IMPRESSUM UVODNIK

HVALA GRADU HVARU
NA Č Ć  
Drogi Vica štijete,
ili onako usput vidite ova slova, dokli duperote ovu našu
obilatu Kruvenicu kako ventulu, jerbo van je toko ć da
van se ne do štit. A ko zna, more bit i da ni ć ne mogu
jo sad na kroj petega pogodit koje ć vrime za Tijelova.
More bit i da je zazimilo ili dažji, pak brontulote ca ovi
bidni furešti, ca su došli malo guštat, ne moredu iz ć
E, vrime„. Mislin na ovo vrime od meteorologije, ne ono
od leroja (neka nos i ono muci, samo na drugi nocin).
Stalno non je vrime na pamet. Govorimo obo vrimenu.
Kontreštomo se je ovako bilo pri ili ni. Koliko je dažja pala,
zoc ne puše bura, ć bit suša„. Najdraže non se jidit na
vrime. A pari mi se da oto i ni baš pametno. Zoc se jidit na
ono ca ne moremo prominit? Jo san se zato odluci provat
pomirit s vrimenon. Pak ć ako je ć ć ala lipo, gren
se butat u more. A ako je dorž: ispružit noge i proštit još
ona dvo teksta iz Kruvenice ca san hi zadnji put priskoci.
Po buri ucinit neka mi dobro provento možjone„.
Je, ć ć mi: lipo si odluci, a parvi ć š grintot kad dvo
dana zaredon bude dažjilo. I ć Samo san reka da ć
provat se pomirit. Ako van je stvarno dodijala vrime i ć
molit Boga da ga co pri promini, vajalo bi imat ovu štoriju
na pamet: U jedno misto svit je šempjovo popa da ucini
molitvu za dorž jerbo je bila vela suša. I - jerbo to ni bi
oni pop ca bi ni odgovori: „Vi molte sad, a jo ć kad bud
vtajun" - pop je odredi uru kad ć se molit. Svit se iskupi
prid crikvu. Ma kad hi je pop vidi, okreni se da ć ć ć
Oni su ga poceli fermovat da di ć da je ć molit za
dorž. On ni je odgovori: „ ć Kako vas ni sram, daš·
it dorž, a niko ni dani lumbrelu!"
Stojte ga dobro,
Joško
N
ova „Kruvenica", evo, izlazi povodom blagda-
na Tijelova, a nedavno smo slavili i prvu svetu
č koja je sigurno, na subjektivnoj razini,
obilježila barem onih 38 obitelji naše župe koje su imale
č pa je red dotaknuti se teme Euharistije.
Tijekom svoje „zadnje č   - kažu sinoptici ( đ
Matej, Marko, Luka) - Isus je ispunio ć o ustano-
vi Euharistije, o č č u 6. poglavlju Ivano-
vog đ Isus je, tom zgodom, rekao Židovima:
„Radite, ali ne za hranu propad?_jivu, nego za hranu koja
ostaje za život č nju vam dati Sin č ... Ja sam
kruh života. Tko dolazi k meni, ć ogladnjeti; tko vjeruje
u mene, ć ožednjeti nikada ... Ja sam kruh živi koji je s
neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet uvijeke.
Kruh koji ć ja dati tijelo je moje - za život svijeta.. Tijelo
je moje jelo istinsko, krv je moja ć istinsko.. ako ne je-
dete tijela Sina Č č i ne pijete krvi njegove, nemate
života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima
3
život č ija ga uskrisiti upos?_jednji dan ... Tkojede
moje tijelo i pije moj u krv, u meni ostaje i ja u njemu."
Zanimljivo je da Ivan, iako je od svih đ
najopsežnije pisao o zadnjoj č (pranj e nogu, č
teme o kojima je Isus govorio), ne spominj e ustanovu Eu-
haristije, ali donosi Isusovu poslj ednju parabolu: onu o
trsu (lozi) i lozama ć Parabola j e, moglo bi se ć
donesena potpuno izvan konteksta. Ništa ne ukazuj e na nju.
Ona se ni u što ne uklapa, npr. u neki Isusov prethodni go-
vor. č zadnj a č prethodnog poglavlj a jasno
č č „Ustanite" - veli Isus „ đ odavde!"
I onda, kao grom iz vedra neba, 'upada' parabola o trsu i lozi.
Duboko sam uvjeren da je to Ivanov doprinos temi Eu-
haristije. Ne spominje, doduše, nj enu ustanovu, ali go-
vori o njezinim č Naime, kad je ono govorio sa
Židovima i naj avio ustanovu euharistij e (usp. Iv 6), rekao
je i ovo: „ Tko jede moj e tijelo i pij e moju krv, u meni ostaj e
i ja u njemu. Kao što j e mene poslao živi Otac i ja živim
ŽUPNIKOVA BESIDA
po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet ć po meni. "
Ne govore li ova dva istaknuta dijela Isusove izjave upravo
ono što č prispodoba o trsu i lozi? Isus u prispo-
dobi poziva č „ Ostanite u meni i ja u vama. Kao
što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane
na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.. Tko ostaje u
meni ija u njemu, taj donosi mnogo roda ... Ako tko ne os-
tane u meni, izbace ga kao lozu i usahne ... Ako ostanete
u meni i č moje ako ostanu u vama, što god ć  
išti te i bit vam... Kao što je Otac ?fubio mene tako sam
i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li č
moje zapovijedi, ostat u mojoj ?/ubavi; kao što sam ija
č zapovijedi Oca svoga te ostajem u [jubavi njegovoi "
Nije teško č da je sav naglasak na OSTAJANJU
U ISUSU ili OSTAJANJU U LJUBAVI NJEGOVOJ.
Zašto je toliko bitno „ostati u njemu"? Jer je to osnovni
preduvjet DA SE BUDE 'RODAN'. „ .. svaku lozu na
meni koja ne donosi roda Otac-vinogradar odsijeca, a
svaku koja rod donosi č da više roda donese... Kao što
4
loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane
na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni ... Tko ostaje u
meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez
mene ne možete č ništa. Ovim se proslav[fa Otac moj:
da donosite mnogo roda ... " ' Rodnost' Isusovog č
proizlazi iz „.. onaj koji mene blaguje živjet po meni."
Č mi se da se ovo „živj et ć po meni" može shvatiti na
dva č tko je tako tij esno povezan s Isusom taj živi kao
i Isus, Isus mu je model s koj im se ć   „idol"
kojega oponaša, tj. „po kojem" živi. Ali može se shvati-
ti i na č kako to, u Božje ime, govori prorok Hošea:
„Po meni si rodan plodovima" (Hoš 14,9), tj. kao što
životni sok koji struj i u trsu proizvodi rodnost loze, tako
i Isusov božanski život (milost) č duhovnim žilama
š ć i č ga na rodnost duhovnim plodovima.
Što je rodnost o kojoj Isus govori? Kakav se to rod
č od njegovih č č kažu da su rod
„kvalitete š ć života" koje pobliže opisuju dru-
gi NZ tekstovi, kao npr. „Plod je pak Duha: ljubav, ra-
/ l P >.I )\ '. \ B r S I I),\
dost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,
blagost, uzdržljivost." (Gal 5,22) ili „Plod je svjet-
losti svaka dobrota, pravednost i istina" (Ef 5,9).
U biljnom svijetu razlikujemo ukrasno bilje (npr. popularni
'fikusi') od bilja koje uzgajamo radi plodova ć Isus
š ć č nije zamislio kao ukrasno bilje ovoga svijeta,
ali to nipošto ne smeta jednom lijepom broju š ć da
sebe doživljava upravo u ulozi - fikusa. štoviše, đ
š ć su dosta popularne razne neplodne fikus-udruge.
Ponekad se č da lijepi broj š ć koji se č š ć
zapravo ne ć do č bi ih č š ć treba-
lo dovesti, kojim plodovima u njima uroditi. Kad sam
bio č (i par godina kasnije) nisam previše
ć Euharistiju, ali mi je nekako bilo jasno, a i mo-
jim kolegama i kolegicama podjednako, da č š ć
u č mora uroditi nekim pozitivnim plodovima.
Znali smo da č od nas zahtjeva ponašanje č
od č ,,normalnog" č ponašanja. Zato
bismo jedni drugima, kad bismo se đ đ
potukli ili rugali, znali dobaciti: ,,Zašto se ti č š ć š
Bolje bi ti bilo da si uzeo list č nego hostiju!"
I odrasli ponekad znaju č prokomentirati kad neka
odrasla osoba ,Jiže oltare" (u „lizanje oltara" nekako u pa-
ketu ide i č č š ć a ne pokazuje dobre plo-
dove koji bi trebali dokazivati korisnost č š ć
Č je da zamjetna č č u onima
koji se č š ć đ veliku sablazan. Sablažnjeni ć
č omalovažavati i izbjegavati Euharistiju (bilo tako
da ć slaviti misu ili tako da se ć č š ć
Što ć o š ć koji, iz raznih razloga, bježe od č
kao vrag od tamjana? Ili spadaju u one sablažnjene koji se
onda ,,za dišpet" ć č š ć ili su indiferentni prema
ž š ć tako i premaEuharistiji) iliim-
aju neku drugu ,,bubu"u glavi koja ih drži podalje od č
Ako sam š ć nemam razloga sumnjati u poruku Isu-
sove parabole sa zadnje č o trsu i lozi. Ako ne sum-
njam u tu poruku vjerujem da se č kao jedan oblik
ostvarivanja onoga „biti u Isusu", mora odraziti na plod-
nost moga š ć života, a ta plodnost nije nikakvo
pobožnjaštvo, nego zauzeta humanost. Tada mi se ć
pitanje: koji to normalni š ć koji želi da ga se pre-
pozna kao humanu osobu, može razborito odbiti iskoristiti
sredstva koja mu njegovo š ć stavlja na raspolagan-
je za daljnji rast u humanosti? Koji to humanist (a k tome
š ć ne bi želio porasti u ,,rodnosti" plodovima kao što
su ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota,
vjernost, blagost, uzdržljivost, pravednost i istinoljubivost?
Č se da istim pogubnim posljedicama đ č š ć
se bez ć i odgovornosti, kao i ne č š ć
se. Jedno i drugo nosi sa sobom krivnju i odgovor-
5
nost (pred Bogom) za zanemarivanje duhovnog rasta,
za prezir Božje milosti koja nas želi č rodnijima.
Naše euharistijsko manifestiranje (tijelovska procesija) kao
i slavlje prve svete č u č č euharisti-
jskih slavlja i besplodnog č š ć više nas predstavlja
kao ukrasno bilje (pogodno npr. za ukrašavanje 'Božjeg gro-
ba ')nego kao plodne loze. Padaju mi č
stihovi jedne Arsenove balade: „Šteta, nepovratna šteta".
Šteta jest, no mora li biti i NEPOVRATNA?
š ć trajno nudi ć ispravka svih ć
šteta, pa tako i ovih nastalih iz   š ć   odnosa pre-
ma euharistiji. No, da bi se šteta popravila treba „ ć k
sebi" kao i ,,rasipni sin" iz poznate Isusove parabole. Bilo
bi bolje kad bismo nekako samovoljno (potaknuti Božjom
š ć „došli k sebi", nego da ,,k sebi" budemo privedeni.
 
OBLJETNICE
25. OBLJETNICA BISKUPSKOG Ć
Piše: IKA I JB
SLOBODANA ŠTAMBUKA
U
prigodi 25. obljetnice biskup-
ske službe biskupa Slobodana
Štambuka u petak 9. svibnja
u Katedrali je č prigodni pro-
gram kojim je katedralna župa
biskupu Štambuku taj srebrni jubilej.
Na č programa župnik Mili ć
pozdravio je biskupa Štambuka, č š mu 25.
obljetnicu biskupske službe. đ ostalim je re-
kao: Uvijek ste vjerovali da se č mogu doseg-
nuti ?fudska srca i potaknuti na 4/elovanje. Kao
župnik ste pokretali župske listove i imali jedan
svoj č prepoznatljiv stil. Kao biskup ste
pokrenuli i stalno đ Prigodnik, poluslužbeni
biskupijski vjesnik. Kroz godine svoga biskupstva,
redovito ste i vjernicima vaše biskupije ć
prigodne poruke za ž ć i Uskrs„. Kao č HBK
imali ste priliku pratiti oscilacije hrvatske politike,
biti potpisnikom č apela kojima je HBK nas-
to.Jala Hrvate katolike i vlasti
upozoriti na potrebu š ć
stavova u politici i doživjeti
č ć kako
č narod sr/ja i ć u
politici, a vlast, č se znatan
dio č smatrao katolici-
ma, zavodi narod i odvodi ga i
od č i od nacionalnih
korijena bezobzirno ć
sami sebe„. Vaših 25 godina
biskupske službe poklapa se s
razdob[jem koje č zovu
tranzictfa, a koja u našim
uvjetima č raspad tradi-
cionalnoga morala i tradicion-
alnoga stila života, a ć
da naš narod svoje š ć
uglavnom doživ?fava kroz tradi-
cionalne forme u našoj biskupiji
to č postupno, ali evidentno
odumiranje religiozne prakse„.
6
U HVARSKOJ KATEDRALI Ć
30 TRAV"IJA 1989. POSVECENJE
NOVOGA BISKUPA
ttttttttttt ,++ttttttttt
OBLJETNICE
Posebno vam zahvaljujem što vam nikada nije bilo 'is-
pod   sjesti u ispovjedaonicu, ć u č š ć
služiti svetu misu, zamijeniti nas ako smo odsutni. Svoju,
gotovo ž č službu, izvršavali ste i redovitim vjero-
naukom za srednjoškolce, redovitim pripremama ž ć
akademija s djecom te č službom u bratovštini
sv. Križa.
U ime župne zajednice grada Hvara, đ Mili je č
biskupu Štambuku bijelu štolu s marijanskim motivima,
kao zahvalu za pomaganje kod č š ć vjernika i
jer je svoju biskupsku službu stavio pod Marijinu zaštitu.
Predsjednik Bratovštine sv. Križa Mate Riki Novak č
je biskupu misnicu s likom sv. ž ć dok je u ime
bratovštine sv. Nikole dar č njezin potpredsjednik
Prošper ć Redovnice Družbe ć Božje darov-
ale su po rukama s. Zvjezdane č ć biskupu roketu,
dok je Jure č ć biskupu č č od agave, dar
hvarskih benediktinki. Biskupa su darivali i maestra Klara
ć i Matko ć u ime katedralnog zbora Sv. Ce-
cilije. Zbor i band „Stvoreni" naizmjence su otpjevali po tri
pjesme. U prigodnom programu nastupio je č zbor, a
recitaciju „Planite bijeli ognjevi duše" Izidora Poljaka iz-
veli su č ć i Marina č ć Ovaj dio progra-
ma pripremile su s. Zvjezdana č ć i Anna č ć
Djeca su biskupa Slobodana darivala ružama. ž ć
oduševljenje nastupom djece i mladih, biskup im se ra-
dosno pridružio, ohrabrio ih te darovane ruže položio na
oltar ispod rake sv. Prošpera. U zahvalnoj č č je:
Č koliko ljudski možemo kako bi slava Božja došla do
svakoga Sve č na slavu Božju i spasenje ljud-
skih duša. Neka svima dobri Bog zagovorom sv. Prošpera
kojega slavimo udijeli zdravlje i rast u dobru.
7
Na sam blagdan sv. Prošpera nakon đ bog,?slov Mi-
lan ć č je pape Franje biskupu Stambuku
u kojoj, đ ostaloga, piše: ć dugo te promatramo
kako djeluješ u svojoj zajednici - tebe koji se i sada nepre-
stano trudiš da se ovo polje Gospodnje, na kojem je sjeme
đ ć izdašno posijana, zaodjene još obilnijim
usjevom. Urešen puninom ć č reda i imenovan
hvarskim biskupom, još č si se prihvatio službe Pa-
stira, ć svima Kristova č i njegove
spasonosne darove. Mnogim se pothvatima vodi briga o
vjernicima i č obiteljima. Putnici koji tamo dolaze
kako bi se odmorili i koji putuju na tvoje otoke, pronalaze
u tebi darežljiva djelitelja Spasiteljeva nauka. Ne želimo
prešutjeti ni tvoj misionarski rad, ni hrvatske misionare
koji se č svake godine zajedno okupljaju s voditeljima
ć jedan drugome spasonosna iskustva.
Na kraju misnog slavlja generalni vikar mons. Stanko č ć
uputio je u ime biskupijskih ć č biskupu
Štambuku: Naš se biskup istinski trudio biti župnikom cijele
biskupije. Bio je rado č svugdje, po svim župama,
prepoznatljiv kao poseban propovjednik. Posebno se isti-
cao brigom za materijalna dobra mjesne Crkve. U svojih
25 godina biskupske službe posvuda je pružao č dobra
savjeta i ć Biskupu je, zatim, u ime ć na dar
č Gospina slika, rad Petra ć
Nakon procesije s relikvijama sv. Prošpera biskup Slo-
bodan je zaželio svojim ć da ih u njihovu po-
slanju Majka Božja č i štiti, a vjernike je pozvao da uz
nedjelju Dobroga pastira mole za nova duhovna zvanja.
Uz srebrni jubilej biskupa Slobodana Štambuka
Put š ile tutem istine iju6avi
Razgovarala Zorka ć
Đ NDYI HVARSKI BISKUP MONS. SLOBODAN STAMBUK
Za ć :·nolitce t: obr 4'd1t 'l'll".d nl4:.t:'om
ftOt:O<J bUk11pa <irl:cn Jt ht1t1"7J-I đ   t: g. zn:s.
»Budi
.
svima
prijatelj,
otac
i brat«
U velif:u.utvcuom
koje je okupilo ne č
ke hnNlke biMkupjje i oko
S.000 „·jemika, " katcdr:ctli
n. Rljcpana u Hvaru u uc-
dje]ju lO. trxvnja bii;kupbki
rtd. pri.mio je novi hvf'rskl
bb:kup Slobo.Jou Sto.mbuk.
Kao !Hi. h"'an;li Jib.kup
mom. Su.mbuk ncpoeTednl
je no.sl jcdntk mons. •
slina ć kojl se
nalmn dugulCodiinjHll'
  s luf..enja č
u miro,·lnu.
S
lavljenika srebrnogjubileja, našeg
biskupa Slobodana Štambuka zamolili
smo za razgovor za naš list. č
njegova razmišljanja o tome kako je biti
biskup č biskupije, koji su izazovi
bili pred njim, što ga raduje i što ga žalosti,
kakva je današnja situacija i još puno toga.
Kruvenica: Postali ste biskup 1989.g., u vrijeme velikih
društvenih, povijesnih, č i duhovnih promjena i
previranja. Kako je bilo u to vrijeme postati biskupom?
Kako ste se ć Kakvi su izazovi bili pred Vama?
Biskup Slobodan: Prije odgovora na Vaša pitanja, rado
želim istaknuti da me veseli i zanima svaki broj „Kruven-
ice". Mislim da, zbog obilnosti sadržaja svatko u svakom
broju može ć nešto za sebe. Veseli raznolikost!
Na Vaše pitanje o danima 1989. kada postadoh Biskup -
vjerujem da ć č imati zaista mnogo materijala,
raznolikog, izazovnog i posebnog. To su bila prijelomna vre-
mena u kojima se svaki dan nešto nova i č đ
Više puta žalim što i sam, zbog drugih obveza, nisam više
pisao „na licu mjesta" ili bolje "na licu vremena". O mojim
8

• •


•••

• • •
• •
• •
• •

osobnim ć nisam zaista „imao vremena" ni puno
misliti, a još manje pisati. Bio sam „natjeran" biti uz narod,
uz njegove želje, uz nove brige o Crkvi na našim otocima.
Do tada - prije biskupskog đ drugi su mi đ
gdje trebam biti i o č „imam misliti" ... a onda najed-
nom: morao sam neke pojedinosti za druge đ i
planove nove smišlj ati.
25. OBLJETNICA
.......... a ......... .
---------· BISKUPSKOG Ć „ SLOBODANA ŠTAMBUKA ----------·
--:----
k4Ji: s oG'<'
Tih dana, tih godina, „ đ se" mlada i nama najdraža
država - Hrvatska. Na „sva usta" se pjevalo „Ustani, bane!"
ili „Oj ti vilo, vilo Velebita" i druge brojne domoljubne
pjesme koje su „ đ iz pepela" zaborava i koje su
„hranile" u nama domoljubnost i rodoljubnost. Osobito
mi je drago istaknuti da je u našoj katedrali nakon moga
đ odjeknula „najtraženija" pjesma, pjesma koja je Hr-
vatima više nego samo pjesma: „Lijepa naša Domovino!" ...
K tome, srušen je onaj „famomi" Berlinski zid. Biti Hrvat
i biti katolik č je biti nešto normalno, a novinari su
č pisati i o crkvenim č č   i mijenja se,
iako opremo i gotovo stidljivo, odnos prema Bogu, vjeri,
Crkvi, ć i, dakako, prema biskupima. „Ušao" je
vjeronauk u škole. U našoj biskupiji to se najprije dogodi-
lo u ž š ć na otoku č u č Osnovnoj
školi Supetar i prvo „vatreno krštenje" imao je don Jakša
ć tadašnji župnik u ž š ć
Ja sam nastojao tih dana ć u svaku osnovnu i srednju
školu na sva tri otoka. Bili su to prvi susreti u zbornicama s
ravnateljima i nastavnicima. Trebalo je „probijati led" i bilo
je, Bogu hvala, dosta uspješno. Uvijek sam, da bih razbio
neizvjesnost, nastojao istaknuti da je došlo novo vrijeme,
da bismo trebali „srušiti" naša nepovjerenja zbog djece
koja su nam povjerena da bismo ih odgojili i za dobre ljude
i, koji to žele, za dobre š ć Nešto č trebalo je,
u prigodi službenih posjeta župama, pohoditi i „ č
središta" - ć predsjednika. Na svim „linijama" mjen-
jao se pristup Crkvi i njezinim službenicima. Osobito mi se
u ć „upisao" posjet vojarni na otoku Visu ...
9
Kruvenica: Na što ste u ovih 25 godina najponosniji da
ste č kao biskup, a što biste, da možete, promijenili?
Biskup Slobodan: Št o se č ponosa, ako je bilo vre-
mena na to misliti, to su bile nove č o kojima sam
prethodno govorio. „Što bi bilo kad bi bilo", to nema smisla
„istraživati".



Kruvenica: Kako ocjenjujete današnje stanje u biskupi-
ji? Što se i koliko toga se promijenila u č ć
Biskup Slobodan: Svaki dan se đ revolucion-
arne promjene. Današnj e stanje ocj enjujem č
osobito u usporedbi sa cjelokupnom slikom svijeta i naše
države. Cijeli svij et sve više i više gotovo doslovno postaj e
kao jedno „veliko selo". Sve se ispituj e, sve je podvrgnuto
kritici, svatko je pamet an, kada i mali „ ć bolje
„barataju" kompj utorom od mene i, dakako, i svime što
kompjuter nudi. I nije mi " ispod to pr iznati. A s dru-
ge strane, pozvan sam t om „ ć od djeteta navij estiti
Krista i Njegovo đ Č li zadatka, zar ne?! A
„vic" je u tome - da kompjuter nema dušu i ne može se na
primjer zaljubiti.
Kruvenica: Živimo u č biskupiji koja je pros-
torno velika, ali brojem ljudi malena. Povezanost đ
otocima j e loša zbog trajektnih linija, nedovoljno pozna-
jemo jedni druge. č tome, dijelimo č č i
sudbine. Kako duhovno povezivati i objedinjavati vjernike
na našim otocima, č udaljenosti i nepovezanosti?
Kako svladavati duhovne izazove i kako pružiti nadu?
Biskup Slobodan: Kako povezati ono što je samo (!)
morem povezano?! More - slika je života: more mimo i uz-
burkano, more „ko uje" i more bijesno koje se „ pini", more
„što biserja mnoga krije! " Da, nedovoljna povezanost: to
vodi u smrt naših otoka! Nažalost, tome služi i naša ljudska
č kojoj nije stalo „do onoga tamo".
Ja osobno sanjam vrijeme u kojem ć svaki dan stanovnik
č ili Hvara „skoknuti" do Visa i obratno u trajan-
ju najviše sat vremena pa i manje! Sanjam, velim, pa se
probudim i da bih došao s Hvara na č potrebna su mi
dva trajekta u trajanju u na jidealnij ih 5 (pet!) sati „ biti na
putu", a ako želim na Vis - u prosjeku treba 7 do 8 (sedam
do osam!) sati. Toliko mije trajao let od Frankfurta do New
Yorka. Mi smo, naime, bogata država „s ć bisera -
otoka", a previše siromašna da nam je i Šolta daleka želja!
Kruvenica: Kakav je Vaš odnos sa gradskim vlastima?
Kako gledate na ovaj grad, središte naše biskupije? Po
Vašem mišljenju, koji su ć problemi u našem gradu?
Biskup Slobodan: Od 1989. grad Hvar - postao je (i) moj
grad, moje stanište, pa i važna sastojnice moje brižnosti.
Naizvana, sve je u prihvatljivom č Ja volim ovaj
grad, volim njegove ljude, volim i cijenim njegovu povijest
koju su, uz ostale, „pisali" i moja 54 prethodnika-biskupa.
Da li grad voli što ima biskupa, da li voli ono što njegov
biskup cijeni i voli? Nažalost, gradu (pripada?) npr. „Or-
lana" od koje su „oslobodioci" krajem Drugog svjetskog
rata, „oslobodili" Crkvu tog prostora. I da č bude
još č taj prostor je tadavpretvoren u zatvor i prvi zat-
vorenici bili su - ć   Zalosno, ali istinito! I do dana
današnjega (19. svibnja 2014.) „Orlana" nije ć Crkvi
u Hvaru i biskupu u Hvaru koji je imao „Orlanu" kao svoju
„biskupsku menzu". K tome, i tzv. „dobri vjernici" reagi-
raju s pitanjem: „A što ć to njemu (Biskupu)?" Pa ć
u uvali „Maloj č pa ljetnikovac Hanibala ć -
naslovljen na katedralni zbor u Hvaru. A taj ljetnikovac, ja
luda mislio sam kako bi bilo lijepo i prikladno pretvoriti u
č dom za naše stare ć i prema ć
za starije i ć u gradu Hvaru. đ što mislite
kako se ć
ć problemi u gradu, pitate? Ako ih ima - to su na-
jprije neki ljudi koji ne „stignu" pristati na to da bi i „onaj
10
drugi" trebao imati ona ista prava koja za sebe traži!
č „problemi": produžena riva, koju npr. ne č
trajekt iz Vele Luke na č a koji nam za Split đ
„ispred nosa", nerij ešeno pitanj e oborinskih voda i, što j e
najžalosnije, naš „slavni grad" Hvar nema dom za starije,
ć samce ..


