You are on page 1of 12

                                     HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA DO 20. ST.

 
 
Hrvatska historiografija u srednjem vijeku i humanizmu 
● izvori za rani hrvatski srednji vijek su oskudni, a najznačajnije djelo toga doba je De                            
administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta (29., 30. i 31. poglavlje je o                      
Hrvatima) ­ nastalo je oko 950. godine 
● povijesni podaci mogu se pronaći i u marginalijama liturgijskih spisa (posebno iz dalmatinskih                        
gradova) i u hagiografijama (Mučeništvo sv. Dujma, Adam Pariški, Život i čudesa sv. Ivana,                          
trogirskog biskupa iz 12./13. st.) 
● Korčulanski kodeks iz 12. st. bitan je za proučavanje hrvatske povijesti u 11. i 12. st. 
● veliki broj prijepisa dokumenata iz ranog i razvijenog srednjeg vijeka (do godine 1399.)                        
objavljen je u Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (urednik                    
Tadija Smičiklas) 
● svaki grad pisao je o svom svecu 
Srednjovjekovni narativni izvori 
● Ljetopis popa Dukljanina iz 2. pol. 12. st.  
● tzv. Hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina donosi mnoge podatke koji se razlikuju                      
od latinske redakcije 
● najvažnije djelo tog razdoblja je Historia Salonitana Tome Arhiđakona iz 13. st. ­ Historia                          
Salonitana Maior sačuvana je u prijepisu iz 16. st. i sadrži mnoge podatke o ranoj hrvatskoj                              
povijesti; prijepis ima dodatke 
● djelo Mihe Madijevog O podvizima rimskih careva i papa iz 14. st. značajno je za                            
hrvatski razvijeni srednji vijek 
● djelo Obsidio Jadrensis (iz prespektive Zadrana) i djelo Chronica Iadertina (iz perspektive                      
Venecije) iz 14. st. govore o opsadi Zadra 1345. ­ grad brani Anžuvinac 
● Historia Ragusii Ivana Ravenjanina iz 14. st. i djela Phillipa de Diversisa iz 15. st.                            
govore o Dubrovniku 
● za povijest Slavonije u razvijenom srednjem vijeku značajna su djela Ivana Arhiđakona                      
Goričkog 
● Baltazar Adam Krčelić piše povijest Zagreba i Zagrebačke biskupije 
Humanistička historiografija 
● Antički uzori ­ po uzoru na rimske historiografe čiji su spisi otkriveni. Obnavljaju se antički                            
žanrovi (satira, autobiografija) 
● postoji kontinuitet za srednji vijek → i dalje se cijene kršćanske vrijednosti (npr. uzorni vladar) 
● korištenje arhivskog materijala ­ Bracciolini prikuplja, a Lorenzo Valla interpretira izvorne                    
spise 
● Historiografija se sekularizira, ali povjesničari su i dalje u većini klerici → napuštaju se                          
augustinska periodizacija (6 carstava, Konstantinovo je posljednje) i srednjovjekovne                
predodžbe (objašnjavanje povijesnih događaja Božjom voljom) 
Humanistički historiografi na hrvatskom prostoru 
● ista forma kao i srednjovjekovni žanrovi ­ KRONIKE (Dujam Kranković, Stjepan Biličić) i                        
GENEALOGIJE (Matij Držić) 
● u 2. pol. 15. st. piše više ljudi iz različitih staleža → Koriolan Čipiko (povijest svojih ratnih                                
pohoda u mornarici), Antonio Vinciguerra (Mlečanin, piše o Krku i Frankapanima) 
● Nikola Modruški → rođen u Grblju kraj Kotora, biskup i diplomat; svjedok pada Bosne                          
1463.; napisao povijesni spis De bellis Gothorum (O gotskim ratovima). Djeluje u Italiji i                          
upravlja papinskim gradovima. Pisao je apologetska i teološka djela 
Humanistička historiografija u Dalmaciji i Dubrovniku 
● Marko Marulić → antički natpisi u Dalmaciji, spor oko rodnog mjesta sv. Jeronima, preveo                          
je Ljetopis popa Dukljanina na latinski jezik 
● Ludovik Crijević Tuberon → Dubrovčanin, piše povijest svoga vremena, kritičan je, ali ne i                          
sustavan; Dubrovnik i šira regija krajem 15. i poč. 16. st. Odbacuje teoriju o autohtonosti                            
Slavena i smatra da su se doselili u 7. st. 
