Svi koji iz varadinskoga kraja hodoaste u Mariju Bis- tricu, na ulazu u mjesto pri- mijete s lijeve strane dvorac. Visokim je stablima zak- lonjen od izravna pogleda, a vanjtina mu, kao ni u drugih hrvatskih dvoraca, ne odie svjeom obnovom. No, to je jedini dvorac u nas u kojemu kontinuirano ive nasljednici bivih vlasnika. Sada je to barunica Ruth Hellenbach sa svojim sup- rugom Mladenom Puk- iem Hellenbachom i dje- com Klaudijom i Alexan- derom. Dvorac pripada spomenikoj kategoriji, a i okolni je perivoj zakonski zatien. Dragocjeni foto-albumi Zahvaljujui Slavku terku, muzealcu zadu- enom u Muzeju grada Zag- reba za sakupljanje, uvanje, obradu i prezentaciju fotog- rafske batine, u muzejskom prostoru na zagrebakom Gornjem gradu poetkom srpnja otvorena je izloba Foto-albumi obitelji Hel- lenbach. Bit e otvorena do kraja kolovoza, kako bi se i uenicima, posebice iz kola s kajkavskoga govornog podruja, omoguilo te- meljitije upoznavanje sa i- votom i zaslugama ove ug- ledne plemenitake obitelji. Kako pie u uvodu ka- taloga koji prati izlobu (a rije je, zapravo, o monog- rafiji obitelji Hellenbach), prilikom razgleda dvorca Hellenbach u Mariji Bistri- ci muzealac terk je ostao zapanjen da je dvorac sau- van u izvornom obliku u odnosu na do tada viene dvorce i neprekidno je os- tao u rezidencijalnoj nam- jeni. eui se kroz salone zdanja u biblioteci je otkrio osamnaest obiteljskih foto- albuma. Godinu poslije do- bio ih je na posudbu. Ti- jekom 2005. kompletna gra- a presnimljena je u ateli- eru umjetnikog fotografa Gorana Vrania, a 2006. godine inventirana je u Mu- zeju grada Zagreba. Rije je ak o 2000 fotog- rafija, odnosno 3900 snima- ka. Neki albumi u loem stanju naknadno su restau- rirani. Danas se najvei dio ostavtine plemenitake obitelji Hellenbach uva u Hrvatskom dravnom arhi- vu u Zagrebu, a manji dio Varadinska Galerija Zlati ajngel svoju novu li- kovnu sezonu poinje ve ove subote, 22. kolovoza, otva- ranjem pomalo neobinu iz- lobe pod naslovom Vara- dinci. Na toj e izlobi aka- demska slikarica Ella Fle predstaviti crtee nastale za svoga boravka u Varadinu u veljai ove godine. Akademska slikarica Ella Fle ve tridesetak godina i- vi izmeu Vancouvera u Ka- nadi i Vela Luke, a putujui i diljem svijeta posebnu pa- nju posveuje crteima ljud- skih likova. Tako se krajem prole zime zadrala desetak dana u Varadinu i tom pri- godom portretirala niz naih sugraana, bez posebnog odabira ili primjene nekih za- danih kriterija, osim samo njoj poznatih i uoenih ka- rakteristika pojedinih por- Obino ne piem o por- tu, kajti nigdar se z njim ni- sam puno bavil, ako se ne ra- una ono kaj sam naganjal krpenjau po livadi, a v sred- nji koli za vrieme fiskulture moral beati pedeset metrov ili skakati pol metra vu vis. Ali, vu nedelju na veer opa- lo mi je na pamet - pisati o atletiki. Zakaj? Gledim televizi- ju i na ve kanalov skoro celo popoldan i na veer preno- siju Svetsko prvenstvo v at- letiki, kaj se odravle vu Berlinu. I one kaj beiju sto metrov i one na dvajsti kilo- metrov brzo hodiju, da ne nabrajam dale. Tu i tam vi- diju se tribine, a na njima vse puno gledalcov. ak i na pu- nim vulicama, gdi se beal maraton, mase ljudi navija- ju i pleeju trkaima. Gledim, pak si premi- lavlem kak smo i mi vu Va- radinu pred dvajsti dana imali otprto Dravno prvenstvo Hrvatske v atleti- ki. Negdi sam preital da je nastupilo vu dva dana prek 250 atletiarov i atletiarkih z Hrvatske, i jo pet drav. I bilo me je sram glede na- u domau televiziju. Ali ne zbogradi teelevizije, nego zbog toga kaj je na tribina- ma na naem liepom Slo- bodinom stadionu bilo Kraljica porta tak, po priliki, dvajsti - a mor- ti i tridesti - gledalcov?! Zato