You are on page 1of 11

UNIVERZITET U SARAJEVU

AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI
2012./2013.






Osnovi fotografije I
Seminarski rad
Kamera velikog formata











Decembar, 2012. Student: Irena Jukić
Mentor: Doc. mr. Ivan Hrkaš
2

SADRŽAJ



Uvod ……………………………………………………………………………… 3
Kamera velikog formata ………………………………………………………….…4
Klapp kamera …………………………………………………………………….….5
Kardan kamera …………………………………………………………………..….6
Objektivi za kamere velikog formata ………………………………………………..7
Decentriranje ……………………………………………………………………..….9
Decentriranje objektiva …………………………………………………………....10
Decentriranje u vidu povećavanja zone dubinske oštrine ………………………….10
Literatura ……………………………………………………………………….…..11














3






UVOD



Fotografske kamere možemo podijeliti prema formatu negativa, pa tako imamo kamere malog
formata, kamere srednjeg formata i kamere velikog formata, o kojima je i riječ u ovom
seminarskom radu, a one su oduvijek bile sinonim za profesionalnu fotografiju.
Snimanje jedne veoma široke oblasti, industrijske i reklamne fotografije, upravo se vrši ovim
vrstama kamera, koje pružaju široki dijapazon mogućnosti u radu, a rezultiraju veoma
kvalitetnom fotografijom.













4

KAMERA VELIKOG FORMATA

Kamera velikog formata služi za jednu široku, specijalizovanu oblast, koja je veoma bitna za
fotografsku djelatnost. Ona je jednostavno nezamjenjiva što se tiče određenih sektora
fotografije, koje ne bi mogli uraditi nekim drugim formatom ili nekom drugom kamerom, kao
što je slučaj sa mnogim drugim motivima i zadacima fotografije.
Ona obuhvata područje industrijske i reklamne fotografije, kao i fotografije na temu
umjetničkih djela, fotografije skulptura, arhitekture, objekata primijenjene umjetnosti i sl.
Snimanje ovakvih zadataka nam omogućava veliki format negativa, koji nam donosi
bogatstvo detalja, veliku oštrinu, odličnu reprodukciju materijala snimanog objekta, te daje
nam slobodu pri određivanju svijetlosti prilikom razvijanja. Zbog toga što negative velikog
formata nećemo puno povećavati, to nam dozvoljava razvijanje do veoma snažnih gradacija.
Svaki snimak možemo razvijati posebno i tako ga prilagoditi uslovima snimanja i željenoj
svrsi, uz mogućnost retuširanja.
Sve nam ovo govori da je riječ o fotografiji koja je dovedena do maksimuma mogućnosti i
njihovih iskorištenja.
Kamera velikog formata nije za brz rad, ali se zato odlikuje mogućnošću kontrolisanja svakog
koraka prilikom rada, tako da na mat staklu (koje je veličine negativa) vidimo kompoziciju
slike, ugao zahvatanja aparata, perspektivu i rasprostiranje dubinske oštrine, i u toku rada
možemo uticati na sve elemente od kojih zavisi fotografska slika.
Ove kamere imaju mračnu komoru u vidu velikog mijeha koji omogućava veliku izvalku
kamere, kao i pokretljivost prednjeg i zadnjeg dijela kamere što nam donosi velike
mogućnosti za upotrebu objektiva raznih žižnih daljina, kao i jednostavno uoštravanje kamere
na mala odstojanja. Mogućnost podešavanja uglova prednjeg i zadnjeg dijela kamere,
omogućava decentriranje, čime se utiče na perspektivu i proširuje polje dubinske oštrine.
Postoje uglavnom dva tipa savremenih kamera velikog formata:
- Kutija (Klapp kamera) i
- „Kardan“ kamere






5

KLAPP KAMERA











Kutija ili „klapp“ kamera je dobila naziv zbog toga što izgleda kao kutija, koja se za snimanje
otklapa, a u poklopcu se nalaze šine po kojima lizi nosač objektiva. Bolje kamere ovog tipa
obično imaju trostruke šine, što omogućuje veoma veliko izvalačenje.
Ovakve kamere su kompaktne, pa su praktične i upotrebljive za snimanja na putovanju, terenu
itd.
Najčešće kamere ovog tipa su LINHOF Technika, MICRO TECHNIKA, SPEED GRAPHIC,
a ima i mnogo drugih, europske i japanske proizvodnje.



