- Z A T O N I S A M K R A N I N -

Bertrand Russell

(Predavanje odrano 6. oujka 1927. u Gradskoj kui u Batterseau, London, pod
pokroviteljstvom Odjela za juni London Nacionalnog svjetovnog drutva.)
ZATO NISAM KRANIN
str. 2/10
Kao to je rekao va predsjednik, tema o kojoj u vam veeras govoriti je - zato
nisam kranin. Moda bi bilo dobro da prije svega pokuam utvrditi to se podrazumijeva
pod rijeju kranin. U nae vrijeme mnogi je koriste vrlo slobodno. Neki pod tim
podrazumijevaju samo osobu koja pokuava voditi dobar ivot. U tom smislu pripadnici svih
sekta i vjera bili bi krani; ali ja ne mislim da je to pravi smisao te rijei, ako ni zbog ega
drugog, a ono zbog toga to ona implicira da se oni koji nisu krani - svi budisti,
konfucijanci, muslimani i tako dalje - ne trude voditi dobar ivot.
Pod kraninom ne podrazumijevam nekoga tko se trudi ivjeti poteno. ovjek mora
vjerovati u odreene stvari da bismo ga nazvali kraninom. Ta rije vie nema punokrvno
znaenje kakvo je imala u doba svetog Augustina i svetog Tome Akvinskog. Ako bi netko
tada rekao da je kranin, to je podrazumijevalo itav niz opepoznatih vrstih uvjerenja.
to je kranin?
Dananji kranin je drugaiji. I sam pojam kranstva postao je neodreeniji.
Meutim, dvije stvari su ostale bitne za svakoga tko sebe naziva kraninom. Prva je
dogmatska - morate vjerovati u boga i u besmrtnost. Ako u to ne vjerujete, ne moete se
nazvati kraninom. Zatim morate imati neku vrstu uvjerenja koja se tiu samoga Krista.
Muslimani, na primjer, takoer vjeruju u boga i besmrtnost, a ipak nisu krani.
U najmanju ruku morate vjerovati da je Krist bio, ako ne boanstvo, a ono bar najbolji
i najmudriji od svih ljudi. Sve ispod toga oduzima vam pravo da se nazovete kraninom.
Naravno, kranstvo ima i drugi smisao, koji nalazite u Whitakerovom Almanahu i u
geografskim knjigama, gdje se kae da se svjetsko stanovnitvo dijeli na krane, muslimane,
budiste, oboavaoce fetia itd., i u tom smislu smo svi mi krani. Ali ovdje u zanemariti
geografski smisao kranstva. Kada vam objanjavam zato nisam kranin, moram objasniti
dvije stvari: prvo, zato ne vjerujem u boga i besmrtnost; i drugo, zato smatram da Krist nije
bio najbolji i najmudriji od svih ljudi, mada mu priznajem visoki stupanj moralne dobrote.
Kreem se u okviru vrlo striktne definicije kranstva. Nekada je ono ukljuivalo i
vjeru u pakao. Vjera u vjenu vatru pakla doskora je bila bitna osnova kranstva. U ovoj
zemlji, kao to znate, to je prestalo biti bitno poslije jedne odluke s kojom se nisu sloili
kanterberijski nadbiskup i nadbiskup od Yorka. U ovoj zemlji slubena religija regulirana je
zakonom koji je donio engleski parlament. Tajno vijee koje je o tome odluivalo zaobilo je
miljenje naih nadbiskupa o tome i pakao je proglaen nevanim. Zato ne insistiram na tome
da kranin mora vjerovati i u pakao.
Postojanje boga
Doli smo do pitanja postojanja boga: to je jedno iroko i ozbiljno pitanje, i kada bih
se pozabavio njime na adekvatan nain, zadrao bih vas ovdje do kraja svijeta, pa ete mi
oprostiti ako budem neto saetiji od toga. Poznata vam je dogma katolike crkve po kojoj se
postojanje boga moe dokazati razumom. Ovo je neobina dogma, ali je morala biti uvedena
zato to su slobodni mislioci dosta rano poeli tvrditi da postoje razumni dokazi protiv
postojanja boga, mada nam vjera kae da on postoji. Argumenti i razlozi protiv postojanja
boga su se opirno iznosili, tako da je katolika crkva osjetila da se tome mora stati na put.
