1

IMAGOLOGIJA
- imagologija ili image studies bavi se diskurzivnom i knjievnom artikulacijom kulturne
razlike i nacionalnoga identiteta
- interdisciplinarno orijentirana grana komparativne knjievnosti koja se bavi prouavanjem
predodba o stranim zemljama i narodima, ali i o vlastitoj zemlji i narodu
- knjievnost je, poput stvarnoga ivota, preplavljena problemima nacionalnoga identiteta i
nacionalnoga sueljavanja
- pitanje kulturnoga, nacionalnoga i etnikoga identiteta osobito je uoljivo na podruju
knjievnosti, koja meu svim umjetnikim oblicima najeksplicitnije odraava i oblikuje svijet
cijelih drutava i koja se esto smatra pravom formulacijom njihova kulturnoga identiteta
- likovi su u knjievnim tekstovima esto karakterizirani, i svojim izgledom i svojom
narativnom ulogom, prema konvencijama i stvarnim stereotipima glede svoje nacionalne
pozadine
- politiki i ideoloki razvoj dogaaja tijekom posljednja dva desetljea (koji ukljuuje pojavu
nacionalizma u istonoj Europi, porast euroskepticizma u zapadnoj Europi i ''jaanje politike''
identiteta u naim sve vie multikulturalnim drutvima) dao je novi poticaj istraivanju
konstrukata nacionalnoga i kulturnoga identiteta i stereotipa
- zbog toga je studij knjievnosti sve vie zaokupljen kulturnim stereotipiziranjem i
konstruktima identiteta, osobito na podruju postkolonijalne i feministike kritike
- od polovice 20. stoljea nadalje komparatisti poput Marius-Francoisa Guyarda postajali su
svjesniji da knjievni izvori nisu tek zapis o ''reprezentaciji'' dane nacionalnosti, nego ine
kulturnu praksu koja artikulira ili ak konstruira tu nacionalnost
- kritike imagologije:
1. Wellek smatrao imagologiju oblikom knjievne sociologije to samo odvraa
pozornost od pravih ciljeva studija knjievnosti, formuliranja teorije literarnosti
2. Jauss smatrao da je cijela nacionalna paradigma u studiju knjievnosti zastarjela i
istroena
2

- proces usporeivanja razliitih povijesnih tipologija nacionalnih sueljavanja i razvoja
predodaba moe se svesti na sljedee:
1. etnocentrizam datira od najstarijih zapisa i ini se da je prisutan u svim ljudskim
drutvima
2. tijekom 17. stoljea termin nacija poeo zadobivati odreeniji i politiki znakovit naboj
3. 19. stoljee doba je procvata nacionalnoga miljenja
4. postavi u 20. stoljeu jednim od opih mjesta zapadnjakoga miljenja i pisanja,
nacionalna karakterizacija ubiljeila je dodatni okret ironijsku uporabu
- iz nepromjenjiva mehanizma karakterne atribucije mogue je izdvojiti strukturne ili barem
neprimjenjive imbenike:
1. opreka sjever jug (sjever je hladniji temperament, umniji, individualan, osorniji,
manje ugodan, pouzdaniji i odgovorniji, pripada mu stajalite demokracije, egalitarizma,
duh poslovnoga poduzetnitva, nematovitost, introspektivnost i razboritost; jug je topliji
temperament, senzualniji, kolektivan, uglaen, ugodniji, manje pouzdan i odgovoran,
karakterizira ga i aristokracija, hijerarhija, mata i ekstrovertirana spontanost)
2. opreka slab jak (mone nacije bit e nemilosrdne i okrutne; slabe nacije mogu
raunati ili na samilost koja se osjea prema slabijima, ili na modus dobrohotnog
egzotizma koji upuuje na pokroviteljski stav)
3. opreka sredite periferija, u pogledu konstruiranja nacije ili regije (sredinji poloaj
ima konotaciju povijesnoga dinamizma i razvoja, periferije su stereotipno bezvremene,
zaostale ili tradicionalne)
- knjievni znanstvenici koji se bave imagologijom suvremenoj znanstvenoj klimi pridonose
na sljedee naine:
1. bavei se primarno knjievnim predodbama, neprestano dokazuje da je nacionalne
stereotipe najprije i najdjelotvornije oblikovala, sauvala i dalje irila upravo imaginarna i
poetska knjievnost
2. knjievni fond nedvojbeno pokazuje da su nacionalni karakteri stvar opih mjesta i
glasina, a ne empirijskih opaanja ili tvrdnji o objektivnim injenicama
3