Slika 1 LINHOF Technika 9x12
Slika 2 SPEED GRAPHIC kamera sa kuplovanim telemetrom
6

„KARDAN“ KAMERA


Slika 3 Sinar Alpina 9x12 Studio Monorail

Kardan kamere su one kamere kod kojih i prednji i zadnji dio kamere klizi po jednoj šipki
koja je nosač cijele kamere. Ovaj tip kamere je pogodniji za snimanja u studiju jer je pored
prednosti koje ima u poređenju sa klapp kamerom, manje pogodan za prenošenje.
Za razliku od sistema klapp kamere, ovaj sistem ima znatno veće mogućnosti za adaptiranje i
mijenjanje formata, objektiva i izvlake. Vrlo jednostavno se skidaju, prednji i zadnji dio, od
nosača kamere, odnosno šipke, pa isto tako lako možemo i mijenjati jedan dio za drugi
(objektiv, format, mijeh…). Ove kamere također posjeduju veliki broj raznih adaptera koji ih
prilagođavaju raznoraznim uslovima snimanja, ka što su različiti zadnji ramovi kamere koji
omogućavaju snimanje na različitim formatima negativa, a i mijehovi se mogu nastavljati
jedan na drugi do beskonačnosti.
Dakle, prednost ove kamere je što fotograf može, u bilo kojem trenutku, mijenjati i aranžirati
dijelove kamere po želji, za svaku priliku i potrebu.
Najpoznatije kamere ovog tipa su: SINAR, LINHOF, ARCA…




Slika 4 Sinar objktiv sa polčicom
7

OBJEKTIVI ZA KAMERE VELIKOG FORMATA

Proizvođači kamera velikog formata nisu ujedno i proizvođači optike, tako da za svaku
kameru postoji veliki izbor objektiva, što ne predstavlja nikakav mehanički ili optički
problem, jedni što je potrebno je da taj objektiv pokriva format na kome se snima.
Na kamerama sa ugrađenim telemetrom, prilikom mijenjanja objektiva, potrebno je
promijeniti i polugicu koja spaja nosač objektiva sa mehanizmom telemetra.
Objektivi za ove kamere su ugrađeni na pločice nosače objektiva koje se pričvršćuju za
prednji dio kamere, stoga je zamjena objektiva vrlo jednostavna.
Nemaju jaku svjetlosnu jačinu, jer se ovima kamerama obično snimaju statični objekti, sa
malim otvorima objektiva, radi postizanja dubinske oštrine. Od njih se samo zahtijeva
pravilnost reprodukcije u pogledu dimenzija objekta, ispravna reprodukcija perspektive i
dobra ortoskopija vertikalnih i horizontalnih linija, dobra korekcija sfernih, a posebno
hromatske aberacije. Da bi to postigli koristimo najčešće duple anastigmate, koji osim dobre
korekcije imaju obično i veliki vidni ugao snimanja, što je jako važno, zbog potrebe
decentriranja.
Objektivi koji se najčešće koriste:
Širokougaoni objektivi
Biogon ZEISS 4,5/75 za format 9x12
Super Angulon SCHNEIDER 5,6/75 za format 9x12

Normalni objektivi
Sironar RODENSTOCK 5,6/150 za format 9x12
Symmar SCHNEIDER 5,6/180 za format 13x18

Teleobjektivi
Tele-Arton SCHNEIDER 5,6/270 za format 9x12
Tele-Xenar SCHNEIDER 5,6/500 za format 13x18


8

Kamere velikog formata imaju centralne zatvarače smještene u objektivu. Centralni zatvarači
koji su elektronski, mnogo su precizniji u određivanju vremena ekspozicije nego mehanički.
Neke od kamera velikog formata imaju ugrađeno tražilo i telemetar, kao što su kamere
namijenjene između ostalog i novinskoj fotografiji. Primjer takve kamere imamo na slici broj
2, kamera SPEED GRAPHIC

Za snimanje kamerama velikog formata koristi se sječeni(plan) film i ploče, koje su se u
posljednje vrijeme izgubile iz upotrebe pa se koristi samo sječeni film, koji je praktičniji, lakši
za transport i obradu,a i sigurniji jer nije podložan lomljenju kao staklene ploče.
Sve kamere velikog formata imaju i adaptere koji im omogućuju snimanje na rol filmu.



















