Svaka se od ovih dimenzija bia
svjesnim upoznavanjem rastvara od iluzije supstancijalnosti i svodi se na njen ishod
- akau, isti prostor u kome je sve mogue. Kada se to uini sa svima zajedno,
nastaje trajna budnost kao ista svijest. To je dua kao olienje Boanskog.
ovjekov je ivot u tolikoj mjeri nesvjestan i neuravnoteen da on i ne uvia
to ga odreuje i sainjava, gotovo nikada ne razlikuje prirodu svoga mentalnog
stava od osjeaja i fizikog stanja i kretanja, a kada to i ini, onda samo privremeno i
bez trajnog ustanovljenja. Meuovisnost ovih sastavnica uvjetuje svijest da se
smatra identinom s njima i sadrajima njihovog iskustva o svijetu. Njihovo
razumijevanje putem meusobnog razlikovanja smo po sebi uravnoteuje
neujednaene tokove ivotne energije (prna) u svakoj dimenziji zbivanja, i time
oslobaa prisutnost iskonske neuvjetovanosti due. Za to nije potrebno nita drugo
do objektivno razumijevanje. Ono ima dvije faze. Prva je meusobno razlikovanje
etiri dimenzije bivstvovanja koje su dotle djelovale meuovisno i zato uvjetujue
na duu, i temeljno upoznavanje svake od njih posebno. Druga je spontana
primjena uvida (vipassana) o ova etiri initelja bez odreenog vjebanja, onako
kako se u ivotu zbivaju svi zajedno.
Sve etiri dimenzije jaanja uvida predstavljaju progresivno ienje svijesti
od raznih fiktivnih sadraja i obmana, i njeno osposobljavanje da se sjedini s duom
kakva ona zaista jest. Stalna prisutnost panje ovdje i sada (satipatthna) nije nita
drugo do intenzivno saimanje, skraivanje vremena bolnog lutanja u prostorima
neautentinog postojanja, i ubrzanje procesa koji je imanentan prirodi kao i svakom
biu: da doe do slobode u kojoj moe autentino biti. Postojanom sabranou
panje mudro se ostvaruje ono jedino to se inae mora ostvariti u ivotu: uveava
se prisutnost svijesti o Boanskom koje sve omoguava (o neuvjetovanosti
postojanja) u ovjekovom biu, i time se brie patnja. Sma svjesnost predstavlja
ubrzanje vremena zbivanja i dovodi ga do krajnjeg ishoda u budnosti. Osvjetavanje,
kao saimanje vremenskog iskustva, praktino se svodi na postizanje neovisne
prisutnosti usred psihofizikih procesa vlastitog bia i razumijevajuim
pragmatinim odnosom prema njima. Da rukujemo svojim umom kao to to inimo i
s vanjskim stvarima, jer svijest je neovisna o svim vremenskim dogaanjima u biu i
o umu. Samo takva objektivnost u sebi, Osvjetavanje due, omoguava istinsko
upoznavanje postojanja u svim njegovim dimenzijama, a rezultat toga nee vie biti
neki zakljuak, stav ili mit o dui i Boanskom, kako je to uvijek bivalo s drugaijim
upoznavanjem postojanja od ovdje opisanog, ve jednostavna budnost due za njenu
autentinost u Boanskom Apsolutu.
110
Ne radi se, dakle, o objektivnom spoznavanju due koje dijeli i otuuje
ovjeka od svijeta, ve o zrelosti njegove due s kojom svijet dovodi do autentinog
ishoda. Kao to roditelj doivljava sazrijevanje svoga djeteta, tako i ovjek u ovoj
praksi sagledava svoje psihofiziko bie kakvo jest i time ga transformira do
duhovne zrelosti. Samim tim transformira i vanjski svijet prema veem savrenstvu.
Ovdje opisano Osvjetavanje nije nita drugo do ovladavanje stihijom
prirodnog zbivanja u tijelu, osjeanjima i umu direktnim suoavanjem s njima
samima kakvi jesu - a ne s njihovim sadrajima, kao uvijek do tada. Stoga je ovo
suoavanje veoma neprivlano, nezanimljivo i odbojno nezrelim ljudima jer ne
donosi nikakve nove sadraje, zakljuke, uvjerenja i nade koje bi bile privlanije od
prethodnih. Ova praksa ih sve rui da bi se omoguila iskonska sloboda koju je
ovjekova dua imala prije roenja tijela, pa i nastanka samog svijeta. Svijest ove
iskonske slobode due je utoliko prisutnija, ukoliko je vea neuvjetovanost
mehanizmima steenih navika u ponaanju, govoru i miljenju. Taj prirodni
mehanizam je u dosadanjem ivotu uvijek imao nadmo i zloupotrebljavao je
svjesnost za pasivno osvjetljavanje svoga djelovanja. Ovdje se zahtijeva preokret
takve situacije: da se neuvjetovanom svijeu ovjek u svakom trenutku izdvaja i
isti (kaivalya) od svega to trenutno uvjetuje autentinost i slobodu njegove due,
od svega to nije on sm u apsolutnom smislu, to ga odvaja od prisutnosti u
transcendentnom Boanskom Apsolutu i vezuje ga u pojedine sadraje.