se pitam: Gdi su sad nekakni novi Varadinci, gda se zmislim kuliko nas je negda bilo na atletiki? Na onim starim drvenim tribi- nama skoro je bilo vse puno. Je li mogue da mlade atleti- ka ba nit ne zanima? Ako se ve ne baviju z njom ak- tivno, onda bi bar mogli doj- ti gledati one Varadince kaj se letima treniraju da bi bili im boli, da bi morti postali i prvaki. ak gledalcima nit ne znai kaj su nai deki i puce klupski prvaki drave vu atletiki, pak se onda tu i tam malo zmislimo i na njih... Meni se zaprav vidi da problem pone ve vu kola- ma, kajti se profesori fizikog, tjelesnog ili kak se ve ne zove dotini predmet, ba i ne trga- ju propagerati atletiku, a med akima iskati nove atletske snage, ostale pak nafiti da je to kraljica porta. Na alost, denes se mladi, zbog radi veli- kih penez, zanimaju samo za on port gdi dvajsti i dva vuru i pol naganjaju konatu loptu i na koncu se puno put razi- deju da se i ne zna ko je boli, jerbo su pozabili da se loptu v gol mora fteknuti... A treba samo malo prelis- tati po poviesti varadinsko- ga porta pak bi se vidlo da su njegvomu razvoju negda najvie donesli ba profeso- ri fiskulture, posebno oni gimnazijski. Donesli su vu Varadin i rukometa, i no- gometa, i atletiku. Nae cure hitale su diska i kuglu kaj se vse prailo, a jen moj kolski prijatel, slabani deec vu pukoj koli, pos- le je poel hitati kladivo tak dalko da je odletelo ravno do Olimpijade! Mogel bi toga jo nabrajati, ali morti bute o tomu imali priliku nekaj vie saznati vu Mu- zeju porta... Je, ali i Muzej porta moremo postaviti - nakon kaj se dogovorimo gdi bi trebal biti. Ako se prije eksponati, kak se to veli, ne razneseju. A dobar del se je npr. poviesnih portskih fo- tografij, ve raznesel, kajti navek netko na njima najde svojega strica, dedu ili kak- nu drugu rodbinu. Usput reeno, nismo za- badav dobili stadiona Slo- boda, koji je i delan ba za atletiku, vu prvomu redu, onda gda je bila Jupea. Val- da smo ga i zasluili, jerbo smo negda i nekaj vie dra- li do atletike... Portreti Elle Fle tretiranih osoba, zabiljeenih u osnovnom crteu. Radei u spomen atelieru akademskog slikara Pavla Voj- kovia u Hrvatskom narod- nom kazalitu u Varadinu, ta- ko je umjetnica zabiljeila pedesetak karakteristinih li- kova. U meuvremenu, nasta- lo je i nekoliko crtea varadin- skih veduta koje je, kao to nam je izjavila, mogla zabiljei- ti promatrajui ih kroz prozor ili s balkona svog privremenog ateliera u kazalinoj zgradi. Po odabiru akademskog slika- ra Darka Saia, voditelja Ga- lerije Zlati ajngel, na izlobi e biti predstavljeno dva- desetak najzanimljivijih crtea. Treba pripomenuti da e ovaj put otvorenje izlobe biti u su- botu, umjesto kao dosad (u petak), a takoer umjesto veernjeg termina otvorenje e se upriliiti tono u podne! Naime, izloba je ujedno i dio programa ovogodinjeg pan- cirfesta koji, naravno, ima i svoju specifinu satnicu. A tko zna, moda bi taj termin uoi subotnjeg objeda mogao biti i ee koriten!? Vrijedi istaknuti da Ga- lerija Zlati ajngel ima ve praktino popunjene sve ter- mine za novu sezonu, u kojoj e predstaviti niz uglednih domaih likovnih umjetnika. Tako e nakon izlobe Elle Fle, koja e biti otvorena do 30. kolovoza, uslijediti izlo- ba slika, crtea i grafika Kree Hlebeca, akademskog slikara iz akovca, a zatim e svoje skulpture izlagati Mir- ko Zrinak iz Rijeke. Do kraja 2009. Varadinci e mo- i vidjeti izlobu modne fo- tografije eljka Koproleca iz Zagreba, dok Mario au- i iz Osijeka dolazi s multi- medijskim projektom, a Bo- jan umonja iz Pule izlagat e svoja najnovija ulja na plat- nu. I.Vrbani Ella Fle u svom privremenom atelieru s varadinskim slikarima ivkom Toplakom (lijevo) i Darkom Saiem I .
