1

2
Emir S. Nišić




STARI NIŠANI
u Đurđeviku





Recenzija:
Alija Arif Delić

Lektura:
C. Andrea
N. Emir

Fotografije:
N. Emir

Web:
www.emirnisic.de.tl

e-mail:
emirnisic@mail.com

Objavljeno na :



Tuzla
2014.








3
UVOD

Kada neko započne pisati knjige, on to sasvim sigurno i nastavi, najprije iz svog ličnog
zadovoljstva, ali i zbog zadovoljstva ljudi pred kojima se nađu ispisane stranice.Ovo je
moja četvrta knjiga, za koju se nadam da će vam ponuditi podatke koji su vam
potrebni, te mnogo toga što niste znali. Ovoga puta odlučio sam se pozabaviti
prošlošću moga užeg zavičaja, da bih se jednim dijelom odužio svome lijepom mjestu.
Ranije sam samo primjećivao stare nišane i nisam ništa znao o njima, ali je poštovanje
prema tim nadgrobnim spomenicima kod mene uvijek postojalo. Najupečatljiviji trag u
mome sjećanju ostavilo je staro mezarje u Kovačima pored kojeg sam od najranijeg
djetnistva prolazio, a koje danas skoro da i ne postoji. Uništavanje ovog groblja
nagnalo me da se posvetim njihovoj zaštiti, tj. evidentiranju i proučavanju. U mojoj
knjizi na početku ćete pročitati o mojim sjećanjima na moje prve susrete sa
nadgrobnim spomenicima, a kasnije vas očekuje puno toga o prošlosti Đurđevika.
Naime, pošto još uvijek niko nije napisao nikakvu monografiju moga mjesta, smatrao
sam se dužnim da u ovom djelu dam što više podataka o Đurđeviku, što će vjerujem
biti polazna osnova za neke druge autore. Nakon toga slijedi poglavlje o nišanima, o
njihovoj tradiciji, o oblicima, o vrsti izrade i slično. Što se tiče mojih opisa mezarja i
nišana na njima, ona su tu poredana onim redom kako sam ih i obilazio, a budući da je
Đurđevik nekada obuhvatao okolna mjesta, svoje istraživanje sam proširio na područje
Bašigovaca i Kovača. U svome radu nisam imao znatnih problema, a moj rad odobrio
je Medžlis islamske zajednice Živinice, na čemu im se mnogo zahvaljujem. U cilju što
boljeg prezentiranja moga rada uporedo sam radio dokumentarni serijal koji je
dostupan putem moje internet stranice. Vrlo je važno da jedno ovakvo istraživnje prati
i vizuelni materijal, tako da će se i u ovoj knjizi naći mnogo fotografija. U pogledu
klasifikacije nišana nisam se mogao osloniti na podjele nišana kakve su ustanovili
raniji autori, pa sam zbog toga formirao neku svoju klasifikaciju. Često se recimo kaže
da je nišan ulemanski, ali ako bih se raspitao o umrlom kome je podignut takav nišan
doznao bih da je to bio sasvim običan čovjek zemljoradnik koji možda tijekom svog
života nije držao puno do vjere, a samim tim pogotovo nije bio ulema (vrsni
poznavalac Islama, stručnjak za vjeru u neku ruku, veoma učen čovjek).Stvar je u
tome što je majstor odlučio napraviti takav nišan, ili su takav nišan zahtijevali
4
potomci. Zbog toga sam u svome radu odbacio podjele nišana na ulemanske, aginske,
derviške i slično, jer takva podjela na ovom području nema svoju naročitu primjenu,
mada ima pojedinčnih slučajeva gdje nišani odgovaraju toj podjeli, ali je to neznatan
broj. Također sam prilagodio izraze koji su do sada korišteni, recimo gužve na
turbanu, nazvao sam nabori na turbanu, što je dosta i ljepše i prikladnije. U svome radu
koristio sam termine: groblje, mezarje, mezarluk, harem i šehitluk, jer je po meni
sasvim svejedno kako nazivamo vječna počivališta naših ili tuđih predaka, važno je da
ih poštujemo i ne skrnavimo. Vjerujem da će biti onih koji će mi zamjerati na tome što
nešto nazivam drugačijim imenom od njih, ali ja nisam nikakav vjerski predstavnik,
već istraživač. Prvi lokalitet koji sam obišao bio je mezarje kod Stare džamije u
Musićima 13.01.2014. godine, a posljednji lokalitet na kojem sam bio s ciljem
prikupljanja materijala za ovu knjigu su mezarja u Kovačima, dana 18.03.2014.
godine. U tom vremenu prikupio sam jako puno materijala, napravio sam 932
fotografije, i 95 minuta video snimka. Od toga svega napravio sam pet epizoda svoga
dokumentarnog serijala. Bio sam čak i ondje gdje su mezarja nekad bila pa nestala.
Sva zapažanja sa terena poslužila su najviše za ovo pisano djelo. Svih tih sunčanih
dana u kojima sam se družio sa tragovima prošlosti po ovdašnjim mezarlucima, vratila
su me u prošlost, i uvijek sam osjećao blago zadovoljstvo od korisnosti moga rada.
Moj rad je bio zapažen, nekako pred sam završetak ove knjige, pojavio sam se u
najčitanijem dnevnom listu u državi „Dnevni avaz“, gdje su se mnogi upoznali sa
ciljevima moga rada koji je vezan za nadgrobne spomenike. Naravno, puno činjenica
vezanih za prošlost Đurđevika morao sam da odbacim, u prvome jer nisu tačne, a
zatim bih se i udaljio od svoje glavne teme. Očekujem da će ovo moje djelo biti prije
svega korisno, studentima, učenicima, stanovnicima Đurđevika, budućim naraštajima,
vjerskoj zajednici, a kao drugo nadam se da će se poboljšati odnos prema starim
nišanima te da će oni biti zvanično zaštićeni od nadležnih tijela. Treći cilj je da se na
naša mezarja barem u nekoj mjeri vrate oblici tradicionalnih nišana. Smatram da sam i
svojim evidentiranjem nišana kao i podacima o prošlosti Đurđevika mnogo doprinio, i
osjećam veliko zadovoljstvo zbog toga što sam napisao još jednu knjigu, a onda idem
lagano dalje. Puno je toga što trebam zapisati, dok sam živ.
Emir S. Nišić
5
RECENZIJA ZA ISTRAŽIVAČKI RAD O NIŠANIMA
Autora Emira Nišića

Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim
novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv
nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor
nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje
svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa
značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao
pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i
mnogo starije kolege – pisci.
Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je
u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom
izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu
ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše.
Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome
užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju
povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne
prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako
ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali
autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o
Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se
bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu
hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu
Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje
činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva
druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima
iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit
i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet
širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog
broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh,
Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački
6
poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i
svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj
knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi...
Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o
autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o
nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se
naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima:
„Na krilu zemlje -
Za usnule
Čvrstim snom -
Kamen je odgovor Nebu.“

Ali i Maka Dizdara, Nijaza Alispahića, i mnogih drugih velikih pjesnika, koji pjevaše
o nadgrobnim spomenicima obilazeći šehitluke.
Tako je to, kroz mjesta kročio je Emir i bilježio vrstu nišana, tačan broj svih vrsta,
nestala mezarja, pa starost i šehitluka i nišana, a nije da toga nije od drevne prošlosti
do danas u svakom pohođenom mjestu... Naravno, kako je i sam autor rekao, razlika je
neminovna od mjesta do mjesta, pa i sela i grada, kada su nišani u pitanju, i vrsta, i
izgled, i veličina. No, bujrum autori – istaživači, ovo djelo dobro će vam doći, kao
podloga za početak ili bolje reći nastavak gdje je Nišić zaustavio se; ovakvih knjiga
nikad nije dosta, a ovu knjigu toplo preporučujem svima koji vole dobro i poučno
štivo.


Alija Arif Delić










7

Izučavanje stećaka


Bogumilski stećci su kod mnogih izazvali divljenje i ljubav prema povijesti.Interes za
stećke kod mene se probudio u osnovnoj školi. Naime
stećci su postojali i blizu moje kuće, na imanju Franje
Molana gdje ih je bilo pet, a koje je on iskopao iz zemlje
1960. godine jer ih je ranije zatrpala rijeka Gostelja
svojim nanosima.Iste stećke prvi je evidentirao dr. Ćiro
Truhelka 1895. godine, kada je i očitao natpis sa jednog
stećka, a to je danas jedini stećak sa natpisom na
podrućju općine Živinice. Ja ću se tek 1990-tih godina
igrati oko ovih stećaka ne znajući njihivu pravu namjenu
i vrijednost.
Osim toga pred mojom školom bilo je oko 15 stećaka, i
kao takvi skrivali su mnoštvo tajni i ja sam jedva čekao šesti razred kada ćemo učiti o
njima. Prva važnija saznanja o stećcima naučio sam od naše nastavnice Safete Delić, a
kasnije i od Huseina Redžića kada sam se i uključio u historijsku sekciju, a vrijednost
stećaka spoznao sam od velikog umjetnika i zaljubljenika u Bosnu i Hercegovinu,
njene starine, tradiciju i običaje Rahmana Šabanovića. Nekako na proljeće 2000.
godine počelo se sa prenosom stećaka sa lokaliteta Vrpolje (imanje Franje Molana), u
naše školsko dvorište u svrhu očuvanja spomenika. Ovoj akciji dao sam svoj doprinos,
onoliko koliko sam mogao obzirom da sam bio učenik šestog razreda. Ovdje je ostao
jedan stećak koji nikada nije izmješten.Od toga doba stećci su me oduvijek zanimali,
čitao sam o njima, obilazio lokalitete gdje se nalaze, fotografisao ih, a najviše o njima
doznao dok sam studirao historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Još uvijek nisam
napisao niti jedno djelo o stećcima, a to ne mora značiti da to neću učiniti kada se
ukaže prilika i potreba.





8
Sjećanje na krečenje nišana

Moj prvi ozbiljniji susret sa starim nišanima bio je u osnovnoj školi kada sam kao član
„Historijske sekcije“ učestvovao u krečenju starih nišana.Historijsku sekciju predvodio
je nastavnik Husein Redžić poznatiji kao Huso, koji nam je jednoga dana došao s
prijedlogom da uradimo nešto konkretno u vidu zaštite kulturnih spomenika.Ispričao
nam je ukratko o nekadašnjem običaju krečenja starih nišana pred Bajram i predložio
da mi okrečimo nišane kod Stare džamije u Đurđeviku. Moji školski drugovi i ja samo
se okupili kod džamije 20.02.2002. godine, a koliko se sjećam prisutni članovi sekcije
su bili:Mirna, Amra, Dino, Semir i još dvoje čijih se imena ne mogu sjetiti.Vrijeme je
bilo vedro i sunčano a ponegdje je bilo ostataka snijega koji nas je spriječio da akciju
izvedemo ranije.Uz pomoć našeg nastavnika pripremili smo kreč, uzeli četke i kante,
pa smo vrijedno krenuli na posao.Naše radove pratio je mujezin Stare džamije u
Musićima Sakib Musić, ovom prilikom nam se zahvalio na našem trudu i naveo da su
sada stari nišani „okupani“ pred nadolazeći praznik. Ovaj posao oko krečenja nama
đacima je predstavljao nešto značajno i davao nam određen osjećaj korisnosti društvu i
nauci.Sa ove vremenske distance ne mogu puzdano odrediti da li smo nišane krečili
dva sata ili duže, ali znam da je naša akcija naišla na pohvale direktora škole, ostalih
nastavnika, kao i mještana Đurđevika. Tad, prije 12 godina ja nisam mogao naslutiti i
znati da ću baš ove 2014. godine ovdje doći kao neko ko iza sebe ima dva historijska
rada, neko ko je ozbiljan istraživač, a valjda sve to ide u prilog mome tadašnjem
nastavniku Husi a sada dobrom znancu i prijatelju,
koji je znao prepoznati talente za nauku koju je
predavao.
Sjećam se da sam na jednom od nišana pronašao
reljef sablje pa sam to prijavio nastavniku koji je
nešto zapisao u rokovnik, danas evo ja u rokovnik
zapisujem reljefne ukrase i karakteristike sa
nišana.Osim toga prijavljivali bi mu i natpise za koje bi rekli da nešto piše na turskom
a on bi to ispravljao učeći nas da se radi o arapskom pismu koje su ovdje donijeli
Turci, pa da zbog toga dolazi do zabune.
Danas su eto stari nišani tema moga izučavanja.
9
ĐURĐEVIK

Đurđevik ili Gjurgjevik kako se to nekada pisalo, spada u red najstarijih naselja na
ovom području.Svjedočanstvo tome daju mnogobrojni ostaci materijalne kulture, prije
svega stara Gradina u Nevrenči, zatim nekropole stećaka, Stara džamija, kao i mnogi
lokal-toponimi koji žive u narodu. Osim toga ni pisani tragovi o Đurđeviku nisu
rijetki. Đurđevik danas administrativno pripada Općini Živinice, koja je u sastavu
Tuzlanskog kantona, a sam Đurđevik kao veliko mjesto podijeljen je na dvije mjesne
zajedinice i to : MZ Đurđevik Dom i MZ Stari Đurđevik.Ako izuzmemo te
administrativne podjele Đurđevik je jedno veliko mjesto koje se prostire na obalama
rijeke Gostelje, po kojoj je nekada ime nosila i srednjovjekovna župa Gostilj. Ovdje
vlada umjereno-kontinentalna klima gdje su zime umjerno hladne,a ljeta dosta topla i
duga.Najkišovitiji mjesec je juni, a mjesec sa namjanje padavina je januar. Zadnjih
godina ovdje je jako čest grad u ljetnim mjesecima koji nanosi ogromne štete
poljoprivrednim imanjima, kao i na ostaloj imovini žitelja ovog područja.Godišnje
padavine iznose 864 l/m
2
, a od toga na proljće otpada 238l/m
2
ili 27.2%, zatim na ljeto
271 l/m
2
ili 31,0 %, na jesen 192 l/m
2
ili 21,9%, i na zimu 163 l/m
2
ili 19,9 %.
Prosječna godišnja temperatura zraka je oko 10,2 C. Vegetativni period traje 246
dana,(od 14.03. do 16.09.) što pogoduje povoljnom razvoju poljoprivrede. U
Đurđeviku preovladavaju sjeverozapadna strujanja vjetra HW=29,7%, zatim
jugoistočni SE= 22,8%, i sjeveroistočni
HE=15,4%, ovo područje spada u
umjereno vjetrovito.
1

Iznad Đurđevika nalazi se masiv Konjuh
planine, a veći dio ovoga mjesta otvoren
je prema Sprečkoj dolini, reljef je
mješoviti, ima brežuljaka, a velika je i
dolina rijeke Gostelje, prosječna

1
Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
10
nadmorska visina je oko 240 metara, mjesto je gusto naseljeno. Prosječna dubina
snijega tijekom zime ovdje je oko 20 cm, a on se zadržava oko 60 dana,a najveće
snježne padavine zabilježene su u decembru 1999. i januaru 2000. godine kada je
visina snijega varirala između 60-120 cm.
2
Tip zemljišta je uglavnom hidromorfno tlo,
aluvij i dolinski dulovij. Dok je samo mjesto poznato po ogromnim naslagama ugljena.
Dolina rijeke Gostelje izložena je i povremenim poplavama s početka ljeta, većeg ili
manjeg razmjera.Na ovom području postoji i nekoliko aktivnih klizišta koja
ugrožavaju puteve i stambene objekte. Zagađenje vazduha ima negativan i rastući
trend. Broj stanovnika utrvrđen zadnjim popisom stanovništva iz 2013. godine po
dostupnim preliminarnim rezultatima nikako nije tačan. U tom popisu se navodi da
Đurđevik ima 3.319 stanovnika, a od toga 1.022 domaćinstva, dok se recimo za
Kovače navodi da imaju 4.105 stanovnika i 1.143 domaćinstva!? Ovdje je sigurno pod
stavkom Kovači uračunato i stanovništvo Starog Đurđevika, jer realno gledajući
Kovači ne mogu imati više od 1800 stanovnika, budući da su u svim ranijim popisima
imali od 200-800 stanovnika. U Đurđevik
su u prošlosti spadala i okolna mjesta,
koja su poslije postale samostalne mjesne
zajednice među kojima su i Kovači.
Prema pouzdanim procjenama iz 2004.
godine u Starom Đurđeviku je živjelo
3.218 stanovnika, a u Đurđeviku 4.562,
dok je prema procjenama iz 2011. godine na području Starog Đurđevika bilo 3.278
stanovnika, a na području Đurđevika 4.647 stanovnika. Ove procjene treba uzeti kao
pouzdane i tačne za sva buduća istraživanja, a zvanični popis iz 2013. godine treba
uzimati sa velikom rezervom naročito kod nacionalne strukture stanovništva, te se kao
autor i za ubuduće ograđujem od svih podataka iz popisa stanovništva iz 2013. godine,
prvenstveno jer sam bio žrtva isceniranog popisa, zatim u podacima koji su mi
trenutno dostupni ustanovio sam nebrojeno mnogo pogrešaka. Đurđevik se navodi kao
mjesto urbanog tipa, a Stari Đurđevik kao mjesto mješovitog tipa.Po zvaničnim
prognozama postoje pretpostavke da će 2032. godine, u Starom Đurđeviku živjeti oko

2
Prostorni plan Općine Živinice,Prostorna osnova, Sarajevo, 2012.
11
3.520 stanovnika, a Đurđevik Dom će brojati 4.990 stanovnika, sve ukupno 8.510
stanovnika.Ured Mjesne zajednice Đurđevik Dom raspolaže sa prostorom od 20m2, a
tu je i matični ured, dok mjesna zajednica Stari Đurđevik ima svoje prostorije u
čitaonici na Brodu nepoznate površine koje nisu adekvatne za korištenje, a ranije je
imala svoje prostorije u Staroj školi površine oko 90m
2
koje je usptupila za potrebe
otvaranja ambulante. Od svoje prošlosti Đurđevik je bio ekonomski jako središte, do
osmanske okupacije ovdje se uzgajala i vinova loza i pravilo kvalitetno vino, a to je
prestalo pod pritiskom okupatroskih vlasti u vidu velikih poreza i vjerskih propisa koje
su donijeli sa sobom. Najveći razvitak Đurđeviku donio je rudnik koji je ovdje otvorila
firma A.D. Kroacija iz Zagreba još 1936. godine. U Đurđeviku postoji i Nogometni
klub Omladinac RMU Đurđevik, a
ovdje djeluje i lovačka sekcija LD
Toplice Živinice. Đurđevik je
mjesto koje je prvo na području
općine Živinice dobilo svoj
suvremeni vodovod, 1972. godine, a
na čelu akcije izgradnje vodovoda
nalazio se Muharem Nišić. Danas je
vodosnadbijevanje riješeno sa
izvorišta: Sinac-rijeka, Djedinski vodovod, Arzina voda, Zmajevac(Zmajevača),
Fazlićka voda.
Vjerska i nacionalna struktura stanovništva u Đurđeviku je šarolika, uz visok stupanj
uvažavanja i tolerancije, na šta treba biti ponosan. U pogledu vjerske pripadnosti tu su
Muslimani, Katolici, Pravoslavci i ateisti, dok je nacionalna struktura dosta šarolika:
Bošnjaci, Bosanci, Romi,Hrvati, Srbi, Jugosloveni, Talijani, Albanci, Crnogorci...


MZ Đurđevik Dom

U najnovijem statutu iz 2013. godine stoji naziv MZ Đurđevik, ali zbog lakšeg
razlikovanja i zbog ranijeg naziva po kome je poznata ova mjesna zajednica koristit ću
12
naziv Đurđevik Dom. Formirana je 27.12.1965. godine a obuhvatala je naselja:
Đurđevik, Bašigovci, Donja Lukavica, Djedino, Nevrenča, Kuljan, Kovači, Odžak i
Zukići. Vremenom su se ova mjesta
izdvajala u samostalne mjesne
zajednice tako da danas MZ Đurđevik
obuhvata mjesta: Nevrenča, Medovići,
Magistralni put, Vrnojevići,
Boškovići, Kotornica, Juroševići, Stari
rudnik, Djedino, Dunajevići, Savino
brdo, Živčići i Fazlići. Granice mjesne
zajednice su : granična područja na
mostu Kotornica, na Magistralnom putu Tuzla-Sarajevo, a zatim ide uzvodno rijekom
Gosteljom do mosta za područje Jelaha, ide Jelaškim potokom do sredine puta, odatle
južno prema "Halilčevića pećini" do kompleksa "Šumarstva Svatovac", te
jugozapadnom granicom između privatnih posjeda naselja Djedino i šumskog
kompleksa lokalnog puta koji vodi za Budakovac. Istim putem produžava na zapad i
spušta se na sjever, presijeca put za Djedino, nastavlja pored Zenunovačke vodenice i
koritom Zenunovačke rijeke, ide do njive Slavke Markovića prema zapadu izlazi na
Zenunovački put ispod Paleža nastavlja putem, skreće putem prema sjeverozapadu te
starim putem kroz Palež do njiva "Haluge", a zatim sredinom velikog jezera ide prema
nekad postojećoj kući Mujke Bećirovića i nastavlja prema sjeveru do raskršća puteva
Odžak-Alići, ide pravcem prema rudničkoj trafo-stanici i nastavlja putem prema
istoku, međom njive Mehmedalije Taletovića i pravcem privatnih njiva Avdić Ramiza
do Mag. puta granicom posjeda Musić Halida. Presjeca Magistralni put prema ivici
starog kamenoloma ispod Islamskog centra, te kroz privatne posjede izlazi na put za
Savino brdo i ide prema raskršću puta za Bašigovce na "Kršu" i nastavlja prema
13
istoku, skreće južno šumskim putem prema brdu "Golubinjak" koji polovi i nastavlja
ka raskršću "Stare kuće" put "Crvena vodica", dalje nastavlja putem do Dunajevića
prema "Planama", odatle prema lovačkoj kući kod potoka "Kotornica" i istim koritom
do mosta Kotornica na Magistralnom putu Tuzla – Sarajevo.
3

Prezimena u ovoj MZ-e
uglavnom su: Trumić,
Džihanović, Jagodić,
Goletić, Nišić, Jurić,
Halilović, Čerkezović,
Žigić, Jurošević, Okić,
Habibović, Avdić,
Memišević, Krbuljić,
Mijatović, Jovanović,
Simić, Trišić, Zukić,
Zenunović, Huseinović,
Putica, Kulović, Musić, Osmanović, Butković, Isaković...
Ova mjesna zajednica nekada je dobijala značajna priznanja i to 1977. godine Spomen
plaketu, 1979. godine dobija Republičku povelju. U ovoj mjesnoj zajednici snimana je
i nekad jako popularna emisija RTV Beograd, „Znanje imanje“ 1977. godine., što je u
to vrijeme bilo jedno veliko nezvanično priznanje razvitku jednog mjesta. Nekada se
ovo mjesto zvalo samo Nevrenča, a sadašnji Stari Đurđevik nosio je naziv Đurđevik,
tek će izgradnjom Zadružnog doma u Đurđeviku, ovaj dio koji se nekada zvao
Nevrenča dobiti naziv Đurđevik Dom, što danas ipak nije službeni naziv. Prostor ove
mjesne zajednice vremenom se smanjivao jer su se određena mjesta izdvajala u
samostalne mjesne zajednice: Bašigovci,Podgajevi, Kovači, Stari Đurđevik i Šahići.
Aktuelni predsjednik savjeta MZ-e Đurđevik je Mevludin Ferhatović.





3
Statut MZ Đurđevik, 2013.
14
MZ Stari Đurđevik

Nekada se pisalo Đurđevik stari (stari malim početnim slovom), u doba kada je
službeni naziv gornjeg dijela ovog naselja bio Đurđevik Dom. Danas je službeni naziv
ove mjese zajednice Stari Đurđevik, a mjesna zajednica osnovana je 01.01.1982.
godine, kada se formira i MZ Kovači, čime nekadašnji Đurđevik gubi na svojoj
administrativnoj veličini, a sve je počelo još 15.03.1968. godine kada su se Bašigovci
izdvojili u samostalno mjesnu zajednicu.Danas ova mjesna zajednica u svom sastavu
ima slijedeća naseljena mjesta: Musići, Salkići, Nukići, Husinovići, Brod, Aljići,
Pasik, Cesta (Sejdići,Stara škola, Energopetrol), Stara Pruga i Bare.
Granice mjesne zajednice su :
Magistralni put M18, kuća
Halida Musića prema istoku
preko bivšeg kamenoloma
izlaz na put: Sejdići, Savino
brdo, skreće na sjever parc.
Šefitovo brdo i Čifluci izlaz
na put Kovači i nastavlja
preko Mlenica granicom
Luga, izlaz na bivšu
ind.prugu nastavlja na zapad putem do Magistralnog puta M18, prelazi M18 i
željezničku prugu ide na zapad granicom skladište Energopetrola, skreće prema
Gostelji i izlazi na put Tresulje gdje skreće na istok do odžakove poraslice, na sjever
kipom, stadionom Omladinac, prelazi Gostelju i dolazi do početne tačke Magistralni
put M18 (Tuzla-Sarajevo).
4

Prezimena u Starom Đurđeviku su : Aljić, Alić,Bajrić,Balkić, Bećirović, Bedić,Begić,
Bešić, Brkić, Butković, Čokić, Dautović, Emkić, Fehrić, Fejzić, Fočić, Gogić, Goletić,
Habibović. Halilović, Hamidović, Hasanović, Hašimbegović, Hodžić, Humić, Huskić,
Ibrahimović, Imamović, Islamović, Išerić, Jagodić, Kalajevac, Kamberović, Klepo,
Klopić, Krbuljić, Ligić, Mahmutbegović, Mešanović, Mešković, Mrvalj, Mujić,

4
Statut MZ Stari Đurđevik, 2013.
15
Mujkanović, Muminović, Muratbegović, Musić, Mušić, Nišić, Nukić, Nurkić,
Osmanović, Pajić,Paprikić, Podgorčević, Ramić, Rehić, Rossi, Sakić, Salkić, Sarajlić,
Sećnjak, Smajić, Šehić, Šišić, Talović, Taletović, Trumić, Umihanić, Užičanin,
Vejzović, Zenunović, Zukić i Žabić.
Aktuelni predsjednik MZ Stari Đurđevik je Emin Paprikić.

