You are on page 1of 26

DRAMA DVADESETOG VEKA

Realisticki dramski kodeks najizrazenije nasledje od prethodnih perioda. Proces


gradjanske (cesto, porodicne ) drame od Liloa, Lesinga, Didroa zavrsava se u Ibzenu i
Cehovu. U XX veku i dalje jaka realisticna struja , ali i militantno antirealisticki komadi.
U nasem veku realizam nastavlja ! So. U Americi od O"#ila, Milera i Vili$a%sa pa do
E! Olbi$a. Znacajno pedesetih godina u ngleskoj ! Ozborn, Ves&er. "rski pokret !
O"Ke$si, Sing, ! ien#
$groman %roj pravaca u drami XX veka. &eska sistematizacija. 'ovu opolaznu tacku
(iksiraju Zari, dadaisti, , )eterlink, &oler, *reht, Pirandelo. "'&+,&UA+'A "
-&&".,A *-R/"-'$-& /RA) XX 0,A. 'ajvaznije pitanje u XX veku !
pitanje $R"1"'A+'$-&" " P$-*'$-&".
AL'RED (ARI
-ve pocelo njegovim ginjolom Poljaci, koji je ismevao njegovog skolskog ucitelja. Zari
je tada %io decak. ,asnije preo%razava taj ginjol u dramu ,RA+2 "*", koja je vec u
naslovu %ila skandalozna (govno, (r,). Prvi put odigrran u &atr 'uvo, 3456. 2edan od
najvecih nemira u istoriji.
Znacajan kao anticipacija drame apsurda 7 tragicke (arse, a ne kao ostvarenje. $vo
najavljuje pravac koji hoce da &RA1".'$ "ZRAZ" ,R$Z ,$)".'U )&A8$RU.
$setilo se da Zari dovodi u pitanje nekoliko vekova tradicionalne drame koja je pocivala
na racionaln%im pretekstima. U pozitivistickom do%u niko ne dovodi u pitanje to da zivot
pociva na logickim pretpostavkama i dalje, da pozoriste mora da govori o zivotu tako da
lici pojavno na zivot. Zari uvodi drugo pravilo ! da govori o zivotu, ali pozorisnim
jezikom, koji nije odentican sa jezikom aivota. )"+"&A'&'" A'&"RA+"ZA),
nemilosrdan prema logici spoljnjeg sveta. 0izuelni izgled predstave %io je sokantan, zari
u napomenama nalaze da predstava %ude osvetljena sa pose%nom paznjom, da
scenogra(ija predstavlja istovremeno nespojiva podrucja ! Antarktik i neku so%u, predeo
sa snegom i tropske palme. ,ostim 9 kralj "%i da nosi kartonsku konjsku glavu, a u ruci,
mesto skiptra ! klozetsku cetku. /a sve podseca na ginjol. ,ao u ginjolu, da ulkaze
pomocnici i da unose nazive mesta na kojima se trnutno nalazi radnja.
A'&""+UZ"$'"ZA). )inimalizam ! jedan vojnik predstanlja celu ukrajinsku vojsku.
*ez couleur locale. 'edostatak dekora ovde sugerise A'&"P$$2A0'$-& -0&A. &o
ismeva nesumnjivost pojavnosti sveta, zdrav razum i pouzdanje u nasu logiku.
$cigledno, svet zacet u Zarijevoj glavi ne tezi sticanju uverljivosti preko pojavne
s :licnosti sa zivotom.
Zarijevi karakteri su AU&$)A&", +U&,, );A'"Z)" < 1R$&-,A.
)ehanizovani lik na pozornici izaziva smeh z%og svije neslicnosti sa stvarnim ljudskoik
korelativom koji predstavlja. +judi su ovde -A0R-'$ /PR-$'A+"Z$0A'" !
njih ne prestavljaju samo o%icne lutke kao u lutkarskoj predstavi ! ovo su lutke cija je
mehanicnost pojacana cinjenicom da su u njima -&0AR'" +2U/". +utke postaju pravi,
samostalni antipodi ljudima. "spred svake ljudske vrednosti stavljen je negativan znak.
$dsustvo %ilo kakve moralne kvali(ikacije cina, ni od strane lika ni autora.
Ponasanje coveka sasvim je mehanicno. Prva replika grotesknog kralja je nije li %olje da
poodseca glave svim velmozama i da potpuni preuzme vlast. ' P$-&$2" P"&A'2
0R$0A&'$-&". 0rlo %rzo nasm postaje jasno da je sve para(raza )ag%eta, i to
groteskna. $vi likovi su ")PR-$'A+'", jer su napadno preterani.
Preteranost kao metod alijenacije. ,ralj govori o tome kako ce da raz%ije zeni
glavu o zid kao da govori o necemu sasvim normalnom. 'ema ni potre%nog minimuma
humanosti da %i, po zakonim akomedije, lik izazvao smeh u poredjenju sa kljudskijm od
koga odudara.
A+$1".'$-&. AP-UR/. "%i i zena su %ivsi kralj i kraljica, sada ugledne
licnosti Poljske, koje hoce da se domognu vlasti, ali se ponasaju i govore kao %ara%e. &o
je "'0RZ"2A, vrlo karaktersiaticna i kasnije u avangardi.
Ali sve ove oso%ine sretale su se u komediji i ranije. 'ajvaznija novina je O)STOST,
koju ranija komedija nikad nije imala (to do kraja raznvija *eket). Zari nece da ismeva
samo odredjeni stale drustva ! iako je "%i ocigledan malogradjanin ! on hoce da prikaze
coveka uopste. Pokvarenost, prozdrljivost, gramzivost, prljavost ! ovo su sve oso%ine
malogradjanina, ali su istovremeno 1Z"-&'."2A+'A +2U/-,A -"&UA."2A. &o je
u poredjenju sa tradicionalnom komedijom mnogo sira (ilozo(ska opstost. *ez te opstosti
ne moze se zamisliti savremena tragicka (arsa.
'aglasena "RA."$'A+'$-& 8A*U+ " ,$'-&RU,."2. $d detinjaste igra
do takvoh vrtloga nelogicnosti, inteziteta da osetimo gotovo strah . Raspon osecaja od
smeha da straha stavlja je u grotesku. Prisustvi neceg neprirodnog. Recimo u sceni kada
%ivsi kralj "%i daruje vladara pistaljkom, a potom posrce i pada, izjavljujuci =prosuo sam
muda, ranio dupe> ! sto se moze tumaciti (rojdovski, jer zeli da ga u%ije, ali je to
o%jasnjenje nasilno. Poostupci "%ijevi u ovoj sceni su sokantno neocekivani, suprotni su
svakoj pretpostavci, kao tehnika crtanog (ilma. -ve je to mnogo iznad podrucja koje
pokriva satira. Ponasanje vise nije smesno nego strasno.
/akle, ova prototragicka (arsa prosiruje opstost i tradicionalnu ,AUZA+'$-&.
/akle, komedija XX veka postaje mnogo am%icioznija od ranije. 'emoguce je zanrovski
odrediti zato sto pored naj%analnijeg gega stoji gotovo poetska meta(ora.
*ergson o smehu ! covek postaje smesan onda kad nije svestan se%e (kao kad ne
vidsi kamen, nije svestan svog tela ili kamena, pa se saplete i padne). -mejemo se samo
ljudskom i to samo kad se P$'A-A ,A$ );A'".,$ (%ergson). -meh je ishod
disparatnosti izmedju koncepata i o%jekata s kojima su dovodjeni u vezu (-openhauer).
Zari premasa plan komedije i u tome sto njegove preteranosti onemogucuju da se
gledalac identi(ikuje sa tim porocima.. gu%i se (unkcija komediije kao ogledala ljudskih
sl:a%osti. Uvek se pitamo da li je ovo tragicka (arsa ili samo %urleska sa ogranicenim
satiricnim am%icijama. $n prilicno nesvesno i radi njega samog koristi komediogra(ski
sok. Am%icija da se od komedije stvori supstitucija za t?ragediju pala je tek kasnijim
piscima.
A)OLI#ER, DADAISTI, #ADREALISTI
/eset, dvadeset godina posle Zarija i mnogo teorijski oz%iljniji od njega. Predgovor
&iresijinim dojkama (35@A ! 3536) naziva ovu dramu 'A/RA+"-&".,$)
/RA)$). $n se (nadrealizam) po Apolineru, protivi vulgarnom idealizmu posle "goa
koji hoce da %ude verodostojan u konvencionalnoj lokalnoj %oji. Protiv prividnog
naturalizma poz. ,omada naravi. VRATITI SE SAMO* )RIRODI ALI #E KRO(
'OTOGRA'SKO )ODRA(AVA#*E!
B Kad je covek hteo da podrazava hod, on nije stvorio tocak koji lici na nigu.
Onb tako upraznjava nadrealizam a da toga nije ni svestan .
Ali ovo o cemu kao o nadrealizmu govori Apoliner nece %iti odlika kasnijih nadrealista.
'jegov nadrealizam je u stvari A'&"RA+"ZA), a u pozitivnim smilu pokusaj da se
zadje za poajvnu stvarnost, i otkrije njena sustina novim sredstvima.
$n se ismeva pro%lamskim komadima koji laskaju pu%lici tako sto je u%edjuju da
zna da misli. $' '. /A R-,R-&" -A &RA/"."2$), 0. -A)$ -A
RA+"Z)$), koji za njega re%a samo da postoji na (ilmu. 'jegov predgovor je vezan
sa prologom (stihovanim) na pocetku &iresijinih dojki. $n tu kaze da )O(ORISTE #E
TREA DA +DE +MET#OST OMA#E. /ovoljno je ako moze da P$,R'
)R&0 -&0AR", '0$/." RA.U'A '" $ 0R)'U '" $ PR$-&$RU.
A+TOR *E OG SAVAOT KOMADA, sve rasporedjuje po svojoj cudi ! cilj mu je
*EDI#STVE#A, ORIGI#AL#A CELI#A, a ne prikaz realnosti.
$n je pomno izucavao ku%izam. 'jegove teorije pozorista i njegova drama iznikle
su iz ku%izma.
&eorija -")U+&A'$-&" ! u drami, kiosk koji se istovremeno pokazuje sa svih
strana. Razliciti uglovi o%jekata spojeni u simultanosti.
/rama koja '. /A -+",A Z"0$& 0. /A 1A -&0ARA 'A
P$Z$R'".". Pravi instrument je )A-&A, a ne razum. 8anatazija kao licni nacin
interpretiranja prirode.
$R8".," i 'AU.'" ,U*"ZA) 9 jedan za svoja sredstva koristi naucnu istinu, a
ovaj or(icki stvara AU&$'$)'" Z"0$& PR)A $*+".2U " PR"R$/" AU&C$R$0
)A-&.
'jegov glavni cilj spajanje svih pozorisnih elemenata ! &$&A+'$
P$Z$R"-&, koje ce ukljuciti i slikarstvo i igru, muziku# U tom smislu ! -+$*$/'$
)-A'2 ,$)".,"; " &RA1".,"; +)'A&A.
0azna instanca je IRO#I*A ! %as ta sposo%nost kojom mi gledamo na stvari cini da
mozemo istovremeno da %udemo i nasmejani i tragicki potreseni jednom istom
pozorisnom cinjenicom. &RA1".'$ - )$Z P$2A0"&" ,A$ ,$)/"2A,
uporedjeno sa nasim realnim iskustvom.
