S V E U I L I T E U S P L I T U

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Prof. dr. sc. Damir Jelaska

ELEMENTI STROJEVA

(skripta za studente Industrijskog inenjerstva)

























U Splitu, 10. lipnja 2005.

1








Drage kolege i kolegice studenti industrijskog inenjerstva,

Ovo nije skripta izvorno pisana za Vas, niti je sasvim prilagoena vama zbog mog
kroninog nedostatka vremena! Oprostite mi zbog toga! Budue generacije e
valjda doekati i svoju skriptu, a ova je napisana zato da ipak imate nekakav
materijal uz pomo kojeg moete spremati ispit!
Ova skripta je, dakle, nastala uglavnom tako, to sam iz budueg udbenika za
strojare izrezao viak gradiva pazei da ne izreem previe. Tako, u skripti ima
vie gradiva nego to vam je predavano ne zato da biste taj viak nauili, nego
zato da Vam pomogne lake shvatiti ono to trebate nauiti! Pri tome, treba znati
skicirati samo ono to je crtano na predavanjima.
U uvodnom dijelu dodana su i vanija poglavlja iz tehnikih disciplina ija su
osnovna znanja uvjet da bi se moglo, ne nauiti, nego uope sluati tj. pristupiti
uenju Elemenata. To su Tehniko crtanje, Mehanika i Nauka o vrstoi. Ako ste
sigurni da vladate osnovama ovih disciplina, moete slobodno preskoiti prvih
etrdesetak stranica.
Gradivo iz Zupanika nije sasvim usklaeno s predavanjima. Predlaem vam da se
za to podruje, kao uostalom i za itavo gradivo, ipak drite biljeki s predavanja,
a iz skripti moete pogledati ono to vam nije jasno. Ako ni to nije dovoljno,
osjeajte se pozvani doi na konsultacije kod mene ili kod mojih asistenata.


Damir Jelaska









2
1. UVOD


Strojarstvo je podruje tehnike, iji je cilj racionalno iskoritavanje prirodnih dobara upotrebom
strojeva. Stroj je svaka kombinacija odgovarajue oblikovanih krutih i elastinih tijela, koja imaju
odreenu ulogu u procesu iskoritenja energije. Strojevi se dijele na dva osnovna tipa:
pogonske strojeve i
radne strojeve.

Pogonski strojevi pretvaraju razliite vrste energije (mehanika energija vode, toplinska energija
plina ili pare, kinetika energija plina, elektrina energija, nuklearna energija) u mehaniku
energiju, potrebnu za obavljanje mehanikog rada sa to manje gubitaka energije. Ovdje spadaju:
motori s unutranjim izgaranjem, parni stapni strojevi, toplinske turbine, hidrauliki motori,
pneumatski motori, elektromotori i reaktivni motori.

Radni strojevi obavljaju koristan mehaniki rad upotrebom mehanike energije dobivene od
pogonskog stroja, ili pretvaraju mehaniku energiju pogonskog stroja u drugu vrstu energije
(alatni strojevi, dizala, transporteri, ventilatori, pumpe, kompresori, elektrogeneratori, itd.).

Prijenosnici su ureaji posebne vrste, koji se upotrebljavaju kao posrednici izmeu pogonskih i
radnih strojeva, pri emu mehaniku energiju pogonskog stroja prilagoavaju potrebama njenog
koritenja u radnom stroju (prijenos gibanja, sile, momenta, smjera i karakteristike gibanja, itd.).

Pogonski i radni strojevi te prijenosnici, redovito su povezani u odreeni zajedniki stroj, koji
prema svojoj funkcionalnosti ima i svoj naziv (alatni stroj, ventilator, motorno vozilo, agregat
itd.). Bit djelovanja tih strojeva je u njihovoj dinamici, tj. u gibanju uz savladavanje odreenih
otpora, jer se samo gibanjem strojnih dijelova moe obaviti mehaniki rad. No, postoje i strojevi
koji imaju preteno statiki karakter. U tu skupinu spadaju aparati, naprave, instalacije,
instrumenti, te metalne i druge konstrukcije. Skupina strojeva, aparata, instalacija, instrumenata i
konstrukcija, paralelno povezana u namjensku cjelinu za obavljanje korisnoga rada, naziva se
postrojenje.

Svaki stroj je najprije potrebno zasnovati (definirati), projektirati, konstruirati i proraunati,
izraditi odgovarajuu tehniku dokumentaciju, propisati nain izrade, obrade, kontrole i montae,
zatim sastavne dijelove izraditi i sastaviti u cjelinu, ispitati ga, pustiti u pogon, brinuti se za
pravilno rukovanje, redovito ga odravati i pravodobno zamjenjivati dotrajale udjelove. Pri tome
stroj mora biti primjeren za upravljanje i upotrebu, njegov rad pouzdan, njegova izrada i
eksploatacija to ekonominiji. Za provedbu tako kompleksnog sklopa aktivnosti potrebna je
organizirana suradnja znanstvenika, istraivaa, inenjera, tehniara, visokokvalificiranih i
kvalificiranih djelatnika iz podruja strojarstva.
OSNOVNE DEFINICIJE I POJMOVI
Svaki stroj je sastavljen od odreenog broja dijelova, koji su skladno povezani u cjelinu, pri emu
svaki dio obavlja tonu odreenu ulogu. Na toj osnovi, svaki stroj se moe ralaniti na strojne
dijelove, sklopove, grupe strojnih dijelova i sklopova i elemente.

3
Strojni dio je osnovni dio stroja, koji obavlja tonu odreenu funkciju skupa s drugim
osnovnim dijelovima (vijak, matica, zakovica, cijev, vratilo, osovina, opruga, zupanik, itd.).
Strojni dio nije mogue rastaviti na jednostavnije dijelove.

Sklop stroja je povezani skup vie strojnih dijelova, koji obavljaju odreenu funkciju u sastavu
stroja (ventil, eljezniki kota s bandaom, mehanizam za brisanje vjetrobranskog stakla kod
automobila itd.).

Grupa je povezani skup vie strojnih sklopova i dijelova, koji obavljaju skupnu funkciju
(motor, zupasti mjenja, naprava za dizanje tereta kod dizalica itd.).

Element stroja je strojni dio ili sklop, koji kod razliitih strojeva obavljaju odreene
elementarne, osnovne funkcije. Element stroja moe biti sam strojni dio (opruga, osovina, vratilo
itd.), ali isto tako i strojni sklop ili grupa (spojka, konica, kotrljajui leaj itd.).

Opi (univerzalni) element stroja strojni elementi, koji se upotrebljavaju kod razliitih strojeva
(vijci, zakovice, pera, klinovi, vratila, osovine, opruge, zupanici, leita itd.)

Posebni elementi strojeva elementi strojeva, koji se upotrebljavaju samo kod posebnih vrsta
strojeva (elementi motornih vozila, elementi dizalinih mehanizama, elementi alatnih strojeva,
elementi motora s unutranjim izgaranjem, elementi parnih ili plinskih turbina, elementi
hidraulikih strojeva itd.).

Predmet Elementi strojeva sadri prouavanje opih elemenata strojeva u smislu njihove
konstrukcije, oblika, dimenzija, izbora i proraunava ih obzirom na namjenu i funkciju. Pri tome
je posebna panja namijenjena utvrivanju opih principa, koji vrijede i za posebne elemente
strojeva. Treba napomenuti da nazivi strojni dio i element stroja obuhvaaju i dijelove naprava,
instalacija, instrumenata i metalnih konstrukcija.
VEZA SA SRODNIM DISCIPLINAMA
Rad svakog stroja temelji se na prirodnim zakonima. Zato je za prouavanje strojeva i njihovih
dijelova nuno potrebno dobro poznavanje nekih osnovnih teorijskih disciplina, kao i naina
njihove praktine primjene. Najpotrebnija znanja za prouavanje elemenata strojeva navedena su
kako slijedi.

Tehnika mehanika je osnovna tehnika znanost koja opisuje zakone mirovanja i gibanja pod
utjecajem sila. Statika prouava uvjete ravnotee tijela pod utjecajem sila, Kinematika prouava
gibanje bez obzira na uzrok tog gibanja, a Dinamika se bavi ovisnou gibanja tijela o silama
koje ga uzrokuju, uzimajui u obzir i njegovu masu.

Mehanika materijala omoguava odreivanje vrstoe, krutosti i stabilnosti dijelova strojeva i
konstrukcija, te konstrukcijskih cjelina.

Matematika je osnovni alat, ije je poznavanje nuno potrebno za prouavanje i koritenje znanja
iz Mehanike i Nauke o vrstoi u sprezi s Elementima strojeva.

4
Poznavanje materijala, njihovih karakteristika, nain proizvodnje, sposobnosti prerade, fizike i
toplinske obrade, te ispitivanja, je nuno potrebno zbog njihovog pravilnog izbora za razliite
strojne dijelove, posebno obzirom na nosivost, teinu, mogunost obrade i ekonominost.

Tehnologija obrade je tehnika znanost koja prouava naine obrade materijala postupcima
lijevanja, rezanja, preoblikovanja i spajanja s namjenom kvalitetne i ekonomine izrade dijelova.

Tehniko crtanje obuhvaa poznavanje osnova Nacrtne geometrije, ustaljenih pravila, propisa i
konvencija, koji predstavljaju nedvosmisleno sredstvo izraavanja i izmjene informacija kod svih
tehnikih problema, kako meu konstruktorima, tako i izmeu proizvoaa i potroaa. Tehniko
crtanje je tehniki jezik u najirem smislu rijei.
PROJEKTIRANJE I KONSTRUIRANJE STROJEVA I STROJNIH
DIJELOVA
Pod pojmom projektiranje i konstruiranje podrazumijeva se u najirem smislu stvaralaki rad
strunjaka s namjenom odreivanja oblika i dimenzija strojeva i njihovih dijelova.

Projektiranje ima za cilj izradu idejnog projekta stroja kao cjeline i sadri odreivanje glavnih
karakteristika stroja, izbor glavnih sastavnih dijelova, njihovih osnovnih karakteristika i funkcija,
te rasporeda i meusobne ovisnosti. Projektiranje se dakle odnosi na odreivanje i utvrivanje
osnovnih poetnih zahtjeva, potrebnih za konstrukcijsku razradu budueg stroja.

Konstruiranje ima za cilj odreivanje i utvrivanje oblika i dimenzija pojedinih dijelova stroja na
osnovi zahtjeva, odreenih u fazi projektiranja.
1.3.1 Odreivanje oblika i dimenzija strojnih dijelova
Oblici i dimenzije dijelova strojeva moraju zadovoljiti brojne zahtjeve. Najvaniji su sljedei:
zahtjevi funkcionalnosti i namjene
zahtjevi radne sposobnosti
zahtjevi proizvodnosti
zahtjevi ekonominosti.

Svi navedeni zahtjevi su meusobno zavisni, esto u suprotnosti, tako da ih nije mogue
istovremeno u potpunosti ispuniti. Zadaa konstruktora je, da s obzirom na dane zahtjeve i
mogunosti, nae najbolje rjeenje, pri emu prvenstveno treba potivati zahtjeve, koji su za dani
primjer najvaniji.

Zahtjev funkcionalnosti kao osnovni zahtjev, odreuju oblike i dimenzije mnogih dijelova
strojeva i specifian je za svaki stroj i za svaki njegov dio. Oblik strojnih dijelova je esto vezan
za nain njihovog gibanja (kruno gibanje cilindrini oblik, pravocrtno gibanje ravne
povrine, pretvorba pravocrtnog gibanja u kruno vijani oblik itd.), dok su dimenzije vezane
za pripadajua optereenja. Dijelovi razliitih mehanizama imaju oblike i dimenzije, koji su
odreeni s obzirom na eljenu kinematiku gibanja (krivuljni mehanizmi, runi mehanizmi,
zupani mehanizmi). Oblici razliitih opruga su prilagoeni osnovnom zahtjevu namjene (to
vee elastino deformiranje, progresivna, degresivna ili linearna krutost). Cijevi i cijevna
armatura moraju biti oblikovani tako da su hidrauliki otpori najmanji. Aerodinaminost strojnog
dijela nalae oblik koji prua najmanje otpore pri gibanju kroz zrak ili tekuinu. Pri oblikovanju
pojedinih sklopova treba se drati standardnih propisa, npr. standardni razmak tranica kod
5
eljeznikih vozila. Dijelovi strojeva moraju imati takove dimenzije, da su sposobni obavljati
svoju funkciju pravilno i sigurno.

Isto tako, strojni dijelovi trebaju imati dovoljno veliku vrstou i krutost, da bi u radu mogli
podnositi sva optereenja i druge utjecaje bez trajnih deformacija ili loma. Najee nisu
doputene niti pukotine, kontaktne povrine se ne smiju pretjerano troiti, treba izbjei neeljene
vibracije, zagrijavanje itd, to se openito svrstava u zahtjeve radne sposobnosti.

Zahtjevi proizvodnje skupa sa zahtjevima montae znaajno utjeu na oblike strojnih dijelova, pri
emu nisu od odluujueg znaaja za njegov opi oblik, ali se odnose na detalje. Strojni dio,
predvien za obavljanje odreene funkcije, ima razliite oblike i dimenzije obzirom na postupak
izrade (u cijelosti izraen postupkom obrade odvajanjem estica, izraen od lijevanog
poluproizvoda, zavaren, itd.).

Zahtjevi ekonominosti su u suvremenoj strojogradnji iznimno vani, jer konkurencija nalae to
jeftiniju izradu i eksploataciju svakog stroja. Zato oblici strojnih dijelova moraju biti to
jednostavniji, a sve to poveava trokove proizvodnje mora biti opravdano poboljanim
svojstvima, duim vijekom trajanja, veim stupnjem pouzdanosti, itd. U tome standardizacija ima
odluujui utjecaj na zahtjev ekonominosti, tako da upotreba standardiziranih elemenata i
pravila bitno utjee na snienje trokova proizvodnje.
1.3.2 Izbor materijala
Izbor odgovarajuih materijala za izradu dijelova strojeva je vana i odgovorna zadaa
konstruktora i tijesno je povezana s funkcionalnou i radnom sposobnou dijelova strojeva u
razliitim sklopovima. Izbor materijala je ovisan o mehanikim svojstvima materijala, kao to su
statika i dinamika vrstoa, povrinska tvrdoa, otpornost na habanje i koroziju, svojstva trenja,
masi itd., te u velikoj mjeri utjee na postupak i ekonominost izrade. Za to jednostavniju izradu
i obradu materijal mora imati dobru mehaniku obradivost, zavarljivost, livnost, kovnost,
stiljivost i mora biti pogodan za toplinsku obradu.

Izbor odgovarajueg materijala u vezi s konstrukcijskim oblikom strojnog dijela je esto vezan za
broj proizvoda, koje je potrebno izraditi. Pri pojedinanoj proizvodnji zahtjevi proizvodnje i
ekonominost su manje otri, pa se prednost daje pouzdanosti i funkcionalnosti strojnog dijela.
Pri velikoserijskoj proizvodnji svi zahtjevi moraju biti struno razmatrani i optimalno rijeeni.
Vrlo vanu ulogu u tom procesu ima primjena standardiziranih poluproizvoda, iz kojih je mogue
jednostavno, brzo i ekonomino, te s primjerenim postupcima, izraditi dijelove strojeva konanog
oblika. Takovi poluproizvodi su na primjer vuene ili valjane grede razliitih presjeka, razni
odljevci, itd.

Za izradu strojnih dijelova najee se upotrebljavaju sljedei materijali: elik, elini lijev, sivi
lijev, legirani obojeni metali i legirani laki metali, a ponekad i polimerni materijali, keramika,
drvo, tekstil, itd. Najee upotrebljavani materijal je elik, koji u najveoj mjeri zadovoljava
potrebe visoke volumenske i povrinske vrstoe, temperaturne postojanosti, ilavosti, itd. Na
svojstva elika u velikoj mjeri utjee se razliitim postupcima izrade i obrade, dodatkom legirnih
elemenata i s odgovarajuom kemijskom i toplinskom obradom.
6
1.4 STANDARDIZACIJA I STANDARDI
Na poetku razvoja strojarske tehnike svaki je dio stroja bio konstruiran i proizveden pojedinano
za potrebe samo tog stroja. Poveanjem broja razliitih strojeva tokom decenija razvoja, dobilo je
smisla dogovorno smanjenje raznolikosti oblika i dimenzija dijelova strojeva iste namjene i
funkcionalnosti na razumnu mjeru. Na taj nain poboljana je i olakana proizvodnja i
eksploatacija strojeva, postignuta je znatna uteda u uloenoj energiji, vremenu potrebnom za
proizvodnju, te materijalu, uz poveanje pouzdanosti i sigurnosti.

Standardizacija je prema tome proces prihvaanja i potivanja propisa s ciljem smiljene
organiziranosti u odreenom podruju ljudske djelatnosti, te dostizanja najvee mogue
ekonominosti u ispunjavanju zahtjeva funkcionalnosti i sigurnosti. Standardizacija je zasnovana
na provjerenim rezultatima znanosti, tehnike i iskustva na jednoj strani, te sporazuma svih
zainteresiranih na drugoj strani.

Standard je dokument, koji je rezultat rada na odreenom podruju standardizacije, a predstavljen
je u obliku propisa koji su prihvaeni sporazumno i potvreni od strane priznate institucije.
Standard nastaje konsenzusom i obuhvaa pravila, smjernice za projektni ili kontrolni proraun,
ili upotrebne karakteristike stroja, sklopa ili strojnog dijela, te je namijenjen za opu i viekratnu
upotrebu. Usmjeren je ka dosizanju optimalnog stupnja ureenosti na danom podruju. Standardi
su naelno neobavezni dokumenti, koje svatko dobrovoljno upotrebljava. Obvezatnost upotrebe
standarda proizlazi iz tehnikih propisa, ugovora, zakona ili drugih obvezujuih dokumenata.

Razlikuju se sljedei standardi:
osnovni standard obuhvaa iroko podruje i sadri ope odredbe za odreeno podruje,
terminoloki standard obuhvaa izraze, koji se koriste u definicijama, objanjenjima,
ilustracijama, primjerima itd.,
standard ispitivanja obuhvaa metode ispitivanja, koje dopunjuju druge odredbe,
povezane s ispitivanjem, kao na primjer uzimanje uzoraka, upotreba statistikih metoda ili
raspored ispitivanja,
standard za proizvod propisuje zahtjeve, koje mora ispunjavati proizvod ili skupina
proizvoda da bi se osigurala njegova (njihova) namjena,
procesni standard propisuje zahtjeve, koje mora ispunjavati proces, da se osigura
njegova namjena,
standard za proraun propisuje postupak prorauna koji se mora provesti da bi se
osigurala funkcionalnost i radna sposobnost strojnog dijela,
proizvodni standardi propisuje zahtjeve, koje mora ispuniti proizvodnja, da se osigura
njena namjena.

Standardizacija olakava rad konstruktoru, omoguava mu izbor najprimjerenijeg
standardiziranog dijela i postupka, pa mu nije potrebno iznova rjeavati iste probleme.
Standardizacija omoguava velikoserijsku i ekonominu proizvodnju na automatiziranim
obradnim strojevima u specijaliziranim tvornicama, to vodi do dijeljenja proizvodnje, i s time se
bitno utjee na utedu vremena, materijala, potrebne zalihe i na sigurnost.

Postupak prihvaanja standarda poinje s internom standardizacijom u tvornici, koji u suradnji sa
srodnim tvornicama, vodi do prihvaanja nacionalnog standarda. Globalizacijom proizvodnje
pojavila se takoer potreba meunarodnog standarda, pa je po zavretku drugog svjetskog rata
utemeljena meunarodna organizacija za standardizaciju ISO (International Standardising
Organisation). U sluaju da o odreenom meunarodnom standardu nema suglasnosti svih drava
7
lanica, standard se objavi u obliku ISO tehnikog izvjetaja (ISO Tehnical Report), koji je
podvrgnut reviziji svake tri godine s namjenom dostizanja pune suglasnosti. ISO standardi imaju
znaaj preporuenog standarda, iako ih drave lanice ISO organizacije preuzimaju kao osnovu
pri izradi ili usklaivanju svojih nacionalnih standarda. Proces globalne standardizacije je tako
povratnog znaaja, pa se preuzimanjem meunarodnih standarda utjee na odgovarajue
nacionalne standarde, a time i na osnovnu standardizaciju u tvornici.

U Republici Hrvatskoj na snazi je hrvatski standard HRN (hrvatske norme), koji je preuzet od
standarda JUS bive dravne zajednice. No, kako se ovi standardi slabo ili nikako ne dopunjuju
niti proiruju, prisiljene su gospodarske i druge organizacije preuzeti meunarodne standarde
(ISO) ili nacionalne standarde drugih zemalja- prvenstveno njemake (DIN)- kad god hrvatski
standardi ne postoje ili su zastarjeli. Za pojedina podruja industrije, npr. u brodogradnji, na snazi
su standardi jednog ili vie osiguravajuih drutava, koja osiguravaju proizvod (brod). Na taj
nain i svi strojevi i ureaji u brodu moraju udovoljiti tim standardima.

Osnutkom evropske zajednice drava (EZ), ova je poela izdavati svoje standarde (EN), koji su
velikim dijelom temeljeni na DIN-u, ali i dobrim standardima drugih zemalja EZ.
1.4.1 Standardni brojevi
U industriji su esto potrebni strojni dijelovi istog tipa, ali razliitih veliina (vijci, matice, pera,
vratila, itd.). Dakako, njihovu raznolikost treba smiljeno ograniiti na to manju mjeru, premda
pri tom treba zadovoljiti potrebe za razliitim veliinama. U tom smislu, pri konstruiranju i
odreivanju dimenzija strojnih dijelova tei se ka tome, da se duine, mjere, kote, povrine,
optereenja itd., parametriziraju upotrebom standardnog broja. Upotreba parametriziranih
dijelova omoguava ekonominiju proizvodnju, kontrolu i zamjenu dijelova, te pojednostavnjuje
odravanja strojeva.

Standardni brojevi temelje se na vrijednostima lanova geometrijskoga reda. Pri tom redu brojevi
se srazmjerno poveavaju, a faktor prirasta q odreuje se po izrazu:

10
x
q = (1.1)

gdje se vrijednost korijena bira kao x = 5, 10, 20, 40 ili 80. Niz standardnih brojeva tvori se tako,
da se osnovni lan reda a uzastopce mnoi s faktorom q (a, aq, aq
2
, aq
3
aq
n
) i dobivene
vrijednosti minimalno zaokruuju. Red standardnih brojeva oznaava se sa slovom R, a
pripadajui niz s 5, 10, 20, 40 ili 80.

Tabela 1.1 Standardni brojevi
Osnovni redovi Iznimni red Osnovni redovi Iznimni red
R5 R10 R20 R40 R80 R5 R10 R20 R40 R80
1,00 1,00



1,25
1,00

1,12

1,25

1,40
1,00
1,06
1,12
1,18
1,25
1,32
1,40
1,50
1,00
1,06
1,12
1,18
1,25
1,32
1,40
1,50
1,03
1,09
1,15
1,22
1,28
1,36
1,45
1,55
4,00 4,00



5,00
4,00

4,50

5,00

5,60
4,00
4,25
4,50
4,75
5,00
5,30
5,60
6,00
4,00
4,25
4,50
4,75
5,00
5,30
5,60
6,00
4,12
4,37
4,62
4,87
5,15
5,45
5,80
6,15
8
1,60 1,60



2,00
1,60

1,80

2,00

2,24
1,60
1,70
1,80
1,90
2,00
2,12
2,24
2,36
1,60
1,70
1,80
1,90
2,00
2,12
2,24
2,36
1,65
1,75
1,85
1,95
2,06
2,18
2,30
2,43
6,30 6,30



8,00
6,30

7,10

8,00

9,00
6,30
6,70
7,10
7,50
8,00
8,50
9,00
9,50
6,30
6,70
7,10
7,50
8,00
8,50
9,00
9,50
6,50
6,90
7,30
7,75
8,25
8,75
9,25
9,75
2,50 2,50



3,15
2,50

2,80

3,15

3,55
2,50
2,65
2,80
3,00
3,15
3,35
3,55
3,75
2,50
2,65
2,80
3,00
3,15
3,35
3,55
3,75
2,58
2,72
2,90
3,07
3,25
3,45
3,65
3,87
10,00 10,00 10,00 10,00 10,00

Tabela 1.1 daje brojane vrijednosti za veliinu a = 1 i decimalni interval od 1 do 10.

Standardni brojevi su dakle nizovi brojeva koje se preporua upotrebljavati u svim primjerima
kada se odlui dati prikaz u brojanim iznosima. Pri tom vrijedi naelo, da se upotrebljavaju
standardni nizovi sa to veim stupnjem uveanja. Standardni brojevi se obino koriste za
duinske mjere i promjere u svim primjerima gdje se pomou njih moe na zadovoljavajui nain
nadomjestiti izraunate potrebne vrijednosti. Upotreba standardnih brojeva je nuna prije svega
kod modularne gradnje strojeva, tipizaciji i sastavljanju standarda.
1.5 TOLERANCIJE I DOSJEDI STROJNIH DIJELOVA
Oblici strojnih dijelova su openito kombinacija razliitih geometrijskih tijela, omeeni s ravnim,
cilindrinim, konusnim, zavojnim i slinim dimenzija dosjednih dijelova, oblika i meusobnih
poloaja pojedinih vanjskih povrina. Nesavrenost svih elemenata, koji sudjeluju u proizvodnom
procesu (radni strojevi, orua, materijali, ljudi) ima za posljedicu odstupanje ostvarenih dimenzija
izratka od eljenih. Isto tako, metode i alati mjerenja i kontrole, onemoguavaju apsolutno tono
mjerenje ostvarenih dimenzija proizvedenog dijela.

Apsolutna tonost dimenzija i oblika strojnih dijelova, ne samo da nije mogua, nego nije niti
nuno potrebna za pravilnu upotrebu stroja. Ponekad mjere i oblici doputaju vea, a nekad manja
odstupanja. Izbor pravilnog stupnja tonosti pojedinih dimenzija i oblika dijelova stroja je
zadatak konstruktora, koji mora uskladiti zahtjeve funkcionalnosti strojnih dijelova sa
ekonominou izrade. Pri izboru, konstruktor mora potovati funkciju, za koju je pojedini dio
namijenjen, mogunost izrade, kontrole i montae, te zahtjeve ekonominosti. Vei stupanj
tonosti zahtijeva se prije svega kod dimenzija, koje neposredno utjeu na kinematiku stroja, kao
i kod spojnih dimenzija dvaju ili vie dijelova stroja.

Da bi se omoguila funkcionalnost svakog strojnog dijela, unato nemogunosti dosezanja
apsolutne tonosti dimenzija i oblika, potrebno je u fazi konstruiranja propisati njihove
prihvatljive dimenzije. Tako propisana dozvoljena odstupanja oblika i dimenzija strojnih dijelova
od apsolutno tonih, nazivaju se tolerancije.

Razlikuju se sljedee tolerancije:
9
tolerancije duinskih mjera strojnih dijelova,
tolerancije oblika i poloaja pojedinanih povrina strojnih dijelova,
tolerancije kvalitete hrapavosti povrina strojnih dijelova.

U pravilu se propisuju tolerancije samo za dimenzije dijelova, koji su vani za sparivanje s
drugim dijelovima. Ostale dimenzije su tzv. slobodne mjere, ije odstupanje nazivnih vrijednosti
praktino ne utjee na funkcionalnost strojnih dijelova, ukoliko su ta odstupanja u granicama koje
su odreene uobiajenim proizvodnim postupkom. Obino za njih vrijede tolerancije slobodnih
mjera, koje su odreene postupkom obrade i svrstane u razrede, u ovisnosti o tonosti izrade,
proizvodnog procesa i upotrebljavanih radnih strojeva. Sistem tolerancija slobodnih mjera tako
daje konstruktoru povratne informacije o predvienim odstupanjima dimenzija u odreenom
proizvodnom procesu. Po potrebi se na radionikim crteima strojnih dijelova daje primjedba o
stupnju tonosti slobodnih mjera. One se pri kontroli izratka naelno ne kontroliraju, osim u
iznimnim sluajevima (upadljivo velika odstupanja, vea odstupanja teine, itd.).

Izbor razliitih stupnjeva tonosti izrade takoer ovisi o tipu proizvodnje. U procesu obrtnike
maloserijske proizvodnje, zakljuna faza obrade strojnih dijelova se obino izvodi u postupku
montae, ime se postie veliki stupanj tonosti sastavnih dijelova i samog stroja. To ima za
posljedicu da je obino isti postupak potrebno ponoviti i u sluaju zamjene dotrajalih i istroenih
dijelova, to dakako poveava trokove odravanja. U industriji s velikoserijskom proizvodnjom
zahtjevi ekonominosti nalau zavrnu obradu prije montae. Zato je potrebno pojedinane
elemente izraditi neovisno jednog od drugog, uspjeno ih sastaviti u cjelinu, i zamjenjivati bez
naknadne obrade i prilagoavanja.

1.5.1 Tolerancije duinskih mjera i dosjedi
Sistematizirane podatke o veliini doputenih odstupanja prilagoenih potrebama funkcionalnosti
strojeva i mogunostima ekonomine izrade i kontrole, sadrani su u standardiziranom sistemu
tolerancija. U veini drava, gdje spada i Republika Hrvatska, na snazi je ISO sistem tolerancija i
dosjeda (ISO 286).
1.5.1.1 ISO sistem tolerancija duinskih mjera
ISO sistem tolerancija duinskih mjera je predvien za duinske mjere svih dijelova strojeva u
sklopovima, s iznimkom navojnih parova, valjnih leajeva i zupanika. Za te elemente su
propisani posebni sistemi tolerancija u skladu s specifinostima njihovih oblika i funkcije. U
osnovi je ISO sistem tolerancija namijenjen za dimenzije krunih oblika, iako je upotrebljiv i za
druge oblike. Sistem razlikuje tolerancije vanjskih i unutranjih mjera. Vanjske mjere strojnih
dijelova su te, kod kojih se dodirne povrine mjernog pribora pri mjerenju naslanjaju izvan
mjerene duine (npr. promjer epa, duina vratila, itd.). U ISO sistemu tolerancija, veliine koje
se odnose na vanjske dimenzije, oznauju se malim slovima abecede. Unutranje dimenzije su te
kod kojih se dodirne povrine mjernog pribora naslanjaju unutar mjerene duine (npr. provrt,
duina utora za pero, itd.). Pripadajue veliine oznauju se velikim slovima abecede.

10

nul-linija
n
a
z
i
v
n
a

m
j
e
r
a

D
i

d
o
n
j
a

g
r
a
n
i

n
a

m
j
e
r
a

g
o
r
n
j
a

g
r
a
n
i

n
a

m
j
e
r
a

D
nul-linija
n
a
z
i
v
n
a

m
j
e
r
a

o
d
s
t
u
p
a
n
j
e


+

0
tolerancijsko
polje
gornje
odstupanje
(ES, es)
tolerancija
(TD, Td)
donje odstupanje
dimen. (EI, ei)
tolerancijsko
polje
donje
odstupanje
(EI, ei)
tolerancija
(TD, Td)
gornje odstupanje .
(ES, es)
a) b)

(
D
i
,

d
i
)

tolerancijsko polje

Slika 1.1: Definiranje tolerancija duinskih mjera
a) mjere b) odstupanja

Nazivna mjera (D
i
, d
i
) je odreena zahtijevana mjera (cjelobrojna ili decimalna), na ijoj se
osnovi odreuju granine mjere, odreene s gornjim i donjim odstupanjem. Gornja granina
mjera (D
max,
d
max
) je najvea doputena granica mjere, a donja granina mjera (D
min
, d
min
)
najmanja doputena granica, izmeu kojih, ukljuno s njima samima, se mora nalaziti stvarna
mjera (D, d) strojnog dijela. Dakle D
min
D D
max
, te d
min
d d
max
, slika 1.1a. Razlika
izmeu gornjeg i donjeg graninog odstupanja naziva se tolerancija mjere (T
D
, T
d
), ili ukratko
tolerancija, a jednaka je takoer razlici gornje i donje granine mjere, slika 1.1b. Tolerancija je
apsolutna vrijednost i zbog toga je bez predznaka. Gornje odstupanje je algebarska razlika
izmeu gornje granine mjere i pripadajue nazivne mjere i oznaava se slovima ES za vanjske
mjere i es za unutranje mjere. Donje odstupanje je algebarska razlika izmeu donje granine
mjere i pripadajue nazivne mjere, a oznauje se slovima EI za unutranje mjere i ei za vanjske
mjere. Nul-linija je, pri grafikom prikazivanju graninih mjera i dosjeda crta, koja oznaava
nazivnu mjeru, i od koje mjerimo odstupanje. Stvarno odstupanje je algebarska razlika izmeu
stvarne izmjerene mjere i nazivne mjere, i mora se nalaziti izmeu gornjeg i donjeg odstupanja,
ukljuujui i njih.
max
min
i
i
D D ES
D D EI
= +
= +

max min D
T D D ES EI = = provrt (1.2)

max
min
i
i
d d es
d d ei
= +
= +

max min d
T d d es ei = = osovina (1.3)

D
max
[mm] gornja granina mjera unutranje mjere (provrta)
D
min
[mm] donja granina mjera unutranje mjere (provrta)
d
max
[mm] gornja granina mjera vanjske mjere (osovine)
d
min
[mm] donja granina mjera vanjske mjere (osovine)
ES [mm] gornje odstupanje unutranje mjere (provrta)
EI [mm] donje odstupanje unutranje mjere (provrta)
es [mm] gornje odstupanje vanjske mjere (osovine)
ei [mm] donje odstupanje vanjske mjere (osovine)
T
D
[mm] tolerancija unutranje mjere (provrta)
T
d
[mm] tolerancija vanjske mjere (osovine)

Tolerancijsko polje je u grafikom prikazu tolerancija podruje izmeu crta koje prikazuju
najveu i najmanju graninu mjeru, slika 1.1a. U ISO tolerancijskom sistemu tolerancijsko polje
je odreeno veliinom tolerancije i njenim poloajem obzirom na nul-liniju. Veliina tolerancije
11
je ovisna o izabranoj kvaliteti obzirom na tonost mjere (IT), koja se oznauje brojanim
oznakama kako slijedi:

01, 0, 1, 2, 3 ...18 za dimenzije do 500 mm i
6, 7, 8, 9, 10 ...16 za dimenzije od 500 mm do 3150 mm.

Kvaliteta oznaena s IT 01 zahtjeva najveu tonost (najmanja veliina tolerancije), kvaliteta IT
18 oznaava najmanju tonost kvalitete (najvea veliina tolerancije). Najbolje kvalitete
tolerancija su namijenjene iskljuivo za izradu mjernih ureaja i pribora, koji mora biti precizno
izraen.
Izbor kvalitete tolerancije bitno utjee na troak izrade strojnog dijela. Tako uske tolerancije
zahtijevaju precizniju izradu, a ova tonije radne strojeve, mjerne naprave i kvalificirane
strunjake koji sudjeluju u proizvodnom procesu. to je vea kvaliteta izrade, to je vea
vjerojatnost poveanja stupnja otpada. Sve to poveava cijenu izrade strojnog dijela. Usporedne
analize pokazuju da se prijelazom kvalitete tolerancije strojnog dijela iz razreda 7 u razred 6
cijena proizvodnje povea za 20-30%. Zadaa konstruktora je izabrati optimalnu kvalitetu
tolerancije tako da trokovi proizvodnje budu to manji, a da funkcionalnost strojnog dijela ne
bude umanjena. Tablica 1.2 daje ope smjernice za izbor kvalitete tolerancije.

ISO sistem tolerancija predvia vrlo irok izbor razliitih poloaja tolerancijskih polja, tako da
konstruktor moe za istu nazivnu mjeru propisati takove tolerancije da su obje granine mjere
vee od nazivne, manje od nazivne, ili da je jedna granina mjera vea, a druga manja od
nazivne. Na taj nain je mogue u praksi zadovoljiti sve konstrukcijske zahtjeve pri izradi
strojnih dijelova. Poloaj tolerancijskog polja s obzirom na nul-liniju je definiran slovnom
oznakom, pri emu se za vanjske mjere upotrebljavaju mala slova abecede (a...zc), a za
unutranje mjere velika slova (A...ZC), slika 1.2. Udaljenost tolerancijskog polja od nul-linije je
ovisna o veliini nazivne mjere i propisane kvalitete tolerancije.

Brojane vrijednosti odstupanja se upisuju uz nazivnu mjeru uglavnom samo kod pojedinane
proizvodnje. Inae, oznaka tolerancije se sastoji od slovne oznake, koja oznaava poloaj
tolerancijskog polja u odnosu na nul-liniju i brojane oznake koja oznaava kvalitet tolerancije,
npr. 80 h6, 120 P9, itd. Potrebne brojane vrijednosti odstupanja mogu se nai iz tablica, danih
u standardu ISO 286.
Tabela 1.2 Ope smjernice za izbor kvalitete tolerancija
Kvaliteta tolerancije (IT) Podruje
upotrebe 01 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Precizna mjerila



Mjerni
pribor

Mjerila za
radioniku
kontrolu

Najbolja
kvaliteta

Kvalitetna izrada
Srednja izrada
Gruba izrada




Opa stro-
jogradnja

Grube tolerancije za kovane,
lijevane i grubo obraene
poluproizvode

12
A
B
C
CD
D
E
EF
F
FG
G
H
J
JS
K
M
N
P
R
S
T
U
V
X
Y
Z
ZA
ZB
ZC
a
b
c
cd
d
e
ef
f
fg
g
h
j
js
k
m
n
p r
s
t
u
v
x
y
z
za
zb
zc
o
s
n
o
v
n
a

o
d
s
t
u
p
a
n
j
a

m
j
e
r
a
0
+

n
a
z
i
v
n
a

m
j
e
r
a
nul-linija
E
S
e
i
tolerancijska polja unutranje mjere
tolerancijska polja vanjske mjere
E
I
e
s
E
S
e
i
E
I
e
s

Slika 1.2: Poloaj tolerancijskih polja obzirom na nul-liniju

1.5.1.2 Dosjedi
Dosjed je odnos dvaju oblikovanih elemenata (npr. provrt i osovina, utor i pero, itd.), koji imaju
jednake nazivne mjere (D
i
= d
i
). Pri tom je jedan element odreen unutranjom nazivnom mjerom
(provrt) i uvijek okruuje drugi, koji je odreen istom nazivnom mjerom (osovina). Oba dosjedna
dijela imaju svoje tolerancije.

Ovisno o izabranim tolerancijama, spregnuti dijelovi dosjedaju jedan u drugoga sa zranou ili
sa preklopom. Zranost (razmak) nastaje kada je stvarna mjera osovine manja od stvarne mjere
provrta. To je pozitivna razlika izmeu mjere provrta i mjere osovine. Preklop nastaje kad je
razlika izmeu mjera negativna (promjer osovine vei od promjera provrta). Obzirom na veliinu
zranosti odnosno preklopa razlikuju se sljedee vrste dosjeda, slika 1.3:

Z
m
a
x

a) b)
tolerancija
provrta
tolerancija
osovine
Z
m
i
n

P
m
a
x

tolerancija
osovine
P
m
i
n

tolerancija
provrta
c)
P
m
a
x

tolerancija
osovine
Z
m
a
x

tolerancija
provrta
tolerancija
osovine
Z
m
a
x

P
m
a
x


Slika 1.3: Vrste dosjeda
a) labavi dosjed b) prijelazni dosjed c) vrsti dosjed

13
Labavi dosjed. Izmeu sastavljenih dijelova je uvijek zranost. To se osigurava
odgovarajuim izborom poloaja tolerancijskih polja, pri emu je uvijek gornja granina
mjera osovine manja od donje granine mjere provrta, slika 1.3a. Najmanji i najvei
razmak (zranost) rauna se po izrazima:


min min max
max max min
0
0
Z D d EI es
Z D d ES ei
= = >
= = >
(1.4)

Z
max
[mm] najvea zranost
Z
min
[mm] najmanja zranost
D
max
[mm] gornja granina mjera unutranje mjere (provrta), izraz (1.2)
D
min
[mm] donja granina mjera unutranje mjere (provrta), izraz (1.2)
d
max
[mm] gornja granina mjera vanjske mjere (osovine), izraz (1.3)
d
min
[mm] donja granina mjera vanjske mjere (osovine), izraz (1.3)
ES [mm] gornje odstupanje unutranje mjere (provrta)
EI [mm] donje odstupanje unutranje mjere (provrta)
es [mm] gornje odstupanje vanjske mjere (osovine)
ei [mm] donje odstupanje vanjske mjere (osovine)

vrsti dosjed. Izmeu sastavljenih dijelova je stalno preklop. To se osigurava takvim
izborom poloaja tolerancijskih polja, kod kojeg je donja granina mjera osovine uvijek
vea od gornje granine mjere provrta, slika 1.3c. Takve dijelove mogue je sklapati samo
uz pomo uzdune sile, ili grijanjem dijela s unutranjom mjerom - kako bi se ova
privremeno proirila, odnosno hlaenjem dijela s vanjskom mjerom - kako bi se ova
privremeno smanjila.

Najmanji P
min
i najvei P
max
preklop raunaju se po izrazima:


min max min
max min max
0
0
P D d ES ei
P D d EI es
= = <
= = <
(1.5)

Prijelazni dosjed. Izmeu spojenih dijelova moe nastati zranost ili preklop. To se postie
izborom poloaja i kvaliteta tolerancijskih polja, tako da se tolerancijska polja u cijelosti ili
djelomino prekrivaju. Dakle, dosjed moe bit vrst ili labav, ovisno o stvarnim mjerama
osovine i provrta, slika 1.3b. Sastavljanje dijelova s prijelaznim dosjedom je izvedivo
runo, ali i upotrebom uzdune sile. Najvea zranost, odnosno najvei preklop, rauna se
po izrazima (1.4) i (1.5).

Pri izboru tolerancija dosjeda, u pravilu je tolerancija osovine uvijek za jednu kvalitetu bolja
(manja), od one koju ima provrt. Iz ekonomskih razloga je preporuljivo, da se za postizanje
razliitih dosjeda tolerancije ne izabiru proizvoljno, nego upotrebom sistema dosjeda. Po ISO
razlikuju se dva sistema dosjeda:

Sistem jedinstvenog provrta. U ovom sistemu svi promjeri provrta imaju jednak poloaj
tolerancijskog polja "H", bez obzira na vrstu dosjeda. Tolerancijsko polje "H" nalazi se
iznad nul-linije. Najmanja mjera provrta je uvijek jednaka nazivnoj mjeri (D
min
= D
i
), pa je
donje odstupanje uvijek jednako nuli (EI = 0), a gornje odstupanje je jednako toleranciji
(ES = T
D
). Tolerancijsko polje, tj. poloaj i kvalitetu tolerancije osovine bira se obzirom na
vrstu dosjeda kojeg se eli ostvariti (npr. H7/r6 vrsti dosjed, H7/j6 prijelazni, H7/f6
labavi dosjed).
14

Sistem jedinstvene osovine. U ovom sistemu svi promjeri osovine imaju jednak poloaj
tolerancijskog polja "h", bez obzira na vrstu dosjeda. Tolerancijsko polje "h" lei ispod nul-
linije. Najvea mjera osovine je uvijek jednaka nazivnoj mjeri (d
max
= d
i
), tako da je gornje
odstupanje uvijek jednak nuli (es = 0), a donje odstupanje je jednako toleranciji (ei = T
d
).
Tolerancijsko polje, tj. poloaj i kvaliteta tolerancije provrta izabire se obzirom na vrstu
dosjeda kojeg se eli postii (npr. S7/h6 vrsti, J7/h6 prijelazni, G7/h6 labavi dosjed).

U opoj strojogradnji u pravilu se upotrebljava sistem jedinstvenog provrta, jer se lake i tonije
postiu eljene mjere osovine.

U ISO sistemu dosjedi su razvrstani u 3 grupe po redu prvenstva, tabela 1.3. U pravilu je
potrebno uvijek primjenjivati dosjede iz 1. prioritetne grupe. Ako se potrebnu veliinu zranosti
ili preklopa odreuje analitiki, moe se birati dosjede i iz 2. grupe, a samo iznimno iz 3.
prioritetne grupe.

Pri izboru tolerancija i dosjeda potrebno je uzimati u obzir i temperaturu strojnih dijelova. Sve
tolerancije propisane u ISO sistemu se odnose na sobnu temperaturu materijala strojnih dijelova,
tj. na 20
0
C. Pri toj temperaturi moraju imati izraeni dijelovi i mjerni ureaji mjere u skladu sa
propisanim vrijednostima. Veina strojnih dijelova je u funkciji pri niim i viim temperaturama,
pri emu se zbog temperaturne dilatacije njihove mjere mijenjaju. Ako dijelovi imaju istu
temperaturu i raeni su od istog materijala, promjena temperature nema utjecaja na dosjed. Ako
nije tako, dolazi do promjene zranosti, odnosno preklopa pri radnoj temperaturi u odnosu na
izmjerene vrijednosti na sobnoj temperaturi.

1.5.2 Tolerancije oblika i poloaja
Pored odstupanja duinskih mjera strojnih dijelova dolazi, u veoj ili manjoj mjeri, i do
odstupanja njihovih konturnih linija i povrina od idealnih geometrijskih oblika. Zbog toga nije
mogue postii tono nalijeganje povrina i podudaranje osi. Uzroci odstupanja oblika i poloaja
su u osnovi isti kao i uzroci odstupanja duinskih mjera.

Kod tolerancija oblika toleriraju se sljedea svojstva:
pravocrtnost
ravnost
krunost
cilindrinost
oblik crte
oblik plohe

Kod tolerancija poloaja razlikuju se :
odstupanja po pravcu
odstupanje paralelnosti (neparalelnost)- osi i povrina
odstupanje okomitosti
odstupanje kuta nagiba
odstupanja po mjestu:
odstupanja od lokacije (npr. os provrta mora leati unutar cilindra promjera t
(vrijednost tolerancije), ija se os nalazi na idealnom mjestu
odstupanje od koaksijalnosti (koncentrinosti)
15
odstupanje simetrinosti
odstupanja rotacijskih povrina:
radijalno bacanje (radijalna ispupenost) pri rotaciji
aksijalno kruno gibanje (aksijalna ispupenost) pri rotaciji

Obzirom na zahtijevanu tonost izrade strojnih dijelova, odstupanja oblika i poloaja je potrebno
omeiti i propisivanjem potrebnih tolerancija. Ako na radionikom nacrtu nije posebno propisana
tolerancija oblika i poloaja, moraju se dati potrebna odstupanja u sklopu tolerancija duinskih
mjera. U sluajevima kada funkcionalnost zahtijeva veu tonost oblika i poloaja strojnih
dijelova, potrebno je tolerancije oblika i poloaja posebno propisati.

1.5.3 Tolerancije hrapavosti tehnikih povrina
Hrapavost povrine je u opem smislu mikrogeometrijska nepravilnost povrine, koja nastaje
tijekom postupaka obrade ili drugih utjecaja. Hrapavost povrine u odreenim sluajevima bitno
utjee na radna svojstva strojnih dijelova, posebno na mjestima meusobnog spoja pojedinih
elemenata (trenje, zranost, podmazivanje...). Openito, strojni dijelovi s manjom hrapavou
imaju veu dinamiku vrstou, veu otpornost na koroziju, veu sposobnost nalijeganja, bolje
prenose toplinu itd. Kako je postizanje niskog stupnja hrapavosti uvijek povezano s duljim i
skupljim postupcima obrade, ono ima za posljedicu poveanje cijene strojnog dijela.
Veliina hrapavosti obino se mjeri obzirom na srednju referentnu crtu profila neravnine m, koja
dijeli profil tako, da je unutar mjerne duljine l veliina svih kvadrata odstupanja profila od te crte
najmanja, slika 1.4. Mjerna duljina l ovisna je o vrsti i kvaliteti obrade, te o metodi mjerenja.
Parametri hrapavosti odreeni su standardom DIN 4762, a neki od njih i starijim standardima
HRN M.A1.020 i 021 i DIN 4768.
a) b)
0
y
l
y(x)
x
R
a

m
y
0
l
m
x
y
p
1

y
p
2

y
p
3

y
p
4

y
p
5

y
v
1

y
v
2

y
v
3

y
v
4

y
v
5


Slika 1.4: Procjenjivanje hrapavosti povrine
a) srednje aritmetiko odstupanje profila R
a
b) nain odreivanja srednje visine neravnine R
z


Za procjenjivanje hrapavosti povrine u strojarskoj praksi najee se upotrebljava srednje
aritmetiko odstupanje profila R
a,
koje je jednako srednjoj aritmetikoj vrijednosti apsolutnih
vrijednosti visine profila neravnina na mjernoj duljini l.



a
1
0
1 1
( ) d
l
n
i
i
R y x x y
l n
=
=

(1.6)

R
a
[m] srednje aritmetiko odstupanje profila
l [m] mjerna duljina hrapavosti povrine
y(x), y
i
[m] visina profila hrapavosti s obzirom na srednju referentnu crtu
x [m] duina uzdu mjerne duljine
n broj toaka procjenjivanja visine profila uzdu mjerne duljine

16
Kao parametar hrapavosti esto se upotrebljava srednja visina neravnina R
z
, koja je jednaka
zbroju aritmetike sredine apsolutnih vrijednosti visine pet najviih vrhova i aritmetike sredine
apsolutnih vrijednosti pet najveih dubina udolina na mjernoj duljini l.


5 5
z p v a
1 1
1
4
5
i i
i i
R y y R
= =
| |
= +
|
\ .

(1.7)

R
z
[m] srednja visina neravnina
y
pi
[m] visina i-tog najvieg vrha
y
vi
[m] udubina i-te najnie udoline

Vaan parametar hrapavosti jest i najvea visina profila R
y
, koja je definirana kao udaljenost
izmeu dva pravca paralelna sa srednjom linijom profila, povuena tako da u granicama mjerne
duljine dodiruju najviu, odnosno najniu toku profila. Ovaj parametar jednak je parametru R
max

(najvea visina neravnina) definiranom HRN standardom. Priblino je R
max
= 6,4 R
a
.

Prema standardu HRN M.A0.065 i DIN ISO 1302, hrapavosti tehnikih povrina su podijeljene u
12 stupnjeva, ovisno o najveoj vrijednosti srednjeg aritmetikog odstupanja R
a
, tabela 1.4. U
istoj su tabeli, radi mogunosti usporedbe, navedeni i razredi hrapavosti, koji se jo mogu nai u
starijoj literaturi i crteima.

Tabela 1.3: Stupnjevi i razredi hrapavosti povrina strojnih dijelova pri razliitim obradama
Stupanj hrapavosti N1 N2 N3 N4 N5 N6 N7 N8 N9 N10 N11 N12
Razred hrapavosti 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
R
a
[m]
0,012 0,025 0,05 0,1 0,2 0,4 0,8 1,6 3,2 6,3 12,5 25 50 100
R
z
[m]
0,05 0,1 0,2 0,4 0,8 1,6 3,2 6,3 12,5 25 50 100 200 400
grubo turpijanje
Runa obrada
fino turpijanje
u pijesku
Lijevanje
u kokili
toplo, slobodno
Kovanje
toplo u ukovnju
hladno u ukovnju
toplo
Valjanje
hladno
Pjeskarenje
grubo
Tokarenje
fino
grubo
Blanjanje
fino
grubo
Provlaenje
fino
grubo
Glodanje
fino
Buenje
Razvrtavanje
grubo
Bruenje
fino
mehaniko
Poliranje
elektrino
Honanje, lepanje
Superfini
17
1.6 RADNA OPTEREENJA STROJNIH DIJELOVA
Za odreivanje radne sposobnosti strojnih dijelova potrebno je to tonije odrediti mehanika i
toplinska optereenja kojima su oni izloeni u radu. Pod tim se podrazumijeva odreivanje
veliine i smjera sila i momenata, i njihovu promjenjivost u vremenu, te odreivanje deformacije
i naprezanja pod utjecajem poviene temperature.

Mehanika optereenja pri kojima je predvien normalan rad pojedinih strojeva i njihovih
dijelova, su nominalna (nazivna) optereenja (optereenja, koja proizlaze iz nazivne snage i
brzine vrtnje pogonskih strojeva, nosivosti dizala, i sl.). Radna optereenja stroja za vrijeme
jednog radnog ciklusa, ili u duljem vremenskom razdoblju nisu uvijek jednaka nominalnim.
Potrebno je razlikovati strojeve, koji djeluju u stalnom reimu (konstantna optereenja i vrlo male
vibracije pumpe, ventilatori) ili intermitirajuem reimu rada (promjenjiva nominalna
optereenja u vremenskim intervalima motorna vozila, dizala, radni strojevi, i sl.). Pri tome su
isti dobro ili slabo uravnoteeni (dodatna optereenja zbog utjecaja centrifugalnih, inercijskih i
vibracijskih sila).

Tono odreivanje veliine radnih optereenja, kojima su izloeni dijelovi strojeva u odreenim
vremenskim intervalima, je u veini sluajeva komplicirano i rijetko je mogue provesti. Zato se
za osnovu prorauna vrstoe strojnih dijelova uvijek uzima mjerodavno tj. proraunsko
optereenje, koje se uglavnom razlikuje od nominalnog. Proraunsko optereenje se obino
odreuje pomou faktora radnih uvjeta tako, da se s njim pomnoi nominalno optereenje.


rac o nom
F K F = (1.8)

F
rac
[N] proraunsko optereenje
K
o
faktor radnih uvjeta
F
nom
[N] nominalno optereenje

Faktor radnih uvjeta sadri nepoznata vanjska ili unutarnja optereenje strojnih dijelova, koja se
pojavljuju tijekom rada stroja. Tako se u proraun tj. u dimenzioniranje strojnih dijelova uvodi
odreeni stupanj sigurnosti. Faktor radnih uvjeta je obino u granicama od 1,0 do 2,5 i vie.
Njegova vrijednost se odreuje pomou iskustvenih izraza, dijagrama i tablica obzirom na
poznate ope radne uvjete (nain rada, vrijeme rada, utjecaji okolia, vrste otpora, itd.), te
prethodna iskustva u konstruiranju.

1.6.1 Radna optereenja
Optereenja strojnih dijelova openito predstavljaju prostorni sistem vanjskih i unutarnjih sila i
momenata. Pregled uobiajenih vrsta optereenja dan je na slici 1.5. Ona se dijele na
volumenska (teina, elektromagnetske sile), slika 1.5a;
povrinska (kontakti dijelova, pritisak plina ili tekuine), slika 1.5b;
linijska (teorijski, praktiki je to usko podruje konane irine), slika 1.5c;
optereenja u toki (teoretski, praktiki podruje vrlo male povrine), slika 1.5d.
18

V
dV
dG
g
F
F
p
a) b)
c) d)

Slika 1.5: Vrste optereenja obzirom na nain djelovanja sile
a) volumenska b) povrinska c) linijska d) tokasta

1.6.1.1 Korisna optereenja
Korisna optereenja proizlaze iz otpora, koje stroj svladava da bi napravio koristan rad. Ta
optereenja se javljaju u obliku sile F ili torzijskog momenta T, odnosno posredno u obliku
potrebne prenesene snage P pri zadanoj brzini v ili kutnoj brzini .


P
F
v
= (1.9)

P
T

= (1.10)

[rad/s] kutna brzina (= n/30)
n [min
-1
] brzina vrtnje.

1.6.1.2 Optereenja uzrokovana trenjem
Dijelovi strojeva koji se kliu jedno po drugom, na mjestu dodira, pored normalne sile F
N
,
meusobno djeluju i tangencijalnim silama trenja F
tr
, Slika 1.6. Te su sile usmjerene tako da koe
meusobno gibanje. One ne ovise o veliini dodirne povrine, niti o njezinom obliku, nego samo
o normalnoj sili F
N
i njoj su proporcionalne. Prema Coulombovom zakonu je


tr N
F F = (1.11)

F
tr
[N] sila trenja
F
N
[N] normalna sila
koeficijent trenja, tabela 1.5.

Ukupna reakcija podloge sastoji se od dviju komponenata F
N
i F
tr
, a s okomicom na dodirnu
povrinu ini kut koji se naziva kut trenja. Prema Slici 1.6, kut trenja je odreen izrazom


tr
N
tan
F
F
= = (1.12)

19
Koeficijent trenja ovisi o materijalu, hrapavosti, veliini povrinskog pritiska, podmazivanju
dodirnih povrina, te brzini klizanja. Izraz 1.11 vrijedi samo ako tijela u dodiru kliu jedno po
drugom i tada je po srijedi kinematiko trenje. No, sila trenja se moe pojaviti i kad nema
relativnog gibanja (klizanja), nego kad samo postoji tenja za tim gibanjem. Tada je rije o
statikom trenju i vrijedi izraz:

0 N tr
F F (1.13)

0
koeficijent statikog trenja.

Znak jednakosti vrijedi samo neposredno prije poetka gibanja. im pone gibanje, statiko
trenje prelazi u kinematiko. Koeficijent statikog trenja vei je od kinematikog, tj. vrijedi:


0
> . (1.14)

1
2
a) b)
2
1
c)

Slika 1.6: Trenje na povrini
a) ravnoj, b) cilindrinoj i c) krunoj

Trenje kotrljanja
Otpor trenja pri meusobnom kotrljanju strojnih dijelova bez klizanja nastaje kada se strojni dio
cilindrinog oblika kotrlja po drugom strojnom dijelu, npr. ravne povrine, slika 1.7. djelovanjem
teine kotaa G podloga se deformira i djeluje na kota kontinuiranim optereenjem. Rezultanta
tog optereenja prolazi kroz toku C
e
, a komponente su joj reakcije F
y
= G i F
k
. Otklon e izmeu
hvatita reakcija u stanju mirovanja i stanju gibanja naziva se jo krakom otpora protiv
kotrljanja, a nastali spreg sila tvori moment
k N k
T F e F r = , koji se naziva momentom otpora
trenja pri kotrljanju, slika 1.7. Sila otpora kotrljanja F
k
iznosi:


k N k N
e
F F F
r
= = (1.15)

gdje se
k
=e/r naziva koeficijent trenja kotrljanja, tabela 1.5. Tako se sila otpora kotrljanju
rauna slino kao i sile otpora gibanju i mirovanju.
20
1
2

Slika 1.7: Trenje pri kotrljanju

Koeficijent trenja kotrljanja je ovisan o hrapavosti dodirnih povrina i deformaciji dijelova u
dodiru, o materijalu, polumjeru kotrljajuih tijela, optereenju i brzini kotrljanja. Tabela 1.5 daje
orijentacijske vrijednosti koeficijenta trenja kotrljanja. Da bi bilo mogue kotrljanje bez klizanja,
mora biti ispunjen uvjet


k tro k o
F F (1.16)

gdje je F
tro
= F
N

o
sila trenja pri mirovanju.

