UNIVERZITET U BANJOJ LUCI

FILOZOFSKI FAKULTET
UČITELJSKI FAKULTET DRUGOG CIKLUSA
BANJA LUKA






SEMINARSKI RAD


Matematičke igre u inkluzivnoj nastavi- djeca sa autizmom













Mentor: prof. dr Mirko Banjac Student Nikolina Koračak


Banja Luka, februar 2014. godine


2

SADRŽAJ



UVOD ..................................................................................................................................... 3
TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU ..................................................................................... 4
POJAM MATEMATIČKIH IGARA ..................................................................................... 7
Pojam uloga i znacaj didaktičkih igara ............................................................................... 8
Matematičke igre na računaru ............................................................................................. 9
Organizacija matematičkih igara u razrednoj nastavi ....................................................... 10
Cilj matematičkih igara u razrednoj nastavi ...................................................................... 10
ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 12
LITERATURA ..................................................................................................................... 13
PRILOG ................................................................................ Error! Bookmark not defined.















3

UVOD

Inkluzija je u obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini ušla na velika vrata i već dugi
niz godina je prisutna. MeĎutim, trebamo biti svjesni da još niko nije napravio ozbiljnu
analizu opravdanosti, spremnosti i uspješnosti dosadašnje inkluzije. Zapravo, desilo se
suprotno, ušlo se u veoma ozbiljne poslove bez imalo pripremljenosti, bez plana, edukacije,
uključivanja stručnih lica i konačno traženja pomoći od struke. U nekim kolektivima radila se
edukacija nastavnog osoblja uz podršku nevladinog sektora samoinicijativno. Sa druge
strane, imamo izuzetne pojedince koji nisu čekali da im neko riješi problem, nego su se
snalazili i za edukaciju i pomoć na razne načine. Uz pomoć upornosti, volje, želje i velike
ljubavi koju imaju za učenike uspijevali su izaći na kraj sa velikim problemima.
Prirodna težnja društva je da se razvija i da napreduje u svim poljima. Kada je o
vaspitanju i obrazovanju riječ, kretanje je teklo od tradicionalne do savremene škole.
Savremenu školu čini savremenom uvoĎenje inovacija. Jedna od njih je i inkluzivna nastava.
Inovacija je stvaranje nečeg novog, originalnog, tako da ono što se smatralo
inovacijom prije deset godina, danas je svakodnevna praksa školstva. Individualizacija je
jedan od didaktičkih principa koji se mora poštovati u vaspitno obrazovnom procesu.
Cilj ovog rada je pronalaženje mogućeg rješenja prilikom uključivanja djece sa
razvojnim, psihičkim i motoričkim teškoćama u redovnu nastavu. Predmet ovog rada su djeca
sa autizmom i Aspergerovim sindromom kao najblažim oblikom autizma. Da bi sagledali
individualizaciju nastave u inkluzivnom obrazovanju, potrebno je napraviti pojmovnu i
suštinsku distinkciju, a zatim usaglasiti sve elemente u jednu cjelinu.
Podrška djeci sa razvojnim teškoćama u svakoj fazi njihovog razvoja i socijalizacije
treba da je socijalno validna i funkcionalno zasnovana. To je izazovno i postavlja posebne
zahtjeve onima koje se piduhvate pravljenjem modela procjene i pripadajuće baterije
instrumenata.
S obzriom da kod nas inkluzivna nastava nije najbolje razraĎena te ne postoje
programi za individualizaciju za djecu sa autizmom i Aspergerovim sindromom, upravo iz tog
razloga je i nastalo moje zanimanje za ovu temu. Ovaj projekat je i nastao u saradnji sa
članovima tima za podršku djeci sa autizmom, kao i saradnjom sa njihovim roditeljima.


4

TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU

Inkluzija je područje i princip u okviru cjelokupne reforme sistema vaspitanja i
obrazovanja. U mnogim zemljama svijeta istražuju se fleksibilniji modeli organizacije
ukupnog rada u školi s ciljem da se bolje shvate poteškoće na koje djeca nailaze tokom
školovanja. Svi zakoni i ostale mjere treba da omoguće život osoba s posebnim potrebama u
vlastitoj porodici, uz pružanje dodatnih usluga. Da bi inkluzivna nastava bila efikasna
potrebno je mijenjati dosadašnje stavove prema osobama s posebnim potrebama i njihovom
vaspitanju i obrazovanje.
Inkluzija sama po sebi ne podrazumijeva izjednačavanje svih ljudi, nego uvažavanje
različitosti svakog pojedinca. U tome i jeste njena vrijednost, jer nam razvoj opšte tolerancije
prema individualnim razlikama i potrebama omogućava širenje saznanja, obogaćivanje
iskustava i razvoj čovječnosti. Inkluzija svakom pojedincu pruža mogućnost odlučivanja o
vlastitom životu i preuzimanje vlastite odgovornosti, u skladu sa sopstvenim sposobnostima.
U inkluzivnom vaspitno–obrazovnom sistemu se ističe holistički pristup koji uzima u
obzir sve, a ne samo obrazovne potrebe učenika, ne izdvajajući pritom nikoga posebno. Takav
sistem stvara primjerenije uslove za sve učenike, poštujući njihove individualne različitosti i
potrebe. Inkluzija teži promjeni cjelokupnog školskog sistema, tako da su edukacijski planovi
i programi vrlo fleksibilni.
U takvom se sistemu provodi zajednički program za sve učenike, uz maksimalno
individualizovano prilagoĎavanje sadržaja, metoda, postupaka i tempa rada svakom učeniku.
On uključuje kreativnost i različitost didaktičkog materijala, pristupa i učenja putem saradnje.
Time se omogućava inventivno i efikasnije učenje pojedinca i smanjuje mogućnost
etiketiranja i diskriminacije.
Tradicionalna nastava je glavnu pažnju obraćala zamišljenom prosječnom učeniku.
Najveće štete od takvog pristupa i načina rada su nanesene upravo djeci s posebnim
potrebama. Prije svega, mislimo na djecu s poteškoćama u razvoju i učenju.
Djeca s posebnim potrebama su bila osuĎena na neuspjeh bez pružanja šanse da
uspiju. Neki su upućivani u specijalna odjeljenja, neki u posebne ustanove, a mnogi ostali
5

meĎu zidovima porodičnog okruženja. Rijetki su uspijevali zahvaljujući mogućnostima i
socijalnom statusu roditelja.
Iako je tradicionalna nastava već odavno kritikovana i na osnovu toga proizašli
zahtjevi za individualizacijom nastave, za prilagoĎavanjem nastave individualnostima
učenika, njihovim potrebama i mogućnostima, još i danas se pravi problem oko primjene tog
principa.
Uloga škole u realizaciji funkcionalne inkluzije je od posebnog značaja. Njen
društveni, institucionalni, planski i sistematski karakter obezbjeĎuju uslove za kvalitetnu
socijalizaciju a samim tim i prevazilaženje prepreka koje postoje ili proizilaze iz lokalne
okoline, a koje vode ka stagnaciji, izolaciji i socijalnom hendikepu. Naravno, u svemu tome je
uloga učitelja od posebnog značaja. Uspjeh djece uopšte pa i djece sa posebnim potrebama je
u direktnoj vezi sa osobinama učitelja i strategijama učenja koje on primjenjuje u vaspitno-
obrazovnom procesu. Uloga učitelja podrazumijeva i podučavanje toleranciji, otvorenosti,
posmatranju i uživljavanju u tuĎu ulogu, prihvatanju, razumijevanju i saradnji sa onima koji
su drugačiji i kojima je neophodna tuĎa pomoć. Ukoliko učitelj posjeduje potrebnu dozu
altruizma, sigurno će ga probuditi, ako ne i razviti kod većine svojih učenika.
Veoma bitnu ulogu igra i samostalna aktivnost djeteta s posebnim potrebama, ali s
tako pažljivo odmjerenim zahtjevom koji će biti dovoljno težak da bi dijete uložilo odreĎen
trud, ali u isto vrijeme i dovoljno lagan kako bi doživjelo maksimalan napredak i uspjeh u
radu, što igra bitnu ulogu u formiranju identiteta.
Igra je oduvijek bila u žiži dječijeg interesovanja. Stoga je treba maksimalno
povezivati s nastavnim sadržajima i koristiti kao način za usvajanje znanja, umijeća i navika.
Svako dijete, bilo ono s posebnim potrebama ili ne, zna i voli da se igra. Ako postavimo
adekvatan cilj, ne saopštavajući ga odmah djeci, i koristimo igru za njegovo ostvarivanje uz
postavljena pravila i njihovo poštivanje, sigurno ćemo ostvariti veći efekat učenja. Simulacija
prodavnice i igra trgovaca budi interes za matematičke aktivnosti a omogućava praktično i
šire usvajanje znanja i umijeća. Gotovo sve igre pravilno odabrane, planirane i realizovane
pružaju mogućnost maksimalne korelacije predmeta i njihovih sadržaja.
U okviru kooperativnih igara učenici mogu biti potpomognuti od strane drugih koji
rade neke stvari na drugi način; dijete koje dosta sporije govori, koje se bori sa jezikom, ili
koje treba da prebroji na prstićima neki rezultat, takoĎer može biti uključeno u aktivnosti, jer
6

nam je u cilju da se postigne saradnja, da svi budu uspješni, ne da se učini nešto prije nekog
drugog, ili bez ičije pomoći i podrške. U okviru kooperativnih igara, pomaganje drugima se
poštuje, a ne označava se kao “varanje”. Učenici uviĎaju da su slobodni da nagraĎuju jedni
druge. UviĎaju da uspjeh nije ograničen na jednog učenika ili grupu, tako da postaju jedni
drugima podrška u medusobnim uspjesima i doprinosima.
Aplauz drugova, verbalna podrška adekvatnim lijepim izrazima, čestitke i uvažavanje
drugara je snažan pokretač svakog, pogotovo djeteta s posebnim potrebama, koje nije sigurno
u sebe, koje se trudi i ulaže ogroman napor da bi uhvatilo mrvicu nečega. Možete li samo
zamisliti kakav je osjećaj zadovoljstva kada dijete koje do juče nije imalo nikoga osim majke,
oca, djeda, bake i eventualno sestre ili brata, dobije mnoštvo drugara koji mu ukazuju
poštovanje, razumijevanje, podršku i spremnost na saradnju, pomoć i druženje. Šta za takvo
dijete znači pljesak mnošva ručica u njegovu čast, poziv na druženje poslije nastave, odlazak
u bioskop s drugovima, posjeta drugu, zajednička igra, pa i pisanje zadaće.













7

POJAM MATEMATIČKIH IGARA

Formiranje matematičkih pojmova traje koliko i školovanje ali prvi matematički
„koraci“ koji počinju sa prvim časom matematike u osnovnoj školi izuzetno su važni i
presudni za dalje napredovanje učenika u oblasti matematike. Časovi matematike moraju biti
interesantni, zabavni i koliko god je moguće protkani matematičkim igrama, jer se takvim
radom podstiče interes i ljubav za matematiku kod učenika.
Kroz igru djeca otkrivaju svoje mogućnosti, razvijaju sposobnosti i vještine, stiču
iskustva, uče i stvaraju. Igra potiče njihovu kreativnost. Djeca uživaju u igri, što ih motiviše u
sudjelovanju a pozitivno raspoloženje tako se prenosi i na učenje. Igra je učenicima
najzabavniji oblik učenja. Znanje stečeno kroz igru je trajnije od znanja stečenog na neki
drugi način. MeĎutim, korištenje igara u razrednoj nastavi matematike traži od učitelja velik
angažman, jer moraju znati zašto uvode neku igru u nastavu i šta žele tom igrom postići, da je
igra prilagoĎena uzrastu i intelektualnim sposobnostima, slabijim, prosječnim i boljim
učenicima, da nije preduga ni prekratka i da ne postane dosadna.
Jedan od načina kako razbiti monotoniju u razredu, pri realizaciji nastavnog gradiva
su matematičke igre.
Zanimljiva matematika je matematika čiji je sadržaj interesantan. To mogu da budu:
matematički trikovi, matematičke zagonetke, magični kvadrati, zadaci sa neobičnim
odgovorima, šaljivi zadaci, zanimljiva geometrija, rebusi, anegdote iz života poznatih
matematičara. Naime, pomoću matematičkih priča, zagonetki i pitalica učenici se polako i na
zgodan način stavljaju u problemsku situaciju, izaziva se njihova zainteresovanost za
rješavanje te problemske situacije, odnosno na taj način oni usvajaju matematičke pojmove i
rješavaju matematičke probleme i zadatke.
Učenje se ne smije pretvoriti u zabavu, već zabavu staviti u službu učenja. Samo na
taj način mogu se stvarati pobude koje mogu da podstaknu učenike da se više zainteresuju za
matematiku, jer poslije svakog rješenog problema nastupa osjećaj zadovoljstva i radosti,
sprječava se nastajanje straha od matematike, a uz to dolazi do rješavanja još jednog bitnog
problema a to je „naučiti ih učiti“, odnosno da znaju samostalno otkriti i shvatiti bit problema
i odnosa i da samostalno zaključuju.
8

Primjenu matematike u stvarnom životu najviše će se javiti ako učitelj u nastavi koristi
savremene didaktičke sisteme, meĎu kojima zanačajno mjesto zauzimaju primjeri stvarnog
života kroz problemsku nastavu.

Pojam uloga i znacaj didaktičkih igara

U didaktičkim igrama pravila i sadržaji su tako probrani i organizovani da potiču djecu
na odreĎene vrste aktivnosti koje potpomažu njihov razvoj i učenje. Igra, kao dominantan vid
dječije aktivnosti, prirodni je oblik i metoda vaspitno – obrazovnog rada u formiranju prvih
matematičkih pojmova kod učenika, najprirodniji način učenja i stjecanja matematičkih
znanja.
Kroz manipulativnu igru učenik uči koncentrisati pažnju, vježbati mentalnu
vizualizaciju, planira i provjerava ideje, te razvija osjećaju samokontrole. Matematičko
obrazovanje ima funkciju podsticanja razvoja logičkih strukturai ono je uvijek u skladu s
kognitivnim razvojem.
Uloga igrovne metode u razrednoj nastavi matematike nije prekidanje spoznajnog
procesa, jer svaka od matematičkih igara ima jasnu didaktičku ulogu, igrom do znanja. U
razrednoj nastavi matematike učenik najbolje kreira sistem pojmova kroz igru. Ovakav način
sticanja znanja ne vodi ka proizvoljnosti, nego postepenom i zabavnom ulaženju u
matematičku znanost. Igrovnom metodom rada učenik posmatra, klasifikuje, imenuje,
rasuĎuje, povezuje, te tako usvaja matematičke pojmove i relacije. Učitelj mora voditi računa
da se ne pretjera sa igrom da učenici ne pomisle da je učenje matematike samo igra i zabava, i
da ne treba ulagati nikakav napor. Igra i zabava moraju biti u funkciji učenja matematike tj.
sredstvo učenja matematike, a ne sama sebi svrha i cilj.
Igra je složeno i raznoliko ponašanje koje se smatra temeljnom pretpostavkom
normalnog rasta i razvoja djece. Igra pretpostavlja neku vrstu zabave i odreĎeni način
zaokupljanja. Prije svega igra mora biti ugodna i djetetu pružati užitak. Igra ne bi trebala
sadržavati cilj koji djetetu nameće okolina. Ona treba biti spontana i dobrovoljna. Kroz igru
dolazi do aktivnog uključivanja igrača. Slobodno vrijeme i igra se meĎusobno nadopunjuju.
Igramo se zato što imamo slobodno vrijeme ili imamo slobodno vrijeme zato što se igramo.
9

Matematičke igre na računaru

TRKE: Najčešće su to igre u kojima je igrač vremenski ograničen. Ove igre zahtijevaju malo
ili nimalo strategije. Nisu primjerene mlaĎoj djeci, ali mogu poticati i razvijati brzinu
razmišljanja, zaključivanja i donošenja odluka. Mogu biti dizajnirane tako da se fokusiraju na
razvijanje tačno odreĎene matematičke vještine, npr. aritmetičkih operacija.

IGRE STRATEGIJE: U ovakvim igrama igrači analiziraju svoje poteze i uočavaju uzorke koji
vode do pobjede.

GEOMETRIJSKE: Igrač razmješta geometrijske likove na ploči uz pretpostavljene uslove. Uz
igre ovog tipa razvija se geometrijska percepcija, uočavaju se prostorni odnosi, a primjerene
su za djecu od 10-tak godina nadalje.

NUMERIČKE: Najpoznatija numerička igra je sudoku, ali na webu je i veliki broj jednako
primamljiv drugih oblika numeričkih igara. Njima je zajedničko kombinovanje brojeva
(uzimajući u obzir samo njihovu veličinu ili koristeći i aritmetičke operacije), te analiza
različitih situacija koje imaju različite ishode te odabir najpovoljnije.

KARTAŠKE IGRE I IGRE S KOCKAM: Osnove ovih igara leže u pravim igrama, meĎutim,
one su modifikovane za korištenje uz pomoć računara, ali i često oblikovane tako da razvijaju
neke matematičke vještine, poput računskih operacija, baratanje razlomcima, usvajanja
pojmova postotka. U ovakvim igrama veliki element uspjeha igra je sreća te taj element daje
šansu i slabijim učenicima da ostvare bolje rezultate.

IGRE SPARIVANJA: Ove igre su pogodne od najmlaĎe dobi, temelje se na uočavanju istih (ili
moguće je i suprotnih zavisno od koncepcije igre) svojstava te osim razvijanja opažanja
pospješuju i kratkotrajnu memoriju.

IGRE SIMULACIJE: Ovakva vrsta igara je najkomplikovanija, kako u izradi tako i u igri, jer
zahtjeva od igrača maksimalnu angažovanost. MeĎutim, igračima su one često i najizazovnije,
ali i najzanimljivije. Takve igre izuzetno razvijaju strategiju, logička razmišljanja i
zaključivanja..
10

ORIGAMI: Origami je tradicionalna japanska umjetnost savijanja papira. Origami modeli
mogu poslužiti vizualizaciji geometrijskih likova i tijela, ali i razvijanju matematičkog načina
razmišljanja. Origami je lako uklopiti u nastavu matematike na svim razinama školovanja.
LEGO KOCKICE: Zadatke o LEGO kockicama najčešće ne možemo rješavati uobičajenim
matematičkim alatima (npr. jednačinama ili geometrijskim formulama).

Organizacija matematičkih igara u razrednoj nastavi

Dobro organizovana nastava zahtijeva korištenje nastavnih sredstava i literature. Za
nastavu matematike učitelj može sam pripremiti dosta nastavnih sredstava vodeći računa o
različitim nivoima naučnog znanja. Nisu uvijek potrebna skupa učila da bi nastava bila
funkcionalna i zanimljiva.
Svaki učitelj trebalo bi da ima igračke i didaktička sredstva za učenje kroz igru, te
ostale rekvizite i ureĎaje za povremene aktivnosti kao što su pribor za crtanje i modeliranje,
zbirke slagalica, stalak za slike i makete, tablu za izložbe, zbirke raznog prirodnog materijala
(žir, kesten, orasi, sjemenke, pruće, konci, kolaž papir, tkanine raznih boja, makaze, ljepilo...)
Sve je ovo potrebno da učitelj može organizovati razne vrste aktivnosti, zavisno od
svrhe i potrebe. Prirodni materijali su potrebni za pomoć pri rješavanju matematičkih
zadataka, pored toga potrebno je štampanje i umnožavanje adekvatnih tekstualnih nastavnih
sredstava.

Cilj matematičkih igara u razrednoj nastavi

Kroz matematičke igre potrebno je ostvariti sljedeće:
- Povezivanje matematičkih znanja u stvarnom životu;
- Upoznaju druge osobe i saraĎuju s njima;
- Da istražuju šta ih zanima;
- Vježbaju rješavanje problema i uče na greškama;
- Provjeravanje vlastitog mišljenja;
- Da se oslobode napetosti i frustracije;
11

- Razvijanje sposobnosti zaključivanja i prosuĎivanja;
- Razvijanje sposobnosti matematičke komunikacije.

Korisnost igrica je mnogostruka:

- motivacija za učenje se znatno povećava
- stvara se pozitivan stav prema matematici, manji je strah od neuspjeha
- razvija se maštovitost, kreativnost, logičko razmišljanje i zaključivanje, poboljšava
pamćenje i pronicljivost
- potiče se brže donošenje odluka
- kroz igru se omogućuje korištenje i isprobavanje različitih strategija
- povratna informacija je dostupna odmah
- pospješuje se povezivanje i primjena različitih područja matematike
- omogućuje se samoocjenjivanje, jer se u mnogim igrama prije samog početka bira
razina opterećenja od lake prema sve težoj
- igre se mogu provoditi i u školi i kod kuće
- povećava se samopuzdanje i neovisnost, djeca mogu igrati neovisno od učitelja, a to ih
dodatno motivira.

Osim pozitivnih, ne treba smetnuti s uma i negativne aspekte:

- nepravilno doziranje igara - bitno je odrediti pravu količinu vremena koju djeca
provode u računalnim igrama i izbjeći socijalno negativne utjecaje,
- jezična barijera, jer prevladavaju igre na engleskom jeziku. MeĎutim, ovaj nedostatak
donosi i dobrobit – jača motivacija za učenje engleskog jezika.


12

ZAKLJUČAK

Kroz teorijsko proučavanje matematičkih igara i kroz njihovu primjenu, nastojala sam
da naglasim i istaknem ulogu i važnost matematičkih igara u inkluzivnoj nastavi. Kroz
realizaciju nastavne jedinice sa matematičkim igrama pokazalo se da one itekako mogu biti
zanimljive, maštovite i dinamične. Učenik je uspješno, sa velikim zadovoljstvom ostvario sve
postavljene zadatke, a njegovo sretno lice nakon ovakvog održanog časa, meni je najljepša
nagrada.
U radu sam nastojala usmjeriti pažnju na učenika sa dijagnostikovanim autizmom da,
kroz igru i znanje koje stekne, trajnije usvoji od znanja stečenog na neki drugi način. Na
ovakav način učenik će pobuditi svoje interese za matematiku i održavati ga kroz svoje
školovanje a stečena znanja primjenjivati u svakodnevnom životu. Moram priznati da ovaj rad
ne bi bio uspješan da nisam imala podršku čitavog tima koji mi je pomagao, od doktora
inkluzivne nastave, koji su me uputili u svijet inkluzije, preko asistenata u nastavi, do samih
roditelja autistične djece.
Nadam se da će mnogi prosvetni radnici napajati znanjem najmlaĎe učenike, na njima
jedan prihvatljiv i zanimljiv način, kroz svijet igara približiti im stvarnost i olakšati
budućnost. Jako je bitno da u predškolskim i školskim ustanovama rade osobe sposobne i
obučene za rad sa djecom s poremećajem u ponašanju, jer samo u tom slučaju je moguće
napredovanje djece. Matematičke igre mogu pokazati da se kroz igru, saradnju i druženje
može pronaći put koji vodi do zadovoljnog učenika.











13


LITERATURA

1. Banjac, M. (2010). Prema školi kakvu trebamo. Banja Luka: Nove obrazovne
inicijative.
2. Dejić, M. i Egerić, M. (2005). Metodika nastave matematike. Jagodina: Učiteljski
fakultet
3. Ilić,M. (2012). Inkluzivna nastava. Istočno Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika
Istočno Sarajevo
4. Lipovac, D. i Vukobratović, R. (2003). Metodički priručnik za nastavu matematike.
Srpsko Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
5. Mathematics and children (2007). How to teach and learn mathematics. Osijek:
Učiteljski fakultet
6. Suzić, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

















\
14


PRILOG

Orjentacioni model matematickih igara u inkluzivnoj nastavi
matematike


Nastavni predmet: Matematika
Nastavno područje: Skupovi, brojevi, relacije i operacije
Nastavna jedinica: Broj 8
Tip časa: Obrada novog gradiva
Nastavne metode: metoda razgovora, metoda demonstracije
Nastavni oblici: frontalni, individualni



Identifikacija očekivanih rezultata

Po završetku ove lekcije učenik bi trebalo da usvoji pojam broja 8, da zna formitati skupove
sa 8 elemenata te da zna primijeniti broj.

OdreĎivanje prihvatljivih dokaza da su rezultati postignuti

- Da prepoznaje broj osam
- Da razlikuje broj osam od drugih brojeva
- Da može formirati skup sa osam elemenata
- Da nauči primjeniti broj osam u svakodnevnom životu
- Da da adekvatne odgovore na postavljena pitanja

15


Planiranje iskustva učenja i proučavanja

- Emocionalno- intelektualna priprema
- Usvajanje pojma broj osam
- Pisanje broja osam
- Formiranje skupa sa osam elemenata
- Razvijanje obje polovice mozga
- Usmjeravanje pažnje na konkretnu radnju
- podsticanje i razvoj fizičkih sposobnosti djeteta
- osposobljavanje za rad
- Ponavljanje naučenog


ObezbjeĎivanje materijalno-tehničkih osnove nastavnog rada

Karte za UNO, nastavni listići, olovke u boji.











16


TOK I ORGANIZACIJA ČASA

1. KORAK- uvoĎenje učenika u akitvnost
Počinjemo igrom stojeća osmica. Stojim u uspravnom stavu kod učenika pružam ruku
naprijed u visini očiju. Pridržavam ruku drugom rukom. Po zraku opisujem ležeću osmicu od
sredine ka lijevoj strani. Tri puta iscrtam osmicu lijevom rukom, to isto učinim i sa desnom
rukom te tri puta sa obje ruke. Potom pomažem učeniku da on to isto ponovi (cilj igre je
razvijanje motoričkih sposobnosti autističnog djeteta, aktiviranje obje polovice mozga kao i
usmjeravanje pažnje na zadatu vježbu).
2. KORAK - podjela zadataka

Učeniku objasniti šta ćemo raditi zajedno u glavnom dijelu časa, pokazati mu materijal
pripremljen za njega i korak po korak pokazati šta treba da uradi i šta se od njega očekuje.

3. KORAK – zajednički rad učenika i mentora
Učenik ispisuje po crticama broj 8. Potom učenik boji unaprijed pripremljen materijal.
Svaki uspješno završen zadatak biva nagraĎen aplauzom ili ocjenom 5 za trud, što učenika
podstiče za dalje napredovanje. Potom prelazimo na igru „pronalaženje osmice“ meĎu
kartama. Učeniku dajem špil od 100 karata i očekujem od njega da prepozna osmice, te da ih
izdvoji i razvrsta po bojama (crvena, žuta, plava i zelena). U špilu se nalazi ukupno osam
osmica, te od učenika tražim da mi prebroji karte. Ukoliko je učenik uspio u svom zadatku,
prelazimo na novu igru. Nova igra se zove „matematička borba“ gdje špil podjelim na dva
dijela. Svaki igrač ima svoj špil okrenut prema dole. Svaki igrač uzima po kartu sa vrha špila i
okrene je. Igrač sa većim brojem osvaja obe karte. Cilj ove igre je primjeniti termine veći-
manji, kao i usporeĎivanje brojeva do 8.

4. KORAK – izvještavanje



17

5. KORAK- zajedničke završne aktivnosti

Zajedno sa učenikom brojim od 1 do 7 kao i od 7 do 1. Formiramo skupove od 7
elemenata te imenujemo skupove prema njihovim osobinama (sedam bojica, sedam
flomastera, sedam svesaka). Formiram skupove različite brojnosti da učenik uoči razliku,
odnosno da uoči koji od njih ima više elemenata.

6. KORAK- provjeravanje naučenog

Od učenika očekujem da mi napravi 3 različita skupa sa različitim brojem elemenata.
Očekujem da će učenik uvidjeti razliku u brojnosti i da će uvidjeti da skup od 7 elemenata ima
najviše elemenata. NagraĎujem aplauzom.






















18