)edjutim uvek se u vezi sa Zarijem i Apolinerom tre%a pitati koliko su oni uspeli da to
sprovedu u praksi. $no o cemu oni govore je vanredna teorija, ali u proksi je to mnogo
sla%ije. ApolinDer ima pro%lem sa tretiranjem jednog u sonovi realistickog motiva !
pro%lema mortaliteta u 8rancuza. &iresijine dojke su istovremeno i dramna o pro%lemima
populacije,a li i krajne antirealisticna (arsa (kiosk koji se okrece i ime ruke, narod
Zanzi%ara koji predstavlja jedan covek#). " gledaocu je tesko da odluci da li je ovo
oz%iljno ili komicno. 8A*U+A 2 +$1".," " PR$*+)-," P$-&A0+2'A, A
"-&$0R)'$ "-)0A PR$*+)-,U /RA)U ! takodje, odletanje &iresijinih
dojki u vazduh gledalac cita kao sim%ol, a istovremeno mora da se smeje tim leprsavim
%alonima. ksperimentator izneverava satiricara.
"racionalni, samogenericki elementi ove drame svrstavaju je u osr(icki ku%izam. Ali ona
je i naucni ku%izam z%og tehnijke i rekvizite.
'eo%aveznost Aplinerove poetike cini i nas neo%aveznim, tako da mi ovo uopste ne
mozemo citati kao tragicku komediju.
Ali ideje o P$&".'$) -)-'$) i -)-'$) &RA1".'$) stoje u osnovi
modernog tetatra.
(A# KOKTO
$n ima poznati predgovor svojoj drami Mladenci sa Ajfelove kule. $n je pod uticajem i
,ralja "%ija i &iresijinih dojki. Prvi put se ovde spaja -")*$+".'" ,$)A/ " ,$)A/
-A &Z$). $n govori o vilama koje se javljaju samo tako sto ih primecujemo kad su
okruzene prirodnim okolnostima. /akle, neprirodno mora da egzistitra naporedo sa
prirodnim. Prividni realne situacije, prividno realne okolnosti# Ali tiga takodje nema u
njegovoj drami. $vde imamo samo rato%ornu A'&"P$2A0'$-& i
,-PR")'&A+'$-&. $vde pripovedaci prepricavaju radnju koju likovi izvode
pantomimski, a pri tom su preruseni u velike gramo(one.
$cigledno postaje da izvesnu meru kontrolisanosti drama mora da sacuva, a da
ostavi prostora i za slo%odne asocijacije. )edjutim, ,okto se jos uvek pravi da
organizuje misteriju iracionalnog, dok kod dadaista i nadrealista vise ni toga nema.
DADAISTI
Tris,an Cara u .irihu 3536. okuplja dadaiste. Razocaranje ratom ,uverenost da je
civilizacija dosla do kraja, dadaisti su u Kabareu Vol,er u proglasima, pesmama,
dramskim kolazima, (rotazima hteli da stvore %esmislenost ravnu %esmislenosti
civilizacije. ,ako u proglasu dadaizma kaze .ara 9 /ada je napoustanje pamcenja,
logike, arheologije, proroka, %uducnosti. /A/A 2 AP-$+U&'A 0RA U -0A,$1
*$1A ,$2" 2 &R'U&'" PR$"Z0$/ -P$'&A'$-&".
'jegova drama Srce na benzin prikazuje likove $ko, -rce na %enzin, Usta, 'os,
Uvo, 0rat, $%rva postaje lisena svega dram,aticnog, i ."-&$ 0R*A+'A.
/ada se raspala dosledno kao sto je i pocela ! unistila je samu se%e, jer samo kao
negacija moze da %ude potpuna.
#ADREALISTI
$ni su imali zajednicku tacku sa dadaistima u P-";".,$) AU&$)A&"Z)U, ali su se
od njih odvojili u onoj tacki u kojoj je dada zahtevala potpunu negaciju. 'adrealisti su
otkrili pozorisni svet -'A, P$/-0-&", 8R$2/A. $ni postuju spontanost,
zainteresovaniu za vlastitu podsvest. P$-&A0+2A2U -* "Z'A/ 0+A-&"&$1
/+A. $ni nisu toliko okrenuti rusenju raciuonalnog koncepta umetnosti, koliko
stvaranju i otkrivanju neceg novog, novog umetnickog domena, sto je pozitivna intencija.
Pisac kao pacijent koji nudi podlogu za psihijoanaliticka istrazivanja. "stovremeno, oni su
propagirali odsusutvo %iolo kakve estetske ili moralne am%icije njihovog dela !
RETO#! 'o pitanje je citljivosti ovakvog komada. 'adrealisticka drama Ako izvolite,
*retona i -upoa sastavljena iz E cina koji nemaju medju so%om nikakve logicke veze.
Ali, za raliku od dadaizma KICMA #EKE DRAMSKE SIT+ACI*E )OSTO*I KOD
#ADREALISTA, naravno ne kao konvencionalan imitacija pojavnog sveta, vec u tom
smislu da -oe,s&e %e,a.ore nisu izgubile vezu sa ob$e&,o%. Ali postoji niz
nadrealistickih drama koje su %lize dadaizmu po nihilistickom automatizmu, nego
nadrealizmu kao poetizaciji podsvesnog.
'adrealisti ! Apoliner, ,okto, Aragon, .ara, -upo, *reton, /esno su pre svega pesnici a
samo sporadicno dramski pisci. Zato su im drame toliko poetske. &o su pieces a lire.
EKET I *O#ESKO
,lasici u zanru tragicke (arse. 'asledili elemente Zarija, Apolinera, dadaista, nadrealista..
i to 9
3. militantni antirealizam
F. mehanicnost (postupaka likova i konstruisanja situacija) od
ginjolske mehanicnosti nadmarioneta do ver%alne mehanike u
variranju neke recenice, misli#
A. odsustvo kauzalnosti, pre svega psiholoske., izuzev nadrealista na
neki nacin
E. preterivanje kao tehnika apsurda i iracionalnog.
G. slo%oda asocijacija
6. opstost situacija i karaktera, am%icioznost (ilozo(skog prostiranja.
$vo su kako smo videli i inace elementi komedije (sem mozda ovog poslednjeg), ali ono
sto je velika novina tragicke (arse u XX veku je to da &RA1/"2A, ,$)/"2A "
PR$*+)-,A /RA)A )$1U 'AP$R/$ /A 8U',."$'"-U, da se prejklapaju
i dopunjuju usred jednog teksta. &o do tada nije %io slucaj ! cak i u pro%lemskoj drami
tragicno i komicno su %ili izdvojeni po zase%nijk scenam,a, nije dolazilo do preklapanja.
$vde je jedan lik ili jedna situacija istovremeno i smesna i strasna. 'ije sada doslo do
proste interpolacije, vec ,$)/"2A .$0,$0$1 Z"0$&A - U -U-&"'"
/$Z"0+2A0A ,A$ &RA1".'A. $na ima opstost koja tradicionalno pripada tragediji.
EKET / -oseban .a$l
*O#ESKO 0analizira% $a1
0azna je razlika od *eketa. /ok je *eket %lizak klasicnoj tragediji po jedinstvenosti slike
sveta i po opstosti, 2inesko svoju poetiku uglavnom zasniva na PAR$/"2" tradicionalne
drame. 'jegovi komadi se ne mogu razumeti van tog konteksta. elava pevacica je pre
svega satira engleskog malogradjanina (gdja i gdin -mit imaju sve englesko ! od
engleskog sata i caja preko engleskog trenutka i osecanja#).
,ao i kao *eketa i ovde imamo posla sa cirkularnom (ormom ! sve se zvarsava tamo gde
i pocinje ! par )artinovih smenjuju -mitove i drama, po 2oneskovim uputoima, tre%a da
pocne iz pocetka.
-ve ostalo je u parodiji tradizionalne drame, mada i ova kruzna kompozicija parodira
tradicionalni rasplet. Zaplet kao i da ne postoji, porodivce vode prazne i
A#TILOGICKE razgovore ! primer 9 gdin -mit cita u novinama da je umro *o%i
0otson. 1da ga pita kada , a on se cudi kako ona to ne zna kad su ga sahranili pre dve
godine.. $na kaze da se seca, samo se cudi otkud to u novinama, a on kaze da to i n ije u
novinama, neg(o je tu %ilo pre tri godine HHH A ironi2ni nagoves,a$ za-le,a imamo u
svadji oko toga da li je neko pozvonio na vratima. "pak, paradoksalno, u osnovi dramske
strukture lezi satiricki momenat, koji nije o%avezno modernisticko avangardni, vec %as
konzervativno komediogra(ski , a to je ismevanje %analne, trivijalne engl :eske
malogradjanske svakodnev%nice.
An,i&auzalnos, / ona je cesto izvor komike 9 suko% -mitovih oko toga dali je zvonilo na
vratima, a ako i jeste da li to znaci da je neko na vratima, a ako jeste da li to znaci da
o%nda tre%a otvoriti.
)ore%e2a$ u -ro,i2an$u dra%s&og vre%ena ! sat koji iz%ioja u nazad , pa potpuno
disharmonicno, a onda i taj plan realnosti destruiran piscevom didaskalijom koja kaze da
sat na kraju zvoni koliko mu je drago H .ak ni autor nije %og situacije, vec je sve potpuno
apsurdno.
)arodi$a &lasi2ne ,radi2i$e anagnorisona 3 u krajnje smesnom vidu prepoznavanja gdje
i gdina )artin koji shvataju na kraju da su muz i zena.
&akodje, ironizovan je zaplet i preko interpoliranih prica 0atrogasnog sluz%enika 9 kljuc
za tumacenje nalazi se u negodovanju slusalaca sto ne mogu da shvate njegove price, a on
im kaze E PA MORATE SAMI NACI STA TO ZNACI 0atrogasac je vazan i z%og toga
sto se preko njega izvodi najsurovija satira tradicionalne dramske logike 9prvi korak 9
vatrogasac prica pricu o zeni koja je izgorela od plinske %oce, misleci od nje da je cesalj.
&ek posle, postoji udica za nasu logiku, kjad na kraju scene sa 0atrogascem, on pita sta je
sa .elavom pevacicom, a gdja -mit kaze da se joj uvek ceslja na isti nacin. &u je
antilogika dosla do kraja, preko toga sto smo naterani da, u smislu tradicionlne logike,
povezemo celavu pevacisu i onu sto je izgorela cesljajuci se plinom, a da pri tom i
za%oravimo da je pocetna stvaka nemoguca ! kako ces :ljanje plinom tako da se uopste
kneko ko je celav i cesjla na stari nacin.
DR+GI *O#ESKOVI KOMADI 3 3. -&$+"., u kojima starac koji uspeva nesto da
kaze covecanstvu ne moze jer se ispostavlja da je nem, stolice ostaju prazne.
'emogucnost komunikacije u modernom drudtvu. F. '$-$R$1, gde se celo
covecanstvo pretvara u krdo nosoroga koji %esciljkno jure i haraju. A. +,."2A, crna
(arsa u kojoj ucitelj pou%ija svoje ucenike.
EKS)RESIO#I(AM
kspresionizam je kompleksna pojava u drami XX veka . $n se deli na dve struje9
su%jektivisticku i drustveno<angazovanu.
Pocinje na samom pocetku veka, kasnijim dramama Augus,a S,rindberga (on je poceo
naturalistickim dramama Otac, Gospodjica Julija, sa sim%olickim i mitoloskim
karakterom ! motivacija demonskog karaktera 2ulijinog preko %i%lijske price o -alomi).
,asnije njegove drame narocito !ut u "amask, ali i Avetijs!a soata, I"ra sovasu u
pravom smislu ekspresionisticke. 0rhunac ekpresionizam dozivljava iz%ed$u 4546! i
4567. kada su na tradicijama -trind%erga i 0edekinda, a s druge strane ;auptmana
nastajale drame $I'ila, 2evrejinova, Rajsa, 1eorga ,ajzera, &olera, .apeka, i rezije u
ekspresionistickom duhu Rajnharta, 0ahtangova, Piskatora#
I S+*EKTIVISTICKA STR+*A
Pocinje sa S,rindbergo% i Vede&indo% i nastavlja se na O"#ila, Ka$zera, *evre$inova
a u (ilmu je znacajno ostvarenje 0inea =,a%inet dr ,aligarija>.