"
Kruvenica: U svojim propovijedima vrlo č č
zajedništvo. Kako raditi na zajedništvu u našoj sredini?
Biskup Slobodan: Zajedništvo se ne može ć na
prinudni i umjetni č   Da bi se zajedništvo postiglo i
đ potreban j e napor svakog č našega grada.
Netko č da je „život borba, a ne berba!" Tu „borbu"
vodi svatko od nas sa samim sobom ć se živjeti sa
25. OBLJETNICA
ttttttt++t tt+ttttt++
---------• BISKUPSKOG Ć SLOBODANA ŠTAMBUKA ----------•
....
>\"4 Jf:
svima oko sebe u poželjnom miru, ljubazno i ž ć
(onog) drugog i č Ujedno, to je č š ć borba
za istinu, do koje kao da ponekad nije ć ć Naše
š ć č smatra da „istina đ ali, što je
najžalosnije, istina i te kako mnoge đ i izbezumljuje.
Put k zajedništvu ide putem istine! A zatim i uzvišenim
putem ljubavi!
„ Oj, budi svoji Ta stvoren jesi
u grudi nosiš, brate srce djelo;
Ne kloni dušom i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje  
Pa došli danci nevo/je i muke,
Pa teko s č krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoji " (A Šenoa)
t t t t t t t OBUE'ENICE + t t t t t + + t
MDCLXI MMXIV
KOLUDRICE
LUMIN! VJERE U GRADU HVARU
P
roslava 350. obljetnice benediktin-
skog samostana sv. Anton(ja opata
i lvana Krstitelja č je blag-
danom sv. Anton(ja, 17. č   kada je
biskup Slobodan Štambuk misnim slavljem
otvorio proslavu. Nastavljena je trodnevni-
com uz spomen bi. Alojz(ja Stepinca, od 7.
do 9. č   kada su hvarskom samostanu
č vjernici svih župa otoka Hvara.
Tim povodom u đ se mogla razgledati
izložba fotografija „ č stazama po
Svetoj Zemlji ". Na sam spomen bi. Alojz(ja
Stepinca, 1 O. č   misu u koncelebrac(ji
s više ć slavio je biskup Slobodan.
Središnje slavlj e velikog jubileja samostana bilo je uz dan
ć sv. Benedikta. č slavlja nad vratima samo-
stanskog muzeja podignuta je prigodna zastava. Na sam
dan, 21. ožujka, č misu u samostanskoj crkvi pred-
vodio je o. Damjan ž ć   benediktinac s Ć na
otoku Pašmanu. U propovijedi se osvrnuo na izniman lik
sveca Ben edikta u povijesti Crkve, koji je životom i djelom
uistinu bio blagoslovljen, kako mu i ime č (Jat. ben-
edictus-svet). Papa Grgur Veliki rekao je za sv. Benedikta
da je bio „ č Božji, sin pravednika", odnosno svetac,
što ć ć da je pripadao Bogu i služio mu. I mi smo svi
pozvani na svetost, a da bismo to postigli, potrebna nam
je svjetlost na životnom putu, a svjetlost je zapravo Bog,
njegova ljubav i đ   njegov č pogled koji nam
pomaže da ne zalutamo. O. Damjan osvrnuo se na ulogu
i č hvarskih benediktinki za Crkvu, za grad Hvar, za
bližnje. Istaknuo je da su one poput „lumina", svjetiljaka, u
12
MDCLXI
koje samozatajne i vrijedne hvarske koludrice svakodnev-
no ulijevaju ulje svoje žrtve, molitve i rada. One su ostavile
rodnu ć i č   sve što su imale, kako bi mogle služiti
Bogu i bližnjima. Tajna njihove neprolazne vrijednosti kri-
je se u životu, molitvi i radu, koji se đ u blizini Boga,
u ljubavi koja je istinito sebedarje. č ć propovi-
jed, o. Damjan istaknuo je Isusove č „Ja sam s vama
do svršetka svijeta", te poželio da do tada hvarske benedik-
tinke u Hvaru „gore kao lumini", skriveni č ispraznog
svijeta, ali otkriveni Božjoj ljubavi, koja nam svima svijetli
na putu života.
13
Nakon misnog slavlja u crkvi je održana ć akademija u
izvedbi č klape „Galešnik", koju vodi maestro Tomi
č ć Uz izvrsno pjevanje govorili su o ulozi i č
benediktinaca u hrvatskoj povijesti, te o utemeljenju samo-
stana i djelovanju hvarskih benediktinki kroz povijest. Za-
tim je, uz zakusku i druženje, otvorena izložba fotografija
iz samostanskog arhiva, koju su benediktinke pripremile u
suradnji s Muzejem hvarske baštine, dok je za sam postav
bio zadužen Ivo č ć
U llh u subotu 22. ožujka č je zahvalno misno
slavlje u samostanskoj crkvi, koje je slavio biskup Slo-
bodan Štambuk. On je taj dan ujedno proglasio Danom
ć života u biskupiji č se obilježava uz
svetkovinu ć Na č je č majka Ana
Vukas uime svoje zajednice zahvalila Bogu za 350 go-
dina života zajednice u gradu Hvaru. Na koncelebriranom
euharistij skom slavlju okupilo se petnaestak ć
dvadesetak redovnica i veliki broj vjernika. Liturgijska
pjevanje predvodili su č iz Jelse pod ravnanjem i
harmonijskom pratnjom maestra Slavka ć a solist je
bio đ Dinko Lupi, umirovljeni č č
HNK-a.
U propovijedi je biskup Štambuk istaknuo kako je Isus dao
do znanja svojim č da oni nisu izabrali njega, nego
je on izabrao njih da idu i da rod donose, podsjetivši oku-
pljene osobe ć života da su te Isusove č i
njima bile ć prije nego što su se č Bogu za-
vjetovati. S ponosom i š ć napomenuo je kako je na
č Hvarske biskupije bilo više mjesta na kojima su
boravili benediktinci i benediktinke koji su obilježili pov-
ijest biskupije, kao što su benediktinke obilježile povijest
grada Hvara. Č je jubilej svim hvarskim benedik-
tinkama poimenice, a ima ih deset, te ih zamolio da iza sebe
ostave dobre tragove za ć 350 godina. „I č
drage moje sestre č đ i u UNESCO. Želio bih
da vas cijeli svijet prepoznaje ne samo po č nego
u prvom redu po vjernosti Bogu. Bog vas blagoslovio,
nastavite biti dobre te po svojoj vjeri č š ć vjeru
dragog nam naroda koji s ljubavlju prati ovaj vaš sveti
đ   č je biskup Štambuk.
U prinosu darova, uz hostije, vino i vodu, benediktinke su
na oltar donijele svoju č te veliku ć s napisanim
brojem 350. Pred oltarom je bio aranžman s imenima svih
poznatih redovnica ovog samostana.
Na kraju mise č zbor izveo je recital „ đ ne okli-
jevaj !", te pjesme „Ne boj se!" i „ č sam slijediti
Krista", uz harmonijsku pratnju studentice č aka-
demije u Splitu Anne č ć i č potporu Marite
ć č 7. r. OŠ Hvar.
I nakon ove mise u muzeju je bila prigodna zakuska uz
ć razgledanja izložbe. ć redovnike i re-
dovnice te svoje uzvanike sestre benediktinke č su
č u restoranu „Dela". U sklopu slavlja velike obljet-
nice hvarskog benediktinskog samostana č se i izla-
zak prigodne monografije. e )l
  '//:")
\'o'o
14
100
Piše: Zorka ć
D
ana 5. travnja 1914. g. katedralni župnik
Antun ć upisao je na latinskom
jeziku u hvarskoj matici krštenih novo
ime: Simeona (Šima) č ć   ć Dominika-
Menega i Katarine rod. ć s Palmižane,
đ 22. ožujka iste godine. U tom trenutku
nikome nije bilo na kraju pameti da mala
Simeona - Šimeta preživjeti sve tadašnje poten-
cijalno pogubne bolesti i epidemije, Prvi svjetski
rat koji je buknuo dva mjeseca nakon njezinog
krštenja, onaj krvaviji i grozniji koji je uslije-
dio - Drugi, brojne društvene i povijesne prom-
jene koje su u ć ili manjoj mjeri prohujale,
okrznule ili nepovratno promijenile lice našeg
mjesta i svijeta. Nitko nije mogao zamisliti da
cijeli Hvar 23. ožujka 2014. g. radosno i emotiv-
no slaviti cijelo ć života naše tete Šimete.
15
Misu u Katedrali predvodio je biskup Slobodan, koji je
č kratku biografiju slavljenice i zaželio joj svako
dobro. Nakon mise, pred brojnom publikom je Gradska
glazba odsvirala nekoliko prigodnih pjesama, a teti Šimeti
je č č buket ć č č za
obitelj i prijatelje bio je u hotelu „Park".
Đ
Kratka biografija tete Šimete govori ć
djetinjstvo je provela na Palmižani, završila je
tri nepuna razreda osnovne škole, u mladosti je
pomagala kao manualni radnik na izgradnji hote-
la Madeira (nikad dovršenu zamišljenom obliku,
na njegovom mjestu sada je hotel Adriana). Uda-
la se 1935. g. za Prošpera ć i rodila troje
djece: Stanku (1936.), Jureta (1940.) i Katicu
(1947.). Cijeli životje marljivo radila, skromno
se hranila, a njezin sin Jure č da je bila vrlo
principijelna majka. Od mladih dana, tj. ć 80-
ak godina, nosi istu frizuru - skupljenu kosu na
potiljku. S navršenih 75 godina otputovala je u
Rim i u Lurd, a sve do prošle godine pomagala
je u berbi maslina: bez ikakvih š ć se sag-
injala i kupila masline s tla. Zna se služiti banko-
matom. No, starost č svoje: u listopadu prošle
godine je pala i od tada više ne ide svaki dan u
crkvu. Ipak, za svoj okrugli đ s nekom
je č ć uspjela ć u Katedralu,
gdje je bila okružena brojnom obitelji: svojom
djecom, šest unuka, sedamnaest praunuka, dva
prapraunuka i mnogim drugima.
Našoj teti Šimeti još jednom prvih sto
godina i želimo joj obilje Božjeg blagoslova.
Neka strpljivo i mimo provodi dane vlastitog no-
vog ć  
V
PlflNINflRSKI KRIZNI
U
subotu 29. ožujka održanje plani-
narski križni put u organizaciji
povjerenstva za mlade Hvarsko-
č š biskupije. 250 č s
otoka Hvara, č i iz Splita sudjelovalo
je u cjelodnevnom križnom putu koji je
održan pod geslom „Tvoja milost pronašla
me praznih ruku i ispunila me", što je bila i
himna ovog susreta.
PUI /-1Vf1RSK€
17
BISKUPIJ€
Stariji i mladi izmjenjivali su se u nošenju križa, a
20 kilometara dug križni put predvodio je đ Toni
ć   župnik Supetra i Miraca i dekan o. č  
koji je razmišljanja o postajama križnog puta uklo-
pio u svakodnevne životne situacije. Prva postaja bila
je župna crkva sv. Spiridiona u mjestu Sv. Nedija na
južnoj strani otoka Hvara. Put je zatim slijedio do špilje
iznad mjesta - nekadašnjem augustinskom samostanu,
gdje je đ Stanko č ć   generalni vikar Hvarske
biskupije, održao prvu katehezu na ovom križnom
putu. č su se uspeli preko strmog kamenjara
do zavjetne kapelice Gospe od Zdravlja na visoravni
nedaleko najvišeg hvarskog vrha Sv. Nikole (628m), te
se uputili do č   ć i ć uz usputne
postaje križnog puta - č ispod samog Vrha,
petu pred kapelom sv. Križa u Gozdu, šestu uz ka-
pelu đ Č na predjelu Oštra Olova, sedmu
na Bilom Ratcu kod kapele sv. Benedikta te osmu pred
crkvom Bezgrešnog č ć u č Uz svaku
postaju mladi bend iz Slavonskog Broda otpjevao
je himnu ovog križnog puta. Nakon pauze za č  
u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u č iz-
moljena je deveta postaja, a potom je hvarski župnik
don Mili ć održao još jednu katehezu. Put je
nastavljen kroz Vrbanj do Vrbaske uz ć postaje
- 10. kapela sv. Liberata kod Vrbanja, 11. i 12. u Vr-
banju - crkve Presvetog Srca Isusova i sv. Kuzme i
Damjana, 13. i 14. u Vrbaskoj - crkva sv. Petra i crkva-
đ Gospe od Milosti.
Vrbaska je odabrana kao završna postaja zbog 400.
obljetnice Č sv. Križa, malenog drvenog
raspela koje je 1614.g. proplakala zbog nesuglasica u
mjestu. U župnoj crkvi sv. Lovre održana je sv. misa
koju je predvodio biskup Slobodan Štambuk u kon-
celebraciji s ostalim ć sa Hvara i č U
propovijedi je pozvao sve sudionike, a posebno mlade,
neka u svim životnim situacijama č vjeru kojoj
pripadaju, neka uvijek vjeruju u Božju ljubav i neka ne
budu putnici bez karte.
Na kraju je zahvalio svim sudionicima, organizatori-
ma, svima koji su primili č   mještanima Sv.
Nedije, č   Vrbanja i Vrbaske koji su pripremili
hranu i ć i svima koji su se potrudili da križni put
đ dostojanstveno, u molitvi i u najboljem redu.
Izrazio je želju da se ova pobožnost nastavi ć
godine na otoku Visu.
Državno natjecanje iz vjeronauka u Šibeniku
Piše: don Mili
Nakon osrednje ozbiljnih priprema za natje-
canje iz vjeronauka naša se ekipa prošetala
kroz školsku (Hvar) i biskupijsku (Trilj)
razinu natjecanja. Kažem „prošetala se"
jer su bile jedina srednjoškolska ekipa koja
je predstavljala Hvarsku biskupiju pa nisu
mogle ne ć u završnicu. Rezultat postig-
nut na toj razini natjecanja otkrio je slabe
č pripreme pa su djevojke nakon tog
„ ć   iskustva nešto malo revni-
je prionule pripremama za završnicu. Bilo
je jasno da je prvo mjesto nedostižan san,
ali su gajile nadu da bi mogle upasti đ
prvih pet ekipa koje imaju šansu natjecati se
za prva tri mjesta (što je dovoljno za jedno
lijepo nagradno putovanje).
N
o, unaprijed smo se pripremili i za ono utješno
„Važno je sudjelovati" ili, kako to č č na
ovakvim natjecanjima, „Svi ste vi pobjednici .. . "
Dogovoreno je da nema naknadnog žaljenja ako se ne uspi-
je ć đ prve tri ekipe. Svjesno su (iz č razloga)
uložile manje truda u pripremu đ pa su bile svjesne da
to ima svoju cijenu. Nismo na gubitku. Kroz pripreme smo
se družili, razgovarali (i ne samo o đ putovali na natje-
canja. Neka nam onda i finalno natjecanje u Šibeniku bude
jedno lijepo iskustvo zajedništva.
19
HFPOR'f'A7A
ttttt+tttttttttttttttttt
Amfiteatar s
novogradnjom
Finalna razina (državnog) natjecaaja je bila planirana za
2.-4. travnja. č smo ć se kopna što ranije
da imamo cijeli dan za obilazak. Krenuli smo sa Hvara
u 5.30 preko Starog Grada i krenuli prema Nacionalnom
parku Krka. Vrijeme je bilo idealno i sve nam se nekako
posložila. Preko Drniša spustili smo se u kanjon Krke te se
fratarskim brodom odvezli u obilazak č samo-
stana na č ć Visovcu. Uživali smo u predivnom ambi-
jentu plavetnila Krke, zelenila bujnog raslinja na č ć
kulturnog blaga izloženog u samostanskom muzeju, el-
ementima sakralnog prostora koji te pozivaju na sabranost i
susret sa Stvoriteljem sve te ljepote, a u vrtu samostana smo
susretali zelene gušter e što su se izležavali na suncu, jan-
jad, paunove i rascvjetane ć Jedan paun je iskoristio
priliku i pred nam a izv eo šou kao daj e manekenka na m od-
noj pisti. đ novacima u samostanu (jer samostan služi
kao novicijat) djevojke su prepomale kolegu sa jednog od
prošlih natjecanja kad je bio č ekipe iz Sinja.
Od Visovca smo produžili na Raški slap i u šetnji po pri-
rodi te u ć odmoru na pontonu proveli oko sat vre-
mena. Na katu jedne od vodenica restaurirana je stara
seoska kuhinja sa ognjištem i opremom pa su djevojke u
njoj spontano izvele šou koji im je nadahnula glad. Preko
mosta nad Raškim slapom đ na drugu stranu i
produžismo za Kistanje. U sjeni velebne nove č
crkve sv. Nikole (koju podigoše katolici sa Kosova - Jan-
jevci i drugi) kratko se zaustavismo radi okrepe iz obližnje
samoposluge, pa pored pravoslavnog hrama skliznusmo
ponovo u kanjon Krke do manastira sv. Mihaila đ
- manastira Krka. đ kroz masivni portal ogradnog
zida u vanjsko dvorište manastira te provedosmo neko vri-
jeme u obilasku dostupnih prostora, a da nismo susreli žive
duše. Napokon j e j edan monah, vjerojatno č našim
č glasnim komentarima, otvorio neka vrata u klaus-
tru (ovo mi je prvi put da sam bio u nekom pravoslavnom
samostanu pa nemam ništa o nj ihovoj arhitekturi, ali ovdje
se vidi da je to bio č samostan č arhitekture. I
č zvonik to jasno č   i odmjerio nas kao da
smo nepozvani gosti. Pitao sam ga za katakombe koje smo
vidjeli na letku nacionalnog parka pa mi je rekao da su za
obilazak otvorene samo u č sezoni. U vanjskom
dvorištu je i velika novija zgrada pravoslavne bogoslovije.
U Kistanju se raspitasmo kako do Bumuma, ostataka starog
rimskog logora i obližnjeg amfiteatra. Put nas je nanio prvo
na amfiteatar. Amfiteatar je bio impozantan, a restauracija
djeluje kao da j e novogradnja u gabaritima starog amfite-
atra. Tek se na snimkama iz zraka koje se mogu ć na in-
ternetu vidi što je postojalo prije restauracije. I oko amfite-
atra se vide neki zidovi, vjerojatno je sve to bilo dio logora.
Do ostataka upravne zgrade logora (vojarne) nismo htjeli
ć jer je ć bila sredina popodneva, a namj era nam je bila,
prije odlaska u hotel, posjetiti i Skradinske bukove. I tako,
ponovno preko Kistanja, odasmo za Skradin pa iz Skra-
20
p
c
46
Zagreb
56
dina na Skradinske bukove. U velikoj brzini č
famoznim ambijentom prožetim obiljem vode u huke
slapova te krenusmo na smještaj.
Nakon ć lutanja đ hotel č nas je
đ ostavila bez daha. Djevojke su bile prezado-
voljne smještajem u sobama. Poslije č smo odvezli
autobusima u prostore č osnovne škole u bivšoj vo-
jarni „Mandalina". Saznali smo daje Vlada RH Šibenskoj
biskupiji ustupila 39.000 č metara u bivšoj vojarni
Bribirskih knezova za potrebe č školskog centra
i osnovne škole, a zauzvrat se Šibenska biskupija odrekla
u korist RH svih nacionaliziranih nekretnina koje joj nisu
mogle biti ć U blizini škole, na trampljenom terenu
je i memorijalna kapela 113. šibenske brigade. U č
dvorani škole okupilo se osamnaest srednjoškolskih ekipa
i sedamnaest osnovnoškolskih ekipa iz cijele Hrvatske, te
jedna gost-ekipa iz Bosne i Hercegovine sa svojim men-
torima. Tema ovogodišnjeg natjecanja je bila „ č
Crkva i znanost - doprinosi i odnosi".
ć ć
Nužni dio ceremonije otvaranja natjecanja su (dosadni)
pozdravni govori. Izmijeniše se razni govornici, da bi, na
kraju, s nekoliko č natjecanje otvorio šibenski biskup
Ante Ivas, ć nam svima blagoslov pape Franje s ko-
jim se susreo prije par dana u Rimu. Slijedio je zanimljiviji
dio: kulturni program što ga prirediše ć Nastupila
je ženska klapa Skradinke, djeca iz č ć Brat
D E F G H
ll5T
60 46 56,00
60 60 48 55,50
56 56 54 55,50
45 57 60 5400
52 36 S4 4 ,50
sunce i iz č osnovne škole, te etno udruga Petrovo
Polje iz ž ć č se đ dio rasplesao na Thompsonove
„Gene kamene", podigavši dvoranu na noge. Djevojke se
nakon programa vratiše u hotel, aja sam, u pratnji katedral-
nog župnika, kolege đ Kreše Mateše, ć na spa-
vanje u bivše šibensko sjemenište.
3. 4. ujutro đ se u č školskom centru radi
đ prvog dijela natjecanja (pismeni ispit). Njihov
rad na testovima popratih molitvom u memorijalnoj ka-
peli. Po završenom ispitu „ č   o rezultatima. Vidim
da su č zadovoljne, imaju ć da su dosta dobro
ispunile testove. Autobusi nas ć u hotel, a na molu
ispod hotela č č brod iz Vodica i vozi nas u
ć Luku na otoku ć u obilazak memorijalnog cen-
tra Fausta č ć poznatog srednjovjekovnog klerika-
znanstvenika. S posebnostima izložbenog prostora i nepo-
21
J
V
I> I > IYT' '7 A
znatim detaljima Faustova života upoznaje nas kustosica
Ivana č ć Odlazimo i do župske ć samostanske)
crkve u kojoj je č ć grob, o č nam govori župnik
đ Božo Škember. Povratak u Solaris na č Djevojke
odoše na brzinsko ponavljanje đ aja u obilazak pirat-
ske plaže i obližnjeg eko-sela. č nas drugi dio natje-
canja. Bodovi se dobivaju na brzini slaganja slike - puz-
zlama te na č odgovora na 10 pitanja koja su otisnuta
na pozadini slike. Slika koju je trebalo složiti bio je portret
ć đ š ć Nakon č
uspješno obavljenog posla ć autobusima u obila-
zak Šibenika. Prva namjena meniju crkve sv. Franje koja
je ujedno nacionalno svetište sv. Nikole ć S blic-
š ć samostana upoznaje nas fra Nikola-Mate š č ć
ć odredište samostanska crkva sv. Lovre u kojoj je
grob službenice Božje Majke Klare Ž ž ć Zadnja meta:
samostan s. benediktinki. č sestra je dobrom
č č dugo okupirala pažnju prisutnih, a zatim
na brzinu obilazimo njihov muzej. Žurimo u katedralu sv.
Jakova na euharistijsko slavlje koje ć u koncelebraciji sa
nekoliko prisutnih ć predvoditi mons. Ante Ivas.
Misu je glazbeno animirao č zbor župe Drniš uz svirku
č tamburaškog orkestra „Krsto Odak" iz Drniša pod
vodstvom svoje profesorice glazbe. Nakon mise sam s đ
Krešom otišao na č a djevojke kažu da je u hotelu
bio „tulum".
Došao sam u hotel na č S nestrpljenjem se č
objava rezultata prije završnog kruga natjecanja. Uslijedit
ć eliminacija. Ostaje u utrci samo pet ekipa koje se bore
za prva tri mjesta. Stvar se otegla zbog č problema.
Nismo bili sami na natjecanju. Paralelno se odvijalo i natje-
canje č č rezultati. Neizmjerna radost:
ulazimo u finale i to ć   Nakon vremena za rješavanje
eventualnih žalbi č ć krug natjecanja - Milijunak.
22
Našoj ekipi nije bilo teško č ć mjesto. Dok je
šibenska klapa „Bonaca" pjevala neke svoje hitove, sa za-
dovoljstvom smo se pridružili poznatim pjesmama, a naše
su djevojke svojim performansom podigle dvoranu. Mladi
animatori šibenske biskupije uvjerljivo su odigrali nama u
Hvaru poznati glazbeno-scenski komad „Kušnje mladih"
đ Pave i ekipa su ga izvodili pred katedralom, a i pred
natjecateljima kad je u Hvaru bilo natjecanje iz vjeronau-
ka). Slijedi proglašenje pobjednika i dodjela priznanja. Sve
nas najviše zanima (ma, zapravo prišapnuli su nam ć ra-
nije) kamo se putuje na nagradno putovanje. Tajnica NKU-
a đ ć službeno đ idemo u Rim.
Eto nas onda i u ć Kruvenici sa novom reportažom.
V
HERCEGOVACl<A TURNEJA
l<ATEDRALNOG ZBORA
Pišu: Katia ć Dawnay i Miko ć Ž ž
U mjesecu svibnju, koji je na poseban č
ć Blaženoj Djevici Mariji, hvar-
ski Katedralni zbor Sv. Cecilije posjetio je
svetište Kraljice mira u đ Nakon
dugog planiranja č smo otišli na
gostovanje. Posljednji smo put bili prije više
godina u Kostreni i Rijeci, kada je biskup
Slobodan slavio misu u trsatskom svetištu.
Nastup se dogovorio ć našoj
orguljašici Jasni ć   rodom iz Kiselja-
ka, koja je glazbu završila u Mostaru, a
svirala je u tamošnjoj č crkvi. Na
put smo krenuli u subotu, 3. svibnja, trebalo
nas je biti više, ali što je - tu je, skupilo nas
se 26.
P
utem nas je pratila kiša. Posjetili smo eko-selo u
đ   a smjestili smo se u pansionu Sanje i
Milenka ć U 18h imali smo provu u crkvi.
Zbor je č č misno slavlj e. Smjestili smo se
u pjevalištu, a u crkvu se nije moglo ni ć od mnoštva
č Fascinantan je prizor vidjeti to mnoštvo u i
ispred crkve s kišobranima i kabanicama. Uz oltar smo iz-
brojili oko 80 ć iz raznih zemalja. Svaki zbora
na poseban je č doživio lj epotu molitve i zajedništva
23
REPORTAŽA
koja č milijune č u to malo č
mjesto. Na kraju mise su nas predstavili i zahvalili nam.
Misu je prenosio Radio Marija. Primili smo i pohvale.
Bogu hvala. Kasnije, tijekom č   javio nam se Giorgio
iz Padove: „Slušao sam vas preko interneta. Bilo je č
Bravo!" Valja spomenuti da su nakon č mise đ
č zbora posjetili Brdo ukazanja, što je ostavilo pose-
ban i neizbrisiv trag svakome tko se po kišnoj ć uputio
prema tom svetom mjestu.
Sutradan smo tijekom naše male č turneje pos-
jetili i grad Mostar, gdje smo svojim pjevanjem č
sveto misno slavlje u č crkvi Sv. Petra i Pav-
la, sjedištu č provincije. U župi je prva sveta
č misa je č u 9.30, a završila u 10.15h. Crkva je
bila prepuna, župnik nas je predstavio, zahvalio nam i poz-
vao nas da opet đ Nakon. mise č zbora su imali
priliku vidjeti kulturne i povij cisne znamenitosti po kojima
je Mostar poznat u svijetu, prvenstveno č Stari
most. Vratili smo se dolinom Neretve preko ć
era, Drvenika i ć u Hvar. ć je u autobusu pala č
o novom putovanju. Neka Bog do!
V
REPORTAZA
25
<P[odovi
Piše: don Ivica Huljev
Živimo u vrijeme koje je obilježeno vladavinom
liberalnog kapitalizma i sve č š ć đ
znanja na robu kojom se č ć stjecanja
kapitala. U liberalnom kapitalizmu s hrvatskim
č ima mnogo toga što je đ
prešlo prag društvenih promjena 90-ih godina i
nastavilo opstojati na prerušen č sa strem-
ljenjima koja su usvojena u vrijeme partijske
podobnosti. Dakako, ima i onoga što je bilo sas-
tavnim dijelom mentaliteta đ dva svjetska
rata te se u č stilu moglo prepoznati
90-ih godina i u današnjim frazama kao nesklad
s vremenom. Na odgoju društva - a to je izrazito
zahtjevno - nije se radilo primjerenim sredst-
vima. Samokritika i nužno prokazivanje lažnog
komoditeta, kao jedno od č sredstava u
odgoju društva, nisu se poticali na primjeren
č   Uostalom, još nitko nije jasno i argu-
mentirano kazao što su naši strateški ciljevi i što
bi trebalo poduzeti da se osjeti kako smo prešli
prag zrelijeg društva.
N
ajbolje se to vidi po netrpeljivosti prema kriti-
kama koje su od 90-ih naovamo izmjenjivali
č tabori i njihovi barj aktari. Etiketiranja
i prozivanja na površnim osnovama dijelom su hranjeni
borbenom i ideološkom retorikom koja nij e oblikovala
stav otvorenosti i dijaloške kulture, ć se svodila na
č prema protivniku i njegovu taboru. Glad za
jakim đ s mesijanskim č prepoznatlji-
va je odlika nezrelih plemenskih mentaliteta u kojima
je lakše ć borbenu raspoloživost ocmjivanjem pro-
tivnika, negoli uklanjati crne mrlje u vlastitim redovima.
I nije to nešto novo što ć nisu vidjeli naraštaji naših
predaka. Doista možemo ć da dijelom beremo trule
26

,....

t
A-.
«" «( /.
/A„ 1usr
.r Yr-\ BECAUSEYOU FEEL
.
0
LIKE IT JUST BECAUSEYOU
" FEEL LIKE IT JUST BECAUSEYOU
)
FEEL LIKE IT JUST BECAUSEYOU FEEL
LIKE IT JUST BECAUSEYOU FEEL LIKE
!t IT JUST BECAUSEYOU FEEL UKE IT
;11:1 JUST BECAUSEYOU
-< FEEL LIKE IT JUST JUST
TO Z BECAUSEYOU FEEL LIKE IT
N S?-o C'J JUST BECAUSE YOU


f,.v,   l"oq·o,o
c ,... V
plodove zloporabe č u društvenim odnosima. Sve je
to č porastom divljeg individualizma u kojem se
š i ne č da bi mogla postojati ć istina.
Staviše, izgleda da je to nepotrebno, jer se ionako može
živjeti s nekom svojom č istinom u društvu
koje više vrednuje puko mišljenje, a ne stavove i racion-
alna obrazloženja.
Kojim smjerom?
Uostalom, može li se ć govoriti o argumentima
ukoliko se č ratio koji, pored brojnih ć -
može spoznati vlastita spoznajna č i biti otvor-
en za „višak smisla" kojeg sam ne može č Pored
tog i takvog č krajolika oblikovanog zloporabom
č moglo bi se na dugo i široko govoriti o medijskoj
manipulaciji č U hrvatskom medijskom prostom
nedostaje duhovnosti č koja ć ć da se pojedi-
nac susretne sa samim sobom, da sa smanjenim uplivom
predrasuda pristupa drugomu i njeguje društvenu odgo-
vornost na razini lokalnih ć Tu č izgleda
da je retorika medijskih sadržaja poslužila uspavljivanju
naroda i reklamiranju toplih obloga umjesto opravdanih
kirurških zahvata. Umjesto č sa zbiljom pred
č se č odvijala lutkarska predstava s đ
glasovima skrivenih lica kako bi lutke što uspješnije za-
bavile publiku. Koliko ova slika odgovara stvarnosti,
neka svatko prosudi iz svog kuta gledišta. Da je tomu
tako najbolje se vidi kad se ljudi č đ pojava-
ma i postupcima. Zašto ć ovo spominjati? Odgovor
na ovo pitanje leži u č da je č i nadalje ć
sredstvo kojim odgovorni, ali i ljudi na svim razinama,
posebno intelektualci, mogu ć da se unese vise
svjetla u društvene odnose, da se oblikuju senzibiliteti
koji ć nastojati da se javno izgovorenoj č dade ć
dostojanstvo. Nastojanje oko pravednijeg društva ć ć
bez nastojanja oko iskrenih č koje otrježnjuju i unose
potreban nemir savjesti. To još ne č da je time sve
riješeno, ali se bez preispitivanja č pristupa ne
može napredovati.
U našim č okvirima - a okviri su tek pojašnjenje
da smo ć na druge - potrebno je da se kroz č
izreknu č najvažnija pitanja ć otoka i
njegovih žitelja. Kad je č o životu na otoku, onda je
nužno da se što prije prepozna kojim bi smjerom trebalo
usmjeriti društvene snage, kako se mentalitet č ne
bi podredio mehanizmima č servisa te se pukim
rastom kupovne ć hipnotizirala njegove žitelje. Ovo,
razumije se, predstavlja temu za sebe. Pritom č ne bi
smjele zamagljivati stvarno stanje i uklanjati pogled od
promašaja koji su ć č Zato nema drugoga puta
od puta racionalne argumentacije, ma koliko to izgledalo
neostvarivo u našim č Društvena zrelost
nije ć ukoliko se traži suradnja s istomišljenicima.
Istina, snošljivost prema č nije po sebi do-
voljna. Potrebno je mnogo više. Tu se otvara prostor ne-
odgodive odgovornosti š ć za rast zrelijeg društva.
Dakako, odgovornost š ć za zrelije društvo ć
je samo ukoliko vjera postane dijelom osobnog uvjer-
enja koje ne teži za svjetovnom ć Na š ć je
prevažna ć da se trude oko sklada č i djela kako
nas djela ne bi prokazala kao ljude koji licemjerno koriste
č
27
Crkva s mirisom
naftaline
Problemi s kojima se ć Crkva na Zapadu ć su go-
dinama naša svakodnevica u Hrvatskoj. Pritom je važno
da se đ problemima posebno č svakodnevno ota-
panje đ modela vjerovanja i pripadanja Crkvi,
posebno kod djece i mladih. č je getoizacija s
partijskim mehanizmom usporila priliv zapadnih utjecaja,
što j e nakratko odgodilo sekularizacijske procese koje su
naši susjedi ć odavno č ali je i oblikovala nešto
nama svojstveno, bez se pristup našim prostorima ne
može misliti. š ć o nekim konkretnim pastoral-
nim š ć i manjku zrele vjere biskup Kratzl kaže:
„ Č se da je glavni razlog taj što je sve što se č vjere
zapelo u č cipelama'." Da je stanje danas osjetno
č vidi se po sve ć zamorenosti ć koja
se na Zapadu javila 70-ih godina, ali i velikom nepovjer-
enju prema koncilskom licu Crkve. Kao u č
drnštvima, tako se i kod nas posljednjih desetak godina,
posebno kod đ ć i njihovih pobornika đ
vjernicima, javlja retrogradni poriv za Crkvom s mirisom
naftaline. Vidljivo je to po jakim feudalnim i birokratskim
crtama u držanju prema župljanima, stilu č
č i temama koje su primjerenije pretkoncilskoj
Crkvi, baroknom kostimiranju itd. Pritom ne vide da nije
Koncil proizveo sekularizaciju, ć je 60-ih godina u
društvu č j edan dugotrajan i nužan proces odnosa
Crkve prema sekularizaciji na č koji je nedvojbeno
vjerniji đ
Broj ć č zvanja opada, a i tamo gdje ih u
sadašnjem trenutku izdašno ima, ne č da su ta zvanja
suvremena u smislu da se ć č kandidati ć
pozvanima graditi crkvene zajednice s ljudima današnjeg
mentaliteta, podmetnuti đ i č se s neuspjehom,
č i ć kao trajnim obilježjem suvreme-
nog pastorala. č č biti dijaspora i manjina.
Oduševljenje za ć č poziv ć ć iz obnove au-
t01itarnog modela ć č službe koje je u prošlosti
dmštvo dodijelilo ć te ga s društvenim prom-
jenama ogolilo.
Glede ovih tema j e vidljivo da se ovdje kobnim poka-
zuje oslabljeno poznavanje prošlosti i odnos prema njoj,
što nam se obija o glavu u potezima koji pokazuju nera-
zumijevanje mentaliteta i povijesnih lutanja. U svakom
se vremenu polog vjere može dublje shvatiti, što još ne
č da ć time dobiti zrele š ć koji su svjesni
krsnog poslanja i imaju č žar. Istinu nadasve treba
uvidjeti., a iskrenim uvidom dolazimo do č da
nas bombardiraju č oblici relativizma. Jedno je
sigurno: nije ih ć zaustaviti. osudom i podizanjem
brana. Oni su nam izazov da uvidimo vlastita zatajenja
Isusove č i prepoznamo kamo nas Božji Duh šalje u
sadašnjem trenutku.
Što nam Božji Duh govori u tihoj apostaziji š ć i
kritici Crkve? Valja se u ovom trenutku posebno pokre-
nuti č snagom Božje č koja pokazuje da
j e obnova ć č osobne vjere i đ
duhovnih i intelektualnih snaga u Crkvi. Bez toga - a
nadasve bez č stvarnoga stanja - nije ć
ć u susret rješavanju š ć koje nas š ć „Je li
Crkva vjerna modernom č   - pita se Tomaš Halik
u tekstu koji đ da se razmatra gotovo kao sveto-
pisamski ulomak. Č se da Halikov odgovor najbolje
usmjerava naša traženja. Halik kaže: „Ne vjemjem u put
unatrag, nostalgiju tradicionalista, niti u neko 'naprijed'
u smislu konformizma đ linijama modernosti.
Ako dobro razumijem ono što 'Duh Sveti (danas) govori
crkvama', onda se taj 'zagovornik' (parakletos) zauzima
za put u dubinu, za đ (kenozis) i sazrijevanje."
Taj put u dubinu je nedvojbeno zahtjevan i nije daleko od
Isusove logike uskoga puta i malog broja onih koji njime
prolaze. Zato j e nedvojbeno potrebno oduševljenj e za
ono č u Božjoj č Tek ć tom snagom crkveni
govor - makar medijima ne bio zanimljiv - nedvojbe-
no ć u oblikovanju savjesti koja ć biti otvorena
Božjem glasu. Božja č nas opominje da č kojom
se Crkva ć svojim i svim ljudima dobre
volje mora biti đ iz molitve, poniznosti i č
28
;.,.,_ r /M.._ '1 /t:MV.
,;:. l1""' - \ s' .....,.\ . P,. s.
BITNA SU DOBRA DJELA
Piše: s. M. Metilda č   OSB
B
ogu hvala, novi kumovi i kume još
uvijek se javljaju. Prošle godine bilo
je 80 č   a ako Bog da, s novom
školskom godinom bit ih i više. Ima onih koji
zaista imaju ć za sirotinju. Oni koji imaju
više teško daju.
Postoji č koja govori o tome: Jedan imao tri sina
i tri nevjeste, j er tada nij e bilo neženj a kao danas. On je
bio gazda u ć i novac je uvijek stajao kod njega. Kad
se razbolio i uvidio da se mora seliti s ovoga svijeta, onda
je nevjesti đ sina, koju je najviše volio, rekao:
"Molim te, kad umrem, stavi mi u lijes pod glavu moj
jastuk:" Ona je č kako joj je rekao. Nakon sprovoda
pitali su starij eg brataje li mu otac rekao gdje je novac. Kad
je odgovorio da ne zna, pitali su drugu dvojicu. Nisu ni oni
znali. Pitali su nevjeste. đ je rekla da ju je nj ezi n
svekar zamolio neka mu nakon što ga stave u lijes stavi
jastuk pod glavu. Tada su posumnjali da je možda novac
odnio sa sobom u jastuku. Kad su otvorili grob, vidjeli su
pokojnika gdje leži na trbuhu i drži jastuk zubima i rukama.
Kako kaže Job:
„Gol đ iz krila č   gol ć se i vratiti". Na dru-
gi svijet se nose samo dobra djela.Naš misionar fra Ilija
š ć   kojeg naša župa pomaže, ć ć u posjet domo-
vini, a i Hvaru. ć davno se otac llij a javio i zahvaljuje
svim kumovima i kumama. Slijedi njegovo pismo zahvale.
Poštovana Sestro Matilda, dragi Kumovi i Kume.. naši
č Otoka Hvara
Gospodin Vam dao MIR
Ovog puta, za našu Zajednicu, poslužit ć se nadah-
nutim č i mislima Pape Franje: „Prvobitno i ono
što je najvažnije u ljudskom životu jest 'Vjera ljubav(ju
djelotvorna '(Gal 5,6). Djelo (jubaviprema bližnjemu to je
najsavršenije vanjsko č nutarnje Milosti Duha ...
Milosti koja se č u djelotvornoj Vjeri po djelima
đ "(GE.37)
Ovim đ da smo primili Vašu ć za našu
Misiju Ngengere i Kimbulu, Biskupija Butembo-Beni, DR.
Kongo, za školovanje č i siromašnih č
Prema izvatku iz č koji nam j e stigao upravo č  
03. 2. 2014. Vafo ć u iznosu od 1.094 Eura stavljen
j e na naš č u Bruxellesu, dana 13. I. 2014. Mi smo
nadopunili vaš popis č   prema Vašoj zamolbi, ako
smo j e dobro razumjeli. Popis vam dostavljam u privitku
i ć smo uplatili dva č za svu djecu koja su na
popisu.
Pravo bogatstvo, Veli Papa Franjo, jest Božja Lj ubav podi-
jeljena sa ć Ta ljubav koj a dolazi od Boga č da j e
mi dijelimo đ i da se đ pomažemo. Tko
živi to iskustvo ne boji se smrti, te prima Mir srca.
Uz bratski pozdrav, č se u Vaše molitve, za Vas
moli obilje Božjeg Blagoslova, odani i zahvalni
Fra llija š ć   misionar
Ngengere, 4.2.2014.
30
REMEK
NEPONOV
Sve što nas okružuje, cijeli svemir govori o
svome Stvoritelju. Nije potrebno ć dale-
ko, dovoljno je pogledati oko sebe, svoje
tijelo i ć se nalazimo pred Misterijem.
Razmišljajmo o tome ž ć se znanstvenim
podacima.
O
d davnina ž č sain,Jtlnju o stroju koji bi se
pokretao sam od sebe i uvijek radio. Samo ljudska
(i životinjska) tijelalftaju takav motor, a to je srce.
Srce je jedna od č p(impa na svijetu. č je šake
(dugo 1 Ocm, široko 280g), a daje život
i obavlja veliki   je pumpa od cilindra, zapra-
vo dvije č koje nisu đ spojene. Ne-
prestano tjera krv lcltoz tijelo, dnevno kucne 100 000 puta
i prenese 10- 12 000 litara krvi. Svojim kucanjem dnevno
izvršava rad jednak dizanju tereta od 75kg na brdo visoko
300 metara. Dva bi srca svojom snagom mogla voziti ka-
mion oko svijeta dvije godine. Svaki pojedini otkucaj radi
samo s 1/375 KS. Svakim stiskanjem lijeve i desne klijetke
DJELO
G UMJETNIKA
Piše: J oško Maras
izbati 0,6 dcl krvi . Odrasli č ima pet litara krvi i srce
mlin č kuca 75 puta u minuti (za usporedbu, slonu
25 puta, mišu 700 puta). Srce se ne umara, a ipak iza sva-
kog otkucaja odmara 1/6 sekunde, što č da se dnevno
odmara 6 sati. Kroz žile (ukupne dužine 560 OOOkm - 1/3
č promjera) tjera krv brzinom 30cm/sek. Crvena
boja krvi č od crvenih krvnih zrnaca, velikih tek j ed-
nu i pol ć milimetra (0,0015 mm). Kada bismo ta
zrnca krvi odraslog č složili j edno na drugo, stup bi
bio visok 40 000 km, upravo koliki je opseg ekvatora. Kada
bismo poslagali zrnca j edno uz drugo na plohu, dobili bis-
mo sag č 3500 m 2. Sadržavao bi 25 bilijuna zrnaca.
Postoji li takva tvornica u svijetu koja može toliko proiz-
voditi? Kada bi krvne stanice napuštale na ć vrpci
koštanu moždinu kao što automobili izlaze iz tvornice, ta
bi se vrpca trebala kretati brzinom od 250 km/h. Ljudi koji
žive u planinama imaju mnogo više krvnih zrnaca. Dva
bilijuna krvnih zrnaca stalno se nalazi u ć i primaju
kisik. Krv sadrži 3 grama željeza i bez ta tri grama bis-
mo umrli. Krv se stalno troši i obnavlj a, tako da koštana
moždina u 20 dana proizvede novih 25 bilijuna crvenih
krvnih zrnaca.
RAZMIŠUANJA
Svima Hvaranima, svakom zdravom č č
bih da što više puta da krv, jer tim humanim č spašava
živote, a u č pomaže i samome sebi. Tim č
obnavlja i đ vlastitu krv.
Ljudski mozak je vrlo komplicirana telefonska centrala
(gotovo kao centrala u Londonu, sa 10 mil. stanovnika).
ć je svjetska biblioteka, u koju se zapisuje sve što
je č č vidio, pomislio, č Nije teži od l 450g,
a sadrži oko 10 milijardi ž č ć (neurona) kojima
struji potrebna biološka struja č 111 O volti. Ta struja
prolazi ž č stanicama brzinom od 250km/h. Kad bi
nekakav div ležao preko č kontinenta, tako da mu
je glava na Aljasci, a noge u moru kod Ognjene zemlje na
krajnjem jugu Južne Amerike, i kad bi morski pas zagrizao
njegove noge u ponedjeljak ujutro, vijest bi stigla u njegov
mozak tek u srijedu č Kad bi mozak dao nalog nozi
neka digne noge iz mora, ta bi vijest stigla tek tri dana kas-
nije!
U mozgu djeluje mnogo vrsta č valova, ovis-
no o dobu dana, funkcioniranju organizma, našim
raspoloženjima i sl. Najdragocjenija je moždana kora,
gdje se na jednom cm kvadratnom nalazi 1 milijun ć
(ganglija). Otkriveni su dijelovi površine mozga gdje su
centri za gledanje, govor, kretanje, ć Mozak se
istražuje ć no znanstvenici još nisu otkrili sve nje-
gove ć č puk koristi samo mali dio mozga,
a ć dio spava zimski san.
Divimo se č hramovima, egipatskim piramidama,
asirskim ć vrtovima i mnogim č graditeljst-
va, no u našim kostima se nalazi više č nego u svim
đ svij eta. Č ima 206 kostiju, što je 15%
tjelesne težine. Vrlo su zanimljivo č lubanj a kao
kupola, kralježnica kao gipki lanac, rebra i udovi č vit-
koj đ tv tornja ... No niti jedna đ ne raste
kao naše kosti. Zamislite: malo dij ete sa svojim kostima
č malenom autu „Fiat 50". Zamislite da taj auto za jed-
nu godinu naraste u puno ć auto. A dijete sa svoj ih 206
kostiju, posve odijeljenih, raste i svaka kost raste u istom
omjeru do 27. godine. Nema takvog č u arhitekturi i
tehnici! Kosti su č kao kovano željezo i mogu pod-
nijeti 30 puta ć težinu od stvarne koju podnese ć
tijelo. Zašto su tako
Satkane su s č odmjerenim koštanim potpornj ima.
Iznutra su šuplje, jer je takva cij ev č od napunjene.
Užarimo li kost, izgorj et ć stanice, a ostat ć okosnica,
armirana struktura. Bedrena j e kost č Može pod-
nijeti težinu od l 800kg bez da se slomi. Kosti su spremište
kalcija i fosfora. Ujedno su i laboratoriji, tvornice crvenih
i bijelih krvnih zrnaca. Kosti se samo č kada puknu.
Nakon mnogo prohuj alih ć još uvij ek ih nalazimo
pod zemljom, u ledenjacima ... č su neuništive!
Kako je velik i silan umjetnik koj i j e sve to č - ljud-
sko tijelo od 47 litara č vode, 20 kg č ugljika, 1,5
kg vapna, 2 šake kuhinj ske soli, 100 grama sumpora, fos-
fora za izradu 500 kutija žigica, želj eza koliko se nalazi u
tri srednje č 11 grama aluminija i j oš nekoliko
elemenata. Od toga je, naime, kemijski sastavlj eno tij elo
odraslog č teškog 70 kg.
Hvala Ti, neponovlj ivi Bože, neponovljivi č  
32
š ć našeg lista - Katija ć Dawnay, nositeljica Liste za ponos mist a
Razgovarala: Uredništvo
P
rije godinu dana je na lokalnim iz-
borima izabran novi č
i usto se promijenila struktura
Gradskog ć Tada se pojavila nova
đ opcija u mjestu - Lista za ponos
mista, koja je izborila tri ć č mjesta.
Razgovarali smo s predsjednicom Liste,
ujedno i ć GV-a o tome što su
č u posljednjih godinu dana, kako
vide aktualnu gradsku situaciju, o odnosu
sa č ć grada i
drugim zanimljivim stvarima.
Kruvenica: Lista za ponos mista je novost u hvarskom
č životu. Predstavili ste se kao đ opcija,
(j. niste č stranka u č smislu č Koje
su prednosti, a koji su nedostaci te č Je li lakše
qfelovati bez „polaganja č   vrhu č stranke
ili to ima svoje đ š ć
K.Z.D.: Vidimo samo prednosti u č da nismo
č stranka, ć nezavisna đ opcij a. To j e
prvenstveno u č djelovanj a koje nije uvjetovano ni-
kakvom č stegom i eliminira ć iska-
zivanja stava koji nije u cijelosti sukladan našem progra-
mu i stavu nas kao pojedinaca. Nas je u LZPM okupila
č idej a da upravo đ opcija kao snaga
koju ne motivira č karijera može donijeti svježinu u
usmjerenom djelovanju prema č javnom interesu,
ć dobru grada i đ bez pogodovanj a osobnim,
33
RAZGOVOR S POVODOM
č ili partikularnom interesu. Nedostatke u našem
č funkcioniranja ne vidim, đ moramo raditi i
truditi se dvostruko više, jer nemamo nikakvu č
č logistiku ili potporu. Nedostataka ipak ima na
drugim razinama gdje, na žalost, postoji svojevrsno nera-
zumijevanje ovakvog pristupa i č bavljenja politikom.
,,Nudimo č
pristup politici''
Kruvenica: Prošlo je gotovo godina dana od izbora.
Koliki napredak je ostvaren u realizacy·i Vaših planova
za promjene u gradu Hvaru i kako ocjenjujete sadašnju
č klimu?
K.Z.D: Mi smo nezavisna opcija u ć   koja č tri
od trinaest ć Bez obzira što smo samo troje, uspjeli
smo potaknuti neke pozitivne inicijative i prijedloge.
Istaknula bih uspješnu tematsku sjednicu ć o planiran-
ju i organiziranju č sezone 2014. Navest samo
najvažnije ideje, koje č č patro-
liranje uniformiranih redara, bolju kontrolu buke i prim-
jerenije odlaganje otpada restorana, zabranu konzumiranj a
alkohola na javnim povr šinama, đ svih pristupa
gradu i zelenih površina, đ prij evoza đ po-
jedinih dijelova grada, t e koordinaciju č zaj ednica
na cijelom ot oku. Na žalost, nisu sve vijesti dobre. Neke od
naših vrlo dobrih inicij ativa nisu ć č je naš
prijedlog financiranja iz EU fondova s dnevnog r eda, na
vrlo č č   bez presedana, kao i prijedlog stvaran-
ja tzv. Kulturnog ć Mi smatramo kako je financiranj e
iz EU fondova ć koju moramo č zgrabiti
jer mnogo je važnih hvarskih projekata i programa koji bi se
mogli na taj č financirati, za Grad i okolna sela. Nadam
se kako ć razum prevladati i da se uskoro osnovati odj el
koji ć se baviti samo ovim pitanjem. č j e pit anj e
ć li se dobri prij edlozi koji su izglasani i realizirati! Ono
što širi dio javnosti č ne č je da č i
ć imaju vrlo č uloge. ć j e zakonodavno
tijelo, ono može predlagati odluke i č   davati pre-
poruke ili postavljat i relevantna pitanja č
Ali samo č ih može provodit i, jer samo on ima
izvršnu vlast. ž ć je okolnost št o nema zakonskih
sankcija u č da on ne provodi odluke ć   ali svaki
č može biti smijenjen na kraju svake godine
34
RAZGOVOR S POVODOM
njegovog mandata ako ć ne prihvati njegov prijedlog
č U LZPM se trudimo biti odgovorni i dosljedni
programu kojeg smo ponudili na izborima. Javnost in-
formiramo o svojim inicijativama putem društvenih medi-
ja, postavljanjem obavijesti na gradskoj oglasnoj č i
godišnjim izravnim susretom s đ na skupu.
Kruvenica: Kakav je odnos LZPM s novoizabranim
č ć Kako, po Vašem mišlJenju,
vodi grad?
K.Z.D: U drugom krugu izbora LZPM je podržala izbor
č Rina ć U tadašnjoj konstelaciji
snaga to je bilo jedino pravo rješenje, ukoliko smo željeli
promjene. Nakon izbora, č model kojem smo se
nadali nije ispunio naša č i mi smo ostali tri neza-
visna ć koji ni u jednom trenutku nisu odstupili
od svoga programa i svojih programskih ć Kako
prije sjednica ć u sklopu priprema, nema ozbiljnih
dogovora, s č ć imamo uredan
službeni odnos, kroz instituciju „ ć č pitanja". Na
sjednicama ć postavljamo relevantna pitanja koja
smatramo bitnim za Grad i uvijek argumentirano sudjelu-
jemo u raspravama. Iako predlažemo č Dnevnog reda
koje bi pridonijele kvalitetnijem razvoju zajednice, č
ne dobivamo podršku od č a što se č nje-
govih prijedloga, glasujemo za one koje smatramo dobri-
ma, a odbacujemo one koji to, po našem mišljenju, nisu.
O tome kako č vodi grad, ć ć vam više
ć nakon ove sezone. Sam č
je za sve manjkavosti prošlogodišnj e sezone
govorio: „Ovo nije moja sezona   ć da
se ista sprema puno unaprijed). Dogodine je
moj a"   ć na organizaciju ovogodišnje
sezone). Strpimo se, dakle, i vidimo kako ć
protjecati lj eto 2014., za dublj u prosudbu i
analizu.
Kruvenica: venerandaje ć gradu.
Kakvi su planovi za korištenje Venerande
u 2014. i kakve planove imate za bo!Je
korištenje povijesnih đ kao što su
Arsenal ili Fortica?
K.Z.D.: O Venerandi se raspravlj alo na
više sjednica ć ć je č da
taj obj ect treba vratiti pod upravu Grada
te ga koristiti za kulturne đ a ne
imajmiti ć strani. Bar ne zasad i ne u
cjelini. č ima zadatak obnoviti
Venerandu i dovesti je u stanje da se može
koristiti. đ nakon što su prethodni
zakupci objekt uništili, na žalost do danas č
nije proveo odluku ć Nadalj e, suprotno ranij oj od-
luci ć on je predložio da se Veneranda da u zakup.
Prijedlog je odbijen ć glasova ć Plan je da se
tri spomenika Veneranda - Fortica - Arsenal   č ć
kazalište), povežu u jedinstven trokut. Grad mora iskoris-
titi č da godišnje 100,000 turista posjeti Forticu. To
je nevjerojatan broj lj udi koje imamo priliku usmjeriti na
druge spomenike kulture. Predložili smo puštanje kratkog
filma u svakom od ta tri kapitalna gradska objekta, post-
avljanje više dalekozora na Fortici, primjerene odore za
osoblje, postavljanje č izložbi u Arsenalu, vanj sko
č Arsenala kako bi se na tako važnu đ
privukla pažnja, posjete Venerandi s č tijekom
dana, a č za ovu sezonu dogovorena da se neka od
ć đ Hvarskih ljetnih priredbi premjeste
u Venerandu. Znamenitosti treba predstaviti na zanimljiv
č moraju imati č moraju biti č i pogodne
za posjete obitelji i djece. Kad posjetitelji budu ure-
dovima ili kad budu moral rezervirati kartu unaprijed, onda
ć znati da smo uspjeli. Osim kulture i spomenika pos-
toji dovoljno preduvjeta za kongresni turizam, osmišljenu
kulinarsku ponudu, zdravstveni turizam   ć
blagoj klimi i ć zraka) te za sportska đ (na-
kon što se provedu nužna ulaganj a) . Uz dobro planiranje
mogla bi se ostvariti popunjenost tijekom č godine.
35
RAZGOVOR S POVODOM
,,Moramo se
ograditi od 'kulture
tulumarenja'''
Kruvenica: Ultra Europe ć se opet održati na Hvaru
na vrhuncu sezone, a iz marketinga organizatora č se
da ć se, č suprotnim tvrdnjama č
u medijima, đ održati Yacht Week. Što mislite o
odnosu Grada prema „kulturi tulumarenja" i kakav ul;je-
caj GVima na takve đ
K.Z.D: Ultra Europe (kao koncept) prisutan je na Hva-
ru svaki dan tijekom ljeta, tako da je to samo jedan u niz
č đ koji se nude. Smatram da se grad mora
ograditi od takve ć „kulture tulumarenja"
i stvoriti uravnoteženu č ponudu. Ovaj stav nije
usmjeren protiv mladih, naprotiv, mladih trebamo i više,
trebamo mlade koji ć dati dodanu vrijednost gradu, a ne
mu š č dušu lošim ponašanjem. ć održavanje
festivala, partijanerski đ te ć klubovi ne predstavl-
jaju problem ako se poštuje zakon. Važno je da se drugi
gosti ili lokalno stanovništvo ne ć ugroženo ili pod
opsadom zbog bezakonja u gradu. To pitanje se mora hitno
rješavati, grad mora ostati i uredan i ć rano ujutro i
danju, brda ć oko kontejnera ili ljudi koji se izležavaju
pijani po javnim površinama nisu ugodne scene ni jednom
prolamiku. Što se č đ Yacht Week, č
se formalno složio da ga treba preseliti izvan grada, pa se
nadamo da ć održati svoju č Ono što je najvažnije od
svega jest da Grad mora promovirati i č one sadržaje
i đ po kojima smo jedinstveni u svijetu, a ne se
vezivati, pridavati važnost, ili davati platformu prolamim
manifestacijama i đ koji su nam strani, jer njima
je svejedno gdje se nalaze, dok god dobro đ
Kruvenica: ć da ste đ opcija, možete li
nam ć svoj dojam u kolikoj su mjeri Hvari Hvarani
zbilja đ Na č bismo svi kao zajednica trebali
raditi i truditi se da (p)ostanemo đ u pravom smislu
č
K.Z.D: Teško je na to pitanje odgovoriti generalno. Ono
što svakako ne smijemo zanemariti jest da postoji veliki broj
ljudi koji upražnjava svoja đ prava i vrši đ
dužnosti. No, na žalost, nemamo svi jednake prioritete, niti
jednako đ vrijednosni sustav. Ono na č perma-
nentno trebamo raditi jest edukacij a i podizanje društvene
svijesti. Kroz civilnu udrugu Dignitea, č sam predsjed-
nica, na tome cilj ano nastoj imo radit i, na nivou Grada, ali
i cijelog otoka Hvara. Važno je da ljudi razumiju da smo
mi sami Grad i da smo mi otok, da se ništa ć promi-
jeniti na bolje dok svaki pojedini od nas ne da svoj obol,
bilo javnim, č ali i konstruktivnim promišlj anjem
ili društvenim angažmanom, odgovornim ponašanjem,
  č š ć ispred svog praga". Ovo nisu popu-
larne izjave, ali ni mi nismo populisti, pa j e dobro ovo ć
javno. Mlade moramo č što j e demokracija i vladavina
prava, ekologija, identitet. Oni moraju osjetiti što č biti
aktivan, ali i odgovoran č društva na svim č
moraju razvijati socijalne i komunikacijske vještine, krea-
tivnost, pa i č duh, ako je to smjer kojim č
ć Cjeloživotno č i usavršavanj e u suvremenom svi-
jetu je č praksa, koju je korisno slijediti.
Kruvenica: Kada biste mogli ostvariti jednu inicij·ativu
tijekom svojeg mandata u ć koja bi to bila i zašto?
K.Z.D: Teško j e ć samo jednu, jer Grad ima puno
važnih polja djelovanja, stoga ć nabrojit nekoliko bit-
nih. Voljela bih uspostaviti promotivni program za Hvar
kao cjelinu, u smislu kulturne destinacije, s otvaranjem
ć za gastronomski, kongresni, zdravstveni i
č š turizam, te razne aktivnosti i đ koja bi
ispunila kalendar tijekom cij ele godine. Težnja j e mnogih
dobro živjeti od turizma, ali važno j e da se paralelno sa
tim stvaraju ć za kvalitetnij i život lokalnih
stanovnika, osobito osiguravanjem plana kvalitetnije brige
za starije, č ć dom umirovljenika, osiguravanjem
boljih obrazovnih ć i ć zapošljavanj a
mladih (EU fondovi kroz ulaganja u projekte). Hvar ima
bezbroj ć samo ih treba razviti i promovirati na
strateški ispravan č u svrhu č odgovornog
i održivog razvoj a.
Hvar, grad i otok, su č opstali ć i pol, ne zato
što su se vezivali uz prolame "jeftine" sadržaj e, nego zato,
jer su isticali svoju jedinstvenost (bilo povij esno-baštinsku,
č klimatološku ili prirodnu itd). Nadam
se da ć biti dovoljno mudrosti da se tragom toga i nastavi.
36
Piše: Darislav ć
ć raspravu na tematskoj sjedn-
ici Gradskog ć o turizmu, č sam
da ć i đ ć potrebu
da se nešto mijenja, potrebu za č
novim, boljim i č Konkretno,
iz tih rasprava č je da se traže prom-
jene koje prelaze granice puke analize
protekle č sezone i pripreme za
ć Potrebne su promjene koje zadiru
u temeljna pitanja daljnjeg razvitka turiz-
ma na ovom č   kako su to dobro
primijetili neki od sudionika rasprave
na č sjednici ć   a sublimirala
udruga Dignitea, kroz stavove svojih
ć o ć turizma na ovom
č