Đurđevik u prošlosti

Drago mi je što ovim radom mogu ispraviti konačno pogrešku mnogih autora, pa i
mene samog, da se Đurđevik prvi puta pominje 1711. godine, naime to nije tačno.
Najstariji izvor koji sam do sada pronašao i u kome se pominje Đurđevik je Sumarni
popis zvorničkog sandžaka koji su sačinile osmanske vlasti 1519. godine. U tom
popisu stoji u popisu nahije Drametin i navodi se da je to džemat vlaha: Đurđevik i
Drapčići pripada prihod od 3330 akči,
5
ovo je skoro pa najveći prihod u ovoj nahiji
odmah poslije Godovića-3.432 akče, što govori o veličini i ekonomskoj snazio ovoga
mjesta. Danas je selo koje se u ovom popisu pripisuje uz Đurđevik nepoznato, i pojam
Drapčići se ne nalazi ni u lokal-toponimima na ovom području. Vjerovatno je to jedno
od manjih sela koja su uvijek gravitirala uz Đurđevik kao recimo Nevrenča ili
Dunajvići. U ovom popisu pominju se u nahiji Gostilj i selo Gračanica sa prihodom od
2.788 akči, Didino sa 1.824 akče, Selo Lukavica
sa prihodom 3.492 akče.
Također i u popisu iz 1533. godine prolanazimo
Đurđevik i to ovako: Timar Hasana,sina Hamze-sa
drugovima, selo Đurđevik, pripada Drametinu:
muslimanskih kuća 6,neoženjenih 1,baština 1;
hrišćanskih kuća 30,neoženjenih 8, baština 15.
Prihod 5600, dio imenovanog 1.400 akči.
6

Osim toga u popisu se navodi Timar Jusufa,
Zvornik, posadnik u tvrđavi Telčak, dio sela

5
Dva prva popisa zvorničkog sandžaka, Adem Handžić, Sarajevo,1986.
6
Isto
16
Đurđevik,pripada Drametinu, iznos 1.400 akči; Timar Alija, posadnik u tvrđavi
Telčak, dio sela Đurđevik, u nahiji Drametin, iznos 1.400 akči, zatim Timar Fetija, sin
Alija, posadnik u spomenutoj tvrđavi, dio sela Đurđevik, pripada Drametinu, iznos
1.400 akči. To su popisi koji sadrže sumarne feudalne prihode izražene u akčama, prvi
popis dao je samo popis mjesta sa prihodima, dok je drugi iz 1533. godine znatno
opsežniji i dao je demografsku sliku, broj kuća, imena timara i slično. Prvi popis iz
1519.godine se zvanično zove: Sumarni popis zvorničkog sandžaka zajedno sa haskim
domenima u Brevniku.Drugi popis je završen u mjesecu aprilu 1533. godine.Ova dva
popisa jako su važna da nam pomjere do sada navedenu granicu o prvom pomenu
mjesta Đurđevik. Gradina u Nevrenči još
uvijek nije istražena, a za nju se često kaže
da je iz srednjeg vijeka, no ona se kao
gradina sa stalnom vojnom postavom ne
pominje u osmanskim popisima, što znači
da je to vjerovatno bila tvrđava u kojoj je
ranije bila bosanska vojska, ili su to pak
ostaci rimske utvrde. Često se u literaturi
može naći pretpostavka da je gradina u Nevrenči rimska utvrda, koja je vjerovatno
nekad i bila obnovljena za vrijeme Kraljevine Bosne. Pored ove gradine nalaze se i
četiri stećka, ali o tome ću govoriti detaljnije u poglavnju o stećcima. Saznanja koja
imam vezana za Gradinu u Nevrenči jako su oskudna, znam da je bilo pojedinačnih
slučajeva pronalaska starih novčića, ali mi njihova daljna sudbina nije poznata.U svim
istraživanjima ova Gradina ostala je zapostavljena od strane arheologa i nadležnih
institucija. U Arheološkom leksikonu stoji ovako: GRADINA, Đurđevik, Živinice.
Rimsko utvrđenje (?) i nekropola sa stećcima. Gradina se sastoji od dva uzvišenja. Na
većem je srednjovjekovno groblje; sačuvana su 4 stećka u obliku stela.
7






7
Arheološki leksikon BIH,Sarajevo, 1988.
17
Popis stanovništva 1879. godine

Za potrebe svog istraživanja prikupio sam i neke od popisa stanovništva Bosne i
Hercegovine, koji su mi bili dostupni, i od toga ću načiniti jedan manji pregled onoga
što u tim popisima stoji. Prvi popis stanovništva koji je uradila Austro-Ugarska
monarhija bio je 1879. godine.; pošto je Đurđevik u određenim periodima uz sebe
imao i neka manja sela koja su popisivana kao zasebne cjeline, ovdje sam ih računao
zajedno sa Đurđevikom kako i treba. Recimo u prvom popisu iz 1879. pronalazim
pored Đurđevika,Dedino i Vrnojeviće kao zasebne cjeline, ali ta sela u to vrijeme bila
su u sastavu Đurđevika, kako tad tako i sad. U ovom popisu nisam ubrajao Kovače ili
Bašigovce koji su vremenom gravitirali prema Đurđeviku kao svojevernom centru,
njih ću navesti s razlogom tek u narednim popisima. Mjesto Gjurgjevik kako to stoji u
popisu iz 1879. godine imalo je 114 kuća, a u njima 129 stanova, stanovnika muškog
spola 353, žena 318, svega ukupono 671 stanovnik, a od toga je bilo Muslimana
(Muhamedanaca) 632, a drugih vjera 39. Za Dedino stoji da je imalo 18 kuća, 43
stanovnika muškog spola i 47 ženskog, što je ukupno 90 stanovnika, i svi su bili
Muslimani. Vrnojevići su imali 13 kuća,33 muškarca, 35 žena, što je svega 68
stanovnika i svi su bili Pravoslavci.
8
Iz zbira rezultata ovog popisa možemo zaključiti
da je Đurđevik sa svojim zaseocima Djedinom i Vrojevićima imao ukupno 145 kuća,
160 stanova, ukupno 829 stanovnika, a od toga je bilo 429 muškaraca,i 400 žena.
Muslimana je bilo 722, Pravoslavaca 68
i pripadnika ostalih vjera 39. Ovim
popisom je ustanovljeno da nije bilo
Katolika u Đurđeviku.







8
Glavni pregled političkog razdjelena u Bosni, Sarajevo,1880.
18
Popis iz 1885. godine

U ovom popisu u grupu sela koja pripadaju Đurđeviku pominju se Djedin i
Vrnojević.Na osnovu ovoga znamo da je te godine Gjurgjevik imao 131 kuću, sa 187
stanova, ukupno 688 stanovnika, a svi su bili iste vjere,Muhamedanske, muškaraca je
bilo 368,a žena 320, od toga neoženjenih 377, oženjenih 276, obudovjelih 35. Osim
toga zanimljivi su podaci o zanimaju stanovništva, gdje se navodi da svećenika ima 1,
2 učitelja, 158 težaka, tvorničara ili trgovaca 6, pomoćnih radnika ili sluga 1. Prema
ovom popisu u Đurđeviku je bio ukupan broj žena i djece 316. Djedin(o) je prema
ovome popisu imalo 21 kuću, 18 stanova u njima, u kojima je živio ukupno 91
stanovnik.Od tog broja bilo je 47 muškaraca i 44 žene, a žena i djece ukupno
68.Neoženjenih je bilo 51, oženjenih 34,a obudovjelih 6. I ovdje su svi bili iste vjere,
također Muhamedanske.
9
Težaka je bilo 23, a ostala zanimanja nisu evidentirana jer ih
vjerovatno nije ni bilo. Selo Vrnojević(i) te iste godine imalo je 80 stanovnika koji su
živjeli u 17 kuća, muškog spola 35, a ženskog 45, dok je ukupno žena i djece bilo 52.
Osim toga u ovome malom zaseoku svi žitelji su bili iste vjere, u ovom slućaju
Pravoslavne, oženjenih je bilo 42, a neoženjenih 34, obudovjelih 4. Kmetova je bilo
28, a ostalih zanimanja nije bilo. Ako sumiramo rezulatate za ova tri mjesta koja se
navode pod grupom sela koja spadaju u Gjurgjevik, dobit ćemo podatke da je
Đurđevik te godine imao ukupno: 169 kuća, 222 stana, muškaraca 350, žena 409,
ukupno žena i djece 636. Muhamedanaca ili Muslimana je bilo 779,a Pravolsavaca 80.
Ukupno težaka je bilo 181, kmetova 28, trgovaca 6, radnika 1, učitelja 2, svećenika 1.
Neoženjenih je bilo 470, oženjenih 344, obudovjelih 45. Ovo nam sve daje i podatak
da je Đurđevik te godine imao ukupno 859 stanovnika, što je za 30 više u odnosu na
prvi popis iz 1879. godine.

Popis stanovništva iz 1895.

Ovaj popis je razbacao sela koja pripadaju Đurđeviku po drugim mjestima, jer se
vjerovatno potkrala greška u raporedu, ili je to odredba tadašnjih organa da baš tako

9
Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1886.
19
razvrstaju sela.Ovdje pod političkom općinom ili džematom Bašigovci nalazimo i
Nevrenču, tačnije piše Nevrenče (Medović)- Cigani,Nevrenče (Medović).
10
Tu stoji da
je Nevrenča imala 19 kuća, i dvije napuštene kuće, od toga ukupno 21 kuću, ukupan
broj žiteljstva bio je 90, muškaraca 50, žena 40, Muhamedanaca (Muslimana) 75,
Pravoslavaca 2, i Katolika 13. Slobodnih zemljodjelaca bilo je 56, kmetova 6, ostalih
6.Ukupan broj stanovnika koji se bave poljoprivredom je 72, i ostalih djeletnosi 18.
Pod općinom Crijevčić pronalazimo i staro Đurđevičko selo Dunajeviće, koji se u
ovom popisu zovu Dunajević, a tada su imali 8 kuća, zatim jednu napušenu, ukupno 9,
broj stanovnika je bio 56, muškaraca 29, žena 27, a svi su bili Pravoslavci.Kmetova je
bilo 26, ostalih 30, a broj stanovništva koje se bavi poljoprivredom je 56. Pod
tadašnjom opštinom Gjurgjevik pronalazimo mjesta Djedina, Gjurgjevik i Vrnojević.
Ovdje pod mjestom Gjurgjevik su nabrojana sastavna mjesta: Alići, Durakovići,
Galovići, Hanovi (na kladanjskoj cesti), Hodžak, Kišići, Mušići, Pasik, Šahići, Živčići.
Iz ovoga se doznaje da je mjesto Djedina (Djedino) imalo 19 naseljenih i 4 napuštene
kuće, tj. ukupno 23, sa 20 stanova, u kome je živjelo 88 žitelja.Muškaraca je bilo 46, a
žena 42, svi su bili Muhamedanci. Slobodnih zemljaka u Djedinu je 1895. godine bilo
80, kmetova 7 i ostalih 1. Dok su se svi bavili poljoprivredom.
Mjesto Đurđevik ili Gjurgjevik sa ranije nabrojanim sastavim mjestima imao je 143
naseljene i 16 napuštenih kuća, što je ukupno 159. Ukupan broj žitelja bio je okruglo
800, od ćega 412 muškaraca i 388 žena. Muhamedanaca je bilo 786, Pravoslavaca 2,
Katolika 9, Jevreja 3. Broj slobodnih zemljaka bio je 746, kmetova 25, i ostalih 1, dok
je broj stanovnika koji se bave poljoprivredom 779, a ostalog civilnog stanovništva je
21. Ovdje se navodi i zemlja ugarske krune sa ukupnim brojem 12, ali bez jedinice
mjere. Selo Vrnojević te iste godine imalo je 16 kuća u kojima se živjelo i 2 napuštene
tj. ukupno 18. Broj stanovnika je 88, od čega 41 muškarac i 47 žena, svi su bili
Pravoslavne vjere, slobodnih zemljaka 6, kmetova 79, ostalih 3, ukupan broj
stanovnika koji se bave poljoprivredom je 88.
Po ovom popisu tj. po zbroju podataka o selima koja su oduvijek pripadala Đurđeviku,
uprkos činjenici što ih je popis razdvoijo, dobijamo podatke da je Đurđevik u svojim
sadašnjim granicama 1895. godine, imao: 205 kuća u kojima se živjelo, zatim 25

10
Popis žiteljstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1896.
20
napuštenih, što je ukupno 225 kuća sa 227 stanova. Muškaraca je bilo 578, a žena 544,
pripadnika Muhamedanske vjere 949, Pravoslavne vjere 148, Katolika 22 i Jevreja 3.
Broj slobodnih seljaka je 888, kmetova je bilo 143, ostalih 41. Onih koji se bave
poljoprivredom bilo je 1083, ostalih 39. Zemlje koja pripada ugarskoj kruni u
Đurđeviku je bilo 12, vjerovatno hektara. Ukupan broj stanovnika ustanovljen ovim
popisom na području koje i sada obuhvata Đurđevik je 1122.

Popis stanovništva iz 1910. godine

Nažalost, do originalnog popisa ili barem nekog detaljnog prijepisa nisam mogao doći
sve do kraja svog istraživanja. Jedini dostupan podatak bio mi je da su Živinice imale
1706 stanovnika, od toga 1056 Muhamedanaca, 615 Katolika i 23 Pravoslavca. Ovo su
zasigurno podaci za mjesto Živinice, a ne za cjelokupnu općinu. Tako da nam broj
stanovnika kao i ostali podaci o Đurđeviku iz ove godine ostaju nepoznanica.

Popis stanovništva iz 1921. godine

U ovome popisu se ne navode odvojeno mjesta koja pripadaju Đurđeviku, već se samo
pominje Đurđevik, sa skoro istim brojem stanovnika kao i 1885. godine. Iz ovog
popisa doznajemo da je Đurđevik imao 1124 stanovnika, od toga Pravoslavaca 95,
Katolika 6 i Muslimana 1023. Osim izjašnjavanja o vjeri, nova država u svoj popis je
uvrstila i pitanja o nacionalnosti, pa je u Đurđeviku te godine bilo Srba ili Hrvata (tako
stoji u popisu) 1117, Mađara 1, Nijemaca 2 i Arnauta 4.
11
Do ostalih podataka iz
popisa nisam mogao doći,ali je moguće da oni nisu ni objavljeni, jer je državama koje
su ponikle na nacionalnim interesima u popisima jedino važna nacionalna struktura
stanoviništva, i sama državna i ekonomska politika prožete su isključivo nacionalnim
interesima.




11
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.januara 1921. god., Sarajevo, 1932.
21
Popis stanovništva iz 1931. godine

I za ovu godinu popisa, prikupio sam samo šture podatke za Živinice. Te godine
Živinice a i sam Đurđevik bili su u sastavu Drinske banovine u Kraljevini
Jugoslaviji.Područje Živinica imalo je ukupno 10.091 stanovnika, a od toga 839
Pravoslavaca, 1.610 Katolika, Protestanata 5, ostalih 472 i Muslimana 7.158, te 7
nepoznate vjerske orjentacije. Sudeći po poznatim podacima, tek će od 1933. godine
kada počinju istraživanja ugljene rude u Đurđeviku, ekomonske migracije stanovništva
dovesti mnoge u ovaj naš kraj.

Popis stanovništva iz 1948. godine

Nova narodna vlast, odlučila je izvršiti popis stanovništva 1948. godine, u ratom
razrušenoj zemlji, kako bi prije svega imala pravu sliku stanja u kojem se nalazi, i
podatke na osnovu kojih će planirati daljni razvoj i donositi strategije.
Ovdje nažalost nisam pronašao detaljan popis, ali barem imam podatke o ukupnom
broju stanovnika po mjestima koja su u to vrijeme pripadala Đurđeviku. U dostupnim
podacima za NR Bosnu i Hercegovinu iz ovog popisa doznajemo da je Đurđevik imao
1174 stanovnika, Dunojevići 98, Djedino 245, Kovači 294 i Vrnojevići 139. Sve to
daje konačnu cifru od 1950 stanovnika koliko je živjelo na području današnjeg
Đurđevika. Osim toga broj domaćinstava u Đurđeviku bio je 317, Dunojević 17, u
Djedinu 37, u Kovačima 50 i Vrnojević 27. Svega ukupno 448 domaćinstava.

Popis stanovništva iz 1953. godine

Pet godina poslije, proveden je novi popis stanovnišva u FNR Jugoslaviji, koja je iste
godine donijela i novi Ustav. Došao sam do iste količine podataka kao i za prethodni
popis gdje stoji da je Đurđevik imao 2184 stanovnika, Dunojević 109, Djedino 293,
Kovači 305 i Vrnojević 183. Gledano usporedno došlo je do velikog povećanja broja
stanovnika, prije svega osnaživanjem industrije i rudarstva na ovim prostorima. Ovo
sve daje i konačan rezultat da je Đurđevik tada imao 3074 stanovnika. Broj
22
domaćinstava utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 414, Dunojević 19, Djedino 46,
Kovači 55 i Vrnojević 33. Ukupan broj domaćinstava utvrđenih popisom iz 1953. je
567.

Popis stanovništva iz 1961. godine

Zanimljive i dosta detaljne podatke dobio sam iz ovog popisa. Ukupan broj stanovnika
po naseljenim mjestima utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 2811, Dunojevići 161,
Djedino 388, Kovači 399, Vrnojevići 239, što je ukupno 3997 stanovnika na području
Đurđevika. Ovdje treba pomenuti i broj stanovnika Bašigovaca 1337, i Donje
Lukavice 658, koji će 1965. godine ući u stastav Mjesne zajednice Đurđevik, što će
opet dati podatak da je 1965. godine ova mjesna zajednica brojala otprilike oko 5900
stanovnika, dok su same Živinice imale oko 4000 stanovnika. Splet okolnosti oko
jačanja rudnika, zemljoradničke zadruge i drugih vidova privrijeđivanja, bile su
pokazatelj da bi se Đurđevik uskoro mogao izdvojiti u posebnu općinu, pripajajući
sebi i sela iznad Podgajeva. Ovakvo nešto nisu dozvolile tadašnje vlasti, kojima je bilo
u interesu da Živinice ostanu velika općina, pa su 1968. godine iz mjesne zajednice
Đurđevik izdvojile Bašigovce, Donju Lukavicu, zatim Podgajeve (sa grupom sela) i
Kovače 1982. godine.Obzirom na ovo i svoja istraživanja o starim nišanima usmjerio
sam i na neka mjesta koja su nekada pripadala Đurđeviku.
Nadalje treba reći da je popis 1961. godine ustanovio da u Đurđeviku ima 521
domaćinstvo, u Dunajevićima 33, Djedinu 70, Kovačima 69 i Vrnojevićima 47, što je
ukupno 740 domaćinstava. Broj muškaraca u Đurđeviku je bio 1428, u Dunajevićima
85, u Djedinu 200, u Kovačima 69, a broj mušaraca u Vrnojevićima bio je 118, što je
davalo zbir od 2038 muškaraca u cijelom Đurđeviku. Broj žena u Đurđeviku bio je
1383, u Dunajevićima 96, Djedinu 188, Kovačima 192, Vrnojevićima 120, a sve
ukupno 1979. Zanimljivi podaci su i o dobnoj strukturi stanovništva, pa tako prema
godinama od 0-4 u Đurđeviku je bilo 547 djece, u Dunojevićima 44, Djedinu 79,
Kovačima 72, Vrnojevićima 48, a ukupno 790. Broj djece od 5-9 godina je 441 u
Đurđeviku, 30 u Dunajevićima, 56 u Djedinu, 57 u Kovačima, 41 u Vrnojevićima, a
ukupan broj je 625 djece ove dobi na području Đurđevika. Djece u dobi od 10-14
23
godina te godine je bilo u Đurđeviku 346, Dunojevićima 19, Djedinu 53, Kovačima
53, Vrnojevićima 30, što je ukupno 501. Omladine u dobi od 15-19 godina bilo je 243
u Đurđeviku, 6 u Dunojevićima, 35 u Djedinu, 37 u Kovačima i 17 u Vrnojevićima, a
svega ukupno 338. Stanovnika u dobi od 20-24 godine bilo je u Đurđeviku 261,
Dunojevićima 13, Djedinu 34, Kovačima 52, Vrnojevićima 18,
12
odnosno 378 ukupno.
Broj stanovnika evidentiran popisom iz 1961. u dobi od 25-29 godina je u Đurđeviku
230, Dunojevićima 25,Djedinu 32, Kovačima 23, Vrnojevićima 25,a ukupno 335. Broj
stanovnika u dobi od 30-34 godine bio je 189 u Đurđeviku, u Dunojevićima 17, kao i u
Djedinu isto 17, u Kovačima 28, u Vrnojevićima 16, ukupno 267. Broj stanovnika u
dobi od 35-39 godina je: Đurđevik 128, Dunojevići 8, Djedino 24, Kovači 28,
Vrnojevići 13, ukupno 201. Stanovnika starosti od 40-44 godine bilo je 91 u
Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 10 u Djedinu, 7 u Kovačima, 8 u Vrnojevićima, a
ukupan broj je 117. Broj stanovnika dobi od 45-49 godina bio je 88 u Đurđeviku, u
Dunojevićima 3, u Djedinu kao i u Kovačima po 12, a u Vrnojevićima 7, što daje zbir
od 122. Stanovnika od 50-54 godine bilo je 87 u Đurđeviku, 7 u Dunojevićima, 14 u
Djedinu, 7 u Kovačima i 6 u Vrnojevićima, sve ukupno 121. Od 55-59 godina bilo je
53 stanovnika u Đurđeviku, 3 stanovnika u Dunojevićima, 9 stanovnika u Djedinu, 5 u
Kovačima i 4 u Vrnojevićima, dok je ukupan broj stanovnika ove dobne skupine na
području Đurđevika bio 74. Stanovnika dobi 60-64 godine bilo je 58 u Đurđeviku, 5 u
Dunojevićima, 8 u Djedinu, 11 u Kovačima, 4 u Vrnojevićima, ukupno 86. Dobne
skupine iznad 65 godina bilo je 47 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 6 u Djedinu, 7 u
Kovačima, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 64. Broj osoba za koje nije bilo moguće
ustanoviti dob bilo je samo 3 u Đurđeviku. Ovaj popis imao je i podatke o
djelatnostima stanovništva, pa tako doznajemo da je broj zaposlenih u rudarstvu u
Đurđeviku bio 217, Dunojevićima 22, Djedinu 24, Kovačima 20, Vrnojevićima 23,a
ukupno 306. U industriji je radilo ukupno 157 stanovnika od čega u Đurđeviku 125,
Kovačima 28 i Vrnojevićima 4. Poljoprivredom se bavilo 450 stanovnika u Đurđeviku,
26 u Dunojevićima, 82 u Djedinu, 65 u Kovačima i 44 u Vrnojevićima, a svega
ukupno na ovom području 667. Broj onih koji rade u šumarstvu je 2 u Đurđeviku, 1 u
Dunojevićima i 1 u Vrnojevićima, ukupno 4. Zaposlenih u graditeljstvu bilo je 68 u

12
Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini od 30.03.1961.
24
Đurđeviku, 25 u Djedinu, 2 u Kovačima i 4 u Vrnojevićima, što daje ukupan broj od
99. Radnika u saobraćaju bilo je 15 u Đurđeviku, po 2 u Dunojevićima i Djedinu,
zatim 1 u Kovačima i 5 u Vrnojevićima, ukupno 25. Zaposlenih u trgovini i
ugostiteljstvu bilo je 16 u Đurđeviku i 1 u Kovačima, što daje zbir od 17. Zanatlija je
bilo 7 u Đurđeviku i 1 u Dunojevićima, svega ukupno 8 zanatlija u cijelom Đurđeviku.
Onih koji pružaju lične usluge bilo je jedno i to u Kovačima. Komunalnom djelatnošću
bavilo se 7 žitelja Đurđevika i jedan Dunojevića, ukupno 8. U državnoj upravi i
pravosuđu radilo je 4 stanovnika iz Đurđevika i 2 iz Kovača, ukupno 6. U kulturno-
prosvjetnoj djelatnosti radilo je 12 stanovnika Đurđevika, ostalim djelatnostima se
bavilo dvoje stanovnika i to iz Kovača. Nepoznate djelatnosti zastupljene su sa brojem
76 u Đurđeviku, 2 u Dunojevićima, 4 u Djedinu, 13 u Kovačima i 3 u Vrnojevićima,
ukupno 98. Broj lica sa ličnim prihodom bio je 64 u Đurđeviku, 5 u Dunojevićima, i
po 3 u Djedinu, Kovačima i Vrnojevićima, ukupno 78. Izdržavanih lica bilo je 1746 u
Đurđeviku, 122 u Dunojevićima, 247 u Djedinu, 261 u Kovačima i 151 u
Vrnojevićima, što daje ukupan broj 2527. Po dostupnim podacima iz ovoog popisa
dobili smo dosta preciznu sliku o Đurđeviku iz tog perioda. Ovdje su uglavnom
najvažniji podaci koje treba da obuhvata jedan popis.

Popis stanovništva iz 1971. godine

I ovaj popis čudno je razvrstao sela u Đurđeviku, neki manji zaseoci prvi puta se
pominju kao zasebna sela. Gornja i Donja Brnjica su popisane odvojeno, ovo je
urađeno prije svega da se dobije što više mjesta u kojima će pojedini narodi biti
dominantni, reći će moderni povjesničari.Mišljenja sam da za ovo postoje neki drugi
razlozi, prije svega neznanje, što je čest uzrok pogreškama i u ranijim popisima, zatim
su postojale određene kvote po kojima su se sela u sastavu drugih sa određenim
brojem stanovnika izdvajala kao zasebna. Popisne jedinice određivali su nestručni
ljudi, koji se nisu obazirali na neke povijesne činjenice iz ranijih popisa.Postojala je i
ranija tendencija da se širenje Đurđevika po broju stanovnika umanji na najmanju
moguću mjeru, zato su mala sela koja su u sastavu ovog mjesta uvijek izdvajali u
popisima što su više mogli. Pošto su se Kovači osamostalili tek 1982. godine i u ovaj
25
popis sam ih morao uračunati kao sastavno selo Đurđevika. Gornju i Donju Brnjicu
sam računao kao jedno selo. Broj stanovnika ustanovljen ovim popisom je 785 za
Brnjicu, 204 za Dunojeviće, 592 za Djedino, 3947 za Đurđevik, 515 za Kovače, 255 za
Vrnojeviće, što će reći da je Đurđevik 1971. godine imao 6298 stanovnika. Broj
pripadnika Hrvatskog naroda ustanovljen ovim popisom je 2 u Brnjici i 123 u
Đurđeviku, što je ukupno 125. Muslimana je prema ovom popisu bilo 378 u Brnjici,
528 u Djedinu, 3661 u Đurđeviku, 512 u Kovačima i 14 u Vrnojevićima, što nam daje
ukupan broj od 5093. Onih koji su se izjasnili kao Srbi bilo je 394 u Brnjici, 202 u
Dunojevićima, 63 u Djedinu, 102 u Đurđeviku i 204 u Vrnojevićima, što nam daje
ukupan broj od 1001. Pored toga u Đurđeviku je živjelo 6 Albanaca, 28 Roma.
13
Broj
Jugoslovena bio je 6 u Brnjici, 1 u Dunojevićima, 11 u Đurđeviku, odnosno ukupno
18.

Popis stanovništva iz 1981. godine

Popis koji je mjesta u Đurđeviku definirao kao i popisi koje je provodila Austro-
Ugarska monarhija. Broj stanovnika mjesta koja su u sklopu Đurđevika bio je: 167 u
Dunojevićima, 716 u Djedinu, 4655 u Đurđeviku, 323 u Vrnojevićima i 643 u
Kovačima, ako to sve sabaremo doznat ćemo da je Đurđevik imao 6504 stanovnika. I
ovdje su mi bili dostupni samo rezultati o nacionalnoj strukturi, a žalim za tim što
nisam mogao dobiti podatke o dobnoj strukturi stanovništva kao i o djelatnostima
žitelja Đurđevika. Broj Hrvata 1981. godine bio je 1 u Djedinu, 121 u Đurđeviku i 2 u
Kovačima, ukupno 124. Muslimana je bilo ukupno 5549, a od toga, 681 u Djedinu,
14

4217 u Đurđeviku, 15 u Vrnojevićima i 636 u Kovačima. Srba je bilo 167 u
Dunojevićima, 29 u Djedinu, 74 u Đurđeviku, 308 u Vrnojevićima i u Kovačima 1,
dakle ukupno 579. Osim toga bilo je i Roma u Đurđeviku 53, zatim 5 Jugoslovena u
Djedinu, 189 u Đurđeviku i 4 u Kovačima, što daje ukupan broj od 198 Jugoslovena u
Đurđeviku.


