EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU PREDUZETNIŠTVO ŠKOLSKA 2009/10 GODINA I Parcijalni test ESEJSKA PITANJA 1.

Može li malo preduzeće imati monopolni položaj na tržištu? Objasnite. Ne, ne smije imati monopolni položaj na tržištu, jer u suprotnom ne može imati status malog preduzeća i ne može koristiti benficije malog preduzeća koje država namjenjuje tom sektoru. To je uobičajeno u razvijenim zemljama, pogotovo u SAD. Clj države je jačanje malih preduzeća i njihovo dalje razvijanje. Zbog toga vrlo je bitno jasno definirati šta je mali biznis zarad racionalnog odnosa države prema njemu. 2. U čemu se teoretičari slažu da malo preduzeće ne smije imati da bi imalo status malog preduzeća? Malo preduzeće ne smije imati veliki godišnji prihod, također mora imati manji broj zaposlenih. Teorijska usaglašenost jeste da malo preduzeće ne smije imati monopolski položaj na tržištu, ne smije imati uticaja na kretanje cijena niti dovoditi druge na tržištu u bilo kakav nepovoljan položaj. ___________________________________________________________________________ Struktura firmi u zapadnoj Europi prema broju zaposlenih i bilansa u milionima eura: Manje od 10 uposlenih: Umjetni zanati i jako mala preduzeća (mikropreduzeća) 10-40 zaposlenih: mala preduzeća (0 do 1,5 mil. Eura), 50-500 zaposlenih: preduzeća srednje veličine (1,5 mil. Do 9,5 mil. Eura), Preko 500 uposlenika: velika preduzeća (9,5 mil. i više). 3. Određivanje veličine malog preduzeća – kvantitativna mjerila.

Kriteriji su: A. godišnji ukupni prihod (suma novca koji se stekne u jednoj godini prodajom ili nekom drugom aktivnoscu, različito od branše do branše), B. broj zaposlenih( cijeni se prema djelatnostima, zbog različitosti nivoa radne snage i efekata koje zaposleni u različitim branšama ostvaruju, C. dionička suma firme(uloženi novac dioničara prilikom osnivanjafirme) i D. ukupna vrijednost firme( zemljište, zgrade, oprema, zalihe i novac). 4. Određivanje veličine malog preduzeća – kvalitativna mjerila. Kvalitativni kriteriji: • veza preduzetništva i privatnog vlasništva, • samostalnost u djelovanju, • nezavisnost u upravljanju i • nedominantnost u grani, • nedostatak znanja u upravljajnju preduzećem 1

• • • • • • •

grupno odlučivanje je rijetko tehnički orijentisano obrazovanje malo ili nikakvo planiranje neposredno učestvovanje u događajima u firmi potencijal menadžmenta nije razumljiv veliko značenje inercije i inprovizacije nedominirajuća pozicija (monopol) bilo kojeg malog preduzeća u svojoj branši; • Nema utjecaj na kretanje cijena • Ne dovodi druge na tržištu u bilo kakav nepovoljan položaj. 5. Aspekti definisanja malog biznisa. Aspekti biznisa su: 1) aspekt poslova 2) aspekt subjekta 3) vanjski aspekt 4) interni aspekt. 5) institucionalni aspekt. 6) internacionalni aspekt. 6. Objasnite aspekt poslova, aspekt subjekta i vanjski aspekt u definisanju malog biznisa. Pri razmatranju suštine malog biznisa treba posmatrati i sljedeće aspekte: 1) aspekt poslova. Obim poslova proizvodnje, usluga i sl.u kvantitativnom smislu relativno je nevažan sa tačke malog biznisa. Međutim rast proizvodnje i usluga može da dovede firmu u više skale korištenje obima kapaciteta i zaposlenosti pa tako je izvedu iz kruga MiSP. 2) aspekt subjekta. Možemo reći da neki poslovi ne samo zbog veličine već i po svojoj prirodi spadaju u mali biznis jer ih vlasnik obavlja po modelu male firme. Npr.-zanatska radnja koja poštuje porodičnu tradiciju. 3) vanjski aspekt. Ima širi značaj i odnosi se na cjelinu sfere malog biznisa u nekoj zemlji. On ukazuje na mjesto i status MB (malog biznisa) kao sektora u strukturi cjelokupne privrede jedne zemlje.sa tog aspekta može imati različite organizacione oblike a može imati i druge poslove npr.samostalni subjekat, ortački subjekat i sl. 7. Objasnite interni, institucionalni i internacionalni aspekt u definisanju malog biznisa. 4) interni aspekt. Ima u vidu sažimanje poslovnih funkcija u kontekst jedne osobe kao menadžera i izvršioca ili pak malog broja izvršioca.Tu se radi o spajanju poslova u jednu ili dvije funkcije(npr. nabava,

2

prodaja i sl. kao jedna cjelina a ostali operativni poslovi-proizvodnja, usluge u drugu cjelinu) 5) institucionalni aspekt. Privredni sistem i druga institucijalna rješenja mogu se prema MB odnositi podsticajno, neutralno ili ograničavajuće. Praksa razvijenih zemalja praktikuje prvu varijantu čiji je rezultat ekspanzija malog biznisa u tim zemljama. 6) internacionalni aspekt. Evropska unija, SAD i Japan su protagonisti tih strategija. Aspekt te strategije su aktivnosti međunarodnih finansijskih institucija koje pod pokroviteljstvom svjetske banke finansiraju preduzetničke poduhvate u sektoru MiSP 8. Navedite najmanje 6 prednosti MSP-a. Prednosti(snage) MiSP 1. mogućnost da ukratkom vremenskom roku spoznaju želje kupaca i da im izađu u susret. 2. brzo prilagođavanje promenama na tržištu. Dok velika preduzeća uoče promenu mala već izvuku neku korist iz te promene. One zapravo žive od tih promena. 3. efikasnije korištenje raspoloživih resursa. Mašine za proizvodnju, transportna sredstva i sl.Kod MB nikada ne stoje jer on ih ili eksploatiše ili daje u zakup, licencu. 4. efikasno i fleksibilno korištenje radne snage. Zaposlenost je intezivna jer nema dubinske podele rada i jedan zaposleni po potrebi radi više operacija. 5. mali biznismeni brzo komuniciraju sa tržišnim okruženjem, (nabava, prodaja, distribucija) 6. fleksibilno upravljanje zalihama 7. MB brzo ulazi u konkurentsku borbu konkurišući ponekad u pojedinim segmentima i velikim firmama koje obično kasne u svojim reagovanjima. 8. motivi za rad, razvoj i rezultate poslovanja vlasnika malog biznisa su intenzivniji nego u slučaju kada bi taj isti menadžer vodio veliku firmu. 9. ovisnost velikog biznisa od malog biznisa nije retka pojava . Mala preprodaju proizvode velikih kompanija, vrše usluge u njihovo ime, proizvode delove itd. 9. Navedite najčešće slabosti MSP-a. Slabosti MiSP: 1. promjena državnog sistema i ekonomske politike brzo pogađa male firme i to preko noći, takođe teško dolaze do dodatnog kapitala potrebnog za saniranje nastalih poteškoća. 2. dešava se da se u MB nađu i oni koji se za to nisui osposobili pa čak ni planirali osnivanje firme. 3. loše i površne procene o šansama za uspeh na tržištu, često bez planiranja. 4. pomanjkanje vlastite sposobnosti za vođenje vlastite firme. Na startu su uspešni pomišljajući da mogu voditi preduzeće sa više poslovnih jedinki i više zaposlenih. Zbog nedostatka menadžerske sposobnosti to ih najčešće dovodi do neuspeha. 10. Koji su najčešći uzroci propasti preduzeća? 44% Nekompetentnost Nesposobnost vođenja preduzeća. Psihička , moralna ili intelektualna 17% Pomanjkanje menadžerskog iskustva