Zato su postavili tezu da se postojanje boga moe dokazati razumom i ustanovili su neke
argumente koji dokazuju njegovo postojanje. Tih dokaza ima vie, ali ja u se zadrati na
svega nekoliko.
ZATO NISAM KRANIN
Dokaz prvog uzroka
Moda je najjednostavnije i najlake shvatiti takozvani dokaz prvog uzroka, kojim se
tvrdi da sve na ovom svijetu ima uzrok; kada se vraamo unatrag moramo doi do prvog
uzroka, kojem se daje ime boga. Danas taj dokaz nema pretjeranu teinu, zato to ni prauzrok
svega vie nema onu vitalnost koju je nekada imao. Filozofi su doli do zakljuka da pitanje
prvog uzroka nema smisla. Kada sam bio mlad, vrlo ozbiljno sam razmatrao ova pitanja i
prihvaao dokaz prvog uzroka, sve dok s osamnaest godina nisam proitao Autobiografiju
Johna Stuarta Milla i tamo naao ovu reenicu: "Moj otac me je uio da se na pitanje: 'Tko
me je stvorio?', ne moe dati odgovor, jer ono istog trena navodi na pitanje: 'Tk je stvorio
boga?'" Ova prosta reenica pokazala mi je lanost dokaza o prvom uzroku.
Ako sve ima uzrok, onda ga i bog mora imati. Ako ita moe postojati bez uzroka,
onda to vai i za itav svijet, tako da ta tvrdnja nije valjana. Ona je iste vrste kao i
hinduistiko gledite da svijet poiva na leima slona, a slon na leima kornjae. I kada se
pita: " to je s kornjaom?", Indijac kae: "Promijenimo temu." Svijet moe postojati bez
uzroka. Podjednako je mogue da on postoji oduvijek. Nema nikakvog razloga da se
pretpostavi da je svijet uope imao poetak. Shvaanje da stvari moraju imati poetak rezultat
je siromatva nae mate. Zato prestajem tratiti vrijeme na dokaz o prvom uzroku.
Dokaz prirodne zakonitosti
Postoji, zatim, veoma uobiajen dokaz prirodne zakonitosti. To je bio omiljeni dokaz
tijekom cijelog osamnaestog stoljea, naroito pod utjecajem Sir Isaac Newton i njegove
kozmogonije. Ljudi su promatrali kako se planeti okreu oko sunca prema zakonu gravitacije
i smatrali su da je bog dao zapovijed tim planetima da se kreu na odreen nain. Bilo je to,
naravno, zgodno i jednostavno objanjenje koje im je utedjelo trud traenja objanjenja
zakona gravitacije. Danas zakon gravitacije razumijemo na prilino kompliciran nain koji je
uveo Einstein. Nemam namjeru drati vam predavanje o zakonu gravitacije, jer bi nam to
oduzelo puno vremena. U svakom sluaju, zakon prirode koji je postojao u Newtonovom
sustavu, podrazumijeva da se priroda iz neobjanjivih razloga ponaa jednolino. Sada znamo
da su mnoge stvari koje smo smatrali prirodnim zakonima zapravo ljudske konvencije. Znamo
da ak i u najudaljenijim dijelovima zvjezdanog prostora tri stope ine jedan jard. Ovo je bez
sumnje znaajna injenica, ali jedva da bi se mogla nazvati zakonom prirode. Kada steknete
znanje o stvarnom ponaanju atoma, otkrit ete da je njihovo kretanje mnogo manje podlono
bilo kakvoj zakonitosti nego to se smatra, i da je prije u pitanju statistiki prosjek. Ako bacite
kockice, dobit ete duple estice samo jednom u trideset i est bacanja, ali to se ne smatra
dokazom bilo ega; naprotiv, ako bi duple estice izlazile pri svakom bacanju, mogli bismo
pomisliti da se radi o neemu unaprijed planiranom. Svi zakoni prirode su u tom smislu sline
vrste. To su statistiki prosjeci izvedeni iz zakona sluajnosti. Time itava stvar u svezi s
prirodnim zakonom postaje manje impresivna.