1.6.1.3 Teina dijelova
Ako je teina proraunavanih dijelova relativno velika u odnosu na korisno optereenje, mora se
ukljuiti u proraun. Teina se rauna po izrazu:


g
F m g = (1.17)

F
g
[N] teina
m [kg] masa strojnog dijela ili tereta
g [m/s
2
] gravitacijsko ubrzanje (= 9,81 m/s
2
)

Vlastita teina strojnih dijelova je u veini sluajeva relativno mala u odnosu na korisno
optereenje, pa se uglavnom zanemaruje.
1.6.1.4 Inercijske sile i momenti
Dijelovi strojeva su optereeni i s inercijskim silama i momentima, koji se pojavljuju pri
promjeni veliine i smjera njihovih brzina. Zbog tih promjena pojavljuju se inercijske sile kao
dodatna, cikliki promjenjiva optereenja, pri pokretanju i pri zaustavljanju stroja. Kod
pravocrtnog gibanja inercijska sila mase m pri ubrzanju (ili usporenju) a jednaka je:


v
F m a = (1.18)

pri emu negativni predznak pokazuje da je smjer djelovanja inercijske sile suprotan smjeru
ubrzanja. Zbog toga je pri ubrzanju inercijska sila suprotna smjeru gibanja, dok je pri usporenju
u smjeru gibanja. Pri krunom gibanju inercijski okretni moment jednak je:


v
T J = (1.19)

21
J [kgm] moment inercije mase strojnog dijela, vidi prirunike
[s
-2
] kutno ubrzanje

Pri prijelazu iz pravocrtnog u kruno i pri krunom gibanju neuravnoteenih masa, javljaju se
dodatne inercijske sile zbog djelovanja normalnog ubrzanja. One se nazivaju centrifugalnim
silama. Centrifugalne sile djeluju uvijek od sredita vrtnje prema van u smjeru ekscentrinosti
mase. Centrifugalna sila F
c
mase m, koja se giba po krivulji radijusa r s kutnom brzinom je
jednaka:


2
c
F m r = . (1.20)

1.6.1.5 Pritisak tekuina i plinova
U zatvorenim posudama pritisak plina jednak je u svim smjerovima, a odgovarajue optereenje
F
t
povrine A, koja je podvrgnuta djelovanju pritiska p, izrauna se kao:


t
F p A = (1.21)

U tekuinama odgovarajue optereenje povrine ispod povrine tekuine odreuje se prema

( )
t g
F p gh A = + (1.22)

p
g
[N/m
2
] pritisak na povrini tekuine
[kg/m
3
] gustoa tekuine
G [m/s
2
] ubrzanje zemljine tee
h [m] dubina pod povrinom
A [m
2
] povrina za koju se rauna optereenje

1.6.1.6 Optereenje zbog deformacija
Pojedini strojni dijelovi optereeni su i zbog elastinih deformacija ostalih sastavnih dijelova
stroja. Ta optereenja su posljedica pritezanja, ili tlanih naprezanja u pojedinim spojevima
(vijani, zakovini, elastini spojevi), ili toplinskih dilatacija pod utjecajem promjena
temperature. Odgovarajue deformacije i rezultirajua optereenja podrobnije su obraeni u
poglavlju 1.7.
1.6.2 Optereenja promjenjiva s vremenom
Obzirom na vremensku promjenjivost, postoje:
statika optereenja,
dinamika optereenja.

1.6.2.1 Statika optereenja
Statika optereenja su optereenja, pri kojima se nakon postizanja nazivne vrijednosti njihova
veliina i smjer sa vremenom ne mijenjaju, Slika 1.8. Pri statikom optereenju su svi dijelovi u
statikoj ravnotei (1. Newtonow zakon). Statika optereenja se u strojarskoj praksi rijetko
javljaju, premda su esto temelj prorauna vrstoe strojnih dijelova.

22

vrijeme t
F

Slika 1.8: Statiko optereenje

1.6.2.2 Dinamika optereenja
Dinamika optereenja su ona optereenja koja se tijekom vremena mijenjaju po veliini i/ili po
smjeru. Promjene veliine optereenja openito mogu biti stohastike, periodike, ili harmonike,
slika 1.9. Postoje takoer udarna dinamika optereenja, pri kojima se veliina optereenja
mijenja skokovito u vrlo kratkom vremenskom intervalu, tako da imaju karakter kratkotrajnog
impulsa.
F
t
F
F
t t
T
T
a) b) c)

Slika 1.9: Vrste dinamikih optereenja
a) stohastiko b) periodiko c) harmoniko

S obzirom na smjer djelovanja optereenja razlikuju se:
istosmjerna i
izmjenina optereenja.

Pri proraunu strojnih dijelova periodika dinamika optereenja najee se aproksimiraju s
harmonikim dinamikim optereenjima, a dodatni nepoeljni utjecaji zbog udarnih optereenja
uzimaju se u obzir faktorom radnih uvjeta, izraz (1.8).

Pri harmonikim optereenjima veliina optereenja se mijenja u intervalu izmeu najmanje F
min

i najvee vrijednosti F
max
, pri emu su amplituda dinamikog optereenja F
A
i srednje optereenje
F
sr
odreeni kao:


max min
2
A
F F
F

= (1.23)

max min
2
sr
F F
F
+
= (1.24)

Karakter dinamikih optereenja uvijek se odreuje s obzirom na koeficijent asimetrije r ciklusa
optereenja, koji je definiran kao omjer minimalnog i maksimalnog optereenja ciklusa:


min
max
F
r
F
= (1.25)
23

U strojarskoj praksi su esta dva posebna sluaja harmonikih dinamikih optereenja:
pulzirajue optereenje (r = 0) je istosmjerno promjenjivo dinamiko optereenje, kod
kojeg je optereenje promjenjivo s amplitudom F
A
= F
max
/2 izmeu vrijednosti F
min
= 0 i
F
max
oko srednje vrijednosti optereenja F
sr
= F
max
/2, slika 1.10b;
titrajue optereenje (r = -1) je isto (naizmjenino promjenjivo) dinamiko optereenje,
koje se mijenja s amplitudom F
A
= F
max
pri F
sr
= 0, tzv. simetrini ciklus optereenja,
slika 1.10d.

Svi gornji izrazi i definicije vrijede i za momentna optereenja, kao i za naprezanja: Potrebno je
samo optereenje F zamijeniti s torzijskim momentom T, ili momentom savijanja M, odnosno
odgovarajuim naprezanjima.

Opi sluaj dinamikog optereenja uvijek se moe prikazati kao kombinacija istog
naizmjeninog (titrajueg) optereenja amplitude F
A
i statikog optereenja F
sr
, slika 1.10a.
Treba primijetiti da se s porastom koeficijenta asimetrije ciklusa (dakle omjera minimalnog i
maksimalnog naprezanja ciklusa) dinamiko optereenje sve vie pribliava statikom
optereenju (r = 1).
F
max
F
sr
F
min
F
A
F
A
F

vrijeme t

F
max
= 2 F
A
F
max
> 0
F
max
= F
A

F
min
= 0
F
sr
= F
A

F
min
< 0
F
sr
= 0
F
min
=

F
max
a)

b)

c)

d)

0 < r < 1 r= 0
r =

1 < r < 0
F
sr
> 0

Slika 10: Vrste dinamikih optereenja
a) ope jednosmjerno dinamiko optereenje b) impulsno optereenje
c) ope izmjenino optereenje d) isto izmjenino optereenje

1.7 STANJA NAPREZANJA I DEFORMACIJA STROJNIH DIJELOVA
Radna optereenja strojnih dijelova nastoje promijeniti njihov oblik i dimenzije, emu se
suprotstavlja materijal strojnog dijela djelovanjem unutranjih sila izmeu svojih estica. Ove sile
svedene na jedinicu povrine nazivaju se naprezanje. Naprezanje se definira pomou slike 1.1, na
kojoj je prikazano tijelo proizvoljnog oblika optereeno vanjskim silama F
1
do F
n
, presjeeno
proizvoljnom ravninom. Ako je tijelo bilo u ravnotei pod djelovanjem vanjskih sila, bit e i
svaki dio tijela u ravnotei pod djelovanjem vanjskih i unutranjih sila koje djeluju na mjestu
presjeka. Na svakoj od i elementarnih povrina A
i
presjeka djeluju elementarne unutranje sile
F

i
, naelno u razliitim smjerovima i razliite veliine. Omjer sile F

i
i povrine A
i
definira
se kao vektor naprezanja:
24


0
lim
i
A
i
F
p
A

. (1.26)

Komponenta vektora naprezanja okomita na presjek predstavlja normalno naprezanje, koje se
oznaava sa , a komponenta poloena u ravninu presjeka je posmino ili tangencijalno
naprezanje, koje se oznaava sa , a moe se rastaviti na dvije meusobno okomite komponente

1
i
2
. Treba napomenuti da u fizikalnom smislu naprezanje nije vektor.

Slika 1.11: Vektor naprezanja, normalna i tangencijalna naprezanja

U nekoj toki tijela mogue je postaviti po volji mnogo presjeka, dakle i po volji mnogo vektora
naprezanja. Ako su poznate komponente naprezanja za tri presjeka, slika 1.12, moe se pomou
izraza za transformaciju odrediti naprezanje u svim presjecima.

Naprezanje u promatranoj toki je dakle tenzorska veliina definirana s devet komponenti: tri
normalne i est tangencijalnih, a od toga est neovisnih, jer su tangencijalna naprezanja na dva
meusobno okomita presjeka jednaka po veliini i predznaku. Istovremeno su oba usmjerena ka
bridu ili od brida elementa. Ovih devet komponenti naprezanja tvore matricu tenzora naprezanja
koja se skraeno oznauje sa [
ij
], tj.:

Slika 1.12: Komponente naprezanja (na vidljivim stranama diferencijalnog elementa)
25


x xy xz
ij yx y yz
zx zy z



(
(
( =
(
(

(1.27)

Komponente normalnih naprezanja sadre indeks koji oznaava koordinatnu os s kojom je
komponenta paralelna. Komponente tangencijalnih naprezanja sadre dva indeksa od kojih prvi
oznaava presjek na kojem djeluje, a drugi koordinatnu os s kojom je paralelna.

U opem sluaju, tj. pri troosnom stanju naprezanja, postoje tri meusobno okomite ravnine u
kojima tangencijalna naprezanja iezavaju, a normalna naprezanja poprimaju ekstremne
vrijednosti, koje se nazivaju glavnim naprezanjima
1
,
2
i
3
. Dogovorno se uzima da je
1
>
2
>

3
. Za dvoosno (ravninsko) stanje naprezanja je
z

=
0. Za jednoosno stanje naprezanja je
y
=
z

= 0, tj. postoji samo komponenta
x
.

Pod djelovanjem optereenja tijelo se deformira, odnosno mijenja svoj oblik i dimenzije. Pojam
deformacija u nekoj toki tijela vezan je uz promjenu oblika i veliine neposredne okoline te
toke. Deformacija svake toke tijela opisuje se sa tri duljinske i tri kutne deformacije koje
izraavaju relativno produljenje tri meusobno okomite duljine (duljinske deformacije), odnosno
promjene pravih kuteva koje oni ine (kutne deformacije). Oito je onda da je i deformacija
tenzorska veliina definirana s devet komponenata. Odgovarajua matrica tenzora naprezanja
slina je matrici tenzora naprezanja, s indeksima komponenata koji imaju isto znaenje kao i oni
kod komponenata tenzora naprezanja. Umjesto naziva duljinska deformacija ponekad se
upotrebljava i naziv normalna deformacija, a umjesto naziva kutna deformacija naziv posmina
deformacija. Ti nazivi potjeu otuda to kod izotropnih materijala normalno naprezanje izaziva
samo duljinsku, a posmino naprezanje samo kutnu deformaciju.

1.7.1 Veza izmeu naprezanja i deformacije
Veina materijala se do veeg ili manjeg optereenja ponaa elastino. To znai da se pod
djelovanjem odreenog nivoa optereenja epruvete iz takvih materijala deformiraju, da bi se
nakon rastereenja vratila u prvobitan oblik. U tom podruju naprezanje i deformacija su linearno
povezani. Za jednoosno stanje naprezanja ta ovisnost je dana Hookeovim zakonom:

E = (1.28)

[N/mm
2
] normalno naprezanje u jednoosno napregnutom tapu
E [N/mm
2
] modul elastinosti materijala tapa, tabela 1.7
(duljinska) deformacija u smjeru naprezanja.

Slina ovisnost vrijedi i za tangencijalna naprezanja:

G = (1.29)

[N/mm
2
] tangencijalno naprezanje u ravnini smicanja


kutna deformacija (kut smicanja) u ravnini smicanja
G [N/mm
2
] modul smika, konstanta materijala


2(1 )
E
G

=
+
(1.30)
26

Poissonov koeficijent, konstanta materijala jednaka omjeru poprene i uzdune
deformacije pri uzdunom (vlanom ili tlanom) optereenju, tabela1.7.

Za ope troosno stanje naprezanja meusobna ovisnost naprezanja i deformacije dana je sa est
relacija (Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja):
( )
1
x x y z
E

(
= +

,
xy
xy
G

=
( )
1
y y z x
E
( = +

,
yz
yz
G

= (1.31)
( )
1
z z x y
E

(
= +

,
zx
zx
G

= .

Svaki dio stroja ili konstrukcije sastavljen je od jednostavnijih oblika, ili ga se aproksimira s
jednim ili vie jednostavnih oblika. Zbog toga Mehanika materijala, kao dio Teorije elastinosti,
prouava uglavnom vrstou i elastinu stabilnost tapova, ploa, ljuski i rotirajuih diskova. U
tom smislu, elementi strojeva u ovom udbeniku promatrat e se preteno kao tapovi, pa e
vrijednosti naprezanja izraunatih pod tom pretpostavkom biti tim dalje od stvarnih vrijednosti,
to je oblik elementa manje slian tapu.
Osnovne vrste optereenja tapa su:
rastezanje (vlak) i sabijanje (tlak)
savijanje
smicanje
uvijanje (torzija).
1.7.2 Rastezanje i sabijanje
Sile, koje su jednakomjerno rasporeene po presjeku tapa i djeluju okomito (normalno) na
promatrani presjek stvaraju vlana ili tlana naprezanja


v,t
F
A
= (1.32)

v,t
[N/mm
2
] normalno vlano ili tlano naprezanje
F [N] normalna sila
A [mm
2
] povrina promatranog presjeka


+
+F

a)

b)



Slika 1.13: Naprezanja u uzduno optereenom tapu
a) vlana i b) tlana naprezanja

Vlane sile uzrokuju u promatranom presjeku vlana naprezanja (+), a tlane sile uzrokuju tlana
naprezanja (-), pri emu se pretpostavlja da su ta naprezanja jednakomjerno rasporeena po
presjeku, slika 1.13. U tom je sluaju linearna deformacija:

27

0
l
l

= (1.33)

l [mm] produljenje ili skraenje strojnog dijela,
l
0
[mm] poetna duina prije deformacije.

Normalne deformacije mogu nastati i zbog temperaturnih promjena strojnog dijela. Pri tome je
produljenje posljedica pozitivne, a skraenje negativne temperaturne razlike, i izraunava se
prema izrazu:


T
l l T = (1.34)


T
[K
-1
] temperaturni koeficijent linearnog produljenja, tabela 1.7
T [K] razlika temperatura (+ zagrijavanje, - hlaenje)

Kod zagrijavanja ili hlaenja upetog strojnog dijela pojavljuju se u njemu normalna tlana ili
vlana naprezanja


T T
E T = . (1.35)

1.7.3 Savijanje
Vanjske sile koje optereuju dijelove strojeva u ravnini koja sijee njihovu uzdunu os, uzrokuju
momente savijanja M
s
. Pod utjecajem momenata savijanja u dijelovima strojeva se pojavljuju
istodobno vlana i tlana naprezanja, koja su u promatranom presjeku linearno rasporeena u
odnosu na neutralnu os n-n. Ova naprezanja nazivaju se naprezanjima od savijanja
s
. Neutralna
os prolazi kroz teite promatranog presjeka, i predstavlja graninu liniju izmeu tlanih i vlanih
naprezanja. Pri tome su uzdu neutralne osi naprezanja od savijanja jednaka nuli. Najvee
naprezanje
s, max
se nalazi u toki presjeka, koja je najudaljenija od neutralne osi i jednako je:


,max
y y
s s
s
M M
e
I W
= = (1.36)

M
s
[Nmm] moment savijanja u promatranom presjeku; M
s
= F(l-x),
I
z
[mm
4
] moment inercije poprenog presjeka za os y koja prolazi kroz
njegovo teite, okomito na ravninu crtanja, slika 1.14
W
z
[mm
3
] moment otpora poprenog presjeka za os y,
e [mm] udaljenost od neutralne osi najudaljenijeg vlakna presjeka

Kod nesimetrinih presjeka vlana i tlana naprezanja nisu simetrina.

Najvea deformacija
x,max
u smjeru osi x nalazi se na mjestu najveeg normalnog naprezanja,
dana je izrazom:


s,max
x,max
E

= , (1.37)

28
l
l

Slika 1.14: Naprezanja od savijanja u konzoli simetrinog presjeka


i obino se ne provjerava, jer je kontrolirana visinom naprezanja. Stoga su za ispravnu
eksploataciju strojnih dijelova opasnije deformacije progiba i nagiba, koje se moraju nalaziti u
doputenim granicama. Progib w = y i nagib = y' neutralne linije optereenog elementa na
mjestu x raunaju se integracijama njezine jednadbe, koja je dana u diferencijalnom obliku:


2
z,x
2
y
''
M
d w
y
dx E I
= =

(1.38)

M
z,x
[Nmm] moment savijanja oko osi z u presjeku iji je poloaj definiran koordinatom x .

1.7.4 Izvijanje
Pri postupnom poveanju tlanih optereenja vitkih elemenata (kod kojih je duina mnogo vea u
odnosu na njihovu debljinu), dolazi kod odreenih kritinih optereenja do gubitka njihove
elastine stabilnosti, koja se manifestira kao izvijanje.

Izvijanje je karakteristino po savijanju vitkih elemenata u smjeru najmanjeg momenta inercije
poprenog presjeka. Pri tome se u poprenom presjeku, pored normalnih tlanih naprezanja zbog
tlanih sila, javljaju i dodatna savojna naprezanja zbog izvijanja. Izvijanje uzrokuje gubitak
stabilnosti elementa, pri emu mala dodatna optereenja iznad kritinog vode do velikog porasta
naprezanja i do loma.

Normalno naprezanje u elementu u trenutku kada doe do izvijanja, naziva se kritino naprezanje
izvijanja
k
. Kritino naprezanje izvijanja odreuje se analitiki, posebno za elastino i
neelastino izvijanje, a ovisno je o vitkosti elementa , koja se odreuje izrazom


min
izv
l
i
= (1.39)

l
izv
[mm] slobodna duina izvijanja, slika 1.15
i
min
[mm] najmanji polumjer inercije, izraz (1.40)

29

min
min
I
i
A
= (1.40)

I
min
[mm
4
] najmanji moment inercije presjeka
A [mm
2
] povrina poprenog presjeka.

Slobodna duina izvijanja ovisi o nainu ukljetenja elementa, kako je prikazano na slici 1.15.


Slika 15: Slobodne duine izvijanja za razliite sluajeve uvrenja vitkih elemenata

Pri elastinom izvijanju, tj. u sluaju kada izvijanje nastaje prije nego to naprezanja u elementu
preu granicu proporcionalnosti, kritino naprezanje izvijanja
k
odreuje se po Eulerovom izrazu


2 2
min
2 2
k
k
izv
F E I E
A l A

= = =

(1.41)

pri emu je kritino optereenje, tj. kritina sila izvijanja F
k
odreena kao


2
min
2 k
izv
E I
F
l

= (1.42)

Izrazi (1.41) i (1.42) vrijede za vitkost veu od kritine, koja se moe izraunati iz izraza (1.41)
za
k
= R
p
. Za vitkosti manje od kritine dolazi do neelastinog izvijanja kod kojeg je naprezanje
u elementu izmeu granice proporcionalnosti i granice teenja, pri emu se za odreivanje
kritinih naprezanja izvijanja upotrebljava. U podruju 60
kr
dolazi do neelastinog
izvijanja, pri emu se za odreivanje kritinih naprezanja izvijanja upotrebljava Tetmajerova
empirijska formula:


( )
0 0 k p
k
R

= (1.43)


0
[N/mm
2
] karakteristino naprezanje materijala, odreuje se
eksperimentalno
R
p
[N/mm
2
] granica proporcionalnosti

k
kritina vitkost, iz izraza 1.41 za
k
= R
p
.

Tako svaki materijal ima drugaiju formulu za raunanje
k
. Za neke vanije materijale ovi
izrazi su dati u tablici 1.6.

30
Tabela 1.6: Tetmajereve empirijske formule za naprezanje
k
pri neelastinom izvijanju
Materijal Vitkost
k
u N/mm
2

konstrukcijski elik < 105 310 1,14
legirani elik < 89 335 0,62
CrNi elik < 86 470 2,30
elini lijev < 112 303 1,29
sivi lijev < 80 776 12 + 0,053
2

Granina vitkost ispod koje nema izvijanja moe se izraunati iz izraza (1.43) za
k
= R
p0,2
, i za
eline elemente iznosi priblino 60. U tom podruju vitkosti prije e doi do gnjeenja (teenja)
nego do izvijanja.

Doputeno optereenje F
dop
, s kojim se moe opteretiti strojni dio bez opasnosti od izvijanja,
odreuje se izrazom


dop
k k
F A
F

= = (1.44)

stupanj sigurnosti protiv izvijanja
= 5...10 u elastinom podruju
= 3...8 u neelastinom podruju.

1.7.5 Smicanje
Smina naprezanja uzrokuju sile koje djeluju du promatranog presjeka. isti smik, prikazan na
slici 1.16a je vrlo rijedak. Najee se smina naprezanja javljaju u kombinaciji s naprezanjima
savijanja. Ako je udaljenost hvatita poprenih sila od promatranog presjeka mala obzirom na
veliinu presjeka, naprezanja od savijanja se zanemaruju, slika 1.16b.

A

F

A A
F

F/2
F/2
a)

b)

F


Slika 1.16: Smina optereenja i naprezanja
a) isti smik i b) inenjerski smik

Raspored tangencijalnih naprezanja uslijed sminih optereenja ovisi o obliku presjeka i esto ga
nije lako odrediti. Zbog toga se najee rauna s njihovom srednjom vrijednou
s
, koja se
odreuje po izrazu:

31

s
s
F
A
= (1.45)

F [N] smina sila
A
s
[mm
2
] povrina smicanja, odreuje se posebno za svaki presjek.

Mjera za deformaciju pri smicanju je kut smicanja , koji se odreuje se iz Hookeovog zakona za
smicanje, izraz 1.29.

1.7.6 Torzija (uvijanje)
Momenti okomiti na povrinu u kojoj djeluju, uzrokuju u toj povrini (presjeku) dijela stroja ili
konstrukcije tangencijalna torzijska naprezanja
t
. Ona rastu linearno od nule u teitu presjeka
do maksimalne vrijednosti u vlaknu presjeka najvie udaljenom od teita. Ovi momenti nazivaju
se momentima torzije M
t
, a kada djeluju u osi okretnih elemenata strojeva (vratila, spojke,
zupanici itd.) nazivaju se okretnim momentima. Najvea torzijska naprezanja
t,max
koja oni
uzrokuju u (okruglim) poprenim presjecima raunaju se prema izrazu:


t t
max
0 0
t
M M
r
I W
= = (1.45)

I
0
[mm
4
] polarni moment inercije presjeka; za okrugli presjek I
0
= 2I
W
0
[mm
3
] polarni moment otpora presjeka; za okrugli presjek W
0
= I
0
/r = 2W
r [mm] polumjer poprenog presjeka

a)


M
r

Slika 1.17: Uvijanje tapa okruglog presjeka

Pod utjecajem momenta torzije M
t
dolazi do torzijskih deformacija, pri emu se presjek strojnog
dijela na duini l relativno zakrene za kut , slika 1.18a:


t
0
M l
G I

(1.47)

G [N/mm
2
] modul smika materijala, izraz (1.30).

32
1.7.7 Sloena stanja naprezanja
U praksi se vrlo rijetko pojavljuju osnovni sluajevi optereenja tapa. ee se pojavljuje vie
vrsta optereenja istovremeno. Takvo stanje naprezanja u presjeku izazvano istovremenim
djelovanjem nekoliko komponenata unutranjih sila, naziva se sloenim stanjem naprezanja. Za
ilustraciju svih moguih naprezanja nastalih u poprenom presjeku tapa, na slici 1.18a je
prikazan ravni tap pravokutnog presjeka koji se, optereen silama F
i
, kontinuiranim
optereenjima q
i
i momentima torzije M
ti
, nalazi u statikoj ravnotei. Ako se tap presijee na
bilo kojem mjestu, lijevi i desni dio nee biti u ravnotei pod djelovanjem samo vanjskih sila, pa
se na mjestu presjeka pojavljuju unutranje sile
i
F

. Ako se rezultanta tih sila F

svede na teite
presjeka, u njemu e se pojaviti i rezultirajui moment M

, slika 1.18b. Rezultantna sila i moment

rastavljeni su na po tri komponente u smjerovima x, y, i z, slika 1.18c. Komponenta F
x
naziva se
uzduna sila. Ona je normalna na popreni presjek, tj. paralelna s uzdunom osi tapa i oznauje
se sa N. Komponente F
y
i F
z
su poprene sile i oznauju se sa Q
y
i Q
z
. Komponenta momenta M
x

uzrokuje uvijanje tapa, pa se naziva moment uvijanja ili moment torzije i oznauje se sa M
t
.
Komponente M
y
i M
z
su momenti savijanja, koji uzrokuju savijanje tapa oko osiju y i z.

Dakle, u poprenom presjeku tapa u opem sluaju postoji est komponenti unutranjih sila:
uzduna sila N, poprene sile Q
y
i Q
z
, moment uvijanja M
t
, te momenti savijanja M
y
i M
z
. Njihov
predznak definira se isto kao i predznak komponenata naprezanja: on je pozitivan ako na
pozitivnom presjeku djeluje u pozitivnom smjeru, ili ako na negativnom presjeku djeluje u
negativnom smjeru. Svaka od ovih komponenti napree presjek odreenim naprezanjem: uzduna
sila uzrokuje normalno (vlano) naprezanje
x,v
u smjeru osi x, jednoliko rasporeeno po
presjeku, slika 1.19a, izraz (1.32); poprene sile uzrokuju tangencijalna (smina) naprezanja
xy,s

i
xz,s
, za pravokutni presjek rasporeena po paraboli, slika 1.19e i f; moment torzije uzrokuje
tangencijalna naprezanja
xy,t
i
xz,t
, slika 1.19d; momenti savijanja uzrokuju normalna naprezanja

x,s1
i
x,s2
prema poglavlju 1.7.3, slika 1.19b i c.
z
Ravnina popreenog
F
3
y
2
q
z
M
x
F
b)
3
F
4
F
presjeka
a)
F
4
F Q
y
3
F
y
M
M
z
z
F Q
y y
F
c)
2
1
M x
4
F
z
M
x
F N
t
M
x
x
1
q F
1
2
q
2
q

Slika 1.18: Opi sluaj optereenja tapa
33


y
z z
x
M
x
y
Q
z
= x,v
y
x
A
z
d)
N
N
W
M
x,s1 =
z
e)
y
y
y
a) b)
x
z
y
x
xz,s
Q
xy,s
y
x x
M
y
y
z
f)
M
z
c)
max x,s2max
W
=
z
xz,t
xz,t
xz,t
xy,t
xy,t
xy,t
xz,s
xy,s
Mz


Slika 1.19: Sastavnice naprezanja u presjeku tapa


Sva normalna naprezanja djeluju u smjeru osi x, pa se ukupna vrijednost normalnog naprezanja

x
u proizvoljnoj toki poprenog presjeka dobije algebarskim zbrajanjem komponenti:


x x,v x,s1 x,s2
= + + , (1.48)

vodei pri tome rauna o predznaku pojedine komponente. U proraunima vrstoe vano je
odrediti najveu vrijednost naprezanja, posebno vlanog, jer je najvei broj materijala otporniji na
tlana negoli na vlana naprezanja. U promatranom presjeku tapa najvea vrijednost normalnog
naprezanja je u toki u kojoj se spajaju gornji i desni rub presjeka. To znai da maksimalna
vrijednost normalnog naprezanja u presjeku iznosi:


x,max x,v xs1,max xs2,max
= + + (1.48a)

Tangencijalna naprezanja istog smjera, npr.
xy,s
i
xy,t
, se algebarski zbrajaju u odreenoj toki
presjeka, a ukupno tangencijalno naprezanje
x
u toj toki je onda geometrijski zbroj dviju
okomitih komponenti
xy
=
xy,s
+
xy,t
i
xz
=
xz,s
+
xz,t
:


2 2
x xy xz
= + . (1.49)

Kada je dio stroja ili konstrukcije optereen tako da u njemu vlada jednoosno naprezanje ili isto
smicanje, njegova vrstoa se lako provjerava usporedbom s graninim naprezanjem (koje bi
izazvalo nedoputeno optereenje) dobivenim odgovarajuim pokusom (rastezanja, sabijanja,
savijanja, smika, torzije). Ovaj princip provjere vrstoe bi se teko mogao primijeniti na
34
dvoosno, odnosno troosno stanje naprezanja. Naime, bilo bi potrebno eksperimentalno imitirati
sve mogue kombinacije naprezanja, tj. eksperimentalno odrediti granino naprezanje za razliite
kombinacije
1
,
2
i
3
, to bi bilo skupo, dugotrajno i teko provedivo. Zbog toga se uvode
teorije vrstoe pomou kojih se odreuje ekvivalentno normalno jednoosno naprezanje, koje se
pri proraunu vrstoe moe usporediti s graninim naprezanjem (tj. mjerodavnom
karakteristikom vrstoe materijala). Ekvivalentno (reducirano) naprezanje je dakle ono
normalno jednoosno naprezanje, koje na konstrukciju u pogledu vrstoe ima jednaki uinak kao
djelujue vieosno naprezanje.

Prema teoriji najveih normalnih naprezanja, koja je najprikladnija za krte materijale, do
nedoputenog optereenja dolazi kada najvee normalno naprezanje dostigne graninu vrijednost.
Zbog toga se za ekvivalentno naprezanje uzima po apsolutnoj vrijednosti najvee glavno
naprezanje:


ekv max
= . (1.50)

Po hipotezi najveih tangencijalnih naprezanja (Mohr, Tresca) ekvivalentno naprezanje se rauna
prema:


ekv 1 3
= (1.51)

U novije vrijeme ee je u upotrebi teorija najveeg deformacijskog rada (energetska hipoteza
po von Misesu), kod koje se ekvivalentno naprezanje odreuje prema izrazu:

( ) ( ) ( )
2 2 2
ekv 1 2 2 3 3 1
1
2

(
= + +

. (1.52)

Proizvoljna toka presjeka tapa, u opem sluaju, napregnuta je sa est osnovnih vrsta
naprezanja od est komponenata unutranjih sila, ili, kako je pokazano gore, sa tri komponente
tenzora naprezanja:
x
,
xy
i
xz
. To znai da vlada ravninsko stanje naprezanja za koje su glavna
naprezanja:


2 2 x
1,2 x x
1
4
2 2

= + . (1.53)

Sada se lako mogu izraunati vrijednosti ekvivalentnih naprezanja:
Prema teoriji najveih normalnih naprezanja:


2 2 x
ekv x x
1
4
2 2

= + + (1.50a)

Prema teoriji najveih tangencijalnih naprezanja:


2 2
ekv x x
4 = + (1.51a)

Prema teoriji najveeg deformacijskog rada:


2 2
ekv x x
3 = + . (1.52a)
35

Uvjet vrstoe tapa u promatranom presjeku jest da najvee ekvivalentno naprezanje bude manje
od graninog naprezanja. Poloaj i veliina maksimalnog ekvivalentnog naprezanja moe se
odrediti analitiki ili numeriki. No, kod tapova on je najee na mjestu najveeg normalnog
naprezanja, a rijetko na mjestu najveeg tangencijalnog naprezanja, pa je konstruktoru olakan
posao. Uz to, tangencijalna naprezanja
xy,s
i
xz,s
od poprenih sila se najee mogu zanemariti.

Niti jedna od hipoteza vrstoe ne slae se u potpunosti s rezultatima eksperimenata, pogotovo ne
za sve vrste materijala i za svaki vremenski karakter optereenja. Zbog toga je za izraun
ekvivalentnog naprezanja u poprenom presjeku tapa predloen iskustveni izraz, koji uzima u
obzir i mehanika svojstva materijala:

( )
2
2
ekv x 0 x
= + (1.54)

0
omjer mjerodavnih karakteristika vrstoe za normalna i tangencijalna naprezanja


0
R
R

= (1.55)

R

[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja, 1.8.1.1
R

[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja.
1.8 RADNA SPOSOBNOST STROJNIH DIJELOVA I KONSTRUKCIJA
Zahtjevi za radnom sposobnou vae openito za sve dijelove strojeva i konstrukcija, a pri
ispunjenju tih zahtjeva treba voditi rauna o dva stanja u kojima se oni mogu nai:
radno stanje odgovara predvienim radnim (pogonskim) uvjetima;
kritino stanje odgovara graninim radnim uvjetima, pri emu se pojavljuju kritina
oteenja (kvarovi), koji onemoguavaju pravilan i pouzdan rad strojnih dijelova.

Poznavanje vrijednosti fizikalnih veliina koje odgovaraju kritinim stanjima strojnih dijelova,
omoguava definiranje opeg kriterija radne sposobnosti: radne karakteristike (vrijednosti
fizikalnih veliina) ne smiju nikako dosei kritine. Strojni dijelovi moraju biti projektirani i
dimenzionirani tako da su, pri propisanim radnim uvjetima, radne karakteristike dovoljno daleko
od kritinih.

Radna sposobnost strojnih dijelova se procjenjuje obzirom na kritine pojave, kojima se moraju
dijelovi strojeva uspjeno suprotstaviti. Pri tomu je na prvom mjestu vrstoa, zatim krutost i
elastinost, vibracije, otpornost na troenje, otpornost na koroziju, pouzdanost u radu, itd.

1.8.1 vrstoa
vrstoa je sposobnost suprotstavljanja pojavi nedoputenih oteenja koja mogu nastati zbog
optereenja. Ta, granina optereenja, zbog naprezanja i deformacija koja proizvode, uzrokuju
dvije osnovne vrste nedoputenih oteenja: lom (ili nastanak pukotine, koja vodi k lomu) i
plastinu deformaciju. Kroz povijest strojarstva, sve do novijeg vremena, smatralo se da obje
vrste nedoputenih oteenja uzrokuje nedoputeni, granini nivo naprezanja. Iako je poznato da i
pri plastinim deformacijama u razliitim pogonskim uvjetima, uvijek postoji neka veza izmeu
36
optereenja, naprezanja i deformacija, danas se tono zna, da npr. lom uslijed zamora materijala u
podruju visokih vremenski promjenjivih optereenja ne ovisi o visini naprezanja, nego samo o
nivou deformacija. O tome e biti govora u poglavlju 1.8.1.2.4, no ipak, u veini sluajeva pojava
nedoputenog oteenja je uzrokovana pojavom graninih naprezanja. Zbog toga, uvjet da na
odreenom, kritinom mjestu optereenog strojnog dijela ili konstrukcije ne doe do
nedoputenog oteenja, najee jest da na tom mjestu naprezanja budu manja od onih
(graninih) naprezanja
gr
, koja bi uzrokovala ta nedoputena oteenja. Dakle

<
gr
* (1.65)

Naravno, granina naprezanja su mjerodavne karakteristike vrstoe materijala, koje se
oznaavaju sa R. To znai da ih treba odabrati prema onoj (karakteristinoj) vrijednosti vrstoe,
koja se ne smije dostii. Ako su naprezanja npr. statika (mirna), a vano je npr. samo da ne doe
do loma, mjerodavna karakteristika vrstoe e biti statika vrstoa materijala R
m
. Ako pri
statikim naprezanjima nisu doputene plastine deformacije, mjerodavna karakteristika vrstoe
e biti granica teenja R
e
. Ako su naprezanja vremenski promjenjiva (dinamika), mjerodavna
karakteristika vrstoe e biti dinamika vrstoa R
D
(granica zamora materijala). U sluaju
dugotrajnih statikih optereenja, posebno pri povienim temperaturama, mjerodavna
karakteristika vrstoe e biti granica puzanja ili dugotrajna statika vrstoa, itd. Jasno je da su
vrijednosti ovih graninih naprezanja razliite za razliite vrste optereenja (vlak, tlak, savijanje,
smik, torzija).

1.8.1.2 Stupanj sigurnosti i doputeno naprezanje
Omjer mjerodavne karakteristike vrstoe i radnog naprezanja, koji pokazuje koliko je puta
mjerodavna karakteristika vrstoe R vea od radnog naprezanja naziva se stupnjem sigurnosti:


R

= >1 . (1.66)

Stupanj sigurnosti

mora biti vei, ili barem jednak, vrlo paljivo i vrlo odgovorno odabranoj
vrijednosti tzv. potrebnog stupnja sigurnosti
potr


potr
. (1.67)

Po ovom izrazu se kontrolira vrstoa na kritinom mjestu strojnog dijela, pa stoga on predstavlja
uvjet vrstoe. Pri tome se potrebni stupanj sigurnosti odreuje na osnovi iskustva i znanja, a
granice su mu odreene procjenom visine tete, koja bi nastala nedoputenim oteenjem (gornja
granica), te to manjim utrokom materijala, tj. cijenom proizvoda (donja granica). Vrijednost mu
naroito raste, ako bi oteenjem bili ugroeni ljudski ivoti.

Projektant treba biti sposoban procijeniti pouzdanost metoda, teorija i podataka kojima se slui, te
vrstu i razinu tehnologije koja e se primijeniti pri izradi strojnog dijela. Nije svejedno npr.
odrediti naprezanje metodom Nauke o vrstoi, metodama Teorije elastinosti, ili pak nekom od
numerikih metoda uz kvalitetan, pouzdan i provjeren softver. U prvom sluaju, budui da Nauka
o vrstoi daje pribline rezultate, projektant treba biti svjestan mogue greke, i zbog toga mora

poveati potrebni stupanj sigurnosti. Pored toga, u svim spomenutim metodama, ukljuivi i
numeriku, pretpostavlja se da su strojni dijelovi izraeni iz idealnog materijala: homogenog-
koji ima jednaku strukturu u svim tokama, i izotropnog- koji se ponaa jednako u svim
smjerovima i svim tokama. U stvarnosti materijali koji se upotrebljavaju za izradu strojnih
* Istovjetni izrazi vae i za tangencijalna naprezanja
37
dijelova, nisu ni homogeni niti izotropni, pa vrijednosti izraunatih naprezanja i deformacija nisu
pouzdane. Dalje, Teorija elastinosti i Mehanika materijala vrijede samo za elastine materijale,
to konstrukcijski materijali optereeni iznad granice elastinosti nisu. Neki materijali uope
nemaju podruje elastinosti, tj. proporcionalnosti optereenja i deformacije. Niti prorauni ili
podaci o optereenjima nisu sasvim pouzdani, budui da su najee dobiveni za apsolutno kruta
tijela, to konstrukcijski elementi zapravo nisu. Budui da projektant ne moe biti siguran da li je
greka "na strani sigurnosti" ili ne, on uvijek mora poveati stupanj sigurnosti! Zato se potrebni
stupanj sigurnosti ponekad naziva i "koeficijent neznanja". Uz pomo suvremene mjerne tehnike,
te primjenom prikladnog kvalitetnog softvera, mogue je danas - kada je to potrebno, vrlo
precizno odrediti veliine optereenja i naprezanja. No, svako poveanje pouzdanosti prorauna
lako moe biti porueno nekvalitetnom tehnologijom izrade (kavernama nakon lijevanja,
zaostalim naprezanjima ili koncentracijom naprezanja nakon loeg zavarivanja itd). Sve ovo, a
najvie vlastito i tue iskustvo, projektant mora imati u vidu prilikom odreivanja vrijednosti
potrebnog stupnja sigurnosti.

Izrazi (1.66) i (1.67) mogu se saeti u jedan izraz:


potr
R

. (1.68)

Omjer vrstoe R i stupnja sigurnosti
potr
na desnoj strani ovog izraza predstavlja granicu koju
pogonsko naprezanje ne smije nikada prei, i naziva se doputeno naprezanje:


dop
potr
R

= . (1.69)

Sada se uvjet vrstoe moe pisati, i najee se pie kao


dop
. (1.70)

Kod sloenog stanja naprezanja ekvivalentno naprezanje
ekv
mora biti manje ili jednako
doputenom normalnom naprezanju:

ekv dop
(1.71)

Uvrtenjem u izraz 1.71 izraza 1.69 i 1.70, proizlazi novi izraz za uvjet vrstoe u sluaju
ekvivalentnih naprezanja:

potr
ekv
R

= (1.72)

Ako se za izraun ekvivalentnog naprezanja odabere izraz 1.52, odavde proizlazi jo jedan izraz
za raunanje stupnja sigurnosti:

potr
2 2

=
+
(1.73)
gdje je
38

R

= (1.74)


parcijalni stupanj sigurnosti za samo normalna naprezanja
R

[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja


[N/mm
2
] normalno naprezanje na mjestu na kojem se kontrolira vrstoa

R

= (1.75)


parcijalni stupanj sigurnosti za samo tangencijalna naprezanja.
R

[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja
[N/mm
2
] tangencijalno naprezanje na mjestu na kojem se kontrolira vrstoa.

1.8.1.3 vrstoa u sluaju statikih naprezanja
Kada su strojni elementi izloeni statikim, vremenski nepromjenjivim optereenjima, naprezanja
u njihovim najnapregnutijim tokama ne smiju prei mjerodavnu karakteristiku statike vrstoe.
Osnovne karakteristike statike vrstoe dobivaju se iz tzv. dijagrama rastezanja koji
predstavljaju vezu izmeu naprezanja i deformacija za odreeni materijal.

Ovisnost naprezanja i uzdune relativne deformacije je ovisna o vrsti materijala. Za razliite vrste
materijala ta veza se odreuje jednostavnim statikim testiranjima standardnih epruveta.

Pri odreivanju statike vrstoe materijala epruvete se optereuju mirnim optereenjem, koje se
poveava sve dok ne doe do njihovog loma. Karakteristini dijagram, snimljen pri vlanom
optereenju mekog elika, prikazan je na slici 1.22. Analizom dijagrama je uoljivo da poslije
poetnog proporcionalnog (linearog) rasta naprezanja s deformacijom, dolazi do nelinearnog
rasta, tj. deformacija raste bre od naprezanja. Pri deformaciji
m
dosee se najvee naprezanje
koje materijal moe podnijeti, i naziva se (statika) vlana vrstoa R
m
. Nakon dosegnute vlane
vrstoe, deformacija raste uz smanjenje naprezanja, do najvee deformacije
u
, pri kojoj dolazi
do loma, slika 1.22.

Najvee naprezanje pri kojem jo postoji linearna ovisnost deformacije i naprezanja naziva se
granicom proporcionalnosti R
p
. Do granice proporcionalnosti materijal se ponaa linearno-
elastino i u tom podruju veza izmeu deformacija i naprezanja dana je Hookovim
zakonom, izraz (1.28).

Do odreene razine naprezanja ponaanje materijala je elastino, to znai, da se pri rastereenju
epruveta vraa u svoj prvobitni poloaj tj. na prvobitnu dimenziju. Zbog toga se to podruje
naziva elastino podruje, deformacije su elastine tj. povratne. Granica elastinih deformacija je
granica proporcionalnosti, ali je nju teko odrediti iz dijagrama. Zato se definira tehnika granica
elastinosti R
p0,01
, koja je definirana kao ono naprezanje, nakon prestanka djelovanja kojeg, na
epruveti ostaju trajne (zaostale) deformacije veliine

= 0,01%.

Naprezanje pri kojem dolazi do znatnih plastinih deformacija naziva se granica plastinosti ili
granica teenja (jer se na toj razini naprezanja materijal ponaa kao tekuina- tee bez poveanja
optereenja) R
e
. Granica teenja je izrazita kod mekih elika, gdje se razlikuje gornja granica
teenja R
eH
, pri kojoj se javlja prva plastina deformacija, i donja granica teenja R
eL
, pri kojoj se
odvija daljnje deformiranje, slika 1.23a.

39

upl

mpl
R
m
R
p
E = tan

lom
R
p0,01

Slika 1.22: Dijagram rastezanja za meki elik

Iz praktinih razloga kod tih materijala odreuje se samo gornja granica plastinosti, na koju se
moe bitno utjecati brzinom optereenja. Kod materijala kod kojih nije jasno vidljiva granica
teenja (npr. tvrdi elik), dogovorno se (tehnikom) granicom teenja naziva ono naprezanje, pri
kojemu nakon rastereenja ostane trajna deformacija

= 0,2%, a oznaava se s R
p0,2
, slika 1.23b.
Plastine deformacije veine metalnih materijala vode do njihovog otvrdnua, te je za daljnje
deformiranje potrebno vee optereenje.

Po obliku njihovih dijagrama rastezanja, razlikuju se sljedei materijali:
krti materijali, koji se nakon poetnih elastinih deformacija lome bez izrazitijeg
plastinog deformiranja (npr. elici visoke vrstoe, sivi lijev, titan, keramika);
rastezljivi materijali (materijali s viskoznim lomom), kod kojih se nakon poetne
(linearne) deformacije javlja izrazita plastina (trajna) deformacija, slika 1.23a,
plastini materijali, koji se samo neznatno elastino deformiraju, a cijela je deformacija
praktiki plastina, npr. bakar, slika 1.23c.

Dijagram ovisnosti deformacije o tlanim, savojnim i torzijskim naprezanjima kvalitativno je
jednak dijagramu rastezanja, slika 1.23. Odgovarajue karakteristike statike vrstoe za neke
vanije konstrukcijske materijale dane su u tabeli 1.7.


a) b) c)


0,2
R
p0,2
R
eL
R
eH




tvrdi elik
meki elik
sivi lijev bakar

Slika 1.23: Karakteristini dijagrami rastezanja materijala
a) granica teenja za meki elik b) dogovorna (tehnika) granica teenja
c) naprezanje-deformacija krivulje za razliite vrste materijala

40
1.8.1.3.1 Karakteristike vrstoe strojnih dijelova pri statikim optereenjima
Tabela 1.7 navodi neke osnovne karakteristike vrstoe strojarskih materijala. Navedene
vrijednosti vrijede za vlana optereenja, a za metale i za tlana optereenja. Podaci za vlanu
vrstou R
m
i granicu teenja R
e
, tj. R
p0,2
, su navedeni za srednje debljine strojnih dijelova i
propisanu toplinsku obradu. Pri manjim debljinama strojnih dijelova su vrijednosti za vlanu
vrstou i granicu teenja vee, a pri veim debljinama manje. vrstoa materijala opada s
poveanjem dimenzija strojnih dijelova, jer je na veem prostoru vea vjerojatnost za
nehomogenost, anizotropnost i ostale greke u materijalu, te za narueni integritet povrina zbog
greaka u obradi. Ovo smanjenje vrstoe strojnih dijelova zbog njihovih dimenzija, veih negoli
dimenzije epruvete na kojoj je ispitivana vrstoa, obuhvaeno je odgovarajuim faktorom
dimenzija:


1
1
ref
R
b
R
= (1.76)

R [N/mm
2
] statika karakteristika vrstoe za odreenu proizvoljnu dimenziju
R
ref
[N/mm
2
] statika karakteristika vrstoe za referentnu dimenziju, najee 10 mm.

Faktor dimenzija b
1
nije jednak za statiku vrstou (slika 1.24a) i za granicu teenja (slika
1.24b). Za referentne dimenzije vee od 10 mm (kao to su u tabeli 1.7), faktor dimenzija se
moe odrediti iz slike 1.24 kao omjer vrijednosti b
1
za proizvoljnu i novu referentnu dimenziju.

Statika vrstoa strojnog dijela manja je od statike vrstoe probne epruvete i zbog
koncentracije naprezanja, koja je prisutna u njemu zbog promjenjivog oblika. Dodue, efekt
koncentracije naprezanja se za materijale s viskoznim lomom sasvim poniti zbog ovrenja
strojnog dijela nakon lokalnog razvlaenja, ali kod materijala sa krtim lomom i visokom
osjetljivou na koncentraciju naprezanja, ovaj efekt se ne smije uvijek zanemariti. Openito je
dakle statika vrstoa strojnog dijela R
m,d
dana izrazom:


1
m,d m
k,m
b
R R

= (1.77)

b
1
faktor dimenzija za statiku vrstou, slika 1.24a

k,m
efektivni faktor koncentracije naprezanja za statiku vrstou.

k,m
1 za sve materijale osim za izrazito krte (staklo, keramika, berilij, titan i sl.).

Obino se za statiki optereene dijelove iz krtih materijala za mjerodavnu karakteristiku vrstoe
uzima statika vrstoa, dok se za rastezljive materijale uzima granica teenja korigirana
faktorom dimenzija (slika 1.24b).

41
10 20 50 100 200 500
0,4
0,6
0,8
1
1
2
3
4
0,4
10 20
0,6
[mm]
200 50 100 500
0,8
1
[mm]

Slika 1.24: Faktori utjecaja dimenzija na statike karakteristike vrstoe
a) za vlanu vrstou: 1- ugljini elici, 2- legirani elici, 3- nodularni lijev, 4- sivi lijev
b) za granicu teenja pri vlanom naprezanju za ugljine konstrukcione elike

1.8.1.4 vrstoa u sluaju promjenjivih naprezanja
Strojni dio koji je dulje vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u vremenu, lomi se pri
naprezanjima koja su znatno manja od statike vrstoe i granice teenja. Ovo je posljedica tzv.
zamora materijala. Za razliku od lomova pri statikom optereenju, lomovi zbog zamora
materijala redovito nastaju bez prethodnog razvlaenja materijala (dakle bez trajne deformacije i
kontrakcije presjeka), bez obzira na vrstu i osobine materijala i na vrstu naprezanja. Razlog
ovome je to to su naprezanja koja uzrokuju zamorni lom, znatno ispod granice teenja.

Proces zamaranja uvijek poinje zaeem inicijalne (mikro)pukotine duljine reda veliine
kristalnog zrna (oko 0,05 mm), a proces zaea pukotine zapoinje ciklikim gomilanjem
plastinih deformacija na mjestima mikrokoncentracije naprezanja. Izvori mikrokoncentracije
naprezanja su najee na povrini napregnutog elementa, i to pri dnu udubina povrinskih
neravnina, u okolini oksida koji djeluju kao strano tijelo (ukljuina), te na mjestima svih ostalih
nehomogenosti izazvanih okoliem i obradom (npr. gubitak ugljika pri kovanju ili ukljuine pri
lijevanju). Vaan uzrok zaea pukotine na povrini jest i injenica da su nominalna naprezanja
uvijek najvea na povrini. Ustvari, pukotina se uvijek zainje na mjestu najveih stvarnih
naprezanja. Oko kristalnih zrna s ovako nagomilanim plastinim deformacijama formiraju se
klizne ravnine, najee na granici sa nedeformiranim zrnima. Daljnja ciklika optereenja
uzrokuju i samo klizanje - poetak rasta kratkih mikropukotina.

Ovo se lijepo vidi na slici 1.29, gdje je lijevo-gore od mikropukotine zrno niskougljinog elika s
plastinim deformacijama tj. dislokacijama, a desno-dolje zrno praktiki bez dislokacija. Gore
desno se vidi ishodite budue pukotine na dnu povrinske neravnine. Inicijalna pukotina se dakle
najee zainje transgranularno (izmeu dvaju kristalnih zrna), ali se moe zaeti i
intergranularno (kroz jedno kristalno zrno). U zoni visokih naprezanja zainje se vie pukotina,
ali se poinje iriti samo jedna od njih, i to ona, iji faktor intenziteta naprezanja ( 1.8.1.3.7.3)
premai svoju graninu vrijednost, tzv. prag irenja pukotine. Tada se pukotina poinje iriti,
intergranularno ili transgranularno, ali makroskopski uvijek u smjeru maksimalne vrijednosti
faktora intenziteta naprezanja.

42

Slika 1.29: Formirana klizna ravnina na granici plastino i elastino deformiranog zrna

Kada je izvor pukotine pod povrinom, onda je to iskljuivo na mjestima kaverni ili ukljuina,
slika 1.30. Kod sivog lijeva zaee pukotine je redovito na kraju grafitnog listia, koji je dio
njegove strukture i predstavlja koncentrator naprezanja.

Slika 1.30: Tvrda ukljuina kao izvor ispodpovrinskog zaea pukotine kod Cr-Mo elika

Izvor pukotine moe biti i mekana intergranularna zona u kojoj se formira tzv. trostruka toka od
koje se iniciraju tri mikropukotine- svaka u svome smjeru, slika 1.31.

Slika 1.31 - Tri primjera trostrukog zaea mikropukotina na jednom izvoru kod Cr-Mo elika
ASTM A295

Proces irenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da naprezanja u njemu
dostignu vrijednost statike vrstoe materijala, pa se on odjednom nasilno prelomi. Tako
povrina loma uslijed zamora materijala ima dvije jasno izraene zone: zonu irenja pukotine,
koja je glatka (hrapavost na nivou kristalnih zrna), i zonu statikog loma vrlo grube i nepravilne
povrine, karakteristine za statiki lom, slika 1.32. Shematski izgledi povrina zamornog loma
za razliite vrste optereenja prikazani su na slici 1.33.

43
mjesto zaea pukotine
linija odmora
glatka i sjajna povrina
nepravilna i hrapava
povrina statikog loma

Slika 1.32: Opi izgled povrine loma uslijed zamora materijala

a b c d e

Slika 1.33: Prikaz lomova uslijed zamora materijala
a) aksijalno optereenje, b) istosmjerno savijanje, c) izmjenino savijanje, d) kruno savijanje, e)
torzija

Statistika analiza lomova strojnih dijelova pokazuje da preko 80 % svih lomova nastaje kao
posljedica zamora materijala. Pokretni dijelovi strojeva redovito su izloeni promjenjivim
naprezanjima bez obzira na karakter vanjskog optereenja. Tako npr. rotirajua osovina
optereena u odreenom presjeku konstantnim momentom savijanja oko osi x-x bit e izloena
naizmjenino promjenjivim normalnim naprezanjima, slika 1.34. Naime, svaka toka konture
presjeka u jednom okretaju osovine trpi naprezanja od nule (u poloaju a) do -
max
(u poloaju
b), te preko nule (u poloaju c) i +
max
(u poloaju d) , te ponovno do nule u poloaju a.

Mjerodavna karakteristika vrstoe pri promjenjivim naprezanjima strojnih dijelova jest
dinamika vrstoa (ili granica zamora) strojnog dijela, koja se dobije ispitivanjem na zamor
samog strojnog dijela, ili ee, izrauna se na temelju ispitivanja na zamor probne epruvete,
izraene od materijala jednakog materijalu strojnog dijela. Epruvete su definirane odgovarajuim
standardom, ali ako su okrugle, promjer im je najee 7 mm, a povrina polirana.

Epruvete su izloene periodino promjenjivim optereenjima odreenog intenziteta, sve do
pojave loma. Ispitivanja se provode za odreeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja:


min
max
r

= (1.91)

r koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja

min
[N/mm
2
] minimalno naprezanje ciklusa naprezanja

max
[N/mm
2
] maksimalno naprezanje ciklusa naprezanja
44
t

+

m
a
x

-

m
a
x


b
a
d
x
x
c
a
b
c
d
c

Slika 1.34: Naizmjenino promjenjivi ciklus normalnog naprezanja pri statikom savijanju
rotirajue osovine

najee r = -1 i r = 0, ali za nekoliko razliitih nivoa maksimalnih naprezanja. Za svaki od ovih
nivoa naprezanja biljei se broj ciklusa naprezanja N, nakon kojeg je dolo do loma epruvete.
Rezultati ispitivanja unose se u N dijagram, a dobivena krivulja odgovara eksponencijalnoj
krivulji poznatoj pod imenom Whlerova krivulja (po njemakom inenjeru, koji je prvi izveo
opisane eksperimente), ili krivulja dinamike vrstoe materijala (krivulja zamaranja), slika
1.35a.

Whlerova krivulja se asimptotski pribliava pravcu = R
r
, pri emu se R
r
naziva trajnom
dinamikom vrstoom materijala izloenog cikliki promjenjivim naprezanjima s koeficijentom
asimetrije ciklusa r. Oito, trajna dinamika vrstoa materijala je ono maksimalno naprezanje
ciklusa asimetrije r pri kojem epruveta doivi beskonano mnogo ciklusa, tj. neogranienu
trajnost. Whlerova krivulja se obino crta u logaritamskim koordinatama, gdje postaje
karakteristini pravac s "koljenom" u toki N
gr
, slika 1.35b. Jednadba Whlerove krivulje se
obino pie u obliku

gr
m m
rN r
R N R N const = = (1.92)

R
rN
[N/mm
2
] vremenska dinamika vrstoa za trajnost u ciklusima N
N broj ciklusa do loma pri maksimalnom naprezanju ciklusa R
rN
N
gr
broj ciklusa na prijelazu izmeu vremenske i trajne dinamike vrstoe. Za elike
obino oko 10
7
ciklusa, za obojene metale oko 10
8
ciklusa, a varira s asimetrijom
ciklusa i vrstom naprezanja.
m eksponent Whlerove krivulje tj. nagib Whlerove krivulje u logaritamskim
koordinatama, m = 3...13 ovisno o materijalu, obliku strojnog dijela ili vrsti spoja,
te vrsti naprezanja.

Vrijednosti dinamike vrstoe ovise o vrsti naprezanja i o asimetriji ciklusa naprezanja, a za
vanije konstrukcijske materijale date su u tabeli 1.8 za ciklika naprezanja s koeficijentom
asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0, zajedno s vrijednostima granice teenja za pojedine vrste
naprezanja.






45
a) b)
m
a
k
s
i
m
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

d
i
n
a
m
i

k
a

v
r
s
t
o

a
broj ciklusa broj ciklusa

d
i
n
a
m
i

k
a

v
r
s
t
o

a
m
a
k
s
i
m
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e
log
l
o
g
l
o
g

Slika 1.35: Whlerova krivulja

1.8.1.4.1 Ovisnost dinamike vrstoe o srednjem naprezanju (Smithov dijagram)
Ispitivanja dinamike vrstoe redovito se izvode za probne epruvete ili strojne dijelove izloene
ciklikim promjenjivim naprezanjima na vlak, tlak, savijanje i torziju s koeficijentima asimetrije
ciklusa r = -1 i r = 0, a samo iznimno sa r 0. Budui da strojni dijelovi u svom radu mogu biti
izloeni ciklusima naprezanja s koeficijentima asimetrije ciklusa u rasponu od - 1 r < 1,
potrebno je na osnovi poznavanja obino dviju mehanikih karakteristika vrstoe (jedne
dinamike i jedne statike), odrediti dinamiku vrstou materijala (ili strojnog dijela) za
proizvoljni r, odnosno proizvoljno srednje naprezanje. Za tu svrhu slui Smithov dijagram, a
ponekad (naroito u Sjedinjenim amerikim dravama) i Haighov dijagram.

Izvorino, Smithov dijagram se dobiva unoenjem u njegove koordinate (
max
= R
r
,
m
)
vrijednosti maksimalnog
max
= R
r
i minimalnog naprezanja
min
na nivou trajne dinamike
vrstoe za pripadajuu srednju vrijednost naprezanja
m
, za nekoliko ciklusa razliitih asimetrija
r, slika 1.36. Simetrala dijagrama ucrtava se pod kutem od 45
0
i predstavlja pravac, ije su
ordinate jednake apcisama tj. srednjim naprezanjima ciklusa. Oito je da konture Smithovog
dijagrama omeuju polje trajne dinamike vrstoe. Prijelaz maksimalnog ili minimalnog
naprezanja izvan konture dijagrama znai zamorni lom!

Razumljivo je takoer, da su Smithovi dijagrami razliiti za razliite vrste naprezanja, slika
1.37a. Najveu povrinu zauzima Smithov dijagram za savijanje, a najmanju za torziju. To znai
da su dinamike vrstoe na savijanje najvee, a na torziju najmanje. Pri tome gornja krivulja
(maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja liniju trajne dinamike
vrstoe, pa se najee crta sama ta linija. Na taj nain se Smithov dijagram aproksimira kao
linija koja povezuje obino samo jednu (najee R
-1
) karakteristiku dinamike vrstoe i jednu
(R
m
ili R
e
)

karakteristiku statike vrstoe, slika 1.37. Najslinija izvorinom Smithovom
dijagramu jest aproksimacija u obliku (Gerberove) parabole izmeu toaka (0, R
-1
) i (R
m
, R
m
)
(slika1.38a), ali se on ipak najee aproksimira pravcem izmeu istih toaka (slika 1.38b), u
kojem sluaju se taj pravac naziva Goodmanovom linijom. Kod rastezljivih materijala se ova
linija trajne dinamike vrstoe obino ograniava granicom teenja, jer plastine deformacije
najee nisu doputene niti kod dinamikih naprezanja.

