You are on page 1of 9

1

FER 2 Diplomski studij – Humanistički ili društveni predmeti
UTORKOM od 17:00 do 19:00 u B3
prof. dr. sc. Bernardina Petrović
bernardina.petrovic@ffzg.hr
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za kroatistiku
Katedra za hrvatski standardni jezik
HR -10000 Zagreb, Ivana Lučića 3
+ 38516120070 + 38516120252
http://www.ffzg.hr/kroat
JEZIČNA KULTURA
I
KULTURA HRVATSKOGA JEZIKA
22
O ČEMU ĆEMO GOVORITI?
Jezična kultura kao dio opće kulture.
Hrvatski jezik: geneza, naziv, sastavnice.
Hrvatski standardni jezik.
Normativnost hrvatskoga standardnog jezika.
3
‒ jezik – dio čovjekova
identiteta i ljudske
kulture
‒ jezik i kultura:
društvena zajednica
definirana jezikom kojim se
služi
‒ jezik i komunikacija:
prenijeti obavijest, poučiti
ili naučiti, uvjeriti i
nagovoriti, riješiti problem,
iskazati osjećaje, ostaviti
dojam
Jezična kultura: JEZIK, KULTURA, KOMUNIKACIJA
4
Jezična kultura: JEZIK – KOMUNIKACIJSKI SUSTAV
JEZIK = KOMUNIKACIJSKI SUSTAV
osnovna funkcija: komunikacija, tj.
sporazumijevanje među ljudima
sastoji se od:
a)jedinica (koje su popisane u rječniku)
b)odnosa među tim jedinicama (koji
su objašnjeni u gramatici)
JEZIK = SUSTAV JEZIČNIH ZNAKOVA
5
Jezična kultura: JEZIK – KOMUNIKACIJSKI SUSTAV
KOMUNIKACIJA
• verbalna (jezik – govor i pismo) i neverbalna
• govorna i pisana
• namjerna i nenamjerna
• posredna i neposredna
• virtualna (mrežne komunikacije)
tko govori, što govori, kako govori, komu govori i zašto govori
komunikacija – vještina koja se uči, vježba i usavršava
6
Jezična kultura – dio opće kulture
Jezična kultura (Frančić – Petrović 2013):
‒ tradicionalno definirana: ovladavanje zakonitostima
standardnoga jezika
‒ dio opće kulture, cjelokupnoga društvenog ponašanja
‒ ukupnost je svjesnih nastojanja kojima je cilj
poštivanje norma standardnoga jezika u pisanoj i
govorenoj komunikaciji te službenoj i neslužbenoj
komunikaciji, ali i primjerena jezična uporaba u
svakodnevnoj komunikaciji
‒ stječe se sustavnim učenjem
‒ obuhvaća:
a) pisanu kulturu
b) govornu kulturu
c) kulturu slušanja.
7
Jezična kultura – dio opće kulture
Govornik je jezično osviješten (Frančić – Petrović 2013):
‒ ako poznaje funkcionalnostilsku raslojenost svojega
jezika
‒ ako poznaje normativne razine standardnoga jezika
‒ ako njeguje zavičajni idiom
‒ ako se u službenoj i formalnoj komunikaciji služi
standardnim jezikom →u neformalnoj se komunikaciji
ne mora služiti standardnim jezikom
‒ ako aktivno ili pasivno poznaje barem jedan strani
jezik, osobito iz kategorije svjetskih jezika.