3. knjievni izvori, ovisno o njihovoj kanoniziranosti, imaju dugotrajnu vrijednost i
aktualnost
4. postoje razlozi za pretpostavku da je knjievnost (kao i noviji poetiki i fikcijsko-
narativni mediji poput filma i stripa) povlaten anr za irenje stereotipa jer ona esto
djeluje na pretpostavci ''obustave sumnje'' i svojevrsnog (barem estetskog) povjerenja
publike u njezinu vrijednost
- ti imbenici daju imagolokoj specijalizaciji raison d'tre unutar znanosti o knjievnosti
- imagologija istovremeno moe nastaviti raditi na nekima od sljedeih metodolokih
pretpostavaka:
1. osnovna perspektiva imagologije je teorija kulturnih i nacionalnih stereotipa;
usredotoena je na reprezentacije kao tekstne strategije i kao diskurs
2. imagologija nije oblik sociologije; njezin je cilj razumjeti diskurs reprezentacije, a ne
drutvo
3. imagologe e posebno zanimati dinamika izmeu onih predodaba koje karakteriziraju
Drugog (heteropredodbe) i onih koje karakteriziraju neiji vlastiti, domai identitet
(samopredodbe ili autopredodbe); predodbe ne odraavaju identitete ve tvore mogue
identifikacije
4. imagologija se bavi specifinim skupom karakterizacija i atributa, onima koji stoje
izvan podruja povjerljivih izvjetajnih reenica ili iskaza o zbilji; oni se nazivaju
imaginarno
5. prva je zadaa ustanoviti intertekst dane nacionalne predodbe kao tropa (kakva je
tradicija tog tropa; kakve su tradicije pozitivnoga/negativnoga vrednovanja; koliko ta
tradicija pasivno/aktivno odjekuje ili se pojaava, mijenja, negira, ismijava ili ignorira...)
6. trop se mora kontekstualizirati unutar teksta u kojemu se pojavljuje (o kojoj je vrsti
teksta rije; koje su anrovske konvencije na djelu; kakvi su status, vanost i funkcija
nacionalnoga tropa unutar tih parametara) u tome je smislu imagologija jo uvijek vrsto
usidrena u znanost o knjievnosti
7. nuna je i povijesna kontekstualizacija jer se knjievni tekst ne moe interpretirati bez
povijesnih imbenika (vrijeme, prostor)
4

8. u novije se vrijeme istie pragmatiko-funkcionalistika perspektiva (koja je ciljana
publika teksta; kako je uporaba nacionalnoga tropa usklaena s ciljanom publikom; ima li
svjedoanstava o recepciji i uinku teksta)
9. u dugotrajnoj povijesti klieja mogu se susresti odreene konstante i varijable, ponekad
ak i kolebanja izmeu ekstremnog pozitivnoga i negativnoga vrednovanja (Leerssen
[2000] takve dubinske strukture koje tvore opreku kontrastivnih atributa identificira kao
imageme)
10. podruje autopredodaba ini posebno vanu perspektivu; stupanj u kojemu
nacionalna samopredodba posjeduje dijakronijsku dimenziju u smislu identitetskog
procesa odravanja osjeaja sebstva kroz vrijeme zavreuje daljnje istraivanje
11. prouavanje nacionalnih predodaba po sebi je komparativni pothvat; ono se prije
usmjeruje na transnacionalne odnose, nego na nacionalne identitete; neke imaginarne
moralno-karakteroloke opozicije nisu nacionalno odreene (sjeverno-misaono nasuprot
juno-osjetilnome, periferno-bezvremensko nasuprot centralno-modernome ili zapadno-
individualistiko-aktivno nasuprot orijentalno-kolektivno-pasivnome) to pokazuje da su
nacionalne karakterizacije esto specifini sluajevi i kombinacije generikih moralnih
suprotnosti te da se na nain miljenja u kategorijama ''nacionalnih karaktera'' svodi na
etniko-politiku raspodjelu uvrijeenih uloga u imaginarnome antropolokom krajoliku
- te metode i perspektive odreuju specifinost knjievne imagologije te e joj pomoi da
svojim otkriima obogati ire podruje humanistikih znanosti i njihov interes za konstrukte
identiteta
- mogla bi nam pomoi i u pogledu tipologije opih mjesta i formalnih konvencija u
knjievnim tekstovima
- moe pomoi i u jasnijem prepoznavanju multinacionalne knjievne raznolikosti

LITERATURA
Leerssen, Joep. 2009. Imagologija: povijest i metoda; Retorika nacionalnog karaktera: programatski pregled.
Kako vidimo strane zemlje Uvod u imagologiju. Ur. Blaevi, Zrinka; Brkovi, Ivana; Duki, Davor i
dr. Srednja Europa. Zagreb. Str. 188-182.; 100-108.