Shematizacija Smithovog dijagrama se tada najpreciznije provodi prema slici 1.37b, a moe se
provesti i prema slikama 1.38a do 1.38d.
46

broj ciklusa

Slika 1.36: Nastanak Smithovog dijagrama trajne dinamike vrstoe

Treba zapaziti da svaka toka T u koordinatama (
m
,
max
) Smithovog dijagrama definira
odreeno cikliko naprezanje, slika 1.39a. Naime, uz poznato srednje i maksimalno naprezanje,
koje definira toka T, poznato je i amplitudno naprezanje
a
=
max
-
m
, te minimalno naprezanje

min
=
m
-
a
, pa je ciklus sasvim definiran. Takoer, svaki pravac povuen kroz ishodite je
geometrijsko mjesto maksimalnih naprezanja razliitih ciklusa jednakog koeficijenta asimetrije r.
Naime, koeficijent smjera k tog pravca je


max max
max min
2 2
1
m
k
r


= = =
+ +
, (1.93)


max
[N/mm
2
] maksimalno naprezanje ciklusa

m
[N/mm
2
] srednje naprezanje ciklusa

min
[N/mm
2
] minimalno naprezanje ciklusa
r koeficijent asimetrije ciklusa radnih naprezanja, r =
min
/
max


Odatle slijedi da svaka toka pravca predstavlja ciklus naprezanja jednakog koeficijenta
asimetrije. Zato se taj pravac oznauje s r = const, slika 1.39b. Budui da porastom radnih
optereenja strojnih dijelova koeficijent asimetrije ciklusa optereenja ostaje sauvan, a ako odziv
strojnog dijela na ta optereenja ne sadri znaajnije vibracije, onda i koeficijent asimetrije
ciklusa naprezanja ostaje sauvan. Na temelju toga moe se ustvrditi da maksimalne vrijednosti
naprezanja rastu po pravcu r = const. Zbog toga se taj pravac naziva pravcem optereenja.
Granino naprezanje tj. dinamika vrstoa za taj r se takoer nalazi na tom pravcu. Kako se ona
nalazi i na gornjoj konturi Smithovog dijagrama, oito je da se trajna dinamika vrstoa za
odreeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja odreuje kao presjecite pravca optereenja r =
const i linije trajne dinamike vrstoe R
r
= f(
m
), slika 1.39c.
47
0,2
za vlak i tlak
za savijanje
za torziju

=

0
,
2

a)
n
a
i
z
m
j
e
n
i

n
o

o
p
t
e
r
e

e
n
j
e
p
u
l
z
i
r
a
j
u

e

o
p
t
e
r
e

e
n
j
e

(


=

0
)

Slika 1.37: Smithov dijagram trajne dinamike vrstoe
a) za razliite vrste naprezanja b) konstrukcija Smithovog dijagrama
za poznate tri karakteristike vrstoe: R
-1
, R
0
i R
e

1.8.1.4.2 Dinamika vrstoa strojnog dijela
Dinamika vrstoa strojnog dijela manja je od dinamike vrstoe materijala (tj. standardne
probne epruvete od istog materijala) zbog itavog niza utjecaja, od kojih su najvaniji oblik
strojnog dijela, njegove apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove povrinske obrade.
Utjecaj oblika - koncentracija naprezanja
Utjecaj oblika strojnog dijela na njegovu dinamiku vrstou svodi se na (ne)ravnomjernost
rasporeda naprezanja po presjeku. Naime, presjeci strojnih dijelova se mijenjaju, pa se mijenjaju i
naprezanja u njima. No, ne samo promjena presjeka, nego i svaka druga promjena oblika izaziva
skok naprezanja na mjestu promjene, tj. prijelaza. U takvim sluajevima, raspodjela naprezanja
po presjeku bitno se razlikuje od sluaja tijela konstantnog presjeka, slika 1.41a. Dijagram
rasporeda naprezanja po presjeku pokazuje nagli porast naprezanja na mjestu prijelaza, utoliko
izrazitiji, ukoliko je prijelaz nagliji. Ovakva pojava naglih skokova naprezanja na mjestima
promjene oblika, naziva se koncentracija naprezanja. Koncentracija naprezanja se moe
pojednostavnjeno opisati iskrivljavanjem strujnica sile (silnica - zamiljenih linija po kojima
djeluje sila) do koje dolazi na mjestu skokovite promjene oblika, tj. na mjestu na kojem postoji
koncentrator naprezanja - tzv. zarez, slika 1.41b. Zbog toga broj silnica u odreenom dijelu
presjeka kvalitativno ukazuje na veliinu naprezanja. U takvim tokama naprezanja su znatno
vea od nominalnih naprezanja, izraunatih prema Nauci o vrstoi.

Faktor koji pokazuje koliko puta je maksimalno naprezanje u odreenoj toki tijela iz idealnog
(elastinog, izotropnog i homogenog) materijala, vee od nominalnog naprezanja u toj toki,
naziva se teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja i definira se kao:


max
1
k
n

= (1.100)

48

max
[N/mm
2
] najvee naprezanje zbog uinka koncentracije, slika 1.41

n
[N/mm
2
] nominalno naprezanje

m
a
x

m
a
x

a) b)
m
a
x

Slika 1.41: Koncentracija naprezanja
a) raspodjela naprezanja po presjeku b) tok silnica

Pri statikom optereenju dijelova iz razvlaivih materijala, prilikom dostizanja granice teenja
na mjestima koncentracije naprezanja, materijal se na tim mjestima plastino deformira (razvlai)
bez poveanja optereenja. To uzrokuje ravnomjerniji raspored naprezanja, tj. efekt koncentracije
naprezanja se poniti. Obiaj je da se koncentracija naprezanja pri statikim optereenjima uzima
u obzir samo kod izrazito krtih materijala, 1.8.1.2.1.

Kod dinamikih optereenja, koncentracija naprezanja vodi do smanjenja dinamike vrstoe
strojnih dijelova izraenih kako od krtih, tako i od razvlaivih materijala. Ovo je uzrokovano
injenicom da pri promjenjivom naprezanju efekta poravnanja naprezanja ne moe sasvim doi
do izraaja kao pri statikom naprezanju. Naime, materijal nema vremena za vee poravnanje
naprezanja, jer je ve u iduem trenutku napregnut mnogo manje, esto i naprezanjem suprotnog
predznaka. Svojstvo materijala da pri promjenjivom naprezanju, lokalnim plastinim
deformacijama ipak donekle smanji koncentraciju naprezanja, procjenjuje se faktorom
osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja. Oito je da su razvlaivi materijali manje
osjetljivi na koncentraciju naprezanja negoli krti materijali. U izrazito nehomogenih materijala,
kao to je sivi lijev, unutranji izvori koncentracije (zbog nehomogenosti) u velikoj mjeri
ponitavaju efekte vanjske koncentracije naprezanja (zbog oblika), tako da se dinamika vrstoa
dijelova izraenih od ovakvih materijala malo razlikuje od dinamike vrstoe polirane probne
epruvete iz istog materijala. Kae se da su takvi materijali malo osjetljivi, ili neosjetljivi na
koncentraciju naprezanja.

Faktor osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja
k
definira se omjerom stvarnog
lokalnog poveanja naprezanja poslije lokalnog razvlaenja, prema lokalnom poveanju
naprezanja za homogen, izotropan i elastian materijal, u odnosu na nominalno naprezanje. Ako
je najvee lokalno naprezanje za sluaj idealnog materijala
k

n
, a za sluaj stvarnog materijala

n
, onda je faktor osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja dan izrazom


1
1
k
k
k

(1.101)


k
teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja
49

ef
k
n

= (1.102)

k
efektivni (stvarni) faktor koncentracije naprezanja

ef
[N/mm
2
] stvarno (efektivno) naprezanje na mjestu koncentracije naprezanja

n
[N/mm
2
] nominalno naprezanje na mjestu koncentracije naprezanja

Izraz 1.102 u praksi slui za odreivanje stvarne vrijednosti naprezanja na mjestu koncentracije,
pri emu se efektivni faktor koncentracije naprezanja procjenjuje prema izrazu izvedenom iz
izraza 1.101
( ) 1 1
k k k
= + (1.103)

Ako je materijal neosjetljiv na koncentraciju naprezanja, bit e
k
= 0, pa je
k
= 1 bez obzira na
veliinu
k
. Za materijale ije su osobine sline osobinama idealnog materijala, je
k
= 1, pa je
k

=
k
. U tom sluaju kae se da je materijal apsolutno osjetljiv na koncentraciju naprezanja.
Osjetljivost ugljinih konstrukcijskih elika na koncentraciju naprezanja kree se u granicama od
0,40 do 0,85, legiranih elika od 0,65 do 0,95, dok je u elika za opruge od 0,95 do 1,0. U lakih
metala osjetljivost je od 0,40 do 0,80, u elinom lijevu 0,30 do 0,40, dok je kod sivog lijeva,
zbog opisanih uzroka, ona vrlo mala, i kree se u granicama od 0,01 do 0,20. Za sve materijale
vai pravilo da osjetljivost prema koncentraciji naprezanja raste s poveanjem statike vrstoe.
Obiaj je da se koncentracija naprezanja ne uzima u obzir kod prorauna naprezanja, ve se
vrstoa umanji za vrijednost efektivnog faktora koncentracije naprezanja. Zbog toga se kod
promjenjivih naprezanja efektivni faktor koncentracije naprezanja definira omjerom trajne
dinamike vrstoe materijala i trajne dinamike vrstoe modela strojnog dijela, koji ima iste
dimenzije i istu kvalitetu povrinske obrade kao ispitivana probna epruveta. Budui da
koncentracija naprezanja uglavnom ne utie na statiku komponentu naprezanja, ve samo na
amplitudu naprezanja, onda se efektivni faktor koncentracije naprezanja najee ispituje za isto
dinamiko naprezanje, tj. za r = -1. Dakle

1
'
1
1
k
D
R
R

= (1.104)
R
-1
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa probne epruvete
R'
-1D
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa modela strojnog dijela.

Utjecaj apsolutnih dimenzija
S poveanjem apsolutnih dimenzija strojnih dijelova njihova vrstoa se smanjuje. Uzrok tome
jest to je u veem volumenu vea vjerojatnost nehomogenosti, te greaka u materijalu i obradi, a
time je i vea vjerojatnost nastanka i irenja pukotine. Ovo se naroito odnosi na dinamika
optereenja, kod kojih se negativan utjecaj poveanih dimenzija na vrstou strojnog dijela
procjenjuje faktorom dimenzija b
1
. Ovaj je stvarno jednak omjeru dinamikih vrstoa strojnog
dijela i modela strojnog dijela s dimenzijom u kritinom presjeku jednakoj dimenziji standardne
probne epruvete, ali ga se redovito aproksimira kao omjer dinamikih vrstoa epruvete s
dimenzijom jednakoj dimenziji strojnog dijela, i standardne probne epruvete:

1
1
1
1

=
d
R
b
R
(1.108)

R
-1d
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa za r = -1 probne epruvete promjera d
50
R
-1
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa za r = -1 standardne probne epruvete promjera 7 mm.

Razumljivo, i faktor dimenzija je razliit za razliite vrste naprezanja, kao i za razliite
materijale. Ipak, za pribline proraune, njegova vrijednost se moe orijentacijski odrediti prema
tabeli 1.9 za eline strojne dijelove proizvoljno optereene.

Tabela 1.9: Ovisnost faktora dimenzija o promjeru strojnih dijelova
Promjer
[mm]
Faktor apsolutnih dimenzija
b
1
7 1,0
10 0,950,98
15 0,900,95
25 0,800,90
50 0,700,80
100 0,630,70
300 i vie 0,550,61
Napomena: Manje vrijednosti vrijede za legirane elike,
vee za ugljine konstrukcijske elike.

Utjecaj duine na dinamiku vrstou jo nije dovoljno prouen, iako su uzroci jednaki kao i kod
poveanja promjera. Neka ispitivanja su pokazala da se poveanjem duine strojnih elemenata
njihova dinamika vrstoa smanjuje za najvie 15...20%, ovisno o vrsti elika i nainu njegove
mehanike i termike obrade.

Utjecaj kvalitete povrine
Utjecaj stanja povrine strojnog dijela na njegovu dinamiku vrstou vrlo je znaajan, jer
inicijalna pukotina redovito nastaje na povrini i to zbog slijedeih razloga:
Koncentracija naprezanja je redovito na povrini
Povrinske mikroneravnine i lokalne plastine deformacije nastale u procesu obrade
uzrokuju lokalne koncentracije naprezanja
Utjecaj vanjske sredine je najvei na povrinske slojeve
Nominalna naprezanja su najvea na povrinama strojnih dijelova.

Smanjenje dinamike vrstoe strojnih dijelova zbog navedenih upliva obuhvaeno je faktorom
kvalitete povrine strojnog dijela b
2
, koji je definiran omjerom trajne dinamike vrstoe
izvjesnog strojnog dijela i trajne dinamike vrstoe istog strojnog dijela, ali polirane povrine.
Slino kao ranije, ovaj se faktor aproksimira omjerom dinamikih vrstoa epruvete obraene
kao predmetni strojni dio i polirane probne epruvete:


'
1
2
1
R
b
R

= (1.109)

b
2
faktor kvalitete povrine, tabela 1.10
R
-1
' [N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa epruvete proizvoljne povrinske obrade pri r = -1
R
-1
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa materijala pri r = -1

Vrijednosti faktora kvalitete povrine date su u tabeli 1.10.


51
Tabela 1.10: Orijentacijske vrijednosti faktora kvalitete povrine
Hrapavost
povrine
b
2
Vlana vrstoa materijala osovine ili vratila R
m
u [N/mm
2
] R
z

[m]
R
a

[m] 300 400 500 600 800 1000 1200 1500
0,8 0,2 1 1 1 1 1 1 1 1
1,6 0,4 0,99 0,98 0,97 0,97 0,96 0,96 0,96 0,96
3,2 0,8 0,98 0,97 0,96 0,95 0,94 0,94 0,94 0,94
6,3 1,6 0,97 0,96 0,95 0,93 0,91 0,89 0,88 0,88
10 2,5 0,95 0,93 0,90 0,88 0,84 0,81 0,79 0,78
40 10 0,94 0,90 0,85 0,82 0,75 0,70 0,67 0,65
160 40 0,91 0,86 0,80 0,76 0,69 0,63 0,57 0,50
R
a
srednje aritmetiko odstupanje profila
R
z
srednja visina neravnina

Znatno poveanje vrijednosti ovog faktora, a time i dinamike vrstoe strojnog dijela, postie se
naknadnom posebnom mehanikom obradom tj. povrinskim ovrenjem tlanim plastinim
deformacijama (kuglienje, pjeskarenje, valjanje kotaiem i sl.). Slian efekt ovravanja
dobiva se svakom vrstom plastinog oblikovanja (valjanje, kovanje, provlaenje itd.), nakon koje
uvijek ostaju tlana naprezanja na povrini. Toplinskom i toplinsko-kemijskom obradom
(kaljenje, cementiranje, nitriranje, cijaniranje itd.) mogue je postii i 100% poveanje dinamike
vrstoe (b
2
= 2).

Odreivanje dinamike vrstoe strojnog dijela i stupnja sigurnosti
Opisana tri osnovna utjecaja na dinamiku vrstou strojnog dijela kvantificiraju smanjenje trajne
dinamike vrstoe strojnog dijela u odnosu prema trajnoj dinamikoj vrstoi materijala. Svi ovi
utjecaji raunaju se za isto dinamiko naprezanje (bez statike komponente), tj. za r = -1. To
znai da je trajna dinamika vrstoa strojnog dijela napregnutog ciklikim naprezanjem s
koeficijentom asimetrije r = -1, jednaka


1 2
1D 1 1
k

= =
D
b b
R b R R (1.110)

R
-1D
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa epruvete proizvoljne povrinske obrade, pri r = -1
R
-1
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa materijala pri r = -1, tabela 1.9

1 2
k

=
D
b b
b (1.111)
b
D
zbirni faktor dinamikih utjecaja
b
1
faktor dimenzija
b
2
faktor kvalitete povrine

k
efektivni faktor koncentracije naprezanja u elastinom podruju (za trajnu
dinamiku vrstou).

Smatra se da od poetne toke
m
= 0, pa do krajnje toke
m
= R
m
Smithovog dijagrama, tj. od
isto dinamikog do isto statikog naprezanja, zbirni faktor dinamikih utjecaja raste linearno od
52
vrijednosti b
D
do vrijednosti 1. Zbog toga se za liniju trajne dinamike vrstoe u Smithovom
dijagramu moe uzeti Goodmanova linija definirana svojim krajnjim tokama (0, R
-1D
) i (R
m
, R
m
),
slika 1.38. Njezina jednadba je


D D 1D m r
R b R k

= + (1.112)

R
rD
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa strojnog dijela za proizvoljnu asimetriju ciklusa r
R
-1D
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa strojnog dijela za asimetriju ciklusa r = -1, izraz 1.110
k

koeficijent smjera linije dinamike vrstoe strojnog dijela za trajnost N

k

= 1 - R
-1D
/R
m
za Goodmanovu liniju prema slikama 1.38b i 1.38c

m
[N/mm
2
] srednje naprezanje ciklusa trajne dinamike vrstoe

Ordinata presjecita ove linije trajne dinamike vrstoe s pravcem optereenja (izraz 1.95) za
opi sluaj prednapregnutog strojnog dijela je trajna dinamika vrstoa strojnog dijela
napregnutog cikliki promjenjivim naprezanjima s koeficijentom asimetrije ciklusa r :


( ) ( )
D D 1
2 1
2 1 2 1
r pr
r
R b R k
k r k r

= +
+ +
(1.113)

R
rD
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa strojnog dijela za proizvoljnu asimetriju ciklusa r
dijagramu, k

= 1 - R
-1D
/R
m
za Goodmanovu liniju, slika 1.38b i 1.38c

pr
[N/mm
2
] statiko prednaprezanje

1.8.1.4.3 vrstoa u sluaju naprezanja promjenjive amplitude
Strojni dijelovi su esto izloeni djelovanju naprezanja promjenjive amplitude, a odreivanje
njihove vrstoe ili vijeka trajanja i dandanas predstavlja jedan od najteih problema u
strojarstvu. Osnovu za rjeavanje ovog problema postavili su Palmgren i Miner poznatim
pravilom o linearnom gomilanju oteenja uslijed zamora materijala: Za strojni dio izloen
ciklikim naprezanjima promjenjive amplitude, koja ostaje konstantna kroz n
i
ciklusa, slika 1.45,
doi e do loma uslijed zamora kada se ispuni uvjet

1
i
i
i i i
n
D D
N
=

(1.123)

D
i
zamorno oteenje od n
i
ciklusa na nivou maksimalnog naprezanja
i

n
i
broj ciklusa na nivou maksimalnog naprezanja
i

N
i
broj ciklusa do loma na nivou maksimalnog naprezanja
i
,
jednadba Whlerove krivulje, izraz 1.93.
D ukupno oteenje uslijed zamora materijala, empirika konstanta.
D = 0,3...3,0; izvorno prema Mineru D = 1,0.

Ako se jednadbu 1.123 podijeli s vijekom trajanja N strojnog dijela u ciklusima, dobije se
jednostavan izraz za raunanje vijeka trajanja:


i
i i
D
N
N

(1.124)

D ukupno oteenje uslijed zamora materijala, izraz 1.123
53

i
udio broja ciklusa na i-tom nivou naprezanja prema ukupnom broju ciklusa,
frekvencija pojavljivanja i-tog naprezanja,
i
= n
i
/n
i
. U trenutku loma je

i
= n
i
/N
i
=n
i
/N.

( )
' m
i gr D i
N N R = (1.92a)

N
i
broj ciklusa do loma na i-tom nivou maksimalnog naprezanja
N
gr
broj ciklusa na granici vremenske i trajne dinamike vrstoe
R
D
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa strojnog dijela

i
[N/mm
2
] maksimalno naprezanje i-tog nivoa
m' nagib Whlerove krivulje strojnog dijela, izraz 1.105.

Uvrtavajui izraz 1.92a u izraz 1.124, dobije se poznati izraz za procjenu vijeka trajanja strojnog
dijela izloenog djelovanju ciklikih naprezanja diskretno promjenjive amplitude:
a)
b)
c)
d)
vrijeme

Slika 1.44: Neke karakteristine povijesti naprezanja (optereenja)
a) normalna naprezanja automobilskog toka b) pritisak u naftnom cjevovodu
c) moment savijanja u vratilu toka automobila (poluosovina)
d) vertikalna akceleracija transportnog zrakoplova
54

Slika 1.45: Definiranje parametara vrstoe kod ciklikih naprezanja promjenjive amplitude

1.8.2 Krutost strojnih dijelova
Krutost je sposobnost suprotstavljanja strojnih dijelova elastinim deformacijama, kao posljedici
radnog optereenja. Kod mnogih strojnih dijelova mora biti ograniena veliina elastinih
deformacija, jer velike deformacije bitno utjeu na funkcionalnost strojnih dijelova. Zahtjev
krutosti je mnogo stroi od zahtjeva vrstoe.

Zahtjev krutosti je posebno vaan kod alatnih strojeva, jer je ispunjenje zahtjeva stupnja tonosti
obrade i kvalitete obraenih povrina mogue dosei jedino pod uvjetom, da se glavni dijelovi
alatnog stroja pod optereenjem minimalno deformiraju.

U odreenim sluajevima zahtijeva se da dijelovi strojeva imaju to manju krutost, tj. to veu
elastinost (opruge, elastini vijci, itd.). Vea elastinost je posebno vana za dijelove strojeva,
koji su izloeni udarnim optereenjima, jer je za ocjenjivanje njihove radne sposobnosti
mjerodavan deformacijski rad, s kojim je potrebno apsorbirati to vei dio kinetike energije
udara.

1.8.3 Pouzdanost
Pouzdanost je svojstvo strojnog dijela, elementa stroja ili konstrukcije, stroja, ureaja ili itavog
tehnikog sistema, da u predvienom vremenu ispunjava svoju funkciju, sauvavi pri tome svoja
eksploatacijska svojstva u odreenim granicama.

Pouzdanost je vjerojatnost ispravnog rada (rada bez kvara, oteenja, loma). Moe se opisati i
srednjim vremenom ispravnog rada, intenzitetom kvarova, uestalou kvarova itd. Danas su
razraene metode koje analizom parametara pouzdanosti, uz primjenu odgovarajueg kvalitetnog
programskog paketa, pomau strunjacima organizirati kvalitetno preventivno i drugo odravanje
i najsloenijih tehnikih sistema.

55
No, u ovom udbeniku, tretirat e se samo (projektna) pouzdanost optereenih strojnih dijelova
da ne doive nedoputeno mehaniko oteenje, najee lom. Budui da su naprezanje i
vrstoa R u opem sluaju sluajne varijable zadane svojim razdiobama, a oteenje nastupa
kada naprezanje dosegne kritinu vrijednost (vrstou), onda se ova pouzdanost definira kao
vjerojatnost da naprezanje bude manje od vrstoe. Budui da je vjerojatnost oteenja (rizik)

P( ) P( 0) P( 0)
f
P R R Z = = = (1.182)

P
f
vjerojatnost oteenja (rizik)
P oznaka za vjerojatnost
R [N/mm
2
] vrstoa kao sluajna varijabla
[N/mm
2
] naprezanje kao sluajna varijabla

Pri tome je Z sluajna varijabla, jednaka razlici vrstoe i naprezanja kao sluajnih varijabli:

Z R = . (1.183)
Sada je pouzdanost
( ) P( ) P 0 1
R f
P R Z P = > = > = (1.184)

oigledno jednaka vjerojatnosti da vrstoa bude vee od naprezanja, koje bi izazvalo
nedoputeno oteenje. Ako se R i podvrgavaju zakonu normalne razdiobe, slika 1.61, tada se
vjerojatnost oteenja moe izvui iz tablica normalne razdiobe za sluajnu varijablu jedinine
normalne razdiobe u. Rizik je tada
P( )
f
P u = (1.185)

gdje je indeks pouzdanosti


2 2
R Z
Z
R
S
S S

= =
+
(1.186)

indeks pouzdanosti

Z
[N/mm
2
] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable Z
S
Z
[N/mm
2
] standardna devijacija sluajne varijable Z

R
[N/mm
2
] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable R


[N/mm
2
] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable
S
R
[N/mm
2
] standardna devijacija sluajne varijable R
S

[N/mm
2
] standardna devijacija sluajne varijable .

56
G
u
s
t
o

a

v
j
e
r
o
j
a
t
n
o
s
t
i
Naprezanje
(vrstoa)
oteenje

Slika 1.62: Funkcije gustoe vjerojatnosti sluajnih varijabli naprezanja i vrstoe R
distribuirane po zakonu normalne razdiobe. rafirano podruje predstavlja vjerojatnost oteenja

Indeks pouzdanosti je temeljni parametar pouzdanosti pri projektiranju inenjerskih konstrukcija,
i ve danas je npr. u arhitekturi sasvim istisnuo stupanj sigurnosti. Evropski standard Eurocode 3
propisuje njegovu vrijednost na = 3,8 za predvienu trajnost konstrukcije od 50 godina.

Naprezanje i vrstoa su openito sluajne varijable zbog sluajnog karaktera optereenja, zbog
rasipanja rezultata njihovih mjerenja ili mjerenja sluajnih veliina funkcionalno vezanih s njima.
Budui da naprezanja, vrstoa, pa i stupanj sigurnosti, ovise o vie sluajnih varijabli (sile,
momenti, dimenzije, razliiti faktori i koeficijenti, ...), te budui da se i sama naprezanja
meusobno funkcionalno povezuju, potrebno je znati odrediti srednju vrijednost, standardnu
devijaciju i koeficijent varijacije sluajne funkcije vie sluajnih varijabli. Za neke najee
funkcije, ove vrijednosti su dane u tabeli 1.11. Pri tome je s K
xy
oznaen moment korelacije
izmeu sluajnih varijabli x i y, koji je definiran kao oekivanje

( )( )
xy x y
K E x y
(
=

(1.187)

ija je vrijednost jednaka K
xy
= 0 ako su sluajne varijable meusobno nezavisne, te K
xy
= S
x
S
y

za linearno zavisne varijable. Za ostale zavisne sluajne varijable vrijedi 0 K
xy
< S
x
S
y
.

Koeficijent varijacije, kao mjera rasipanja vrijednosti sluajne varijable oko srednje vrijednosti,
definiran je kao omjer standardne devijacije i srednje vrijednosti, C = S/. Za statika naprezanja
on iznosi oko 3 do 10%, a za statiku vrstou 2 do 8% od srednje vrijednosti. Za promjenjiva
naprezanja i dinamiku vrstou, ove vrijednosti su neto vee. Primjer Whlerove krivulje, gdje
se rezultati vrstoe i trajnosti rasipaju po zakonu normalne razdiobe, pokazan je na slici 1.62.







57
Tabela 1.11 Srednje vrijednosti, standardne devijacije i koeficijenti varijacije za neke funkcije
jedne ili dvije sluajne varijable
Funkcija

Srednja
vrijednost,
Standardna devijacija, S Koeficijent varijacije, C
a a 0 0
x
x
S
x
C
x
= S
x
/
x

x+a
x
+ a S
x
S/
ax a
x
aS
x
S
x
/
x

x+y
x
+
y

2 2
x
2
y xy
S S K + + S/
xy
x

y

2 2
x
2
y xy
S S K + + S/
xy
x

y
+K
xy
C
x

y

2 2 2 2
x
2
xy
y x y
x y
K
C C C C

+ + +
x/y
x
/
y
+ K
xy
C
x
/
y

2 2 2 2
x
2
xy
y x y
x y
K
C C C C

+ +
1/x 1/
x
C
x
/
x
C
x

x
2 2
x

2 C
x
2
x
2C
x

x
3 3
x
3 C
x
3
x
3C
x

x
n n
x
nC
x
n
x
nC
x

*
Vrijedi samo za nezavisne sluajne varijable


Broj ciklusa
A
m
p
l
i
t
u
d
a

n
a
p
r
e
z
a
n
j
a
M
P
a
Vjerojatnost preivljavanja
90% 50% 10%
= - 1
Slika 1.62: Dinamika vrstoa i broj ciklusa do loma rasporeeni na Whlerovoj krivulji po
normalnoj razdiobi
58




2 ZAVARENI SPOJEVI

Zavareni spojevi spadaju meu nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije svega za spajanje
noseih strojnih dijelova i konstrukcija. Zavarivanje je spajanje metalnih, ili nemetalnih dijelova
toplinskim postupkom taljenja ili omekavanja na mjestu spoja, sa ili bez dodavanja materijala.
Spoj nastaje taljenjem osnovnih i dodatnih materijala, ili pritiskanjem omekanih osnovnih
materijala. Podruje u kojem nastaje spoj naziva se zavar. Zavari i dijelovi koji se zavaruju
predstavljaju zavareni spoj. Dijelovi koji se zavaruju su obino iz istih ili srodnih materijala, koji
imaju priblino jednaku temperaturu taljenja, ali mogu biti i iz raznorodnih materijala.

Primjena zavarenih spojeva kod izrade strojnih dijelova i metalnih konstrukcija stalno raste, jer
postupci zavarivanja postaju sve bolji i danas je ve mogue postii da mehanika svojstva
zavarenih spojeva budu jednaka onim osnovnog materijala, a ponekad ak i bolja. Pored elika,
pod posebnim uvjetima mogu se zavarivati bakar i bakarne legure, aluminijeve legure, umjetne
mase itd.

Zavarene konstrukcije u strojogradnji imaju prednost pred lijevanima, ukoliko se radi o
pojedinanoj izvedbi. Zavareni spojevi omoguavaju da se materijal konstrukcije optimalno
iskoristi obzirom na vrstou. Oblik konstrukcije se nastoji prilagoditi optereenju, kako bi se
poveala vrstoa. Kombinacijom zavarenih i lijevanih dijelova, mogue je dobiti jednostavnu,
vrstu i jeftinu konstrukciju. Zavarene konstrukcije su skoro nezaobilazne u kemijskoj industriji,
gdje je potrebno upotrijebiti materijale postojane na viim i niim temperaturama, koji moraju
istovremeno imati odgovarajuu vrstou i ilavost, te biti otporni na koroziju. Posebni zahtjevi
postavljaju se kod zavarivanja cjevovoda, te u nuklearnoj tehnici.

Prednosti zavarenih spojeva su:
u usporedbi s ostalim spojevima, nosivost zavarenih spojeva moe biti priblino jednaka
nosivosti osnovnog materijala
visoka nosivost se postie pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara
zavarivanja, te dobivanjem zavarenog spoja bez signifikantnih greaka ,
u odnosu na lijevane, kovane i zakovine konstrukcije, zavarene konstrukcije imaju tanje
stjenke i do 30 % manju teinu,
za manji broj proizvoda, zavareni spojevi su najekonominiji

Nedostaci zavarenih spojeva su:
zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednaku ili priblinu
kvalitetu i sastav i koji su dobro zavarljivi,
na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i
skupljanja, to prilikom hlaenja uzrokuje zaostala naprezanja. Posebno su opasna vlana
naprezanja, jer smanjuju vrstou, a u prisustvu vodika i lokalno zakaljene strukture mogu
dovesti do nastanka tzv. hladne pukotine. Deformacije i zaostala naprezanja mogu se
smanjiti pogodnim smjerom i redoslijedom zavarivanja, a ak potpuno odstraniti
naknadnim arenjem (kod elika priblino 500 - 700C),
mjesto zavarivanja treba odgovarajue oblikovati, pripremiti i oistiti od neistoa i
oksida,
59
zavareni spojevi imaju manju sposobnost priguenja vibracija, te manju otpornost prema
koroziji. Zato ih se mora nakon zavarivanja zatiti protiv vanjskih utjecaja,
zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju.
2.1 NASTANAK ZAVARENOG SPOJA
Zavareni spojevi openito se temelje na kohezijskim silama u zavaru, tako da poslije zavarivanja
zavareni spoj ini neraskidivu cjelinu. Obzirom na nain nastanka kohezijskih sila u zavarenom
spoju razlikuje se:
zavarivanje toplinskom energijom (zavarivanje taljenjem)
zavarivanje s mehanikom energijom, toplo i hladno


Slika 2.1: Zavar nastao taljenjem
.
Pri zavarivanju s toplinskom energijom spajani dijelovi iz jednakog ili srodnog materijala
(osnovni materijal), te dodatni materijal, zagrijava se na temperaturu koja je via od talita
materijala dijelova koji se zavaruju. Pri tome dolazi na mjestu spoja do stapanja taline osnovnog i
dodatnog materijala. Zavareni spoj nastaje zbog kohezijskih veza koje postoje meu atomima
nakon hlaenja zavara u vrsto stanje. Materijal u zavarenom spoju ima strukturu lijeva, i nakon
potpunog otvrdnua tvori vrst, nerastavljiv spoj izmeu spojenih dijelova. Donji dio zavara na
dnu lijeba naziva se korijen, gornji dio na vrhu naziva se lice zavara, slika 2.1. Zbog brzog
lokalnog zagrijavanja i hlaenja na mjestu zavara velik dio topline prelazi u osnovni materijal,
tako da u odreenom podruju u okolini zavara dolazi do promjene mikrostrukture osnovnog
materijala dijelova koji se zavaruju. To se podruje naziva zona utjecaja topline (ZUT). Kod
elika ZUT zahvaa podruje izmeu linije staljivanja i podruja u kojem temperatura pri
zavarivanju prelazi temperaturu rekristalizacije (oko 40 % temperature taljenja). Promjena
mikrostrukture u ZUT moe dovesti do slabljenja zavarenog spoja (krta zakaljena struktura ili
pogrubljenje zrna), a brzo lokalno zagrijavanje i hlaenje izmeu zavarivanja vodi do nastanka
zaostalih unutranjih naprezanja u okolici zavara. Jedno i drugo se moe ukloniti arenjem. Pri
tome se, za odstranjivanje unutranjih naprezanja, eline materijale zagrijava na priblino
600C. Dijelove koji se zavaruju potrebno je u odreenim sluajevima predgrijavati na 100 do
150C, ili prethodno deformirati s posebnim ureajem.

Pri zavarivanju toplinskom energijom na zraku, kod odreenih vrsta materijala dolazi do
vezivanja sa slobodnim elementima iz atmosfere (kisik, vodik) u talini zavara, to nakon hlaenja
nepovoljno utjee na nosivost zavara (korozija, poroznost). To se izbjegava zavarivanjem u
zatitnoj okolini (vakuum, zatitni plin, troska, itd.), gdje se zavar kod zavarivanju titi od
reakcije s vanjskim elementima. S dodatnim sredstvima (npr. obloene elektrode, praak, itd.)
utjee se metalurki na talinu (umirenje, dezoksidacija, legiranje, itd.) i produuje vrijeme
60
hlaenja. Time se utjee na poboljanje mikrostrukture u zavarenom spoju i na pravilni oblik
korijena i lica zavara. Zavar se naknadno takoer moe obraditi (oblikovanje tjemena i korijena
zavara, arenje, itd.) i tako poboljati kvalitetu zavarenog spoja.

Pri zavarivanju s mehanikom energijom dijelovi se spajaju bez dodavanja materijala. U
podruju spoja spajani materijali su izloeni velikim plastinim deformacijama.
To dovodi do izmjene atoma i time do difuzije na dodirnim povrinama, lokalne rekristalizacije,
te do nastanka adhezijskih i kohezijskih veza meu dijelovima koji se spajaju. Zavarom se naziva
dio materijala, koji se deformacijski omekao i pri tome rekristalizirao. Kod toplog zavarivanja
dodirne povrine dijelova se prije zavarivanja na razliite naine zagrijavaju do tjestastog stanja
tj. lokalno do talita, ime se pospjeuje proces difuzije atoma preko kontaktnih povrina i
rekristalizacije pod djelovanjem mehanike sile pritiska. Pri hladnom zavarivanju su za nastanak
zavarenog spoja potrebne vee sile pritiska, jer su kontaktne povrine na sobnoj temperaturi.
Dubina difuzijskog prodiranja je od 2 m do 1 mm i ovisna je o vrsti spajanog materijala.
Jednakomjernost difuzijskog prodiranja je od presudne vanosti za nosivost zavarenog spoja.
Zbog toga zavarivane povrine moraju biti po mogunosti glatke (hrapavost R
z
20 m) i dobro
oiene (mehaniko i kemijsko ienje). Upotrebom dodatnih sredstava pospjeuje se difuzija
atoma i poboljavaju svojstva zavarenog spoja. Upotrebom razliitih plinova sprjeava se,
odnosno smanjuje mogunost oksidacije spajanih povrina pri zavarivanju. U usporedbi sa
zavarivanjem taljenjem, zavarivanje pritiskom je jednostavnije i ekonominije, i zato je
primjereno za velikoserijsku proizvodnju.

2.2 ZAVARLJIVOST MATERIJALA
Zavarljivost je svojstvo materijala da se spajanjem zavarivanjem njegovih dijelova dobije
upotrebljiv spoj. Materijal je dobro zavarljiv ako je standardnom opremom i procedurom
zavarivanja mogue ostvariti upotrebljiv spoj, pri emu je ponovljivost postupka vrlo visoka.
Materijal je slabo zavarljiv ako se spoj ostvaruje sloenom opremom i procedurom zavarivanja

Tabela 2.2: Zavarivanje termoplastinih polimernih materijala
Nain zavarivanja Umjetni materijal Debljina [mm] Temperatura zavarivanja [C]
Vruim zrakom
(duikom)
PVC tvrdi i meki
Polietilen
Polimetakrilat
Poliamid (duikom)
> 2,0
> 2,0
> 2,0
> 1,5
250350
190210
350400
240280
Vruim alatom
PVC meki
Polietilen
Polimetakrilat
Poliamid
0,52,0
> 2,0
> 2,0
0,52,0
250
200250
350400
240280
Toplotno-impulzno
PVC tvrdi
PVC meki
Polietilen
Poliamid
< 0,1
< 0,4
< 0,2
< 0,2
obostrano
jednostrano
Visokofrekventno
PVC tvrdi i meki
Polimetakrilat
Poliamid
> 0,1
> 0,1
> 0,1


Zavarivanje trenjem
PVC tvrdi
Polimetakrilat
profili, cijevi
profili


61
ija je ponovljivost problematina. Veina metala i umjetnih materijala je dobro zavarljiva, ako
se izabere odgovarajui postupak zavarivanja. Na zavarljivost utjee sastav materijala, njegova
kemijska i mehanika svojstva, te krutost konstrukcije. U daljem tekstu su navedeni neki najee
upotrebljavani materijali, koji se dobro spajaju zavarivanjem. Za zavarivane strojne dijelove
najvaniji materijal je elik.

elici. Zavarljivost elika ovisna je o njegovom kemijskom sastavu, tj. o postotku osnovnih
elemenata (C, Si, Mn, P, S) i legirnih dodataka (Cr, Ni, Mo, V, W, Ta, Nb, Al, Ti, Cu, Co), te o
istoi (razne primjese i plinovi kisika, duika, vodika). Pored toga na zavarljivost velik utjecaj
ima i debljina dijelova koji se zavaruju, jer o njoj ovisi brzina hlaenja zavara. Kod elika je vrlo
vano, da je kao materijal osjetljiv na pukotine (tople i hladne), utjecaje zareza, starenje,
otvrdnue, itd.

Bitan element, koji utjee na zavarljivost elika je ugljik (C). Poveana koliina ugljika u eliku
uzrokuje da se elik na mjestu zavarivanja i u neposrednoj okolici zavara pri hlaenju zakali
(visoka tvrdoa, krhka struktura, manja ilavost), pa se svojstva tog dijela razlikuju od osnovnog
materijala. Konstrukcijski elici, sa sadrajem do 0,23 % C imaju najbolju zavarljivost. Pri veem
sadraju ugljika zavarljivost je slabija, to utjee na postupak zavarivanja. Prisutnost sumpora i
fosfora u eliku takoer slabi zavarljivost elika. Sadraj sumpora i fosfora ne smije prelaziti
0,045% (ali 0,07% zajedno), a za dobru zavarljivost ne bi trebao prelaziti 0,02%. I drugi legirni
elementi, prije svega Si i Mn, slabe zavarljivost. Ostalih neistoa u eliku treba biti manje od
0,01%. Najbolju zavarljivost imaju nelegirani i niskolegirani konstrukcijski elici, koji se
upotrebljavaju za gradnji mostova, rezervoara, vozila, strojeva, itd. Visokolegirani elici, koji
sadre ukupno vie od 10% svih legiranih elemenata, zavaruju se samo uz posebne postupke. Za
zavarene konstrukcije uglavnom se upotrebljavaju sljedei elici (vidi svojstva u Tabeli 1.7):

konstrukcijski elici: dobro zavarljivi elici su 0260, 0360, 0460 i 0560, tim bolje
to im je vrstoa manja.
elici za poboljanje: za zavarivanje taljenjem sa najpogodniji elici 1330, 4730,
3139, te 28Cr4 (prema DIN-u); potrebno predgrijavanje i naknadna obrada.
elici za cementaciju su svi dobro zavarljivi, ali u necementiranom stanju.

elini lijev ima dobru zavarljivost kao srodni elici, iako je potrebno uzimati u obzir grublju i
manje ilavu strukturu, te velike debljine dijelova koji se zavaruju, to utjee na brzinu hlaenja.
Openito su dobro zavarljivi elini ljevovi L0300 i L0400, ostali uz odreene potrebne
mjere.

Sivi lijev ima slabu ilavost i ne prenosi unutranja naprezanja. Zbog visokog postotka C u ZUT-
u moe doi do poveanja tvrdoe. Mogue je hladno zavarivanje bez predgrijavanja s
elektrodama na bazi nikla, ali i na toplo. Kod toplog zavarivanja potrebno je dijelove zagrijati na
600...650C i postepeno hladiti nakon zavarivanja. Zavaruje se plamenom ili lukom s istovrsnim
dodatnim materijalom (ipke ili obloene elektrode iz sivog lijeva). I u jednom i u drugom sluaju
potrebno je ekiati zavar da bi se smanjila vjerojatnost nastanka pukotina. Zavarljivost
nodularnog i temper lijeva je bolja negoli sivog lijeva zbog njihove vee rastezljivosti i ilavosti.
zavarivanje se provodi slino kao i kod sivog lijeva.

Laki metali. Aluminij (Al) i aluminijeve legure, te magnezijeve (Mg) legure su tee zavarljive
nego elici, jer se brzo hlade i oksidiraju. Zbog toga dolaze u obzir postupci zavarivanja MIG i
TIG.

62
Teki metali. Bakar (Cu), mjedi (CuZn legure) i bronce (CuSn legure) su dobro zavarljivi. Mjedi
imaju bolju zavarljivost pri manjem sadraju cinka (Zn). Za zavarivanje je preporuljiv MIG i
TIG postupak. Nikal (Ni) i njegove legure (NiFe, NiMn, NiCr, NiCu, NiMoCr) su zavarljivi pod
odreenim uvjetima. Titanove (Ti) legure dobro su zavarljive, a Ti u dodatnom materijalu
poboljava svojstva zavara.

Polimerni materijali su vrlo razliiti s gledita izvornih sirovina i naina proizvodnje. S
stanovita zavarivanja je vana podjela na termoreaktivne polimere duroplasti, koji se nakon
proizvodnje ne daju toplinski oblikovati i zato su nezavarljivi, te termoplastine polimere
(termoplasti), koji se pri povienoj temperaturi smekaju ili tale, te su dobro zavarljivi.
2.3 VRSTE ZAVARENIH SPOJEVA I ZAVARA
Zavareni spojevi dijele se obzirom na meusobni poloaj dijelova koji se zavaruju. Osnovni
oblici zavarenih spojeva prikazani su u tabeli 2.3.

Zavari se openito dijele na:
sueone zavare, slika 2.8a i b.
kutne zavare, slika 2.8c i d.
posebne zavare, slika 2.8e i f.

Ovisno o debljini dijelova koji se zavaruju, postupku zavarivanja, nainu zavarivanja, zahtjeva i
mogunosti, taljenjem se zavaruju:

bez lijeba (bez pripreme ruba) sueoni spojevi tankih limova i dijelova, manja
optereenja, slika 2.8a,

Tabela 2.3: Oblici zavarenih spojeva obzirom na poloaj dijelova
Naziv spoja i opis
Popreni presjek
Naziv spoja i opis
Popreni presjek
Sueoni spoj
dijelovi lee u ravnini

Kosi spoj
spoj dvaju dijelova
pod kutom

Sueoni spoj s ivicom
spoj dijelova s
iviastim rubom

Kutni T spoj
spoj dvaju pravokutnih
dijelova

Preklopni spoj
spoj dijelova koji se
djelomino prekrivaju

Krini spoj
spoj triju dijelova, koji
se kriaju

Paralelni spoj
spoj dijelova, koji se u
cijelosti prekrivaju

Rubni spoj
spoj rubova dijelova
pod proizvoljnim
kutom

Usporedni spoj
spoj dvaju usporednih
dijelova

Viedijelni spoj
spoj vie dijelova koji
spojeni tvore lijeb

63

u prirodnom lijebu s meusobnim nalijeganjem dijelova (bez posebne obrade rubova)
obini kutni zavar, slika 2.8c i d, te
u posebno oblikovanom lijebu (posebno obraeni rubovi prije zavarivanja)- debeli
dijelovi odnosno zavari s posebnim zahtjevima, vea optereenja, slika 2.8b, e,f .


a)
b)
d) c) e)
f)
sueoni zavari kutni zavari
posebni zavari

Slika 2.8: Opa podjela zavara s obzirom na poloaj dijelova koji se zavaruju
a) sueoni V-zavar b) sueoni X-zavar c) kutni zavar d) dvojni kutni zavar
e) sueoni K-zavar kutnog T-spoja f) polovini Y-zavar s kutnim zavarom u korijenu

Po poloaju zavarivanja razlikuju se etiri osnovna poloaja:
horizontalni, slika 2.9a,
horizontalni na zidu, slika 2.9b,
vertikalni, slika 2.9c,
nad glavom, slika2.9d.

Svi drugi poloaji su kosi.

Tabela 2.4 daje neke vrste i oblike taljenih zavara, te potrebne oznake na radionikim crteima.
Tabela 2.5 prikazuje vrste i oznake zavara spojenih pritiskom.


a)
b)
c)
d)

Slika 2.9: Osnovni poloaji zavarivanja
a) horizontalni b) horizontalni na zidu c ) vertikalni d) iznad glave

Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti. Kod zavarivanja taljenjem zavarivaki
postupci teku od ruba ili k rubu. U prvom nainu zavar se pone izvoditi na rubu zavarivanih
dijelova, kod drugog na sredini, odakle se, sa ili bez prekida, nastavlja prema oba ruba. Pri tome
treba znati da su kvaliteta i nosivost zavara najslabiji na njegovom poetku i kraju. Zato se
kvaliteta i nosivost zavarenog spoja moe znatno poboljati, ako se zavaruje s produnom
ploicom jednake debljine, slika 2.10. Zavarivanje se zapoinje i zavrava na produnoj ploici.
Nakon hlaenja zavara, produne ploice se odreu, pa se dobije jednakomjerna kvaliteta zavara
po itavoj njegovoj duini.

64
Ako zavar prenosi optereenja koja djeluju uzdu njegovog poloaja, naziva se uzduni zavar.
Ako pak optereenja djeluju okomito na njegov smjer, naziva se popreni zavar, slika 2.35.

Tabela 2.4: Vrste i oblici taljenih zavara po EN 22553 - izvadak
Naziv
zavara
Oznaka Priprema Izvedba
Naziv
zavara
Oznaka Priprema Izvedba
Sueoni spojevi
Zavar s
ivicom



Polovini
Y zavar

I zavar


Dvostruki
Y zavar

V zavar

K zavar



Polovini
V zavar

U zavar

iroki V
zavar

Dvostruki
U zavar

X zavar


J zavar



Y zavar


Dvostruki
J zavar

Kutni spojevi
Kutni
zavar

Dvostruk
i kutni
zavar


Ugaoni
zavar

Rubni spojevi
Rubni
plosnati
zavar


Rubni V
zavar



Tabela 2.5: Vrste i oblici mehaniki spojenih zavara po EN 22553
Naziv
Oznaka Priprema Izvedba
Naziv Oznaka
Priprema Izvedba
eoni spojevi
Zavar s
zadebljanje
m



Zavar sa
srhom


Gnjeeni
zavar



Preklopni spojevi
Jednoredni
tokasti
zavar


Bradavia
sti zavar




Dvoredni
tokasti
zavar


avni
zavar


produna ploica

65
Slika 2.10: Zavarivanje s produnom ploicom

Kvaliteta zavara ovisi o tipu i koliini greaka koje u njemu nastaju pri zavarivanju. U te greke
spadaju zrani ili plinski mjehuri u zavaru, zaostala troska, hladno naljepljivanje izmeu zavara i
osnovnog materijala, pukotine u zavaru ili ZUT-u, neprovaren korijen, itd. Vanjske greke se
lako zapaze prostim okom, ili se otkriju pomou magnetskog praha ili penetrirajue boje.
Ultrazvunim ili rendgenskim postupkom mogue je otkriti i unutranje greke. DIN EN 729-1 i
729-2 razvrstava greke u zavaru i propisuje odgovarajue metode za njihovo otkrivanje.

Prema ISO 10721 i DIN 18800 zavareni spojevi se razvrstavaju u etiri razreda kvalitete:
1. razred kvalitete U tom razredu moraju sve vrste sueonih zavara
imati provareni korijen, a kutni i krini zavari provarene presjeke.
Upotrebljeni osnovni i dodatni materijal moraju imati atest. Zavari moraju
biti bez greaka, izvodi se 100% kontrola (radiografska, ultrazvuna).
Zavar izvode samo struno osposobljeni zavarivai s atestom za taj razred
kvalitete.
2. razred kvalitete U drugom razredu kvalitete su sve vrste spojeva i zavara. Materijali su
atestirani, manje su greke doputene, ali u zavaru ne smije biti pukotina. Obavezna je 50%
kontrola. Zavaruju zavarivai s atestom za postupke i poloaje zavarivanja, koji su mogui
na konstrukciji.
3. razred kvalitete Sueone zavare tog razreda moraju izraditi atestirani zavarivai.
Zahtjeva se 10% - na kontrola zavara s ultrazvukom, te 100% - na vizualna i dimenzijska
kontrola.
4. razred kvalitete Nema posebnih zahtjeva, vrijedi samo za jednostavne konstrukcije.

Prema DIN EN 25817, za namjene prorauna zavari se razvrstavaju u tri skupine, kako slijedi:
skupina B - zavari visoke kvalitete (1. i 2. razred kvalitete); izabire se pri visokim
optereenjima, gdje je lom zavara opasan po ivot, ili uzrokuje ispad (otkaz)
glavne funkcije stroja ili naprave, zatim pri velikim dinamikim optereenjima
(npr. vozila, radni strojevi, pree, dizalice, itd.), odnosno prema posebnim
zahtjevima kod rezervoara i tlanih posuda u strojogradnji i gradnji kotlova
(dimnjaka).
skupina C - zavari srednje kvalitete (3. razred kvalitete); izabire se pri srednjim iznosima
optereenja gdje lom zavara ne uzrokuje ispad glavne funkcije stroja ili naprave, i
pri srednje velikim iznosima dinamikih optereenja (npr. potpore, odreeni
dijelovi kuita, kuita leajeva, itd.)
skupina D - zavari niske kvalitete (4. razred kvalitete); izabire se pri manjim optereenjima,
gdje lom zavara nema bitnih posljedica, i pri statikim i manjim dinamikim
optereenjima (npr. ureaji, sanduci, ograde, itd.)

2.4 PRORAUN VRSTOE ZAVARENIH SPOJEVA
Proraun vrstoe zavarenih spojeva izvodi se prema osnovnim izrazima vrstoe. Pri tome se
usporeuju radna naprezanja s doputenim naprezanjima u zavaru. Proraun zavarenih spojeva u
opoj strojagradnji nije propisan standardom, pa se naprezanja raunaju slino kao u gradnji
elinih konstrukcija, kako je to propisano evropskim standardom ENV 1993-1-1.
66
Posebnu pozornost treba posvetiti pravilnom odreivanju sila i momenata, koji optereuju
zavareni spoj. Pri udarnim optereenjima, stohastiki (sluajno) optereenih konstrukcijskih
dijelova, te u sluajevima kada su optereenja samo priblino poznata, potrebno je pri proraunu
zavarenih spojeva u opoj strojogradnji uzeti u obzir vrijednost optereenja koja se odreuje po
izraza(1.2).
U proraunu vrstoe zavarenih spojeva zavari se smatraju samostalnim elementima, u emu se
odreuju radna naprezanja u pojedinim kritinim presjecima zavara. Kod sueonih zavara to je
okomit presjek zavara uzdu njegove osi, slika 2.32a, a kod kutnih zavara to su prikljune ravnine
zavara na spajanim dijelovima, slika 2.32b.

Kod prorauna je najvanije pravilno odreivanje ukupne nazivne nosive povrine zavara A
zv
=
a l
zv
, , gdje je a raunska debljina i l
zv
nosiva duina pojedinog zavara u zavarenom spoju koji
prenosi vanjska optereenja.
a) b) c) d) e)
t
m
i
n

t
m
i
n

t
min
t


Slika 2.32: Raunska debljina zavara
a) sueoni zavar b) sueoni kutni zavar c) izboeni kutni zavar
d) udubljeni kutni zavar e) raznostranini kutni zavar

Kod sueonih zavara raunska debljina a zavara jednaka je debljini dijelova koji se zavaruju
(a=t), odnosno debljini najtanjeg dijela u spoju razliito debelih dijelova (a = t
min
), slika 2.32a.
Kod kutnih zavara za raunsku debljinu zavara uzima se visina istokranog trokuta ucrtanog u
popreni presjek zavara, slika 2,32 b,c,d i e. U izboru potrebne debljine kutnih zavara koristi se
nejednadba (2.1)


a)
b)
a = t

l
zv
l

a

a

l
zv
l

a

a

a


Slika 2.33: Raunska duina zavara l
zv

a) sueoni zavar b) kutni zavar

Za nosivu duinu zavara l
zv
uzima se duinu na kojoj zavar ima punu debljinu a. Ako se zavaruje
s produnom ploicom, slika 2.10, puna debljina zavara je po cijeloj duini spoja l i vrijedi l
zv
=
l. Kod zavarivanja bez dodataka na poetku i kraju zavara ne postie se puna debljinu, i mora se
cijelu duinu zavara l smanjiti na svakoj strani za po jednu debljinu zavara a, slika 2.33. Stoga je
67
u tom primjeru nosiva duina zavara l
zv
= l 2a. Kod krunih zavara smatra se da je debljina
zavara po cijelom obodu jednaka. Nastalu upljinu u zavaru na krajevima zavarivanja je potrebno
popuniti navarivanjem. Openito vrijedi, da je duina zavara u granicama

max(6a, 40 mm) l
zv
150a. (2.3)


a)
b)

1, ,

2 , ,

, ,

, ,

, ,

2, ,

1, ,
a
a

=

t

a

prikljuna
ravnina zavara
2
prikljuna
ravnina
zavara 1
1
=
2

1
=
2

1, ,
=
2 , ,

Slika 2.34: Kritini presjeci i osnovna naprezanja u zavaru
a) sueoni zavar b) kutni zavar

Pod djelovanjem vanjskih optereenja u prikljunim ravninama sueonih i kutnih zavara mogu
nastati razliita naprezanja, slika 2.34:

normalno naprezanje, koje djeluje okomito na raunsku ravninu zavara

||
normalno naprezanje, koje djeluje okomito na popreni presjek zavara,

smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini okomito na duinu zavara i

nastoji zavar smino prekinuti po debljini,

||
smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini uzdu zavara i nastoji zavar
smino prekinuti po duini.

Kod kutnog zavara potrebno je uzeti u obzir da je normalno naprezanje

na jednoj prikljunoj
ravnini jednako poprenom sminom naprezanju

na drugoj prikljunoj ravnini

i
obratno, slika 2.34. Uzduna smina i normalna naprezanja
||
i
||
su jednaka na objema
prikljunim ravninama.

2.4.1 Tlana, vlana i smina optereenja zavarenih spojeva
Za vlano, tlano ili smino (popreno i uzduno) optereenje zavarenih spojeva silom F, koje
uzrokuje pojedino stanje naprezanja, odreuju se pripadajua naprezanja po izrazu:


dop
dop
| |
n
zv
s
zv
zv
s
F
A

=
`

)
(2.4)

n
[N/mm
2
] normalno vlano/tlano naprezanje okomito na raunsku ravninu zavara, slika 2.35
68

s
[N/mm
2
] smino naprezanje popreno na duinu zavara, slika 2.36

s||
[N/mm
2
] smino naprezanje uzdu zavara, slika 2.36
F [N] sila optereenja
A
zv
[mm
2
] raunski presjek zavara; A
zv
= al
zv

zv,dop
[N/mm
2
] doputeno normalno naprezanje zavara, Tabela 2.9 i izrazi (2.21), (2.22)

zv dop
[N/mm
2
] doputeno smino naprezanje zavara, Tabela 2.9 i izrazi (2.21), (2.22)

Slika 2.35 prikazuje primjer vlanog optereenja sueonog i kutnog zavarenog spoja. Kod kutnog
zavarenog spoja potrebno je uzeti u obzir, da pod optereenjem vlanom silom F nastaju vlana
naprezanja
n
na normalnoj prikljunoj ravnini i istovremeno poprena smina naprezanja
s
na
poprenoj prikljunoj povrini. Oba se naprezanja provjeravaju posebno.

a)
b)
a
a
a
d

F
F
l
z
v

A
zv

A
zv
+
n
+
n
+
n

Slika 2.35: Vlano optereeni zavareni spojevi
a) sueoni zavar b) kutni zavar

Slika 2.36 prikazuje primjer istovremeno smino optereenih uzdunih i poprenih kutnih zavara.
Pod optereenjem, u uzdunim zavarima duine l
zv1
pojavljuju se uzduna smina naprezanja
s||
,
a u poprenom zavaru l
zv2
nastaju poprena smina naprezanja
s
. Naprezanja se raunaju kao
jednakovrijedna. Prema izrazu (2.4) izrauna se ukupno smino naprezanje tako da se u
prikazanom primjeru odredi nosea povrina A
zv
= al
zv
= 2 a
1
l
zv1
+ a
2
l
zv2
. Ako je u prikazanom
primjeru l
zv1
> 1,5l
zv2
, nosivost poprenog zavara u proraunu ne uzima se u obzir.


a
2
F
l
z
v
2

A
zv
l
z
v
2

l
zv1

l
zv1

uzduni
zavar
popreni
zavar
a
1

s
, ,

s
, ,

s


Slika 2.36: Smino optereeni zavareni spoj

U primjeru optereenja uzdunog zavara uzdunom silom F

(bez momenta savijanja), normalno
uzduno naprezanje
||
u poprenom presjeku zavara jednako je normalnom naprezanju u samom
konstrukcijskom dijelu:

| | ,dop zv
F
A
= (2.5)
69

A [mm
2
] raunski presjek cijelog konstrukcijskog dijela

zv,dop
[N/mm
2
] doputeno normalno naprezanje zavara, Tabela 2.9 i izrazi (2.21), (2.22)

2.4.2 Optereenje savijanjem zavarenih spojeva
U sluaju optereenja zavara momentom savijanja M
s
odreuje se najvee normalno naprezanje
od savijanja u zavarenom spoju po izraza, slika 2.37:



a)
b)
a = t
a
2
a
1
F
l
z
v
2

l
z
v

A
zv

A
zv

+
s

teite
zavara
L

L

F

s
+
s

s
y
z
v


Slika 2.37: Zavareni spojevi optereeni savijanjem
a) sueoni zavar b) kutni zavar


dop
s
s zv zv
zv
M
y
I


= (2.6)

M
s
[Nmm] moment savijanja okomit na raunsku ravninu zavara; M
s
= FL
I
zv
[mm
4
] moment inercije raunske povrine zavarenog prikljuka
y
zv
[mm] udaljenost zavara od teinice zavarenog prikljuka

zv,dop
[N/mm
2
] doputeno normalno naprezanje zavara, Tabela 2.9, izrazi (2.21), (2.22)

Kod uzdunih zavara optereenih na savijanje (Slika 2.38) nastaju naprezanja od savijanja
s||

koja su jednaka naprezanjima savijanja dijelova konstrukcije i ona se na mjestu najveeg
momenta savijanja uzdu zavara odreuju po izrazu:


| | ,dop
s
s zv zv
M
y
I
= (2.7)

M
s
[Nmm] uzduni moment savijanja zavara
I [mm
4
] moment inercije poprenog presjeka zavarenog nosaa
y
zv
[mm] udaljenost zavara od teinice presjeka zavarenog nosaa

zv,dop
[N/mm
2
] doputeno normalno naprezanje zavara, Tabela 2.9, izrazi (2.21), (2.22).