Put proienja ima samo dva principa: 1) Postojano opaanje svih zbivanja u
tijelu, osjeajima, umu i sadrajima uma - a naroito osjeajima koji prate ostala tri
zbivanja. 2) Nereagiranje na ta zbivanja vezivanjem, odbojnou ili zaboravom, i
zadravanje ravnodunog ustanovljavanja svega kako jest.
Oba se svode samo na ustanovljavanje, na stalno neutralno ustanovljavanje
apsolutno svega u nama.
Sva bia reagiraju na zbivanja i tako se upliu u njih i ive u ropstvu. Put
slobode je najprije vidjeti zbivanja kakva jesu i, kada se to ispravno uini, ovjek se
oslobaa spontanog reagiranja na sve utiske (samskare) koje ona izazivaju, jer vidi
da to nije on, niti je to njegovo. To je sve svojstvo oitovane prirode, a ne njegove
due. Sve to ovjek objektivno osvijesti, vidi da to nije njegovo. On je oduvijek
iskonski slobodan, njegova sutina je ve ista svijest i, da bi bio to to jest, treba
samo osvijestiti zbivanje i prestati, zbog identifikacije s njim, slijepo reagirati na
njegova uvjetovanja. Jer nesvjesna reakcija na postojea zbivanja, izaziva nova, i
tako se stvara lanac uvjetovanosti.
62
Tek kada se oslobodi slijepe reakcije, ovjekov
um poinje odraavati duu, svjesno i spontano djelovati u skladu s Boanskim
koje sve sadri u sebi.
Ovdje su dati opi principi probuenja ovjekovog, a ne ostvarenja bilo
kakvog ideala iz oblasti religija i vjerovanja.
Sutina meditacije, i duhovne kulture uope, jest u tome da se svijest, koja
inae mijenja svoja stanja, uini stalno prisutnom tokom svih zbivanja tijela,
osjeanja i uma 24 sata. Dakle, i za vrijeme sna - to su onda lucidni snovi. Ovaj
proces zahtijeva u poetku izuzetan napor sabiranja panje (jnana) i potpunu
posveenost. To je ujedno i proces ocjelovljenja u jedno Ja. To se postie
meditacijom koja se radi u sjedeem poloaju izvjesno vrijeme. Kada tako steeno
iskustvo iste svijesti u meditaciji postane dovoljno jasno, treba uspostaviti
62
U tome se sastoji cijeli lanac ovjekovog ropstva u kome ga dre sile koje ga uvjetuju. One ga
programiraju da uvijek reagira, uvijek pojaavaju njegove reakcije i daju mu lana rjeenja za prob-
leme koji tako nastaju. Dre ga u zaaranom krugu. Jedini izlaz iz zaaranog kruga je njegov pres-
tanak, utrnue. Nikako modifikacije unutar kruenja.
111
kontinuitet prisutnosti takve iste svijesti bez veih oscilacija tokom ostalog zbivanja
u svakodnevnom ivotu. Smo se zbivanje tada pokazuje kao energetski fenomen
koji je svjestan sebe. Smo bivstvovanje se pokazuje kao svjesno samo po sebi bez
ikakvog ovjekovog napora, i on je sada stalno budan. ovjek, dakle, postaje budan
tek predajom cjelini koja je svjesna sebe. Ta predaja je mogua tek s uvidom da je
on sm ta cjelina koja je svjesna sebe. Svaki napor tada prestaje, jer trajna budnost
je in predaje (bhakti) i oputenosti. Kao to postojanje uvijek postoji, tako je i
budan ovjek uvijek svjestan, jer njegova svijest je isto to i postojanje. On je uvijek
budan jer nije identificiran s biem, koje ima razliita stanja, ve se predao onome
to bie omoguava, a najprije omoguava svijest o njegovom postojanju. Prestanak
identifikacije s biem mogu je jedino nakon iskustva transcendencije uma u
meditaciji. Nikako drugaije. Budnost nastaje sama od sebe kada nestane napor za
odravanjem prisutnosti svijesti u prolaznom i promjenljivom zbivanju, jer se uvia
da je svijest ve prisutna kao ishod ili temelj smog postojanja, vjenog bivstva iz
kojeg sve izvire, da se sve i zbiva zbog svijesti o sebi. Ako se sve zbiva zbog svijesti
svjedoka, naeg Sebstva, onda nas sve i podsjea na Sebstvo, svako zbivanje nam
kao ogledalo ukazuje na svijest o sebi. Zato nije potreban napor za odravanje
svijesti o sebi, potrebna je samo panja i razumijevanje da se sve dogaa zbog
svijesti, i da smo mi ta svijest. Budnost je kada svijest ne identificiramo sa svojim
umom, ve sa samim postojanjem. Ali, do slobodne budnosti se dolazi samo nakon
vrhunskog napora za odranje prisutnosti svijesti - odnosno vlastite line prisutnosti
u zbivanju. Um e uiniti sve da svijest modificira u neki san, o nekom drugaijem
postojanju. Svijest je kroz uobiajeno postojanje neprosvijeenog ovjeka bezlino
prisutna i modificirana umnim obrascima i sadrajima. Svrha meditativnog napora je
u tome da se toj bezlinoj svijesti postojanja d olienje naeg bia, da se oisti od
svih imaginarnih sadraja, da svijest postane lino iskustvo ovdje i sada.