Ideja da prirodni zakoni impliciraju zakonodavca potjee iz zbrke koja je nastala
izmeu prirodnih i ljudskih zakona. Ljudski zakoni su naredbe koje vam zapovijedaju da se
ponaate na odreeni nain, i vi moete odluiti hoete li se tako ponaati ili ne. Ali prirodni
zakoni su opis onoga kako se stvari uistinu ponaaju. Ne moe se tvrditi da postoji netko tko
im je rekao da tako ine, jer ako pretpostavimo da taj netko postoji, suoeni smo s pitanjem:
"Zato je bog donio ba te prirodne zakone, a ne neke druge?"
str. 3/10
ZATO NISAM KRANIN
Ako kaete da je to uinio iz svog vlastitog zadovoljstva i bez ikakvog razloga,
shvatite da postoji neto to nije podlono zakonu. Ako kaete, kao to kau ortodoksniji
teolozi, da je bog imao razlog da stvori ba te zakone, a ne neke druge - vi u stvari kaete da
je taj razlog stvaranje boljeg svemira. Ali kada malo bolje pogledate svemir, to vam nikada ne
bi palo na pamet. Kada bi postojao razlog za ustanovljavanje zakona koje je bog stvorio, onda
bi im i on sam bio podloan, pa prema tome nema nikakve prednosti u tome da uvodite boga
kao posrednika. Imate zapravo zakon izvan i prije svih boanskih zakona i tako bog prestaje
sluiti vaoj svrsi, jer vie nije krajnji zakonodavac. Ukratko, cijela rasprava o prirodnom
zakonu nema vie ni izdaleka onu snagu koju je nekada imala.
U razmatranju ovih argumenata, ja se kreem kroz vrijeme. Argumenti za dokazivanje
postojanja boga mijenjaju se kroz vrijeme. To su u poetku bili vrsti intelektualni dokazi,
koji su utjelovljivali sasvim definirane zablude. Kako se bliimo suvremenom dobu, one
postaju sve manje intelektualno ugledne, a sve vie maglovito moraliziranje.
Dokaz svrhovitosti
Sljedei korak u ovom procesu dovodi nas do dokaza svrhovitosti. Sve na svijetu je
ureeno upravo tako kako je potrebno da bismo mi mogli ivjeti na ovome svijetu. Ako bi
svijet i za mrvu bio drugaiji, mi ne bismo mogli ivjezi u njemu. To je dokaz svrhovitosti.
On ponekad poprima udne oblike; tvrdi se, na primjer, da zeevi imaju bijele repove da bi ih
ovjek mogao lake nanianiti. Pitam se to bi zeevi rekli na ovo. Nije teko napraviti
parodiju od ovog dokaza. Svi znamo uvenu Voltaireovu opasku da je nos oigledno
napravljen takvim kakav jeste da bi se na njega mogle staviti naoale. Ta vrsta parodije,
pokazalo se, pogaa cilj izravnije nego u osamnaestom stoljeu, jer od Darwinovog doba
puno nam je jasnije zato se iva bia prilagoavaju svojoj okolini. Ne radi se o tome da je
okolina stvorena da bi odgovarala njima, nego o tome da se oni prilagoavaju njoj. U tome
nema nikakvoga plana.
Kada se malo zamislimo nad dokazom svrhovitosti, iznenauje kako su ljudi mogli
povjerovati da ovaj svijet, sa svim svojim nedostacima, predstavlja najbolje to je svemogui i
sveznajui mogao proizvesti tijekom milijuna godina. Ja u to stvarno ne mogu povjerovati.
Zamislite da vam je dana svemo i sveznanje i milijuni godina da usavrite svoj svijet. Pa
biste li proizveli neto bolje od Ku Klux Klana ili faista? Ako prihvatite zakone znanosti,
morate pretpostaviti da e ljudski ivot i ivot uope na ovom planetu s vremenom nestati. On
je samo faza u raspadanju sunevog sustava. U izvjesnoj fazi tog raspadanja dolo je do
temperaturnih uvjeta pogodnih za razvoj protoplazme i pojavu ivota u jednom kratkom
razdoblju postojanja sunevog sustava. Na Mjesecu se vidi ono ka emu Zemlja ide - to je
neto mrtvo, hladno i beivotno.
Kau mi da je ovakav pogled na stvari porazan i da ljudi, kada bi u to povjerovali, ne
bi mogli ivjeti. To je besmislica. Nikome nije stalo do toga to e se dogoditi s ljudima kroz
milijun godina. ak i ako neki ljudi misle da brinu o tome, oni se samozavaravaju. Ljudi su
uvijek zabrinuti zbog neega konkretnog, kao to je loa probava. Nitko nije ozbiljno nesretan
zbog pomisli na neto to e se dogoditi milijunima godina poslije njega.