● Ivan Polikarp Severitan → Šibenčanin, profesor u Italiji, bavio se poviješću Italije i                        
Dalmacije 
● Martin Šibenčanin → 1489. kronika Dalmacije 
● Toma de Nigris → dipomat, prikupio izvore za povijest SPLITSKE CRKVE 
● Šimun Kožičić Benja → modruški biskup, piše o povijesti Dalmacije i prikuplja zbirku                        
dokumenata, poznato je njegovo djelo Psaltir 
● Franjo Grisogon i Franjo Fumat → 16. st., dvije kronike Zadra 
● Bernardin Geraldo → dominikanac, 1510. piše životopise istaknutih Dubrovčana 
● Vinko Pribojević → dominikanac i teolog sa Hvara, 1525. napisao djelo o povijesti Slavena.                          
Historiografiju smatra didaktičkom literaturom, bavi se antikom, za njega su Slaveni                    
autohtoni na Balkanu. Aristotel, Aleksandar Veliki o brojni drugi za njega su Slaveni 
Kasnosrednjovjekovna historiografija u Slavoniji 
● oskudniji izvori i djela 
● lepoglavski prior Marko iz Dubrave (kraj 15. st.) piše kroniku pavlinskog reda (danas                        
izgubljena) ­ poslužila Bengeru za povijest pavlina 
● najznačajniji izvor za ugarsku i slavonsku povijest 15. st. je Antonio Bonfini i njegovo djelo                            
Rerum Hungaricum Decades, 1495., na latinskom jeziku po uzoru na Livija 
● Ivan Turočki → Chronica Hungarorum, pisana u stilu srednjovjekovnih genealogija i                    
kronika 
● Istvan Verboczy → Tripartitum, 1514., ugarsko običajno pravo, o porijeklu Mađara i                      
uređenju ugarsko­hrvatskog kraljevstva 
Izvori za hrvatsku povijest u 15. st. 
● od 1. pol. 19. st. u Mađarskoj se sustavno objavljuju zbirke izvora za ugarsku povijest (i                              
srednjovjekovnu Hrvatsku i Slavoniju) 
● Zbirke Augustina Theinera iz Tajnog vatikanskog arhiva 
● Zbirka izvora iz mletačkih arhiva Šime Ljubića 
● Zbirke izvora o hrvatskim i slavonskim plemićkim rodovima 
● Zbirke izvora za povijest Zagrebačke biskupije ­ Andrija Lukinović 
 
 
 
 
 
Hrvatska historiografija 16. i 17. st. 