'jima je vazna -0-& " P$/-0-& P$2/"'.A (koja doduse ide do
uopstavanja na univerzalno ljudskom nivou, ali je uvek polaziste u licnoj, individualnoj
svesti) i "'/"0"/UA+'A A'A+"ZA "RA."$'A+'"; /$)'A +2U/-, P-";.
" za jednu i za drugu struju vazno je svest o /Z"'&1RA."2" /RU-&0A "
2/"', U /$*U &;'"., R0$+U."2. $ni hoce da prikazu kako realisticko
jedinstvo spoljnjeg sveta i psihologije je samo iluzija, i kako stvari stoje drukcije,
dezintegrisano , a ne integrisano. $ve drame govore najcesce o putu na kojem se to
spoznaje,
Put u #a$as! (3454) zasnovan je na razbi$an$u ,radi2ionalnog li&a kako %i se on
du%lje rasvetlio i protumacio. +ik vise ne moze da %ude psiholoski jedinstven. 1la%vna
licnost je -tranac koji putuje sa 1ospodjom do podrucja svog detinjstva, ne %i li otkrio
/o%ro i Zlo u se%i. 'ekoliko drugih likova su njegov altergo, deo njegove prirode koji
se u drami po prvi put osamostaljuje u pose%nu licnost. &ako ekspresionisti raz%ijaju
licnost da %i mogli da je ispituju. '2";$0 ,ARA,&R '"2 +", 0. -,UP
+)'A&A,la%avo spojenih u celinu. /rama je pokusaj da se prikaze skup likova koji
nisu pojedinacne oso%e kao skupovi oso%ina, vec predtavljaju -A)U +2U/-,U -0&-
$ -*". Raspad lika i panicna potera za identitetom (to ce %iti i kod Pirandela, ali je kod
njega sve u cilju stvaranja nekoliko dramskih dimenzija ! to je jedna vise tehnicka svrha,
a ekspresionisti jos naivno veruju da se za ovim identitetom tragajuci ipak moze stici).
U predgovoru Gospodjici Juliji -trind%erg napaga B malogradjansku koncepciju
imo%ilnosti duse , a moje duse i karakteri su konglomerati prosle i sadasnje (aze
civilizacije i duha, odlomci iz knjiga i novina# &o nisu svrseni i (iksdirani likovi, oni
imaju kretanje# J &ako je on najavio ideje postmodernizma.
$n pokusava da spiritualnim protumaci realnost. -ve licnosti su projekcije i
varijante glavne licnosti. &o je METOD *ED#E SVESTI KRO( KO*+ SE
)RO*EKT+*E CITAV SVET!
Recimo odlucujuca je svest spavaca koja povezuje sve druge stvari. $miljena u
ekspresionizmu je vizura luda&a ili snevaca. U (ilmu ,a%inet dr ,aligarija, cele scene
su date kao da ih gleda ludak.
DI*ALOG 9 je takav da nikad nije do kraja iscrpljen, mora da sotane nedorecen i
nezavrsen. 'ema matematicke simetrije (rancuskog dijaloga ! ljudski mozgovi rade
iregularno, kao u zivotu. .esto se ceo dijalog kod -trind%erga zasniva na razvijanju jedne
0R*A+' &) ,$2A 2 +A2&)$&"0-,A, PA 2 .+"'A )UZ".,"
,$'-&RU"-A'A. -trind%ergov dijalog je KO#TRA)+#KTALA#!
VEDEKI#D 3 poznate drame % &udjeje proleca, Ze$aljs!i du'( )esavina realizma i
romantizma, lici na *ihnerovog )ojce!a. *ori se rpotiv svih koncepcija i (ormi u kojima
se o%raca drustvo.
O"#IL 9 )eli!i *o" &rau. $n je vazan sto umesto -trind%ergove tehnike gde razlicite
licnosti predstavljaju jednu istu oos%u, on U0$/" )A-,, pa jedan glumac, menjejuci
maske, prikazuje dezintegrisanu individuu. 2edan reditelj je za 0elikog %oga *rauna
iskoristio preko A@@ maski. )aska postaje rekvizit ekspresionisticke drame.
/epersonalizovani covek koji je sim%ol coveka uopste u danasnjem svetu!
II DR+STVE#OA#GA(OVA#I EKS)RESIO#I(AM
Polazeci kao i su%jektivisticka struja od prikaza dezintegrisane prirode, ovi akcenat '
-&A0+2A2U 'A "'/"0"/UA+'$), '1$ 'A MASI. /akle, ostaje interes za
su%jektivne projekcije coveka, ali je akcenat na RA-.PU U /RU-&0'$) *".U.
GER8ART 8A+)TMA#3 on je najveci. -amo jedna njegova drama iz ogromnog
opusa pripada ekspresionizmu ! #kaci, 345F. ;auptman od%acuje i gradjansku dramu sa
%urzoaskim likov%ima i realisticki koncept dramskog %avljenja pojedinacnom sud%inom,
reprezentativnim pojedincem. $' PR",AZU2 ."&A0U ,+A-U, " &$ ' PR,$
RPRZ'A&A, 0. )A-U ,A$ 2/"'-&0'$1 2U'A,A /RA). 'ema
realistickog suko%a, nema realisticki logicne (a%ule. 'ema tradicionalnog dramskog
zapleta, jer je sve vrlo predvidljivo ! u suko%u su dve klase, ali je rezultat uvek unapred
znan. ,lasa %ogatih i klasa potlacenih. 'apetost (z%og zapleta) ovde je zamenjenja
izvesnoscu ishoda. -$."$+$-," /&R)"'"-A'$. -ve ostalo je u reaslistickom
kljucu ! dijaloziu su takvi da se mogu zamisliti i u zivotu.
;$RA+'$ prikazivanje neindividualiziranog junaka ! kad tre%a nesto da se kaze, to
o%icno prica manja izolovana grupa, koja nije ni po cemu individualna.
ER#ST TOLER3 on sve prevodi na pravi jezik ekspresionizma, jer prikazuje unutrasnju
psihologiju mase. &u se srecu su%jektivisticka i drustvena struje. ovek i masa, pisana u
zatvoru. $n zeli da prokaze suko% pojedinca i mase. Ali, tri scene su prikaz sna glavne
junakinje ! u medijumu sna se prikazuju strahote kapKitalizma (on je %io komunista).
/rama $opla, mi zivimo je jos ociglednije ekspresionisticka. )oralna dezintegracija
posleratne 'emacke. -vest kroz koju se projektuje slika takvog drustva i sveta je svest
%ivseg ludaka. &ipicna ekspresionisticka treznja ka prikazivanju o%jektivnog ali kroz
su%jektivnu vizuru. &olerov izum9 /$,U)'&AR'" )A&R"2A+, koji sluzi kao neka
vrsta o%jektivnog (ona na kojem citamo dramu. 8ilm, video slajdovi, isecci iz novina.
Amalgamiranje civekovog pojedinacnog i drustvenog postojanja.
KAREL CA)EK9 pisac cuvene drame %. &. %. (Rusomovi Univerzalni Ro%oti), gde je
rec ro%ot prvi put iskoriscena. $vo je naziv (irme koja proizvodi ro%ote. /oslo je do
potpunog raskoraka izmedju pojavne stvarnosti i stvarnosti ekspresionisticke drame.
Ro%otima daju nerve i osecLanja, ali oni pocnu da osecaju mrznju prema svojim
stvoriteljima.. ;oce da uniste celu ljudsku rasu. "spostavlja se da oni umeju i da vole. "
0"ZU+'$ 2 $0/ ZA)'2'$ $*+".2 +2U/-,$1 Z"0$&A $*+".2)
)A-"'. U 'ivotu insekata mesto ljudi zauzeli su insekti, i oni na paradoksalne nacine
predstavljaju ljude u %or%i za primat na zemlji.
ELMER RA*S 9 drama Ra2unar, naj%olja eksp. drama u Americi. ,lisetizacija i
mehanizacija zivota u svetu gde vlada novac.
kspresionizam daje veliko polje dejstva reditelju, jer (avorizuje neo%icne mizanscene,
nejasne odnose medju likovima, podsvesno, eksperiment. Zato je ekspr. 0rlo vazan i sa te
strane. Ra$nhar,, Vah,angov, )is&a,or, Me$erhold, Kreig, Tairov#
Rajnhart je svojom upotre%om neke staze koja je uklazila u gledaliste raz%io u ka%uki
teatru cetvrti zid. 8avorizuje se i igranje van pozorisnih zgrada. 0elika rekvizita, tehnika,
konstruktivizam# 0azan je Ervin )is&a,or, koji vrlo jasno najavljuje *rehtovo epsko
pozoriste. psko pozoriste je nemoguce razumeti %ez iskustava ovog ekspr. pozorista.
Piskator pravi glomazne spektakle, ali pres vega se trudi da deluje o%jektivni i to preko
P$+"&"., PR$PA1A'/. Rusi se cetvrti zid jer sve mora da %ude kao na mitingu, a
njegovo pozoriste je iu celini /RA)A - &Z$), koja je njena sustina. &ehnika kolaza 9
uzima i rotacionu plat(ormu, a o%avezan je i komentator z%ivanja. U reziji /o%rog
vojnika -vejka, on postavlja scenogra(iju na pokretnu (a%ricku traku, a projektuje na
pozornici i crteze.
$vo je znacilo ustanovljenje pozorista koje je moglo da prikazuje najkrupnija savremena
i istorijska z%ivanja, o%jektivno ili propagandisticki, sa pedagoskim namerama, u duhu
marksizma koji nece samo da o%jasni svet vec i da ga menja. *reht.
E)SKI TEATAR ERTOLTA RE8TA
I RE8TOVA TEORI*A
,ompletna teatarska licnost ! teoreticar, pisac, reditelj. Ali, ne uvek konzistentna veza
teorija<praLa. Upravnik cuvenog *erlinerteatra.
*reht veliki P$*U'2'",. nergicno stupa u poz. ZivotF@<ih godina. 'jegov rad se
najpre organizuje kao %espostedna P$*U'A PR$&"0 0+A/A2U."; R$)A'&".'";
PR/-&A0A ,+A-", " PR$&"0 )+$/RA)-,$1 P$Z$R"-&A.
Rano pod uticajem P"-,A&$RA, on (ormulise poetiku P-,$1 P$Z$R"-&A. Pre
svega mi je cilj da raskrsti sa ,U+"'AR-,") P$Z$R"-&), neangazovanim, koje ne
%udi misli , vec samo nejasna osecanja i po%udjuje pasivno, gustiranje kulinarskih
%uckurisa. $n hoce intelektualno pozoriste. U stvari, neku vrstu raskida sa tom laganom
melodramskom (najcesce) tradicijom hteli su i )ejerhold, i &airov, liot ! uopste
ekspresionisti i tvorci poetskog pozorista.
P"-,A&$R$0$ P$Z$R"-& P$+"&"., A,."2, vrlo uticalo na *rehta. $n je u
tom ranom periodu PR$1RA)-," PR$&"0 -01A +P$1 U P$Z$R"-&U, protiv
lirskog i dirljivog, PR$&"0 )$."$'A+'$-&", ZA RA."$'A+'$-&. $n hoce
predtsavu koja %i imala lakocu, o%jektivnost, preciznost sportskog meca. -portska
pu%lika je aktivna, a pozorisna uspavana.