13
Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Savremena administracija, Beograd
14
Popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine, 1981.
26
Popis stanovništva iz 1991. godine

Posljednji popis stanovništva proveden u SFR Jugoslaviji, bio je važan samo za
nacionalni sastav stanovništva koji je često „friziran“ u zavisnosti od područja, jer se
na ovim prostorima tada spremao krvav rat, pa je nacionalni naboj bio osobito izražen.
I na ovom popisu izdvaja se Brnjica kao zasebno selo, na što će opet neko reći da se
time nastojalo postići što veći broj Srba, što nikako nije tačno jer rezultati su pokazali
da je ove godine u Brnjici većinsko bilo Muslimansko stanovništvo.No da se ostavim
polemike i politiziranja o nacionalnoj strukturi koja je ovdje uvijek bila osjetljivo
pitanje, prelazim na konkretne rezultate popisa. Godine 1991. Brnjica je imala 817
stanovnika, Dunajevići 125, Djedino 820, Đurđevik 4477, Vrnojevići 340, što jasno
govori da je te godine Đurđevik imao 6579 stanovnika.
Nacionalna struktura ustanovljena popisom jasno je rekla da je broj onih koji su se
izjasnili kao Hrvati 1 u Brnjici, 53 u Đurđeviku, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 57. Broj
Muslimana bio je 489 u Brnjici, 783 u Djedinu, 4190 u Đurđeviku i 1 u Vrnojevićima,
što je dakle 5472 u cijelom Đurđeviku. Broj Srba bio je 312 u Brnjici, 123 u
Dunojevićima, 36 u Djedinu, 82 u Đurđeviku i 330 u Vrnojevićima, što daje zbir od
883. Broj pripadnika ostalih naroda je 2 u Brnjici, 32 u Đurđeviku, ukupno 34.
15
Broj
Jugoslovena 1991. bio je 4 u Brnjici, 32 u Đurđeviku i 6 u Vrnojevićima, ukupno 42.
U ovom popisu pominje se i zanimljiv podatak o površini sela, tako da se za Brnjicu
navodi površina od 1254 ha, Dunajeviće 302 ha, Djedino 1258 ha, Đurđevik 1254 ha i
Vrnojeviće 227 ha, iz ovoga doznajemo i ukupnu površinu Đurđevika koja je 4295 ha.


STEĆCI U ĐURĐEVIKU


Stećci su nadgrobni spomenici koji potječu iz srednjeg vijeka, masivnih su dimenzija u
obliku su stupova, sarkofaga, križeva, stela, sljemenaka, ploča i slično. Podizani su na
grobovima umrlih pripadnika bosanske bogumilska crkve, najčešće onim imućnijim, a
što je stećak više ukrašen ili ako pak ima natpis tim je i pokojnik bio imućniji. Prve

15
Izvod iz popisa stanovništva SR BIH, 1991. godine
27
pisane podatke o stećcima dao je Benedikt Kupreškić 1530. godine, i stećci od tada
predstavljaju naučnu enigmu. Za ove spomenike u
narodu se vežu brojne predaje i vjerovanja. Tek će sa
Austro-Ugarskom okupacijom naše zemlje ovi
spomenici biti istraženi, a najveći opseg istraživanja ovih
spomenika će biti u vrijeme SR Jugoslavije. Narod
stećke naziva maramorovi, mramorje, grčko groblje,
kaursko groblje, pasiji grobovi, mađarsko groblje,
svatovsko groblje i slično. Procjenjuje se da je oko 1950.
godine na području Općine Živinice bilo je oko 350
stećaka,
16
ali se njihov broj smanjivao zbog uništavanja,
izgradnje prometnica, ubrzanom urbanizacijom,
eksploatacijom ugljena, ratnim dejstvima i slično. Čest slučaj bio je razbijanje stećaka,
s ciljem ugradnje istih u stambene i pomoćne objekte, mnogi su i zatrpani riječnim
nanosima, kao i izgradnjom vještačkih nasipa i slično. Godine 1981. bilo je oko 266 na
području općine Živinice, a prema zadnjim podacima
iz 2007. godine utvrđen je broj od 305 stećaka na
području naše općine,
17
ovdje se radi o dosta
detaljnijem istraživanju. Sudeći po ranijim
nepreciznim procjenama i istraživanjima, možemo
smatrati da je broj stećaka bio dosta veći od
navedenog.Na području Đurđevika 1981. godine
navedene su slijedeće nekropole: nekropola Veselica u
šumi M. Lazića u Vrnojevićima sa 16 stećaka,
nekropola Trijebnik njiva S. Džihanovića 11 stećaka,
dvorište-park A. Memiševića 11 stećaka, nekropola
Gradina u njivi R. Goletića 7 stećaka, školsko dvorište
OŠ Đurđevik, Hrastik šuma između Djedina i Vrnojevića 5 komada, nekropola Rakuše
u blizini Djedina 5 stećaka, Vrpolje njiva Franje Molana 5 stećaka, Brezje njiva

16
Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalistićku izgradnju,Grupa autora, Živinice, 1988.
17
Stećci na području Općine Živinice, Seudin Muratović, Zahudin Maslić, Živinice,2008.
28
Juroševića 3 komada, Musički stećak kod Džamije. Osim ovoga u istom izvoru
pomenute su i okolne gradine među prvima Gradina u Nevrenči, Grad Jasičak iznad
Bašigovaca, Džbarska gradina,Djedinska gradina, Grad Čaršija iznad Gornje Višće,
ovako velik broj gradina na ovako malom prostoru daje akcenat na značaj područja u
prošlosti. U pogledu stećka samca u Musićima koji se pominje i u još nekim izvorima,
nisam pronašao nikave tragove o njegovom postojanju, ili je vremenom uništen ili je
krivo zabilježeno. Detaljnija istraživanja koja su izvršili uvaženi profesori Seudin
Muratović i Zehudin Maslić dala su nove podatke o stećcima na našem području, oni
su na području Đurđevika ustanovili ove nekropole i stećke : Osnovna škola Đurđevik
14 stećaka, Trijebnik 11 stećaka, nekropola Stupovi 10 stećaka, Gradina njiva Rame
Goletića 4 stećka, Pezino brdo u Vrnojevićima 6 stećaka, Veselica u Vrnojevićima 16
stećaka, Jelah Vrnojevići 6 stećaka, Husinović Djedino 5 stećaka, Trijebnik Đurđevik
1 usamljeni stećak , Krčevina Đurđevik 1 usamljeni stećak. Na području Đurđevika
nalazi se jedini stećak sa epitafom na području općine Živinice a to je stećak sa
nekadašnje nekropole Vrpolje, koji je 2002. godine izmiješten pred O.Š. Đurđevik.
Tekst na ovom spomeniku koji na prednjoj strani ima reljef konjanika sa dugim
kopljem prvi je očitao dr. Ćiro Truhelka 1895. godine, kada je jašući pored jedne
vodenice na rijeci gostelji zapazio 5 stećaka. (svo ovo je objavio u Glasniku
zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1895. godine).Natpis na ovome stećku glasi:“
Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji, na plemenitoj, se postavi Ostoja brat jegov“,
tekst je naravno ispisan bosančicom. Ove stećke vremenom su zatrpali i pomjerili
riječni nanosi, pa je iste pronašao i otkopao Franjo Molan 1960. godine, a priča o
iskopanim đurđevičkim stećcima našla se i u dnevnom listu „Politika“. Tek je godine
2002. odlučeno da se stećci sa ove nekropole izmjeste zbog ugroženosti, a ovom
prilikom odnijeta su samo četiri stećka dok je jedan ostao zatrpan. Od tada nekropola
Vrpolje ne postoji. Ispred osnovne škole nalaze se stećci prenijeti sa drugih nekropola
sa područja Đurđevika. Ovdje se izdvaja i jedan prelijep stećak sa motivima vinove
loze, koji se sada nalazi u holu škole. Brojnost stećaka na području Đurđevika još više
baca svjetlost na slavnu i bogatu prošlost ovog mjesta.
Gospodin, doktor Ćiro Truhelka je o đurđevičkom stećku sa natpisom napisao 1895.
godine slijedeće:
29
S desne strane ceste, kojom se ide iz Tuzle u Kladanj, kod petnaestog kilometra, leži u
selu Gjurgjevik u donjo-tuzlanskom kotaru, pod jednim mlinom na rijeci Gostilji,
stećak na oblik sarkofaga.Mjeri po dužini 2,06 m (na osnovi), a 2.32 (na šljemenu);
visok je 84 cm, a širok 70 cm.U čelu stećka uklesan je stojeći konj, okružen
izreskanim okruglim đerdanom, na strani je poduboko i razgovijetno uklesan ovaj
natpis: Ase leži Stojan
Utolović na svojoj zemlji, na
plemenitoj, se postavi Ostoja
brat jegov.
18

Ovdje neću ulaziti i detaljnije
opise stećaka, a ni nekropola,
jer ih nisam nisam ni istraživao
s ciljem da se nađu u ovoj
knjizi, prvenstveno što je o
njima toliko toga do sada
rečeno. Meni su poznati svi
stećci na ovome području, a
reći ću da brojni stećci postoje
od Podgajdeva do Džebara i da
svi oni koje zanimaju obavezno
posjete lokalitete na tom
području, a stećci postoje i u
Bašikovcima kao i u Lukavici. Za sve one koje zanima nešto više o stećcima u
Đurđeviku, predlažem da pročitaju knjigu Stećci na području općine Živinice, čiji su
autori cijenjene kolege Maslić i Muratović.





18
Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Natpisi iz Sjeverne i Istočne Bosne, dr. Ćiro Truhelka,
Knjiga 3, Sarajevo, 1895. godina.
30
ŠKOLSTVO U ĐURĐEVIKU

Uvijek s ponosom ističem činjenicu da je u Đurđeviku otvorena prva škola na
području naše općine. Na zahtjev naprednih seljaka i trgovaca iz ovog kraja, Austro-
Ugarska je izgradila školu 1910. godine, a otvaranje škole dobro će doći i šumskim
radilištima na Mačkovcu,Miljkovcu, Stuparima i Bišini gdje se već ukazala potreba za
radnicima koji znaju čitati i pisati. U ovu školu uspisali su se pored učenika iz
Đurđevika,učenici sa šireg područja, uglavnom iz ovih mjesta: Lupoglava, Vrnojevića,
Brnjice, Podgajeva, Djedina, Višće, Bašigovaca, Kovača, Lukavice i Živinica. Tek u
trećoj generaciji upisuju se i prve učenice, među kojima: Rasema Ramić,Razija
Hašimbegović,Razija Čokić, Ferida Nišić...
19

Već je mnogima
poznato ime prvog
učitelja naše škole, a
to je bio Smail
Divanefendić iz
Tuzle, a osim njega u
ovoj školi su
islamski vjeronauk
predavali hafizi
Mustafa Butković i
Muhamed Žabić, dok
je pravoslavni
vjeronauk predavao pop Jovo Kaljević.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije se puno izmijenio školski susatav, osim što je
vjeronauka postala zastupljenija u odnosu na ostale predmete. U ovom periodu
otvorena je i četverorazredna škola u Podgajevima 1938. godine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, školska zgrada u Đurđeviku bila je smještaj za
nacističku vojsku, pored koje su imali visoku osmatračnicu.Poslije oslobođenja naše
zemlje, tj. poslije Drugog svjetkog rata, i ovdje započinju analfabetski tečajevi sa

19
Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
31
proširivanjem osnovnog znanja, u cilju povećavanja razine pismenosti kod
stanovništva. Osim toga ova škola dobiva ime po narodnom heroju, pa će se sve do
početka rata na području Jugoslavije ova škola zvati O.Š. Rade Marjanac Đurđevik.
Zbog politike opismenjavanja stanovništva otvara se i radnička škola u Živčičima, u
kojoj su radili Sjepan Varga i Miladin Pelemiš. U periodu poslije drugog svjetskog rata
škole u Podgajevima i Đurđeviku nisu imale kapaciteta da prime sve učenike, pa se
otvara škola u Nevrenči, u koju se upisuje oko 200 učenika, dok je u to vrijeme škola u
Đurđeviku brojala oko 350 učenika, a škola u Podgajevima 150. Za to vrijeme u školi
u Đurđeviku su radili: Smail Divanefendić(mlađi), Brano Dmitruk, Jovo Marković i
Miladin Pelemiš. U novoj školi u Nevrenči radile su samo učiteljice i to: Stana
Marković, Stojanka Krišan,Ružica Mijatović. Učitelj u Podgajevima bio je Selimir
Gorušanin. Škola u
Kuljanu se otvara
školske godine
1950/51. , i to u
prostorijama
mekteba, prvi
učitelj ove škole bio
je Enes Aganović iz
Gračanice. Školu u
Kuljanu pohađala su
djeca iz mjesta:
32
Džebari, Gladojevići,Naseoci, Kršići i Brgule. Osim toga pomenut ću da je 1953.
godine otvorena i četverorazredna škola u Bašigovcima, isto u prostorijama mekteba, u
koju je išlo oko 150 učenika, prva učiteljica ove škole bila je: Jovanka Radojević,
poslije stižu
Milena i
Dragoslav
Petrović.
Osmogodišnja
škola u
Bašigovcima
otvorena je
1980. godine.
Šestorazredna
škola počinje
sa radom u Đurđeviku 1953. godine, a 1964. otvorena je osmogodišnja škola. Godine
1985. otovorena je nova školska zgrada u Starom Đurđeviku i to pored stare škole,
mada je po projektu bilo planirano da se nova školska zgrada gradi na jednoj poljani
na Staroj Pruzi, ali se od toga odustalo, jer se nastojala zaštititi poljoprivredna
proizvodnja. Pored ove školske zgrade u periodu od 1982-1986. izgrađene su i škole u
Podgajevima, Svojatu i Donjim Dubravama. Osmogodišnja škola u Đurđeviku dobija
fiskulturnu dvoranu, a priključena je i na sustav grijanja RMU Đurđevik. Prema popisu
iz 1971. godine na području općine Živinice bilo je 7.059 nepismenih, ili 24% od
ukupnog broja stanovništva, a 1.917 u dobi od 18-35 godina, prilikom čega je donesen
Akcioni plan za opismenjanavnje radno-aktivnog stanovništva, a svoj doprinos u
ostvarivanju ovog plana uzele su škole, kao i škola u Đurđeviku. Broj nepismenih po
naseljima 1971. godine ukazao je na to da je broj nepismenih u Đurđeviku 207,
Podgajevima 129, Bašigovcima 120,Kuljan 27 i Stari Đurđevik 21. Broj nepismenih u
ostalim naseljima bio je : Živinice selo 245, Gračanica selo 186, Tupkovići 172, G.
Dubrave 137, Živinice mjesto 132, Svojat 96, D. Dubrave 94, Šerići 93,Suha 66,
Priluk 62, D. Višća 43.
33
U periodu od 1971-1981. godine provedbom Akcionog plana osnovnu školu je
završilo više od 2500 radno-aktivnog stanovništva,a najveće rezultete u tome je
postigla O.Š. Rade Marjanac Đurđevik.
Ova škola oduvijek je
nizala uspijehe, a
privremeno je
obustavila svoj rad
tokom posljednjeg
rata, a u prostorijama
škole bile su smeštene
i izbjeglice. Škola je
izdavala i svoj list
„Đurđevak“, ovdje je
osnovana i zavičajna
zbirka, njegovanje kluturnih spomenika uvijek je bila prioritet. Što se tiče nastavnog
kadra, u ovoj školi uvijek su radili kvalitetni nastavnici, a školom su rukovodili
sposobni direktori. Došao sam do nekih podataka iz 2003. godine iz kojih doznajemo
da je ova škola imala ukupno 780 učenika, raspoređenih u 32 odjeljenja, prosječan broj
učenika po odjeljenju je 24,38. Površina škole u Đurđeviku je 2696,5m
2
, napominjem
da postoje dvije školske zgrade sa velikim dvorištem, zatim tu je velika fiskulturna
sala (420m
2
), velik sportski poligon sa tribinama (1200m
2
), zatim prelijep park sa
stećcima, fontanom, dosta cvijeća, voća, kao i crnogoričnog drveća, površina dvorišta
je 13.200m
2
. Škola u Starom Đurđeviku ima površinu od 442,6 metara kvadratnih, a tu
je također lijepo školsko dvoršte sa poligonom (površina poligona 2706m
2
), ovdje nije
uračunata površina stare škole u kojoj je sad ambulanta, površina školskog dvorišta je
1854m
2
. Površina škole u Podgajevima je 442 metra,a površina školskog dvorišta
(poligona) je 2270m
2
. Prosječna kvadratura učionica O.Š. Đurđevik je 56m
2
,a površina
biblioteke je 56m
2
. U ovoj školi danas je zaposleno 70 ljudi, od čega 51 nastavnik.
Podaci iz 2007. govore da školu pohađa 1086 učenika u 45 odjeljenja, u školi je
zaposleno 80 ljudi, od čega 61 nastavnik.

34
Pošto sam ponosni učenik ove škole za ovu priliku pomenut ću imena svojih
nastavnika kojih se sjećam u prvom redu moga dobrog učitelja koji evo već dugo nije
živ, a koji bi bio naročito ponosan na sva moja djela, a to je Šahbaz Halilović, moji
ostali nastavnici bili su:
Jagodić Nađija, Goletić
Maida, Avdić Nezir, Maksida
Alibašić, Abdurahman
Šabanović, Dino Muminović,
Sabit Sejfić, Alić Halida,
Cvija Barišić, Mirzeta
Butković, Sabiha Šišić,
Halida Hašimbegović, Hazim
Fehrić, Besima Jagodić,
Amira Hašimbegović, Huesin Redžić, Rasim Softić, Trumić Hanifa, Safeta Delić,
Džafer Hodžić, Hamzagić Abdel, Nermina Mujić, Sanela Krajišnik, Mujagić Ismet,
Džemo Brčaninović, Ibrahim Kalajdžić, Ibrahim Džihanović, Lejla Jusufović, Azim
Hurić i još nekoliko njih kojima ne pamtim prezimena: Mirsada, Derva, Edina,
Damir... Ovim putem im hvala na svemu što su me naučili.


Poljoprivreda,trgovina, ugostiteljstvo

Sasvim je sigurno da je i u rimskom dobu u Đurđeviku najzastupljenija bila
poljoprivredna djelatnost, uzoj žitarica, vinove loze, stočarstvo i slično. Rijeka
Gostelja ma kako se zvala u prošlosti bila je dobrim dijelom izvor hrane za ovdašnje
stanovništvo, jer je vjerovatno obilovala ribom. Kako je vrijeme odmicalo, zbog raznih
utjecaja broj ribljih vrsta a samim tim i cio riblji fond u ovoj rijeci je spao na jako
nisku razinu. Što se tiče vinogradarstva ono je izgubilo svoj značaj u vrijeme
osmanske okupacije. U toku ovog doba ovdje je bio i čuveni kamenolom od čijeg je
kamena građena i tuzlanska tvrđava.Nekadašnji kamenolom u Đurđeviku bio je na
mjestu gdje se sada nalazi nova džamija. Ne postoje tačni podaci o nekadašnjim
35
zanatlijama na ovom prostoru, o prvim trgovinama, ali se zna da je u srednjem vijeku
postojao Nevrenča-han sa dućanom koji se nalazio ispod puta niže sela Živčići i išao u
pravcu starog rudnika.Njega su držali vlasnici iz Nevrenče, domaći Muslimani, a
kasnije taj han-dućan prerasta u „Kafu“ tj. kafanu koju je držao Avdo Medović, po
kome se i dio Nevrenče naziva Medovići.Dućan je bio snadbjeven domaćim
proizvodima. U periodu između dva svjetska rata u Đurđeviku je bilo sedam dućana,
ali i po jedan u Bašigovcima i Podgajevima. Godine 1945. formira se Seljačka
radnička zadruga Đurđevik, s ciljem socijalističkog preobražaja sela i uspostavljanja
socijalističkih društvenih odnosa. Naravno SRZ je vršila otkup poljoprivrednih
proizvoda : sijena, šumskih plodova, ljekovitog bilja, voća i slično. Ono po čemu je
SRZ Đurđevik bila poznata je uzgoj šljive požegače, prerada iste u sušionama, te
proizvodnja nekad poznate Đurđevičke šljivovice. Osim toga, SRZ Đurđevik
snadbijevala je stanovništvo: alatima, poljoprivrednim mašinama, priborom,
sjemenima, đubrivom. Poslje raspada SRZ koje su bile kopija sovjetskih kolhoza,
formira se Zemljoradnička zadruga Đurđevik, 1952. godine, sa novim smjernicama i
suvremenijim pristupom poljopriovredi primjerenijem za naše krajeve i prilike.
Zemljoradnička zadruga Đurđevik imala je i svoje zemljište koje je 1962. godine
pripalo PD Spreča. Godine 1963. Zadruge Đurđevik i Dubrave se spajaju i jednu
zadrugu koja se zvala Poljoprivredna zadruga Jedinstvo-Živinice.
20
Naša ZZ Đurđevik
imala je i svoje prodavnice u zadružnom domu u Đurđeviku i Svojatu, zatim je
izgradila prodavnicu u Bašigovcima, i kupila poslovni prostor u Živinicama. Sušiona
za sušenje šljiva koju je izgradila ZZ Đurđevik bila je za ono vrijeme velikog
kapaciteta sa tri kanala, raspolagala je sa velikim magacinskim prostorom, kupila
nekoliko traktora, jedan kamion i izgradila mehaničku radionicu.Poslije otvara svoje
prodavnice u Višći, Podgajevima i Đurđeviku u privatnim kućama koje su pored
stambenog imale i poslovni prostor. Velik ekonomski uspijeh obilježio je poslovanje
ove zadruge, koja je vršila otkup velikih količina šljive za izvoz.Osim toga, bavila se
otkupom drveta,drvne građe,šumskih plodova i ljekovitog bilja, zatim je organizovala
stručna predavanja o primjeni suvremenih agrotehničkih mjera i slično.Tokom 1950-
tih godina postojalo je nekoliko privatnih ugostiteljskih objekata koji su radili u

20
Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
36
Đurđeviku, a jedan od poznatijih bio je i u kući Zarije Juroševića. Nešto kasnije po
skoro svim mjestima koja su pripadala Đurđeviku, svoje trgovine imalo je preduzeće
Trgozad, odnosno kasnije Živinicepromet.I danas se velik broj stanovništva bavi
poljoprivredom, najčešće za sopstvene potrebe,a nije bilo pokušaja udruživanja u
zadruge ili slično. Razlog tome leži u činjenici da su ljudi jako dobro živjeli od
rudnika, kao i od drvne industrije, tako da su njihove nekad visoke plate potisnule
poljoprivredne djelatnosti a zemlja im je ostajala neobrađena.Broj trgovina,
ugostiteljskih objekata, zanatskih radnji veoma je velik, a trenutno na području
Đurđevika rade i dvije apoteke. Postoji i određen broj privatnih preduzeća koje posluju
u obliku društava sa ograničenom odgovornošću, a koje se bave raznim djelatnostima.

Rudnik mrkog uglja Đurđevik

Neki imaju nepregleda žitna polja da ih hrane, neki more bogato ribom, a nas već
decenijama hrani naš rudnik. Godine, 1933. na području Đurđevika započinje
istraživanje naslaga ugljena, od strane Akcionarskog društva Kroacija iz Zagreba.
Istraživanja su dala dobre rezultate pa se pristupilo otvaranju rudnika 1936. godine.
Otvaranju rudnika pogodovalo je postojanje pružnih i putnih komunikacija, a firma
Kroacija otvorila je seperaciju ugljena u Živinicama, gdje je imala svoju električnu
centralu. Transport uglja vršen je specijalnim vagonima tzv. kištrama koji su
izrađivani u radionicama koje je posjedovala A.D. Kroacija. Rudnik Đurđevik
obuhvata istočni dio banovićkog ugljenog basena, od Živinica je udaljen 5km, a nalazi
se u slivu rijeke Spreče, odnosno njenih pritoka Oskove i Gostelje.Prostor rudnika
obuhvata površinu od oko 10km
2
, prostor je trouglastog oblika. Ugljeni basen
Đurđevik nastao je taloženjem sedimenata mlađe serije, koja predstavlja podinu
ugljenog sloja. Direktna podina ugljenog sloja izgrađena je od pjeskovitih i
serpentisanih glina. Maksimalna debljina krovnih naslaga je 400-500 metara, dok je
debljina ugljenog sloja od 14 do 19 metara čiste ugljene supstance. Prema dostupnim
podacima ukupne rezerve ugljena 1985. godine iznosile su 68.022.000 tone ugljena.
Kontinuirana istraživanja u ovom rudniku vrše se od 1948. godine,na čemu su bila
angažirana mnogobrojna preduzeća a od 1979. godine istraživanja samostalno vrši
37
Rudnik Đurđevik. Prvi jamski kop koji je otvoren bio je Suhodanja 1936. godine , a
nešto kasnije Frelih 1938. godine, i to na području koje se danas naziva Stari rudnik.
Prvobitna eksploatacija ugljena vršena je primitivnim alatima, a transport ručno ili
zapregom, dok je sve vršeno putem prečnih metoda, prilikom čega je iz zemlje vađeno
oko 40% ugljene supstance. Godine 1939. u ovom rudniku proizvedeno je 145.973
tone ugljena, a 1940. ta brojka je bila 150.667 tona. Recimo da je 1968. godine
proizvedeno 453.651 tona ugljena, pošto nemam preciznijih podataka reći ću da je
rudnik radio u određenim kapacitetima i tokom rata tako da je 1994. godine ostvario
proizvodnju od 10.523 tone. Proizvodnja mrkog uglja u RMU Đurđevik, godine 2010.
iznosila je 523.004 tone. Vremenom su otvarani novi kopovi, kao što je Kažalj-potok,
Živčići, Potočari, Višća-I, Brezje, Bašigovci,Višća-II.
Rudnik je vršio
konstantno usavršavanje
svojih radnika, zatim se
ulagalo u
osavremenjavanje
proizvodnje i nabavku
mehanizacije. Godine
1951. kupljena su tri nova
bagera tipa PH zapremine
kašike od 1 do 1,7 m
3
, te
bager Damag sa
zapreminom kašike do 2m
3
, dok je 1952. godine kupljen i prvi bager na električni
pogon, dreglajn, tipa Marion M-7200, zapremine kašike 2,7m
3
. Od godine 1970.
Rudnik Đurđevik počinje sa nabavnkom najsuvremenije opreme. Na površinskom
kopovima od 1946. do 1963. godine vršen je transport prugama uskog kolosijeka u
drvenim vagonima zapremine od 1 do 12m
3
, koje su vukle male parne mašine. Od
1963. godine počinje se vršiti transport kamionima tipa Krupp i Maz, nosivosti od 25
do 59 tona, a od 1975. godine prelazi se na damper kamione raznih tipova nosivosti od
110 do 155 tona. Godine 1967. Rudnik Đurđevik izgradio je modernu teško-
tekućinsku separaciju U periodu socijalizma ovaj rudnik zapošljavao je oko 2300
38
radnika, tokom tog perioda izgrađen je moderan objekat društvene ishrane, formirani
su voćnjaci i farme za tov pilića, junadi i svinja na rekultivisanom tlu, sve za potrebe
rudnika. Počelo se sa organizovanim prijevozom rudara, otvorena je i ambulanta
unutar preduzeća u kojoj su radili jedan ljekar opće prakse, specijalista medicine rada
te stomatolog.Rudnik se pobrinuo i za stambeno zbrinjavanje radnika tako da je 1985.
godine Rudnik raspolagao sa 280 stanova, i imao stalnu dinamiku izgradnje od 20
stanova godišnje, ali su dodjeljivani i krediti za individualnu izgradnju stambenih
objekata. Ovo preduzeće imalo je i svoje odmarališta na moru u Podgori i Gradcu, koja
su nekada nosila naziv RZ „Đuro Salaj“. Naravno, zbog svojih potreba rudnik je
sagradio velike savremene tehničke radionice za održavanje i popravku mašina.Rudnik
je uvijek pomagao
kulturne i sportske
manifestacije, škole,
klubove, institucije i
mnoge projekte od
društvenog interesa.
Ovdje su
organizirane i
radničke sportske
igre, u đurđevičkom
rudniku bilo je
naravno i štrajkova, ali iznad svega uvijek je bilo puno radnih uspijeha. Danas je ovaj
rudnik u sastavu J.P. Elektroprivreda BIH d.d. Sarajevo.