70

a) b)
pojas

A
1
= bt
y
1

b b
s

=

a
t

A
2
= ls
a
y
1

y
2

pojas

stojni lim
stojni lim
y
z
v

y
z
v

n n
n n
t

l

s
, ,

, ,
s , ,

, ,
M
s
M
s
F
p
F
p
A
1
= bt

Slika 2.38: Savojno optereeni uzduni zavareni spojevi zavarenih profila
a) sueoni zavar b) kutni zavar

Uzduna naprezanja od savijanja obino nisu kritina, pa ih se u praksi rijetko provjerava.
Kritina su uzduna smina naprezanja u raunskim ravninama zavara, koja se pojavljuju zbog
savijanja zavarenih nosaa, slika 2.38. Ta se naprezanja moraju provjeriti na mjestu najveih
poprenih sila uzdu zavara po izrazu:


| | dop
p
zv
F H
I a

=

(2.8)

||
[N/mm
2
] uzduno smino naprezanje u zavaru, slika 2.38
F
p
[N] poprena sila u promatranom presjeku
H [mm
3
] statiki moment poprenog presjeka zavarenog nosaa nad raunskom povrinom zavara
H = y
1
A
1
+ y
2
A
2
za uzduni sueoni zavar, slika 2.38a
H = y
1
A
1
za uzduni kutni zavar, slika 2.38b
I [mm
4
] moment inercije poprenog presjeka zavarenog nosaa
a [mm] ukupna debljina svih uzdunih zavara
a = a za uzduni sueoni zavar, slika 2.38a
a = 2a za uzduni dvojni kutni zavar, slika 2.38b

zv,dop
[N/mm
2
] doputeno smino naprezanje zavara, Tabela 2.9 i izrazi (2.21), (2.22).

2.4.3 Torzijska optereenja zavarenih spojeva
Pri torzijskim optereenjima krunih zavarenih spojeva (obino kutni zavar) pojavljuju se na
prikljunim ravninama smina torzijska naprezanja, koja djeluju u obodnom smjeru zavara.
Jednostavni torzijski optereeni kruni zavareni spojevi, slika 2.39, provjeravaju se po izrazu:


| | dop t zv
tzv
T
W
= (2.9)

t||
[N/mm
2
] tangencijalno naprezanje od torzije uzdu zavara, slika 2.39
T [Nmm] moment torzije zavara
W
tzv
[mm
3
] polarni moment otpora raunske povrine zavara;
71
( )
3
4
2
1
16 2
tzv
d a
d
W
d a

(
+
| |
=
(
|
+
\ .
(

zv,dop
[N/mm
2
] doputeno smino naprezanje zavara, Tabela 2.9 i jednadbe (2.21), (2.22)

a
a
d


T
A
zv
d

t
, ,

t
, ,

Slika 2.39: Torzijski optereen kruni zavareni spoj

Treba provjeriti i smino naprezanje uzdu zavara:


,
2 /
( )
o
s zv dop
zv
F T d
A a d a

=
+
(2.10)

Openito, kod torzijski optereenih zavarenih spojeva (obino s ravnim kutnim zavarima)
tangencijalna naprezanja
t
nisu rasporeena jednakomjerno po povrini zavara, nego su najvea
u vlaknima materijala najudaljenijima od teita zavarenog prikljuka, slika 2.40. Njihova
raspodjela aproksimira se kao proporcionalna s udaljenou r od teita i rauna se po izrazu:


,
t
t zv
T
r
I
(2.11)



a

F
r
A
zv
teite
zavarenog spoja
L

b

l
zv

l
zv

b

t


Slika 2.40: Torzijski optereen zavareni spoj s ravnim i kutnim zavarima

72
Pri tome je potrebno uzeti u obzir da se zbog djelovanja sile F u zavaru pojavljuju i poprena
smina naprezanja
s
, koja se moraju dodati sminim naprezanjima od torzije
t
. Zato se vrstoa
provjerava prema izrazu


, t s zv dop


= + . (2.12)

3 VIJANI SPOJEVI

Vijani spojevi spadaju u rastavljive spojeve, a pored spajanja, koriste se za brtvljenje, zatezanje,
regulaciju, mjerenje i prijenos gibanja. Osnovni elementi vijanog spoja su vijak i matica, pri
emu vijak ima vanjski navoj, a matica odgovarajui unutarnji navoj. Matica moe u vijanom
spoju biti samostalan dio, ili je zamjenjuje dio spajanog strojnog dijela, u kojemu onda treba
izraditi unutarnji navoj. Obzirom da su vijak i matica najee koriteni strojni dijelovi na svim
podrujima tehnike, njihov oblik, veliina i materijal su standardizirani.

Vijani spojevi se mogu openito razvrstati u slijedee skupine:
Nosivi vijani spojevi. Najei su, a koriste se za privrivanje rastavljivih strojnih
dijelova koji su izloeni raznovrsnim optereenjima. Izvode se sa ili bez prednaprezanja.
Dosjedni vijani spojevi. Koriste se za privrsne, rastavljive veze raznih strojnih dijelova
dosjednim vijcima, koji dobro podnose smina optereenja i istovremeno centriraju
spajane dijelove. ee se izvode bez negoli sa prednaprezanjem.
Pokretni navojni spojevi. Namijenjeni su za prijenos i pretvorbu krunog gibanja u
pravocrtno, ili obrnuto. S njima se postiu velike aksijalne sile za narinute male obodne
sile, npr. kod vijanih vretena alatnih strojeva, u vijanim dizalicama i sl.
Vijani spojevi za zatezanje. Koriste se kod zatega s jednim ili dva vijka. Kod zatega sa
dva vijka jedan vijak ima lijevi, a drugi desni navoj.
Brtveni vijani spojevi. Namjena im je zatvaranje ulaznih i izlaznih otvora posebno
oblikovanim vijcima, npr. kod kliznih leajeva, u rezervoarima i sl.
Diferencijalni vijani spojevi. Koriste se za podeavanje raznih naprava, te kod regulacije
ventila.
Mjerni vijani spojevi. Slue za mjerenje duina kod mehanikih mjerila.

Prednosti vijanih spojeva su slijedee:
mogu se meusobno spajati svi materijali,
vijani spoj se moe proizvoljno rastaviti i ponovno sastaviti bez bitnih posljedica za
spajane dijelove,
visoki stupanj standardizacije vijaka i matica osigurava niske trokove nabave i
jednostavnu zamjenu,
nosivost vijanog spoja proporcionalna je veliini i kvaliteti koritenog vijka i navoja,
vijani spojevi vrlo dobro podnose dinamika optereenja.

Nedostaci vijanih spojeva su:
slabljenje presjeka spajanih dijelova i veliko zarezno djelovanje zbog uzdunog provrta ili
provrta s navojem.
visoka koncentracija naprezanja na mjestima nalijeganja glave vijka ili matice na povrinu
spajanih dijelova.
neprestana napregnutost u okolini prednapregnutih vijanih spojeva.
73
3.1 ZAVOJNICA I NAVOJ
Navoj je osnovni dio vijka i matice preko kojega se prenose spojne sile. Temelj navoja je
zavojnica. Zavojnica je krivulja koja se dobije obavijanjem kosog pravca oko cilindra promjera
d
2
, slika 3.1.a. Ako se kosi pravac obavija oko stoca dobije se konusna zavojnica. Smjer
obavijanja pravca moe biti lijevi ili desni, pa se razlikuju lijeva i desna zavojnica. Desna
zavojnica se dobije obavijanjem pravca oko rotacijskog tijela u smjeru kazaljke na satu, slika
3.1b, dok se lijeva zavojnica dobije obavijanjem u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, slika
3.1c.

d
2
d
2
P

P



a)

b)

c)


Slika 3.1: Zavojnica
a) nastanak zavojnice b) desna zavojnica c) lijeva zavojnica

Ako se oko valjka obavija dvije ili vie paralelnih zavojnica dobije se dvovojna ili vievojna
zavojnica. Udaljenost izmeu dvije toke iste zavojnice koje lee na istoj osi naziva se visina
zavoja ili korak zavojnice P. Dio zavojnice izmeu tih toaka je jedan zavoj. Kut nagiba
obavijenog pravca, koji je jednak kutu izmeu tangente zavojnice i normalne ravnine na njezinu
os, naziva se kut uspona zavojnice, te, prema slici 3.1, za njega vrijedi:


2
tan
P
d

(3.1)

[] kut uspona zavojnice (navoja)
P [mm] korak zavojnice (navoja)
d
2
[mm] promjer zavojnice (srednji promjer navoja)

Navoj nastaje gibanjem geometrijskog tijela odreenog profila po zavojnici. Obzirom da se
razlikuje lijeva i desna zavojnica, razlikuje se desni i lijevi navoj. Navoj koji se obavija po
vanjskoj plohi valjka naziva se vanjski navoj, a navoj koji se obavija po unutarnjoj plohi
cilindrine upljine naziva se unutarnji navoj. Vijak je svaki strojni dio koji ima vanjski navoj, a
matica je dio koji ima unutarnji navoj. Kako bi se vijak mogao spojiti s maticom, navoji vijka i
matice moraju biti usklaeni. Glavna dimenzija navoja je nominalan promjer navoja. Nominalan
promjer navoja je uvijek vanjski promjer navoja, te je oznaen s d za vijke i D za matice.
3.1.1 Vrste navoja
Profili navoja dijele na plosnate i trokutaste. Profil plosnatog navoja, slika 3.2a, je kvadrat zato
se takav navoj naziva i kvadratni navoj, slika 3.2a. Navoji kojima je teorijski profil trokut dijele
se na vie vrsta: metriki navoj, cjevasti (Whithworthov) navoj, trapezni navoj, pilasti navoj, obli
navoj itd., slike 3.2b do g.

74
a)

b)

c)

d)

e)
f)

6
0

6
0

5
5

3
0

3
0

30

3

g)


Slika 3.2: Osnovni profili navoja
a) kvadratni navoj b) metriki normalni navoj c) metriki fini navoj d) cjevasti (Withworthov) navoj
e) trapezni navoj f) pilasti navoj g) obli navoj

Metriki navoj s trokutastim ISO profilom. Ima teorijski profil istostraninog trokuta s kutom
profila navoja 2 = 60, slika 3.2b i c, tabela 3.1. Razlikuju se normalni i fini metriki navoji.
Normalni metriki navoji se najvie upotrebljavaju u opoj strojogradnji, a prvenstveno kod
privrsnih vijaka i matica. Fini metriki navoji koriste se u sluajevima kada se trai to manje
slabljenje elemenata vijanog spoja, velika sigurnost od odvijanja, mali i toni pomaci vijka ili
matice u aksijalnom smjeru itd. Osnovni profil navoja vijaka s metrikim navojem standardiziran
je prema ISO 261, a dimenzije navoja prema ISO 724, odnosno DIN 13 T1 (normalni navoj) i
DIN 13 T12 (fini navoj). tabela 3.1 navodi neke vrijednosti metrikih navoja koji se preteno
koriste u opoj strojogradnji. Navoji su podijeljeni u tri reda prioriteta. Prvenstveno se koriste
navoji prvog reda prioriteta, u posebnim sluajevima navoji drugog reda prioriteta, a samo
iznimno treeg. Normalni metriki navoji oznaavaju se slovom M i nominalnim promjerom
navoja d u mm, npr. M 20. Kod finih metrikih navoja uz oznaku se jo dodaje i veliina koraka
P u mm, npr. M 20 1,5. Ako se radi o lijevom navoju, oznaci navoja dodaje se i meunarodna
oznaka LH (left-hand), npr M 20 X 1,5 LH.

Cjevasti navoj (Whithworthov navoj) ima teorijski profil jednak istokranom trokutu s kutom
profila navoja 2 = 55, Slika 3.2d. Profil navoja zaobljen je na tjemenu i u korijenu navoja, te je
standardiziran prema ISO 228, DIN 2999 i DIN 3858. Zbog mogunosti dobrog brtvljenja
upotrebljavaju se za spajanje cijevi vodovodnih ili plinskih instalacija i raznih armatura.
Nominalni promjer cjevastog navoja slae se s unutarnjim promjerom cijevi. Oznauje se slovom
R i nominalnim promjerom u colima, npr. R 1/2. Aksijalni profil i dimenzije cjevastih navoja
dani su u navedenim standardima i raznim prirunicima.

Trapezni navoj. Osnovica trapeznog navoja je istokraan trokut s kutom profila 2 = 30, a
teorijski profil mu je trapez, slika 3.2e, tabela 3.2. Trapezni navoj zamjenjuje nekada esto
koriten kvadratni navoj, jer se zbog automatskog centriranja vijak s trapeznim navojem lake
pomie nego vijak s kvadratnim navojem. Najvie se koristi za pokretne navojne spojeve, npr.
vretena u dizalima, kripcima, preama i sl. Oblik trapeznog navoja standardiziran je prema ISO
2901, a osnovne dimenzije prema ISO 2902 i DIN 103. Standardi razvrstavaju navoje prema
nominalnom promjeru navoja d u tri reda prioriteta, pri emu navode za svaki nominalan sluaj
preporuene i mogue korake navoja P. U tabeli 3.2. navedene su dimenzije najee koritenih
trapeznih navoja u opoj strojogradnji. Trapezni navoj oznaava se slovima Tr, te nominalnim
promjerom navoja d i korakom navoja P u mm, npr., Tr 20 4.

75
3.2 ODNOS SILA I DEFORMACIJA U PREDNAPREGNUTIM VIJANIM
SPOJEVIMA
Sadraj ovog poglavlja ogranien je na eline vijke i matice, kojima se spajaju metalni strojni
dijelovi u opoj strojogradnji. Radi jednostavnijeg prikaza odnosa u prednapregnutim vijanim
spojevima, najprije je odreena rastezljivost vijaka i spajanih strojnih dijelova, a zatim su
obraeni pojedini primjeri optereenja koji se mogu pojaviti kod ovih vijanih spojeva.
3.2.1 Krutost vijaka i spajanih strojnih dijelova
Prema Hookeovom zakonu, za strojne dijelove konstantnog presjeka A optereene s
vlanom/tlanom silom F, njihov koeficijent krutosti C (ee nazivan "krutost"), definiran kao
omjer sile F i duljinske deformacije l, odreuje se prema izrazu:


E A
C
l

= (3.2)

C [N/mm] krutost elementa
l [mm] promjena duine (+rastezanje, -skraenje)
l [mm] duina prije deformacije
E [N/mm
2
] modul elastinosti materijala, tabela 1.5
A [mm
2
] povrina poprenog presjeka

Vijci obino po duini imaju razliite presjeke A
i
razliitih duina l
i
, slika 3.13a, dakle
promjenljivu krutost C
vi
. Prilikom odreivanja ukupne krutosti vijka C
v
mora se, osim krutosti
tijela vijka uzimati u obzir i krutost sudjelujuih dijelova glave vijka
G
i dijela vijka
U
i matice

M
koji se uvre (ili dijela u kojega je vijak uvrnut), koji takoer podnose optereenje, te se pri
tome elastino deformiraju. Budui da se dijelovi vijka razliitih presjeka razliito deformiraju, a
ukupna deformacija je jednaka zbroju deformacija pojedinih dijelova, krutost vijka C
V
dobije se
iz:


1 2
V V V V 1 2
1 1 1
i G s U M
i i i i d s U d
l l l l l l l
C C E A E A A A A A A
| |
= = = + + + + + +
|
\ .


(3.3)


C
Vi
[N/mm] krutost pojedinog dijela tijela vijka s konstantnim presjekom A
i

E
V
[N/mm
2
] modul elastinosti materijala vijka, tabela 1.7
A
d
[mm
2
] povrina sudjelujueg presjeka glave vijka i matice; A
d
d
2
/4
l
i
[mm] duine pojedinih dijelova tijela vijka s konstantnim presjekom A
i

A
i
[mm
2
] povrina pojedinih presjeka tijela vijka duine l
i

l
s
[mm] duina tijela vijka s neuvrnutim dijelom navoja
A
s
[mm
2
] presjek naprezanja navoja vijka
l
U
[mm] duina sudjelujueg volumena dijela vijka uvrnutog u maticu; l
U
0,5d
A
U
[mm
2
] povrina jezgre navoja vijka uvrnutog u maticu; A
U
A
3
,
l
M
[mm] visina sudjelujueg volumena matice; l
M
0,4d
d [mm] nominalni promjer navoja.

Produenje vijka pod utjecajem sile u vijku F
V
moe se jednostavno odrediti prema izrazu (3.2)
kao:

76

V
V
V
F
l
C
=
(3.4)

l
V
[mm] promjena duine vijka
F
V
[N] aksijalna sila u vijku
C
V
[N/mm] krutost vijka, izraz (3.3)

Tee je odrediti elastinosti spajanih strojnih dijelova (podloge), s obzirom da se deformira, tj.
uestvuje u prenoenju optereenja, samo dio njihovog volumena koji je priblino oblika krnjeg
stoca, slika 3.13b. Radi praktinijeg izrauna, praksa je da se ovaj volumen aproksimira
zamjenskim upljim cilindrom vanjskog promjera D
P
, unutarnjeg promjera d
0
i presjeka A
P
. U
najeem sluaju, kada je najvei promjer volumena koji prenosi optereenje D
V
d
s
, veliina
presjeka zamjenskog valjka tlano optereenih volumena spajanih dijelova odreuje se izrazom:

3.2.2 Neoptereeni prednapregnuti vijani spoj
Nakon pritezanja vijanog spoja, spajani dijelovi se skrauju l
P
, a istovremeno se vijak rastee
za l
V
, uslijed reakcijske sile prednaprezanja F
pr
, kojom podloga djeluje na maticu, a ova preko
svog navoja na navoj vijka. Zbog toga aksijalna sila u vijku iznosi F
V
= F
pr
. Istovremeno su zbog
ravnotee spajani dijelovi meusobno pritisnuti jednako velikom silom brtvljenja F
B
= F
pr
= F
V
.
Prema izrazu (3.4.) rastezanje vijka pri ovoj sili iznosi l
V
= F
pr
/C
V
, a prema izrazu (3.7) podloga
se skrauje za l
P
= F
pr
/C
P
.

Proces deformacije prednapregnutog vijanog spoja moe se bolje opisati dijagramom
deformacije prednapregnutog vijanog spoja (Slika 3.14) u kojega se ucrtavaju karakteristike
vijka (linija a) i spajanih dijelova (linija b), odnosno omjer izmeu sile F i deformacije l za
pojedini element. Karakteristike, odnosno elastinosti spajanih strojnih dijelova i vijka su
razliite, radi ega je rastezanje vijka, uz istu silu prednaprezanja F
pr
, razliito od skraenja
podloge, te u pravilu vrijedi l
V
l
P.
Radi lakeg daljnjeg razmatranja procesa u
prednapregnutom vijanom spoju, karakteristika podloge se pomie iz poloaja c u poloaj d,
slika 3.14.

karakteristika
spajanih dijelova
+F
F
pr
l
V
F
l
F
pr
karakteristika
vijka
l
P
+l
F
e
,F
p0,2

(spajanih dijelova)
F
e
,F
p0,2

(vijka)
a
b
c d
+F
l
V
F
l
F
pr
l
P +l

Slika 3.14: Deformacijski dijagram neoptereenog prednapregnutog vijanog spoja
77
3.2.3 Prednapregnuti vijani spoj optereen statikom aksijalnom radnom
silom
Odnose u prednapregnutom vijanom spoju, dodatno optereenom statikom aksijalnom radnom
silom F
r
, najlake je pojasniti ako se najprije pretpostavi da je hvatite radne sile na vanjskoj
povrini spajanih strojnih dijelova, (vidi potpoglavlje 3.5.6), to je u praksi vrlo rijetko.

Na slici 3.15 dan je prikaz sila i deformacija prednapregnutog (pritegnutog) vijanog spoja,
neoptereenog vanjskim optereenjem. Pod djelovanja statike vlane radne sile F
r
, vijak je
dodatno vlano optereenjem zbog ega je sila u vijku F
V
> F
pr
, a istovremeno se pritezani
dijelovi rastereuju po itavoj debljini. Radnu silu F
r
vijak ne preuzima u cijelosti, nego se ona
dijeli na dodatnu silu u vijku F
rV
, koja uzrokuje dodatno rastezanje vijka l
r
, te na rastereivanje
spajanih dijelova F
rP
, koje uzrokuje smanjenje skraenja za l
r
i slabljenje sile brtvljenja F
B
= F
pr

F
rP,
Slika 6.15:c. Ukupna sila u vijku tako iznosi F
V
= F
pr
+ F
rV
. Nakon prestanka djelovanja
radnog optereenja, u vijanom spoju se opet uspostavlja prvobitno stanje.

a) c) b)
F
V
>

F
pr
F
r +

l
r

l
r

h
P

l
P

l
V

+

l
V

F
r
F
pr
F
r

+l
V
l
P

F

F
V

F
r
P

F
B

F
r
V

l
r
F
e
, F
p0,2
vijka
s
i
l
a

deformacija

F
B
=

F
pr
F
p
r

F
r

F
V
=

F
pr
F
pr
F
B
<

F
pr
F
pr


Prema deformacijskom dijagramu (Slika 3.15c) i izrazu (3.4) i (3.7) mogu se zapisati slijedei
odnosi sila i deformacija vijka C
V
= F
pr
/l
V
= F
rV
/l
r
i pritezanih dijelova C
P
= F
pr
/l
P
=
F
rP
/l
r
, iz ega slijedi, uzimajui u obzir F
r
= F
rV
+ F
rP
, da dodatna sila u vijku iznosi:


rV r r
P V
1
1
F F F
C C
= =
+
(3.8)

F
rV
[N] dodatno aksijalno optereenje vijka
F
r
[N] statino aksijalno radno optereenje prednapregnutog vijanog spoja
C
P
[N/mm] krutost spajanih strojnih dijelova, izraz (3.6)
C
V
[N/mm] krutost vijka, izraz (3.3)
omjer sila; = F
rV
/ F
r

=
F
= 1/ (1+ C
P
/C
V
) za hvatite radne sile na vanjskoj povrini spajanih dijelova
= k
F

F
za hvatite radne sile po debljini spajanih dijelova

Iz gornjih izraza vidi se kako dodatno optereenje vijka F
rV
opada s poveanjem krutosti
spajanih dijelova C
P
i smanjenjem krutosti vijka C
V
. Na slian nain sila rastereenja spajanih
strojnih dijelova F
rP
moe se odrediti kao:
Slika 6.15: Sile i deformacije u vijanom spoju s
prednaprezanjem
a) neoptereeni vijani spoj s prednaprezanjem
b) dodatno optereenje vlanom silom F
r

c) deformacijski dijagram vijanog spoja
78


rP r rV r r
P V
1
(1 )
1 /
F F F F F
C C
= = =
+
(3.9)

Preostala sila brtvljenja F
B
izmeu spajanih strojnih dijelova tako iznosi:


B pr rP pr r
(1 ) F F F F F = = (3.10)

Ukupna sila u vijku je:


max pr rV pr r B r
F F F F F F F = + = + = + (3.11)

F
max
[N] cjelokupno optereenje vijka
F
pr
[N] sila prednaprezanja
F
B
[N] sila brtvljenja izmeu spajanih strojnih dijelova

Ukupno vlano optereenje vijka F
V
mora, za stupanj sigurnost
T
, biti manje od optereenja F
e
,
odnosno F
p0,2
, koje odgovara granici teenja materijala vijka, slika 3.15c. S druge strane, pod
djelovanjem statike tlane radne sile F
r
, odnosi su sasvim suprotni. Pritezani dijelovi po itavoj
su debljini dodatno tlano optereeni, a vijak se istovremeno rastereuje, te je F
V
< F
pr
. Radna
tlana sila F
r
dijeli se na dodatno tlanu silu u spajanim strojnim dijelovima F
rP,
koja uzrokuje
poveanje skraenja za l
r
i poveanje sile brtvljenja F
B
= F
pr
+ F
rP
, te na rastereenje vijka F
rV
,
koje uzrokuje smanjenje rastezanja vijka za l
r
, Slike 3.16a i b. Ukupna sila u vijku tako iznosi
F
V
= F
pr
F
rV
. Ukupno tlano optereenje podloge F
B
mora uvijek, za odreeni stupanj sigurnosti

F
, biti manje od optereenja F
e
, odnosno F
p0,2
, koje odgovara nastajanju trajnih deformacija u
pritezanim strojnim dijelovima, slika 3.16c. Nakon prestanka djelovanja radnog optereenja, u
vijanom spoju se opet uspostavlja prvobitno stanje, slika 3.16a. Opisani odnosi vidljivi su iz
deformacijskog dijagrama vijanog spoja, slika 3.16c

a)
c)
b)
F
pr
F
r

l
r

F
pr
h
P

l
P

l
V

+

l
V

F
r
F
pr
F
r

+l
V
l
P

T

F
B

F
r
V

F
V

F
r
P

l
r
F
e
, F
p0,2
pritezanih dijelova
s
i
l
a

deformacija

F
p
r

F
r

l
r

F
V
<F
pr
F
B
=F
pr
F
V
=F
pr
F
B
>F
pr





Slika 6.16: Odnosi u prednapregnutom
vijanom spoju optereenom statikom
tlanom radnom silom F
r

a) neoptereeni vijani spoj s prednaponom
b) dodatno optereenje tlanom silom F
r

c) deformacijski dijagram vijanog spoja
79
3.2.4 Prednapregnuti vijani spoj optereen dinamikom aksijalnom radnom
silom
Radna sila u dinamiki optereenom prednapregnutom vijanom spoju kree se izmeu najnie
vrijednosti F
r,min
i najvie vrijednosti F
r,max
, pri emu moe imati pulzirajui (r = 0), titrajni (r = -
1) ili proizvoljni (-1 r 1) izmjenini karakter, 1.3.2.2. Kod strojeva rijetko, a kod metalnih
konstrukcija redovito, radno optereenje moe imati i stohastiki karakter.

Kod pulzirajueg vlanog radnog optereenja, F
r,min
0 i F
r,max
> 0, slika 3.17a, dodatno
optereenje u vijku kree se izmeu vrijednosti F
rVmin
i F
rVmax
s amplitudom:


r,max r,min
rVmax rVmin
a
2 2
F F
F F
F

= = (3.12)

F
a
[N] amlitudna sila u vijku
F
rVmax
[N] najvea dodatna sila u vijku, izraz (3.8) za F
r,max

F
rVmin
[N] najmanja dodatna sila u vijku, izraz (3.8) za F
r,min

F
r,max
[N] najvea radna sila
F
r,min
[N] najmanja radna sila
omjer sila, izraz (3.15)

Srednje dinamiko optereenje vijka iznosi:

max
a
Vsr V
F F F = (3.13)

Prema izrazu (3.11) najvee optereenje vijka iznosi F
Vmax
= F
pr
+ F
rVmax
, dok je najmanja sila
brtvljenja jednaka: F
Bmin
= F
Vmax
F
r,max
.

a)
b)
F
pr
+l
V
l
P
F
V
m
i
n

F
B
m
i
n

s
i
l
a

deformacija

F
pr
s
i
l
a

F
r
,
m
a
x

+l
V
l
P
F
B
m
i
n

F
r
V
m
a
x

F
V
m
a
x

F
a

deformacija

F
V
s
r

F
r
,
m
i
n

F
rVmin
F
a

F
B
m
a
x

F
r
,
m
a
x

F
r
,
m
i
n

F
V
m
a
x

F
V
s
r

F
a

F
a


Slika 3.17: Deformacijski dijagrami dinamiki optereenih prednapregnutih vijanih spojeva
a) pulzirajue vlano optereenje b) naizmjenino promjenjivo optereenje (r < 0)

Kod dinamikog izmjeninog radnog optereenja, F
r,min
< 0 i F
r,max
> 0, slika 3.17b, dodatno
optereenje u vijku kree se izmeu vrijednosti F
rVmin
< 0 i F
rVmax
> 0 s amplitudom odreenom
izrazom (3.12), pri emu se dosljedno uzima u obzir negativni predznak za tlano optereenje
F
rVmin
. Ukupno optereenje vijka varira izmeu vrijednosti F
Vmax
= F
pr
+ F
rVmax
> F
pr
i F
Vmin
=
F
pr
F
rVmin
< F
pr
oko srednje vrijednosti, odreene izrazom (3.13), gdje se ponovno uzima u
80
obzir predznak F
rVmin
. Najvee tlano optereenje podloge iznosi F
Bmax
= F
Vmin
+ |F
r,min
|, a
najmanja sila brtvljenja F
Bmin
= F
Vmax
F
r,max
.

3.2.5 Prednapregnuti vijani spoj optereen poprenom silom
S obzirom da su u prednapregnutim vijanim spojevima spajani dijelovi meusobno pritisnuti
silom brtvljenja F
B
, silom trenja koja se stvara izmeu nalijenih povrina moe se prenositi
statika ili dinamika poprena sila F
s
. Ako prednapregnuti vijani spoj prenosi samo poprenu
silu, tada je sila brtvljenja (normalna sila) jednaka sili prednaprezanja F
B
= F
pr
. Sila trenja mora
uvijek ispunjavati uvjet.

tr B s
k
n
F F F

= (3.14)



F
V
F
s
F
V
F
s
F
tr
F
tr
F
B
F
B

Slika 3.18: Popreno optereeni
prednapregnuti vijani spoj



F
tr
[N] sila trenja meu povrinama spajanih dijelova
F
B
[N] normalna sila brtvljenja, izraz (3.10)
n broj tarnih povrina
koeficijent trenja meu povrinama spajanih
dijelova, tabela 1.5
F
s
[N] poprena sila

k
sigurnost protiv proklizavanja:

k
1,3 za statiko optereenje

k
1,5 za dinamiko optereenje

3.3 PRITEZANJE VIJANOG SPOJA
O pritezanju vijanog spoja se govori kada se okretanjem matice ili vijka poveava optereenje
vijka. Odvijanjem (odvrtanjem, otputanjem) vijanog spoja rastereuje se vijak. U nosivim
vijanim spojevima pritezanje se obino podudara s okretanjem matice ili vijka u smjeru
zavojnice navoja. Zbog toga se nalijene povrine vijka i matice primiu i stiu strojne dijelove
koji se spajaju. S obzirom da su nain pritezanja i veliina momenta pritezanja od temeljnog
znaenja za nosive vijane spojeve, u nastavku su detaljnije obraeni odnosi u vijanom spoju
prilikom pritezanja.
3.3.1 Odnosi sila na navojima
Zbog djelovanja aksijalne sile u vijku F
V
, nalijene povrine vanjskog navoja (vijka) i unutarnjeg
navoja (matice) A
N
meusobno su pritisnute dodirnim pritiskom p
N
. Njega se moe zamijeniti s
ekvivalentnom normalnom silom meu navojima F
n
= p
N
A
N
. Prilikom pritezanja vijanog spoja,
zbog trenja meu navojima
N,
stvara se sila trenja F
tr
= F
n

N
, koju je potrebno savladati.
Osnovne odnose sila prilikom pritezanja i odvijanja najjednostavnije je objasniti na primjeru
plosnatog navoja, kod kojega se promatra element navoja matice. On je, priblino na srednjem
promjeru navoja d
2
,

optereen aksijalnom silom u vijku F
V
, obodnom silom F
2
i reakcijskom
silom dodira meu navojima F
R
, slika 3.23a. Sila F
R
rezultanta je normalne sile F
n
i sile trenja
meu navojima F
tr
, slike 3.23c, d i e. Kut kojega u dijagramu sila zatvaraju normalna sila F
n
i
sila trenja F
tr
naziva se kut trenja , te za njega vrijedi odnos tan =
N
.

81
a)
d)
c)
d
2
F
2
e)

F
R
F
V
F
V
F
t
F
n
F
V
F
2
F
n
F
tr
F
R
F
tr

F
t
F
n
F
V
F
2
F
n
F
tr
F
R
F
tr

F
t
F
n
F
V
F
2
F
n
F
tr
F
R
F
tr

smjer
kretanja

smjer
kretanja

smjer
kretanja

b)
matica

vijak

2


F
h

P

d
2
F'
n
F
n
p
n
r
2
=

d
2
/2

Slika 3.23: Odnosi sila na navoju prilikom pritezanja i odvijanja
a) odnosi na plosnatom navoju b) odnosi u normalnom presjeku navoja s trokutastim profilom
c) pritezanje d) automatsko odvijanje (nesamokonost) e) odvijanje silom (samokonost)

Odnose sila prilikom pritezanja (uspon matice po nagibu navoja) prikazuje slika 3.23c. Potrebna
obodna sila nanavoju F
2
proizlazi iz ravnotenog poligona sila, te iznosi F
2
= F
V
tan(+). slika
3.23d pokazuje odnose prilikom odvijanja (sputanja matice po nagibu navoja) iz ega je vidljivo
kako je za uspostavljanje ravnotenog stanja potrebna obodna sila F
2
= F
V
tan(), koja djeluje
u smjeru pritezanja, dakle u suprotnom smjeru od kretanja matice. Oito, bez prisutnosti obodne
sile F
2
matica bi se automatski kretala niz nagib navoja (odvijala), jer je sila trenja F
tr
premala da
bi mogla sprijeiti to gibanje. U tom sluaju vijani spoj odnosno navoj, se naziva
nesamokonim. Oito, navoj nije samokoan kada je > . U graninom sluaju, kada je = ,
naizgled postoji ravnotea, jer je sila trenja upravo dovoljno velika za uspostavljanje ravnotee
bez obodne sile F
PN
. Takvu ravnoteu moe naruiti i najmanja sila u smjeru odvijanja, pa i
dolazi do odvijanja vijanog spoja. Zbog toga se u praksi uzima da je i u ovom sluaju navoj
nesamokoan. Ako je < , slika 3.23e, tada je i F
2
< 0. Prema tome, za odvijanje je potrebna
dodatna obodna sila u smjeru odvijanja. U takvom sluaju vijani spoj odnosno navoj se naziva
samokonim. Dakle, uvjet samokonosti je < . Openito, samokonost vijanog spoja definira
se kao stanje pri kojem se vijani spoj pod djelovanjem aksijalnog optereenja ne odvrne. Dakle,
nakon pritezanja vijanog spoja, do otputanja npr. matice ne dolazi momentalno (samo po sebi),
bez djelovanja vanjskog optereenja.

U navojima s trokutastim profilom, slika 3.23 b, odnosno profilom s kutom nagiba , potrebno je
uzeti u obzir da se u normalnom presjeku navoja normalna sila meu navojima F
n
, zbog
nakoenosti profila, raspodijeli na normalnu komponentu F
n
'
= F
n
cos, koja je okomita na
zavojnicu vijka, te na radijalnu komponentu F
h
, koja pokuava navoj matice radijalno odmaknuti
od navoja vijka. U ravnini uzdu zavojnice navoja, slika 3.23 c,d i e, sila F
n
' zatvara sa silom
82
trenja F
tr
= F
n

N
kut ', iz ega slijedi tan' = F
tr
/ F'
n
=
N
/ cos = '
N
, gdje se '
N
naziva
reducirani koeficijent trenja navoja. Odnosi u navojima s nagnutim profilom jednaki su onima u
navojima s plosnatim profilom, osim to se mora u poligonima sila i odgovarajuim izrazima
raunati s F
n
' umjesto s F
n
, a umjesto kuta trenja , s reduciranim kutem trenja navoja '. Kod
metrikih navoja s trokutastim profilom i kutom 2 = 60 je '
N
1,155
N.


Samokonost navoja je ovisna o trenju meu navojima
N
i kutu uspona navoja . Kod obinih
nosivih vijaka s metrikim normalnim navojem i trokutastim ISO profilom, kut uspona navoja je
u podruju = 3,6 (M4) 1,8 (M60), dok je reducirani kut trenja meu navojima u granicama
' = 5,2 (
N
= 0,08) 16,1 (
N
= 0,25), tabela 3.10. Dakle, kod metrikih navoja s trokutastim
profilom je << ', pa su navoji uvijek samokoni.

Prema pretpostavci da obodna sila pritezanja F
2
djeluje na polumjeru r
2
= d
2
/2, moe se zapisati
moment na navoju vijka T
V
potreban za postizanje eljene aksijalne sile u vijku F
V
(podizanje
tereta).

V 2 2 V 2
/ 2 / 2 tan( ) T F d F d = = (3.20)

F
2
[N] obodna sila na srednjem promjeru navoja, F
2
= F
V
tan(')
F
V
[N] aksijalna sila u vijku; kod prednaprezanja F
V
= F
pr

d
2
[mm] srednji promjer navoja, tabele 3.1 i 3.2
[] kut uspona navoja, izraz (3.1) ili tabele 3.1 i 3.2
' [] reducirani kut trenja, tan' =
N
/ cos

N
koeficijent trenja meu navojima, tabela 3.10
[] kut profila navoja, poglavlje 3.1
predznak + vrijedi za pritezanje, a za odvrtanje navoja.

Uslijed momenta pritezanja T
V
, vijak je prilikom pritezanja vijanog spoja dodatno optereen
torzijskim naprezanjem, koje je potrebno uzeti u obzir kod prorauna vrstoe vijka.

3.3.2 Moment pritezanja vijanog spoja
Pored momenta na navoju vijka T
V
, prilikom pritezanja vijanog spoja potrebno je savladati i
moment trenja izmeu nalijenih povrina glave vijka ili matice i podloge T
P
= F
trP
d
m
/2
F
pr

P
(s+d
0
)/4, slika 3.24. Ukupni moment pritezanja (tzv. moment kljua) za postizanje
potrebne sile prednaprezanja prilikom montae F
pr
iznosi T
K
= T
V
+ T
P
ili:

0
K pr 2
/ 2 tan( )
4
P
s d
T F d
+
(
= + +
(

(3.21)

T
K
[Nmm] potreban moment pritezanja vijanog spoja (moment kljua)
F
pr
[N] sila prednaprezanja u vijku

P
koeficijent trenja izmeu glave vijka ili matice i podloge, tabela 3.10
d
m
[mm] srednji promjer nalijene povrine glave vijka ili matice na podlogu
d
m
(s+d
0
)/4 ; kod esterokutnih ili cilindrinih glava d
m
0,65d
d
0
[mm] promjer rupe u kojoj je vijak, tabela 3.8
s otvor kljua kod esterokutnih i etverokutnih vijaka, tabela 3.4
d [mm] nominalni promjer navoja.



83

d

F
PN
d
2
/
2

d
0
s

d
m
/
2

F
trP
T
K
F
pr

Slika 3.24: Moment pritezanja vijanog spoja

Uzimajui u obzir geometrijske odnose
normalnog metrikog navoja s trokutastim
profilom, tabela 3.1, i srednje vrijednosti
koeficijenta trenja
sk
=
N
=
P
0,12, tabela
3.10, moe se izraz (3.21) pretvoriti u
pojednostavljeni, inenjerski izraz za
odreivanje potrebnog momenta pritezanja kod
nosivih vijanih spojeva s normalnim
metrikim navojem s trokutastim profilom.


K
0,17
pr
T F d (3.22)

Prilikom ocjene veliine pojedinih udjela u
izrazu (3.21), moe se ustanoviti kako je vei
dio (80-90%) momenta pritezanja vijanog
spoja namijenjen savladavanju trenja meu
navojima, te izmeu glave vijka ili matice i
podloge. Samo manji dio momenta pritezanja
stvarno je namijenjen savladavanju sile
prednaprezanja F
pr
, odnosno savladavanju
nagiba navoja. Zbog toga je vrlo bitno pravilno
odabrati koeficijente trenja
N
i
P
, ije vrijednosti, dobivene eksperimentalno, su navedene u
tabeli 3.10. Vrijednosti koeficijenta trenja kreu se u prilino irokim granicama, a mijenjaju se
takoer i od jedne do druge montae istog, rastavljivog vijanog spoja. Zbog toga se, prilikom
odreivanja potrebnog momenta pritezanja T
K
, mora uvijek raunati s
Nmin
i
Pmax
. Ako bi se za
oba koeficijenta uzimale u obzir njihove najvee vrijednosti
Nmax
i
Pmax
, tada bi s tolikim
narinutim momentom pritezanja T
K
postigli preveliku silu prednaprezanja F
pr
, redovno veu od
granice teenja materijala vijka.

Omjer k
pr
izmeu najmanje i najvee postignute sile prednaprezanja F
pr,min
i F
pr, max

,max
,min
pr
pr
pr
F
k
F
= (3.23)

naziva se koeficijent pritezanja, i odreuje se eksperimentalno.

Prilikom prorauna prednapregnutog vijanog spoja potrebno je, provjerom najveih optereenja
vijka, uvijek uzeti u obzir najveu moguu silu prednaprezanja prilikom montae F
pr,max


,max ,min pr pr pr
F k F = (3.24)

3.3.3 Vijani spojevi s prednaprezanjem
Kod vijanih spojeva s prednaprezanjem proraunom vrstoe provjeravaju se naprezanja u vijku
koja nastaju prilikom montae (pritezanja) vijanog spoja i djelovanja vanjskog radnog
optereenja F
r
. U oba sluaja u vijku se, zbog momenta na navoju vijka, osim normalnog
naprezanja
v
,

javlja i torzijsko naprezanje
t
. Sloeno stanje naprezanja provjerava se preko
ekvivalentnog naprezanja:

84
2 2
0,2
3 0, 9
e v t p
R = + (3.30)

e
[N/mm
2
] ekvilvalentno naprezanje vijka

v
[N/mm
2
] vlano naprezanje vijka

t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje u vijku
R
p0,2
,R
e
[N/mm
2
] najnia granica teenja materijala vijka, tabela 3.7.

Torzijsko naprezanje u vijku iznosi

2
3
/ 2 tan( )
16
V V
t
N tN
T F d
d W

+
= =

(3.31)

t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje vijka
T
V
[Nmm] moment pritezanja navoja, izraz (3.20)
W
tN
[mm
3
] polarni moment otpora odgovarajueg poprenog presjeka vijka
F
V
[N] aksijalna sila u vijku
d
2
[mm] srednji promjer navoja, tabele 3.1 i 3.2
[] kut uspona navoja
' [] efektivni kut trenja, tan' =
N
/ cos

N
koeficijent trenja meu navojima, tabela 3.10
[] kut nagnutosti profila navoja, 3.1
d
N
[mm] nosivi promjer navoja, d
N
(d
2
+d
3
)/2
d
3
[mm] promjer jezgre.
3.3.3.1 Kontrola naprezanja u vijku prilikom pritezanja vijanog spoja
Prilikom montae (pritezanja) vijanog spoja vijak je optereen montanom silom prednaprezanja
F
pr
. Ako se trai postizanje najmanje sile brtvljenja meu spajanim strojnim dijelovima F
Bmin,
te
ako se poznaje radno optereenje vijanog spoja F
r
, najmanja potrebna sila prednaprezanja
prilikom montae F
pr,min
odreuje se izrazom 3.19. Sloeno stanje naprezanja nakon pritezanja
provjerava se prema izrazu 3.30, gdje se prilikom odreivanja normalnog montanog naprezanja

v
prema izrazu 3.29 i torzijskog naprezanja prema izrazu 3.31, uzima u obzir da je sila u vijku
F
V
jednaka montanoj sili prednaprezanja F
V
= F
pr
koja se odreuje prema izrazu 3.24.
Novija istraivanja vijanih spojeva s prednaprezanjem pokazuju kako se nakon montae
vijanog spoja zbog elastinih povratnih deformacija torzijska naprezanja
t
ponitavaju, pa u
vijcima ostaje samo normalno naprezanje
v
. Ono se dodatno smanji zbog usjedanja vijanog
spoja i smanjenja sile prednaprezanja s montane vrijednosti F
pr
na radnu vrijednosti F'
pr
, pa ih
tako nije potrebno posebno provjeravati.
3.3.3.2 Kontrola naprezanja u vijku pri djelovanju vanjskog radnog optereenja
Sloeno stanje naprezanja u vijku s prednaprezanjem pri djelovanju vanjskog optereenja F
r

takoer se provjerava izrazom 3.30, u kojoj se prilikom odreivanja normalnog naprezanja
v
prema izrazu 3.29 uzima u obzir najvea sila u vijku F
V
, koja se odreuje prema izrazu 3.11.

Kod dinamikog aksijalnog optereenja s vremenom moe doi do loma vijaka zbog zamora na
mjestima koncentracije naprezanja, koja su najvea na prvom navojku vijka u matici ili u provrtu
s navojem. Kod vijaka s visokim prednaprezanjem lom zbog zamora je vrlo rijedak, jer su vijci
optereeni malim dinamikim optereenjima. Dinamika vrstoa vijka provjerava se kontrolom
amplitude naprezanja, slika 3.32:

85
, 2
3 3
4
0, 8
a a
a a dop A
F F
R
A d

= = = (3.32)

a
[N/mm
2
] amplitudno normalno naprezanje vijka
F
a
[N] amlitudno optereenje vijka, izraz 3.12
A
3
[mm
2
] presjek jezgre tijela vijka s navojem, tabela 3.1 i tabela 3.2
d
3
[mm] promjer jezgre tijela vijka s navojem, tabela 3.1 i tabela 3.2

a,dop
[N/mm
2
] doputeno amplitudno naprezanje jezgre vijka.

Trajna dinamika vrstoa vijka prednapregnutog s ekvivalentnim naprezanjem
pr,e
(zbog
pritezanja) i optereenog ciklikom radnom silom (pulzirajuom, tj. s koeficijentom asimetrije
ciklusa r = 0), dobije se, u Smithovom dijagramu prema poglavlju 1.9.1.3.2.4, kao presjecite
linije trajne dinamike vrstoe vijka (koja zasigurno prolazi tokom (R
A,tabl
, 2 R
A,tabl
)) i pravca
optereenja koji prolazi kroz toku (
pr,e
,
pr,e
) pod kutem arctan2 (za r = 0), slika 3.32. Tako
definirana amplituda trajne dinamike vrstoe vijka R
A
rauna se prema izrazu 1.114, poglavlje
1.9.1.3.2.4:

,
1
2
A Atabl pr e
k
R R
k

(3.33)

R
Atabl
[N/mm
2
] amplituda trajne dinamike vrstoe vijka za koeficijent asimetrije ciklusa r = 0,
k

koeficijent smjera linije trajne dinamike vrstoe vijka u Smithovom dijagramu,

k

= 0,85 do 1,0; k

0,85 za vijke klase vrstoe 12.9 i 14.9; k

1,0 (R
A

=R
Atabl
) za vijke klase vrstoe 5.6 i manje

pr,e
[N/mm
2
] ekvivalentno naprezanje jezgre vijka nakon pritezanja vijanog spoja.

4
5

R
R
A,tabl pr,e

R
A,tabl
A,tabl
R
0.2
p

D0
R
arctg k
max

R
D
D
R
0.2
sr
p
R
max

sr

=
0

a
A
R
r



=
0
r

Slika 3.32: Odreivanje trajne dinamike vrstoe prednapregnutih vijaka
u Smithovom dijagramu

86
3.3.4 Vijani spojevi s dosjednim vijkom
d
p
l
p

F
s
F
s


Slika 3.33: Popreno optereeni dosjedni
vijak

Smik i povrinski pritisak u tlano optereenim
vijcima (slika 3.34) raunaju se kao u zakovicama.
Smina naprezanja u dosjednom vijku moraju
zadovoljavati uvjet vrstoe:


, 2
4
S S
s dop
p p
F F
s
m A m d

= =

(3.35)

s
[N/mm
2
] naprezanje vijka na smik
F
s
[N] poprena sila
m broj ravnina smicanja vijka
A
p
[mm
2
] presjek dosjednog dijela vijka
d
p
[mm] promjer dosjednog dijela vijka

sdop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje vijka na smik

sdop
0,6R
e
kod statikog optereenja

sdop
0,5R
e
kod istosmjernog dinamikog optereenja

sdop
0,4R
e
kod izmjeninog dinamikog optereenja
R
e
[N/mm
2
] granica teenja materijala vijka, tabela 3.7

Povrinski pritisak izmeu dosjednog vijka i spajanih strojnih dijelova provjerava se izrazom

dop
proj p p
F F
s s
p p
A d l
= =

(3.36)

p [N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu dosjednog vijka i spajanih strojnih dijelova
F
s
[N] optereenje vijka na smik
A
proj
[mm
2
] normalna projekcija povrine dodira, A
proj
= d
p
l
p

d
p
[mm] promjer dosjednog dijela vijka
l
p
[mm] najkraa dodirna duina dosjednog dijela vijka i strojnog dijela
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak spajanih strojnih dijelova, tabela 3.13
za druge materijale iznosi
p
dop
= 1,2R
e
ili 0,75R
m
pri statikom optereenju
p
dop
= 0,9R
e
ili 0,60R
m
pri dinamikom optereenju
R
e
[N/mm
2
] granica teenja materijala vijka ili strojnih dijelova, tabele 3.7 i 1.7
R
m
[N/mm
2
] vlana vrstoa materijala vijka ili strojnih dijelova, tabele 3.7 i 1.7.


3.4 POKRETNI NAVOJNI SPOJEVI
Pokretni navojni spojevi koriste se za prijenos i pretvorbu krunog gibanja u pravocrtno i
obrnuto. Uz njihovu pomo postiu se velike aksijalne sile pri malim momentima vrtnje, npr. u
vijanim vretenima i napravama za posmak u strojevima za obradu, vijanim preama, vijanim
dizalima, ventilima, kripcima i sl. Pokretni navojni spoj ine: navojno vreteno, koje je obino
87
vee duine i odgovarajua pomina matica. slika 3.36 prikazuje tipian primjer upotrebe
pokretnog navojnog spoja u napravi za posmak tokarskog noa.


navojno
vratilo
pomina
matica

Slika 3.36: Primjer upotrebe pokretnog navojnog spoja
za pravocrtno pomicanje draa tokarskog noa

P
h
=

5P
a)
b)
P

=

P
h
P



Slika 3.38: Jednovojni i vie vojni navoj vretena
a) jednovojni trapezni navoj b) 5- vojni trapezni navoj

Navojna vretena obino su izraena od konstrukcijskih elika 0545 i 0645 ili elika za
cementiranje s cementiranim i kaljenim navojima. Posebno povoljni klizni uvjeti navoja postiu
se naknadnim bruenjem. Pomine matice obino su od mekih materijala. Razlog tome je to se
u fazi razraivanja navoji matice prilagode navojima vretena, ime se postie bolji raspored
optereenja na navojima i povoljniji klizni uvjeti, te stoga manje gubici trenja. Za mala
optereenja i brzine, pomine matice su obino od lijevanog gvoa ili umjetnih tvari, a za
srednja i velika optereenja i brzinu od legura bakra, aluminija i kositra.
3.4.1 Iskoristivost pokretnog navojnog spoja
Prilikom podizanja tereta F
D
, za jedan okret vretena mora se dovesti rad W
do
= F
t
d
2
=
F
D
tan(+'
G
)d
2
. Pri tome se matica, a s njom i teret F
D
, pomakne za korak navoja P
h
, dakle
odveden je rad jednak W
od
= F
D
P
h
. Uzimajui u obzir da je P
h
= d
2
tan, iskoristivost
GK

pokretnog navoja prilikom pretvaranja krunog gibanja u pravocrtno moe se zapisati kao

tan
tan( )
od
GK
do G
W
W

= =
+
(3.45)

Iz izraza 3.45 proizlazi da je iskoritenje navoja prilikom podizanja tereta vee to je vei kut
uspona navoja i to je manje trenje meu navojima. Ako se uzmu u obzir i gubitci zbog trenja u
aksijalnom leaju, ukupna iskoristivost pokretnog spoja moe se zapisati kao

88
'
2
tan( )
od
o G L m
P
W
h
W d d

= =
+ +
(3.46)

P
h
[mm] korak navoja, izraz 3.42
, '
G
, d
2
,
L
, d
m
kao u izrazu 3.43

U sluaju kada na maticu djeluje optereenje F
D
, a navojno vreteno moe slobodno rotirati,
matica se poinje sputati s teretom, a vreteno automatski vrtjeti (odvijati). Pri jednom okretu
vretena teret se spusti za korak navoja P
h
, dakle doveden je rad W
do
= F
D
P
h
. Sila F
D
u jednom
dodiru navoja prouzroi nastanak obodne sile na vretenu F
t
= F
D
tan('
G
) koja prilikom jednog
okreta vretena obavi rad W
od
= F
t
d
2
= F
D
tan('
G
)d
2
. Tako iskoritenje pokretnog navoja
prilikom pretvorbe pravocrtnog gibanja u kruno iznosi

tan( )
tan
od G
GP
do
W
W

= = (3.47)

GP
[Nmm] iskoritenje pokretnog navoja prilikom pretvorbe
pravocrtnog gibanja u kruno gibanje
W
od
[Nmm] odveden rad, W
od
= F
t
d
2
= F
D
tan(
G
')d
2

W
do
[Nmm] potreban doveden rad, W
do
= F
D
P
h
, '
G
kao u izrazu 3.43

Automatsko sputanje matice, odnosno tereta, mogue je samo u sluaju nesamokonosti
pokretnog navoja, kada je > '
G
. Ako je navoj samozaoran, < '
G
, tada je
GP
u izrazu 5.47
negativan. U tom sluaju nije mogue postii automatsko odvijanje pokretnog vijanog spoja ni
uz veliku sile F
D
. Za sputanje tereta mora se dovesti odgovarajui moment na navojno vreteno.
Osiguravanje od automatskog sputanja tereta ili odvijanja vretena sa samokonim pokretnim
navoja vee je to je manji kut uspona navoja i vee trenje meu navojima.
3.4.2 Proraun vrstoe pokretnih navojnih spojeva
Prilikom prorauna vrstoe pokretnih navojnih spojeva provjeravaju se naprezanja u navojnom
vretenu, a kod dugih i vitkih vretena i opasnost od savijanja, te povrinski pritisak na navojima
matice.
Dimenzioniranje navojnih vretena
Najmanji potreban presjek jezgre kratkih, tlano optereenih navojnih vretena, kod kojih nema
opasnosti od savijanja odreuje se s obzirom na najvea doputena naprezanja izrazom

3
D
dop
F
A

(3.48)

A
3
[mm
2
] presjek jezgre navojnog vretena, tabela 3.2
F
D
[N] najvee tlano aksijalno radno optereenje navojnog vretena

dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje
pri statikom optereenju:
dop
= 0,7R
e

pri titrajnom optereenju:
dop
= 0,20R
m
trapezni navoj

dop
= 0,25R
m
pilasti navoj
pri izmjeninom optereenju:
dop
= 0,13R
m
trapezni navoj

dop
= 0,16R
m
pilasti navoj
R
e
,R
m
[N/mm
2
] granica teenja i vlana vrstoa materijala vretena, tabela 1.7.
89

Potreban promjer jezgre dugih, tlano optereenih navojnih vretena, kod kojih postoji opasnost
od gubitka elastine stabilnosti, odreuje se na temelju izraza za izvijanje, iz ega proizlazi

2
4
3 3
64
D ukl
F l
d
E

(3.49)

d
3
[mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2
F
D
[N] najvee tlano aksijalno radno optereenje navojnog vretena
faktor sigurnosti, = 68
l
ukl
[mm] slobodna duina izvijanja navojnog vretena, slika 1.14
E [N/mm
2
] modul elastinosti materijala navojnog vretena, tabela 1.7.

Iz odgovarajuih tabela odabire se najblii vei promjer navoja, odnosno navoj s najbliim veim
presjekom jezgre. Primjerenost ovako dimenzioniranog navojnog vretena mora se u svakom
sluaju provjeriti proraunom vrstoe.
Kontrola naprezanja u navojnom vretenu
Zbog aksijalnog radnog optereenja F
D
navojno vreteno optereeno je na vlak ili tlak , pri emu
se u vretenu pojavljuju normalna naprezanja
v
, koja se odreuju izrazom

3
D
v
F
A
= ( 3.50)

v
[N/mm
2
] normalno naprezanje u navojnom vretenu
F
D
[N] najvee vlano ili tlano aksijalno optereenje navojnog vretena
A
3
[mm
2
] presjek jezgre navojnog vretena, A
3
= d
3
2
/4, tabela 3.2
d
3
[mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2

Zbog okretnog momenta T
G
u jezgri vretena pojavljuju se i torzijska naprezanja

3
G
t
t
T
W
= (3.51)

t
[N/mm
2
] najvee torzijsko naprezanje u presjeku jezgre navojnog vretena
T
G
[Nmm] potreban moment za podizanje tereta, izraz 3.43
W
t3
[mm
3
] torzijski moment otpora jezgre vretena, W
t3
0,2d
3
3

d
3
[mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2

Za takvo sloeno stanje naprezanja provjerava se ekvivalentno naprezanje u jezgri navojnog
vretena:

2 2
3
e v t dop
= + (3.52)

e
[N/mm
2
] ekvivalentno normalno naprezanje

v
[N/mm
2
] normalno naprezanje u navojnom vretenu, izraz 3.50

t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje u presjeku jezgre navojnog vretena, izraza 3.51

dop
[N/mm
2
] doputeno normalno naprezanje, kao u izrazu 3.48.

90
Kontrola opasnosti od izvijanja navojnog vretena
U tlano optereenim dugim navojnim vretenima uvijek se mora provjeravati opasnosti od
izvijanja, 1.7.3. Prema izrazima 1.36 i 1.37 vitkost vretena moe se odrediti kao

3
4
ukl
l
d
= (3.53)

l
ukl
[mm] duina izvijanja vretena, slika 1.14
d
3
[mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2.


S obzirom na vitkost vretena, u sluaju elastinog izvijanja, npr. 105 za elik 0360 i 0460,
odnosno 89 za elik 0545 i 0645, odreuju se kritina naprezanja zbog izvijanja
k
prema
izrazu (1.37), a kod neelastinog savijanja prema Tetmajerjevim izrazima u Tabeli 1.6 (npr. <
105 za 0360 i 0460 odnosno < 89 za 0545 i 0645). Kako bi bila osigurana primjerena
sigurnost od gubitka elastine stabilnosti, kritino naprezanje kod kojega dolazi do izvijanja,
mora biti vee od sloenog naprezanja u navojnom vretenu. To se provjerava izrazom:

k
dop
e

= (3.54)

sigurnost od savijanja

k
[N/mm
2
] kritino naprezanje na izvijanje
elastino savijanje, izraz (1.37)
neelastino izvijanje, izraza u Tabeli 1.6

v
[N/mm
2
] tlano naprezanje u vretenu, izraz 3.52

dop
najmanja doputena sigurnost od izvijanja

dop
= 36 elastino izvijanje

dop
= 24 neelastino izvijanje

Kod vitkosti vretena < 20 ne postoji opasnost od izvijanja, pa ga nije potrebno provjeravati.
Kontrola povrinskog pritiska navoja pokretne matice
Prilikom upotrebe pokretnog vijanog spoja navoj matice klizi po navoju vretena, te se zbog
djelovanja sile trenja polako troi.