$n nece slediti nemacku ideju dijalektickog premoscavanja suprotnosti i kompromisa, od
8austa pa nadalje (%ildungzroman, npr.). $n hoce da sokira i da zauzima e&s,re%no
$asna s,anovis,a! Protiv kon(ormisticke ideje sinteze.
'ajvazniji pojam VER'REMD+#G9 prevodi se od o,ud$en$a do oneobi2enos,i. "ma
veze sa terminom ruskih (ormalista kad govore o oneo%icavanju, ali nema veze sa
marksisitickom alijenacijom, jer je ovaj termin u krajnje pozitivnoim kontekstu.
8,A& ZA.U/'$-&" je suprotstavljen UZ"0+2A0A'2U9 oneo%iciti neki o%ican
predmet, tako da on postane stran, neo%ican, izdvojen iz caure znacenja tako uo%icajenog
da inace njegovo znacenje ne primecujemo. 8rancuzi kazu distantiation, distanciranje, sto
je vrlo %lizu. Ver.re%dungse..e&,, ili V9e.e&a,!
/akle, neku situaciju koja nam je inace do%ro poznata mi primamo onako kako nam
pozoriste ili zivot nju plasiraju.(recimo, neki ljudi moraju da izadju iz stana zato sto nisu
platili kiriju, mi mozemo da ih zalimo, ali nas ta situacija ne cudi#). )edjutim, da %i
mogli da imamo A,&"0'U R8+,-"2U o toj situaciji, ona mora da se oneo%ici, da
%ismo je primetili ! ucinimo je zacudnom ili otudjenom, to znaci, ucinimo d(a ona
odjednom %ude nesto sto posmatramo kao strano, ili sa strane (recimo, proikazemo kako
neko nekom donosi pismo, a potom kako cela porodica izlazi na ulicu..) ! to nas tera da
razmisljamo o svetu u kojem se desavaju te stvari. /a )O(#ATO postane
S)O(#ATO! /a %i do toga doslo, stvar mora da izace iz svoje neupadljivosti, mora da
se prekine na%vika da tu stvar ne tre%a o%jasnjavati. )a koliko nam pooznata, ona nam
sada postaje cudna i interesantna, nejasna do kraja. /ijalekticka linija9
RA(+MEVA#*E / #ERA(+MEVA#*E / RA(+MEVA#*E. 'ajpre smo apriori
sigurni da neku stvar do%ro razumemo, pa nam e(ekat zacudnosti otvara oci, shvatamo da
ne razumemo. ,onacno, sledi re(leksija, posle koje tu stvar mnogo %olkjo i
sveo%uhvatnije razumemo.
(ekat zacudnosti je, misli *reht, osnova svakog KRITICKOG MISL*E#*A! $n
stavlja gledaoca u totalno racionalnu perspektivu prema prikazanom. 1+/A$. '
&R*A /A -A$-.A, /A ZA+" "+" /A )RZ" '," +",. 0<e(ekat je tu da %i mu
rastocio neku situaciju , kako %i o njoj mogao /A RAZ)"-+2A. Ali ta PR$1RA)-,A
A'&")$&"0'$-& je u prvo vreme, u prvom periodu *rehtove teorije, samo nacin da
se prevazidje melodrama i romanticko, sentimentlno pozoriste.
1ledalac je stavljen u poziciju #+(#OSTI I(ORA 9 njemu su pro%lemi tako rastoceni
i prikazani sa vise mogucih strana, u vise alternativnih znacenja i mogucnosti resenja, pa
gledalac aktivno ucestvuje u iz%oru pravog, on o njemu razmislja, nateran je na to. )enja
se celokupni tradicionalno odnos PU*+",A<PR/-&A0A, nema vise tradicionalnog
"/'&"8",$0A'2A sa licima (pozitivnim). Zacudnost rre%a upravo da spreci gledaoca
da se identi(ikuje ! on stalno mora da cuva distancu od emocija lika, mora da posmatra
kriticki. 2edino tako on moze sam da donosi zakljucke. &o je #EATISTOTELOVSKA
TEORI*A )O(ORISTA9 najpre se to odnosi na ,A&ARZU. 'ema vise potre%e da se
preko izazivanja straha i sazaljenja, gledalac oslo%odi od tih emocija. $vo prociscavanje
nastupalo je posredstvoam psihickog cina UZ"0+2A0A'2A gledaoca u radnju koju vrsi
glumac. $n svoj projekat naziva A'&"AR"-&$&+$0-,") "+" P-,") pozoristem
(as,o E)SKO: Po Poetici suprotstavlja se ep i tragedija ! ep se razlikuje od tragedije po
otme sto PRPR".A0A /$1A/2A2, tumaci ih, a ne predstavlja. &rajanje tih
dogadjaja nije vremenski ograniceno, a tragedija se desva ispred nasih ociju i ogranicena
je jedinstvom metsa, vremena i radnje.
-am termin epskog pozorista *reht je vec zatekao u *erlinu kad je dosao iz Augs%urga.
$n se koristio i za Rajnharta, *ihnera, za mnoge ekspresioniste. Za pikarske romane ili
Ajzenstajnove (ilmove. Uglavnom podrazumeva #I( (IVA#*A ILI DOGAD*A*A
IS)RICA#I8 E( ARTI'ICI*AL#I8 VREME#SKI8 ILI )ROSTOR#I8
OGRA#ICE#*A I E( )OSTOVA#*A 'ORMAL#E 'A+LE! &o je vrlo vazno za
*rehta ! nema nikakvog uspostavl:janja celine, sve se saznaje preko niza pojedinacnih i
samosvojnih epizoda.
.uvena ta%ela dramskih i epskih teatara iz 35A39
/RA)-,A 8$R)A &A&RA9 P-,A 8$R)A &A&RA9
< ukljucuje gledaoca u akciju < zahteva od njega da odlucuje
< dozvoljava mu da oseca < %udi sposo%nost za akciju
< iskustvo < pogled na svet
< gledalac uvucen u nesto < kon(rontiran sa necim
< sugestija < argument
< sacuvana osecanja < osecanja postaju realizacije
< gledalac dozivljava sa glumcem < gledalac se suocava
< covek je poznat i nepromenljiv < covek je predmet istrazivanja,
promenljiv je
< uz%udjenje z%og ishoda < uz%udjenje z%og procesa
< jedna scena proizilazi zi druge < svaka scena za se%e
< linerani progres < preko krivina
< misao de(inise %ice < socijalno %ice de(inise misao
< osecanja < razum
Ali on naglasava da ovo nisu antipodni principi nego samo akcenti. $sim svega toga,
pozoriste epsko ima nesta sto nema veza sa oso%inama dramskog pozorista ! to je njegov
elemenat PR"P$0/A'2A ili prepricavanja koji se uvodi u dramsku akciju. &u ulaze i
vrste projekcija (ilmskih, isecaka iz novina, motorizovanja pozornice# sto je sve *. rado
prihvatao.
E)I(ODIC#OST 2 2/'A $-$*"''A 0$)A 0AZ'A ZA P-," &A&AR <7
-.' - )$1U $/0"2A&" *Z 0"/' P$0ZA'$-&", -0A,A ZA -*.
'apetost se ne ostvaruje progresivno, vec iz otkrivcanaja zacudnosti svake situacije
pose%ice. Aristotelovska drama se shvata kao celina, a epska kao niz delova.
SCE#OGRA'I*A je takodje autonomna, cine cesto situaciuju veoma zacudnom.
*rehtovi komadi nisu pieces a lire, vec prave drame za izvodjenje, on mnogo polaze na
stimung scene, na mizanscen, zamislja uvek kako ce to izgledati u pozoristu.
GEST+S 3 veoma vazan elemenat drame. ,omad ne izrazava osecanja vec
-&A'$0"-&A ! taj postupak do%ija naziv gestusa. U stvari, osecanja moraju da se
eksternalizuju, tako da se ceo emocionalni potencijal komada pretvori u 1-&".'"
)A&R"2A+, -"-&) Z'A,$0A ,$2" ")'U2U )$."2. 1estus je uvak
A-P,& $/'$-A /0$2 +2U/", nikada ne vazi za jedinku. /akle, dramsko
pozoriste je pisano i igrano za proucavanje jedinke, epsko je uvek sracunato na odnos
dvoje ljudi. $n iskljucuje meta(izicko, psiholosko# osim ako se to moze iskazari
gestusom. 1estus dokazuje kako karakter nije celina, vec je epizodican i u -&A'2U
-&A+' PR$)'. Zato ga prikazuje niz nezavisnih gesova.
&eorija epskog pozorista nije sasvim *rehtov izum. "mamo slicne stvari kod rasina,
/idroa, -openhauera i -elija.
II 'A(A TEORI*E ! RE8TA 9 -ro-agandna3 dok se u ovoj prvoj (azi, kako smo
videli, *reht uglavnom %avi pitanjima teorijskim o pozoristu i drami, pre svega iz aspekta
suko%a sa tradicionalnim pozoristem, toliko se u drugoj (azi njegova teorija
)OLITI(+*E. $n se ne zadovoljava da prikaze o%jektivno svet ! on tezi
)AR,-"-"&".,$2 Z+2" ZA )'2A'2) -0&A, nije dovoljno samo konstatovati
ili spoznati zateceno stanje, vec ga i delatno menjati. DIDAKTICKO9)OLITICKI
ele%ena,. &o je, dakle, propagandna (aza. -vrha pozorista je da menja svet.
B ,ad sam procitao ,apital ,shvatio sam svoje komade#. )arks je %io jedini gledalac
mojih dela> (u snCmislu pravi gledalac, intelektualno zainteresovan).
)ISATI (#ACI )ISATI SA STA#OVISTA KLASE. Zainteresovanost za muceno,
siromasno, potlaceno nekad ide i do zeneovske (ascinacije kriminalom i zlocinom. &o je
vreme n%astupajuceg (asizma. &ada mu je samo vazna *$R*A PR$&"0 ;"&+R"Z)A.
*ez te politicke komponente njegova teorija ne %i %ila potpuna. 'jegovo pozoriste
postaje mesto gde se dolazi po "'8$R)A."2U. Pozoriste ' PRUZA UZ"0A'2
'1$ P$/U.A0A. 1otovo da preteruje kad sad dramsko pozoriste poistovecuje
saklasom vlastodrzaca, mkojima je potr%ena vera u nepromenljiv svet. $n uspevavrlo
prinic :ljivo da otkrije zakone (unkcionisasnja ;itlerove propagande , koji su u mnogome
zakoni dramskog tetra (uzivljavanje, identi(ikacija, katarza#) &o je period *rehtove
emigracije ! -vajcarska i Amerika.
2edan od metoda politizovanja gledaoca je i +"&ARA+"ZA."2A P$Z$R"-&A, za koju
se %reht zalaze. 'ovine, dokumentarni (ilm, radio, statisticki podaci preko platna, plakati
sa in(ormacijama. E)SKI TEATAR *E #A+C#I TEATAR <, gledalac da se dovede do
najviseg nivoa spoznanja scveta koji g aokruzuje. &eatar izvan umetnosti, radije nego
umetnost %ez politike.
III 'A(A TEORI*E3 SI#TE(A
$d%acuje mnoge ekstremne stavove. 0azan tekst Mali organon za pozoriste 9 delo koje
govori o kompromisu za koji se sada zalaze *reht. ,ompromis izmedju nedisciplinovano
po%unjenicke (aze i politicke propagande. $n sada govori da P$Z$R"-& ")A SVR8+
(AAVE! $n u stvari hoce da kaze kako je posao pozorista oduvek %ila za%ava, pa ne
moze drugacije ni u epskom pozoristu. Ali, kakvo je to uzivanje M &o je uzivanje u
egzaktno naucnim slikama, u lepoti logike ta%lice mnozenja, a ne u neukusnom
kulinarstvu. 'ajvaznije je da on sada shvata da epsko pozoriste nije propaganda, vec pre
svega pozoriste, kojem je u sustini da za%avlja.