8
Jezična kultura: KOMUNIKACIJSKA OBILJEŽJA
Komunikacijska obilježja (Nikolić 2010, cit. pr. Frančić – Petrović 2013)
POZITIVNA NEGATIVNA
1. pravilnost
ortoepska, ortografska,
gramatička, leksička, stilska
1. jezične pogreške
odstupanje od standardnojezičnih normi i
narušavanje jezične pravilnosti
2. preciznost 2. komunikacijsko-pragmatičke pogreške
3. logičnost 3. vulgarizacija
4. jezična čistoća 4. birokratizacija
5. sažetost 5. dvosmislenost
6. jasnoća 6. neopravdana uporaba
nestandardnojezičnih idioma
7. izražajnost 7. pretjerana uporaba posuđenica
8. bogatstvo 8. pretjerana uporaba poštapalica i
pomodnica
9. svrhovitost
9 9
KULTURA HRVATSKOGA JEZIKA
HRVATSKI
JEZIK
HRVATSKI
JEZIK
najmoćnije sredstvo očuvanja hrvatskoga identiteta i
višestoljetne borbe za opstanak
tronarječna posebnost => unikatna u slavenskome
svijetu
jedan od najsloženijih slavenskih jezičnih sustava
najmoćnije sredstvo očuvanja hrvatskoga identiteta i
višestoljetne borbe za opstanak
tronarječna posebnost => unikatna u slavenskome
svijetu
jedan od najsloženijih slavenskih jezičnih sustava
10 10
Hrvatski jezik: GENEZA
Indoeuropska jezična porodica Baltoslavenska grana
BALTIČKI JEZICI SLAVENSKI JEZICI
ZAPADNI
litavski
latvijski
izumrli staropruski
ISTOČNI JUŽNI
češki
slovački
poljski
kašupski
lužičkosrpski
izumrli:
polapski
pomeranski
slovinski
ruski
bjeloruski
ukrajinski
makedonski
bugarski
izumrli:
staroslavenski
Istočni Zapadni
slovenski
hrvatski
srpski
bošnjački/bosanski
crnogorski
11 11
Hrvatski jezik: NAZIVI
hervatski, horvatski, hrvatski, rvatski, slovinski,
slovenski, ilirski, ilirički, dalmatinski, slavonski,
bosanski, hrvatsko-srpski, hrvatski ili srpski
Naziv hrvatski jezik najranije je potvrđen u
Istarskome razvodu (1275. − 1395.).
Danas Hrvati svoj jezik nazivaju isključivo
hrvatskim, a to im je pravo zajamčeno Ustavom
Republike Hrvatske (čl. 12.).
SVIJEST O JEDNOME NARODU
I
TEŽNJA JEDNOMU ZAJEDNIČKOME HRVATSKOME JEZIKU!
PREDSTANDARDNO RAZDOBLJE HRVATSKOGA JEZIKA:
osobitosti jednoga narječja unose se u drugo narječje!
I reku emu anj(e)li ki ga budu držali čto se žalostiš’
ubogi č(love)če i kai se mećeš i zač’ trepećeš’.
Petrisov zbornik (1468).
Hrvatski jezik: svijest o jednome narodu i težnja jednomu jeziku
13 13
Hrvatski jezik: SASTAVNICE
HRVATSKI
JEZIK
NARJEČJA STANDARDNI
JEZIK
SUBSTANDARDNI
IDIOMI
(SOCIOLEKTI)
DIJALEKTI
SKUPINE
MJESNIH
GOVORA
MJESNI
GOVORI
14 14
HRVATSKI STANDARDNI JEZIK
Hrvatski standardni jezik temelji se na dijelu štokavskog
narječja (jekavska novoštokavština).
STANDARDNI JEZIK ꞊ DIJALEKATNA OSNOVICA
+
NADGRADNJA
STANDARDNI JEZIK ꞊ TRONARJEČNA OSNOVICA
+
NOVOŠTOKAVSKA STILIZACIJA
15
HRVATSKI KNJIŽEVNI JEZIK I HRVATSKI STANDARDNI
JEZIK
KNJIŽEVNI JEZIK – jezik pisanih djela
(≠ jezik lijepe književnosti)
STANDARDNI JEZIK – razlikuje se od književnoga jezika
funkcijom i opsegom uporabe
• nasljeđuje književni jezik, razvijeniji, ujednačeniji
• autonoman vid jezika, uvijek normiran i funkcionalno
polivalentan
• orijentiran prema van (prevođenje)
16
HRVATSKI STANDARDNI JEZIK: NAZIVLJE
standardni jezik
književni jezik
jezik književnosti
opći jezik
zajednički jezik
nacionalni jezik
narodni jezik
literarni jezik
administrativni jezik
službeni jezik
državni jezik
normiran jezik
normativan jezik
koiné
rus. literaturnyj jazyk
češ. spisovný jazyk
polj. język kulturalny
njem. Literatursprache
Gemeinsprache
eng. standard English
literary language
franc. langue littéraire
langue commune
tal. lingua letteraria
17
STANDARDNI JEZIK
posebna društvena uloga
SVRHA: općekomunikacijsko sredstvo
poznavanje standardnoga jezika omogućuje
komunikaciju među govornicima hrvatskoga jezika bez
obzira na prostornu udaljenost ili dijalekatnu
pripadnost
pokriva potrebe javne komunikacije
jezik službene uporabe:
jezik državne uprave, školstva, sredstava
masovnih komunikacija...
kodificiran u gramatikama, rječnicima i pravopisima.
HRVATSKI STANDARDNI JEZIK: ULOGA. SVRHA.