3

Malo ili nikakvo iskustvo u upravljanju zaposlenima prije pokretnja preduzeća 16% Neujednačeno iskustvo menadžera Nedovoljno poznavanje marketinga, finansija, nabave, itd. 15% Neiskustvo u struci - Malo ili nikakvo iskustvo u proizvodu ili usluzi pre pokretanja preduzeća 1% Nemar Nedostatno pridavanje pažnje preduzeću kao posljedica loših navika ili bračnih nevolja. 1% Prevara ili nesreća - Prevara,zavaravajuće,ime ,lažan finasijski izveštaj,nepotrebna kupovina. Nesreća, požar, poplava, štrajk itd. 6% Nepoznato – Neotkriveni uzroci

Prema tome najčešći uzrok propadanja firmi je NEKOMPETENTNOST tj.nesposobnost vođenja firmi, ljudi se precenjuju i to skupo plate.

4

11. Grafički prikaz i objašnjenje Timmonsovog modela procesa preduzetništva.

Prilike U središtu preduzetničkog procesa se nalaze šanse, povoljne prilike, preduzetnici, inventori, inovatori i studenti obiluju različitim novim idejama. Razviti ideju, primeniti je i izgraditi uspešan biznis na osnovu nje je najvažnije pitanje preduzetničke aktivnosti. Uspešni preduzetnici znaju da dobra ideja ne mora nužno da znači i dobru poslovnu mogućnost. U stvarnosti na svakih 100 ideja prezentiranih investitorima u formi biznis plana ili ponude neke vrste vrste obično 1 ili ponekad 2 ili 3 bivaju finansirane. Radi razumevanja osnovne distinkcije važno je imati na umu da je preduzetništvo proces koji je tržišno orjentiran. Šanse se stvaraju zbog promenljivih okolnosti, haosa, zaostajanja ili napredovanja, informacionog jaza i ostalih različitih trežišnijh nedostataka i zato što preduzetnici mogu prepoznati i iskoritisti prednost tih imperfektnosti. Iskusan i vešt preduzetnik može uobličiti i stvoriti šansu zato što drugi vide malo ili ništa ili vide prerano ili prekasno. Ukoliko neka od šansi zadovoljava sve neophodne zahteve prozor šansi, mogućnost će biti više otvoren nego zatvoren i biće dovoljno dugo otvoren. Za preduzetnika koji opaža i razume povoljne prilike prozor je otvoren, a ne zatvoren i otvoren je dovoljno dugo da bi se uočene šanse iskoristile u poslovnoj aktivnosti. Vrijeme igra značajnu ulogu. Resursi Stavljati novac na prvo mesto je prema Timmonsu ogromna greška. Investitori koji raspolažu novcem često se žale da imaju previše novca za relativno malo poslovno izglednih projekata. Drugačije rečeno, nedostatak postoji na strani kvalitetnih preduzetnika i poslovnih mogućnosti a ne novca. Neki resursi su važniji od drugih, a to opet značajno zavisi od vrste delatnosti u kojoj se vrši investiranje. Pronicljiv preduzetnik nastoji da ostvari kontrolu kritičnih resursa bez postojanja potpunog vlasništva nad njima. Uspješni preduzetnici štedljivo koriste oskudne resurse.

5

Njihovi režijski troškovi su niski, produktivnost velika, a vlasništvo kapitalne aktive svedeno minimalno. Preduzetnici nastoje da minimiziraju obim kapitala koji im je potreban za rast biznisa. Preduzetnički tim Postoje različita mišljenja oko toga da li je preduzetnički tim ključni element u ulaganjima visokog potencijala. Doerr smatra da u vremenu kada postoji obilje tehnologije, dovoljno preduzetnika, obilje novca, bogatstvo VC pravi izazov predstavlja izgradnja kvalitetnog tima. Kapitalisti koji finansiraju preduzetničke poduhvate imaju prostu listu od pet zahteva na osnovu kojih procenjuju potencijale za uspeg novog preduzeća, a to su: Preduzetnik i kvalitete tima x 4 i tržišni potencijal Preduzetnički tim mora biti kvalitetan, širok i zreo, sa iskustvom, u privrednoj delatnosti u kojoj kompanija želi da postigne uspeh. Kvalitetan preduzetnički tim je značajan ne samo za nastanak nego i za opstanak i uspešan razvoj nekog preduzetničkog poduhvata. Niz istraživanja preduzetničkog procesa i praktičnih iskustava ukazuju na to da tim razvija i unapređuje biznis, dok mu pojedinac preduzetnik daje život.

12. Organizacione faze rasta – kratko objasnite i grafički prikažite. Greiner (1972.) prikazuje model tipičnog obrasca razvoja s kojim s suočavaju sve kompanije. On smatra da sve kompanije ako žele postići prihvatljiv nivo učinkovitosti moraju proći kroz određen broj faza. On prikazuje pet faza od kojih svaka završava krizom kako bi prešla u višu fazu razvoja organizacije. Te faze i njihove krize su : Rast kroz kreativnost i kriza vođstva Rast kroz davanja uputa i kriza autoriteta Rast kroz delgiranje i kriza kontrole Rast kroz koordinaciju i kriza birokracije ili crveni signal Rast kroz saradnju i kriza internih limita rasta Faza interorganizacionog povezivanja

6

13. Objasnite rast kroz kreativnost. U ranim fazama života kompanije dok je još mala i ima jednostavnu strukturu, kompanija raste kroz kreativne aktivnosti malih vještih timova. Međutim nakon nekog vremena, kompanija se suočava sa krizom vođstva. S rastom kompanije postaje nemoguće upravljanje na osoban i neformalan način. 14. Objasnite rast kroz davanje uputa. Ako je kriza vođstva uspješno razriješen kroz profesionalizaciju menadžmenta, specijalizaciju njegovih funkcija i utemljenje formalnih sistema, kompanija nastavlja rasti na način koji se određuje u njenom središtu. To vodi krizi autoriteta. Organizacija postaje sve veća i veća, zaposleni se osjećaju sputani hijerarhijom, a vrh ima sve više i više poteškoća u održavanju detaljne kontrole. 15. Objasnite rast kroz delegiranje. Ako se kroz primjenu formalnih struktura i decentralizaciju uspješno rješi kriza autoriteta tada se rast nastavlja kroz delegiranje. To vodi do krize kontrole. Vrh kompanije osjeća da gubi kontrolu, a njeni odjeli razvijaju podanički stav. 16. Objasnite rast kroz koordinaciju.