-ada je naucno do%a, a razvitak odnosa medju ljudima nije kompoati%ilan sa ogromnim
razvojem nauke. "deal je da se odnosi medju ljudioma pri%lize napretku nauke.
Uzivanje u teatru naucnog do%a. " taj teatr postoji radi uzivanja. &o uzivanje je u
U.'2U " "-&RAZ"0A'2U. 'ema nikakvog dokaza da to ne moze %iti razlog uzivanja,
misli *reht, a ne samo aristotelovsko uzivljavanje. Pozoriste da izaziva produktivan
odnos prema prirodi ! a to je $/'$- R1U+A."2, ja hocu da regulisem, da
isporavim.
ISTORICI(IRA#*E )O(ORISTA ! da se pokaze kako je drustvo u razlicitim
epohama %ilo razlicito, i da uveri gledaoca da se i vov sadasnje moze izmeniti. +",$0
' P,R.U P-";$+$-," )$&"0" 0. /RU-&0' P$,R&A., -'A1
,$2 -U U -0A,$2 P$-" RAZ+"."&.
$n u $rganonu de(inise preciznije GEST+S3 glumac saznaje mnogo o liku koji tumaci
studirajuci odnose drugih likova prema njemu. )aterijalizacija tih odnosa je 1-&U-.
&eorija o gestickom materijalu. "ma veze sa njegovim novim shvatanjem 8A*U+9
tumaceci gestus, glumac ovladav likom time sto ovladava (a%ulom. ,ad se nacudio
situasijama i njihovom protivurecjima (gestus) u razsnim stavovima, kada zna da svoju
pu%liku time mora zacuditi, celina (a%ule mu daje mogucnost spajanja protivurecnosti.
(a%ula kao ograniceno z%ivanje daje odredjeni smisao. /akle, vise *reht ne insistira na
(ragmentarnosti (a%ule, vec na njenoj ogranicenosti i celini.
0rlo vazna promena 9 P$2A) PRA0$1 PU&A 2 )A'2 0AZA' $/ P$,)A
&RA1A'2A 9 dakle ovde vise nema ideoloske idndoktrinacije, stvari se relativizuju.
0azna je ,R"&".'$-&, koja je najvelicanstvenija sposo%nost covekova. &o je period
STAL*I#I(MA, kad je on prognan i iz "stocne 'emacke. $n shvata da nije dovoljna
samo %or%a protiv kapitalizma, da je revolucija vrlo ogranicena stvar i da se sustina
covekova vrlo tesko menja ! i proleterijast se izopacava u svoju suprotnost 5setiti se
(otogra(ije, sa zenom, iz ,ali(ornije sa smesnim %rkovima i o%rvama, kako imitiras
-taljina. $d cilja je %itniji sam cin hodanja prema njemu.
II RE8TOVE DRAME
Preko E@ drama. Prva < (aal, 3535. pa do smrti 35G6. "ma nekih pet (aza njegovog
stvaralastva manje vise u skladu sa teorijom . -am *reht je govrio u %eleskama o
rezijama u *erklinerteatru da je danasnje pozoriste nedovoljnozrelo za sve epske
karakteristike.
I .aza9 &aal, &u*jevi u oci, Cove! je cove!
II .aza9 Opera +a tri "rosa, 35F4.
III .aza9 dodakticka dela9 Oaj !oji je "ovorio da, Oaj !oji je "ovorio Ne, Mati
IV .aza3 anti(asisticki komadi ! ,+as i *eda Trce" Raj'a, 35AG.
V .aza9 veliki komadi9 Maj!a -ra*rost i jea deca (35A4<A5), #o*ri cove! i+ Secuaa
(35A4<EF), Putila (35E@), .av!as!i !ru" !redo$ (35EA< EG), Zivot Galilejev (35AN) !
AAL 3 prva drama. )nogo placa dug ekspresionizmu i sim%olizmu ! i ima i nema veze
sa njegovijmkasnijim stvaralastvom. $riginalni lik pesnika i pevaca, vaga%unde i
pijanuce *aala, koji svira i pijanci po krcmama ili %oredelima. Uvodi se znameniti
RE8TOVSKI SO#G (;imna velikog *aala). +enj, se%ican , %ez skrupula, demonski
lik, zavodi i ostavlja maloletnice, u%ija prijatelja muzicara u nastupu lju%omire i %ezi %ez
grize savesti u sumu od policije. &amo umire %ez herojstva, vec vise za%avljen H
/ionizijski zivot, niceanska (ilozo(ija zivota do krajnjih konsekvenci. $n hoce da
predstavi njegov amoralni zivot ,A$ )$1U.U A+&R'A&"0U 1RA/2A'-,$)
Z"0$&U, %ez ikakve sentimenatalne osude. 1otovo da je to novi koncept humanosti. &o
je ista ona linija njegovih likova 9 AAL / MAK #O(( / A(DAK, umetnicki divni
likovi vitalistickih principa, koji nikada nemaju neku zaokruzenu (ormu zivota i prema
kojima se uvek moraju zauzimati am%ivalentni stavovi ! oni su i odvratni i simpaticni, i
nepravedni i %ezocni, ali na nekom visem polanu oni su i pravedni. &u je *reht veliki
umetnik. )arkantno romanticni usred kjonceptualnog, zaokruzenog dramskog razvoja.
(aal ne uspostavlja relaciju prema drustvu, u tome je najveca speci(icnost. ' &R&"RA
- .$0, ,A$ -$."2A+'$, ,+A-'$ $PR/+2'$ *"..
'i u ostalim dramam ovog perioda nemamo strogu klasnu di(erenciranost. Ali, iako je
neutralno stanoviste autora, ipoak ima implikacija socijalnog U dzungli grada, .ovek je
covek#)edjutim, odve je jos uvek samo prisutna svest o strahotama sveta, ali ne i
resenje da se one otklone. 'ije im svrha da pokrenu na konkrtnu revolucionarnu akciju.
"ma tu mnogo tog %rehtovskog .R'$1 -AR)A tog sveta prostitutki, kriminalaca,
lopova, u%ica#1radjanska moralistika gi%u smisao.
,arakteristicna je PR"0RZ'$-& A'1+$-A,-$'-,") A)*"2'&")A ! to je iz
*rehtovog gadjenja prema nemackom. $n se%e prekrstava u *ert (od *ertolt), a likovi su
uglavnom nglezi. Protest protiv nemacke lazne romantike
II 'A(A3 O!)%A 'A #%* +%OSSA
Prvi put stvarno upotre%ljen 0<8,A&. $groamn uspeh u 'emackoj. Pokazuje vec
znatno sve *rehtove elemente dramaturgije.
$vo je jedan u nizu komada GEGE#ST+K ! komada sa literarnim predloskom. $vde je
to /zon 1ej iz 34. veka, satira Prosjacka opera, satira na englesko drustvo 34. veka. ,od
*rehta to postaje satiricna ilustracija prudonovske teze da je posedovanje jednako kradji.
*reht prikazuje svet kriminalaca, lopova, secikaesa, prosjackih %osova kao '$R)A+A'
-0&., ne kvali(ikuje ga. $n a(irmoise moral koji pokrece njegove junake u akciji.
Iz$edna2u$e se sve, &ri%inala2a sa -oslovni&% sve,o% drus,va ()eki 'oz je siledzija
kojem je naj%olji prijatelj policajac &igar *raun i kojem svestenik dolazi na svad%u: Polin
otac Picam je prosjacki %os koji se izdaje za poslovnog coveka a udara reket prosjacima i
uci ih kako da izazovu milosrdje, tj. uci ljude kakoda %udu milosrdni)#PR"0"/'$ 'A-
-A-0") $Z*"+2'$ *R;& U0RA0A /A 2 )$RA+ $0"; +2U/" 'A )-&U.
Recimo kad Picam govori o samilosti i religioznosti na ironican i smesan nacin, on te
porukje stavlja u humornu perspetivu, laznu ! tera nas na razmisljanje. &o je 8,A&
ZA.U/'$-&". &o je u krajnjij liniji svodivo na "R$'"2U 9 mekit i hor se slazu da je
covek toliko pokvaren da moze da zivi samo od smrtnog greha.
&rik je u tome da se svaka sekvenca zavrsava tvrdnjom da je svet siromasan a covek
rdjav i ogrezao u kriminalu. "ropnija proizilazi iz ,$'8R$'&A."2 'A-"; Z'A'2A
$ -0&U " $'$1A -&$ - PR",AZU2 ,A$ AU&'&".A' -0& 'A -.'".
&ek tako, kroz 0<e(ekat mi shvatamo osudu koja se nalaze $perom. -vet kapitalista
zacudno prikazan ako svet kriminalaca. A(irmisuci istine koje su nakaradne, autor tera
gledaoca da razmislja o njima. 'ije cudo sto je (orma ovde lagana, %ulevarska opera,
vodvilj. -ve je u am%ivalenciji stava ! cas se a(irmise osuda kapit. /rustrva i staje %na
stranu siromasnih, odmah siromasni prerastaju u glavne nosioce zla. -vaka pozitivna
reakcija cini se nemogucom. &igar *raune je malo pravedan ,malo je zajedno sa
)akovom druzinom, a i sam )ak je emotivni lopov# ,rajnja ironija na kraju ! posto se
sve odvijalo u danima kad se vrsi krunisanje kraljice u +ondonu, i posto smo mi videli da
ce )ak dopasti saka poiciji i pravdi, stize kraljevski glasnik , koji ne samo sto oslo%adja
)aka, nego mu jos salje i rentu i imanje H
III 'A(A 3 dida&,i2&i &o%adi /
-vi su o%elezeni surovom jednostavnoscu (a%ule, totalnim n%egiranjem prava na
individualnost, stapanje pojedinca sa interesima klase, opsesivna ideja zrtvovanja
pojedinca visim ciljevima. *rzinu i dinamiku ur%ane anglosaksonske mitologije ovde
zamenjuje samodisciplina i strogost, jednostavnost $R"2'&A+' -&RU,&UR !
najveci %roj komada povezan sa kineskom mudroscu, a samodisciplina sa 2apanom. Ali,
ne govori se partijiskim recnikom, 0. 8"+$Z$8-,"), zato su on%e didakticne, ali ne i
propagandne. 'ijedna situacija da ne izgleda normalna i de(initivna, jer se pojavljuje kao
neizmenljiva u suprotnom. &u je zato 07e(ekat dosao do krajnjih e(ekata. 'AU.'"
-,P&"."ZA).
IV 'A(A3 A#TI'ASISTICKE DRAME3
&u se vec sve poitizije, odustaje se od (ilozo(skog recnika. Politicko propagandni
elemenat postaje sveprisutan. /rama deluje kao ,enden2iozni -a%.le,. $ne iritiraju
otvorenom propagandnoscu cak i kad smo anti(asisti. -ve je konceptualno, pa znatno
umanjuje e(ekat dela.
V 'A(A 3 veli&i &o%adi3
'ije slucajno sto se (aza najvecih drama poklapa sa onim delom teorijskog rada koji je
doveo do velike sinteze *rehtovih misli i do odstupanja od ekstremizma. Zrela mudrost
od%acuje konceptualno i pristrasno misljenje.
*rehtova opsesija postaje "-P"&"0A'2 "-&"', "-,U-&0A U '21$0$2
*-,$'A.'"2 0A+'&'$-&" ! to postaje vaznije od apriorne teze. )nogo
komplikovaniji odnos do%ra i zla.