18
OSNOVNE ZNAČAJKE STANDARDNOGA JEZIKA
1. AUTONOMNOST
Neovisnost standardnoga jezika o bilo
kojem idiomu, ali i o organskoj
osnovici na kojoj je nastao.
Nikomu nije materinskim jezikom.
2. NORMIRANOST
Određenost poželjnih i uzornih jezičnih
značajka u određenoj zajednici uz
pomoć normativnih pravila, odnosno
propisanost pravilnih jezičnih jedinica.
3. VIŠEFUNKCIONALNOST
Mogućnost uporabe jezika u različitim
komunikacijskim situacijama.
4. STABILNOST U
PROSTORU
Postojanost u prostoru.
5. ELASTIČNA STABILNOST
U VREMENU
Gipkost (elastičnost) u vremenu.
19
NORMA PRIMJERI
PRAVOPISNA zadatci/zadaci, vrjednovati/vrednovati
PROZODIJSKA sàkō/sakô, fakùltēt/fakultêt
FONOLOŠKA objekt/objekat
MORFOLOŠKA cesta/cesta, cesti, cesata
TVORBENA slušatelj/slušalac
SINTAKTIČKA Vi ste mi rekli/ i ste mi rekla
LEKSIČKO-SEMANTIČKA prilog/privitak/atačment/Attachment
STILISTIČKA Ivan ide na fakultet./Ivan na fakultet ide.
NORME HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA
20
PROZODIJSKA NORMA
Raspodjelna su naglasna pravila sljedeća:
1. jednosložne riječi imaju samo silazne naglaske
put, žut, kut, rat, kat, miš
2. trosložne i višesložne riječi na središnjemu slogu mogu
imati samo uzlazne naglaske
3. posljednji je slog nenaglašen – na zadnjem slogu ne
može stajati naglasak: sàkō / sakô, fakùltēt / fakultêt
4. nenaglašeni dugi slog može biti samo iza naglašenoga
21
PROZODIJSKA NORMA
NAJČEŠĆI OTKLONI OD PROZODIJSKE NORME
1. prepoznatljiva lokalna obilježja u naglašavanju
2. naglasna hiperkorektnost = pogreške napravljene u namjeri da se
naglašava ispravno
3. izostanak zanaglasnih dužina
4. silazno naglašavanje nepočetnih slogova riječi:
u genitivu množine nekih imenica: Njd muškárac Gmn muškârācā
u složenicama: poljoprivreda
u posuđenicama: asistent > asìstent, student > stùdent,
kotlêt > kòtlēt
u imenima: Koprîvnica > Kòprīvnica
neprenošenjem silaznih naglasaka na proklitiku: u škôlu
5. zamjena kratkouzlaznoga naglaska dugosilaznim naglaskom
6. neutralizacija razlike između kratkouzlaznoga i kratkosilaznoga
naglaska u korist kratkosilaznoga naglaska
22
RAZLIKA: NORMA I KODIFIKACIJA
Norma = onako kako treba govoriti.
Kodifikacija = onako kako se mora govoriti.

kodeks na višemu stupnju apstrakcije od norme
Stoga kodifikacija poglavito podrazumijeva izradbu
normativnih priručnika pa čini jezgru standardizacije.
KODEKS
• uže značenje od norme
• jedna od norma koja je promovirana kao standardna i
koja treba postati općeprihvaćenom

Osim kodeksa postoje i druge norme koje nemaju takvu
ulogu pa se nazivaju i nestandardnim (što ne znači da u
određenom trenutku ne mogu postati standardnima).
23
Norme su standardnoga jezika sadržane su u normativnim
priručnicima.
Normiranje se provodi svjesno i sustavno uz pomoć
normativnih priručnika.
Osnovni su normativni priručnici:
1. pravopis
2. gramatika
3. rječnik
4. jezični savjetnik
NORME I NORMATIVNI PRIRUČNICI
24
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis
PRAVOPIS
Kako pisati pojedinu riječ ili skup riječi
kad su u pitanju glasovi i glasovni
skupovi (č, ć, dž, đ, j, h, ije/je/e/i)?
Veliko i malo početno slovo.
Sastavljeno i nesastavljeno
(rastavljeno) pisanje.
Pravopisni znakovi.
Kratice.
Tuđice i posuđenice.
PRAVOPISNA PRAVILA
JEST:
popis pravopisno zanimljivih
riječi i njihovih pravopisno
zanimljivih riječi i oblika = popis
riječi u kojih se može pojaviti
pravopisna dvojba.