7

Ako se kriza kontrole uspješno riješi uvođenjem sistema koji donose veću koordinaciju i kooperaciju, rast kompanije se nastavlja. Kompanije postaje sve veća i složenija pa tako dolazi do pojave krize birokracije. Kriza na uštrb efikasnosti i na štetu profita. 17. Objasnite rast kroz saradnju. Kriza birokracije je razrješena snažnom međusobnom saradnjom i kontrolom pomoću zajedničke kulture, umjesto formalnih kontrola. Ključni izvor problema pri kraju faze saradnje jeste nedostatak mogućnosti za dalji rast u okvirima jedne organizacije. 18. Navedite dugoročne trendove razvoja malog biznisa. Nakon svestranog prihvatanja i snažnog razvoja u Japanu, SAD i razvijenim zemljama Zapada ovi trendovi razvoja se prihvataju i u ostalim delovima sveta.Takve tendencije će dimezionirati sljedeći faktori: • Razvoj nauke, tehnike i tehnologije u svetu Dva posebno bitna razloga i to prvi: rezultati nauke bilo gde u svetu postaju sve više transparentni(prenosivi), i drugo-primenjivi su u sferi malog biznisa u većoj meri nego u sferi velikog biznisa jer brže i neposrednije apliciraju. • Trendovi obrazovanja Oni se dinamično menjaju, društvene promene tehnološki pa i kulturni trendovi, podstaknuti razvojem računarske tehnike nameću promene u obrazovnom sistemu. Rezultat toga jeste brže nastajanje i sazrevanje novih ideja, skraćivanje puta i vremena od njihovih nastajanja do njihove implementacije.

Promjene u strukturi organizatora malog biznisa

Preduzetništvom u malom biznisu su se pretežno bavili muškarci, ali sada to jenjava. Žene stupaju na scenu i preuzet će primat. Porast ženske populacije u obrazovanju i zapošljavanju doprinosi novim trendovima. Sigurnost radnog mjesta, zapošljavanja svoje porodice u vlastitoj firmi i druge prednosti doprinjet će da suptilnost i ženska mašta učine svoje u porastu novih zanimanja i razvoju malog biznisa. • Socijalni trendovi Socijalno-društveni trendovi i promene usvajaju nove vrednosti u sistemu socijalne zaštite, u zbrinjavanju hendikepiranih lica, siromašnih, nemoćnih itd. To traži nova zanimanja pre svega nove uslužne aktivnosti na bazi mnoštva malih preduzeća. • Porodični trendovi Broj članova porodice će se nastaviti smanjivati. To je globalni zahtev čovečanstva. A što znači: sigurnija radna mesta, deljenje porodičnog prihoda na manje članova porodice, bolji standard. Individualizam čoveka posebno je interesantan za razvoj malog biznisa. Sve više

8

ljudi nastoji da radi za sebe, a ne za druge. Žele napustiti velika preduzaća i posvetiti se nečem gde mogu sami da ostvaruju, da odlučuju i preuzmu sudbinu u svoje ruke. 19. Šta je preduzetništvo? Preduzetništvo je djelatnost usmjerena na pokretanje, organizovanje i inoviranje poslovanja preduzeća, sa osnovnim ciljem stvaranja novog tržišta i ostvarivanja dobiti. Ono je vezano za sve aspekte ljudskog ponašanja i djelovanja - razvija kreativnost, pospešuje rađanje ideja i obogaćuje ljudske potrebe. 20. Ko je preduzetnik? Osnova preduzetnika kao biznismena je želja za stvaranjem nečeg novog, proizvoda ili nečeg novog na proizvodu.Takav preduzetnik razvija ideje, selekcioniše ih, rangira i bori se da ideju ostvari do kraja. Država može biti veliki saučesnik neostvarivanja dobrih ideja kao što može i pomoći njihovom ostvarivanju. Za ostvarivanje preduzetničkih namera nisu dovoljne samo lične sposobnosti preduzetnika ako ambijent koji država stvara onemogućuje njeno ostvarenje( nejasni ili nerigidni zakoni, nepovoljni porezi, mnoštvo regulativa, birokratija i sl.). Ljudi preduzetničkog duha se po svom mentalnom sklopu dosta razlikuju. Ovo znači da se ne može stvoriti neka ujednačena slika o preduzetniku kao osobi. Zajedničko im je verovatno to što svi imaju poduzetnički duh. 21. Koje su ključne osobine uspješnih preduzetnika? Osobina 1 Sposobnost da se uoci šansa i spremnost da se stalno traga za novim šansama: • U svakom problemu leži potencijalna šansa • Uvijek tražiti oblasti u kojima potrebe ljudi ili nisu zadovoljene ili su zadovoljene na neadekvatan nacin Osobina 2 Vjera u ideju i u sopstvene kvalitete: • Preduzetnik razmišlja slobodno i samostalno • Uvjeren je da njegova ideja posjeduje stvarnu tržišnu opravdanost • Vjeruje u biznis ideju • “Zraci” samopouzdanjem Osobina 3 Orijentacija na buducnost : • Preduzetnici veoma malo pažnje obracaju na ono što se desilo u prošlosti • Preduzetnici aktivno rade na otkrivanju novih šansi, koje se nalaze na bližem ili daljem vremenskom horizontu Osobina 4 Kreativnost: • Preduzetnik ispoljava kreativnost u svim fazama biznisa • Razmišlja na nacin koji je osloboden svih barijera tradicionalizma i konvencionalizma Osobina 5 Tržišna orijentacija i želja za takmicenjem: • Uspjeh zavisi od sposobnosti da se zadrže 9

postojeci i kreiraju novi kupci • Takmicarski duh znaci permanentno potvrdivanje i dokazivanje na tržištu Osobina 6 Fleksibilnost i adaptibilnost: • Biznis treba planirati i istovremeno ciniti neophodne korekcije nakon svake vece promjene u okruženju • Preduzetnik treba jasno da definiše svoje ciljeve • Preduzetnik treba da predvidi i ono što se u biznisu obicno smatra teško predvidivim Osobina 7 Realni optimizam: • U svim, cak i na prvi pogled nepovoljnim okolnostima, preduzetnik traži potencijalne šanse • Uvijek treba definisati realne ciljeve i nacine njihovog ostvarenja • Preduzetnik uvijek operiše realnim pretpostavkama i perspektivama Osobina 8 Sposobnost komuniciranja: • Svojom idejom preduzetnik komunicira jasno i sa velikim entuzijazmom • Preduzetnik mora da shvati krajnji cilj komuniciranja Osobina 9 Spremnost na velika odricanja i totalnu posvecenost poslu: • Preduzetnici žive sa uspjehom i neuspjehom svog biznisa • Preduzetnik je spreman na velika odricanja • Spreman je da se bori sa brojnim problemima koji prate njegov život Osobina 10 Preuzimanje rizika: • Preduzetnik prihvata cinjenicu da otpocinjanje i upravljanje biznisom podrazumijeva elemente rizika, ali on upravlja rizikom • On definiše nivo prihvatljivog rizika i pokušava da shvati što dobija, a što gubi ako rizikuje Osobina 11 Istrajnost i upornost: • Mala je vjerovatnoca uspjeha preko noci • Preduzetnik nikada ne odustaje od realizacije odredene ideje, sve dok vjeruje da postoje znacajne tržišne mogucnosti za njegov proizvod Osobina 12 Akciona orijentisanost: • Kriticni momenat nastupa onda kada treba u praksi realizovati odredenu ideju • Uspjeh je ostvarenje svakog cilja, bez obzira da li je on veliki ili mali 22. Objasnite problem trojstva. 10