"obri covek iz Secuana9 komad o tome kako su tri kineska %oga sisla da nadju jednog
do%rog coveka na zemlji, da %i svet %io spasen (tema iz *i%lije). 'ailaze na prodavca
vode 0anga koji pkusava da im nadje prenociste, ali su -ecuanci toliko se%icni , da je to
vrlo tesko (%ogovi su preruseni u prosjake). Prima ih tek siromasna prostitutka -en &e,
oni je nagradjuju novcem od koje otvara duvandzinicu. Ali, toliko je do%ra da je svu
potkradaju i %esomucno pozajmljuju, pa ona mora da uzme masku svog strica -ui &a,
koji je dju%re i zna sa olosem, da %i sacuvala egzistenciju. Zalju%ljuje se u pilota 2anga,
zatrdudni, ali kad je %ila maskirana u strica cuje da ovaj od nje hoce samo pare. $cajna,
trudna, shvata da mora da se ponovo maskira u strica# 0ang posumnja da je stric u%io
devojku, pa o tome o%avesti %ogove, te odvi silaze. -ui &a otkriva o cemu se radi, pa
kaze kako je morala pod maskom lakomosti da sacuva zivot u rdjavom svetu. -recni sto
su ponovo nasli do%ru oso%u, ovi se vracaju na ne%o. 1lupi %ogovi.
$vde postaje irelevantna revolucionarna poruka o potre%i menjenja sveta. "stina se sada
javlja puna protivurecnosti ! on sada dopusta sve relevantne argumente. -ui &a je
ekstremni sim%ol do%ra, stric zla, a vang -&$2" 'A -R/"'" ! za razliku oid nekog
zivota sumnjive apriorne etike koji propisuju %ogovi koji su i sami poljuljanog autoriteta,
0ang je taj koji predlaze /A - &Z" $-&0AR"0") A ' ,RA2'2") "/A+")A.
Umesto lju%avi savetuje do%ronamernosr, umesto pravde korektnost, umesto casti
pristojnost, uveren da covek nikada ne moze da dosegne idealne moralne standarde.
)udrac je realista i kom(ormista 0ang.
D+ALI(AM STAVOVA posvuda je prisutan. 'arocito u )ajci ;ra%rost i ,avkaskom
krugu. Zalaganje za odredjenu promenu postaje zalagenja za potre%u menjenja i to
stalnog. $0$ -U /RA) $ "Z)'2'$) -"-&)U -$."2A+' &",. U
1alileju toliko menja perspektive da ne mozemo reci da je pozitivna ili negativna licnost.
-ud%ina 1alileja je tu paradigmaticna.
Majka $rabrost i njena deca9 mozda njegov naj%olji komad. ,omad hoce da nas uveri u
%esmislenost rata. U samom uvodnom razgovoru izmedju 'arednika i 0r%ovnika iznosi
se tvrdnja, na lukav zacudan %rehtovski nacin, kako je rat osnova svakog progresa, da
samo u njemu cveta trgovina, da su u miru ljudi nedisciplinovani i leni. =)"R &$ 2
PU-&A Z*R,A, &, RA& -&0ARA R/>. Ali tokom komada on uspeva da nas u%edi
kako je rat jedna najgluplja sitiuacija u koju covek moze da se dovede i da je katastro(a i
za po%edjenog i za po%edioca. Prividna mudrost )ajke ;ra%rost pokazuje se kao glupost,
ona je kao sposo%na da i u ratu zaradi za decu, ali ona u stvari samo gu%i jedno po jedno
dete.Posto je izgu%ila i poslednej dete, nemu ,atrin, ona ostaje sama na sceni u oregnuta
u svoja kola, i okrece se po rotaciji u suprotnom smeru.
Ali ovo nije samo antiratna drama. )ajka je i covek , zilava ljudska egzistencija, tragicno
uporna u instinktu samoodrzanja, i tragicno nesposo%na da shvati pravi smisao okolnosti
u kojima se nasal. -cena smrti ,atrin je od najdirljivijih scena smrti uopste (kad ona
udara u do%os da %i se o%liznji grad uz%unio pred najezdom neprijatelja). $na je velika
tragicka (igura. -paja se %aalovska pohlepa za zivotom, saosecanje sa
junacima,razumevanje ljudskih pro%lema i marksisticka (ilozo(ija promene sveta.
Kavkaski krug kredom 9 neponovljivi lik Azdaka. .udno snazna, zivotno mudra,
izdrzljiva, drska, pokvarena kad mora, pravedna kad moze, jedinstvena (igura. $n do
kraja sprovodi liniju koja ide od 0anga iz -ecuana ! relativizacija vrednosti i ideala.
Relativni kriterijumi umesto apsolutnih kriterijuma. $' U U+$Z" -U/"2 PR"-&A2
'A $'$+",$ PRA0/ ,$+",$ 2 .$0, -P$-$*A'. ,orumpiran, pun prezira
za red i zakon, prividno nmepravedan, ali pravedan na svoj mudri, nekonvencionalni
nacin. $' ' PR"Z'A2 Z0A'".'" )$RA+ " R/ ZA&$ -&$ $'" U PRA,-" '
P$-&$2 ! njegova ideja je da se pravda interpretira od slucaja do slucaja, najcesce u
licnu korist. *aalovski impulsivan, podsmeva se svim %vrlinama, ali mi ne verujemo
1rusi, na cijom smo strani naravno, kad kaze da je Azdak lopov i u%ica. $n svojim
kavkaskim krugom uspeva da razresi situaciju u korist siromasne i zasluzne 1ruse.
AZ/A, 2 ,A$ PR"R$/A U '21A - ' )$Z -U)'2A&", "Z'A/ 2
,2U/-,"; '$R)" P$'A-A'2A. $n je do kraja zacudan. Realan i du%ok ljudski
instinkt prevazilazi i do%rotu, kad je ova jalova.
RE8TOV *E(IK9 vrlo originalan. &o je slo%odna mesavina kvazisekspirovskog
%lankversa, klasicnog heksametra, narodne %avarske %alade, istocnjackih 'o komada,
engleskih konstrukcija. Pun e(ekat zacudnosti.
)IRA#DELOV TEATRALI(AM
Pirandelo na se%i svostven nacin se o%rusava na pozorisni realizam. $n pocinje kao
po%unu protiv italijanske romanticne drame i vladajuceg verizma u knjizevnosti i
pozitivizma u (ilozo(iji. P"RA'/+$ &$2 -&0AR'$-&" ,-&R)'$
"/A+"-&".," -UPR$&-&A0+2A "+UZ"2U. 8ikcija ce kod njega %iti 2/"'A
-&0AR'$-&. $na stvarnost koja nas okruzuje nas i vara, i ova (iktivna je stvarnija.
$n se suko%i sa ,roceom i sa katolicima, koji su (o%oje) zeleli u umetnosti ono
pozitivno i jedinstveno. ,roce hoce umetnost koja se o%jasnjava istoricisticki. Pirandelo
gaji P$&PU'U '0R".U U )$1U.'$-& .+"'. 'jegova dramaturgija
proizilazi direktno iz njegove (ilozo(ije9 *R1-$'$0A &$R"2A -&0ARA+A.,
0$+U."2. &rajanje kao neprekidno menjanje, neprekidno stvaranje n%ovog. ')A
'".1 -&$ - ' )'2A U -0A,$) &R'U&,U, ne postoji nista stalno, nijedna
emocija, htenje, licnost# /iskontinuirana serija odvojenih psiholoskih stanja ne postoji,
vec su ta stanja u stalnom menjanju i prozimanju. +".'$-& 2 -U)A, RZU+&A&
)'$1"; RAZ'$R$/'"; +)'A&A.
'jegov pravac je 8+MORI(AM. ! PRA0A. ,$2" &Z" A'A+"Z". Pojava
udvostrucenja u samom aktu stvaranja 9 glava sa dva lica, jedno se smeje jedno place.
Prividno jedinstvo psiholoskog entiteta. -vuda je podvajanje. Predgovor za Sest lica trazi
pisca 9 u zivotu (orma %iva stalno prevazilazena (jer je unutrasnje dihotomije nagrizaju),
u stvari, zivot mora da se ovaplori u (ormi, ali je ona istovremeno i uzrok njegovpok kraja
! smrti. U umetnosti, suprotno ! 8$R)A U U)&'$-&" 2 ZA+$1 '2'$1
0."&$1 &RA2A'2A. -ve sto zivi mora da ima (ormu, a z%og nje mora i da umre,
samo je umetniocko delo zivo i zivi vecno ako je (orma.
'jegovih 6 lica traze (ormu u kojoj ce %iti (iksirana. 'jegova drama u stvari prikazuje
&RA1A'2 ZA 8$R)$). +ica nesrecne porodice na sceni nemaju veze sa realnoscu !
oni su zaista knjizevna lica koja traze svoju umetn. 8ormu. &u se uspostavlja Pirandelova
cudan "1RA '"0$")A RA+'$-&". 'eki likovi su manje neki vise zivi ! )ajka je
olicenje Prirode cija je sustina radjanje i nista van toga, ona je '-0-'A -* ,A$
+".A, i zato ne ucestvuje u trazenju (orme, ona je samo grcm, samo skamenjeni krik.
$tac i Pastorka su vrlo dinamicna lica, koja su u stanju da predju dug put, svesnog
razvitaka da %i postali lica. $'" P$-/U2U R8+,-"2U, A )A2,A ', a re(leksija
je jedina potre%na da realnost postane egzistentna. /RA)A 2 RAZ+$1 P$-&$2A'2A
2/'$1 +".A.
Realnost se pojavljuje u svetlu svoje nesigurnosti, la%avosti, %arem u istoj meri u kojoj i
umetnost. Uloge se izvrcu. 'ajmanji udarac re(leksije raz%ija podelu na realnost i
pozornicu u ovom smislu?.
/8"'"&"0'" &A&RA+"-&".," RA-PA/ .+ -&0AR'$-&"., A -A) &A2
RA-PA/ P$-&A2 PR/)& U)&'",$0 ,$'&)P+A."2.
,ako uspostavlja razlicite nivoe realnost9 prvo, porodica neovaplocenih knjizevnoh l:ica
trazi pisca, i to u druzini koja pro%a Pirandelov komadH 1lumce u%ede da igraju njihovu
zivotnu dramu, ovima ne ide, na kraju sama lica ispricaju celu svoju pricu9 $tac je majku
%acio u ruke svom sekretaru, , sina iz tog %raka poslao na selo. )ajka sekretaru radja
troje dece, sekretar umire. -est lica su 9 majka. $tac, prvi sin, Pastorka i jos decak i
devojcica. &ragedija nastaje kada $tac dolazi u javnu kucu koju vodi )adam Pace, a u
kojoj radi Pastorka kao prostitutka.
)elodramska prica samo je povod za dovodjenje realnosti u pitanje. 'ismo sigurni ni
oko jednog dogadjaja (RasomonH) ! svako ima svoju pricu. Priroda direktora pozorista je
i sama nestalna jer je ziveca stvarnost koja je u stalnom menjanju, samo je realna
stvarnosr pozorista jer petri(icira realnost.
2os jedan nivo stvarnosti, vazan za oviu dramu je misteriozni dolazak )adam Pace., koja
se stvara u trenutku kad $tac i Pastorka hoce da je prizovu. Autor kaze da je to prikaz
'21$0 )A-& U &R'U&,U ,A/ -&0ARA. Rajnhart je rezirao ovaj komad
tako sto je )adam Pace izletela iz velikog postera sa Pirandelovim likom.
/rama $enri *, takodje se %avi pitanjem saznatljivosti prave istine, a u podnaslovu nosi
U pravu ste ako mislite da jeste. (covek na maskaradi glumi ;enrija "0, padne s konja i
dvadeset godina provede misleci da je ;enri "0, jednom se vraca u realnost, u%ija
suparnika, ponovo ludi). /ruga realnost je isto tako stvarna kao i(akticka.