Slaem se da je sumorna pomisao da e ivot izumrijeti. Mada kada vidim to sve
ljudi rade, to da emo izumrijeti ini mi se gotovo kao utjeha, a ne neto to mi zagorava
ivot.
str. 4/10
ZATO NISAM KRANIN
Moralni argument
Sada dolazimo do kasnije faze argumentacije o postojanju boga, koju u nazvati
dobom intelektualnog opadanja. U pitanju je dokaz koji postavljaju teisti, a zove se moralni
argument za postojanje boga. U stara vremena postojala su tri intelektualna dokaza postojanje
boga i sve ih je odbacio Immanuel Kant u svojoj Kritici istoga uma. Ali im se oslobodio
ovih dokaza, on je izmislio novi, moralni dokaz. On je bio poput mnogih drugih ljudi:
skeptian u intelektualnim pitanjima, ali spreman da u moralnima doslovno vjeruje u maksime
koje je posisao s majinim mlijekom. To ilustrira ono o emu govore psihoanalitiari - da na
nas najjae djeluju najraniji utjecaji, a ne oni kasniji.
Kant je tako izmislio novi, moralni dokaz o postojanju boga i on je u raznim vidovima
bio popularan tijekom devetnaestog stoljea. Jedna njegova verzija kae da ne bi bilo onoga
to je ispravno ni onoga to je pogreno kada ne bi postojao bog. U ovom me trenutku ne
zanima ima li razlike izmeu onoga to je ispravno i onoga to je pogreno. Ono to me
zanima je sljedee: ako ste sasvim sigurni da postoji razlika izmeu onoga to je ispravno i
onoga to je pogreno, vi se nalazite pred pitanjem - je li ta razlika plod boje odluke ili ne?
Ako razlika izmeu dobra i zla postoji po bojoj odluci, onda za samoga boga ne
postoji razlika izmeu onoga to je ispravno i onoga to to nije. Onda tvrdnja da je bog dobar
prestaje biti tona. Ako hoete kazati, kao to tvrde teolozi, da je bog dobar, morate rei da
ispravno i pogreno imaju neko znaenje koje je neovisno o bojoj odluci, zato to su boje
odluke dobre, a ne loe, neovisno o samoj injenici da ih je on stvorio. Ako to kaete, morat
ete zatim rei da je ispravno i pogreno nastalo ne samo bojim posredovanjem, nego da su
oni po svojoj biti, logiki prethodili bogu. Mogli biste, ako biste htjeli, rei da je postojalo
vie boanstvo koje je nareivalo bogu koji je stvorio ovaj svijet, ili zastupati miljenje koje
zastupaju neki gnostici, koje sam esto smatrao prihvatljivim, da je zapravo ovaj svijet
kakvog mi poznajemo stvorio vrag u trenutku kada bog nije gledao.
Argument ispravljanja nepravde
Postoji jedna neobina verzija moralnog argumenta, u kojoj se kae: postojanje boga
je potrebno da bi postojala pravda na svijetu.
Dijelom svemira koji mi poznajemo vlada velika nepravda, i esto dobri pate, a zli
napreduju, i teko je rei koje od to dvoje vie smeta ovjeku; ali ako kozmos kao cjelinu
zamislimo kao pravedno ustrojen, moramo pretpostaviti da postoji budui ivot koji e
donijeti ravnoteu ivotu i ovdje, na zemlji. Zato se kae da mora postojati bog i raj i pakao,
da bi na kraju mogla postojati pravda. To je veoma neobian argument.