● Glagoljske kronike s početka 16. st. ­ pišu ih franjevci glagoljaši; Šimun Klimantović i njegov                            
nastavljač Šimun Glavić 
● protuturski govori i izvještaji popularan su žanr početkom 16. st. → Antonio Rosaneo                        
(opsada Korčule), Stjepan Brodarić, Bartol Đorđević 
● protestantski pokret izražen je u Sloveniji (Primož Trubar) i širi se na Istru i u manjoj mjeri                                
na Dalmaciju 
● najznačajniji istarski protestantski autor je Matija Vlačić Ilirik: Katalog svjedoka istine,                    
Magdeburške centurije 
● u Dubrovniku u 16. st. nastaje niz djela o gradskoj povijesti → Lodovico Beccadelli, Frano                            
Gundulić, Euzebije Caboga 
● Dinko Zavorović krajem 16. st. proučava povijest Šibenika i Dalmacije 
● Ivan Tomašić autor je kronike o hrvatskoj povijesti, donosi zanimljive podatke i anegdote 
● Antun Vramec je u 2. pol. 16. st. napisao kroniku na hrvatskom jeziku (kajkavsko narječje) 
Historiografija 17. st. u Istri i Dalmaciji 
● Faust Vrančić autor je nekoliko povijesnih djela o hrvatskom prostoru 
● Ivan Tomko Mrnavić piše crkvenu i dalmatinsku povijest 
● Dubrovački historiografi nastavljaju pisati kronike grada → Serafin Razzi, Jakov Lukarević,                    
Đivo Marinov Gundulić. Proučavaju i dalmatinsku i slavensku povijest → Mavro Orbini: Il                        
regno degli Slavi 
● Franjo Glavinić iz Istre piše crkvenu povijest: Historia Tersettana, Origina della                    
provincia Bosna Croazia 
● zadarski povjeničar Šimun Ljubavac djeluje sredinom 17. st. i piše povijest Zadra i Dalmacije 
● Pavao Andreis piše povijest Trogira 
● senjski biskup Sebastijan Glavinić putovao je u Rusiju kao poslanik cara Leopolda; piše                        
povijest Like i Krbave te je autor djela o Rusiji 
 
 
 
Historiografija 17. st. u Slavoniji 
● zagrebački biskupi bave se poviješću svoje biskupije → Nikola Stepanić Selnički, Benedikt                      
Vinković, Petar Petretić 
● Nikola Istvanffy pisao je o povijesti ranog novog vijeka do 17. st. 
● Pavao Jugustić piše o povijesti Zagrebačke biskupije: O znamenitim osobama zagrebačke                    
crkve 
● Rafael Levaković piše o crkvenoj povijesti u Slavoniji, mnoga njegova djela nisu sačuvana 
● Juraj Rattkay piše prvu cjelovitu povijest hrvatskih zemalja sredinom 17. st. ­ Memoria                        
regum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae 
● Franjo Ladany nastavlja i korigira Rattkayevo djelo: De gestis banorum Regni Slavoniae,                      
piše i o povijesti obitelji Drašković 
● mnogi spisi zagrebačkih povjesničara 17. st. su izgubljeni ili u fragmentima 
IVAN LUČIĆ → otac hrvatske historiografije 
● 1604. rođen u Trogiru, studirao u Rimu i Padovi. Privržen domovini, ali objektivan. Ocem                          
hrvatske historiografije proglašen je u 19. st. 1630. stekao je doktorsko znanje. U Trogiru je                            
radio kao sudac i skupljao je arhivsku građu. U Rimu je učio od tamošnjih erudita. Bio je u                                  
sukobu s mletačkim vlastima; umro je u Rimu.  
● Djela → Životopis sv. Ivana Trogiranina → prvo kritički pisano historiografsko djelo 
                     De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex → rodoslovlja, karte… Djelo je posvetio 
                     Petru Zrinskom 
                     Natpisi Dalmatinski 
● kustos vatikanske biblioteke Stjepan Gradić bio je Lučićev prijatelj i suradnik 
● Franjo Rački povodom 200­te godišnjice njegove smrti napisao je djelo u kojem ga hvali kao                            
obzirnog i pravog historiografa i najvećeg domoljuba iz Dalmacije 
● autonomaš Vitaliano Brunelli napisao je najopširniji rad o Lučiću; neke dijelove je izostavio 
● Bare Poparić iznio je pretpostavku o falsificiranju Lučićevog djela 
● Ferdo Šišić ga hvali i analizira njegovu metodologiju 
 
 
Hrvatska historiografija 18. st. 
Dalmacija u prvoj polovici 18. st. → povjesničari se nastavljaju baviti poviješću gradskih komuna                          
(Marko Dumaneo, Jeronim Kavanjanin, Aleksandar Gazarović, Matija Nižetić) 
● popularno je i prikupljanje antičkih i ostalih natpisa (Marko Dumaneo, Nikola                    
Michielli­Vitturi) 
● značajan je rad Antuna Matijaševića Karamanea ­ bavio se mnogim temama: povijest Visa,                        
Splitske nadbiskupije, epigrafija, numizmatika i sl. 