Najvei paradoks je u tome da se napor osvjetavanja bia odvija kroz
iskustvo "to nisam ja" i "to nije moje svojstvo" koje se odnosi na tijelo, osjeaje,
opa stanja uma i svaku misao. Razlog za ovaj paradoks je u tome to je sutina
svijesti u nadilaenju (transcendiranju) onoga to se osvjetava. in osvjetavanja je
uvijek in nadilaenja onoga ega smo svjesni. injenica da smo neega objektivno
svjesni znai da smo iznad toga, isto kao to moramo biti izvan onoga to elimo
vidjeti u cijelosti. Da bismo se vidjeli cijeli u ogledalu moramo biti izdvojeni od
njega. U identifikaciji nema objektivne svjesnosti. Zato za ono to smo postali
svjesni, moemo jedino rei da nije nae. Sloboda od poistovjeenosti sa svakim
zbivanjem je ista budnost. Dakle, svjesnost se jaa oslobaanjem od
poistovjeenosti. Osvjetavajui tijelo, osjeanja i um, mi ih nadilazimo postajui
ono beskrajno i neuvjetovano to ih omoguava. Jedini nain da se to ostvari jest da
ih sagledamo kakvi zaista jesu. Kada to uinimo, postajemo vei, iri i moniji od
njih. Kada bie osvijestimo kakvo jest, i tako ga nadiemo, tek tada ga moemo
prihvatiti. Dotle je ono nas dralo i zato smo bili njime porobljeni, a sada smo
slobodni jer smo isto to i dua koja bie omoguava.
Ovaj paradoks e postati manji ako imamo u vidu da se meditacija sastoji iz
dvije faze. Prva je dolaenje do promatraa, due, do nas samih, stjecanjem potpune
svijesti o zbivanju tijela, osjeanja i uma. Kada se to ostvari, postat e jasno ono to
omoguava duu promatraa, nas same, a to je svjedok cijele prirode, Boanski
Apsolut.
Ali nezavisnost od objekata, sadraja svijesti i vanjskih utjecaja je samo jedna
strana medalje. To je prije svega razvoj i postizanje svoje autentinosti,
112
transcendentnog Sebstva. Druga strana toga je jo bolje i svjesnije uestvovanje u
zbivanju, pravovremeno i kreativno djelovanje. To dvoje idu usporedo, automatski.
Jedno bez drugog nisu mogui. Nezavisnost Sebstva postiemo samo zato da bismo
objektivnije sagledali cijelo zbivanje, to nije mogue u bilo kakvoj identifikaciji.
Ako se samo postaje neovisan, onda se ide u otuenost i to ne bi bilo u redu, isto kao
to ne bi bila ni identifikacija sa zbivanjem. Potvrda prave autentinosti Sebstva je
adekvatno reagiranje i uestvovanje u zbivanju, jednako kao i njegova neovisnost
o zbivanju. Ta ravnotea se postie objektivnim odnosom i prema fizikim i
metafizikim zbivanjima. Ako smo na primjer, ravnoduni prema fizikim a vezani
za metafizike sadraje, onda unosimo neravnoteu. Postajemo otueni, apstraktni
filozofi, ili religiozni dogmatiari. Prava autentinost je potpuna nezavisnost: i od
vezanosti i od odbojnosti spram bilo ega. Biti slobodan znai biti slobodan od
svega, ali i biti slobodan za uestvovanje u svemu. Istovremeno. Ako nismo
slobodni za prihvaanje, doivljavanje svakog, i najsuptilnijeg zbivanja, onda nismo
zaista slobodni. Zato se u Buddhinim govorima stalno ponavlja da meditant nadilazi
i vezanost i odbojnost prema objektima i sadrajima svesti, da je ravnoduan prema
svemu, ali budan i prijemiv za sve. Uostalom, meditacija se i vjeba da bi se
postigla bolja i objektivnija spoznaja zbivanja, a ne da bi se pobjeglo od njega.