Ako pogledamo na to sa znanstvenog stajalita, rei emo: "Ja poznajem samo ovaj
svijet. Ne znam kako je u ostalim dijelovima svemira, ali ako se o tome uope moe
raspravljati, moglo bi se rei da je ovaj svijet prilino dobar uzorak svemira, pa ako na njemu
ima nepravde, za vjerovati je da e je biti i drugdje". Pretpostavimo da ste otvorili sanduk pun
narani i vidjeli da je gornji sloj truo. Ne biste rekli: "Mora da su donji slojevi dobri, jer se
tako uspostavlja ravnotea." Rekli biste: "Vjerojatno je cijela poiljka loa", a tako i
znanstvenik zakljuuje o prirodi kozmosa. On bi rekao: "Na ovom svijetu ima puno nepravde,
i stoga postoji razlog za pretpostavku da svijetom ne vlada pravda, pa onda ima osnove za
moralni argument protiv boga, a ne njemu u prilog."
str. 5/10
ZATO NISAM KRANIN
Intelektualni argumenti ove vrste nisu poticajni za vjernike. Ono to ljude potie da
vjeruju u boga nije nikakav intelektualni dokaz. Veina ljudi vjeruje u boga, jer su ih tome
uili od ranog djetinjstva i to je glavni razlog. Jak razlog je, mislim, i elja za sigurnou, za
jednom vrstom osjeaja da postoji stariji brat koji e se brinuti o vama. To znaajno potie
elju ljudi da vjeruju u boga.
Kristov karakter
Ovo je tema kojom se racionalisti nisu bavili dovoljno, a to je pitanje je li Krist bio
najbolji i najmudriji od svih ljudi. To se obino uzima zdravo za gotovo, i oekuje se da se svi
sloimo da je to istina. Ja se ne slaem, pri emu se u mnogim stvarima slaem s Kristom
vie od onih koji kau da su krani.
Sjeate se da je on rekao: "Ne odupri se zlu: tko te udari po jednom obrazu okreni mu i
drugi." Ovo nije novo pravilo ili novi princip. Njime su se sluili Lao-Ce i Buda nekih petsto
ili esto godina prije Krista. To takoer nije princip koji krani shvaaju doslovno.
Ne sumnjam u to da je sadanji predsjednik vlade (Stanley Baldwin), na primjer,
veoma iskren kranin, ali ne bih nikome savjetovao da ga oamari. Mislim da bi taj netko
otkrio da on smatra da je ovaj dio biblijskog teksta napisan samo u prenesenom smislu.
Postoji jo jedna sjajna pojedinost. Sjeate se da je Krist rekao: "Ne sudite o drugima,
da se ne bi sudilo o vama". Ovo naelo nije omiljen u sudnicama kranskih zemalja.
Poznavao sam prilian broj sudaca koji su ozbiljni krani i nijedan od njih nije smatrao da
postupa suprotno kranskim principima radei svoj posao. Zatim Krist kae: "Daj onome
koji trai od tebe i ne odbij onoga koji trai da posudi od tebe." To je veoma dobro naelo.
Nismo se ovdje sastali da raspravljamo o politici, ali ne mogu a da ne zapazim da se na
posljednjim opim izborima vodila rasprava upravo o tome, tako da se mora pretpostaviti da
se liberali i konzervativci u ovoj zemlji sastoje od ljudi koji se ne slau s Kristovim uenjem.
Postoji jo jedna Kristova maksima koja nije omiljena meu naim kranskim
prijateljima. Ona kae: "Ako elite biti savreni, idite i prodajte ono to imate, i dajte
siromasima." To je izuzetna maksima, ali kao to rekoh, ne primjenjuje se mnogo. Sve su ovo
dobre izreke, ali je prilino teko postupati u skladu s njima. Ne tvrdim da ih se ja pridravam,
ali ja nisam kranin.
Mane Kristovog uenja
Nakon to smo se sloili da neke Kristove izreke imaju veliku vrijednost, dolazim do
onih kojima se ne moe pripisati ni vrhunska mudrost niti vrhunska dobrota.
Povijesno je prilino sumnjivo je li Krist uope postojao, a ako jeste, mi o njemu nita
ne znamo, pa se prema tome ja ne bavim povijesnim Kristom. Bavim se Kristom onakvim
kakav se javlja u evaneljima, a tamo se mogu nai stvari koje ne izgledaju previe mudro.
On je, na primjer, zaista vjerovao da e se njegov drugi dolazak na svijet dogoditi za ivota
njegovih suvremenika.
str. 6/10
ZATO NISAM KRANIN
On kae: "Neete otii u gradove Izraela dok se sin ovjeka ne vrati." Zatim kae:
"Ima nekih koji ovdje stoje, a koji nee okusiti smrt dok se sin ovjeka ne vrati u svoje
kraljevstvo". Ima puno mjesta u evaneljima po kojima je sasvim jasno da on vjeruje da e se
njegov drugi dolazak dogoditi za ivota ljudi koji su tada ivjeli. U to su vjerovali njegovi rani
sljedbenici i to je bila osnova njegovog moralnog uenja.