● u prvoj polovici 18. st. Filippo Riceputi počinje raditi na monumentalnoj povijest Ilirika:                        
Illyricum Sacrum ­ sa suradnicima obilazi mnoge dalmatinske i talijanske arhive, a njegov rad                          
nastavio je Daniele Farlatti 
● i dalje su popularne polemičke teme: rodno mjesto sv. Jeronima, počivalište relikvija sv.                        
Dujma, mjesto brodoloma sv. Pavla (Jakov Salečić, Ignjat Đurđević) i sl. 
DUBROVNIK  
● Džono Rastić bio je vrlo čuven učenjak svoga doba, autor je velike povijesti Dubrovnika 
● Ignjat Đurđević nastoji napisati veliku povijest Ilirika ­ Historija Ilirije; djelo je nedovršeno,                        
mnogo toga je sačuvano u rukopisu 
Dalmacija u 2. pol. 18. st. → u Zadru je popularno istraživanje pravoslavlja u Dalmaciji (zadarski                              
nadbiskup Mateo Karaman, Simeon Kovačević) 
● u Šibeniku djeluje Luka Vladimirović koji piše o povijesti Bosne 
● Gašpar Vinjalić piše povijest Dalmacije 
● Julije Bajamonti bavi se poviješću Splita od antike do 18. st. 
● i dalje se pišu djela o povijesti grada 
ZAGREB I SJEVERNA HRVATSKA 
● Pavao Ritter Vitezović intenzivnije istražuje hrvatsku povijest. Rodom je iz Senja. Za njega                        
su Hrvati Iliri, a kasnije su to svi Slaveni. Zatim su Iliri i Mađari i Rumunji, a onda i svi Slaveni                                        
od Baltika do Crnog mora. Vitezović piše i tiska kroniku na hrvatskom jeziku te prikuplja                            
isprave. Prilikom razgraničenja nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. pisao je opis i                        
povijest Dalmacije i Hrvatske; nakon razgraničenja nastavlja pisati političke spise → Croatia                      
rediviva. Bavio se i heraldikom → Stemmatographia. Djelo Plorantis Croatiae saecula                    
duo znatno je utjecalo na kasniju predodžbu o hrvatskim zemljama u ranom novom vijeku. Piše                            
mnoga povijesna djela na hrvatskom i latinskom jeziku. Polemizirao je s Lučićevim djelima                        
(Lučić piše u korist Venecije, a Vitezović u korist Austrije). Dokazuje da Dalmacija ne postoji                            
već da je to sve Hrvatska. Od plemstva je tražio da mu šalju svoje isprave i grbove 
● zagrebački biskupi i kanonici nastavljaju pisati crkvenu povijest (Đuro Patačić, Martin                    
Brajković, Đuro Marcelinović i Toma Kovačević) 
● nastavljaju se tradicije iz prethodnih stoljeća → piše se povijest pavlinskog reda (Ivan                        
Krištolovec, Nikola Benger) i obiteljske genealogije (npr. obitelj Patačić) 
● Baltazar Adam Krčelić napisao je djelo De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae                    
motitiae praeliminares, Povijest stolne crkve Zagrebačke, Annuae i itd. 