Mo razlikovanja se razvija i jaa meditacijom koja nije nita drugo do napor
i uvjebavanje da se sve aktivnosti bia opaze na sve dubljem i finijem nivou, prije
nego to se manifestiraju na grubi nain, a to je onaj koji opaamo ulima i umom.
Kada se ostvari najdublje i najfinije mogue opaanje bia, a to je sam nastanak
misli kao najfiniji pokret bia, tada promatra boravi u sebi, ovjek postie
samosvijest ili budnost. Tako proiena svijest sama, automatski donosi
spasonosno razlikovanje due.
Kontemplativna praksa, iji su osnovni principi ovdje iznijeti, predstavlja
ovjekov prvi pravi okret prema duhovnoj slobodi i probuenju, prema spasonosnoj
diferencijaciji due i postojanja, ime se oboje ostvaruju u smislu. Apsolutno sve to
je ovjek inio prije ove prakse odnosilo se na iskustvo bivstvovanja u prirodi i
karmiko dozrijevanje u njoj. S ovom praksom on po prvi put u itavoj svojoj
karmikoj evoluciji istinski okree panju sebi ili svojoj autentinosti, svojoj dui.
Njegovanje takve panje, okrenute sebi, pod kojom dozrijeva on sam kao neovisna
dua, jest ono to ga ini slobodnim, uvijek budnim i zaista beskrajnim. Nita drugo.
Prema Buddhinim rijeima "u ovom ogranienom tijelu, ne veem od
rukohvata, sadran je svijet, pojava svijeta, ishod svijeta i put koji vodi ishodu
svijeta" (Anguttara-nikayo, 4,45). U ovjeku koji meditira dovrava se ishod
univerzuma.
in probuenja je dogaaj u kome ovjek cjelokupni vanjski svijet, cijelu
prirodu i sav kozmos, prepoznaje kao svoju vlastitu unutranjost, kao svoje bie,
tonije, sve spolja vidi kao sredstvo za kristalizaciju svijesti o sebi kroz
objektivizaciju. Ovo se dogaa zato to su makrokozmos i mikrokozmos zapravo
jedno isto, ali u drugim razmjerima. Sav kozmiki prostor koji sadri sve galaksije,
je zapravo isti prostor koji sadri elementarne estice i atome. To je isti prostor. On
se prelama u privid razliitih razmjera kao beskrajno veliko i beskrajno malo samo u
organskom svijetu, u konkretnom iskustvu i umu.
Zato organski svijet, u kome se formira svjesni subjekt, stoji tono u presjeku
mikro i makrokozmosa. Ukrtanje mikro i makrokozmosa stvara organski svijet i
svjesnog subjekta. To ukrtanje takoer stvara polarnost koja postoji u svemu: u
energiji, elektromagnetnim pojavama, umu, dogaajima svuda djeluje jin i jang.
113
To je takoer isti prostor koji sadri misli, koji se otvara kada misli stanu u
meditativnom mirovanju. On se u nama doivljava kao blaena prisutnost u Sebstvu,
u naoj sutini, dui - zato to je to sve jedan isti prostor: makrokozmosa,
mikrokozmosa i nae sutine, Sebstva ili due. Sva ta tri prividno razliita prostora
sainjavaju ono to ovdje nazivamo cjelina ili Apsolut.
Izmeu estica onoga to nazivamo materijom postoji ogroman prostor koji
nije prazan, ve je ispunjen energijom. Fiziari kau da kada bismo sabili svu
materiju kozmosa dobili bismo kuglicu veliine zrna graka. Toliko je prostor
dominantan u odnosu na estice. Taj prostor koji sadri sve estice je osnova
svijesti. I prostor i svijest imaju iste osobine: kao to prostor sadri i proima sve
objekte, tako i svijest moe osvijestiti sve objekte, svjedoiti im. Taj isti prostor se
izvana dogaa kao crna rupa u kojoj nestaje sva materija, i iz koje sva materija nas-
taje, dok se u nama taj isti isti prostor dogaa kao ista svijest o sebi ili Sebstvo.
Budui da sve objektivno sadre, oboje transcendiraju materiju i objekte.
Na taj nain je nae Sopstvo Apsolut i sva spoljanost naa unutranjost.