9



DECENTRIRANJE

Upravo je decentriranje razlog zašto se mnogi fotografi odlučuju za korištenje kamere velikog
formata. Dakle, samo kamere velikog formata imaju mogućnost decentriranja, što je veoma
pogodno za snimanje arhitektonskih objekata, kao i za reklamnu i industrijsku fotografiju.
Postoje i mogućnosti uvođenja decetriranja i na kamerama malog i srednjeg formata, ali te su
mogućnosti veoma skromne u odnosu na mogućnosti kamera velikog formata.
Decentriranje je moguće upravo zbog toga što se prednji dio kamere, na kojemu je pločica sa
objektivom, i zadnji dio kamere sa mat staklom, pločom ili filmom, može pomjerati lijevo-
desno i gore-dole.
Snimati primjenjivanjem decentriranja je vrlo jednostavno ako poznajemo osnovne principe, a
to znači da decentriranje kamere i objektiva koristimo da bi ispravili perspektivu i da bi
proširili prostor dubinske oštrine.

DECENTRIRANJE OBJEKTIVA

Slika 5 Primjer decentriranja u vidu ispravljanja perspektive
10

Pomicanje pločice sa objektivom naviše ili naniže omogućava nam da u snimak zahvatimo
prostor koji je znatno iznad ili ispod nivoa u kome se nalazi kamera a da pri tome kamera
ostane horizontalna.
Kod ovakvog decentriranja, vertikalne linije ostaju paralelne, iako se snima iznad ili ispod
nivo kamere, znači, ne pojavlju ju se u perspektivi. Isti postupak provodimo kada je situacija
sprovedena u horizontali, samo objektiv pomjeramo lijevo-desno.
Ovaj postupak može nam poslužiti u snimanju enterijera, kada želimo da snimimo neki
predmet koji nismo u mogućnosti snimiti kamerom postavljenom prema sredini prostora.
Decentriranjem objektiva u stranu snimamo iskosa, ali pošto je mat staklo i film kamere ostao
paralelan sa površinom koja se snima, snimljeni objekt se ne pojavljuje u perspektivi
Neki od objektiva koji dozvoljavaju decentriranje (inače pokrivaju nešto veći format od onoga
na kome se snima) su SYMMAR (Schneider) i TESSAR (Zeiss).

DECENTRIRANJE U CILJU POVEĆANJA ZONE DUBINSKE
OŠTRINE

Povećanje dubinske oštrine putem decentriranja se vrši tako što se mat staklo naginje u
suprotnom pravcu nego kod naginjanja mat stakla prilikom ispravljanja perspektive ( mat
staklo se naginje tako da bude paralelno sa objektom snimanja), tako da dobivamo povećanu
perspektivu, ali sa znatno većom dubinskom oštrinom i to sa punim otvorom objektiva.
„Potpuna oštrina pri punom otvoru objektiva se postiže kada je kamera decentrirana na taj
način što se ravan snimanog objekta, ravan u kojoj se nalazi objektiv i ravan u kojoj se nalazi
mat staklo, presijecaju u istoj tački.“
Objekti prema kojima smo decentrirali kameru i koji su vertikalni na ravan objekta koji
snimamo su reprodukovani isključivo po pravilima prostiranja zone dubinske oštrine, tj.
Otvora dijafragme.




Literatura

Slika 6 Primjer decentriranja za postizanje dubinske oštrine (45mm objektiv,
f2.8)
11

- „Elementrana tehnika fotografije“, Dragoljub Kazić, Univerzitet umetnosti u
Beogradu 1987, treće izdanje