6.

Integracioni množilac

Pretpostavimo da diferencijalna jednačina ( ) ( ) , , 0 P x y dx Q x y dy + = nije egzaktna. To znači da je
.
P Q
y x
∂ ∂

∂ ∂
Postavlja se pitanje možemo li tu jednačinu „popraviti“, tj. transformisati je u njoj
ekvivalentnu jednačinu (koja ima ista rješenja kao polazna), tako da ona postane egzaktna.

Primjer: Za diferencijalnu jednačinu
( )
2 2
3 2 0 x y dx xydy − + = je 6 2 .
P Q
y y
y x
∂ ∂
= − ≠ =
∂ ∂
Znači, ona
nije egzaktna. Ali ako je podijelimo sa
4
, x dobijemo:
2
2 4 3
1 3 2
0,
y y
dx dy
x x x
⎛ ⎞
− + =
⎜ ⎟
⎝ ⎠
koja je egzaktna,
jer
2
2 4 4
1 3 6
,
y P y
P
x x y x

= − ⇒ = −


3 4
3 4
2 6
2 6 .
y Q y P
Q yx yx
x x x y
− −
∂ ∂
= = ⇒ = − = − =
∂ ∂

U opštem slučaju, tražimo funkciju ( ) , x y μ μ = koju zovemo integracioni množilac tako da je
jednačina ( ) ( ) ( ) ( ) , , , , 0 x y P x y dx x y Q x y dy μ μ ⋅ + ⋅ = egzaktna. S obzirom na Teorem 1, to znači
da je
( ) ( )
.
P Q
y x
μ μ ∂ ∂
=
∂ ∂
Koristeći pravilo za izvod proizvoda, dobićemo:
P Q
P Q
y y x x
μ μ
μ μ
∂ ∂ ∂ ∂
⋅ + ⋅ = ⋅ + ⋅ ⇒
∂ ∂ ∂ ∂

(5) .
P Q
Q P
y x x y
μ μ
μ
⎛ ⎞ ∂ ∂ ∂ ∂
− = ⋅ − ⋅
⎜ ⎟
∂ ∂ ∂ ∂
⎝ ⎠

Integracioni množilac tražićemo u dva specijalna slučaja, kad on zavisi samo od x ili samo od y.

0
1 Pretpostavimo da je ( ). x μ μ = Tada je 0
y
μ ∂
=

i .
d
x dx
μ μ ∂
=

Tada iz (5) slijedi
(6) .
P Q
d y x
dx
Q
μ
μ
∂ ∂

∂ ∂
=
Ukoliko je razlomak na desnoj strani u (6) funkcija koja zavisi samo od x, jednačina (6) je sa
razdvojenim promjenljivim i možemo bez problema doći do množioca . μ
0
2 Pretpostavimo da je ( ). y μ μ = Tada je 0
x
μ ∂
=

i .
d
y dy
μ μ ∂
=

Tada iz (5) slijedi
(7) .
P Q
d y x
dy
P
μ
μ
∂ ∂

∂ ∂
=


Ukoliko je razlomak na desnoj strani u (6) funkcija koja zavisi samo od y, jednačina (6) je sa
razdvojenim promjenljivim i možemo opet bez problema doći do množioca . μ

Primjer:
( )
2 2
3 2 0 8 .
P Q
x y dx xydy y
y x
∂ ∂
− + = ⇒ − = −
∂ ∂
Jednačina (6) tada glasi:
4
8 4
4 ln 4ln ln ,
2
d y d d dx
dx dx x x
xy x x
μ μ μ
μ
μ μ μ


= ⇒ = − ⇒ = − ⇒ = − =
∫ ∫
pa je
4
4
1
. x
x
μ

= =




Zadaci

Riješiti diferencijalnu jednačinu ako se zna da se može naći integracioni množilac koji zavisi samo
od jedne varijable.

1. ( ) ( ) 2 2 2 0. y x y dx x y dy − + + − =
2. ( ) ( )
2
sin cos ln 0 x y y dx x y x x dy + + + =
3. ( )
2
1 0 y dx xy dy + − =
4.
3 4
2 2
2 ln
3
xy x x
y
x y

′ =
5.
( )
3
2 2 2
2 0.
3
y
xy x y dx x y dy
⎛ ⎞
+ + + + =
⎜ ⎟
⎝ ⎠




7. Linearna diferencijalna jednačina prvog reda

Neka su ( ) ( ) i p x q x neprekidna funkcije na intervalu ( ) , . a b Jednačinu
( ) ( ) ( ) 8 y p x y q x ′ + =
zovemo linearna diferencijalna jednačina prvog reda. Ako je ( ) 0 q x = za sve ( ) , , x a b ∈ kažemo da
je jednačina (8) homogena linearna, a u suprotnom nehomogena linearna diferencijalna jednačina
prvog reda. Postoji nekoliko načina za rješavanje ove jednačine.