39
Elektrifikacija na području Đurđevika

Elektrifikacija sela bila je ambiciozan i pohvalan projekat u socijalizmu. Godine 1938.
počelo se sa izgradnjom dalekovoda od Malina prema Živinicama i prema Rudniku
Đurđevik, čime su se zadovoljili apetiti tadašnje industrije, ali domaćinstva dugo
poslije toga nisu imala električnu energiju.Od svih mjesta na području naše općine
najprije je električnom energijom osvijetljen Đurđevik, preciznije sadašnji Stari
Đurđevik, gdje je Rudnik Đurđevik u blizini Stare škole izgradio trafo-stanicu,
prilikom čega se stvorila mogućnost da se osvijetli i jedan dio Kovača. Bilo je to 1946.
godine, a nešto kasnije započet će se sa mnogobrojnim akcijama dovođenja električne
energije u ostala mjesta naše općine, jer je godine 1955. u Živinicama izgrađena velika
trafo-stanica koja je omogućila sprovođenje ovih akcija. Danas je naravno nezamislivo
živjeti bez električne energije,a zbog svega toga želio sam ovdje istaći činjenicu da je
Đurđevik prvo mjesto na području živiničke općine dobilo električnu energiju u
domaćinstvima, odmah nakon Drugog svjetskog rata.

Zdravstvo u Đurđeviku

Svima je poznato da na području Đurđevika danas postoje tri ambulante, dvije su u
sklopu porodične medicine koju implementira Dom zdravlja Živinice, a jedna je u
sklopu RMU Đurđevik, gdje ordiniraju ljekari za potrebe uposlenika ovog kolektiva.
Prve sektorske ambulante na području naše općine otvaraju se 1956. godine, i to u
Đurđeviku i Dubravama. Rudnik Đurđevik je još ranije imao svog ljekara tj.
ambulantu i apoteku, koja se 1966. godine integrira sa Zdravstvenom stanicom
Živinice. U prostorijama Stare škole u Starom Đurđeviku otvara se 2009. godine
ambulanta porodične medicine za mjesta Stari Đurđevik i Kovači. Danas ambulanta u
mjestu Đurđevik Dom raspolaže sa 70m
2
prostora i svojim radom obuhvata 1551
zdravstvenog osiguranika,dok ambulanta u Starom Đurđeviku raspolaže sa 85m
2

prostora i obuhvata oko 1554 zdravstvenih osiguranika.


40
Sport

O sportskim aktivnostima na našem području nabolje mogu ispričati trofeji N.K.
Omladinac RMU Đurđevik.Slavna je tradicija igranja nogometa na ovom području
koje je dalo dosta dobrih nogometaša u brojnim ligama,a neki su karijeru nastavljali i u
europskim klubovima. Godine 1936. osnovano je RSD Kroacija Živinice, a među
prvim fudbalerima bio je Franjo Molan iz Đurđevika. Osim nogometa nije bilo
oraniziranog igranja nekog od sportova. Poznat je i ljetni malonogometni turnir koji se
svake godine tradicionalno održava u Đurđeviku. O.Š. Đurđevik organizirala je u
okviru svojih mogućnosti školu karatea, zatim školu odbojke i košarke. Svi oni koji su
se željeli baviti nekim sportom morali su svoje profesionalne želje zadovoljiti
posredstvom klubova u Živinicama i Tuzli.

Štrajkovi u Rudniku Đurđevik

Teška socijalna situacija često je rudare primoravala da se svojim legitimnim
radničkim pravom,štrajkom, bore za bolje uvjete rada i življenja. Sindikalno
udruživanje rudari u Đurđeviku ostvarili su 1937. godine kada su se priključili
šumsko-pilanskim radnicima, a već 30.07.1938. održavaju svoj sindikalni sastanak na
kojem osnivaju Podružnicu jugoslovenskog radničkog raveza koji je bio poznat pod
skraćenicom JUGORAS.Na prvom stastanku raspravljalo se o ekonomskom položaju
rudara u Đurđeviku, te je donijeta odluka o organiziranju štrajka zbog teških životnih i
radnih uvjeta.Prvi štrajk u ovom rudniku organiziran je 02.08.1938. godine u 15 sati,
prilikom promjene smjene, u obustavi rada sudjelovale su obadvije smjene. Izvještaj
sreskog načelnika Tuzle upućen Kraljevskoj banksoj upravi u Sarajevu glasi: „U
rudniku Đurđevik, 2. avgusta 1938. godine neočekivano je izbio štrajk.Članovi Odbora
podružnice JUGORAS su zaposjeli jame rudnika i rudarima druge smjene onemogućili
da pristupe na posao.Čim se doznalo za štrajk iz Živinica u rudnik Đurđevik stigle su
dvije jake žandarmerijske patrole i sreski načelnik koji se službeno zatekao u opštini
Živinice, ispitujući uzroke koji su rudare natjerali na štrajk organizovan po naređenju
Podružnice JUGORAS iz Tuzle.
41
Kao glavni razlog štrajka rudari navode otpuštanje njihovih drugova.Rudari
zahtijevaju da se otpušteni komorati odmah vrate na posao.Na ponovno upozorenje
sreskog činovnika, da rudari prema važećim propisima treba da nastave posao,
predsjednik Podružnice JUGORAS,pilanski radnik Džemail Goletić je odlučno odbio
uz obrazloženje, da ni po cijenu života neće dozvoliti rad u jami, dok se njihovim
zahtjevima ne udovolji.Rudari su poziv za obustavu rada jednoglasno prihvatili i mirno
se razišli po kućama.“
Čim je obaviješten o štrajku u Đurđevik je stigao i sreski načelnik,gdje je doznao da je
razlog štrajka otpuštanje 15 rudara.U daljnjem razgovoru načelnik je rekao da oni
rudari koji žele nastaviti rad to mogu učiniti i da ih niko u tome ne smije spriječiti, a
oni koji ne žele raditi da se odmah udalje iz Rudnika. Dana 03.08.1938. načelnik je
telefonom obaviješten da je u Đurđevik u treću smjenu stiglo samo 7 radnika,a drugog
dana se u prvu smjenu prijavilo 35 rudara. Tri dana nakon štrajka načelnik šalje
izvještaj u Sarajevo u kome navodi da se 08.08. na posao javilo dvije trećine
radnika.Od 70 rudara sa stanom izvan tuzlanskog regiona se javilo 15,a ostali su
zatražili obračun i isplatu zarađenih nadnica.Između štrajkača i uprave Rudnika
Đurđevik za vrijeme štrajka nisu vođeni nikakvi pregovori, niti su rudari isticali neke
zahtjeve, pa se došlo do zaključka da je razlog bio otpuštanje 15 rudara. Stvarni razlozi
su bili: niske nadnice,težak rad i nehuman odnos prema rudarima. Ovaj štrajk trajao je
5 dana nakon čega su rudari nastavili svoj rad.
Početkom februara mjeseca 1939. godine dolazi do masovnog otpuštanja rudara iz
ovog rudnika, kada je na izvijesno vrijeme došlo do prekida rada.Dana 13.02.1939.
godine, stigao je u Đurđevik veći broj žandarma spremnih na svaki oružani obračun sa
rudarima koji bi se pobunili.Ali prekid rada trajao je kratko i rad u rudniku je
nastavljen. Dana 04.02.1941. godine u Rudniku Đurđevik izbija novi štrajk. Tog dana
u štrajk je stupilo 800 radnika ovog rudnika, sve zbog toga što je u „konzumu“ braće
Marković iz kojeg su se rudari snadbijevali osnovnim artiklima nestalo narodnog
brašna, a kojeg je po ugovoru trebalo biti dovoljno.Istog dana je urgencijom sreskog
načelnika iz Tuzle u konzum dovezeno 2500kg narodnog brašna. Ovim je štrajk
okončan 05.02.1941. godine. Koban je bio treći štrajk đurđevičkih rudara, kojeg su
započeli 29.08.1942. godine, a uzrokovan je obustavom deputata uglja.Ovaj štrajk
42
trajao je dva dana ali bez ispunjenja zahtjeva. Ističe se da je povod bio ukidanje
deputata uglja , ali je to bio štrajk zbog niskih nadnica,zbog lošeg snadbijevanja rudara
potrebnim namirnicama i slično. Dok su trajali pregovori predstavnika štrajkača i
uprave u Rudnik Đurđevik su došle veće grupe žandarma,ustaša i nacističke vojske.
Oko 500 rudara su priveli u napuštene barake gdje su ih pod jako stražom držali cijele
noći,a njih 19, odveli prvo u tuzlanski zatvor, a odatle ih deportovali u logor Jasenovac
odakle se više nikada nisu vratili, to su bili: Đorđo Mijatović (Vrnojevići), Danilo
Dragičević (Vrnojevići), Spasoje Zelenović (Dunojević), Dimšo Tršić (Dunojević),
Alija Jašarević (Kovači), Ahmet Smajić (Bašigovci), Muharem Smajić (Bašigovci),
Mumin Habibović (Šahići), Osmo Đuloić Topčo (Pasci), Marko Jurić (Požar), Niko
Pavić (Požar), Boško Pavić (Požar), Blaško Grgić (Požar), Pero Lugonjić (Požar),
Krsto Milošević (Gornja Višća), Branko Ilić (Živinice), Kasim Tabaković (Kotor
Varoš), Marko Kraljević (Dubrave) i Meho Goletić (Đurđevik). U ljeto 1943. godine,
tačnije 02.07., borci VII krajiške udarne brigade uništavaju sve instalacije, miniraju
ulaz u jamu, a jamu su napunili vodom, tako da su spriječili okupatorsku valst da
eksploatiše našu rudu za svoje potrebe. Ovom prilikom određen broj rudara stupa u
Narodno oslobodilačku vojsku.
21

Štrajkovi rudara manjeg intenziteta bit će organizirani i u socijalizmu, ali i ovom
novom poslije ratnom periodu, gdje je štrajk navećeg intenziteta bio onaj u septembru
2013. godine.

Drugi Svjetski rat

Rat koji je značio revoluciju, svoje tragove ostavio je i u Đurđeviku. Određen broj
stanovnika pristupio je NOV, a naravno prilike u htjele da su se pojedini našli u nekim
drugim vojnim i paravojnim formacijama. I ovdje su vođenje određene borbe
sukobljenih strana.Godine 1943. osnovana je paravojna formacija tzv. Zeleni kadar, u
naselju Živčići, još u tijeku ofanzive partizanskih snaga na Rudnik Đurđevik.
Početkom neprijateljske IV ofanzive, đurđevički zeleni kadar je došao do određenog
izražaja.Jedne prilike su napalii 18. hrvatsku brigadu iz sastava NOV, koja se iz

21
Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.
43
Gornjih Živinica, preko Donje Višće i Đurđevika uputila u Bašigovce. Zeleni kadar je
formirao zasjedu kod mosta ispod zaseoka Živčići,prilikom čega je poginuo intendant
18. hrvatske brigade, a zeleni kadar je u ovom napadu zaplijenio i jednog konja koga
su poklonili Avdanu Hasiću komandantu kladanjskih ustaša. Zelenim kadrom
rukovodio je Omer Jagodić koji je preminuo 1944. godine, a na mjesto komandanta
ove skupine naoružanih ljudi dolazi Hasan Mujagić iz Kovača.Formiranje ove
formacije pomagale su ustaške snage, u ovu formaciju su prisilno dovodili sve one koji
su bili sposobni za borbu a koje su zatekli kod kuće u selima u kojima su imali vlast.
22

Pošto domicijelno stanovništvo nije htjelo ići u ustaše, radije bi se upisivali u zeleni
kadar i ostajali kod svojih kuća.Dobar dio pripadnika zelenog kadra pristupio je NOV,
naročito poslije raspada zelenog kadra u septembru 1944.godine.Iste godine u oktobru
mjesecu komandant Mijo Kerošević Guja obaviješten je o bazi u kojoj se skriva Hasan
Mujagić. Kada je sa dvije čete opkolio njegovu bazu, pozvao ga je na predaju, i
hapšenje se odigralo bez ispaljenog metka, uz Hasana je bio i njegov brat koji je
dezertirao iz SS divizije, te jedan domobranski oficir.Vraćajući se prema Živinicama
desio se jedan incident, sa začelja kolone se čuo pucanj, i tom prilikom pogođen je
borac Milivoje Kujundžić sa Ozrena, metak je bio namijenjen komadantu Keroševiću,
a ispalio ga je borac Ramo Brčaninović koji se iz SS divizije priključio Partizanima,
odmah je razoružan,a poslije suđenja je osuđen na smrt, koja je izvršena strijeljanjem.
Zarobljeni vođa zelenog kadra je nekoliko dana proveo u živiničkom zatvoru,a onda je
sa svoja dva saborca prebačen u Tuzlu, gdje je nakon ispitivanja utvrđeno da ni on, niti
jedinica kojom je komandovao nije činila zločine, prilikom čega su ova tri
zarobljenika puštena svojim kućama. Osim ovoga bilo je sukoba i sa četnicima, kao
26. decembra 1944. godine, kada je u Đurđeviku razbijena jedna manja četnička
jedinica. Tuzlanski odred je dobio zadatak da akcije u potpunosti usmjeri prema rijeci
Spreči, Međašu,Živinicama,Đurđeviku, Banovićima,Kladnju i Ozrenu.
Drugi bataljon dobija zadatak da zauzme položaje u Đurđeviku s ciljem
onemogućavanja prodora četnika u pravcu Živinica.Drugi bataljon je činilo oko 190
boraca. Prema dobijenim zadacima 1. četa ovog bataljona locirala se iznad rijeke
Gostelje, iznad Đurđevika (komandir čete Ahmet Bešić,pol. komesar Sejfulah

22
Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgrandju,grupa autora, Živinice, 1988.
44
Ibrišimović), 2. (komandant Nuraga Hodžič,pol. komesar Omer Isović) i 3. četa
(komandant Memiš Džanić, pol. komesar Salih Suljetović) locirale su se s desne strane
rijeke Gostelje.Dok se minobacački vod smjestio između ove tri čete.
23
Dan kasnije u
popodnevnim satima primijećeno je kretanje četničke kolone iz pravca Stupara, dok je
druga kolona dolazila iz pravca Svojata i Gračanice. Četničke kolone ovdje su
dočekane jakom vatrom, i pretprpjeli su ogromne gubitke, a od zarobljenih boraca
dobijena je informacija o tome da imaju oko 1000 ljudi kojim komanduje general
Trifunović,i da im narednog dana u pomoć pristižu četnici sa Ozrena.Zbog ovoga su
čete zauzele drugačiji raspored, 27. decembra. Bile su ovo žestoke borbe u kojima su
snage NOV imale 4 poginula borca i 20 ranjenih, dok su četnici imali oko 100
poginulih.
Spisak boraca NOV sa područja Đurđevika koji
su svoje živote dali za slobodu i revoluciju
ispisana su na spomeniku koji je podignut
04.07.1991. godine.
Ahmetović M. Mujo 1926-1944
Delić N. Avdija 1922-1944
Goletić I. Ahmo 1913-1944
Goletić R. Juso 1921-1944
Goletić O. Abdulah 1911-1945
Jovanović S. Srpko 1923-1943
Jurić B. Mato 1927-1943
Muminović H. Suljo 1928-1944
Mijatović Đ. Sretko 1923-1944
Simić L. Boško 1924-1944
Simić M. Krsman 1914-1942
Trumić Đ. Hasan 1926-1944
Trumić M. Hamzalija 1926-1945
Trišić Đ. Drago 1924-1943
Šahinpašić R. Mujica sar. NOP-a 1943.

23
Tuzlanski partizanski odred,Borbe 2. bataljona na Đurđeviku,Sejfulah Ibrišimović,Tuzla, 1988.
45

Oslobodilčki rat 1992-1995

Ratovi su nam nekako čvrsto utkani u sudbine, to gorko prokletstvo nas vijekovima
prati, i uvijek naše komšije ginu nečijom voljom. Tako je bilo i početkom agresije na
Republiku Bosnu i Hercegovinu, ili tokom građanskog rata što je mnogima ne
prihvatljiva činjenica, a zapravo je zadnji rat bio to oboje. Tokom zadnjeg rata,
Đurđevik i Đurđevičani dali su svoj velik doprinos. Na području Đurđevika nije bilo
naročitih borbi, ali je bilo neprijateljskih granatiranja civilnih i privrednih objekata.
Poginuli borci sa područja MZ Đurđevik Dom su :
Begić (Muhameda) Nusret 1967-1994 , poginuo 08.06.1994 godine na Vozući, ukopan
na mezarju u Živčićima.Bio je pripadnik Armije R BIH od 07.11.1992. godine
Čerkezović (Hasana) Bajro 1966-1993, pogiunuo 30.07.1993. u mjestu Ulice kod
Brčkog, ukopan je na mezarju u Djedinu.Bio je pripadnik Armije R BIH od
15.05.1992. godine.
Goletić (Alije) Adil 1967-1993, ukopan je na mezarju u Nevrenči.Bio je pripadnik
Sprečanskog bataljona, ranjen je 04.02.1993 u Brčkom, a od posljedica ranjavanja je
podlegao 19.02. iste godine.
Goletić (Envera) Halil 1972-1993,poginuo na Gradini 03.03.1993. godine, ukopan na
mezarju u Nevrenči.
Goletić (Ahmeta) Šahim 1966-1993, poginuo na Vozućoj dana 11.06.1993. godine,
ukopan na mezarju u Nevrenči.
Husejnović (Avde) Esad 1971-1993,poginuo 30.01.1993. u mjestu Ulice kod Brčkog,
tijelo mu nije pronađeno.Pripadnik je Armije R BIH od 15.05.1992. godine.
Jagodić (Rasima) Esad 1961-1994,poginuo na ratištu Kruševo kod Olova dana
16.01.1994. godine,ukopan na mezarju u Živčićima.
Jagodić (Huse) Šahim 1953-1992,poginuo na ratištu Gorice kod Brčkog 15.11.1992.
godine, ukopan je na mezarju Živčići.
Jagodić (Ahmeta) Vahid 1966-1995,poginuo 12.05.1995. godine na Gradini,ukopan je
na mezarju u Živčićima.
46
Jahić (Alije) Izet 1968-1993,poginuo dana 30.01.1993. godine na ratištu Ulice kod
Brčkog, pokopan je na mezarju u Djedinu.
Medić (Mehmdeda) Derviš 1961-1994,poginio 17.01.1994. godine na gradini,
pokopan na mezarju u Djedinu.
Musić (Džemala) Nermin 1975-1995,poginuo 13.10.1995. godine, u mjestu
Vasiljevići,lokalitet Vikići kod Sanskog Mosta, pošto mu je tijelo ostalo na strani koju
su zauzele neprijateljske snage, pokopan je 25.03.1996. na mezarju Đurđevik.
Šehić (Muje) Halid 1976-1994,ranjen je gelerom na ratištu Kruševo kod Olova,
16.01.1994. godine,a ranama je podlegao u tuzlanskoj bolnici 19.01.1994.
godine,ukopan je na mezarju u Djedinu.
Žigić (Hamdije) Habib 1969-1993,poznat pod nadimkom Vaha, poginuo na ratištu
Ulice kod Brčkog dana 30.01.1993. godine, ukopan je na mezarju u Djedinu.
Žigić (Mehe) Miralem 1975-1992,poginuo 04.11.1992. godine u Dubnici, pokopan na
mezarju u Djedinu, pripadnik Armije R BIH bio je od 05.10.1992. godine.
24



Poginuli borci iz MZ Stari Đurđevik:


24
Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.
47
Abdulkadir (Abdulah) Halilović 1971-1991,poginuo u Drnišu 19.09.1991. godine,
Republika Hrvatska
Salih (Huse) Jagodić 1951-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan na
mezarju u Đurđeviku.
Šahbaz (Mustafe) Muminović 1952-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan
na mezarju u Đurđeviku.
Hamid (Seada) Gogić 1968-1992,poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992.
godine,odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima.
Suljo (Abdurahmana) Paprikić 1968-1992, poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992.
godine, pokopan je na mezarju u Musićima.
Šahim(Šabana) Salkić 1956-1992,poginuo u Smolućoj 28.08.1992. godine,pokopan na
mezarju u Musićima.
Nevres (Emina) Imamović 1957-1992,poginuo u Gradačcu 07.11.1992. godine,
ukopan na mezarju u Musićima.
Avdo (Fehima) Musić 1968-1992, poginuo 26.12.1992. godine u Gornjem Rahiću kod
Brčkog, pokopan je na mezarju u Musićima.
Munib (Nezir) Bećirović 1965-1993,poginuo na ratištu Ulice kod Brčkog 18.01.1993.
godine,ukopan je u Gornjoj Tuzli.
Nevres (Ćazima) Šišić 1962-1993,poginuo na ratištu Crna Rijeka 25.10.1993. godine,
odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima.
Sadik (Sead) Išerić 1973-1994,poginuo u Višći 14.02.1994. godine., ukopan na
mezarju u Musićima.
Asif (Saliha) Hasanović,1964-1994, poginuo na ratištu Radojić Brdo kod Pelemiša
30.03.1994. godine. Ukopan je na mezarju u Musićima.
Hajrudin (Osmana) Fočić 1955-1994,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja.
Hazim (Saliha) Aljić,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja.
Salim (Šabana) Musić 1951-1994,poginuo u Đurđeviku 27.11.1994. godine.
Hajrudin (Smaje) Nukić 1973-1995,poginuo na ratoštu Zečija kosa kod Zvornika
25.04.1995. godine.
Enver (Ejuba) Čokić 1968-1995,poginuo 07.05.1995. na području Žepe dok je
pilotirao helikopterom,odlikovan je zlatnim ljiljanom.
48
Nedžad (Ahmeta) Paprikić 1971-1995, poginuo na ratištu Glavica na planini Majevici
dana 07.05.1995. godine.
25



Sakralni objekti

Najstariji objekat ove vrste je Stara džamija u Musićima, za koju se često kaže da je
sagrađena 1630. godine, koju je sagradio neimar Alija, ali postoji legenda da je
sagrađena na temeljima bogumilske crkve. Ako je ova legenda istinita onda je sasvim
vjerovatno da je ova džamija sagrađena u 15. ili 16. vijeku, što je vrlo moguće obzirom
na starost i važnost ovog mjesta. U novojim izvorima se navodi da je samo džamija u
Džebarima starija od ove u Musićima, ali oslanjajući se na predanja o bogumilskoj
crkvi, izvijesno je da je na tom mjesu postojao sakralni objekat stoljećima ranije.
Nekada je drvena munara krasila džamiju u Musićima ali je kamena munara sagrađena
1972. godine.Zadnju obnovu džamija je doživjela 2006. godine.Trenutni imam u ovoj
džamiji je efendija Merim Čičkušić. Osim ove džamije postoji nova džamija na granici
MZ Stari Đurđevik i MZ Đurđevik, te džamija u Djedinu. Sa izgradnjom nove džamije
počelo se 1990. godine, na prostoru nekadašnjeg kamenoloma. Džamija je otvorena
2003. godine. Imam nove džamije je efendija Ibrahim Kalajdžić. Imam u Djedinu je
efendija Mirsad Muliić. Brojni mektebi postoje na području Đurđevika i to u mjestima:
Stara Pruga, Musići, Medovići,Živčići, Šahići, Berići, Zenuni i Djedino.

25
Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.
49
Osim toga, želim napomenuti da je u Podgajevima sagrađena pravoslavna crkva Svete
Trojice , godine 1910. od kada je obnavljana nekoliko puta. Pored crkve nalazi se i
pravoslavno groblje. O ovoj crkvi brine se Nenad Boros.