Kada je govorio: "Ne mislite na sutra" i tome slino, to je govorio uglavnom mislei
na svoj drugi povratak, u smislu da obine, svjetovne stvari nisu vane. Poznavao sam neke
krane koji su zaista vjerovali da je njegov drugi dolazak vrlo blizu. Poznavao sam sveenika
koji je strano plaio svoju pastvu priama da je Kristov drugi dolazak neminovan, pa ih je
veoma utjeilo kada su ga vidjeli da sadi drvee u svom vrtu. Rani krani su stvarno u to
vjerovali i ustezali su se od saenja drvea u svojim vrtovima, jer su povjerovali Kristu da je
njegov drugi dolazak blizu. U tom smislu, on oito nije bio mudar kao to su to bili neki drugi
ljudi, a sigurno nije bio najmudriji od svih.
Moralni problem
Dolazimo zatim do pitanja morala. Postoji jedan, po mom miljenju, vrlo ozbiljan
nedostatak u Kristovom moralnom liku a to je da je on vjerovao u pakao. Osobno ne
vjerujem da bilo tko, tko je zaista duboko human, moe vjerovati u vjenu kaznu. Ali Krist je
oito, kako je reeno u evaneljima, vjerovao u vjenu kaznu. I stalno se iznova nailazi na
scene njegovog osvetnikog bijesa prema onima koji odbijaju sluati njegove propovijedi. To
je stav uobiajen za propovjednike, ali u ovom sluaju naruava vrhunsko savrenstvo
Kristovog lika.
Kod Sokrata, na primjer, neete naii na takav stav. On je sasvim blag i uljudan
prema ljudima koji ga ne ele sluati. Takav odnos je po mom miljenju dostojniji jednog
mudraca, nego da nastupi s ogorenjem.
U evanelju postoji mjesto na kojem Krist kae: "Vi zmije, vi otrovnice, neete izbjei
prokletstvo pakla." Tako je govorio ljudima kojima se nije dopalo njegovo uenje. Po meni, to
ba nije najbolji nain ophoenja. Ovakvih prijetnji paklom ima mnogo. Postoji, naravno, i
onaj poznati dio o grijehu protiv Duha Svetog : "Tko god govori protiv Duha Svetog, nee mu
biti oproteno ni na ovom ni na onom svijetu." Ovaj tekst je prouzroio neopisivo mnogo jada
na svijetu, jer su mnogi smatrali da su se ogrijeili o Duha Svetoga i da im to nee biti
oproteno, ni na ovom ni na onom svijetu. Zaista ne vjerujem da bi osoba s odgovarajuim
stupnjem dobrote u svojoj naravi, usadila takav strah i uas u ljude.
Zatim Krist kae: "ovjekov e sin poslati svoje anele, i oni e sakupiti u njegovom
kraljevstvu sve ono to je greno, i one koji ine nepravdu, i bacit e ih u vatreno drijelo; i
tamo e se uti zapomaganje i krgut zuba". To se nastavlja redati iz jednog stiha u drugi i
itatelj poinje osjeati izvjesno zadovoljstvo onoga koji to izgovara. Zato bi inae to toliko
ponavljao.
Zatim, svi se sigurno sjeate ovaca i koza; i kako e on, kada se vrati po drugi put,
odvojiti ovce od koza, i rei e kozama: "Dalje od mene, vi prokleti, u plamen vjeni." Zatim
nastavlja: "I one e otii u vjeni plamen", pa kae: "Ako ti ruka zgrijei, odsijeci je; bolje da
se vrati u ivot sakat, nego da s dvije ruke ode u pakao, u plamen koji se nikada ne gasi.
Gdje crv ne umire i gdje se vatra ne gasi." On i to ponavlja vie puta. Moram rei da je cijela
doktrina paklene vatre kao kazne za grijeh, doktrina okrutnosti. To je doktrina koja unosi
str. 7/10
ZATO NISAM KRANIN
okrutnost u svijet. Generacije su stradale pod najstranijim mukama inkvizicije zbog ove
doktrine i Krist iz evanelja svakako bi trebao biti smatran djelomice odgovornim za to.