I metoda varijacije konstante (Lagranž)*

* Joseph Louis Lagrange (1736. – 1813.) – francuski matematičar

Riješimo najprije homogenu jednačinu koja odgovara jednačini (8), tj. ( ) 0. y p x y ′ + = Ova
jednačina dopušta razdvajanje promjenljivih, jer je ekvivalentna sa
( )
( ) ln ( ) ln .
p x dx y
p x y p x dx C y C e
y
− ′

= − ⇒ = − + ⇒ = ⋅


Ako u opštem rješenju homogene jednačine pretpostavimo da C nije konstanta, nego neka funkcija
koja zavisi od x, možemo potražiti opšte rješenje jednačine (8) u tom obliku, tj.
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( )
( ) ,
p x dx p x dx p x dx
y C x e y C x e C x p x e
− − −
∫ ∫ ∫
′ ′ = ⋅ ⇒ = − pa uvrštavanjem u (8) slijedi:
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( )
( )
p x dx p x dx p x dx
C x e C x p x e p x C x e q x
− − −
∫ ∫ ∫
′ − + =
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( )
.
p x dx p x dx p x dx
C x e q x C x q x e C x q x e dx

∫ ∫ ∫
′ ′ = ⇒ = ⇒ =

Zaključujemo da je opšte
rješenje jednačine (8) dato formulom:
( )
( ) ( )
(9) .
p x dx p x dx
y e c q x e dx

⎛ ⎞ ∫ ∫
= +
⎜ ⎟
⎝ ⎠






II metoda nepoznatih funkcija (metoda zamjene)

Rješenje jednačine (8) tražićemo u obliku proizvoda dvije nepoznate funkcije ( ) u u x = i ( ), v v x =
tj. ( ) . y uv y u v uv u v uv uvp q u v u v vp q ′ ′ ′ ′ ′ ′ ′ = ⇒ = + ⇒ + + = ⇒ + + =
Imamo pravo odabrati proizvoljno jedan uslov koji se odnosi na nepoznate funkcije u i v, pa se
odabere da je 0 ,
pdx
v vp v e


′ + = ⇒ = a nakon toga dobijemo funkciju u iz jednačine
,
pdx pdx
u e q u e qdx c

∫ ∫
′ ⋅ = ⇒ = +

te uvrštavajući u formulu , y uv = dobijemo opet formulu (9).

III metoda integracionog faktora (Ojler)

Jednačina (8) ekvivalentna je jednačini
( ) ( ) 8' ( ) ( ) 0. p x y q x dx dy − + =
Za ( ) ( ) ( ) P x p x y q x = − i ( ) 1, Q x = imamo da je ( ), 0,
P Q
p x
y x
∂ ∂
= =
∂ ∂
što znači da (8') nije egzaktna
diferencijalna jednačina. Ako potražimo integracioni faktor ove jednačine u obliku ( ), x μ μ = iz
jednačine (6) dobijemo da je
( )
( ) ln ( ) .
p x dx
P Q
d y x
dx p x dx p x dx e
Q
μ
μ μ
μ
∂ ∂

∂ ∂

= = ⇒ = ⇒ =


Množeći (8) sa
( ) p x dx
e

slijedi:
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
.
p x dx p x dx p x dx p x dx p x dx
y e p x ye q x e ye q x e

⎛ ⎞ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫
′ + = ⇒ =
⎜ ⎟
⎝ ⎠

Odavdje se direktno dolazi ponovo do rješenja (9).

IV metoda
Linearnu diferencijalnu jednačinu (8) možemo direktno rješavati pomoću izvedene formule (9).


Riješeni primjeri

Riješiti diferencijalne jednačine:

1.
4
' 2 2 xy y x − =

Rješenje: Koristićemo metodu varijacije konstanti. Najprije ćemo riješiti homogenu jednačinu
' 2 0. xy y − = Imamo da je tada
2 2
' 2 2
' 2 ln 2ln ln ln ln ,
y dy
xy y dx y x C y Cx y Cx
y x y x
= ⇒ = ⇒ = ⇒ = + ⇒ = ⇒ =
∫ ∫
pa ćemo
opće rješenje polazne jednačine tražiti u obliku ( )
2
. y C x x =
Tada je ( ) ( )
2
' ' 2 y C x x xC x = + , pa uvrštavanjem u početnu jednačinu dobijemo
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2 4 3 4 2
' 2 2 2 ' 2 ' 2 , x C x x xC x C x x x x C x x C x x C x x K ⎡ ⎤ + − = ⇒ = ⇒ = ⇒ = +
⎣ ⎦
pa
zaključujemo da je opće rješenje date jednačine
( )
2 2 4 2
. y x K x x Kx = + = +