đ   ć sav trud, napore i sve što
je č vezano uz ovu temu koja je potom
č usvajanjem analize protekle
č sezone i dokumentom pripreme za ć  
s operativnim planom (rokovi i izvršitelji), držim da
je ovakav odnos prema turizmu, koji se ponavlja iz
godine u godinu i gdje đ vide neka ć i
poboljšanja, samo „kozmetika" koja nas ne može izves-
ti na pravi put koji u turizmu mora postojati kao vizija i
stremljenje prema boljem i kvalitetnijem-odgovornom
turizmu.
Živimo u vremenu u kojem slavimo 145 godina bav-
ljenja turizmom, vremenu ulaska u EU, i napokon,
vremenu kada Hrvatska velike nade polaže u turizam,
koji nas nedvojbeno i u ć roku može ć iz
nepovoljne ekonomske situacije. U tim okolnostima ne
možemo se, niti smijemo ponašati kao do sada, odnos-
no i dalje samo „analizirati proteklu i pripremati ć
č sezonu", ć moramo č ono bez tu-
rizam Hvara ne može opstati kao glavna poluga razvo-
37
TURIZAM
ja: pristupiti izradi strategije, koju su zasigurno imali i
naši preci kada su daleke 1868. g. osnivali č
društvo.
Ulaskom u EU našli smo se na tržištu se ponuda te-
melji na ekonomskim pravilima liberalnog kapitalizma,
koji nam može - ako ne budemo imali vlastite strate-
gije i vizije - nametnuti svoje ideje, a to je u osnovi
masovni turizam. Takav turizam poznaje samo zakone
profita, a ne prepoznaje vrijednosti lokalne sredine,
č ponude č i kulture. To je turizam koji
je pokazao negativne posljedice izgradnjom masovnih
kapaciteta koji su devastirali č destinacija,
što je posebno vidljivo u priobalnim č Italije,
Španjolske i č
Iako č strategija   č porijekla) č ratnu
vještinu, odnosno, nauku o đ rata, pojam strate-
gije u turizmu u ulozi je nauke i vještine đ i or-
ganizacije turizma. A kako je stanje u turizmu takvo
kakvo je, ova strategija je u suštini i đ „rata" za
bolji i kvalitetniji turizam.
ć je planirati č razvoj bez postojanja
strategije gospodarskog razvoja. Smatram da bi strate-
gija razvoja turizma trebala biti integralni dio jedinst-
vene strategije gospodarskog razvoja i iz nje proizlaziti.
Strategija je neophodan polazni dokument kod svakog
planiranja, stoga predlažem da se za izradu koristi ć
ustaljena metodologija:
1. č i č analiza ć stanja
2. đ ciljeva
3. Utvrditi kriterije za postizanje đ ciljeva
4. Izrada nacrta prijedloga strategije
5. č (okrugli stolovi struka č profila)
i javna rasprava
6. č prijedlog Strategije
7. Usvajanje Strategije - donošenje odluke na
Gradskom ć
Pošto je najvažnije utvrditi ciljeve, naveo bih tri koja
su, po mom mišljenju, č za razvoj turizma na
našem č
1. Otok Hvar je č marka (brand) koja
nešto č u svijetu turizma, što č da bi jedino
naš otok, koji je uostalom i proglašen jednim od
10 najljepših otoka na svijetu, na svjetskom iz-
birljivom č tržištu mogao ponuditi mo-
zaik č ponude, š ć kompara-
tivne prednosti pojedinih č
2. U tom mozaiku grad Hvar trebao bi biti nositelj
koji bi svoju ponudu temeljio na tradicionalnim
vrijednostima, što bi č i nužno profiliranje
ponude (kultura, zdravstvo, kongresi i sl. ), dok bi
druga č otoka preuzela ostale segmente
ponude za koje imaju komparativne prednosti.
Na ovaj č grad Hvar mogao bi se osloboditi
sadašnjeg nesnošljivog pritiska po kojemu mora
udovoljiti neartikuliranoj i prevelikoj potražnji ko-
joj č i koja negativno č na kvalitetu
turizma.
3. Ova dva cilja nedvojbeno ć pozitivno utjecati na
ć cilj: produžetak č sezone i na ostala
godišnja doba. Ovako strukturirana č
ponuda taj cilj č izvjesnim i ostvarivim.
Cilj kaj i je đ važan za razvoj t urizma j e č
č raspolaganj a prostorom kao osnovnim resursom
č razvoja, koj i se može ostvariti izradom
i donošenjem jedinstvenog Prostornog plana otoka
Hvara. č plan bi zasigurno racionali zirao ne-
odgovornu i neplansku potrošnju prostora, kojoj ide u
prilog sadašnje separatno planiranje prostornog razvoj a
na č jedinica lokalne samouprave.
To pretpostavlja, da sa na ovim osnovama animiraju i
ostale jedinice lokalne samouprave (Stari Grad, Jelsa
i ć kojima đ prethodi izrada dokume-
nata č razvoja, koj i bi, ako na č č
razmišljaju o č razvoju, prihvatili j edinstveni
koncepta razvoj a otoka. Zadatak animacije i koordi-
nacije subjekata č razvoja otoka Hvara treba-
la bi biti trajna ć č zajednice grada Hvara
kao nositelja izrade Strategije, koja bi zapravo gradu
Hvaru ć skladan i dostojan razvoj turizma.
Što se č kriterija za ostvarivanje ciljeva za koje se
opredijelimo u razvoju turi zma nužno j e pridržavati se
principa održivog razvoja i odgovornog turizma.
Kao č č se č da ni na razini države
nemamo suvislu strategiju razvoja turizma, i da bi up-
ravo ovakve i č inicijative sa lokalne razine mo-
gle pridonijeti da se č i na nivou države donese
Strategija kao sinteza prijedloga i planova lokalne i
regionalne razine, koja ć uvažavati č po-
jedinih č - regij a i osigurati primj enu modela
interaktivnog planiranja.
38
Jedna od referentnih č civilizacijske
osviještenosti jest i odnos prema vlas-
titoj kulturnoj baštini, posebice vrijed-
nom č đ koje svojom
arhitektonskom š ć ili gabaritima,
položajnoj promišljenosti ili pak ingenioznoj
svrhovitosti trajno č o č ideja i
ljudi svojega vremena. Moja, doduše č
i djelomice površna misaona inventura
stanja našeg đ   nije mi pružila baš
š ć rezultate.
O
bjekti u vlasništvu i upravljanju Crkvene zajednice
su funkcionalni i dobivaju ć pažnju,
oni pod Muzejom hvarske baštine tako-tako, dok je
ć č pogled na objekte u vlasništvu Grada Hvara
dovoljan za č daje „nešto trulo u državi Danskoj".
U đ   č gradskoj ć   vlaži i otpada strop, a sva-
ko malo na klimavim ć „zdimi" poneka žarulja
zbog loše instalacije. Zidine Fmtice uredno č buseni
Piše: J oško Rosso
kapara, nije teško č da je loše održavana i č
nefunkcionalna, a nedavno postavljanje č kioska
na ulazu u objekt (bez obzira na opravdavanje) predstavlja
reviju kulturnog č Bezidejnost u promišljanju konk-
retnije i trajnije uporabe č dovršenog Arsenala,
nedovršena rekonstrukcija gornjeg kata sa Kazalištem ili
devastirana Veneranda nakon što je njome prohujao posljed-
nji zakupnik, jasni su pokazatelji da je nužna promjena
pristupa u upravljanju, uporabi i financiranju održavanja
ovih č objekata.
9avna uJ·fanova
Tematska sjednica hvarskog Gradskog ć održana u
travnju trebala je iznjedriti nekakva efikasnija rješenja,
no osim cjelovitog prijedloga jednog zainteresiranog
đ   nije se više baš puno toga č
Ukratko, ć ranije đ i u drugim mjestima primijen-
jena tješenja, đ su i inkorporirana u prijedlog
39
Ć ROSSUUA
osnivanja hvarske Javne ustanove za upravljanje (man-
agement) u kulturi. Ideja govori o objedinjavanju upravl-
janja prvenstveno nad Forticom, Arsenalom i Venerandom
(potonja bi se organizirala kao muzejska-izložbeni pros-
tor sa dnevnom naplatom ulamica, č priredbama
i koncertima te ljetnim kinom ... ), stvaranju jedinstvenog
hvarskog č proizvoda (cjelovitog ili
č obilaska), olakšanom idejno-realizatorskom
koordinacijom koja bi ovim č đ
udahnula ponešto č i potpuniji život te dodala finan-
cijski efekt, ne ž ć njihov primami status. Oko
dva milijuna kuna, koliko Fortica uprihodi na godišnjoj
razini, daje dobru osnovu za razmišljanje kako bi pametno
organizirani Veneranda i Arsenal mogli uprihoditi barem
još toliki imos. Takva suma bi bila više nego dostatna za
pokrivanje osnovnih troškova poslovanja javne ustanove,
programsko-razvojnih troškova te potrebne investicije u
ć održavanje tih objekata.
I za još nešto.
Stvorila bi se financijska osnova za povratak Muzeja hvar-
ske baštine pod upravu Grada (u sadašnjim odnosima
snaga Županija ima 51 %, a Grad 49%), što bi u č
č potpuno vlastito raspolaganje svojim kulturnim
dobrima te njihova uporaba po vlastitom đ Kao
pravni subjekt, ustanova bi i mogla odigrati č ulogu
u č nepovratnih sredstava iz EU fondova nami-
jenjenih za č kulturne baštine te projekata ć
vezanih za autohtonu kulturu.
To su prednosti, a nedostaci?
1<reafivnosij_e
prohfema
Ova parafraza latinske izreke (Repetitio est mater studio-
rum) č se uklapa u kontekst ove č Elem, od 13
ć Gradskog ć podršku predloženoj ideji os-
nivanja javne ustanove daje njih otprilike 1/4, isto toliko
ih smatra da je dovoljno jednog djelatnika pridodati grad-
skom č za kulturu. Kada se ovome pridruži od-
bijanje od strane 3/4 ć da se u Hvaru prebogatom
đ formira Kulturno ć (po zakonu obvemo za
ć gradove, a u manjim stvar vlastitog izbora), postavlja
se pitanje - nismo li se malo pogubili na partijanerskom
putu u svijetlu ć
Zar kreativniji pristup prijedlogu uspostave sustava
u pojedinim segmentima grada, pa č i da nema od-
like savršenosti, ne zaslužuj e ozbiljnij e razmatranj e i
promišljanje? Ili se svaka nova ideja smatra ć
mira u bari sa dovoljnim i trenutnom situacijom zado-
voljnim brojem krokodila, ili je pak dublji ulazak u razradu
mentalni napor za koj i pojedinci smatraju da nisu izabrani
ili ć Komentari ili obrazloženja prilikom odbijanj a
su bili kratki i jezgroviti, tipa „Ne slažemo se", „Odbij amo
jer smatramo da bi se javna ustanova osnovala za č
uhljebljivanje" ili „Možemo o tome govor iti u ć
kada se svi objekti dovrše".
Kako č ova štura obrazloženj a?
„Kada se objekti dovrše ... " predstavlja vrhunac
đ   jer ne postoji cjelovit plan koji bi definirao
njihovu „dovršenost" i potrebne radove, niti rokovi koji
bi odredili barem približan vremenski okvir. Nije li „uh-
ljebljivanje" zapravo nastala kao rezultat nevolj kosti, nes-
posobnosti, neznanja ili loše namjere onih kojima j e posao
č ć interesa (i novaca), kroz kontrolu rada raznih
ravnatelja, direktora, č   voditelja, đ   nad-
zornih odbora ... i koji bi za to trebali odgovarati đ
„Uhljebljivanje" u žargonu č č stvaranj e
ć   radno i financijski neproduktivnog upos-
lenja na koje se neopravdano troše ć sredstva
ć preferentne kadrove iz nekih vlastitih redova.
No je li to u č prijedloga javne ustanove zaista tako?
Prijedlog sadrži stavljanje u gospodarsku funkciju objekata
koji do sada nisu ili su donosili zanemariva malo (npr. Ar-
senal), ili pak č tretman Venerande koja bi donosila
nemjerljiva više od dosadašnjeg zakupa (500€ godišnj e),
pa č i od svježe predloženog zakupa od 20.000€ na god-
mu.
Dakle, radi se o kreativnom pristupu korištenj u i stvaranju
nove financijske vrij ednosti pa nema govora o č
„grijanju stolice" na radnom mjestu i č isplate ć
iz gradskog č Osim toga, kada smo mi kao grad
posljednji put potaknuli otvaranje ili otvorili neko novo
radno mjesto za mladi i visokoškolovani kadar?
Kakvu im poruku šalj emo, pogotovo onima sklonim
studiranju, prvenstveno povij esti umjetnosti, filozofiji,
managementu ... a potom i ostalima? Ostanite tamo gdje ste,
jer posla za vas u Hvaru nema, osim ako ć rentati neki
prostor, štand, apartmane ili č
40
I
plan za anje Venerande
1
u zakup nije
prošao „za dlaku" jer je, od potrebnih sedam, za njega glas-
ovalo Itjih šest, što je skoro pa polovica svih ć
Može li se iz ovoga š č odgovor na pitanje kojim je
završio prethodni pasus?
Jesu li grad i gradski prostori č pogodni za davanje
u zakup jer, kako se dalo č iz diskusija na ć  
Hvar č nema pametnih ljudi koji su kadri svoje znanje i
sposobnost iskazati u istinskom đ i opravdavanju
svoje ć u poslovima za ć interes i korist, ć su to u
stanju č č za svoj privatni profit?
Da, mogao bih se sa ovim složiti ako se, primjerice, u
č Venerande razmišlja prvenstveno u ugostiteljskom
smislu, no ako se držimo slova donesene odluke o njenoj
prvenstveno kulturnoj namjeni - onda svakako ne. Ako
se u njoj dnevno organizira ž č č sa
naplatom ulaznica (primjerice, č o Venerandi, stalni
postav Ivana č ć   jedna od najstarijih meteoroloških
postaja... itd.), iskustva Fortice govore da se potrebe tu-
rista odnose na konzumaciju pakirane vode, sok ili poneku
kavu. č se odnosi i na eventualne č koncerte,
priredbe ili pak kino projekcije, pa ostaje nejasno kakvu
funkciju u ovom kontekstu imaju pizzeria ili caffe bar koji
su navedeni u prijedlogu zakupa.
A č i kakav onda zakup? Zakup prodaje ulaznica za
objekt kulturne namjene? Ili je u pozadini č kon-
cepcija?
2'.0
djelatnostima ne 1 prilagodljivi
kao poduzetnici, pa bi se trebali usmjeriti na stvarattje uvje-
ta i okvira za njihovo poslovanje i razvoj. No, prema mom
skromnom razmišljanju, ove kulturne djelatnosti koje bi
trebale biti odraz Hvara i o kojima govorim u okviru prijed-
loga osnivanja javne ustanove, baš i nisu materijal za rent-
anje. Slaba utemeljenost argumenata pri odbijanju stvaran-
ja sustava jedinstvene uprave s jedne, te sklonost rentanju
s druge strane, možda ukazuje na jedan prikriveni problem.
Možda je davanje u zakup jednostavno skidanje vlastite
odgovornosti i eliminiranja potrebe za razmišljanjem kako
ovaj grad č boljim.
Boljim u smislu ravnoteže đ č  
č i č profitno orijentiranih težnji pri-
vatnih poduzetnika i potreba grada kao zajednice koja
njeguje i štiti đ vlastite vrijednosti. Boljim i u
smislu prihoda, jer cijena zakupa je u stvari procijenjena
poslovna vrijednost objekta umanjena za vlastiti nerad,
nezainteresiranost ili neinventivnost.
Krenemo li putem ć rentanja đ filozofijom „pri-
vatnik to može bolje" i ć je striktno i konze-
kventno, možda ć ć sutra ć na red č ć   škole,
Komunalno .. .jer č se sekirati oko izbora ravnatelja,
direktora, nadzora poslovanja, sistematizacije radnih mjes-
ta ... damo lijepo u zakup, kao grad platimo ono što nam
je zakonska obveza - i „prst u uho". A vremenske prilike i
kurenti neka vode brod.
I još nešto.
Vjerojatno ć đ broj vas koji ste izdržali č
tekst do kraja, biti potaknut na razmišljanje ima li u njemu
„štofa" ili sam malo pretjerao. Ukoliko sam u tome uspio,
bit mi drago, bez obzira kako se prema njemu odredili.
, A ako vam se o njemu ne razmišlja, uvijek imate na raspo-
laganju staru hvarsku varijantu:
„Lenka, ma mola ć Homo na kafu".
41
UNESCO-va konferencija na Cipru
Posljednje nedjelje travnja nad Europom je
tepih oblaka. Prvi put u životu letim avi-
onom i imam ć sjediti uz prozor na letu
iz Munchena za Cipar: prepoznajem j edino
vrhove Alpa i, koji sat kasnije, š č
obalu Albanije i   đ uzorak č
polja. Nad Sredozemljem oblaci najednom
nestaju i sedam kilometara ispod nas po-
javljuje se tamno kopno. Iz aviona, Cipar
je najprije tamnozelen, prošaran krvotokom
cesta i putova, a na jugu, gdje je zrakoplovna
luka Larnaca, pustinjski žut i suh. Pilot kaže
da je u Larnaci 30 stupnjeva, a pri slijetanju
ugledam č na plaži nedaleko aero-
Piše: Zorka ć
droma. Na aerodromu kontrolor provj erava
putovnice, kaže s pomalo đ
osmijehom: Welcome, Croatia! i tu sam, na
mjestu gdje nikad nisam imala namjeru ć
P
ovod dolasku na ovaj mediteranski otok bila j e UN-
ESCO-va konferencij a o mediteranskoj prehrani,
nj ezinoj zaštiti i promociji. Naime, u prosincu prošle
godine UNESCO je upisao prehranu č i Hvara na listu
nematerij alne baštine, č je naš ć svij eta dobio i
č č priznanje ove svjetske institucij e. ć
da sam đ na projektu za upis, organizatori su želj eli
42
REPORTAZ\
tttttttttttttttt tttttttt
da na konferenCljl sudjeluje i predstavmk lokalne sredme.
Marina ć Bergman i Melanija Belaj iz Instituta za
etnologiju i folkloristiku, najzaslužnije osobe za ovaj pro-
jekt, pozvale su me da idem s njima. Osim naše zemlje,
sudjelovalo je još pet mediteranskih zemalja: č   Cipar,
Italija, Španjolska i Portugal, a Marokanci su bili č
ć Konferencija je održana u mjestu Agros, u brdskoj
regiji Troodos na sjeverozapadu Cipra.
Do odlaska znala sam vrlo malo o Cipru: podijeljen je na
č i turski dio, glavni grad je Nikosia (ili Lefkosia, kako
stoji na njihovim kartama) i sudjeluje na Eurosongu (Cy-
prus, ten points!). Sve drugo otkrivalo se putem i u razgo-
vorima. č ime za ovaj otok je Kipros (bakar), premda
nije pomato je li Cipar dobio ime po bakru ili obrnuto.
Odnosi Grka i Turaka č su dolaskom osmanske
vlasti u 14.st., a prije toga bio je u cijelosti č teritorij
i stanovnici su se smatrali Grcima. Tijekom ć ovim
otokom su prohujale Venecija i Francuska. Osmanlije su
ga držali sve do 19. st., kada ga ustupaju Velikoj Britaniji.
Još za vrijeme britanske kolonijalne vlasti su ciparski Grci
(80% stan.) pod vodstvom č pravoslavne crkve č
tzv. enozis - borbu za đ i č č
Turska manjina (18% stan.) nije sudjelovala u antikoloni-
jalnim težnjama, štoviše, suprotstavljali su se Grcima jer
su ih tretirali gore nego Britanci. Odustalo se od pripojenja
č i stvorena je Republika Cipar 1960. godine. đ
č Ciprana arhiepiskop Makarios tražio je reviziju Usta-
va kojom su č prava c1parskih Turaka trebala biti
umanjena. Došlo je do eskalacij e nasilj a, koje je potrajalo
do 1974. g., kadaje izvršen državni udar. Ciparski Grci pri-
hvatili su federalno ustrojstvo otoka, a Turci su negodovali
i 1983. g. proglasili Tursku Republiku Sjeverni Cipar. Ovi
sukobi slika su globalnih nesporazuma č i Turske ko-
jima je Cipar samo jedno od spornih pitanj a. Rješenje se
ć godinama traži u povezivanju dviju č zajednica.
U Agrosu, na č dij elu, na ć vise č zastave.
Pitam Steliosa Georgiadesa, č   kako se Cipra-
ni ć   kome pripadaju. „Prij e turske invazije 1974.
živjeli smo skupa. Onda su Gr ci izbjegli na jug, a Turci na
sjever. Kultura je ista, ista je tradicija, hrana. Religija ne
dijeli narode. No identitet je fluidan, mijenja se.. ov1s1 o
onome koga pitate."
Sve vlasti koje su tijekom povijesti prohujale Ciprom os-
tavile su trag. Primjerice, britansko đ je vožnja auta
lijevom stranom ceste i volan na desnoj strani. Britanci su
zasadili i puno šume na otoku, izgradili škole i aerodrom,
oblikovali zakonski sustav i vladu i osnovali prvi muzej u
Nikoziji, u spomen kraljice Viktorij e. č Stelios
najviše se zanima za č neistražen č   vene-
cijanski utjecaj na nj egov otok. Govori mi da u svome
govoru imaju dosta talijanskih č (tavla j e veliki stol,
roca kamen, kanela je cimet, a patata krumpir). Spom-
inje povezanost naših zemalja, nekada objedinjenih istom
zastavom Serenissime: u srednjem vijeku Cipar je trgovao
sa Dubrovnikom, a u Puli je postojala ciparska zajednica,
preseljena tamo iz Venecije 1570. g. , kada je Turska os-
vojila Cipar. Stelios piše knjigu o karnevalu u Limassolu,
ć ciparskoj luci. Karneval je tamo ć đ i
vjerojatno č iz Venecije. Osim žive osobe koja sjedi
43
REPORTAŽA
tttttttttttttttttttttttt
na splavi (njihova verzija Jureta karnevala) i koju nose kroz
grad kao simbol životne inspiracije i radosti, veliku ulogu
imaju i muški č nalik našoj klapi, a nazivaju se - kan-
tadori. Pada mi na pamet i hvarska poveznica sa Ciprom: u
Limassolu živi naša Forka, č sestra, kojoj ne znam
ime, niti je, nažalost, poznajem. Svejedno, raduje č
da je For prisutan u cijelom svijetu.
U Agrosu, gdje smo smješteni, grade turizam na blagoj
klimi i originalnim ć proizvodima. Niki Kafkalia,
mlada žena, č po svome mjestu i ć u loka-
lnom ć ima pogon suhomesnatih proizvoda. Najviše
mi se svidjela taranela, na zraku sušeno kozje meso, na-
lik našoj kaštradini. Objed na Cipru č salatom,
a nastavlja se hranom vrlo č našoj - polpetama,
č krumpirima, nekom vrstom đ č s jogurtom,
souvlakijem (svinjski ž ć   a sve č korijan-
derom i mentom. Probali smo i autohtono jelo kolokasi -
č krumpirasti plod koji ima okus po tamjanu (na hrv.
ne postoji naziv, na latinskom je colocasia esculenta, na en-
gleskom taro). Vino je crno, blago i pitko. Na kraju č
piju ciparsku kavu - kypriakos kafes. To je zapravo turska
kava, samo bez mlijeka i s jednom č š ć U pos-
jetu č pogonu u Agrosu otkrili smo tradicijsku
slasticu soutzoukos - bademi ili orasi nataknu se na konop
i č u mješavinu soka od ž đ i brašna. Zatim se do-
bivena smjesa nalik kobasici suši na zraku tjedan dana. Ima
slatkasti, pomalo gumenasti okus.
U Agrosu se bave i preradom ruža: đ slastice i
likere, vodice za lice i parfeme. Na svakom uglu opojno
i slatko mirišu i daju lijepi ukras tom brdskom, č ne
previše lijepom mjestu. č krajolik u Agrosu
đ originalnim lokalnim proizvodima i beskra-
jnom š ć i pažnjom. Poklonili su nam hrpu svojih
proizvoda za koje se jedva našlo mjesto u torbi, ali iskreno
su nas oduševili.
Išli smo i u obilazak regije
Troodos. Vozili smo se u kli-
mavom, ali udobnom auto-
busu iz 1970-ih po brdskim
cestama koje su nevjerojatno
č hvarskima, kao i ci-
jeli krajolik. I tu su borovi,
smokve, masline, buši.n,
žuka i ružmarin. Najprije
smo posjetili Pelendri, mjes-
to gdje je crkvica Timios
REPORTAŽA
tttttttttttttttttttttttt
Stavros (Sv. Križa) iz 12.st., pod UNESCOvom zaštitom.
Izvana je č i neugledna, no unutra nas č bomba
šarenila i živih boja. Gledamo srednjovjekovne freske ko-
jima dominira jarkoplava boja, a na prizoru susreta Bogo-
rodice i Elizabete u njihovim trbusima se vide fetusi. Stari
mještanin koji č crkvu otvara željezni križ pri ulazu i
pokazuje nam relikviju Kristova križa. Pronašla sam i sliku
svog zaštitnika, sv. Jurja. Omiljen je svetac i na Cipru, a
tvrde da se kod njih nije uvijek prikazivao na konju, nego
kao vojnik u oklopu. Pitam se u kojem je povijesnom tre-
nutku i zašto zmaj stupio na scenu, ali vrijeme je za odlazak
u drugo mjesto - Vouni.
Vouni, selo od 200 stanovnika, u prvi č me podsjetilo na
naše Brusje, zbog gotovo č ć s jednim katom
i balkonima, uskih i strmih ulica, raslinja. Na č
mjesta je novootvorena vinarija gdje smo probali crno vino
Komandaria, nazvano tako po obližnjoj đ gdje su se
izmjenjivale razne vojske. Po guštu je - prošek! U sklopu
vinarije je i wine-spa prostor, gdje se vrše č i
antistres tretmani vinskim proizvodima. To je drugi takav
prostor na Mediteranu, č ovo malo mjesto nastoji
ć što više turista.
Šetnja malenim Vounijem otkriva sve strane utjecaje na
Cipru: u razmaku sto metara vidjeli smo tri spomenika vodi
koje su ostavili kolonizatori - cisternu koju je sagradila
Venecija   ć na onu na č Stradunu),
č za pranje rublja koju su sagradili Turci i javnu
č koju je sagradila Britanija nedugo prije odlaska.
Posjetili smo i lokalni muzej, zapravo ć koja u prizem-
lju ima konobu, a na katu stan. U konobi su isti alati kao
kod nas, samo što njihova miriše slabije. U mjesnoj pravo-
slavnoj crkvi visjele su č i ciparske zastave, a na podu
je raspršeno š ć lovora. Saznala sam da na Vazmenom
bdijenju ć posipa ljude lovorom, simbolom života
i pobjede, koji onda ostane u crkvi.
Na č u lokalnom restoranu razmišljam o tome koliko
je Mediteranjedna velika obitelj, koliko je tu više č
nego razlika, a kao da nismo svjesni te ć poveza-
nosti i isprepletenosti. Premda su se Ciprani do ulaska u
EU 2004.g. smatrali dijelom Bliskog istoka, oni kulturalno
pripadaju Mediteranu i sve - krajolik, hrana, život, povijest,
tradicija - nalikuje nama. Primijetivši njihovu želju dati
najbolje od sebe i prezentirati najbolje lokalne proizvode,
prestala sam govoriti „Ovo je skoro isto kao kod nas", ne
ž ć im, na neki č pokvariti dojam. Dok smo č
vidjela sam kako smo svi č veseli, raspjevani. Pjevali
su kantadori, uz pratnju gitare i mandoline, i u jednom tre-
nutku gledam ljude oko sebe: istovremeno pjevaju i č
č prepoznam melodiju: Gorka rijeka, koju je kod
nas pjevao Tomislav č ć prema č izvorniku. Nas
tri smo zapjevale na hrvatskom, a Grcima i Cipranima je
bilo drago što znamo njihovu pjesmu.
45
REPORTAŽA
tttttttttttttttttttttttt
č   razlike, ali i pouke mogle su se č na samoj
konferenciji. Svaka zemlja je govorila o potezima koje č
kako bi zaštitile i promovirale mediteransku prehranu. Sve
zemlje-sudionice - osim Hrvatske - imaju svoje nacion-
alne programe i ljude zaposlene u vladi koji se time bave.
Posebno su me oduševili primjeri Španjolske i Portugala. U
španjolskom mjestu Soria mediteransku prehranu su pod-
igli gotovo na razinu religije: organiziraju manifestacije,
tiskaju publikacije, dižu spomenike, a svaka sredina koja
je dospjela na UNESCOvu listu dobila je svoju ulicu u tom
gradu na sjeveroistoku Španjolske - tako su se tu našli i
naši č i Hvar, što vas ne može ostaviti ravnodušnim. U
portugalskom gradu Tavira organiziraju izložbe o mediter-
anskoj prehrani, č je suradnja vlade, grada i lokalnih
institucija. Na Cipar je došao i č Tavire (25000
stan.) pa sam iskoristila priliku pitati ga kako je kod njih.
Kaže da im je ć problem nezaposlenost, ali raznim
poticajima su uspjeli u godinu dana smanjiti nezaposlenost
za 15%. Svjesni su u kakvim je problemima Portugal, no
rješavaju što mogu, korak po korak. Štoviše, Portugal ć
polako izlazi iz krize, dok se ostatak Mediterana još bori.
Dolazim u iskušenje glasno protestirati i mrmljati protiv
naše politike, birokracije i bezumlja, no moj usamljeni glas
ne može promijeniti č Lijepe naše. Zbog toga nakon-
ferenciji govorim o lijepim stvarima: našoj hrani, o gregadi,
bmjetu, slanim srdelama, paradižetu, paprenjaku, cvitima i
pašuratima, o lokalnim nastojanjima na promoviranju naše
hrane - fjeri sv. Prošpera, Dobrom kusu, restoranskim pon-
udama, našim kuharima na raznim natjecanjima (posebno
našem Ivotu ć i njegovoj ekipi) i potre-
bama da se sve to još više i bolje prezentira, ali uz konk-
retnu i jasnu podršku naše zajednice i vlasti. Ono što mogu
je ć po(r)uke i iskustva ove konferencije: iznimno je
bitna uloga lokalnih sredina u zaštiti i promociji mediteran-
ske prehrane, potrebno je ć sredstva iz EU fondova za
razne projekte, č web-stranicu o mediteranskoj preh-
rani ... Imamo veliku   ali i veliku obvezu. Svakako, i na
menije odgovornost, i u tom smislu trebati otvarati nove
putove, istraživanja, projekte.
No, od koga ili č treba štititi mediteransku prehranu?
Kako se složiti i č dogovoriti projekte i č
promoviranja gastronomskog blaga našeg grada? Kako up-
isati naš ć svijeta na globalnu gastronomsku kartu?
Kako iskoristiti još jedan č upis na prestižnoj UN-
ESCOvoj listi?
Kratki put na Cipar ostavio je više pitanja nego odgovora,
više ć obaveze nego ležernosti i udobnosti putovan-
ja. Ipak, svako putovanje ć č Sad je samo
pitanje kako ć sve navedeno obogatiti i našu lokalnu za-
jednicu.
46
Strahote onih koji su
  ć ljude
Piše: Damir ć
U tekstovima „Dobri doktor Hvara" (Kru-
venica br. 27) i „Bože! Koga su sad ubili?
(br. 28) nisam iznosio svoje sudove i ocjene,
ć istine zasnovane na
Za tekst o doktoru ć dobio sam us-
menu kritiku koja je otpriJike glasila: „Kako
lipo folite komuniste!" A za tekst o Tonku
č ć ć kritika je glasila: „Po
Vašemu ispatio da su partizani ubijali somo
nedužni svit!? ć se ni smilo ubit!"
Nije mi namjera polemizirati. Ali, kako se
radi o dva u posebnom vidu povezana tek-
sta, a k tome tema je drugog teksta stvarno
osjetlj"Ya, pokušat ć ovdje rasvijetliti neke
stvari koje su možda bile nejasne u mojim
č Premda smatram da nisu.
P
rvo o mom „hvaljenju" komunista i komunizma. U
tekstu nisam nikoga hvalio, ć pisao o č za
kojeg sam od Hvarana slušao kako je kao č i
č č samo dobra djela. Pismo njegovog č
neistomišljenika Fortunata Marchija, na koje sam naišao,
potaklo me napisati tekst za Kruvenicu. Č da je dr.
Orest Ž ć bio komunist niti umanjuje niti ć
njegov lik č i humanista. Onima koji č
komunizam i ateizam treba ć da je dr. Ž ć svake
godine u svoj dom primao ć za blagoslov.
Sam komunizam definira se kao društveno-ekonomska
formacija u kojoj su sva sredstva proizvodnje i sva proiz-
vedena dobra vlasništvo zajednice. Komunizam je samo
jedna od mnogih utopijskih vizija kako bi bilo u sretnom
društvu. Dobro je dok postoje misaoni i maštoviti ljudi koji
utopijski razmišljaju o apsolutno sretnom društvu i ljudima
o njemu, č š od sv. Augusti.na, dominikanca Campan-
ella, sv. Thomasa Morea, pa sve do Marxa i Engelsa. Nar-
avno, č su utopije, a posebno su č sredstva
kojim se dospijeva do takvog društva. Možda bi odusta-
janje od utopijskih napora, u smislu da ti napori obuhvate
sve želje da se promijeni društvena stvarnost, i prepuštanje
konfonnizmu, č č donijelo prividno olakšanje.
Dobro je dok je sve na razini promišljanja i pisanja. No,
problem je kad se promišljanje č ostvarivati u praksi.
Tako se ostvario socijalizam, prijelaz na stazi prema ko-
munizmu, u kojem je vladala diktatura proletarijata. Ona
se prometnula u vladavinu partijske vrhuške, koja je, um-
jesto ostvarenja utopije, č ć zla od onih prije. Zato
se slažem s Herbertom Marcuseom koji kaže: „Suviše je
dobro znano kakve sve strahote mogu č oni koji su
naumili ć ljude."
Kritiku da moj tekst „Bože! Koga su sad ubili?" sugerira
da su partizani ubijali samo nedužne ljude sa gnušanjem
odbijam. To sam rekao i svom č Uostalom, svi su
muškarci iz moje obitelji s č i s č strane, koji
su to po godinama mogli biti, bili partizani i prije kapitu-
lacije Italije. Ništa č za naše č Dvojica su
poginula, Jakov i Petar, a Fabijana su ubili talijanski fašisti
pri paljenju Dola 4. č 1943. godine. Oni koji su
se iz partizana vratili živi č su, po kriterijima tada
ć komunista, neoprostivu grešku - vratili su se
svojoj motiki, svom mjestu u Crkvi. To im komunisti ni-
47
RAZMIŠIJANJA
kad nisu oprostili, posebno ovo zadnje. Ovaj i brojni č
primjeri ukazuju nam na č razliku đ partizana i
komunista-partizana, premda svi komunisti nisu bili aktiv-
ni partizani. Ali dobro. Partizanima je cilj bio đ
doma i domovine od okupatora svake vrste. Isti je cilj ra-
tovanja bio i komunistima-partizanima. Oni su organizirali
sve odlaske partizana u borbe, oni su rukovodili akcijama u
ratu. đ   komunisti su osim te borbe imali još jednu
- borbu s ciljem č đ vlasti u državi.
Plemeniti ideali o savršenom, idealnom društvu od sv. Au-
gustina do dr. Ž ć bili su, nažalost, uprljani krvlju.
Prvo, krvlju uprljani od novih vlastodržaca, boljševika u
Rusiji, koji su tobože i takvu državu, Sovjetsku Rusiju, os-
tvarili kao prvu fazu prema komunizmu. Boljševici na č
s Lenjinom došli su na vlast i na njoj se održali s puno pro-
livene krvi i s puno ć nepravde đ ljudima.
Staljin je potpisao i ugovor o prijateljstvu i suradnji sa
njemu po idejama č Hitlerom, samo s č
predznakom. Zato mu se i nije suprotstavljao sve dok Hitler
nije iznenada napao Sovjetsku Rusij u. Tek je tada Staljin
naredio i našoj č partiji da se oružjem suprot-
stavi Hitleru, ali ujedno i da iskoristi priliku te tim istim
oružjem ostvari za sebe vlast. Staljin je Lenjinovo iskustvo
osvajanja vlasti i iskustvo svoje duge vladavine putem Ko-
minterne prenio i na naše ć komuniste. Ono se svodi-
lo i na najgore oblike nasilja nad č i č č š ć
Ovakva nasilja nisu bila sama sebi svrha, ć su trebala
stvoriti ć strah u narodu koji bi ga paralizirao u sva-
kom idejnom i funkcionalnom smislu.
Ubojstvo Tonka ć i mnogih drugih nisu bili ni-
kakve greške, ć dio sustava za ostvarivanje cilj a na
Staljinovu iskustvu. O tome sam pisao u Kruvenici br. 21,
u tekstu o Domovinskom ratu, gdj e j e navedeno da su neki
naši komunisti imali đ Staljinov č za ubij anje. Nije
ovo napisano samo na osnovu č znanja, ć i na te-
melju zapažanja, slušanja o đ koji to đ
48
RAZMIŠIJANJA
Evo jednog od tih slušanja, još iz sedamdesetih godina
prošlog ć Ive V, naš č č je Jošku
ć Frani ć p. Tonija (Toni iz Starog Grada i Ma-
rin iz Hvara bili su ć sinovi Frane) i potpisanome kako
je kao č partizan č stražu na č
rogu č ljeta 1945. godine. Tako su naši, kako je
govorio, danima likvidirali poražene ustaše. Sa uzdahom je
spominjao i ć - „šesnaste š ć ne ć   Opisivao
je kada i koga se vezanog kamionima dovozilo. č je,
od nas č izazvan, da su u č rog sa posebnim
zadatkom ubijanja tih ljudi ulazila i dvojica naših č
Rekao nam je i njihova imena, no ja ć samo navesti in-
icijale LJ. B. i N. D., obojica oficiri JNA, kao i on. Dugo
je barba Ive č o toj č temi i uzdisao. Nekoliko
dana poslije ovog monologa, u razgovoru s Franom
ć izrekli smo isto mišljenje: „Ono se barba Ive nama
ispovjedio. Da olakša dušu. " Nas troje slušatelja u to vri-
jeme nismo ni mali za č rog. Tek smo nakon 1990.
g. samali za to mjesto kao jednu od krvavih postaja Križnog
puta. Dvadesetak godina nakon ispovijedi Ive V, koji je u
đ umro, trimi su me približili spomenutom N.
D. Taj, za one koji su ga poznavali, dobar pravio je
replike naših hvarskih trimih č do 40cm tako vjerno
i lijepo kao nitko drugi. Barba N. je obilazio otok te snimao
i mjerio njemu zanimljive trime, kao i glavno kamenje u
njima te č č boju kamena kako bi umanjeni trim
bio što vjerniji originalu. Puno je trimih prodao, još više
darovao. Bio je takav č ć kako pažljivo lomi
kamene č raznih boja da bi od ć napravio trim,
nekoliko puta sam se zapitao - je li takvom pažnjom ubijao
u č rogu. Uhvativši se u takvim mislima, išao
bih u njegovu obranu - pa barba Ive nije č da ga je
vidio kako ubija. Možda je samo tamo slagao ć ubijene
ili nešto č Ne, ne, nije on, tako dobar, mogao ubijati.
Ne. Zapravo toga sam č volio zbog njegove dobrote.
Nije on ni slutio što mam o č rogu, o njemu ...
Pitao sam, onako izdaleka, kako mu je bilo u partizanima.
Nije volio o tome č Volio je govoriti o siromaštvu
svojih roditelja i njihovoj dobroti. Za onog drugog, LJ. B.,
č sam od drugih osoba da je bio vrstan krvnik. Ali barba
N? Ma kakvi! Stalno sam se za njegova života, otkad su
nas trimi zbližili, lomio u sebi đ osude njegovih ned-
jela u č rogu i njega kao č Njegova zlod-
jela sam mrzio i mrzim, a u njemu sam ipak vidio dobra
č Svemu usprkos. Da Staljinov „ č   ne proizvodi
samo ubijanje ć i druge opasne radnje imao sam se pri-
like uvjeriti puno puta, pa i na j ednom bizarnom đ
jednog jutra sedamdesetih godina prošlog ć Pred-
sjednik ć suda Milj enko I. đ na posao. Odmah
s vratiju č psovati „kao č š   Na moj upit: „Što
Vam je?", on se meni unio u lice protupitanj em: „Znaš li
ti koji je to ustaša Špantin u Starom Gradu?" I menadih se
takvim pitanjem. Odgovorih da koliko je meni pomato ni-
jedan ustaša, pa ni neki Špantin, ovdj e ne živi. Iz njegovog
daljnjeg č shvatio sam za njega, a i za mene č
istinu. Njega, kao Predsjednika Suda i komunista, po na-
logu ć komiteta SK pratio j e i špijunirao milicion-
er Dušan K. Tako j e i ć kako zalazi u slijepu ulicu na
trgu č U toj kratkoj ulici s desne strane je ć starog
pravnika Antuna ć obiteljskog nadimka Špuntin,
č HSS-a i č Starog Grada od 1935. do
travnja 1941. g. kada je odstupio s dužnosti. To je Komitetu
i Miliciji bila crna č u toj slijepoj ulici jer se, što su
ovi dobro znali, ime Antuna ć nalazilo na pop-
isu ratnih č i narodnih neprij atelj a otoka Hvara. I
jedan komunist i još predsjednik Suda ć za nj ih,
tog ustašu! Kad sam to obj asnio predsjedniku Miljenku,
osim liste za koju tada nisam mao, č je još č pso-
vati ć đ psovki da on tog č ne pomaje.
„Naravno da ga ne pomaj ete" - nastavio sam - „jer se ni-
kada niste ni upoznali s tim dobrim i pametnim č a
niti Vas je briga za njega" - te mu nadalj e otvaram č - „Vi
č zalazite u tu slij epu ulicu jer s lijeve strane, nasuprot
ć 'ustaše Špantina' stanuj e Vaš prijatelj Mate S., č
lovac na morske crve, Vama tako potrebne za udicu!" Pred-
sjednik se udre po č i č „Je, tako je!" i ponovno
opsuje, te doda: „A Dušan je j avio Komitetu da ja idem
ustaši!"
A meni je bilo jasno i prije, a sada sa „Špantinom" pogo-
tovo da tu, što se posla č nemam što tražit i, jer i ja imam
svoje Dušane K.
Staljinizam, kao č razmišlj anja i djelovanja, j oš i danas
u raznim derivatnim oblicima živi i djeluj e u našim gla-
vama. Pa i mojoj. Ne prenosimo to na mlade.
I na kraju, jedan naš stari č seljak, pametan, pravi in-
telektualac davno, davno u razgovoru mi je rekao: „Ovaj
socijalizam mogao bi i opstati da se bez potrebe ne bori
protiv seljaka, Boga i Lijepe naše!"
49
RAZMIŠLJANJA
O miru nikada dosta govora i djelovanja, jer
mir u svijetu i u ljudskim srcima ć je
blago, kao što je rat ć zlo, odnosno
„poguba ljudske naravi", kako je napisao
Marin ž ć To nikada ne smijemo zabo-
raviti, jer zaborav može biti č ć
neprijatelj. Č se, naime,ponašamo kao
da ništa iz povijesti nismo č odnosno
da smo sve zaboravili. Da li je povijest zaista
„ č života", kako je rado u raznim
prigodama imenujemo? Nakon đ
vremena izrone iz ljudske podsvijesti svi
stari nesporazumi, đ i mržnje, ono zbog
č smo pretrpjeli strahovite štete i patnje
i ponavljamo iste pogrješke, za koje smo
tvrdili da se nikada više ne smiju dogoditi.