 U svima nama postoje tri osobe - preduzetnik, menadžer i tehničar. Preduzetnik je osoba koja uvek gleda napred i nikada nema mira, menadžer želi da sve drži u redu i organizovano, a tehničar samo želi da radi ono što voli, bez da se cima sa stvarima koje nisu vezane za to. Svi imamo sve tri ličnosti, neke više, neke manje izražene. Ideal je složiti tako život da svaka od te tri ličnosti bude srećna. Michael E.Gerber: The E-Myth Revisited: Why Most Small Businesses Don’t Work and What to Do About It.  Po autoru, većinu malih biznisa počinju tehničari koji hoće da izbace šefa iz jednačine. Na kraju tako završe da rade za nekog čije je standarde izuzetno teško zadovoljiti sebe. Na svoj biznis gledaju kao na mesto gde nastavljaju da idu na posao. Umesto da rade na svom biznisu, on rade u njemu, kao zaposleni.  Jedna od odlika uspešnih biznisa je da su dizajnirani i predvidljivo donose dobre rezultate. Definisan je sistem dolaženja do rezultata i njihovog merenja na taj način da se isti postižu konstantno i pouzdano. Sama struktura nije fiksna, već se vremenom kroz niz sitnih promena čiji je uticaj merljiv unapređuje. Proces ide u tri koraka - inovacija, merenje uticaja inovacije, integracija naučenog u sistem - repeat!  Po autoru, biznis treba da bude tako dizajniran da bilo ko može da ga replicira sa istim uspehom i predvidljivim rezultatima. Sam biznis je prototip koji po potrebi može, ali ne more da se replicira sa istim uspehom. Nikada ne morate da ga prodate kao franšizu, dovoljno je da tako bude dizajniran.  Procenat malih biznisa koji uspeju je mnogo manji od procenta franšiza koje uspeju. Razlog je u tome što su franšize dizajnirane da rade i donose rezultate (postoji jasno definisan sistem), dok većina malih biznis luta i prečesto prepušta stvari slučajnosti.  Biznis nije cilj već sredstvo. Osnivač ne sme biti njegov rob, već vlasnik kome isti pruža mogućnost da živi kako želi i ispuni ciljeve koje je sebi zacrtao u životu. Na biznis ne treba gledati kao na mesto na koje se ide na posao, već kao na sredstvo za ostvarenje sopstvenih ciljeva i ambicija, ma šta one bile. Biznis je tu da služi, ne da mu se robuje.  Biznis je onakav kakvi su vlasnici. Ako su aljkavi, lenji, nesistematični i biznis će biti takav. No, po autoru, svako od nas ima kapacitet da se promeni i tom promenom direktno utiče kako na kvalitet svog života tako i na sam biznis. 23. Objasnite odnos privatnog vlasništva i preduzetništva. Kapitalizam je dobio bitku sa socijalizmom iz razloga što je uspjevao proizvoditi dovoljno materijalnih dobara za tražnju i tržište i ostvariti relativno visok stepen zaposlenosti kao i visok nivo kupovne moći građana-potrošaća. Razlog u tom uspjehu leži u postojanju visokog stepena privatnog vlasništva u kapitalizmu i niskog stepena u socijalizmu. Činjenica je da u kapitalizmu preovlađuje struktura malih i srednjih preduzeća (preko 90%), a u socijalizmu su dominirala krupna državna preduzeća. Vlasništvo državno ili privatno određuje različite tipove organizacije preduzeća, drugačiju filozofiju upravljanja, različit stepen motivacije, različite tipove menadžera, itd. Kapitalistički sistem podstiče slobodu vlasništva i preduzetništva i samim tim motive za veće postignuće rezultata. Uspjeh preduzetničkih inicijativa ostvaruje se u kombinaciji jasnog privatnog vlasništva i dobre strategije vlade. 24. Navedite faze toka razvoja novog proizvoda. Razvoj novog proizvoda se ostvaruje na dva načina: 1. Razvojem novog proizvoda vlastitim snagama 11

2. Razvoj na bazi ugovora sa istraživačima 1) Generisanje ideja za nove proizvode. Riječ je o fazi sistematskog kreiranja, identifikovanja i prikupljanja ideja za razvoj novog proizvoda. Izvori ideja mogu biti: istraživanja u preduzeću, inovativni zahtjevi drugih preduzeća, zapažanja organa upravljanja preduzeća, stručna i druga literature, zahtjevi društva, mišljenja prodavača, konsultanata i potrošača, postojeći patenti i slično. Oslanjanje na tehnike brainstorminga, analizu zapažanja potrošača i analizu proizvoda može dati rezultate u generiranju ideja za nove proizvode. 2) Praktični postupci. Istraživanje stepena prihvatljivosti proizvoda na tržištu (ko su kupci, gdje su locirani, kakva im je kupovna moć, obim prodaje, kretanje cijene, snaga konurencije itd), analiza faktora proizvodnje (ocjena tehničkih rješenja, analiza repromaterijala, obezbjeđenje stručnjaka itd.), ocjena finansijskih faktora(izvor sredstava, ocjena ostvarenja po proizvodu, devizni efekti) i pravni aspekt (patentna prava, zaštita potrošača).

3) Definitvna odluka o novom proizvodu. Nije jednostavno donijeti odluku o novom proizvodu.Postavlja se pitanje koja rješenja imaju najviše šansi za visok profit i učešće na tržištu. Poslovna analiza daje odgovore na sljedeća pitanja: • Profit koji se očekuje • Profitabilnost u usporedi sa konkurentima • Troškovi razvoja • Životni ciklus proizvoda • Troškovi istraživanja tržišta • Kapaciteti proizvodnje • Troškovi iznošenja na tržište • Goodwill (ugled) Procjena moguće prodaje je osnovna podloga za odgovor na većinu ovih pitanja. 4) Tehnička faza. Nakon poslovne analize pristupa se tehničkom oblikovanju proizvoda preko više verzija, crteža, modela i laboratorija. Stvara se prototip proizvoda, daje naziv, marka i pakovanje. Nakon toga testira se proizvod i vrše finalne korekcije prije samog početka kontinuiranog procesa proizvodnje. 25. Faze uvođenja novog proizvoda na tržištu. Prodaja proizvoda na tržištu je jedan složen i odgovoran marketinški zadatak. Najznačajnija faza je ona koja se odnosi na zaživljavanje proizvoda na tržištu. 12

a) Tržišni test novog proizvoda Kada firma djeluje na lokalnom području treba približiti proizvod potrošačima i omogućiti im da dođu u kontakt i da ga oprobaju. Ako su stavovi potrošaća pozitivni, može se ići na komercijalizaciju proizvoda. b) Komercijalizacija novog proizvoda Komercijalizacija počinje pripremama za tržišne nastupe. Tada se javljaju najteži i najveći napori i tu najviše pažnje zaslužuje izlaganje robe, propaganda i lična prodaja. Nažalost, ponekad dobar novi proizvod i njegova uspješna probna proizvodnja ne uspjeva usljed loše promocije. Razlozi neuspjeha mogu biti: visoka cijena, nedovoljna pažnja prema kupcima, loši kanali distribucije, slabo servisiranje nakon prodaje. c) Sticanje konkurentnosti na novom proizvodu • Uvesti proizvod na tržište ne znači steći konkurentsku prednost. Nadmetanje tek počinje. Male firme mogu imati prednosti na velikim zbog: Brzog odlučivanja, tj. mali broj partnera donosi ekstremno brze odluke, dok velika preduzeća to rade sporo. Brzo reagovanje donosi konkurentsku prednost. • Uže tržišta pristupačnija su malim firmama, pa mogu imati veće prodajne rezultate. Roba se može distribuirati direktno sa nižim troškovima, dok veće kompanije imaju veće troškove. Blizina potrošaća omogućuje neposredan kontakt i stalno i uspješno prilagođavanje proizvoda. 26. Koje forme pokretanja malog biznisa poznajete? Privatno vlasništvo nad poduzećem obuhvaća ove oblike: • • • • • inokosno poduzeće (samo jedan vlasnik), obiteljsko poduzeće (u obiteljskom vlasništvu), ortačko poduzeće (partnersko poduzeće), zadružno poduzeće (veći broj pojedinačnih vlasnika), i korporativno poduzeće (mnoštvo pojedinačnih vlasnika).

1. Inokosno poduzeće (engl. Sole proprietorship) je poduzeće u vlasništvu jednog individualnog vlasnika.  To su uglavnom mala obiteljska poduzeća koja su u pravilu orijentirana na uže, lokalno tržište.  Orijentirana su na proizvodnju jednog ili nekoliko srodnih ili sličnih proizvoda.  Postoje dva osnovna motiva za osnivanje inokosnog poduzeća: osiguravanje egzistencije svoje obitelji i ostvarivanje zarade (profita). 2. Partnerstvo ili ortaštvo (engl. Partnership) predstavlja udruživanje dvaju ili više pravnih osoba koji temeljem dogovora, a potom i ugovora, osnivaju partnersko poduzeće.

13

 U partnerstvu dogovorno s udružuju vlasnici poduzeća radi ostvarenja zajedničkih interesa, ciljeva ili profita.  Te osobe zajednički odgovaraju prema trećima svojom imovinom. S obzirom na prava i obaveze partnerstva se mogu podijeliti na:  Opće partnerstvo (engl. General partnership) u kojem partneri za obaveze poduzeća odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom.  Ograničeno partnerstvo (engl. Limited partnership) u kojem pored općih partnera, postoje i partneri čija je odgovornost ograničena samo na uloge koje su oni unijeli u partnerstvo. 3. Korporacija (engl. Corporation) predstavlja najsloženiji oblik poduzeća u tržišnoj ekonomiji. Korporacije mogu biti u vlasništvu od jednog pa do stotinu, tisuću ili nekoliko stotina tisuća vlasnika (dioničara).  Osnovni cilj osnivanja korporacija je prikupljanje slobodnog kapitala na tržištu.  Kapital se prikuplja prodajom dionica na tržištu.  Dioničari kupuju dionice i na taj način postaju suvlasnici takvog poduzeća.  Shodno broju dionica oni posjeduju i određena prava u donošenju poslovnih odluka.  Za uspjeh korporacije dioničari snose odgovornost samo iznosom uloženim u dionice Kada se radi o sektoru malog biznisa, pravni oblici specifiraju se na sljedeće način:

Radnje Su tradicionalno pravni oblici praktikovani kod nas u sferi privatnog vlasništva. Zakonom nije preciziran osnivački kapital mada se podrazumeva da za početnim ulaganjem i ne mogu biti osnovane bez adekvatnog poslovnog prostora. U određenim formama potrebni su dokazi o poslovnoj sposobnosti. To je specifičan oblik osnovanja firme na nivou mikro biznisa i malog biznisa.

Dopunske djelatnosti

Dopunske delatnosti mogu voditi lica koja imaju zaposlenje. To mogu organizovati kao jedinke ili u saradnji sa drugim licima.Ona se mora formalizovati-registrovati. Ona je praktična i preporučljiva forma, zakon nije odredio početnu sumu za osnivanje.

Privredna društva i zadruge

1. društvo ograničene solidarne odgovornosti. DOO. Može imati dve varijante u zavisnosti da li su osnivači jedno ili jedno, dva ili više lica. Ako društvo osniva pojedinac glavnica je 2000 €.u gotovini. Vlasnik može biti menadžer, a i ne mora. Ako društvo osnivaju dva ili više lica ona mogu biti pravna ili fizička. Startna osnova je 10 000 €. U gotovini. Najmanje po 2000 € po jednom osnivaču. Odgovornost ograničena ulogom.( ostalo kao u pos. Pravu) 2. Akcionarsko društvo –DD Osnova -50 000 €, strana ili fizička lica domaća ili strana, poslovni rizik ograničen. Složena 14

procedura osnivanja( simultani sukcesivan i kvalifikovani, 20% uloga mora biti u novcu). Društvo može nastati i na druge načine :statusnim promenama, privatizacijom, udruživanjem. 3. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću. DNO. Može biti inokosan pravni oblik osnivaju ga najmanje dva lica domaća ili pravna, fizička ili pravna.Visina uloga nije određena itd (poslovno pravo) 4. Komanditno društvo osnova je 50 000 €.(poslovno pravo). 5. Zadruge To su stari pravno-organizacioni oblici društava,osnivaju ga najmanje tri poslovno sposobna lica. Tradicionalno se osnivaju u poljoprivredi, zanatstvu, ribarstvu, trgovini itd. Sami osnivači određuju minimalan iznos početnog kapitala. Ona može biti u novcu, stvarima, pravima. Zadrugari mogu dati delove svoje imovine na korištenje zadrugi. Potreban prostor i prateće stručne osobe o ovisnosti čime se zadruga bavi. Zadruge mogu biti većeg obima kao što su stambene, grđevinske -30 ljudi. Ovde takođe važe ograničeni poslovni rizici. 27. Prednosti pokretanja biznisa u vlastitoj kući. Prednosti ove vrste biznisa su:
• • • • • • •

Nizak rizik poslovanja Nizak nivo upravljanja Poseban jednostran početak biznisa Fleksibilan način života Jednostavna kontrola rada usljed neposrednog iskustva Svi članovi su učesnici Mlađi članovi brzo uče od starijih 28. Nedostaci pokretanja biznisa u vlastitoj kući.

Nedostaci ove vrste biznisa su:
• • • •

Pretežno se ostaje na nivou mikrobiznisa Vizija biznisa ne polazi dovoljno od planskog i programskog aspekta Banke ne rado podržavaju ovakav vid biznisa Menadžerske sposobnosti su skromne 29. Šta je inkubator i gdje su najčešće locirani?