Tu je i primjer gadarenskih svinja. Doista nije bilo ljubazno prema svinjama uiniti da
se u njih uvuku duhovi koji ih natjeraju da se sjure niz brijeg u more. Krist je bio svemoan i
mogao je jednostavno natjerati vragove da odu; ali on je odluio poslati ih da uu u svinje.
Zatim tu je i udna pria o smokvinom stablu, koja me je uvijek zbunjivala. Sjeate se to je
bilo s tim smokvinim stablom: "Bio je gladan; i vidjevi smokvino stablo nedaleko, on je
priao ne bi li na njemu to sluajno naao; i kad je doao do nje, nije naao nita osim
listova, jer jo nije bilo vrijeme smokava. I Isus je rekao: 'Da vie nikada nitko ne okusi s tebe
ploda', i Petar mu ree: 'Gospodaru, pogledaj smokvu koju si prokleo, osuila se.'"
Ako nije bilo pravo vrijeme u godini za smokve, zaista ne bismo mogli za to kriviti
stablo. Doista ne osjeam da bilo u mudrosti bilo u vrlini Krist zauzima tako visoko mjesto
kao neki drugi ljudi koje povijest poznaje. U tom bih pogledu iznad njega stavio Budu i
Sokrata.
Emocionalni faktor
Kao to sam ranije rekao, ne smatram da pravi razlog iz kojeg ljudi prihvaaju religiju
ima ikakve veze s dokazivanjem. Oni prihvaaju religiju na emocionalnoj osnovi. esto nam
kau da je veoma pogreno napadati religiju, jer religija ini ljude estitima. Tako kau, ali ja
to nisam primijetio.
Poznata vam je, naravno, parodija tog dokaza u knjizi Samuela Butlera Ponovno u
Jerihonu. Sjeate se da u Jerihonu postoji neki Higgs koji stie u daleku zemlju, i nakon to
tamo provede izvjesno vrijeme, on bjei u balonu. Vraa se poslije dvadeset godina i nalazi
novu religiju po kojoj njega oboavaju pod imenom Dijete sunca, i tvrde da je on uskrsnuo na
nebo. On otkriva da upravo treba da se proslavi Praznik uznesenja, i uje kako profesori
Hanky i Panky govore jedan drugome da nikada nisu vidjeli tog ovjeka Higgsa i da se
nadaju da ga nikada nee ni vidjeti; ali oni su visoki sveenici religije Djeteta sunca. On je
vrlo ogoren, prilazi im i kae: "Ja u raskrinkati ovu cijelu prevaru i rei ljudima Jerihona
da sam to samo ja, ovjek Higgs, i da sam otiao u nebo balonom." Oni mu odgovaraju: "Ne
smije to uiniti, jer je moral u ovoj zemlji povezan s tim mitom, i ako jednom saznaju da nisi
otiao u nebo, postat e zli"; i tako ga uvjere i on mirno odlazi.
U tome i jeste stvar - u uvjerenju da bismo svi mi bili zli kada se ne bismo pridravali
kranske vjere. ini mi se da su ljudi koji su je se pridravali veinom bili veoma zli. to je
religija bila intenzivnija u nekom razdoblju i to je dublja bila dogma, tim je vea bila
okrutnost i stanje je tim bilo gore. U takozvanim epohama vjere, kada su ljudi zaista vjerovali
u kranstvo potpuno i bez rezerve, postojala je inkvizicija sa svojim muenjima; u ime
religije su spaljeni milijuni nesretnih ena i primjenjivana je svaka druga vrsta surovosti.
Promatrajui svijet vidimo da je svaki i najmanji napredak u ljudskim osjeanjima,
svako poboljanje u kaznenom zakoniku, svaki korak ka suzbijanju ratova, ka boljem
postupanju prema obojenim rasama, svako ublaavanje ropstva, svaki moralni napredak bio
uporno suzbijan od strane organiziranih crkava. Tvrdim sasvim odreeno da je kranska
religija, onakva kakva je organizirana u crkvama, jo uvijek glavni neprijatelj moralnog
napretka u svijetu.
