You are on page 1of 178

1

Prof. dr. sc. Željan Maleš














FARMACEUTSKA BOTANIKA

Predavanja




















Zagreb, 2011.




2











ZNANJE JE BLAGO KOJE
SVOG VLASNIKA UVIJEK PRATI.


(Korejska poslovica)
























3







NEMA NEOBUZDANIJE STRASTI

OD STRASTI PREMA ZNANJU

(John Donn)











4
















GOSPOD OD ZEMLJE

PRAVI LIJEKOVE, I

RAZBORIT IH ČOVJEK

NE ODBACUJE.























5


Zavod za farmaceutsku botaniku
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Schrottova 39

http://www.pharma.hr


Predavanja (30 sati)
i seminari(15 sati): prof. dr. sc. Željan Maleš, mag. pharm.
Vježbe (30 sati): prof. dr. sc. Kroata Hazler Pilepić, mag. pharm.
Maja Crkvenčić, mag. pharm.

Farmaceutski botanički vrt “Fran Kušan”
Voditelj: dr. sc. Dario Kremer, dipl. ing. šum.
Tehnička suradnica: Mirjana Kolar


Literatura

D. Denffer, H. Ziegler, Udžbenik botanike za visoke škole - Morfologija i
fiziologija, Školska knjiga, Zagreb 1991.

K. Mägdefrau, F. Ehrendorfer, Udžbenik botanike za visoke škole -
Sistematika, evolucija i geobotanika, Školska knjiga, Zagreb 1997.

R. Domac, Flora Hrvatske: priručnik za određivanje bilja, Školska knjiga,
Zagreb 2002.

W. Schaffner, B. Häfelfinger, B. Ernst, Ljekovito bilje: kompendij,
Leo-commerce, Rijeka 1999.

I. Martić, Čovjek i ljekovito bilje, Školska knjiga, Zagreb 2003.




6



UVOD

Biologija – znanost o životu, tj. o živim bićima

a) botanika (grč. botáne = biljka, krma, zelen) - znanost o biljkama (proučava
vanjsku i unutrašnju građu biljaka, njihove različite životne procese,
rasprostranjenost te odnose biljaka i staništa); predstavlja temelj za
farmakognoziju (znanost o ljekovitim sirovinama biljnog, životinjskog i
mineralnog porijekla); poznato je oko 400000 biljnih vrsta; mnoge biljke se
od davnina primjenjuju u liječenju različitih bolesti
b) zoologija - znanost o životinjskom svijetu; poznato je više od 2000000
životinjskih vrsta
c) antropologija - znanost o čovjeku


Osnovna svojstva živih bića

a) obličje: odlika jasno ograničenih jedinki
b) izmjena tvari u dinamičkoj ravnoteži
- anabolizam (asimilacija): primanje mrtve materije iz okoline i
ugrađivanje u pravilne strukture
- katabolizam (disimilacija): odbacivanje mrtvih produkata razgradnjom
c) produktivnost: rast i razmnožavanje
d) podražljivost (iritabilnost): sposobnost reagiranja na promjene vanjskih i
unutrašnjih životnih uvjeta
e) mutabilnost: skokovita promjena određenih svojstava u slijedu generacija;
stalno se stvaraju nove vrste














7






BILJKE ŽIVOTINJE
1. klorofil (pigment zelenih biljaka -
bitan za fotosintezu)
nemaju klorofila
2. autotrofne (stvaraju organske tvari
iz anorganskih): zelene biljke osim
polunametnika (bijela imela) i pravih
nametnika
heterotrofne (trebaju organske tvari,
koje su stvorile autotrofne biljke):
osim životinja, heterotrofni organizmi
su bakterije i gljive (biljke bez
klorofila)
3. neposredno iskorištavanje
Sunčeve energije
posredno dobivanje energije
primanjem organskih tvari kao hrane
4. proizvođači potrošači
5. neograničen rast ograničen rast
6. “otvoreni” oblik “zatvoreni” oblik
7. zakorijenjene za podlogu slobodno gibljive (moraju tražiti
hranu)
8. krute stanične stijenke: celuloza,
mukopeptidi (bakterije i modrozelene
alge), hitin (gljive)
stanice većinom bez krutih staničnih
stijenki




PODJELA BOTANIKE

A) S OBZIROM NA PRISTUP PREDMETU:
1. FUNDAMENTALNA BOTANIKA - istražuje sav biljni svijet
8
2. PRIMIJENJENA BOTANIKA – istražuje biljne vrste važne za
određenu struku, kao npr. za farmaciju (farmaceutska botanika),
agronomiju, šumarstvo itd.
B) S OBZIROM NA GRAĐU, KOJU PROUČAVA:

1. OPĆA BOTANIKA – temelj za upoznavanje drugih posebnih
botaničkih disciplina
a) MORFOLOGIJA (grč. morphé=oblik; logos=znanost) - proučava
vanjsku građu biljaka (npr. dlakavost listova, veličinu listova i
cvjetova itd.)
b) ANATOMIJA – proučava unutrašnju građu biljaka (građu
staničja)
c) FIZIOLOGIJA – proučava funkcije u području izmjene tvari,
izmjene oblika te gibanja (prehrana, disanje, rast i razmnožavanje)

2. POSEBNA BOTANIKA
a) SISTEMATIKA (TAKSONOMIJA) - istražuje srodstvene
odnose te svrstava biljne vrste u skupine (rodove, porodice, redove,
razrede, odjeljke)

b) EVOLUCIJA – istražuje zakonitosti i uzroke stvaranja svojti
c) GEOBOTANIKA (BILJNI ZEMLJOPIS) – nastoji objasniti
zakonitosti i uzroke rasprostranjenosti i zajedničkog života biljaka
- horologija - znanost o arealu, tj. o rasprostranjenosti
- fitocenologija (fitosociologija) – znanost o biljnim zajednicama
- ekologija - istražuje odnos između biljaka i okoliša
- genetska (povijesna) geobotanika - proučava povijest flore i
vegetacije


ANATOMIJA I MORFOLOGIJA
CITOLOGIJA (grč. kytos=šupljina) - znanost o stanici
- 1665. godine Robert Hooke je utvrdio da je naoko
jedinstvena i čvrsta tvar u plutu sastavljena od niza stanica

Oblik stanica - ovisi o njihovoj funkciji (kuglasti oblik je vrlo rijedak)
a) izodijametrične (parenhimske) stanice - dužina i širina su približno jednake
(javljaju se u osnovnim staničjima ili parenhimima)
b) prozenhimske stanice – dužina više puta prelazi širinu; na krajevima su
često zašiljene

9
Veličina stanica – između 10 i 100 µm (najmanje su stanice bakterija: < 0,2
µm, dok cjevaste mliječne cijevi rosopasa (Chelidonium majus, Papaveraceae)
mogu biti duge i nekoliko metara)

DIJELOVI STANICE
A) PROTOPLAST - temelj stanice
1. CITOPLAZMA
- sadrži vodu (60-90%), proteine (10-20%), lipide, nukleinske kiseline itd.
- bezbojna, gusta, sluzava, koloidna otopina (disperzno sredstvo: voda sa
solima; disperzna faza: organske molekule)

STRUJANJE (GIBANJE) CITOPLAZME
- gibanjem citoplazme olakšava se raznošenje hranjivih tvari
- brzina gibanja ovisi o temperaturi (najpogodnije je 37
0
C), viskoznosti
itd.

a) PLAZMATSKA ROTACIJA
- kružno gibanje citoplazme
- u stanicama različitih vodenih biljaka (npr. u listu vodene kuge –
Helodea canadensis, Hydrocharitaceae)
- strujanje je uočljivo na mjestu ozljede, uz rub lista ili uz središnju žilu
- prostrana vakuola potiskuje citoplazmu uz stijenku u laganom tijeku i
gradi vrpcu
- gibanje je uočljivo u starijim, prozenhimskim stanicama, a uočljivo je
zbog prisutnosti zelenih kloroplasta koji su pasivno nošeni
- citoplazma rotira u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto, ali uvijek u istom
smjeru u jednoj stanici

b) PLAZMATSKA CIRKULACIJA
- u stanicama dlaka kopnenih biljaka te u korjenovim dlačicama vodenih
biljaka
- citoplazma se giba u stanici često u suprotnim smjerovima

c) FLUKTUACIJSKO PLAZMATSKO GIBANJE
- u nitima gljiva i alga
- ritmičko strujanje čitavog sadržaja stanice, jedanput u jednom, onda opet
u drugom smjeru


PLAZMALEMA - granični sloj citoplazme prema staničnoj stijenci
(vanjska citoplazmatska opna)
10
TONOPLAST - granični sloj citoplazme prema vakuoli
(vakuolarna citoplazmatska opna)





11








12








13





MEZOPLAZMA - osnovna masa citoplazme (između plazmaleme i tonoplasta)
- citoplazma je polupropusna; plazmalema i tonoplast reguliraju sastav
tvari, koje prodiru u stanicu

Osmotski tlak - tlak tvari otopljenih u staničnom soku na citoplazmu
- citoplazma prenosi taj tlak na staničnu stijenku, koja se zbog elastičnosti
odupire tlaku te teži stezanju
- tlak rastegnute stanične stijenke na vlastiti sadržaj je turgorni tlak, a
stanje stalne napetosti u stanicama je turgor (jedrost); zahvaljujući
turgoru biljke se ne sagibaju te imaju normalan položaj

Plazmoliza
- u vodenoj otopini stanica je napeta te pritišće citoplazmu na staničnu
stijenku
- dodatkom vodene otopine natrij-klorida nastaje plazmoliza: stanica gubi
dio vode, smanjuje se vakuola i postaje kuglasta; uz vakuolu se povlači i
citoplazma, ali ostaju Hechtove plazmatske niti kao veza sa staničnom
stijenkom; jasno se vide plazmalema i tonoplast
- plazmoliza je visok stupanj gel stanja (prevladava disperzna faza)
izazvan izlaskom vode iz stanice, kad se stanica nalazi u hipertoničnoj
otopini; prema osmotskom zakonu voda izlazi sve dok se koncentracije,
tj. osmotski tlakovi u stanici i okolini ne izjednače
- ako stanica ne izgubi svoj ukupni sadržaj vode proces je reverzibilan:
ako se plazmolizirana stanica stavi u hipotoničnu otopinu (vodu) stanica
upije vodu i prelazi u sol stanje (prevladava disperzno sredstvo) - to je
deplazmoliza
- u prirodi se plazmoliza zapaža tijekom suše, kad iz tla u stanicu ne
pritječe dovoljna količina vode


2. CITOPLAZMATSKI ORGANELI
A) ENDOPLAZMATSKA MREŽA (RETICULUM)
- uočava se pomoću elektronskog mikroskopa
- vrlo pokretan sustav isprepletenih (poput mreže) endomembrana
(plosnate šupljine)
- služi upijanju i prijenosu hranjivih tvari, a tu se odvija sinteza organskih
tvari (masti, ugljikohidrata i proteina)
- preko kanalića endoplazmatske mreže citoplazma se povezuje s jezgrom

14
B) DIKTIOSOMI (GOLGIJEV APARAT)
- skupine pločasto spljoštenih šupljina ili cisterni obavijenih stijenkom
- po načinu postanka bliski su endoplazmatskoj mreži




15



- u diktiosomima se sintetiziraju tvari stanične stijenke (kiseli polisaharidi,
pektini, hemiceluloza, sluz)

C) RIBOSOMI
- kugličaste čestice promjera 10-25 nm, koje se sastoje od ribonukleinske
kiseline (RNA) i proteina
- tu se odvija sinteza proteina

D) MITOHONDRIJI
- kuglasti, štapićasti do nitasti, dugi 1-2 µm
- imaju ovoj od dviju membrana; nabori na unutrašnjoj membrani zovu se
kriste (lat. crista = kresta)
- u mitohondrijima se sintetiziraju adenozin-trifosfat (ATP) i adenozin-
difosfat (ADP)
- ATP je univerzalni izvor energije (“energijski novac”), koja je
neophodna za sve procese životne djelatnosti stanice

E) SFEROSOMI
- kuglasti; imaju proteinski omotač
- stvaraju se na krajnjim nabreklinama spojki endoplazmatske mreže
- u njima se odvija sinteza tvari

F) PLASTIDI
- biljni stanični živi organeli; nisu prisutni kod životinja, prokariotskih
bakterija, modrozelenih alga i heterotrofnih gljiva
- lipoidima bogati reakcijski prostori, odijeljeni od osnovne citoplazme
dvostrukom stijenkom
- gibaju se zajedno s citoplazmom, a mogu i samostalno
- dijele se običnom (direktnom ili primitivnom) diobom na dva dijela (kod
diobe nema promjena u jezgri)
- plastidi koji nose boju zovu se kromatofori
-

- FOTOSINTETIČKI AKTIVNI PLASTIDI
a) KLOROPLASTI
- zeleni; okrugli, diskoliki ili vrpčasti
- imaju puno klorofila, a nalaze se u stanicama višeg bilja

- klorofil je najvažniji biljni pigment, koji je aktivan za vrijeme fotosinteze
16
- kod većine viših biljaka lipofilni klorofil se javlja u 2 kemijski srodna
oblika: modrozeleni klorofil a i žutozeleni klorofil b (kod alga postoje
klorofili c i d)
- u kloroplastima se uz zelene klorofile javljaju i karotenoidi topljivi u
mastima (karoteni i ksantofili)
- kloroplasti se javljaju u obliku brojnih, okruglih zrna ili grana promjera
0,3-0,5 µm (ima ih 20-2000; njihov broj je nejednak u različitim biljnim
vrstama, ali je stalan u stanicama jedne vrste) uklopljenih u bezbojnu
stromu plastida
- grana predstavljaju brojni kupovi membranskih vrećica (cjevčica), tzv.
tilakoidi: te cjevčice obiluju pigmentima (klorofil, karoten), enzimima i
proteinima; tu se odvijaju reakcije fotosinteze na svjetlu
- u stromi se odlažu produkti nastali procesom fotosinteze
- u listovima se zbiva fotosinteza, pri čemu klorofil apsorbira crveni dio
spektra, a karotenoidi apsorbiraju modrozeleni i zeleni dio spektra
- u kloroplastima se na svjetlu iz vode (iz korijena prodire u stablo i list) i
ugljik (IV) oksida (dolazi iz atmosfere) stvara primarni (prvotni) ili
asimilacijski škrob, koji se ne nakuplja u listovima, već se pretvara u
glukozu koja se koristi za prehranu biljke

b) FEOPLASTI
- smeđi (klorofil je prekriven smeđim pigmentima, prvenstveno
fukoksantinom); prisutni su kod smeđih alga (Phaeophyceae)

c) RODOPLASTI
- crveni (sadrže crveni pigment fikoeritrin)
- prisutni su kod crvenih alga (Rhodophyceae)

- FOTOSINTETIČKI NEAKTIVNI PLASTIDI
a) KROMOPLASTI
- javljaju se u cvjetovima (npr. neven - Calendula officinalis, Asteraceae;
dragoljub - Tropaeolum majus, Tropaeolaceae; forsitija - Forsythia
europaea, Oleaceae); korijenju (mrkva), plodovima (divlja ruža – Rosa
canina, Rosaceae; paprika, rajčica)
- prema obliku su trokutasti, kuglasti i štapićasti, a sadrže 2 pigmenta -
karotenoida: narančasto-crveni karoten i žuti ksantofil
- poznato je oko 70 karotenoida
- jesenja žuta boja listova nastaje tako da se pri niskim temperaturama
razgrade klorofili tako da ostanu samo karotenoidi; slično je sa žutom,
odnosno narančastom bojom limuna i naranči (gomilaju se karotenoidi, a
nestaje klorofil)
- obojeni plodovi privlače ptice i druge životinje, pa se tako
rasprostranjuju sjemenke i plodovi (ornitohorija, odnosno zoohorija);
17
istaknute boje latica cvjetova privlače kukce za oprašivanje (entomofilija
= entomogamija)

- karoten se u ljudskom organizmu razlaže i stvara vitamin A, pa se zato
zove provitamin (prethodnik) vitamina A

b) LEUKOPLASTI
- bezbojni plastidi (bez pigmenta); kuglasti i vretenasti; na svjetlosti mogu
ozelenjeti (gomolji krumpira)
- njihovu osnovicu tvore bjelančevinaste tvari
- kod zelenih biljaka nalaze se u bezbojnim organima (korijen, podanak),
ali često i u bezbojnim primarnim kožnim staničjima listova i stabljika
- u pričuvnim organima (gomolji, podanci), odnosno spremišnim
staničjima (endosperm) izgrađuju iz šećera sekundarni (drugotni),
tranzitorni ili pričuvni škrob (nastaje na putu kolanja ili tranzita
glukoze); tako leukoplasti postaju pričuvni plastidi-amiloplasti
(škrobotvori)

- plastidi su međusobno bliski te jedni prelaze u druge (npr. plodovi rajčice
pri dozrijevanju od zelenih postaju crveni (kloroplasti prelaze u
kromoplaste)

3. JEZGRA
- gušća i zbijenija od citoplazme; javlja se u svim stanicama viših biljaka (i
životinja), koje zato i zovemo eukarioti; obično je kuglasta ili lećasta
- građena je od nukleoproteida, spojeva nukleinskih kiselina s proteinima
- sadrži deoksiribonukleinsku kiselinu (DNA), a jezgrica RNA
- jezgra je regulator izmjene tvari i sadrži enzime bitne za život biljaka
- utječe na diobu plastida, a sudjeluje i u diobi stanica
- u sastav jezgre ulaze:
- jezgrina ovojnica (ima dvije membrane)
- jezgrin sok (nukleoplazma): sadrži enzime
- kromatinska struktura (kromosomi): svaka biljna vrsta ima strogo
određen broj kromosoma; kromosomi su maleni, duguljasti, a nosioci su
genetske informacije; sastoje se od dviju polovica - kromatida, od kojih
se svaka sastoji od dviju tankih niti smještenih usporedno s osi
kromosoma, koje se zovu kromoneme ( sinteza nukleinskih kiselina)
- jezgrica: kuglasto tjelešce, koje nestaje u početnoj fazi diobe
jezgre, a ponovno se javlja krajem diobe

B) ERGASTIČNI PRODUKTI
- konačni produkti izmjene tvari nagomilani na temelju metaboličke
aktivnosti živog protoplasta i njegovih organela