0azan status ,$',R&'$1 /8"'"&"0'$1 +2U/-,$1 ."'A, koji moze da
petri(ikuje jednu oso%u u vecnom i nepromenljivom zivotnom trenutku ! tako lik iz
;enrija "v u%istvom %iva zauvek (M) ;enri "0 ! posle cina ne moze se ziveti u istoj
realnosti, zamrzava se u istoj (ormi koja nema izgleda da se promeni.
&ragicna situacija Pirandelovih komada stvarno je tragicna, ali nasavsi se na pozornici
ona je relativizovana jer postaje ,$)/"2A 'A-"; "+UZ"2A $ P$-&$2A'2U 2/'
-&0AR'$-&". Raslojenost i opterecenost paradoksima.
'ILO(O'SKA DRAMA / SARTR I KAMI
Pose%na vrsta pozorisne prakse ! ovo je 8"+$Z$8-,$ P$Z$R"-& ili P$Z$R"-&
-"&UA."2 (-artrov termin). $na pretvara postavke jedne delu apriorne (ilozo(ije u
karaktere i situacije u komadu. &U A,."2A '"2 P-";$+$-," )$&"0"-A'A. -vi
suko%i, zapleti posledica su (ilozo(ske postavke. /rama kao ilustracija uverenja koje
prethode stvaranju drame.
'e samo drame koje polaze od -artrove (ilozo(ije egzistencijalizma, vec i drame Zirodua,
Anua, ,oktoa. .esto su to (najcesce) drame sa tezom, ali to nije dovoljno, naravno.
/ok je u tradicionalnoj dramaturgiji akcija primarni o%jekt, pa se misao, ideja, (ilozo(ija
postepeno i gradualno preko nje eksteriorizuje, toliko se u drami situacije %as kroz strogo
konstruisane situacije o%jasnjava (iloso(sko polaziste. $vde je 'ILO(O'I*A SVR8A
AKCI*E! Ako znamo -artrovu (ilozo(iju %ice nam jasni njegovi dramski suko%i.. 1lavna
je teorija o ,$'&"1'&'$-&" .$0,A, egzistencija prethodi esenciji. 'ema covek
neku prvo%itno datu sustinu, pa ssa njom zivi zivot, njome je odredjen# nego covek tek
,R$Z 1Z"-&'."2U -* /8"'"-.. &o znaci da %og vise ne postoji. Ali za njega
je %as nepostojanje %oga sustinski (iloso(ski i prakticni pro%lem ! )" )$RA)$ /$
,RA2A 'A -* /A PR")")$ P$-+/". $/-U-&0A *$1A.
-artr napada sekularisticku (iloso(iju X"X veka, koja je kad je priznala smrt %oga, samo
vestacki zadrzala sve moralne kodekse kao da je %og ziv. &o je (rivolno popunavanje
praznine nastale povlacenjem apsoluta. 'e mogu se neke vrline proglasiti apriori
vazecim, to ne zadovoljava misleceg coveka. )i moramo nastojati da coveku
omogucimo da zivi i posle nestanka religijske nade. 1Z"-&'."2A+"ZA) 2
8"+$-$8"2 ,$2A Z+" /A U."'" Z"0$& )$1U."). &ako egzistencijalisti
priznaju da je krajnje nezgodno sto %og postoji. 'ema apriori do%ra ako nema
%eskonacne i savrsene svesti koja ga misli.
$ve teze kod -artra opostaju likovi i dramske situacije. U "javolu i gospodu (ogu, 1ec,
glavni lik (anaticno cini zlo. $n cini zlo, zato sto hoce da cini nesto novo, %uduci da je
do%ro vec ucinio %og. Ali svestenik ;ajnrih ga uspeva uveriti da je %esmisleno ciniti zlo
u svetu koji je njime impregniran (covek je gresan i da samo lezi u krevetu) i to tako sto
ga dijalekticki navede da pomisli kako ni %og ne cini zlo, kako je nemoguca lju%av i
pravda , cak ni prema %liznjima. -vi cine zlo, niko nikad nije cinio do%ro. ,ad je tako,
misli 1ec, odmah cu ja %as ciniti do%roH U druga dva cina se osudjuje etika sekularizma
X"X veka, koja olako proglasava do%ro za svoj cilj 1ec shvata da je B iznad nasih glava
nista. *og je nista#ja sam sam izmislio i do%ro i zlo i njima raspolagao# samo se%e
mogu da optuzim i da kaznim ili da nagradim# J
/akle, covek postaje slo%odan umiranjem %oga ! u tome lezi i sav smisao i sva opasnost
zivota. ZA nas je %itno da konstatujemo da je vrlo lako prepozLnati u karakterima i
situacijama prikazivanje ovih ideja. 0ec je U'APR/ 8",-"RA' "-;$/, razvij lika
nikad nije psiholoski. Zato sto veruje da %og ne postoji i da covek postaje slo%odan kadd
to shvati, zato postaje slo%oda 1ec ali i $rest na kraju )uva.
KAMI se i poklapa i razlikuje. 'jegov egzistencijalizam zasnovan je na pitanju 9,A,$
P$-&$0A&" +2U/-," Z"0$& ,A/ 2 -0& $-+$*$/2' AP-$+U&A. "sta mera
konceptualnosti drame kao kod -artra. /rama Kaligula strogo ilustruje ovu ideju.. )ladi
rimski car shvata apsurdnost zivota, koju ne shvataju rimski patriciji, koji se od apsurda
stite nizom o%mana. $n hoce da ih natera da uvide taj apsurd cineci apsurdne stvari !
silujem, pali, u%ija, konja proglasava za senatora, ismevajuci patricijsku veru u razum i
samoo%manu. ,ami putem (ilozo(ije ' PR$'A+AZ" razloge da postuje coveka ! tako
ni ,aligulino kajanje ne nudi te elemente za kojima se u drami traga. .ilj mu je lucidno
postavljeno pitanje %ez krajnjeg odgovora.
A'1AZ$0A'$-& je o%avezna kod drame situacija. -artr hoce da u%edi pu%liku u
svoje stavove ! on hoce da menja svet i ljude. B govoriti znaci angazovati se J. -vako
znacajno delo je za njega tendenciozno.
Razli&a Ka%i;Sar,r 9 polazista zajednicka o slo%odi iz%ora, moralnom postupanju.. Ali
razlika je glavna u PR$*+)U "-&$R"2-,$1 AP-$+U&A 9 ,od ,amija tek iz
perspektive vecnosti neko delo do%ija smisao. Za -artra istorijski apsolut u potpunosti je
zamenio ulogu %ozanskog apsoluta. "storija moze da naknadno kvali(ikuje iz%or coveka,
koji je slo%odan.
-artr u eseju Kovaci mitova napada psiholosku dramaturgiju. Protiv teatra karaktera, za
1$+U 0$+2U, ."-& -+$*$/'" "Z*$R, nema razlike izmedju strasti i akcije. .Lovek
je potpuno slo%odno %ice, socioloski i psiholoski potpino nedeterminisano ! golo i
stavljeno pred nuznost iz%ora. Zato je njegovo pozoriste melodramsko ! stroga i striktna
kontrola pisca ga cini takvim. 'ema psihologije ! -0 2 U -"-&)U 0R/'$-&",
&"." " ,$'.P&U .$0,A. Prikazivati samo pojedinacnog coveka, nikada sim%ol.
Akcenat na situaciji, ne na karakteru. -ituacija o%jasnjava karakter, a ne o%rnuto. -licno
dramaturgiji klasicne tragedije i njihova drama pocinje tamo gde je srljanje u katasro(u
vec pocelo, ne trosi se vreme za velike motivacije (psiholoske, socioloske#)
'ajvaznije je da COVEK )OSTA*E O#O STO *ESTE )REKO SVO*I8 CI#OVA.
Zato im drame lice na trilere i akciju. 'ije vazno zasto je neko ucinio, vec sta je ucinio.
U *za zatvorenih vrata kaze se 9I&i nisi nista do z%ir tvojih cinova J.
U njihovim dramama postoje &"P-," ARA'ZR" A,."2, strukturalisticki gledano.
2edna licnost uvek aranzira akciju. Aranzeri u Muvama su 2upiter i gist# U stvari oni
se uvek javljaju u (unkciji tiranina, oslo%odioca i eksperimentatora. Tirani 9 2upiter u
Muva$a, ,omunisticka partija u Prljavi$ ru!a$a. Oslobodio2i 9 $rest u Muva$a.
E&s-eri%en,a,ori 9 ,aligula i 1ec.
Angazovanost protiv koncepta jedinstvenosti ljudske prirode. /alje, am%icija promene
ljudi ili drustva. *reht je uporedjen sa komesarom, jer zeli da izmeni svet da %i se
izmenio pojedinac, dok -artr hoce da izmeni pijedinca da %i se promenio svet ! on je zato
jogi H

SIMOLI(AM I )OETSKA DRAMA
I SIMOLI(AM
2avlja se kao i u poeziji kao ekstremna reakcija na poovrsnist naturalizma i metricku
siometricnost parnasovaca s druge strane.
(an Moreas 3446. ga proklamuje. Poetski ga ostvaruju )alarme, 0aleri#2ejts,
)eterlink, *lok#
&ragamnje za misterioznim i nedokucivim, onim iza poojavne stvarnosti. &raze "-&"'
,$2 2 " ')$1U. "-,AZA&", -A)$ 'A1$0-&"&"# U pozoristu je ovaj
pokret izrazito R$)A'&".AR-,". "racionalna i nede(in%isana ose2an$a. U pozoristu je
to retko kad stvarno uspelo, sim%olizam ne trpi pozoriste. 'abula ustupa mesto traganju
za neuhvatljivim, nepromenljivim i vecitim istinama. Di$alog je zamenjen poetskom
(razom. Kara&,eri manje znace od muzike, stimunga svetla#
&eznja da se univerzalizuje svet pozorista. Zato veliku ulogu igra )UZ",A. Za razliku
od ekspresionizma koji hoce da stvori pozoriste, da ga kreira, sim%olizam hoce kao i
realizam da stvori iluziju stvarnosti ! ali ne pojavne stvarnopsti, vec misterioznog,
poetsjkog univerzuma. Realni o%jekat uciniti nerealnim, sto je vrlo tesko, pa oni
pri%egavaju svetlosnim e(ektima, scenogra(iji, muzici. $va umetnost '"2
/-,R"P&"0'A 0. 0$,A&"0'A.
&u se uglavnom nista n%e dogadja. $ni hoce &"-"'U recimo kao )eterlink koji je po
tome cuven. 'epojmljivi svet ispod (ici<%as est maitre, kaze )alarme).
/ve struje sim%olizma ! EKSTREM#I i +MERE#I SIMOLI(AM
. Predstavnik ekstremnog je *elgijanac MORIS METERLI#K3 radikalni koncept
s,a,i2ne dra%e9 tragicno je u misterioznom i neo%jasnjivom, a ne u scenama u%istva,
smrti# 'A,&"0'$-& " &"-"'A. .uveno kad starac nepomicno i cuteci sedi u (otelji.
.uvena drama Slepci. 'ema otvaranja na racionalnom planu, sem sto grupa slepaca hoce
da otkrije, pod zvezdanim ne%om na nekom neodredjenom kraju, nedokucive tajne
zivota. -lepci predstavljaju covecanstvo, suma je univerzum u koji je %acen slepi covek
'ista se ne moze spoznati, principi i ideologije su varka. *ez ironije i vrlo nepozorisno.
)eterlink je u teorijama napoadao racionalisticku motivaciju realizma. $n nece
psihologiju, moralne pro%leme, samo hoce npresusne tajne. sej Tra"ico u
sva!odevo$. -vakodnevne situacije ali tako da se prikazu kao misticne, sa velom
tajne# 'jegova drama !lava ptica vec je poetska.