50
NIŠANI

Nišan je tradicionalni muslimanski nadgrobni spomenik, koji se kao takav, podiže na
grobovima umrlih muslimana i muslimanki. To je spomenik skromnih i skladnih
dimenzija, uglavnom klesani, a isti se u ovim krajevima počinje izrađivati prvih godina
osmanske okupacije.Ono što danas nazivamo nišanima uopće nema nikakvu vezu sa
nišanima, a pogotovu ne sa Islamom i islamskim učenjem, danas se na našim
grobljima uglavnom podižu mermerni spomenici, tj. ploče, u obliku srca, piramide,
trougla, sa ugraviranim fotografijama umrlih, volanima i sličnim simbolima koji na
neki način opisuju život umrlog.Isti negativan trend prati katolička i pravoslavna
groblja, gdje su potpuno nestali tradicionalni nadgrobni spomenici u obliku križeva ili
stiliziranih krstača, sve je više nekih spomenika koji odudaraju od tardicije.
Nišan je riječ perzijskog porijekla a znači otprilike:cilj, meta, biljeg, nadgrobni
kamen.
26
Svi nišani se postavljaju vertikalno, uglavnom su čovjekolikog oblika, a u
prvim godinama svoje izrade bili su masivniji, često su na sebi imali i križeve.
27

Čuveni su krajiški nišani koji se odlikuju svojom visinom, ukrasima, posebnom vrstom
kamena od kojeg se klešu (bihacit), a zanimljivo je to da se u ovim krajevima
postavljao samo uzglavni nišan. Već pomenuh križeve, oni su se nalazili na nišanima
umrlih hrišćana čiji su potomci prešli na Islam, pa su im sukladno tomu podizali takve
nadgrobne spomenike.Dugo su se održali i razni životinjski i vegetativni motivi
karakteristični za stećke, a na pojedinim starim nišanima postoje epitafi na bosančici,
kao što je recimo natpis na nišanu Mahmuta Brankovića.
28
Nišane iz 15. i 16. stoljeća
pomno je istražio Šefik Bešlagić, a danas su takvi nišani rijetki, prvenstveno zbog
raznih načina kojima su uništavani. Često su po našim selima stari nišani vađeni sa
svojih mjesta da bi se na istim mjestima pravili novi grobovi, a isto se dešava i danas,
tako da možda uskoro i neće biti tradicionalnih nišana na našim grobljima.Ovome
treba dodati i uništavanja tradicionalnih nišana u proteklom ratu. I sama groblja nose
određene varijacije u nazivu, a to su: mezarje, mezaristan, mezarluk, harem, šehitluk i
slično.Poznata su i vojna tj. gazijska groblja u ovim krajevima, a to su groblja umrlih
ili poginulih osmanlijskih vojnika, jedno takvo groblje prema predaji postoji i u

26
Islamska epigrafika BIH, Mehmed Mujezinović,Sarajevo, 1974.
27
Nišani XV i XVI vijeka u BIH, Šefik Bešlagić,ANU BIH, Knjiga LIII, Sarajevo, 1978.
28
Isto kao prethodno
51
Kovačima iznad sadašnjeg groblja, na raskrižju puteva.Natpisi na starim nišanima
ukazuju da su ih nekada zvali kao i stećke beleg tj. bileg ili biljeg. Uglavnom natpisi
na arebici počinju sa riječima „El-merhumu vel-magfuru“, što znači umrli ili pokojni,
a zatim slijedi ime i zvanje umrlog, a na samom kraju je „ruhičin El-fatiha“, u
prijevodu prouči Fatihu (za dušu umrlog), a u nekim natpisima istaknuta je i hidžretska
godina u kojoj je dotična osoba preminula tj. preselila (na drugi svijet) kako se to kaže
kod Muslimana. Ova godina je u pravilu godina izrade nišana.
Vrste kamena od kojih su klesani ovdašnji nišani su: kristalni mramor (skopski nišani),
krečnjak,vapnenac i muljika, a od 1930-tih godina pronalazimo i betonske nišane.
Raniji istraživači poput Mujezinovića i Bešlagića su nišane podijelili na: muške i
ženske, ulemanske, derviške, aginske, nišane trgovaca i esnafa, stele sa turbanom,
rustične stele, obeliske...
Mišljenja sam da sortiranje nišana kao prvo nije moguće, a kao drugo nije potrebno, iz
razloga što nikada nije postojala njihova zvanična standardizacija i da je broj različitih
oblika nišana stvarno veliki pa bi svaka podjela otišla u nedogled.
Ipak nekako sam ih morao nazivati i podijeliti u svom istraživanju, ali ovo nemojte
smatrati nikakvom zvaničnom podjelom već mojom internom.Razumijem podjelu na
muške i ženske nišane, uzglavne i nožne, nišane sa epitafom i bez njega, nišane sa
reljefom i bez, ali sve se to nadalje može dijeliti na stele sa turbanom, stele sa fesom,
niže i više, a postoji i određena razlika između nišana na selu i onih u gradu.Nišani na
selima slabije su očuvani, manje ukrašeni, i preostalo je malo onih sa natpisima, dok
su stari nišani u haremima gradskih džamija izuzetno stari, bogato kaligrafski ukrašeni
i slično.Zatim, postoji ogromna razlika između nišana u Krajini i nišana oko Tuzle, od
kojih se opet često razlikuju i nišani u susjednim selima. Ovdje hoću pojasniti teškoću
problema klasifikacije nišana, pa ću navesti da recimo ulemanski nišan kakvim ga
opisuje Mujezinović ja pronalazim na grobovima nekih srednje imućnijih seljaka, ili
pak to kako je Bešlagić podijelio nišane u samo dvije skupine na stele i stupuve sa
turbanom, to jeste dobra podjela za njegovo izučavanje nišana iz 15. i 16. stoljeća, ali
su klasične stele u kasnijim vremenima nestale iz upotrebe. Neki klesari su recimo
kopirali starije nišane koji su se isticali po ljepoti, neki su vođeni svojom umjetničkom
slobodom dali mašti na volju pa su svoje djelo izrazili u nekoj novoj formi koja se
52
naročito ne protivi formi tradicionalnog nišana a ne može se svrstati u neku skupinu
(skupinu aginskih nišana npr.), neki su pak klesali jednoobrazne nišane ili su izrađivali
samo dvije ili tri vrste.Razlozi za sve ovo su brojni. Ja sam recimo uzeo naziv stela sa
turbanom, za nišane koji su u obliku stupa i na kojima je turban, a u svemu tome je
moguće praviti jako puno potkategorija. Bolje onda da kažemo da je svaki nišan priča
za sebe, što je i najtačnije.
Na osnovu rada mr. Mehe Čauševića, kojim on inače zagovara povratak tradicionalnih
krajiških nišana na tamošnja mezarja pojasnit ću načiun izrade nišana. Prvi način
vađenja kamena iz majdana tj. tradicionalni način sastoji se iz: odstranjivanja
humusnog sloja zemlje i kamenja koje nije upotrebljivo, dok se ne dođe do monolitne
površone kamena (bihacita u konkretnom slučaju), zatim se po očišćenoj površini
kamena sjekirom i krampom zasijecaju pravougaoni usjeci određene veličinu njih se
zatim stavljaju po dvije okrugle metalne ploče (paralelno), a između njih se zabija
drveni klin, u pokotine kamena koje nastaju stavljaju se dugački željezni klinovi, i
sitemom poluge kamen se pomijera iz svog ležišta i gura na drvene oblice radi lakšeg
transporta, a same gromade kamena su se preko drvenih oblica pomijerale do
zaprežnih kola za prijevoz. Osim ovoga postojao je i drugi način, a to je „grabovo
miniranje“ ; ovaj postupak izgleda otprilike ovako: na očišenoj površini kamena
ćuskijama se iskopaju vertikalne i horizontalne rupe, određene dubine na razmaku od
40-50 cm, u te rupe maljem se nabija suho grabovo drvo koje je malo šire od ovih
rupa,nakon toga pored ovih komada drveta iskopaju se mala udubljenja u koja se ulije
voda, kada grabovo drvo primi određenu količinu vode, ono nabrekne i time vrši
mehanički pritisak na kamen koji puca. Kada se kamen dopremi u klesarsku radionicu
on se postavlja na drvene gredice koje su naslonjene na drvene klade, i prvo se
pristupa gruboj obradi kemena običnom sjekirom za drva, a na prednjem i zadnjem
dijelu kamene gromade ocrtavaju se konture pomoću metalnog uglomijera od 90
stupnjeva.
29

Zatim se grubo oblikuju stranice nišana, vrat i turban, a nakon toga iscrtavaju se
„gužve“ na turbanu tj. nabori, kao i ostali elementi koji će biti uklesani, zatim se
pristupa izradi stilizirane okolice nišana, kao i gruba obrada ornamenata sa strane

29
Tradicionalna izrada krajiškog nišana, mr. Meho Čeušević, Most br.208, 03/2007, Mostar
53
nišana.A zatim se sve dovršava finijom preciznijom obradom, naravno ovdje spada i
finalizacija izrade turbana, a na samom kraju ukleše se i epitaf. Zadnja faza izrade
nišana je njegovo glačanje. Postavljanje nišana na mjesto vrši se ukupavanjem nišana
u zemlju, pa su stariji nišani imali dosta veći donji dio koji se ukopava radi stabilnosti,
danas se uglavnom pri postavljaju koriste beton i armatura.
U našem kraju za izradu nišana korištena je druga vrsta kamena, dosta tvrđa od
bihacita čiji je postupak gore pojašnjen. Osim toga, ovdje se počelo pribjegavati i
betonskim nišanima tradicionalnog oblika, zbog niže cijene vjerovatno, ali njihov
kvalitet nije naročit i rijetki su primjerci koji će trajati stotinu godina.
Za nišane se vežu brojna vjerovanja u narodu, posebno oni bude strah sa prvim
mrakom, jer su za groblja, a naročito stara vezana brojna predanja o utvarama,
prikazama, duhovima.Noću ljudi zaobilaze groblja, a ako baš i moraju proći putem
pored nekog od njih onda idu u društvu. Brojna predanja vežu se za mezarje u
Kovačima, neki su viđali noću i vatru koja gori iz mezara, zatim, bilo je par slučajeva
napada nekih stvorenja, koja su dolazila iz mezarja, zatim mačke koje bi naišle iz
mezarja i pratile prolaznika do kuće. Osim toga, za stara groblja se vežu predanja o
tome kako je neko noću čuo dječiji plač, neke krikove i slično. Od nekih pozitivnih
vjerovanja vezanih za stare nišane izdvaja se ona o ljekovitosti, a to je da liječe kožna
oboljenja, a posebno bradavice. Potrebno je samo protrljati bradavicu od stari nišan i
ona će tako za neko vrijeme bezbolno otpasti. Običaj i navika je ukoliko neko prolazi
pored groblja danju, podigne ruke i prouči suru El-Fatiha, dok se noću (od akšama, tj.
prvog mraka) to ne smije raditi. Očuvanju nišana pomoglo je ono vjerovanje o tome da
se oni ne smiju pomijerati, jer će strašno prokletstvo ili nevolja pratiti onoga ko
pomjeri ili ošteti nišan. Postojalo prokletstvo ili ne, nišani se zaista ne smiju
pomijerati. Mahovina koja se hvata po nišanima po narodnim vjerovanjima je
ljekovita, i pomaže kod mnogobrojnih oboljenja i tegoba. Poneke narodne gatke
vezane su za stare nišane, ovakve stvari su po Islamu najstrožije zabranjene ali im je
ovdašnji narod oduvijek pribjegavao. Žene koje su se bavile crnom magijom često su
posjećivale mezarja, zbog svojih rituala, ali i zbog prikupljanja neophodnog materijala,
stari nišani u svemu tome imali su svoju ulogu.
54
U kakvom su stanju nišani u mome kraju, koliko ih ima, odlučio sam doznati, pa
krenite zajedno samnom na jedno kratko istraživačko putovanje.


Nišani na lokalitetu kod Stare džamije u Musićima

Za džamiju u Musićima zna se da je jako stara, sagrađena je 1630. godine, kroz sve
ove vijekove bila je stub vrjere na ovom području, kao i sastajalište ljudi.Nju su
nekada pohodili i vjernici iz udaljenijih mjesta Bašigovaca, Lukavice i Djedina sve
dok ova mjesta nisu dobila svoje džamije. Najvažniji pomen o ovoj džamiji dao je
Ambrozije Benković u svojoj knjizi „Tuzlansko područje nekada i sada“, gdje navodi
da je džamija u Musićima ranije bila crkva (bogumilska), ali je neki Đurđija preuredio
u džamiju, sve to autoru ispričao je neki domaćin Huso Taletović koji je tada (1970.)
imao 67 godina.
30
Ovo isto predanje i ja sam čuo, mada ovo mnogima danas ne
odgovara, prvenstveno suvremenim zagovornicima Islama. Mišljenja sam da je ovo
prije svega lijepo svjedočanstvo o tome da se na ovome mjestu preko 500 godina
pominje Bog, i svi koji imalo znaju o vjeri (bilo kojoj) spoznat će vrijednost toga.
Džamija u Musićima imala je nekada drvenu munaru, a kamena munara sazidana je
1972. godine, u već navedenom djelu A. Benkovića, on navodi kako nije mogao
pronaći mjesto sa kojega bi mogao fotografisati cijelu džamiju, i vjerovatno zbog tog
razloga mi danas nemamo nekih starijih fotografija džamije u Musićima. Vjerujem da
je cijeli brežuljkasti teren oko džamije bio
obrastao gustom šumum, i zbog toga raniji
istraživači nisu ni mogli napraviti
fotografije.Danas je situacija drugačija,
džamija je obnovljena 2006. godine, i cio teren
oko nje poprimio je novi izgled, tako da
fotografisanje cijele džamije ne predstavlja
nikakav problem. Prilikom mog obilaska ovog lokaliteta sa starim nišanima, u haremu
Stare džamije, sreo sam nekadašnjeg mujezina Sakiba Musića, koji se o džamiji brinuo

30
Tuzlansko područje nekada i sada, Ambrozije Benković, Županja, 1971.
55
cijelih 17 godina.Danas je mujezin ove džamije hadžija Zikrija Musić kojega sam
također sreo. Svoje istraživanje počeo sam od česme koja već dugo služi za uzimanje
abdesta, a na kojoj je ploča s natpisom: „Doveli i sagradili haži Osman Hašimbegović i
Sejfo Aljić“. Sa desne strane ove česme nalazi se mali nišan kojeg sam označio sa M1
i od kojeg sam dana 13.01.2014. godine započeo svoje istraživanje. Tog dana sam
evidentirao 119 nišana, uglavnom sam tu ubrojao uzglavne nišane i one rijetke
usamljene nožne nišane.Moja zapažanja su me donekle iznenadila obzirom da sam
ranije vjerovao da se tradicionalni muslimanski nišan zadržao do 1950. godine, ali
situacija na terenu je pomjerila granicu do 1970. godine. Ovdje sam zbog starosti
džamije očekivao puno starijih nišana, primjerice iz 17. ili
18. vijeka, ali to očekivanje nije ispunjeno.Sjećam se dok
sam kao mali dječak dolazio u džamiju, da je na prostoru
između džamije i mekteba (sadašnji prostor šehidskog
mezarja) bilo dosta starih nakrivljenih nišana koji su eto
vremenom nestali iz nekih meni neznanih razloga.
Vjerovatno je da je ovdje postojalo zaista mnogo starih
nišana obzirom na starost sakralnog objekta ali da su oni
uklonjeni zbog nedostatka prostora za ukop.Ovdje sam
zabilježio određen broj reljefnih ukrasa, a to su isključivo kvadrat i sablja, često u
kombinaciji.Broj starih nišana sa epitafom nije naročito impozantan. U daljnjem tekstu
ću opisati pojedine nišane, trudeći se da ih opišem što više i što bolje.
M1-Ovo je jedan bijeli nišan, nešto niži, radi se o malom stupu
sa turbanom, na vrhu stupa je klesana ivica, iznad nje mali vrat
na kome se nalazi turban sa naborima, gledano s donje strane to
je sedam poprečnih nabora, na vrhu turbana je karakterističan
kružni završetak koji ja nazivam „kapa“. Nišan je dakle klesani,
o njegovoj starosti se ne mogu izjasniti, ali sudeći da se nalazi uz
džamiju, vjerujem da je to nišan nekog imama ili mujezina ove
džamije.
M2-Ranije kada nisam znao ništa o nišanima mislio sam da je ovo jedan od najstarijih
nišana na ovome groblju, budući da je bio nakrivljen, i imao ploču ispisanu arebicom.
56
Zapravo radi se o betonskom nišanu s natpisom, tipičnom za tridesete godine prošlog
stoljeća. Ovaj nišan je stup sa vratom i fesom ili možda ženska kapa budući da ima
određenu okolicu u obliku niza slova VVVVV. Ovdje je neko izgleda sa strane pisao
farbom ime umrlog, ali su se slova obrisala, na natpisu sam mogao raspoznati godinu
1361., što je otprilike 1942. godina po gregorijanskom kalendaru. Ovaj nišan ima i
nožni dvovodni nišan. Nišan je tik uz stablo jabuke čije ga žile naginju.
M3-Dalje prema putu nalazi se klesani nišan prekriven slojem
mahovine, ovaj nišan ima uklesan latinični epitaf, zatim
reljefne ukrase kocke (s lijeve) i sablje (s desne strane), radi se
o steli sa fesom, a fes sa svoje stražnje strane ima reljef koji
predstavlja „kićanku“.Ovdje postoji i nožni nišan. Natpis
svjedoči da je ovdje pokopan izvijesni Džafer, sin Đane rođen
1885. godine,a preminuo 1943. god., gornji red gdje je
napisano prezime nisam mogao razaznati zbog oštećenja, ali moguće da se radi o
prezimenu Nišić. Ovdje također postoji i nožni nišan.
M4-Ovo je također klesani nišan, bez natpisa, oblik je stela sa turbanom (bez nabora)
sa kapom na vrhu. Sa desne strane nišan ima uklesanu sablju.Očuvan je i nožni nišan
koji ima završetak u obliku dvovodnog krova. Nezahvalno je govoriti o starosti nišana
ali sudeći po obliku vrlo je moguće da je isti izrađen 30-tih ili 40-tih godina 20.
stoljeća.
M5-Radi se o steli s turbanom, koji na vrhu ima
malu kapu, i par tanjih nabora. Ovdje je epitaf na
latiničnom pismu,a ono što mene konkretno
zanima jesu samo godine izrade nišana.Ovdje
sam ustanovio da se radi o godini 1960. ,
dvovodni nožni nišan je i ovdje u odličnom
stanju. Nadalje sam pronašao i nišan sa natpisom koga sam označio sa M6, gdje stoji
godina smrti 1964., tu sam se malo već uplašio da neću naići na starije primjerke
tradicionalnih nišana. Ovo je manja stela sa ženskim fesom gdje postoji i nožni
nišan.Nadalje kod nišana M7 sam ustanovio godinu 1965. i ishod mog istraživanja
57
postojao je sve neizvijesniji. Ovo je pomijeralo granicu do koje su se izrađivali
tradicionalni muslimanski nišani.
Na drugoj strani mezarja, iznad potpornog zida pronašao
sam nižu stelu sa turbanom sa krupnim naborima, koji je
utonuo u zemlju, označio sam ga sa M8, ovaj nišan ima i
svoj nožni dvovodni nišan, po svemu sudeći ne mogu
odrediti starost nišana, ali vjerovatno je da potječe iz 19.
stoljeća.
Pored ovoga zabilježio sam kao M9, nakošenu malu
stelu sa turbanom koji ima samo poprečne plitke nabore,
i fino isklesanu ivicu na trupu, na vrhu turbana nalazi se
nešto šira kapa.
Kao M10 označio sam znatno oštećen stup sa turbanom koji je imao dublje isklesane
poprečne nabore od kojih se samo nadziru dijelovi, ovdje postoji i nožni nišan.
Zanimljiv primjerak je vjerovatno stela M11, koja je viri iz zemlje sa turbanom na
kome su kosi nabori u dva smjera.Ovdje postoji i vrlo mali ostatak nožnog nišana.
Nadalje slijedi oštećena visoka stela sa fesom ili možda turban bez nabora i kape,
nakošena je i ima nožni nišan malih dimenzija, označio sam je kao M12, ovo je tipičan
nišan iz tridesetih godina prošlog stoljeća sa epitafom na arebici. Ploča na kojoj je
natpis je oštećena, tako da nedostaje gornji lijevi dio
ploče u kojem se po običaju na ovakvim nišanima
stavlja godina. U sličnom stanju je i betonski nišan
kojeg sam zabilježio kao M13, a koji ima završetak u
obliku turbana bez kape, i ovdje nedostaje dio natpisa
na kome se po običaju stavlja godina ali izvijesno je da
i ovaj nišan pripada u skupinu onih iz 1930.-1940.
godine.
M14-Bijeli visoki nišan, sa epitafom, gdje je nova
mermerna ploča, na kojoj stoji godina smrti 1933. i ovdje je završetak u obliku
turbana. Nadalje slijedi stariji nišan, tj. stela sa turbanom koju sam označio sa M15,
ovdje turban nema nikakve nabore, nišan je nakrivljen, postoji i dvovodni nožni nišan.
58
Nadalje postoji zanimljiva stela M16 sa turbanom nekako izduženog oblika, koji ne
nalikuje lopti kao predhoni, na vratu stele postoji vjerovatno oštećenje, koje meni
nalikuje na godinu napisano arebicom od čega bih mogao reći da su prva dva broja
mogla biti 13 a preostala dva nikako ne bih mogao ustanoviti.Ono što znam sigurno je
da ovdje nema nožnog nišana.
U zadnje vrijeme postoji tendencija
obnove ili označavanja starih nišana od
strane potomaka, što je slučaj i kod M17,
gdje je nišan okrečen, i na njegov raniji
epitaf na arebici postavljena je mermerna
polča sa natpisom. Ovdje se radi o
nekadašnjem imamu ove džamije Hasanu
Trumiću, koji je umro u mihrabu Stare džamije u Musićima, 1931. godine, od reljefnih
ukrasa ovdje sam pronašao kvadrat.Postoji i nožni nišan.
Vrijedan primjerak svakako predstavlja i nišan označen kao M18, a to je stup sa
turbanom i izduženom kapom na njemu. Nišan
potječe iz 1913. godine, nalazi se nedaleko od
džamijskih vrata, na njemu postoji reljefni ukras
sablje, kao i dva epitafa jedan na arebici a drugi na
latinici.Iz svega priloženog može se jasno utvrditi
radi se o nišanu hadži Salke Musića.I ovdje dakle
postoji nožni nišan. Zatim do njega niski je stup M19
sa uklesanom hidžretskom godinom na arebici 1261.,
što je otprilike 1845/46. godina po gregorijanskom
kalendaru.Pored godine postoji i neka urezana linija koja daje odrećenu dekorativnu
snagu, a na vrhu turbana je izdužena kapa. Onda sam se vratio nazad, iznad nišana
M12, tu postoji klesani nišan iz 60-tih godina , stela sa malim turbanom, kako sam
zapazio ovi nišani često sa strane imaju uklesanu sablju ili kvadrat, a ovaj nišan ima
oboje, kao godina smrti stoji 1960. ali natpis je djelimično oštećen pa sam godinu
ustanovio tek uz asistenciju jednog gospodina Sarajlića iz Živinica koji se tu našao na
mezarju. I ovdje postoji dvovodni nožni nišan.
59
Zatim tu je nišan koji sam obilježio kao M21, a to je niži stup sa turbanom, zatim
reljefom koji predstavlja sablju, na vrhu stupa je okolica u obliku niza slova
VVVV.Turban ima kose i skoro vodoravne nabore, a na kapi turbana su isklesani
vertikalni nabori. Nišan je malo nakošen, a na nekoj većoj udaljenosti postoji i
dvovodni nožni nišan, nekako je skoro pravilo da su se prije pravili duži grobovi, tj. da
su uzglavni i nožni nišan udaljeni oko 3 metra.
Lijevo se nalazio jedan usamljeni nožni nišan, koji sam
označio sam M22, djelimično je oštećen a pri vrhu s lijeve
strane nadzire se uklesana vodoravna linija koja je sigurno
išla okolo cijelog nišana.Nišan je pri dnu nešto uži, pa me
to navelo na zaključak da se radi o nožnom nišanu, ali je
moguće da je to ostatak neke stele sa turbanom koji je
predhodno razbijen, rasut ili slično.
M23-Je mali stup sa cilindričnom kapom koja se sužava
prema vrhu, ovdje nisam pronašao odgovarajući nožni nišan.
M24-Je standardni nišan iz šezdesetih godina, stela sa fesom, vrlo je moguće da se radi
o tzv. ženskom nišanu. Ovaj nišan nema reljefnih ukrasa ni natpisa, ali ima svoj nožni
nišan.
Zatim sam pronašao visoki betonski stup, čiji se turban
ili fes orunio, a nadziriala se i unutarnja armatura, što je
na neki način dalo određeni presjek unutarnje strukture
ovih nišana iz 1930-tih godina.Označen je sa M25, ima
epitaf na arebici, ali na njemu nema godine.I sama ploča
sa epitafom je puna nekih malih pukotina i veremenom
će se početi raspadati.Ovo ukazuje na trajnost betonskih
nišana, koji se nikako ne mogu mjeriti sa klesanim
kamenim nišanima. Do njega su dvije klesane stele iz 1960-tih godina, prva M26 nema
nikakv natpis, samo je to stela sa nekom varijantom turbana,zatim M27 stela sa fesom,
tj. ženski fes (odnosno radi se o nišanu ženske umrle osobe), a nišan je iz 1970.
godine, ima epitaf na latinici i sa strane reljefni kvadrat. Ovaj klesani nišan je ponovno
pomjerio granicu klesanja i postavljanja tredicionalnih muslimanskih nišana. Sva tri
60
ova nišana M25, M26 i M27 imaju i svoje nožne nišane. Nešto dalje sam pronašao još
jedan sličan ženski nišan, sa reljefnim ukrasom u obliku pravugaonika, sa natipisom na
latinici, gdje stoji 1944. godina, a postoji i nožni
nišan.
Kao M29 označio sam jedan jako lijepo ukrašen
nišan.Radi se o niskoj steli sa turbanom, na kome je
kapa. Stela je ispisana laticinom gdje slova stoje pod
nekim nagibom, a iznad njih su tri piramide, zapravo
tri udubljena trougla koja daju fantastičan ukras, na
vrhu stele su u nizu uklesane neke male crtice, turban
ima neke šire nabore, a na vrhu mu je izdužena
kapa.Sa strana je po jedan uklesan trougao. Ovaj
nišan je iz 1945. godine, a postoji i njegov nožni par. Zatim nešto iznad nalaze se dvije
stele, muška i ženska, M30-Ženska stela sa fesom, koja ima latinični epitaf urađen ili
obnovljen farbom, na kome stoji 1962. kao godina smrti. Ovdje postoji i uklesan
kvadrat, i naravno nožni nišan.M31-Je stela sa turbanom, na kome je kapa zatim
uklesan epitaf na laticini gdje u zadnja dva reda stoji dan smrti kao 10. IV 1957., ovaj
zadnji broj 7 je poprilično loše čitljiv. Ovaj nišan sa reljefnim ukrasom kvadrata sa
strane ima svoj nožni dvovodni nišan.
Odmah ispod pronašao sam na jednom mezaru položen
i rasut betonski nišan M32, koji je imao i ploču sa
epitafom ali je sve rasuto i u jako lošem stanju.Na
novim nišanima piše da je dotična ženska osoba umrla
1949. godine, što je vjerovatno i godina izrade ovog
starog nišana.
Nešto niže nalazi se nakošen klesani ženski nišan M33
sa nožnim nišanom, nema natpisa, jedino je vidljiv
reljefni ukras kvadrata sa strane, što je sudeći po svemu
viđenom na ovom groblju neko pravilo za ženske
nišane iz ovog perioda (1960-1970.god.)
61
M34-Je visoki betonski nišan iz 30-tih godina o kojima je riječi bilo i ranije, ovaj na
vrhu ima neki loptasti oblik bez nabora i bez kape, na vrhu je neki mali završetak koji
ima čudan šiljasti oblik, vjerovatno je to ostatak od kružnog završetka na turbanu.
Ovdje postoji epitaf, koji nam otkriva i godinu smrti a to je 1913. što opet nišan koji
sam odredio kao karakterističan za 1930.-1940. datira još ranije. Nadalje postoji
klesana stela M35 sa slabo čitljivim reljefom i udaljenim nožnim nišanom.
M36-Je u zemlju utonuli stup sa turbanom, koji je dobrim
dijelom i oštećen, u orginalu je bila masivnijih dimenzija,
sudeći naročito po nožnom dvovodom nišanu koji nije utonuo u
zemlju. M37-Je oštećena nakrivljena stela, sa fesom sudeći po
ostacima. M38- Je usamljeni nožni nišan, poprilične visine.
M39-Je nišan koji mi je i ranije budio određeno interesovanje
kada bih obilazio ovo mezarje, radi se o stupu sa turbanom i
kapom, betonske izrade, sa epitafom na arebici,gdje stoji i godina 1303., odnosno to je
1934. godina po gregorijanskom kalendaru.Ploča sa natpisom počela se već rasipati sa
gornje desne strane, najviše ovakih nišana sudeći i po obilasku ostalih harema je
izrađeno u periodu od 1930.-1940. godine.Ovdje postoji
nožni nišan.
M40-Je tipski sličan nišan, bez nabora na turbanu, po natpisu
koji je netko pokušao da rekonstruiše doznajemo da se radi o
ženskom nišanu, a pošto se farba razlila nisam mogao
najjasnije ustanoviti godinu.
M41-Je poprilično nakošena stela sa turbanom. A blizu nje, je
stela M42 kojoj se iz zemlje nadzire samo vrh, u obliku
nekog izduženog fesa.
M43-Označio sam stelu sa turbanom, koja ima nožni nišan.
M44-Je usamljeni nišan uz ogradu, nema obilježja, vrh je oštećen a bio je u obliku
fesa.
M45-Nadalje sam pronašao masivniju stelu sa valjkastim vratom i nešto manjim
turbanom na kome je i kapa.Stela ima oivičenu prednju stranu, pa je moguće da je
imala epitaf, ali je prednja strana sada oštećena i to se sa sigurniću ne može reći.
62
M46 i M47 označio sam nišane na koje sam dalje naišao, u pitanju je stara rasuta stela
sa dvovodnim završetkom, a drugo je visoki dvodni nišan, u oba slučaja vjerujem da se
radi o nožnim nišanima.
M48-Je stela sa masivnim turbanom sa par nabora, na kome su obrisi vremena ostavili
određena oštećenja.
M49-Oštećen nišan, koji je otprilike visoka stela sa
turbanom na kome su bili kosi nabori i nešto šira
kapa na vrhu, ali pola tog turbana, kao ni trećine
prednje strane nema.Ovdje postoje dva epitafa, jedan
na arebici, sitno klesani, a drugi na latinici. Nišan je
izrađen 1963. godine, i ostaje nejasnoća oko
njegovog oštećenja.
M50-Je ženski nišan, stela sa ženskom kapom, iz
otprilike 1960. godine, sa nožnim nišanom.
M51-Također slična stela, koja je također ženski
nišan, iz 1963. godine.
M52-Je muški nišan sa natpisom na latinici i sa nožnim nišanom, ovdje se mogu
odrediti brojevi 196, a zadnji broj bi mogao biti
otprilike 2.
M53-Je nišan istog tipa kao i pethodni, ali mu iz
zemlje viri samo jedna trećina, ima natpis na
latinici, obzirom da se donji dio nišana ne vidi ne
može se reći ništa preciznije o godini osim da je
iz 1960-tih godina. Postoji i dvovodini nožni
nišan.
M54-Je stariji tip nišana kakvih sam puno
očekivao u mom istraživanju, a to je stela sa
turbanom, neprecizne izrade, obrasla u pruće i
travu, blago nakošena. Radi se vjerovatno o
starijem nišanu iz 19. vijeka.
M55-To je dvovodni nožni nišan koji dijelom viri iz zemlje.
63
M56-Je napukla stela sa fesom, koja ima natpis na latinici, i koja je naslonjena na
jednu dasku i na susjedni nožni nišan. Ovaj nišan nisam htio pomijerati zbog njegovog
oštećenja da bih očitao godinu, ali radi se o nešto mlađem nišanu.
M57-Stela iz 1970. godine sa nožnim nišanom i natpisom na latinici.
M58- Je odlomljeni bijeli turban, položen na zemlju, vjerovatno relativno star.
M59-Mali stup sa ženskim turbanom, odnosno širim završetkom kako sam to naveo u
svojoj prvoj zabilješci na terenu.
M60-Je manja stela sa oštećenim vrhom.
M61-Stariji nišan, od koga se vidi samo turban,
djelimično oštećen sa utonulim nožnim dvovodnim
nišanom.
M62-Tipični ženski nišan iz 1963. godine.
M63-Nišan malih dimenzija, vjerovatno ženski
nišan, stup sa valjkom, i šiljastim završetkom na
njemu.
M64-Ženski nišan iz 1963. godine.
M65-Betonski nišan sa turbanom i natpisom na
latinici, iz godine 1905.
M66-Nakošeni ženski nišan iz 1960-tih godina, imao je i natpis ali nisam mogao
očitati ništa zbog toga što je utonuo u zemlju.
M67-Nišan sličan prethodnima, sa visokim dvovodnim nožnim nišanom.
M68-Stela sa turbanom, i valjkastim vratnim dijelom, nišan
starije izrade.
M69-Nakošena stela sa turbanom čija je desna strana skoro
ravna, da li se radi o oštećenju ili je to neki tip izrade nišana
nije sasvim jasno.
M70-Betonski visoki nišan sa ženskom kapom, iz 1938.
godine, ima i epitaf na latinici koji je pun napuklina kao što
je slučaj kod svih nišana ovog tipa.
M71-Stup sa turbanom koja je utonula u zemlju, nedostaje
jedna polovica turbana i znato je obrastao mahovinom.
64
M72-Rasut i položen na zemlju betonski nišan, sa epitafom, petpostavka je da je iz
1930-tih godina.
M73-Nakošena stela sa turbanom na kome nema nikakvih reljefnih nabora.
M74-Oboreni vitki stup, sa malim
turbanom i kapom na njemu, turban ima
isklesane nabore.
M75-Vitki stup oboren na zemlju, širi pri
dnu, ima završetak u obliku šiljaste kape.
M76-Vitki stup sa turbanom, koji ima
vertikalne nabore jedan krupniji kosi
nabor, te kapu u obliku kocke.
M77-Mali stup sa turbanom, nakošen, ima
isklesane nabore na turbanu, i kapu sa više uglova i stranica. Zanimljiv primjerak
starog nišana.
M78-Stela sa fesom, utonula u zemlju
M79-Turban sa kapom, tj. gornji ostatak stele, utonuo i zarastao u travu.
M80-Nožni nišan.klesani, sa više stranica.
M81-Ponovno ostatak neke starije stele, širi turban, oboren
na zemlju, zarastao u nisko rastinje.
M82-Turban koji viri iz zemlje obrastao u mahovinu.
M83-Niska stela sa turbanom koji ima krupne nabore, i
nešto izduženiju kapu.
M84-Vjerovatno ženski nišan, sa nekim šiljkom na vrhu,
koji liči na malu piramudu.Ima i svoj nožni nišan nešto
visočiji u odnosu na uzglavni.
M85-Vikoska stela bez turbana, koja ima dosta oštećenu površinu, i koja ima svoj
nešto niži dvovodni nožni nišan.
M86-Je niski stup sa valjkastom kapom, koja je uža pri vrhu, vjerujem da se ovdje radi
o ženskom nišanu nešto starije izrade.
M87-Stela sa vratom i turbanom koji ima kose nabore, i nema kapu, ovdje postoji i
nožni nišan.
65
M88-Nakošena stela sa turbanom na kome je mnogo kosih nabora, a kapa je
višeugaonog oblika.
M89-Nakošeni stup sa valjkastom kapom koja se sužava u vrhu, vjerovatno ženski
nišan.
M90-Stela sa turbanom, blago nakošena, na
svojoj kapi ima šiljasti završetak.
M91-Tipični ženski nišan iz 1960-tih godina.
M92-Visoka, izdužena stela, na koju je
direktno postavljen turban, odnosno turban
bez kape.
M93-Oštećena stela sa fesom.
M94-Stela sa turbanom, i natpisom na latinici iz 1946. godine.
M95-Ženski nišan iz 1960-tih godina (najčešći oblik tradicionalnih nišana na ovom
dijelu harema)
M96-Betonska stela sa turbanom bez kape, i sa natpisom na arebici, gornji lijevi ugao
natpisa nedostaje tako da nisam mogao pronaći godinu, a ostatak natpisa je u lošem
stanju.
M97-Stela sa valjkastim vratom i turbanom na kome je kapa (otprilike 1945.-1950.
godine)
M98-Usamljeni nožni dvovodni nišan.
M99-Stariji stup sa turbanom, nešto sitnije
izrade, djelimično je oštećen.
M100-Turban sa oštećenom kapom koji viri
iz zemlje.
M101-Stela sa ženskom kapom.
M102-Zanimljiv nišan sa isklesanim
reljefnim natpisom, sudeći po stilizovanom natpisu, ranije sam mislio da se radi o jako
starom nišanu, ali sudeći po godini koja je uklesana s gornje strane radi se o nišanu iz
1308. hidžretske godine, što je zapravo 1890. godina po gregorijanskom kalendaru.
Ovaj nišan ostavlja jak estetički dojam, na turbanu sa urezanim naborima nema kape.
M103-Stela sa fesom utonula u zmelju, ono što se vidi je otprilike polovina nišana.
66
M104-Niža stela sa fesom, ima reljef u obliku kićanke na fesu, blago je nakošena.
M105-Dvovodni nožni nišan uskih bočnih stranica.
M106-Položeni nišani pored obnovljenog groba, i pored
novih nišana Sejde Nišića koji je preminuo 1927. godine,
radi se otprilike o oštećenoj bijeloj steli sa nožnim nišanom,
a tu je i pložen i nišan M107 njegove supruge Mejre koja je
preminula 1928. godine, a radi se o steli sa ženskom
kapom.
M108 i M109 su nišani jedan pored drugog, položeni na
zemlju, obrasli rastinjem, u prvom slučaju to je ostatak nekog turbana, a M109 je mala
stela sa turbanom.
M110-Nakošena stela sa ženskom kapom, slična kao M107, samo što stoji uspravno.
M111-Bijela vitka stela sa ženskom kapom.
M112-Stela sa turbanom, na kojoj je i natpis, raspoznao
sam samo brojeve 196.
M113-Slična stela kao M112 ali znatno utonula u zemlju,
tipična za period 1950.-1960. godine, ovdje stoji godina
smrti 1950.
M114-Stela sa ženskom kapom, ima natpis, iz 1950.
godine.
M115-Stela sa turbanom i natpisom, iz 1953. godine.
M116-Stela sa turbanom, ovdje je vjerovatno bio plitko klesani natpis koji se
vremenom oštetio, tako da se godina ne može očitati.Radi se o relativno mlađem
nišanu.
M117-Sličan kao prethodni, stela sa turbanom, ova ima obnovljen natipis umetnut od
lima, tu su i reljefi sablje i kvadrata, a na limu su dvije rozete. Godina iz koje potječe
ovaj nišan je 1947.
M118-Stela sa fesom, pored džamije, lijevo od vrata, ima reljefno izvedenu kićanku i
sa strane reljefni ukras sablje.
M119-Je mali nišan, osnove u obliku stele sa ženskim fesom, iz vremena 1950.-1960.
godine, natpis nije čitljiv.
67
Stara džamija u Musićima udaljena je 590 metara od glavnog magistralnog puta M-18,
mezarje ove džamije jako je veliko, i njegove granice teško je izmjeriti, ali ipak sam
odredio neke tačke kojima sam izmjerio središnju dužinu od 144 metra, i najveću
središnju širinu od 88 metara, ove mjere treba uzeti kao približne.