NIJE:
a) opći rječnik standardnoga jezika
b) jezični savjetnik.
PRAVOPISNI RJEČNIK
25
HRVATSKI JE PRAVOPIS FONOLOŠKO-MORFONOLOŠKI.
Načela hrvatskoga pravopisa:
1. Hrvatski je pravopis fonološki.
To znači da se temelji na glasovnom načelu:
pretplatiti < pred-platiti,
gozba < gost-ba,
očev <ot(a)c-ev.
2. Hrvatski pravopis uključuje morfonološke elemente.
To znači da se ponekad pri pisanju čuva glasovni sastav
tvorbenih jedinica odnosno da se ne provode glasovne
promjene:
podcijeniti, a ne potcijeniti,
podsjetiti a ne potsjetiti,
hrvatski a ne hrvacki.
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis
26
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis
27
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis
28
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis
29
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis
Tri novija pravopisa hrvatskoga jezika:
Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski
pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1996.
4
, 2002.
7
Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopis hrvatskoga jezika, Novi
Liber – Školska knjiga, Zagreb, 2001.
Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović,
Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
RAČUNALNI PRAVOPIS:
Hrvatski računalni pravopis ( autori Slaven Batnožić, Branko Ranilović
i Josip Silić).
Uz taj je program izdana i istoimena knjiga (Matica hrvatska – Sys.
Zagreb, 1996.).
30
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Gramatika
Gramatika jest jezični priručnik koji sadrži propise na
fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj i sintaktičkoj razini.
Jezičnim pojavama pristupa modelno, što znači da navodi:
a) osnovne modele koje oprimjeruje
b) iznimke.
Iznosi popis pravila po kojima funkcionira sustav
standardnoga jezika.
Ne daje gotova rješenja za sve jezične probleme.
31
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Gramatika
Nekoliko novijih gramatika hrvatskoga jezika:
Stjepko Težak, Stjepan Babić, Gramatika hrvatskoga jezika
: Priručnik za osnovno jezično obrazovanje, Školska knjiga,
Zagreb, 2004.
Eugenija Barić i dr., Hrvatska gramatika, Školska knjiga,
Zagreb, 2003.
Dragutin Raguž, Praktična hrvatska gramatika, Medicinska
naklada, Zagreb, 1997.
Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika,
Školska knjiga, Zagreb, 2005.
32
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Gramatika
33
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Jednojezični rječnik
Jednojezični rječnik jest priručnik koji donosi popis
riječi jednoga jezika i njihova značenja.
Nekoliko novijih jednojezičnika hrvatskoga jezika:
Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 1991.,
1994., 1998., 2003.
Rječnik hrvatskoga jezika (ur. Jure Šonje),
Leksikografski zavod Miroslav Krleža - Školska knjiga,
Zagreb, 2000.
Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb,
2002.
34
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Jednojezični rječnik
35
NORMATIVNI PRIRUČNICI: Jezični savjetnik
Jezični savjetnik jest priručnik u kojem se navode
rješenja gramatičkih, leksičkih, pravopisnih ili
prozodijskih nedoumica.
Nekoliko novijih jezičnih savjetnika:
Govorimo hrvatski. Jezični savjeti, Zagreb, 1997.
Stjepko Težak, Hrvatski naš (ne)zaboravljeni, Zagreb, 1999.
Hrvatski jezični savjetnik, Zagreb : Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, 1999.
Nives Opačić, Iza riječi, Zagreb, 2005.
Nives Opačić, (Hrvatski) u zagradama, Zagreb, 2006.
Nives Opačić, Reci mi to kratko i jasno : Hrvatski za normalne ljude,
Zagreb, 2009. 36
INTERNETSKI IZVORI
HRVATSKI JEZIČNI PORTAL (internetski rječnik hrvatskoga jezika)
http://hjp.srce.hr/index.php?show=search
Hrvatski akademski spelling checker HASCHEK
(internetska provjera pravopisa hrvatskoga jezika)
http://hacheck.tel.fer.hr/
Zbirka jezičnih savjeta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
http://savjetnik.ihjj.hr/
Hrvatska jezična riznica
http://riznica.ihjj.hr/
Popis priručnika (gramatike, pravopisi, rječnici, savjetnici):
Zagrebačka slavistička škola (Anagram: BIBLIOGRAFIJE)
http://hrvatskiplus.org
Popis internetskih rječnika: Jezične tehnologije za hrvatski jezik
http://jthj.ffzg.hr/rjecnici.htm