18
1. STANIČNA STIJENKA
- izlučuje ju citoplazma, a budući da biljne stanice imaju vakuole s
unutrašnjim tlakom, nabreknuti protoplast treba potporu
- kod većine biljaka građena je od polisaharida celuloze (polimer |-D-
glukoze); kod gljiva umjesto celuloze javlja se polisaharid hitin (|-
glikozidno povezani N-acetil-glukozaminski ostaci)
- stvara se odmah nakon diobe stanica: odijeljeni protoplasti stanica kćeri
stvaraju s obje strane na sredini primarnu (prvotnu) staničnu stijenku
(ovojnicu), koja se sastoji od protopektina (u vodi netopljive molekule,
koje nastaju mrežastim povezivanjem molekula pektinske kiseline -
poligalakturonida s ionima kalcija ili magnezija) i od polisaharida
neceluloznog karaktera, dok je sadržaj celuloze 8-14%
- sadržaj celuloze sekundarne stijenke, nastale nakon završetka plošnog
rasta puno je veći
- u prozenhimskim stanicama drva koje provode vodu i otopljene
mineralne soli, javljaju se unutarnja zadebljanja sekundarne stijenke
različitih oblika - skulpturna zadebljanja (prsteni, zavojnice, ljestve),
koja ne spriječavaju rast stanica u dužinu, pa se te stanice istegnute u
dužinu spajaju u cijev tvoreći traheje (provodno staničje)

Jažice (obične pore)
- stanjena (nezadebljala) mjesta u staničnoj stijenci (sekundarnoj ovojnici)
preko kojih se odvijaju veze s drugim stanicama
- po najsitnijim otvorima u jažicama iz jedne stanice u drugu prolaze tanji,
citoplazmatski kanali - plazmodezmije, bitni za izmjenu tvari
- središnja lamela dijeli kanale jažica dviju stanica
- obične jažice - okrugle ili pukotinaste šupljine
- ograđene (dvostruko ograđene) jažice - dolaze u traheidama (provodno
staničje papratnjača i golosjemenjača); nastaju na mjestu odvajanja
sekundarne od primarne stijenke

SEKUNDARNE PROMJENE STANIČNE STIJENKE
- stanice stanične stijenke često dobivaju nova kemijsko-fizička svojstva,
jer se na njih i u njih ulažu kemijski drugačije tvari
- te promjene su vezane za stanične funkcije

a) ODRVENJIVANJE (LIGNIZACIJA)
- ulaganje drvenastih tvari, prvenstveno lignina (polimeri fenilpropana,
koji su za razliku od nitastih celuloznih molekula, razgranjeni i mrežasti)
u celulozni skelet staničnih stijenki, pri čemu slojevi stijenke često dosta
nabubre; tako nastaju mješavine od celuloze čvrste na poteg i lignina
čvrstog na pritisak (slično armiranom betonu, ali propusno)
- takve stijenke su otpornije prema bakterijama i gljivama; javljaju se kod
drvenastih biljaka; stanice s takvim stijenkama su mrtve (traheje u drvu)
19
- stijenke se dodatkom otopine anilin-sulfata oboje žuto, dodatkom
floroglucinola i koncentrirane kloridne kiseline crveno, a dodatkom jod-
cink-klorida žuto




20



b) OPLUTAVLJIVANJE (SUBERINIZACIJA)
- brojne, tanke, za vodu i plinove nepropusne lamele od pluta (suberin)
slažu se na neoplutjele slojeve stijenke
- suberini i kutini su visokopolimerni esteri zasićenih i nezasićenih C
15
-
masnih i oksimasnih kiselina
- ta promjena je karakteristična za vanjsko pokrovno staničje
- pluto se sastoji od mrtvih stanica ispunjenih zrakom, koje slabo provode
toplinu (zaštita biljaka pri temperaturnim promjenama)
- od kore hrasta plutnjaka (Quercus suber, Fagaceae) izrađuju se pluteni
čepovi
- stijenke se dodatkom otopine sudana III (tetrazobenzen-|-naftol) oboje
narančasto-crveno, a dodatkom otopine KOH i grijanjem stijenke se
otope

c) KUTINIZACIJA
- u stanične stijenke ili na stanične stijenke izlučuje se mastima slična tvar
- kutin (za razliku od suberina, sadrži nezasićene masne kiseline u vrlo
maloj količini)
- kutin se odlaže na površini epiderme, pa na površini listova i zeljastih
stabljika stvara čvrstu opnu-kutikulu (štiti nježne biljne dijelove od
isparavanja, prodora mikroorganizama i vanjskih utjecaja); debelu
kutikulu imaju biljke, koje nastoje sačuvati vlagu u listovima (npr.
medvjetka - Arctostaphylos uva-ursi, Ericaceae); kutikula može biti
glatka (većina biljaka) i naborana
- s otopinom sudana III stijenke se oboje narančasto-crveno

d) OSLUZNJAVANJE (MUCILAGINATIO)
- stanične stijenke upiju puno vode te nabubre
- sluzi su normalni produkti izmjene tvari (nastaju bez vanjskih podražaja)
- to se može zapaziti kod sjemenaka (lan), algi (laminarija-Laminaria)
- sluz se može skupljati unutar stanice (stanice sa sluzi - npr. list i korijen
bijelog sljeza - Althaea officinalis, Malvaceae)
- dodatkom otopine metilenplavila sluz se oboji plavo, a dodatkom crnog
tuša sluz bubri te se zapažaju svjetlija mjesta na tamnom polju

e) MINERALIZACIJA
- ugrađivanje anorganskih tvari u celulozne stijenke
- amorfni SiO
2
se javlja u perifernim stijenkama trava, poljske preslice
(Equisetum arvense, Equisetaceae), dlakama žeravkama koprive (rod
Urtica, Urticaceae)
21
- u stijenkama mnogih biljaka taloži se amorfni CaCO
3
; cistoliti su velike
grozdaste izrasline stanične stijenke, koje vise na stapci, a prekrivene su
izlučinama CaCO
3
: javljaju se npr. unutar dlaka konoplje - Cannabis
sativa, Cannabaceae; u stanicama epiderme u listu gumijevca - Ficus
elastica, Moraceae; listu velike koprive - Urtica dioica,Urticaceae)
- stanice mineraliziranih stijenki su tvrde i krhke

22




2. STANIČNI SOK
- skuplja se u kanalićima endoplazmatske mreže u obliku sitnih kapljica,
koje zatim stvaraju mjehurićaste nabrekline - vakuole
23
- sadrži 70-95% vode
- sastojci staničnog soka:
a) organske kiseline
- oksalna, octena, mravlja, jabučna, limunska, vinska, itd. (javljaju se
slobodne, u obliku soli ili estera)
- oksalna kiselina - nastaje u biljkama kao sporedni proizvod pri disanju (u
većim količinama je ima npr. u listovima rabarbare - Rheum palmatum,
Polygonaceae); sa solima kalcija stvara u vodi netopljive kristale
kalcijeva oksalata, koji se talože u staničnom soku; kristali kod različitih
biljaka imaju različit oblik i važno su dijagnostičko obilježje
- octena kiselina - vrlo je zastupljena u eteričnim uljima u obliku estera
npr. u eteričnim uljima cvjetova lavande (Lavandula angustifolia,
Lamiaceae) i listova paprene metvice (Mentha x piperita, Lamiaceae)
- mravlja kiselina - utvrđena je u koprivi (rod Urtica, Urticaceae)
- jabučna kiselina - u velikoj količini nalazi se u jabukama, ali se nalazi
također u plodovima oskoruše, višnje, brusnice itd.
- limunska kiselina - nalazi se u plodovima limuna (6%)
- vinska kiselina - javlja se u plodovima grožđa i maline

b) ugljikohidrati
- nastaju kao produkt fotosinteze
- monosaharidi: glukoza (grožđani šećer) - izravni produkt fotosinteze,
koji služi prehrani biljke (u većoj količini nalazi se u plodovima)
- disaharidi: saharoza - najvažniji prehrambeni šećer (u velikim
količinama se javlja u šećernoj trsci i šećernoj repi); hidrolizom nastaje
invertni šećer (smjesa jednakih dijelova glukoze i fruktoze)
- inulin - polifruktozid; pričuvna tvar, a primjenjuje se kao hrana za
dijabetičare, jer oni lakše podnose fruktozu od glukoze; topljiv je u
vrućoj vodi, a pod utjecajem alkohola stvara sferokristale; u velikim
količinama se javlja u podzemnim dijelovima glavočika (Asteraceae =
Compositae), npr. u gomolju čičoke (Helianthus tuberosus), korijenu
omana (Inula helenium), maslačka (Taraxacum officinale), vodopije
(Cichorium intybus) itd.





c) heterozidi - spojevi, koji se sastoje od dva dijela: aglikona ili genina
(nešećerni dio) i glikona (šećerni dio u cikličkom obliku) vezanih
poluacetalnim vezom
- prema vrsti šećera heterozidi mogu biti glukozidi, ramnozidi, arabinozidi
itd.
- most između aglikona i glikona najčešće je kisik
24
- to su biološki vrlo aktivni spojevi
- prema kemijskom sastavu aglikona heterozidi mogu biti:
- fenolski heterozidi (npr. kod medvjetke - Arctostaphylos uva ursi,
Ericaceae)
- cijanogenetski heterozidi (zastupljeni osobito u vrstama porodice
Rosaceae - badem, marelica, višnja, šljiva)
- kardiotonični heterozidi - zastupljeni npr. u vrstama porodica
Scrophulariaceae (crveni ili grimizni naprstak - Digitalis purpurea) i
Liliaceae (đurđica - Convallaria majalis)
- saponinski heterozidi - javljaju se npr. u rodu Primula (jaglac),
Primulaceae
- antrakinonski heterozidi - nalaze se kod krkavine (Rhamnus frangula,
Rhamnaceae)
- benzopiranski heterozidi (flavonoidi) - zastupljeni u različitim biljnim
vrstama (npr. kamilica - Chamomilla recutita, Asteraceae; glog - rod
Crataegus, Rosaceae; lipa - rod Tilia, Tiliaceae itd.)
- tioheterozidi - most između glikona i aglikona je sumpor; vrste porodice
Brassicaceae (bijela gorušica - Sinapis alba, crna gorušica - Brassica
nigra)
- kumarinski heterozidi - javljaju se npr. u vrsti Melilotus officinalis (žuti
kokotac), Fabaceae

d) trjeslovine (tanini)
- vrlo rašireni spojevi u biljnom svijetu (hrast - rod Quercus, Fagaceae)
- derivati fenola i fenolnih kiselina

e) alkaloidi
- organski spojevi, koji sadrže dušik ugrađen u heterociklički prsten
(zastupljeni su u različitim biljnim dijelovima porodica Papaveraceae,
Solanaceae, Liliaceae, Fabaceae, Rutaceae, Apocynaceae itd.)
- poznati alkaloidi su morfin, papaverin, kofein, kokain itd.

f) antocijani
- u vodi topljivi spojevi, koji daju boju cvjetovima i plodovima (borovnica,
višnja, kupina itd.)
- sastoje se od aglikona antocijanidina i šećera
- antocijanidini: cijanidin (rod Rosa – ruža, Rosaceae) - crven
peonidin (rod Paeonia – božur, Ranunculaceae) - crven
pelargonidin (rod Pelargonium, Geraniaceae) - crvenoružičast
malvidin (rod Malva - sljez, Malvaceae) - crvenoljubičast
delfinidin (rod Malva – sljez, Malvaceae) - plav
- antocijani mijenjaju boju ovisno o pH vrijednosti staničnog soka (kiseli
pH - crvena boja, neutralni pH - ljubičasta boja, lužnati pH - plavozelena
25
boja) i broju šećera vezanih na aglikon; to se može zapaziti kod
plućnjaka - Pulmonaria officinalis, Boraginaceae (tijekom cvatnje
vjenčić mijenja boju od ružičaste preko ljubičaste do plave) i potočnice
(rod Myosotis, Boraginaceae)

g) enzimi
- biološki vrlo važna skupina proteina - biokatalizatori
- djeluju na sve procese u stanici, a sudjeluju u izmjeni energije između
stanice i njene okoline (npr. enzim lipaza sudjeluje u izmjeni masti,
proteaza djeluje na bjelančevine, amilaza na hidrolizu škroba, katalaza i
peroksidaza su bitne za disanje)
- ljekovite sirovine treba pravilno sušiti, da djelovanjem enzima ne bi
došlo do gubitka djelatnih sastavnica

h) vitamini
- organski spojevi raznovrsne strukture i kemijskih osobina, neophodni za
normalno funkcioniranje organizma
- zelene biljke opskrbljuju životinje i čovjeka i vitaminima
- vitamini se dijele u dvije osnovne skupine: vitamini topljivi u mastima
(A, D, E i K) i vitamini topljivi u vodi (C i vitamini B kompleksa)
- karoten (provitamin A): plodovi divlje ruže, oskoruše, listovi koprive,
korijenje mrkve; nedostatak: očne i kožne bolesti
- vitamin B
1
: kvasci, žitarice, mrkva; nedostatak: polineuritis ili beri-beri
(bolest živčanog sustava)
- vitamin C: plodovi divlje ruže, ribizla, limuna, listovi kupusa;
nedostatak: skorbut (smanjenje otpornosti organizma)
- vitamin D: biljne i životinjske masti; nedostatak: rahitis
- vitamin K: listovi koprive, pastirske torbice (Capsella bursa-pastoris,
Brassicaceae), plodovi rajčice; primjenjuje se kao sredstvo za
zaustavljanje krvarenja

i) antibiotici i fitoncidi
- antibiotici su tvari, koje luče neki niži organizmi, osobito gljive i
bakterije; mogu biti baktericidni (kao npr. penicilin i streptomicin) i
bakteriostatski
- fitoncidi su tekuće i hlapljive tvari baktericidnog i bakteriostatskog
djelovanja, koje luče više biljke (crveni luk, češnjak, hren itd.)

3. ŠKROB
- stanična uklopina
- sastoji se od amiloze i amilopektina, makromolekula građenih od o-D-
glukoze
- u zelenim listovima tijekom fotosinteze nastaje primarni (prvotni) ili
asimilacijski škrob, koji se nalazi u stromi kloroplasta između tilakoida;
26
taj škrob se pomoću enzima pretvara u glukozu, koja se prenosi u druge
biljne organe, gdje se ponovno pretvara u škrob - sekundarni (drugotni)
ili tranzitorni škrob; kad se sekundarni škrob stvara u gomoljima,
podancima, sjemenkama (odlaže se kao pričuva), naziva se pričuvni
škrob (karakterističnog oblika i bitan za farmaciju)
- škrobno zrnce ima tvorni centar (središte slojanja): kod porodica
Poaceae (Gramineae) i Fabaceae (Leguminosae) slojanje je centrično
(koncentrično) - tvorni centar je u sredini zrnca, a okolo se slažu slojevi u
koncentričnim krugovima; kod drugih biljaka slojanje je ekscentrično -
tvorni centar nije točno u središtu plastida: na strani gdje je leukoplast
(amiloplast) deblji odlaže se više škroba
- sastavljena škrobna zrnca imaju više od jednog tvornog centra (riža, zob)
- škrobna zrnca različitih vrsta biljaka se razlikuju (krumpirov škrob:
jajasta zrnca s ekscentričnim slojanjem - tvorni centar je bliže užem
dijelu zrnca; škrob pšenice, raži i ječma: kuglasta ili lećasta zrnca s
koncentričnim slojanjem)
- s otopinom joda škrob se oboji ljubičasto
- kod porodice Asteraceae umjesto škroba stvara se inulin

4. ALEURONSKA (PROTEINSKA) ZRNCA
- nastaju oduzimanjem vode u suhim spremišnim staničjima (npr. u
sjemenkama)
- vakuole koje sadrže bjelančevine (smjesu albumina i globulina) skrutnu
se u okruglasta zrnca
- teško topljivi u vodi globulini izlučuju se prvi u obliku bjelančevinastih
kristaloida uklopljenih u albuminski ovoj u vodi lako topljiv
- unutar većih zrnaca nalazi se jedan ili više globoida (malih kuglastih
tjelešaca), Ca- Mg sol inozitol-heksafosfatne kiseline (u vodi netopljiv)
- aleuronska zrnca se javljaju u sjemenkama skočca (Ricinus communis,
Euphorbiaceae), suncokreta, konoplje, mahunarki (grah, grašak), žitarica
(pšenica, ječam)
- aleuronska zrnca mogu biti obična i sastavljena

5. MASNA ULJA
- javljaju se u sjemenkama i plodovima
- većina masnih ulja je u tekućem stanju - ulje kakaovca (Theobroma
cacao, Sterculiaceae) je kruto



27





- masna ulja mogu biti: sušiva - sadrže puno nezasićenih masnih kiselina
(npr. oleinske kiseline), a nanesena u tankom sloju daju prozračni film
28
(ulja lana, konoplje i maka), polusušiva (ulja pamuka i sezama) i
nesušiva - najbitnija za farmaciju (ulja masline, skočca i badema)
- s otopinom sudana III masna ulja se oboje narančasto-crveno


6. KRISTALI KALCIJEVA OKSALATA CaC
2
O
4

- teško topljivi
- monohidrati (kristaliziraju monoklinski) ili dihidrati (kristaliziraju
tetragonski, npr. u listu vanilijevke)

a) prizmatični kristali - list crne bunike (Hyoscyamus niger, Solanaceae), list
vanilijevke (Vanilla planifolia, Orchidaceae); list sene (Cassia senna,
Caesalpiniaceae) - kristalonosni rukavac (stanice s kristalima u redovima oko
žila)
b) ružice (druze, sraslaci) - zvjezdasti kristali nastali sraštavanjem piramidastih
kristala; list kužnjaka (Datura stramonium, Solanaceae), korijen rabarbare
(Rheum palmatum, Polygonaceae)
c) rafidi (iglice, štapići) - poredani su usporedno u snopiće; svaki rafid je na
vrhovima šiljast (obrana od životinja biljoždera, jer rafidi ranjavaju gornje
probavne putove i izazivaju probavne smetnje); kora cimetovca (Cinnamomum
zeylanicum, Lauraceae), list đurđice (Convallaria majalis, Liliaceae)
d) kristalni pijesak - stanice s pijeskom u obliku tamnih mrlja; list i korijen
velebilja (Atropa belladonna, Solanaceae)

- zbog svoje raznolikosti kristali kalcijeva oksalata su važno dijagnostičko
obilježje na temelju kojeg se može utvrditi ljekovita sirovina
- odlažu se često u biljkama na onim mjestima koja mogu biti postupno
odbačena (listovi, kora)

7. ETERIČNA ULJA
- lako hlapljive, mirisne smjese tvari uljne konzistencije, teško topljive u
vodi, destiliraju s vodenim parama, a pripemaju se iz biljnih sirovina
- s otopinom sudana III oboje se narančasto-crveno
- dolaze u različitim biljnim organima: u korijenu (odoljen - Valeriana
officinalis, Valerianaceae), u plodovima (komorač - Foeniculum vulgare,
Apiaceae), u listovima (kadulja - Salvia officinalis, Lamiaceae), u
cvjetovima (kamilica - Chamomilla recutita, Asteraceae)
- nastaju u posebnim žlijezdama, žljezdanim dlakama, uljenicama
- imaju važnu ulogu u oprašivanju (privlače mirisom kukce)

29







30
HISTOLOGIJA

- botanička disciplina, koja proučava nastanak, građu i ulogu biljnih
staničja

BILJNA STANIČJA
- staničje (tkivo) je skupina stanica, koje imaju isto podrijetlo, jednaku
građu i koje obavljaju istu zadaću
a) tvorna staničja - stalno se dijele stvarajući sva druga biljna staničja
b) trajna staničja - čine ih stanice (nastale iz tvornih staničja), koje su se
razvile i obavljaju određenu ulogu (diobena aktivnost privremeno ili
konačno prestaje)

TVORNA STANIČJA (MERISTEMI)
- grč. meristos=koji se dijeli

1. Primarni meristemi
- aktivni od klijanja biljke do kraja života
a) prameristemi (promeristemi) - primarna tvorna staničja, koja se mogu
filogenetski izvesti od staničja embrija
b) vršni (apikalni) meristemi - omogućuju neprestani rast; vršci izdanaka
i korijena
c) zaostali meristemi
- primarno tvorno staničje, koje je ostalo aktivno unutar nekog trajnog staničja
- žilni (fascikularni) kambij - otvorene žile dvosupnica
- perikambij (pericikl) korijena - omogućuje rast bočnog korijenja
- umetnuti (interkalarni) meristem - stabljike jednosupnica

2. Sekundarni meristemi
- nastaju kao nove tvorevine od trajnih stanica, koje su ponovno stekle
sposobnost diobe
- omogućuju sekundarni rast zeljastih trajnica i drvenastih biljaka
- plutni kambij (felogen)
- međužilni (interfascikularni) kambij

3. Meristemoidi
- meristemi od malog broja stanica, koji zbog osobito intenzivne diobene
aktivnosti omogućuju postanak diferencijacijama kao što su puči, dlake, ali i
zameci listova i srčikine zrake



31





32
TRAJNA STANIČJA
POKROVNA (KOŽNA) STANIČJA
- regulacija izmjene plinova i transpiracije (izlučivanja vodene pare) te
mehanička zaštita od vanjskih utjecaja

A) PRIMARNA
1. EPIDERMA (TJENICA) - primarno pokrovno staničje (nastaje od
prameristema protoderma)
- prekriva i mehanički zaštićuje nadzemne dijelove jednogodišnjih biljaka
(stabljiku, list, dijelove cvijeta i plod), neke podzemne dijelove (lukovice) te
jednogodišnje nadzemne dijelove višegodišnjih biljaka
- najčešće jednoslojna (izuzetak je dvoslojna epiderma lista oleandra - Nerium
oleander, Apocynaceae)
- stanice: poligonalne (dvosupnice) ili prozenhimske (jednosupnice)
- živo staničje: jezgra, leukoplasti (ili bez plastida), vakuole ispunjene
bezbojnim ili obojenim staničnim sokom (samo većina papratnjača i biljaka
sjenovitih i vodenih staništa ima kloroplaste)

- kutikula (pokožica) - cjelovita prevlaka preko cijele epiderme
- smjesa kutina (visokopolimerni esteri C
15
-masnih i
oksimasnih kiselina - mala količina nezasićenih masnih kiselina) i voska (esteri
viših alkohola i viših masnih kiselina)
- izražena kod biljaka suhih staništa (kserofiti): umanjuje
gubitak vode (zbog kutina manje propusna za vodu i plinove od celuloze)

- voštana prevlaka - vosak iz kutikule izbije i prema vani: plodovi (šljiva,
grožđe), listovi (crveni kupus), stablo (skočac)
- sastoji se od zrnaca (plodovi), štapića ili ljusaka
- nepropusna za vodu
- karnauba vosak: voštani sloj palme Copernicia cerifera,
Arecaceae = Palmae (Brazil, Argentina) debeo do 5 mm; primjenjuje se u
proizvodnji svijeća (najtvrđi vosak), u sastavu je laštila za cipele, u
kozmetologiji (ruževi za usne) i farmaceutskoj tehnologiji (daje sjaj kod
pripreme dražeja)

DLAKE - nastaju od epidermskih meristemoida, od jedne tzv. inicijalne stanice
- najčešće nežive, ali mogu biti i žive (gibanje citoplazme - plazmatska
cirkulacija)
- uloga: zaštita od pretjerane transpiracije stvaranjem zavjetrine u kojoj se
skuplja vodena para (vrlo rijetko dlake na tek razvijenim listovima
pospješuju transpiraciju), zaštita lista od temperaturnih promjena,
primanje vode i otopljenih tvari (apsorpcijske dlake - korijenove dlačice),
izlučivanje različitih tvari (eterična ulja, smole, sluzi) - žljezdane dlake
33
(jednostanična ili višestanična stapka i jednostanična ili višestanična
glavica, npr. list kadulje - Salvia officinalis, Lamiaceae)
- jednostanične: nastaju produžnim rastom inicijalne stanice
- papilozne, cjevaste ili šiljaste, a nekad i razgranjene
- sastoje se od baze usađene u epidermu i tijela dlake
- dlake žeravke (kopriva - rod Urtica, Urticaceae):
krhke (SiO
2
- mineralizacija); izdužena stanica dlake suzuje se prema vrhu i
završava s malom, kosom glavicom; ako dotaknemo glavicu, odlomi se, vrh
prodire u kožu, u koju se izlije sadržaj (natrij-formijat, acetilkolin i histamin -
upala i osjećaj boli)
- višestanične: nastaju nizom uzastopnih dioba
- nerazgranjene i razgranjene
- oblik: bičaste, zvjezdaste, štitaste, glavičaste itd.

emergencije - nastaju diobom više inicijalnih stanica (u nastajanju osim
epiderme sudjeluju i dublji slojevi osnovnog i žilnog staničja)
- baza oko dlaka žeravka koprive; organi za prianjanje (bodlje
ruže i kupine, bodlje na plodovima divljeg kestena – Aesculus hippocastanum,
Hippocastanaceae i kužnjaka); sočni dio plodova roda Citrus (naranče, limuni),
Rutaceae - unutrašnje emergencije bogate sokom; na njima mogu biti žlijezde

PUČI - mali, pukotinasti otvori u epidermi listova, zelenih stabljika, latica i
plodova
- nastaju nejednakom diobom epidermskih meristemoida
- izmjena plinova i transpiracija
- stalno održavaju ravnotežu između djelotvorne fotosinteze (osigurati
dovoljno CO
2
) i transpiracije (ograničiti štetni gubitak vode)
- sastoje se od dviju stanica zapornica i otvora (porus) između njihovih
dodirnih stijenki koji vodi u veliki međustanični (intercelularni) prostor -
substomatalnu šupljinu (odušak) - tu se skupljaju i izmjenjuju plinovi

Stanice zapornice - jedine epidermske stanice koje imaju kloroplaste, bućastog
(jednosupnice) ili bubrežastog oblika (dvosupnice i neke jednosupnice)
- stijenke: stražnja leđna - tanka i elastična, trbušna (dodirna)
u sredini tanka, ali se ističu dvije zadebljale letvice prema otvoru
- aktivnim promjenama turgora (tlaka unutar stanice) mijenjaju svoj oblik tako
da se otvor između njih otvara ili zatvara - otvara se tako da zapornice prime
vodu i nabubre, pri čemu se leđne stijenke rastegnu i povuku trbušne sa sobom
(otvaranje i zatvaranje odgovor je na poticaje iz okoline: koncentracija CO
2
u
zapornicama, svjetlost, biljni hormoni i atmosferska vlažnost)
- tijekom dana u zapornicama se odvija fotosinteza te nastaju šećeri, a u
citoplazmi i ATP; u zapornice iz susjednih stanica epiderme ulaze ioni natrija i
kalija, pa se u zapornicama poveća koncentracija staničnog soka i osmotski
potencijal - da bi se izjednačile koncentracije u zapornice iz susjednih stanica
34
ulazi voda te se stijenke zapornica rastegnu i puč se otvara; tijekom noći
fotosinteza prestaje pa se izjednači koncentracija staničnog soka u zapornicama
i susjednim stanicama - voda izlazi iz zapornica i ulazi u susjedne stanice te se
puč zatvara

Stanice susjedice (pratilice) - dvije ili više stanica koje okružuju stanice
zapornice, a često se i po građi razlikuju od ostalih epidermskih stanica. Broj i
raspored stanica susjedica karakterističan je za pojedine biljne vrste, tj.
porodice:
a) anizocitični poredak - nekoliko stanica susjedica, od kojih je jedna izrazito
manja - Brassicaceae, Solanaceae (velebilje - Atropa belladonna)
b) paracitični poredak - dvije stanice susjedice sa strane okružuju puč -
Rubiaceae, Caesalpiniaceae (sena - Cassia senna)
c) dijacitični poredak - dvije stanice susjedice, čija zajednička stijenka leži
okomito na otvor puči - Caryophyllaceae, Lamiaceae (paprena metvica –
Mentha x piperita)
d) anomocitični poredak - nepravilan poredak i broj stanica susjedica -
Ranunculaceae, Asteraceae (podbjel - Tussilago farfara)

Stomatalni aparat = puči i stanice susjedice
- puči prekrivaju 0,5-1,5% površine lista
- broj puči po mm
2
površine: 20 do više od 800 (obilježje pojedine biljne vrste)
- smještaj puči: mezofiti (biljke umjerenog pojasa) - na obje strane lista: više na
donjoj strani lista (naličju), taj dio je u sjeni, pa je jača transpiracija; higrofiti
(biljke vlažnih staništa) i hidrofiti (vodene biljke) - samo na gornjoj strani lista
(licu), uzdignute iznad ostalih stanica epiderme; kserofiti (biljke suhih staništa)
- ispod ostalih stanica epiderme (što uz deblju kutikulu dodatno spriječava
transpiraciju)

Hidatode (vodenice) - otvori (puči) koji izlučuju vodu u obliku kapljica -
gutacija (dragoljub - Tropaeolum majus, Tropaeolaceae)
- na rubu ili vršcima listova
- obično uvijek otvorene (nije razvijen mehanizam
otvaranja i zatvaranja)

2. ENDODERMA - unutrašnje pokrovno staničje, smješteno u stabljici i
korijenu koje odvaja primarnu koru i središnji valjak

3. RIZODERMA - obavija korijen primarne građe


- jednoslojna
- nema kutikule ni puči, a brojne stanice su izdužene u
korijenove dlačice


35







36







37

B) SEKUNDARNA

PERIDERMA - sekundarno pokrovno staničje, koje preuzima ulogu epiderme
u drugom vegetacijskom razdoblju (epiderma ne može pratiti širenje i rast
stabljike već puca i propada)
- zaštitna uloga: onemogućuje transpiraciju, pregrijavanje i
prodiranje nametnika (gljiva i bakterija)

- pluto (felem) + plutni kambij (felogen) + feloderma

- felogen - sekundarni meristem, koji nastaje ispod epiderme ili u dubljim
slojevima kore
- prema vani stvara u radijalnim nizovima pluto (izodijametrične,
nežive stanice, stijenki od celuloze i suberina, bez intercelulara, nepropusne za
vodu i plinove; smeđe boje zbog trjeslovina; pluto breze je bijele boje, jer u
stijenkama sadrži bijeli pigment betulin, pa je zato i brezina kora bijele boje)
- prema unutra stvara felodermu (stanice bogate kloroplastima)
različite građe - kod stabljike bazge (Sambucus nigra, Caprifoliaceae) od
pločastog kolenhima


Lenticele (Plutne bradavice) - nadomjestak za epidermske puči (ima ih manje
nego puči)
- na plutnim slojevima grana (npr. krkavina -
Rhamnus frangula, Rhamnaceae) vide se prostim okom kao okrugle ili jajaste
kvržice, koje su izgledom nalik sjemenci leće (Lens culinaris, Fabaceae) – otud
naziv lenticele
- nastaju ispod puči diobom felogena lenticele - felogen stvara prema
površini okrugle stanice s puno intercelulara (rahlo poredane stanice
punilice - "tkivno punilo"); nastala masa izdigne epidermu (i peridermu
ako je nastala) i probije je, a kroz međustanični prostor odvija se izmjena
plinova
- u plutu čepova za boce lenticele se uočavaju kao kanali ispunjeni
tamnosmeđom prašinom od odumrlih stanica, koji se radijalno protežu kroz
pluto čitavom njegovom debljinom


Lila (Lup) - periderma s vremenom odumire i ljušti se
- u dubljim slojevima kore nastaje ponovo felogen i stvara novu
peridermu



38







39

OSNOVNA STANIČJA (PARENHIMI)

- služe općem učvršćenju biljke zbog turgora ili jedrosti (tlaka unutar stanice
koji joj daje krutost)
- parenhimske stanice: žive, izodijametrične, celuloznih staničnih stijenki, s
brojnim plastidima u citoplazmi

Podjela prema funkcionalnoj diferencijaciji:

1. ASIMILACIJSKI PARENHIMI - stanice asimilacijskog ili klorofilnog
parenhima (klorenhima) listova i mladih zelenih izbojaka sadrže kloroplaste u
kojima se zbiva fotosinteza

2. PARENHIMI ZA PRIČUVU (SPREMIŠNI PARENHIMI)
- srčika i kora izdanka i korijena: amiloplasti
- spremišni organi (gomolji): amiloplasti
- spremišna staničja sjemenki (endosperm): stanice parenhima sadrže
amiloplaste, proteinoplaste (skočac) i oleioplaste (sinteza masti - suncokret,
sezam, skočac)
- drvni parenhim
- zrake srčike kore i drva

3. PROVODNI PARENHIMI
- zrake srčike kore i drva

4. PARENHIMI ZA PROZRAČIVANJE (ZRAČNA STANIČJA ILI
AERENHIMI)
- veliki međustanični prostori ispunjeni zrakom
- omogućuju močvarnim i vodenim biljkama (lopoč - rod Nymphaea,
Nymphaeaceae) slobodno "plivanje" na vodi i uspješniju izmjenu plinova
(podanak iđirota - Acorus calamus, Araceae)












40
MEHANIČKA (POTPORNA) STANIČJA
- daju čvrstoću biljkama

1. KOLENHIM - ŽIVO POTPORNO STANIČJE
- potpora biljnih dijelova, koji još rastu (mladih stabljika, lisnih peteljki i
listova)
- kolenhimske stanice: izodijametrične ili prozenhimske; imaju jezgru te
citoplazmu s kloroplastima; stijenke su zadebljale odlaganjem većih količina
celuloze i nabubrelog protopektina (otpornost protiv kidanja), a preko
nezadebljalih mjesta odvija se izmjena tvari među stanicama
- podjela prema položaju zadebljanja u stijenci:
a) pločasti (lamelarni) kolenhim - zadebljale tangencijalne stijenke stanica
(usporedne s površinom organa)
- hipoderma primarno građene stabljike dvosupnica i feloderma
periderme
b) uglovni (kutni, bridni ili angularni) kolenhim - zadebljanja u uglovima
(bridovima) stanica
- između pojedinih stanica je središnja lamela
- zadebljanja susjednih stanica spajaju se u slivena zadebljanja
- nakupine ovog kolenhima smještene su u stabljici ispod epiderme u
obliku valjka ili pravilno raspoređenih izbočina tzv. "kolenhimskih rebara" –
četverobridna stabljika (zeljaste višegodišnjice npr. porodica Lamiaceae i
Fabaceae)
c) lakunarni kolenhim - odlaganje celuloze u međustanični prostor (vrste
porodice Asteraceae)

2. SKLERENHIM - NEŽIVO POTPORNO STANIČJE
- u potpuno izraslim biljnim organima (razlika od kolenhima); daje
najveću čvrstoću

A) KAMENČICE (SKLEREIDE)
- mrtve, izodijametrično-poliedrične stanice, jednoliko zadebljalih,
odrvenjelih, krutih stijenki (lignin i CaCO
3
)
- veza između stanica odvija se kroz stanjena mjesta - okrugle, cjevaste
jažice, koje debljanjem poprime oblik jažičnih kanalića
- nakupine kamenčica: kora drvenastih biljaka (hrast), usplođe plodova
(kruška, lješnjak) i sjemena lupina (šljiva, orah)
- astrosklereide (zvjezdaste sklereide) - list čajevca (Camellia sinensis,
Theaceae)

B) SKLERENHIMSKA VLAKNA
- prozenhimske, vretenaste stanice, jednoliko zadebljalih stijenki, koje
nastaju diobom stanica primarnog ili sekundarnog meristema
41

a) LIKOVNICE
- duge stanice (od 5 mm do 5 m), obično mrtve, a u nekih vrsta žive i
polienergidne (više jezgara)
- zašiljeni vrhovi
- zadebljala celulozna stijenka (otpornost biljke na savijanje i istezanje)
- u središnjem dijelu je uski lumen
- jažićni kanalići za vezu s drugim staničjem
- u nakupinama smještene u kori (liko), u floemskom dijelu žile te ispod
epiderme mnogih trava

b) DRVENČICE
- duge do 2 mm (kraće i šire od likovnica)
- na vrhovima su jezičasti završeci
- odrvenjela stijenka
- veći lumen u odnosu na likovnice
- jažične pukotine za komunikaciju
- u nakupinama smještene u drvu i ksilemskom dijelu žile



PROVODNA STANIČJA
- provode tvari potrebne za izgradnju i odvijanje životnih procesa od
jednog organa do drugog (npr. iz korijena u listove i obrnuto)
- elementi provodnog staničja djeluju poput cijevi, a protežu se povezani
u provodne snopiće (žile) kroz sve biljne organe


1. PROVODNI ELEMENTI ZA ASIMILATE (ORGANSKE TVARI) -
- ELEMENTI SILAZNOG (NISHODNOG) TIJEKA
- provode organske tvari od listova po stabljici prema podzemnim
organima

A) SITASTE CIJEVI (KRIBROIDE)
- sastoje se od niza prozenhimskih stanica (članaka) čije su dodirne
celulozne stijenke - sitaste (kribralne) ploče rupičaste poput sita (da asimilati
prolaze) i postavljene koso zbog povećanja površine
- stanice sitastih cijevi sadrže staničnu stijenku, mitohondrije i plastide
(sa škrobom i bjelančevinama), ali nemaju jezgru i vakuole
- ulogu jezgre preuzimaju susjedne stanice pratilice nastale kao stanice
sestre sitastih cijevi inekvalnom (nejednakom) uzdužnom diobom iz iste
matične stanice (nakon diobe veća novonastala stanica se razvije u članak
sitaste cijevi, a manja u stanicu pratilicu); stanice pratilice su prozenhimske
stanice, koje se pojavljuju samo kod kritosjemenjača (užeg su lumena nego
sitaste cijevi, imaju jezgru, mitohondrije, ali nemaju plastide, a sa sitastim
42
cijevima su u vezi pomoću brojnih tankih citoplazmatskih kanala -
plazmodezmija)
- u jesen na kraju vegetacijskog razdoblja sitaste ploče prekriva žuta,
staklasta tvar kaloza ili kalus: u vodi netopljiv ß (1-3) poliglukan; zadržava se
u periodu mirovanja sitastih cijevi, a u proljeće se otopi i opet se provode
asimilati
- sitaste cijevi su aktivne najdulje kroz dva vegetacijska razdoblja, a onda
se stvori stalni sloj kaloze i trajno obustavi protok
- sitaste cijevi i stanice pratilice smještene su u sitastom dijelu žile -
floemu, a u višegodišnjih drvenastih biljaka u sekundarnoj kori

B) SITASTE STANICE
- prozenhimske, na oba kraja zašiljene stanice, koje služe transportu
asimilata kod papratnjača i golosjemenjača
- nemaju sitaste ploče, već se protok tvari odvija preko brojnih nakupina
proširenih plazmodezmija
- njihove stanice pratilice su albuminske stanice


2. PROVODNI ELEMENTI ZA VODU I OTOPLJENE MINERALNE TVARI
- ELEMENTI UZLAZNOG (USHODNOG) TIJEKA
- provode vodu i mineralne tvari iz korijena prema stabljici i listovima
- ushodni tijek omogućen je zbog razlike tlaka između jake transpiracije
u nadzemnim dijelovima biljke i apsorpcije vode u korijenu

A) TRAHEIDE
- prozenhimske, mrtve stanice, s jezičastim završecima, ligniziranih
stijenki (potporna uloga)
- protok tvari odvija se kroz ograđene jažice na radijalnim i poprečnim
stijenkama
- ograđena jažica: nastaje na mjestu odvajanja sekundarne od primarne
stijenke; ima 3 dijela:
- porus (otvor) na sekundarnoj stijenci,
- torus (kutinizirani dio, koji se nalazi na primarnoj stijenci -
središnjoj lameli i ima ulogu ventila, te određuje protok vode i mineralnih tvari:
kad je u sredini odvija se protok, a kad se torus pričvrsti uz stijenku porus se
zatvara),
- margo (nezadebljali dio primarne stijenke, koji zbog
elastičnosti omogućuje pomicanje torusa)
- traheide se nalaze kod papratnjača i golosjemenjača




43
B) TRAHEJE
- duge (do 10 cm) cijevi nastale spajanjem niza stanica čije su se poprečne
stijenke djelomično ili potpuno razgradile; stijenke tih mrtvih stanica su
odrvenjele
- prema obliku zadebljanja razlikuju se mrežaste, prstenaste i spiralne
(zavojite) traheje
- mrežaste traheje su najšireg promjera (ovisno o veličini i obliku
nezadebljalih dijelova stijenke razlikuju se jažičaste i stepeničaste traheje)
- prstenaste i spiralne traheje nalaze se u organima koji rastu
- traheje su sastavni dio ksilemskog dijela žile, a u višegodišnjih
drvenastih biljaka nalaze se u drvetu


ŽILE (PROVODNI SNOPIĆI)

- čine ih elementi za provođenje organskih tvari te vode i mineralnih
tvari:
a) floem (sitasti dio): sitaste cijevi, stanice pratilice i parenhim (leptom) i
likovnice
b) ksilem (cjevasti dio): traheje, traheide i parenhim (hadrom) i drvenčice

- otvorena žila: između floema i ksilema nalazi se žilni ili fascikularni
kambij (zaostali primarni meristem), koji omogućuje rast žile i sekundarni rast
organa; nalazi se u organima višegodišnjih dvosupnica
- zatvorena žila: između floema i ksilema nema kambija, pa nije moguć
sekundarni rast
- žile su često okružene ovojem sklerenhimskih stanica (posebno oko
floema)

Tipovi žila prema rasporedu i oblikovanju floema i ksilema:
A) KOLATERALNA ŽILA - najrasprostranjenija
- sastoji se od jednog floema (okrenut prema površini stabljike) i jednog
ksilema (okrenut prema središtu stabljike)
a) zatvorena (nema kambija - stabljike jednosupnica)
b) otvorena (ima kambij - stabljike golosjemenjača i dvosupnica)
B) BIKOLATERALNA ŽILA
- kambij je smješten između floema i ksilema, kojemu se s druge strane
nalazi još jedan floem (vanjski floem bliže površini veći je od unutarnjeg
floema, koji je bliži središnjem dijelu) - žila je uvijek otvorena
- ovaj tip žile karakterističan je za višegodišnje dvosupnice (npr. vrste
porodica Cucurbitaceae, Solanaceae, Scrophulariaceae)
C) KONCENTRIČNA ŽILA
a) leptocentrična (centrofloemna) - floem okružen ksilemom poput plašta
- podzemni izdanci i stabla nekih jednosupnica
44
d) hadrocentrična (centroksilemna) - ksilem okružen floemom poput plašta
- većina papratnjača
D) RADIJALNA ŽILA
- sadrži više odvojenih ksilema i floema (u smjeru radijusa)
- ksilem je u zrakastom rasporedu, a floem je smješten između ksilemskih
zraka (svaka ksilemska zraka sastoji se od većih središnjih traheja na koje se
prema površini nastavljaju manje traheje)
- tipična provodna žila korijena (dvosupnice: otvorena žila s manjim
brojem ksilemskih zraka - do 6; jednosupnice: zatvorena poliarhna
(mnogozrakasta) žila - 10 i više ksilemskih zraka)


ŽLJEZDANA STANIČJA (STANIČJA ZA LUČENJE)

- vrlo raznolika po građi, smještaju, kemijskom sastavu i ulozi produkata
(izlučevina), koji se odlažu u vakuolu, izlučuju u međustanični prostor
(intercelular) ili na površinu

1. IDIOBLASTI I STANIČJA ZA LUČENJE

- produkti lučenja (stvaraju ih diktiosomi, endoplazmatska mreža ili
citoplazma) odlažu se u vakuole unutar stanica, koje ih stvaraju te poslije
odbace s čitavim staničjima u kojima su nastali
- produkti lučenja: sluzi, gume, smole, trjeslovine, eterična ulja,
alkaloidi, enzimi i kristali kalcijeva oksalata

A) uljenice (stanice s eteričnim uljem) - podanak iđirota (Acorus calamus),
kora cimetovca (Cinnamomum zeylanicum)
B) mliječne cijevi - stanice za lučenje, koje kao sekrecijski produkt sadrže
mliječne sokove (zaštita od nagrizanja životinja, pričuvna uloga i liječenje
ozljeda)
- okrugle cijevi s glatkom elastičnom celuloznom stijenkom uz koju se
nalazi plazmatski sloj s brojnim jezgrama (listovi i stabljike vrsta porodica
Euphorbiaceae, Papaveraceae, Moraceae, Urticaceae)
- člankovite (nastale spajanjem stanica uz razgradnju poprečnih stijenki)
ili nečlankovite (nastale produžnim rastom jedne stanice); oba tipa cijevi mogu
se granati (međusobnim povezivanjem dolazi do razgranjenosti cijevi -
anastomoza)
- sadrže mliječni sok (lateks) - to je mliječna, vodena emulzija, koja iz
ozlijeđenih cijevi iscuri i na zraku se zgruša, a sadrži ugljikohidrate (škrob,
inulin), trjeslovine, heterozide, alkaloide (morfin u opiju), enzime, eterična ulja,
voskove, smole, politerpene=poliizoprene (gutaperka i kaučuk); sok je najčešće
bijele boje, ali može biti i žutonarančast (rosopas - Chelidonium majus)

45
C) lizigena ekskretna spremišta (lizigene uljenice)
- nastaju iz skupine stanica bogatih sekretima čije se stijenke i protoplasti
razgrade, a produkt (eterično ulje) oslobodi u šupljinu obavijenu žljezdanim
epitelom
- vrste porodica Rutaceae i Myrtaceae (egzokarp ploda vrsta roda Citrus
- limun, naranča)

2. ŽLJEZDANE STANICE I ŽLJEZDANA STANIČJA

- nalaze se pojedinačno ili u skupinama u epidermi, parenhimu ili drugim
vrstama staničja
- izlučuju produkte aktivno prema vani (potpuno uklanjanje iz biljke) ili
barem u intercelulare

A) žljezdane dlake
- obično glavičaste: jednostanični ili višestanični držak i glavica sa
sekretom - najčešće eterično ulje (paprena metvica – Mentha x piperita, kadulja
- Salvia officinalis)
B) žlijezde koje luče eterično ulje
- na površini epiderme
- porodica Lamiaceae - rozetaste žlijezde (jednostanični držak i glavica
od 4-12 stanica); broj stanica glavice je taksonomska osobina (npr. paprena
metvica - 8 stanica)
- porodica Asteraceae : žlijezde imaju 8 stanica (4 niza po dvije stanice);
kamilica - Chamomilla recutita
C) probavne žlijezde
- kod mesoždernih biljaka
- luče tvari, koje služe probavi uhvaćenih životinja
D) nektariji (mednici)
- modificirano staničje epiderme oblika udubina (izbočina), koje luči
slatki sok (nektar) i tako ima ulogu pri oprašivanju
- cvjetni (floralni) nektariji: na cvjetovima (latice, cvjetište, prašnici,
tučak); izvancvjetni (ekstrafloralni) nektariji (listovi ili osnovica peteljki)
E) shizogena sekretna spremišta
- sekrecijski produkti se izlučuju u intercelulare, koji nastaju
razmicanjem žljezdanih stanica
a) smolenice (smolni kanali) - stanice, koje luče smolu u kanal
- u stabljici (kortikalne i ksilemske) i
listovima golosjemenjača
b) uljenice (uljni kanali s eteričnim uljem) - porodica Apiaceae
c) shizogene šupljine s eteričnim uljem - vrste rodova Hypericum i
Eucalyptus


46
VEGETATIVNI ORGANI
- korijen, stabljika i list

KORIJEN
- raste najčešće u zemlji, a rjeđe u zraku (zračno korijenje: raste
negativno geotropno, tj. uvis; npr. hemiepifiti - vrste roda Ficus razvijaju u
zraku slobodno viseće, zračne korijene, koji kad dođu na tlo mogu izrasti u
sekundarno odebljalo korijenje; tropske orhideje imaju zeleno zračno korijenje,
koje visi slobodno u zraku)
- nikada nema listove
- ne raste prema svjetlosti (pozitivno heliotropno), nego raste u smjeru
gravitacijske sile - pozitivno geotropno (za takav smjer odgovorne su stanice
korijenove kape - statociste koje imaju puno amiloplasta sa statolitnim
škrobom; škrob se zbog svoje specifične težine, smješta u donjim dijelovima
stanica uzrokujući gravitacijske podražaje koji se prenose u plazmaleme
statocista i spriječavaju dolazak Golgijevih tjelešaca u taj dio stanice pa se oni
skupljaju u gornjem dijelu i dovode do dužinskog rasta stanice)
- uloga: učvršćivanje biljke u tlu (korijen za usidrenje); upijanje vode i
mineralnih tvari iz tla i odvođenje u izdanak (hranidbeni korijen - mladi
dijelovi korijena s korijenovim dlačicama); spremanje pričuvnih tvari: škrob,
inulin (spremišni korijen - znatno zadebljan); sinteza organskih tvari;
ostvarivanje simbioze s bakterijama i gljivama; organ vegetativnog
razmnožavanja biljke
- korijenovi sustavi: nastaju razgranjenjem glavnog ili primarnog
korijena, koje napreduje prema vrhu i daljnjim razgranjivanjem tako nastalih
bočnih korijena; prema obliku mogu biti: stožerni (najbolje se razvija glavni
korijen, dok je postrano korijenje puno manjih dimenzija; kod dvosupnica,
posebno kod drvenastih biljaka) i končasti (sastoje se od velikog broja otprilike
jednako debelih korijena; kod jednosupnica)
- adventivni (dodatni) korijen: korijen, koji se razvija u neuobičajeno
vrijeme i na neuobičajenim mjestima (npr. nakon ozljede na listovima ili nakon
obrade hormonima na stabljikama); mnoge se biljke razmnažaju reznicama, tj.
adventivnim pupovima, koji se javljaju na odrezanim dijelovima stabala,
korijena ili listova
- korijenski izdanci: nastaju endogeno u perikambiju starijeg korijenja, a
služe vegetativnom razmnožavanju

Korijenove zone

a) korijenova kapa (kaliptra)
- prekriva korijenov vršak (kao naprstak prst) te štiti nježno tvorno
staničje (meristemsku zonu) pri prodiranju u zemlju
- stanice korijenove kape su žive s puno škroba; stalno se stvaraju nove
stanice pa se veličina korijenovog vrška ne mijenja
47
b) zona korijenovog rasta (meristemska zona)
- pojas diobenih stanica od svega nekoliko mm (prema dolje stvara
korijenovu kapu, a prema gore zonu produžnog rasta)

c) zona produžnog rasta
- duga od 5 do 10 mm; stanice nastale diobama u meristemskoj zoni rastu
do određene veličine

d) zona diferencijacije
- stanice preuzimaju svoju ulogu
- iznad zone produžnog rasta na prvom dijelu zone diferencijacije (od 5
do 20 mm) nalazi se usisna zona, kroz koju se odvija upijanje vode i mineralnih
tvari; kod primarno građenog korijena taj je dio obavijen korijenovim
dlačicama koje povećavaju apsorpcijsku površinu (trajanje korijenovih dlačica
ograničeno je na nekoliko dana te je zato samo mali dio mladog korijena
pokriven dlačicama; mnoge vodene i močvarne biljke nemaju korijenove
dlačice)

Primarna građa korijena
- u zoni diferencijacije

a) primarna kora
- rizoderma (epiblem): primarno pokrovno staničje; jednoslojna (stanice
nemaju zadebljale stijenke, nema kutikule ni puči); brojne stanice produžene su
u korijenove dlačice
- suberinizirana egzoderma (hipoderma): pokrovno staničje; žive,
djelomično oplutavljele stanice preuzimaju vodu i mineralne soli od
korijenovih dlačica, a služe i kao potpora
- parenhim primarne kore (mezoderma): najveći dio primarne kore u
kojem se nakupljaju pričuvne tvari (škrob)
- endoderma: jednoslojna u obliku prstena; kod jednosupnica - stanice sa
zadebljanjima stijenki u obliku slova "U" (zadebljale tri unutarnje stanične
stijenke) između kojih se točno na krajevima ksilemskih zraka žile nalaze
parenhimske stanice propusnice (povezuju primarnu koru i središnji valjak);
kod dvosupnica zadebljanja ovojnica mogu se nalaziti samo na radijalnim
staničnim stijenkama (Kasparijeve točke)

b) središnji valjak
- perikambij (pericikl): zaostali primarni meristem (prsten nježnih, živih
parenhimskih stanica), koji omogućuje rast bočnog korijenja i sekundarnog
kožnog staničja pri sekundarnom rastu
- u središtu korijena je radijalna žila (elementi floema između ksilemskih
zraka); u središtu žile je sklerenhim (razlika od stabljike)

48
Sekundarna građa korijena

- kod višegodišnjih dvosupnica i golosjemenjača
- dioba stanica zaostalih primarnih meristema: perikambij (pericikl)
stvara peridermu, a žilni kambij provodne elemente
- kambij se ugrađuje između dijelova ksilema i floema u obliku
neprekinuta vijugava sloja, koji zatim poprima oblik prstena; njegovim
djelovanjem nastaju sekundarni ksilem i sekundarni floem; sekundarni ksilem
smješta se između zraka primarnog ksilema (elementi sekundarnog ksilema
znatno su veći od elemenata primarnog ksilema, a poredani su u radijalnim
dijelovima i izmjenjuju se sa zrakama srčike koje su poredane nasuprot zraka
primarnog ksilema); sekundarni floem je dobro izražen (primarni floem se
raspada)

Korijen bijelog sljeza - Althaea officinalis, Malvaceae

a) kora
- vanjska (nastala diobom stanica perikambija): višeslojna periderma,
sklerenhim pericikla i parenhim pericikla (u parenhimu pericikla nalaze se
pričuvne tvari te idioblasti - stanice koje sadrže sluzi i ružice kalcijeva oksalata)
- unutarnja (nastala diobom stanica kambija): sitaste cijevi, stanice
pratilice, floemski parenhim i likovnice

b) kambij
- nizovi meristemskih stanica

c) drvo - elementi sekundarnog ksilema (nastali diobom stanica kambija):
traheje, traheide, ksilemski parenhim, drvenčice te primarne i sekundarne zrake
srčike
- u središtu drva su primarni ksilem i sklerenhim (ostaci radijalne žile)
okruženi sekundarnim ksilemom
- godovi (jednogodišnji prirasti ksilema) nisu izraženi (prirast drva
korijena ne pokazuje sezonsku pravilnost kao u stabljike)

Preobrazba (pretvorba) korijena

A) mijenjanje morfološko-anatomske građe zbog obavljanja dopunskih funkcija
(npr. pričuva hranjivih tvari):
a) libovito ("mesnato") korijenje: glavni korijen odeblja (odlaganje
hranidbenih tvari u sekundarnom floemu ili sekundarnom ksilemu) i postaje
sočan i libiv ("mesnat"), npr. kod povrtnih dvogodišnjica (rotkva, repa, mrkva,
peršin, cikla)

49







50








51
b) korijenovi gomolji: nastaju od spremišnog stabljičnog korijenja, npr.
kod rodova Paeonia (božur), Aconitum (jedić), Dahlia (georgina) i Orchis
(kaćun); ograničenog rastenja

B) korijenovi gomoljčići (čvorići): simbioza korijenja s bakterijama
- simbioza je usko povezan zajednički život dvaju organizama različitih
vrsta, pri čemu oba imaju, barem povremeno, od toga neku korist
- gomoljčići se razvijaju na korijenju biljaka iz porodice mahunarki -
Leguminosae (grah, grašak, djetelina)
- bakterije iz tla prodiru u korijen preko korijenovih dlačica, nastanjuju
se u primarnoj kori te tako nastanu gomoljčići (izrasline) na korijenima s puno
bakterija koje vežu dušik iz zraka
- zahvaljujući toj simbiozi mahunarke mogu rasti na tlima siromašnim
dušikom, dok bakterije rabe ugljikohidrate i mineralne soli od mahunarki

C) mikoriza: simbioza korijenja mnogih biljaka s gljivama (niti gljiva
poboljšavaju opskrbu biljaka vodom, mineralnim solima, fosfatima i dušikom, a
gljive od biljaka dobivaju ugljikohidrate i druge organske spojeve)
a) vanjska: niti gljiva (hife) obavijaju korijenje izvana i preuzimaju ulogu
korijenovih dlačica (kod korijenja drvenastog bilja, npr. lipe, hrasta, breze,
bora)
b) unutarnja: niti gljiva prodiru duboko u staničje korijenja zeljastih
biljaka





















52







53







54







55
STABLJIKA

- biljni organ, koji povezuje asimilacijske dijelove biljke sa
apsorpcijskim; nosi listove, cvjetove i plodove; služi provođenju tvari između
listova i korijena; u njoj se gomilaju pričuvne tvari
- uz asimilirajuće nadzemne stabljike, kod mnogih trajnih zeljastih
biljaka postoje podzemni podanci (rizomi) s reduciranim listovima i sa
stabljičnim korijenjem (omogućuju kao trajni i pričuvni organi preživljavanje
nepovoljnih vegetacijskih razdoblja)

stabljika - izdanak s listovima i pupovima
koljence (čvor, nodij) - zadebljalo mjesto, gdje je list pričvršćen za stabljiku
(trave)
međučlanci (internodiji) - odsječci bez listova smješteni između koljenaca
rozetaste biljke - biljke s vrlo kratkom stabljikom, jako približenim koljencima i
prizemnim rasporedom listova u obliku rozete (trputac - rod Plantago,
tratinčica - Bellis perennis, maslačak - Taraxacum officinale)

Vrste stabljika:

1. Nadzemne stabljike
a) stablo - visoko razgranjen drvenasti izdanak (lipa, hrast, jela)
b) batvo - zeljasta bezlisna stabljika koja završava tvorbom cvjetova ili
cvatova (jaglac - rod Primula, trputac, luk)
c) vlat - zeljasta ili djelomično drvenasta stabljika koja je potpuno ili
djelomično (u međučlancima) šuplja (trave - raž, pšenica, trstika,
bambus)
d) šašljika - zeljasta stabljika slična vlati, ali ispunjena
(šaševi i rogozi - rod Typha, Typhaceae)

2. Podzemne stabljike
a) lukovica (bulbus) - podzemna, vrlo skraćena stabljika s odebljalim
sočnim ljuskavim listovima koji služe pričuvi (luk, češnjak)
b) podanak (rhizoma) - razgranjena, više-manje odebljala podzemna
stabljika, najčešće kratkih članaka, neograničena rastenja (perunika, đurđica)
c) gomolj (tuber) - podzemna, ali i nadzemna stabljika koja predstavlja
zadebljanje korijena ili stabljike, ograničena rastenja (krumpir)

Pup - vegetativni vršak (vrh stabljike čunjastog oblika) obavijen lisnim
zamecima koji ga štite od vanjskih nepovoljnih uvjeta
- prema ulozi: pupovi rasta (iz njih se razvijaju ogranci s listovima) i
cvjetni pupovi (iz njih se razvijaju cvjetovi)
- prema položaju: vršni (terminalni) i bočni (pazušni) pupovi

56







57
- mirujući pupovi (spavajuća oka): pupovi, koji se nalaze u stanju
mirovanja tijekom niza godina premda zadržavaju sposobnost razvitka (njihov
razvitak može se izazvati i umjetno, rezanjem vršnog dijela stabljike s vršnim
pupom); ako su smješteni u donjem dijelu debla iz njih se razvijaju mladice
(topola, lipa, hrast)

Položaj stabljike u prostoru

a) uspravna stabljika - većina drvenastih i zeljastih biljaka (hrast, naprstak)
b) polegnuta stabljika - stabljika čitavom dužinom leži na tlu ili se pruža malo
iznad površine tla (bor krivulj - Pinus mugo)
c) penjačica - stabljika se pomoću vitica penje po drugim biljkama koje joj
služe kao potporanj (grah, bundeva)
d) povijuša - stabljika se obavija oko neke potpore (stup ili druga biljka);
povijuše mogu biti zeljaste (hmelj - Humulus lupulus, bljušt – Tamus
communis, Dioscoreaceae) i drvenaste (pavitina – rod Clematis,
Ranunculaceae)
e) lijana - biljka, koja za svoj rast treba potporanj (druge biljke, stijene, zidovi);
raste u tropskim područjima, a obuhvaća penjačice i povijuše
f) puzava (vrježasta) stabljika - iz vriježa izbija adventivno korijenje koje
omogućuje zakorijenjivanje (jagoda - Fragaria vesca)
g) pridignuta stabljika - u donjem dijelu se u luku uzdiže od tla, dok gornji dio
stoji uspravno (kijačasta crvotočina - Lycopodium clavatum, majčina dušica -
Thymus serpyllum)

Oblik stabljike (na poprečnom prerezu)

- okrugla (najčešći oblik; breza, lipa)
- trobridna (šaševi)
- četverobridna (vrste porodice Lamiaceae)
- rebrasta (odoljen - Valeriana officinalis, te mnoge vrste porodice Apiaceae)

Podjela biljaka prema naravi stabljike

a) zeljaste biljke - jednogodišnjice, dvogodišnjice ili trajnice zeljaste stabljike
(plućnjak-Pulmonaria officinalis, đurđica-Convallaria majalis)
b) polugrmovi - višegodišnje biljke, drvenaste samo u donjim dijelovima
stabljike, dok je vrh zeljast (kadulja, timijan-Thymus vulgaris)
c) grmovi - višegodišnje biljke drvenaste stabljike koje nikad ne dosegnu
dimenzije stabla (divlja ruža-Rosa canina, oleandar-Nerium oleander)
d) drveće - višegodišnje drvenaste biljke (hrast, breza) koje imaju najdulji
životni vijek (npr. meksički čempres oko 10000 godina)


58
Anatomska građa stabljike

1. Primarna građa stabljike
- stabljike jednosupnica, jednogodišnjih dvosupnica i višegodišnjih
dvosupnica u prvom vegetacijskom razdoblju
- sastoji se od dva dijela: primarne kore i središnjeg valjka

A) Primarna građa stabljike jednosupnica

a) primarna kora - vrlo tanka i slabo odijeljena od središnjeg valjka
- epiderma: najčešće jednoslojna, vrlo često sklerificirana (vrste porodice
Poaceae, npr. kukuruz) ili kutinizirana
- višeslojna sklerenhimska hipoderma
- uski prsten parenhimskih stanica (često ga nema)
b) središnji valjak - najveći dio stabljike, u kojem su nepravilno raspoređene
brojne zatvorene kolateralne žile (nema žilnog kambija): žile su manje,
okruglije i brojnije bliže površini, a veće, složenije građe, izduženije i rjeđe
prema središtu; floem je okrenut prema površini, a ksilem prema središtu
stabljike
- protofloem i protoksilem (najstariji dijelovi žile) su na polovima, a
metafloem i metaksilem (mlađi dijelovi) se dodiruju
- protofloem: neprohodne sitaste cijevi
- metafloem: funkcionalne sitaste cijevi i manje stanice pratilice
- metaksilem: dvije mrežaste traheje velikog promjera okružene
“prstenom” drvenčica, a odijeljene traheidama
- protoksilem: jedna ili dvije prstenaste traheje i parenhim te
protoksilemski reksigeni međustanični prostor (nastao kidanjem stijenki nekih
parenhimskih stanica)
- žila je obavijena sklerenhimskim ovojem, koji daje čvrstoću žili, a
izraženiji je oko floema


B) Primarna građa stabljike dvosupnica
- uočava se jasna granica primarne kore i središnjeg valjka
a) primarna kora
- jednoslojna epiderma
- višeslojna hipoderma (kod zeljastih višegodišnjica - npr. vrsta porodica
Lamiaceae i Fabaceae: nakupine kutnog kolenhima smještene su u obliku
kolenhimskih "rebara"; kod dvosupnica koje prelaze u drvenastu građu:
pločasti kolenhim; hipoderma ponekad izostaje - stabljika žabnjaka: rod
Ranunculus)
- parenhim
- endoderma (škrobni ovoj) - javlja se kod nekih biljaka: parenhimske
stanice sa škrobom
59
b) središnji valjak: otvorene kolateralne žile (imaju žilni ili fascikularni kambij)
u obliku prstena odvojene parenhimom zraka srčike (rijetko se pojavljuju
bikolateralne žile - npr. u vrsta porodice Cucurbitaceae)
- floem: nefunkcionalni protofloem i metafloem (funkcionalne sitaste
cijevi i stanice pratilice)
- ksilem: metaksilem (široke mrežaste traheje, traheide i drvenčice) i
protoksilem (prstenaste i spiralne traheje te parenhim)
- žila je obavijena sklerenhimskim žilnim ovojem
- u sredini stabljike je srčika od parenhima, a u nekih vrsta šupljina
(reksigeni intercelular) - stabljika žabnjaka


2. Stabljika dvosupnice na prijelazu iz primarne u sekundarnu građu

- jednogodišnju stabljiku čine primarna kora i središnji valjak
a) primarna kora
- jednoslojna epiderma
- višeslojna hipoderma (pločasti kolenhim)
- parenhim
- endoderma (škrobni ovoj)
b) središnji valjak
- vanjski dio (pericikl) sastoji se od višeslojnog sklerenhima (tanji iznad,
a deblji između žila), koji okružuje višeslojni parenhim u kojemu su u krug
poredane otvorene kolateralne žile; između žila su srčikine zrake od
parenhimskih stanica (trajno staničje), od kojih pri kraju prvog vegetacijskog
razdoblja nastaje sekundarni meristem - međužilni (interfascikularni) kambij,
koji je zajedno sa stanicama žilnog kambija odgovoran za sekundarni rast
stabljike

- ovisno o aktivnosti kambija postoje 4 tipa sekundarnog rasta:
a) Aristolochia-tip: interfascikularni kambij stvara samo parenhim, pa je broj i
raspored žila u stabljici sekundarne građe jednak onom u stabljici primarne
građe
b) Helianthus-tip: interfascikularni kambij stvara veći broj manjih otvorenih
kolateralnih žila, pa je broj žila u stabljici sekundarne građe veći nego u
stabljici primarne građe
c) Ricinus-tip: i interfascikularni kambij stvara prema unutra elemente drva, a
prema vani elemente kore, između kojih su očuvane uske srčikine zrake - više
nema zasebnih žila
d) Tilia-tip: zasebne žile se ne javljaju ni u stabljici primarne građe, već su
sitasti i cjevasti elementi kao i kambij u obliku cjelovitog valjka
(golosjemenjače i drvenaste dvosupnice)


60








61
3. Sekundarna građa stabljike

A) Sekundarna građa stabljike dvosupnica

- epiderma puca i propada, pa se javlja u obliku ostataka

a) kora

- vanjska: - višeslojna periderma (nastala djelovanjem sekundarnog
meristema felogena)
- ostaci primarne kore: hipoderma (kolenhim) te parenhim
(često sadrži ružice kalcijeva oksalata)
- ostatak pericikla: nakupine sklerenhimskih stanica
- unutarnja (sekundarnog porijekla nastala djelovanjem kambija):
- floemski elementi (sitaste cijevi, stanice pratilice, likovnice i
parenhimske stanice) isprekidani zrakama srčike

b) kambijski valjak (prsten)

- dva ili tri niza meristemskih stanica koje tangencijalnim diobama stvaraju
elemente kore i drva (prema periferiji kambij stvara elemente kore, a prema
unutrašnjosti drva); debljanjem se valjak pomiče pa povremeno dolazi do
radijalnih dioba pojedinih stanica kambija, koje služe za popunjavanje valjka

c) drvo

- sekundarni ksilem (nastao djelovanjem kambija): traheje, traheide i drvenčice
- rano drvo se stvara u proljeće (stanice kambija se intenzivno dijele):
mrežaste i dvostruko spiralne traheje (širok lumen), a kasno drvo se stvara
tijekom ljeta: traheje (uži lumen) i drvenčice
- god je jednogodišnji prirast ksilema; granica goda se uočava zbog
morfološke razlike kasnog drveta prethodnog vegetacijskog razdoblja i ranog
drveta sljedećeg razdoblja (prema broju godova utvrđuje se rast i starost stabla)

- središte stabljike: primarni ksilem i srčika (ostaci primarne građe)
- zrake srčike (žive, parenhimske stanice) provode asimilate u radijalnim
smjerovima: primarne zrake srčike (dva niza parenhimskih stanica) ljevkasto se
proširuju, a povezuju srčiku s vanjskom korom; sekundarne zrake srčike (jedan
niz stanica) povezuju drvo s unutarnjom korom


B) Sekundarna građa stabljike golosjemenjača

- isti dijelovi kao i kod stabljike dvosupnica
62
- epiderma puca i propada, pa se javlja u obliku ostataka
a) kora

-vanjska: - periderma (u obliku prstena)
- parenhim sa kortikalnim smolenicama (smolenice predstavljaju
žljezdano staničje - shizogeno sekretno spremište, a sastoje se od stanica, koje
luče smolu u kanal nastao razmicanjem stanica)
-unutarnja: - primarni floem (sitaste stanice u izmjeničnom rasporedu)
- sekundarni floem (nastao diobom stanica kambija, a stanice su u
radijalnim nizovima)
- u floemu nema stanica pratilica

b)kambij

- nekoliko redova meristemskih stanica

c) drvo

- traheide s ograđenim jažicama:
- traheide ranog (proljetnog) drva imaju širok lumen i tanke stijenke s
velikim, okruglim ograđenim jažicama (uglavnom za provođenje vode i
mineralnih tvari); traheide kasnog (ljetnog) drva imaju uži lumen i debele
stijenke s malobrojnim, sitnim ograđenim jažicama (pretežno za učvršćenje)
- uočavaju se godovi
- ksilemske smolenice (nalaze se uz sekundarne zrake srčike koje
povezuju floem i ksilem)
- središte stabljike: primarni ksilem i srčika od koje se pružaju primarne zrake


Preobrazba stabljike
- stabljika dobiva nove dopunske funkcije

A) Nadzemne preobrazbe
a) trnovi
- od bočnih ogranaka
- glog (rod Crataegus, Rosaceae), crni trn ili trnina (Prunus spinosa,
Rosaceae)
- nerazgranjeni (glog) i razgranjeni
- zaštita od životinja

b) vriježe
- tanke, puzave stabljike dugih članaka (jagoda - rod Fragaria,
Rosaceae)
- omogućuju vegetativno razmnožavanje
63
c) vitice
- od bočnih ogranaka
- loza (rod Vitis, Vitaceae)
- prihvaćanje za druge biljke ili za potporu

d) zadebljanje donjeg dijela stabljike
- Brassica oleracea var. gongylodes (koraba): zadebljanje stabljike iznad
supki

B) Podzemne preobrazbe
a) podanak (rhizoma)
- smješten pod zemljom, vanjštinom sliči korijenu
- svake godine tvori jednogodišnje izdanke, koji u većine biljaka imaju
listove i cvjetove; svake godine raste na jednoj strani, gdje se nalazi vršni pup
- okomit (odoljen - Valeriana officinalis, čemerika - rod Veratrum) i
horizontalan ili razovit (đurđica - Convallaria majalis, perunika)
- sadrži škrob, trjeslovine (petoprst - rod Potentilla), eterično ulje
(odoljen, iđirot - Acorus calamus)

b) lukovica (bulbus)
- skraćeni podzemni organ
- ima skraćenu stabljiku (lukovina) za koju su pričvršćene sočne ljuske
(preobraženi listovi) u kojima se skupljaju hranidbene tvari; na vrhu lukovine je
vršni pup iz kojeg se razvija stabljika s listovima
- karakteristična je za jednosupnice

c) palučica (bulbotuber)
- prijelazni oblik između lukovice i gomolja (lukovičasti gomolj)
- izvana je pokrivena suhim ljuskama, a ima razvijenu lukovinu
(nakupljanje hranidbenih tvari) - mrazovac (Colchicum autumnale), gomoljasti
(lukovičasti) žabnjak (Ranunculus bulbosus)

d) gomolj (tuber)
- podzemni preobraženi izdanak
- krumpir (Solanum tuberosum); na krumpirovim se gomoljima nalaze
pupovi, koji se zovu oka (oculi)
- nakupljanje hranidbenih tvari (škrob)

C) Filokladiji
- kratki plosnati bočni ogranci stabljike osobito slični listu, na kojima se
pojavljuju pricvjetni listovi (brakteje), cvjetovi i plodovi (s gornje strane
filokladija u sredini, približno na polovici dužine)
- veprina (rod Ruscus, Liliaceae)

64







65







66
LIST
- zeleni, biljni nadzemni izdanak
- nakon supaka slijede najprije pridankovi listovi (bezbojne ili zelene
ljuske) ili odmah pravi listovi
Uloge:
a) glavne - fotosinteza
- transpiracija (izlučivanje vodene pare)
- izmjena plinova
b) dopunske - pričuva hranjivih tvari (mesnati ljuskavi listovi lukovice)
- organ vegetativnog razmnožavanja
- zaštita (pretvorba listova u trnove)

Dijelovi lista: plojka (lamina), peteljka (petiolus), osnovica lista, osnovica
plojke, palistići (stipulae)
- plojka obavlja glavne zadaće lista
- peteljkavi listovi - listovi, kod kojih se plojka pomoću peteljke pričvršćuje za
stabljiku
- sjedeći listovi - listovi, koji nemaju peteljke, pa se plojka izravno pričvršćuje
za stabljiku
- lisni mozaik - takav međusobni položaj velikih i malih lisnih plojki u prostoru,
pri kojem one ne zasjenjuju jedna drugu (velebilje - Atropa belladonna, javor -
rod Acer, brijest - rod Ulmus)

Podjela listova s obzirom na oblik osnovice:
- peteljkavi
- sjedeći
- obmotani
- prorasli
- nishodni
- srasli
- s rukavcem (rukavac je cjevasti ovoj, kojim osnovica lista obuhvaća dio
stabljike; npr. kod trava - Poaceae i đumbirovki - Zingiberaceae)
- s palistićima (palistići se javljaju u parovima pri osnovici peteljke; imaju oblik
malih listića; ograničeni gotovo isključivo na dvosupnice, npr. grah, grašak)

Jednostavni listovi
- listovi s jednom lisnom plojkom
a) listovi cjelovite plojke - drvenaste biljke (lipa, breza) i većina jednosupnica
- oblici lisnih plojki (cjelovitih i razdijeljenih): igličasta (bor, smreka,
jela), sabljasta (perunika, iđirot), srcasta, klinasta, eliptična, trokutasta, srpasta,
cjevasta, lepezasta, kopljasta, duguljasta, linearna, lirasta (vršni režanj puno
veći od bočnih: uljana repica i repa), lancetasta (suličasta), naopako jajasta,
okruglasta, jajasta, bubrežasta, romboidna, makljava (raščlanjena - maslačak),
strjeličasta, lopatasta itd.
67







68
- oblici vrha lista: tup, šiljast, ušiljen
- oblici osnovice lisne plojke: okruglasta, klinasta, kopljasta, srcasta,
strjeličasta
- izvedenost plojke (rub lista): trepavičava, narovašena (okruglasti
zupci), zupčava (zupci ravnih strana), pilasta (kosi zupci, nagnuti u jednu
stranu), izgrickana, cjelovita (rubovi lisne plojke su potpuno ravni), bodljikava,
kovrčava, dlakava, uvrnjena

b) listovi razdijeljene plojke
- perasti (prema obliku i prema rasporedu žila podsjećaju na ptičje pero;
dugački) i dlanasti ili prstasti (lisni režnjevi po svom položaju podsjećaju na
prste ruku; okrugli)
- 3 stupnja urezanosti u lisnu plojku:
- režnjasti (krpasti) listovi - urezi u plojku manji od polovice; dijelovi
između dvaju ureza su režnjevi
- razdijeljeni listovi - urezi u plojku dublji od polovice; pojedini dijelovi
su isperci
- rascijepljeni listovi - urezi u plojku idu do osnovice; pojedini dijelovi
su segmenti
- podjela listova prema dubini i obliku raščlanjenosti: perasto režnjasti (hrast -
rod Quercus), dlanasto režnjasti (javor - rod Acer), perasto razdijeljeni
(maslačak - Taraxacum officinale), dlanasto razdijeljeni (skočac - Ricinus
communis), perasto rascijepljeni (odoljen – Valeriana officinalis), dlanasto
rascijepljeni (žabnjak ljutić - Ranunculus acris)

Sastavljeni listovi
- česti kod dvosupnica, a sastoje se od pojedinih malenih samostalnih
listova (lisaka), od kojih je svaki pričvršćen svojom peteljkom za zajedničku
peteljku - vreteno ili rahis (rhachis)
- s obzirom na raspored lisaka na rahisu razlikuju se:
- dvojstveni: dvije liske
- utrojeni (trojati, trodijelni): tri liske (djetelina – rod Trifolium)
- četverobrojni
- dlanasti: pojedine liske se zrakasto razilaze od vrha zajedničke peteljke
(divlji kesten - Aesculus hippocastanum, Hippocastanaceae)
- parno perasti: parni broj lisaka (grah)
- neparno perasti: sve su liske, osim neparne vršne liske, parno poredane
(divlja ruža - Rosa canina)
- perasto sastavljeni listovi mogu biti višestruko sastavljeni (dvostruko
perasto sastavljeni, trostruko perasto sastavljeni)

Oblici žilja (žilnog sistema ili nervature):
- usporedno (žilice prolaze usporedno jedna uz drugu; jednosupnice:
perunika, ljiljan)
69







70







71
- lučno savijeno (žilice savijene u obliku luka prolaze uzduž cijelog lista;
đurđica - Convallaria majalis)
- dlanasto (iz istog središta glavne žile pri osnovici plojke izbija
nekoliko žila, koje se zrakasto šire duž režnjeva, u kojima se dalje granaju;
bijeli sljez - Althaea officinalis, skočac - Ricinus communis)
- perasto (od glavne žile ili glavnog rebra u pravilnim razmacima
odvajaju se bočne žile ili postrana rebra; paprena metvica – Mentha x piperita,
hrast - rod Quercus)
- mrežasto (bočne žile se više puta granaju i međusobno spajaju
stvarajući dojam mreže; kadulja - Salvia officinalis, crveni ili grimizni naprstak
- Digitalis purpurea)
- lepezasto ili račvasto (nema središnjeg rebra; neke papratnjače, ginko -
Ginkgo biloba i neki primitivni žabnjaci)
- oblik žilja je važno dijagnostičko obilježje (jednosupnice: usporedno i lučno
savijeno žilje; dvosupnice: dlanasto, perasto i mrežasto žilje)

Raspored listova na stabljici
- izmjeničan ili zavojiti (na svakom koljencu pričvršćen je samo jedan
list; kužnjak - Datura stramonium, crna bunika - Hyoscyamus niger)
- nasuprotan (dva lista u koljencu, jedan nasuprot drugome; jorgovan -
Syringa vulgaris, Oleaceae)
- pršljenast (u jednom koljencu su smještena po 3 ili više listova;
oleandar - Nerium oleander)
- unakrsni, križasto nasuprotan ili dekusiran (listovi raspoređeni u četiri
okomita niza - 2 susjedna para listova jedan iznad drugog pod pravim kutem;
paprena metvica – Mentha x piperita, kadulja - Salvia officinalis)
- dvoredan
- u čupercima
- ljuskast
- rozeta (svi listovi su poredani u donjem dijelu skraćene stabljike, pri
zemlji: širokolisni trputac – Plantago major, maslačak - Taraxacum
officinale)


Trajanje života listova
Listopadne biljke - rastu u umjerenim područjima; listovi se razvijaju u
proljeće, a u jesen otpadaju (aktivni su samo jedno vegetacijsko razdoblje)
Vazdazelene biljke - listovi ne otpadaju zimi, već traju kroz više vegetacijskih
razdoblja i postupno se smjenjuju; bor, jela, smreka, hrast česmina - Quercus
ilex, planika - Arbutus unedo
Zimzelene biljke - listovi na stabljici ostaju zeleni preko cijele zime, do
izbijanja novih listova u proljeće, kad venu i otpadaju; kalina - Ligustrum
vulgare, Oleaceae

72
Preobrazba lista
- izmjena vanjskog izgleda listova zbog obavljanja dopunskih zadaća
a) bodljike: očuvanje vlage unutar zelene stabljike, koja obavlja ulogu
fotosinteze i obrana od životinja; kaktus

b) trnovi
- od lista: žutika - Berberis vulgaris, Berberidaceae
- od palistića: bagrem - Robinia pseudacacia, Fabaceae

c) vitice: pomoću njih se penjačice (graholika, bundeva) prihvaćaju za druge
biljke i tako održavaju u prostoru

d) lukovica s ljuskama od rukavaca lista: luk - rod Allium

e) lukovica s ljuskama od pridankovih listova: tulipan - rod Tulipa, Liliaceae

f) korijenje od lista: nepačka - rod Salvinia, Salviniaceae

g) klopke za kukce
- listovi u biljaka koje hvataju male životinje: mesojedne (karnivorne), tj.
kukcojedne (insektivorne) biljke
- listovi preobraženi u neku vrstu zamki, koje čine vrčevi, mješinice, lovke za
primamljivanje i hvatanje kukaca (biljke unutar zamki luče egzoenzime -
proteaze za otapanje i probavljanje kukaca)
- okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia, Droseraceae): na listovima
su emergencije kroz koje se protežu traheide: to su tzv. "tentakuli", čije
žljezdane glavice luče mirisne kapljice ljepljive sluzi slične rosi, koje privlače
kukce
- venerina muholovka (Dionaea muscipula, Droseraceae): sklapa poput
stupice nazubljene polovine plojke, što su s gornje strane prekrivene probavnim
žlijezdama
- vrčonoša (rod Nepenthes, Nepenthaceae): "vrč" nastaje iz lisne plojke,
kojoj je osnovica plosnato proširena; u njemu je vodenasta tekućina, koju luče
žlijezde
- lovni aparati služe dopunskom načinu prehrane (dušik, fosfor), jer ove biljke
žive na tlima, koja su siromašna mineralnim tvarima

h) filodiji ili peteljkavi listovi: peteljke nekih listova, koje su se zajedno sa
središnjom žilom tako proširile, spljoštile da su poprimile izgled plojke, koja
nedostaje (vrste roda Acacia, koje rastu na suhim staništima)

Anatomska građa lista
- epiderma i mezofil, u kojemu su smještene kolateralne žile (uglavnom
zatvorene, ali u glavnim rebrima golosjemenjača i dvosupnica često i otvorene)
73







74







75
- u mezofilu listova nalaze se kristali kalcijeva oksalata različitog oblika (važno
dijagnostičko sredstvo pri određivanju ljekovitog bilja): prizmatični kristali
(sena - Cassia senna); ružice (kužnjak - Datura stramonium); rafidi (đurđica -
Convallaria majalis); kristalni pijesak (velebilje - Atropa belladonna)

A) dorziventralna (bifacijalna) građa
- najčešći tip građe lista; morfološki na plojki se razlikuje lice i naličje
- anatomski: dvije epiderme te mezofil sastavljen od dva tipa stanica
- epiderme su prevučene pokožicom (kutikulom); epiderma s naličja (donje,
dorzalne strane) ima veći broj puči od epiderme s lica (gornje, ventralne strane)
- diferencirani mezofil:
- palisadni (stupasti ili asimilacijski) parenhim: smješten je ispod gornje
epiderme; građen od nizova (najčešće 1-2 niza) gusto poredanih, okomito na
površinu raspoređenih valjkastih stanica s brojnim kloroplastima (zato je lice
zelenije); bolje je razvijen kod biljaka koje rastu u uvjetima dobre
osvijetljenosti (palisadni parenhim je kod listova biljaka koje rastu u uvjetima
slabije osvijetljenosti, tj. u polusjeni smješten horizontalno, tj. usporedno s
površinom lista (npr. đurđica - Convallaria majalis); njegova uloga je
fotosinteza
- spužvasti (transpiracijski) parenhim: rahlo raspoređene okrugle stanice
(između stanica su veći međustanični prostori) s manjim brojem kloroplasta;
međustanični prostori ovog parenhima su u neposrednoj vezi s odušcima puči
donje epiderme, pa omogućuju izmjenu plinova i isparavanje vode; u ovom
parenhimu smještene su zatvorene kolateralne žile (ksilem je okrenut prema
licu, a floem prema naličju; žilni ovoj čine parenhimske stanice bez kloroplasta)
- dorziventralni (raznostrani) listovi: s gornje strane lista je palisadni parenhim,
na kojeg se nadovezuje spužvasti parenhim prema donjoj strani lista

B) izolateralna (monofacijalna) građa
- izolateralni (istostrani) listovi:
a) listovi nekih jednosupnica koji rastu bez peteljke okomito iz podzemne
stabljike:
- na obje strane lista uglavnom je jednaka epiderma (isti broj puči) s
kutikulom
- mezofil nije diferenciran, a građen je od parenhimskih stanica s
kloroplastima (veće stanice su u sredini, a manje s brojnijim kloroplastima
ispod epidermi)
- zatvorene kolateralne žile poredane su u mezofilu u dva niza, suprotno
orijentiranih dijelova (floem je okrenut prema epidermi i zaštićen je
sklerenhimskim ovojem, a ksilem je okrenut prema središtu)
- parenhim žilnog ovoja nema kloroplaste

b) palisadni parenhim je smješten na obje strane lista (s lica su palisade
dugačke, uske i zbijene, a s naličja kraće i nepravilne), a uski spužvasti
76
parenhim je u sredini; sena (Cassia senna), eukaliptus (rod Eucalyptus),
rutvica (rod Ruta)

C) koncentrična (ekvifacijalna) građa
- igličasti listovi golosjemenjača: iglice bora rastu po dvije ili pet (Pinus peuce
– molika, Pinaceae) zajedno; pojedina iglica ima poluokrugli ili trokutasti
prerez, a tek skupljene zajedno tvore valjak s vidljivom koncentričnom građom
na prerezu)
- epiderma: jednoslojna, kserofitskih osobina, sklerificirane stijenke stanica
epiderme, debela kutikula, puči udubljene (uronjene ili uvučene) do razine
hipoderme (višeslojni sklerenhim, koji daje potporu listu)
- mezofil: naborani asimilacijski parenhim (stanične stijenke se pružaju u
lumen stanica, pa je povećana površina); sadrži kloroplaste; tu su smještena
shizogena sekretna spremišta - smolenice (žljezdani epitel luči smolu u kanal)
okružene sklerenhimskim ovojem: broj i raspored smolenica karakterističan je
za svaku vrstu
- endoderma: 1 niz parenhimskih stanica
- transfuzijski (provodni) parenhim: nema kloroplaste; ima puno ograđenih
jažica u stijenkama (provodi asimilate iz asimilacijskog parenhima do floema)
- središte lista: dvije zatvorene kolateralne žile: ksilemski dijelovi (traheide)
okrenuti su jedan prema drugom i prema ravnoj strani lista, a floemski dijelovi
(sitaste stanice) prema izbočenoj strani lista (ksilem je okrenut prema središtu, a
floem prema površini kao u stabljici); ksilem i floem su povezani poprečnim
nizovima stanica bogatih škrobom (analogne srčikinim zrakama stabljike); žilni
ovoj čine sklerenhimske stanice

Hipostomatski listovi: listovi, koji nemaju puči na gornjoj strani (većina
listopadnog drveća)
Amfistomatski listovi: listovi, koji imaju puči s obje strane
Epistomatski listovi: listovi, koji imaju puči samo s gornje strane (npr. plivajući
listovi)

Homologni i analogni organi
- jedan te isti organ može biti preobražen u različite organe (npr. list može biti
preobražen u trnove, vitice, dijelove cvijeta itd.)
- preobraženi organi se s obzirom na podrijetlo, građu, izgled i zadaću koju
obavljaju dijele na dvije skupine:
a) homologni organi (homologan=jednak po podrijetlu): organi istog podrijetla,
ali znatne razlike u vanjskom izgledu i građi (podanak, lukovica i gomolj - svi
imaju isto podrijetlo, tj. potječu od stabljike, ali se znatno razlikuju)
b) analogni organi (analogan=funkcionalno jednak): obavljaju iste zadaće,
slični vanjštinom, ali različiti po podrijetlu (trnovi u žutike i gloga: slična
vanjština i ista zadaća, ali različito podrijetlo, jer trnovi žutike predstavljaju
preobražene listove, a trnovi gloga preobražene ogranke, tj. stabljiku)
77
Fotosinteza (Asimilacija)
- zamršen oksidacijsko-redukcijski proces
- odvija se u listovima: zelene biljke apsorbiraju sunčevu energiju i iz
anorganskih tvari stvaraju složene organske tvari (koje služe kao hrana
biljkama, ali i čovjeku i životinjama), a kisik se oslobađa u atmosferu

6 CO
2
+ 6 H
2
O + sunčeva energija 2872, 14 kJ ----- C
6
H
12
O
6
+ 6 O
2


- biljke dobivaju svjetlosnu (sunčevu) energiju samo po danu, pa se fotosinteza
i zbiva samo danju

- heliofiti: biljke koje za rast i razvitak trebaju puno sunčeve svjetlosti i žive na
osvijetljenim mjestima
- skiofiti: biljke koje žive u sjeni drugih biljaka

Disanje (Disimilacija)
- višefazni proces, pri kojem biljke apsorbiraju kisik
- suprotan proces fotosintezi; odvija se na svjetlu i u tami, ali puno sporije od
fotosinteze
C
6
H
12
O
6
+ 6 O
2
----- 6 CO
2
+ 6 H
2
O + 2872, 14 kJ

a) aerobno disanje - uz prisutnost kisika iz zraka
b) anaerobno disanje - bez prisutnosti kisika iz zraka (ne dolazi do potpune
razgradnje organskih tvari)
- vrenje (fermentacija): kvasci - alkoholno vrenje = razlaganje ugljikohidrata na
alkohol i CO
2
, korisni oblici vrenja: dobivanje piva i kruha; mliječnokiselo
vrenje: dobivanje sireva, kiselih mlijeka itd. (od glukoze nastaje mliječna
kiselina); maslačnokiselo vrenje (oslobađa se maslačna kiselina); octenokiselo
vrenje (i nije vrenje, ali se po tradiciji tako zove; oksidacija alkohola kisikom iz
zraka)

Kemosinteza
- biokemijski proces stvaranja organskih spojeva iz jednostavnih anorganskih
spojeva (CO
2
i H
2
O) uz pomoć kemijske energije
- karakteristična za autotrofne bakterije: nitrifikacijske, sumporne, željezne itd.
(bakterije dobivaju energiju za odvijanje kemosinteze tijekom drugih procesa u
kojima aktivno sudjeluju)

Način prehrane organizama
A) Autotrofni organizmi - iz jednostavnih anorganskih spojeva pomoću
sunčeve svjetlosne energije sami sintetiziraju organske spojeve (zelene biljke)
B) Heterotrofni organizmi - primaju organske hranidbene tvari od drugih
organizama, jer nemaju sposobnost fotosinteze (gljive, većina bakterija, neke
alge i neke više biljke)
78
a) saprofiti: uzimaju organsku hranu s mrtvih supstrata (većina bakterija i
gljiva)
b) nametnici (paraziti): koriste organske tvari, koje proizvodi drugi živi
organizam (pojavljuju se među bakterijama, gljivama, lišajima i
kritosjemenjačama)
- ektoparazit je nametnik koji živi na drugom živom organizmu, a endoparazit
je nametnik koji živi u drugom živom organizmu
- domadar je organizam na kojem nametnik živi
- hemiparaziti (polunametnici): mogu vršiti fotosintezu, ali ne primaju
anorganske hranjive tvari i vodu pomoću korijena iz tla, već pomoću posebnih
organa za usisavanje (haustorija) iz ksilema domadara; bijela imela (Viscum
album, Loranthaceae) i neke vrste porodice Schrophulariaceae (strupnikovke)
- holoparaziti (pravi nametnici): bez zelenih listova (potpuni nestanak
klorofila); povezani su sa sitastim cijevima domadara, kojima pomoću posebnih
stanica za primanje tvari (transfernih stanica) uzimaju asimilate