Po mojoj klasifikaciji broj nišana sa osnovom u obliku stele je
89, stupova je 52, nišana sa turbanom 25, a sa fesom 37.Broj
nišana sa valjkastom kapom je 5, dok je turbana bez kape 15.
Malih nišana je 30, srednjih i velikih 84, nišana sa arapskim
epitafom je 12, latiničnih je 37. Reljefni ukras kocke je na 5
nišana, a sablje na 4, dok se njihova kombinacija pronalazi na
3 nišana. Broj šiljaka na kapi je 5, oštećenih nišana je 33,
usamljenih nožnih je 8.




68






69





70



71





72
Stari nišani u Živčićima

Živčići su sada jedno malo naselje u Đurđeviku, koje se nalazi iznad rudnika. U
prošlosti je naravno bilo veće ali je sam rudnik promijenio i izgled i način života u
ovom selu. Danas su ovdje ostali rijetki primjerci starih bosanskih seoskih
kuća.Mezarje je izdvojeno od sela, zapravo se nalazi nedaleko od mjesnog mekteba,a
okruženo je rudnim odlagalištima jalovine. Groblje je na brežuljkastom terenu i jako je
lijepo uređeno.Nisam imao neku predstavu koliki ću broj starih nišana ovdje pronaći,
ranije pri prolasku pored ovog groblja primijetio sam nekolicinu starih nišana, a u
njihovo brojno stanje i šarolikost uvjerio sam se tek 14.01.2014. god. kada sam
posjetio ovo mezarje s ciljem obilježavanja nišana.Došao sam iz pravca nogometnog
stadiona Omladinac, i započeo označavanja nišana ovim redoslijedom.
Z1-Bijela stela sa fesom, tj. ženskom kapom, normalnih
dimenzija, uz koju se penje loza, ovdje postoji i nožni nišan, a
grob je provaljen.
Z2-Stela sa turbanom i kapom na turbanu, otprilike iz 1940-tih
godina ili nešto ranije, i ovdje postoji nožni nišan.
Z3-Stela sa turbanom i natpisom na latinici sa kojeg sam uspio
očitati brojeve 196, vejrovatno je zadnji broj iza broja 6 bio 0.
Z4-Ovo je jedna manja stela koja je imala žensku kapu na vrhu,
ali ona je većim dijelom nestala. Ovdje postoji i nožni nišan.
Z5-To je stela sa sa fesom ili ženskom kapom, malih je
dimenzija i nema nožni nišan.
Z6-Stup sa turbanom na kome je izdužena kapa, turban ima
isklesane nabore, a stup ima jedno znatno oštećenje i pukotinu.
Z7-Mali stup sa turbanom i krupnom kapom koja bi odgovarala
dosta većem turbanu, ovaj mali stup jedan je od brojnih sličnih u ovom haremu. Nalazi
se u blizini breze koja je na sredini brežuljka, i ima nožni nišan.
Uz samo stablo pomenute breze pronašao sam položena četiri nožna nišana i označio
ih sa Z8, Z9, Z10, Z11, ovi nožni nišani bi po svojoj veličini i izgledu odgovarali ovim
manjim uzglavnim nišanima.
73
Z12-Zanimljiv primjerak stupa sa turbanom koji je imao isklesan natpis na arebici, od
toga zbog oštećenja same stele kao i natpisa ostalo je vrlo malo.Nisam mogao pronaći
godinu, koja vjerovatno nije ni navedena u epitafu.
Z13-Stup sa ženskom kapom, koji na vrhu ima šiljasti završetak, ima i svoj pripadajući
nožni nišan.
Z14-Ponovno minijaturni nišan, mali stup sa turbanom na kojem
su isklesani nabori, na vrhu turbana je kapa koja je dijelom
oštećena.Postoji i nožni nišan.
Z15-Sličan nišan, mali stup sa nešto manjim turbanom sa blago
uklesanim naborima, i dosta dugom kapom na turbanu.Nema
nožnog nišana.
Z16-Stup sa turbanom na kome je cilindrična kapa, a na njoj šiljasti završetak.
Z17-Mali uzglavni nišan sa kapom na kojoj je oštri završetak, ovaj nišan nema svoj
nožni par.Radi se o stupu čija se kapa širi prema vrhu.
Z18-Stup sa turbanom na kome je završetak u obliku
cilindrične kape, u ovom slučaju postoji i nožni nišan.
Z19-Stup sa turbanom čija je kapa na vrhu oštećena, zatim, u
sredini turbana nalazi se manja rupa.
Z20-Usamljeni klesani dvovodni nišan.
Z21-U lijevom podnožju brežuljka nalazi se stup sa ženskom
kapom, i visokim nožnim nišanom.
Z22-Stela sa ženskom kapom koja ima visoki nožni nišan, i
novu mermernu ploču sa natpisom iz kojeg se doznaje da je
nišan iz 1946. godine.
Z23-Slično kao prethodni, bez natpisa i ukrasa, ima i svoj
nožni nišan.
Z24- I ova stela je slična predhodnim , samo što je više
utonula u zemlju.
Z25-Nakošena stela sa turbanom, na kome je šira kapa.
Z26-Stela sa ženskom kapom, period izrade nišana mogao bi biti od 1940.-1955. god.
74
Z27-Stela sa ženskom kapom slična onima iz podnožja,ima reljefni ukras na desnoj
stranici koji predstavlja kvadrat.
Z28-Tipičan ženski nišan sa reljefno isklesanim kvadratom na lijevoj strani, stela ima
napuklinu koja se proteže oko cijele stele.
Z29-Visoki stup sa turbanom, na kome su blagi
nabori i kapa standardne veličine, sa desne strane
ima reljefno isklesanu sablju, a sa lijeve kvadrat,
ima i svoj nožni dvovodni nišan kojem nedostaje
popriličan dio s desne strane.
Z30-Stela sa turbanom i kapom na vrhu, ima reljefni
ukrase i to sablju sa lijeve i kvadrat sa desne strane.Ima i nožni nišan uz koji se nalazi
i nišan Z31.
Z31-Sandardna stela iz 1960-tih godina, nekada je imala natpis sada je oštećen, ali ima
očuvane reljefe sablje i kvadrata.
Z32-Visoki betonski stup sa turbanom iz 1956.
godine, ima epitaf na latinici.
Z33-Standardni ženski nišan iz 1965. godine sa
natpisom.
Z34-Visoka betonska stela sa turbanom na kome je
kapa, nišan je djelimično obnovljen, ima natpis na arebici gdje sam prepoznao godinu
1353. što je zapravo 1934. godina po gregorijanskom kalendaru.
Z35-Mali stup sa ženskim turbanom utonuo u zemlju, ima svoj dvovodni nožni nišan.
Z36-Skoro isti kao prethodni, nema nožni nišan, a na vrhu ima šiljasti završetak.
Z37-Sličan prethodnom sa nešto izduženijim stupom, i oštećenjem s desne strane, ima
svoj mali nožni nišan.
Z38-Skoro identičan nišan prethodnome.
Z39-Sličnih dimenzija kao prethodni, no oblik se
donekle razlikuje zbog lošeg stanja u kome se nišan
nalazi.
Z40-Stup sa čudnom kapom, kako sam naveo
75
prvobitno, ima oštećenje na desnoj strani, u travi ispod sam pronašao odlomnjeni dio
od kape.
Z41-Stela sa ženskom kapom koja ima nožni nišan, utonula u zemlju.
Z42-Ovo je dio nekog nišana, tj. samo kapa.
Z43-Prvobitno moje zapažanje bilo je: ukrašena vitka stela sa
turbanom.Ovdje postoji eptitaf na arebici i latinici, ali desna
strana nišana nedostaje, bilo mi je čudno kako se odlomio tako
ravno.Stela je i urašena nekim dekorativnim linijama, na vrhu
je turban koji ima nabore i karakterističnu kapu na vrhu.Dio na
kome je godina je nedostajao.Nastavio sam oblizaak mezarja i
pri samom kraju pronašao sličan nišan sa upisanim imenom s desne strane i označio ga
sa Z76, ali sam poslije kraćeg promatranja ustanovio da se radi o polovici nišana blizu
glavnog ulaza, ovdje sam pronašao i godinu izrade nišana a to je 1937. godina. Ovo je
jedan zanimljiv slučaj razrezivanja nišana, ili slučaj stavljanja dijela odlomljenog
nišana na drugi grob.
Z44-Betonski stup sa turbanom, koji ima natpis na arebici,
gdje sam očitao godinu 1355. što je zapravo 1936. godina po
gregorijanskom kalendaru. I ovdje postoji nožni nišan.
Z45-Tipičan nišan iz 1960. godine koji ima reljefne ukrase
sablje i kvadrata.
Z46-Stela sa turbanom, koja ima i natpis na arebici gdje
nisam uspio pronaći godinu.Ali sam pronašao reljefne ukrase
sablje i kvadrata.
Z47-Betonska stela sa turbanom koja je obnovljena i
okrečena ima svoj nožni nišan.
Z48-Stela sa turbanom na kome je kapa, koja ima svoj nožni
nišan.
Z49-Stela sa turbanom koja je utonula u zemlju, ima i svoj
nožni nišan.
Z50-Minijaturni stup sa turbanom i izrazito izduženim
nastavkom koji ja zovem kapa.
76
Z51-Stela sa turbanom iz 1964. godine, ima natpis koji je neko presvukao nekim
tankim slojem betona koji je dijelom otpao.
Z52-Stela sa fesom iz 1949. godine ima reljefne ukrase sablje s desne strane i kvadrata
s lijeve strane.
Z53-Stela iz 1971. godine
Z54-Prvi od skupine izdvojenih nišana koji se nalaze
sa desne strane od ulaza, okrečeni bijeli stup sa
ženskom kapom.
Z55-Manji stup sa turbanom i izduženom kapom na
vrhu, na stupu postoje dvije paralelne uklesane linije.
Z56-Sličan stup sa turbanom, koji ima uklesanu godinu 1321. a koju je netko ranije
očitao i ispisao farbom ispod reljefa .To je zapravo 1903. godina po gregorijanskom
kalendaru.
Z57-Stela sa turbanom, bijela, okrečena.
Z58-Relativno oštećen stup sa turbanom.
Z59-Stela sa fesom, novijeg datuma.
Z60-Stela sa karakterističnim turbanom, i kapom koja je
nešto šira pri vrhu.
Z61-Stela koja se sužava pri vrhu, a na nju je direktno
postavljen turban i na njemu je cilindrična kapa.
Z62-Stup sa ženskom kapom.
Z63-Sličan stup kao prethodni samo više utonuo u zemlju, ima oštećenje na vrhu kape.
Z64-Nakošena stela sa turbanom srednje veličine.
Z65-Stup sa turbanom čiji nabori gledano iz ptičije prespektive
podsjećaju na ružu.
Z66-Obična ženska stela, tj. ženski nišan u obliku stupa sa
kapom.
Z67-Isto kao i prethodni nišan.
Z68-Stup sa kapom koja je nešto šira pri vrhu, a na vrhu ima
karakterističan kružni završetak.
Z69-Mali stup sa cilindričnom kapom.
77
Z70-Nakošeni stup sa kapom koji je utonuo u zemlju.
Z71-Obična stela iz 1970. godine.
Z72-Zanimljv stup s početka 20. stoljeća, sa dvije ukrasne paralelne linije, naboranim
turbanom i kapom na vrhu čije su stranice ukrašene.Prilikom moje posjete ovom
mezarju dana 26.02.2014. godine ovaj nišan je izvađen iz zemlje.
Z73-Stela u obliku ploče sa dvovodnim završetkom,
zanimljivo je da nema natpisa, neko je ofarbao gornji dio, od
ukrasa se ističe predivna rozeta, a tu su i neki polukružno
uklesani ukrasi, kao i nekoliko piramidalnih udubljenja kao
kod nišana iz Musića M29 iz 1945. godine, pa je moja
pretpostavka da je i ovaj nišan radio isti majstor.
Z74-Stup sa turbanom kod velikog hrasta, ima nekoliko nabora
i izduženu kapu na vrhu.
Z75-Visoka betonska stela, djelimično obnovljena i popravljena jer se počela rasipati
kao i sve stele ovog tipa.
Z76-Ovdje sam bio označio nišan, koji je zapravo
polovica nišana Z43, a ovdje postoji i polovica nožnog
nišana, tako da se o ovome ne mogu izjasniti jer su
okolnosti čudne.Cjelokupan nišan bio je stilski jako
dojmljiv, lijep i vrijedan.
Z77-Stela sa fesom.
Z78-Utonuli stup sa valjkastim završetkom, koji je širi
pri vrhu, a na vrhu kape ima tipičan šiljasti završetak.
Z79-Stela sa šiljastom kapom, koja ima također i svoj nožni nišan kao i svi prethodni.
Z80-Slična stela prethodnome samo što ima nešto viši vratni dio, naravno postoji
nožni nišan.
Z81-Nišan jako sličan prethodnom, dosta utunuo i jako nakošen, ima i svoj očuvan
nožni nišan
Z82-Stela sa šiljastim završetkom koja ima svoj nožni nišan, i ovaj dio mezarja
predstavlja trenutno najstarije primjerke nišana.
Z83-Stup sa turbanom koji je utonuo, ima pažljivo isklesanu kapu na vrhu.
78
Z84-Stela koja je nešto šira, zatim ima vratni dio i šiljastu kapu.
Z85-Ovo je jako zanimljiv primjerak stele sa turbanom koja ima uklesanu 1277.
hidžretsku godinu, a to je 1860. godina po gregorijanskom kalendaru. Sudeći po
ovome okolni očuvani šiljasti nišani su otprilike iz ovog perioda ili nešto stariji.
Z86-Stela koja je utonula u zemlju, vidi se samo turban od kojeg je sačuvana samo
polovina.
Z87-Stela sa turbanom koji nema kapu, utonula u zemlju.
Z88-Stela sa turbanom, sigurno starije izrade, otprilike
početak 20. vijeka.
Z89-Minijaturni stup sa turbanom bez nabora, sa izduženom
kapom.
Pored ovoga, u donjem dijelu mezarja uz samu ogradu u
pravcu rijeke Gostelje, pronašao sam otpilike 15 starih nišana
složenih na gomilu koji će vremenom vjerovatno biti zatrpani zemljom. Na ovim
nišanima nisam primijetio neke oznake ili reljefe.
Iz svega priloženog vidi se da sam ovdje evidentirao 88 nišana, uglavnom sam računao
samo uzglavne i usamljene nožne nišane, i na ovaj broj se može dodati još 15 nišana
koji su u jednoj rupi pored same ograde ali do kojih
nisam mogao doći i dati njihove detaljnije opise.
Groblje se nalazi 580 metara od magistralnog puta M-
18, njegova središnja dužina je 118 metara, a širina
mjerena na sredini je 63 metra.

Broj nišana sa turbanom je 36, turbana bez kape je 5,
nišana sa fesom je 34, onih sa valjkastom kapom je 7.
Velikih i srednjih nišana je 43, a malih 46, koji su u
ovom slučaju brojniji.Nišana koji imaju osnovu u obliku
stele je 43, a stupova je 39, broj usamljenih nožnih nišana je 5. Nišani koji imaju veće
ili manje oštećenje je 13, a na ovo treba dodati i onih 15 odbačenih. Velik je broj
nišana koji na svojoj kapi imaju karakterističan šiljasti završetak, ukupno 23. Natpisa
79
na arebici je 7, a latiničnih natpisa 10. Reljefni ukras kocke pronašao sam na 2 nišana,
a u kombinaciji sa sabljom na 6, ostali ukrasi u vidu linija i rozeta su na 7 nišana.





80







81








82






83













84
Aljići

U mome sjećanju, i u sjećanjima mnogih mojih komšija, ostali su stari nišani u
Aljićima, tj. na raskrižju odakle putevi vode u Nukiće , Salkiće, Musiće i u konačnici
na magistralni put.
Povodom svog istraživanja obišao sam ovu lokaciju dana 16.01.2014. god. i ustanovio
da nišani na ovom brežuljku više ne postoje i da se ovdje ne nadziru nikakvi grobovi.
Koliko se mogu sjetiti ovdje je ranijih godina postojalo otprilike 5 starih nišana, koji
su bili manjih dimenzija , ako me
sjećanje dobro služi bile su to stele sa
turbanima.

Ovih nišana sjećam se otprilike iz
godine 1997. i nešto kasnije, kada sam
ovuda prolazio sa svojim drugarima iz
škole.
Nešto poslije toga ne mogu se sjetiti ovih nišana obzirom da nisam obraćao pažnju i
nikako ne znam kada je došlo do uništenja ovog groblja.

Računam da je ovo groblje bilo relativno staro, obzirom da je u novije vrijeme
uništeno, što će reći da novije generacije nisu znale o čijim se grobovima radi, tj. da to
nisu njihovi direktni preci.

Po obilku i stanju nišana kojih se malo sjećam, i na osnovu svega navedenog moguće
je da je ovo groblje nastalo krajem 17. stoljeća, pa do polovine 18. stoljeća. Sjećanja
su jedini podaci koje imam o ovom groblju.

Ovo nekadašnje groblje udaljeno je svega 300 metara od glavnog magistralnog puta
M-18.