2.
( )
0
x
xy e dx xdy + − =

Rješenje:
( )
' ,
x x
x
dy xy e e
xy e dx xdy y y
dx x x
+
+ = ⇒ = ⇒ − = uz uslov 0. x ≠
Koristićemo metodu nepoznatih funkcija. Opće rješenje tražimo u obliku , y uv = gdje su u i v
neodređene funkcije. Tada je ' ' ', y u v uv = + pa uvrštavanjem u jednačinu slijedi
( ) ( ) ' ' ' ' ... *
x x
e e
u v uv uv u v u v v
x x
+ − = ⇒ + − =
Izaberimo v tako da je ' 0. v v − = Tada je
'
' 1 ln .
x
v dv
v v dx v x v e
v v
= ⇒ = ⇒ = ⇒ = ⇒ =
∫ ∫

Sada iz ( ) * slijedi da je
1
' ' ln .
x
x
e
u e u u x C
x x
= ⇒ = ⇒ = + Zato je
( )
ln .
x
y e x C = +
Ako je 0, x = tada je i 0, dx = pa je početna jednačina očito zadovoljena. Prema tome, data
jednačina ima singularno rješenje 0. x =

3.
( )
2 ' 1
y
e x y − =

Rješenje: Očito je
1
' ,
2
y
y
e x
=

što nam je nepovoljna varijanta. No ako posmatramo x kao
funkciju od y, imali bismo da je ' 2 ' 2
y y
x e x x x e = − ⇒ + =
Radićemo dalje po metodi integracionog faktora. Dakle, množeći posljednju jednačinu sa
( ) p y dy dy
y
e e e = =
∫ ∫
, dobićemo
( )
2 2 2
2 2
y y y y y
xe e xe e dy e K

= ⇒ = = +

odakle slijedi:
( )
2
.
y y y y
x e K e e Ke
− −
= + = +

Zadaci za vježbu

4. ( ) 2 1 ' 4 2 x y x y + = +
5. ( ) 2 4ln x y dy ydx ydy + = +
6. ( ) 1 ,
1
n
x
ny
y e x
x
′ − = +
+
ako je
1
(1) 2 , .
n
y n
+
= ∈
7.
( )
2
sin ' 1 y xctgy y + =
8. ' tg
cos
x
e
y y
y
− =
9. Pokazati da samo jedno rješenje diferencijalne jednačine
( )
2 2
2 1 xy x y x ′ − + = ostaje
ograničeno kada x → ∞ i naći to rješenje.
10. Naći krivu koja ima osobinu da dio svake njene normale između koordinatnih osa ima stalnu
dužinu
2
. a







8. Bernulijeva* diferencijalna jednačina

Bernulijeva diferencijalna jednačina ima oblik
(10) ( ) ( ) , , 0, 1
n
y p x y q x y n n n ′ + ⋅ = ⋅ ∈ ≠ ≠
gdje su ( ) p x i ( ) q x poznate funkcije, koje su definisane i neprekidne na nekom intervalu ( ) , . a b
Za 0 n = i 1 n = jednačina (10) svodi se na linearnu diferencijalnu jednačinu. Očito je linearna
diferencijalna jednačina specijalan slučaj Bernulijeve.
Dijeljenjem jednačine sa
n
y dobijamo
1
1
( ) ( ), , 0, 1
n n
y
p x q x n n n
y y


+ ⋅ = ∈ ≠ ≠ .
Smjenom
1
1
1
1
,
n
n
z y z
y


= ⇒ = Bernulijeva diferencijalna jednačina se može svesti na linearnu
jednačinu: (1 ) ( ) ( )
1 1
n
n
y z z
z n y y p x z q x
y n n

′ ′ ′
′ ′ = − ⇒ = ⇒ + =
− −
.
Bernulijeva jednačina se može riješiti i direktno metodom neodređenih funkcija.