*E*TS 3 jedan od osnivaca nacionalnog pozorista u irskoj. )isticka stanja duha, podela
covekove svesti#'ajveci pro%lem je %io meta(oru irskog pozorista koja je du%oko
jedinstvena prevesti na sim%ole. /rame istiliste, !un mesec, -a uzetu jemstva.
'jegovo sim%olizovano covecanstvo govori jezikom irske poetske (raze. &akodje i
ALEKSA#DAR LOK je predstavnik ekstremnog sim%olizma .
-a cisto dramskog stanovista neizrecivost odredjenih situacija prisiljava autore da
opasnoi pojednostave govorenje i delanje, sto je u stvari pozorisno tesko izvesti %ez
negativnih posledica. " samo sim%olisti su shvatili da je njihov eksperiment pozorisno
neodrziv.
II )OETSKA DRAMA
-licno je sim%olizmu. $dustaje se od spektakla i pozorista ekspresionistickom smislu, pa
se sve stavlja na ravan poetoloskog disputa, racionalisticki, klasicisticki. &o su komadi s
tezom. F@<e i A@<e god, u Parizu. 0rlo je vazna KATOLICKA )OETSKA DRAMA, A
'2' 'A20AZ'"2" PR/-&A0'", 2 T! S! ELIOT! "nteres za ljudsku prirodnu
velicinu kroz vizuru katolicke (ilozo(ijeD i pogleda na svet. /isputi o superiornosti
duhovnog sveta nad materijalnim. /"/,A&".'$-&. -uprotstavljaju se velike
dogmatske istine katolicanstva e(emernom, prolaznom zivotu modernog sveta, trivijalnog
drustva, racionalnog misljenja.
ELIOT je pored ,lodela najvazniji u katolickoj poetskoj drami. $n vrlo jasno koncipira
tehniki posredne, pristrasne polemike. Rojalista u politici, katolik u religiji, klasicista u
umetnosti. Protiv do%a naivnog li%eralizma, demokratije i li%eralizma umetnosti. Protiv
darvina i racionalizma 35. veka. $n vrh civilizacije nalazi u srednjem veku. Za njega je
vazan stav ! ako neko ne razmislja kao samosvesni katolik ili samosvesni materijalista
(marksista) on je nista, naivan, ,atolik ima sansu da kroz svoju misao %ude spasen.
,oncept poetske drame podrazumeva da se dra%a -riblizi savre%eno% zivo,u
u smislu savremenog govora, da ne %ude daleki i zivoti nepristupacni govor tradicionlane
drame. "pak njen organizaciono princip je s,ih koji jemci red, disciplinu poetskog
materijala. +", &R*A /A 1$0$R" $'A,$ ,A,$ *" 1$0$R"+" /A'A-'2"
+2U/" /A 1$0$R U -&";U. /rame &bistvo u katedrali, Koktel, !orodicni skup. U
U%istvu u katedrali iskoriscena je tema sa istorijskom licnoscu iz dvanaestog veka,
*eketu, prijatelju kralja ;enrija "". $n postaje kenter%erijski nad%iskup voljom kralja,
poglavar engleske crkve, ali posto pocinje da trazi preveliku v:last crkve, on %iva izgnan.
0raca se , suko%i se s kraljem i njegova E viteza ga u%ijaju prilikom sluzenja liturgije u
kenter%erijskoj katedrali. liot ju je napisao %as za (estival religiozne drame u
,enter%eriju. $na nije ni na staroengleskom, ni na letinskom , vec na -A0R)'$)
'1+-,$) ! dakle, liot hoce da poruci da i savremeni covek tre%a da se %avi ovim
tememe, one su vecne. Ali ovo je manje drama vise stihovana i (ilozo(ska katolicka
rasprava o mucenistvu. +ikovi nisu karakteri, oni su smesteni u unapred zadatu teolosku
temu.. /ramaturgija je mehanicka, nije imitacija akcije, vec ilustracija patnje.
Poetoloski pro%lem da se savremeni gledalac dovede do nivoa kad ce -res,a,i da
bude sves,an s,iha! Zato njegov jezik kasnijih drama prestaje da %ude uzv%isen vec vise
opisivacki kao u ,oktelu. $n ostaje prorodan i leksicki svakodnevan. $n nece gledaoca
koji ne moze da podnese lik o%ucen u savremeni kostim koji govori stih, a moze istorijski
lik sa stihom. $n hoce gledaoca koji ce i u ovom prvom slucaju trpeti stih (i voleti) jer je
spreman za raspravu o velikim temama. $n mora da se iden,i.i&u$e sa $una&o% &o$i
vozi au,o%obil i govori s,ih. /a moze da kaze posle predstave 9 2a takodje mogu da
govorim u stihu.
"deja o%jektivnog korelativa. Zato u kasnijim dramama on ima (a%ulu (akciju)
koja o%jasnjava emociju .
KLODEL 3 drame su mu vrsta apologije katolickih dogmi. Piece a tese. Pozorisnma
scena postaje pozornica za polemiku. "+U-&RA."2A /$1). Satenska cipelica je
prikaz odricanja od lju%avi zarad visih ciljeva (spasenja#) iako to odricanje nije nikako
realisticki motivisano 5ne postoji nijedan zemaljski razlog), vec samo cinjenicom da
*ogorodica jos uvek drzi satensku cipelicu koju joj je zavestala /on Rodriga. Pesnik
uzima %ozji ugao gledanja. +ikovi kao hermeticne i mehanicke marionete.
MO#TERLA#3 suprotno od ove dvojice. $n je piosac komada o katolicima, a ne
katolickih komada. 0rlo udaljen od katolicizma, ali je njegova satiricnost isto teza. 'e
pise u stihu nego u vrsti 1ZA+&"RA' PR$Z, uzvisenim jezikom poezije. Mrtva
kraljica, Spanski kardinal. &eznja ka mitu i sim%olu. Ali on voli da prikaze dve
suprotno kodi(ikovamne akcije samo da %i pokazaao kako ne moze %iti de(initivnih
misljenja o stvarnosti. P$RU, ')A 2R 2 ' )$Z *"&". Podjednaka istinitost
suprotnih stanovista.
LORKA 9 "om (ernarde Albe, Krvava svadba. $n je pesnik spanskog gradanskog rata i
ideje u vrlo pateticnom smislu. Ritmovana proza i ritmovani stih njegovih drama.
#OVI RIT+AL#I TEATAR

I A#TO#E# ARTO3
Ritualno pozoriste surovosti. Alhemijsko pozoriste. B Pozoriste i njegov dvojnik J, 35A4.
Unistilacki racionalizam okcidentalne kulture unistio je pozoriste, koje u svojoj osnovi
ima ritual. ,oncepr kulture je de(ormisan ! ona je postala muzejski eksopnat, dok
prvo%itno tre%a da %ude ,U+&URA U Z,."2".. )ora se promeniti pozoriste, ali i svet,
pu%lika. ,ultura da %ude nesvesni nivo zivota, novi organ, %liza snu nego razumu.
&otemizam varvarskih kultura ! to je prava kultura. $rijentalne kulture nisu izgu%ile
vezu sa totemskim korenima. 8ali nam egzaltacija i snaga. Pozoriste mora da ima svog
dvojnika, magiju koja latentno postoji u kricima, mraku, u pokrtu. &ek kroz te snage ono
stize do sustinskog se%e.
)eta(ora ,U1 ! kuga je %olset koja napada mozak i pluca, dakle organe koje
kontrolisemo svesno ! oslo%odjen diktata racionalnosti covek posotiji slo%odan.. /alje,
ona u svojim mahnitim vizijama (sto je njena kreativna snaga), zaraznom delirijumu
podseca na pravo pozoriste koje takodje tre%a da %ude deliricna epidemija..
Primitivni, alogicki, arhetipski duh. $no odrazava tu drugu, srhetipsku, opasnu stvarnost,
zato je ono surovo. $no se %lizi snu, koji je su%limacija neceg vrlo surovog, potisnute
agresivnosti. U toj agresiji ono tre%a da leci, kao mahnite *akatkinje. Ritual , katarzicna
stanja.
Protiv literarnog pozorista. Pozoriste je pre svega prostorna umetnost. "deal totalnog
pozorista. -amo kroz alhemijski proces da stvori dvojnika racionalne stvarnosti. $deal !
pozoriste *alija. 2ezik koji je na pola puta izmedju pokreta i misli.
II 'RE#SIS 'ERGASO#
,ljucna knjiga *deja pozorista, 35E5. 'ajvaznija je za njega ideja parcijalizacije
dramskog interesovanja za zivot u modernoj drami ! sto za 8ergusona znaci od -ekspira
pa na dalje. *esredisna raznovrsnost savremenog pozorista.. Parcijalnost smisla koju on
osudjuje. - jedne strane Rasin sa racionalizmon, a s druge 0agner sa parcijalizacijom na
strast, culo.
-veta primer 9 -o(okle, ciji .ar dip moze da se razume tek iz perspektive
,$)P+&' A,."2 koja amalgamira i culo i razum. &o je vrsta dramskog arhetipa.
Akcija je ultimativni cilj drame, i njeno jedinstvo je samo u tome das e nista ne izdvaja
%ez onog suprotnog. 'ijedno tumacenje ne iscrpljuje dipa. A,."2A 2 U -0$2$2
$-'$0" /0$Z'A.'A. -hvatamo po%ozno i snazno spoznanje misterije ljudske
situacije. Pod uticajem klasicnih antropologa. .ar edip kao prica o godisnjim ciklusima !
preko smrti do ponovnog rodjenja. ;or kao najvisi organ samosveti zajednice ! on je
uvek iznad situacije, ali ne raLciom, nego je direktna veza sa arhetipom, izrazava
parenijalnu svets rase. $%navljanje moralnod zivota zajednice.
III LIVI#G TEATAR
IV SEK#ER, S+MA#, EK, 8EL)RI#<
V (A# (E#E
Pro%isvet, otpadnik, roditelji ga ostavili, lopov, homoseksualac. Poetika alteriteta. &o
Artoovo i 'iceovo konvulzivno, mesijansko, alhemijskko, primitivno, ritualno dolazi u
praksi naj%olje kod Zenea. &o je do krajnosti teatar surovosti. .R'" R"&UA+ Z+A.
Paradoksalni respekt prema ustrojstvu drustva. -ve je invertovano ! crna, misticna
moralnost. 1lavni cilj je zlo, kao sto je hriscaninu do%ro. " Zene doi njega hoce isto da
dodje na trnovit nacion, kao velikomucenik, inace ritual nema smisla. 0eza svetog i zla.
'jegovo pozoriste surovosti tre%a najvise da podseca na %ogosluzenje. Religija zla.
&eznja ka moralnom savrsenstvu koje je sastavljeno iskljucivo og onoga sto normalno
drustvo proklinje. Am%ivalentan odnos podanika i gospodara (rnci, Sluskinje#), zrtve
i u%ice. Uvek je to i mrznja i lju%av.
$snove Zeneove religije 9 P$Z"2A, +P$&A, A+$."'. Zlocin je kod njega onmo sto
je samilost kod hriscana ! ujedinjuje izvrsioca i zrtvu zlocina. U%ica voli zrtvu.
'ista nije apsolutno ! ni po%una ni red, uvek poseduju deo onog drugog i teze da se
okrenu u iluziju. P-'",<U*".A<ZR&0A. 0rsta totalnog coveka. Zeneovo zlocinastvo
ima elemente homoseksualnog mazohizma ! on zeli da %ude silovan i u%ijen od coveka i
divi se coveku koji je u stanju to da mu ucini.

You might also like