● Nikola Škrlec Lomnički proučavao je povijest prava, prikupljao arhivsku građu i                    
najzaslužnija je osoba za osnivanje državnog arhiva 
● Franjo Ksaver Pejačević proučavao je srpsku povijest 
● Andrija Blašković bavi se arheologijom i numizmatikom 
TOMA KOVAČEVIĆ 
● od 1694. zagrebački kanonik, piše povijest Zagrebačke biskupije. Završio je teologiju i                      
filozofiju u Rimu. 1708. sudjelovao je na saboru u Požunu. 1710. imenovan je kustosom                          
Zagrebačke biskupije ­ proučavao je arhiv zagrebačkog kaptola 
● Filippu Riceputiju i Danielu Farlattiju pomagao je pri pisanju djela Illyricum Sacrum 
● sva njegova djela sačuvana su u rukopisu; prikupio ih je Ivan Kukuljević Sakcinski, a                          
čuvaju se u HAZU 
● pisao je životopise zagrebačkih biskupa i kanonika te povijest grada Siska 
 
Hrvatska historiografija u 1. pol. 19. st. 
● značajan je rad mađarskih povjesničara Jurja Praya, Stjepana Katone, Johana Christiana                    
Engela i srpskog Jovana Rajića koji piše o povijest Srbije, Hrvatske, Bosne i Bugarske.                          
Rajić je poznavao grčki jezik i bizantsku kulturu 
● u Istri i Dalmaciji i dalje su popularne gradske povijesti (Pier Antonio Biancini, Martin                          
Botterini, Ivan Feretić, Marko Lauro Ruić, Andrija Ciccarelli) 
● Grgur Stratico autor je mnogih analiza o društvenom i političkom stanju u Dalmaciji u 2. pol.                              
18. st. 
● u dubrovačkoj historiografiji i dalje je glavna tema gradska povijest ­ npr. Franjo Marija                          
Appendini 
● zagrebački povjesničar Josip Mikoczy proučava hrvatsku povijest u doba narodnih vladara,                    
autor je i povijesti hrvatskih banova do 15. st. 
● Ivan Nepomuk Bužan sastavlja povijest ugarskih kraljeva do 14. st., a Mijo Štivalić bavi se                            
svjetskom poviješću (npr. poviješću papa) 
● lokalnu povijest pišu Adam Alojzije Baričević i Franjo Klohamer 
● Matija Petar Katančić bavi se arheologijom (opisima antičkih spomenika), filologijom i                    
geografijom. Bavi se i  teorijama o porijeklu Hrvata 
● Martin Đuro Kovačić uređuje zagrebački biskupski arhiv te prikuplja i objavljuje razne izvore 
● u Sarajevu djeluje kroničar Mula Mustafa Bašeskije, autor značajne kronike svoga vremena                      
(2. pol. 18. st.); piše na turskom jeziku i arapskom pismu 
DOBA ILIRIZMA 
● Ilirizam nije univerzalan, ima mnogo razlika u mišljenju, a paralelno s hrvatskim pokretom,                        
narodni preporodi odvijaju se i u drugim pokrajinama Austrijskog Carstva 
● Ljudevit Gaj zanimao se za hrvatsku povijest, ali je ostavio samo nekoliko manjih djela i                            
komentara 
● U Danici izlaze brojni historiografski članci (mnogi političke prirode) 
● Gedeon Ernest Maretić ­ svestran povjeničar, piše lokalnu povijest, uglavnom na njemačkom                      
jeziku 
● Valentin Kirinić prikuplja mnoge dokumente i bavi se pravnom poviješću hrvatskih zemalja,                      
radi u Zagrebu 
● ilirski pokret potaknuo je interes za hrvatskom poviješću, posebno za rani srednji vijek 
● nastavni rad Romualda Josipa Kvaternika, profesora u Zagrebačkoj gimnaziji, vrlo je                    
značajan 
● u doba ilirizma, Dalmacija ne pokazuje interes za narodnim preporodom. 1844. izlazi Zora                        
Dalmatinska, a historiografi se i dalje bave gradskom i lokalnom poviješću 
● Ivan Katalinić piše povijest Dalmacije na talijanskom jeziku, nije uspio objaviti i na hrvatskom 
● Franz Petterer proučava povijest Dalmacije i piše djela na njemačkom jeziku, bio je svestran                          
povjesničar 
● Nikola Ostojić i Petar Nisiteo bave se arheologijom 
● Don Giovanni Franceschi od 1845. do 1847. izdaje tjednik La Dalmazia u kojem su izašli                            
brojni historiografski članci 
Historiografski rad u vrijeme apsolutizma 
● u Zagrebu se osniva Društvo za jugoslavensku povestnicu i starine te se pokreče časopis                          
Arkiv za povestnicu jugoslavensku (urednik Ivan Kukuljević Sakcinski, pokrovitelj Josip                  
Jelačić) 
● Društvo se bavi prikupljanjem izvorne građe, starih predmeta i narodne baštine 
● u časopisu svoje radove objavljuju povjesničari iz svih hrvatskih zemalja (Mirko Ožegović,                      
Ante Starčević, Antun Pavić) 
● u Dalmaciji mnogi autori nastavljaju s historiografskim radom (Nikola Tomasseo, Jerko                    
Šutina), a u časopisima se objavljuju historiografski članci (Osservatore Dalmata, Serbski                    
dalmatinski magazin, Dubrovnik) 
IVAN ŠVEAR (1775.­1839.) 