Ovdje iznijeto Osvjetavanje ima etiri dimenzije, u skladu s dimenzijama
prirode. Promatrane piramidalno, najnia i najgrublja dimenzija zbivanja je tijelo,
zatim, neto finija, osjeaji, pa opa stanja uma ili raspoloenja kao jo finija, i same
misli kao najfinija dimenzija zbivanja naeg bia. Da bi se bie transcendiralo i
ovjekova dua predala Boanskom koje sve omoguava, i koje je njen ishod, to se
mora uiniti na najfinijoj dimenziji zbivanja bia, nastanku misli. Ali, ako se
meditacija zasniva samo na transcendenciji misli, ona je nepotpuna, ako se u tome i
uspije, to iskustvo nije trajno, ovjek se stalno iz njega vraa u ranija nia stanja
svijesti - zato to nije osvijestio cijelo bie, sve njegove dimenzije. Tako se od cijele
prakse pravi ritual i jo jedna navika. Svaka dimenzija zbivanja ima svoje utiske
(samskare), svoja morfogenetska polja koja je oblikovala ponavljanjem, i ta polja
imaju svoju gravitaciju, privlanu snagu koja nas zavodi i opinjava. Zato se svaka
dimenzija mora posebno osvijestiti, uvidjeti kakva zaista jest i razobliiti sve njene
utiske.
I druge duhovne tradicije osjeaju neophodnost da se bie osvijesti u svim
dimenzijama, ne samo u sferi misli (ideja), ali to izraavaju na nejasan i maglovit
nain, kroz razne (boje) zapovijesti, tabue, moralne norme, propise koji obuhvaaju
sve, pa i jelovnik. Judeo-kranske moralne obaveze se uglavnom bave fizikom
dimenzijom zbivanja (ponaanjem), a manje mentalnom, i nigdje dovoljno jasno ne
naglaavaju jedinstvo fizikog, osjeajnog i mentalnog. Tradicija vjerske predanosti
(bhakti) uglavnom naglaava osjeajnu dimenziju bivstvovanja. Jedino je u tradiciji
joge neophodnost osvjetavanja cijelog bia osloboena svakog demonizma i
idolopoklonstva, i svedena je na savrenu praksu, na opa pravila ispravnog
postupanja (yama), i specifino jogistike obaveze (niyama). Buddha je na osnovu
njih iznio cjelovit proces osvjetavanja (meditacije) jer je zahvatio sve dimenzije
bia, od najgrublje do najfinije. alosno je to i danas postoje budistike kole, ili
sekte, koje ne uviaju neophodnost cjelovitog osvjetavanja, nego naglaavaju samo
neke njegove aspekte (disanje, osjeaje, ili um kao zasebne prakse osvjetavanja).
Klju osloboenja je u cjelovitom osvjetenju bivstvovanja, u svim njegovim
dimenzijama (tijelo, osjeanja, opa stanja uma i svaka misao). Ako previdimo
jednu dimenziju, njeno neosvijeteno zbivanje e biti uzrok nae patnje i osjeanja
ropstva. Ako naglasimo samo jednu, na primjer, mentalnu (bavei se nekom
meditativnom 'tehnikom', molitvom ili ponavljanjem mantre), ma kakve uvide i
iskustva imali, padat emo uvijek iznova natrag u nia stanja povueni teinom
114
ostalog dijela neosvijetenog bivstvovanja, i uzalud emo ponavljati tu jednostranu
praksu u nadi da emo trajno dostii uzvieno stanje ako ga samo dovoljno puta
ponovimo.
Pored cjelovitog osvjetavanja bivstvovanja, klju osloboenja sadran je u
osnovnom principu prirode da cijela slui kao odraz svijesti o Boanskom, a u svom
najfinijem aspektu to odraavanje se svodi na samospoznaju i osloboenje due.
Stoga ovjek ne mora nita raditi da bi spoznao i oslobodio duu, da bi bio ono to
jest, nego samo biti miran, ne (po)kretati se sa zbivanjem prirode, ne identificirati i
ne reagirati slijepo i automatski s njom, i sam se tako ne vezivati vlastitim
reakcijama. Kada je priroda objektivno prepoznata kao priroda, tada nastupa
osloboenje due.
Taj isti, automatski oslobaajui princip bivstovanja, sadran je i u svim
drugim pravim doktrinama probuenja. U taoizmu se kae da se zamuena voda
bistri sama kada je ostavimo na miru, kada je ne zamuujemo. Zen kae da u
mirovanju tijela i uma, u zazen meditaciji, neispravne misli nestaju same od sebe, i
ovjek spoznaje svoj lik koji je imao prije roenja. U Patanjalijevim Joga sutrama
cijela joga se definira kao smirenje aktivnosti uma; tada promatra boravi u svojoj
pravoj, transcendentnoj prirodi (Y.S. I, 2-3). Sutina budizma je u meditativnom,
mentalnom mirovanju, postizanju objektivne svijesti u tom mirovanju i njenom
primjenom u svim ostalim zbivanjima i iskustvima (vipassana). Na istom principu
se zasnivaju sva ostala prava mistika iskustva i predanost Boanskom.
