1

1. Hrvatska knjievnost 17. stoljea

- barok je razdoblje u knjievnosti i umjetnosti koje je zapoelo nastupom reformacije
sredinom 16. st. i zavrilo smru Luja XIV. poslije 1700. godine; to je pokret katolike
obnove (protureformacija);
- periodizacijsko nazivlje: hrvatska knjievnost 17. stoljea (F.velec), sedamnaesto stoljee
(M.Kombol), reformacija i protivureformacija (B.Vodnik), knjievnost katolike obnove i
baroka (17. stoljee) (S.Jei), katoliki barok (S.Jei), reformacija, protureformacija, barok
(I.Frange), barok (D.Jeli), rano novovjekovlje (S.P.Novak), barok, klasicizam,
sentimentalizam (I.Slamnig)
- pojam barok < port. Barocco= golem biser nepravilna oblika, tvorevina bolesne koljke;
nepravilnost kao oznaka baroknosti;
- razumijevanje pojma barok:
1. historijska koncepcija baroka
razdoblje u knjievnosti i umjetnosti
javlja se, uglavnom, nakon renesanse
na dezintegraciju renesanse utjee pokret katolike obnove (protureformacije),
odnosno reakcija na reformaciju
barok zapoinje dezintegracijom renesanse nastupom reformacije sredinom 16.
stoljea i zavrava smru Luja XIV. (nakon 1700. godine)
Luj XIV - Kralj Sunca (francuski kralj od 1643.-1715. godine). Sin Luja XIII. i Ane
Austrijske. Luj XIV. bio je kraljem Francuske i Navarre pune 72 godine, od 14. svibnja 1643.
do svoje smrti 1715. godine. Krunu je naslijedio kao petogodinjak, no vlast je zapravo
preuzeo tek nakon smrti svojeg glavnog ministra kardinala Mazarina 1661. godine. Godine
1671. bio je jedini europski vladar koji se nije pobunio protiv smaknua Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankapana i koji ih je zavarao svojom dvolinom politikom.
reformacija - opi naziv za socijalno-politike pokrete 16. st. i borbe izmeu
seljatva i vladajuih (protiv feudalizma)
reformacija protest protiv pritiska katolike crkve koja je imala velike
posjede i dobivala ogromne prihode od seljaka i obrtnika
protestantizam Martin Luther (1483.-1546.) osniva protestantske crkve koja
se odijelila od katolicizma u doba reformacije u 16. st.
reakcija na reformaciju - pojaana nakon Tridentinskog koncila
Koncil se odravao u Italiji, u Tridentumu (danas grad Trento); trajao je 18
godina, s prekidima (1545.-1563.); Crkva brine o umjetnosti - isusovci
2

2. tipoloka koncepcija baroka
pod pojmom barok misli se na karakteristian stil koji nastaje, uglavnom, u 17.
stoljeu
seienteskni figuralni stil stil 17. stoljea (obilje figura)
europska knjievnost 17. stoljea nije jedinstvena (ideoloki, poetiki,...)
oko godine 1600. zajednika osobina baroknih pisaca je jedan stil
Zoran Kravar barokni stil jo naziva:
stile acuto
stile attrattivo
culto

- hrvatski knjievni barok je nejedinstvena knjievnopovijesna pojava; razlog je tomu
postojanje razliitih regionalnih knjievnosti na hrvatskom etnikom prostoru u 17. i 18. st. tj.
ne postoji jedinstvena nacionalna knjievnost;
- postojee regionalne knjievnosti razlikuju se po dijalektalnoj osnovi, po metrikim i
izraajnim karakteristikama, po vrsnom sastavu, te stoga razlikujemo 3, odnosno 4 kulturne
zone: a) dubrovako-dalmatinsku
b) kajkavsku
c) slavonsku
d) ozaljsku (dodaje se zbog specifinog dijalekta: mjeavina tokavskog, kajkavskog i
akavskog dijalekta);
- barok kao razdoblje u hrvatskoj knjievnosti odreuje raznovremenost njegova
pojavljivanja, i to izgleda ovako:

a) dubrovako-dalmatinska kulturna sredina: dominacija baroka traje od prvih desetljea
seienta (17. st.) do konca prve treine seteenta (18. st.); poetak se vezuje uz stvaralatvo
J.Barakovia, S.urevia i O.Maibradia, a zavretak obiljeava smrt I.urevia;
b) ozaljski krug: barokni se rad vezuje ovdje uz knjievni rad P.Zrinskog i F.K.Frankopana, a
obojica su smaknuta 1671. godine;
c) kajkavski krug: tipine su se crte knjievnosti baroka poele jae osjeati tek u drugoj
polovici 17. st., u pisaca poput J.Habdelia, B.Milovca, M.Magdalenia, ali su se zadrale
vrlo dugo, sve do kraja 18. st.
d) slavonska kulturna sredina: barok je zakanjela pojava i javlja se nakon sredine 18. st. u
djelu A.Kanilia;
- naem baroku nedostaje i jednolik vrsni sastav, to potvruje sljedee:
3

a) dubrovako-dalmatinska sredina: prevladavaju artistike vrste preuzete iz antike
knjievnosti i iz novijih lirskih tradicija, posebice iz petrarkistike (kraa lirska pjesma, idila,
pastorala, ekloga, ep, poema, melodrama)
b) ozaljska: sklonost popularnim i folklornim vrstama, kao to su romanca (diijaka junaka),
zagonetka (zganka), poslovica (sentencija); djela s religijskim temama blia su pukoj
vjerskoj knjievnosti;
c) kajkavska: tekstovi s praktinom vjerskom funkcijom, namijenjeni moralnoj pouci,
crkvenom pjevanju, molitvi; to su prozne vjerske knjiice, zbirke propovijedi, florilegiji
(zbirke raznovrsnog tiva);
d) slavonska: verzificirani molitvenici i Kanilieva Sv. Roalija;
- dakle, knjievne su vrste razliita podrijetla, to znai da se etiri regionalne
knjievnosti u 17. i u 18. st. nisu nalazile na istom razvojnom stupnju, te je stoga uputnije
govoriti o baroku kao stilu, a ne kao o razdoblju (Z.Kravar)
- ako se barok razumije kao stil, kako kae Kravar, onda se mora odgovoriti na pitanje po
emu se on razlikuje u odnosu na druge stilove; barokni stil karakterizira:
- oslon na retoriku, jer je osnovna jedinica njegova sastava retorika figura; na pitanje
- koje su figure posebice karakteristine za barok odgovara D.Falievac u knjizi-monografiji
Ivan Buni Vui (1987, str. 98 proitati na nastavi); dakle, rije je o sljedeim figurama:
antiteza, ponavljanje, nabrajanje, paralelizam, hiperbola, usporedba, razne figurae per
adjectionem kao to su paregmenon, poliptoton, paronomazija, zatim metafora, metonimija
(tj. tropi, - figure koje se temelje na zamjeni znaenja rijei), concetto;
- mobilnost sposobnost da se pojavi u kombinaciji s razliitim temama, da se proiri
na tekstove razliitih vrsnih obiljeja (svjetovna i religiozna tematika)
- rado se nadreuje inae primarnijim slojevima tekstualnih struktura; u stanju je
podrediti si temu i kompoziciju cjeline, i to posebice u kraim tekstovima naglaenih
artistikih obiljeja (epigram, madrigal, sonet);
- o pjesnikim figurama koje su posebice svojstvene baroku:
1. metafora figura koja se temelji na zamjeni znaenja rijei (spada stoga u trope ili
figure rijei);
o Pod metaforom razumiemo polaganje imena A za ime B, kad se meu
predmeti A i B nekakva slinost m (tertius comparationis) nalazi; tako npr.
tvrdo srce (B) imali bismo nazvati pravim imenom (B), ali ga nazivamo
kamenom (A, na pr. lakomac ima u prsih kamen) zbog slinosti, koju nalazimo
4

medju njim i kamenom (A). (Zima, Luka, 1880, pretisak 1988, Figure u
naem narodnom pjesnitvu, str. 23);
o Uarevi, Josip, 1995, Tropi i jezik. Zapaanja o metafori, metonimiji i
sinegdohi, u: Tropi i figure, Zagreb - Uarevi kae da metaforu omoguuje
mnotvo semantikih polja u jeziku i njihova isprepletenost (proitati str. 105,
106-107); iz proitanog proizlazi da svaka rije ima svoje semantiko polje, a
ono se sastoji od:
A) jezgrenih (sredinjih, osnovnih) znaenja
B) periferijskih (drugotnih, dopunskih) znaenja, a aktualna i
potencijalna znaenja se zovu semovi ili semantemi; navedeno
potkrijepiti grafikim prikazom;
Metafora se razlikuje od poredbe, jer je kod metafore rije o
semantiko-strukturnom saimanju, to znai da se trolana struktura
poredbe pretvara u dvolanu strukturu metafore:
Ivan je snaan kao lav. (poredba) Ivan je lav. (metafora)
- metonimija znaenje se prenosi na drugu rije po slinosti (itam Gundulia)
- sinegdoha znaenje se prenosi na drugu rije tako da se dio uzme za cjelinu (Oi plove
ulicama..., a misli se na ljude)
2. antiteza posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti, a esto
je oblikovana dosljedno kao paralelizam lanaka:
o Prsi ima od leda vil moja gizdava
A sred nje pogleda iva je erava. (Ivan Buni Vui)
3. figurae per adjectionem (razliite figure ponavljanja i nabrajanja) to su poliptoton,
paregmenon, paronomazija, asonancija, aliteracija, igre homonima; (...) te figure
izraavaju sklonost baroka efektnom, kienom stilu, pokazuju sklonost baroknog teksta
igri, verbalnoj ali i smislenoj igri, a upuuju i na tenju baroknoga teksta da se priblii
muzici. (Falievac, Dunja, 1987, Ivan Buni Vui, str. 117);
- poliptoton kad se ista rie uz razline oblike, osobito padee a i brojeve itd.
sklanjana ponavlja. (Zima, 1880: 282)
Drugoga iti ti pastira,
Drugi oganj mene prli,
I drugoga sebi izbira,
Pokli druga mene grli. (Ivan Buni Vui)

U te i tebi vjerovati
da 'e sve tobom i sve uza te,
5

tebe od tebe samo ufati
i ljubiti tebe, a za te,
za uivat pak na nebi
s tobom, tobom, tebe u tebi,
lasno 'e, boe, i ovo je
sam put koji vodi gori; (I.urevi, Uzdasi Mandalijene pokornice, VIII, 357.
str.)

- paregmenon ponavljanje riei razne vrste ali iste osnove, takoe ponavljanje istih
riei razlino sastavljenih i sastavljenih pored prostih. (Zima, 1880: 284)
tv je ljepos lijepa o zori,
a k veeru ljepa zene. (Ivan Buni Vui)
- paronomazija Ta se figura sastoji u tom, da se prema jednoj riei stavlja druga,
koja s prvom slino glasi, razlikujui se od nje samo po kojim slovom u osnovi, a
znaenje im je razliito, esto i protivno. (Zima, 1880: 287)
Na putu ruica, a kod kue tuica. (Narodna)

Divjanom Divjaku divje su i elje,
nee piu on svaku, divjano neg zelje.
Ivan Buni Vui

4. apostrofa govornik govorei o odsutnih osobah ili neivih stvarih svoj govor na
takve osobe upravlja, kao da su prisutne, a na stvari, kao da su ive. (Zima, 1880: 133);
D.Falievac apostrofi pridaje dramske znaajke (proitati iz Ivan Buni Vui, 1987, str.
134.)
Ah, jesi li ti, o slavna
Grka zemljo, ona mati
Plod estiti ka odavna
Od razuma dat ne krati?
(Ivan Gunduli, Osman)

Ubiraj, diklice, doim je proljetje
tej lijepe ruice i rano toj cvijetje,
i dri spomene u bran'ju od cvita
da kako cvijet vene, svenue tva lita.
(I.Buni Vui, Plandovanja, [11])

5. paralelizam vrlo esto dielovi dviju i vie izreka ili lanova izreke istim redom jedan
za drugim sliede taako, da jednaki dielovi jedne i druge izreke uporedo (paralelno) idu.
(Zima, 1880: 195)
6

B'jelu u mu kulu poharati,
Vjernu u mu ljubu zarobiti. (narodna)


Gdie ga zove stavna viera,
Gdie ga vodi posluh sveti. (P.Kanaveli, Sveti Ivan biskup trogirski, str. 255)

Prije oblaka grom me opsine,
prije groma trijes me udara,
prije trijeska me smrt prikine,
prije smrti me pako shara,
kad izmeu plaa i cvila
spomenem se to sam bila. (I.urevi, 1971. Uzdasi Mandalijene pokornice,
I., str. 270)

6. hijazam Paralelizmu protivan je hiasam (isprekrtan red riei), koji tim postaje, da
dielovi jedne izreke ili lana prema dielovima druge izreke ili lana u prevrnutom redu
sliede. (Zima, 1880: 198);
Kumim nebo, nad tobom koje je;
Zemlju kumim, pod tobom koja je:
X = = = =
(hijazam) (paralelizam)
----------------------------------------------------
Suzno more, vjetre plahe (Ivan Gunduli, Osman)
----------------------------------------------------
Sva se tresem, tresem sva se
Od njekoga straha i truda .... (Miho Buni Babulinov,1880, Jokasta, 62)

7. antimetabola U toj figuri drui se esto anadiploza (ponavljanje na poetku stiha
op. Z..) s okruivanjem. Ona postaje tim, da se po dvie riei jedne ili dviju izreka u
sliedeoj izreci jednoj ili dvjema prevrnutim redom povraaju. Tu je dakle red onih riei,
koje se podudaraju, hiastian. (Zima, 1880: 305) ovdje je, dakle, rije o kombinaciji
sintaktikog paralelizma i hijazma;
Stoji bleka ovac' za janjcima,
Stoji meka janjac' za ovcama;
Veka stoji koza za jarii,
A jaria dreka za kozama; (Narodna)
--------------------------------------------------------
plau jeca, jecajui plae (Ivan Gunduli)
---------------------------------------------------------
7

u svako se doba vrte' prominjiva,
kralja robom roba kraljemizminjiva (Antun Kanili, Sveta Roalija)
---------------------------------------------------------------------
Grozno suzim gork pla sada,
Gorko plaem grozne suze (Ivan Gunduli, Suze sina razmetnoga)
----------------------------------------------------------------------
mrz'jah, ljubjah, kuah svuda
trud iz slasti, slas iz truda. (I.urevi, 1971. Uzdasi Mandalijene pokornice,
II., str. 282)


8. concetto - u knjievnosti seicenta (17. st.) zauzima znaajno mjesto, ali nije uvijek
imao isto znaenje;
- u poetku je sinonim za misao, a novo znaenje dobiva na prijelazu16. u 17. st.;
u novom smislu upotrijebio ga je Camillio Pellegrini (ili Peregrini) i on znai
otroumno formuliran iskaz, ali i metaforu, hiperbolu, oksimoron;
- u baroknoj poetici to je znaajan pojam, to potvruju i sljedea djela:
Baltasare Gracian, Otroumlje i umijee ingenija.... (1649) concetto je otrouman i
dovitljiv nain izraavanja;
Emanuele Tesauro, Aristotelovski dalekozor (1655) najznaajnije djelo barokne
poetike, po kojemu je concetto u svezi s poentom, odnosi se na verbalnu i
motivsko-tematsku igru, izaziva uenje, nije povezan s kategorijom mimezisa, ne
obazire se na istinitost i zbilju, temelji se na paradoksu, lucidnoj dosjetki;
- concetto je usko povezan s nekim drugim poetikim terminima seicenta, i to:
- AGUDEZA otroumnost, otroumlje;
- ARGUTEZZA (ili ACUMEN ili ACUTEZZA) otroumna duhovitost,
zaudnost;
- INGENIUM ili INGEGNO kreativna inteligencija, stvaralako
(proitati iz D.Falievac, 1987, Ivan Buni Vuu, str. 176 objanjenje
ovih kategorija);
ovo su bitni pojmovi za razumijevanje barokne teorije concetta;
oni su povezani i proizlaze jedan iz drugog;
- concetto se moe ostvariti uz pomo svake retorike figure, ali najee s jakom
metaforom (ab animali ad inanimali), tj. spoj ivo-neivo: npr. draga je moja gora
ledena; ostale figure mogu biti: hiperbola, antiteza, oksimoron, aluzije, igra
dvoznanosti ili zvukovne slinosti nekih rijei;
8

- concetto se koristi analogijom disparatnoga (oprenog, nespojivog), i to kao
CONCORDIA DISCORS (sjedinjavanje udaljenoga: draga je moja gora ledena) ili
dovodi u zauujuu i iznenaujuu vezu otprije poznato, tako da udaljava ono to je
blisko, a to je postupak DISCORDIA CONCORS (udaljavanje bliskoga: gledam oima
gledam ljubavlju);
-concetto se koristi aluzivnou (esto sve ostaje na razini verbalne mehanike
kombinatorike), zatim koristi sofizam (= lani zakljuak, a temelji se na dokazivanju
s pomou nepotpunih pretpostavki), paralogizam;
- po Tesauru je temeljno pravilo konetozne tehnike: jednostavnu, banalnu temu
uiniti to kompliciranijom; pri tome la dobiva apsolutnu vrijednost, jer lani,
varljivi zavreci u djelu omoguuju alu, dosjetku, djeluju otroumno, poentirano,
zauujue i zapanjujue na itatelja;
- PRIMJER: Ivan Buni Vui, Pjesma br. 5 (Prema: D.Falievac, 1987, Ivan Buni
Vui, Zagreb, str. 184-185)
- tema su grudi drage, a opisane su tako da se niu inkongruentne metafore
(metafore koje se ne podudaraju, koje se ne slau);
- svaka je strofa nova metaforika slika grudi, te se one metaforiziraju kao snijeg,
rijeka, kao gore, snjeni put u raj, kao perivoj, kao ono to se nalazi izmeu gora
(doline);
- to su jake metafore i koristi se postupak concordia discors (ujedinjavanje
udaljenoga, logiki nespojivoga);
- dosjetka, poenta, concetto: grudi su prikazane kao pojedini dijelovi zemaljske
povrine, odnosno kao globus proitati iz D.Falievac, 1987, Ivan Buni Vui,
Zagreb, str. 184-185.
Divo Buni Vui, Plandovanja, [5]

O snjeane
prsi izbrane
obljubljene m gospoje,
prsi mile,
prsi bile,
ljubko dobro svako moje.

Vi ste meni
drag medeni
pokoj i sva slatka rados,
od vaega
bijela snijega
smamljena je moja mlados.

9


Vi ste pravi
stan ljubavi
u kom carstvo svoje dri,
gdje s dragoe
od bjeloe
strijelja srca, due pri.

Vi ste rijeka
bijela od mlijeka,
po koj udim sve broditi,
i vesela
gdje bi uzela
m se dua utopiti.

Vi zdrite,
vilovite,
one od snijega lijepe gore,
ke su od stijene
prem ledene
a sva srca eljno gore.

U primilu
vaem krilu
snjeani se put nahodi
u ljuveni
raj ueni
smionu miso ki dovodi.

O veseli
lijeri bijeli,
moje lijepe mile prsi,
perivoji
drazi moji
u kijeh mlados m se smrsi.

Oi, hvala
vaa 'e mala
prema prsim razbludnima;
svakolika
slava i dika
prsima se dati ima.

Vi ste, oi,
od istoi
dvije zvijezde samo u sebi,
a u prsijeh
tijeh ljuvenijeh
sva ljepota jes od nebi.

O rumene,
o ljubljene
usti, i vi se ne diite!
10

One mile
vas dobile
jesu prsi plemenite.

Rue, cvijetja
od proljetja
samo imate sred dragoe;
prsi tvoje,
duo, goje
s dzornijem cvijetjem rano voe.

Nu, Ljubice,
m diklice,
ijem ja hvalim, ti si skrila
prsi mile
i pribile ...
to mi si se zasramila?

- znaajke baroka u odnosu na etiri hrvatske regionalne knjievnosti:
a) dubrovako-dalmatinska varijanta hrvatskog knjievnog baroka
- ima izgled moderne knjievnosti 17. st., sastavljena iskljuivo od vrsta afirmiranih u
vrijeme rensanse ili od njihovih kombinacija; ona vie nema doticaja sa srednjovjekovnim
tipom knjievne kulture;
- barokni su elementi preuzeti od talijanskih suvremenika, pa prevlast imaju estetiki interesi,
a ne partikularni pragmatiki;
- barok se proirio vrlo brzo i neogranieno, pa se javlja u kombinaciji sa svim tematskim
kompleksima: s temom ljubavi i tjelesne ljepote (Bunieva i orieva lirika), s povijesno-
politikom epskom tematikom (Gundulievo, Osman, Suze sina razmetnoga, Palmoti-
Dionorievo, Dubrovnik ponovljen, Kanavelievo, Sveti Ivan biskup trogirski, Kavanjinovo
/Povijest vanelska/ epsko pjesnitvo) i s vjerskim temama (religiozne poeme Bunia,
Gundulia, oria)
-barokni se stil potvruje kroz gomilanje, nizanje, ponavljanje rijei, figura, tropa ili slika
- javlja se i apsolutizacija stila i to na taj nain da jedan tekst moe biti izgraen ekspanzijom
jedne jedine figure ili nizanjem srodnih figura; to je apsolutizacija stila na tetu razvoja teme i
kompozicije; neki dijelovi u Osmanu (U Sedmom pjevanju Kazlar-aga trai Osmanu lijepu
djevojku plemenita roda za enu, prolazi i grkom zemljom, apostrofira je kao nekad slavnu i
jaku zemlju, ali i kao sadanju jadnu i potinjenu) izgraeni su npr. ekspanzijom apostrofe:



11

Ivan Gunduli, Osman

Ah, jesi li ti, o slavna
grka zemljo, ona mati
plod estiti ka odavna
od razuma dat ne krati?
Porodi li njegda one
ti mudrace glasovite
ki nauke i zakone
ostavie plemenite?
Sinovi li tvi se glase
vitezi oni i junaci
ki Istok stavit vas poda se
s malijem vojskam bie jaci?
Ti li si ona puna hvale
koja cia znanja tvoga
zvae puke sve ostale
bez razbora i razloga?
Ah, obrati sad se na te
i nevoljno bitje pazi:
nevjerstvu su starom plate
sadanji ovi tvi porazi.
Eto vee nigdje u tebi
osobita nije vladanja;
samo ostaje ti pod nebi
bez oruja i bez znanja.
Poruena u crnilu
vei dio lei pusta,
izgubila budu silu
i od ruku i od usta.
Sloboda se tva ponizi,
dobro ti je svako oteto;
za vrat dri te u verizi
samosilje tursko kleto.
Ali sva zla ova huda
koja trpi suna tako
od vinje su pravde osuda
na ivjenje tve opako.
Nevjerstvom se tvojijem boli
i narii s njega jade,
jer pedepsa s neba koli
lake ide, tee pada!


- izrazitija zgusnua stilizacije mogua su i u epskim i u dramskim djelima: u epu se javljaju u
opisnim digresijama, u proemijima (uvodima), a u drami u monolozima i u zborskim
pjesmama;
- to je reprodukcija europskih prilika u ''smanjenu mjerilu'';
12


b) ozaljska varijanta hrvatskog knjievnog baroka
- dosta minijaturna pojava, jer se svodi na knjievnu djelatnost dvojice velikaa: Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana
- meu njima ne postoji neka vra sinteza, pa bi se moglo rei da je ova knjievnost skup
knjievnih djela s razliitim vrsnim i stilskim obiljejima;
-dva se ozaljska pisca razliito odnose prema ostalim knjievnostima hrvatskih regija 17.st. :
- P.Zrinski prevodei s maarskog Opsidu sigetsku (koja je glavni dio spjeva
Adrianskog mora sirena, 1660) svoga brata Nikole pribliio se stihom i strofom (12-teraki
katreni s etverostrukom rimom na kraju stihova) kajkavskim piscima (M.Magdaleni,
Zvonac), koji su takoer bili pod maarskim utjecajem;
- Zrinski dodaje i unutarnju etverostruku rimu (utjecaj dubrovako-dalmatinski)
- Zrinski eli u prvom redu informirati, te je stoga Opsida dobrim dijelom ostala
astilistina, pa onda i liena baroka;
- F.K.Frankopan u odnosu na tematska i stilska obiljeja bio je blii junim
utjecajima, i to u obliku metrikog eksperimentiranja (meu talijanskim pjesnicima to je
zastupao Gabriele Chiabrere);
- u njegovoj se lirici elementi baroka javljaju na marginama dviju njezinih vrlo estih
tema: uz temu ljubavi i enske ljepote, ali i uz temu prolaznosti (vidljivo u prvom dijelu
Frankopanova stvaralatva);
- u drugom dijelu Frankopanova stvaralatva (pjesme na narodnu) javlja se otpor
prema baroknoj stilizaciji, te je stoga Frankopanova lirika nehomogena;
- elementi baroknoga stila u ovom knjievnom krugu upozorava da je on barem marginalno
sudjelovao u aktualnim knjievnim baroknim modama;

c) kajkavska varijanta hrvatskog knjievnog baroka
- odnosi se na prostor sjeverno od Kupe, i to je tzv. Banska Hrvatska, koja je zbog stoljetnih
navala tuih vojska dugo bila odvojena od junih krajeva; zbog toga se na ovim prostorima i u
17. i u 18. st. mogu pronai elementi srednjovjekovnoga ivota;
- ostaci srednjega vijeka vidljivi su i u knjievnosti, i to u odnosu na podrijetlo njezinih vrsta,
ali i u odnosu na tematske preokupacije;
- knjievne vrste ovoga kruga su: florilegij (crkvene pjesme s priloenim notama),
molitvenici, druge vjerske knjiice, propovijedi
13