V R B A N I
Iz povijesti hrvatskog plemstva: Zanimljiva dokumentarna
izloba u Zagrebu Fotografije Elizabete od Trakoana kod obitelji Hellenbach u Mariji Bistrici. Prijateljstvo s Hellenbachovima Obitelj Hellenbach von Paczolay potjee iz Slo- vake gdje se javlja poetkom 16. stoljea pod prezimenom eh (Chech). Najstariji poz- nati predak Jeremija ivio je u rudarskom gradu Krem- nice. Rudarski simboli nalaze se i u grbu obitelji Hellen- bach. Jeremiji se 1643. godine dodjeljuje pravo na promjenu prezimena u Hellenbach, a 1651. dobiva i barunat. Obitelj Hellenbach dola je prvi put u Hrvatsku za vri- jeme Lazara, roenog na obi- teljskom dobru Paczolay u Maarskoj. Kad je imanje u Maarskoj 1849. prelo u vlas- rca. S roditeljima, Josipom i Idom Drakovi, ivjela je mlada Elizabeta u dvorcu Bi- sag, gdje je ve 1896. godine snimila prve upeatljive fo- tografije. U albume je uloila i portrete omiljenih joj pisa- ca A.G. Matoa i Ive Vojno- via. Dr. Karlo Drakovi je poetkom listopada 2008. iz Gssinga pismom potvrdio da je Elizabeta pokazivala sklonosti za umjetnost, a po- sebice za kazalite. Fotogra- firala je u Bisagu i okolici, a nazivi fotografija dovoljno kazuju o motivima: Svinjac sa tefom i Marom, Stado krava na ispai, Prikup- ljanje sijena na kola, Kati- ca Burec s koritom na glavi... U lipnju 1898. na drvenom mostu u Bisagu uspjela je au- toknipsom snimiti i sebe na Barunica Ruth Hellenbach s kerkom Klaudijom i zetom Elizabeta Drakovi snimljena 1902. u dvorcu Bisag biciklu. A uz pomo oca s ka- merom u ruci krenula je i na poloaje tijekom velikih voj- nih manevara potkraj kolovo- za 1900. u Kominu, Bisagu i Breznici. Od Bisaga do Zagreba Kako spominje muzealac terk, godine 1904. ivot Eli- zabete Drakovi odvijao se izmeu dvoraca u Bisagu i Pejaevievih u Naicama, gdje je ivjela njezina prija- teljica Dora Pejaevi. U kasno ljeto 1906. boravila je kod Pavla III. Drakovia na njegovom imanju u Veli- kom Bukovcu, a njena se pu- tovanja prate posredstvom fotografija koje je snimala. Tako je u Bukovcu nastao Lissin portret, zapravo por- tret Elizabete Erddy. A po- etkom 1908. godine na Gornjem gradu u Zagrebu fotografirala je Julija Jelai- a od Buima, u dananjoj Basariekovoj ulici. Elizabeta Drakovi es- to je boravila u Zagrebu, pa je 1911. i 1912. pohaala i privatnu kolu crtanja aka- demskog slikara Tomislava Krizmana, koju polazi i pri- jateljica joj Anka Krizma- ni. Bila je i polaznica kirur- kog teaja 1917. u Bolnici milosrdnih sestara u Vinog- radskoj ulici u Zagrebu. Uk- ratko, Elizabetine fotogra- fije dokumenti su cijelog jednog stoljea. Posljednja fotografija snimljena je na njezin 81. roendan, 1961. godine u njenoj kui u Zag- rebu. eljko Slunjski nitvo drugog grofa, obitelj se nastanila na imanju Lazarove majke Sveta Helena kraj Sve- tog Ivana Zeline. Lazar von Hellenbach se 1851. oenio Klotildom ro. Jelai od Buima, koja mu je u miraz donijela dvorac Hellenbach. Njezinom udajom dvorac u Mariji Bistrici uao je u vlas- nitvo baruna koji se 1866. go- dine s obitelji preselio u Ma- riju Bistricu. Inae, dvorac je u drugoj polovici 18. stoljea sagradio grof Petar Sermage, suprug grofice Keglevi, a kasnije tek enidbenim veza- ma postaje vlasnitvom grofo- va Jelaia od Buima. Fotografskih albuma i iz- lobe sigurno ne bi bilo da nije bilo vrijednih ruku dvi- ju plemkinja, koje su se ba- vile i amaterskim fotografi- ranjem. Rije je o Giselli von Hellenbach i Elizabeti od Trakoana (1881.- 1962.), od milja zvanoj teta Madi, obiteljske prijateljice Hellenbachovih, ija uokvi- rena fotografija iz 1927. sto- ji na glasoviru u salonu dvo- Poinje nova likovna sezona u Galeriji Zlati ajngel