Cijela je priroda sazdana tako da u svemu slui Boanskom i da ga odraava,
da slui dui, tj. ovjekovoj samospoznaji i slobodi. Sva energija postojanja i sve
zbivanje usmjereno je prema tome. Jedini uvjet da se taj oslobaajui proces ispuni
jest da ga ovjek bude svjestan i da ga ne remeti. Ali upravo to ini svaki nesvjestan,
opsjednut i programiran ovjek: remeti ga na sve naine, i svoju energiju, koja bi ga
sama automatski odvela do probuenja, troi na sve druge aktivnosti, na
uestvovanje u sadrajima svojih snova. Sav napor buenja se stoga ne sastoji u
tome da se probudimo, niti kako da se probudimo (to je samo po sebi apsurd: ne
postoji kako se probuditi, ve samo buenje, buenje je smo postojanje) - nego da
prestanemo remetiti buenje koje se ve odvija samim naim postojanjem. Ono to
mi sve vrijeme inimo je dranje za sadraje svojih snova i uzaludno troenje
dragocjene energije u njihove iluzorne objekte. Treba samo da prestanemo to initi i
da budemo svjesni tog cjelokupno procesa, jer ga samo svjesnou moemo odrati i
ostvariti. Potrebno je samo da uspostavimo disciplinu takvog osvjetavajueg
neremeenja, nevezujueg svjedoenja svega, koje budi objektivnu svijest o svemu
to se zbiva u prirodi. To je prava meditacija. To je i jedina prava "duhovnost"
koju ovjek treba ostvariti da bi postigao najviu spoznaju ili osloboenje.
Osvjetavanje svih dimenzija bia u kojima boravi dua je jedina prava
duhovna praksa i disciplina. U tome se sastoji prava meditacija. Ona se vjeba u
stanju mirovanja, ali i u akciji, naizmjenino. Aktivni aspekt meditacije je
Osvjetavanje cijelog tijela u svim zbivanjima, svakom pokretu i gestu.
Osvjetavanje svakog osjeaja koji se javlja tijekom cijelog dana.
Osvjetavanje svakog opeg stanja uma, raspoloenja i namjere, kako se javljaju i
mijenjaju tokom cijelog dana.
Osvjetavanja svake misli pri samom izvoru nastanka do nestanka, promjene u
drugu misao.
Misao je najfiniji aspekt zbivanja bia, i zato Osvjetavanjem misli putem
meditativnog mirovanja moramo najbolje ovladati, jer jedino tada moemo ovladati i
115
ostalim grubljim aspektima bia i njegovim zbivanjem.
Da bi se ovladalo svijeu nad mislima, treba biti svjestan prostora. U
jogikoj terminologiji prostor je akaa, a svijest o mislima je buddhi. Oni se vode
kao sinonimi. Kao to prostor obuhvaa i omoguava sve drugo u sebi, tako i
svijest obuhvaa i omoguava sve druge pojave, um i sadraje misli. Zato da bismo
bili svjesni samog uma kao takvog, u cijelosti sa svim mislima, moramo biti svjesni
prostora u kome se nalazimo i kreemo se cijelim biem, svjesni cijelog svog bia u
prostoru, objektivno, kao da gledamo sebe izvana, kao da se snimamo kamerom.
Dobro je i snimiti sebe kamerom i gledati se da se tako naviknemo vidjeti sebe
objektivno, kakvi jesmo, jer se uvijek zamiljamo drugaije nego kakvi objektivno
jesmo i kakvima nas drugi vide. Pri tomu je posebno vano opaati sve pokrete tijela
i izraze lica, geste koje uobiajeno pravimo u uobiajenim prilikama. Primijetit
emo da se oni uvijek zasnivaju na istim obrascima, da reagiramo uvijek uobiajeno
prema odreenoj situaciji i prema odreenim osobama. Ta shema reagiranja je ono
to definira nau osobnost, nae Ja. Na ovaj nain moemo vidjeti nae Ja izvana,
objektivno, kako se ono mijenja i preobraava u druga Ja. Ova praksa najvie
pomae u transcendenciji uma.
63
Ona je i uvod u meditaciju i proirenje meditacije
na sav ivot.
Ako se meditacija radi samo u sjedenju dvadesetak minuta dnevno, ujutro i
uveer, kako to preporuuju u Mahariijevoj sekti Transcendentalne meditacije,
onda je to dokaz da se radi o negaciji same meditacije, njenom lairanju. Meditacija
je ono to radimo tokom cijelog dana i tokom spavanja, cilj meditacije je da budemo
potpuno svjesni i budni iza svih moguih stanja svijesti, na javi i u snu, i u dubokom
snu bez snova, a sjedenje kao intenzivno zadubljenje je potrebno samo kao hvatanje
zaleta za takvu cjelodnevnu svjesnost, njeno najdublje iskuavanje je mogue samo
tokom najdubljeg mirovanja cijelog bia i uma. Sjedenje je samo priprema za
meditaciju. Neophodna priprema. Onaj ko misli da radi meditaciju u akciji bez
sjedenja, samo se zavarava da moe postii potrebnu svjesnost. On je u samoobmani
s meditacijom isto kao i onaj koji je radi samo za vrijeme sjedenja.
Put probuenja stoga ima dva dijela: mentalno mirovanje ili unutarnje
zadubljenje u Sebstvo redovnom meditacijom (samadhi), i vanjsko osvjetenje svih
aktivnosti tijela, osjeaja i uma u prostoru (vipassana). Oni se spajaju u jedno.
Koliko se bolje ostvari jedno, automatski se ostvaruje i drugo. Koliko spoznajemo
svoje Sebstvo ili duu u meditaciji, toliko sve izvana vidimo kao Boansku
prisutnost u svemu. Koliko smo svjesni prisutnosti Boanskog svuda i u svemu oko
nas, toliko smo vie meditativni, svjesniji svoje due ili Sebstva. To je otuda to je
Boansko naa Sopstvenost ili dua.
Ovo krajnje iskustvo sjedinjenja unutarnje kontemplativne samospoznaje i
Boanske prirode spoljanjeg postojanja, ostalo je sauvano u svim izvornim
duhovnim disciplinama i izraavalo se na razne naine. U ezoterinom kranstvu
djelomino se sauvalo u monakoj tradiciji, tako da je Nikodim Agiorit u djelu
Nevidljiva borba - knjiga za monahe i monahinje (Beograd, 2001. Izdanje svetog
arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve) u opisu umne i unutarnje molitve
63
Ova praksa je sastavni dio uenja Gurdjieffa, kojeg je on donio iz drevne sufijske tradicije. Inzis-
tirao je na stalnom objektivnom promatranju sebe na sve naine. Poznata je i vjeba "stop", u kojoj
on ili neko drugi iznenada pljesne dlanovima i vikne "Stop!" Svi se tada moraju zaustaviti i ukoiti
u onom poloaju u kome su se zatekli, bez obzira na okolnosti. To znai da su svi morali svo vrije-
me biti svjesni sebe i tako spremni na zaustavljanje bez obzira to radili, a taj znak za zaustavljanje
po pravilu se daje ba kada je preokupacija nekim aktivnostima intenzivna ili sklonost oputanju
najvea.
116
zabiljeio: "Postoji jo i molitva koju nazivaju Stajanjem pred Bogom, u kojoj se
ovjek sav usredsreuje u srcu (prim.: Sebstvu, dui, i tada) misaono sozercava
(zrcali, ogleda, svjedoi) prisustvo Boje uz osjeanje bilo straha (strahopotovanja)
Bojega, bilo pobonog ushienja pred Njegovim velianstvom, bilo vjere i nade,
bilo ljubavi i predanosti volji Njegovoj, bilo skruenosti i gotovosti na svaku rtvu.
To stanje dolazi i kada se tko u obinoj molitvi (meditaciji - prim.) rjeju udubi
umom i srcem. Tko se dugo i pravilno moli (meditira - prim.), kod toga se ta stanja
sve ee i ee ponavljaju, a najzad to raspoloenje moe postati stalnim i tada se
ono naziva Hoenjem pred Bogom i znai neprekidnu molitvu (budnost - prim.). U
takvom raspoloenju je bio sv. David koji svjedoi o sebi: Svagda vidim pred sobom
Gospoda: On mi je s desne strane
64
da ne posrnem (Ps. 16,8). Zato ako eli da ti
molitva bude plodna, nemoj se nikako ograniavati samo na izgovaranje molitvenih
rijei, nego se ujedno moli i umom i srcem. A naroito se moli srcem. Molitva koja
izvire iz srca je kao munja koja za jedan tren prelazi nebesa i izlazi pred prijesto
Boji. I Bog je ispunjava."
Osvjetavanje i buenje kroz objektivno promatranje cijelog svog bia jest
odraz objektivne situacije u kome se ljudsko bie nalazi u pogledu Boanskog
Apsoluta. ovjekova dua predstavlja tenju Boanskog da s te pozicije, prividne
izdvojenosti kao individualna dua u tijelu i umu, doe do spoznaje sebe, da njegova
emanacija, dua, sazri tako izdvojena u tijelu do svoje sutine, do Boanskog. U
ovjekovom tijelu, kroz izdvojeni um, Boansko, kao individualna dua, kao da
gleda i spoznaje sebe samoga (prividno) izvan sebe samoga. Cio taj proces ponavlja
ovjek u meditaciji, u sebi. Tako prepoznaje svoje jedinstvo s Boanskim.
Opisujui takvo postignue moemo rei da probuenje predstavlja potpuni
prestanak identifikacije s tijelom, umom i cjelokupnim ivotnim iskustvom, u
svakom trenutku, kao trajno stanje, to se opisuje kao smrt "starog ovjeka" - i
raanje "novog ovjeka" autentine due, koji svoje prisutnost izraava samo kroz
istu, objektivnu svijest, i ljubav koja sve omoguava.