U suštini radi se o fleksibilnom metodu razvoja novog biznisa i podsticaja ekonomskog razvoja na uskom lokalnom području. Svuda tamo gdje su se uslijed privatizacije ili drugih udara pojavili viškovi kapaciteta (prazne hale, skladišta, poljoprivredni objekti i sl. moguće ih je iskoristiti i tamo razvijati inkubatorske vidove malog biznisa. Poduzetnički inkubatori okupljaju male poduzetnike koji tek počinju poslovati ili su u fazi rasta i razvoja i nemaju vlastiti prostor. Upravo inkubatori omogućuju poduzetnicima korištenje poslovnog prostora po vrlo povoljnim uvjetima (bez najamnine ili uz smanjenu najamninu) ograničen broj godina. Osim poslovnog prostora, korisnicima su na raspolaganju poslovna infrastruktura, intelektualne i poslovne usluge i dr. U razdoblju inkubacije nakon čega bi trebali postati samostalni i prepustiti mjesto u inkubatoru drugom poduzeću. Cilj je poduzetničkih inkubatora ponajprije generiranje novih malih tvrtki na temelju inovacijskih ili poduzetničkih projekata koji se razvijaju u samom centru. 15

Poduzetnički inkubatori mogu biti pravne osobe ili drugi organizacijski oblici u vlasništvu jedinica lokalne/područne samouprave, u privatnom vlasništvu, vlasništvu ostalih institucija i dr., a osnivaju se u cilju korištenja postojećeg poslovnog prostora (u vlasništvu države, jedinica lokalne samouprave,u privatnom vlasništvu ili dr.) za potrebe poduzetnika. 30. Ko sve učestvuje u stvaranju inkubatora? 1. 2. 3. 4. 5. Javne (državne) institucije – gradovi, opštine, regije. Univerziteti: za prenos znanja od zaposlenih, instituta, laboratorija. Veća preduzeća za razvoj preduzetničkih zamisli i ideja zaposlenih. Privatni investitori – inkubator kao poslovni instrument rizičnih kapitalista. Neprofitne organizacije

31. Šta su klasteri? U suštini, klasteri su model umrežavanja firmi gdje se na fleksibilan način pokreće razvoj MSP i na tim osnovama podstiče ekonomski razvoj na lokalnom i regionalnom nivou. Međutim, to istovremeno ukazuje da je konceptualni pristup razvoja klastera relativno složen i zbog toga se može ostvarivati samo uz simultanu saradnju predstavnika vlasti, firmi kao kandidata za klaster, finansijskih institucija, edukacionih i drugih organizacija. Geografski opseg klastera se može kretati u rasponu od jednog grada, regiona, do države ili čak mreže susjednih država. Struktura klastera je takođe različita i zavisi od broja članova zainteresovanih za razvijanje zajedničke strategije. U praksi razvoj malog biznisa modelom klastera zaslužuje posebnu pažnju. Pokazao se praktičnim posebno u zemljama koje imaju tradiciju u podršci razvoju malih i srednjih preduzeća. Neposredna prethodnica razvoju klastera su inkubatori i zapravo tamo gdje postoje iskustva sa inkubatorima klasteri se brzo razvijaju. Bosna i Hercegovina ima šansi za razvoj klastera, a to znači da bi trebalo stvoriti uslove za ostvarivanje ove ideje. Pri tome treba imati u vidu da se stečena iskustva razvoja klastera u zemljama Evropske unije mogu prenijeti u domaću praksu bez lutanja. Predviđanja 16

govore kako će 2010.godine čak 40% ukupnog svjetskog poslovanja biti obavljano u nekom od oblika strateških saveza. Klaster se može zasnivati na bazi drveta, kože, obuće, tekstila,metala, poljoprivrednih proizvoda itd. Mogu to također biti i razne tercijarne djelatnosti. Klasteru pristupaju samo oni koji su prepoznali svoj poslovni interes koji je definiran kroz jasan cilj koji može biti: • povećanje konkurentnosti domaćih proizvoda na domaćem i inozemnom tržištu, kao i ostvarivanje uvjeta za proširenje tržišta (povećanje izvoza) • bolje i efikasnije korištenje domaćih resursa (prirodnih, proizvodnih i kadrovskih) • iniciranje i podrška kooperacije izmenu poduzeća, obrazovnih i razvojnih institucija • povezivanje s fondovima za financiranje novih projekata • obuka i obrazovanje, kao i mnogi drugi interesi kako članica tako i regije, pa i vlade S obzirom da klasteri usko surađuju s vladom, poduzeća na taj način, dobivaju i mogućnost većeg utjecaja na unapređenje zakonodavnog i institucionalnog okvira za poslovanje, otklanjanje administrativnih i drugih barijera, a time i na unapređenje konkurentnosti cjelokupnog gospodarstva. Kroz udruživanje u klastere, definira se i kvaliteta, kvantiteta i kontinuitet proizvoda kao i praćenje zahtjeva tržišta i način zadovoljenja kupca. Uspjeh klastera počiva na uzajamnom povjerenju i poštivanju načela. Budući da u jednom klasteru uvijek surađuje više partnera, organizacija bi trebala biti što jednostavnija, transparentnija i operativnija. Klastere treba organizirati tamo gdje se najprije mogu ostvariti rezultati. Treba imati u vidu da je klaster dugoročan projekt i kao takav složen. Klaster je strateški orijentiran, što podrazumijeva razvoj određenog sektora, grane, na određenom području za određene kompanije, članice klastera. 32. Tendencija razvoja klastera. Notu posebnosti klasterima, u pojedinim regijama u odnosu na druge klastere i u drugim regijama, daju industrijske specifičnosti, tradicija i inovatorska dinamika u njima. Također,stepen uključivanja regionalne vlade i njenih institucija ili agencija, pa i uopšte dostignuti stepen spoznavanja i prihvatanja ovakvog modela razvoja MSP utiču na prepoznatljivost pojedinih klastera. Potreba učešća lokalne ili regionalne vlade u razvoju klastera malih preduzeća je veća nego u drugim razvojnim poduhvatima zbog činjenice da se na osnovama ovog modela pored izgradnje infrastrukture javlja startanje sa radom većeg broja sasvim novih firmi iz odabranih sektora. To sve skupa izaziva visoke troškove izgradnje, visok rizik ulaska u biznis i uspostavljanje snažne konkurencije firmama sa tradicijom. Te specifićnosti zahtjevaju ozbiljne istraživačke i plansko – razvojne poduhvate da bi se donijele ispravne odluke koje će obezbjediti dugoročnu opravdanost ulaganja i minimizirati naznaćene nepovoljnosti. Uz sve to, moraju se izgraditi odnosi dugoročne koperativne saradnje među firmama, jer se na tim principima cio model zasniva. Takav pristup omogučuje lokaliziranu konkurentsku snagu i prednosti u odnosu na klasične ponuđače na tržištu. Zajednički interesi lokaliziranih grupa firmi imaju mogućnosti sinergije u dugom roku. 33. Primjeri lokaliziranog klasteringa. 17