č sve izgleda č bezopasno, č
ponekad i zabavno. Djeca se igraju č
pištoljima i puškama, lovci nabavljaju sve bolje
i ubojitije puške, č mirni ljudi i dobri susjedi kupuju
samokrese bez namjere da nekoga ubiju, tek tako radi sa-
moobrane ili pak jer „vole oružje". U đ pak
tvornice oružja rade „svoj posao", trgovina oružjem č
uhodano i „normalno" i mnogi ljudi od toga žive i preh-
ranjuju svoje obitelji. Tko bi u žurbi svakodnevnog života
mislio na posljedice? Novaci i dalje i redovito s pjesmom
odlaze u vojsku. U vojarnama č „normalan" život. Sve
je to dio života, ć ć bezbrižan i ravnodušan č
ć pritom č izreku: „Mene politika ne zanima".
Takvih koje „politika ne zanima" i koji žive ć
č „svoja posla" zapravo je ć Nazvao bih je
„ravnodušna ć   Ako želimo da svijet č živi u
istinskom miru, ć ne bi smjela biti ravnodušna, nego
ć koja misli i koja je sudbinski zainteresirana za život
u svijetu u kojemu ć mir biti ć vrijednost.
50
RAZMIŠIJANJA
RAZMIŠLJANJA
opovrgava vrlo jednostavno pitanje: Zašto se takvo oružje
proizvodi ako ga nitko nikada ne ć uporabiti? I u ovom
č radi se o „zaboravu", koji smo u č spomen-
uli. Naime, zar smo zaboravili da je spomenuto oružje ć
bilo uporabljeno potkraj 2. svjetskog rata i da se još danas
vide i ć teške posljedice? Uostalom, tko nam može
sa š ć č da jednoga dana ne ć neki đ ili
nekoliko njih, ć u posjed nuklearnog oružja? Postoji li
ć nešto što bi ih moglo č da ga uporabe? Sto-
ga nije teško č da je svijet u opasnosti dokle god
spomenuto oružje postoji, a opasnost je još ć ako znamo
da ima država koje svim silama nastoje to oružje proizvesti.
Ako mržnja i zlo imaju svoje stvarne, vidljive i nevidljive
institute laži, obmana i podmetanja, svoje tvornice oružja,
zašto ljudi dobre volje i oni kojima je mir na srcu ne bi im-
ali svoje ć ustanove? Doduše, đ takve
institucije ć postoje, neke od njih i na svjetskoj razini,
primjerice UN, ali sukobi i ratovi koji se neprestano u svi-
jetu đ najbolje č o njihovom č  
djelovanju. Potreban je stoga sustavan, uporan i neprekidan
rad za mir. Jednom đ mirotvorna ljubav i sloga ne
mogu č trajati same od sebe, treba ih stvarno i stalno
djelatno ostvarivati. Bez ljudske volje ni dobro ni zlo ne
đ se samo od sebe. Stoga smo svi odgovorni i za do-
bro, ali i za zlo.
Kako ravnodušnu ć pokrenuti da č misliti? Kako
potaknuti ljude da razmišljaju o svojoj sudbini koja je u
č ipak u njihovim rukama? Č ne pomažu ape-
li i izjave ć svjetskih umova i ustanova. Tek kada
ravnodušna ć postane ć koja misli, svijet može
postati č i bolji. Manijaci uvijek mogu pokrenuti
manjinu, ali nikada ć koja je budna i djelatna. Nema-
mo iluzija da ć se zlo ikada u potpunosti iskorijeniti, ali
svijet može biti š đ mnogih patnji i razaranja, ako
svaki č spoznavši svoju osobnu odgovornost, č
misliti i djelovati za mir u sebi, ali i u svijetu.
G. Konrad tvrdi da ć ljudi nije zla, ć da je nez-
rela. Rekli bismo da ć uistinu nije zla, ali ne misli.
Č koji ne misli postaje ravnodušan prema svemu što
se oko njega zbiva. Da bismo odgojili ljude koji misle,
treba misliti na odgoj najmanjih. Ne mislimo da je odgoj
ć ali kao što se mladež, č i djecu, može milita-
rizirati, isto tako može ih se prožeti duhom mirotvorstva,
suradnje i ć za druge. Militarizacija se redovito
vrši nasiljem, a mirotvorstvo pak može se č samo ne-
nasiljem, odnosno ljubavlju, koja je zapravo smisao i svrha
postojanja, ali ne ljubav apstraktna nego djelatna, koja se
ostvaruje dobrim djelima.
52
Za one koji ć rado ć obilje isprika te ć da nisu u
ć č dobra djela, navodimo primjer hero-
ine IRENE SENDLER, koja je u najtežim i ć
okolnostima u vremenu 2. svjetskog rata našla č da
č dobra djela. Irena Sendler umrla je nedavno u 98. go-
dini života. U 2. svjetskom ratu zatražila je da je pošalju
u Varšavski geto kao majstora instalatera. Imala je zato i
izniman razlog. Znala je č planove za istrebljenje
Židova, a ona je bila Njemica. Skrivala je djecu u kutiju s
alatom, koja je bila smještena na zadnjoj strani kola, kao i
jednu ć (za ć djecu). Na zadnjem dijelu kola bio je
i njezin pas koji je bio istreniran da laje kad bije č
vojnici kontrolirali pri ulasku i izlasku iz geta. Vojnike je
ometao pas koji je lajanjem pokrivao eventualne č
zvukove. Spasila je 2.500 djece tako ih ć Kada
su je otkrili i zatvorili, nacisti su joj slomili ruke i noge i
strašno su je č Irena je č popis č imena
koje je spasila iz geta. Zakopala ga je u staklenom iza
jednog drveta u dnu vrta svoje ć Poslije rataje pokušala
ć sve roditelje djece, ali ć ih je bila ugušena u
plinskim komorama. Djeca su smještena u mnoge obitelji
ili su bila posvojena. Bila je predložena za Nobelovu na-
gradu, ali te godine nagradu je dobio Amerikanac Al Gore
za film o zagrijavanju planeta. I. Sendler zaslužila je i više
od „Nobela".
PALAGRUŽA
Svanula
zlatna zora
ponad mora.
Na nebu
procvala ruža.
Na moru
Palagruža.
Č
Iz mora
izronio
kameni  
Oko vali
zaigrali
kolo.
č  
SUŠAC
Nasred mora
na suncu
suši se
otok Sušac,
za galebove
kameni stol.
Na stolu
blista bijela
morska sol.
Sa suncem
na glavi
pjeva č
na suhoj travi.
HVAR
Na more
iHvar
sunce
č žar
na dar.
Vincenzo Capello
ZATORN 11< Č U STAN l<A
Piše: Joško ć
Tizianov portret Capella
Slike okrutne kazne đ č ustanka
nepovratna su nestale s Kneževim dvorom,
na su zidovima ć Hvarane na
posljedice prkošenja č Republici.
No, č su nam se portreti onoga koji
je naredio kažnjavanje hvarskih č  
providura Vincenza Capella. Oni danas rese
zidove N ational Gallery u Washingtonu i
pariškog Louvrea.
P
rvog dana kolovoza 1514. g. č ustanici opsjeli su
grad Hvari nakon sedmodnevne opsade ga osvoj ili.
Ubijeno je 26 ć   a ostali su zarobljeni. Vene-
cija je time bila primorana stati na kraj č ustanku
koji je ć ušao u petu godinu trajanja. č   dotad
pritisnuti ratovima u kojima je bio upitan i sam opstanak
Palmin portret Capella
Republike, nisu mogli primjereno reagirati na hvarska zbi-
vanja. Providuri Girolamo Contarini, Zuane Navier i Se-
bastian Giustinian s malim brojem ljudstva mogli su tek
diplomatskim putem pokušati smiriti Hvar, a Giustinianovi
vojni pokušaji završi li su neuspjehom. Sada je č
Venecija bila u ć poslati na Hvar Jadransku ar-
madu s 15 naoružanih galija. Na ekspedicij e imenovan
je Vincenzo Capello.
Dana 14. kolovoza u Veneciju su stigle vijesti o č
osvajanju Hvara, a istog dana ć desetorice izdalo je
naredbu providuru armade Capellu, koji se nal azio na Krfu,
da smjesta krene na Hvar sa što ć brojem galija. ć
su 4. rujna u Hvaru bile tri galije. Nakon što je izvršio sve
pripreme, Capello se uputio 7. rujna sa Krfa s još osam
galij a, a 15. rujnajavioje u Veneciju kako se sa 15 galij a
nalazi u Hvaru. Capello je dao potopiti sve brodove č
kako bi ć bijeg č đ s otoka. Capellov
plan, odobren od ć desetorice s dodatkom, đ
je poticanje Hvarana na izdaju č đ uz ć
54
500. OBLJETNICA Č USTANKA
amnestiju i č nagradu - no zabilježen je tek jedan
Višanin koji je bez nagrade predao vlastitog oca, koji je
zgrozio i same č
č   Capello je ostavio po jednu galiju u Hvaru i u
Visu, a sam se s devet galija uputio u Stari Grad gdje je
iskrcao 1500 vojnika, na č s Girolamom da Canalom.
č su se „utvrdili na jednom vrlo đ mjestu".
Nakon višednevnih borbi Capello je č 17. listo-
pada mogao u Veneciju javiti kako je ustanak č
ć je ustanike Capello okrutno kaznio - dvadese-
toricu je dao objesiti na lantini svoje galije, a desetorici je
dao ć ruku ili iskopati oko. Kazna je bila tim teža
što je pogubljenima ć pravo pokopa, a nekima su
tijela raskomadana i izložena po raznim mjestima Komune.
đ pogubljenima bila su i dva ć - imenom nam
je poznat kanonik Ivan ć   Jel šanin, s kojim su pogu-
bljena i dva njegova brata. Tek je u č ć godine
dužd dozvolio da se mrtvi pokopaju.
Capello je ovakvom kaznom č ovlaštenja koja
je dobio od Sinjorije, te j e zbog toga bio i ukoren. Bilo je
đ da kazni šest do deset č đ   a ako ih
propusti uhvatiti, da im č progonstvo iz svih mjesta
č Republike. Razlog Capellovoj pretjeranoj reakc-
iji vjerojatno je bio bijeg glavnih đ ustanka. Naime, uz
20 pogubljenja i 10 ć   Capello je izrekao i kaznu
progonstva osmorici đ   đ kojima je bio i sam Matij
ć Oni su se spasili bijegom na obližnje kopno, tada
pod kontrolom Turaka.
Kako bilo, Capellova okrutna kazna imala je efekt - ustanak
je ugušen i više se nije obnovio. Navodno su na zidovima
kneževe č bile slike „koje su potomcima prikazivale
smrtnu kaznu kojoj su bili podvrgnuti č ovih pobu-
na" (La Dalmazia br. 2, Zadar, 8. V 1845., 10).
Životopis Vincenza Capella otkriva kakvog su sposobnog
vojnika č zadužili da smiri č Hvar.
Capello se rodio 1469. g. u Veneciji u obitelji Nicole, koji
je umro na funkciji providura armade, i Francesce r. Lore-
dan. Godine 1504. imenovan je kapetanom galije u Flan-
driji i Londonu. Prilikom posjete engleskom kralju Henriku
VII. 1506. g. , kralj ga je ponudio imenovati vitezom. On
je tu č odbio, no pristao je dodati engleskog lava u svoj
grb. Providurom aimade imenovan je prvi put 1512. g., a
1514. g. sudjelovao je u obrani Padove i dalmatinske obale
u ratu s č Carstvom, te u opisanom gušenju hvar-
skog ustanka. Godine 1515. imenovanje kapetanom Fama-
guste na Cipru. Vrativši se 1519. g. u Veneciju primljen je
u ć desetorice. Bio je poslanik kod pape Hadrijana
VI. 1522. i Klementa VII. 1523. godine. Opet je imenovan
providurom armade 1532. g., sa zadatkom ć kretan-
ja carskih i turskih brodova te osiguranja č neutral-
nosti. Venecija je 1538. pristupila savezu protiv Turaka, a
Capello je po peti put postao providur armade. Zapovijedao
je č flotom u bitci kod Preveze. Njegova nesloga
s zapovjednikom š ć snaga, Đ An-
dreom Doriom pridonijela je njihovom porazu od turske
flote pod zapovjedništvom Hajredina Barbarosse. Bitkom
kod Preveze č pomorska dominacija Osmanlija na
Mediteranu, koja ć potrajati do Lepantske bitke 1571.
godine. Kasnije je, č š da Doria pregovara s Turcima,
Capello zauzeo Herceg Novi. No, tamo su zapovjedništvo
preuzeli Španjolci, a ć su ga ć godine . ponovno
Turci. Uskoro je zbog bolesti Capello napustio
službu providura, a 1539. imenovan je prokuratorom sv.
Marka, č odmah do duždeve. Umro je 1541. g., a na
njegovom nadgrobnom spomeniku u č crkvi Santa
Maria Formosa prikazanje reljefflote galija uz latinski nat-
pis: Vincenzu Capellu senatoru, vrhovnom zapovjedniku,
prokuratoru, mužu proslavljenom u domovini i izvan nj e
i zaslužnom za državu, sin Vincenzo sebi i potomcima po-
brinuo se ć 1541.
č su dva potireta Vincenza Capella. Prvi je oko
1540. g. naslikao jedan od najutjecaj nijih umjetnika svog
doba, Tizian (Tiziano Vecellio ). Prikazan je kao strogi sta-
rac s bijelom bradom u oklopu s crvenim plaštom s provi-
durskim žezlom u ruci, a uz njega je odložena kaciga.
Danas se č u National Gallery u Washingtonu. Drugi
portret, sada u Lovreu u Parizu, nastao je 70 godina nakon
Capellove smrti, a naslikao ga je Palma đ I ovdje je
prikazan u oklopu s plaštem, žezlom i odloženom kacigom,
dok se kroz prozor nazire pomorska bitka. U djelu Cristo-
fora da Canala „Delta milizia marittima" Capello je opisan
kao jednostavan, ali iskusan pomorac, dok ga pjesma Pietra
Aretina prikazuje kao mitsku č branitelj a Venecije i
š ć
Literatura: A. ć   Ustanak hvarskih č   Split, 1988.; Marin ć  
Zapisi o Hvaru i Veneciji, Hvarski zbornik 4/ 1976 , 200-201; http://www.treccani.
it/ enciclopedia/ vincenzo-cappello _ %28Dizionario-Bi ografico%29/; it.wikipedia.
org/ wiki/ Vmcenzo _ Cappello
55
 

Piše: Marinko ć
č reper na Fortici
Na nekoliko javnih zgrada na č grada
Hvara nalaze se više-manje dobro č
kameni č reperi iz austrijskog vre-
mena. Napravljeni su u obliku manjih kle-
sanaca č oblika, koji su uzidani
s vanjske strane zidnog plašta, na visini koja
varira đ 80 i 200 cm od razine poda i
za otprilike 5 cm istaknuti od površine zida.
Ki
mene geodetske omake su č oko 27 x 27 cm i
ednako su oblikovane. Površina je sitno nazubljena i
okvirena đ rubom širine 2,3 cm. Po sredini
č reper na Fontiku
plohe j e utor dimenzija 13 x 5,5 cm đ kojeg je ure-
zana vrijednost kote. Na lijevoj strani je urezana č
vrijednost kote. Izražena je u č stopama (Piede di Wie-
na), koja iznosi 31,6 cm. Na desnoj strani utora je urezana
slovna oznaka ob.d.Fluth (ober die Fluth, tj. imad razine
toka/vode - č izraz za nadmorsku visinu) po č
se da č da se radi o visinskim kotama, odnosno rep-
erima. Po sredini bloka, ispod utora, urezana je horizontalna
linija koja č samu visinu zapisane kote. Koliko mi
j e poznato, u Hvaru ima šest ovakvih repera. Nalaze se na
Fontiku, đ Napoleon, Fortici, Venerandi, Bateriji na
Križnom ratu i na č ć Galešnik. Prva dva č sam još
davno, dok me na ostale upozorio hvarski geodet ing. Matko
č ć kojemu ovom prigodom zahvaljujem.
IZ PROŠLOSTI
tttttttttttttttttttttttt
č reper na Venerandi
O reperima nije ništa zabilježeno niti je itko pisao, osim
Joška č ć koji u svojoj knjizi „Razvoj grada i luke
Hvara kao vojnog i pomorskog središta"   đ i prilozi
za povijest Dalmacije 25, Split 2012., str. 198, bilješka
610) tek usputno s11ominje geodetske oznake na Fontiku i
č ć Galešnik. Evo stoga kratka bilješka kao podsjetnik
na zanimljiv i slabo poznat detalj iz hvarske prošlosti, koji
bi trebalo temeljitije obraditi, te potkrijepiti č prim-
jerima.
Geodetski reper na Fontiku nalazi na zidu uz današnji ulaz
u ured č zajednice. Reper je š ć i išaran, po-
gotovo sam natpis, koji je vrlo slabo č č nad-
morska visina je 160 (ili 60) č stopa, tj. 50,5 odnosno
18,9 m. č visina je đ u oba č neprih-
vatljiva, jer je stvarna nadmorska visina kote na tom mjestu
oko 1,5 m.
Na đ Napoleon reper se nalazi na unutarnjoj strani
č perimetralnog zida. č visina je 730' - O" -
O"' č stopa (230 m), dok je stvarna oko 228 m.
Reper na Fortici se nalazi pri dnu č strane postolja za
top na južnoj esplanadi i dobro je č Na njemu stoji
oznaka 230' - O" - O'" (tj. 72,6 koja đ ne odgo-
vara stvarnoj visini đ od 102 m prema suvremenim
kartama. Reper na Venerandi se nalazi na č zidu
male đ u kojoj se nekada nalazio kino projektor.
č visina je 60' - O" - O'" č stopa (18,9 m) dok
je stvarna visina oko 21,4 m. Oznaka je đ promije-
nila svoje izvorno mjesto, jer je zgrada na kojoj se nalazi
đ tek 1953. g., prilikom temeljite adaptacije osta-
taka samostana i baterije u otvorenu pozornicu.
Na Bateriji na Križnom Ratu reper se nalazi na jugozapad-
nom zidu platoa s unutarnje stane. Oznaka je slabo č
a č je visina od 130 (?) - O" - O'" č stopa (41
m), dok je stvarna nadmorska visina tog mjesta oko 39 m.
Na č ć Galešnik, s unutarnje strane ogradnog zida
nekadašnje baterije đ se nalazi č kamena ozna-
ka, ali je posve č Visina kote na kojoj se nalazi
reper iznosi oko 15 m.
Svi reperi č najvjerojatnije iz prve polovice 19. st.,
iz vremena austrijske vojne izmjere Hvara. Nalaze se na
nekadašnjim vojnim objektima, i to baterijama gdje su
bili postavljeni topovi, iz č č da su služili u
č svrhe, radi đ visine ciljanja. Izuzetak
je reper na Fontiku koji je ovamo vjerojatno prenesen sa
neke druge hvarske baterije. č nisu svi reperi na svo-
jim izvornim mjestima - onaj na Venerandi zasigurno nije,
a vjerojatno i onaj na Fortici, zbog velike razlike đ
č i stvarne visinske kote na tom mjestu. Nije mi
poznato postoji li još koji č reper na č grada
i nalaze li se č reperi šire na otoku Hvaru. Zapravo,
pravo je č i ć da su se ovi u Hvaru ć č
jer nisu lako č i prepoznatljivi. č stoga potre-
bu njihove zaštite, kako administrativne tako i č jer
predstavljaju najstarije geodetske oznake u Hvaru, koje uz
to č i o ne tako davnoj vojnoj ulozi grada.
IZ PROŠLOSTI
tttttttttttttttttttttttt
Još zanimijivosti o fregati
„ RADE T     š Jošk ----:- o č ć
O eksploziji i ć fregate „Radetzky"
20. č 1869., oko pet milja od škoja Veli
Vodnjak jugozapadna prema Visu - pisala je
Zorka ć u „Kruvenici" br. 22 iz 2012. g.,
str. 62-64, a ovdje još nekoliko podataka koji
bi mogli biti zanimljivi.
O
naj po kom je taj ratni brod dobio ime, bio je Jo-
sef Wenzel grof Radetzky von Radetz (Trebnice,
Č š 1766. - Milan, Italija, 1858.). Istaknuo se u
protufrancuskim ratovima 1794.-1814., a najviše u sjever-
noj Italiji, onda austrijskoj pokrajini, gdje se uspješno borio
protiv talijanskih ustanika, postao maršal i potkralj- nam-
jesnik. Najpoznatiji je po „Maršu Radetzky", koji je u č
njegovih pobjeda skladao Johann Strauss st. 1848., a izvodi
se na kraju novogodišnjega koncerta č Filharmonije,
koji se prenosi diljem svijeta (Wikipedija).
O katastrofi zadarski „11 Nazionale" - č list koji
je tada još izlazio na talijanskom, jer dalmatinska inteligen-
cija, bez obzira na č usmjerenost, onda
nije razumijevala hrvatski- piše u br. 17/1869: Notizie sul
disastro della fr. „Radetzky", da je ovaj ratni brod stradao
na istome mjestu, gdje je u Viškom boju 20. VII. 1866. bio
potopljen talijanski Red' Italia!?, daje bio napravljen u En-
gleskoj te imao 1826 tona, 29 topova i 300 konjskih snaga.
ć se dogodila u 10.30 sati, a od 347 mornara spasilo
se svega njih 23, ć izranjenih. U ć br. istog
lista vrijeme se katastrofe precizira u: 10.45 sati. Koliko
je vjerovati novinskim napisima, obje su olupine nedavno
locirane na morskome dnu.
I u hvarskom ć arhivu (Fond ć Hvar, Muzej
hvarske baštine, 209, 211, 249 i 466/1869) ima o ovoj
ć nekoliko podataka: Hvarani prosvjeduju protiv
58
IZ PROŠLOSTI
tttttttttttttttttttttttt
podmetanja da su u spašavanju
ostataka „Radetzkog" sudjelova-
li radi - grabeža! Izražavaju ć
cam. Zapovjedništvo otoka Visa
im zahvaljuje na ć pri bro-
dolomu te ratne đ a i odrekli
su se č naknade - koja bi
im zakonski pripadala - u korist
obitelji postradalih.
Za ć stradalima s „Rade-
tzkoga" bijaše odlikovan i hvar-
ski parun Nikola Tocilj, koji
im svojim trabakulom pohiti u
ć carskom odlukom od 9.
IV 1869. dobi za to „srebreni križ
za zasluge s krunom" - č s
poveljom darova đ An-
ica ć č Niko-
lina praunuka, u studenom 2001.,
Muzeju hvarske baštine (v. il-
ustracije). Naime, spomenuti se
Nikola Tocilj p. Gašpara, u ana-
grafu č kao trgovac (15.
XII. 1831. - 16. III. 1905.) oženi
Marijom ć iz Staroga Grada,
sestrom glasovitog č đ
Šime; njihova starija ć Bona uda
se za Jakova Novaka Vickova-
„Bonaporte", a njihova ć Marija
za prof. Petra ć koji
su pak roditelji spomenute   đ An-
ice.
IZ PROŠLOSTI

Uz postavljanje č hvarskom iseljeniku dr. Prosperu ć
Č
Natjerani č
č pri-
likama mnogi su naši sunarodn-
jaci, kako je poznato, napuštali
rodni kraj i odlazili u strane, u
prošlosti ć u prekomor-
ske zemlje, u potrazi za boljim
životom i sigurnijom egzisten-
cijom. Mnogi su od njih svojom
š ć i š ć stekli
u novoj domovini znatan imutak
i ugled. U takve spada i hvar-
ski iseljenik dr. Prosper ć
(Prospem Stanich).
)::; JROi:;-ESSOR S. \N Ch
ss:-: '\V"' frKO

S.l\ES-
-1 S\ JV::\
U OVOJ Š Ć Ć RODIO SE HVARANlt-. SLAVNI KRALJEVSKI Ć
PROFESSOR DOKTOR PROSPERO STANICl-11839.-1915.
'f'ROF DR.PROSPERO.STANICH, "" r F '- '-"q1 1 · S30 2:.,"' I DOBIO
PRIZNANJE KRALJICE VICTORIJE,DAVŠI MU Al\ ATOMSKI MODEL NJEZINOG UHA. '
PROF.DR.PROSPERO STANI CH 1839. -1915. °' ', -= r . • \
AND IN RECOGNITION,QUEEN VICTORIA GAVE HIM A LABELLED MODEL OF HER EAR.
. '
NA OVU DREVNU HVARSKU Ć POSTAVILI POTOMCI
Ć ANTE I FABIJAN STANICH GODINE GOSPODNJE 2013
O
bitelj ć je ogranak hvarskih Novaka. Nadi-
mak, a danas prezime ć dobiven je od pretka
Dominika Novaka, sina Kuzme đ 1648.), po
njegovoj majci Anastaziji (Stani).
đ je u Hvaru 13. rujna 1839. kao Antun-Prosper od
oca Kuzme, vojnog pekara (Hvar je tada bio vojno uporište
- Piazza forte - s više kasarni, od kojih su mnoge bile po
privatnim ć - i majke Vice rod. č ć Pekara
ć djelovala je u zgradi gdje je danas restoran „Faria"
č zgr. br. 133 k. o. Hvari, a ć gdje se vjerojatno rodio
Prosper jest ona danas vi. Gilve č zgr. br. 134/, koja je
bila vlasništvo njegova oca. Današnja stojna ć ć
đ ovih đ je kasnije, sredinom XIX. ć
O Prosperovu školovanju nije mnogo poznato, ali je zanim-
ljivo spomenuti da se iz Hvara zaputio, prema predaji, kao
travar. č je u č kod prof. Grubera i Politzera te u Hal-
leu kod prof. Schwartzea. Kao č otisnuo se najprije
na Novi Zeland. Na č č izložbi u Londonu 1873.
dobio je zlatnu medalju kao otorinolaringolog i č
za č katarakt. God. 1878. dolazi iz Wellingtona u Sid-
ney (Australija) brodom „Wakatipu" i razvija razgranatu
praksu. Po desetgodišnjem boravku u Australiji dobiva
1888. i britansko državljanstvo. Poznate su brojne adrese
gdje je boravio, a sagradio je kao priznat i ć č
i veliku ć „Stanich Lodge" u 21 York Street, Mount
Pleasant, Penrith, u okolici Sidneyja. God. 1894. oženio se
22-godišnjom č Edith Beli Newton. Njihovo
jedino dijete, sin, umro je od 3 mjeseca. U Australiji je dr.
ć pomagao drugim iseljenim Hvaranima. Njegov je
ć profesionalni uspjeh bio kada je č britansku
kraljicu Viktoriju od bolesti uha. U obitelji njegova pra-
sinovca Dinka u Hvaru č se, osim brojnih dokume-
nata o njemu, đ i neki č č dokumenti, veliko
gipsano anatomsko uho te č s britanskim grbom koji
je dobio u znak priznanja za ovo č Matrica č
promjera 3,5 cm nosi geslo ET DECUS ET PRETIUM
RECTI („nagrada i č č   s natpisom CITY OF
FITZROY (rezidencija tadašnjega guvernera Charlesa Au-
gusta Fitzroya kraj Melboumea). Ovdje se č i negativ
gravure (5,5 x 5 cm cca) na kojoj je prikazan kako č
kraljicu. U starosti, željan rodne grude, ć se u č
grad, gdje ga č ć sa glazbom. To je bilo oko
1913. ; ali njegovu želju da ostane u domovini omelo je
skoro izbijanje Prvoga svjetskog rata, pa je kao državljanin
zemlje tada ć s Austro-Ugarskom morao napustiti
Hvar i vratiti se u Australiju. Umro je od č udara u
Dalkeithu, Oxley Street, North Sidney, 23. č 1915.
i sahranjen je na groblju Waverly đ Sidneyja)
gdje mu je i nadgrobni spomenik. Toliko u spomen jed-
nog istaknutog hvarskog iseljenika. Na podacima za ovaj
tekst zahvaljujem Anti ć pok. Dinka. (objavljena u
č izvještaju CZKBOH 161/1990, 65)
60
IZ PROŠLOSTI
++++++++++++++++++++++++
Barba ć Žila svako je
popodne sjedio na šentoj na rivi ispred ć
Machiedo. Najviše je volio č o snazi,
borbenosti i nepobjedivosti Austrougarske
mornarice u kojoj je proveo "levu", tj. re-
dovni vojni rok u trajanju pet godina. Prisut-
ni, pogotovo djeca, pažljivo su slušali č o
ogromnim ratnim brodovima Viribus Unitis,
Sanct Georg, Szent Istvan, Tegetthoff. .. ,
o njihovoj brzini od preko 30 milja na sat,
duljini „odovode do Galešnika", kanunima
(topovima) kalibra „kako kolone na Fab-
riku", više mornara na brodu nego H varana
u Hvaru ...
S
redinom 50-tih godina, jedno jesenje poslijepodne, u
hvarsku luku su uplovila dva nova torpedna č
To su bili najnoviji i č ratni brodovi ratne mor-
narice, dužine tridesetak metara, naoružani topovima i br-
zine oko č Uplovili su punom brzinom i „po ingleški"
pristali na praznu rivu. Odmah su postavili ogradu od
konopa i postavili stražare da se znatiželjnici previše ne
približe brodovima. Ljudi su se odmah okupili, č
djeca. Komentari, ć   radost da imamo takve ratne
brodove, procjena brzine, brojenje topova, kojeg su kali-
bra ...
Torpedni č Č 211
Barba Jovanin Žila ostao je sjediti na klupi i nije bio nimalo
impresioniran dolaskom tih ratnih brodova. Kad smo se mi
djeca nagledali ratnih brodova, sjetili smo se barba Jovani-
na Žile i krenuli k njemu s pitanjem „Što vam se č od
ovih naših novih ratnih brodova?" Barba Jovanin je dugo
šutio i zatim podsmjehom odgovorio protupitanjem „Ratni
brodovi? Ovo vi zovete ratnim brodovima? Znate li vi da
smo mi na Szent Istvanu imali po šest ovakovih brodova na
kuverti (palubi) - i to za spasavanje!"
Muk i povreda naše taštine zbog omalovažavanja „naše
mornarice" potrajala je par sekundi dok netko nije upi-
tao: „A kako ste onda mogli izgubit rat kad ste imali takve
ć ratne brodove?"
Sad je barba Jovanin zamuknuo. Ipak, duboko uzdahnuvši,
č „Ko je izgubio rat? Austro-Ugarska? Rat smo izgu-
bili mi, gube jugoslavenske. Mi smo razormoli austrougar-
sku mornaricu. I zapamtite dico - nema na svitu vojske i
mornarice koju mi ć razormot, ali kad treba nešto
napraviti onda je ovo, ovi brodi, ć što mi možemo
napraviti!" To č   osloni se na svoj štap, podigne i đ
prema svojoj ć   ne ć ć se ni na nas ni ratne bro-
dove.
Ostali smo zabezeknuti i posramljeni. Bez č smo se
razišli svojim ć
Cijeli život pratila me ova č i konstatacija koja iz
nje proizlazi, i nažalost, u životu sam bio svjedok istinitosti
ovih č č
Oklopni brod S.M.S. Tegetthoff
č izumitelj hrvatskqg·porijekla Anthony F. Lucas
tt I Ivartt ;i.
P1se: Josko 1 ii. PIONEERING TRE ·i
CAPT. A. F. Ll:CAS
O ovome '.?aslužnopi hrvatskq1)1 . iseljeni-
ku pisalo se i piše se do.sta, -ali uz neke
pogreške, koje nastaju č prepisi-
vanjem, bez uvida u izvore. č š ć je od
tih pogrešaka ona da mu je izvorno prezime
tobože bilo „ č ć
D
ne 6. XII. 1743. č se vodnik Juraj Daluchi (sig-
urno pogrešno, umjesto: „Deluchi") p. Luke iz Bara
I Antiuari, pripadnik pukovnije Melkiora ć
de Classe huius Culfi č č pješadija?) s
Bonom ć p. Stjepana iz Hvara, u crkvi Gospe Anunci-
jate: ŽAH, MV I., 147v. Par je imao dva sina: Jakova, đ
1744. (otac pogrešno naveden kao I van „Duchi"), te Stjep-
ana đ 1751., otac Juraj de Luchis Albanensis: ŽAH, MK
III., 191 i 218). Juraj je ć I „Luchich" umro u dobi od
oko 75 godina 2. IX. 1787. na Sv. Klementu, te pokopan
u Sv. Marku (ŽAH, MU III., 105.). Škoj kao mjesto smrti
ne č đ jer su Juraj i spomenuti sinovi „Luchich" do-
bili na Vlaci tri zemlje od ć 1786., pokraj svoga vrta
(FOH, Grazie 1767. - 1796., 295v).
Stjepan se oženio Ursulom Bertuzzi Franinom (1761.-
1844.) 1783. g. (ŽAH, MV II., 25.) - Vlasteoski rod B/a/
]
j
l
GULF COAST
:\ STOlff OF THE
l.IFI-. A'.'D :\CCO\IPLJSH\!F-.TS OF
C.'\.PT. :\'.\THO'\Y F. U'C>.S
„ ii
. ii
i: M!f t':.C
f, i /C  

1:
l
·;I. Br lil
:REID SAYERS
rl == I
I
' č ć doselio se u Hvar iz Apulije-Pulje pof ·
15 .. st., !fiobrwi;otpuno pohrvatio (njegovi su
1
pripadni[ i
bih uglednLknJ1zey.n1ci_naJ uyatskunu L -. --t JJ=te:stekao
bogatstvo i ugled (usp. HBL 1/1983, 490), alije u 18. st.
propao i postao č Ivan Bertuzzi p. Frane ostavi
oporukom iz 1716. za nasljednika brata Jerolima, a ovaj je
imao ć Dariju, ženu Ivana ć te sina Franu, oca
spomenute Ursule (FMH, 1. 5. 2.), žene Stjepana ć
koja je bila posljednja č ć kako č i hvar-
ski č Ivan Krstitelj /Giambattista/ Novak-„Batina"
u svom č odgovoru na pisanje Šime ć
naslovljenom: Alcune lezioni all' autore del libello „Faria
Cittavecchia e non Lesina" (Zara 1874, 36). Novak jasno
navodi prezime „ ć po današnjem pravopisu.
Prijespomenuti Stjepan ć navodi se 1788. kao parun
(dakle: pomorac) i č ć č skupštine, što
č da je znao talijanski (FOH, Zapisnik sjednica č
skupštine 1788.- 1806., 1i40v). - On i supruga Ursula đ
č ć imali su djecu: Franu (1784. - ?),
ć -?)teAntuna(1805. -1854.), oženjenog
Vicom ć koji su imali č ć Ursulu (1840. -
1916., neudanu?, valjda posljednju u Hvaru od ć
Mandu udanu č ć Bonu udanu ć i Mariju
udanu Hure u Brusju.
62
POVIJEST
Frane, đ 1784., oženi se 1821. Magdalenom Babare
(1795. - ?), a oko 1830. imao je stojnu ć zapadno preko
ulice uz č š ć („Adis Abeba", danas
Gradska knjižnica), č zgr. 214, danas sjeverni dio ć
vl. đ Tomislave ć đ ć (AMID). Frane ć i
žena mu Magdalena imali su više djece, a raspoloživi ana-
grafi spominju tek dvoje: sina Stjepana Pavla (Hvar, 1822.
- Vela Luka, 1875., uz napomenu daje oko 1837. boravio u
Blatu), te ć Ursulu, o kojoj kasnije. Stjepan se oženio u
Splitu 2. II. 1850. Ivanom Giovanizio p. Vicka i Kate No-
velli (ŽAH, Anagrafi: 1812, br. 141; 1837, 14la-b; 1887,
206). - I anagraf iz 1887. navodi prezime u današnjem
pravopisu - „ ć   - pa o č ne može biti dvojbe.
ć - Crnogorac?
Prema ljubeznom ć gosp. Bruna ć (nje-
govi č ispisi iz splitskih matica), izumitelj se A. F.
„Lucas" doista rodio u Splitu 9. rujna 1855. g., kao Antun
ć (Luchich), a ne „ č ć   kako je krivo č
tadašnja talijanska grafija, od oca Stjepana, pomorca (mar-
ittimo) i majke Ivane đ Giovanizio. Milenko Ć
č modeme naftne industrije Jugosloven č ć
Nafta, Zagreb, 2 1411951, str. 15 i d.) te Vilim Ć
(Antun F. č ć - pionir naftne industrije, isti č 22 Ili
1971, str. 5 i d.) tvrde daje majka A. F. ć - „Lucasa"
bila - „Cmogorka Jovan/k/a ć   - što je besmislica,
jer je to stari splitski rod, izvorno: š ć (podatak: B.
ć k. g.). U knjizi: Reid SAYERS McBETH: Pio-
neering the Gulf Coast. A Story of the Life and Accomplish-
ments of Capt. Anthony F. Lucas (s. a. e. l.; presliku: MF,
271 c, izdanoj svakako za ć života, jer ima njegovu
č posvetu - v. ilustraciju), stoji na str. 6 da su mu
„preci bili č Cmogorci": His forefathers were of pure
Montenegrin blood. No, i to je pogrešno, jer je Bar pripao
Crnoj Gori istom 1877., prije toga je bio preko 300 godina
(od 1571.) pod Turcima, a ranije, u 15. i 16. st. (da ne idemo
dalje u prošlost) bijaše pod č republikom. Jer su za
turske vladavine u samom gradu boravili gotovo č
muslimani, ć su bili zacijelo iz okolice; a kojoj su
č zajednici izvorno pripadali, zasad je ć -
nakon tolika vremensko-prostornog odmaka - pouzdano ust-
vrditi. č Bara i njegovog č bilo je, i danas je,
nacionalno i vjerski miješano (usp. EJ 1/1955, 358-360). Ju-
raj ć šukundjed našega „naftaša", bio je svakako kato-
lik, ili se barem u toj vjeri oženio i umro. Izraz „Albanensis"
spomenut 1751. (v. gore) ne govori ništa o njegovoj narod-
nosti, jer su se Boka i dijelovi današnjega „Cmogorskog pri-
morja" (nakon 1945. neopravdano č Crnoj Gori,
sada posebnoj državi, dok su do 1918. pripadali Dalmaciji,
tj. Hrvatskoj), smatrali „ č Albanijom". Svakako
se do ć osvajanja krajem 12. st. južna polovica
današnje Crne (izvorno: Crmne, tj. Crvene!) Gore nazivala
Crvenom Hrvatskom i bila č I sam sv. Sava (Ras-
tko ć tvorac Srpske pravoslavne crkve, krstio se u
Podgorici po č obredu! Ali, vratimo se ć
u Hvaru, da se ne izgubimo u „ ć   crnogorske etno-
grafije. Navedeni R. Sayers McBeth kazuje na str. 7 svoga
spomenutog djela: Pioneering ... , da je mladi Antun došao u
Ameriku č 1879. kod strica, koji je svoje prezime
ć bio amerikanizirao u „Lucas", „zbog š ć kod
Amerikanaca u pisanju i č izvornoga oblika Luchich",
pa ga je u tome slijedio i sinovac.
63
POVUEST
Un bravo Lesignano
ć se sada na Ursulu ć ć Frane i JvIBnde
Babare, tetku č sestru) A F. „Lucasa" (1825.-1904.;
ime je, naravno, po baki č ć koja se 1854. udala
za hvarskoga trgovca Kuzmu Novaka p. Jakova - „Bona-
porte" (1825.- č 1883.), a imali su više djece, od kojih
č sina Franu Novaka (1 O. XI. 1856. - ?). Bio je hvar-
ski ć ć - jedan od rijetkih koji je u tom ć
govorio hrvatski, te to tražio od drugih (GPPD 25/ 2012,
65 i 181). Evo što o njemu iznose njegovi č pro-
tivnici, talijanaši, u svome glasilu „Il Dalmata", Zadar, br.
36/1893, dopis od 23. IV: Un bravo Lesignano. Una citta'
fondata da un dalmata., potp. Pharensis (prijepis u FK,
sv. 70): „Francesco" Novak zna 6 jezika, trgovac je, ima
dva „sjajna" ć sa svakovrsnom robom, č ć
i tradicionalne proizvode, vino i č bio je i predsjed-
nik „ č društva" te Gradske glazbe. Uljepša
Hvar „malom, ali lijepom đ gdje je ranije bila
bijedna ć I na Il uz Arsenal, č zgr. 211, ć preko
100 godina vl. ć „ (usp. GPPD 19/2003,183)/.
Spominje njegov kamenolom u Križnoj Luci, kao i obranu
talijanskih klesara koji su radili na njegovoj novogradnji,
iako je bio uvjeren Hrvat I slavo, č i pravaš I radi-
cale, ali mu je sadašnja gradska vlast nemila te odlazi u
Ameriku, „možda zauvijek" (priredio je oproštajnu gozbu),
na poziv „ujaka ć vrlo bogatog i poengleženog" (=
amerikaniziranog, v. gore), koji daje u Americi ć 45 go-
dina(!?) i koji da je tamo osnovao grad u državi Michigan,
što je tada brojio 48.000 stanovnika! Toliko „Dalmata", uz
neka č novinarska pretjerivanja, dok hvarski ć
arhiv (FOH, 376/1 907. g.) č Franinu posljednju znanu
adresu u SAD: Fulton Street 244, Chicago, Illinois.
Jedan od Franine ć bio je i Teodor (1863.- 1943.,
poznat kao „šjor Todoro" i ć kao š č a od
„Todorotovog" (to je postao obiteljski nadimak) unuka,
Teodora-„Todorina" p. Josipa (1922.- 2004.) č sam, da
je Frane pljusnuo tadašnjega v. d. č zbog iz-
borne prevare (ima potvrda u FOH, ali ih sada ne nalazim),
te da je iz Amerike, kao uspješan č slao ć novac
za razvitak njihove trgovine, no oni za nju nisu imali smis-
la, pa je to propalo.
Tako, umjesto ć o samo jednom hvarskom iseljeni-
ku, imamo nedoumice o još dvojici; ne znamo, pogotovu,
tko je bio tajanstveni „barba iz Amerike" - ć stric
a Novakov ujak, kod koga su se ova dvojica prvih đ
skrasila po dolasku u „novi svijet" - jer mu se ime ne spom-
inje ni u hvarskim anagrafima, ni u objavljenim izvorima.
Hvarski ć arhiv bilježi još neke ć tako Jakova,
umrlog u Trstu 20. VIII. 1867. u dobi od 35 godina, ali bez
đ roditelj a (FOH, 297/1 868). Možda je to brat Mi-
hovila, za kog se navodi da „ne uživa dobar glas", da mu j e
vladanje „prijekorno", te da se besposlen skita po Blatu /K,
iako mu roditelji „žive dobro"; zanimanj em je bio kotlar;
tamošnja ga ć šalj e u Hvar, gdje ga primi sestra Ursula
udana Novak! (FOH, 143 i 748/1866). Iz ovoga j e j asno, da
je u pitanju sin Frane ć i Mande đ Babare, možda
đ u Blatu ili Veloj Luci, gdj e mu je boravio i umro brat
Stjepan. - Iz ć su godine vij esti j oš nepovoljnije: Miho
je ć u zatvoru hvarske Preture, kao „skitnica i napas-
nik ... bez sredstava za život "; ć godine č hvar-
ski č rodom iz Brusja, Nikola ć za 7:50 fiorina
a na č ć kotlar sko đ kojim bi Mihovil ć
đ za život! On j e iste godine došao u Split, pa j e
hvarska ć platila za povratak ovoga „vagabunda" u
Hvar, bracerom Ante ć (FOH, 221 i 608/1 867;
1287, 1290 i 1480/1868).
Je li ć da je ovaj, „crna ovca", kasnij e otišao u
Ameriku i ondje postao „uspješnik"? Naravno da jest,
ali zasad nema podataka, a povjesnik ne smije „pucati iz
prazne puške". Toliko j e naših iselj enika otišlo u daleke
zemlje, ondje zasnovah obitelj i, bili više ili manj e uspješni
- a zatim nestali u zaboravu.
Svakako, kad je na samom č 20. st. izbi o prvi „pravi"
naftni mlaz, na položaju „sudbinskog" imena Spindlet op (=
„vrh vretena"), zaslugom prethodno spominjanoga A F. I
srednje ime ne može bit i po ocu, kako krivo navodi litera-
tura, nego po djedu! ?/ ć „Lucasa", nastalo je novo
doba u povijesti č č da li na bolje, ili na gore?
Ostaje nada da ljudski rod doskora ć nov energent,
ravnomjerno đ po Zemlji.
Na kraju, dodajemo j oš dva č o ć
Zagorka Boškov Steiner I Ivo St einer: Pionir naftne indus-
trije Antun č ć   (CaptainAnthony Lucas), 1855- 1921,
PI 106/1979, 13- 15, te onaj Nives ć u „Kruveni-
ci" br. 11/2009, 28-30, s ispravnim oblikom izvornoga pre-
znnena.
IZVORI - KRATICE: AMID = Arhiv mapa Istre i Dalmacije pri DASt; DASt =
Državni arhiv u Splitu; EJ = Enciklopedij a Jugosl avij e, Zagreb; FK = Fond
ć u MHB; FMH = arhivski fondnaslj . JerkaMachieda, Hvar; FOH =Fond
ć Hvar , MHB; GPPD = đ i prilozi za povijest Dalmacij e, Split; HBL =
Hrvatski biografski leksikon, Zagreb; MF = Mali fondovi u MHB; MHB = Muzej
hvarske baštine, Hvar; MK = matica krštenih; MU = matica umrlih; MV = matica
č PI = č izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine, Hvar; ŽAH
= Župni arhiv Hvar.
64
ž Jurja T udora
Putovi i š ć oduvijek spajaju gradove,
mjesta, sela, polja i imaju uvijek isti cilj:
povezati i usmjeriti ljude i dobra. š ć  
pored višesmjemih pravaca koje pružaju,
puni su simbolike i dilema: kada, kuda,
krenuti ili ne, kojim putem, jesmo odabrali
pravi, je li mamo kuda idemo? Ako namje
svejedno kuda idemo, onda se nismo izgu-
bili, a ako nismo došli do cilja, onda smo se
izgubili. š ć nam daju ć   ako
znamo što ć   da primijenimo savjet
velikog francuskog pisca Beaumarchaisa:
„Ne obaziri se odakle dolaziš, ć gledaj
kamo ideš."
J
uraj Tudor iz Grablja, nadimkom Dura i supruga Man-
dica imali su vrlo zanimljiv i poseban č put,
koji se u mnogo č razlikuje od putova ostalih naših
mještana-iseljenika. Oni su se đ našli na š ć   ali
Piše: Kuzma ć
koji ne nudi alternative, ć primorava kuda ć   „trbuhom
za kruhom". Njihova posebnost, osim iseljeništva, u tome
je što su po povratku 1910. iz Argentine ostavili trajni
spomenik našem mjestu, križeve na pet š ć putova
koji vode iz i u Velo Grablje. ć sto godina ovi križevi na
š ć bude lijepa ć našeg ponosa i zahvalnosti,
a ujedno simboliziraju ustrajni prkos grabaljskih potomaka.
'Rod Tudora
Porodica Tudor je nastala transformacijom iz starijeg roda
ć u Velom Grablju. Nastali su, od prvog u rodu
Jurja (1760.) ć š Tudora. On je oženio Mariju (1764.)
ć i imali su sinove Dinka (1784.) i Ivana (1786.) i od te
obitelji nastaje rod Tudora. Skupina ć Tudora nalazi se
u dijelu koji se zove ć š dvori.
Ekonomske š ć na prijelazu 19. u 20. st. , potaknute
„Vinskom klauzulom" (1894.-1904.) kada se nije imalo
kome prodati vino i kada je cijena bila vrlo mala, a poslije
1915. i filokserom koja je uništila skoro sve vinograde i dr. ,
nisu zaobišla ni Tudorove.
65
NAŠI PO SVUETU
Juraj Tudor i supruga Mandica s djecom 1920. (Sjede, Mandica i Juraj, s
lijeva na desno: S tipe, Rita, Domingo, Pedro-Grga, Antica, Visko i Bal do
U ovom rodu nema ni jedne porodice iz toga vremena, a
da nije barem jedan č iselio. Oni su đ prvim gra-
baljskim iseljenicima u Južnu Ameriku. U Argentinu su
odselila su dva brata, sinovi Viska Tudora i Margarite r.
ć   sa svojim ženama:
- Andrija Tudor i žena mu Mandica Tudor, ć Stjepana
Zbondina iselili su 1888. g., a vratili se 1908. s dva sina:
Dinkom i Kuzmom i tri ć Lucijom, Margaritom i
Tonom.
- Juraj Dura Tudor i žena mu Mandica (Magdalena) ć  
ć Petra Peretova iselili su 1895. g. kada su i č   a
vratili se 1910. s tri sina: Visko, Domingo i Pedro-Grga i
dvije ć Antica i Rita.
Zanimljivo je da su se obojica vratila sa svom djecom. Po
dolasku u rodno Grablje ponovno su iselili, Andrija u Ar-
gentinu, sam bez supruge i djece, a Juraj u Stari Grad na o.
Hvaru, sa suprugom i djecom.
Odlazak iz
Grablja
Visko Tudor, sin Dinka i Margarite đ ć   i Anica
đ Šeperica imali su Margaritu (1850.), Dinka (1854.),
Andriju (1857.) i Jurja, Duru (1860.).
Juraj Dura i Mandica su iselili u Los Molinos, provincija
Santa Fe, Argentina. Odmah su č raditi u poljoprivredi
Juraj Tudor Dura poslij e dolaska iz Argent ine
i č   jer su to jedino znali. Tada se u Argentini lako
dodjeljivala zemlja doseljenicima. č su s ratarstvom,
u č nisu bili č   ali su brzo se snašli i uspješno te
poslove obavljali. Radili su na imajmlj enoj zemlji. Sve što
su zaradili postepeno su ulagali u kupovanju zemlje i stvor-
ili vlasti to imanje. Tada se zemlja u Argentini mogla kupiti
po veoma povoljnim cijenama, a i država je stimulirala
poljoprivredu i davala vrlo povoljne kredite za kupovanje
zemlje. Pored vlastite i dalje su imali imajmljene zemlje.
Uglavnom su sijali pšenicu, kukuruz, te uzgajali goveda i
konje. Imali su 20 sezonskih radnika koji su im pomagali.
Usporedo se č ć obitelj, stasala su i djeca.
Svojim radom, marlj ivosti i štednjom stvorili su vrlo za-
vidan imetak za tadašnje prilike. Nisu imali namjere ostati
tamo stalno živjeti. Uvijek su se ć teških trenutaka
odlaska iz domovine i dolaska uArgentinu, pa su djecu htje-
li toga poštedjeti. Djecu su č doma hrvatski, grabaljski i
uz to č pripremali se za povratak u domovinu. Znali
su da se u domovini posebno teško živi, j oš gore nego kada
su prije 15 godina iselili. Vinovu lozu je č napadati
i uništavati filoksera, a č   ružmarin i drugi proizvodi
teško su mogli ć pristojan život. Mnogi su im i
zamjerali povratak. Oni se nisu na to osvrtali jer su imali
č razmišljanj a i planove, bez obzira na uvjete, i bili
su svjesni tih š ć U Argentini su prodali svoje imanje,
zemlju i ć i 1910. s djecom krenuli na put u domovinu.
66
NAŠI PO SVUETU
Povratak iz

Kažu naši ljudi „da je Dura došo doma sa ženon i puno
<lice i sa dvo kufera punih pinez iz Arjentine". Doselio
je u č š dvore. U ć je bilo tijesno za i ovoliku
veliku obitelj. Još u Argentini imao je plan da boravak u
Grablju bude samo predah u njegovim daljnjim ambici-
jama. Posebno je brinuo za djecu kojima je htio osigurati
bolju ć ali da to bude ć školovanjem.
Petnaestogodišnji boravak u Argentini još je č č
volju da se i ovdje može ć pristojan život, uz pravilno
uloženu š đ radom i korištenjem znanja i vještina
č na drugom kraju svijeta.
Nije gubio vrijeme. Na neki č htio se odužiti tom pod-
neblju koje je u njemu usadilo osnovne životne vrline, koje
su ga pratile cijeloga života: rad, poštenje, vjeru i nadu.
Razmišljao je da to treba biti č s trajnom poru-
kom. č je da na pet putova i raskrižja oko Veloga
Grablja postavi križeve, kao trajna obilježja koja ć
ć generacije Grabljana. Križevi su od bijelog ka-
mena, na kojima stoje inicijali: J. T. P. V 1910. (Juraj Tudor
pok. Viska 1910). Prvi križ je postavio u Poklon, odakle je
ugledao zvonik (kanpanel) seoske crkve kada se vratio iz
Argentine. Sjetio se č od bijelog kamena sa zvonika
na kojoj stoji: Bogoljubstvo i sloga grabalj skog puka 1886.
Izabrao je ostala mjesta za č križa i postavio na vidiko-
vce: Opjeni put   ć javni put, č i srednjovje-
kovnu komunikaciju đ Hvara i S. Grada, odakle
puca pogled do otoka č Sveca, Visa), Pod Roskars-
nicu (gdje su vala Konopjikova, Kabol i otok č kao na
dlanu), Glavicu (najljepšu č s pogledom na Stari Grad,
č i sve do Biokova, a prema jugu preko Paklenih otoka
do Visa i Palagruže) i Sv. Roka (s krasnim pogledom na
okolicu, posebno prema Starom Gradu i Starogradskim
poljima). Križeve na Sv. Roka i Glavicu je kasnije gledao
iz svoje nove ć u Starom Gradu.
Postavljanje ovih križeva na izabrana i č mjesta,
pored simbolike, koja nas prati kroz cijeli život, u dobru
i zlu, kada smo sretni i nesretni, vjere i zavjeta, što im je
prvenstveno namijenio, pokazuje cijelu širinu njegove os-
obnosti i pogleda na svijet. Svima nama ostavio je snažnu
poruku: u životu koji nam je poklonjen, uvijek se nalazimo
na š ć i ako mamo što ć i želimo, ako postavi-
mo cilj, moramo odabrati kamo dalje, kojim pravim putom
krenuti.
Križ postavljen na Glavicu, u pozadini vidi se Stari Grad.
Ovi križevi nisu odmah blagoslovljeni nakon postavlj anja.
To je č don Ante ć pok. Ivana, ć koj i j e
dobio odobrenje i 1911. blagoslovio ove križeve.
Mještani su se na neki č odužili Jurju i supruzi Mandici
na ovoj gesti postavljanja križeva na š ć ć
su prihvatili prij edlog da se u procesij u blagoslova polj a
uklope i stajališta kod nekih od ovih križeva. Procesij a se
obavljala na dan sv. Marka (25. travnja), išla j e iz crkve i
prvo stajalište je bilo na Glovu kod č grebje kod
drvenog križa, zatim bi se nastavilo do križa na Svetega
Roka i nazad u crkvu. Druga procesij a, đ blagoslov
polja, bila je 2. svibnja, na dan sv. Anastazija. Iz crkve i
prvo stajalište kod križa na Roskarsnicu, drugo stajalište u
crkvi Svetoga Vida i ć kod križa na Opjeni put i zatim
nazad u crkvu. Ove procesije su se održavale do 1955. g.
Našoj crkvi đ 1886. Juraj Tudor poklonio j e
krasan veliki luster   č koji i danas visi o stropu, i ć
67
NAŠI PO SVIJETU
100 godina ukrašava i osvjetljava našu crkvu. ć se,
kada su na ovoj č gorjele šterike i svod crkve obasjavale
na ć i druga ć bdijenja i č ljepotom
blagdanska slavlja.
lsf!l ja vanj fl u
Grad
Obitelj Jurja i Mandice Tudor nije imala namjeru ostati u
rodnom Grablju, jer su smatrali da mogu bolje uložiti svoj
imetak, a i djeci osigurati bolju ć Kupili su teren
u Starom Gradu i sagradili ć 1913„ u predjelu Priko.
Poslije povratka ć se obitelj, rodio im se 1911. sin
Stipe i 1913. još jedan sin, Baldo. š đ su uložili
kupovanjem zemljišta u starogradskim poljima, kako bi
se bavili vinogradarstvom. Dio imetka su uložili zajedno
s obitelji ć iz Starog Grada u č trgovinu
željeznom robom.
Ostatak sredstava su uložili u banci u Trstu. U Starom Gradu
č je novi život obitelji Tudor. Vrlo brzo su se prila-
godili, djeca su polazila školu i prihvatila ovdašnji č
življenja. Bio je u naponu svoje č i umne sposobnosti,
a materijalne ć su mu dozvoljavale ć
svog imetka. Posadio je 15.000 loza, a gajili su i ć
Poslije završetka osnovne škole u Starom Gradu djecu šalju
na daljnje školovanje.
Sin Visko, a za njim sin Domingo polaze u Dubrovnik i
završavaju č akademiju. Pedro-Grga č je č
školu kod dominikanaca u Starom Gradu, nastavio u Bolu
na č isto kod dominikanaca, gdje i završava srednju
školu. Stipe je išao u Boku Kotorsku, u č aka-
demiju, gdje je umro 1927.
Nedugo nakon doseljenja obitelji Tudor u Stari Grad
č je Prvi svjetski rat. Poslije rata raspada se Austro-
Ugarska monarhija i stvara se nova država SHS. Prove-
dena je zamjena austrogarske valute, krune za dinare, po
vrlo nepovoljnim uvjet'ma za dinare, što posebno đ
ovu obitelj, jer je Juraj Tudor 4io š đ po
povratku uložio u banku u Ti;stu. U domovini se ništa .nije
promijenilo na bolje od onda kada su Juraj i Mandica ise-
lili u Argentinu. Djeca su, kao i roditelji prije 2   l
morali u svijet. Visko je iselio u Los olinos u Afgentinu,
a za njim i Domingo. Pedro-Grga se poslije završe,ne škole
zapošljava kao sudski službenik i radi u Visu, Benkovcu,
Grubišnom Polju. Oženio se lvankom Resman, nisu imali
djece. Rita se udala za Tonija Gljubicha iz S. Grada i imali
su sina Stefana. Iselili su 1943. u Bari, gdje je umrla. Anica
se udala za Boru ć iz Velike Plane u Republici
Srbiji i imaju troje djece.
Vrijeme nakon Drugog svjetskog rata nije bilo sretno za
obitelj Tudor. Raspala se trgovina s obitelji ć  
jer nije bila dozvoljena privatna trgovina. Za izgradnju
tadašnje vinarije 1950. otkupljeno je pola zemljišta pod vi-
nogradom po niskim državnim cijenama. Na drugoj polo-
vici su kasnije Jurjevi i č unuci sagradili su ć
Kao što je spomenuto, sva su im djeca iselila iz Starog Gra-
da osim Balde. On je č i bavio se č zanatom,
a nakon rata administrativnim i knjigovodstvenim poslovi-
ma. č se 1939. Lukrecijom č ć iz Staroga
Grada, i imaju dva sina i dvije ć   a njihovi potomci i
danas žive u Starom Gradu.
Juraj je umro 1928. u 68. godini u Starom Gradu. Mandica
je doživjela stotu i umrla u Starom Gradu 1976. Tako su se
ugasili životi koji su uvijek bili na š ć   ali uvijek oda-
birali prave pravce i uvijek u životu uspijevali i đ
ć u Grablju
ć potomcima ć brata Dinka (1854.) , nje-
govoj ć Antici koja se udala za Jakova š ć pok.
Viska, Kofina, ć nije napuštena. Zbog nedovoljnog
prostora u ć š ć   udova Antica s obitelji se vra-
tila 1938. u Štefetovu ć Visko je postao vojni č
i oženio Mandicu Tudor, ć Kuzme Velega, Zbondinu
i iselili poslije Drugoga svjetskog rata u Split. Sada ć
održavaju i koriste djeca Viska i Mandice, sin Joško i ć
Tinka koji žive u Splitu.
68
100. đ japjenice na Roskarsnici
Japjenica na Roskarsnici u Velom Grablju dosto-
jno je proslavila svoj 100-ti đ Na radnoj
akciji održanoj u subotu 12. travnja okupilo se
veselo društvo u č velike obljetnice.
J
apjenica je detaljno č š ć sav okoliš je đ č
je s č š ć stari č put, podignut je suhozid, razgo-
varalo se o zaštitijapjenice, pomolilo se za pokojne, č
su sastavi i pjesme, ispeklo se za obid, popilo kafu, osladilo se
prigodnom tortom u oblikujapjenice, zakantalo ... jednom č
- akcija je uspjela!Zahvaljujemo svima na odazivu, od đ
do najstarijih, od Grabljana do ljudi iz drugih mjesta, kao i onima
koji su poklonima i donacijama podržali akciju. I ovom prilikom
apeliramo na nadležne institucije (kojima je poslan službeni do-
pis) dajapjenicu adekvatno zaštitimo( !!!), da ostane kao trajna us-
pomena na mukotrpan život našeg težaka, te kao š ć kultur-
na baština našeg kraja. Svi smo odgovorni za njezinu ć  
U č našoj japjenici na
njen 100-ti đ
Na nqjužem prijevoju, ka na sedlu našeg škoja, na raskrižju svih
puteva, gorda i smjela stojiš ti, visoko ka kampanel u nebo.
Putokaz putnicima - sinjo! mornarima prkosivši zubu vremena,
ponosna i vitka evo ć punih 100 š ć ..
Gledon te uvik i divin ti se naša slavljenice - simbol muke i truda,
svidok teškog vrimena i života od kamika i ognja stvoritjopnje za
grodit naše ć - paloce.
Polugon vadit stinje, klesot, grodit, ć goru, nosit brimena ć i
tako ložit punih 8 dan bez fermat za dobit malo jopnja, za prodat,
za preživi! .
Tužna životna sudbina naše fameje ostavila te na životu, netak-
nutu, izvornu ka dobru vilu našeg sela. Da č š naša poja na
spomen punih 100 š ć Koliko lije samo svita pasalo tvojim
putima to ti samo znaš sa mulima, mazgima, tovarima punih dar,
mihih masta, ć levonde ... Šo, de, ala homo, odzvanjalo je
tvojim putima za dobro jutro, za dobru ć .
A ti onako sa visoka gledaš i č š naša poja ispletena gami/ima
da im se ni broja nezno - sve đ od stinja đ iz zemje
daje zadaržu za posodit č lozu, levondu i maslinu ufažu ...
Pogledajte dobrijudi, osobito vi mlaji malo uokolo, vidite li ovo
č ljudskih ruk, ovo remek di/o našega č koji su tu više
gladni nego siti odjutra do mraka lavrali i bili sritni - zadovojni,
živi/i u slozi i jub avi ...
A danas ... pari mi se da više č lipog ni - svega tega nonfali,
a najviše me boli č njihove meštre niko i ne spominje i niko ne
priznaje - niko od njih ni dobi ni č ć murtele, a kamoli me daje.
Piše: !van ć - Grande, udruga Pj over
Sve su ovo oni lavrali
Naši pokojni dobri i vridni
Bez buke ifole
Sa puno muke
Mižerju hrane
I sa pinku nade.
Na dobro ti došlo tvojih 100 š ć i da nonjoš dugo poživiš,
naša Japjenice!
Velo Grablje, 12. 4. 2014.
Praunuk Ivica ć - Malabonkin
U č Japjenice
Na Roskarsnici Japjenica stoji,
baš danas sto š ć ona broji.
1914 godine gruba i teška stvor se dogodila,
da se japjenica ni užegla ni opalila.
č je teški i dugi prvi svjetski rat,
iz kojega na žalost se ni vrati Mi ko brat.
Japjenicaje tako ostala a gora sagnjila,
tako je o svemu tome gorka istina bila.
Ovo su sve izgradili težaci ć dida Mikule ć
Juraj Nikola i Luka pok. Ivana zvani Malabonkini.
Nikola je poginuo u prvom sv. ratu.
Svi su iz Velog Grablja
Ive ć č 12. 4. 2014.g.
69
Zinfandel, crljenjak kaštelanski, pribidrag, prirnitivo, kratošija
1?ri1og pozn vanju
drevnog vina i
so ve
I -ibi
U srpnju 2011. g. u č Naturwissen-
schaften - The Science ofNature objavljen je
rad skupine hrvatskih znanstvenika u kojem
se dokazuje da su tribidrag i zinfandel jedna
te ista loza, genetski č sorta. Ranije
je ć đ da su zinfandel, primitivo i
crljenak kaštelanski č sorte. Odne-
davna se đ zna da su kratošija i zinfan-
del č sorte. Time je pridodana nova
spoznaja u istraživanju podrijetla zinfandela
koje traje više ć
V
rijeme i č njegove pojave u Americi bila je pot-
puna nepoznanica do istraživanja C. Sullivana. Isti
je utvrdio daje ovu lozu George Gibbs uzeo u Car-
skoj č kolekciji u č 1820. g. i donio na Long
Piše: Ambroz Tudor
Island. Dugo se kao zobatica uzgajao u č
državama SAD-a, a u Kaliforniju ga je prenio 1852. g.
Frederick W. Macondray pod imenom zinfindal. đ  
porijeklo loze je zaboravljena, a sve do 1967. g. obavi-
jena je velom tajne. Te godine Austeen Goheen u talijan-
skoj Pugliji kuša vino Primitivo i zapaža znatne č
sa zinfandelom, kako vina, tako i same loze. Talijanski
č Lamberti upozorava Goheena da na hrvatskoj
strani Jadrana postoji vrlo č sorta, plavac mali. Lam-
berti sredinom sedamdesetih godina dolazi u Dalmaciju te
otvara suradnju s Anom Š ć oko pitanja veza zinfandela,
primitiva i plavca malog. Razvojem metoda DNA analize,
1996. g., đ se da su primitivo i zinfandel č
sorte. đ   za primitivo ne postoje dokumenti koji bi
pokazali daje u Italiji stariji iz vremena oko 1860. godine.
Na temelju toga C. L. Sullivan č da su potvrde za
zinfandel u Americi starije od potvrda za primitivo u Italiji.
Nekoliko godina kasnije đ je da plavac mali nije
č sa zinfandelom, ali da je u vrlo bliskom odnosu
roditelja i potomka.
70
POSEBNOSTI I BLAGODATI PLODOVA MEDITERANA
++++++++++++++++++t+titt
Ozbiljniji prodor u istraživanjima napravljen je kada se
utvrdilo da je drugi roditelj plavcu malom, sorta č ć  
danas ponajviše č na Šolti, što je istraživanje
č da srednjodalmatinska č Pravi rezul-
tat je postignut 2001. g. kada je, đ brojnim drugim,
uzet uzorak iz vinograda I. ć u Kaštel Novom
koji se pokazao č zinfandelu. Ime mu je crljenak
kaštelanski, a u spomenutom vinogradu bilo je osam trs-
ova ove sorte od njih ukupno 6000. No veza s povijesnim
tribidragom ostvarena je 2002. g. kada je đ da je
sorta pribidrag, uzeta iz š ć pokraj Omiša, đ
č zinfandelu.
Bilo je posve jasno da je pribidrag tek blago iskrivljeni ob-
lik imena sorte tribidrag koju u knjizi Dalmatinska ampelo-
grafija (dovršena 1925., tiskana 1949.) Stjepan ć don-
osi pod brojem 68., Tribidrag crni. ć je uzorak uzeo u
č š ć na otoku č   a napominje daje sorta iznimno
rijetka. Iako mu je poznato ime tribidrag na nekim drugim
lokacijama, nijedan od tih primjera ne smatra pouzdanim
sinonimom, tako da se u glavnom popisu tribidrag javlja
bez ijednog sinonima. Zaslužni Stjepan ć ostavio je u
splitskom Prirodoslovnom muzeju herbarij koji prati nje-
govu ampelografiju i u kojem su č listovi tribidraga
i iz kojih je izolirana DNA koja je pokazala č
zinfandela i tribidraga. ć spominje i kratošiju i to u
više varijeteta, a prema njegovim č sadi se u cije-
lom tadašnjem kotarskom kotaru, današnjoj Boki kotarskoj
i Budvi, odakle se proširio na Crnu Goru, Hercegovinu i
Dalmaciju. đ   ć upozorava na osjetne razlike
đ kratošijama s pojedinih č
Davni nasadi tribidraga
Kako je na č spomenuto, 2008. g. đ je da
je kratošija č zinfadelu, crljenku kaštelanskom,
tribidragu, primitivu. U povijesnim se izvorima najranije
javlja: budvanski statut koji je datiran u č 14. ć
O važnosti te loze ć u srednjem vijeku govori č
da je dio statuta budvanske ko une ć najvažnijim
radovima u vinogradima kratošije tijekom godine. Stoga ne
č da je budvansko vino G. B. Giustinian 1553. g. poh-
valio kao č dobro. Uzgoj kratošije je, dakle, imao
pokroviteljstvo komune, nije bio prepušten samo dogo-
voru đ vlasnika i đ č Drugo drevno ime ove
loze, tribidrag, javlja se kao i kratošija u istom prostorno-
č kontekstu č adranskih srednjovjekovnih
gradova smještenih na dužjadranskom č putu,
intenzivno povezanih sa sredozemnim prostorom, kako
pravnim ustrojem, tako i č življenja. Budvanska
komuna dio je Republike Venecije, kao i hvarska, split-
ska, č ili druge dalmatinske komune sve do
pada Venecije, a potom dio kraljevine Dalmacije u okviru
Austrijskog carstva, odnosno Austro-Ugarske. đ  
valja obratiti pažnju na dosadašnju etimologiju imena sorte
kratošija, koja se temeljila na slavenskoj složenici krat-
ka šija u smislu kratke peteljke grozda, no s obzirom na
ovako ranu pojavu u dokumentima, treba uzeti u obzir i
ć da je č latinskog ili č podrijetla.
Pojava imena tribidrag, barem prema dosadašnjem stanju
istraživanja, nešto je kasnija: druga polovina 15. ć
No, tada ga č kao definirano vino koje se prodaje
u Apuliju, što zasigurno č da je uzgoj loze tribidraga
i proizvodnja vina znatno starija. Sama č da u
tako ranom razdoblju postoje dva imena za istu lozu na
č   zemljopisnom i ekonomski bliskom
prostoru govori u prilog njene drevnosti. Karakter najrani-
jeg spomena u budvanskom statutu đ govori u prilog
pretpostavci daje njen uzgoj daleko stariji od č 14.
st.: trebalo je ć vremena da loza stekne takvu reputac-
iju da bi njena obrada bila š ć gradskim zakonikom.
Ime vina tribidrag poznato je u hrvatskoj historiografiji
ć od kraja šezdesetih godina, a iznjedrila su ga pona-
jprije istraživanja renesansnih pjesnika. Tek je nedavno
č da se radi o uglednom vinu ć od kasnog sred-
njeg vijeka.
Izvoženo je iz Splita u Apuliju, danas domovinu primi-
tiva, kao tibi drag, kao i vino bilza 1488. godine. Godine
1518. č Matij ć   đ č pobune, dijeli
đ č sa svojim bratom Nikolom. Matija,
POSEBNOSTI I BLAGODATI PLODOVA MEDITERANA
tttttttttttttttttttttttt
koji je u progonstvo, zastupa supruga Katarina, đ
Š ć La Diuision di beni stabili fra q-m ms. Nicolo
juanich et. q.m. ms. Matthio suo Fratello. ouer M.a Cat.a
sua moglie fatta sorto li xiij ottobre del i5i8. č ć
dijele imovinu č na č Starogradskog polja,
te nekretnine u Vrbanju, Vrboskoj i Starom Gradu. Jedna
od zemljišnih č pored Vrbanja nosi ime Tribridrag
č ć Tribidragho de dulcich, č toponimu Na
kmševlje č ć na chmsceufiu de dulcich, gdje se č
radi o toponimima koji su nastali prema đ kul-
turama, a koje su u oba č prije vlasništva ć
bili u vlasništvu i danas ć obitelji č ć Ulomak
glasi: jtt(em) greblie sotto Vrab.o prima naijgorgni Dolac,
et Tribidrago de dulcich, et naij dolgni dola<; dauanti .s.
cosmo. et bogglischo Zaogradu, et Strian dolac: Sridgni
Belotin dolac: et questi se meti a questa seconda parte: sono
per nome strian Dolac, Sridgni Dolac, Bilotin dolac, tutto
questo si trova li in uno, tra li soi con(f)ini. U prijevodu:
Isto tako greblje ispod Vrbanja: prva Najgomji dolac i
Tribidrag č ć i Najdonji dolac ispred svetog Kuzme
i Boglinsko Zaogradu i Strijan dolac: Sridnji Belotin dol-
ac: ove treba staviti u ovu drugi stranu, a zovu se Strian
dolac, Smdnji dolac, Bilotin dolac, sve se to nalazi ovdje u
jednom komadu, u svojim granicama. Treba zapaziti da je
ovo dokument o diobi č dakle o imanju koje je otac
Matija i Nikole ć stvorio pretežito u drugoj polovici
15. i prvim godinama 16 ć Spomen starije č
obitelji govori da je tribidrag ovdje zasigurno đ i prije
ć dakle barem u prvoj polovici 15. st., a ć
je i ranije. Njegovo postojanje, u nešto izmijenjenom ob-
liku imena, đ ugovor iz 1529. g. prema kojem
Hanibal ć prodaje Ivani Skandarbeg svoje dobro vino
Zibidrago iz konobe u Kutu što č da se proizvodilo na
Visu, ... buon vin Zibidrago receputo hieri dalla canava del
ditto, ... Svakako zasada najkonkretniji poznati podaci o
sadnji loze tribidrag nalaze se u popisu zemljišnog pos-
jeda č kanonika Ludovika Ž ć iz 1546.
g., kao jedan od rijetkih detaljno poznatih zemljoposjeda
16. st. na prostom dalmatinskih komuna. Spomen tribidra-
ga u dokumentu doslovce glasi: Suto la casa de pomen-
ichi gognal e mezo de Tribidrago confina da leuante con
li heredi di tolentis, et con polo da lesina da ponente la via
di comun et da ostro Iuanna pomenich da tramontana con
polo da lesina ... , (Pod ć ć gonjaj i pol
Tribidraga č s istoka nasljednici Tolentisa i Pavao iz
Hvara, sa zapada komunalni put, s juga Ivana ć sa
sjevera Pavao iz Hvara ... ). Ova zemljišna č nalazi se
uz sami ljetnikovac Ž ć u Lumbardi, a č da
se radi o vrlo maloj površini govori daje đ samo za
kanonikovu osobnu potrošnju.
Najcjenjenija sorta loze
Potpunu potvrdu da je tribidrag iznimno cijenjena loza
daje u drugom dijelu predgovora djela Marina ć
Murat Gusar, tiskanom u Veneciji 1623. godine. Tamo se
kaže ć Da vratiusise ca gori rekoh videchi da ne
suaki ratagl sie psenicu, ni suaki texak sadi u suoy vinograd
Tribidrag, yerye razlikoua gizbina i pitye razlicin vgodna,
i Zemglie razlikouo sime gliube. (Da vrativši se što sam
gore rekao, vidjevši da ne sadi svaki ratar pšenicu niti
težak u svom vinogradu Tribidrag, jer je č jestvina
i ć č ugodna, i zemlje č sjeme ljube.)
ć se u spomenutom drugom dijelu predgovora,
koji nosi naslov Onomu kogi Stiye i Slisa Dobrouoglno,
ponixeno Pise, Marin Gazarovich, ponajprije ć hvar-
skim ć na Visu, ali i drugim č i piscima
hrvatskog jezika u prvoj polovini 17. ć U ulomku
gdje se spominje tribidrag želi im ć da ne treba uvijek
č ono što je prema ć mišljenju najbolje, jer val-
ja imati na umu da su č ljudima đ č
stvari i da isto sjeme ć jednako izrasti na č
mjestima. Da bi prispodobio ono najbolje, ć
spominje pšenicu kao najcjenjeniju žitaricu i tribidrag kao
najcjenjeniju sortu loze, iz č je jasno da je tribidrag
u prvoj polovini 17. st. na širem dalmatinskom č
(jer se ć adresati nalaze i na tom č   na-
jcjenjenija loza. č ć u svojoj usporedbi želi
biti potpuno jasan te je stoga za č da je kraljevski
položaj tribidraga đ dalmatinskim lozama u prvoj polo-
vini 17. st. ć stvar, kao što je to pšenica đ
72
POSEBNOSTI I BLAGODATI PLODOVA MEDITERANA
++++++++++++++++++++++++
žitaricama. Dakle, spomen tribidraga u predgovoru Muratu
Gusaru jasno pokazuju njegov položaj i č u Dalmac-
iji prve polovine 17. st. i time ovaj izvor č od svih
drugih.
Tribidrag se javlja i u vjerojatno najstarijem opisu pojedinih
vinskih sorti u Hrvatskoj koji je 20. č 1823. g. sas-
tavio trogirski prosvjetitelj I van Luka Garagnin. Dokument
nosi naslov: Catalogo della diversa qualita di Viti che qui si
coltivano; Li numeri romani corrispondono alla Tessera ap-
pasa (?) ai fasci. (Katalog č sorti loze koje se ovdje
uzgajaju; Rimski brojevi odgovaraju ceduljicama uz snop-
ove). Dakle, popis je bio dio pošiljke prutova pojedinih
loza koje je I. L. Garagnin, poznati agrarni pisac, slao na
adresu koja je zasada nepoznata. U svakom je č ovo
dokumentirani primjer širenja pojedinih sorti. Bilo bi lijepo
zamisliti da je zinfandel upravo s ovom pošiljkom č
svoj put prema Kaliforniji.
Spomenut je pod sretnim brojem 13: Tribidragh, ossia
Marzemino. Grappolo picciolo e rado. Grano nero, rot-
tondo e picciolo; guscia grossa. L' Uva prosciugata da un
liquore nerrisimo ed abbocate. (Tribidrag ili Marzemin.
Grozd malen i rijedak. Zrno crno, okruglo i maleno; kožica
debela. Prosušeno ž đ daje izrazito crno i slatko liker-
sko vino).
đ osim difuzije sorte tribidraga, Garagninov
popis donosi još jedan važan povijesni trag. ć auto-
ra tijekom 19. st. govori o kaštelanskom merzaminu kao
o jednom od najboljih vina Dalmacije, o č više kas-
nije. Naravno, prostor grada Trogira kojeg Garagnin uz
Seget spominje kao prostor uzgoja tribidraga I merzamina
ć je i zapadna Kaštela. Garagninov popis pokazuje
da je kaštelanski merzamin zapravo tribidrag, a nije pozna-
to kako je ime talijanskog merzamina - koji ni po č
nije blizak tribidragu i uzgoj u Dalmaciji nije zabilježen
- zamijenilo izvorno ime. U prilog č govori i
ć ampelografija koja u okolici Solina i Kaštel No-
vog spominje sortu brzamin sa sinonimom tribidrag. Iako
su ampelografski opisi brzamina i tribidraga (koji bilježi u
č š ć na č vrlo č ć nije bio uvjeren (ili
u mnoštvu đ uzoraka nije primijetio) da se radi o
istoj sorti. Danas brzamin nije č u vinogradima, a
uzorak u ć herbariju je u prelošem stanu da bi
se DNA analizom utvrdilo radi li se o istoj sorti. No, br-
zamin je, prema svemu ć hrvatski izgovor još jednog
talijanskog imena za merzamin, berzamino, što je ć
bilo poznato jer u svojoj ampelografiji naglašava da č
nazvane (t.j . Marzemino) sorte loze gaje se u Italiji i u Tiro-
lu, ali nemaju č sa ovom sortom". Istovjetnost s Ga-
ragninovim marzeminom naglašava i namjena ž đ koju
donosi ć a to je č za pravljenj e crnog, desert-
nog vina (prošeka), koje se u prijašnja vremena vrlo cje-
nilo", ... Dakle, ć je bilo poznata slava kaštelanskog
marzemina. Za č je da je kaštelanski marzemino u
19. st. i ć brzamin jedna te ista sorta loze, ona koju
Garagninov popis iz 1823. g. identificira kao tribidrag, što
č da kalifornijski uspjeh zinfandela nije prvi put da
tribidrag pod drugim imenom doživi renesansu.
Povijesni položaj tribidraga kao jedne od najpoznatijih vin-
skih sorti pokazuje i č da je to tek jedna od neko-
liko sorti loze koje se ustrajno spominju u ć povijesnih
č hrvatskog jezika od 17. st. č š od Mikalje
1649. g., svi povijesni č govore o tribidragu kao o
ž đ koje rano sazrijeva, č se naslanjavši na Mi-
kaljinu natuknicu. Plod ove tradicije je da se vino u Italiji
nazvalo Primitivo, ono koje prvo zrije. Varijante ovog im-
ena s kraja 19. i č 20. st. je primativo nero i primatic-
c10.
O sudbini tribidraga na prostoru Dalmacije č u
  ć broju Kruvenice.
73
ZAPISI O HVARU
T. Schiff: Iz poluzaboravljene zemlje
Objavljujemo i drugu hvarsku č iz knjige Theodora Schiffa u prijevodu l vice ć Ž ć (Književni krug - Split, 1997.).
N
a nebu su blistale zvijezde i zrcalile se u utihloj
morskoj površini. Vesla su č sjekla vodu,
u valovima koje je odbacivao pramac sijevali su
srebrni zraci prema tamnome nebu i č se da se u vode-
noj crti ć zvjezdano zlato i ć srebro. Kad bi se
vesla u zamahu našla u zraku, tekle su s njih srebrne niti i
ć perli blistalo je u vodenoj brazdi. č - more uoko-
lo bilo je crno č obavijeno proljetnom ć bez
č Pošli smo loviti sardele, a one se love po mraku.
Isplovili smo iz hvarske luke. Ispratio nas je miris ć
i sustizao nas na moru: to na brežuljcima koji zatvaraju
uvalu cvatu ružmarin, č i lovor, vonja dalmatinski
bor i još ć č trava. No, brežuljke, stabla i
ć krila je ć Samo ponekad ocrtala bi se prema nebu
č mrka pruga, ć tankim, svijetlim zrakom -
bili su to vrhovi brežuljaka kojima je ć hvarska uvala
sa sjeverne i č strane. Brzo smo klizili dalje u ć
crno more pred nama, a za nama srebmosvjetlucava brazda
naše barke.
Vozili smo otprilike sat vremena. S vremena na vrijeme iz-
ronile bi lijevo i desno od nas velike, tamne mrlje; bile su
to stijene ili omanji škoj i, đ kojih smo plovili. A onda
smo opet vidjeli samo širok.o, tamno, glatko more i odsjaj
zvijezda u njemu.
„Sad vozimo oko škoja Trauna, đ Karbuna i Klebuka
i tamo nas ribari. Danas bi ulov morao biti dobar, jer
se je more č ohladilo. S kopna je puhnuo povol-
jan ć   kazao je nakon punog sata šutnje stariji č
Služio je mornaricu i bio na Visu, rekao nam je kasnije.
Pred nama se ukazalo tamnocrveno svjetlo, koje je osvi-
jetlilo niz oštrih, uzdignutih stijena. Č je zaokrenuo,
stijene na desnoj strani su nestale, uletjeli smo u svjetlosni
ZAPISI O HVARU
snop, sve uokolo obavila je još mrklija ć nego prije, jedi-
no su ribarske brodice bile osvijetljene, dvije barke i ć
koja je svijetlila. Došli smo đ ribare.
Na barkama su svi bili vrlo uposleni. Jedan je ribar preko
boka od barke izbacio veliku željeznu motku, na njezinu
vrhu bila je č š ć polukružna mrežica nalik roštilju
ili rešetki na kojoj su gorjeli veliki komadi borovine,
ć krvavocrveni plamen. Dim je pritisnut teškim
zrakom milio preko vode. Kad su nam se č svikle na
ć svjetlo plamena, mogli smo razaznati po-
jedine osobe u barkama. Na pramcu je kraj vatre stajao star
č   izborana, potamnjela lica i potpuno bijele kose.
Zurio je u vodu. Dvojica drugih ravnomjerno su i polako
veslali. Nitko nije govorio. Druga se barka kretala na stano-
vitoj udaljenosti, ž ć jednak korak, a u pozadini se ljul-
jala ć   dva muškarca u njoj bila su naizgled neuposlena,
no č se da su pozorno pratila lov. Odjednom su, iz sm-
jera u kojem su se barke kretale odjeknuli povici, kratki i
č   nalik komandama. To namje netko sa škoja pred
nama nešto dovikivao na slavenskom: bili smo zapravo ć
uplovili u malu valu, a da to nismo ni primijetili. Na svaki
povik iz vode podiglo bi se nešto dugo i potom bi odmah
pljusnulo natrag u vodu. Naš namje č objasnio da su to
konopi kojima se mreža č na kopno.
„A sardele su u mreži?" pitao sam s nevjericom, jer mislio
sam da ribolov zapravo još nije bio ni č
„Sardele? naravno! - Zar ne vidite kako č To č
one što su pobjegle iz mreže prije nego smo ih potpuno
zatvorili ... evo sada smo ih zagradili i više nijednoj nema
spasa".
Uistinu smo vidjeli svijetle pruge, nalik srebrnim streli-
cama, koje su skakale iz vode i odmah opet u njoj nesta-
jale. To su, dakle, sardelice koje su pobjegle iz mreže, no
letjele su upravo prema svjetlu s barke, i da se tamo nalazila
još koja mreža, uletjele bi ravno u nju, tek što su uspjele
ć prvoj opasnosti. Onda su se na vratima uvale uka-
zale još dvije barke. Lagano su nam se približavale. Ribari
su zabrinuto pogledavali pridošlice. č nam je da se
radi o „gospodarskom ometanju". Tako to zovu ovdje u
svakidašnjem životu.
Svako mjesto nije jednako povoljno za lov na sardele.
Jarko, vrlo č svjetlo na barci č jato sardela
koje putuju otvorenim morem. Netom ribari primijete da
riba slijedi svjetlost, č veslati prema obali, č š ć
prema nekoj uvali, gdje im pjeskovita tlo i postupni ula-
zak u ć ć ć mrežu. Jer, na kamenju bi
mreža ostala visjeti i poderala bi se. Da bi sardele primi-
jetile svjetlo, ć mora bit što č   zato se u ribolov
ide kad nema mjeseca. Nadalje, važno je da ribe nitko i
ništa ne uznemirava, jer se č jato razbježi na sve strane.
ć da ribari poznaju svaki kutak obale, svaki kamen i
svaku škrapu i unaprijed znaju gdje se može baciti mreža,
okupe se - kako bi izbjegli đ - skupine ribara od njih
dvanaest do petnaest prije svakog mraka i odu poglavaru
dogovoriti mjesto za ribarenje u ć ć bez
č
Naprijed č važi za ribarenje sa ć No, ostali
ribari, koji love bez svjetla, samo s okomito utopljenom
mrežom, č voziti iza jakog izvora svjetlosti, sli-
jediti ga, č se sputava kretanje sardela i djelimice ih se i
zaustavlja u njihovu stremljenju prema svjetlosnom magne-
tu. Onda đ do pogrdnih č   a se dogodi zlo gore
od verbalnog sukoba. Jer, dobar lov sa ć može
donijeti ć č sardela, a ć č sardela vri-
jedi preko dvanaest ć guldena, tako da dobit pojedinog
ribara u jednoj jedinoj ć može iznositi petsto do ć
guldena. No, ć s mora moraju imati i malo ć i
ne smiju biti ometani od ribara koji ribare na drugi č
ZAPISI O HVARU
Za vrijeme ribarenja svi su ribari pobožni. S obale se zaori
komanda: „U ime Božje č prvi konopac!", ili: „U ime
Božje poteže drugi konopac!" Pri tom se barke polako
približavaju obali, a sve bliže dolaze i brodice s gusarskim
mrežama. Niz skrušenih komandi odjednom prekida mala
đ Barke - gusari približile su se u mraku na nekih
pedeset koraka i s ostalih brodica zasiplje ih žestoka kiša
kletvi i psovki, poduprta č ć komada drva; č
dobro ciljana, jer č se mukli udarci o palubu. Oni na
drugoj strani đ ne štede psovke ni razne projektile.
Htjedosmo se ć ć   kako ne bi upali u unakrsnu
vatru, kad je odjednom sve utihnulo. č je trenutak
prošao - mreža struže po dnu, oba konopca se potežu, a
tri barke veslaju zajedno kako bi podigle ulov iz dubine.
Barke - gusari hvataju maglu, a mi pristajemo č uz
bok ribarima, dok vatra s pramca lije svoj žar na brodice
i posadu. Strane mreže č su preko palube, a u vodi
đ s tri brodice i mrežama sve vrvi i kuha i pljus-
ka, ć žubori i šumi, kao da žestoka kiša lije po
č To su sardele koje su č   no prekasno, post-
ale svjesne zaslijepljenosti i sada kao poludjele č iz
vode i pokušavaju ć
Muškarci su uronili male č mreže u metež srebrnkastih
riba koje su se koprcale i istresali ih na dno barke. Dvije
barke ubrzo su bile pune do vrha malih, nježnih stvorenja
koja su se i na suhom još koprcale i skakale i branile se
od č   stranog okruženja. č oko procijenilo
je da ih ima oko dvjesto č - bio je to, dakle, dobar i
uspješan ribolov i svi su bili zadovoljni. Kad nam je stari
ribar pružio košaru svježih, još živih sardela, uz „Neka je
Bogu hvala i slava za današnji ulov!", nije zaboravio odmah
potom svrnuti pogled na gusare koji su odlazili i strastveno
ih prokleti. Kletva je otklizila niz more koje je tiho disalo.
lskarcali su se na parvu
i pomalo naprida gredu njih trojica
kroki, štivale, tabak i peci pale.
Uza se otegla.
Odagno je kurenat iz vale
nažujat ć ih kroki,
izlizat ć se štivale.
ć imat ko zapalit španjulet
ni izist peci pale.
Vladimir ž ć
; .
•. . „.:' ' ..•.
f. ·':)
"
.-°\'
· ...
- \
. .
. !·J·:.t -- .„ ' i „-.
FOR PRI I SAD
•':
_   ~  
.., .
"!·
H\'.AR·,,:1,936 . 2:014.
VODA
VODA PAMTI
Piše Miko ć Ž ž
Teško je pisati o gustimama i vodi dok
mediji izvještavaju u č poplavama
u Slavoniji, susjednoj BIH i Srbiji. Lijepo
što se župnik svake č u molitvi vjernih
sjeti ugroženih od poplava. Dobro je rekao
prilikom blagoslova polja (17. 5.): „ Č
misli da može sve, gospodariti prirodom,
a zapravo treba č na Boga i biti u
suživotu s prirodom." I to stalno treba imati
na umu.
N
a Svjetski dan voda, 22. ožujka, gledao sam zan-
imljivu emisiju o vodi. đ ostalim, voditelj je
rekao: „Prema vodi se odnosite kao prema živom
stvorenju. Voda pamti. Evo i dokaz: ako č po vodi, ona
đ ima nepravilni kristal, kao pahulja snijega, a ako
se prema njoj odnosite s poštovanjem kad se zaledi ima
prekrasan kristal."
Treba istaknuti i č da je u caffe-baru Marin na Ve-
liki ponedjeljak, 14. travnja, postavljena izložba „Žedan
pored vode". Autor je naš suradnik Zoran Tepša, a izložene
su stare fotografije s temom vode, gustirni, č ...
č vam da pogledate tu izložbu. Vidjet ć žene
s verdicama na glavama kako se spuštaju s Fortice, cijevi
koje s broda-vodonosca pune gustirnu na Pjaci, č
Gustirna u župnoj ć
gustirnu i onu u Grodi, nestalu č s Banketih i nestalu
gustirnu s Dolca, a neki ć možda nekog i prepoznati. Vri-
jedno je pogledati tih 20-ak slika davnog i zaboravljenog
Hvara.
ć srno pisali o gustirni u Grodu, ali nismo imali sve po-
datke jer je bila č ć đ Sanji
ć nabavili smo č U subotu, 26. travnja, na
gustirni se okupila brojna ekipa - dr. Marija ć
Rumora, tri profesora Nikša ć   Marinko ć i naš
Joško, ing. Giorgio Pilloni i potpisani. Ali pokriv i luket
su ružinavi, pa je teško otvoriti . Hvala gosp. Anti ć
koji nam je posudio WD-40. Kada smo nakon dosta muke
otvori li gustirnu, svih je zanimala kako izgleda iznutra.
Krasno je đ kamenom povezanim crvenicom. Du-
bina od vrha krune je 8.30m, a vode je bilo 2m. Godinama
nije otvarana, a ja sam probao vodu i pitka je.
80
Gustirne, dio petnaesti
tttttttttttttttttttttttt
VODA
Gustirna u Grodu
U utorak, 6. svibnja, Joško i potpisani obišli su tri gustirne.
O onoj u Gojavi u ć broju, zasada o župnoj i gu-
stirni na groblju. U dvorištu župne ć novija je gustima
od đ kamena. Kruna je od jednog dijela, visine
70cm i promjera otvora 57cm. Dubina od vrha krune je
3,07m, a vode je bilo l,57cm. I pitka je. Utori su samo s
č strane i nisu duboki, što ukazuje da se nije puno
koristila. Zahvalili smo župniku i uputili se na groblje.
E, tu smo svi isti. Sveto mjesto. I to od davnina. Tu je bila
crkva sv. Nikole Donjeg (Gornji je bio na Poljunu), a od
1511. g. uz nju i samostan augustinaca. Naravno, samo-
stanu treba voda, a gustirna se sigurno nalazila na mjestu
današnje. Smještena je južno od ulaza u groblje. Kruna je
đ ciglom, a završetak je od jednog komada kamena.
Duboka je 4,56 m, a vode je bilo 2,40m. Kruna je visoka 66
cm, dimenzija 67x80cm, i otvora 37x48cm. Unutrašnjost
je đ od kamena vezanog crvenicom, što ukazuje na
njenu starost. I ono što je slabo poznato - s južne strane
krune pod kamenim vrhom je natpis - ANNO 1906 K.A.
- koji ukazuje na godinu gradnje sadašnje krune. Pomolili
smo se za mrtve i napustili ovo sveto mjesto.
Nastavak, naravno, slijedi jer bez vode nema života. Jutros
(20. svibnja) na Radio Splitu naša Katija   č ć javlja:
„Hvarani su za žrtve poplava u jednom danu skupili hrane,
higijenskih potrepština i novca i odaziv je bio velik". Bra-
vo, Forani!
81
Peti misec, lipu vrime, sa prijatejima na
pjacu pijemo kafu. Ispril nos pasojujedon
pitur u bilu munturu, nike ženske sa spizun,
tarce jedon zadrugin dvo kucina, a oldole, iz
rive, gre jelna grupa fureštih koji su se iskar-
cali iz jelnega velikega broda ca je jutrus
arvo u Fori ca se je usidril napodan forskih
škojih.
G
ledon jo one furešte i sve mislin kako nji je. Jedon
za drugin gredu, onako pomalo, jedva se micedu, a
ispril njihjelna mloda žensko sa otvorenun lumbre-
lun zelene boje, da bi du je ovi ca gredu za njun boje vidili.
Jerbo je tu sve niki stori svit; jelna žensko gre sa dvo ć  
ne zatu ca je islomila nogu, nego ol starosti, a do nje jedon
stori, barž nju je muž, dobro stariji i ol mene. Onda morete
mislit koliko un imo š ć A ni oni drugi nisu puno mlaji.
Dobota svima ništo fali: onemu ć debeli kako caklo na
izlogu ol butige, oni drugi cilu vrime kašje i darži š ć
u ruke, na dvojici trojici vidin oni aparot na ušima jerbo
dobro ne cuju. Sve jedon gori ol drugega. Za ć istinu, bilo
je i malo mlajih, ma takih ni bilo puno. Nojpri su se fermali
kraj Arsenola. Iskupila jih je ona ca jih vodi, ona sa zelenun
lumbrelun. Oni okolo nje, ona izmeju njih i vidim danji go-
vori obo tuj ć od Arsenola. Je, niki ol njih gledodu u nju,
pari se da je slušodu, ma ć ol njih gledo naokolo, no-
j pri na svuj aleruj, po na svit koji pasoje okolo, po u nebo;
more bit da se istrašidu da bi mogal pocet padot dož. Kal su
tote bili gotovi, pomakli su se malo napri, prema Mandracu
i ona žensko nji pokozoje Forticu. Za vidit Forticu iz Pjace
vajo pogledot pul gore, priko đ da bi se vidila Fortica
koja je okolo trista citorsta metrih daleko. Forticaje veliko,
ali se meni pari da je oni stori svit ni mogal vidit tako lako.
Govorila je ona č okolo pet minutih, a onda su na-
pravili dvodesetak korakih i fennali na sri pjace i voltali
prema Katedrali. Sa! su se primakli bližje di smo mi pili
kafu i kad nji je ona sa zelenun lumbrelun opet pocela go-
vorit, e onda son vej mogal cut Qerbo je i meni potriban oni
aparot, ma me je srom butat ga u uho), mogal son cut da
govoridu ingleski. Opet su se pomakli malo daje i gledodu
u ć Leporini, a ona č i daje govori.
83
Č
tt+t+ttt+++++t+t ++++t++t
Sve ovo von govorin da biste vidili koliko su ti svit stvorih
culi u, recimo, petnaste, dvadeset minutih. Nojpri obo Ar-
senalu, po obo Fortici, po obo Katedrali i kumo ca nji je
ona još usput dodala. Koliko su oni ol svega tega mogli za-
pametit u temu momentu. A da ih je bilo pitat posli pul ure
bilo co o bilo cemu ca nji je ona govorila, jo bi dol glavu
olkinut da nisu zapametili ni peti dil.
Atento son j ih gledol, ono kal sumi bili blizu. Noj pri, niki-
m a ni bilo brige ca ona žensko govori. To se je vidilo kako
se voltoju vamo tamo, kuda su somi na Pjacu, kuda nisu
dušli slušot obo „kulturnim znamenitostima grada Hvara",
nego kuda su se tote slucajno našli i sal ne modu ć
Puno njihje imalo aparate za slikanje i sumo su škjocoli na
sve bande, a ni nji bilo brige ca ona govori. Niki drugi su
bili malo daje i sumo tako stali i cekoli ca se posli ovega
dogodit, ć ć i ca cinit. Barž su jedva cekoli da
se vrotidu nose na brud i da se zavole u svoju posteju. A
niki ol njih barž nisu ni znali di su.
A sumo mogu zamislit sliku kako je bilo kal su se ono vra-
tili na svuj brud, onako umorni, brez furce, glolni i želni.
Kuda da gledon kroz ponistricu na njihovu kabinu kal se
ono poenu pripremat za se malo olmorit, po kalaju ć
po ć naslone na svoju posteju, po izvade aparat iz ušiju,
po izvade zube i stave jih u žmul, i ne virujen da niki ol njih
ne zabeštimo i pošaje švrogon sve olreda i rece ca mi je ovo
sve bilo potriba.
Ovo von ne govorin napamet. Amu son i som bil na jedno
ili dvo tako putovonjo sa forskim penzionerima. Ono pri
niku š ć kal smo se bili uputili u Č š Bilo nos je
okolo trideset ipet, ako ne i ć sve is Fora i gore is otoka.
Dvigli smo se bili puno rano ujutro za ć trajekt u Stari
Grod u pet ipul. U Splitu nos je cekol autobus. Petnaste
urih, ni ć ni manje, nego petnaste urih nos je vozil do
Praga. Sal zamislite nos toliko storega svita u autobus te
puste ure, i kaki smo mi bili kal smo tamo arvali. Umorni,
želni, noge otecene kuda barili, jelva cekoš kal ć ovo sve
finit, jerbo sutra vajo rano ustati ć gledot ono zoc smo i
dušli u ovi grod i zoc smo se uputili na ovi veliki put.
Bilo je lipu vrime sutradan, naš parvi đ u Pragu. Ujutro
smo bili lipo o lm oreni ijo son mislil ovo lipo pasat. Tako
je i bilo. Dobota. Nojpri nos je vodila „ č   (ni imala
zelenu lumbrelu, nego carnjenu), išli smo u jelnu crikvu.
Ona govori, ti slušaš, napinješ uši da boje cuješ, jerbo niki
ol ovega našega svita ne obadaju, nego provju jelna sa dru-
gun i ti ne moreš cut puno. I tako iz te crikve nos je olvela u
drugu crikvu, po opet u ć i mogu von ć da smo za tu
jutro vidili sedan crikvih.
A bila je ona dobra č Obo svakuj crikvi je mala
puno tega. Rekla non je kal je izgrodjena svako crikva,
koji su bili zidari, koliko š ć se je gradila, koliko je vi-
soka, široka, duga, koliko putih su je bili porušili i opet iz-
gradili. Dobota non je rekla i koliko je bilo potriba matunih
za svaku crikvu izgradit. Po vos j o sal piton koliko son jo
mogal ol svega tega zapametit. Posli svih tih crikvih, jo koji
ionako malo gren u cr ikvu, bil son rekal da me vej ni jelna
crikva ć nikal vidit. (I u sebi son molil Boga da mi vej
ne pade napamet ninder ć di ć me vodit po crikvima.)
Zatu vej nikal ć ć u ti Prag, po da mi ga i muhta doju.
Kal son bil dobro mlaj i i kal bi onda bil vidil kako on stari
svit, furešti, gredu jedan za drugin po spliskuj Rivi ili Pjaci,
Gerbo son tal hodil u Splitu u škulu), uvik bi se bil cudil
i pitol somega sebe ca ć ovi judi, ca se ovako stari
mucidu i putuju po svitu, a boržo ć umrit. Jerbo, kal si
mlod, oni svit ol pedeset ili šešdeset š ć paridu ti kako
danji je dušlo vrime za portit.
Nison mogal ni zamislit da ć i jo, ist o tako, i kal mi paso
70 š ć da ć i jo tit još živit i putovat i vidit svita.
Ovi svit gre vamo onamo, po cilemu svitu, a moja pokujno
nona se za cilega svojega života ni makla iz Komiže. Ni na
Luku, ni na Bišovo, ma ni u Okjucinu ni bila. A to von je
sve pul ure ili ć trikvorta ol ure hoda. Ne mislin do
Bišova, Do Bišova je 5-6 mijih, a moja nona ni mala pliv-
ot da bi se fidala provat ć tamo. Ni njuj ni bilo potriba.
U Komižu je imala sve. Istina je da ni bilo likora, ni bilo
zubara, alije bilajelna babica pokje moja nona mogla rodit
citiri diteta, meju nj ima i moju mater.
Ali je zatu muj nono, pokujni, u koga son j o izdij en, un je
isto bil Petar, muj je nono vidil puno svit a.
Bilje u Amerike dobota citardeset š ć I za tu vrime je
dobro naucil engleski. Ili se je tu meni sumo parila. Jerbo
ono kal se je vrotil izAmerike, pari mi se citardeset i osme,
olma posli rata, kal bi se un bil izjidil, bil bi pocel na en-
gleski. Jedan put kal me je bil poslol kupit fulmine, a j o se
vrotil iz trafike brez njih, uj edanput se je dvigal iz katride
nanoge, pocel je mohal rukima i rekal: „Sana vagan, moli
(tako me je un zvol „moli"), kaki je ovo guveran kal ni
fulminih ni." To, „sana vagan", ni to bilo jedinu ca je muj
nono mol na inleski. Bilo je i „sana ć   i još nike rici,
a kako nison mol ca tu ć ć sve son zaboravil. U ono
vrime, malo je ku razumil ingleski . Apena kasnij e, kal su
se judi poceli svesebice ć iz vonka, apena je onda ni-
kur mogal cagor razumit. Po san j o pitol ca tu ć ć tu
„sana ć   i „sana vagan", po su mi rekli i sal i jo mon.
Jo bi von rekal ca je tu, ali ć da ne biste r ekli da nison
fin. Ovo obo mojemu nonotu, da ne biste krivo razum ili, ni
un stol u Amerike svih t ih citardeset š ć Bil bi se un i
vrotil koji put. I svaki put kal bi se bil vrotil, bil bi napravil
po jelno dite, po bi opet bil išal nose u Amerike. Tako puno
putih, i moja nona je rodila citvoricu. A kal se je zolnji put
vrotil doma, to citardeset i osme, tal vej ni bil zaništa i posli
tega vej ni bilo nove dice. Jerbo j e tal imol i priko osand-
eset. Osandeset ipet. Dobota je vej bil st ari covik.
84
Nikola č ć
„ č ć   i „Brusje da se ne zaboravi"
Na blagdan sv. Jurja (ove godine zbog
osmine Uskrsa slavljen 28. travnja) u
društvenim prostorijama u Brusju pred-
stavljene su dvije knjige autora Nikole
č ć „ č ć   i „Brusje da
se ne zaboravi". Knjige su predstavili: Petar
Krešimir č ć predsjednik č
udruge „Bruška Zora" (nakladnik), Zoran
š ć pjesnik Tin ć urednik
Matko ć prof Vjekoslav č ć i
sam autor.
O
Brusju ć postoji nekoliko knjiga i publikacija
kojima se nastoji oteti zaboravu i skupiti na jed-
nom mjestu važnost i č ovog mjesta. Knjige
N. č ć slijede taj put, no s jednom razlikom: autor,
premda piše jasno, konkretno, provjerena i razumljivo,
uvelike ć pisanu č svojim osobnim iskustvima,
impresijama, ć U knjigama su slike iz obiteljskog
arhiva, autor se potrudio obratiti pažnju na gotovo svaki
detalj, od „velikih" i „malih" č i sudbina, preko izreka,
nadimaka, anegdota, opisa ljekovitog bilja ili namještaja,
do toponimije. Svojim istraživanjem, trudom i ljubavlju au-
tor je č cijeli jedan svijet bruške povijesti, kulture,
tradicije, zanimljivosti, ali i osobnu povijest.
„ ć potrebnu đ za pisanje spoznao sam
da o Brusju i Brušanima ima dovoljno stvari, momenata,
đ o kojima se može dugo i naširoko pisati, uvijek
lebdi pitanje što je ono o č bi trebalo više i detaljnije
pisati. Bilo bi dobro da se sve dosad, zabilježena o Brusju i
Brušanima sakupi kako bi se sve vrijedno i pomno stvara-
no kulturno đ koje bi moglo biti korisno ć
pokoljenjima č obradi i č Sakupljenu baštinu
bi trebalo prikladno pohraniti najednom mjestu u selu. Sve
bi to trebalo kronološki obraditi i dokumentarna prikazati
uz ć svih onih koji mogu dati obol svemu 'bruškom',
ž ć i ć sve prave vrijednosti i tradicijsku
baštinu naših predaka, č ć u svakom segmentu i
sadašnjost. Srce je u Brusju i s Brušanima, ma gdje bili",
rekao je autor Nikola č ć
85
Piše: Zorka ć
NIKOLA Č Ć
BRUSJE
DA SE NE ZABORAVI
Žrtve na č Hvarske biskupije (2)
Povijest nije crno-bijela
Piše: Martin č ć - Martin
ru
„O č i žrtvama u Hvarskoj biskupiji u
ba č vladavine" fra Stipe č ć  
pnika ć   dio je velike knjige "Hrvatski
č i žrtve iz vremena č vladavine" (707
str), koja je izašla u nakladi Glasa Koncila u kolovozu 2013.g.
Sredinom prosinca 2013 god. knjiga je predstavljena u Hvaru,
u č dvojice biskupa. Imam primjedbe, i ne samo ja,
na pisanje fra Stipe. Autor kao da je pisao ovaj rad u nekoj
č konobi. Uostalom, on je furešt i ne zna stanje u Hvar-
skoj biskupiji. Odavno je poznato da svi ideolozi odbacuju
„ ć dimenziju" stvarnosti i da imje što crnije prikazivanje
bolje za njihovu reviziju povijesti. Moj prigovor odnosi se
samo na Hvarsku biskupiju. Do deset godina umrijet ć svi
svjedoci i njihova djeca pa imati sakatu povijest, a to je
samo sredstvo za produbljivanje podjela i č umjesto
bitnih djelatnosti. Samo istina je svetinja.
Partizani su u Pražnicama na č ubili sedam Nijemaca, a
oni su za osvetu ubili 24 stanovnika Gornjeg Humca, đ
njima i đ Kuzmu Š ć Fra Sti po č da nije bilo
komunista, đ Kuzma ne bi bio ubijen. Postoje č
koji tvrde da su Hrvati trebali stati doma u tinel , č kraj
rata i potom dobiti hrvatsku državu uz obilje đ krvi. Fra
Stipo č primjenjuje crno-bijelu tehniku, a toga nema u
realnom životu. On u č žrtve ubraja i žrtve ubi-
jene na bojišnici, pošto su ih tu odveli partizani. đ  
u č žrtve ubraja i mrtve uslijed č i
č bombardiranja, kao i žrtve č   Talijana, par-
tizana i Nijemaca, te stradale u č prema Zagrebu u
svibnju 1945. i u Istri. Fra Stipo č ne poznaje dobro
povijesno stanje dalmatinskih Hrvata i Talijana, kao ni zako-
nitosti ratovanja. Partizani su isto č pritisak na narod da
im se pridruže, ali to je zanemariva prema bitnom razlogu
odlasku Dalmatinaca u partizane, a to je povijesno đ  
kao i ponašanje Talijana prema narodu. Talijani su bili fašisti,
a ne komunisti. Zato je Dalmacija dala najviše partizana. U
ć bitkama bilo je najviše Dalmatinaca i oni su prvi ušli
u Trst, pa danas posjedujemo Istru. U Srbiji su bili Nijemci,
koji su se ponašali č   pa je bilo malo partizana i puno
č   koji su č Poznato je daje bilo više ubijenih Hr-
vata sa strane partizana na teritoriju koji je bio pod upravom
NDH, nego Italije, iako je Italija de facto svugdje vladala.
Rad fra Stipe u biti se odnosi na ć č žrtve, usput na dio
laika, kao i na žrtve nacionalizacije. Odvajanje žrtava na taj
č izdvajanje iz cjeline i predstavlja otežan rad i veliku
opasnost za dobar rezultat. Za razliku od fra Stipe, prof. đ
I van ć i prof. Bl anka M atkovi napis ali su knjigu Dugo po-
ljski žrtvoslov (2011. ) o svim ratnim žrtvama Dugopolj a stra-
dalima u periodu od 1941. do 1948., sa potpunim biografskim
podacima, detaljnom analizom i okolnostima stradanja, te
mjestom ukopa. Od 445 stradalih partizani su ubili 130, a ostali
su umrli od glada, bolesti, bombardiranj a, Talijana, Nij emaca,
č   ustaša i domobrana. Pod nerazjašnj enim okolnostima
stradala je 69 ljudi. U Dugopolj u je napravljen spomenik sa
urezanim imenima svih stradalih stanovnika, bez obzira na
č kako su i od koga i č stradali. Svoje nezadovoljstvo
spomenikom izrazili su neki partizani.
Fra Stipo se u proizvoljnom č povodi za mnogima
koji stalno El Shatt prikazuj u kao logor patnje u koj i su ko-
munisti tjerali narod po kazni. Sudionici zbjega u El Shattu
smješteni su u napuštenu britansku vojarnu. U gradu Hvaru
1943. vladala je glad, od č su lj udi i umirali . Hvarani su
jeli travu bez ulja. Moj otac nije imao ni pedeset kila. On j e
organizirao zbjeg za Hvar. U El Shattu je na ž ć bilo sedam
vrsta č Raj! Na Visu j e bilo đ pritisaka za od-
lazak u El Shatt zbog osiguravanja stambenog prostora za
č oficire. U Hvaru se u zbj eg išlo dobrovolj no. Moja
nona i tetke ostali su u Hvaru. Biskup š ć j e kao pravi pa-
stir poslao šest ć u El Shatt, a po fra Stipi komunisti
su ih protjerali po kazni . Moja maj ka je živa i veoma dobro
se ć procesije za Križen po Sinajskoj pustinji. Komunisti
nisu nikad zabranjivali procesij u za Križen, a za fra Stipu j esu.
Don Nika ć nisu ubili komunisti, odnosno „prisilili"
na odlazak u El Shatt, pa j e onda tamo nesretno poginuo zbog
komunista. U stvari, đ Niko se ubio u Port Saidu bacivši
se pod vlak zbog lj ubavnih razloga s osobom koju sam dobro
poznavao. Don Andro Štambuk j e u El Shattu bio č Cen-
tralnog odbora zbj ega i neko vrij eme predsj ednik prosvjetnog
odjela. ć su iz El Shatta donijeli crkvene č kn-
jige. Partizani su prilikom č iz Hvara otišli biskupu
Puši i molili ga neka č Hvari Hvarane, što je on i č  
kao i još neki ć To mi j e moj otac č Biskup š ć
bio je prisutan na skupštini NOO Dalmacije ( 12. 6. 1944. ) u
Hvaru, kao i na skupovima partizana kultumj aka. ZAVNOH
je 14. travnja 1945. donio odluku o osnivanju Narodne vl ade
Hrvatske u Splitu. Tom č prisustvovali su i biskupi š ć i
Mileta. Biskup š ć j e otišao u Split brodom „Bakar", a na
jarbolu se vijorila adrniralska zastava, pošto je biskup u to vri-
jeme bio u rangu admirala. Biskup š ć je imao dobre odnose
s partizanima. Fra Stipo piše da su ga 1948. pokušali ubiti .
ć   ali Hvarani ne znaju za to.
86
REAGIRANJA
Godine 1953. zaoštrava se problem Trsta i nastaje tzv.
š ć kriza. Pogoršavaju se talijansko-jugoslavenski odno-
si duž granica i na slobodnom teritoriju Trsta. Italija je plan-
irala vojno osvojiti zonu A, a prije i ć dio zone B. č
su demonstracije u Jugoslaviji. Đ su u školama lupali po
klupama i skandirali. Tri mjeseca grupirane su velike vojne
snage s obje strane granice. U ovim napetim odnosima č
se smatrati da su ć sukrivci za stanje u zemlji. Hvarski
skojevci č su ć ć Hvarski komunist Ivo
č ć obavještava biskupa š ć o tome. ć da nisu
ugroženi, hvarski ć otišli su ć u č sa-
mostan. U dogovoru, javna je rasvjeta naglo pogašena. Istukli
su đ Andra Štambuka kraj ć Avelini, a đ Jure ć
je uspio ć Biskup Andro Štambukje umro 16 mjeseci
nakon što je č   a smrt je uslijedila od upale slijepog cri-
jeva. Po fra Stipi biskupAndro Štambukje umro od posljedica
napada. Partizana msgr. Vojka š ć isto su istukli 1953.
g. Živi stari Kornižani tvrde da partizani nisu ubili ni jednog
Komižanina, a Talijani jesu. Fra Sti po piše o izvještaju iz svib-
nja 1944. Mjesnog odbora NOO Korniža o strijeljanju bez
ikakvog objašnjenja. Problem zarobljenika je žalostan svjet-
ski problem. č zarobljenici i njihovo likvidiranje nije
još znanstveno istražena u Hrvatskoj. Broj zarobljenih 1300
Nijemaca na č je prevelik sa vojnog stajališta. Fra Stipo
spominje procjenu od 4-5000 Nijemaca i ustaša, koji sudove-
deni na Vis. U Visu nitko nije znao ništa o tome. Samo su neki
č neki krik i metak. Ovakvo površno pisanje može proiz-
vesti nepovoljne komentare da su č sudjelovali u tome.
Fra Stipo se poziva na svjedoka i č Veljka Ć i
piše da je on 1943. bio partizanski namještenik u Komandi
mjesta Bogomolje. Tko je to u partizanima imao ć rad-
no mjesto? Velj ko Ć č da su mnogi Hrvati nasilno
đ u zbjeg u El Shatt, kao i šest ć Isti veli: "Zar
je potrebno istaknuti da bježanje našeg puka na Vis, u Italiju i
dalje, bilo č srnišlj eno i potaknuta? Prilika za odstran-
jivanje i ubijanje utjecajnih ljudi i prikazivanje Saveznicima
uzajamne ljubavi naroda, Tita i Partije". Nepismeno č i
č Istaknuti ljudi, č stariji, lakše su se mogli
eliminirati na otoku Hvaru, nego ih odvoditi u El Shatt gdje su
Britanci kontolirali naše ponašanje.
Fra Stipo sve neugodnosti i kame ć č stavlja
u isti koš. Uvjetna kazna i zatvor nije isto. Don Andro ć
znao je č č performanse i predstave i zašto bi
on bio isti kao uznik fra Rando š ć   koji je bio č puta
zatvaran, i to u Staroj Gradiški i na Golom otoku. Kotarski
sud Hvar donosi 19. 12. 1945. popis ratnih č i lik-
vidiranih narodnih neprijatelja (98 ljudi). Preslik posjedujem
od 1988. godine. U tom popisu ima i falsifikata. Rad fra Stipe
nije đ sa tim popisom. Uostalom, svi izvori korišteni
u predmetnom č nemaju istu vrijednost. Č se č
proganjanje ć po pitanju slobode savjesti, pa se tu na-
bacuju mnoge č stvari, č i one koje u to ne pristaju.
Svaki drugi đ j e imao neki susret sa Udbom, pa isti
nisu žrtve. Meni je hrvatski udbaš uzeo pasoš pola godine.
Mora č zaraditi ć Nitko u mojoj obitelji nije bio
č saveza komunista niti ust aša. Ja sam u komunizmu birao
radna mjesta. Danas, u demokracij i, za posao č zahoda
trebaš biti č neke stranke. ć se progonjen po pitanju
slobode savjesti, kako u komunizmu tako i u Republici Hrvat-
skoj. Morao sam zbog progona struke biti ž č struke, pa
sad imam malu penzij u.
Zaista, fra Stipo živi u nekoj tamnoj konobi . Svi se prave
znanstvenici. Rad fra Stipe j e pun č i težnj e da stanje
prikaže što crnijim. Ustaše se ne spominju. Spominje samo
jednu pozitivnu stvar. Poznatog župnika i spasitelj a ć
đ Dinka ć pohvalio j e viši č č
Ipak, fra Stipo skriva ime. Taj č je pukovnik JNA i
č Andro ć Kako ide po struci i etici, o ovome
sam obavijestio dvij e meritorne crkvene institucije. Nij e
bilo reakcije. Glas Koncila u ožujku ove godine izvješt avao
izlasku spomenute knjige o žrtvama č vladavine,
pod naslovom "Treba spasiti povij est od iskrivljavanja". Dak-
le, ja pišem iskrivljena. Radovao bih se dami netko to dokaže,
jer istina je svetinj a. Pravi problem je što sam o ovome kazao
dvojici ć Hvarske biskupije i dvojici laika, a svi su
slegli ramenima. Hvarski intelektualci koji pomaj u fra Stipu
isto su negativno reagirali na nj egov rad. Nemamo pravih tek-
stova o ponašanju komunista od 1946. do 1990. god. I to ć
ć u ariju ili u ekstrem. Veliki HSS-ovac Antun ć
je napisao knjigu „Autoanalize".Tu se vidi kako je u Zagrebu
živio normalno, a 20 god nije dolazio u Stari Grad zbog tri
komunista. č   starij i Hvarani o ovome malo znaj u. Oni su
izloženi ć informacija bez obzira na stupanj cjelo-
vitosti i istine. Danas se veoma teško ć Ima sve više tek-
stova iz kojih se ne može znati tko je dobio rat 1945. godine.
Svi su pobjednici , pa su i žrtve tako prikazane. I t ako se od-
gaja omladina i sad ć riješiti recesiju. Rijetko se napiše
cjelina. Redovito uvij ek nešto fali prema startnoj boj i. Ovaj
rad fra Stipe samo doprinosi opasnim podj el ama Hrvata. Sva-
ka č Crkvi da j e pokrenula problem žrtava. đ   što
se č znanstvene metode, uz ć trebaj u sudj el ovati i
laici i ateisti, č ć imati cj elovit rezultat. Za Hvarsku
biskupiju pitanje žrtava treba č sve č
Simpatiziram matematiku i osnovne tri koordinate prostora i
života. Fra Stipi č nedostaj e ć dimenzija uslijed nj e-
gove ideologije i on de facto ne poštuje sine ira et studio - bez
mržnje i naklonosti, nepristrano, obj ektivno, pravedno.
Ć UREDNIŠTVA: Tekstovi objavljeni
u rubrici „Reagiranja" izražavaju osobni stav autora,
a Uredništvo se može i ne mora slagati s iznesenim.
Uredništvo zadržava pravo skratiti tekstove i odrediti
im naslove.
87
Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, misu u lOh slavio je
župnik. Pjevanu misu u l 8h slavio je biskup Štambuk.
Euharistijsko klanjanje, 20. ožujka, animirale su sestre
benediktinke kao uvod u središnju proslavu 350. obljetnice
benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja i Antuna
opata. Na blagdan ć sv. oca Benedikta misu
u 18h slavio je benediktinac o. Damjan ž ć u koncel-
ebraciji više ć Nakon mise u muzeju samostana
bilo je prigodno č š ć a posjetitelji su mogli pogledati
i izložbu fotografija iz foto-arhive samostana koju su u
suradnji sa sestrama priredili Muzej hvarske baštine i Ivo
č ć Središnja proslava obljetnice bila je u subotu,
22. ožujka. Misu u koncelebraciji s više ć slavio je
biskup Štambuk. Toga dana se obilježio i Dan ć
života, pa su se okupili č redovnici i redovnice. Kol-
udrice su ć i ostale uzvanike č č
č u restoranu Dela. Više u reportaži ...
Nedjelja Caritasa obilježena je na ć korizmenu ned-
jelju (Bezimena), 23. ožujka, a prikupljala su se sredstva
u znak solidarnosti s katolicima u Bosni i Hercegovini.
KRIŽNI PUT PO KAPELICAMA
., ' ' .....
- I  
II
;:.\\-
. r• \
.- ' _ I u
"t"1"
1 •. „
i

I
I
ZASTAVA ZA 350. OBLJETNICU BENEDIKTINKI
Prikupljeno je 10. 123,00kn.Te je nedjelje obilježen i 100.
đ tete Šimete ć - više u reportaži.
Svetkovina Blagovijesti proslavlj ena je u utorak, 25.
ožujka. U Anuncijati je misa bila u lOh, a slavio je biskup
Slobodan. Pjevanu misu u Katedrali u l 8h slavio je župnik.
88
ŽUPNA KRONIKA
Planinarski križni put Hvarske biskupije održana je u
subotu, 30. ožujka, đ Svete Nedije i Vrboske. Više u
reportaži ...
Na korizmenu nedjelju (Sredoposna), 31. ožujka,
križni put po kapelicama č su pripravnici za sakrament
krizme.
U subotu pred Gluhu nedjelju, 5. travnja, održanje Veliki
križni put grada Hvara od Katedrale do Kruvenice. Križ
su iz Katedrale iznijeli bratimi sv. Križa, a na prvoj postaji
preuzeli su ga biskup Slobodan i ć Potom su križ
nosili redom gradske vlasti, krizmanici, majke, pa č
č i krizmanika, zatim ribari, težaci i radnici,
prosvjetni djelatnici, djeca, fra Jaki i suradnici, vatrogasci,
medicinsko osoblje, trgovci, krizmanice i policajci. Post-
aje su najavljivali č Novak-Bakica i Miro ć
molitve je predvodio biskup Štambuk, a tekstove su č
predstavnici pojedinih grupa koje su i nosile križ. Za
ć križa natrag u Katedralu bili su zaduženi bratimi
sv. Nikole.
Pete korizmene nedjelje (Gluha), 6. travnja, bratimi sv.
Nikole primili su dva nova -Antonia Tudora i Petru
ć
Kroz peti korizmeni tjedan, 7. -12. travnja, preko č
mise pjevani su zazivi Isusu, a potom su slijedile č is-
tine i prigodna propovijed. Na temu „Sedam djela đ
duhovnih" (dvoumna savjetovati; neuka č grješnika
pokarati; žalosna i nevoljna utješiti; uvrjedu oprostiti; ne-
pravdu strpljivo podnositi; za žive i mrtve Boga moliti)
propovijedali su župnik (u ponedjeljak, utorak, petak i sub-
otu) i biskup Slobodan (u srijedu i č  
U srijedu, 9. travnja, djelatnici Caritasa došli su po č
prikupljene u akciji „Maslinova č nade". č
su po č organizirano prikupljali č hvarskih
bratovština, a donosili su ih i drugi vjernici.
U petak pred Cvjetnicu. 11. travnja, obilježen je spomen
Gospe Žalosne pjevanjem Gospina č pred oltarom kod
malih vrata.
Nedijom od Polme - nedjeljom Muke Gospoduje, Cvjetni-
com - 13. travnja č je Vela šetemona (Veliki tjedan).
Pred biskupijom su blagoslovljene grane palmi, maslina i
lovora, a potom se č ophodom ušlo u Katedralu.
Muku po Mateju pjevali su: č č Zoran ć Isus
đ Pavao ć te č Giorgio Pilloni, Zorka
89
BLAGO VIJEST
VELIKI KRIZNI PUT GRADA HVARA
ŽUPNA KRONIKA
NOVI BRATIM SV. NIKOLE ANTONIO TUDOR S DJEDOM I OCEM
ć   Željko Novak, Ivo Tudor i Prošper ć Pro-
cesijom s Presvetim na kraju mise do tri skaline č je
č klanjanje - quarantaore.
U 15h bratimsku uru imali su bratimi sv. Nikole, a u 16h
bratimi sv. Križa.
Zadnja ura č je 19h. Muški dio župskog zbora pod
ravnanjem Klare ć i uz pratnju Jasne ć na or-
guljama otpjevao je psalam 6 „Domine ne in furore" Josipa
Raffaellija, poznatiji kao „Embescant". Uslijedila je propo-
vijed ovogodišnjeg predikatura đ Pavla ć  
ć Hvarske biskupije, trenutno na studiju u Rimu.
Na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu, 14.-16. travnja,
Presveto je na nastavak klanjanja izlagano nakon mise u
7h. Uslijedila bi molitva jutarnje. Uz Presveto su se prva
dva dana Velikog tjedna od 12 do 2lh na urama izmjen-
jivala po dva bratima sv. Križa i sv. Nikole, a preko zadnje
ure u 20h pjevala se Emmbeska, te bi bila propovijed predi-
katura. Quarantaore su č procesijom do tri skaline
koja je č u 11.30h na Veliku srijedu.
Nakon procesije promovirani su audio-zapisi šest križnih
putova Anto na Š ć „Za križem Kristovim".
č   prilike za ispovijed bilo je kroz sve dane Velikog
tjedna, a uz predikatura i lokalne ć   u utorak i sri-
jedu na raspolaganju je bio i isusovac p. Radojko Karaman
iz Splita.
90
AKCIJA "MASLINOVA Č NADE"
NEDIJA OD POLME
ŽUPNA KRONIKA
Barabon je održan na Veliku srijedu. U 19h č je
č bogoslužje. Nakon prigodne č predikatura,
ispovijedalo je više ć Zatim je pjevana Služba
č Velikog č te „hvarski" Smiluj se meni Bože
G. Candottija, a nakon završne molitve izgašena su svjetla
u Katedrali uz lupanje po „boncima" - simbolika č
Krista.
Misa č Gospoduje č je na Veliki č
17. travnja, u 19h, a slavio ju je biskup Štambuk uz kon-
celebraciju župnika. Dvanaestoricu apostola predstavl-
jali su bratimi sv. Križa Ante č ć š ć Jure
ć Videta, Nikša ć Ivo Bure, Marko
Tudor i Juraj ć ž te bratimi sv. Nikole Ivo
Tudor-Broje, Ivo Tudor-Kotin, Antun Tudor-Kotin,
Damir ć Jure č ć ć i Ante č ć ć
Na kraju su procesijom po Katedrali ć hostije
prenesene u Božji greb u kapeli sv. Križa, a uslijedio je
obred Rušenja oltara.
Okupljanjem bratovština u Katedrali u 15.30 na Veliki pe-
tak, 18. travnja, č je procesija po Božjin grebima,
a nastavila se u crkvama Duha Sveto ga, sv. Ivana Krstitelja
i Antonija opata, Gospe od Milosti i Anuncijati uz pjevanje
„Zdrav si Isuse", molitvu 5 č š na pet rana Isuso-
vih te za pokojne bratime u bratimskim crkvama. đ
postaja pjevanje „ č moj" te je moljena krunica Srca
Isusova.   č   je ove godine bio iz Bratovštine sv. Nikole.
Liturgija Velikog petka č je u 19h. Muku po
Ivanu pjevali su: č č Ivo Tudor-Broje, Isus đ Pavao
ć te č Zorka ć Giorgio Pilloni,
Prošper ć i Zoran ć Obred ljubljenja
križa trajao je 48 min. Nakon č č je velika
č procesija po Pjaci, a uslijedila je propovijed
predikatura. Potom je Presveto položeno u Božji greb.
Na Veliku subotu, 19. travnja, crkve s „Božjin grebima"
bile su otvorene cijelog dana za osobnu pobožnost.
Vazmeno bdijenje č je blagoslovom ognja pred
Katedralom u 22h. Hvalospjev uskrsnoj ć otpjevao je
đ Jure ć Misu je slavio biskup Slobodan, a nakon
župnikove propovijedi blagoslovljena je voda. Č
uz č i ć č je poslije mise pred Katedra-
lom.
Svetkovina Uskrsa proslavljena je u nedjelju, 20. travnja.
Misu u lOh slavio je biskup Štambuk u koncelebraciji s
župnikom i đ Pavlom ć Na kraju mise
održan je blagoslov jela i djece, a biskup Štambuk je
darovao srednjoškolsku ekipu (Matea č ć Marina
91
QUARANTAORE
VELA SRIDA
ŽUPNA KRONIKA
VELI Č - APOSTOLI
č ć Marija č ć i Marinela ć koja je
osvojila ć mjesto na č olimpijadi na final-
nom natjecanju u Šibeniku od 2. do 4. travnja.
U l 9h pjevana je č č a uslijedila je recitirana
misa.
Povodom Uskrsa biskup Slobodan uputio je prigod-
nu poruke iz koje č „I kad bi sigurno sretni bili
bogataši i bogatiji, onda bi na svijetu živio č veliki
broj sretnika. Drugi misle da je rješenje u č koju
netko ima š ć neke đ 'službe. Ništa od toga!
'Ne žesti se na onoga koji ima ć usputno upozorava
Psalmist ... O, kako su se brojni kasno opametili! 'Za jedan
č radosti - ć dana žalosti!', veli pjesma. Tada pre-
ostaje s Jeremijom tužiti: 'Oduzet je (moj) mir i ne znam
što je ć (Tuž 3, 17) ... Ako je grijeh izvor ć a jest,
treba se s time č Krist je ustanovio sakrament
pomirenja ili svetu ispovijed. Krist, koji je došao na svijet
- ć č   Koji je sve što je govorio i č usmjer-
avao na to. Dakako, na njegov č u njegovu stilu. I ako
smo, a nadam se da jesmo, u životu bilo kada osjetili 'kako
je dobar Gospodin', kako je divan taj Njegov 'izum' svete
ispovijedi, i ako smo nakon dobre (!) svete ispovijedi osjeti-
li koliko 'smo laganiji', kao da 'letimo', ako smo tako nešto
osjetili i uz ovogodišnju uskrsnu ispovijed, onda: č
to blago, koristimo to blago, ne gubimo s vida to blago ...
Sestre i ć budite sretni ć mirne savjesti! ć
ili je u nama i s nama, ili je nema! Sve materijalno ne može,
i nikada ć ć zamijeniti ono što je duhovno. K tome,
naša ć neka bude u nastojanju da druge ć da
druge č sretnima! Time ć se umnažati č naše
š ć ć  
92
VELI Č
BOZJI GREBU ANUNCIJATI
ŽUPNA KRONIKA
VELI PETAK - Č PROCESIJA
Na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja, Anuncijataje tokom
dana bila otvorena za osobnu pobožnost „Radovanja Gos-
pi", a č smo se „radovali" u 18h. Ujutro je u Kat-
edrali bila recitirana misa u lOh, a č u 19h slavio
je predikatur đ Pavao ć ujedno održavši
završnu propovijed i blagoslove. Nakon propovijedi biskup
Slobodan se zahvalio predikaturu te se osvrnuo na proteklu
korizmu i Veliki tjedan. Milostinja se toga dana skupljala
za sakristana i sakristanku. č je biskup Štambuk
č „apostole" i druge uzvanike č u restoranu
„Dela".
č č - grupa muškaraca đ Fabijanom
ć koji su i ove godine „ č   danima pjevali na
korizmenim pobožnostima - okupili su se na misi U skrsnog
utorka, a potom su se č č č u
restoranu „Mizarola".
Misa posvete ulja i Emaus ć bili su na Uskrsnu sri-
jedu, 23. travnja. ć su se s biskupom Štambukom okupi-
li u č crkvi Gospe od milosti gdje su izmolili molitvu
Srednjeg č Potom su objedovali te posjetili susjednu župu
Brusje. U 18.30h u katedrali biskup Štambuk predvodio je kon-
celebrirano misno slavlje, blagoslovio č i posvetio ulje
sv. krizme, a ć su obnovili svoja ć č ć
đ koncelebrantima uz ć Hvarske biskupije bio je i
župnik župe Žeravac u BiH fra Ivan ć On je u znak zalwal-
nosti Hvarskoj biskupiji za višegodišltju ć njegovoj župi
darovao biskupu Štambuku križ od bojanog porculana, rad aka-
demske kiparice đ Gudlin Zanoški te svoju kltjigu „Pabirci
o Ivanki Bubalo, Plehanu i Žeravcu" objavljenu povodom de-
sete obljetnice č smrti te vrsne č novinarke (hvala
fra Stipi č ć na podacima i fotografijama).
93
VELI PETAK -   Č  
USKRSNO BDIJENJE
USKRS
ŽUPNA KRONIKA
Č "KANONICIH"
Spomen sv. Jurja, kao i blagdan sv. Marka đ (25.
4.), ove godine su ispušteni zbog poklapanja s uskrsnim
tjednom.
Misu u lOh na Bijelu nedjelju - Mali Uskrs, 27. travnja,
slavio je fra đ Domazet - župnik i biskup Slobodan
bili su na Susretu hrvatske č mladeži u Dubrovniku
(mladih iz Hvara je išao mali broj jer se zakasnilo s prija-
vom za sudjelovanje). Misu u 19h slavio je generalni vikar
đ Stanko č ć
Zbog lošeg vremena nije održan blagoslov polja u č  
1. svibnja (a nije uspio ni drugi pokušaj u subotu, 3. svib-
nja, iz istog razloga). č je u Katedrali č
svibanjska pobožnost - krunica se molila svake č u
19h, a nedjeljom i blagdanom u 18.25. Misu spomendana
sv. Josipa radnika slavio je župnik. Kroz svibanj nije bilo
klanjanja č kod koludrica, ć bi se u Katedrali
94
POSVETA ULJA
BISKUP I ZUPNIK ZERAVCA FRA IVAN Ć Ć
ŽUPNA KRONIKA
nakon č ostavio ciborij s hostijama na oltaru na de-
setominutno klanjanje i molitvu.
U utorak, 6. svibnja, na spomen sv. Dominika Savija,
zaštitnika ministranata, ministranti su okupili na misi, a
potom ihje župnik č č u restoranu Mizarola.
Blagdan hvarskog suzaštitnika sv. Prošpera č
č je otvaranjem orke i č č u žežin,
petak, 9. svibnja. Uslijedila je recitirana sv. misa koju je
slavio župnik, a namijenio je za zdravlje (u utorak 6. 5. nije
bilo mise pred orkom). Nakon mise održanje prigodni pro-
gram povodom 25. obljetnice biskupskog ć Slo-
bodana Štambuka (više u reportaži).
Na sam blagdan, 10. svibnja, misa pred orkom bila je u
lOh. č misu u 19h slavio je biskup Štambuk u kon-
celebraciji s više biskupijskih ć   Prije propovijedi
č je č pape Franje biskupu Slobodanu, a prije
procesije u ime ć 25. obljetnicu č mu je
generalni vikar đ Stanko č ć   Uslijedila je procesija
s relikvijarom sv. Prošpera po Pjaci uz sudjelovanje obje
bratovštine i katedralnog zbora. Orka je zatvorena nakon
č mise u nedjelju, 11. svibnja.
Na nedjelju Dobrog pastira, 11. svibnja, umjesto
č propovijedi na misi u lOh, župnik je razgovarao
s bogoslovom Ivanom Jurinom o ć č pozivu.
Blagoslov polja č je održan u subotu, 17. svibnja
(1. i 3. 5. bio je đ zbog kiše). Kod crkve Mandaline
u Plajici župnik je blagoslovio polja, a potom je slavljena
misa u č sv. Josipa radnika. Nažalost, crkva Mandalina
je i dalje u lošem stanju, ali se nadamo da bi se uskoro
mogla pokrenuti njena obnova te da ć doživjeti nesretnu
BLAGOSLOV POLJA
sudbinu crkve sv. Ivana u Grodi. VJEKO GILVE - POHVALA ZA 50 GODINA u BRATOVŠTINI sv. KRIZA
95
ŽUPNA KRONIKA
Na sastanku Bratovštine sv. Križa u č dvorani
u subotu, 17. svibnja, Vjekoslav Gilve primio je od pred-
sjednika Mate-Rikija Novaka pohvalnicu za 50 godina u
Bratovštini i zlatni ž ć Gilve se zahvalio bratimima na
č te istaknuo kako bi se trebalo sjetiti pok. Stjepana
č ć   dugogodišnjeg geštalda Bratovštine, koji
je najzaslužniji za njen opstanak u vremenu komunizma.
Pete vazmene nedjelje, 18. svibnja, preko župne mise
č su dva nova Bratovštine sv. Križa - Marko
č ć i Marko ć Markice.
Uskrsni koncert održanje u Katedrali istog dana u 20h. Uz
Katedralni zbor sv. Cecilije nastupili su i gosti iz č
- klapa Veli Kamik i Župni zbor sv. Magdalene. Koncert
je bio ć uspomeni preminulog mladog č
sviraškog zbora Mate ć   a dobrovoljni doprinos
prikupljao se u suradnji s Crvenim križem za č
malog Tina iz Jelse. Prikupljeno je 12.100,00 kn. Nastupio
je i ženski dio katedralnog zbora „Mirjam". Zadnje dvije
pjesme pjevali su Hvarani i č zajedno, a nakon pri-
godnih č župnika i biskupa Slobodana zajedno s vjer-
nicima zapjevali su „Kraljice neba, raduj se".
MARKO Č Ć I MARKO Ć - NOVI BRATIM! SV. KRIZA
USKRSNI KONCERT
96
...,
18. OllJJI<A - 23. SVIBNJA 2014.
S
vuder4 šuško, sve se dimi, ruši se, gradi, vozidu k4mioni, tr4ktori , buldožderi, b4geri,
rek4 bi kogod d4 ie hnil4 kriz4. A svitu ni dobro k4d se [4vuro, m4 ni ni k4d se ne [4vuro.
Ni se rodi ko bi non ugodi. Evo, ove done finit ti šušuri d4 bi poceli oni drugi. U kro-
niku morete štit obo temu, 4 i drugemu„. Guštoite, 4ko morete„ .
21. 3. Kino Mediteran ć redovni kino program
u Hvaru. - Kino Mediteran, projekt revitalizacije kino
programa u Dalmaciji, u organizaciji Festivala mediter-
anskog filma Split, č je u Hvaru s redovnim kino
programom. đ je da ć se projekcije održavati
dva puta č u Arsenalu do kraja lipnja, a projekt
se organizira uz podršku Grada Hvara. Tijekom srpnj a i
kolovoza projekcije bi se „prebacile" na otvorene lokacij e i
održavale dva puta tjedno. (otok-hvar.com - OH)
21. 3. Orco nadmudrio Vladu. - Novi nastavak sapunice
o sukobu Vlade i Orco grupe oko   č Hvara" do-
nio je bizaran obrat: prema neslužbenim informacijama,
Orco grupa je otkupila 32 od 52 milijuna eura bankarskih
potraživanj a   č Hvara" i tako je postala ć
vjerovnik te tvrtke. Kada se brojki od 245 milijuna kuna
pridruži 90 milijuna kuna koje Orco grupa otprije potražuje
od   č Hvara", tada dobiveni ukupni iznos od 335
milijuna kuna daleko premašuje oko 125 milijuna kuna ko-
liko država, zajedno s poreznim dugovima, potražuje od
hvarske tvrtke.
22. 3. Država raskida s Orcom? - Državni ured za uprav-
lj anje državnom imovinom (DUUDI) odgovorio je Upravi
  č Hvara" na dopis u koj em naj avljuje pokretanj e
č postupka, č ć kako j e "opstanak tvrtke
ugrožen ponajprije ž š ć dugogodišnjim gen-
eriranjem gubitaka, neracionalnim poslovanj em i neposto-
janj em ć poslovnog plana i poslovne politike
nakon što se nisu ostvarili ciljevi i zadaci koje je trebao
ostvariti ć č ulaskom u č strukturu
tvrtke". (SD)
28. 3. Stranci prodaju ć i odlaze iz Hvara. - „Na
otoku Hvaru .„ u zadnjih godinu dana prodane su svega
dvij e-tri ć a ponuda je bogata. I ne samo to, nego su
se stranci koji su ih nekada kupovali, sada okrenuli prodaji
jer im je njihovo održavanje za kratak lj etni boravak jed-
nostavno preskupo. U prodaji je, primj erice, useljiva ć
s ć od 500 do 600 kvadrata po cij eni od 69.000
eura. Kupca još nij e našla." - rekla j e za SD Smilja Trgo iz
Trgostana. (SD)
28. 3. „Pobjegnite od svega u Hvar, opustite se i zatrud-
nite". - „Ako planirate ć a živite stresno, č
ideja je planirati odmor bez stresa, daleko od urbane sredi-
ne, uz modrinu mora i toplinu sunca, uz zvuk č ...
Imamo partnera specijaliziranog za pitanj a plodnosti koji
ć vas č tehnikama kao što su vježbe disanj a i
smanj enj e stresa, meditacije i uspostavljanje emocionalne
podrške kao preduvjeta za ć   - stoji u pozivu na
ljetovanje č Hvara. (SD)
97
GRADSKA KRONIKA
tttttttttttttttttttttttt
LIRIKA VELIKOG PETKA
31. 3. Gastronauti na Hvaru. - Č kluba vrhunskih
restoratera, č i gastronovinara te vinskih znalaca
iz cijele Hrvatske, prvi put su došli na Hvar ć
prvenstveno č uprave Gastronauta Karin Mimica te
ugostitelju Ivanu ć Garifulu, novom gastro-
nautu. Obišli su Hvar, Svetu Nedilju, Palmižanu, poljo-
privredno gospodarstvo Žuvela, č i Ivan Dolac - gas-
tronauti dugo pamtiti i č Hvar, a mnogi ć ć ovog
ljeta natrag na č škoj. (SD)
27. 3. Rukometašice OŠ Hvar druge u županiji. - U OŠ
Mejaši u Splitu održano je županijsko natjecanje osnovnih
škola u rukometu za č na kojem su hvarske
rukometašice osvojile izvrsno drugo mjesto. (oh)
29. 3. O đ na Sajmu restauracije u Ferrari. - Na Sa-
jmu restauracije u Ferrari od 26. do 29. 3. predstavljen je
projekt restauracije hvarske đ kojeg su proveli Arhitek-
tonski laboratorij LAIRA iz Padove uz nadzor hrvatske
tvrtke Neir. (oh)
2. 4. Ultra Beach Party ponovno ispred Amfore. -
Posljednji dan Ultra Europe festivala ipak ć se održati na
Hvaru, i to na plaži hotela Amfora 15. srpnja, potvrdili su
organizatori pustivši u prodaju pet ć ulaznice po cijeni
od 760 kn. (SD)
4. 4. „Govorite li hrvatski?" - Antologijska monodrama
Joška Ševe gostovala je u Central Park Clubu.
SRUŠENA CRKVA SV. IVANA KRSTITELJA
4. 4. Hvarkinje donijele još jednu nagradu Dolores
ć - Dramska pedagoginja i redateljica Dolores
ć dobila je nagradu Zvjezdana Ladika za na-
jkvalitetniji dramsko-pedagoški rad ove godine, i to za
predstavu „Hvarkinje" u izvedbi polaznika Dramskog
studija mladih. Dodijeljena joj je na 16. susretima profe-
đ kazališta za djecu i mlade u Bjelovam.
(OH) Cestitamo!
5. 4. Županijsko natjecanje Crvenog križa.
Osnovnoškolci iz Hvara u kategoriji mladeži osvojili su
ć mjesto na županijskom natjecanju Crvenog križa u
č
5. 4. Bajkoviti radovi č Osnovne škole - Na
ovogodišnjem likovnom č „U svijetu bajki Ivane
ć ž ć   rad č 3. b OŠ Hvar Lorence Č č ć
proglašen je jednim od deset jednakovrijednih najboljih
likovnih radova. Na č Europskog doma Zagreb na
temu „Moja obitelj: ć i posao" izloženi su i đ
radovi Domine Crljen (3.b) i Andreje ć (l.b), a na
izložbi „ Tradicija i suvremenost" pohvaljen je rad Marije
ć (3.a). Mentorica đ č je č
Katica Borak, koja ć dugi niz godina osvaja brojne na-
grade i priznanja za likovnu grupu koju vodi u hvarskoj
osnovnoj školi.
6. 4. Forski ć putuje na smotru kazališnih am-
atera. - Starija dramska skupina GSU „Stella Maris" s
voditeljicom prof. Sandrom ć sudjelovala je na
5. smotri Dramskih amatera u Trilju.
9. 4. Porezna uprava blokirala č č Hvara.
- Dana 8. travnja izvršena je blokada žiro č č
98
GRADSKA KRONIKA
ttttttttttttttttttt+ttt+
3. USKRSNI TURNIR U BALOTAMA
Hvara, od strane Ministarstva financija - Porezna uprava,
temeljem rješenja o ovrsi kojim se traži naplata poreznog
duga, izvijestili su iz te hvarske č tvrtke. Po po-
dacima Porezne uprave porezni dug č Hvara je
oko 22,4 milijuna kuna. (SD)
9. 4. Lirika Velikog petka u Anuncijati. - Milan Lakoš
održao je u crkvi Gospe Anuncijate č poezije „Lirika
Velikog petka" .
12. 4. Fra Jakijev đ u Pakoštanima. - Spomenik
prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Pranji đ   rad
fra Joakima Gregova otkrili su u Pakoštanima general Ante
Gotovina, Miroslav đ i predsjednik Udruga gardi-
jskih brigada Ivica ć
12. 4. Srušila se crkva sv. lvana. - Urušavanje crkve iz
15. ć   kao i stradavanje č zgra-
da s kojima je povezana i č je sastavni dio, na noge je
digla širu javnost. „Urušena crkva je u vlasništvu hvarsko-
č š biskupije i na njoj je nastala neprocjertjiva
šteta. Urušavanjem stropa crkve teško je š ć i terasa
susjedne đ Grad se prošle godine proglasio skrb-
nikom, te je uz suglasnost vlasnika i uz financijsku potporu
Ministarstva kulture izvršio interventnu sanaciju zgrade.
U taj zahvat utrošeno je oko 300 ć kuna, što se č
pokazalo č za dio kompleksa, ali na žalost i ne-
dovoljnim da bi se u potpunosti zaustavilo urušavanje",
kazala je Ita č ć Grad se zbog dotrajalosti objekata i
opasnosti od urušavanja još 1997. obratio Ministarstvu kul-
ture i svim nadležnim institucijama. „Crkva je posljednjih
25 godina bila zatvorena i na svoj č đ   izuzetno
stara i opasna, tako da se u nju nije ni ulazilo. Kadje post-
avljeno pitanje što č   radije smo bili za njezino rušenje,
nego da ugrožava sigurnost ljudi, no iskazali smo i sprem-
nost da je ustupimo Gradu, inzistiravši na tome da njezina
99
Ć KNJI GE
POSVETA CRKVE U BRUSTU
namjena bude za kulturne svrhe prikladne crkvi", rekao je
biskup Štan1buk. (SD)
12. 4. Veterani u Dubrovniku. - Veterani NK Hvar gos-
tovali su u Dubrovniku uz veterane RNK Splita i NK Slo-
bode iz Tuzle na 35. đ č kolega. (oh)
12. 4. č zbor u SŠ Hvar. - Zbor iz č škole
Mountain view gostovao u Srednjoj školi Hvar, gdje su
održali radionicu, koju su č hrvatskom himnom na
izvrsnom hrvatskom jeziku.
13. 4. Gdinj 11rvak ć lige Hvara. - ć Gdinja
su u posve č završnici play offa u Starome Gradu
pobijedili su BK Velu Stinivui tako postali prvaci ć
lige otoka Hvara u sezoni 2013./2014. U utakmici za 3.
mjesto BK Ružmarin (Hvar) i BK Brusje igrali su 6:6, no
Brušani su imali 66:64 u puntima i osigurali ć mjesto.
GRADSKA KRONIKA
tttttttttttttttttttttttt
SANACIJA Ć
č klubovi s č Grada Hvara prije play-offa zau-
zeli su đ 9 klubova ć mjesta: Ružmarin drugi,
Bmsje č Sv. Nedjelja šesta, te Levanda osma. (SD)
14. 4. Kamionom srušio kamenu piramidu ć
- Zbog neoprezne vožnje, nastradala je jedna od pira-
mide postavljene još č 17. ć (SD)
23. 4. Knjižnica u proširenom i dopunjenom izdanju.
- U okviru manifestacije ć knjige u Hvaru službeno
su otvorene đ prostorije Gradske knjižnice i
č Hvar. Tom prigodom dodijeljene su nagrade za
č „Hvar zimi", i to Jošku ć za 1. i
3. mjesto, a Ivani ć za 2. mjesto po broju glasova pos-
jetitelja izložbe. Nakon č otvaranja, u „starom"
prostom na katu č je poezije u izvedbi prof.
Milana Lakoša. ( oh)
25. 4. Radovi na sanaciji ć - Prva faza na sanac-
iji ć obuhvatila je sanaciju č dijela i carin-
skog gata, a nakon sezone đ se proširenje radova
na Š ć bok, te sjeverni i č zid. đ č je tvrtka
SPEGRA, prema podacima ravnatelja županijske č
uprave Domagoja ć vrijednost radova u prvoj
fazi iznosi oko 1,3 mil. kn, dok č projekt košta oko 4
mil. kn. č uprava je pri kraju s izradom projektne do-
kumentacije za produženje hvarske rive. (oh)
25. 4. „Dom kulture" u Parku. - „Repriza" 4. č po-
ezije „Žene, more, vino ... " održana je u kavani hotela Park,
a č ansambl Doma kulture - konobe Luviji go-
vorio je stihove Arsena ć Gost č bio je pjesnik
Jakša Fiamengo, a prikupljali su se i č prilozi za
bolesne đ
DAN SREDNJE ŠKOLE
"DOM KULTURE" U "PARKU"
26. 4. ć uskrsni turnir u balotama. - Turnir u organi-
zaciji hvarskog ć kluba Ružmarin odigrao se na
zogu „Tenis", a č poredak bio je ć 1. BK Mir-
ca, 2. BK Ružmarin, 3. BK Lampedusa (Stari Grad).
28. 4. Posveta crkve u Brusju. - U okviru proslave sv. Jurja
u Bmsjuje u 17.30 biskup Štambuk predvodio misno slav-
lje s posvetom crkve i novog oltara u koji su đ ć
bl. Ivana Merza. Kasnije se u Zadružnom domu u Bmsju
održalo predstavljanje knjiga Nikole č ć „ č
ć   i „Bmsje - da se ne zaboravi".
29. 4. Srednja škola Hvar obilježila svoj dan. - č
škole okupljeni u skupini „Nastanjeno srce", đ
tajnicom škole Margitom ć i profesoricom hrvatskog
jezika Vesnom ć iskoristili su prigodu da se kroz
glazbeno-scenski program prisjete uspjeha i ć u
proteklih godinu dana, te da zahvale svima koji su im u
tome pomogli. Otvorena je i izložba na kojoj su se mogle
vidjeti torbe s izvezenim motivima Hvara, č od
č materijala s izvezenim mediteranskim motiv-
ima i č krpe s č ispisanim receptima (autora
100
GRADSKA KRONIKA
t+tt+t+ttt++tt+ttt+t++tt
I
BISTA NANA Č Ć U Đ
Marinka ć   ć od maslinova drva, fotografije
Hvara i Milne u formi razglednica, plakat o A.G. Matošu,
powerpoint prezentacija aktivnosti č i voditelja škole
te fotografije s terenske nastave. Predstavljen je i novi broj
č č lista „Mali porat". Od prodaje č č radova
ć 730,00 knna č Crvenog križa za stanovništvo
poplavljenih č (oh)
1. 5. Praznik rada. - Povodom đ praznika
rada na Pjacije u 10.30h nastupila gradska glazba, a potom
se pridružila proslavi u Križnoj luci. Tamo su u organizaciji
JK Zvir i NK Hvar održana natjecanja u balunu i jedrenju,
uz dobru pjesmu i izbor najboljeg fažola u konkurenciji 27
hvarskih restorana. GO SDP-a Hvar organizirao je piknik u
restoranu „ Vidikovac" u Velom Grablju.
1. 5. č Hvarske ljetne priredbe. - č
koncertom Petra Č ć č su 53. Hvarske ljetne pri-
redbe, koje ć bogatim programom oplemenjivati kulturnu
ponudu našeg grada sve do listopada.
7. 5. Predsjednik ć u Hvaru. - Predsjednik RH dr.
Ivo ć posjetio je grad i iza zatvorenih vrata razgo-
varao s predstavnicima lokalne vlasti - č R.
ć zamjenikom F. ć predsjednikom
FJERA SV. PROŠPERA
GV-a M. č ć saborskom zastupnicom Đ č ć i
č Jelse N. Peronjom te hvarskim v11ecmc1111a.
„Prometna povezanost j edan je od važnijih problema, baš
kao i zdravstvena zaštita, pa je ć ne samo lokalnih
vlasti, nego isto tako županijske i državne da se t i prob-
lemi riješe", kazao je predsjednik. Nešto kasnije posjetio
je zgradu Arsenala i Hvarsko povijesno kazalište, katedralu
sv. Stjepana, Muzej hvarske baštine i samostan sestara ben-
ediktinki. Nakon obilaska grada u pratnj i svojih ć
družio se na kavi s brojnim Hvaranima. (SD)
8. 5. Izložba OŠ Hvaru đ - Povodom blagdana sv.
Prošpera i Dana škole otvorena je izložba „U č od
agava baština spava" ć 350. obljetnici samostana
benediktinki.
101
GRADSKA KRONIKA
tttttttttttttttttttttttt
Upravni odbor i izgurao s mjesta glavnog izvršnog direk-
tora Jeana-Francoisa Otta, č grupe, zbog gubitaka i
loše strategije u srednjoj Europi. Vitek je sada i suvlasnik
č Hvara kojemu zbog dugova hitno treba financi-
• jsko restrukturiranje. (SD)

• • -"
KONFERENCIJA PERSPECTIVA
9. 5. Plava i Zelena č - Plava č č
jednodnevna akcija č š ć mora, podmorja i priobalja,
i Zelena č ć volonterska nacionalna ekološka
akcija, održane su 9. svibnja u Hvaru. Sudjelovali su brojni
volonteri i č osnovne i srednje škole zajedno sa svo-
jim nastavnicima.
7.-10. 5. Dani hvarskog kazališta. - Razred za književnost
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirao je
skup Dani Hvarskoga kazališta s temom „Prvi svjetski rat u
kulturnom ć  
10. 5. Fjera sv. Prošpera. - Fjera je č u lOh
uz sudjelovanje obrtnika, ugostitelja, udruga, č
đ č i poljoprivrednika koji su svoje proizvode
izložili na štandovima. U llh održanje program u kojem su
sudjelovali Baletni studio Hvari č zbor „Forski ć   U
organizaciji Sportsko-ribolovnog kluba „Kurenat" po prvi
put je održano klupsko natjecanje u ribolovu č
Tradicionalna gastronomska manifestacija u organizaciji
Udruženja obrtnika otoka Hvara održala se na terasi hotela
Palace uz nastup Zorice Kondže. Restoran Giaxa proglašen
je najboljim hvarskim restoranom za 2014. g., srebrnu pla-
ketu zaslužio je restoran Kod kapetana, a č č
Paladini. ( oh)
10. 5. Spomenik Ivanu č ć u Đ - U sklo-
pu Fjere sv. Prošpera u l l.30h uz nastup gradske glazbe
č ć đ je predstavio spomenik
Ivanu č ć izumitelju daktiloskopije, rad kipara fra
Joakima Jakija Gregova.
12. 5. Milijarder Vitek „Buldožder" č o
č Hvaru. - Kad napokon ozbiljno sjednu za stol s
predstavnicima Orca da raspletu sudbinu č Hvara,
hrvatski ć se č č s Radovanom Vite-
kom (43), "self made" milijarderom iz Brna. Njegovo se
nekretninsko carstvo proteže od Francuske do Rumunjske,
a upravljanjem imovinom vrednijom od tri milijarde eura.
Postao je č č Orco Property Groupa, ušao u
14. 5. "Maison De Qualite" odlazi na Palmižanu. Red sv.
Fortunata, ogranak Hrvatska, ovogodišnju nagradu za do-
prinos kvaliteti života (Maison De Qualite 2014.) dodijelio
je Dagmar Meneghello, vlasnici restorana Meneghello na
Palmižani. ( oh)
15. 5. Gradska glazba u Arsenalu. - Gradska glazba iz-
vela je koncert u Arsenalu uz goste klapu Galešnik, s kojom
su jednu pjesmu izveli zajedno.
19. 5. U jednom danu prikupljeno 10 tona ć
- Hvarska akcija prikupljanja ć za stradale u pop-
lavama, organizirana doslovno preko ć završila je pa-
kiranjem 10 tona prikupljenih potrepština u kamione. Od
č sredstava u Hvaru je prikupljeno 40.000 kn, a
na cijelom otoku 47 000 kn. Humanitarna akcija Crvenog
križa održana je u hvarskom Arsenalu. ( oh)
17.-23. 5. Prix ć - đ festival igrane
i dokumentarne radiodrame Prix ć održan je 18.
put, a prema č nove voditeljice Festivala, Tajane
š ć predselekcija je bila stroga zbog rekordne 82
emisije prijavljene sa svih strana svijeta. U natjecateljski
dio izabrana su 43 djela, od toga 4 hrvatska. Na otvaranju
festivala u đ održan je klavirski performans pijanistice
Franke š ć Predstava HPK „Stori letrat" održana
je 22. 5., a festival je č „Koncertom za dangubu i
zgubidana" Mate š ć i Rajka ć (oh)
21.-23. 5. Konferencija Europske rute povijesnih
kazališta u Hvaru. - Hvar je bio ć trodnevne konfer-
encije Europske rute povijesnih kazališta (European Route
of Historic Theatres) u organizaciji udruženja povijesnih
kazališta Europe „Perspectiv". Konferencija pod nazivom
„Priprema povijesnih kazališta za ć   okupila je
sedamdesetak sudionika. Predstavljena je i Jadranska ruta
koju je osmislila prof. Mirjana ć kustosica hvar-
skog kazališta i izvršna menadžerica projekta, a voditeljica
je Nives ć ravnateljica Muzeja hvarske baštine,
koja je č "Perspectiva" od 2006. godine. Jadranska ruta
(Adriatic Route) zasad povezuje 7 od planiranih 13 kazališta
zemalja regije, đ kojima je najstarije ono hvarsko. U
okviru konferencije u hvarskom kazalištu 22. 5. prikazao se
„Stori letrat" Lucije Rudan u izvedbi HPK, a 23. 5. ispred
đ održanje koncert č ansambla „Plazarius"
koji izvodi renesansne pjesme i plesove. (hvar.hr)
102
DENTJERE NA SUNCE KAZALO
Diler koke
Kaže pacijent doktoru:
'Doktore, ja vidim duplo:
'Sjednite na č
'Na lijevi ili desni?'
***
Žena i muž razgovaraju.
'Onaj naš balavac mi je opet
krao iz č   kaže on.
'Kako znaš da je on?
Možda sam bila ja', pita ga žena.
'Ma, nisi ti - on barem nešto ostavi kad
uzima!'
***
Pita profesor povijesti Ivicu:
'Što je bilo nakon smrti Napoleona?'
'Sprovod, profesore:
***
Pita Haso Muju bi li možda
htio knjigu za đ
Mujo: 'Nemoj knjigu,
Haso - ć imam jednu!'