85
Stari nišani u Fazlićima

Mezarje u Fazlićima je jedno malo mezarje, koje je nedavno pokošeno i očišćeno, od
ranije ga se sjećam kao zaraslog u visoku travu. Prolazeći ovuda zapazio sam određen
broj tradicionalnih nišana, pa se samim tim i ovo mezarje našlo u mome radu, posjetio
sam ga 10.02.2014. godine. Ovdje sam pronašao 16 nišana koji se mogu svrstati u
kategoriju tradicionalnih nišana. Ovo mezarje udaljeno je oko 200 metara od glavne
magistralne saobrćajnice M-18 (Tuzla-Sarajevo). Krenut ću sa opisom nišana:

F1-Maleni stup sa turbanom, na turbanu su isklesane linije
koje definiraju nabore i izdužena kapa, pored ovog nišana
leži i ostatak drugog nišana tj. samo turban sa isklesanim
naborima koji sam označio sa F2.
F3-Je maleni stup, malo nakošen, ima svoj turban sa
uklesanim linijama koje izražavaju poprečne nabore, a na
turbanu je izdužena kapa na čijem je vrhu mali piramidalni
završetak.
F4-Nišan pored ograde koja je pored puta, stup sa turbanom, na kojem je višestrana
kapa, stup ima na svom vrhu prije vratnog dijela dvije paralelne okolne linije.Na
turbanu su isklesani poprečni nabori.
F5-Ovo je klesana stela sa turbanom iz 1944.
godine, koja na svojoj lijevoj strani ima isklesan
motiv kvadrata.
F6-Ženska stela iz 1940. godina, iako postoji
natpis, godinu nisam mogao pouzdano utvrditi, jer
je taj dio natpisa oštećen.
F7-Stela sa većim turbanom utonula u zemlju, oštećena.
F8-Usamljeni dvovodni nišan.
F9-Komad nišana, vrlo moguće stup od turbana koji se nalazi pored nišana F1, a koji
sam označio sa F2, ili je ostatak utnoulog nišana kojem pripada nožni nišan F8.
F10-Mala stela sa kapom, oštećena, nedostaje joj vrh.
86
F11-Stela sa velikim turbanom utonula u zemlju, ima po sebi mahovine, oko nje je
neko rastinje.
F12-Mali nožni nišan kojemu nedostaje vrh.
F13-Mali nožni nišan.
F14-Stup sa turbanom, položen na zemlju,
turban ima nobore, i višestranu kapu.
F15-Stela sa turbanom na kome je široka
kapa, nišan je iz 1954. godine.
F16-Oborena stela sa turbanom, koji
nema kape, nišan je prepolovljen tj.
oštećen.

Kao što sam i ranije napomenuo ovo groblje nije naročito veliko, i broj starih nišana
koje sam ovdje zatekao je sasvim srazmjeran mojim očekivanjima. Stanje u kojima se
nišani nalaze mogu ocijeniti kao veoma dobro, ali je potrebno otkopati utonule nišane,
i one položene ponovno uspraviti i ukopati. Središnja dužina ovog groblja je 34 metra,
a njegova središnja širina je 19 metara.

U Fazlićima sam pronašao 10 nišana sa osnovom u obliku
stele, 5 sa oblikom kvadratnog stupa, nišani sa turbanom 8,
nišani sa fesom 3. Malih nišana je bilo 9, a srednjih i velikih
5. Nišana sa latiničnim natpisom je 3, te jedan sa ukrasnim
reljefom kvadrata, i jedan sa reljefom sablje.Postoje dva
nišana sa šiljastim završetkom, jedan sa ukrasom, dva sa
turbanom bez kape. Pronašao sam tri usamljena nožna nišana
i 4 oštećena.
87







88
Stari nišani u Nevrenči

Ako krenemo dalje od mezarja u Fazlićima stići ćemo poslije nekih 700 metara do
mekteba u Medovićima, a sve je to drevna Nevrenča koja je poznata široj javnosti po
svojoj srednjovjekovnoj gradini, za koju se pretpostavlja da svoje korijene vuče još iz
antike, tj. da je tu postojala slična gradina na čijim je temeljima sagrađena ova
srednjovjekovna koju mi poznajemo.Zatim, tu su i znameniti srednjovjekovni
nadgrobni spomenici stećci. Četiri puta vode do ovoga groblja, prvi je onaj kojim sam
ja došao, iz pravca Fazlića, njime će vam od magistralnog puta trebati nekih 960
metara, bliži je ipak onaj put koji se na magistralni put priključuje kod Osnovne škole
Đurđevik, njime će vam do ovog mezarja trebati 790 metara, a najbliži je pješački put
čiji je priključak na magistralni put blizu pošte, a njegova dužina je oko 290 metara, ali
postoji i četvrti puteljak pored zgrade u kojoj je mjesni ured i ambulanta, a njegova
duljina je slična prethodnoj.
Pored puta,a ispred mekteba je spomen česma sagrađena
u spomen članovima porodice Goletić, a istu je sagradio
Izet Mulić, 2010. godine.
Na ovom groblju očekivao sam velik broj starih nišana,
znajući da je po dimenzijama slično onome u Živčićima, a u prilog svemu išla je i ona
činjenica da je ovo mjesto jako staro. Groblje se proteže
na jednom brežuljku i njegovim podnožjem, na samom
ulazu dominiraju hrastovi. Pored hrasta sa lijeve strane
čim sam ušao ugledao sam pored ograde složene stare
nišane po kojima je već bilo trulo hrastvo lišće koje sam
razgrnuo zbog boljeg pregleda i fotografisanja
nišana.Ustanovio sam da ih je pet, a par metara iznad
nalazio se jedan isto tako oboren pored ograde.
Evidentirao sam ih od N1-N6. Uglavnom su to uzglavni
nišani u obliku stupova sa kapom, što vjerovatno predstavlja ženske nišane, a neki
imaju i oštri završetak na kapi.Normalnih su dimenzija za takav oblik nišana, na sebi
nemaju reljefnih ukrasa niti natpisa, dok je nišan N6 koji se nalazi par metara dalje,
mali stup sa turbanom na kome su isklesani nabori.Starost ovakvih nišana ne mogu
89
procijeniti ali otprilike datiraju sa kraja 19. vijeka. Nadalje sam pronašao stelu sa
turbanom N7 iz 1960 i neke godine otprilike, čija je prednja strana sa natpisom znatno
oštećena. Ispod drugog velikog hrasta pored ograde, prekriven granjem pokazivao se
jedan oboren nišan, stup sa zašiljenom valjkastom kapom N8. Dalje pronalazim stelu
sa fesom iz 1943. godine, koja ima svoj nožni nišan
N9.
Kao N10 označio sam stelu sa fesom koja je nešto
više utonula u zmelju od prethodne a koja na svojim
bočnim stranama ima reljef kocke i sablje, pošto je
nišan utonuo u zemlju nisam uspio očitati dio natpisa
gdje se navodi godina smrti, a ona je vjerovatno
između 1950-1970. godine.
N11 je ženski nišan manjih dimenzija, to je stup sa
ženskim fesom na kome je karakterističan šiljasti završetak.Pored njega je N12, mali
stup sa turbanom na kome je izdužena kapa i nekoliko nabora. Oba ova nišana nemaju
svoje nožne parove, a sudeći po obliku najstriji su nišani na ovom mezarju koji stoje
na svojim provobitnim mjestima.
N13 je tipična stela sa fesom iz 1972. godine, koja ima svoj dvovodni nožni nišan.
N14 je mala stela sa fesom utonula u zemlju,tako da joj se nadzire samo mali dio
vratnog dijela ispod fesa na osnovu kojeg se može suditi da se radi o steli, ova stela
ima i svoj nožni dvovodni nišan koji je također utonuo u zemlju. Pored ove male stele
pronašao sam oboren dvovodni nišan koji sam označio sa N15, a čiji uzglavni par
nisam mogao pronaći.
N16 i N17 su tipične stele sa fesom iz 1970-tih godina,
čiji su epitafi jako oštećeni i nečitljivi, tako da nisam
mogao ustanoviti tačne godine, razlika je u tome što
pretpostavljam da je N17 ženski nišan, sudeći po
obliku fesa, i tu se nalazi nožni nišan dok N16 nema
svoj nožni par.
N18 je stup sa fesom, blago nakošen, između stupa i fesa postoji valjkasti vratni dio.
90
N19 je ženska stela sa kapom iz 1943.godine, koja ima svoj očuvan epitaf, i na desnom
boku ima reljefni ukras kvadrata.
N20 je stela sa turbanom iz 1943. godine, koja na svojim
bočnim stranama ima reljefne ukrase kvadrata i sablje.
N21 je ženska stela iz 1960. godine, sa reljefnim ukrasom
kvadrata na desnom boku.
N22 je stup sa turbanom, koji ima svoj valjkasti vratni dio, a
na njega je dodana nova mermerna ploča sa natpisom, iz čega
doznajemo da je nišan iz 1960. godine. a na svojim stranicama
ima reljefne ukrase kvadrata i sablje.
N23 je ženska stela iz 1960. godine.
N24 je zanimljiv pronalazak, ne znam da li se
radi o dijelu nekog nožnog nišana koji je
potpuno utonuo u zemlju, ili je to dio nekog
stupa od koga se odlomio turban, pokušao
sam ovaj ostatak izvaditi iz zemlje, misleći da
se radi o sasvim malom ostatku, ali je izgleda
duboko u tlu, pa su sve prilike da je to stup od koga se odlomio turban ili fes.
Na ovom mezarju zatekao sam jadno stanje, blago rečeno, po pitanju spomenika koji
su me zanimali, jer ih je jako malo preostalo, a najvrijedniji primjerci tradicionalnih
muslimanskih nišana bačeni su pored ograde i vremenom će biti zatrpani zemljom.
Ovo je još jedan primjer nemarnog odnosa prema našoj kulturi i tradiciji.
Ovdje sam izmjerio najveću središnju dužinu od 54 metra,
a najveća središnja širina je 57 metara, u ovim mjerama
moguće su manje oscilacije.

Nišana sa osnovom u obliku stele bilo je 12, kao i onih sa
osnovom kvadratnog stupa 12, broj nišana sa turbanom je
3, nišana sa fesom je 16. Gledano po veličini malih je 10, a
velikih 14, nišana sa latiničnim natpisom je 9.Od reljefnih
ukrasa samo sam na jednom nišanu pronašao kvadrat, a na
91
3 kombinaciju sablje i kvadrata. Šiljaka na kapi je bilo 3, i jedna valjkasta kapa.
Turban bez kape pronašao sam na samo jednom nišanu,kao i jedan usamljeni nožni
nišan. Broj oštećenih nišana je 10.




92
Nišani u Bašigovcima

Budući da su Bašigovci nekada bili u sastavu MZ Đurđevik, od 1965.-1968. godine, a
osim toga dio Đurđevika, tačnije Nevrenča u nekim periodima je pripadala
Bašigovcima, pa tako da to dođe jedan usko vezan prostor, i stari nišani u Bašigovcima
su se našli u mojoj analizi. To je staro mjesto koje ima ostatke stare tvrđave Jasičak, o
kojoj se kao i o onoj u Nevrenči malo zna, u srednjem vijeku ova gradina ili grad se ne
pominje pa je sasvim vjerovatno da je izgrađena u antičko doba.Na području
Bašigovaca postoje i stećci, a velik broj stećaka je zadnjih godina prenesen u
Bašigovce sa nekih lokacija zbog obogaćivanja turističke ponude na koju tipuju
Bašigovci u novije vrijeme, zahvaljujući jezeru nastalom površinskom eksploatacijom
ugljena koju je vršio RMU Đurđevik. Danas su
Bašigovci veliko mjesto koje ima dvije džamije, i
puno naseljenih mjesta u svom sastavu: Zebljak,
Livada, Podoljani, Butkovići, Roljići, Pobrđani,
Otava, Kop, Narci, Krčevina, Lug, Pjeskulje i
Trasa.
31
Ono po čemu su Bašigovci od davnina
poznati je stari izvor „Slatina“. U Bašigovce sam došao 26.02.2014. godine, i to pred
staru džamiju u Pobrđanima, gdje sam naišao na jako prijatnog i susretljivog imama,
efendiju Ibru Mulića, koji je ponudio svoju pomoć oko moga istraživanja, te me uputio
na još jedno mezarje za koje nisam znao,a to je mezarje u Podgorju.Prva džamija
ovdje je izgrađena prije otprilike 260 godina, a džamija koja sada ovdje postoji i koja
se naziva „stara“ sagrađena je pred početak posljednjeg rata. Nisam znao da su stari
nišani u Bašigovcima očuvani u tolikoj mjeri, za njihovo očuvanje zaslužan je i
efendija jer je kako reče apelirao na njihovo očuvanje, te je sa džematlijama neke
uspravljao. Mezarje kod džamije je jako veliko, a u donjem dijelu je čak i pregrađeno,
broj nišana koje sam evidentirao ovoga dana u Bašigovcima na dva mezarja je 183.
Impozantan broj i za mene. Zato počinjem sa opisom.

B1-Stela sa ženskim fesom, utonula u zemlju, sa natpisom.

31
Statut MZ Bašigovci,2013.
93
B2-Stela sa turbanom i natpisom, na kojoj stoji godina rođenja 1898., a godina smrti
nije navedena,stela ima reljefne ukrase kvadrata i sablje. Nišan je u dobrom stanju,
mogao bi biti iz 1960-tih godina.
B3-Stela slična prethodnoj koja datira iz 1965. godine, ima turban, i reljefni ukras
kvadrata.
B4- Stela sa turbanom iz 1964. godine, ima svoj uklesan
latinični natpis,dosta čitak i očuvan, slična je
prethodnima.Na sebi ima reljefne ukrase kvadrata i sablje.
B5-Stela sa turbanom iz 1969. godine, nišan je lijepo
ofarban, ima svoj natpis kao i reljefne ukrase sablje i
kvadrata.
B6- Skoro ista stela kao i B5, na kojoj stoji godina smrti
1962., reljefni ukrasi su isti kao i na B5, dakle sablja i
kvadrat.
B7-Stela sa turbanom, dosta utonula u zemlju, godina smrti je 1960., tipičan muški
nišan, sa ukrasom kvadrata i sablje na bokovima.
B8-Ženska stela, na kojoj je oštećen uklesani epitaf, a na boku ima ukras kvadrata.
B9-Ovo sam naveo kao stup sa nožnim nišanom, ali radi se o ostatku stupa, sa
dvovodnim nožnim nišanom, nepoznat je njegov završetak, i samim tim ne znamo da
li se radi o ženskom ili muškom nišanu, ali je ono što je ostalo u zemlji zasigurno
ostatak osnove u obliku stupa.
B10- Nišan koji je utonuo u zemlju, vidi mu se samo
valjkasta kapa, na kojoj je karakterističan šiljasti
završetak, osnova je vjerovatno u obliku stupa.
B11-Stup sa turbanom bez kape, prethodno oboren pa je
utonuo u zemlju svojim bočnim dijelom.
B12-Usamljeni dvovodni nožni nišan, nakošen na jednu
stranu, većih je dimenzija.
B13- Ovako sam označio skupinu nišana na gomili koja je
pomiješana sa zemljom, na kojoj je nešto paljeno, nabacano je busijenje, ne znam
tačan broj nišana na gomili ali ih ima i polomljenih, tako da sve ukuno računam pod
94
B13. Onda sam prošao iznad džamije, gdje je jako puno starih nišana, krenuo sam od
ograde koja je pored puta gdje sam nišane bilježio ovako :
B14-Stup sa fesom, na kome je u reljefu prikazana kićanka.
B15-Stup sa turbanom bez nabora, masivnije izrade, blago nakošen.
B16-Vitki stup sa turbanom bez nabora blago nakošen.
B17- Stup sa turbanom bez nabora, gdje je prilikom izrade
nekako nevješto izveden turban kao da nije dobro zaobljen s
jedne strane.
B18-Mali stup sa turbanom bez nabora obrastao lozom.
B19-Ostatak nekog nišana,koji ima i svoj nožni
par.Vjerovatno se radilo o stupu sa turbanom, kakvi su svi
susjedni nišani.
B20-Stup sa turbanom bez nabora, masivnijih dimenzija, nalazi se odmah uz ogradu.
B21-Stup sa turbanom, utonuo u zemlju i izrazito je nakošen.
B22-Nišan oboren na zemlju, stup sa turbanom, sličan susjednima.
B23-Oboren stup sa fesom.
B24-Stup sa nekom masivnijom izradom fesa.
B25-Mali stup sa turbanom.
B26-Stup sa fesom, nakošen.
B27-Stup sa ženskim fesom utonuo u zemlju.
B28-Stup sa turbanom, znatno utonuo.Turban
nema nabore.
B29-Ošetećen stup na kojem je bio manji turban
sa kapom, odlomljen je dobar dio prednje strane.
B30-Stup sa turbanom bez nabora, većih dimenzija.
B31-Dosta masivniji stup sa turbanom, na kome su reljefni ukrasi kvadrata i sablje.
B32-Jako zanimljiv stup sa valjkastom kapom, gdje je vrh stupa oivičen limenom
okolicom.
B33-Stup sa turbanom, na kojem je vjerovatno bio plitko uklesan arapski epitaf, sudeći
po okolici na prednjoj strani,osim toga na njemu sam pronašao reljefne ukrase sablje i
kvadrata.
95
B34-Ostatak nišana, osnova u obliku stupa, nadzire se početak okruglog vratnog dijela
pa je po tome sudeći na vrhu bio turban.
B35-Nakošeni stup sa turbanom, na kome su ukrasi sablje i kvadrata.
B36-Stup koji je na vrhu imao kapu u obliku kocke, prvi takav primjerak nišana na
koji sam naišao, djelimično je oštećen.
B37-Stela sa turbanom iz 1953. godine, koja na bokovima
ima reljefe sablje i kvadrata.
B38- Betonski stup sa turbanom bez kape.Tipičan nišan iz
1930-tih godina, ima natpis na arebici koji većim dijelom
nedostaje, pa prema tome nisam mogao ustanoviti godinu,
ostim natpisa oštećen je i turban.
B39-Stup sličan prethodnome, izrezito nakošen, i naravno
oštećen, jer nišani ovakve izrade nisu dugog vijeka.
B40-Stup sa kockastom kapom.
B41-Dvovodni nožni nišan.
B42-Betonski nišan, na kome je turban i latinični natpis koji je rasut.
B43-Stela sa turbanom, iz 1950. godine.Na sebi ima reljef kvadrata i sablje.
B44-Stup sa turbanom bez kape, položen na
zemlju.
B45-Stela sa turbanom iz 1964. godine.
B46-Oboren stup na kome je turban.
B47-Stela sa ženskom kapom, koja na boku ima
reljefni ukras kvadrata.
B48-Stela sa žesnkom kapom.
B49-Stela sa turbanom iz 1945. godine sa ukrasima sablje i kvadrata.
B50-Stup sa kockastom kapom, nakošen.
B51-Ženska stela sa fesom.
B52-Stup sa kockastom kapom.
B53-Stela sa turbanom, oborena na zemlju.
B54-Stela sa turbanom utonula.
B55-Oštećen nišan, dio stupa sa ženskom kapom.
96
B56-Stup sa turbanom obrastao u travu.
B57-Stup sa turbanom na kome je uklesan epitaf na arebici, nažalost nisam pronašao
godinu, ali sam pronašao reljefne ukrase sablje i kvadrata.
B58-Oštećen stup sa turbanom.Oboren.
B59-Stup sa turbanom čija je kapa djelimično oštećena.
B60-Ostatak stupa, postoji i nožni par.
B61-Ženska stela, novije izrade.
B62-Skoro ista kao prethodna, samo više utonula.
B63-Betonski stup sa turbanom bez kape iz 1953. godine,
sa latinskim natpisom.
B64-Betonski stup sa turbanom na kome je kapa iz 1950.
godine, nije oštećena.
B65-Stela sa fesom i natpisom, novije izrade, a na njoj su i reljefni ukrasi,
kombinacija sablje i kvadrata.
B66-Stela sa turbanom, na kojoj je i latinični natpis, nečitak, zatim tu su reljefni ukrasi
sablje i kvadrata.
B67-Ženska stela bez natpisa. Ima samo ukras kvadrata.
B68-Ženska stela, sa naknadno dodanom
mermernom pločom sa natpisom, na kome se navodi
godina smrti 1952.I ovdje postoji reljefni ukras
kvadrata.
B69-Ženska stela iz 1961. godine.
B70-Slična ženska stela sa kvadratom.
B71-Stela sa turbanom na kojoj su reljefni ukrasi kvadrata i sablje.
B72-Ženska stela.
B73-Stela sa turbanom.
B74 i B75-Ženske stele.
B76-Stup sa kockastom kapom.
B77-Stela na kojoj je kapa u obliku ženskog fesa, utonula u zemlju i obrasla rastinjem.
B78-Oštećen stup, sa valjkastom kapom.Utonuo u zemlju, vjerovatno polomljen.
97
B79-Stup sa turbanom bez nabora, i plitkom širokom kapom na turbanu.Zagrnut je
zemljom.
B80-Stup sa turbanom na kome je kapa.Utonuo u zemlju, blago nakošen.
B81-Stup sa fesom koji je rasut.Utonuo je u zemlju. Radi se o drastično oštećenom
nišanu.
B82-Stup sa turbanom bez nabora, na kome je kapa koja
se sužava pri vrhu.
B83-Stela sa fesom iz 1945. godine, sa ukrasima sablje i
kvadrata.
B84-Stela sa fesom koja ima iste ukrase, a koja datira iz
1953. godine.
B85-Stup sa fesom, blago nakošen.
B86-Nišan sličan prethodnome B85.
B87-Ženska stela iz 1963. godine, sa reljefnim ukrasom kvadrata.
B88-Stup sa valjkastom kapom, bočnom stranom utonuo u zemlju.
B89-Slično kao prethodni.
B90-Stup sa fesom, koji ima malo oštećenje, obrastao je lozom.
B91-Stela sa epitafom, na kojoj je turban.Otprilike iz 1950-tih godina, jer je natpis
gdje je godina po običaju oštećen.
B92-Stela sa turbanom na kojoj je latinični epitaf. Ima ukrase kvadrata i sablje, ovaj
nišan potječe iz 1962. godine.Okrečen je, a u uklesana slova dodana je crna boja.
B93-Mali usamljeni nožni nišan.
B94-Turban, čija je osnova sigurno bila stup, utonuo je.
B95-Mali nožni nišan.
B96-Stup, ostatak.
B97-Turban bez kape sa dijelom stupa, položen, oštećen,
zatravljen.
B98-Stela sa fesom.
B99-Ženska stela.
B100-Dvovodni nožni nišan.
B101-Dosta lijepa stela sa turbanom na kojoj se navodi i
98
godina 1351. hidžretska (1932. godina), a tu je naravno natpis na arebici.Bogato je
ukrašena.Naravno i ovdje su reljefni ukrasi sablje i kvadrata.
B102-Ženska stela sa natpisom na latinici.
B103-Visoki betonski stup, sa natpisom na arebici, ima turban bez kape, natpis i
turban su oštećeni a nišan je nakošen.
B104-Mala ženska stela.
B105-Stup sa valjkastom kapom, utonuo u zemlju.
B106-Stup sa turbanom bez kape.Pripada kategoriji nišana
srednje veličine.
B107-Ostatak turbana sa vratnim dijelom, turban ima nabore,
po svemu sudeći nije imao kapu, oštećen je.
B108-Stup sa turbanom, iz 1929. godine, ima natpis na latinici
i ukrase kvadrata i sablje.
B109-Mali stup sa turbanom.
B110-Ostatak malog turbana.
B111-Mala stela sa fesom, ostatak stele, zapravo.
B112-Stela sa fesom, oborena na zemlju.
B113-Mali turban bez kape, oboren na zemlju, zagrnut naslagama lišća.
B114-Stela sa ženskim fesom.
B115-Stup sa fesom.
B116-Stup sa turbanom, obrastao lozom.
B117-Veći dvovodni nožni nišan.
B118-Stup sa turbanom na kome je oštećena kapa, turban ima
na sebi uklesane linije koje definiraju nabore, obrastao je
lozom, blago je nakošen.
B119-Oboren manji stup sa turbanom bez kape, nišan sa
početka 20. vijeka. Slabo uočljiv od ljišća koje je po njemu palo.
B120-Ženska stela iz 1962. godine.Sa reljefom kvadrata na boku.
B121-Stela sa turbanom, i natpisom, ima reljef kvadrata i sablje.
B122-Ženska stela.
B123-Veći stup sa fesom.
99
B124-Zanimljiv stup sa turbanom, koji se sužava prema vratnom dijelu, vratni dio je
valjkastog oblika a na njemu je turban sa jako velikom kapom na vrhu. Nišan ima
uklesan latinični natpis iz kojeg doznajemo da potječe iz 1931. godine.
B125-Muška stela sa turbanom iz 1954. godine, sa reljefom kvadrata i sablje.
B126-Slično kao B125, osim što je godina 1964., i ima samo ukras koji predstavlja
sablju.
B127-Stela sa fesom, koja ima epitaf, slabo čitljiv, ali su
jasno vidljivi ukrasi sablje i kvadrata.
B128-Nakošena stela sa fesom, koja će se vrenemom
sasvim sigurno oboriti na zemlju.
B129-Obična ženska stela sa natpisom i kvadratom.
Ovo su bili nišani u haremu kod džamije, a onda sam se
uputio u Podgorje, prijekim putem.Nisam znao šta me čeka
tamo, računao sam najviše 6-10 starih nišana, ali sam ostao iznenađen brojem starih
nišana na ovom velikom mezarju.
B130-Ženska stela iz 1969.
B131-Stela sa turbanom, latiničnim natpisom i reljefnim ukrasima sablje i kvadrata.
B132-Slična stela sa istim reljefnim ukrasima.
B133-Stela sa fesom, položen slomljen nišan.
B134-Stela sa fesom, ima reljefni ukras kvadrata.
B135-Oštećen stup.
B136-Stup sa fesom, nakošen.
B137-Stup, oštećen, ostatak nišana.
B138-Stup sa turbanom, nakošen.
B139-Stup sa fesom, oštećen.
B140-Stup sa turbanom, djelimično oštećen. Stariji tip
nišana.
B141-Ostatak stupa, nišan je bio od nekog svjetlijeg,
mekšeg kamena.
B142-Ostatak betonskog stupa. Manjih je dimenzija.
100
B143-Stela sa turbanom iz 1940. godine, ima latinični natpis, i reljefe sablje i
kvadrata.
B144-Stup sa turbanom, na kojem je nekad bio latinični epitaf, ovdje sam pronašao
reljefni ukras sablje.
B145-Stela sa fesom, na kojoj postoji natpis i reljefni ukras kvadrata.
B146-Stela sa turbanom, na kome je latinični natpis, iz kojeg doznajemo godinu 1968.,
a tu su i reljefi sablje i kvadrata.
B147-Stela sa fesom, na kojoj je latinični natpis, i reljefni
ukrasi sablje i kvadrata.
B148-Stariji nišan, položen na zemlju, u pitanju je stup sa
turbanom, manjih je dimenzija.
B149-Mali stup sa turbanom bez kape, položen na zemlju.
B150-Stup sa turbanom starije izrade, djelimično oštećen.
B151-Stela sa turbanom, oborena i ukopana u zemlju.
B152-Oboren stup sa turbanom bez kape, zatravljen i
oštećen.
B153-Usamljeni nožni nišan, sa dvovodnim završetkom.
B154- Stup sa turbanom, oboren na zemlju, manjih dimenzija, nišan starije izrade.
B155-Stup sa turbanom, stariji nišan bez vidljivih oštećenja.
B156-Stela sa turbanom.
B157-Stela sa ženskim fesom.
B158-Stariji stup sa turbanom, položen na zemlju,obrastao
rastinjem.
B159-Stup sa valjkastom kapom na kojoj je karakterističan
šiljasti završetak, stup je oštećen.
B160-Odlomljeni dio nišana, radi se o dijelu fesa.
B161-Nožni nišan.
B162-Stariji nišan, u pitanju je stup sa turbanom na kome je
kapa.
B163-Još jedan stariji primjerak nišana, stup sa turbanom,
na kome je izdužena kapa, nišan pirpada kategoriji manjih nišana.
101
B164-Odlomljeni dio nišana koji je u osnovi bio stup.
B165-Usamljeni dvovodni nožni nišan.
B166-Stup, ostatak nekog nišana.
B167-Stup,sa kojeg je odlomljen nastavak, vjerovatno turban.
B168-Stup sa turbanom, oboren na zemlju, nišan starije
izrade, bez oštećenja.
B169-Stup sa turbanom bez kape, nišan starije izrade, u
solidnom stanju.
B170-Zanimljiv nišan, u obliku stupa sa turbanom, manjih
dimenzija,koji na sebi ima isklesanu godinu, koja je doduše
isklesana na malo čudan način,teško je reći da li se radi o
1220 ili 1330 godini. Ukoliko broj na arebici predstavlja
hidžretsku godinu 1220, to je onda 1805. godina po
gregorijanskom kalendaru, a ako je u pitanju 1330. godina, onda je to 1912. godina po
gregorijanskom kalendaru.Pri završetku stupa ovdje postoji i jedna okolna linija. Pored
njega našao sam i dio valjkaste kape, koju sam označio sa B171.
B172-Mali nožni nišan.
B173-Dio turbana sa kapom, osnova je sasvim sugurno bila
stup.
B174-Oštećen nožni nišan.
B175-Stup sa turbanom bez kape, oštećen, i oboren na
zemlju.
B176-Stup sa valjkastom kapom, oboren na zemlju.
B177-Položena stela sa ženskom kapom, ovdje su
postavljeni novi mermerni nišani na grob.
B178-Nožni dvovodni nišan.
B179-Stela sa fesom.
B180-Stela sa fesom, natpisom i reljefnim ukrasom kvadrata na boku.
B181-Odlomljeni mali turban bez kape.
B182-Stup sa turbanom.Relativno oštećen.
102
B183-Stup sa valjkastom kapom, kapa je oštećena, ali se prepoznaje šiljasti završetak
na vrhu.