Rast biljke
- životna djelatnost biljke vezana za novo stvaranje i nepovratno povećanje
opsega cijele biljke ili njenih pojedinih dijelova (najbolje se zapaža na mladoj
biljci, pri dozrijevanju plodova itd.)
- aktivan rast vidljiv je u vegetativnom vršku
- rast stanice ima 3 faze:
a) embrionalna faza: neprestana dioba stanica, tj. povećanje broja stanica
b) faza rastezanja (povećanja): stanice se znatnije povećaju
c) faza diferencijacije: stanice poprimaju obilježja građe koja su
svojstvena određenom staničju

Razvitak biljke
- kvalitativne morfološke i fiziološke promjene koje se pojavljuju tijekom
čitavog života biljke
- individualni razvitak biljaka (ontogeneza) ima više faza:
a) latentno razdoblje: mirovanje sjemenke
b) razdoblje klice: biljka se prehranjuje tvarima iz sjemenke, ali i
samostalno
c) razdoblje mlade biljke: biljka sama osigurava sebi hranidbene tvari;
ovo razdoblje traje do cvatnje
d) razdoblje odrasle biljke: biljka je sposobna za cvatnju i donošenje
ploda
e) razdoblje starosti: biljka prestaje s cvatnjom i donošenjem ploda, te
ugiba

Jarovizacija (vernalizacija)
- postupak, koji se sastoji u umjetnom izazivanju klijavosti i cvatnje
hladnoćom, a provodi se zbog ubrzanja razvitka zimskih ili ozimih oblika
79
jednogodišnjih ili dvogodišnjih biljaka uz njihovo prethodno izlaganje niskim
pozitivnim temperaturama (pšenica)

Fotoperiodizam
- skup pojava, koje se javljaju u biljaka u zavisnosti od trajanja dnevne
osvijetljenosti
a) biljke dugog dana (dugodnevne biljke): cvatnja se ubrzava u sjevernim
širinama (umjereni pojas), gdje su tijekom ljeta dani dugi (pšenica, raž, zob,
ječam, lan, blitva, špinat)
b) biljke kratkog dana (kratkodnevne biljke): cvatnja se ubrzava u južnim
predjelima, u kojima su ljeti dani kratki, a noći duge (duhan, soja, kukuruz,
pamuk)
c) neutralne biljke: doba cvatnje ne ovisi o dužini svijetlog i tamnog razdoblja
tijekom 24 sata (suncokret, grah, heljda)

Trajanje života biljaka
Monokarpne biljke
- cvatu i donose plod samo jednom u životu
- jednogodišnje: aniš - Pimpinella anisum, korijandar - Coriandrum sativum
- dvogodišnje: mrkva, cikla, peršin

Polikarpne biljke
- razdoblje donošenja ploda traje vrlo dugo (jabuka, kruška, šljiva)

Životni oblici biljaka
- životni oblik biljke je njen vanjski oblik (habitus), koji odražava
prilagođenost vrste uvjetima okoline
- u pojedine životne oblike svrstane su biljke sa sličnim prilagodnim
strukturama bez obzira na srodnost
- ova podjela temelji se na trajnosti života biljke, položaju i načinu zaštite
pupova za obnavljanje (meristema) tijekom nepovoljnog vegetacijskog
razdoblja (zimsko mirovanje, ljetna suša)

a) Fanerofiti
- pupovi za obnavljanje više od 50 cm iznad tla
- zaštita: ljuske, smola itd.
- grmlje, drveće i epifiti: lijeska (Corylus avellana, Betulaceae), hrast,
lipa, bukva, jela, bijela imela itd.

b) Hamefiti
- pupovi blizu tla (10-50 cm)
- zaštita: odumrli dijelovi, snijeg
- manji grmovi i polugrmovi (borovnica - Vaccinium myrtillus, kadulja -
Salvia officinalis, timijan - Thymus vulgaris, smilje - Helichrysum italicum)
80
c) Hemikriptofiti
- površinske biljke; pupovi u nivou tla
- zaštita: mrtvi dijelovi, snijeg
- busenaste (mnoge vrste porodice Poaceae), dvogodišnje i trajne
rozetaste (trputac, maslačak) te vrježaste biljke

d) Kriptofiti
- pupovi zaštićeni u supstratu:
- geofiti - pupovi sačuvani u tlu: lukovice, podanci, gomolji (luk,
perunika, krumpir)
- hidrofiti - pupovi sačuvani na dnu vode: lopoč (rod Nymphaea,
Nymphaeaceae)

e) Terofiti
- jednogodišnje biljke, koje prežive nepovoljno vegetacijsko razdoblje u
obliku otporne sjemenke, tj. u embrionalnom stadiju (mak, kukuruz, pšenica,
ječam, riža)


Razmnožavanje biljaka

A) vegetativno razmnožavanje raspadanjem i dijeljenjem
- jednostanično i višestanično vegetativno razmnožavanje te vegetativno
razmnožavanje posebnim rasplodnim tjelešcima (rasplodnim pupovima): alge,
gljive, mahovine, papratnjače, sjemenjače
- mnogi predstavnici kritosjemenjača razmnožavaju se pomoću sljedećih
organa: podanaka (perunika), lukovica (luk), palučica, gomolja (krumpir),
vriježa (jagoda) itd.

B) nespolno razmnožavanje pomoću posebnih rasplodnih stanica
- npr. pomoću spora razmnožavaju se bakterije, alge, gljive, papratnjače

C) spolno razmnožavanje
- sudjeluju dvije roditeljske jedinke, od kojih svaka proizvodi spolne
stanice (gamete) određenog spola
- spajanjem muške i ženske gamete nastaje zigota, iz koje se razvija novi
organizam
a) izogamija: spajanje dviju po veličini i obliku jednakih gameta (mnoge alge i
niže biljke)
b) heterogamija: spajanje dviju po veličini različitih gameta (ženska gameta je
veća i manje pokretna od muške)
c) oogamija: spajanje velike okrugle i nepomične (trajno potpuno negibljive)
ženske gamete s pokretnom i vrlo sitnom muškom gametom

81







82
RASPLODNI (GENERATIVNI, REPRODUKTIVNI) ORGANI

- služe razmnožavanju biljaka
- razmnožavanje cvjetnjača (cvjetnica) - Anthophyta obavlja se pomoću
sjemenaka koje nastaju iz sjemenih zametaka, nastalih u plodnici nakon
oplodnje i prethodnog razvitka cvijeta
- među cvjetnjačama razlikuju se drveta, grmovi, polugrmovi i zeljaste biljke

CVIJET
- razvija se iz cvjetnog pupa
- stabljični dijelovi cvijeta tvore cvatnu stapku, cvjetnu stapku i cvjetište

- cvjetište (receptaculum)
- ravno, izbočeno, vrčasto udubljeno - peharasto (divlja ruža), čunjasto
(kamilica) ili poput košarice (suncokret)
- na cvjetištu su poredani lapovi, latice, prašnici i tučak; mogu biti
poredani u ciklusima (krugovima ili pršljenima) - ciklični cvjetovi ili su lapovi i
latice poredani u krugu, a prašnici i tučkovi zavojito (spiralno) - hemiciklični
cvjetovi (rod Magnolia)
- cvijet se najčešće sastoji od 4 ili 5 krugova (tetraciklični cvjetovi imaju
4 kruga: čaška, vjenčić, prašnici i plodnički listovi; pentaciklični cvjetovi imaju
5 krugova: čaška, vjenčić, 2 kruga prašnika i plodnički listovi)

- ocvijeće ili perijant (perianthium)
- čine ga čaška i vjenčić
- uloga: zaštita unutarnjih dijelova cvijeta (prašnika, tučaka, odnosno
plodnice) te privlačenje kukaca koji obavljaju oprašivanje
- dvostruko ocvijeće: lapovi i latice (ruža, jabuka, kruška, trešnja itd.)
- perigon = jednostavno ocvijeće, koje nije razlučeno u čašku i vjenčić,
već su svi njegovi listovi međusobno više-manje jednaki po obliku i boji;
perigon može biti dvojak: u nekih je biljaka živo obojen (tulipan) ili bijel
(visibaba – Galanthus nivalis, Amaryllidaceae), pa sliči vjenčiću, dok je u
drugih biljaka građen samo od neuglednih, često zelenih i čaški sličnih
listova (cvjetovi koji se oprašuju vjetrom: kopriva, hrast, orah, breza, dud)
- goli cvjetovi: nemaju ocvijeće, već samo prašnike i tučkove (vrba - rod
Salix, Salicaceae; bijeli jasen - Fraxinus excelsior, Oleaceae)

- čaška (calyx)
- skup listića zvanih lapovi (sepala) koji izvana obavijaju cvijet
- obično zelene boje, a ponekad živo obojena (npr. tamnoljubičasto kod
plavog jedića - Aconitum napellus, Ranunculaceae)
- sastoji se iz jednog kruga listića, a ponekad se javlja još i drugi vanjski
krug zelenih listića, koji tvore izvanju čašku ili čaškicu (sljezovke - Malvaceae,
ružovke - Rosaceae)
83







84







85







86
- sulapna čaška: međusobno srasli lapovi
- prostolapna čaška: međusobno odijeljeni lapovi
- pravilna čaška: kroz nju se može povući više ravnina simetrije, koje je
dijele na jednake dijelove (aktinomorfni, radijalni cvjetovi)
- nepravilna čaška: kroz nju se može povući samo jedna ravnina simetrije
(zigomorfni cvjetovi)
- asimetrična čaška: kroz nju se ne može povući ni jedna ravnina
simetrije
- kod glavočika (Asteraceae) čaška se preobrazila u posebnu tvorbu, tzv.
kunadru (pappus), koja služi raznošenju sjemenaka (npr. maslačak –
Taraxacum officinale)

- vjenčić (corolla)
- skup živo obojenih listića zvanih latica (petala)
- prostolatičan vjenčić: latice međusobno slobodne; prostolatičnice
(Dialypetalae): npr. ružovke - Rosaceae (jabuka, glog)
- sulatičan vjenčić: latice međusobno srasle; sulatičnice (Sympetalae):
npr. glavočike - Asteraceae
- pravilan (aktinomorfan) vjenčić: može se povući više ravnina simetrije
(krstašice - Brassicaceae)
- nepravilan (zigomorfan) vjenčić: može se povući samo jedna ravnina
simetrije (usnače - Lamiaceae, npr. kadulja, mrtva kopriva)
- asimetričan cvijet: ne može se povući ni jedna ravnina simetrije
- oblici vjenčića: a) kod aktinomorfnih cvjetova: zvonasti vjenčić (npr.
đurđica), ljevkasti vjenčić, cjevasti vjenčić (suncokret - Helianthus annuus); b)
kod zigomorfnih cvjetova: dvousnati vjenčić (kadulja), jezičasti vjenčić
(vodopija - Cichorium intybus), leptirasti vjenčić (5 latica, mahunarke –
Leguminosae=Papilionaceae)
- boja latica: različita, a ovisi o nazočnosti antocijana u staničnom soku
(čija boja ovisi o pH vrijednosti staničnog soka i broju šećera vezanih na
aglikon) te o nazočnosti kromoplasta (daju narančastožutu boju cvjetovima)
- živa boja latica, slatki sok ili nektar (skuplja se u mednicima ili
nektarijima) i aroma privlače kukce oprašivače

- prašnici (stamina)
- skup svih prašnika u cvijetu zove se andrecej
- prašnik (stamen) sastoji se od prašničke niti (filamentum) s kojom je
pričvršćen za cvjetište te prašnice (anthera) u kojoj nastaje pelud - cvjetni prah
(pollen); prašnice su za prašničku nit svezane tzv. sveznikom ili vezicom
(connectivum), niti koja se nadovezuje na prašničku nit; zrela prašnica sastoji se
od dva dijela - dviju polutki ili poluprašnica (theca), a svaka polutka sastoji se
od dviju peludnica (loculi) u kojima nastaje pelud
87
- prašnici su obično slobodni (mnogobratni), ali ponekad mogu srasti
prašničkim nitima (mahunarke - Leguminosae, sljezovke - Malvaceae) ili
prašnicama (glavočike - Asteraceae)
- jednobratni (monadelfni) prašnici: svi prašnici međusobno srasli (crni
sljez – Malva silvestris; zanovijet – rod Laburnum, Fabaceae)
- dvobratni (dijadelfni) prašnici: međusobno srasli u dva svežnja ili tako
da je jedan ostao slobodan (mahunarke)
- dužina prašnika: različita; dvomoćni prašnici - 4 prašnika (2 kraća i 2
duža), usnače - Lamiaceae; četveromoćni prašnici - 6 prašnika (2 vanjska
kraća, a 4 unutarnja duža), krstašice - Brassicaceae (Cruciferae)

- peludno zrnce
- obavijeno je dvjema stijenkama: vanjskom ili eksinom (kutinizirana,
raznolikih zadebljanja; nepropusna) i unutarnjom ili intinom (sastavljena od
pektina i celuloze; dosta propusna)
- najčešće je žute boje; sadrži pričuvne hranidbene tvari
- oblik i građa peludnih zrnaca različita je od porodice do porodice:
glatka (mahunarke - Leguminosae), mrežasta (usnače - Lamiaceae), rupičasta
(trave - Poaceae) itd.
- peludno zrnce se sastoji od dviju stanica: vegetativne stanice s jezgrom
(veća stanica, koja nakon oprašivanja izrasta u peludnu mješinicu - cjevčicu
kroz koju prodiru spermalne stanice do embrionske vreće) i generativne stanice
(manja stanica oblika leće; dijeli se na dvije spermalne jezgre, koje postaju
jezgre dviju muških spermalnih stanica i sudjeluju u oplodnji)

- tučak (pistillum)
- ženski rasplodni organ, koji zauzima središnji dio cvijeta
- sastoji se iz tri dijela: plodnice (ovarium) - donji, prošireni dio; vrata
(stylus) - srednji suženi dio i njuške (stigma) - vršni, malo prošireni dio
- nastao je sraštavanjem plodničkih (plodnih) listova: može biti građen
od jednog plodničkog lista (mahunarke) ili iz više njih (usnače –
Lamiaceae=Labiatae; ljiljanovke - Liliaceae)
- svi tučkovi zajedno tvore ginecej
- tipovi plodnica u zavisnosti od položaja plodnice u odnosu na druge dijelove
cvijeta:
- nadrasla plodnica (hipoginski cvijet): tučak je smješten na izbočenom
cvjetištu, dok su ostali dijelovi cvijeta smješteni niže (paprena metvica –
Mentha x piperita, kužnjak - Datura stramonium)
- podrasla plodnica (epiginski cvijet): udubljeno cvjetište u koje je
uronjen tučak srastao s plodničkim listovima, dok su lapovi, latice i prašnici
pričvršćeni na rubu cvjetišta iznad plodnice (štitarke - Apiaceae)
- obrasla plodnica (periginski cvijet): pojedini dijelovi cvijeta (lapovi,
latice, prašnici) su u istoj ravnini s plodnicom, koja nije srasla s udubljenim
cvjetištem (krkavina - Rhamnus frangula)
88
- u plodnici se nalazi jedna ili više šupljina (pretinaca)
- unutar plodnice nalazi se jedan ili više sjemenih zametaka (ovulum)
pričvršćenih za stijenku plodnice pomoću sjemene uzice ili drška (funiculus); iz
sjemenih zametaka nakon oplodnje razvije se sjemenka (semen) smještena
unutar pretinca

- građa sjemenog zametka
- izvana je obavijen jednim ili dvama ovojima - integumentima
- unutar ovoja je parenhimsko staničje koje tvori središnji dio zametka i
zove se nucel (nucellus)
- ovoji (integumenti) u vršnom dijelu ostaju otvoreni i taj se otvor zove
kličnica ili mikropila (micropyle)
- unutar zametka je embrionska (zametna) vreća (predstavlja spolnu
generaciju) u kojoj se zbiva oplodnja (u sredini te vreće je središnja ili
sekundarna jezgra nastala spajanjem dviju jezgara; sadrži dvostruki broj
kromosoma)
- jajni aparat (smješten blizu kličnice) sastoji se od jajne stanice i dviju
pomoćnih stanica – sinergida
- nasuprot jajnom aparatu javljaju se tri stanice - antipodi
- halaza (dno, bazalni dio) je mjesto gdje se nalazi osnovica nucela i
ovoja sjemenog zametka (nalazi se na strani suprotnoj od mikropila)
- sjemeni zameci mogu biti prema položaju u odnosu na sjemeni držak:
uspravni (ortotropni), obratni ili preokrenuti (anatropni) i nagnuti ili svinuti
(kampilotropni)

- dvospolni (hermafroditni) cvjetovi: sadrže prašnike i tučak (većina cvjetova,
npr. cvjetovi kupine, jabuke, kruške)
- jednospolni (monogamni) cvjetovi: sadrže samo prašnike (muški ili prašnički
cvjetovi) ili samo tučak (ženski ili plodnički cvjetovi) (npr. cvjetovi bundeve,
krastavca, duda, kivija)
- nespolni (sterilni) cvjetovi: rijetko se susreću; nemaju ni prašnike, ni tučak, a
služe samo privlačenju kukaca (npr. ljevkasti cvjetovi različka – Centaurea
cyanus, Asteraceae)
- jednodomne (monecične) biljke: na istoj jedinki sadrže istodobno, ali
odvojeno muške (prašničke) i ženske (plodničke) cvjetove (kukuruz - Zea
mays, bundeva - Cucurbita pepo, bukva, hrast, breza, orah, jela, smreka)
- dvodomne (diecične) biljke: muški (prašnički) cvjetovi su na jednoj biljci
(muškoj), a ženski (plodnički) na drugoj biljci (ženskoj), koje mogu biti više ili
manje udaljene jedna od druge (konoplja - Cannabis sativa, borovica -
Juniperus communis, tisa, kopriva, vrba, kivi)
- trodomne (triecične) biljke: na jednoj jedinki nalaze se jednospolni prašnički,
na drugoj jednospolni plodnički, a na trećoj raznospolni (poligamni), tj.
dvospolni i muški, odnosno dvospolni i ženski cvjetovi (bijeli jasen - Fraxinus
excelsior)
89