Škotska, Baskija i Katalonija su bili pioniri u 1992 godini. Vidljivo je da su to uglavnom regionalne inicijative. Od tada većina zemalja provodi politiku klasterizacije. Trenutno postoji oko 250 članova iz 40 zemalja od Japana do Južne Afrike, Indije, Finske, SAD, Australije, Meksika i Čilea. Primjera lokaliziranog klasteringa sa sinergetskim efektima za regionalnu ekonomiju ima dosta, a najpoznatiji po uspjehu su npr.: industrijski klasteri (grozdovi) u sjevernoj Italiji, u Španiji, metalni klasteri u Njemačkoj i Švajcarskoj itd. Svjetski poznata su klasterska visoko tehnološka aglomeracija Silicon Valley u SAD ili Toyota City u Japanu, biznis poslovni centri u Hong Kongu, Londonu i drugi. 34. Da li biste Vi svoj biznis locirali u sistem klastera? Zašto? S obzirom na mogućnosti koje daje, za mene samo pristupanje jednom klasteru bi bilo jako korisno iz više razloga, a to su: • Podizanje konkurentnosti putem povezivanja u preduzeća, povećanje produktivnosti, razvoju marketinga, prodaje, itd. • Lakše se mogu dostići kvalitetna i opšte prihvatljiva rješenja; • Može se lakše doći do pomoći i podrške relevantnih institucija; • Razmjenom iskustava firme mogu mnogo naučiti jedne od drugih; • Također firme mogu lakše priuštiti usluge eksperta u raznim oblastima (marketing, tehnologija, dizajn...); Tendencija razvoja klastera u svijetu trebalo bi što prije prihvatiti u Bosni i Hercegovini. Potrebe za tim su nedvosmisleno jasne. No, pošto je koncept razvoja klastera vezan za kompleks regionalne ekonomije, on se i ne može implementirati bez učešća federalne i kantonalne vlade i to u mjeri i intenzitetu koji su daleko veći nego u nekim drugim razvojnim poduhvatima. Tu se prevashodno misli na stvaranje adekvatne infrastrukture, pravnih okvira i mjera ekonomske politike. U BiH postoji veliki broj neiskorištenih kapaciteta koji bi se mogli iskoristiti za sistem klastera pod uslovom da u njima umrežene firme dobiju povoljne uslove za rad. 35. Definišite klaster i dajte komparaciju s modelom inkubatora! U suštini, klaster je model umrežavanja firmi gdje se na fleksibilan način pokreće razvoj MSP i na tim osnovama podstiče ekonomski razvoj na lokalnom i regionalnom nivou. Međutim, to istovremeno ukazuje da je konceptualni pristup razvoja klastera relativno složen i zbog toga se može ostvarivati samo uz simultanu saradnju predstavnika vlasti, firmi kao kandidata za klaster, finansijskih institucija, edukacionih i drugih organizacija. Neposredna prethodnica razvoju klastera su inkubatori i zapravo tamo gdje postoje iskustva sa inkubatorima klasteri se brzo razvijaju. 36. Definišite inkubator i dajte komparaciju sa modelom klastera! U suštini radi se o fleksibilnom metodu razvoja novog biznisa i podsticaja ekonomskog razvoja na uskom lokalnom području.Svuda tamo gdje su se uslijed privatizacije ili drugih udara pojavili viškovi kapaciteta (prazne hale, skladišta, poljoprivredni objekti i sl. moguće ih je iskoristiti i tamo razvijati inkubatorske vidove malog biznisa. Inkubator je preteča 18

klasterima. Cilj poduzetničkih inkubatora je ponajprije generiranje novih malih tvrtki na temelju inovacijskih ili poduzetničkih projekata koji se razvijaju u samom centru, a zatim se daljnim razvojem firme mogu umrežavati gdje se nastavlja ekonomski razvoj kako na lokalnom tako i na regionalnom nivou. 37. Koji su razlozi prodavanja firme. Rijetko se poduzeće prodaje, a ako su razlozi opravdani, obično su to: • osobni i karijerni razlozi • nemogućnost nasljeđivanja • problem menadžmenta Često se pravi razlozi skrivaju, a problem je ako su ti “pravi”razlozi problematični: • zastarjeli proizvod • veliki dugovi • slabo financijsko stanje 38. Zašto i kada kupovati preduzeće. U zemljama razvijenog tržišta česta je pojava kupovine već postojeće firme. Taj model nudi manje rizika u dolaženju do vlastite firme, jer kupac ne kupuje samo imovinu preduzeća i njegove predmete poslovanja, nego i njegovo tržište i prilike na njemu. Ako na već postojeću bazu novi vlasnik nadogradi svoje sposobnosti i tržišno umijeće, time će on uvećati razvoj firme i ostvarivanje dobiti. Svako ko ima novac može kupiti preduzeće. Vrlo je bitno istražiti zašto neko želi da proda firmu iz razloga sigurnosti kupovine iste. 39. Navedite i kratko objasnite metode procjenjivanja malog biznisa. Često se ide na manje ili više kombinovanje metoda. Klasifikacija metoda, na bazi toga da li se respektuje ili ne respektuje koncept vremenske vrijednosti novca, dijelimo na: 1) Staticke metode - ne pridržavaju se vremenskih perioda poslovanja, već se pokušava ustanoviti trenutna vrijednost firme. • poredenje efekata u samo jednoj godini funkcionisanja investicija sa ukupnim ulaganjima u toj istoj godini, 2) Dinamicke metode - polaze od vremenskog aspekta i efekata koji su se ostvarivali u prošlosti i koji se mogu ostvariti u budućnosti. Uzimaju se efekti poslovanja u prošlosti i sadašnji obračunski period gdje se u procjenu uključuju: goodwill, lokacija, pozicija na tržištu, perspektiva, prijetnje konkurencije, tehnologija i perspektive itd. Također uzima se u obzir i budući period životnog ciklusa preduzeća. Na osnovu analiza prošlosti i sadašnjosti može se projicirati budući razvoj preduzeća. • uzimaju se u obzir prihodi i troškovi u razlicitim vremenskim periodima tokom realizacije investicionog projekta. 40. Pojam franšize. 19

Franšiza se pojavljuje kada kompanija (davatelj franšize- franšizer) licencira svoje trgovačko ime (brand) i svoj način rada (sustav poslovanja) određenoj osobi ili grupi (korisniku franšizefranšinzant) koji se slaže da će poslovati u skladu s uvjetima ugovora (ugovor o franšizi). Davatelj franšize osigurava korisniku franšize podršku i, u nekim slučajevima, ima određenu kontrolu nad načinom poslovanja korisnika franšize. Zauzvrat korisnik franšize plaća davatelju franšize početnu pristojbu (nazvana franšizna pristojba) i pristojbu za poslovanje (rojalti) za korištenje trgovačkog imena i načina poslovanja.

41. Koji su interesi primaoca franšize? Poslovanje u franšiznom sustavu poduzetniku nudi određene prednosti kao što su: • potrebno je manje inicijalnog kapitala za početak; • manji je rizik neuspjeha; • korištenje uspješnog i poznatog poslovnog imena i reputacije, • brže ulaženje u tržište, • racionalni menadžment i organizovanje procesa rada, • standardni proizvod i kvaliteta koja se prodaje kroz potvrđeni sustav poslovanja; 42. Koji su interesi davaoca franšize? Za davatelja franšize slijedeće su prednosti poslovanja: • potreban mali kapital za brzi rast, • potencijalno visoka stopa rasta, • prodaja uz jedinstvenu poslovnu strategiju, • minimiziranje poslovnih i financisjkih rizika, • efikasnije ulaganje u dodatna istraživanja i unapređenje poslovanja. 43. Šta je biznis plan? Biznis plan je dokument kojim se analizira predstojeći poslovni poduhvat. To je vrsta elaborata kojim se potencijalnim finansijerima predstavlja namera da se realizuje određeni poslovni poduhvat. On se ne odnosi na preduzeće već na savim konkretnu operaciju. Biznis plan je nužan uvijek kada se ulazi u nove poslovne poduhvate, jer prezentira pregled cjeline ulaganja, pomaže kao podsjetnik da se nešto ne ispusti, ukazuje na kritične tačke i služi onima koji se uključuju u poduhvat kao poslovni partneri ili finansijeri, da sagledaju valjanost opredijeljenog posla. Biznis plan vam pomaže da kroz njegovo osmišljavanje i izradu precizno formulišete svoju poslovnu ideju, da sagledate uslove za njenu realizaciju, šanse i potencijale, rizike i ograničenja. Biznis plan je takođe namijenjen i potencijalnim investitorima. Da bi za sve zainteresovane bio usmjeravajući i koristan, potrebno je da bude jasno prezentiran i konkretan sa potrebnim cifarskim proračunima i pokazateljima. Potrebno je takođe da u finansijskom dijelu plana bude egzaktno precizirano vrijeme i stopa povraćaja uloženog kapitala. Plan vam pomaže da izbjegnete rizike i zamke, postignete svoje ciljeve i izgradite profitabilno preduzeće, koje će biti društveno korisno. 20