● svećenik i profesor 
● djelo Ogledalo Iliriuma posvetio je biskupu Juraju Hauliku 
● bio je zanesen ilirizmom 
IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI 
● 1816.­1889. 
● povjesničar, političar, književnik, saborski zastupnik i županijski dužnosnik, suradnik u                  
novinama i političkim glasilima; vodeća ličnost javnog života u 19. st. 
● politički program: južni Slaveni u federativnoj jedinici unutar Monarhije; hrvatski jezik i                      
hrvatska vlada neovisna od ugarske; teritorijalna cjelovitost Hrvatske 
● otkrivanje, čuvanje i vrednovanje hrvatske povijesne baštine radi afirmacije nacionalnog                  
identiteta 
● samouk, različite kompetencije, uzor hrvatskim povjesničarima 
● za Bachova apsolutizma više se posvetio hrvatskoj povijesti 
● od 1848. do 1861. bio je arhivar Zemaljskog arhiva → arhivsko gradivo dio je nacionalne                            
baštine, cilj mu je vratiti hrvatske spise iz mađarskih arhiva i sustavno objavljuje gradivo 
● od 1855. do 1868. → konzervator građevnih spomenika za Hrvatsku i Slavoniju. Umjetnička                        
i spomenička baština je temeljna sastavnica nacionalnog i kulturnog identiteta 
● putovao je po Dalmaciji, Bosni, južnoj Italiji i Albaniji i proučavao natpise s epigrafskih                          
spomenika. Napisao je i izvješća s putovanja (Putne uspomene, Putovanje po Bosni) 
● među prvima je proučavao glagoljicu u znanstvenom smislu 
● veliki bibliofil → kupovao je što je više knjiga mogao 
● 1850. postaje predsjednikom Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine →                  
istraživanje i prikupljanje starina i povijesnih izvora radi nacionalnog otpora 
● 1851.­1875. ­ djeluje u časopisu Arkiv za povjestnicu jugoslavensku → profesionalizacija                    
hrvatske historiografije 
● Kukuljević individualno shvaća povijest → pojedinci su pokretači povijesnih procesa 
● bio je sklon kulturnoj povijesti, nastojao je probuditi nacionalnu svijest 
● napisao je preko stotinu biografskih studija 
● rasprave o povijesti gradova i regija 
● studije o pojedinim povijesnim razdobljima 
OTISNUTA IZVORNA GRAĐA 
● uz materijalnu potporu biskupa Strossmayera i Ivana Mažuranića objavio je nekoliko                    
zbirka izvora (uz pomoć M. Mesića i I. K. Tkalčića) 
● Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 1­3, Zagreb, 1861./62. → zbirka                    
dokumenata namijenjena saborskim zastupnicima u hrvatskom i zajedničkom saboru. Sadrži                  
temeljne državnopravne dokumente, 3 sveska: 1.) javnopravne isprave od 852. do 1790. 