- u odnosu na tematiku ova je knjievnost vrlo bliska sa srednjovjekovnom knjievnom
kulturom, jer se javljaju teme: prepirka izmeu osuene due i tijela (Nono vienje svetoga
Bernarda), tema posljednje etiri stvari ovjeku (smrt, sud, pakao, raj u Magdalenievu
Zvonacu)
- religiozno-moralnu prozu pisali su J.Habdeli (Zrcalo Marijansko, Prvi oca naega Adama
greh), J.Mulih (Duhovna hrana, Duhovni posel, Duhovno zrcalo), Juraj Malevac (Nebeski
pastir pogubljenu ovcu ie)
- utjecaji su uglavnom njemaki, manje maarski, a nimalo talijanski ili dubrovako-
dalmatinski
- barok je ovdje marginalna pojava, jer tekstovi nisu u stanju stilu rtvovati svoju
informativnu vrijednost; ovdje se jo nisu njegovale artistike knjievne vrste kao u
razvijenim europskim knjievnostima onoga vremena;
- barok se ovdje kombinira s crkvenim pjesnitvom srednjovjekovnoga podrijetla, odnosno
uope s nabonom literaturom;
d) slavonska varijanta hrvatskog knjievnog baroka
- u slavonskoj knjievnosti barok si je uspio izboriti najmanje prostora, jer mu je bio odan
jedino Antun Kanili; on je u svom slavonskom ambijentu posve osamljena pojava, jer u 18.
st. dominiraju prosvjetiteljske tendencije koje su znatno kompaktnije
- slavonski model prosvjetiteljske knjievnosti karakterizira: obraanje istoj publici, slui se
istim ili srodnim metrikim oblicima (10-teraki ili 8-eraki kupleti folklorne provenijencije),
na karakteristian nain kombinira prosvjetiteljske ideje, vjerske interese, realistiku
opservaciju i folklornu govornu kulturu
- ovakvoj se poetici Kanili u cijelosti suprotstavlja, jer racionalnoj opservaciji
suprotstavlja legendarnu fikciju, popularnom tonu suprotstavlja komplicirani knjievni stil,
folklornoj metrici suprotstavlja kompleksne metrike i strofike forme (8-eraku sestinu,
dvostruko rimovani 12-erac)
- Kaniliev izbor baroka je in estetiki obrazovana pisca koji odbija standarde
afirmirane u matinoj knjievnoj kulturi kao primitivne i nastoji se od njih to vidljivije
distancirati;
- ovdje se barok javlja i u anrovima nabono-utilitarna usmjerenja, npr. u
molitvenicima, propovijedima ..., i funkcionira kao barok kao potonulo kulturno dobro
(Z.Kravar), to znai da su se s vremenom barokni oblici proirili i na puku umjetnost te
prilagodili ukusu irokih seljakih slojeva (seljaki barok). (Jei, Slavko, 1993. Hrvatska
knjievnost od poetka do danas 1100-1941, Zagreb, str. 126)
14

- Kanili je poznavao dubrovako-dalmatinsku knjievnost, itao njezine pisce
(Gundulia, oria) i tota od njih preuzimao, to je vidljivo u njegovim pjesmama iz
molitvenika, u kojima se ponekad stil nadreuje temi ili kompoziciji; u pjesmama iz
molitvenika javlja se visok stupanj stilizacije, koji u Roaliji opada, a razlog tomu su este
alegorije, posebice u 3. i 4. dijelu poeme; alegorija se opire stilizaciji, jer je ve i sama figura;
3. i 4. dio Roalije (s estim alegorijama) su na tragu srednjovjekovnih utjecaja, jer u njima
nalazimo alegorijske teme, kao to su: peregrinatio (3. dio motiv raskra i pravog i
nepravog puta, koji na kraju zavrava u ''cvitnjaku'' nebeskom'') i forma psihomahije (4. dio
borba due s personificiranim porocima)

- zakljuak: hrvatska knjievnost 17. i 18. st. ne tvori koherentnu cjelinu, jer je ini
nekoliko regionalnih knjievnosti koje su nejednako razvijene, koje su okrenute
razliitim izvorima utjecaja;