Radi kontroliranog troenja navoja matice povrinski pritisak meu navojima p
G
mora biti u
dozvoljenim granicama to se provjerava izrazom

2 1
D D
G G Gdop
proj
F F h
p k p
A m d H

= =

(3.55)

p
G
[N/mm
2
] povrinski pritisak meu navojima
F
D
[N] najvee vlano ili tlano aksijalno optereenje navojnog vretena
A
proj
[mm] aksijalna projekcijska povrina svih navoja u dodiru
k
G
koeficijent ne ravnomjernog rasporeda povrinskog pritiska po navojima
k
G
1,3
h [mm] korak navoja; h = P/i
P [mm] uspon navoja
i [mm] broj poetaka navoja
istoj osi ili korak jednostupanjskog navoja, izraz (3.42)
m [mm] visina matice
91
d
2
[mm] srednji promjer navoja
H
1
[mm] nosiva dubina navoja
p
Gdop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala matice.

Uz poznat navoj i doputeni povrinski pritisak p
Gdop
, moe se iz izraza (3.55) odrediti i
najmanja potrebna visina matice m. Zbog neravnomjerne raspodjele povrinskog pritiska po
navojima, pri emu su poetni nosivi navoji vie optereeni, visina matice mora biti nia od m
max

2,5d.




4 SVORNJACI, ZATICI, USKONICI I
RASCJEPKE

U ovom poglavlju obraeni su jednostavni i jeftini strojni elementi (svornjaci, zatici, uskonici i
rascjepke) koji slue za spajanje, pozicioniranje, centriranje i osiguranje poloaja strojnih
dijelova. Oblik i dimenzije obraenih strojnih elemenata standardizirani su i prilagoeni
potrebama u svakodnevnoj strojnoj praksi.
4.1 SVORNJACI
Svornjaci se upotrebljavaju za zglobno spajanje strojnih dijelova. Pri tome jedan dio moe biti
pokretljiv oko svornjaka, dok drugi miruje ili su oba dijela pokretljiva. Pokretljivi dio svornjaka
mora biti uvijek podmazivan. Promjer svornjaka obino je izraen s tolerancijom h11, dok je
tolerancija provrta, s obzirom na propisanu zranost, D9, D11, C11, B12 ili A11. Svornjaci za
opu upotrebu prvenstveno se izrauju od elika za automate s tvrdoom 125 do 245 HV, a za
velika optereenja upotrebljavaju se elici za poboljanje, te elici za cementiranje i kaljenje.
4.1.1 Oblik i dimenzije standardnih svornjaka
Oblici i dimenzije svornjaka su standardizirani. Glatki svornjaci standardizirani su prema DIN
1433, jeftini su i najvie se upotrebljavaju. Od ispadanja svornjaka osigurani su rascjepkom (slika
4.1a) ili uskonikom (slika 4.1b). Svornjaci s glavom standardizirani su prema DIN 1434, a
upotrebljavaju se kada to zahtjeva dostupnost montae. S jedne strane su od osnog pomaka
osigurani glavom svornjaka, a s druge strane uskonikom ili rascjepkom, slika 4.1c. Svornjaci s
navojem standardizirani su prema DIN 1445, a upotrebljavaju se uglavnom kao osovine trkaih
bicikla i kolotura. S jedne strane su od osnog pomaka osigurani glavom svornjaka, a s druge
strane maticom i podlokom, slika 4.1d.

92
d
3
,
2
3
,
2
3
,
2
3
,
2
l
d) c) b) a)
d) c) b) a)

Slika 4.1: Spojevi strojnih dijelova sa svornjacima standardnih oblika
a) glatki svornjak s rascjepkom b) glatki svornjak s uskonikom c) svornjak s glavom d) svornjak s
navojem

U fazi konstruiranja oblik i veliina svornjaka obino se odabiru prema dimenzijama sastavnih
dijelova koje svornjak povezuje. Za promjer svornjaka d tako se, ovisno o irini poluge l
1
i irini
kuita l
2
(vidi Sliku 7.2), preporuuju vrijednosti:
l
1
/d = 1,0 1,6
l
2
/d = 0,4 0,6
S obzirom na gornje preporuke, odnosno s obzirom na druge konstrukcijske zahtjeve, odabire se
standardizirani promjer svornjaka d iz tablica, a zatim se odabranom svornjaku provjerava
vrstoa.
4.1.2 Proraun vrstoe svornjaka
Slika 4.2 pokazuje uobiajen spoj strojnih dijelova sa svornjakom. Svornjak se promatra kao
nosa s dva potpornja koji je preko poluge optereen pogonskom silom F i poduprt na obje strane
u kuitu. Sila F uzrokuje:
naprezanje na smik
s
u presjecima I i II,
naprezanje na savijanje
s
na mjestu najveeg momenta savijanja M
s,max
,
povrinski pritisak p
1
izmeu svornjaka i poluge, te povrinski pritisak p
2
izmeu
svornjaka i kuita.

Izmeu svornjaka i pokretnog dijela, koji moe biti poluga ili kuite, dolazi do troenja dodirnih
povrina. Troenja se u pravilu ne provjeravaju raunski, nego se za pokretne dijelove predvide
odgovarajui materijali i podmazivanje dodirnih povrina. U posebnim sluajevima izmeu
svornjaka i pokretnog dijela umee se i tuljak koji se jednostavno zamjeni kada se istroi.

93

F
F/2 F/2
l1 l2

l2
1 2
,max
( 2 )
8
s
F l l
M
+
=

d

p1
p2

p2
II I
poluga
kuite kuite

Slika 4.2: Optereenja u spoju strojnih dijelova svornjakom

a) Naprezanje na smik u svornjaku

s
s s,dop 2
2 F F
A d

= = (4.1)


s
[N/mm
2
] naprezanje na smik u svornjaku
F
s
[N] pooprena sila; F
s
= F/2
A [mm
2
] popreni presjek svornjaka; A = d
2
/4
F [N] vanjsko optereenje svornjaka
d [mm] promjer svornjaka

s, dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na smik materijala svornjaka,

b) Naprezanje na savijanje u svornjaku


,max
1 2
,dop 3
4( 2 )
s
s s
x
M
l l
W d

+
= = (4.2)


s
[N/mm
2
] naprezanje na savijanje u svornjaku
M
s,max
[Nmm] najvei moment savijanja, slika 4.2
W
x
[mm
3
] moment otpora na savijanje svornjaka; W
x
= d
3
/ 32
F [N] vanjsko optereenje svornjaka
l
1
[mm] irina poluge
l
2
[mm] irina kuita
d [mm] promjer svornjaka

s, dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje materijala svornjaka.

c) Povrinski pritisak izmeu svornjaka i poluge te izmeu svornjaka i kuita

1 dop
proj 1
F F
p p
A l d
= =

(4.3)
94


2 dop
proj 2
2
F F
p p
A l d
= =

(4.4)

p
1
[N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu svornjaka i poluge
p
2
[N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu svornjaka i kuita
F [N] vanjsko optereenje svornjaka
A
proj
[mm
2
] projekcijska dodirna povrina, slika 4.2
A
proj
= l
1
d izmeu svornjaka i poluge
A
proj
= 2 l
2
d izmeu svornjaka i kuita
l
1
[mm] irina poluge
l
2
[mm] irina kuite
d [mm] promjer svornjaka
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala poluge, odnosno kuita.

4.2 ZATICI
Zatici se upotrebljavaju za vrsti spoj strojnih dijelova koji se prema potrebi moe i rastaviti.
Prema svojoj funkciji mogu sluiti za spoj glavine s vratilom, ogranienje hoda, centriranje,
pozicioniranje, fiksiranje meusobnog poloaja strojnih dijelova i sl. Zatici se proizvode od istih
materijala kao i svornjaci, dakle od elika za automate s tvrdoom 125 do 245 HV, a za velika
optereenja i od poboljanog elika, te elika za cementiranje i kaljenje.
4.2.1 Oblik i dimenzije standardnih zatika
Oblik i dimenzije zatika su standardizirani (standardne promjere zatika navodi Tabela 4.1). S
obzirom na upotrebu zatici imaju razliite oblike:

cilindrini zatici, slika 4.3
stoasti zatici, slika 4.5
zasjeeni zatici, slika 4.6

d m6
0
,
8
d h8
1
,
6
d h11
3
,
2
d
0
,
8

l
a) b) c) d)
s

Slika 4.3: Standardne izvedbe cilindrinih zatika
a), b) i c) cilindrini zatici prema DIN 7 d) elastini cilindrini zatik prema DIN 1481 i DIN 7346

95
Cilindrini zatici imaju nominalan promjer d, prema namjeni upotrebe izraen s razliitim tolerancijama.
Cilindrini zatici s tolerancijom m6 (slika 4.3a) upotrebljavaju se prvenstveno za meusobno
pozicioniranje strojnih dijelova. U jednom dijelu dosjed mora biti vrst, a u drugome labav, kako bi se
spoj mogao rastaviti. Primjer upotrebe takvog zatika pokazuje slika 4.4a. Cilindrini zatici s tolerancijom
h8 (slika 4.3b) upotrebljavaju se za spajanje, odnosno privrenje strojnih dijelova, Slika 4.4b. U oba
sastavna dijela ovi zatici imaju vrst dosjed, pa ih se prilikom demontae mora izbiti silom. Zatici s
tolerancijom m6 i h8 zahtijevaju dodatnu obradu provrta nakon buenja. Cilindrini zatici s tolerancijom
h11 (slika 4.3c) upotrebljavaju se kao zakovini zatici, koje se nakon ugradnje na oba kraj zakuje, ili kao
lankasti zatici s labavim dosjedom D11/h11. Elastini cilindrini zatici (slika 4.3d) su uplji s debljinom
stjenke s. Uzduan lijeb daje im dobra elastina svojstva zbog kojih nisu potrebne uske tolerancije izrade,
a provrti u strojnim dijelovima mogu biti samo izbueni. Prvenstveno se upotrebljavaju za osiguravajue
zatike, slika 4.4c.

b) a) c) d)

Slika 4.4: Primjeri upotrebe cilindrinih i stoastih zatika
a) pozicioniranje strojnih dijelova b) spajanje strojnih dijelova c) fiksiranje poloaja strojnih dijelova
d) spoj glavine i vratila

Stoasti zatici imaju konus 1:50, a nominalni promjer d im se mjeri na donjoj strani zatika, slika
4.5. Njihova dobra svojstva su to dobro centriraju meusoban poloaj dva dijela, vrlo dobro
podnose optereenja na smik, a obratno od cilindrinih zatika mogu se vie puta sastaviti i
rastaviti. Slaba strana im je skuplja izvedba jer provrt mora imati jednak konus kao i zatik, a
osjetljivi su i na dinamika optereenja. Osim osnovne izvedbe (slika 4.5a) izrauju se i stoasti
zatici s vanjskim (slika 4.5b) ili unutarnjim (slika 4.5c) navojem koje se moe upotrebom matice
ili vijka jednostavno demontirati. Uglavnom se upotrebljavaju za pozicioniranje strojnih dijelova,
a slue i kao vezni elementi (npr. spoj glavine s vratilom, slika 4.4d).

96

d

l

a) b) c)
d
3
,
2

K
o
n
u
s

1
:
5
0

K
o
n
u
s

1
:
5
0

d
K
o
n
u
s

1
:
5
0

0
,
8

i
l
i

3
,
2

0
,
8

a
l
i

3
,
2


Slika 4.5: Standardne izvedbe stoastih zatika
a) stoasti zatici prema DIN 1 b) stoasti zatici s vanjskim navojem prema DIN 258
c) stoasti zatik s unutarnjim navojem prema DIN 7978



4.2.2 Proraun vrstoe zatika
Zatici za centriranje i pozicioniranje strojnih dijelova, koji se u praksi najvie upotrebljavaju,
optereeni su vrlo malim optereenjima, pa im nije potrebno posebno proraunavati vrstou.
Promjer takvih zatika bira se na temelju iskustva, obzirom na dimenzije strojnih dijelova koje
zatik povezuje. U sluaju veih optereenja (npr. lankasti zatici, zatici za privrivanje, spoj
glavine s vratilom) zaticima se ipak mora kontrolirati vrstoa, obzirom na optereenja kojima su
optereeni.

a) lankasti zatici
lankasti zatici upotrebljavaju se slino kao svornjaci za zglobno spajanje strojnih dijelova, osim
to je zatik uglavljen s vrstim dosjedom u jednoga od spajanih dijelova. Za ovu svrhu
prvenstveno se upotrebljavaju zasjeeni zatici, a tijesan dosjed izmeu zatika i veznog dijela
nastaje na mjestu gdje zatik ima lijeb, Slika 4.8. Na mjestu tijesnog dosjeda zatik je u veznom
dijelu vrsto uglavljen zbog ega se u usporedbi sa svornjakom mijenja tok momenta savijanja M
s
koje u zatiku uzrokuje naprezanje
s
. Povrinski pritisak p u lankastim zaticima provjerava se
samo ne mjestu gdje je zatik u veznom dijelu pokretljiv (p
2
na Slici 4.8a, odnosno p
1
na Slici
4.8b), a sila F na mjestima I i II uzrokuje i naprezanje na smik
s
. Izraun optereenja p
1
, p
2
,
s
i

s
, te kontrola vrstoe lankastih zatika izvode se, uzimajui u obzir gornje pretpostavke, prema
jednakim izrazima kao za svornjake.
97

F
F/2
F/2

l
1


l
2


l
2


M
s,max
= F

l
2
/4
F
F/2
F/2

l
1


l
2


l
2


M
s,max
= F

l
1
/8
d
a) b)
d
I
II

p
2

p
2
II

p
1
I

Slika 4.8: Zasjeeni zatik kao karika lanca
a) vrsti dosjed u unutarnjem dijelu b) vrsti dosjed u vanjskom dijelu

b) Zatici za privrivanje optereeni na savijanje
Zatici za privrivanje najvie se upotrebljavaju za privrivanje opruga ili drugih elemenata
koji optereuju zatik na savijanje F. Ovo optereenje u zatiku uzrokuje naprezanje na savijanje
s
(Slika 4.9.), koje se provjerava s obzirom na vrstou prema izrazu (4.5), i naprezanje na smik
s
,
koje je u usporedbi s naprezanjem na savijanje malo, pa se moe zanemariti. Izmeu zatika i
strojnog dijela, u kojemu je zatik privren, nastaje povrinski pritisak p
1
= F/A
proj
zbog sile F,
gdje je A
proj
= ds. Istovremeno, momentu savijanja M
2
= F(l
s
+s/2) odupire se projekcija A
proj

dodirne povrine izmeu zatika i strojnog dijela, pa se na njezinim krajevima javlja dodatni
povrinski pritisak p
2
, raunski jednak naprezanju na savijanje
s2
=M
2
/W
2
, pri emu je moment
otpora W
2
= ds
2
/6. Ukupan povrinski pritisak je p = p
1
+ p
2
, te se provjerava pomou izraza
(4.6).



d

l
s


s


s
/
2
F

s

+ =
p
1
p
2
p

Slika 4.9: Primjer upotrebe i raunske veliine zatika za privrivanje

s,dop 3
32
s s
s
x
M F l
W d

= = (4.5)


s
[N/mm
2
] naprezanje na savijanje u zatiku
98
M
s
[Nmm] moment savijanja; M
s
= F l
s
W
x
[mm
3
] otpor presjeka zatika na moment savijanja; W
x
= d
3
/ 32
F [N] vanjsko optereenje zatika, Slika 4.9
l
s
[mm] krak sile, Slika 4.9
d [mm] promjer zatika

s, dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje materijala zatika


dop 2
(6 4 )
s
F l s
p p
d s
+
=

(4.6)

p [N/mm
2
] najvei povrinski pritisak izmeu zatika i strojnog dijela
F [N] vanjsko optereenje zatika, slika 4.9
s [mm] dubina privrivanja zatika, slika 4.9
d [mm] promjer zatika
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala strojnog dijela.

c) Popreni zatici optereeni okretnim momentom
Popreni zatici upotrebljavaju se za spoj glavine i vratila gdje prenose okretni moment s glavine
na vratilo i obrnuto. Zbog okretnog momenta T, izmeu zatika i provrta u glavini nastaje
povrinski pritisak p
P
(slika 4.10a) koji se kontrolira jednadbom:

2 2
4
( )
t
P dop
proj z n
F T
p p
A D D d
= =

(4.7)

F
t
[N] obodna sila; F
t
= 2T/D
sr

A
proj
[mm
2
] projekcijska dodirna povrina; A
proj
= (D
z
D
n
)d
D
sr
[mm] srednji promjer glavine, slika 4.10a
D
z
[mm] vanjski promjer glavine, slika 4.10a
D
n
[mm] unutarnji promjer glavine, slika 4.10a
d [mm] promjer zatika
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala glavine.

Povrinski pritisak p
v
izmeu zatika i provrta u vratilu (slika 4.10b) odreuje se kao naprezanje
na savijanje otporne povrine dD
n
prema izrazu (4.8)


v
v dop 2
v
6
n
M T
p p
W D d

= =

(4.8)

M
v
[Nmm] moment savijanja; M
v
= T
W
v
[mm
3
] moment otpora zatika na savijanje; W
v
= dD
n
2
/6
T [Nmm] okretni moment
D
n
[mm] unutarnji promjer glavine, Slika 4.10a
d [mm] promjer zatika
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala vratila.

Zbog obodne sile F
o
zatik je u presjecima I i II optereen i naprezanjem na smik
s
koje mora
zadovoljavati uvjet:


,dop 2
4
s
s
s
n
F T
A d D

= =

(4.9)

F
s
[N] obodna sila smika; F
s
= F
0
/2 = T / D
n

A [mm
2
] popreni presjek zatika; A = d
2
/4
99
T [Nmm] okretni moment
D
n
[mm] unutarnji promjer glavine, slika 4.10a
d [mm] promjer zatika

s dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na smik materijala zatika.


I
II
D
n
D
z
T

D
s
r

=

(
D
n
+
D
z
)
/
2

p
g
p
g
p
v
p
v
d
a)
b)
T

Slika 4.10: Popreni zatik za spojeve glavine i vratila
a) konstrukcijske veliine i povrinski pritisak b) lom zatika zbog preoptereenja na smik

d) Uzduni zatici optereeni okretnim momentom

Uzduni zatici upotrebljavaju se slino kao i popreni za spojeve glavine i vratila, osim to ih se
postavlja uzduno u prethodno napravljen provrt izmeu glavine i vratila, Slika 4.11a. S obzirom
da obavljaju istu funkciju kao i klinovi ( 8.1), uzduni zatici u praksi su poznati i pod imenom
okrugli klinovi. Okretni moment T uzrokuje izmeu zatika i glavine, te izmeu zatika i vratila,
povrinski pritisak p koji je zbog okrugle dodirne povrine nejednako razmjeten ( 1.4.4.1). Za
priblian proraun dovoljno je precizno ako se povrinski pritisak rauna kao srednja vrijednost p
= F
o
/A
proj
, gdje je F
o
obodna sila zbog djelovanja okretnog momenta T, a A
proj
projekcijska
povrina dodirne plohe, izraz (4.10). Obodna sila F
o
optereuje zatik i naprezanjem na smik
s
koje moe dovesti do ruenja zatika ako nije ispunjen uvjet (4.11), slika 4.11b.


dop
proj
4
o
n
F T
p p
A D d l
= =

(4.10)


s,dop
2
o
s
l n
F T
A D d l
= =

(4.11)

A
l
[mm
2
] uzduni presjek zatika, A
l
= dl
d [mm] promjer zatika
l [mm] duina zatika
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala glavine,

s dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na smik materijala zatika,

100

D
n

D
z
T
d
a) b)
T
p
p

Slika 4.11: Uzduni zatik za spoj glavine i vratila
a) konstrukcijske veliine i povrinski pritisak b) ruenje zatika zbog preoptereenja na smik
4.3 USKONICI
Uskonici slue kao osigurai od osnog pomaka osovine ili vratila, odnosno dijelova koji lee na
osovini ili vratilu, ili su umetnuti u odgovarajue kuite. Najee se upotrebljavaju kao
osigurai od ispada svornjaka (Slika 4.1b), za pozicioniranje valjnih leajeva na vratilu i u kuitu
(Slika 4.12a), te za osno pozicioniranje raznih strojnih elemenata (koloture, ramenice, zupanici,
itd) na osovine ili vratila, Slika 4.12b. Dijele se na:

vanjske uskonike koji se umeu u odgovarajue oblikovan lijeb na osovini ili vratilu;
dimenzije vanjskih uskonika i ljebova u osovini ili vratilu standardizirane su prema DIN
471, Tabela 4.4

unutarnje uskonike koji se umeu u odgovarajue oblikovan lijeb u kuitu; dimenzije
unutarnjih uskonika i ljebova u kuitu standardizirane su prema DIN 472, Tabela 4.4


vanjski
uskonik
unutarnji
uskonik
a) b)

Slika 4.12: Primjeri upotrebe uskonika
a) pozicioniranje valjnog leaja na vratilu i u kuitu b) pozicioniranje zupanika na vratilu

Uskonici se izrauju od elika za opruge (npr. C55E, C60E prema EN 10027-1) s vlanom
vrstoom R
m
1200 N/mm
2
, koja osigurava potrebna svojstva elastinosti uskonika. Naime,
101
prilikom montae uskonike je potrebno posebnim klijetima primjereno elastino deformirati
(vanjske uskonike rastegnuti, a unutarnje suziti), kako bi ih se moglo umetnuti u lijeb na
osovini ili vratilu, odnosno u kuitu. U smjeru prema slobodnim krajevima uskonici imaju
neto smanjen poprean presjek (vidi Tabelu 4.3), ime je osigurana jednakomjerna elastinost
uskonika po itavom obodu, te time jednakomjeran povrinski pritisak na stjenke ljebova u
radijalnom smjeru.

Uskonicima se ne provjerava posebno vrstoa, nego se samo provjerava mogua aksijalna sila
F
a
(npr. iz djelovanja cilindrinih zupanika s kosim zubima, stoastih zupanika, itd) koja
optereuje uskonik na povrinski pritisak, savijanje i smik. Ta sila mora biti manja od
doputenog osnog optereenja uskonika F
adop
(F
a
F
adop
), koje se obzirom na odabrani uskonik
oitava iz Tabele 4.4. Za velike osne sile umjesto uskonika radije se upotrebljavaju odstojni
tuljci, matice, poklopci leajeva i druga konstrukcijska rjeenja koja osiguravaju snanije
osiguranje osnog poloaja strojnih elemenata.

4.4 RASCJEPKE
Rascjepke su jednostavni i jeftini strojni elementi koji se upotrebljavaju prvenstveno kao
osigurai od ispadanja svornjaka i osigurai od odvijanja matice u vijanim spojevima, slika 4.13.
Standardizirane su prema DIN 94 (ISO 1234). Rascjepke se izrauju prvenstveno od mekih
konstrukcijskih elika, a rjee od bakra, bronci i legura aluminija. Rascjepka ima manji promjer
od promjera rupe u svornjaku ili vijku, to osigurava jednostavnu montau. S obzirom da
materijal rascjepke ima nisku granicu teenja, oba njezina kraka mogu se nakon namjetanja u
svornjak ili vijak lako plastino deformirati i time sprijeiti ispad rascjepke. Prilikom demontae
krakovi rascjepke ponovno se izravnaju i rascjepka se izvue. U pravilu se pojedina rascjepka
upotrebljava samo jednom.



l

d
1

d


d


h


h

Rascjepka
Primjena kod svornjaka
Primjena kod vijaka


Slika 4.13: Rascjepka i njezine primjene


5 VEZE S GLAVINAMA

Vratila nose razne strojne dijelove (zupanike, lananike, ramenice, spojke itd.), s kojih
preuzima, ili na koje prenosi gibanje i optereenje, a koji se vrte skupa s vratilom. Dio strojnog
elementa koji nalijee na vratilo naziva se glavina. Za spoj vratila i glavine koriste se takvi
elementi koji omoguuju prijenos okretnog momenta s glavine na vratilo ili obrnuto, te u
posebnim sluajevima i pomicanje glavine u smjeru osi. Prema nainu prijenosa okretnog
momenta izmeu vratila i glavine razlikuju se spojevi oblikom i spojevi trenjem, tabela 5.1.
102

Tabela 5.1 Spojevi vratila i glavine i njihova svojstva
Osnovna
svojstva i
mogunosti
SPOJEVI OBLIKOM SPOJEVI TRENJEM
Pera
lijebljeni
i zupasti
spojevi
Poligonsk
i spojevi
Klinovi
Spoj
steznom
glavinom
Rastavljivi
stezni spojevi
Nerastavlji
vi stezni
spoj



























Prijenos
aksijalne sile
ne ne ne da da da da
Udarna
optereenja
ne uvjetno uvjetno ne da da da
Jednostavna
demontaa
da da da da da da ne
Proizvoljan
poloaj
montae
ne uvjetno uvjetno ne da/ne da uvjetno
Osni pomak
spoja
ne da uvjetno ne ne ne ne
Zarezni
uinak spoja
velik velik mali velik mali mali mali
Trokovi
izrade
srednji visoki visoki srednji srednji niski visoki
Dodatni
trokovi
niski nikakvi nikakvi niski srednji srednji nikakvi

Spojevi oblikom uglavnom prenose okretni moment oblikom preko povrinskog pritiska
neposredno izmeu vratila i glavine (lijebljeni i zupasti spojevi, poligonski spojevi), odnosno
posredno preko dodatnih elemenata (popreni klinovi i pera).

Spojevi naponskom vezom prenose okretni moment iskljuivo trenjem koje nastaje neposredno
izmeu vratila i glavine zbog meusobnog pritiska (spoj steznom glavinom, rastavljivi i
nerastavljivi stezni spojevi). Za ove spojeve openito mora biti ispunjen uvjet:


0
=
tr N k
F F F (5.1)

F
tr
[N] sila trenja na dodirnim povrinama
F
N
[N] normalna sila na dodirnim povrinama

0
(statiki) koeficijent trenja na dodirnim povrinama, tabela 1.5
F [N] rezultanta aktivnih sila;
2
= +
o a
F F F
F
o
[N] obodna sila; F
o
= 2T/d (T- okretni moment, d- promjer vratila)
F
a
[N] aksijalna sila

k
sigurnost protiv klizanja;
k
= 1,0 do 2,5.
103

Prilikom prijenosa okretnog momenta, dijelovi vratila i glavine, te upotrijebljeni vezni elementi
(klinovi i pera) na dodirnim povrinama su optereeni povrinskim pritiskom p, koji mora biti
manji od doputenoga, p p
dop
. Doputeni povrinski pritisak se odreuje pomou izraza

5.1 KLINOVI
Klinovi su strojni elementi klinastog oblika, obino s nagibom 1:100, koji se primjenom sile
umeu izmeu glavine i vratila. Time se na dodirnim povrinama stvara sila trenja potrebna za
prijenos okretnog momenta. Dok glavina uvijek ima izraen lijeb s jednakim nagibom kao klin,
vratilo moe s obzirom na vrstu klina, biti razliito oblikovano. Prema tome razlikuju se:
lijebljeni klinovi, gdje vratilo ima lijeb bez nagiba
plosnati klinovi, gdje je vratilo na mjestu klina spljoteno
zaobljeni klinovi, gdje se ne zahtjeva nikakva dodatna obrada vratila
tangencijalni klinovi, gdje su vratilo i glavina izraeni s posebnim ljebovima po obodu

a) b)
120

Slika 5.1: Ekscentrinost spoja vratila i glavine s klinom
a) dodir u dvije toke b) dodir u tri toke

U spoju vratila i glavine s klinom, zbog djelovanja klina, nastaje ekscentrian spoj, obzirom da
openito dolazi do dodira meu elementima u dvije toke (na jednoj strani posredno preko klina,
a na drugoj strani neposredno), slika 5.1a. Ako se upotrijebe dva klina pod kutom 120, vratilo i
glavina dodiruju se u tri toke, slika 5.1b. To je povoljnije, posebno za izmjenina i udarna
optereenja. Kako bi se to vie smanjila ekscentrinost vratila i glavine preporuuje se prijelazni
dosjed izmeu rupe u glavini i vratila (npr. H/k ili H/m). Zbog ekscentrinosti spoja klinovi se
koriste samo za manje brzine vrtnje (n 1200 min
1
) prvenstveno u poljoprivrednim i
graevinskim strojevima, te u napravama za dizanje. Klinovi su obino izraeni od vuenog
elika prema DIN 1652 (ili ISO 1052), s vlanom vrstoom R
m
600 N/mm
2
i to:

St50-1K (0545) za visine klinova h 25 mm,
St60-2K (0645) za visine klinova h > 25 mm.

5.1.1 lijebljeni klinovi
lijebljeni klinovi standardizirani su prema ISO 774 (DIN 6886 i DIN 6887). Dimenzije
lijebljenih klinova i ljebova u vratilu i glavini navedene su u tabeli 5.3. Prema obliku i nainu
montae razlikuju se:
104

uloni klinovi, koji se ulau u lijeb vratila, a zatim se silom F glavina navue na vratilo,
slika 5.2a. Uloni klinovi imaju zaokrueno elo (tip A), a duina im je jednaka duini lijeba
u vratilu.
utjerni klinovi, kod kojih se najprije namjeta glavina na eljeno mjesto na vratilu, a zatim
se klinovi utjeruju silom F izmeu glavine i vratila, slike 5.2b i c. Utjerni klinovi imaju ravno
elo (tip B i klin s nosom), a lijeb u glavini mora biti primjereno dui kako bi se klin zabio
izmeu vratila i glavine. Klinovi s nosom prvenstveno se koriste u sluajevima kada kod
zabijenog klina nije mogue izbijanje sa suprotne strane, pa prilikom demontae nos klina
slui za njegovo izvlaenje.

l
t
l
h
1:100

b
F
l
t
l

h
1:100

b
F
l
t
l

h
1:100

b
F
h
a) b) c)


Slika 5.2: Konstrukcijske izvedbe lijebljenih klinova
a) uloni klin b) utjerni klin c) klin s nosom

Princip prijenosa okretnog momenta
lijebljenim klinom prikazan je na slici 5.3.
Zbog klinastog oblika, a uslijed aksijalne sile
zabijanja, klin pritie s donje strane (na
trbuhu) vratilo, a s gornje (na leima) glavinu
radijalnim pritiskom p koji stvara na svim
dodirnim povrinama silu i moment trenja
potrebne za prijenos okretnog momenta.
Ovako stvorena veza, koja dri zajedno
glavinu, klin i vratilo, naziva se naponska veza.
Da bi se ona odrala, stvoreni moment trenja
mora biti stalno vei od okretnog momenta koji
se prenosi. Ako ova naponska veza popusti,
tada se prijenos okretnog momenta ostvaruje
oblikom, tj. pritiskom bonih povrina klina na
glavinu ili vratilo, ili obratno.

F
p
p
p
p
F
p
F
p
F
p
F
p

Slika 5.3: Prijenos okretnog momenta
lijebljenim klinom


. S obzirom da sile kojima se zabija klin izmeu vratila i glavine openito nisu poznate, ne moe
se pouzdano odrediti radijalni pritisak p
r
, slika 5.3. Zbog toga se lijebljene klinove proraunava
na boni pritisak p, a neuzimanje u obzir radijalnog pritiska p
r
u proraunu predstavlja odreenu
sigurnost. Obodna sila F
o
, kao posljedica djelovanja okretnog momenta T na promjeru vratila (F
o

= 2T/d), uzrokuje na dodirnoj povrini izmeu klina i lijeba glavine A = l
t
t
2
povrinski pritisak
p =F
o
/A koji mora biti u doputenim granicama. Upotrebom vie klinova povrinski pritisak se
smanjuje, jer je rasporeen na vie klinova:

dop
2
2
t
T
p p
d t l i
=

(5.3)
105

p [N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu klina i glavine
T [Nmm] okretni moment
d [mm] promjer vratila
t
2
[mm] dubina lijeba u glavini, tabela 5.3
l
t
[mm] nosiva duina klina, slika 5.2
i broj klinova; obino i 2
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak, izraz (5.2)

5.2 PERA
Spoj s perima najee je koriten spoj vratila i glavine, prvenstveno primjeren za mirna
optereenja. Pera, slino kao i klinovi, imaju pravokutan poprean presjek, ali su im donja i
gornja ploha paralelne. Prilikom montae, najprije se umee pero u lijeb vratila, a zatim se
namjeta glavina na eljeno mjesto na vratilu. Obzirom da izmeu gornje plohe pera i lijeba
glavine postoji zranost, slika 5.7, to omoguuje centriranje poloaja elemenata na vratilu.
Spojevi s perima zbog toga su, u usporedbi s klinovima, primjereni za vee brzine vrtnje. Okretni
moment kod pera se prenosi samo oblikom preko povrinskog pritiska na bone dodirne povrine
izmeu pera i lijeba glavine. Pera se izrauju od istih materijala kao i klinovi, poglavlje 5.1.

Standardne izvedbe pera mogu pri jednakoj irini b imati razliitu visinu h. Prema tome se
razlikuju:
visoka pera, standardizirana prema DIN 6885 (ISO 773),
niska pera, koja su standardizirana prema DIN 6885 (ISO 2491), a koriste se kod tankih
glavina koje bi se upotrebom visokog pera previe oslabila.

Visoka i niska pera izrauju se u dvije osnovne izvedbe, slika 5.7.
tip A sa zaokruenom eonom plohom, gdje je lijeb u vratilu izraen prstastim glodalom,
a duina lijeba jednaka je duini pera,
tip B s ravnom eonom plohom, gdje je lijeb u vratilu izraen obodnim glodalom, a
duina lijeba je dua od duine pera.


t
1

t
2
b
d
r
r
l

h
l
t

b

h
9
l = l
t
Tip A Tip B

b

h
9

Slika 5.7: Spojevi vratila i glavine perom

Pera su izraena s tolerancijom irine h9, dok je tolerancija irine lijeba b i glavine ovisna o
zahtijevanoj aksijalnoj pokretljivosti strojnih elemenata namjetenih na vratilu. Tako se razlikuju
spojevi vratila i glavine s:

aksijalno nepokretnom glavinom, gdje je izmeu pera i lijeba glavine vrsti dosjed
(tolerancije irine lijeba vratila i glavine dane su u tabeli 5.4).
106
aksijalno pokretnom glavinom, gdje je izmeu pera i lijeba glavine labav dosjed
(tolerancije irine lijeba vratila i glavine navodi tabela 5.4)

5.3 LIJEBLJENI SPOJEVI
Za prijenos veih okretnih momenata, te izmjeninih i udarnih optereenja, koriste se lijebljeni
spojevi. U takvom spoju vratilo ima u uzdunom smjeru simetrino rasporeene grebene
(klinove), a provrt u glavini ima profil koji odgovara profilu vratila, tj. ljebove u koje
dosjedaju grebeni vratila, slika 5.10. Profil glavine i vratila izrauje se s odgovarajuim vlanim
trnovima, odnosno vlanim glavinama koja na rubovima svojih grebena i ljebova imaju otrice
za rezanje. U opoj strojogradnji najvie se upotrebljavaju lijebljeni spojevi s unutarnjim
centriranjem prema ISO 14, u kojima uvrt u glavini nalijee na unutranji promjer vratila, slika
5.10a. Prema veliini ljebova ovi spojevi se izrauju u lakoj i srednjoj izvedbi, tabela 5.5 (tea
izvedba, koja se koristi za posebne namjene standardizirana je prema DIN 5464). Odgovarajuom
tolerancijom glavine i vratila moe se osigurati da glavina na vratilu bude aksijalno pokretna ili
nepokretna. Za velika izmjenina i udarna optereenja koriste se lijebljeni spojevi s bonim
centriranjem, slika 5.10b, kojeg je u usporedbi s unutarnjim centriranjem tee izraditi. U
strojevima za obradu u praksi su poznate i posebne namjenske izvedbe lijebljenih spojeva, koje
su standardizirane prema DIN 5471 i DIN 5472.


a)
b)
vratilo
glavina

Slika 5.10: Centriranje lijebljenog spoja
a) unutarnje centriranje b) bono centriranje

lijebljeni spojevi proraunavaju se slino kao i pera obzirom na povrinski pritisak p na bonim
dodirnim povrinama meu grebenima vratila i ljebovima glavine. Obzirom da se zbog
postupaka izrade ukupno optereenje nejednakomjerno rasporeuje na pojedine dodirne povrine,
prilikom prorauna potrebno je uzimati u obzir i koeficijent noenja k. Tako stvarni povrinski
pritisak na pojedinoj dodirnoj povrini iznosi:

dop
2
sr t
T
p k p
d h l i
=

(5.5)

p [N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu grebena vratila i ljebova glavine
T [Nmm] okretni moment
d
sr
[mm] srednji promjer lijebljenog vratila; d
sr
= (d + D)/2
h [mm] visina nalijeganja glavine na lijebljeno vratilo; h = (D d)/2
d [mm] unutarnji promjer vratila, tabela 5.5
107
D [mm] vanjski promjer vratila, tabela 5.5
l
t
[mm] nosiva duina lijebljenog vratila (obino duina glavine)
i broj ljebova, tabela 5.5
k faktor noenja
k 1,35 za unutarnje centriranje; k 1,05 za bono centriranje
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak, izraz (5.2).

5.4 ZUPASTI SPOJEVI
Zupasti spojevi slini su lijebljenim spojevima, pri emu vratilo i glavina umjesto ljebova po
obodu imaju primjereno oblikovane zupce s trokutastim ili evolventnim profilom.

Trokutasti profil prema DIN 5481

d
2

d
3

d


Evolventni profil prema DIN 5480

d
2

d
3

d



Razmjerno velik broj zubaca osigurava prijenos velikih okretnih momenata i udarnih optereenja.
U usporedbi sa lijebljenim spojevima zupci su manji, pa su zupasti spojevi primjereniji za tanja
vratila, a omoguuju i pozicioniranje glavine u obodnom smjeru. Zupasti spojevi s trokutastim
profilom obino su izraeni s bonim centriranjem, a koriste se prvenstveno za aksijalno
nepokretne glavine. Kod zupastih spojeva s evolventnim profilom mogue je takoer i unutarnje
ili vanjsko centriranje, a koriste se za aksijalno pokretne ili nepokretne glavine. Zupasti spojevi
proraunavaju se na povrinski pritisak kako slijedi:

dop
2
sr t
T
p k p
d h l z
=

(5.6)

p [N/mm
2
] povrinski pritisak meu bokovima zubaca
T [Nmm] okretni moment
d
sr
[mm] srednji promjer; d
sr
= (d
2
+ d
3
)/2
h [mm] nosiva visina zupca; h = ( d
3
d
2
)/2
d
2
[mm] unutarnji promjer glavine, tabela 5.6
d
3
[mm] vanjski promjer vratila, tabela 5.6
l
t
[mm] nosiva duina zupastog vratila (obino duina glavine)
z broj zubaca, tabela 5.6
k faktor noenja
k 2 za trokutasti profil; k 1,35 za evolventni profil
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak, izraz (5.2).

108


5.5 STEZNI SPOJEVI
5.5.1 Nerastavljivi stezni spoj

U nerastavljivom steznom spoju vratilo i glavina su izraeni s vrstim dosjedom, s potrebnim
preklopom. Zbog toga nakon ugradnje na dodirnom povrinama nastaje povrinski pritisak p koji
osigurava silu trenja F
tr
,

potrebnu za prijenos vrtnje. Istovremeno, takav spoj podnosi i odreenu
aksijalnu silu. Stezni spoj je primjeren za velika izmjenina i udarna optereenja, pa ga se moe
koristiti svugdje tamo gdje ostali spojevi vratila i glavine nisu dovoljni za prijenos velikih
okretnih momenata. Zbog vrstog dosjeda izmeu vratila i glavine za stezni spoj je potrebno
upotrebiti odgovarajui postupak montae.
Montaa nerastavljivog steznog spoja
U praksi se upotrebljavaju tri postupka montae i demontae steznog spoja: mehaniki, toplinski i
hidrauliki postupak, slika 5.12. Odabrani postupak ovisi prvenstveno o zahtjevanom preklopu
steznog spoja i montanim sredstvima koja su na raspolaganju.

U mehanikom (uzdunom) postupku vratilo i glavina sastavljaju se u hladnom stanju s
odreenom montanom silom F
m
i brzinom utiskivanja vratila u glavinu 2 do 5 mm/s, slika 5.12a.
Kako bi se olakala montaa, dio s viom granicom teenja (obino je to vratilo) je skoen pod
kutom = 5 na duini | |
3
mm l d , a dodirne povrine obino su jo i nauljene, osim ako je
jedan dio iz bronze. Kod veih preklopa izvodi se dvostruko skoenje vratila. Ovako montiran
stezni spoj postie radnu sposobnost nakon priblino 48 sati.


ulje pod
tlakom
d d
d

l

F
m

zagrijana
glavina
pothlaeno
vratilo
a) b) c) d)
Z
m
Z
m

Slika 5.12: Naini montae (demontae) steznog spoja
a) mehaniki b) i c) toplinski d) hidrauliki

U toplinskom postupku montae koriste se svojstva materijala da se prilikom zagrijavanje rastee,
a prilikom hlaenja skuplja. Glavina se rairi kada se zagrije na odgovarajuu temperaturu, a
izmeu dijelova nastane zranost Z
m
, pa ih se moe sastaviti bez upotrebe dodatne mehanike
sile, slika 5.12b. Kada se glavina nakon montae ohladi na sobnu temperaturu, skupi se, a zbog
109
preklopa na dodirnim povrinama nastaje odgovarajui povrinski pritisak za postizanje sile
trenja. Glavina se obino zagrijava u ulju, ali ako se zahtijevaju suhe dodirne povrine radi veih
koeficijenata trenja, tada se glavina zagrijava u pei s vruim zrakom. U oba sluaja glavina se
zagrijava do 400C. Vie temperature nisu preporuljive, jer mogu lako uzrokovati strukturne
promjene u materijalu i smanjenje vrstoe. Slini odnosi postiu se i hlaenjem vratila, slika
5.12c. Na nioj temperaturi vratilo se skupi, pa se lako umetne u glavinu. Kada se nakon montae
vratilo ponovno zagrije na sobnu temperaturu, rairi se, te zbog vrstog dosjeda pritie na
glavinu s potrebnom silom za savladavanje eljenih vanjskih optereenja. Vratilo se hladi u
suhom ledu u kojemu se postiu temperature do 78 C, a nie temperature (do 196 C) postiu
se u tekuem duiku. Glavinu je potrebno zagrijati ili vratilo ohladiti za:


max m
P Z
d

+
=

(5.12)

P
max
[mm] najvea mogua vrijednost preklopa za odabrani dosjed, tabela 5.10
Z
m
[mm] potrebna zranost pri montai; Z
m
0,1 mm, Z
m
0,001d
d [mm] nominalni promjer steznog spoja; slika 5.13
[K
1
] koeficijent toplinskog rastezanja glavine (vratila), tabela 1.7.

U hidraulikom postupku na dodirne povrine izmeu vratila i glavine dovodi se ulje pod
pritiskom zbog ega se vratilo skupi, a glavina rairi, slika 5.12d. Na taj nain mogu se montirati
samo dijelovi s blago koninim povrinama (konus 1:30), gdje se vratilo najprije potisne u
glavinu do odreenog poloaja, a konani poloaj se postie tek uz pomo pritiska ulja. U sluaju
cilindrinih dodirnih povrina spomenuti postupak se koristi za demontau leajeva koji su
prethodno montirani mehanikim ili toplinskim postupkom, slika 5.12d. Vrijednosti za najmanji
potrebni pritisak ulja za montau, te pritisak ulja za demontau, mogu se nai u specijaliziranoj
literaturi ili u katalozima proizvoaa leajeva.

Pri svakom, a naroito pri uzdunom postupku montae steznog spoja, dolazi do tzv. zaglaivanja
(uglaavanja) povrina vratila i glavine (H
v
i H
g
na slici 5.13), zbog ega je stvarni preklop nakon
montae neto manji od teoretskog. Oito je gubitak preklopa P = 2(H
v
+H
g
), pa se, prema slici
5.13b, moe procijeniti izrazom:

( )
3
v
0, 8 10
z zg
P R R

+ (5.13)

P [mm] izgubljena preklop zbog uglaavanja povrina
R
zv
[m] srednja visina neravnina vratila; tabela 1.4
R
zg
[m] srednja visina neravnina glavine; tabela 1.4


R
z
g

P
s
t


P

R
z
v

H
g

H
v

H
g

0,4

R
zg

H
v

0,4

R
zv

nul linija
P
m
i
n

T
g

T
v

P
m
a
x

T
g
t olerancijsko polje glavine
T
v
t olerancijsko polje vrat ila
a)

b)

Slika 5.13: Shematski prikaz postignutog preklopa u steznom spoju
a) teorijski za sistem jedinstvenog provrta b) praktino
110

Vrijednosti za R
zv
i R
zg
mogu se, ovisno o stupnju hrapavosti povrina vratila i glavine, oitati iz
tabele 1.4, ili se uzimaju preporuene vrijednosti prema DIN 7190:

d 500 mm R
zv
= 0,8 m; R
zg
= 1,6 m
d > 500 mm R
zv
= 1,6 m; R
zg
= 3,2 m

Dakle, stvarne vrijednosti najveeg i najmanjeg preklopa su:


min, min st
P P P = (5.14)


max, max st
P P P = (5.15)

P
min
[mm] teorijska vrijednost minimalnog preklopa
P
max
[mm] teorijska vrijednost maksimalnog preklopa
P
min,st
[mm] stvarna vrijednost minimalnog preklopa
P
max,st
[mm] stvarna vrijednost maksimalnog preklopa
P [mm] izgubljeni preklop zbog zaglaivanja povrina, izraz (5.13)

Prilikom odabira stvarnog dosjeda, odnosno odreivanja odgovarajuih tolerancija promjera
glavine i vratila, treba raunski dobivene preklope poveati za gubitak preklopa:


min min,st
P P P = + (5.16)


max max,st
P P P = + . (5.17)

Teorijski, u steznom spoju preklop P je razlika izmeu unutarnjeg promjera glavine D
n
i vanjskog
promjera vratila d
z
koja imaju jednaku nominalnu dimenziju d i pripadne tolerancije. Za
proizvoljne tolerancije mogu se izraunati najvei (D
max
, d
max
) i najmanji (D
min
, d
min
) promjeri
preklop prema izrazu (1.5). U pravilu se tolerancije vratila i glavine ne odabiru proizvoljno, nego
se upotrebljavaju preporueni vrsti dosjedi koji se, prema ISO preporukama, mogu odabrati iz
tabele 5.5. U njoj se, s obzirom na nominalni promjer steznog spoja d i odabrani dosjed, navode
pripadajue vrijednosti za P
min
i P
max
. Tabela 5.8 izraena je za sistem jedinstvenog provrta
(tolerancija glavine H7) i vrijedi za nominalne promjere d 500 mm. Za promjere d > 500 mm
tolerancija glavine je H8, stupanj tolerancije vratila IT 7, a vrijednosti za P
min
i P
max
mogu se
oitati iz specijalizirane literature.

U sluaju kada nijedan dosjed iz tabele 5.8 ne odgovara uvjetima (5.30), odabire se neki drugi
dosjed prema ISO 286, odnosno promjene se geometrijske veliine vratila i glavine, ili se odabire
drugi materijal.

Proraun steznog spoja
Proraun vrstoe i odreivanje odgovarajueg preklopa, odnosno tolerancije vratila i glavine,
standardizirani su npr. prema DIN 7190. U steznom spoju vratilo i glavina imaju jednak
nominalni promjer d razliitih tolerancija, koje osiguravaju postizanje preklopa P, tj. vrstog
dosjeda. Zbog preklopom nastalog (radijalnog) povrinskog pritiska p glavina je nakon montae
optereena u radijalnom smjeru tlanim naprezanjima
rg
, a u obodnom (tangencijalnom) smjeru
vlanim naprezanjima
tg
. Zbog istog pritiska vratilo trpi naprezanja
rv
i
tv
. Radijalna
naprezanja glavine i vratila na promjeru d steznog spoja jednaka su povrinskom pritisku p, te
111

opadaju (do nule) s udaljenou od d. Tangencijalna naprezanja
tg
i
tv
glavine i vratila vea su
od radijalnih i opadaju s promjerom. Radijalna i obodna normalna naprezanja, budui meusobno
okomita, su ujedno i glavna naprezanja, pa je za proraun vrstoe prema hipotezi najveih
tangecijalnih naprezanja mjerodavna njihova razlika, koja predstavlja ekvivalentno naprezanje.
Kvalitativni rasporedi ekvivalentnih naprezanja
eg
za glavinu i
ev
za vratilo prikazani su na slici
5.13a. Uoljivo je da ona u glavini imaju vlani, a u vratilu tlani karakter. Zbog toga, ali jo vie
zbog toga to su u glavini naprezanja vea a materijal slabiji, obino se provjerava samo vrstoa
glavine:


2
,max ,max ,max 2 2
1
2
1 1
g
eg tg rg dop
g g
p
p p

+
= = + =

(5.18)


eg,max
[N/mm
2
] najvee ekvivalentno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja

tg,max
[N/mm
2
] najvee obodno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja

rg,max
[N/mm
2
] najvee radijalno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja
p [N/mm
2
] srednji povrinski pritisak na steznim povrinama

g
omjer dimenzija glavine,
g
= d/D
v

dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje materijala glavine,
dop
= R
e
/
T


0,9R
e
za
eg,max
< R
e
.

Povrinski pritisak p na steznim povrinama ovisi o veliini preklopa P. Prema teoriji cilindara s
debelim ljuskama, ta veza je dana sljedeim izrazom:


P
p
K d
=

, (5.19)

gdje je K pomona proraunska veliina definirana svojstvima materijala obaju stegnutih
dijelova, te njihovim omjerima dimenzija:


2
2
v
v 2 2
v v
1
1 1 1
1 1
g
g
g g
K
E E

| | + | | +
= + +
|
|
|

\ .
\ .
(5.20)

E
g
, E
v
[N/mm
2
] moduli elastinosti materijala glavine i vratila

g,

v
Poissonovi koeficijenti materijala glavine i vratila

v
omjer dimenzija vratila,
v
= d
u
/d
faktor utjecaja duljine glavine na stezanje vratila, tabela 5.9.

Ovaj izraz strogo vrijedi samo za beskonano dugaki stezni spoj. U stvarnosti, stezanje, tj.
stvoreni pritisak ovisi o omjeru duljine glavine i promjera steznog spoja, te o omjeru
v
promjera
vratila. On se uzima u obzir tako da se za vanjske dijelove ija je duina manja od promjera
vratila (to su rjee glavine, a ee prstenovi), pomona proraunska veliina K pomnoi s
faktorom duljine glavine . Tako stvarna vrijednost K
st
proraunske veliine K postaje:

K
st
= K (5.21)

Tabela 5.9 Faktor duljine glavine
Omjer l/d

v
0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
0 0,33 0,55 0,69 0,78 0,83 0,87 0,90 0,92 0,94 0,95
112
0,2 0,32 0,53 0,67 0,78 0,83 0,87 0,90 0,92 0,94 0,95
0,4 0,31 0,52 0,65 0,76 0,81 0,85 0,88 0,91 0,93 0,94
0,6 0,29 0,50 0,62 0,73 0,78 0,82 0,86 0,89 0,92 0,93

Ukoliko maksimalno ekvivalentno naprezanje
eg,max
izraunato prema izrazu 5.18 premauje
vrijednost granice teenja, ulazi se u elastino plastino podruje, raspored naprezanja za
razvlaive (duktilne) materijale prikazan je na slici 5.14b, a gore prikazani nain prorauna ne
vrijedi. Postupak prorauna za elastino-plastino podruje moe se pronai u specijaliziranoj
strunoj literaturi ili npr. u standardu DIN 7190. U daljnjem tekstu se proraun steznog spoja
odnosi samo za naprezanja u elastinom podruju, tj. za
eg,max
< R
e
.


eg
ev
Rev
Reg
eg
ev
p
p
p
p

d
u

d

=

d
v

=

D
u

D
v

a) b)
glavina
vratilo
R
ev
granica teenja vratila
R
eg
granica teenja glavine

d


Slika 5.14: Raspored naprezanja u steznom spoju
a) elastino optereenje b) elastino-plastino optereenje

Stezni spoj u opem sluaju podnosi obodnu silu F
t
, kao posljedicu okretnog momenta T i
aksijalnu silu F
a
koja proizlazi iz djelovanja elemenata kao to su stoasti zupanici, cilindrini
zupanici s kosim zubima, aksijalni leajevi itd. U proraunu steznog spoja potrebno je uzeti u
obzir rezultirajue optereenje F
R
na nominalnom promjeru steznog spoja d prema izrazu:


2 2
R t a
F F F = + . (5.22)

Da bi stezni spoj mogao prenijeti rezultirajue optereenje F
R,
, na dodirnim povrinama izmeu
glavine i vratila treba postii silu trenja F
tr
> F
R
, slika 5.15, odnosno

tr R k
F F = (5.23)


k
sigurnost protiv klizanja

k
= 1,5 za mirno optereenje

k
= 1,8 za istosmjerno promjenjivo optereenje

k
= 2,2 za izmjenino optereenje.

Da bi se dobila tolika sila trenja povrinski pritisak mora biti

min
0 0
tr tr r
F F F
p
A A d l
= = =

(5.24)
113

p
min
[N/mm
2
] najmanji potrebni povrinski pritisak izmeu vratila i glavine
F
r
[N] radijalna sila na dodirnoj povrini; F
r
= F
tr
/
k
F
tr
[N] sila trenja na dodirnim povrinama izmeu vratila i glavine, izraz (5.23)
A [mm
2
] dodirna povrina izmeu vratila i glavine; A = d l
d [mm] nominalni promjer steznog spoja, slika 5.13
l [mm] nosiva duina steznog spoja (obino duina glavine)

0
(statiki) koeficijent trenja steznog spoja.

p

dF
tr
dF
a
dF
o
dF
R
A d
r
d
l
d
l
p
T
F
a
a) b)
c)
p

Slika 5.15: Stezni spoj zupanika s vratilom
a) uzduni presjek b) popreni presjek c) diferencijalne sile na diferencijalnoj povrini

Ako je povrinski pritisak manji od ovog, sigurnost protiv klizanja e biti manja od prije
odabrane, to nije doputeno. U suprotnom, sigurnost protiv klizanja e biti vea od
k
. Budui da
je stvarna vrijednost preklopa sluajna veliina, onda su i stvarne vrijednosti povrinskog pritiska,
sile trenja, sigurnosti protiv klizanja i naprezanja takoer sluajne veliine. Vjerojatnost da se ove
veliine nau u odreenim granicama lako se moe odrediti ako se poznaje srednja vrijednost i
varijanca preklopa. Takav, vjerojatnosni proraun steznog spoja, moe se nai u specijalistikoj
literaturi, a ovdje e se problem nemogunosti odreivanja tonih vrijednosti sluajnih veliina
odrediti na klasian nain: raunati e se uvijek samo s jednom vrijednou preklopa,
minimalnom P
min
ili maksimalnom P
max
. Pravilo je da se uzima ona vrijednost koja e, kad se
preko nje izrauna traena fizikalna veliina, rezultirati s veom stvarnom sigurnou steznog
spoja. Tako npr, ako se za poznati dosjed kontrolira vrstoa steznog spoja, naprezanja e se
raunati za P
max
, jer e tako stvarna naprezanja biti manja od raunskih, a stvarni stupanj
sigurnosti vei. Ako se rauna sigurnost protiv klizanja, sila trenja e se raunati za P
min
, pa e
tako njezina stvarna vrijednost biti vea, kao i sigurnost protiv klizanja. Ako je potrebno odrediti
dosjed, tj. preklop za traenu sigurnost protiv klizanja, tada raunski dobivena vrijednost
preklopa mora priblino odgovarati vrijednosti P
min
odabranog dosjeda. Tada e stvarna sigurnost
protiv klizanja biti vea, jer e stvarni preklop biti vei od potrebnog. Pri proraunu potrebne sile
utiskivanja kod mehanike (uzdune) montae, uzima se P
max
.

Kod steznih spojeva koji brzo rotiraju potrebno je uzeti u obzir i utjecaj centrifugalne sile koja
kod veeg broja okretaja vodi k smanjenju povrinskog pritiska.

114
U praksi, proraun steznog spoja najee tee tako da se za poznata vanjska optereenja (T, F
a
)
trai odgovarajui vrsti dosjed (P
min
i P
max
), kojim e se na dodirnim povrinama izmeu vratila
i glavine postii potreban povrinski pritisak p
min
, odnosno sila trenja F
tr
za prijenos eljenih
optereenja. U tom sluaju, nakon to se prema izrazu 5.23 izrauna potrebna sila trenja F
tr
,

prema izrazu 5.24 potrebni minimalni pritisak p
min
, potrebna vrijednost P
min,st
minimalnog
preklopa rauna se iz izraza 5.19:


min
min,
st
st
g
K d p
P
E

= . (5.25)

Za izbor dosjeda prema tabeli 5.8, potrebno je ovoj vrijednosti dodati vrijednost zaglaivanja P.

Ako su u steznom spoju na glavini predviena rebra za ojaavanje (slika 5.16), ona koe elastinu
deformaciju u radijalnom smjeru. Spomenuti utjecaj uzima se u obzir tako da se modul
elastinosti glavine ojaane s rebrima, povea za 30%. Ako je glavina nazubljena, tada se za
vanjski promjer glavine mora uzeti promjer jezgre (npr. prilikom montae zupanika sa steznim
spojem vanjski promjer glavine jednak je promjeru kruga preko korijena kruga zupanika).

U proraunu steznog spoja potrebno je odrediti i potrebne parametre montae. U sluaju
mehanike montae (slika 5.12a) potrebna sila utiskivanja iznosi:

max m
F p d l (5.26)

F
m
[N] potrebna sila utiskivanja kod mehanike montae steznog spoja
p
max
[N/mm
2
] najvei povrinski pritisak izmeu vratila i glavine
D [mm] nominalni promjer steznog spoja; slika 5.13
l [mm] nosiva duina (obino duina glavine)
kinetiki koeficijent trenja, tabela 1.5, 0,15 do 0,2.


5.5.2 Rastavljivi stezni spojevi
Rastavljivi stezni spojevi prenose okretni moment s vratila na glavinu ili obratno trenjem, tj.
pomou naponske veze. Zbog toga se praktiki neogranien broj puta mogu rastaviti i ponovno
sastaviti. Najpoznatiji je stezni spoj s koninim dosjedom. Od elastinih elemenata koji se umeu
izmeu vratila i glavine da bi se djelovanjem aksijalne sile stvorio na njihovim obodima
radijalni pritisak, najee se upotrebljavaju stezni prstenovi, stezni uloci, naponske ploe i
Spieth ahure.
Stezni spoj s koninim dosjedom
Konini dosjed prenosi okretni moment silom trenja izmeu konino oblikovanog zavretka
vratila i glavine. Pri tome se potrebna radijalna sila, odnosno povrinski pritisak, stvara preko
aksijalne sile prednapona F
v
pritezanjem vijka, prema slici 5.17a. Prednost koninog dosjeda je u
tome to dobro centrira glavinu na vratilo, pa se moe koristiti za vee brzine vrtnje. Koninom
dosjedu se, prvenstveno kod dinamikih optereenja, dodaje i odgovarajue pero kao dodatno
osiguranje protiv klizanja, slika 5.17b. Kod manjih kutova konusa (/2 < , gdje je kut)
konini dosjed je samokoan, to znai da spoj ostaje vrst i nakon prestanka djelovanja sile F
v
,
pa se mora rastaviti silom.

115
U koninom dosjedu vratilo i provrt u glavini na mjestu spoja imaju oblik konusa, koji je
definiran omjerom:

1
konus 2tan( / 2)
D d
x L

= = = (5.27)

D [mm] vei promjer konusa, slika 5.17
d [mm] manji promjer konusa, slika 5.17
L [mm] duina konusa, slika 5.17
[] kut konusa, slika 5.17

U opem strojarstvu, za privrivanje zupanika, remenica, spojki i drugih strojnih elemenata,
najvie se upotrebljava konus 1:10, a za drae alata koriste se Metriki konus 1:20 i Morseov
konus 1:19,212 do 1:20,02.