                                                                                   2.) saborski spisi 
                                                                                   3.) zakonski članci, povelje, kraljevske odredbe  
                                                                                        od 1222. do 1844. 
             → ima paleografskih i kronoloških grešaka 
● zbirka Listine Hrvatske, Zagreb, 1863. → kulturna povijest, razni tekstovi na glagoljici, latinici                        
i ćirilici od 1288. do 1599.; crkvene, gradske i sudbene isprave, korespondencija Krste                        
Frankopana 
● Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah 
● zbirka Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae 
● Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae u 2 sveska, 1874./75. →                      
zbirka latinskih dokumenata iz gotovo svih važnijih hrvatskih arhiva; pravna i kulturna povijest,                        
sadrži više tisuća isprava (od 503. do 1200.); ima pogreški u datiranju (npr. Trpimirova                          
darovnica, zapazio Tadija Smičiklas); dodatak sa ispravama stranih vladara i papa; natpisi iz                        
doba narodnih vladara; zbirka je često osporavana (početkom 20. st. nastaje Smičiklasov                      
Codex) 
● Kronika hrvatska iz XII. veka (kronika popa Dukljanina) 
● Kukuljević je pisao i o pojedincima i plemićkim obiteljima (Oršići, Flora Zuzorić, obitelj                        
Frankapan, Pavao Skalić, o dva Ivana Vojkovića) 
● Slovnik umjetnikah jugoslavenskih 
● Glasoviti Hrvati prošlih vjekova 
● o Medvedgradu ­ Događaji Medvedgrada, o Zavodu sv. Jeronima u Rimu, Grad Senj… 
● o umjetninama Zrinskih u Čakovcu 
● Starine u Zagrebu i njegovoj okolici 
● Sa fotografom Ivanom Stadlom 1870. izdao je monografiju “Građanska i vojnička                    
Hrvatska” (slike Samobora, zagrebačke katedrale, Kalnika, Krapine, Trakošćana, Trsata,                
Susedgrada…) 
● Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari 
NEOBJAVLJENA GRAĐA 
● rukopisni dnevnici od 1834. do 1840. 
● Grbovi porodica hrvatskih 
● Acta Zagrabiensis (14.­18. st.) 
● Opis Like i Krbave 
● Acta Zriniana 
● Starine i grbovi u Dalmaciji 
● namjeravao je napisati hrvatsku povijest od nastarijih vremena do ugovora s Kolomanom 
Franjo Rački 1828.­1894.) 
● svećenik, kanonik, povjesničar, jezikoslovac, doktor teologije 
● Rim ­ Zavod sv. Jeronima 
● poznavatelj svjetskih prilika, govorio latinski, grčki i mnoge druge europske jezike 
● 60­tih i do sredine 70­tih godina 19. st. bio je saborski zastupnik 
● sa Strossmayerom je sudjelovao u osnivanju Narodne stranke 
● pisao je za “Pozor” 
● zalagao se za reviziju H­U nagodbe 
● suosnivač i prvi predsjednik JAZU 
● državni nadzornik zemaljskih škola u Hrvatskoj 
● pokušavao uskladiti svoje hrvatstvo s jugoslavenstvom → Hrvati i Srbi su za njega jedan narod 
● Srbima je zamjerao što su previše isticali svoju narodnu svijest, premalo žrtvovali za                        
jugoslavenstvo 
● Najvažnija izdanja JAZU­a: Documenta, 1877. i Historia Salonitana Tome Arhiđakona,                  
1894. 
Najvažnija djela Franje Račkog:  
● Bogomili i Patareni 
● Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljeća 
● Nacrt hrvatske historiografije od 1835. do 1885. godine 
● nije izdao i napisao stariju hrvatsku povijest, iako je tvrdio da je ima u rukopisu 
● Povijest Bugarske 
● Povjesnik Ivan Lučić 
● Povelje bosanskog kralja Tvrtka 
● Prilog za poviest hrvatskih uskoka 
● Rieka prama Hrvatskoj 
● Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana