You are on page 1of 6

Zatita od klevete u Bosni i Hercegovini: Osvrt na cyberspace

Sran Rajevi

Tehnoloka priroda Interneta kao globalnog, nekontrolisanog i necenzurisanog, a u isto vrijeme
relativno pristupanog medijuma namee potrebu prispitivanja i revizije dosadanjih pravnih rjeenja
i instituta koji se primjenjuju analogno situacijama u stvarnom ivotu. Ipak, ne treba zanemariti
prisutnost osnovnih principa: da bi ste zakljuili ugovor o kupoprodaji putem Interneta (e-trgovina),
uslov je saglasnost, odnosno izjava volje ugovornih strana; da bi ste koristili odreenu on-line
aplikaciju ili sajt, potrebno je da pristanete na uslove koje vam odreuje nosilac autorskog prava; ako
se bavite nedozvoljenim aktivnostima, recimo neovlaeno uete u zatienu bazu podataka
1
,
odgovaraete krivino, itd. Meutim, ta se deava ukoliko neko iznese odreene tvrdnje koje bi vam
mogle nanijeti tetu u smislu povrede vaeg ugleda i asti? ta ako je taj neko anoniman? Postoji li
odgovornost onoga ko je takvu tvrdnju obznanio?
Ova pitanja su samo neka od brojnih koji spadaju u domen zatite od klevete, i u ovom tekstu emo
pokuati dati odgovore. Da bi stekli jasniju sliku o nainima zatite ugleda linosti u kibernetikom
prostoru (eng. cyberspace), krenuemo od osnovnog pojma klevete i naina na koji je on definisan
pozitivnim propisima u Bosni i Hercegovini.
Po shvatanju veine nacionalnih zakonodavaca i kreatora meunarodnih konvencija, kleveta (eng.
defamation) je objava neistinite tvrdnje koja naruava reputaciju linosti, poslovnog subjekta,
udruenja, vlade, religije ili nacije
2
. Karakteristika klevete je da po pravilu ne proizvodi trenutnu
materijalnu tetu za oteenog, ali da takva teta nastupa indirektno, u smislu naruavanja ugleda i
asti zbog ega dolazi do proputanja odreenih poslovnih aktivnosti i prilika (npr. zakljuenja
odreenog ugovora ili realizacije nekog drugog posla velike novane vrijednosti, zaposlenja i sl.).
Kleveta se, dakle, smatra ozbiljnim prestupom, te je kao takav naao mjesto u zakonodavstvima
irom svijeta. U novije vrijeme tendencija je da se klevetnike aktivnosti tretiraju u okviru graanskog
prava, iako postoje i jurisdikcije u kojima je ona jo uvijek definisana kao krivino djelo. Odlukom
Visokog predstavnika o dekriminalizovanju kleveta iz 1999. godine
3
, ukinuti su lanovi krivinih
zakona Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine koji su definisali krivina djela protiv asti
i ugleda, pa se sporovi po osnovu klevete od usvajanja novih zakona vode po pravilima parninog
postupka.
Kada govorimo o kleveti, bitno je spomenuti osnovni princip izraen kroz norme meunarodnog
prava koji se odnosi na ljudska prava i slobode, a to je pravo na slobodno izraavanje. UN-ova
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima u lanu 19. precizira ovo pravo na sljedei nain:
Svako ima pravo na slobodu miljenja i izraavanja; ovo pravo ukljucuje slobodu da posjeduje
miljenje bez tueg uplitanja i da trai, prima i alje informacije i ideje posredstvom bilo kojeg medija
i bez obzira na granice.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima u lanu 10., stav 2. ovu slobodu propagira uslovno, izmeu
ostalog, u sluaju naruavanja ugleda i prava drugih lica:

1
l an 238. KZRS
2
http://en.wi ki pedi a.org/wi ki /Defamati on
3
http://www.ohr.i nt/deci si ons/medi adec/defaul t.asp?content_i d=31174
Ostvarivanje ovih sloboda, buduci da ukljucuje obaveze i odgovornosti, moe podlijegati takvim
formalnostima, uslovima, ogranicenjima ili sankcijama predvienim zakonom i koje neophodne u
demokratskom drutvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne
sigurnosti, sprecavanja nereda ili zlocina, zatite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih,
sprecavanja irenja povjerljivih informacija ili u interesu ocuvanja autoriteta i nepristrasnosti
sudstva.
S obzirom da je Bosna i Hercegovina jedna od potpisnica UN-ove Univerzalne deklaracije o l judskim
pravima, te da je Evropska konvencija o ljudskim pravima direktno transponirana u Ustav Bosne i
Hercegovine (l. II/3.h) i ustave entiteta, njeni dravljani uivaju ustavnopravnu zatitu pobrojanih
ljudskih prava, pa i prava na slobodno izraavanje. Kleveta predstavlja izuzetak i bitno ogranienje
prava nesmetanog iznoenja odreenih tvrdnji i miljenja u promet. Iako se u naem zakonodavstvu
ne pravi distinkcija u pogledu naina na koji se kleveta iznosi, u common law jurisdikcijama postoji
podjela na pisanu, odnosno audio-vizuelnu (eng. libel) i usmenu (eng. slander)
4
.
U Bosni i Hercegovini se primjenjuju tri zakona koji se odnose na klevetu, i to: Zakon o zatiti od
klevete Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, broj 37/01), Zakon o zatiti od klevete Federacije
Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj 59/02) i Zakon o zatiti od klevete Brko distrikta
BiH (Slubeni glasnik BDBiH, broj 14/03). S obzirom da su ovi propisi gotovo identini ,
pobrojaemo njihove osnovne karakteristike:
kleveta se definie kao radnja nanoenja tete ugledu fizikog ili pravnog lica iznoenjem ili
pronoenjem izraavanja neistinitih injenica identifikovanjem tog fizikog ili pravnog lica
treem licu (l. 4. ZZKFBiH, l. 4. ZZKBDBiH),
zakon se tumai na takav nain da se primjenom njegovih odredbi u najveoj mjeri osigurava
princip slobode izraavanja (l. 3. ZZKBDBiH, l. 2. ZZKRS, l. 3. ZZKFBiH),
javni organ se ne moe pojaviti u ulozi tuioca, dok javni slubenik moe iskljuivo privatno i u
linom svojstvu podnijeti zahtjev za naknadu tete (l. 5. st. 2. i 3. ZZKFBiH, l. 5. st. 2. i 3.
ZZKBDBiH, l. 4. st. 2. ZZKRS),
u pogledu odgovornosti za klevetu, odgovorno je svako lice koje iznosi ili prenosi treem licu
neistinitu tvrdnju otkrivajui identitet lica na koje se tvrdnja odnosi (postojanje elemenata
klevete), dok je za klevetu iznesenu u sredstvima javnog informisanja odgovoran autor,
odgovorni urednik, izdava i lice koje na drugi nain vri nadzor nad sadrajem tog
izraavanja (l. 6. st. 1 i 2. ZZKBDBiH, l. 6. st. 1. i 2. ZZKFBiH, l. 5. st. 1. ZZKRS),
ukoliko se izraavanje odnosi na pitanja od politikog ili javnog interesa, lice je odgovorno za
izazvanu tetu iznoenjem ili pronoenjem izraavanja ako je znalo da je izraavanje
neistinito, ili je nepanjom zanemarilo neistinitost izraavanja, a isti standard odgovornosti
primjenjuje se ako je oteeni bio ili je javni slubenik, ili je kandidat za funkciju u javnom
organu i ako vri, prema optem shvatanju javnosti, znaajan uticaj na pitanja od politikog ili
javnog interesa (l. 5. st. 3. ZZKRS, l. 6. st. 4. i 5. ZZKFBiH, l. 6. st. 4. i 5. ZZKBDBiH),
nee se odgovarati za klevetu: ako se radi o izraavanju miljenja, ili kada je izraavanje u
sutini istinito; ako je osoba koja je navodno prouzrokovala tetu bila po zakonu obavezna
iznositi ili pronositi izraavanje, ili iznositi ili pronositi izraavanje u toku zakonodavnog,
sudskog ili upravnog postupka; ako je iznoenje ili pronoenje izraavanja bilo razumno (l.
6. st. 1. ZZKRS, l. 7. st. 1. ZZKFBiH, l. 7. st. 1. ZZKBDBiH),

4
http://l egal -di cti onary.thefreedi cti onary.com/Li bel +and+Sl ander
tuilac poduzima sve potrebne mjere da ublai svu tetu uzrokovanu navodnim klevetnikim
izraavanjem, a naroito ukljuujui zahtjev za ispravku koji upuuje tuenom (obaveza
ublaavanja), (l. 8. ZZKRS, ZZKFBiH, ZZKBDBiH),
novinar i drugo fiziko lice koje je redovno ili profesionalno ukljueno u novinarsku djelatnost
traenja, primanja ili saoptavanja informacija javnosti, koje je dobilo informaciju iz
povjerljivog izvora ima pravo da ne otkrije identitet tog izvora (l. 9. st. 1. ZZKFBiH, l. 10. st.
1. ZZKRS, l. 9. st. 1. ZZKBDBiH),
privremene sudske mjere o zabrani prenoenja izraavanja ili zabrani daljnjeg prenoenja
mogu biti odreene samo kad oteeni moe uiniti sasvim vjerovatnim, da je izraavanje
izazvalo tetu oteenom i da e oteeni trpiti nepopravljivu tetu kao rezultat prenoenja ili
daljnjeg prenoenja izraavanja (l. 11. st. 3. ZZKRS, l. 10. st. 3. ZZKFBiH, l. 11. st. 2.
ZZKBDBiH),
rok za podnoenje tube je 3 (mjeseca od dana kada je tuilac saznao ili mogao saznati za
izraavanje i identitet osobe koja je prouzrokovala tetu, i ni u kom sluaju se ne moe
produiti nakon jedne godine, od dana kada je izraavanje izneseno treem licu (l. 12. st. 1.
ZZKRS, l. 12. st. 1. ZZKFBiH, l. 13. st. 1. ZZKBDBiH).
Iz prikazanih odredbi zakona uoljivo je da se sa posebnom panjom pristupa prema proklamovanom
pravu slobode izraavanja i da se teret dokazivanja postojanja klevete prebacuje na sud, pa e na
donoenje presude znaajan uticaj imati snaga izvedenih dokaza u parninom postupku. Ovo iz
razloga to se izneseno miljenje razlikuje od neistinite tvrdnje, pa se sud odreuje uzimajui u obzir
sve relevantne injenice u sluaju, naroito nain izraavanja i kontekst u kojem se odreena tvrdnja
iznosi. Upravo ovi elementi i odreuju granicu izmeu praktikovanja prava slobode izraavanja i
klevete.
Posebno su zanimljive odredbe koje se odnose na javnog slubenika, odnosno javno eksponirano lice.
U skladu sa doktrinom javne linosti
5
gdje je javna linost u ulozi oteenog, teret dokazivanja
klevete je, ini se, vei zbog postojanja miljenja da je javna linost i priroda njenog posla podlona
javnoj kritici, to je ini daleko otpornijom na javno izneeni stav. Ovakvo naelo potie iz sudske
prakse SAD-a
6
, ali i zakonodavstva drave-rodonaelnika prava na slobodu izraavanja, vedske.
Moe se rei da je legislativni okvir u Bosni i Hercegovini usaglaen sa meunarodnim konvencijama i
da prati tendencije savremenih zakonodavstava u pogledu klevete. Meutim, specifinosti naina
javnog izraavanja putem Interneta pred sudove i stranke u postupku postavljaju breme dokazivanja
koje iziskuje odreena tehnika znanja i sposobnosti, ali i poznavanje drugih propisa, prije svega onih
iz oblasti elektronskog poslovanja. Anonimnost iznosioca tvrdnji je garantovana samom tehnolokom
konstrukcijom Interneta kao komunikacionog medijuma, te u znatnoj mjeri oteava proces
dokazivanja navoda iz tube. Relativno nizak stepen tehnikog znanja sudija u Bosni i Hercegovini je
poseban problem kojim se ovom prilikom neemo baviti, ali ga je bitno pomenuti. Isto vai i za
punomonike u postupku.
Odgovornost lica koje tvrdnju objavljuje ili prenosi, ali koje nije nuno njen autor je od posebne
vanosti u sluajevima klevete putem Interneta. Generalna odgovornost davalaca usluga
informacionog drutva za sadraj u ijem kreiranju nije uestvovao ali koji u tehnikom smislu
objavljuje i prenosi u Republici Srpskoj je definisana Zakonom o elektronskom poslovanju Republike
Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 59/09). Kroz odredbe lanova 14. 18. se

5
Ibi d.
6
V. presudu Vrhovnog suda Sjedi njeni h Ameri ki h Drava u sl uaju Gertz v. Robert Welch, Inc., 418 U.S. 323, 94
S. Ct. 2997, 41 L. Ed. 2d 789 (1974)
promovie naelo Direktive 2000/31/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta o odreenim pravnim
aspektima usluga informacionog drutva, posebno elektronske trgovine unutar internog trita
(Evropske direktive o elektronskoj trgovini)
7
, koja je ovim zakonom i transponirana u pravni sistem
Republike Srpske, o generalnom oslobaanju od odgovornosti lica prenosnika. Identina rjeenja se
nalaze u lanovima 23. 29. Zakona u elektronskom pravnom i poslovnom prometu BiH (Slubeni
glasnik Bosne i Hercegovine, broj 88/07). U praksi to podrazumijeva prepostavku neodgovornosti
vlasnika portala, blogova, sajtova, drutvenih mrea i generalno svih tehnikih oblika informacionih
prenosnika u odnosu na sadraj u ijem kreiranju nisu uestvovali, posebno reklamiranje
nedozvoljenih proizvoda, maloljetnike pornografije, dokumenata sa stepenom tajnosti, i svih drugih
protivzakonitih sadraja, bez obzira da li je u pitanju fiziko ili pravno lice. Ovo naelo je prisutno i u
zakonodavstvu SAD-a
8
, te je dodatno razraeno kroz bogatu sudsku praksu. Razlika izmeu domaih i
uporednih zakonskih rjeenja je u savjesnosti lica prenosnika. Tako npr. l. 18. ZEPRS glasi:
(1) Prilikom pruanja usluge informacionog drutva davalac usluga nie obavezan da
pregleda podatke koe e pohranio, prenio ili ucinio dostupnima, odnosno ispitue okolnosti
koe bi upucivale na nezakonito delovanje korisnika.
(2) Davalac usluga informacionog drutva mora odmah po saznanju obaviestiti nadleni
republicki organ ako utvrdi:
a) postoanje osnovane sumnje da koricenjem njegove usluge korisnik preduzima
nezakonite aktivnosti i
b) postoanje osnovane sumnje da e korisnik njegove usluge pruio nedoputeni
podatak.
(3) Davalac usluga mora na osnovu odgovarauceg sudskog akta, odnosno upravnog
akta, predociti sve podatke na osnovu koih se moe preduzeti otkrivanje ili gonjenje
pocinioca krivicnih dela, odnosno zatita prava trecih lica.
Zakljuuje se da je st. 3. navedenog lana posebno pogodan za tuioca u sporovima za zatitu od
klevete, pogotovo u sluajevima kada je njen autor anoniman. Uspjeh u otkrivanju identiteta
anonimnog autora odreenog sadraja zavisi od okolnosti vezanih za sluaj, naina na koji se
obrauju i mainski zapisuju aktivnosti korisnika usluge informacionog drutva ne samo kod
prenosnika koji je sadraj pohranio i objavio, nego i kod svih prenosnih taaka putem kojih je korisnik
pristupao uslugama prenosnika
9
.
Izvori klevete na Internetu su najee autorski tekstovi, komentari, forumi, sadraji koji se objavljuju
putem drutvenih mrea, real-time komunikacija, audio-vizuelni materijal i elektronska pota. Sudska
praksa u Bosni i Hercegovini koja se odnosi na Internet-baziranu klevetu, iako prilino siromana,
biljei nekoliko sluajeva koji su dokazivani u pobrojanim oblicima
10
. Po dostupnim informacijama koji

7
l . 15. pomenute Di rekti ve
8
http://en.wi ki pedi a.org/wi ki /Secti on_230_of_the_Communi cati ons_Decency_Act
9
Npr. ukol i ko se radi o anoni mnom komentaru sa el ementi ma kl evete: ukol i ko je l i ce koje ureuje portal sudski
obavezano na razotkri vanje i denti teta autora komentara, u obavezi je predoi ti sve log datoteke sa servera koje
su bi l jei l e akti vnosti kori snika i njegovu IP adresu. Ta IP adresa postaje referentna za svaku sl jedeu prenosnu
taku (server) putem koje je kori sni k pri stupi o davaocu usl uge, odnosno portal u. Ako se radi o domaem
pruaocu usl uga i nternet pri stupa (ISP), poreenjem IP adrese u datom vremenu moe se doi do MAC adrese
pri stupnog ureaja (npr. aDSL-a), te do punog i denti teta pretpl atni ka usl uge. Isto vri jedi i za i nspekci jski
(upravni ) nadzor.

se odnose na rad sudova nadlenih za sporove po osnovu zatite od klevete, ni jedan od njih se nije
odnosio na anonimne autore kao tuene strane.
Tako u predmetu broj AP-3073/07, Ustavni sud BiH rjeavajui apelaci ju Zijada Beirevia i
Meunarodnog instituta za blisko istone i balkanske studije IFIMES, Ljubljana donosi odluku o
dopustivosti u kojoj se kao nedoputena odbacuje apelacija podnesena protiv Presude Apelacionog
suda Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, i Presude Osnovnog suda Brko Distrikta Bosne i
Hercegovine, zbog toga to je oito neutemeljena
11
. U obrazloenju se navodi da je tuiocu,
zahtjevajui naknadu tete po osnovu Zakona o zatiti od klevete Brko distrikta BiH od prvoapelanta
kao odgovornog lica u drugoapelantu i drugoapelanta kao pravnog lica koji su objavili neistinitu
tvrdnju na web stranici drugoapelanta, presudom prvostepenog suda dosuena isplata odreenog
novanog iznosa sa zateznom kamatom uz obavezu objave uvoda i izreke presude na istom web
sajtu. U obrazloenju prvostepene presude navodi se da je neistinita tvrdnja, po osnovu vjetaenja
vjetaka neuropsihijatra, kod tuioca izazvala pojaanu anksioznost sa snienjem praga za frustracije
i gubitak koncentracije, to je kod tuioca uzrokovalo duevne bolove, te mu je dosudio navedeni
iznos koji je srazmjeran pretrpljenim duevnim bolovima. Sporni tekst je potpisan od strane tuenog
u svojstvu direktora instituta. Rjeavajui po albi tuenih, apelacioni sud je potvrdio prvostepenu
presudu.
Ova i sline presude potvruju sudsku interpretaciju odredaba Zakona o zatiti od klevete koji nalau
prvenstvo njegove primjene na sve sluajeve koji se odnose na klevetu (lex specialis), te supsidijarnu
primjenu Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o izvrnom postupku i Zakona o parninom
postupku
12
. Praksa zanemarivanja odredbi propisa koji reguliu materiju elektronskog poslovanja se
moe pripisati njihovoj relativnoj kratkoj primjeni.
Nakon svega navedenog, izvodi se zakljuak da ugled linosti na Internetu, u skladu sa propisima u
Bosni i Hercegovini podlijee solidnoj graanskopravnoj zatiti. Siromana sudska praksa u poreenju
sa zemljama u okruenju upuuje na postojanje iroko rasprostranjenog miljenja da je kibernetiki
prostor jo uvijek pravno neistraen i nedovoljno regulisan, to je prima facie netano. Ako ovome
pridodamo i slabo poznavanje propisa od strane lica koja pruaju usluge informacionog drutva, prije
svega onih koji se odnose na elektronsko poslovanje i koji su kljuni za njihovu poslovnu aktivnost,
dobija se slika nedovoljno razvijenog pravnog sistema koji bi, bar to se tie sluajeva klevete koji su
u naem drutvenom ivotu nerijetki i odnose se u veem broju na javne linosti, u skorije vrijeme
mogao i trebao razviti sve nedostajue pravne institute koji u kibernetikom prostoju odavno
egzistiraju.








11
http://www.ccbh.ba/hrv/odl uke/povuci _html .php?pi d=259381
12
l . 13. ZZKRS

You might also like