44. Čemu biste dali prednost u slučaju ulaska u neki biznis – polazak od nule, kupovina firme ili ulazak u franšizu? Objasnite iscrpno! U ova tri ponuđena slučaja izabrao bih ulazak u franšizu iz razloga što bi mi bilo potrebno manje inicijalnog kapitala za početak, također manji je rizik neuspjeha, imao bih na raspolaganju korištenje već uspješnog i poznatog poslovnog imena i već stečene reputacije na tržištu, nadalje, sam ulazak na tržište je itekako brži nego kada se pokreće samostalni biznis, i organizovanje biznisa je olakšano zbog nekih utvrđenih sistema poslovanja kao što je i kvaliteta samog proizvoda već utvrđena. Još jedan razlog je u tome što su franšize dizajnirane da rade i donose rezultate (postoji jasno definisan system). Ulaganja u marketing bi sigurno bila manja s obzirom na već postojeću historiju uspješnosti proizvoda. Distribucija već prepoznatljivog proizvoda na tržište je jasno u mnogome lakša nego novog, neprovjerenog proizvoda. Sve su to vrlo jasni razlozi ulaska u franšizu i potpisivanju ugovora sa franšizerom. 45. Kratko objasnite vlastiti portfolio preduzetnika. IS = K + E + E + P (Investment success = Knowledge + experience + emotions + purpose) ili IU = Z + I + E + C (Investicioni uspjeh = Znanje + Iskustvo + Emocija + Cilj) Znanje čini svesno poimanje da postoji ekonomski i drugi podsticaji koji preduzetnika usmeravaju da upravlja novcem, tj da pravi novac. Iskustvo čini zbir veština koje preduzetnik aplicira da bi ostvario cilj. Emocije mogu biti segment kvalitetnih aspekata koje preduzetnike mogu učiniti menadžerom. Ciljevi čine zbir rada koje biste hteli ostvariti. Sve ovo je neophodno kombinovati i usmeriti ka investicionom rezultatu. Polazna tačka pri tome bilo bi utvrđivanje vlastitog bilansa stanja i bilansa uspeha, tako možemo definisati prioritetne ciljeve i ostvariti zadatke. 46. Navedite izvore vlastitog kapitala. Izvori vlastitih sredstava: • • • • • ranije zarađen novac (štednja). tekuća zarada (iz postojećeg zaposlenja ili nekog biznisa). novac rodbine, novac poslovnog partnera (ako je dioničarsko vlasništvo), novac ulagan u biznis klub s namjerom investiranja i sl

47. Navedite vrste izvora tuđeg kapitala i po jedan primjer. Izvori pozjamljenih sredstava: • • • Bankarske institucije (državne, komercijalne, hipotekarne banke, šteditno-kreditne zadruge) Državne – vladine institucije (federalne, kantonalne, općinske) Međunarodne finansijske institucije (Svjetska banka, MMF, Finansijske institucije EU, NGO - nevladine humanitarne organizacije i druge) 21

48. Šta su mikrokreditne institucije?
Mikrokreditna finansijska institucija je finansijska institucija, čija je osnovna djelatnost odobravanje namjenskih kredita za realizaciju razvojnih projekata privrednih društava i odobravanje namjenskih kredita fizičkim licima. MFI se osniva kao akcionarsko društvo ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću. MFI može da obavlja sljedeće poslove: - odobrava iz sopstvenih sredstava i sredstava pribavljenih na tržištu novca namjenske kredite za realizaciju projekata razvoja privrednih društava, kredite za unapređenje djelatnosti preduzetnika i namjenske kredite fizičkim licima, - investira u kratkoročne hartije od vrijednosti koje emituje Vlada i u druge visokokvalitetne kratkoročne instrumente finansijskog tržišta, - pruža usluge finansijskog lizinga, - pruža konsalting usluge.

49. Navedite redoslijed povoljnosti izvora sredstava. Komparacije su pokazale da se najbolji izvori kapitala mogu rangirati sljedećim redoslijedom: • • • • • • • vlastiti novac izvori kapitala od članova familije izvori kapitala od prijatelja i poznanika pozajmice od biznis klubova,finansijkih zadruga pozajmica od vladinih institucija pozajmica od mikrokreditnih organizacija pozajmljivanje od banaka, što posljednje ide.

50. Za šta se koriste kratkoročni krediti? Kratkoročni krediti imaju rok dospijeća do jedne godine. Služe za financiranje tekuće poslovne djelatnosti, potrošnje, odnosno za premošćenje tekuće nelikvidnosti. Za finansiranje trenutnih potreba: održavanja kratkotrajne likvidnosti u proizvodnji i trgovini, finansijranja uvoza, plaćanja usluga, potreba sezonskog karaktera i slično. 51. Za šta se koriste dugoročni krediti? Dugoročni krediti imaju rok dospijeća dulji od pet godina, a služe za financiranje većih investicija. Odobravaju se na temelju dugoročnih izvora sredstava komercijalne banke. Zbog dugoga roka na koji se odobravaju (npr. dvadeset i više god.), dugoročni su krediti za vjerovnike razmjerno visoko rizičan posao, pa se njihovo odobravanje u pravilu uvjetuje založnim pravom na nekretnine (hipotekom), a nerijetko se zahtijevaju i drugi oblici osiguranja kredita poput solidarnoga jamstva (jedne ili više osoba), osiguranja nekretnine od različitih rizika, polica osiguranja korisnika kredita od posljedica nesretnoga slučaja vinkulirane u korist kreditora i sl.. 22

52. Navedite aspekte preferiranja tipa kredita. Situacija oko iznalaženja kredita i oko izbora kreditora su uvijek složene. Pored navedenih institucija i njihovih aspekata, treba imati u vidu i druge aspekte ili ih kombinovati sa svim prethodnim, a to su: • cijena(trošak) – visina kamate i plaćanje troškova koji prate proceduru dobijanja kredita i drugi troškovi mogu uticati na efikasnost poslovanja • vrijeme(hitnost) – tražiocu kredita više odgovara kredit na duži rok dok kreditor ima suprotan interes, također hitnost dobivanja kredita može biti toliko značajna da primalac ostale uslove stavlja u drugi plan • rizik(neizbježan) – preferirati kredite sa što manjim rizikom

• kolateral – vid sigurnosti kreditoru da će kredit biti vraćen, nemogućnost povrata kredita može dovesti do gubitka važnog djela imovine • fleksibilnost ukupnog procesa – komplikovane kreditore i suvišne faze u kreditnim procedurama treba izbjegavati, naravno ako postoji adekvatan broj ponuđaća • kontrola(obostrana) – kontrola kreditora i dužnika, s tim da kontrola ne smije imati rigidan (ukočen, krut) odraz na efikasnost poslovanja

23