str. 8/10
ZATO NISAM KRANIN
Kako crkve usporavaju napredak
Moda ete pomisliti da idem predaleko kada kaem da je to jo uvijek tako. Ne
mislim da pretjerujem. Uzmimo jednu injenicu. Podnijet ete je zajedno sa mnom. Ne radi se
o ugodnoj injenici, ali crkve tjeraju ovjeka da spominje neugodne stvari. Pretpostavimo da
se u ovo dananje doba jedna neiskusna djevojka uda za sifilistiara; u tom sluaju katolika
crkva kae: " je jedan neraskidivi sakrament. Morate izdrati celibat ili ostati skupa. Ako
ostanete skupa, ne smijete poduzeti korake da sprijeite raanje sifilistine djece." Nitko ije
prirodno suosjeanje nije izopaeno dogmom, ili ija moralna priroda nije sasvim
bezosjeajna prema svakoj vrsti patnje, ne bi mogao tvrditi da je to ispravno i da se takvo
stanje stvari treba nastaviti.
Ovo je samo primjer. Ima puno naina na koje u ovom trenutku crkva namee mnogim
ljudima nezasluene i nepotrebne patnje, svojim insistiranjem na onome to ona odlui
nazivati moralom. I naravno, kao to znamo, ona je protivnik napretka i poboljanja svega to
ublaava patnju na svijetu, jer shvaa moral kao ogranieni niz pravila ponaanja koja nemaju
nikakve veze s ljudskom sreom; i kada kaete da ovo ili ono treba uiniti, jer bi to
doprinijelo ljudskoj srei, ona smatra da to s moralom nema nikakve veze: "Kakve veze ima
ljudska srea s moralom? Cilj morala nije da usrei ljude."
Strah, osnova religije
Religija se temelji, ja mislim, uglavnom i na prvom mjestu, na strahu. Tu se radi
djelomino o uasu pred nepoznatim, a djelomino, kao to sam rekao, o elji da imate neku
vrstu starijeg brata, koji e biti pored vas u svim nevoljama i nesuglasicama.
Strah je osnova cijele te stvari - strah od nepoznatog, strah od poraza, strah od smrti.
Strah je poroditelj okrutnosti, i stoga nije udno to okrutnost i religija idu ruku pod ruku. To
je zato to je strah osnova i jednog i drugog. Mi smo poeli pomalo shvaati stvari i pomalo
ovladavati naim svijetom uz pomo znanosti, koja je silom ila korak po korak protiv
kranske religije, protiv organiziranih crkava i njihovih zastarjelih pravila. Znanost nam
pomae da prevladamo bijedni strah u kojem je ljudski rod ivio generacijama. Znanost nas
ui, a ja mislim da to ine i naa vlastita srca, da vie ne traimo neku zamiljenu potporu, da
vie ne izmiljamo saveznike na nebu, nego da ovdje dolje uloimo napor da od ovoga svijeta
napravimo mjesto dostojno ivota, umjesto uasnog svijeta koji su stoljeima stvarale crkve.
to moramo uiniti
Treba stati na svoje noge i pogledati svijetu u lice - u njegove dobre i loe strane,
njegovu ljepotu, njegovu runou; vidjeti svijet kakvim on jeste i ne plaiti ga se. Svijet treba
osvojiti inteligencijom, a ne samo sjediti u njemu u ropskoj pokornosti pred svojim strahom.
itava zamisao o bogu je proizala iz drevnih istonjakih despocija. To je zamisao koja nije
vrijedna slobodnog ovjeka.
Kada ujete kako se ljudi u crkvi poniavaju i govore za sebe da su bijedni grenici i
ostalo, to je vrijedno prezira i nedostojno ljudskih bia koja imaju samopotovanje. Trebamo
se dii i svijetu otvoreno pogledati u lice. Treba uraditi sve to moemo, i to e uvijek biti
bolje od onoga to su ovi drugi napravili kroz sva ova stoljea.
str. 9/10
ZATO NISAM KRANIN
str. 10/10
Za dobar svijet su potrebni znanje, dobrota i hrabrost; nije potrebno da sa aljenjem
eznemo za prolou i sputavamo svoju inteligenciju rijeima koje su davno izrekli
neupueni ljudi. Potreban je neustraiv pogled na svijet i slobodna inteligencija. Potrebna je
nada u budunost, a ne osvrtanje na prolost koja je mrtva i koja e biti daleko prevladana
budunou koju e stvoriti na um.