Na samom kraju mogu konstatirati da je broj nišana koje sam evidentirao u
Bašigovcima 183.Od toga, nišana koji imaju osnovu u obliku stele je 63, dok je onih
koji imaju osnovu u obliku stupa 100, nišana sa turbanom je 72, nišana sa fesom je
57.Malih nišana je 38, a srednjih i velikih 135. Nišana koji
imaju arapski epitaf je 6, a latinični 52. Reljefni ukras
kvadrata pronašao sam na 14 nišana, reljefni ukras sablje
na jednom, a kombinaciju sablje i kvadrata na 29
nišana.Karakterističnih šiljaka na kapi je 7, valjkastih kapa
je 9, a nišana sa ukrsima je svega dva.Nišana sa turbanom
bez kape je 13, a broj oštećenih nišana je 56. Usamljenih
nožnih nišana je 12. Ovdje sam zapazio i novi tip nišana a
to je nišan koji ima završetak u obliku kocke, takvih nišana
je 5. Broj nišana ustanovljen u džamijskom haremu je 129, a broj starih nišana na
mezarju u Podgorju je 54. Harem kod stare džamije je nepravilnog oblika, ispresijecan
sa nekoliko ograda, ostim toga teren je izrazito nakošen, tako da je teško dati podatke
o najvećoj dužini i širini ovog groblja. Recimo da je najveća poprečna dužina oko 123
metra, dok je najveća poprečna dužina oko 69 metara. Dimenzije mezarja u Podgroju
su najveća poprečna dužina 129 metara, a najveća širina je 41 metar. Najkraća
vazdušna razdaljina između ova dva groblja je 369 metara.

103





104








105




106
Stari nišani u Kovačima

Kovači su jedno staro mjesto koje je pripadalo Đurđeviku, a od 1982. godine, oni su
samostalna mjesna zajednica. Mjesto još uvijek obiluje znatnim brojem primjeraka
stare bosanske arhitekture. Mjesna zajednica Kovači obuhvata ova naseljena područja:
Otave, Čokići, Mujići, Fehrići ,Mujagići, Cesta, Polja i Čifluci.
32
Kovači imaju svoja
tri mezarja. Prvo je zvanično mezarje koje je ograđeno i uređeno, drugo je staro
mezarje iznad njega,za koje se često čuje da je tursko vojno groblje, zatim malo
mezarje porodice Mujagić. Mezarja u Kovačima često sam pohodio, odlazeći rodbini,
od najranijeg doba. Velik broj moje
rodbine, pokopan je na mezarju u
Kovačima. Tako da mi je stanje ovih
mezarja dobro poznato.Mujagića mezarje
otkrio sam tek 18.03.2014., iako su preko
puta živjeli moj tetak i tetka, a ja eto
igrajući se i prolazeći tim putem nisam
primijetio a ni zapamtio da je tu mezarje.
Kao što već rekoh dana 18.03.2014. obišao sam Kovače s ciljem svoga istraživanja
gdje sam evidentirao 73 stara nišana. Situacija na mezarju u Kovačima od prije par
godina kada su počupali skoro sve stare nišane s ciljem oslobađanja grobnih mjesta,
natjerala me da se pozabavim ovom temom i da učinim nešto povodom spašavanja
ovih spomenika. Većina starih nišana počupana je i složena na gomilu prilikom
čišćenja mezarja i obaranja starih stabala koja su se u njemu nalazila.Ovu gomilu sam
fotografisao i snimio nekoliko puta prilikom, posjeta mezarju ili prilikom prolaska
pokraj njega.Danas su nišani iz gomile poredani na zemlju, a ako usporedimo raniju
fotografiju gomile na kojoj su nišani uočit ćemo da ih je sada znatno manje. Po pitanju
starog mezarja iznad, može se reći da je i ono u prošlosti izgledalo drugačije, bio je to
jedan brežuljak visoko uzdignut iznad puta, bilo je obraslo drvećem i grmljem, a blizu
puta su se nalazili stari nišani, dok su primjetni bili i stari nišani u unutrašnjosti te male
šume ako se to može tako nazvati. Ja sam čuo podatak da je to osmansko vojno
groblje, što nikako ne mogu sa sigurnošću potvrditi mada se legenda o tome čini dosta

32
Statut MZ Kovači, 2013.
107
zanimljivom. Preostali nišani i njihovi ostaci na ovom mezarju ne mogu do kraja
potvrditi da se radi o vojnom groblju, mada su ovo jako stari nišani, na jednom sam
pronašao godinu 1221. odnosno to je 1806. godina, i u to vrijeme su Turci bili ovdje, a
da li su u blizini imali neki svoj garnizon a samim tim i vojno groblje u blizini nije mi
poznato. I ovo groblje doživjelo je svojevrsno uništenje, prvenstveno probijanjem puta
između ova dva mezarja, zatim, ta ničija zemlja, služi godinama za odlaganje smeća, a
prije par godina i ovo groblje je očišćeno od rastinja, kada sam sasvim slučajno
fotografisao neke od nišana, ali danas nisam uspio istražiti sve nišane zbog zaraslog
terena, koji je usput prepun smeća. Ovo groblje potrebno je detaljno istražiti, vjerujem
da je dosta nišana pod zemljom, odnosno pod naslagama raznog otpada i slično. Treće,
Mujagića mezarje, je jako malo mezarje sa samo tri tradicionalna nišana koliko sam
mogao da uočim, i ono je zaraslo u visoku travu i šipražje.

Krenimo redom sa opisima tradiconalnih nišana u
Kovačima:
K1-Stela sa turbanom iz 1966. sa reljefnim
ukrasom sablje i kvadrata.Nišan ima manje
oštećenje.
K2-Mali stup sa turbanom, na kome su dvije
ukrasne linije pri vrhu, turban ima izražene nabore, te kapu sa više uglova na kojoj je
karakterističan šiljasti završetak. Nišan datira s početka 19. vijeka.
K3-Stela sa fesom na kojoj su reljefni ukrasi sablje i kvadrata.
K4-Usamljeni nožni nišan,koji ima završetak u obliku
dvovodnog krova, u osnovi ovaj nišan je stela.
K5-Stup sa turbanom, većih dimenzija, zanimljiva je
isklesana okolica na turbanu.
K6-Stup sa fesom, na kome je maleni obli
završetak.Nišan na sebi ima reljefni ukras kvadrata,
ovo je ženski nišan.
K7-Nožni nišan u obliku stele, na vrhu ima zaobljeni
završetak.
108
K8-Stela sa turbanom, visoki nišan, koji ima uklesan ukras kvadrata.
K9-Veća stela sa turbanom.
K10-Stela sa fesom iz 1965. godine, sa latiničnim
natpisom.
K11-Stela sa turbanom iz 1943. godine, i ovdje postoji
latinični epitaf.
K12- Betonski stup sa ahmedijom, ovdje je ukras na
ahmediji oštećen, tj. nedostaje polovina ovog ukrasa. Nišan potječe iz 1950. godine,
nema natpis. Znam da se radi o nišanu Mehmeda Mujića koji je rođen 1871. godine.
K13-Je nožni nišan koji je naslonjen na susjedni nišan sa oštećenjem koji sam označio
kao K14, a koji je stup sa fesom, i reljefnim ukrasom kvadrata.
K15-Je stup sa fesom, koji ima i ukras na jednom dijelu.
K16-Stup sa turbanom, manji, sa oštećenom površinom.
K17-Veliki stup sa fesom.
K18-Stela sa fesom, sa znatnim oštećenjem u podnožju
nišana,kao i na kapi.
K19-Stup sa kockom, ovdje postoji uklesan arapski epitaf,
na kome je navedena godina smrti po gregorijanskom
kalendaru (1933.), što je zanimljivo.
K20-Stela sa fesom iz 1970. godine na kojoj je latinični
natpis.
K21-Stup koji je na vrhu zaobljen, liči na nožni nišan, ali
ima svoj nožni par manjih dimenzija.
K22-Nožni nišan koji je zaobljen na vrhu, uz koji stoji odlomljen dio nekog nišana,
vjerovatno dio od uzglavnog para.
K23-Stup sa izduženim valjkastim dijelom,na kome je turban s kapom.Ovaj nišan ima
arapski epitaf, bez navedene godine.A na bokovima su reljefni ukrasi sablje i kvadrata.
K24-Utonula stela sa fesom, na čijem je boku reljef kvadrata.
K25-Visoki stup sa fesom, na kome je arapski epitaf, a na boku uklesana godina 1343.
hidžretska, što je zapravo 1924. godina po gregorijanskom kalendaru.
K26-Stup sa fesom, nakošen.
109
K27-Mali stup sa turbanom,nišan starije izrade.
K28-Stup sa natpisom na arebici, a na boku ima reljefni ukras sablje. Na stupu je
valjkasti vratni dio, a na njemu turban.
K29-Mali stup sa turbanom utonuo u zmelju, na vrhu ima izduženu kapu na kojoj je
šiljasti završetak.
K30-Stela sa turbanom.
K31-Veliki stup sa turbanom bez kape, znatno
oštećene površine,a nedostaje i dio
turbana.Primjetno je da je imao uklesan arapski
epitaf, ali se on rasuo zbog kvaliteta kamena.
K32-Stup sa turbanom na kome je epitaf, a na
boku je reljef sablje, koji je slabo uočljiv, ali primijetan na dodir.
K33-Stup sa valjkastom kapom, na kojoj je šiljasti završetak.Ovaj nišan je manjih
dimenzija.Na vrhu nišana nalazio se odlomljen djelić sa nekog nišana.
K34-Obična stela, dakle, stela u svom pravom obliku, bez turbana, fesova ili slično. Sa
dvovodnim završetkom i sa arapskim epitafom, iz kojeg doznajemo da nišan potječe iz
1934. godine.Stela osim toga ima jako lijepe uklesane geometrijske ukrase.
K35-Stela sa fesom, oborena na zemlju, utonula.
Sada slijede opisi nišana sa gomile počupanih nišana sa
ovog mezarja.Sve ću ih ubrojati u oštećene nišane, iz
razloga što su pomjereni sa svojih grobnih mjesta, mada
uglavnom svi imaju manje ili veće oštećenje.
K36-Stela sa turbanom, manjih dimenzija.
K37 i K38-Jako slični nišani, radi se o stupovima sa
turbanima bez kapa, izgleda da ih je radio isti majstor.
K39 i K40-Su slični nišani, s tim da je K39 nešto masivniji. To su stupovi sa fesovima,
gdje je fes na K39 znatno masivniji.
K41-Mali stup sa turbanom.Ima jednu ukrasnu liniju.
K42-Mali stup sa turbanom na kome je kapa sa više uglova, a na njoj šiljasti završetak,
i stup ima dvije ukrasne linije.
K43-Stup sa fesom, na kome je jedna ukrasna linija.
110
K44-Stup sa valjkastom kapom i jednom ukrasnom linijom.
K45-Stup sa fesom na kome je također ukrasna linija.
K46-Mali stup sa turbanom, na kome je ukrasna linija.
K47-Stup sa turbanom bez kape, manjih dimenzija.
K48-Sličan stup sa turbanom bez kape.
K49-Stup sa turbanom, koji se nalazi ispod jednog pločastog mermernog nožnog
nišana.
K50-Turban zaboden u zemlju, vjerovatno je
imao osnovu u obliku stupa.
K51-Dvovodni nožni nišan.
K52-Stela sa fesom, na kojoj je natpis, potječe iz
1965. godine.
K53-Stup sa turbanom koji je imao kapu ali je
ona odlomljena, na kojem je isklesana godina 1170. hidžretska, odnosno 1756. po
gregorijsnkom kalendaru.Ovo je najstariji nišan na kome se nalazi godina u mome
istraživanju.
K54-Stup sa fesom.
K55-Stup sa turbanom.
K56-Stup sa plitkim turbanom.
K57-Stup sa valjkastom kapom.
K58-Stup sa turbanom, prepolovljen.
K59-Stup sa turbanom, na kome je kapa, ovo je samo gornji dio nišana koji je
odlomljen.
Sada prelazim na opis starih nišana na groblju iza, tzv.
vojnom groblju u Kovačima.
K60-Stup sa valjkastom kapom koja se sužava prema vrhu.
K61-Turban bez kape, ostatak nišana, turban ima uklesane
linije koje naglašavaju nabore.
K62-Turban bez kape, bez nabora, također samo ostatak
nišana.
K63-Dio turbana.
111
K64-Stup sa turbanom oboren na zemlju, na njemu je isklesana godina 1221. ,
odnosno 1806. hidžretska godina.
K65-Stup sa turbanom, podignut i naslonjen uz jedan panj, vidljiv sa puta, nalazi se
nekako na sredini ovog mezarja.
K66-Ostatak nišana, valjkasta kapa.
K67-Ostatak nišana, u kanalu pored puta, radi se o
turbanu.
K68, 69 i 70- Tri stupa sa turbanima, koji se vide na
mojim ranijim fotografijama, a kojima nisam mogao prići
dana 18.03.2014. godine.
U povratku sam svratio na malo Mujagića mezarje, za
koje nekim čudom ranije nisam znao, tu sam pronašao tri
tradicionalna nišana.
K71-Stela sa turbanom, manjih dimenzija.
K72-Stela sa turbanom.
K73-Stup, sa kojeg je odlomljen završetak, koji je po svemu sudeći bio turban.

Broj nišana koji imaju osnovu u obliku stele je 18, stupova
49, nišana sa turbanom je 36, sa fesom 18. Malih nišana je
39, velikih 31, onih nišana koji imaju epitaf na arebici je 9,
latiničnih natpisa je 4. Reljefni ukras kvadrata je na 4
nišana, a sablje na 2, dok se u kombinaciji pronalaze na 3
nišana. Nišana koji imaju šiljasti završetak na kapi je 4,
valjkastih kapa je 4, nišana sa nekom vrstom ukrasa je
12.Turbana bez kape je 5, oštećenih nišana je
36.Usamljenih nožnih nišana je 2, a pronašao sam i jedan nišan koji na vrhu ima
kocku.
Dimenzije mezarja u Kovačima su: Veliko mezarje ima najveću središnju dužinu od
106 metara, a najveću središnju širinu oko 68 metara. Groblje iznad ili kako ga ja
nazivam vojno groblje se nalazi između tri puta, njegova najveća dužina je približno
52 metra, a najveća širina oko 34 metra. Mezarje u Mujagićima nije ograđeno niti
112
vidljivo omeđeno, ali prostor koji obuhvataju postojeći mezari je mali.Ovdje mi je
teško pronaći neke orjenitre za mjerenje, koje vršim posredstvom sateliskog snimka.





113






114







115









116
ZAKLJUČAK

Uz veliki trud završih još jedno svoje djelo, koje ima jednu posebnu draž jer je uz
njega stvaran i dokumentarni serijal koji se mogao pogledati posredstvom moje web
stranice, i zaista postoje ljudi koji su to pratili s pažnjom. Odista, to je mali broj ljudi,
ali moj trud nije uzaludan sve kada bi moj film ili moju knjigu pogledao samo jedan
jedini čovjek. Ne znam kakav će odnos mojih čitalaca biti prema ovom djelu, ali, moj
odnos bio je na neki način sentimentalan jer se radilo o mome užem zavičaju.Želio
sam vidjeti u kakvom su stanju nišani, koliko ih ima, kakvih ih ima, koje su to godine
na njima navedene, koliko su stari, koje su razlike i sličnosti među njima. Vidio sam
da su uglavnom u lošem stanju, svojim istraživanjem obuhvatio sam 503 tradicionalna
nišana, starosti od 42 do nekih 330 godina. Kakva će biti njihova budućnost zaista ne
znam.Trenutno nije sjajna,ali se nadam da će ovo moje djelo doprinijeti njihovom
očuvanju. Po mojoj internoj klasifikaciji brojno stanje nišana je ovakvo:
-Nišani sa osnovom u obliku stele 235
-Nišani sa osnovom u obliku (kvadratnog) stupa 230
-Nišani sa turbanom 198
-Nišani sa fesom 156
-Nišani sa valjkastom kapom 26
-Nišani sa turbanom bez kape 41
-Nišani sa kockom na vrhu 6
-Nišani malih dimenzija 172
-Nišani srednjih dimenzija i veliki 312
-Nišani sa epitafom na arebici 34
-Nišani sa epitafom na latinici 115
-Nišani sa reljefnim ukrasom kvadrata 27
-Nišani sa reljefnim ukrasom sablje 8
-Nišani sa reljefima kvadrata i sablje 44
-Nišani sa šiljastim završetkom na kapi 44
-Nišani sa većim ili manjim oštećenjem 152
-Odbačeni nišani (u Živčićima) 15
-Usamljeni nožni nišani 31
117
Od ukupnog broja nišana (503) koje sam evodentirao, fotografisao i opisao ovdje
pomenut ću ponovno brojno stanje nišana po lokalitetima:

-Mezarje Musići 119 nišana
-Mezarje Živčići 88 nišana + 15 odbačenih do kojih nisam mogao doći
-Mezarje Aljići nema nišana, svi su uništeni
-Mezarje Fazlići 16 nišana
-Mezarje Nevrenča 24 nišana
-Mezarja u Bašigovcima 183 nišana
-Mezarja u Kovačima 73 nišana

Nakon svega mogu konstatovati da su tradicionalni nišani jako ugroženi i da prijeti
opasnost od njihovog skorog nestanka. Povodom njihove zaštite trebala bi se izjasniti
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a osim nje i
mjesno nadležne institucije kao što su muzeji, arhivi, fakulteti, a najveću brigu od svih
treba posvetiti Islamska zajednica Bosne i Hercegovine, jer je to u njenom
interesu.Ako se nišani već vade iz zemlje, potrebno ih je sačuvati i konzervirati na
118
nekom mjestu u mezarju, ili na prostoru i mjestu koji bi se eventualno odredilo za
takvu namjenu, sve u cilju očuvanja ovih spomenika. Vjerujem da bi ovakve nišane uz
suglasnost nadležnih preuzeli i vlasnici nekih privatnih zavičajnih zbirki.
Određen broj nišana ugrožen je zbog podzemnih voda, pa je samim tim nakošen, neki
nišani su nakošeni jer ih podižu i ugrožvaju korijenja stabala.Povodom ovakvih sitnijih
intervencija samu brigu bi trebali preuzeti mještani u svojim akcijama čišćenja i
održavanja mezarluka, gdje bi ih uspravili te posjekli stabla koja smetaju i slično.
Nadam se da će generacije koje dolaze imati veći stupanj poštovanja prema starim
nadgrobnim spomenicima koji dosta govore o prošlosti ovoga kraja. Možda najbolje o
ugroženosti nišana govori slučaj kada sam došao na mezarje u Živčiće, povodom
dženaze (27.02.2014.), gdje sam obilazeći mezarje zapazio jedan svježe izvađen nišan
iz zemlje, po obliku sam ustanovio da se radi o nišanu kojeg sam evidentirao kao Z72,
a kojeg sam u takvom stanju pronašao 42 dana poslije moga obilaska ovog groblja
povodom evidentrianja nišana.

Emir S. Nišić


















119
Biografija autora

Rođen sam 11.12.1987. godine u Tuzli, osnovno obrazovanje sam završio u
Đurđeviku, srednjoškolsko u Tuzli, da bi na poslijetku diplomirao u Mostaru.
Po struci sam diplomirani pravnik, ali već neko vrijeme radim na televiziji SLON
EXTRA gdje sam voditelj revijalnog programa. Oduvijek sam volio knjige, zato ih
valjda i pišem. Historija mi je uglavnom hobi, iako sam je i studirao jedan određen
period. Do sada sam napisao četiri knjige i to:
-Domavia, 2011. godine, stručna historijska knjiga o prošlosti Srebrenice u antičko
doba
-Sutiska i Bobovac, 2012. godine, stručna historijska knjiga o prošlosti područja
Kraljeve Sutjeske i grada Bobovca, od antike do modernog doba
-Priče jesenjeg lišća, 2013. godine, zbirka pripovjedaka, knjiga o meni dragim ljudima,
mjestima, događajima i vremenima
-Stari nišani u Đurđeviku, 2014. godine, stručna historijska knjiga o muslimanskim
tradicionalnim memorijalnim spomenicima na području mjesta Đurđevik kod Živinica

Osim toga, snimio sam preko 20 dokumentarnih filmova, napisao puno toga što još
uvijek nije objavljeno, a u meni postoji želja da stvorim još mnogo djela koja će
sasvim sigurno nekome biti od koristi.












120
Historiografija / Literatura

Nišani XV i XVI vijeka u BIH, Šefik Bešlagić, ANU BIH, Djela, Knjiga LIII,
Sarajevo, 1978.
Islamska epigrafika BIH, Muhamed Mujezinović, Sarajevo, 1974.
Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice,
1988.
Tuzlansko područje nekada i sada, Ambrozije Benković, Županja, 1971.
Ukrasni motivi na stećcima, Marian Wenzel, Sarajevo, 1965.
Stećci, Nada Miletić, Beograd, 1982.
Stećci, Alojz Benac ,Beograd, 1967.
Stećci, Dubravko Lovrenović, Sarajevo, 2009.
Orjentalna arhitektura u BIH, nepoznato
Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Husref Redžić, Sarajevo, 1983.
Svjetlost Tatarica, Alija Arif Delić, Živinice, 2012.
Nekrologij šehida i poginulih boraca općine Živinice, Alija Arif Delić, Živinice,
2011.
Kovači, Nusret Mujagić, Đulaga Mujagić, Tuzla, 2007.
Gornja Spreča, Dževad Tosunbegović, Kalesija, 2007.
Stećci na području općine Živinice, Seudin Muratović, Zehudin Maslić, Živinice,
2008.
Župa Soli, Milica Baum, Tuzla, 1957.
Etnologija Sjeveroistočne Bosne, dr.Salih Kulenović, Tuzla, 1995.
Tuzla i njena okolina, Adem Handžić, Sarajevo, 1975.
Arheološki leksikon BIH, Sarajevo, 1988.
Tuzlanski partizanski odred, grupa autora, Tuzla, 1988.

Satatut MZ Đurđevik, 2013.
Statut MZ Stari Đurđevik, 2013.
Statut MZ Kovači, 2013.
Statut MZ Bašigovci, 2013.
Prostorni plan općine Živinice, Prostorna osnova, Sarajevo, 2012.
121

Tradicionalna izrada krajiškog nišana, mr. Meho Čaušević, Most, br. 208, 03/2007.,
Mostar
Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo,1895.

Glavni pregled političkog razdjelena u Bosni, Sarajevo,1880.
Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1886.
Popis žiteljstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1896.
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.januara 1921. god., Sarajevo, 1932.
Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini od 30.03.1961.
Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Savremena
administracija, Beograd
Popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine, 1981.
Izvod iz popisa stanovništva SR BIH, 1991. godine


























122
SADRŽAJ

UVOD.....................................................................................................3
Recenzija................................................................................................5
Izučavanje stećaka................................................................................7
Krečenje nišana.....................................................................................8
ĐURĐEVIK..........................................................................................9
MZ Đurđevik Dom ............................................................................ 11
MZ Stari Đurđevik ............................................................................ 14
Đurđevik u prošlosti ...........................................................................15
Popis stanovništva 1879.......................................................................17
Popis iz 1885..........................................................................................18
Popis stanovništva iz 1895....................................................................18
Popis stanovništva iz 1910....................................................................20
Popis stanovništva iz 1921....................................................................20
Popis stanovništva iz 1931....................................................................21
Popis stanovništva iz 1948....................................................................21
Popis stanovništva iz 1953....................................................................21
Popis stanovništva iz 1961....................................................................22
Popis stanovništva iz 1971....................................................................24
Popis stanovništva iz 1981....................................................................25
Popis stanovništva iz 1991....................................................................26
STEĆCI U ĐURĐEVIKU....................................................................26
ŠKOLSTVO U ĐURĐEVIKU.............................................................30
Poljoprivreda,trgovina,ugostiteljstvo.................................................34
Rudnik mrkog uglja Đurđevik............................................................36
Elektrifikacija na području Đurđevika..............................................39
Zdravstvo u Đurđeviku........................................................................39
Sport.......................................................................................................40
123
Štrajkovi u Rudniku Đurđevik..........................................................40
Drugi svjetski rat.................................................................................42
Oslobodilački rat 1992-1995...............................................................45
Sakralni objekti...................................................................................48
NIŠANI.................................................................................................50
Nišani kod Stare džamije u Musićima...............................................54
Stari nišani u Živčićima......................................................................72
Aljići......................................................................................................84
Stari nišani u Fazlićima......................................................................85
Stari nišani u Nevrenči.......................................................................88
Nišani u Bašigovcima..........................................................................92
Stari nišani u Kovačima...................................................................106
ZAKLJUČAK...................................................................................116
Biografija autora..............................................................................119
Literatura/Historiografija...............................................................120












Emir S. Nišić – STARI NIŠANI u Đurđeviku
Tuzla 2014.