Sutina kaivalye ili konanog probuenja je u tome da nema nikakvog
kontinuiteta izmeu "starog ovjeka" i "novog". Nije "stari" postao "novi", niti se
uzdigao, niti nekako unaprijedio. "Stari ovjek" je samo nestao kao iluzija koja
nikada nije ni bila stvarna, kao san. Kao to se ujutro ne budi onaj koji je sanjan
tokom sna, on nestaje zajedno sa snom, nego se budi onaj koji je prethodno zapao u
san, onaj koji je sanjao cio san kao i onoga koji je bio u snu. "Novi" ili probueni je
otkriven kao vjena stvarnost koja je uvijek postojala samo nije bila osvijetena niti
doivljena zbog snova projektirane stvarnosti. Drugim rijeima, postojanje se smo
usklauje, usavrava i proiava tako da konano nestaje da bi oslobodilo prostor
jedinoj stvarnosti, Boanskoj dui. Kaivalya znai prestanak identifikacije s tijelom
na taj nain da probueni vie nikada nije samo u tijelu, ve uvijek i u prostoru
koji omoguava pojavu tijela, a takoer i osjeaja i uma. Na taj nain je kaivalya
objektivna svijest ili budnost.
Dua je u sutini ve slobodna. Da nije u sutini ve slobodna ne bi mogla
nikada ni postati slobodna, jer ono za to ve nema potencijal u sebi, to nikada i ne
moe postati. Sve samo prelazi iz potencijalnog u aktualno.
Primijenivi u sebi svjedoenje o prisutnosti svoje due do potpunog
64
Uvijek kada se u kranskim tekstovima govori o "desnoj strani" misli se na desnu stranu moda-
ne hemisfere, koja omoguava intuitivni, holistiki uvid u stvarnost, za razliku od lijeve koja je
racionalna i ulna. Boansko se spoznaje desnom stranom mozga, kao to se to ovdje i kae.
117
proienja u tijelu, svim osjeajima i mislima, ovjek postaje svjedok Boanskog,
postaje njegova iva prisutnost.
Dua je uvijek bila samo nijemi, transcendentni svjedok zbivanja.
Sma prisutnost tog svjedoka privlaila je i kreirala cjelokupno zbivanje. Na
lokalnoj razini privlaila je i kreirala zbivanje njegove sudbine, a na globalnoj razini
zbivanje samog kozmosa.
Zato je buenje ovjekovo proces prepoznavanja tog izdvojenog svjedoka.
On je ve izdvojen, ne treba ga izdvajati. Problem je bio u tome to smo ga
nesvjesno spajali sa svim i svaim. Kada nema te identifikacije nema ni kretanja
due. Nema ni vremena u kome je bila neto drugo do ona sama, uvijek prisutna u
sebi.
Dua se u budnosti, u samoj sebi, otkriva kao nepokretna, samo se iluzija
oitovanog svijeta kretala oko nje i oblikovala joj sva iskustva poznata kao ivoti i
sudbine. Ona sma nikada nije ila kroz ivote, ivoti su ili oko nje, kao snovi.
Dua nikada nita nije radila, sve se radilo zbog nje.
Samo s cjelovito osvijetenom duom moe se vidjeti da krug cjeline
Boanskog oitovanja nema poetka ni kraja, da se ne sastoji od suprotnih toaka,
silaznog i uzlaznog procesa, ve da je Boansko jednako prisutno u svakoj toki
postojanja, da je uvijek i u svemu savreno i potpuno. Otuda u istoj svijesti koja
odraava cjelinu nema razvoja niti oitovanja svijeta. Postoji samo Boanska
prisutnost ovdje i sada.
Dok je ovjek bio nesvjestan, sanjao je da se sva zbivanja odraavaju na
njegovoj dui, da se ona usklaivala prema tim iluzornim zbivanjima i uestvovala u
njima i to je stvaralo sve iluzorne patnje, rane i oiljke.
U probuenom ovjeku je suprotno: svekoliko zbivanje se usklauje s
njegovom duom i ma kakvog da je oblika i stanja, uvijek je savreno kao ona sama,
kao odraz Boanskog Apsoluta.
ovjekova budnost nije razliita od same prisutnosti stvarnosti.
Samo s probuenim ovjekom, svijet postaje Boanska prisutnost i
savrenstvo.
Boansko koje omoguava svijet, u ovjeku se dogaa kao budnost - a ne kao
neto to je od svijeta. Ono poprima sam ovjeji lik i tada djeluje kroz njega kao
ista ljubav koja sve omoguava.
Samo probueni ovjek uestvuje u boanskoj prisutnosti i slobodi koja
omoguava svijet svakog trena, zato to se samo kroz njega ta sloboda neposredno
oituje.
Samo probuen ovjek doprinosi stvaranju slobodnog svijeta i uestvuje u
njegovom ivotu za dobrobit svih bia.