Fv
p

d


D

L
a) b)

/
2


Slika 5.17: Konini dosjed
a) bez pera b) sa perom

Slika 5.17 prikazuje odnose sila u koninom dosjedu. Zbog pojednostavljenja pretpostavlja se da
sile djeluju na srednjem promjeru D
sr
. Kao posljedica pritezanja matice, javlja se prednaponska
sila F
v
koja nabiva glavinu na vratilo, stvarajui na dodirnim povrinama povrinski pritisak p,
odnosno normalnu silu F
N
= pA
N
(slika 5.18a). U ravnini dodirnih ploha djeluje sila trenja F
tr
=
F
N

0
. Sile F
N
i F
tr
mogu se sastaviti u rezultantu F (slika 5.18a), koja se rastavlja na radijalnu
komponentu F
r
i aksijalnu komponentu (slika 5.18b). Zbog ravnotee sila, ta aksijalna
komponenta mora biti jednaka prednaponskoj sili F
v
. Uzimajui u obzir izraze
0
tan /
tr N
F F = = (slika 5.18a) i
v
tan( / 2 ) /
r
F F + = (Slika 5.18b), iz izraza (5.1) slijedi
izraz za nastalu sila trenja:


( )
0
tan 2
r
tr
F
F

+
. (5.28)


0
koeficijent trenja na dodirnim povrinama
F
r
[N] radijalna sila zbog pritiska
kut trenja; = arctan
0
.

0
koeficijent trenja;
0
0,1 ( 6) za suhe i glatke povrine.

116

F
v
p


d


D

l

l
/ 2

D
s
r

/
2

F
t r

F
N

F
F
v
F
v

F
r

F


/2

/
2
b)

a)


Slika 5.18: Odnosi sila u koninom dosjedu
a) normalna sila F
N
i sila trenja F
tr
b) radijalna sila F
r
i sila prednapona F
v


Da ne bi dolo do proklizavanja steznih povrina, sila trenja mora biti vea od rezultante
djelujuih aktivnih sila koje stezni spoj prenosi, tj.


,
2 2
tr
k k potr
o a
F
F F
=
+
(5.29)


k
stupanj sigurnosti protiv klizanja
F
0
[N] obodna sila
F
a
[N] aksijalna sila koja se prenosi

k,potr
potrebni stupanj sigurnosti protiv klizanja;
k,potr
= 1,3.

Ukoliko se ne prenosi aksijalna sila,
k
je (za sve vrste steznih spojeva) jednak:


tr tr
k
o
F T
F T
= = (5.29a)

T
tr
[Nmm] moment trenja na dodirnoj povrini; T
tr
= F
tr
D
sr
/2
T [Nmm] okretni moment koji se prenosi; T

= F
o
D
sr
/2.
D
sr
[mm] srednji promjer steznog spoja; D
sr
= (D+d)/2.
D [mm] vei promjer konusa, slika 5.17
d [mm] manji promjer konusa, slika 5.17.

U fazi konstruiranja steznog spoja potrebno je odrediti prednaponsku silu vijka potrebnu za
siguran prijenos optereenja. Iz gornjih izraza slijedi:


( )
2 2
v
0
tan 2
k o a
F F
F

+ +
= (5.30)

Za F
a
= 0 slijedi:


( )
v
0
2 tan 2
k
sr
T
F
D

+
=

(5.30a)

117
Ovolika sila prednapona dobije se pritezanjem matice momentom kljua, koji se izrauna prema
izrazu (6.21).

Normalna sila F
N
, kao posljedica djelovanja aksijalne sile F
v
, uzrokuje povrinski pritisak p=F
N
/A
N
F
r
/A
sr
, kojega je potrebno kontrolirati:

( )
v
tan 2
dop
sr
F
p p
D l
=
+
(5.31)

F
v
[N] prednaponska sila montae koninog dosjeda, izraz (5.31)
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak, izraz (5.2).

5.5.3 Stezni spoj pomou steznih prstenova
Par steznih prstenova kao elastini vezni element glavine i vratila, sastavljen je od unutranjeg ili
vanjskog koninog prstena od poboljanog elika koji se umee u odgovarajui otvor izmeu
vratila i glavine, slika 5.19. Ako na prstene djeluje dovoljno velika aksijalna sila F
a
, na dodirnim
povrinama izmeu vratila i unutarnjeg prstena, te izmeu glavine i vanjskog prstena, stvara se
povrinski pritisak p koji uzrokuje potrebnu silu trenja za prijenos vrtnje. Potrebna aksijalna sila
F
a
obino se postie s jednim (slika 5.19a) ili vie (slika 5.19b) vijaka za pritezanje. Zbog velikog
polukuta konusa (/2 = 1642') ovakav spoj nije samokoan, pa se nakon prestanka djelovanja
aksijalne sile F
a
lako moe rastaviti.



d


D

F
p

d


D

F
p
/ i
a) b)
i = br. vijaka


Slika 5.19: Primjeri veza glavine i vratila sa steznim prstenima
a) s jednim priteznim vijkom i jednim parom prstenova b) s vie priteznih vijaka i etiri para prstenova

Na slici 5.20 prikazani su odnosi sila na kosini, tj. na dodirnim povrinama steznih prstenova. Iz
poligona sila na vanjskom i unutranjem prstenu, oito je:

( ) ( )
1 , 1 1 0
tan / 2 tan / 2
a tr o r r
F F F F = + + = + + (

(5.32)

F
a1
|N| aksijalna sila na prvom paru steznih prstenova
F
tr,o
|N| sila trenja izmeu unutranjeg prstena i vratila, za prvi par prstenova
F
r1
|N| radijalna sila na prvom paru steznih prstenova
kut konusa steznih prstenova
kut trenja; = arctan
0


0
koeficijent trenja.

118
Uz F
tr,o
F
tr,g
, takoer slijedi:

( )
2 1 1 1 0
2 tan / 2
a a tr r
F F F F = = + (

(5.33)

F
a2
|N| aksijalna sila na prvom paru steznih prstenova
F
tr1
|N| sila trenja za prvi par steznih prstenova

pa je, uz F
tr1
=
0
F
r1
, lako izraunati silu trenja na prvom paru steznih prstenova, stvorenom
aksijalnom silom F
a1
jednakoj sumi aksijalnih sila svih vijaka. Dakle:


( )
0
1 1
0
tan / 2
tr a
F F

=
+ +
(5.34)

Za svaki idui par steznih prstenova prikazani odnosi sila ostaju isti, ali je, u skladu s izrazom
(5.33), aksijalna sila manja od prethodne za dvije sile trenja. Dakle, za drugi par steznih
prstenova vrijedi:


( )
0
2 2
0
tan / 2
tr a
F F

=
+ +
, (5.35)

Ova relacija vrijedi i za svaki idui par steznih prstenova, samo to se redni broj u indeksu oznake
za silu poveava za jedan. Pri tome je potrebno napomenuti da obodna (ili svaka druga) sila trenja
stvorena istim povrinskim pritiskom, tj. istom radijalnom silom, ima istu vrijednost kao ova,
aksijalna sila trenja, a smjer suprotan rezultanti obodne F
o
i aksijalne sile F
A
koje se prenose.
Usporedbom izraza (5.32) i (5.33) dolazi se do omjera


( )
( )
, , , 0 2
1 , 1 , 1 , 1 0
tan 2
tan 2
r n a n tr n
r
r r n a n tr n
F F F
F
q
F F F F



+
= = = = =
+ +
(5.36)

koji pokazuje da mo noenja svakog idueg para steznih prstenova opada po geometrijskom
nizu. Vrijedi i


,
, 1
tr n
tr n
T
q
T

= za F
A
= 0. (5.36a)
a)

119
b) c)
2
2

Slika 5.20: Sile na prvom paru steznih prstenova
a) sile na dodirnim povrinama b) poligon sila na vanjskom prstenu c) poligon sila na unutranjem
prstenu

Ukupna sila trenja F
tr
za n pari steznih prstenova jednaka je zbroju sila trenja svih parova
prstenova, tj. sumi lanova geometrijskog niza, kojemu je q kvocijent:

( )
2
, 1 1
1
1
1 ...
1
n n
tr tr j tr tr
j
q
F F F q q F
q
=

= = + + + =

(5.37)

Slian izraz vrijedi i za ukupni moment trenja T
tr
, ako je F
A
= 0.

No, kako je vrijednost omjera q za /2 = 1642' i za
0
= 0,15 prema izrazu (5.30) jednaka q =
0,5, proizlazi da je sposobnost noenja svakog para steznih prstenova otprilike upola manja od
prethodnog para, slika 5.21. Tako bi npr. peti par nosio svega oko tri posto ukupne sile (ili
momenta), to je neisplativo. Zato se nikada ne ugrauje vie od etiri para steznih prstenova.


F
r
1
F
r
2
F
r3 F
r
4
raspodjela povrinskog
pritiska

Fv
vratilo
glavina


Slika 5.21: Raspodjela povrinskog pritiska na pojedine vezne elemente
120

Sigurnost protiv klizanja je dakle:

,
2 2
tr
k k potr
r A
F
F F
=
+
(5.38)


k, potr
potrebni stupanj sigurnosti protiv klizanja;
k, potr
= 1,2...2,0.
F
r
|N| aktivna radijalna sila koja se prenosi
F
A
|N| aktivna aksijalna sila koja se prenosi

Stezni prstenovi se ugrauju s labavim dosjedom kako izmeu vanjskog prstena i glavine, tako i
izmeu unutranjeg prstena i vratila. Za uklanjanje ove inicijalne zranosti potrebno je stezne
prstenove opteretiti poetnom aksijalnom silom F
0
. Tek poveanjem aksijalne sile na vrijednost
prednaponske sile F
pr
=F
0
+F
v
postie se na dodirnim povrinama eljeni povrinski pritisak p za
prijenos vrtnje.

Pri odreivanju dimenzija steznih prstenova odluujui je povrinski pritisak p
1
izmeu vanjskog
prstena prvog para prstenova i glavine, koji mora biti u doputenim granicama:

1
1 dop
r
F
p p
D l
=

(5.39)



6 OPRUGE

Opruge su elastini elementi koji pod utjecajem vanjskog optereenja akumuliraju energiju, te je
nakon rastereenja vrate u obliku potencijalne energije, itavu ili umanjenu. U praksi se opruge
upotrebljavaju za razliite namjene. Neki od najeih primjera upotrebe su:
akumulacija energije (opruge za pogon mehanizma u satu i u igrakama),
priguivanje udaraca i vibracija (torzijske opruge u cestovnim vozilima)
kao povratni elementi (opruge u ventilima, spojkama, mjernim instrumentima)
mjerenje sila (vaga s oprugom)
raspodjela sila (orua za uvrivanje)
opruge za zatezanje

Obzirom na materijal, u praksi se najee upotrebljavaju metalne i gumene opruge, a prema
obliku zavojne, tanjuraste, lisnate i ipkaste. Ipak, osnovna podjela opruga je prema vrsti glavnog
naprezanja: dijele se na savojne, vlano-tlane i torzijske opruge.
6.1 KARAKTERISTIKA I RAD OPRUGE
Ako se vlana, tlana ili savojna opruga opterete silom F, hvatite sile napravi put s koji se
naziva progib. Slino tome, opruge optereene torzijskim momentom T zakreu se za kut koji
se naziva zakretanje opruge. Progib i kut zakreta se zajednikim imenom nazivaju opruenje.
Ovisnost opruenja o optereenju naziva se karakteristika opruge, a moe biti linearna,
progresivna ili degresivna, slika 6.1.

121
a)
F
s
c)
F
s
b)
F
s

Slika 6.1: Karakteristika opruge
a) progresivna b) linearna c) degresivna

Karakteristika opruge definirana je omjerom prirasta optereenja i opruenja koji se naziva
krutost opruge:

s
F
c
d
d
= (6.1)


d
dT
c
t
= (6.2)

U oprugama s linearnom karakteristikom (slika 6.1b) krutost opruge je konstantna veliina i
naziva se konstanta opruge:


s
F
c = (6.3)

T
c
t
= (6.4)

c [N/mm] krutost opruge za vlane, tlane i savojne opruge
c
t
[Nmm/rad] krutost opruge za torzijske opruge
F [N] optereenje opruge
s [mm] progib opruge
T [Nmm] torzijski moment opruge
[rad] zakretanje opruge.

Prilikom optereenja opruge silom F ili momentom torzije T, u opruzi se akumulira radnja
opruge, koji se rauna izrazima (6.5) i (6.6). Opruga prilikom rastereenja predaje akumuliranu
radnju umanjenu za udio unutarnjeg trenja u materijalu opruge.

=
s
s s F W d ) ( (6.5)

d ) ( T W
t
(6.6)

122
Radnja opruge grafiki predstavlja povrina ispod karakteristike opruge u dijagramima na slici
6.1. Kod opruga s linearnom karakteristikom (slika 6.1b) radnja opruge iznosi:

s
F
W =
2
(6.7)

=
2
T
W
t
(6.8)

W [Nmm] radnja opruge za vlane, tlane i savojne opruge
W
t
[Nmm] radnja opruge za torzijske opruge.

U praksi se esto susreu primjeri kada je u pojedinom sklopu istovremeno ugraeno vie opruga
koje su povezane u takozvani sustav opruga, ime se omoguuje traena funkcija tog sklopa.
Pojedine opruge mogu biti povezane u sustav opruga na razliite naine, slika 6.2.

c
1
c
2
F
c
2
c
1
F
c
3
c
4
c
1
c
2
F
s
s
1
s
2
s
I
s
II
c) a) b)


Slika 6.2: Sustavi opruga
a) paralelni b) serijski c) kombinirani

a) Paralelni sustavi opruga
Opruge su ugraene tako da se ukupna sila rasporeuje na pojedine opruge, pri emu je progib
svih opruga jednak. Dakle, u sustavu opruga na slici 6.2a ukupna sila F se rasporeuje na sile F
1
i
F
2
(F=F
1
+F
2
), to se moe, uzimajui u obzir krutosti opruga c
1
i c
2,
te jedinstveni progib (s
1
= s
2

=s), zapisati i u obliku cs = c
1
s + c
2
s. Iz ovoga slijedi da je ukupna konstanta opruge ugraenih
opruga na slici 6.2a jednaka c = c
1
+ c
2
. Slino se moe izvesti i za proizvoljan broj opruga, pa
tako za n sporedno ugraenih opruga vrijedi:

=
= + + + + =
n
i
i n
c c c c c c
1
3 2 1
..... (6.9)

b) Serijski sustavi opruga
Opruge su ugraene tako da na pojedine opruge djeluje jednako velika sila F. Progibi pojedinih
opruga openito nisu jednaki, te su ovisni o konstantama opruge. U sustavu opruga na slici 6.2b
123
ukupan progib s jednak je zbroju pojedinih progiba s
1
i s
2
(s = s
1
+ s
2
), to se moe, uzimajui u
obzir konstante opruga c
1
i c
2
te jedinstvenu silu (F
1
=F
2
=F), zapisati i u obliku F/c= F/c
1
+ F/c
2
.
Ukupna konstanta opruge serijski ugraenih opruga na slici 6.2b tako iznosi 1/c = 1/c
1
+1/c
2
.
Slian izvod bi slijedio i za proizvoljan broj opruga, pa tako za n serijski ugraenih opruga
vrijedi:

=
= + + + + + =
n
i
i n
c c c c c c
1
3 2 1
1 1
.....
1 1 1 1
(6.10)

c) Kombinirani sustavi opruga
U kombiniranim sustavima opruga, opruge su u razliitim kombinacijama ugraene paralelno i
serijski. U sustavu opruga na slici 6.2c gornje i donje paralelno ugraene opruge povezane su u
zajedniki serijski sustav opruga. Iz gornjeg obrazloenja moe se zakljuiti kako je ukupna
konstanta opruge sustava na slici 6.2c jednaka 1/c = 1/(c
1
+c
2
) + 1/(c
3
+c
4
). Na isti nain bi se
dobila konstanta opruge s proizvoljnim brojem paralelno i serijski spojenih opruga.
6.2 MATERIJALI OPRUGA I DOPUTENA NAPREZANJA
Pri odabiru materijala za opruge mora se uzeti u obzir sposobnost oblikovanja i elastina svojstva
materijala. Izbor materijala prvenstveno ovisi o uvjetima eksploatacije opruge.
Opruge za rad u normalnim uvjetima: Ako se za ove opruge koristi nelegirani elik, onda
je to najee ve patentirana ica sa 0,5 do 0,85 % ugljika. Patentiranje se izvodi tako da
se austenitizirana ica provlai kroz olovnu kupku gdje se izotermno pobolja, a zatim se
ohladi na zraku. Obino se nakon toga jo hladno gnjei. Poslije izrade (motanja) izvodi
se nisko poputanje. Zbog slabe prokaljivosti nelegirani elici se koriste samo za manje
presjeke, a zbog slabe temperaturne postojanosti za rad na temperaturama samo do 80
o
C.
Za opruge koje se toplinski obrauju poslije oblikovanja koriste se elici legirani
silicijem, manganom, kromom i manje vanadijem, uz srednji sadraj ugljika (0,4 do 0,7
%). Legirni elementi poveavaju prokaljivost, postojanost poputanju i mehanika
svojstva materijala opruge. Silicij se rastvara u feritnoj reetki, poveavajui vrstou
materijala, a jo vie granicu teenja, koja kod ovakvih materijala moe dostii i 90 %
vlane vrstoe. S druge strane, pri toplinskoj obradi na viim temperaturama, silicij
poveava sklonost elika jakom razugljiavanju i grubozrnatosti, pa se na povrini dobije
isti ferit koji je neotporan na dinamika naprezanja. Karakteristika mangana je da osim
to poveava svojstva elika isto kao silicij, uzrokuje nejednoliki raspored ukljuina
sulfida i oksida. Valjanjem one zauzmu vlaknasti raspored, pa elik legiran manganom
ima visoku ilavost u uzdunom smjeru (lisnate opruge).
Opruge za rad na povienim temperaturama: Kod ovih opruga elici su legirani
prvenstveno kromom (do 1,5 %) koji sa eljezom formira kompleksni karbid, te sa drugim
elementima (molibden, volfram i vanadij) koji formiraju svoje temperaturno postojane
karbide.
Opruge za rad u korozionoj sredini: Problem korozije najjednostavnije i najjeftinije se
rjeava izradom opruga iz elika iz prethodnih skupina, te njihovim oblaganjem
antikorozijskim zatitnim slojem. No, mnogo efikasnije, ali zato i znatno skuplje, je
izraditi opruge iz materijala otpornog na koroziju. To su prvenstveno nerajui elici, te
razliite vrste bronci.

124
U praksi se za opruge najvie upotrebljavaju toplo valjani elici koji se nakon kaljenja poputaju,
kako bi se poveala ilavost materijala, Tabela 6.1. Najbolja svojstva vrstoe postiu se
upotrebom okrugle ice za opruge koja se izrauje u razliitim razredima kvalitete, Tabela 6.2.
Za hladnu izradu opruga postupcima rezanja, preanja i namotavanja, koriste se hladno valjane
eline trake, tabela 6.3.

Krutost opruge metalnih opruga ( 6.1) ovisna je, kod vlanih, tlanih i savojnih opruga, o modulu
elastinosti materijala opruge E, odnosno o modulu elastinosti G kod torzijskih opruga.
Vrijednosti E i G najee koritenih materijala za opruge navodi Tabela 6.4.

Pri dimenzioniranju opruga bitno je da su naprezanja koja nastaju kao posljedica vanjskih
optereenja manja od doputenih. Doputena optereena ovisna su, osim o koritenom materijalu,
i o obliku opruge, nainu optereenja i opasnosti od posljedica koje bi eventualno pucanje opruge
prouzroilo. Openito se doputena naprezanja odreuju za pojedinu vrstu opruge posebno.
Ukoliko takvi podaci nisu na raspolaganju, doputena naprezanja opruge mogu se odrediti
orijentacijski prema vlanoj vrstoi materijala R
m
:

6.3 OPRUGE OPTEREENE NA SAVIJANJE
6.3.1 Lisnata opruga s konstantnim presjekom
Najjednostavniji primjer ovakve opruge je konzolno uvrena lisnata opruga pravokutnog
presjeka, slika 6.4. Ako je opruga optereena silom F koja djeluje na kraju opruge, moment
savijanja na proizvoljnom mjestu iznosi M
x
=Fx. Najvei moment savijanja M
s
=Fl nastaje na
mjestu uvrenja i ima odluujui utjecaj pri dimenzioniranju opruge. Obzirom da su irina
opruge b i debljina h po itavoj duini jednake (W
y
= konst), zbog promjenljivog momenta
savijanja mijenja se i naprezanje, pa materijal nije optimalno iskoriten. Zbog toga se ovakve
opruge u praksi koriste samo za mala optereenja, prvenstveno u preciznoj mehanici kao dodirne
opruge u raznim sklopkama ili pritisne opruge za kvake i slino. Za izradu ovakvih opruga
prvenstveno se upotrebljavaju hladno valjane eline trake prema DIN 17222 (tabela 6.3) i legure
bakra prema Din 17670. Progib opruge na mjestu djelovanja sile iznosi:


3
3
4
h b E
l F
s


= (6.13)

s [mm] progib opruge
F [N] optereenje opruge
l [mm] duina opruge
E [N/mm
2
] modul elastinosti materijala opruge, Tabela 6.4
b [mm] irina opruge
h [mm] debljina opruge
125
x

s

b
h
l
F


Slika 6.4: Konzolno uvrena savojna opruga s konstantnim presjekom

Naprezanje na savijanje
s
opruge rauna se poznatim izrazom

dop 2
6
s
s s
y
M F l
W b h


= =

(6.14)

M
s
[Nmm] najvei moment savijanja; M
s
= Fl
W
y
[mm
3
] aksijalni moment otpora poprenog presjeka opruge oko horizontalne osi y;
W
y
= bh
2
/6
F, l, b, h vidi izrazu (6.13)

s dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje materijala opruge,
poglavlje 6.2.

6.3.2 Lisnata opruga jednake vrstoe
Jako optereene opruge i opruge za cestovna i inska vozila oblikovane su tako da je uzdu
opruge naprezanje na savijanje priblino konstantno. To znai da se moment otpora na savijanje
presjeka opruge mijenja priblino u istom odnosu kao i moment savijanja. Ako je popreni
presjek opruge pravokutnik s momentom otpora na savijanje W
u
=(bh
2
)/6, za postizanje gornje
pretpostavke mora se uzdu opruge mijenjati irina b ili debljina h. Zbog jednostavnije izrade
opruzi se obino u praksi mijenja irina b, tako da se dobiva lisnata opruga "jednake vrstoe",
slika 6.5a. Ako se ova opruga razree po irini na n jednakih listova koji se poloe jedan na
drugoga, dobiva se lisnata opruga jednake vrstoe u sloju, slika 6.5b. Ako se upotrijebe dvije
lisnate opruge i krajevi pojedinih listova odgovarajue oblikuju dobiva se praktiki oblik lisnate
savojne opruge u sloju (slika 6.6), tzv. gibanj, koji se esto upotrebljava u cestovnim i inskim
vozilima. Njegovo dobro svojstvo je to ublaava udare zbog neravnog kolnika, to povoljno
utjee na vonju vozila.

126

s

b

h
l
F

B

b
l

B
=
n

b

h

n

h
a) b)


Slika 6.5: Konzolno uvrena lisnata opruga s promjenjivim presjekom
a) lisnata opruga jednake vrstoe b) nastajanje gibnja

Tabela 6.5 Debljina h i irina b listova lisnatih opruga prema DIN 4620
h [mm] 3 3,5 4 4,5 5 5,5 6 6,5 7 8 9 10 11 12 14 16 20
b [mm] 35 40 45 50 55 60 65 70 75 80 90 100 110 120 140
b h
[mm]
3 (35 50)
5 (35 90)
8 (40 140)
12 (60 140)
3,5 (35 60)
6 (35 140)
9 (40 140)
14 (110 140)
4 (35 70)
6,5 (35 140)
10 (40 140)
16 (110 140)
4,5 (35 70)
7 (40 140)
11 (60 140)
20 (110 140)

Lisnate opruge izrauju se prvenstveno od toplo valjanih elika za opruge prema DIN 17221,
Tabela 6.1. Debljina listova h i irina listova b lisnatih opruga standardizirane su prema DIN
4620 i navedene u Tabeli 6.5. Duina pojedinih listova odreuje se pomou Slike 6.6, pri emu se
polazi od duine donjeg lista L
n
koji mora zbog uvrivanja biti neto dui:

a
n
L
L
n
+

=
1
(6.15)

L [mm] duina gornja dva lista; L =L
1
=L
2

n broj ostalih listova
a [mm] dodatak za donji list ; a 25 40 mm

127

praktino
teorijski

b

L
n
=L
5
L
4
L
3
L
1
=L
2
=L
2F
F
F

h

l l

Slika 6.6 Lisnata savojna opruga

Kako prilikom rada opruge ne bi dolo do poprenog zamicanja, listovi su primjerno oblikovani i
privreni posebnim prstenom; slika 6.7. Osim toga, listovi su po sredini opruge meusobno
povezani odgovarajuim elementom za privrivanje (slika 6.8), ime se osigurava
jednakomjeran raspored optereenja koje djeluje na pojedine listove. Kao to je vidljivo iz slike
6.6, gornji list je neto produen i oblikovan tako da se opruga moe primjereno privrstiti. Pri
tome su na raspolaganju brojne konstrukcijske mogunosti, slika 6.6.

6.3.3 Zavojna fleksiona opruga
Zavojna fleksiona opruga se upotrebljava prvenstveno kao povratna opruga u raznim ruicama i
poklopcima. Jedan kraj opruge fiksno je uvren na odgovarajue kuite ili konzolu, a drugi
kraj je pokretan skupa s ruicom ili poklopcem, slika 6.10. U osnovnom poloaju opruga ima
prednaprezanje silom F
p
, koje pritie ruicu ili poklopac na odgovarajui naslon. Prilikom
aktiviranja opruge sila F
p
se povea na radnu silu F, koja osigurava okretanje ruice za eljeni
kut ili otvaranje poklopca. Nakon rastereenja opruga je opet optereena silom F
p
.

128
r

D
a
F F
p

d


Slika 6.10: Zavojna fleksiona opruga kao opruga za okretanje

6.3.4 Spiralna opruga
Spiralne opruge su savojne opruge namotane u obliku Arhimedove spirale, slika 6.12. Za izradu
spiralnih opruga najee se upotrebljavaju okrugla ica za opruge prema DIN 17223 (tabela 6.2)
i eline trake od toplo valjanog elika za opruge prema DIN 17211, tabela 6.1. Openito se ove
opruge koriste kod satnih mehanizama, kazaljki mjernih instrumenata, elastinih spojki i slino.

Krajevi spiralnih opruga voeni su s odgovarajuim nastavcima, pri emu optereenje djeluje
samo na vanjskom (slika 6.12a) ili samo na unutarnjem kraju (slika 6.12b). Pri optereenju
opruge pojedini navoji jednakomjerno se pomiu prema sreditu opruge, tako da razmak izmeu
navoja ostaje itavo vrijeme jednak za sve navoje. Ovisno o broju navoja i udaljenosti meu
njima, takva opruga moe se okrenuti za vrlo velike kutove (i za vie navoja). Pri tome meu
navojima mora jo uvijek ostati odreena zranost jer bi u sluaju doticanja navoja nastali
preveliki gubici zbog trenja.

Pri optereenju opruge silom F, opruga se okrene za kut , koji se rauna pomou izraza

M l F r l
E I E I

= =

(6.29)

129


r
v

r
u
F

t
a
r
u

r
v

t
a
F

a) b)


Slika 6.12: Spiralna opruga
a) optereenje na vanjskom kraju b) optereenje na unutarnjem kraju

6.3.5 Tanjuraste opruge
Tanjuraste opruge su konino oblikovani metalni prstenovi koji prenose optereenja u aksijalnom
smjeru, slika 6.14a. Najee se upotrebljavaju kao pritisni elementi u valjnim leajevima, kao
elementi upravljanja ventilima, priguivai vibracija u strojevima za obradu i svugdje tamo gdje
su zahtijevani manji progibi opruge pri velikim pogonskim silama.



D
v
D
u

l
0


h
0

F
t
t
t
t'
Skupina 1 i 2
Skupina 3
I
II
III
I
II
III
a)
b)
c)

Slika 6.14: Tanjurasta opruga
a) osnovne konstrukcijske veliine b) konstrukcijske izvedbe c) primjer upotrebe

Ako se eli postii vei progib opruge, nanie se vie tanjura u stupac opruge, ali suprotno
okrenutih, slika 6.14c. Pri tome tanjuri mogu u stupac biti razmjeteni u razliitim
130
kombinacijama, tabela 6.7. U takvim sluajevima potrebno je razlikovati parametre stupca opruge
(sila stupca F
s
, progib stupca s
s
, duina neoptereenog stupca L
0
) od parametara pojedine opruge
(sila pojedine opruge F, progib neoptereenog tanjura s, visina pojedinog neoptereenog tanjura
l
0
). Iz tabele 6.7 je vidljivo da se poveanjem broja suprotno okrenutih tanjura poveava ukupan
progib oprunog stupca, uz nepromijenjeno optereenje. S druge strane, s poveanjem broja
tanjura u pojedinom paketu uz nepromijenjen ukupan progib, opteretivost opruge se
proporcionalno poveava. Koja mogunost e se odabrati ovisi o konstrukcijskim zahtjevima
koritenog stupca opruga.

Prilikom ugraivanja tanjurastih opruga u stupac opruga potrebno je uzimati u obzir kako se
doputena odstupanja pojedinih opruga zbrajaju, to moe kod veih duina stupaca opruga
dovesti do veih odstupanja, te time do problema prilikom ugradnje opruge. Zbog toga u praksi
vrijedi preporuka prema kojoj je duina neoptereenog oprunog stupca L
0
3D
z
, gdje je D
z

vanjski promjer opruge.

Pri ugraivanju tanjurastih opruga u stupac opruga potrebno je osigurati dobro voenje opruge, a
to se postie svornjakom za voenje (unutarnje voenje) ili tuljcem za voenje (vanjsko voenje).
U praksi se preporuuje unutarnje voenje. Povrine elemenata za voenje (svornjaka ili ahure) i
sve nalijene povrine opruge trebaju po mogunosti biti primjereno toplinski obraene
(preporuljivo je cementiranje do dubine 0,8 mm i kaljenje na tvrdou najmanje 55 HRc).
Takoer, povrina elemenata za voenje treba biti glatka (preporueno je precizno bruenje),
ime se smanjuje trenje u sluaju dodira prstena opruga i elementa za voenje. U svakom sluaju,
izmeu elementa za voenje i prstena opruge mora biti osigurana odreena zranost.

6.4 ZAVOJNE TORZIJSKE OPRUGE
Zavojna torzijska opruga nastaje kad se ica namotava u obliku zavojnice na cilindar (cilindrine
zavojne opruge) ili na stoac (konine zavojne opruge). Presjek ice obino je okrugao, iako se u
praksi upotrebljavaju i zavojne torzijske opruge s pravokutnim presjekom. U nastavku su detaljno
obraene samo cilindrine zavojne torzijske opruge s okruglim presjekom, koje su praksi i
najvie upotrebljavaju. Obzirom na smjer optereenja dijele se na tlane i vlane zavojne
torzijske opruge.
Tlane zavojne torzijske opruge
U tlanim zavojnim torzijskim oprugama optereenje djeluje u aksijalnom smjeru tako da se
opruga tlai (njena duina se prilikom optereenja smanjuje). Obzirom da postoji opasnost od
loma, prvenstveno kod duih opruga, opruge su voene sa svornjakom za voenje promjera D
d

(unutarnje voenje) ili s ahurom za voenje s promjerom D
h
(vanjsko voenje), slika 6.17.
Vrijednosti D
d
i D
h
za neke standardne opruge navodi tabela 6.14. Za sve ostale opruge moe se
prilikom unutarnjeg voenja uzeti D
d
(0,8 0,9)D
u
, gdje je D
u
unutarnji promjer opruge, a
prilikom vanjskog voenja D
h
(1,1 1,2)D
v
, gdje je D
v
vanjski promjer opruge. Tlane
zavojne torzijske opruge mogu se izraivati u hladnom ili toplom stanju.

131

D
d
D

D
u
D
v
D
h
a)

b)

I II II I
I- obraeni krajevi opruge; II- neobraeni krajevi opruge


Slika 6.17: Tlana zavojna torzijska opruga
a) hladno oblikovana prema DIN 2095 b) toplo oblikovana prema DIN 2096

Hladno oblikovane tlane zavojne torzijske opruge motaju se na hladno, prvenstveno od
okrugle ice za opruge prema DIN 17223 (tabela 6.2), a takoer i od nehrajueg elika prema
DIN 17224 i legura bakra DIN 18672. Kao to pokazuje slika 6.17a, opruge mogu na oba kraja
biti dodatno obraene (izvedba I opruga nalijee na nalijenu plohu po itavom obodu opruge)
ili neobraene (izvedba II opruga nalijee samo po dijelu oboda opruge na nalijenu povrinu).
Openito se izvedba II upotrebljava samo za promjere ice d < 1 mm, odnosno kod omjera navoja
e=D/d > 15. U obje izvedbe potrebno je uzeti u obzir da krajnji navoji, koji se oslanjaju jedan na
drugog, nemaju oprunih svojstava kao ostali navoji. Zbog toga mora broj svih navoja i
u
imati
neto vei broj aktivnih navoja i
a
, koji sudjeluju u opruenju.

Za hladno oblikovane opruge vrijedi:
2
u a
i i = + (6.46)
i
u
ukupni broj navoja
i
a
broj aktivnih navoja

Konstrukcijska izvedba hladno oblikovanih tlanih zavojnih torzijskih opruga standardizirana je
prema DIN 2095. Za ove opruge vrijede slijedea konstrukcijska ogranienja:

promjer ice: d 17 mm
srednji promjer navoja: D 200 mm
duina neoptereene opruge: L
0
630 mm
broj aktivnih navoja: i
a
2
indeks opruge: e = D/d = 4 20

Tabela 6.14. navodi standardne veliine hladno oblikovanih tlanih zavojnih torzijskih opruga
prema DIN 2098, izraenih od okrugle ice za opruge kvalitete C ili D (vidi tabelu 6.2). U tabeli
su osim geometrijskih dimenzija navedene i opruna konstanta c i doputena sila opruge F
n
.

Toplo oblikovane tlane zavojne torzijske opruge izrauju se na toplome, prvenstveno od
toplo valjanih elika za opruge prema DIN 17221, Tabela 6.1. Standardni promjeri okruglih ipki
132
jednaki su kao za okrugle torzijske ipkaste opruge ( 6.5.1), te ih navodi tabela 6.12. Za ove
opruge vrijede prema DIN 2096 slijedea konstrukcijska ogranienja:

Konstrukcijska veliina
Male serije
(do 5000 komada)
Velike serije
(preko 5000 komada)
Promjer ipke d [mm] 8 60 9 18
Vanjski promjer D
v
[mm] 460 180
Duina neoptereene opruge L
0
[mm] 800 600
Broj aktivnih navoja i
a
3 5 12
Indeks opruge e = D/d 3 12 6 12

I ove opruge moraju na krajevima biti dodatno obraene ili neobraene (izvedbe I i II na slici
6.17b). Ukupan broj navoja i
u
je:
1, 5
u a
i i = + (6.47)

I hladno i toplo motane tlane zavojne torzijske opruge u pravilu su desno motane. Radi dobrog
centriranja opruge ukupan broj navoja i
u
u oba sluaja mora biti zaokruen na 0,5 (npr. 5,5; 6,5;
7,5; itd.). Iz izraza (6.46) i (6.47) proizlazi da je broj aktivnih navoja i
a
u hladno motanih opruga
takoer zaokruen na 0,5, dok je u toplo oblikovanim oprugama cijeli broj.

Odnose prilikom optereenja tlane zavojne torzijske opruge (hladno ili toplo oblikovane)
prikazuje slika 6.18. Najmanja doputena duina opruge L
n
, koja nastaje pri najveoj doputenoj
sili F
n
, odnosno najveem doputenom progibu s
n
, iznosi:

a B n
S L L + = (6.48)

L
n
[mm] najmanja doputena duina opruge
L
B
[mm] duina potpuno sabijene opruge, izraz (6.49)
S
a
[mm] suma minimalnih udaljenosti meu pojedinim navojima, izrazi (6.50) i (6.51).

Duina potpuno sabijene opruge je ona duina kod koje pojedini navojci dodiruju jedan drugoga.
Rauna se prema izrazu:

d k L
i B
= (6.49)

L
B
[mm] blokirana duina opruge prema izrazu
d [mm] promjer ice (ipke)
k
i
koeficijent navoja (i
u
je broj svih navoja)
k
i
= i
u
hladno oblikovane opruge s obraenim krajevima
k
i
= i
u
+ 1,5 hladno oblikovane opruge s neobraenim krajevima
k
i
= i
u
0,3 toplo oblikovane opruge s obraenim krajevima
k
i
= i
u
+ 1,1 toplo oblikovane opruge s neobraenim krajevima.

Vlane zavojne torzijske opruge
U vlanim zavojnim torzijskim oprugama sila djeluje u aksijalnom smjeru tako da se opruga pod
utjecajem te sile rastee (njena duina se prilikom optereenja poveava), slika 6.16. Izrauju se
u hladnom ili toplom stanju.

133

m

D


D
u


D
v

L
0
L
T
L
U
d


Slika 6.19: Vlana zavojna torzijska opruga

Proraun vrstoe zavojnih torzijskih opruga
Proraun vrstoe zavojnih torzijskih opruga (vlanih i tlanih, hladno i toplo oblikovanih)
standardiziran je prema DIN 2086. Optereenje F opruge uzrokuje uvijanje ice opruge zbog
momenta torzije T
t
= T cos kao dijela sprega sila T

2
D
F T = (6.58)

kojeg tvore dvije sile F na kraku D Smina naprezanja od poprene sile F cos, te tlana i
savojna naprezanja od dvije komponente reakcije veze F su zanemariva, pa se provjerava samo
torzijsko naprezanje
t
(vidi sliku 6.22):

dop
3
8
t t
t
t t
d
D F
k
W
T
k

= = (6.59)

T [Nmm] torzijski moment opruge
F [N] optereenje opruge
D [mm] srednji promjer navoja

t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje u opruzi
W
t
[mm
3
] torzijski moment otpora presjeka ice opruge; W
t
= d
3
/ 16
d [mm] promjer ice (ipke)
k
t
popravni faktor naprezanja, izraz (6.59)

t dop
[N/mm
2
] doputeno torzijsko naprezanje.

F
D/2

d

t

t,k


Slika 6.22: Optereenje zavojne torzijske opruge
134

Popravni faktor naprezanja k
t
uzima u obzir poveanje teoretskog torzijskog naprezanja zbog
zakrivljenosti ice. Naime, stvarno torzijsko naprezanje je rasporeeno nesimetrino po presjeku
ice, te je na unutarnjoj strani navoja vee nego na vanjskoj. Faktor k
t
je ovisan o indeksu opruge
e = D/d, te se rauna prema izrazu:

0, 5
0, 75
t
e
k
e
+
=

(6.60)

Doputeno torzijsko naprezanje
t dop
u izrazu (6.58) odreuje se posebno za tlane i vlane
zavojne torzijske opruge, te posebno za statiko i dinamiko optereenje.
Doputeno torzijsko naprezanje za tlane zavojne torzijske opruge
Statiki optereene opruge:
Prema DIN-u, smatra se da je opruga statiki optereena kad je broj ciklusa optereenja u
ukupnom ivotnom vijeku opruge N 10
4
. Doputeno torzijsko naprezanje
t dop
tada iznosi:
hladno oblikovane opruge:
t dop
= 0,56R
m
, gdje je R
m
vlana vrstoa materijala opruge (za
icu za opruge prema DIN 17223 vidi tabelu 6.2)
toplo oblikovane opruge: za opruge od toplo valjanih elika prema DIN 17221 vidi tabelu
6.15

Tabela 6.15: Doputeno torzijsko naprezanje
t dop
za toplo oblikovane opruge iz toplo valjanih
elika prema DIN 17221
Promjer ipke d [mm] 10 20 30 40 50 60

t dop
[N/mm
2
] 925 840 790 760 735 720

Dinamiki optereene opruge:
Opruge su najee optereene s ciklikim optereenjem s koeficijentom asimetrije ciklusa r = 0.
esto su ugraene i s predopruenjem s
pr
koje uzrokuje statiko prednaprezanje
pr
, pa moment
torzije varira izmeu T
max
i T
pr
, tako da torzijsko naprezanje varira izmeu
t max
i
pr
. U tom
sluaju, zamor materijala opruge se kontrolira prema:

max min
dop
,
2
t t
A
a a
a potr
R

= = (6.61)

R
A
[N/mm
2
] amplituda dinamike vrstoe

a,potr


potrebni stupanj sigurnosti za amplitudno naprezanje;
a,potr
= 1,3...1,5.

Amplituda dinamike vrstoe rauna se prema izrazu:


,0 pr
1
2
A A
k
R R
k

(6.62)

R
A,0
[N/mm
2
] amplituda trajne dinamike vrstoe savojne zavojne opruge iz okrugle ice prema DIN
17223; za r = 0 i
pr
= 0; Odreuje se iz kataloga proizvoaa ili R
A,0
1,4
A0,dop

A0,dop
[N/mm
2
] doputeno amplitudno torzijsko naprezanje pri pulzirajuem optereenju (r = 0) bez


prednaprezanja (
tmin
=
t pr
= 0), tabela 6.16
135
k

faktor utjecaja srednjeg naprezanja na dinamiku vrstou materijala; k

= 0,8...0,85 za
torzijske zavojne opruge iz elika

pr
[N/mm
2
] torzijsko prednaprezanje.

Doputeno amplitudno torzijsko naprezanje
A dop
se moe i priblino odrediti prema izrazu:

dop 0, dop min
0,15
A A t
= (6.63)


A0,dop
[N/mm
2
] doputeno amplitudno torzijsko naprezanje pri pulzirajuem optereenju (r = 0) bez


prednaprezanja (
tmin
=
t pr
= 0), tabela 6.16

t min
[N/mm
2
] najmanje torzijsko naprezanje ciklusa.

Tabela 6.16 Doputeno amplitudno torzijsko naprezanje
A0,dop
pri pulzirajuem optereenju
pr
=
0, te najvee doputeno torzijsko naprezanje
t max
za tlane zavojne torzijske opruge
Hladno oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od ice za opruge razreda C i D prema DIN 17223
Promjer ice d [mm] 1 2 3 5 8 10 Broj ciklusa

A0,dop

[N/mm
2
]
ovrsnute
ovrsnute
neovrsnute
355
300
250
330
275
230
305
255
215
285
235
200
265
215
170
250
200
165
N = 10
6

N 10
7

N 10
7

t max
[N/mm
2
] 1115 990 920 830 745 705
Hladno oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od ice za opruge razreda FD prema DIN 17223
Promjer ice d [mm] 1 2 3 5 8 10 Broj ciklusa

A0,dop

[N/mm
2
]
ovrsnute
ovrsnute
neovrsnute
320
250
185
295
220
170
280
210
165
265
195
150
245
180
130
245
180
130
N = 10
6

N 10
7

N 10
7

t max
[N/mm
2
] 880 810 760 700 630 630
Hladno oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od ice za opruge razreda VD prema DIN 17223
Promjer ice d [mm] 1 2 3 5 7 Broj ciklusa

A0,dop

[N/mm
2
]
ovrsnute
neovrsnute
315
265
295
245
285
225
270
205
265
195
N 10
7

N 10
7

t max
[N/mm
2
] 835 760 715 670 650
Toplo oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od toplo valjanog elika prema DIN 17221
Promjer ipke d [mm] 10 15 25 35 50 Broj ciklusa

A0,dop

[N/mm
2
]
ovrsnute
neovrsnute
380
320
335
275
295
235
260
205
215
165
N = 10
5

N = 210
6

t max
[N/mm
2
] 890 830 780 740 690
Hladno oblikovane tlane zavojne opruge od nehrajueg elika prema DIN 17224
Promjer ice d [mm] 1 2 3 4 6 Broj ciklusa

A0,dop

[N/mm
2
]
X12CrNi177
X7CrNiAl177
245
255
220
230
195
205
165
175
165
175
N 10
7

t max

N/mm
2

X12CrNi177
X7CrNiAl177
1000
1050
900
950
800
850
750
750
700
700







136
7 OSOVINE I VRATILA

Osovine slue za noenje i uleitenje mirujuih, njiuih ili rotirajuih dijelova, te za
preuzimanje poprenih i eventualno uzdunih sila koje na te dijelove djeluju. Osovine mogu biti
mirujue (dijelovi na njima rotiraju ili se njiu), slika 7.1a, ili rotirajue (dijelovi su na njima
privreni i rotiraju zajedno s njima), slika 7.1b, a optereene su na savijanje i rjee aksijalnim
silama. Dakle, osovine ne prenose okretni moment.

b) a) c)

Slika 7.1: Konstrukcijske izvedbe osovina i vratila
a) mirujua osovina b) rotirajua osovina c) vratilo

Vratila slue za prijenos okretnih momenata, i eventualno poprenih i uzdunih sila, te su
optereena na torziju, odnosno torziju i savijanje (i eventualno tlak, vlak ili smik), slika 7.1c.
Vratila su, za razliku od osovina, u pravilu rotirajui element.

Rukavci su dijelovi osovina i vratila koji se vrte u kliznim kleajima (ili se leajevi vrte na
osovinama). Oni mogu biti razliito oblikovani (slika 7.2), a prije svega moraju imati glatku
povrinu koja se postie finim tokarenjem, bruenjem ili poliranjem. Za ostale dijelove osovine ili
vratila obino nije potrebna tako fina obrada. Kod sjedala leaja radijus prijelaza vratila mora
biti manji od zaobljenja rubova leajeva r ( < r), kako bi se leaj mogao potisnuti do
odgovarajueg naslona, 11.2.4. esto su na mjestima leajeva predvieni i odgovarajui ljebovi
za krajeve alata koji omoguuju laku obradu rukavaca osovina ili vratila, te istovremeno
osiguravaju dobro pozicioniranje leajeva uz odgovarajui naslon, tabela 7.2.


Osovine su preteno ravne i cilindrine, a mogu biti izvedene kao glatke ili stepenaste. Kratke
osovine nazivaju se jo i osovinice (npr. osovinica klipa) i svornjaci.

Vratila mogu biti ravna ili koljenasta (uobiajeni naziv je koljenasta osovina). Ravna vratila
mogu biti cilindrina ili posebno profilirana (etverokutni presjek, ljebljena vratila, poligonska
vratila i sl.). Posebnu kategoriju ine zglobna, teleskopska i savitljiva vratila.

Vratila, odnosno kombinacija vratila za prijenos okretnih momenata na vee udaljenosti naziva se
transmisija. Za prijenos snage sa brodskog motora na propeler slui osovinski vod (ne brodsko
vratilo) koji pored momenta torzije prenosi i znatnu aksijalnu silu poriv propelera.

137
a) b) c)



Slika 7.2: Razliite izvedbe rukavaca
a) cilindrini rukavac b) konini rukavac c) okrugli rukavac

Uobiajeno je umjesto naziva vratilo primijeniti naziv osovina kad god je iz samog opisa jasno da
se radi o elementu optereenom na torziju, npr. osovina reduktora, koljenasta osovina, kardanska
osovina, osovina kormila, osovina motora (turbine, pumpe...), ili openito pogonska osovina.
7.1 MATERIJALI I OBLIKOVANJE OSOVINA I VRATILA
Pri izboru materijala za osovine i vratila potrebno je, osim karakteristika vrstoe, uzeti u obzir i
otpornost materijala na koncentraciju naprezanja, te otpornost na koroziju. Posebno je
karakteristino za elike visoke vrstoe da su osjetljivi na koncentraciju naprezanja koja nastaje
uz prijelaze s jednog na drugi promjer, uz ljebove za pera i klinove, ljebove za uskonike i
slino. Za izradu osovina i vratila upotrebljavaju se konstrukcijski elici, poboljani elici i elici
za cementiranje. Karakteristike vrstoe spomenutih materijala navedene su u tabeli 7.1.

Sve osovine i vratila, a naroito ako su vuene i hladno vuene, a nisu normalizirane, imaju
zaostala naprezanja: veliki tlak na povrinskom sloju, a niski vlak u jezgri, slika 7.3a. Poslije
rezanja, a naroito poslije izrade utora za klin, ravnotea zaostalih naprezanja se narui, i vratilo
se savine bez djelovanja vanjskog optereenja, slika 7.3b. Ovaj progib iznosi ak oko 1mm za
vratilo promjera 50 na duljini utora od 1000 mm. Zato je obvezna zavrna obrada nakon
rezanja utora za klin. Obino bruenje samo dosjednih ploha zadovoljava. Rukavci, prelazi,
dosjedi, mjesta za brtvenice i sl. fino se tokare ili bruse, odnosno komprimiraju, lepuju ili
obrauju superfini postupkom. Ova zavrna obrada se bezuvjetno radi poslije termike obrade.

Zbog naglih promjena presjeka uzrokovanih prijelazima s manjega na vei promjer i obrnuto,
utorima za uskonike, rupama itd. osovine i vratila u pravilu trpe veliku koncentraciju naprezanja.
Pri ciklikom optereenju ovo moe dovesti do loma zbog zamora materijala. Odgovarajuim
oblikovanjem, posebno oko kritinih mjesta, ova opasnost se moe znatno ili potpuno ukloniti.

7.2 OPTEREENJA OSOVINA I VRATILA
Veina osovina i vratila mogu se u praksi smatrati nosaima na dva ili vie leaja, klizna ili
valjna. Vanjske sile koje djeluju na elemente smjetene na osovini ili vratilu (zupanike,
remenice, lananike, koloture itd.) uzrokuju reakcijske sile u leajevima koje skupa s vanjskim
silama uzrokuju momente savijanja u poprenim presjecima. Sile, a time i momenti savijanja,
openito djeluju u dvije okomite ravnine (ravnini xz i yz na slici 7.5). Momenti savijanja M
sx
i
M
sy
stvaraju u tim dvjema ravninama rezultirajui moment savijanja M
s
, koji u osovini ili vratilu
uzrokuje naprezanje na savijanje:

138

2 2
s sx sy
M M M = + (7.1)

F
mt
F
mr
F
ma
d
m
l
B
l
A
l

F
Ax
F
Ay
A
F
Bx
F
By
B
F
Bz
x
y
z
l
B l
A
l

A B
d
m

F
ma
F
mr
Ravnina x-z
F
Ax
F
Bx
F
Bz
M
sx
M
sx

max
Ravnina y-z
max
2
m
mr A ma
sx B
d
F l F
M l
l
+
=
l
B l
A
l

A B
d
m
F
mt
F
Ay
F
By
M
sy
M
sy

max
max
mt A
sy B
F l
M l
l

=


Slika 7.5: Primjer odreivanja momenata savijanja vratila M
sx
i M
sy
za obostrano uleiten
konini zupanik

Kao to je vidljivo sa slike 7.5, prilikom dvostranog uleitenja stoastog zupanika, momenti
savijanja M
sx
i M
sy
mijenjaju svoje vrijednosti uzdu vratila od vrijednosti nula na mjestu
uleitenja, do najveih vrijednosti M
sx max
i M
sy max
na mjestu djelovanja vanjskih sila. Zbog toga
je pri proraunu osovine i vratila razumno pretpostaviti da e najvee naprezanje od savijanja biti
na mjestu spajanja vratila s zupanikom.

Vratila su osim momentom savijanja M
s
optereena i s okretnim momentom T koji u vratilu
uzrokuje torzijsko naprezanje. Okretni moment ne optereuje vratilo po itavoj duini, nego samo
izmeu mjesta dovoenja i odvoenja okretnog momenta.

139
7.3 PRORAUN OSOVINA I VRATILA
7.3.1 Dimenzioniranje osovina
Pri dimenzioniranju osovina i vratila priblino se odreuje njihov najmanji potrebni promjer, pri
emu se uzimaju u obzir samo optereenja na savijanje i torziju. Nakon odabira primjerenih
promjera mora se izvriti i detaljan proraun vrstoe, gdje se uzimaju u obzir i eventualne
aksijalne sile, te neki drugi utjecaji kao to su koncentracija naprezanja uz ljebove i prijelaze,
kvaliteta povrine i utjecaj veliine (promjera) osovine i vratila.

Pri dimenzioniranju osovina, smatra se da su one optereene samo momentom savijanja M
s
. Ako
momenti djeluju u dvije ravnine, najvei rezultirajui moment savijanja M
s
odreuje se prema
izrazu (7.1). Najvei moment savijanja uzrokuje u osovini najvee naprezanje na savijanje
s
:

dop
s s
s s
potr
M R
W

= = (7.2)

R
s
[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe na savijanje

potr
potrebni stupanj sigurnosti;
potr
= 4...6.
W [mm
3
] aksijalni moment otpora poprenog presjeka osovine.

U mirujuim osovinama dinamiko optereenje na savijanje je promjenjivo zbog promjenjivih
vanjskih sila. Naprezanje na savijanje je tada najee istosmjerno promjenjivo, pa se za
mjerodavnu karakteristiku vrstoe uzima istosmjerna (r = 0) trajna dinamika vrstoa
materijala.

U rotirajuim osovinama naprezanja na savijanje su naizmjenino promjenjiva, pa se za
mjerodavnu karakteristiku vrstoe uzima trajna dinamika vrstoa materijala za simetrini
ciklus savijanja R
-1s
. U oba sluaja se dakle, kao i inae pri dimenzioniranju, ne raunaju precizno
dinamike vrstoe osovine, nego se rauna samo s dinamikim vrstoama materijala, ali se zato
poveava potrebni stupanj sigurnosti.

Uz poznati najvei moment savijanja i materijal, uz pomo izraza (7.2) moe se odrediti najmanji
potrebni moment otpora W. Nakon toga se iz tabele 7.3 moe odrediti jo i potrebna veliina
poprenog presjeka. Uz W = d
3
/32, najmanji potrebni promjer osovine treba biti:

3
min
,dop
32
s
s
M
d

(7.5)

M
s
[Nmm] najvei moment savijanja, izraz (7.1)

s, dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje, izrazi (7.3) i (7.4).

Teoretski se svi presjeci mogu dimenzionirati tako da u svakom od njih vlada jednako naprezanje
na savijanje. Takve osovine nazivaju se osovinama jednake vrstoe, slika 7.7. Teoretski oblik im
je kubni paraboloid, to proizlazi iz izraza za promjer osovine d
x
na udaljenosti x od leaja
(oslonca):

3
,dop
32
A
x
s
F x
d

= (7.6)

F
A
[N] veliina reakcije u osloncu.
140

Paraboloid se aproksimira nizom valjaka, pa osovina poprima uobiajeni izgled, ali sada s
optimalnom teinom, slika 7.7.

Slika 7.7: Osovina jednake vrstoe


7.3.2 Dimenzioniranje vratila
Vratila su openito optereena istovremeno s okretnim momentom i momentom savijanja, ali se
na odreenom dijelu vratila moe pojaviti samo optereenje na savijanje (vidi sliku 7.6.) ili samo
torzijsko optereenje. Odgovarajui postupak prorauna vratila odabire se prema tome kako je
vratilo stvarno optereeno u promatranom presjeku.

Moment savijanja M
s
u vratilu uzrokuje normalno naprezanje na savijanje, a okretni moment T
tangencijalno torzijsko naprezanje. Zbog toga je prilikom dimenzioniranja vratila, na mjestu gdje
istovremeno djeluju oba naprezanja, odluujue ekvivalentno naprezanje, prema izrazu:

dop
e
e s
M
W
= (7.7)


e
[N/mm
2
] ekvivalentno naprezanje
M
e
[Nmm] ekvivalentni moment savijanja, izraz (7.7)
W [mm
3
] aksijalni moment otpora na savijanje, tabela 7.3

s dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje, izraz (7.4).

Ekvivalentni moment savijanja M
e
dobije se iz izraza (1.54) za ekvivalentno naprezanje:

2 2 0
( )
2
e s
M M T

= + (7.8)

M
e
[Nmm] ekvivalentni moment savijanja
M
s
[Nmm] moment savijanja
T [Nmm] okretni moment

0
omjer mjerodavnih karakteristika vrstoe pri savijanju i torziji;
0
4/3 za mirnu torziju.

Na mjestu najveeg ekvivalentnog momenta savijanja sada se moe odrediti potrebni promjer
vratila:

3
dop
32
e
s
M
d

(7.9)

d [mm] potrebni promjer vratila
paraboloid
F
F/2
F/2
141
M
e
[Nmm] ekvivalentni moment savijanja, izraz (7.7)

s dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje, izraz (7.4).

Pri dimenzioniranju presjeka vratila optereenog samo okretnim momentom T (npr. vratilo
transmisije, osovinskog voda i sl.), polazi se od izraza za odreivanje maksimalnog torzijskog
naprezanja
t
u poprenom presjeku vratila:


dop
0
t t
T
W
= (7.10)


t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje
T [Nmm] okretni moment
W
0
[mm
3
] polarni moment otpora u poprenom presjeku vratila, tabela 7.3

t dop
[N/mm
2
] doputeno torzijsko naprezanje, izrazi (7.10) i (7.11).

t dop
= R

/
potr

R

[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe materijala vratila za torziju
R

= R
et
za mirni moment torzije; R

= R
0t
za istosmjerno promjenjivi moment
torzije

potr
potrebni stupanj sigurnosti;
potr
= 4 6.

Uzimajui u obzir W
0
= d
3
/16, potrebni promjer vratila slijedi iz izraza (7.9):

3
dop
16
t
T
d

(7.11)

Istim postupkom kao i za osovine, temeljem izraza (7.6), u kojem se umjesto momenta savijanja
uvrsti ekvivalentni moment savijanja, konstruira se vratilo jednake vrstoe.
7.3.3 Kontrolni proraun vrstoe osovina i vratila
Nakon priblinog odreivanja dimenzija osovine ili vratila i njihovog cjelokupnog oblikovanja,
mora se izvesti jo i kontrola njihove vrstoe, jer je sada, osim preciznijeg izrauna naprezanja,
mogue i preciznije odrediti dinamiku vrstou u pojedinim presjecima. Ona se procjenjuje
korigirajui dinamiku vrstou materijala osovine ili vratila za utjecaje koncentracije
naprezanja, dimenzija presjeka, kvalitete povrine i druge. Kontrola vrstoe provodi se samo u
pojedinim, tzv. kritinim presjecima, u kojima se pretpostavlja da je vrstoa upitna. To su
presjeci u kojima optereenja i koncentracija naprezanja poprimaju velike vrijednosti. Obino se
nalaze u presjecima pod zupanicima i drugim kolima koja prenose gibanje. vrstoa osovine u
promatranom presjeku se provjerava poznatim izrazom

max , s dop
potr
R

= (7.12)


max
[N/mm
2
] najvee normalno naprezanje u promatranom presjeku

s,dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje u presjeku
R

[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe osovine na savijanje u presjeku
R

= R
rD
za neogranienu trajnost osovine
R

= R
rDN
za trajnost osovine od N ciklusa
R
rD
[N/mm
2
] trajna dinamika vrstoa na savijanje osovine u presjeku za cikliki promjenjivo
naprezanje s koeficijentom asimetrije ciklusa r
R
rDN
[N/mm
2
] dinamika vrstoa strojnog dijela pri asimetriji ciklusa r za vijek trajanja N
142
ciklusa

potr
potrebni stupanj sigurnosti,

dok se vrstoa vratila provjerava kontrolom ekvivalentnih naprezanja

( )
2
2
max 0 ,
rD
ekv t s dop
potr
R

= + = (7.13)


ekv
[N/mm
2
] najvee ekvivalentno naprezanje u presjeku


[N/mm
2
] torzijsko naprezanje u presjeku

0
omjer mjerodavnih karakteristika vrstoe na savijanje i torziju;
0
= R
rD
/R

R

[N/mm
2
] mjerodavna karakteristika vrstoe na torziju,

ili kontrolom stupnja sigurnosti

2 2
potr

=
+
(7.14)

stupanj sigurnosti u odnosu na smo normalna naprezanja;

= R

/
max



stupanj sigurnosti u odnosu na smo tangencijalna naprezanja;

= R

,

te, ako je vratilo optereeno samo okretnim momentom, provjerom naprezanja od torzije:

t dop
potr
R T
W

= = . (7.15)

Mjerodavne karakteristike vrstoe osovina
Da bi se sproveo kontrolni proraun osovina potrebno je odrediti mjerodavne karakteristike
vrstoe ije odreivanje prvenstveno ovisi o vremenskom karakteru optereenja. Potrebno je i
optereenja preciznije odrediti. Tako se uzimaju u obzir i eventualne aksijalne sile, npr. aksijalna
sila kod zupanika s kosim zubima, porivna sila propelera kod vratila osovinskog voda na
brodovima i sl. U svakoj toki poprenog presjeka rotirajue osovine se tada vlana
v
(ili tlana

t
) naprezanja od aksijalne sile zbrajaju sa savojnim naprezanjima
s
, slika 7.8b, pa se ukupna
normalna naprezanja cikliki mijenjaju od
v
-
s
do
v
+
s
, slika 7.8c. Zbog toga je koeficijent
asimetrije ciklusa normalnih naprezanja jednak:

v s min
max v s
r

= =
+
(7.16)


min
[N/mm
2
] najmanje naprezanje ciklusa, slika 7.6c

max
[N/mm
2
] najvee naprezanje ciklusa, slika 7.6c

v
[N/mm
2
] vlano naprezanje

s
[N/mm
2
] naprezanje na savijanje, izraz (7.2).