* Jacob Bernoulli (1655. – 1705.) – švicarski matematičar


Zadaci – riješeni primjeri

Riješiti diferencijalne jednačine:

1.
2
' 2
x
y y y e + =

Rješenje: Uzećemo smjenu
1
. y z

= Tada je
2
' ', y z z

= − pa slijedi
2 1 2
' 2 '. z z z z z
− − −
− + = − Ako
pomnožimo jednačinu sa
( )
2
, z − dobićemo linearnu diferencijalnu jednačinu ' 2 .
x
z z e − = − Dalje
imamo po metodi varijacije konstanti
2
'
' 2 0 ' 2 2 2 ln 2 ln .
x
z dz
z z z z dx z x C z Ce
z z
− = ⇒ = ⇒ = ⇒ = ⇒ = + ⇒ =
∫ ∫

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2 2 2 2
' ' 2 ' 2 2
x x x x x x x
z C x e z C x e C x e C x e C x e C x e e = ⇒ = + ⇒ + − = −
( ) ( ) ( )
2 2
' .
x x x x x x
C x e C x e K z e K e e Ke
− − −
⇒ = − ⇒ = + ⇒ = + = +
Najzad, opće rješenje date jednačine je
( )
1
1.
x x x x
y e Ce e Ce y

= + ⇒ + =

2.
2 2 3
' . xy y x y = +

Rješenje: Direktno se provjerava da funkcije 0 x = i 0 y = nisu rješenja ove jednačine. Ako
podijelimo jednačinu sa
2
, xy dobićemo Bernulijevu diferencijalnu jednačinu
( )
2 1 1 2
' ' ... 1 y xy x y y x y xy
− − − −
= + ⇒ − =
Riješićemo je metodom nepoznatih funkcija. Opće rješenje tražimo u obliku
' ' ', y uv y u v uv = ⇒ = + pa slijedi uvrštavanjem u (1):
( ) ( )
1 2 2 1 2 2
' ' ' ' ... 2 u v uv x uv xu v u v u v x v xu v
− − − − − −
+ − = ⇒ + − =
1
' 1
' 0 .
v dv dx
v x v v x
v x v x

− = ⇒ = ⇒ = ⇒ =
∫ ∫
Tada iz (2) slijedi
3
2 2 2 2 2 2
3
1 1
' ' 3 .
3
u
u x xu x u u x u du x dx C u C
x x
− − − −
⎛ ⎞
= ⇒ = ⇒ = ⇒ = − + ⇒ = − +
⎜ ⎟
⎝ ⎠
∫ ∫

Zato je
3 3 3 3 2
3
1 3
3 3 . y x C y x A y Ax x
x x
⎛ ⎞ ⎛ ⎞
= − ⇒ = − ⇒ = −
⎜ ⎟ ⎜ ⎟
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
Pri tome je 3 . A C =

3. Riješiti diferencijalnu jednačinu
( )
2
( 1) x y y y ′ + + = − .
Prethodnu jednačinu napišemo u obliku:
2
1
y
y y
x
′ + = −
+
.Ovo je Bernoullieva jednačina.
Rješavamo je uvođenjem smjene
1
z
y
= . Podijelimo jednačinu
2
1
y
y y
x
′ + = −
+
sa
2
y − .
Dobićemo:
( )
2
1
1
1
y
y y x
′ −
− =
+
. Iz
1
z
y
= slijedi
2
1
y z
y
′ ′ − ⋅ = . Uvrštavanjem smjene dobijamo:
1
1
z
z
x
′ − =
+
. Posljednja jednačina je linearna diferencijalna jednačina prvog reda.
1 1
( ) 1
dx dx
x x
z x e e dx C

+ +
⎛ ⎞
∫ ∫
= ⋅ +
⎜ ⎟
⎝ ⎠


( )
ln 1 ln 1
( ) 1
x x
z x e e dx C
+ − +
= ⋅ +


( )
1
( ) 1 1
1
z x x dx C
x
⎛ ⎞
= + ⋅ +
⎜ ⎟
+
⎝ ⎠


( )( )
( ) 1 ln 1 z x x x C = + + +
( )( )
( )( )
1 1
1 ln 1 ( ) .
( ) 1 ln 1
x x C y x
y x x x C
= + + + ⇒ =
+ + +





Zadaci za samostalan rad:

4.
4
' cos y y x ytgx = +
5.
2
' 2 4 xy x y y − =
6.
( )
2
2 1 xdx x y dy = − +
7.
2 2
2
.
1
xy
y
x y
′ =
− −

8.
2
2 2
.
y dx
ydy a dx b
x x
− =
9. ( ) ln ln 0. y ydx x y dy + − =
10. ( )
3
1 ln 0. xdy y xy x dx ⎡ ⎤ − + + =
⎣ ⎦

11. ( )
3
2sin cos cos sin . x y y x y x x x ′ ⋅ + = −