143


t

t

v

s

max

s

N

m
a
x

A
=

v

vrijeme

e
,
m
a
x

e
A

e
,
s
r


R
A

e) a) b) c) d)

min

v

N

m
i
n


Slika 7.8: Tok normalnih naprezanja u poprenom presjeku osovine ili vratila
a) torzijsko naprezanje b) rezultirajue normalno naprezanje c) ciklus normalnog naprezanja (za jedan
okretaj) d) ciklus ekvivalentnog naprezanja e) ciklus dinamike vrstoe (ciklus na granici zamora
materijala)

Trajna dinamika vrstoa na savijanje osovine (ili vratila) R
rD
za koeficijent asimetrije ciklusa
normalnih naprezanja r, odreuje se sada prema izrazu (1.113):

( )
D D 1s
2
2 1
r
R b R
k r

=
+
(7.17)

k

faktor otpornosti dinamike vrstoe na uticaj srednjeg (vlanog, tlanog) naprezanja,

tabela 7.4
r koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja, izraz (7.16)
b
D
zbirni faktor dinamikih uticaja

1 2
D
ks
b b
b

= (7.18)

b
1
faktor dimenzija za dinamiku vrstou na savijanje, tabela 1.9
b
2
faktor kvalitete povrine, tabela 1.10

ks
efektivni faktor koncentracije naprezanja na savijanje, tabele 7.5 i 7.6.

Ukoliko u promatranom presjeku osovine nema aksijalne sile, preostaje isto savijanje s
asimetrijom ciklusa r = -1, pa je dinamika vrstoa

1 2
1 1s rD D
ks
b b
R R R

= = (7.20)

Mjerodavne karakteristike vrstoe vratila
Pri proraunu vratila, prikazani proraun dinamike vrstoe na savijanje vrijedi samo za
konstantni okretni moment. Naime, kod promjenjivog okretnog momenta, zbog ovisnosti
savojnih optereenja o njemu, javljaju se normalna naprezanja promjenjive amplitude, pa se
dinamika vrstoa na savijanje odreuje prema poglavlju 1.8.1.3.3. Mjerodavna karakteristika
vrstoe za torziju R

odreuje se ovisno o (ne)promjenjivosti momenta torzije:

Za statiko optereenje (mirni moment torzije) uzima se korigirana granica teenja

144
R

= b
1e
R
et
(7.21)

b
1e
faktor dimenzija za granicu teenja na torziju, pribline vrijednosti na
slici 1.24b

za rastezljive materijale, te korigirana statika vrstoa

1
'
m mt
kt
b R
R

= (7.22)

R
et
[N/mm
2
] granica teenja za torziju, korigirana za faktor dimenzija, ako nije ve obuhvaen
granicom teenja, tabela 7.3
b
1m
faktor dimenzija za statiku vrstou na torziju, slika 1.24a
R
mt
[N/mm
2
] statika vrstoa na torziju, tabela 7.3
'
kt
efektivni faktor koncentracije naprezanja pri statikom lomu od torzije; osim za
izrazito krte materijale, za sve ostale materijale je '
kt
1 za krte materijale.

Za diskontinuirano promjenjivi okretni moment, slika 7.13, mjerodavne su statike
karakteristike vrstoe na torziju, kao gore, koje se usporeuju s najveim naprezanjem (od
najveeg okretnog momenta). No, za svaki nivo okretnog momenta naprezanja od savijanja se
cikliki mijenjaju, svaki put s razliitom amplitudom. Djelovanje ovih naprezanja se tada
moe zamijeniti s ekvivalentnim naprezanjem
e
konstantne amplitude koje u pogledu
vrstoe ima isti uinak:


1
,max
m
m
e i i e i
i
k
| |
= =
|
\ .

(7.23)

e
[N/mm
2
] ekvivalentno naprezanje konstantne amplitude, koje uzrokuje isti nivo
oteenja tj. isti vijek trajanja strojnog dijela, kao sva djelujua naprezanja
i

zajedno

i
udio broja ciklusa na i-tom nivou naprezanja prema ukupnom broju ciklusa, tj.
frekvencija pojavljivanja i-tog naprezanja

i
[N/mm
2
] maksimalno naprezanje i-tog nivoa
m' nagib Whlerove krivulje za dinamiku vrstou materijala na savijanje izraz
1.105
k
e
faktor ekvivalentnosti spektra normalnih naprezanja u presjeku vratila

i,max
[N/mm
2
] maksimalni nivo normalnih naprezanja.


Ako se zanemare teine dijelova na vratilu i
naprezanja od aksijalne sile, onda su normalna
naprezanja u vratilu linearno proporcionalna s
okretnim momentom, pa se faktor ekvivalentnosti
spektra moe izraunati kao


1
max
m
m
i i
i
e
T
k
T

| |
|
\ .
=

, (7.24)

a ekvivalentno naprezanje konstantne amplitude je

e
= k
e

i,max
.

T
145

Slika 7.13: Diskontinuirano promjenjivi
okretni moment i njime izazvana savojna
naprezanja
Za dinamiko optereenje (promjenjivi
moment torzije), mjerodavna je dinamika
vrstoa na torziju R
rDt
vratila u promatranom
presjeku:



( )
1 2
1
2
2 1
t t
rDt t
kt
b b
R R
k r

=

(7.25)

b
1t
faktor dimenzija za statiku vrstou na torziju; priblino prema tabeli 1.9
b
2t
faktor kvalitete povrine za torziju, tabela 1.10
R
-1t
[N/mm
2
] dinamika vrstoa materijala za torziju pri r = -1, tabela 7.3

'
kt
efektivni faktor koncentracije naprezanja za torziju

'
kt
1 i za najvre konstrukcijske elike
k

faktor otpornosti torzijske dinamike vrstoe na uticaj srednjeg naprezanja,

tabela 7.4
r koeficijent asimetrije ciklusa momenta torzije, r = T
min
/T
max
.

Za precizno raunanje dinamike vrstoe na savijanje potrebno je precizno izraunati
ekvivalentno naprezanje konstantne amplitude, ili odgovarajui faktor ekvivalentnosti spektra.
Dinamika vrstoa na savijanje moe se priblino izraunati prema izrazu (7.17), pri emu se
normalna naprezanja raunaju temeljem maksimalnog momenta torzije.

7.4 DEFORMACIJE OSOVINA ILI VRATILA
7.4.1 Progib osovina ili vratila
Zbog momenta savijanja osovina ili vratilo se elastino deformira (savije), pa osna linija zauzme
zakrivljen oblik, slika 7.16. Ova deformirana geometrijska linija naziva se elastina linija
savijanja, a sama deformacija progib. Kutna deformacija elastine linije, tj. derivacija njezine
jednadbe u smjeru osi, naziva se nagib. Progib uzrokuje ekscentrinu rotaciju dijelova na
osovinama ili vratilima (zupanici, remenice, lananici,...), to negativno utjee na funkciju
itavog stroja (npr. odstupanja u zahvatu zupanika). Nagib mijenja i poloaj rukavca u leajima,
t
t
T
1
T
2
T
3
T
4

s1

s2

s3

s4

146
to uzrokuje njihovo nejednoliko optereenje i time vee troenje, tj. manju trajnost. Zbog toga se
veliine progiba i nagiba ograniavaju s doputenim vrijednostima koje se odreuju iskustveno.

Postupak odreivanja progiba f i nagiba vratila ili osovine rukavaca u leajevima
LA
i
LB
tee
tako da se, na mjestu gdje se eli izraunati progib, fiktivno podijeli osovina ili vratilo na dva
konzolno uvrena nosaa (lijevi i desni dio, slika 7.16). Za svaki od dijelova odreuju se
progibi na pozicijama leajeva f
A
i f
B
, te kutevi nagiba elastine linije
A
i
B
. Ako na lijevi i desni
dio istovremeno djeluje vie sila, za svaku pojedinu silu F
i
odvojeno se raunaju progibi na
pozicijama leajeva f
Ai
i f
Bi
te kutevi nagiba elastine linije
Ai
i
Bi
(izrazi za neke najvanije
praktine izvedbe osovine i vratila navode se u tabeli 7.11). Ako sila F
i
djeluje upravo na mjestu
gdje je prerezana osovina ili vratilo, moraju se toj sili izraunati pripadajue reakcije F
A
i F
B
, koje
se zatim uzimaju u obzir u proraunu. Progibi f
A
i f
B
,

te kutevi nagiba elastine linije
A
i
B .

7.4.2 Kutevi torzije
Kut torzije jest deformacija nastala djelovanjem okretnog momenta T. Njegova veliina vana je
prvenstveno kod dugih vratila i kod vratila s estim promjenama smjera vrtnje, jer veliki kut
torzije uzrokuje neeljene vibracije. Za vratila s konstantnim poprenim presjekom (slika 7.18)
kut torzije vratila iznosi:

t
I G
l T

= (7.45)

[rad] kut torzije
T [Nmm] okretni moment vratila
l [mm] duina izmeu dva usporedna presjeka vratila, slika 7.18
G [N/mm
2
] modul smika materijala vratila
I
0
[mm
4
] polarni moment otpora presjeka vratila, tabela 7.3

l
d/2


d
T
T

Slika 7.18: Torzije vratila s konstantnim poprenim presjekom

U praksi su vratila zbog konstrukcijskih razloga (sjedala leajeva, nasloni za sprjeavanja
aksijalnog pomaka zupanika itd.) openito izraena s razliitim promjerima po duini (slika
7.19). Kut torzija vratila izmeu dva usporedna presjeka (obino izmeu dovoda i odvoda) rauna
se kao zbroj progiba na pojedinim odsjecima s konstantnim poprenim presjekom. Pri
147

leaj A
l
1
dovedeno
odvedeno
l
2
l
3
I
t1
I
t2
I
t3

d
3


d
2


d
1

L

leaj B


Slika 7.19: Torzija vratila s promjenljivom poprenim presjekom

tome se uzima u obzir da glavine na vratilu smjetenih elemenata (zupanici, ramenice, lananici
itd.) pridonose veoj krutosti vratila, pa se raunaju duine pojedinih odsjeaka od ruba glavine,
slika 7.19.
dop
1
0
n
i
i
i
l T
G I

=
=

(7.46)

l
i
[mm] duina odsjeka vratila s konstantnim presjekom, slika 7.19
I
oi
[mm
4
] polarni moment otpora odsjeka vratila s konstantnim presjekom,
slika 7.18
n broj odsjeaka vratila s razliitim presjecima; n = 3 za vratilo na slici 7.19

dop
[rad] doputeni kut torzije vratila

dop
= (4 6)10
6
L [rad/mm] za transmisijska vratila

dop
= (7 9)10
6
L [rad/mm] za ostala vratila
L [mm] udaljenost izmeu mjesta dovoenja i odvoenja okretnog momenta na vratilu, slika
7.19.

7.5 KRITINE BRZINE VRTNJE OSOVINE ILI VRATILA
7.5.1 Fleksijska kritina brzina vrtnje
Osovine i vratila tvore, skupa s masama privrenim na njima, elastini opruni sustav. Zbog
vanjskih optereenja osovine i vratila elastino se deformiraju i vibriraju vlastitom frekvencijom.
Pri vrtnji dolazi, zbog neuravnoteenosti masa, do dodatnih impulsa centrifugalnih sila koji su
ovisni o brzini vrtnje i masi elemenata smjetenih na osovinu ili vratilo. Dodatni impulsi
centrifugalnih sila posljedica su neizbjenog odstupanja prilikom izrade zbog kojih se poloaj
teita na osovini ili vratilu smjetenih rotirajuih masa ne podudara s teoretskim poloajem na
liniji savijanja, slika 7.20a. Ako se pogonska brzina vrtnje podudara s vlastitom frekvencijom
vibriranja osovine ili vratila i na njima smjetenih masa, dolazi do rezonancije. U tom sluaju
amplituda vibriranja skokovito se povea, to moe dovesti do loma osovine ili vratila. Brzina
vrtnje, kod koje dolazi do rezonancije, naziva se fleksiona kritina brzina vrtnje, n
s krit
.
148

m
teoretski
poloaj teita
stvarni
poloaj teita

f
G

f
G
n
n
s krit
podkritino
podruje
nadkritino
podruje
a) b)

Slika 7.20: Odnosi kod savojnog vibriranja osovine ili vratila
a) teoretski i stvarni poloaj teita b) ovisnost progiba vratila f
G
o brzini vrtnje

Openito, duge i tanke osovine i vratila imaju nisku, a kratke i debele visoku fleksijsku kritinu
brzinu vrtnje. Ako je savojna kritina brzina vrtnje manja od brzine vrtnje osovine ili vratila
tokom rada (n
s krit
< n), prilikom pokretanja i zaustavljanja stroja mora se osigurati to bri
prijelaz preko kritinog podruja. Tako e osovina ili vratilo vrlo kratko vrijeme raditi u
kritinom podruju, pa e utjecaj rezonancije biti zanemariv.

Prilikom odreivanja savojne kritine brzine vrtnje, uzima se u obzir da vanjska optereenja na
savijanja samo potiu vlastite vibracije na osovini ili vratilu namjetenih elemenata, ali nemaju
utjecaj na vlastitu frekvenciju tog vibriranja. Ona je ovisna o krutosti osovine ili vratila, te masi
na osovini ili vratilu namjetenih elemenata. Ako je na osovinu ili vratilo namjeten samo jedan
strojni element mase m, savojna kritina brzina vrtnje rauna se prema izrazu:

krit
2 2
s
G
K c K g
n
m f
= (7.42)

n
s krit
[s
1
] savojna kritina brzina vrtnje
K koeficijent uleitenja osovine ili vratila
K = 1,0 rotirajue osovine kod obostranog uleitenja, slika 7.20a
K = 0,9 rotirajue osovine kod konzolnog uleitenja, slika 7.20b
K = 1,3 mirujue osovine, slika 7.19c
c [N/m] krutost osovine ili vratila u teitu mase strojnog elementa; c = mg/f
G

m [kg] masa strojnog elementa na osovini
g [m/s
2
] gravitacijsko ubrzanje; g = 9,81 m/s
2

f
G
[m] progib osovine u teitu mase strojnog elementa zbog sile tee F
G
= mg, poglavlje
149
m
1
F
G1
= m
1
g
F
G2
= m
2
g
A B
m
2
m
F
G
= mg
A B
m
1
F
G1
= m
1
g
F
G2
= m
2
g
A
B
m
2
a)
b)
c)


Slika 7.21: Primjeri uleitenja osovine ili vratila
a) rotirajua osovina obostrano uleitena b) rotirajua osovina
konzolnog uleitena c) mirujua osovina

Ako je na vratilo ili glavinu smjeteno vie strojnih elemenata s masama m
1
, m
2
, m
3
itd., raunaju
se pojedine savojne kritine brzine vrtnje n
s krit1
, n
s krit2
, n
s krit3
itd. prema izrazu (7.42). Savojna
kritina brzina vrtnje itavog sustava tako iznosi:

...
1 1 1 1
2
krit3
2
krit2
2
krit1
2
krit
+ + +
u u u u
n n n n
(7.43)

Prilikom odreivanja savojne kritine brzine vrtnje, prema izrazima (7.42) i (7.43) nije uzimana u
obzir masa osovine ili vratila. To znai da je izraunana savojna kritina brzina vrtnje vea od
stvarne (razlika je vea kod veih masa, te kod veih progiba osovine ili vratila). Zbog toga je, iz
sigurnosnih razloga, osovine i vratila u praksi potrebno dimenzionirati tako da stvarna brzina
vrtnje prilikom rada bude za priblino 30% vea ili manja od savojne kritine brzine vrtnje: 1,3n
s
krit
n 0,7n
s krit
. Kod tekih osovina i vratila, na koje su smjeteni laki strojni elementi, u
izrazima (7.42) i (7.43) uzima se u obzir masa dijela osovine ili vratila na kojemu je namjeten
pojedini strojni element.
150
7.5.2 Torzijska kritina brzina vrtnje
Vratila stvaraju, skupa s masama na njih namjetenih elemenata, torzijski opruni sustav koji
torzijsko vibrira vlastitom frekvencijom pod utjecajem vanjskog optereenja (okretnog
momenta). Zbog neuravnoteenosti elemenata namjetenih na vratilo (npr. vratila s krakma)
dolazi do dodatnih torzijskih impulsa koji su ovisni o brzini vrtnje i masi elemenata namjetenih
na vratilo. Ako se pogonska brzina vrtnje podudara s vlastitom frekvencijom torzijskog vibriranja
vratila i na njih namjetenih elemenata, dolazi do rezonancije. Brzina vrtnje pri kojoj se to
dogaa naziva se torzijska kritina brzina vrtnje; n
t krit
., a rauna se prema izrazu:

J
c
n
t
t
2
1
krit
(7.44)

c
t
[Nm/rad] torzijska krutost vratila, izrazi (7.45) i (7.46)
J [kgm
2
] moment otpora mase vratila i na njemu smjetenih elemenata

Torzijska krutost vratila c
t
iznosi:


l
G d
c
t

=
32
4

(7.45)

za glatko vratilo, te


...
1
32
4
3
3
4
2
2
4
1
1
+ + +

=
d
l
d
l
d
l
G
c
t

(7.45a)

c
t
[Nmm/rad] torzijska krutost vratila; u jednadbu (7.44) je potrebno umetnuti c
t
u Nm/rad
d [mm] promjer vratila; kod stepenastog vratila promjer pojedinog odsjeka vratila
l [mm] duina vratila; kod stepenastog vratila duina pojedinog odsjeka vratila
G [N/mm
2
] modul smika materijala vratila.

Za precizno raunanje dinamike vrstoe na savijanje potrebno je precizno izraunati
ekvivalentno naprezanje, ili odgovarajui faktor ekvivalentnosti spektra. Dinamika vrstoa na
savijanje moe se priblino izraunati prema izrazu (7.17), pri emu se normalna naprezanja
raunaju temeljem maksimalnog momenta torzije.



8 LEAJEVI
Leajevi su elementi strojeva koji slue za voenje pokretnih strojnih dijelova, te prenose vanjska
optereenja izmeu tih dijelova i onih koji se nalaze u relativnom gibanju prema njima.

Prema vrsti trenja, leajevi se dijele na:
klizne leajeve, koji djeluju na principu trenja klizanja, slika 8.1a
valjne leajeve, koji djeluju na principu trenja valjanja, slika 8.1b

151
n n
a) b)


Slika 8.1: Tipovi trenja u leajevima
a) trenje klizanja b) trenje valjanja

Klizni leajevi uli su u upotrebu pronalaskom kotaa, dakle davno prije nove ere, a danas je to
element koji nas prati na svakom koraku: od runog sata (promjeri od 0,3 do 0,6 mm, optereenja
od nekoliko mN) do gigantskih kleajeva valjaonikih stanova (promjeri preko 1000 mm,
optereenja preko 40 kN). Izmeu dijelova u relativnom gibanju nalazi se tanki sloj ulja, tzv. uljni
film, debljine reda veliine 2 do 50 m.

Valjni leajevi patentirani su 1794. g. u Engleskoj, a prvi put primjenjeni 1852.g. na pedalima za
bicikl. Kod njih se izmeu dijelova u relativnom gibanju (unutranjeg prstena vezanog za osovinu
i vanjskog prstena vezanog za kuite) nalaze valjna tijela promjera reda veliine 2 do 50 mm.

Klizni i valjni leajevi nadopunjuju se u svojstvima i karakteristikama, pa se danas jedni i drugi
primjenjuju s mnogo uspjeha.

Ispravan rad leajeva je esto od presudnog znaenja za integritet i vijek trajanja strojeva i
naprava u koje su ugraeni. Zbog toga je pri njihovog projektiranja vrlo vano odabrati
najprikladniju vrstu, odabrane leajeve pravilno dimenzionirati, te uzeti u obzir upute za njihovu
ugradnju u konstrukcijski sklop stroja ili naprave. Pri tome se moraju uzimati u obzir brojni
kriteriji, kao to su promjer osovine ili vratila, nain optereenja, brzina vrtnje, zahtijevani ivotni
vijek, uvjeti rada (temperatura, pranjava okolina), itd. U svakom pojedinom sluaju treba
odabrati najprimjerenije rjeenje obzirom na navedene kriterije, istovremeno sa stajalita
funkcionalnosti i ekonominosti.
Prema smjeru prenoenja optereenja, leajevi se dijele na:
radijalne leajeve, gdje optereenje djeluje okomito na os leaja,slika 8.2a
aksijalne leajeve, gdje optereenje djeluje uzdu osi leaja,slika 8.2b.

F
F
a) b)


Slika 8.2: Podjela leajeva obzirom na smjer djelovanja optereenja
a) radijalni leaj b) aksijalni leaj
152

8.1 KLIZNI LEAJEVI
Klizni leajevi omoguuju voenje pokretnih strojnih dijelova (osovine, vratila, itd.) i prijenos
optereenja s rukavca na blazinicu leaja. Klizne povrine podmazane su uljem, a rjee mau ili
krutim sredstvima za podmazivanje. Prema djelovanju optereenja razlikuju se radijalni i
aksijalni klizni leajevi,slika 8.2. Postoje jo i klizni leajevi za voenje koji slue samo za
voenje osovine ili vratila, a ne prenose nikakva vanjska optereenja.

Prednosti kliznih leajeva:
dozvoljavaju velike brzine vrtnje,
hod im je miran i tih,
uz dobro podmazivanje imaju nizak koeficijent trenja, te time praktiki neogranien vijek
trajanja,
jednostavna izrada,
pogodni su za prenoenje udarnih optereenja,
nisu osjetljivi na prainu,
jeftiniji su od valjnih leajeva,
u radijalnom smjeru zauzimaju manje prostora,
priguuju udarce, vibracije i umove,
mogu biti izraeni u dijeljenoj izvedbi.

Nedostaci kliznih leajeva:
veliko trenje kod pokretanja i malih brzina,
neprecizno voenje, odnosno pozicioniranje pokretnih strojnih dijelova,
osjetljivi su na nedostatak podmazivanja,
zahtijevaju uraivanje i paljivo odravanje,
na kvalitetu leajeva bitno utjeu materijal i toplinska obrada rukavaca osovina ili vratila.
8.1.1 Princip rada i podmazivanje kliznih leajeva
Osnovna namjena podmazivanja kliznih leajeva jest smanjenje trenja i time smanjenje gubitaka
snage, smanjenje troenja i time poveanje vijeka trajanja leaja, te smanjenje zagrijavanja i time
spreavanje zaribavanja leajeva. Ova tri cilja ostvaruju se dobrim podmazivanjem, pri kojem su
povrina rukavca i blazinice leaja razdvojene tankim slojem ulja, tzv. uljnim filmom u kojem
vlada tekue trenje. Prema tome, kod idealnog kliznog leaja nema troenja. Dobri leajevi mogu
pod povoljnim okolnostima raditi bez vidljivog troenja, tj. s praktiki neogranienom trajnosti.
To je posljedica razvoja tribologije znanosti o trenju, troenju i podmazivanju. Za postizanje
tekueg trenja potrebno je u sloju maziva osigurati pritisak koji omoguava ravnoteno stanje s
vanjskim optereenjem leaja. Ovo se postie hidrostatikim ili hidrodinamikim nainom
podmazivanja:

153
Kod hidrostatikog podmazivanja se potrebni
pritisak u sloju maziva postie s uljnom
pumpom koja tlai ulje na p
0
20 MPa ( 200
bar). Bez obzira na to da li klizne povrine
miruju ili se gibaju, pritisak ulja osigurava
meu njima uvijek odreenu debljinu uljnog
filma h, slika 8.3. Gubitci trenja su kod ovih
leajeva manji nego kod ostalih vrsta, ali
unato tome se klizni leajevi s hidrostatikim
podmazivanjem u praksi malo upotrebljavaju.
Osnovni razlog za to je, prije svega, dodatni
troak investicije na pumpu za visoki pritisak.

Ulje pod tlakom p
0

h

Klizne
povrine


Slika 8.3: Princip hidrostatikog podmazivanja


Kod hidrodinamikog podmazivanja, nosivi uljni film se meu kliznim povrinama stvara
automatski, ako je meu kliznim povrinama dovoljno velika relativna brzina klizanja v i ako
klizne povrine imaju oblik klina, slika 8.5. Promjenu pritiska u sloju maziva u smjeru relativne
brzine klizanja dviju povrina opisuje Reynoldsova jednadba
3
d
6
d
m
h h p
v
x h

= (8.1)

p [N/mm
2
] pritisak u filmu maziva
[MPas] dinamika viskoznost maziva
v [m/s] relativna brzina klizanja izmeu dviju povrina
h [m] udaljenost dviju povrina na mjestu x
h
m
[m] udaljenost dviju povrina na mjestu maksimalnog pritiska

iz koje je vidljivo da je promjena pritiska, a time i egzistencija (hidrodinamikog) pritiska, u sloju
maziva mogua samo ukoliko se povrine relativno gibaju, i ako nisu meusobno paralelne (h
h
m
). Ovo potonje zahtijeva egzistenciju tzv. uljnog klina (vidi sliku 8.4), pri emu nije bitno da
li su klizne povrine zakrivljene (radijalni klizni leajevi,slika 8.5a) ili ravne (aksijalni klizni
leajevi,slika 8.5b).


u
u
p
p
h
0 h
0

a) b)
raspor za
podmazivanje


Slika 8.4: Hidrodinamiko podmazivanje kliznih leajeva
a) zakrivljene klizne povrine b) ravne klizne povrine

Odnosi u sloju maziva izmeu dviju kliznih povrina opisuju se Stribeckovom krivuljom koja
pokazuje utjecaj dinamikog viskoziteta sredstva za podmazivanje , srednjeg pritiska p
sr
u leaju
i kutne brzine rukavca na koeficijent trenja klizanja . Utjecaj produkta tih veliina na
koeficijent trenja pokazuje slika 8.5 na kojoj su takoer prikazana tri osnovna naina
podmazivanja dvaju tijela i to:

154
granino podmazivanje (I),
mjeovito podmazivanje (II),
hidrodinamiko podmazivanje (III),

0,001
0,01
0,1
5 10 20
~
~
povrinska
hrapavost
tijelo 1
mazivo
tijelo 2
1

Slika 8.5: Stribeckova krivulja i naini podmazivanja

Do graninog podmazivanja dolazi u sluaju kada se povrine nalijeganja, koje na sebi imaju
tanki, ali tvrdi granini sloj (epilamen) maziva, oksida, vlage ili neistoa, dodiruju samo u
najisturenijim tokama povrinskih neravnina u kojima je probijen granini sloj. Svojstvo maziva
da tvori granini sloj naziva se mazivost, na sposobnost stvaranja kojeg utjeu svojstva povrine
metala i molekularna svojstva maziva. Mineralna ulja, kao najee upotrebljavana maziva, imaju
svojstvo stvaranja naroito otpornog epilamena. Poseban sluaj graninog podmazivanja, s
posebno visokom vrijednou koeficijenta (graninog) trenja, jest podmazivanje pri pokretanju i
njemu pripadajue trenje pokretanja koje nastaje pri sasvim malim brzinama vrtnje, i pri kojem
se granini sloj probiva na velikom broju mjesta. Pri hidrodinamikom podmazivanju povrine
dvaju tijela su odvojene kontinuiranim slojem maziva. Zbog viskoznosti maziva nastaje tekue
trenje koje zbog turbulencije u sloju maziva raste s poveanjem brzine, odnosno broja /p
sr
.
Mijeano podmazivanje je prijelazan oblik izmeu graninog i hidrodinamikog podmazivanja.
Nalijene povrine se dodiruju, ali ne direktno, nego klize preko svojih graninih slojeva, pa je
trenje manje i od trenja pri tekuem podmazivanju. No, takvo podmazivanje je labilno i lako
moe prijei u granino, pa zato nije poeljno kao to je to hidrodinamiko podmazivanje.

Slika 8.6 prikazuje princip hidrodinamikog podmazivanja jednostavnog radijalnog kliznog
leaja. Rukavac osovine ili vratila promjera d je umetnut u blazinicu leaja promjera D, pri emu
je promjer rukavca manji od promjera blazinice (d < D). U mirovanju donji dio rukavca nalijee
na donji dio blazinice u toki A, pa je udaljenost izmeu povrine rukavca i leajne povrine s
gornje strane, u toki B, jednaka zranosti leaja Z = D d, a udaljenost izmeu centra rukavca i
centra leajne povrine (ekscentricitet e) jednaka razlici polumjera leajne blazinice R i rukavca r,
tj. polovini zranosti: e = R-r = r = Z/2 (slika 8.6a). Kada rukavac zapone rotaciju trenje
pokretanja brzo prijee u granino trenje, a povrina rukavca tlai mazivo u klinasti prostor
kojeg tvori s povrinom blazinice, pri emu se u mazivu stvara hidrodinamiki pritisak koji
pokuava odvojiti rukavac od blazinice leaja. Taj pritisak je tim vei to je vea brzina vrtnje n,
155
odnosno brzina klizanja (jednaka obodnoj brzini rukavca) v = dn. Kod ustaljene male brzine
vrtnje rukavac je tek malo uzdignut od blazinice i malo pomjeren u smjeru svoje obodne brzine
na mjestu najmanje udaljenosti kliznih povrina (slika 8.6b). Zbog toga u okolini tog mjesta
dolazi do graninog podmazivanja (za uobiajene hrapavosti povrina). Kod vee brzine vrtnje
poveava se debljina uljnog filma h
0
, a smanjuje ekscentricitet e = Z/2 h
0
(slika 8.6c). Za istu
hrapavost povrina, sada nastaje hidrodinamiko podmazivanje, tj. tekue trenje. Pri teoretski
beskonanoj brzini vrtnje vrijedi h
0
= Z/2, odnosno e = 0, tj. rukavac i blazinica leaja postaju
centrini. Za poloaje rukavca (i odgovarajue brzine vrtnje) izmeu onih premaslikama 8.6b i
8.6c nastaje mjeovito podmazivanje, a ona brzina vrtnje n
k
pri kojoj pritisak u mazivu postaje
dovoljan da razdvoji rukavac i blazinicu leaja naziva se kritina brzina vrtnje. Ona odgovara
toki najmanjeg koeficijenta trenja na slici 8.3.
d
n n > n
k
n < n
k n=0
e
=
Z
/
2

Z

e
<
Z
/
2

h
0
e Z/2

Z
/
2

e=0
d) c) b) a)
D

B
A

Slika 8.6: Poloaj rukavca u leaju pri hidrodinamikom podmazivanju radijalnog kliznog leaja
a) v = 0 b) v mala c) v velika d) v

Kod jednostavnih radijalnih kliznih leajeva s rukavcem i blazinicom krunog oblika (slika 8.6)
nastaje samo jedna klizna povrina sa svojim uljnim klinom koji osigurava hidrodinamiko
podmazivanje. Odgovarajuim oblikom blazinice leaja, koji odstupa od kruga, moe se osigurati
vie uljnih klinova po obodu leaja, ime su rukavci osovine ili vratila poduprti u vie toaka,
slika 8.7. U tom sluaju radi se o radijalnim kliznim leajevima s vie toaka, koji dobro
centriraju rukavac u odnosu na blazinicu leaja (miran hod). Prvenstveno se upotrebljavaju u
vratilima turbina, vratilima preciznih obradnih strojeva i svugdje tamo gdje se zahtijevaju velike
brzine vrtnje.


d) c) b) a)
1- uljni klin, 2- uljni film jednake debljine, 3- utor za podmazivanje
3
1
3
1 1
3
1 1
2
3
1
2
2


Slika 8.7: Radijalni klizni leajevi s hidrodinamikim podmazivanjem u vie toaka
a) u dvije toke b) u etiri toke c) u tri toke d) u pet toaka

Utori za podmazivanje uvijek su izvedeni u mirujuem dijelu leaja (obino u blazinici leaja), a
kod mirujuih osovina nalaze se u rukavcu osovine koji mora imati odgovarajue kanale za
dovod maziva, slika 8.8.


156

Slika 8.8: Smjetaj utora za podmazivanje u rukavcu mirujue osovine

8.1.2 Materijali za klizne leajeve
Pri odabiru materijala za klizne leajeve, potrebno je, pored o materijalu blazinice leaja, voditi
rauna i o materijalu rukavca i materijalu maziva. Ova tri materijala tvore triboloki sustav ija
svojstva su presudna za ispravan rad kliznih leajeva pri graninom i mjeovitom trenju.
Triboloki sustav bi trebao imati slijedea svojstva:
da omoguava meusobno uglaavanje materijala rukavca i osovine
da ulje dobro prianja na materijale rukavca i osovine
da pri radu na suho ne doe do zaribavanja
prilagodljivost leaja elastinim i plastinim deformacijama,
otpornost na troenje,
otpornost na nagrizanje kliznih povrina,
sposobnost razraivanja leaja,
otpornost na utiskivanje krutih (otpalih) dijelova u povrinu,

Ova svojstva se zajednikim imenom nazivaju antifrikciona svojstva tribolokog sustava. Pored
njih, leajni materijali moraju imati slijedea openita svojstva:

sposobnost odvoenja vika topline
otpornost na dodirni pritisak
odgovarajuu dinamiku vrstou
da se to jednolinije rasteu pri povienim temperaturama i da ne bubre
da se kao materijal za platiranje dobro veu za podlogu

Openito je nemogue udovoljiti svim gornjim zahtjevima. Zbog toga se u praksi odluuje za
takav materijal rukavca i blazinice leaja kojim e se uz upotrijebljeno sredstvo podmazivanja
postii najbolja svojstva tribolokog sustava.
157
Materijali za rukavce
Kod kliznih leajeva se tei tome da povrina rukavaca bude priblino tri do pet puta tvra od
povrine blazinice leaja. Time se troenja leaja ogranie prije svega na troenje blazinice leaja,
koji se u sluaju kritinog troenja jednostavno zamijeni. Trokovi su u tom sluaju mnogo manji
nego kada bi troenje nastalo na rukavcu osovine ili vratila.

Obzirom da su rukavci leajeva obino i dijelovi osovine ili vratila, izraeni su od jednakih
materijala (konstrukcijski elici, poboljani elici i elici za cementiranje i kaljenje, 10.1).
Najvanije je da se rukavci mogu kvalitetno obraditi, obzirom na odabrani materijal, te da se tako
na njima moe postii to tvra i glatkija povrina (preporuuje se tvrdoa 64 HRc 810 HV). S
ovog aspekta, elici za cementiranje i kaljenje bolji su nego konstrukcijski elici i poboljani
elici, iako se i povrinskim kaljenjem poboljanih elika mogu postii zadovoljavajua svojstva.
Konstrukcijski elici, koji se ne kale, primjereni su samo za nisko optereene klizne leajeve.

Rukavci kliznih leajeva se nakon grube mehanike obrade (struganje, grubo bruenje, itd.) i
toplinske obrade (cementiranje i kaljenje, poboljanje, povrinsko kaljenje, itd.) prije ugradnje jo
i fino mehaniki obrade (fino bruenje, honovanje, lepovanje, itd.) ime se postiu vrlo glatke
klizne povrine. Za poboljanje svojstava vrstoe obzirom na povrinski pritisak, rukavci kliznih
leaja se, posebno u zadnje vrijeme, jo i dodatno kromiraju, ime se postiu bolja antifrikciona
svojstva i vea otpornost protiv nagrizanja kliznih povrina.

Materijali za blazinice leaja
I kod materijala za blazinice leaja bitno je da se klizne povrine mogu precizno obraditi i tako
postii dobra antifrikciona svojstva. Poseban problem pri obradi predstavljaju dijelovi koji
otpadaju jer se pri obrade utiskuju u povrinu, te je oteuju. S ovog aspekta, za blazinice leaja
primjerenije je upotrijebiti legure za gnjeenje, a ne legure za lijevanje, koje se inae lake
obrauju.

Za blazinice leaja najvie se koriste neeljezni metali (kositar, cink, olovo, bakar, aluminij) i
njihove legure zbog dobrih kliznih svojstava pri nedovoljnom podmazivanju. Obzirom da su
njihova svojstva vrstoe ovisna o temperaturi, upotrebljavaju se samo u odreenom
temperaturnom podruju:

legure olova i kositra: do 80 C
legure cinka: do 100 C
legure aluminija: do 150 C
legure bakra (bronce) za lijevanje: do 250 C
legure kositra za gnjeenje: do 300 C

Kositar (Sn) se legira prvenstveno olovom (Pb), bakrom (Cu) i antimonom (Sb). Blazinice leaja
od legura kositra imaju odlina antifrikciona svojstva, neosjetljivi su na geometrijska i radna
odstupanja, te penetraciju sitnih produkata troenja. Dobro svojstvo kositra je i to to ga se moe
u tankim slojevima (nekoliko m) galvansko nanijeti na druge materijale. Zbog male vrstoe
(vrlo su mekani) blazinice leaja od legura kositra uvijek je potrebno ugraditi u odgovarajue
kruto kuite.

Cink (Zn) se legira prvenstveno aluminijem (Al) i bakrom (Cu). Blazinice leaja od legura cinka
imaju prije svega dobra antifrikciona svojstva. Obzirom da su jeftini, izrauju se u masivnijim
158
izvedbama, ime se dobiva na krutosti i vrstoi. Upotrebljavaju se za manje zahtjevne klizne
leajeve.

Olovo (Pb) se legira prije svega bakrom (Cu), kositrom (Sn) i cinkom (Zn). Blazinice leaja od
legura olova imaju vrlo dobra svojstva podmazivanja. Obzirom da su vrlo mekani neosjetljivi su
na geometrijska i radna odstupanja, ali su slabo otporni na troenje. Upotrebljavaju se
prvenstveno u velikim i grubim leajevima (npr. uleitenje osovina vagona).

Bakar (Cu) se upotrebljava za blazinice leaja prvenstveno u obliku raznih bronci (udio bakra je
iznad 50%). Bronce imaju vrlo dobru toplinsku vodljivost te time dobru sposobnost hlaenje
leajeva. Takoer imaju i zadovoljavajuu vrstou i dobru sposobnost deformiranja. Raznim
nemetalnim dodacima (fosfor) poboljavaju im se i antifrikciona svojstva. Obzirom da su slabo
otporni na penetraciju produkata troenja, u ovim leajevima potrebno je osigurati dobar protok
maziva. Upotrebljavaju se prije svega slijedee bronce:

Kositrene bronce sadre 5 do 14% kositra (Sn). Uz pomo malih dodataka fosfora (P)
poboljavaju im se svojstva podmazivanja (mazivo se bolje hvata kliznih povrina). Primjereni
su za klizne leajeve u uvjetima mijeanog podmazivanja, visokih povrinskih pritisaka i
visoke radne temperature.

Olovne bronce sadre 10 do 28% olova (Pb). Obzirom da su vrlo mekane, neosjetljive su na
geometrijska odstupanja i rubne pritiske, ali su slabo otporne na troenje. Primjerene su
prvenstveno za male brzine klizanja. Upotrebljavaju se za manje zahtjevne leajeve, u kojima
nije potrebno da je rukavac osovine ili vratila povrinski kaljen.

Kositreno-olovne bronce sadre 5 do 14% kositra (Sn) i 3 do 25% olova (Pb). Pri veem
udjelu olova imaju dobru prilagodljivost materijala rukavca i blazinice leaja, ali slabu
otpornost na troenje.

Aluminijeve bronce sadre oko 10% aluminija (Al) i manje udjele nikla (Ni), mangana (Mn) i
eljeza (Fe). Razmjerno su tvrde i time otporne na troenje. Upotrebljavaju se prije svega tamo
gdje postoji opasnost od korozije.

Crvena kovina je legura bakra (Cu), kositra (Sn), cinka (Zn) i olova (Pb), a predstavlja
poseban sluaj kositrene bronce. Crvena kovina ima najbolja antifrikciona svojstva pri 10%
Sn, 4% Zn i 1% Pb ili pri 6 % Sn, 7 % Zn i 1 % Pb. Jeftinija je nego osnovna kositrena bronca.

Mjed je zapravo cinkova bronca s 30% cinka (Zn) i s malim udjelima aluminija (Al), nikla
(Ni), fosfora (P) i silicija (Si). Ima slina antifrikciona svojstva kao i kositrena bronca.
Upotrebljava se samo pri niim temperaturama.

Aluminij (Al) se legira prije svega s bakrom (Cu), eljezom (Fe), cinkom (Zn), manganom (Mn),
silicijem (Si) i kositrom (Sn). Blazinice leaja od legura aluminija upotrebljavaju se prvenstveno
tamo gdje je i kuite od lakih metala. Obzirom da dobro provode toplinu imaju dobru sposobnost
hlaenja.

Od eljeznih materijala za blazinice leaja prvenstveno se upotrebljava sivi lijev, jer njegova
struktura (grafitne lamele) omoguuje dobra svojstva podmazivanja. S druge strane, sivi lijev ima
slabija antifrikciona svojstva pri nedovoljnom podmazivanju, slabo je otporan na rubne pritiske,
te ima slabiju sposobnost razraivanja leajeva.
159

Dobra svojstva podmazivanja blazinica leaja postiu se sinteriranim metalima, koji su porozni i
lako upijaju ulje (do 30% svog volumena). Pri radu ulje izlazi kroz pore zbog optereenja i
poviena temperature, te podmazuje klizne povrine. Pri mirovanju, kada se leaj ohladi, ulje opet
otjee natrag u pore. Sinteriraju se prije svega legure eljeza te kositrene i olovne bronce.

U zadnje vrijeme se za blazinice leaja sve vie upotrebljavaju umjetne mase. Primjerene su
prvenstveno tamo gdje nije dovoljno podmazivanje uljem ili mau (npr. u tekstilnoj industriji) i
gdje postoji opasnost od korozije. Upotrebljavaju se prvenstveno slijedei materijali:

Termo- i duroplasti imaju dobra antifrikciona svojstva, ali im je slaba strana puzanje pod
optereenjem i veliko toplinsko rastezanje (priblino 10 puta vee nego kod metala). Od
termiplasta poliamid i nylon imaju veliku vrstou, dobra antifrikciona svojstva, dobre
priguuju vibracije, te su otporni na troenje. Slaba strana im je to upijaju vodu, naroito
duroplasti. Poliuretani su po svojstvima slini polamidima, ali su manje osjetljivi na upijanje
vode. Primjereni su za radne temperature od 25 C do + 80 C. Poliacetali imaju vrlo dobra
antifrikciona svojstva. Mogu se lako obraditi i do vrlo preciznih dimenzija.

Fluorirani ugljikovodici (posebna vrsta voska) su otporni na kiseline i luine. Primjereni su za
radne temperature od 270 C do + 260 C. Slaba strana im je puzanje pod optereenjem i
neto slabija otpornost na troenje.

Antifrikciona svojstva gore navedenih umjetnih masa mogu se bitno poboljati dodacima ugljika,
grafita, olova i raznih bronci.

Oblikovanje radijalnih kliznih leajeva
Blazinice leajeva u pravilu su izraeni u nedijeljenoj izvedbi, ako je mogue rukavce osovina ili
vratila u njih umetnuti s eone strane. Standardizirani su npr. prema DIN 1850, tabela 8.1.
Nabavljaju se kao samostalni elementi, utisnuti u kuite ili fiksno privreni na rukavac osovine
ili vratila. Obino su izraeni od bronce, sinteriranih kovina ili nemetalnih materijala, a mogu biti
i od elika presvuenog povrinskim slojem od legura olova, legura kositra ili olovne bronce. Na
unutarnjoj strani imaju izraene utore za podmazivanje uljem ili mau. Ovo ne vrijedi za
blazinice leajeva od sinteriranih kovina koji se podmazuju automatski, 8.1.2.2.

Klizni leajevi se esto izrauju kao kompletan sklop koji je potrebno samo privrstiti na kuite
stroja ili naprave. Razlikuje se stojea izvedba prema DIN 504 (slika 8.9a) i izvedba s
prirubnicom prema DIN 502 (slika 8.9b).

160
a) b)
D
H
B
H

Slika 8.9: Radijalni klizni leaj kao kompletan sklop stroja ili naprave
a) stojea izvedba b) izvedba s prirubnicom
Oblikovanje aksijalnih kliznih leajeva
Najjednostavniji aksijalni klizni leaj je okrugli eoni leaj s ravnim klizim povrinama, slika
8.10. Sastavljen je od eone klizne ploe, privrene na kuite, i rukavca osovine. Obino se
podmazuje mau, a rjee uljem. Sredstvo za podmazivanje se dovodi preko dovodnih kanala do
utora za podmazivanje, koji su po kliznoj povrini rasporeeni radijalno (slika 8.23a), ili su
izvedeni u obliku ekscentrinog krunog utora za podmazivanje,slika 8.23b. Pri vrtnje leaja
sredstvo za podmazivanje se iz utora za podmazivanje raspodijeli po itavoj kliznoj povrini.
Takvi leajevi rade prvenstveno u podruju mijeanog podmazivanja, pa su primjereni samo za
manje brzine klizanja i manje povrinske pritiske. Ako je klizna ploa izraena od umjetne mase
ili ako je na nju nanesena odgovarajua tvar za kruto podmazivanje ( 8.1.1.3), leajevi mogu
raditi i bez sredstva za podmazivanje.

a) b)
rukavac
kuite klizna ploa
n
d
n
d
z

Slika 8.10: Jednostavni aksijalni klizni leaj
a) utori za podmazivanje u radijalnom smjeru b) ekscentrini kruni utori za podmazivanje

Za visokooptereene pogone u kojima se moe oekivati kutni pomak osovine, upotrebljavaju se
samopodesivi aksijalni klizni leajevi s nagibnim segmentima (4, 5) koji u radu zauzmu optimalni
nagib prema grebenu osovine (1) u smjeru obodne brzine, slika 8.8. Segmenti su oslonjeni na
nosae segmenata (6, 7) koji nalijeu na kuite leaja (14, 15) sa kuglastom povrinom
omoguujui tako samopodesivost, tj. ispravan rad leaja i pri malim kutnim pomacima osovine.
Ovakova klasina izvedba aksijalnog kiznog leaja omoguuje preuzimanje aksijalne sile iz oba
smjera i obino ukljuuje i dva radijalna leaja (12, 13) u isto kuite, a poznata je pod imenom
svog izumitelja: Mitchellov leaj. Neizbjeno se primjenjuje kao brodski odrivni leaj koji
161
preuzima (iz oba smjera) porivnu silu brodskog propelera i prenosi je na brodsku konstrukciju.
Nekoliko naina uvrenja nagibnih segmenata prikazano je na slici 8.12.

2 10 12 15 16 1 13 3
14 8 6 4 5 7 9 11

Slika 8.11: Mitchellov leaj (brodski odrivni)
1- greben osovine, 2,3- prirubnice, 4,5- segmenti za vonju napred i natrag, 6,7- nosai segmenata, 8,9-
gnijezda sa sfernom povrinom, 10,11- brtve, 12,13- radijalni leajevi, 14-donje kuite (postolje) leaja,
15- gornje kuite leaja, 16- poklopac leaja


a) b)
l

b


d
v


d
u


Slika 8.12: Nekoliko naina uvrenja nagibnih segmenata kod aksijalnih kliznih leajeva
a) za vrtnju osovine u samo jednom smjeru b) za vrtnju u oba smjera

162
8.1.3 Proraun radijalnih kliznih leajeva
Ovdje prikazani raunski postupci vrijede za klizne leajeve sa samo jednim uljnim klinom
izmeu rukavca i blazinice leaja. Kod kliznih leajeva s veim brojem uljnih klinova raunski
postupci su zahtjevniji, te se mogu pronai samo u specijalistikoj literaturi.
Zranost i ekscentricitet leaja
Za ispravan rad radijalnih kliznih leajeva vrlo je vana zranost izmeu rukavca i blazinice
leaja. Razlikuje se apsolutna Z i relativna zranost leaja. Apsolutna zranost leaja je razlika
stvarnih mjera promjera leajne blazinice i rukavca:

Z D d = (8.2)

Obino se procjenjuje, za poznati dosjed, kao srednja zranost:

max min
2
Z Z
Z
+
= (8.3)

Z
max
[mm] maksimalna zranost leaja
Z
min
[mm] minimalna zranost leaja

Relativna zranost leaja definirana je omjerom:

/ Z d = (8.4)

Z [mm] apsolutna zranost leaja, slika 8.6
d [mm] promjer rukavca osovine.

Zranost leaja ovisna je o povrinskom pritisku, brzini klizanja i mazivu. Za postizanje jednake
nosivosti pri razliitim brzinama klizanja, zranost leaja mora biti pri velikim brzinama velika, a
pri malim mala. Obrnuti su odnosi kod povrinskih pritisaka. Poveanjem zranosti leaja mora
se poveati i viskozitet maziva. Uz veu zranost manje je trenje, dakle manje je i zagrijavanje
leaja, ali prevelika zranost dovodi do pojava vibracija i nemirnog hoda. Veu zranost potrebno
je predvidjeti za leajeve iji materijali imaju veliku toplinsku rastezljivost.

Za metalne radijalne klizne leajeva s hidrodinamikim podmazivanjem preporuena relativna
zranost iznosi 0,001 0,002, pri emu vrijedi preporuka prema DIN 31652:


4 4
8 10 v

(8.5)


60
d n
v

= (8.6)

v [m/s] obodna brzina rukavca
d [m] promjer rukavca
n [min
-1
] brzina vrtnje rukavca.

Za klizne leajeve od sinteriranih metala uzima se 0,0015 0,0025, a za klizne leajeve od
umjetnih masa 0,003 0,0045. Kod transmisijskih vratila relativna zranost je obino u
granicama od 0,2 do 4,0, kod leaja reduktora 0,5 do 1,5 a kod leajeva elektromotora, generatora
163
i centrifugalnih pumpi 1,0 do 1,5 promila. Ovako dobivenu relativnu zranost treba jo
kontrolirati da li udovoljava uvjetima vezanim za toplinsko rastezanje materijala blazinice.

U stacionarnom (ustaljenom) pogonu kliznog leaja s hidrodinamikim podmazivanjem rukavac
se odigne od leaja i pomakne u smjeru obodne brzine, stvarajui tako uljni klin s razvijenim
hidrodinamikim pritiskom koji nosi optereenje leaja F, slika 8.32a.

a) b)

Slika 8.13: Karikirani prikaz poloaja rukavca u leaju kod hidrodinamikog podmazivanja

Udaljenost izmeu centra rukavca i centra leaja naziva se ekscentricitet leaja e. Oigledno, na
pravcu koji spaja centar leaja i centar rukavca nalazi se najmanja debljina uljnog filma h
0
, ija je
vrijednost izuzetno vana pri proraunu radijalnog kliznog leaja.

Da bi se Reynoldsova jednadba mogla primijeniti na proraun radijalnog kliznog leaja s
hidrodinamikim podmazivanjem, potrebno je pronai analitiki izraz za udaljenost kliznih
povrina, tj. za debljinu uljnog filma h na proizvoljnoj poziciji u leaju definiranu kutem .
Postavljajui Pitagorin pouak za pravokutni trokut sa slike 8.13b

( ) ( )
2 2
2
cos sin R h e R h r ( ( + + =

(8.7)

R [mm] polumjer blazinice leaja, R=D/2
r [mm] polumjer rukavca, r=d/2
h [mm] debljina uljnog filma na proizvoljnoj poziciji definiranu kutem
[rad] kut kojeg zatvara proizvoljni radijus-vektor polumjera blazinice sa spojnicom centar
rukavca - centar leaja

te rjeavajui kvadratnu jednadbu po h, uz zanemarivanje lanova drugog reda, dobiva se
ovisnost debljine uljnog filma o zranosti i ekscentricitetu leaja:

cos h r e = + (8.8)

r [mm] polovina zranosti radijalnog kliznog leaja, r = Z/2 = R-r.

Za = dobije se izraz za najmanju debljinu uljnog filma:

0
h r e = . (8.9)

164
Iz izraza (8.8) takoer slijedi:

( ) 1 cos h r = + (8.10)
0
1
h
r
=

(8.11)

gdje je relativni ekscentricitet radijalnog kliznog leaja

2 e e
r Z
= =

, (8.12)

A omjer h
0
/r relativna vrijednost najmanje debljine uljnog filma.

Raspodjela povrinskog pritiska i Sommerfeldov broj

Da bi se dobila raspodjela povrinskog (hidrodinamikog) pritiska u radijalnom klizom leaju s
jednim uljnim klinom potrebno Reynoldsovu jednadbu (8.1) preurediti za polarne koordinate i
integrirati je. Uvrtavajui u nju x = rd, izraz (8.10) i dovitljivu supstituciju, Sommerfeld ju je
1904. godine uspio integrirati. Dobiveno je:

( )
( )( )
0
0 2 2
2
2 cos sin
d 6
2 1 cos
p
p
p p p

+
= =
+ +

(8.13)

Raspored pritiska kojeg opisuje ova jednadba prikazan je na slici 8.33. Uoljivo je da je
maksimalna vrijednost hidrodinamikog pritiska u toki leaja koja se nalazi izmeu njegove
vertikalne simetrale i toke s najmanjom debljinom uljnog filma. Integrirajui hidrodinamiki
h

Slika 8.14: Raspored hidrodinamikog pritiska
u radijalnom kliznom leaju

pritisak po povrini na kojoj djeluje, i
izjednaivi ga s optereenjem leaja F, nakon
sreivanja, dobiva se:
( )
2
2 2
6
2 1
b d
F

+
. (8.14)
Omjer optereenja leaja i projekcije dodirne
povrine bd (slika 8.34) definira se kao srednji
povrinski pritisak:
sr
F
p
b d
=

(8.15)
F [N] radijalno optereenje leaja
b [mm] irina leaja, slika 8.34
d [mm] promjer rukavca osovine ili vratila.

165

b d
F
ravnina
projekcije

Slika 8.15: Odreivanje srednjeg povrinskog
pritiska radijalnih kliznih leajeva

Srednji pritisak mora biti manji od doputene
vrijednosti koja ovisi o materijalu leajne
blazinice. Veliina na lijevoj strani jednadbe
(8.14) je bezdimenzionalna, a obuhvaa sve
osnovne parametre radijalnog kliznog leaja.
Ta znaajka dakle ukazuje na hidrodinamiku
slinost svih radijalnih kliznih leaja s jednim
uljnim klinom, a nazvana je po ve
spomenutom znaajnom istraivau
Sommerfeldov broj s oznakom So:
2
So
sr
p

(8.16)
relativna zranost leaja, = r/r = Z/d
[Pas] dinamiki viskozitet maziva kod radne
temperature
[s
-1
] kutna brzina rukavca
p
sr
[N/m
2
] srednji povrinski pritisak leaja
Veza (8.14) izmeu Sommerfeldovog broja i ekscentriciteta vrijedi za leaj beskonane irine. Za
stvarne, leajeve konane irine numeriki se rjeava trodimenzionalna Reynoldsova jednadba,
te se dobiva ovisnost relativnog ekscentriciteta (ili vrijednosti h
0
/r) o Sommerfeldovom broju
So i relativnoj irini leaja = b/d. Ova ovisnost omoguava, za odreeni leaj, tj. za poznati
Sommerfeldov broj, odreivanje tonog poloaja rukavca u leaju i najmanju debljinu uljnog
filma.
Koeficijent trenja i gubitak snage u leaju
Za leajeve s velikom vrijednou Sommerfeldovog broja kod kojih je rukavac postavljen
priblino centrino, znaajka trenja leaja / rauna se prema poznatoj formuli Petrova

So = (8.17)

koja priblino vrijedi za So > 5. Za So < 1 vrijedi priblino:

So = (8.18)

Tonije vrijednosti znaajke trenja mogu se nai u dijagramu na slici 8.38.

Gubitak snage zbog trenja u leaju je:

2
g tr
d
P T F Fv = = = (8.19)

P
g
[W] gubitak snage zbog trenja u leaju
T
tr
[N/m] moment trenja u leaju
[s
1
] kutna brzina rukavca
d [m] nazivni pomjer leaja
v [m/s] obodna brzina rukavca
koeficijent trenja u leaju.
166
Provjera hidrodinamikog plivanja
Da bi se ostvarilo hidrodinamiko podmazivanje odnosno plivanje rukavca u leaju (a time i
tekue trenje), potrebno je da najmanja debljina uljnog filma h
o
bude vea od kritine debljine
uljnog filma h
kr
:

h
o
> h
kr
+ (2...5) m. (8.30)

Najmanja debljina uljnog filma dobiva se iz relativne vrijednosti najmanje debljine uljnog filma
h
o
/ r, pomnoivi je s r, dok se kritina debljina uljnog filma rauna prema

h
kr
= R
z1
+ R
z2
+ h. (8.31)

Srednje visine neravnine R
z1
i R
z2
ovise o primijenjenom nainu obrade, odnosno klasi povrinske
hrapavosti. Veliina h uzima u obzir neparalelnost osi rukavca i blazinice, progib osovine du
leaja, te odstupanje uzdunog presjeka rukavca i blazinice od nominalnog profila. Ako su
maksimalni progib osovine izmeu dva oslonca y
max
i raspon izmeu leajeva l nepoznati podaci,
uvjet hidrodinamikog podmazivanja se rauna priblino

1 2
(1, 5...3) ( )
o z z
h R R > + (8.33)

Ukoliko ovaj uvjet nije ispunjen, potrebno je ponoviti proraun sa smanjenom vrijednosti
srednjeg pritiska u leaju, tj. s poveanim dimenzijama leaja.

8.2 VALJNI LEAJEVI
Valjni leajevi omoguuju, slino kao i klizni leajevi, voenje pokretnih strojnih dijelova,
umetnutih u odgovarajue kuite. Sastavljeni su od unutarnjeg i vanjskog prstena (ili ploe kod
aksijalnih leajeva), izmeu kojih se u odgovarajue oblikovanom kavezu vrte valjna tijela. Meu
valjnim tijelima prevladava trenje valjanja. Valjni leajevi mogu istovremeno prenositi radijalno i
aksijalno optereenje (slika 8.16a), samo radijalno (slika 8.16b) ili samo aksijalno optereenje
(slika 8.16c). Obzirom na optereenje koje prevladava razlikuju se radijalni i aksijalni valjni
leajevi. Valjni leajevi imaju, u usporedbi s kliznim leajevima, slijedee prednosti:
koeficijent trenja je, zbog valjnog trenja, 25 do 50 % nii nego kod kliznih leajeva s
hidrodinamikim podmazivanjem,
visoka nosivost pri relativno malim dimenzijama,
zbog manjeg trenja, manji su gubici snage i leajevi se manje zagrijavaju,
precizna vrtnja zbog manje zranosti meu valjnim elementima,
jednostavno odravanje,
upotrebljivi su za sve poloaje vratila,
standardizirani su, pa je time osigurana jednostavna zamjenjivost leajeva.
Nedostaci valjnih leajeva su:
vea osjetljivost na udarna optereenja,
slaba otpornost na mehanike vibracije, a zvune ak proizvode,
skuplji su od jednostavnih kliznih leajeva,
sastavljeni su iz velikog broja pojedinanih dijelova,
nisu reparabilni, tj. u sluaju kvara treba zamijeniti itav leaj,
zahtjevnija montaa i demontaa.
167


F
r
F
a
vanjski
prsten
unutarnji
prsten
valjno
tjelece
kavez
valjne
ploe
a) b) c)
F
r
F
a

Slika 8.16: Osnovni elementi valjnih leajeva
a) radijalni kuglini leaj b) radijalni valjkasti leaj c) aksijalni kuglini leaj

Valjna tijela su jednostavnih geometrijskih oblika (slika 8.17), voena u kavezu koji sprjeava
njihov meusoban dodir, a istovremeno su jednakomjerno rasporeena po obodu leaja, slika
8.18.

a) b) c) d) e)

Slika 8.17: Osnovne izvedbe valjnih tijela
a) kuglica b) valjak c) stoac d) bavica e) igla

a) b)

Slika 8.18: Kavez za voenje valjnih tijela
a) limeni kavez za kuglice b) masivni kavez za valjke
168

8.2.1 Radijalni valjni leajevi
Radijalni valjni leajevi su u osnovi namijenjeni za prenoenje radijalnih optereenja, iako neke
izvedbe omoguavaju i prenos aksijalnih optereenja. Meusobno se razlikuju prije svega prema
obliku valjnih tijela. U praksi se najvie upotrebljavaju kuglini leajevi u kojima su valjna tijela
kuglice. Slika 8.19 shematski prikazuje izvedbe radijalnih kuglinih leajeva.

a) b) c) d) e) f)


Slika 8.19: Standardne izvedbe radijalnih kuglinih leajeva
a), b) jednostavni jednoredni i dvoredni kuglini leajevi, c) samopodesivi kuglini leaj d), e)
jednoredni i dvoredni kuglini leaj s kosim dodirom f) kuglini leaj s dodirom u etiri toke

Jednostavni kuglini leajevi standardizirani su prema ISO 15, DIN 625 i HRN M C3.600.
Doputaju velike brzine vrtnje, te su primjereni za prenoenje obostranih radijalnih i aksijalnih
optereenja. S obzirom da imaju povoljnu cijenu, u praksi su to najee koriteni valjni leajevi.
Izrauju se u jednorednoj ili dvorednoj izvedbi. Jednoredni kuglini leajevi (slika 8.19a) su
kruti, nerastavljivi radijalni leajevi u kojima su valjna tijela (kuglice) voena u dubokim utorima
u unutarnjem i vanjskom prstenu leaja. Imaju priblino jednaku radijalnu i aksijalnu nosivost, a
od svih vrsta leajeva najprimjereniji su za najvie brzine vrtnje. Dvoredni kuglini leajevi (slika
8.19b) imaju, u usporedbi s jednorednima, veu radijalnu nosivost, ali doputaju neto manje
brzine vrtnje. U zadnje vrijeme se sve manje upotrebljavaju jer su ih u praksi skoro u potpunosti
zamijenili dvoredni kuglini leajevi s kosim dodirom.

Samopodesivi kuglini leajevi (slika 8.19c) su standardizirani prema ISO 15, DIN 630 i HRN
M. C3.68. Imaju kutnu pokretljivost pa su zato neosjetljivi na kutna odstupanja i savijanje vratila.
Optimalna unutarnja konstrukcija osigurava malo trenje valjnih povrina, veu nosivost i dugi
ivotni vijek leaja. Izrauju se s cilindrinim i koninim provrtom s konusom 1:12.

Kuglini leajevi s kosim dodirom standardizirani su prema ISO 15, DIN 628 i HRN M.
C3.621. Optimalna unutarnja konstrukcija osigurava veliku tonost vrtnje, veliku nosivost u
radijalnom i jednom (jednoredni i dvoredni s T-rasporedom) ili oba (dvoredni) aksijalna smjera,
velike brzine vrtnje i miran hod. Aksijalna nosivost leaja raste s kutom dodira izmeu kuglice i
prstenova leaja. Jednoredni kuglini leajevi s kosim dodirom (slika 8.19d) imaju kut dodira 40,
nerastavljivi su i doputaju velike brzine vrtnje. Na raspolaganju su u dvije izvedbe - normalnoj i
univerzalnoj. Dok su leajevi normalne izvedbe primjereni za uleitenja u kojima je za svaki
oslonac potreban samo jedan leaj koji prenosi aksijalno optereenje samo u jednom smjeru,
leajevi univerzalne izvedbe predvieni su za uleitenje dvaju ili vie leajeva zajedno u nizu, s
proizvoljnim meusobnim rasporedom.

Valjkasti leajevi su standardizirani prema DIN 5412 i HRN M.C3.631 do 642. Geometrija
dodira izmeu valjaka i prstenova leajeva poboljana je takozvanim logaritamskim profilom
169
dodira, koji omoguuje optimalno podmazivanje i pravilno kretanje kotrljajuih tijela. Posljedica
toga je dui ivotni vijek, pouzdaniji rad i manja osjetljivost na odstupanja od idealnih odnosa.
Izrauju se u jednorednoj ili dvorednoj izvedbi. Jednoredni valjkasti leajevi (slika 8.20a) mogu
biti s kavezom ili bez. Prvi imaju valjke voene u kavezu, koji je privren na jednom od
prstenova leaja. Prsten leaja s privrenim kavezom odvojiv je skupa s valjcima od drugog
prstena, to omoguuje jednostavnu montai i demontau leajeva. Openito, ovi leajevi prenose
velika radijalna optereenja, a primjereni su i za velike brzine vrtnje.

a) b) c) d) e) f)

Slika 8.20: Standardne izvedbe radijalnih leajeva s razliitim oblicima valjnih tijela
a), b) jednoredni i dvoredni valjkasti leaj, c) konini leaj d) bavasti leaj
e), f) igliasti leaj s ili bez unutarnjeg prstena

Osnovne izvedbe nisu primjerene za dodatna aksijalna optereenja, ali s odgovarajue
oblikovanim prstenima ovi leajevi mogu prenositi mala optereenja i u aksijalnom smjeru.
Jednoredni valjkasti leajevi (slika 8.20a) bez kaveza imaju povean broj valjaka to omoguuje
izradu vrlo kompaktnih sklopova s leajevima. Odlikuju se malom visinom poprenog presjeka, u
usporedbi sa irinom (malen prostor za ugradnju), te su primjereni za vrlo velika radijalna
optereenja. Slaba strana su im neto manje doputene brzine vrtnje. Dvoredni valjkasti leajevi
(slika 8.20b) se izrauju se u pravilu bez kaveza i imaju slina svojstva kao i jednoredni leajevi,
osim to su primjereni za jo vea vanjska optereenja.

Konini leajevi (slika 8.20c) su standardizirani prema DIN 720 i HRN M.C3.735. Mogu
istovremeno prenositi radijalno i aksijalno optereenje. Obino se izrauju u jednorednoj
izvedbi, a aksijalna optereenja mogu prenositi samo u jednom smjeru. Ako aksijalne sile djeluju
u oba smjera, potrebno ih je pri montae namjestiti zrcalno u odnosu jednog prema drugom (vidi
tabelu 8.16). Leajevi su rastavljivi i omoguuju odvojenu ugradnju unutarnjeg prstena s valjnim
vijencem i vanjskog prstena.

Bavasti leajevi (slika 8.20d) su standardizirani prema DIN 635 i HRN M. C3.651 do 657.
Slino kao i samopodesivi kuglini leajevi, kutno su pokretljivi i zato neosjetljivi na kutno
odstupanje vratila, ali u usporedbi s njima imaju viu nosivosti u radijalnom i u aksijalnom
smjeru. Bavasti leajevi su openito leajevi upotrebljivi za velika optereenja.

Igliasti leajevi su standardizirani prema ISO 1206 (DIN 617). Valjna tijela su valjci manjih
promjera (iglice) koji osiguravaju relativno veliku nosivost unato malim poprenim presjecima.
Izrauju se s unutarnjim prstenom ili bez njega, a primjereni su svugdje tamo gdje je u radijalnom
smjeru na raspolaganju malo prostora za ugradnju. Igliasti leajevi s unutarnjim prstenom (slika
8.20e) su upotrebljivi za uleitenja kod kojih nije mogue ili nije ekonomski opravdano kaljenje
i bruenje vratila. Igliasti leajevi bez unutarnjeg prstena (slika 8.20f) predstavljaju optimalno
rjeenje za uleitenja kod kojih je vratilo mogue kaliti i brusiti. Jedni i drugi su primjereni samo
za radijalna optereenja.
170
8.2.2 Aksijalni valjni leajevi
Aksijalni valjni leajevi u pravilu prenose samo velika aksijalna optereenja. Izmeu sebe se
razlikuju prema obliku valjnih tijela. Standardne izvedbe aksijalnih valjnih leajeva shematski
prikazuje slika 8.21

a) b) c)
d) e)


Slika 8.21: Standardne izvedbe aksijalnih valjnih leajeva
a), b) jednoredni i dvoredni aksijalni kuglini leaj c) aksijalni valjkasti leaj
d) aksijalni igliasti leaj e) aksijalni bavasti leaj

Aksijalni kuglini leajevi su standardizirani prema ISO 104 (DIN 711) i HRN M.C3.701/705.
Mogu prenositi sam-o aksijalna optereenja. Izraeni su kao jednoredni (slika 8.21a) ili dvoredni
(slika 8.21b) leajevi. Prvi prenose aksijalna optereenja u jednom, a drugi u oba smjera. Jedni i
drugi doputaju relativno velike brzine vrtnje. Leajevi su rastavljivi to omoguuje odvojenu
ugradnju pojedinih sastavnih dijelova i time laku montau.

Aksijalni valjkasti leajevi imaju vrlo jednostavan oblik i grau. Sastavljeni su od dviju ravnih
podloki za leajeve izmeu kojih je aksijalni vijenac kotrljajuih tijela, slika 8.21c. Mogu
prenositi samo aksijalna optereenja u jednom smjeru, a stvaraju uleitenja koja su neosjetljiva
na udare i zahtijevaju malo prostora. Leajevi su rastavljivi pa se svi dijelovi mogu montirati
odvojeno. Upotrebljavaju se prvenstveno tamo gdje je nosivost aksijalnih kuglinih leajeva
premala.

Aksijalni igliasti leajevi (slika 8.21d) stvaraju kruta uleitenja, neosjetljiva na udarce, koja
mogu prenositi velika jednosmjerna aksijalna optereenja, a trebaju najmanje prostora za
ugradnju u aksijalnom smjeru. Za tranice aksijalnog iglinog vijenca u tim leajevima mogu se
upotrijebiti i eone povrine strojnih dijelova, ime se dodatno uteuje na prostoru.

Aksijalni bavasti leajevi su standardizirani prema DIN 728 i HRN M.C3.711/715. Tranice su
im postavljene koso na os leaja (slika 8.21e), zbog ega mogu, osim aksijalnih, prenositi i
radijalna optereenja. Leajevi su kutno pokretljivi, te zato neosjetljivi na kutno odstupanje
vratila.

171
8.2.3 Oznaavanje valjnih leajeva
Osnovna oznaka valjnih leajeva je sastavljena prema DIN 623 od odgovarajue kombinacije
brojeva i slova, kao to to prikazuje slika 8.22.

B

d


D

Radijalni leaj
Serija leaja
T

d


D

Konini leaj

H

d
Aksijalni leaj
D
Dim. serija Veliina leaja
Vrsta leaja
irina (B, T) Visina (H)
Radijalni leajevi Aksijalni leajevi
H
T
B
D

d
/
5
Vanjski promjer (D)


Slika 8.22: Osnovna oznaka valjnih leajeva prema DIN 623

Prvi broj ili slovo u osnovnoj oznaci predstavlja vrstu leaja, koja moe biti:
0 dvoredni kuglini leaj s kosim dodirom
1 samopodesivi kuglini leaj
2 radijalni i aksijalni bavasti leajevi
3 konini leajevi
4 jednostavni dvoredni kuglini leajevi
5 aksijalni kuglini leajevi
6 jednostavni jednoredni kuglini leajevi
7 jednoredni kuglini leajevi s kosim dodirom
8 aksijalni valjkasti leajevi
N jednoredni valjkasti leajevi (s obzirom na izvedbu moe i NJ, NU, NUP, itd.)
172
NA igliasti leajevi
NN dvoredni ili vieredni valjkasti leajevi
QJ kuglini leajevi s dodirom u etiri toke

Drugi i trei broj zajedno predstavljaju dimenzijsku seriju. Pri tome trei broj znai red vanjskog
promjera (brojevi 8, 9, 0, 1, 2, 3 i 4), prema kojoj odabranom promjeru uvrta d odgovara precizno
odreeni vanjski promjer leaja D. Broj na drugom mjestu definira za svaki pojedini red vanjskog
promjera odgovarajui red irine za radijalne leajeve (brojevi 0, 1, 2, 3, 4 i 5 koji definiraju
irinu leaja B ili T), odnosno red visine za aksijalne leajeve (brojevi 7, 9 i 1 koji definiraju
visinu leaja H). Geometrijske dimenzije valjnih leajeva, koje moraju odgovarati dimenzijskoj
seriji, standardizirane su prema DIN 616. Vrsta leaja i dimenzijska serija zajedno predstavljaju
seriju leaja.

Zadnja dva broja osnovne oznake oznauju unutranji promjer leaja (jednak promjeru rukavca)
d, koji istovremeno definira veliinu leaja. Promjeri od 17 mm do 480 mm oznaavaju se tako
da se brojana vrijednost promjera podijeli s 5. Promjeri iznad 480 mm oznaavaju se stvarnim
brojem milimetara, a za promjere manje ili jednake 17 mm vrijedi: 00=10 mm, 01=12 mm,
02=15 mm, 03=17 mm.

8.2.4 Proraun valjnih leajeva
Leajevi su oslonci osovina i vratila. Na osovine djeluju sile od razliitih tereta, a na vratila jo i
sile od zupanika, remenica, lananika, spojki itd., koje leaj mora preuzeti na sebe. Proraunati
valjni leaj znai pronai (odabrati) takav leaj koji e biti u stanju da, uz odreenu pouzdanost,
ostvari taj zadatak.
Nosivost i vijek trajanja leaja
Potrebna veliina leaja za odreeno leajno mjesto odreuje se na temelju vrste leaja i njegove
nosivosti, prisutnih optereenja, projektnog vijeka trajanja i pogonske sigurnosti. Kao mjerilo
nosivosti leaja pri njihovom dimenzioniranju upotrebljavaju se dinamika (C) i statika (C
0
)
nosivost leaja. Obje veliine predstavljaju osnovna obiljeja leajeva i nalaze se u
odgovarajuim katalozima proizvoaa (FAG, SKF, INA, itd.).
Dinamika nosivost leaja
Dinamika nosivost je kriterij nosivosti pri odabiru dinamiki optereenih leajeva, odnosno
leajeva kod kojih je prisutna rotacija pod optereenjem. Ona se odreuje na osnovi vijeka
trajanja leaja. Naime, na stazama valjanja pojavljuju se nakon izvjesnog vremena, ovisno o
visini optereenja, inicijalne pukotine prvi znakovi zamora materijala. Rasipanje vremena do
pojave zamora materijala ( rasipanje vijeka trajanja) je vrlo veliko i kree se u rasponu od 1:30 do
1:40, kao i kod ostalih ispitivanja na zamor. Ovo je ponajvie uzrokovano neizbjenim razlikama
u promjerima valjnih tijela (tolerancije), to izaziva nejednoliku raspodjelu pritisaka na njih.
Utjee jo veliina vanjskog promjera leaja, kvalitet povrinske obrade, promjenjivost vanjskog
optereenja i drugo. Utjecaj svih ovih faktora nemogue je raunski obuhvatiti. Zato se niti ne
moe odrediti trajnost pojedinog leaja, ve je ona definirana kao nominalna trajnost temeljem
vjerojatnosti dobivene iz rezultata velikog broja pokusa: Nominalna trajnost N
n
valjnog leaja je
onaj ukupni broj okretaja kojeg dostigne ili premai 90 % leaja jedne serije podvrgnutih istim
uvjetima pogona. Terminom pogonske vrstoe, kae se: Nominalna trajnost valjnog leaja pri
odreenom, konstantnom optereenju, je broj ciklusa kontaktnih naprezanja za vjerojatnost
preivljavanja 90 %. Iz jednadbe ove (preureene) Woehlerove krivulje za vjerojatnost
preivljavanja od 90 %
173
6
n
10 F N C

= (8.67)

N
n
[okr] vijek trajanja leaja, u okretajima jednog prstena u odnosu na drugi
C [N] dinamika nosivost leaja, optereenje pri kojem nominalna trajnost iznosi 10
6

okretaja, konstanta leaja; odabire se iz kataloga proizvoaa
F [N] ekvivalentno dinamiko optereenje leaja, poglavlje 8.2.6.2
eksponent trajnosti, konstanta leaja
= 3 ako je teorijski dodir valjnog tijela i staze kotrljanja u jednoj toki (npr.
kuglini leajevi)
= 3,33 za teorijski dodir u liniji (npr. valjkasti leajevi).

proizlazi izraz za odreivanje nominalnog vijeka trajanja valjnog leaja:

6
n
10
C
N
F

| |
=
|
\ .
(8.67)

Iz izraza (8.67) je vidljivo da je N
n
= 10
6
za C = F. Odatle slijedi definicija dinamike nosivosti
valjnog leaja: to je ono ekvivalentno dinamiko optereenje pri kojem nominalni vijek trajanja
iznosi milijun okretaja. Pri tome se pretpostavlja da je optereenje konstantno po smjeru i po
veliini i da djeluje centralno na leaj. U fazi projektiranja potrebno je, za poznati vijek trajanja,
odrediti dinamiku nosivost leaja, na osnovu koje e se, iz kataloga proizvoaa, odabrati
odgovarajui leaj s najmanje tolikom nosivou:

1
n
6
10
N
C F

| |
=
|
\ .
(8.68)

Budui da je vijek trajanja leaja obino zadan u satima, a njegova veza s vijekom trajanja u
okretajima iznosi

n
60
h
N
L
n
=

, (8.69)

L
h
[h] vijek trajanja valjnog leaja, u satima, tabela 8.14
n [okr/min] brzina vrtnje jednog prstena u odnosu na drugi, obino jednaka brzini vrtnje
vratila

supstitucijom N
n
iz (8.69) u (8.68), dobije se uobiajeni izraz za dinamiku nosivost valjnog
leaja

1 1
6
60
10 33, 33 500
h h L
n
n L n L f
C F F F
f

| | | |
= = =
| |

\ . \ .
(8.70)

Gdje je f
L
faktor trajnosti

1
500
h
L
L
f

| |
=
|
\ .
(8.71)

a f
n
faktor brzine vrtnje
174
1
33, 33
n
f
n

| |
=
|
\ .
. (8.72)

Izraz (8.70) stroije vrijedi ne samo za optereenje konstantno po smjeru i po veliini, nego i za
temperature koje se ne razlikuju signifikantno od temperature pri kojoj su izvedena ispitivanja
(sobna temperatura), jer se pri povienim temperaturama smanjuje tvrdoa i vrstoa elika. Da
bi izraz (8.70) vrijedio i za poviene temperature, spomenuti utjecaj se obuhvaa faktorom
utjecaja temperature f
t
ije su orijentacijske vrijednosti date u tabeli 8.15.

Tabela 8.1 Orijentacijske vrijednosti faktora temperature f
t

Temperatura,
0
C 100 150 200 250 300
Faktor f
t
1 1,11 1,33 1,67 2,50

Konaan izraz za izraun dinamike nosivosti valjnih leajeva je dakle:

L t
n
f f
C F
f

= (8.73)

Ako se proraun nosivosti, tj. trajnosti, eli provesti s veom pouzdanou, npr. 99,9 % umjesto s
90 %, tada se, za poznatu srednju vrijednost i standardnu devijaciju graninih optereenja (ako je
dostupno npr. iz kataloga proizvoaa), uz pomo tablica jedinine normalne razdiobe, moe
odrediti zamjenska, u ovom sluaju manja, dinamika nosivost.

Ekvivalentno dinamiko optereenje leaja
U veini sluajeva optereenja valjnih leajeva nisu jednaka onima pri kojima su leajevi
ispitivani, odnosno za koje vrijedi izraz (8.67). Zbog toga je potrebno izraunati ekvivalentno
dinamiko optereenje leaja. Ono je definirano kao virtualno, po veliini i smjeru konstantno,
radijalno ili aksijalno optereenje koje ima jednak utjecaj na ivotni vijek leaja kao i optereenje
koje stvarno djeluje.

Za radijalne leajeve koji prenose samo radijalno optereenje i za aksijalne leajeve koji prenose
samo aksijalno optereenje ekvivalentno dinamiko optereenje leaja jednako je stvarnom
(radijalnom ili aksijalnom) optereenju. Za kombinirano optereene radijalne valjne leajeve, koji
istovremeno prenose radijalno i aksijalno optereenje, ekvivalentno dinamiko optereenje leaja
odreuje se po izrazu:

r a
F V x F y F = + (8.74)

F [N] ekvivalentno dinamiko optereenje leaja
V proraunski faktor
V = 1 ako se unutranji prsten okree ili ako su leajevi samopodesivi
V = 1,2 ako se vanjski prsten okree
F
r
[N] radijalno optereenje leaja
F
a
[N] aksijalno optereenje leaja
x faktor radijalnog optereenja
y faktor aksijalnog optereenja.

175
Faktori x i y ovisni su o vrsti leaja, nainu optereenja i omjeru aksijalnog i radijalnog
optereenja, a navedeni su u katalozima proizvoaa leajeva. Njihove vrijednosti mogu se nai u
katalozima proizvoaa.

Ako aksijalni leajevi mogu prenositi i radijalne sile, tada se njihovo ekvivalentno aksijalno
optereenje rauna prema izrazu:

1, 2
a r
F F F = + . (8.75)


9 SPOJKE

Spojke slue za stalno ili povremeno spajanje dviju osovina u svrhu prenoenja okretnog
momenta.

Dijelimo ih prema primjeni i konstruktivnim karakteristikama u nekoliko grupa i podgrupa:


Neelastine spojke koje kruto prenose okretni moment (bez znaajnijeg uvijanja).

1. vrste spojke spajaju dvije osovine u jednu cjelinu, te mogu prenositi i moment
savijanja.
2. Kompenzacione (pomine) spojke prenose okretni moment kruto, ali dozvoljavaju
male aksijalne, krute ili poprene pomake izmeu osovina.

Elastine spojke dozvoljavaju kruto uvijanje izmeu osovina i elastino prenose okretni moment.
Obino mogu kompenzirati i manje poprene i aksijalne pomake.

Tarne spojke okretni moment prenose trenjem. Upotrebljavaju se kao ukljuno izvrstive
spojke za povremeno ukljuivanje radnog stroja u pogon. Ukljuivanje moe biti
mehaniko, hidrauliko, pneumatsko i elektromagnetsko.

Hidrodinamike spojke - okretni moment prenose mlazom tekuine (ulja), a sastoje se od rotora
pumpe na pogonskoj, rotora turbine na gonjenoj strani i zajednikog kuita. U kombinaciji sa
tarnim spojkama mogu biti izvedena kao automatski mjenjai.

Specijalne spojke

1. Spojke za uputanje u rad
2. Siguronosne spojke
3. Elektrodinamike (indukcione) spojke itd.


9.1 NEELASTINE SPOJKE

176
9.1.1 vrste spojke

ahurasta



koljkasta (oklopna ) spojka




Kolutna (tanjurasta) spojka

Ima oblik prirubnice spojene s obinim, ili, jo bolje, sa dosjednim vijcima. Rauna se na trenje,
ali se vijci kontroliraju i na odrez. Ako se radi s glavinom, obavezan je stezni spoj izmeu glavine
i osovine.
Za brodske osovine rade se s iskovanim prirubnicama.


Ms
F
a
a
a
a
F
F
1
2
3
4
1
2
3
4
F
177

1. Kompenzacione (pomine) spojke torzijski krute



a) kanaste (klizne) c) kardanske
b) Oldham d) zupaste

Ad c) Kardanski (klizni, Hookov) zglob ili kao kuglasti zglob
(vozila-homokinetiki zglobovi)

Jednostavni kardanski zglob




178

1
=0 i 180
0

2
1
2
1 2
sin sin 1
cos

=






Stepen nejednakosti prijenosa:

cos
sin
2
2
min 2 max 2
=

= U

1
0,6
0,8
1
1,2
1,4

1
0,706
90
=15
=30
=45
1,414
180

1
179
0,706
0
0,5
1
15
30
45

U

2
1
1
2
2 2 1 1
T
T
T T = =

Da bi izbjegli nejednolikosti kutnih brzina treba kombinirati dva zgloba. Pri tome trebaju biti
ispunjena dva uvjeta:
1) Vilice meuosovine u istoj ravnini.

1
2

1
1

1
m




2) Kutevi koje meuosovin (ili dvostruki zglob) ini s pogonskom i gonjenom osovinom moraju
biti isti!


1
2

180
T
A

m
m
Za paralelne osovine


II. Elastine spojke

Prvenstvena namjena: elastino prenoenje momenta torzije uz kutno uvijanje izmeu obje
polovine spojke. Mogua je kompenzacija manjih odstupanja izmeu osovina.

spreavaju prenoenje torzionih udaraca
pomiu kritinu brzinu okretaja i smanjuju torzione vibracije priguivanjem.

Najvanija elastina torziona karakterisika

T
C
M
=
Nm/rad
ako je linearna


M
C
T T
A
2 2
2
= =






Energija deformacije udara u oba sluaja je jednaka
ili je amplituda udarnog momenta manja.

Elastine spojke obino nemaju linearne karakteristike i esto imaju znatno unutarnje priguenje.




d
dT
C
M
=

= Td A

T
u1
u
A
A
u
u2
T
T
N

T
C
M
1
C
M
2
181



Elastine spojke se biraju iz kataloga proizvoaa na osnovi maksimalnog momenta T
max
=
T
nom
; - pogonski faktor koji ovisi o vrsti pogonjenog i radnog stroja.

III Tarne spojke
Tarne spojke slue za povremeno ukljuivanje u rad radnog (gonjenog) stroja pri neprekidnom
radu pogonskog stroja. Kod ukapanja (pokretanja) dolazi do klizanja pri emu se gubi snaga

= d T P
t G
koja se pretvara u toplinu, a manifestira kao vee ili manje troenje ploha.
U normalnom pogonu brzine se moraju izjednaiti i spojke rade bez klizanja.
Vrlo sline po konstrukciji (a esto identine) su tarne konice.

F
A



Dinamiki procesi kod ukljuivanja tarnih spojki

- Moment inercije rotirajuih masa

= dm r J
2

182

Za sistem sa vezanim masama koje se gibaju raznim brzinama obino reduciramo masu na
osovinu spojke (na osnovu kinetike energije).

+ + + + + + = =
2 2 2 2 2 2
2
2
2
2
1
1
2
3
3
2
2
2
2
1
1
2
1
1 1
v
m
v
m J J J J A
R K



+
|
|
.
|

\
|
+
|
|
.
|

\
|
+ +
|
|
.
|

\
|
+
|
|
.
|

\
|
+ =
2
1
2
2
2
1
1
1
2
1
3
3
2
1
2
2 1 1

v
m
v
m J J J J
R
Primjer:

IV III
m
II R
J J J J J J + +
|
|
.
|

\
|
+ = =
2
1
1 1 1
) (

2
1
2
1
2
2 2
) (
|
|
.
|

\
|
+
|
|
.
|

\
|
+ + + = =

v
m J J J J J J
VIII VII VI V R

Reducirano:

J
R 1 R 2
J
J
1
J I I
'
'
J I I I
J I V J V
J V I
V I I J
V I I I J
m
v

1
1
J
1
1
J
2
2
Pog. str. Gonj. str.
TT
=
=0
( ili )
2
=
1
183

Dinamiki procesi prilikom ukljuivanja
tarne spojke

Moment trenja tarnih povrina djeluje na pokretne dijelove radnog stroja kao moment ubrzanja, a
na okretna dijelove pogonskog stroja kao moment usporenja.
dt
d
J T T
tr P

1
=

dt
d
J T T
R tr
2
2

=

gdje su:

- T
P
, T
R
- okretni momenti pogonskog i radnog stroja
- T
tr
- moment trenja
- J
1
, J
2
- momenti inercije (reducirani) pogonskih i gonjenih
pokretnih dijelova
-
1
,
2
- kutne brzine pogonskog i radnog stroja

Integracijom gornjih izraza dobije se:

( )

=
t
P tr
dt T T
J
d
0 1
1
1

- za pogonski stroj
( )

=
t
R tr
dt T T
J
d
0 2
1
1

- za gonjeni stroj
odnosno


( )

=
t
P tr
dt T T
J
0 1
1
1

- za pogonski

( )

+ =
t
R tr
dt T T
J
0 2
2
1

- za gonjeni

Da bi se rijeili ovi integrali potrebno je poznavati funkcionalnu ovisnost T
tr
= T
tr
(), T
P
= T
P

() i T
R
= T
R
().

Za moment trenja tarne spojke moe se raunati priblino s T
tr
= const. ili sa srednjom
vrijednou:

( )dt t T
t
T T
t
t tr tr

=
0
*
1


Ovisnost okretnog momenta pogonskog i radnog stroja ovisi o vrsti stroja:

184
-
M
p

1
2
3 4
5
6
7
Pogonski strojevi
1- sinhroni EM
2- asinhroni EM
3- istosmjerni poredni EM
4- kompaudni EM
5- istosmjerni serijski uzbueni EM
6- diesel motor
7- parna turbina

- Radni strojevi
M
R

1
3 5
2
4

1) dizalini mehanizmi, transportni ureaji s konstantnim teretom, valjaoniki strojevi 2)
motalica za papir 3) centrifugalne pumpe i kompresori, ventilatori i propeleri 4) mehanizmi
konstantne snage: strojevi za obradu metala, ljutilice, kalanderi i sl.

185
Vidimo da se mehanike karakteristike pogonskih i radnih strojeva vrlo razliitog oblika i teko
ih je matematiki definirati. Zato se ovisnost =(t) za pogonski radni stroj dobivaju najee
grafikim integriranjem:

1
1
tr P
T T
d
J t
- za pogonski dio

1
2
R R
T T
d
J t
- za radni dio
Ovako dobivene ovisnosti = (t) ucrtavaju se u dijagramu. Presjecite ovih krivulja daje nam
vrijeme klizanja t
0
i brzine sinhronizacije
0
.

1
t
0

0
t

Od trenutka t
0
mase pogonskog i radnog stroja su spojene i predstavljaju jednu cjelinu. Jednadba
gibanja (rotacije) zato glasi:
( )
dt
d
J J T T
R P

2 1
+ =

Zajednika promjena kutne brzine od
0
na
s
(brzina u stacionarnom stanju) dobiva se
rjeenjem ove jednadbe
( )


+ + =
s
R P
T T
d
J J t t

98 . 0
2 1 0
0

Ukupni dijagram ukljuivanbja tane spojke u rad izgleda ovako:
1

2
t
0

0
t

t
s

s


186
Ukupno vrijeme ukljuivanja:
s u
t t t + =
0

Tarne spojke se najee izrauju kao vielamelne tarne spojke

dok se kod osobnih vozila najee koristi jednolamelana tarna spojka (sa dvije tarne povrine):

187


Hidrodinamike spojke
Sastoje se od rotora pumpe (na pogonskom dijelu) i rotora turbine (na gonjenom dijelu) u
zajednikom kuitu. Pogonski i gonjeni dijelovi nemaju meusobno neposredni dodir, nego su
povezani mlazom fluida. Shematski prikaz spojke s brzinama fluida (relativnom i apsolutnom) na
ulazu i izlazu iz turbinskog kola (rotora) je na slici:

r
r
r
r
1
2
3
v
1 2
pogonski gonjeni
r
r
i
e
v
e
e
v
u
e 1
u
2e
e
c
2
1
c
e
2
c
e

Skica presjeka:
188




Spojke za uputanje u rad

- Upotrebljavaju se:
1) Ako je vrijeme potrebno za postizanje stacionarne brzine preveliko (tj. ako su mase
prevelike)

T

T
s

s


189
( )
dt
d
J J T T
R P

2 1
+ =

( )

+
=
0
1
2 1
1
S
S
S
d
T
J J
t

( )
S
T
J J
t
2 1
1
5 ... 3
+



2) Ako je karakteristika radnog stroja takva da je u trenutku pokretanja kod (=0) T
R
>
T
P ,
pa mase uope nije mogue pokrenuti!


T

T
T
R
P












10 MEHANIKI PRIJENOSNICI
Prijenosnici slue za prijenos energije s pogonskog na gonjeni stroj. Prijenosnici mogu biti:
mehaniki, hidrauliki, pneumatski i elektrini.
Mehaniki prijenosnici prenose energiju pomou rotacionog gibanja, a upotrebljavaju se:
ako je brzina pogonskog stroja prevelika,
ako se osi pogonskog i gonjenog stroja ne podudaraju,
ako jedan pogonski stroj mora goniti vie gonjenih strojeva,
ako je potrebno izbjei kritinu brzinu vrtnje.
Podjela mehanikih prijenosnika:
Obzirom na nain prijenosa gibanja
mehaniki prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi trenjem: tarni prijenosnici,
remenski prijenosnici, prijenosi uetima,
mehaniki prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi zahvatom: zupani prijenosnici,
puni prijenosnici, lanani prijenosnici.
Obzirom na poloaj pogonskog i gonjenog kola
190
prijenosnici s neposrenim kontaktom izmeu pogonskog i gonjenog kola: tarni
prijenosnici, zupani prijenosnici, puni prijenosnici,
prijenosnici s posrednom vezom izmeu pogonskog i gonjenog kola: remenski
prijenosnici, lanani prijenosnici, prijenosi uetima.

POSREDNI NEPOSREDNI
TRENJEM

REMENSKI

TARNI
ZAHVATOM

LANANI

ZUPANI

Prijenosni odnos (omjer) mehanikih prijenosnika definiran je kao omjer brzine vrtnje
pogonskog i gonjenog vratila (kola)

= =

1 1
2 2
n
i
n

Stupanj djelovanja je odnos snage koju dobije gonjeni stroj prema snazi koju odaje pogonski
stroj

= = =
1 g g
2
1 1 1
1
P P P
P
P P P

191
Primjer viestupanjskih prijenosnika:

Ukupni prijenosni omjer

= =

1
1 n 1,2 3,4 5,6 n-1,n
2
..... i i i i i

n-1
.....

=

1
n n

Ukupni stupanj djelovanja

=
1 n 1,2 3,4 5,6 n-1,n
.....
Potrebna snaga pogonskog stroja = + + + +

RS1 RS2 RSn-1 RSn
PS
PS-RS1 PS-RS2 PS-RSn-1 PS-RSn
.....
P P P P
P
gdje je:
i
n-1,n
prijenosni omjer jednog stupnja prijenosa

n-1,n
stupanj djelovanja jednog stupnja prijenosa

PS-RSn
stupanj djelovanja od pogonskog stroja do n-tog radnog stroja

10.1 ZUPANI PRIJENOSNICI
Zupani prijenosnici su najrairenija i najvanija grupa mehanikih prijenosnika.
Prednosti:
visok stupanj djelovanja ( 0,98)
velika trajnost i izdrljivost
male dimenzije
mogu se upotrebljavati za prijenos od najmanjih do najveih snaga, te od najmanje do
najvee brzine vrtnje
Nedostaci:
najskuplji od mehanikih prijenosnika (izuzev punih)
vibracije i umovi zbog krutog prijenosa okretnog momenta
zahtijeva se vrlo tona obrada

Podjela zupanih prijenosnika prema poloaju osi zupanog para
1) prijenosi za paralelna vratila (prijenosi cilindrinim zupanicima)



a) s ravnim ozubljenjem
b) s kosim ozubljenjem
c) sa strelastim ozubljenjem
d) s unutranjim ozubljenjem


192

2) prijenosi za vratila koja se sijeku (konini zupani prijenosi)


a) s ravnim zubima
b) s kosim zubima
c) sa strelastim zubima
d) sa zakrivljenim zubima
(spiralno ozubljenje)




3) prijenosi za mimosmjerna vratila


Hipoidni prijenosi Puni prijenosi
a) vijaniki b) puni (cilindrini) c) puni (globoidni)

Cilindrini zupanici (elnici) s ravnim zubima
Osnovni pojmovi i oznake
Da bi se kod para cilindrinih zupanika ostvario konstantan
prijenosni omjer, prijenos gibanja mora biti ostvaren
tako kao da su na vratila navuena dva cilindra koji se stalno
dodiruju i prenose gibanje bez klizanja. Ovi cilindri se nazivaju
kinematski cilindri, a ako ih se presijee okomito na os vrtnje
dobivaju se kinematske krunice. Dodirna toka
kinematskih krunica je kinematski pol.
Uvjet valjanja bez klizanja moe se ostvariti samo uz uvjet
jednakih obodnih brzina obaju kinematskih
krunica( ) =
w1 w2
v v :
= =
= =
w1 w1 1 w1 1
w2 w2 2 w2 2
v r d n
v r d n

prijenosni omjer

= = = =

1 1 w2 w2
2 2 w1 w1
n d r
i
n d r


Brzine vrtnje obrnuto su proporcionalne promjerima kinematskih krunica.
Osnovni parametri cilindrinih zupanika s ravnim zubima prikazani su na slijedeoj slici:
193

p - korak (ako je bez indeksa onda je to korak na diobenoj krunici) - luna mjera uzastopnih
lijevih, odnosno desnih bokova.
d diobeni promjer raunska veliina, koja se na zupaniku ne moe mjeriti, a definiran je tako
da je opseg diobene krunice jednak umnoku koraka p i broja zubi z.
Ako su diobene i kinematske krunice jednake, tada su koraci p zupanika u zahvatu jednaki.
=
=
1 1
2 2
z p d
z p d
=
1 1
2 2
z d
z d

Omjer broja zubi u zahvatu direktno je proporcionalan omjeru promjera zupanika.

= = = =

1 1 w2 2
2 2 w1 1
n d z
i
n d z

Proizlazi da se brzine vrtnje zupanika odnose obrnuto proporcionalno prema broju zubi
zupanika.
Zbog pojednostavljenja prorauna i izrade, usvojeno je da je korak viekratnik broja .
= p m
gdje je m modul, ije su vrijednosti standardizirane.
Uvrtavanjem gornjeg izraza u izraz za izraunavanje opsega diobenog promjera dobiva se:
= =

p
d z mz
a osni razmak kod zupanika kome su diobene i kinematske krunice jednake:
( ) + + +
= = =
1 2 w1 w2 1 2
2 2 2
m z z d d d d
a

Glavno pravilo zupanja
Na slici su prikazan dva profila (tj. boka zuba) koji se odvaljuju jedan po drugome, a istovremeno
rotiraju oko svojih centara rotacije O
1
i O
2
. Oito se gibanje sa profila 1 prenosi na profil 2. S
1

oznaena je kutna brzina profila 1, a s
2
kutna brzina profila 2. U proizvoljnom trenutku, profili
se dodiruju i odvaljuju u proizvoljnoj toki Y (trenutna toka dodira). Potrebno je odrediti omjer
kutnih brzina obaju profila u ovisnosti o njihovoj geometriji. U tu svrhu, povuku se zajednika
tangenta t-t i normala n-n u trenutnoj toki dodira. Kutevi N
1
O
1
Y
y1
i N
2
O
2
Y
y2
nazivaju
194
se kutevima pritiska u toki Y kao toki boka 1 i boka 2, odnosno kutevima pritiska na
krugovima r
y1
i r
y2
. Oni se odreuju prema izrazu


1,2
1,2
1,2
cos
b
y
y
r
r
=
Kut
w
naziva se kut zahvata. Za vrijeme procesa odvaljivanja, u opem sluaju dok se dodirna
toka pomie po krivulji definiranoj oblikom profila, kutevi
y1
,
y2
i
w
, kao i krugovi r
y1
i r
y2
, se
mijenjaju. Obodne brzine toke Y kao toke profila 1

i 2 su:

=
1 1 1 y
v r i =
2 2 2 y
v r

Vektorska razlika ovih brzina naziva se brzina klizanja spregnutih profila i uvijek je usmjerena u
pravcu tangente na profil. Obodne brzine mogu se rastaviti na komponente u smjeru tangente (v
t1
,
v
t2
) i u smjeru normale (v
n1
, v
n2
). Da bi se bokovi neprestano dodirivali moraju komponente v
n1
i
v
n2
biti meusobno jednake (inae bi se zupanik z1 utiskivao u zupanik z2 ili bi se od njega
odvajao).
Iz trokuta koji su naznaeni na slici i uvjeta o jednakosti normalnih komponenti obodne brzine
proizlazi:

1 2 2
2 1 1
O N
O N

195
Iz slike se vidi da zajednika normala n-n sijee meuosnu liniju O
1
O
2
u toki C, te iz dva slina
trokuta O
1
N
1
C i O
2
N
2
C proizlazi

= = =

2 2 2 1
2 1 1 1
O N O C
i
O N O C

Odavde je vidljivo da za konstantni prijenosni omjer toka C zauzima uvijek isti, stalni poloaj,
bez obzira koje toke profila su trenutno u zahvatu i bez obzira kakvog su oblika krivulje profila.
To znai da se ovo, sloeno odvaljivanje proizvoljnih profila, moe opisati kao jednostavno
meusobno odvaljivanje dviju krunica s polumjerima
1
O C i
2
O C, koje istodobno rotiraju oko
svojih osiju. Budui da u toki C nema klizanja izmeu profila (bokova zubi), jer su brzine v
1
i v
2

paralelne i jednake, odvaljivanje ovih krunica je isto, bez klizanja. Zbog toga se ove krunice,
tj. njihovi krugovi, nazivaju kinematskim krugovima, a toka C je kinematski pol.

Konani analitiki izraz glavnog pravila zupanja se dakle zapisuje kao

= = = =

1 1 w2 w2
2 2 w1 w1
n d r
i
n d r

tj. kutne brzine odnose se obrnuto proporcionalno s dimenzijama kinematskih krugova.
Temeljem glavnog pravila zupanja mogue je za proizvoljni bok zuba jednog zupanika,
analitiki ili grafiki, odrediti bok zuba njemu spregnutog zupanika, kao i odrediti zahvatnu
liniju ili dodirnicu liniju po kojoj se bokovi dodiruju tijekom odvaljivanja. Iz oitih,
jednostavnih relacija
1 2 w w
a r r = + i
2 1 w w
r r i =
slijede izrazi za izraun polumjera kinematskih krugova za poznati osni razmak a i prenosni
omjer i:
1
1
w
a
r
i
=
+
,
2
1
w
i
r a
i
=
+

Zbog svojih prednosti kao to su relativno jednostavna izrada zupanika i neosjetljivost
prijenosnog omjera na manje promjene osnog razmaka, profil boka zuba zupanika se najee
izrauje u obliku evolvente. Evolventa je krivulja koju opisuje svaka toka pravca koji se bez
klizanja odvaljuje po osnovnoj krunici polumjera r
b
:

y
N
M
r
O

Prema ovoj definiciji, kao i prema slici, oito je da normala u svakoj toki evolvente tangira
temeljni (osnovni) krug. Odatle proizlazi (i) da je udaljenost toke (Y) od diralita tangente (N)
196
jednaka polumjeru zakrivljenosti () evolvente u toj toki i (ii) da je ta udaljenost jednaka luku

MN:

( )
YN tan MN
b y b y y
r r = = = = + .
Odavde slijedi jednadba evolventne funkcije:
inv tan
y y y y
= =
Iz opisanih svojstava evolvente proizlazi slijedee:
Za evolventni bok zuba normala u svakoj toki dodira tangira isti temeljni krug zupanika.
Budui da svaka od tih normala prolazi i kroz odvalnu toku C, proizlazi da je ona jedna te
ista i nepomina, bez obzira koja je toka u dodiru. Kako je normala zajednika za oba
zupanika u zahvatu, i nepomina, profil boka zuba spregnutog zupanika moe i mora biti
samo evolventan, jer samo kod evolvente normala u proizvoljnoj toki tangira isti (temeljni)
krug. Dakle, normala za svo vrijeme zahvata tangira oba temeljna kruga. To znai i da je kut
zahvata konstantan, kao i promjeri temeljnih krugova. Oito je takoer da se zahvat bokova
odvija po tom pravcu koji se zato naziva dodirnica ili zahvatna linija, a zahvatni kut se
naziva jo i kut dodirnice. Jasno je i da je korak na dodirnici jednak koracima na oba
temeljna kruga, kao to su i koraci na kinematskim krugovima jednaki, jer se oni odvaljuju
jedan po drugom. Uoljivo je i da je zahvatni kut ustvari kut pritiska na kinematskom krugu.
Kinematika evolventnog ozubljenja neosjetljiva je na promjenu osnog razmaka.
To slijedi iz izraza i = r
b2
/r
b1
= const. Promjenom a mijenja se zahvatni kut i
promjeri kinematskih krugova:
1,2
1 2
1,2
cos
b
b b
w
w
r
r r
r a

+
= =
ali temeljni krugovi ostaju nepromijenjeni.
Kad promjer zupanika tei beskonanom, njegov bok zuba postaje pravac. Zato se takav
zupanik, koji se naziva ozubljena letva, bez problema spree sa svakim evolventnim
zupanikom. Lako je uoiti da je tada kut zahvata jednak kutu nagiba profila ozubljene letve,
koji po standardu treba biti jednak kutu osnovnog profila ozubljenja
n
.

Osnovni profil ozubljenja
Za osnovu pri standardizaciji zupanika uzet je osnovni profil definiran na zupaniku s brojem
zubi tzv. zupanoj letvi tada evolventa prelazi u pravac, a diobeni krug u diobeni pravac na
kojemu su debljina zuba i irina meuzublja jednake:

197


Ovaj nain standardizacije je najracionalniji jer se definiraju osnovni parametri i zupanika i
reznog alata.

Izrada cilindrinih zupanika
Postupci izrade zupanika mogu biti:
a) Lijevanje
b) Sinteriranje
c) Hladno izvlaenje
d) Valjanje
e) Obrada odvajanjem estica, koja se dijeli na
e1) Fazonske postupke oblik alata odgovara obliku uzubine
e2) Odvalne postupke alat ima oblik osnovnog profila ili zupanika

U Fazonske postupke spadaju:
e1.1) Provlaenje (pomou profilirane igle) za izradu zupanika s unutranjim
ozubljenjem
e1.2) tancanje iz limova debljine do 1,3 mm
e1.3) Profilno ploasto glodalo profil glodala odgovara uzubini za svaki modul i broj
zubi trebalo bi drugo glodalo pa se radi ograniavanja broja potrebnih glodala
odustaje od teoretski tonog profila boka koriste se tamo gdje se ne trai velika
tonost.


e1.4) Prstasto profilno glodalo za zupanike velikih promjera zbog velike cijene
odvalnih punih glodala
198






U odvalne postupke spadaju:

e2.1) Odvalno blanjanje Maagov postupak alat u obliku ozubnice (zupane letve)

e2.2) Odvalno dubljenje Fellows postupak alat ima oblik zupanika

e2.3) Odvalno glodanje alat ima oblik punog glodala (evolventni pu isprekidan
uzdunim utorima s otricama)
199



Pomak profila
Ako se u procesu izrade zupanika diobeni pravac zupane letve odvaljuje po diobenom krugu
zupanika dobiva se zupanik bez pomaka profila. Meutim ukoliko je pri izradi zupanika
zupana letva postavljena tako da njen diobeni pravac ne tangira diobeni krug zupanika dobivaju
se zupanici s pomakom profila. Pomak profila, koji se definira kao umnoak faktora pomaka
profila (x) i modula (m) moe biti pozitivan ili negativan.



Pomak profila ne utjee na promjer diobenog i temeljnog kruga:
jer je promjer diobenog kruga = d mz , a promjer temeljnog kruga =
b n
cos d d

Promjeri krugova preko glave i korijena se s poveavanjem pomaka profila poveavaju:
jer je promjer preko glave: ( ) = + +
a
2 1 d d x m , promjer preko korijena
( ) =
f
2 1, 25 d d m x
Debljina zuba na diobenom krugu s poveanjem pomaka profila se poveava
jer je debljina zuba na diobenom krugu jednaka

= +
n
2 tan
2
m
s x
Pomak profila bitno utjee na podrezivanje korijena zuba:
Ako je broj zubi zupanika malen, alat ulazi u podnoje zuba, podrezuje ga i slabi. Kod
zupanika bez pomaka profila granini broj zubi - broj zubi kod kojeg jo ne dolazi do
podrezanosti korijena zuba je z = 17, odnosno praktino se moe dopustiti mala
podrezanost korijena pa je praktini granini broj zubi z = 14. Udaljavanjem alata od
zupanika, odnosno poveavanjem pomaka profila smanjuje se opasnost od podrezivanja,
na taj nain mogu se izraditi zupanici s brojem zubi manjim od 14, a da kod njih ne
dolazi do podrezivanja, odnosno slabljenja zuba u korijenu.
200
Pomak profila ne mijenja korak osnovnog profila, ni korak na diobenom krugu zupanika
pa proizlazi da se zupanici s razliitim pomacima profila mogu meusobno pravilno
sprezati.

Zupanici s pomakom profila se izvode radi sljedeih razloga:
Mogunost postizavanja standardnog osnog razmaka
Mogunost izrade zupanika s manjim brojem zubi bez pojave podrezivanja
Postizavanja boljih svojstava ozubljenja: npr. poveanje opteretivosti korijena i bokova
zubi, poveanje stupnja prekrivanja, poboljavanje uvjeta klizanja, izbjegavanje
zailjenosti zuba,

Kut zahvata
Iz uvjeta da debljine zuba na kinematskom krugu jednog zupanika moraju biti jednake irini
meuzublja njima sparenih zupanika, moe se izvesti temeljna jednadba evolventnog zupanja
koja povezuje kut zahvata sa sumom pomaka profila spregnutih zupanika:
1 2
1 2
inv 2 tan inv
w n n
x x
z z

+
= +
+

Odavde se iteracijom lako moe odrediti kut zahvata.


Sparivanje zupanika

Zupani parovi mogu biti:
a) Nula par - oba zupanika se izvode bez pomaka profila
b) V-nula par suma faktora pomaka profila jednaka nuli
c) V-par suma faktora pomaka profila razliita od nule
c1) V-plus par - suma faktora pomaka profila vea od nule
c2) V-minus par - suma faktora pomaka profila manja od nule

Opis slike sa sljedee stranice:

Zahvatna linija je geometrijsko mjesto toaka dodira bokova zubi. Tangira obje temeljne krunice
u tokama N
1
i N
2
, a ujedno predstavlja okomice na tangente svih trenutnih toaka dodira i sijee
spojnicu osi
1 2
O O u kinematskom polu C. Duina
1
O C je prema tome kinematski promjer d
w1
, a
duina
2
O C kinematski promjer d
w2
. Zahvatna linija zatvara s tangentom kinematskih krunica u
kinematskom polu pogonski kut zahvatne linije
w
. Osni razmak openito je jednak zbroju
kinematskih polumjera, odnosno polovini zbroja kinematskih promjera (slika 4.1a i b).

Kada se radi o nula paru zupanika, odnosno o paru zupanika kod kojih su faktori pomaka
profila jednaki nuli = =
1 2
0 x x , odnosno o V-nula paru zupanika, kod kojih je suma faktora
pomaka profila jednaka nuli = + =
1 2
0 x x x , tada se u kinematskom polu dodiruju diobeni
promjeri.
Na slici su prikazane promjene do kojih dolazi poveanjem osnog razmaka. Temeljni i diobeni
promjeri ostaju isti, te su na taj nain dobivene iste evolvente i nepromijenjen prijenosni omjer, a
kinematski promjeri, i kut zahvatne linije se mijenjaju.
a) Nula par ( = =
1 2
0 x x ) i V-nula par
( = + =
1 2
0 x x x )
b) V-plus par ( = + >
1 2
0 x x x
N1
N2
n
n
O1
O2

w

=

n
N1
O1
O2

w
d
b
2
C
C
d
b
2
d
w
2

=

d
2
d
w
2
/
2


=

d
2
/
2
d
w
1
/
2


=

d
1
/
2
a

=

(
d
w
1

+

d
w
2
)
/
2

=

a
o

=

(
d
1

+

d
2
)
/
2
d
w
1
d
1
d
w
2
d
2
d
w
1

=

d
1
d
b
1
p
r
o
m
j
e
n
a

o
s
n
o
g

r
a
z
m
a
k
a
d
b
1
=
=
=
w1 1
w2 2
w n
d d
d d
+
= =
1 2
0
2
d d
a a (0.1)
>
>
>
w1 1
w2 2
w n
d d
d d
+ +
= > =
w1 w2 1 2
0
2 2
d d d d
a a



















202

Prekrivanje profila
Znamo da se zahvat odvija po dodirnici N
1
N
2
, ali ne od N
1
do N
2
, ve poetak i kraj zahvata
diktiraju promjeri krugova preko glava spregnutih zupanika, jer zahvata na jednom zupaniku ne
moe biti izvan krugova preko glave. Dakle, zahvat traje od toke A do toke E u kojima se
sijeku krugovi preko glava. U trenutku kada zub zupanika 2 ue u zahvat (u toki A) s tokom
boka zuba zupanika 1 koja se nalazi na promjeru toke A, prethodni par zubi se dodiruje u toki
zahvatne linije koja je za korak temeljnog kruga udaljena od take A. Dakle, tada su dva para
zubi u zahvatu. To traje sve dotle dok spomenuti prethodni par zubi ne izae iz zahvata u toki E.
Tada se na promatrani par zubi nalazi u toki (B) koja je za korak na temeljnom krugu udaljena
od toke E. Dakle, od toke a do toke B svaki par zubi ima dvostruki zahvat, tj. profili su
prekriveni. Slino se zakljuuje i za podruje zahvatne lijine od toke D do E. Jasno je da je
izmeu tih podruja, od toke B do toke D podruje jednostrukog zahvata.



Podruje dvostrukog zahvata mora postojati, inae nebi bilo kontinuiranog prijenosa gibanja s
jednog na drugi zupanik. Oiti uvjet za to je
e > t
b
Omjer ovih dviju veliina naziva se stupanj prekrivanja profila
1
b
e
t
= > .


203



Sile na elnicima s ravnim zubima

Normalna sila na zub F
bn
djeluje u smjeru zahvatne linije u kinematskom polu C.

Normalna sila se rastavlja na obodnu i radijalnu komponentu. Obodna sila se rauna iz okretnog
momenta koji se prenosi:
=
1
t1
1
2T
F
d
, gdje je okretni moment =

1
1
P
T
Iz slike je vidljivo da je radijalna sila: =
r1 t1 w
tan F F .
Po zakonu akcije i reakcije slijedi:
204
t1 t2
r1 r2
bn1 bn2
F F
F F
F F
=
=
=

Ove sile moraju prenijeti vratila i leajevi.

Nosivost (opteretivost) zupanika
Tijekom predvienog vijeka trajanja, zupanici ne smiju pretrpjeti oteenja. Uzroci nastajanja
oteenja su razliiti, a najvaniji su: lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala i rupienje
bokova zubi.

Rupienje bokova zubi
Pri prijenosu snage bokovi zubi se meusobno relativno gibaju. Pri ovom gibanju dolazi do
pojave kontaktnog (Hertzovog) pritiska na dodirnim povrinama. Zbog ovog pritiska, ovisno o
stanju hrapavosti povrine, te o vrstoi bokova, kapljice maziva bivaju utisnute u mikropukotine
i dolazi do razaranja povrine. Tijekom rada, ove se rupice poveavaju, povrina zuba se sve vie
oteuje, dolazi do greaka geometrije, te na kraju do loma zuba.
Pojava rupienja je najizraenija u podruju oko diobenog (kinematskog) promjera, jer su tu
najvei kontaktni pritisci.

Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala
Obzirom na nain optereenja zuba i njegov oblik, zub se moe pojednostavljeno predstaviti kao
konzolno uleiteni nosa. Optereenje predstavlja normalna sila F
bn
, s hvatitem koje se pomie,
ovisno o trenutnoj toki dodira zupanog para.
Osim intenziteta optereenja i samog oblika zuba, na lom u korijenu nepovoljno utjeu i pogrena
toplinska obrada, koncentracija naprezanja u korijenu, greke u materijalu, itd.

elnici s kosim zubima

elnici s kosim zubima u odnosu na elnike s ravnim zubima
imaju slijedee prednosti:
Zubi postepeno ulaze u zahvat. Zahvat poinje na jednoj
strani zuba i postepeno se iri po cijeloj irini zuba.
U zahvatu se istovremeno nalazi vei broj zubi.
Zubi se optereuju postepeno, tako da je rad tii.
Mogua je vea opteretivost.
Granini broj zubi (zbog podrezivanja korijena) je manji.
Nedostatak je pojavljivanje aksijalne komponente sile, koju mora
preuzeti vratilo i leajevi, pa problem uleitenja postaje sloeniji.
Kut nagiba boka zuba se definira u odnosu na os.
Dva elnika s kosim zubima u zahvatu imaju suprotne kutove
nagiba boka zuba . Ako na primjer pogonski zupanik ima desni
kut nagiba boka, onda gonjeni zupanik ima lijevi kut nagiba boka.
Kut nagiba boka zuba se kree izmeu 8
o
i 20
o
. Kod vrijednosti
manjih od 8
o
gubile bi se gotovo sve prednosti koje pruaju elnici
s kosim zubima, a kod vrijednosti veih od 20
o
aksijalna sila bi bila
prevelika.
205
Kod elnika s kosim zubima parametri ozubljenja se mogu promatrati u dva presjeka: eonom
(ravnina okomita na os rotacije) i normalnom (ravnina okomita na bok zuba).

Konini zupanici
Najee se koriste za prijenos snage i gibanja pod pravim kutem, a bona linija im moe biti
ravna, kosa ili zakrivljena.
Kinematske povrine su im stoci na kojima se vri valjanje bez klizanja.
Zbog sloene geometrije dosta su osjetljivi na tonost izrade, montae i odstupanje od pravilnog
poloaja osi. esto se uvruju i konzolno, pa se javlja opasnost od progiba vratila.

d1 i d2 su kutevi izvodnica diobenih stoaca i najee je + = =
o
1 2
90 u tom sluaju je:
= =
1 2
1
tan i tan i
i
gdje je i prijenosni omjer.



Puni prijenosnici
Puni prijenosnici se sastoje od pua (punog vijka) (1) i punog kola (2) ije se osi mimoilaze,
obino pod kutem od 90
o
, ali moe biti i pod kutem razliitim od 90
o
. Pu moe biti smjeten
iznad ili ispod punog kola, koje moe biti horizontalno ili vertikalno.
206

Prednosti punih prijenosnika:
Vrlo veliki prijenosni omjeri (do 100 i ); P
1
do 1000 kW, n
1
do 40000 min
-1
.
Tihi rad prijenosnika, jer kod punih prijenosa nema valjanja zuba po zubu, nego samo klizanja
zuba po zubu.
Visoka opteretivost, jer je istovremeno u zahvatu vei broj zubi.
Mogui su samokoivi prijenosi, kada je kolo pogonsko, ali u tom sluaju znatno loiji stupanj
djelovanja 50%.
Manji su i laki od prijenosnika s cilindrinim i koninim zupanicima.

Nedostaci:
Stupanj djelovanja manji od stupnja djelovanja prijenosnika s cilindrinim i koninim
zupanicima.
Zahtjeva precizno izradu, fine i glatke povrine bruenje.
Zbog niske iskoristivosti razvija se toplina koju treba odvesti prisilnim hlaenjem (ventilator).