90







91





92







93
- cvjetna formula
- kratki opis cvijeta, koji navodi njegove dijelove, njihov broj i prostorni
raspored, a izražava se početnim slovima naziva cvjetnih dijelova i za prostorni
raspored usvojenim simbolima: K ili Ca - čaška (calyx); C ili Co - vjenčić
(corolla); A - andrecej; G - ginecej; P - perigon
- broj sastavnih dijelova cvijeta u svakom krugu iskazuje se brojkom i
određenim znakom
- srasli dijelovi cvijeta: broj se stavi u zagrade
- ako se dijelovi cvijeta razlikuju po veličini i obliku, ali su svi poredani
u jednom krugu, spaja ih se zarezom
- znak + : jednaki dijelovi cvijeta poredani u različitim krugovima
- nadrasla plodnica (crtica ispod broja plodničkih listova)
- podrasla plodnica (crtica iznad broja plodničkih listova)
- obrasla plodnica (crtica desno i lijevo od broja plodničkih listova)
- * : pravilan (aktinomorfan) cvijet
- |,+: nepravilan (zigomorfan) cvijet
- primjer: dvosupnice - *K
5
C
5
A
5+5
G
(5)
(pravilan cvijet; čaška ima 5
slobodnih lapova; vjenčić ima 5 slobodnih latica; dva kruga s po 5 slobodnih
prašnika; tučak se sastoji od 5 sraslih plodničkih listova - plodnica je nadrasla)

- cvjetni dijagram
- modificirani tlocrt građe cvijeta, koji pokazuje prostorne i brojčane
odnose dijelova cvijeta (najniži dijelovi cvijeta prikazani su kao periferni)
- sastavlja se na temelju poprečnog prereza cvijeta

- cvatovi (inflorescentia)
- skupine sastavljene od sitnih cvjetova

1. neograničeni (otvoreni) cvatovi
- cvatovi u kojih glavne cvatne osi rastu neograničeno
- najstariji cvjetovi se nalaze na dnu cvatne osi ili na rubu proširenog
cvatišta, a najmlađi su na vrhu cvatne osi, odnosno u sredini proširenog cvatišta
(centripetalna cvatnja)

a) jednostavni grozdasti (racemozni) cvatovi
- cvjetovi se pričvršćuju neposredno na glavnu os - cvatište, koja je
neograničena rasta

- grozd (racemus)
- ima produženu cvatnu os iz koje izbijaju cvjetne stapke koje završavaju
cvijetom (đurđica)
- klas (spica)
- sličan grozdu, ali ima sjedeće cvjetove (bez cvjetne stapke); npr. trputac
- rod Plantago
94







95
- maca ili resa (amentum)
- slična klasu; mekana i ponekad obješena cvatna os; otpada čitava nakon
cvatnje; ima jednospolne cvjetove (vrbe - rod Salix, lijeska, orah, breza)
- klip (spadix)
- sličan klasu; debela cvatna os i veliki tuljac (zalistak) koji obavija cvat,
a cvjetovi su sjedeći (iđirot - Acorus calamus, kukuruz)
- štitac (umbella)
- skraćena cvatna os, a cvjetne stapke izbijaju iz jedne zajedničke točke
te završavaju cvjetovima smještenim u istoj ravnini, a cvatnja teče od ruba
prema sredini (unutrašnjosti) cvata (luk - rod Allium)
- gronja (corymbus)
- vrlo duge stapke donjih cvjetova, a gornjih sve kraće, tako da su svi
cvjetovi u istoj ravnini (kruška - Pirus communis)
- glavica (capitulum)
- skraćena cvatna os, a vrh je proširen u cvatište, na kojem su smješteni
mnogobrojni sjedeći cvjetovi (kamilica - Chamomilla recutita, neven -
Calendula officinalis)
- košarica ili uborak (calathidium)
- cvatište je znatno prošireno i udubljeno poput košarice (suncokret -
Helianthus annuus)

b) sastavljeni grozdasti (racemozni) cvatovi
- cvjetovi su pričvršćeni za razgranjene cvatne ogranke, koji se odvajaju
od glavne cvatne osi
- metlica (panicula)
- glavna os je uspravna, dok su bočne osi mlohave (jorgovan)
- sastavljeni klas (spica composita)
- cvjetovi koji se pojavljuju na razgranjenoj cvatnoj osi su sjedeći, bez
stapke (trave, palme)
- sastavljeni štitac (umbella composita)
- po građi sličan štitcu, ali su osi razgranjene, a cvjetovi su smješteni na
osima zadnjeg reda (štitarke – Apiaceae=Umbelliferae)
- sastavljena gronja (corymbus compositus)
- po građi slična gronji, ali su bočni ogranci razgranjeni i nose cvjetove

2. ograničeni (zatvoreni) cvatovi
- glavna cvatna os završava tvorbom cvijeta; od glavne osi se odvajaju
bočne cvatne osi koje također završavaju cvijetom i prerašćuju glavnu cvatnu
os
- cvatnja je centrifugalna, tj. najstariji se cvjetovi nalaze u sredini cvata,
odnosno u sredini vrčastog cvatišta, a najmlađi cvjetovi su na rubovima cvata,
odnosno pri otvoru vrčastog cvatišta
- puno se rjeđe pojavljuju od neograničenih cvatova

96
a) jednostavni paštitasti ili račvasti (cimozni) cvatovi

- jednokraka račvica (monochasium)
- ispod cvijeta kojim završava glavna cvatna os odvaja se samo jedan
bočni ogranak, koji opet završava cvijetom
- svitak ili uvojak (bostryx)
- oblik jednokrake račvice - bočni ogranak se naizmjenično grana
desno i lijevo u ogranke višeg reda (rupičasta pljuskavica - Hypericum
perforatum)
- pahalica (rhipidium)
- oblik jednokrake račvice - svi bočni ogranci su položeni u jednoj
ravnini (perunika - rod Iris)
- kovrčica (cincinnus)
- oblik jednokrake račvice - bočni ogranci koji se odvajaju podno osi
glavnog cvata odvajaju se uvijek na istoj strani (plućnjak - Pulmonaria
officinalis)
- srpak (drepanium)
- oblik jednokrake račvice - bočni ogranci koji se odvajaju podno osi
glavnog cvata su skraćeni i položeni u istoj ravnini
- klupko (glomerulus)
- bočni ogranci su jako skraćeni i tvore cvat kuglastog oblika
- dvokraka račvica (dichasium)
- bočno od glavne cvatne osi koja završava cvijetom razvijaju se dvije
postrane cvjetne osi (žabnjaci – rod Ranunculus)
- višekraka račvica (pleiochasium)
- ispod glavne cvatne osi koja završava cvijetom, odvaja se više od dviju
kratkih bočnih osi
- pršljenasti paštitac (verticillaster)
- cvjetne stapke su primaknute i u pršljenu nanizane oko glavne osi
(bijela mrtva kopriva - Lamium album)
- gronjasti paštitac (cyma corymbosa)
- glavna cvatna os završava cvijetom, a postrani ogranci su različite
dužine, ima ih više i završavaju cvijetom
- kitica ili čuperak (fasciculus)
- cvjetovi su uspravni, usporedni, usmjereni prema gore, cvjetnih stapki
iste dužine, gusto poredani jedan uz drugi
- cvjetulja (coenanthium)
- cvjetovi su sjedeći, smješteni unutar vrčasto udubenog cvatišta (smokva
- Ficus carica)

b) sastavljeni paštitasti ili račvasti (cimozni) cvatovi
- sastavljeni gronjasti paštitac (cyma corymbosa composita)
- glavna os ograničena rasta završava cvijetom i bočni višestruko
razgranjeni ogranci različite dužine sa cvjetovima
97
- sastavljeni paštitac (cyma umbellata)
- glavna os završava cvijetom i veći broj postranih ogranaka sa
cvjetovima (cvjetne stapke izbijaju iz jedne zajedničke točke)
- sastavljena dvokraka račvica (dichasium compositum)
- glavna os završava cvijetom, a dvije postrane osi su višestruko
razgranjene i nose cvjetove na kraju

- oprašivanje
- prijenos peluda s dozrelih prašnika na njušku tučka
A) samooprašivanje (autogamija)
- zbiva se unutar dvospolnog cvijeta (peludna zrnca padaju na njušku
tučka unutar istog cvijeta)
- spriječavanje samooprašivanja:
a) dihogamija: dozrijevanje prašnika za oprašivanje i tučka za oplodnju u
različito vrijeme (proterandrija: prašnice dozriju i isprazne se prije razvoja
njuške tučka u istom cvijetu, npr. kod naprstka – rod Digitalis i štitarki -
Apiaceae; proteroginija: tučak se razvije prije razvoja prašnica, npr. vučja
stopa - rod Aristolochia)
b) raznovratnost (heterostilija): zastupljena u jaglaca (rod Primula); kod
cvjetova jednih jedinki prašnici su položeni vrlo nisko, a vrat tučka s njuškom
visoko (dugovratni tučak), dok je kod drugih jedinki obrnuto; oprašivanje je
uspješno ako tučak s visoko položenom njuškom (dugovratni tučak) biva
oprašen peludom od jedinke s cvjetovima s visoko položenim prašnicima (dakle
s drugog cvijeta), odnosno ako je tučak s nisko položenom njuškom
(kratkovratni tučak) oprašen peludom od jedinke s nisko položenim prašnicima,
tj. peludom s drugog cvijeta

B) stranooprašivanje (unakrsno oprašivanje, alogamija, ksenogamija)
- prijenos peluda s jednog cvijeta na drugi cvijet iste biljke ili različitih
biljnih jedinki; zastupljeno kod većine biljaka
- prijenos peluda pomoću vjetra: anemofilija (anemogamija); anemofilne
(anemogamne) biljke
- prijenos peluda pomoću kukaca: entomofilija (entomogamija); entomofilne
(entomogamne) biljke
- prijenos peluda pomoću ptica: ornitofilija (ornitogamija); ornitofilne
(ornitogamne) biljke
- prijenos peluda pomoću vode: hidrofilija (hidrogamija); hidrofilne
(hidrogamne) biljke

- oplodnja
- njuška tučka luči ljepljivu tvar koja omogućuje prijanjanje peluda za
njušku i klijanje
- stvara se peludna mješinica (nastaje od vegetativne stanice peludnog
zrnca), koja prodire kroz vrat tučka prema plodnici; generativna stanica (jezgra)
98
peludnog zrnca dijeli se na dvije spermalne jezgre (stanice) koje se gibaju
prema plodnici
- došavši do plodnice peludna mješinica prolazi kroz mikropilu (kličnicu)
u sjemeni zametak; zatim urašćuje u staničje embrionske vreće (tu se zbiva
oplodnja) razarajući jednu od stanica jajnog aparata (jednu od dviju sinergida -
pomoćnih stanica)
- jedna od dviju spermalnih jezgara spaja se sa ženskom spolnom
stanicom (jajnom stanicom), a druga sa središnjom (sekundarnom) jezgrom
embrionske vreće: to je dvostruka oplodnja (kritosjemenjače)
- pri oplodnji jajne stanice s jednom od spermalnih jezgara nastaje zigota
(dvostruki broj kromosoma - 2n)
- iz oplođene jajne stanice razvija se zametak (embrij)
- pri oplodnji središnje (sekundarne) jezgre embrionske vreće (nastale
spajanjem dviju jezgara) drugom spermalnom stanicom nastaje stanica s
trostrukim brojem kromosoma (3n) iz koje će se razviti endosperm (hranjivo
staničje)
- nakon oplodnje sjemeni zametak prelazi u sjemenku; iz ovoja sjemenog
zametka nastaje sjemena lupina (testa); plodnica prelazi u plod; stijenke
plodnice stvaraju stijenke ploda - usplođe (pericarpium)


- sjemenka
- organ za razmnožavanje svih cvjetnjača koji se razvija iz sjemenog
zametka nakon oplodnje
- izvana je obavijena sjemenom lupinom
- ispod sjemene lupine je zametak (klica, embrij) s pričuvnim hranjivim
tvarima: dijelovi biljke u zametnom stanju (korijenak - radicula, stabalce -
cauliculus, pupoljčić - plumula i jedna ili dvije supke - cotyledones)
- na površini sjemene lupine je hil – trbuh (hilum), koji se stvara pri
odvajanju sjemenke od sjemenog drška (funiculus); uz hil je smještena kličnica
(mikropila) - mali otvor kroz koji u unutrašnjost sjemenke prodire voda
neophodna za klijanje
- ako nastupe povoljni uvjeti za klijanje klica sjemenke razvije se u
odraslu biljku: iz korijenka klice razvije se glavni korijen, a supke se javljaju
kao prvi listovi stabljike
- broj supki je sistematsko obilježje (jednosupnice imaju jednu supku,
npr. trave – Poaceae=Gramineae; dvosupnice - dvije supke; golosjemenjače -
do 15 supki)






99







100







101
PLODOVI
- organi za razmnožavanje u cvjetnjača
- u stvaranju plodova sudjeluje plodnica (pravi plodovi), ali i drugi dijelovi
cvijeta: cvjetište, čaška, vjenčić itd. (nepravi plodovi)
- unutar ploda nalazi se sjemenka, a izvana je usplođe – perikarp (stijenke
ploda), koje se razvija iz stijenki plodnice
- pri morfološkom klasificiranju plodova bitna su sljedeća obilježja:
- svojstvo usplođa: suhi ili sočni plodovi
- količina sjemena: jednosjemeni ili višesjemeni plodovi
- način otvaranja plodova: jedni se otvaraju, drugi se ne otvaraju
- broj plodničkih listova iz kojih nastaje plod

- pravi plodovi (eucarpia)
1. suhi plodovi
- imaju suho usplođe (može biti kožasto, čak i drvenasto)

A) pucavci
- otvaraju se na temelju povećanog turgora
a) jednoplodnički
nadrasli

mjehur (folliculus)
- jednopretinčani plod; otvara se pucanjem po trbušnom šavu, tj. na
mjestu gdje su srasli rubovi plodničkog lista (kukurijek - rod Helleborus)

mahuna (legumen)
- jednopretinčani plod; otvara se pomoću dvaju zaklopaca; sjemenka je
pričvršćena za rubove zaklopaca; porodica mahunarke - Leguminosae
(npr. soja – Glycine max=Glycine soja)

b) višeplodnički
nadrasli

tobolac (capsula)
- građen od dvaju ili više plodničkih listova; različita oblika (mak, vrbe)
- otvara se na različite načine (rupicama, bočnim poklopcima itd.)
- može biti jednopretinčan do višepretinčan

komuška (siliqua)
- dvopretinčani plod izduženog oblika (dužina 4 i više puta nadilazi
širinu), nastao od dvaju plodničkih listova
- sjemenka je pričvršćena za pregradu, koja dijeli plod na dva pretinca
- svojstvena krstašicama - Brassicaceae=Cruciferae

102







103
komuščica (silicula)
- slična po građi komuški, ali je kratka i široka
- svojstvena krstašicama – Brassicaceae=Cruciferae
(npr. pastirska torbica ili rusomača – Capsella bursa-pastoris)
podrasli
tobolac (capsula)
- perunike (troplodnički), zvončići

B) nepucavci
- ne otvaraju se
a) jednoplodnički
nadrasli

orah (nux)
- suho, tvrdo, drvenasto usplođe
- sjemenka je slobodna unutar pretinaca
- lijeska (Corylus avellana, Betulaceae) - plod orah = lješnjak

oraščić (nucula)
- manji od oraha
- ima prilagodbe za raznošenje (krilca, dlake, kuke)
- žabnjak (rod Ranunculus)

podrasli
žir (glans)
- izdužen oblik; pri osnovici obavijen čaškastom izraslinom (latvica -
cupula); ima kožasto usplođe
- hrast (rod Quercus)

perutka (samara)
- usplođe s kožastom krilatom izraslinom (raznošenje sjemenaka vjetrom)
- javor (rod Acer, Aceraceae), jasen (rod Fraxinus, Oleaceae), brijest
(rod Ulmus, Ulmaceae), joha (rod Alnus, Betulaceae)


b) višeplodnički
nadrasli

višeplodnički orah (nux syncarpa)
- lipa (rod Tilia)

pšeno (caryopsis)
- dvoplodnički; kožasto usplođe, sraslo sa sjemenom lupinom
- porodica trave - Poaceae=Gramineae (pšenica, kukuruz)
104
podrasli
roška (achenium)
- dvoplodnički; sjemenka je obavijena čvrstim kožastim usplođem i
slobodno se nalazi u njemu
- porodica glavočike - Asteraceae=Compositae (npr. maslačak -
Taraxacum officinale)
- na vrhu roške se kod mnogih vrsta javlja posebna prilagodba u obliku
rasperjanih dlaka ili čekinja (nastala preobrazbom čaške) - kunadra (pappus),
koja služi rasprostranjivanju sjemenaka


C) cijepavci
- raspadaju se u dijelove poprečnim lomom plodničkih listova
a) jednoplodnički
nadrasli

člankovita mahuna (cijepavac) (lomentum)
- plod u nekih mahunarki, raščlanjen u jednosjemene poprečno
pregrađene pretince i tako se cijepa (grašar - rod Coronilla, Fabaceae)

b) višeplodnički
nadrasli

člankovita komuška (dvoplodnički cijepavac) (bilomentum)
- vrsta komuške, koja se kad dozrije poprijeko cijepa u pojedine članke
- rotkva (rod Raphanus, Brassicaceae)

dvoplodnički kalavac (carcerulus)
- usnače – Lamiaceae=Labiatae (npr. kadulja - Salvia officinalis)
- dvopretinčana nadrasla plodnica, u koje se pri razvitku ploda, zbog
razvitka dviju nepravih pregrada, javljaju 4 pretinca te se plod raspada na
4 samostalna ploda - oraščića

mnogoplodnički kalavac (polyachenium)
- sastavljen od više jednosjemenih plodića
(rodovi Malva - sljez i Althaea - bijeli sljez)

podrasli
dvoplodnička roška ili dvoplodnički kalavac (diachenium)
- štitarke, broćike
- kod štitarki (Apiaceae=Umbelliferae) podrasla plodnica cvjetova
sastoji se od 2 međusobno srasla plodnička lista, koji se nakon dozrijevanja
ploda razdvoje (kalaju) na dva plodića (merikarpa), koji su i dalje povezani
pomoću plodovne nitaste stapke - plodonoše (karpofora)
105
2. sočni plodovi
- u sočnom usplođu sadrže vodu, ugljikohidrate, vitamine, masti itd.
a) jednoplodnički
nadrasli

boba (bacca)
- mesnati, najčešće obojeni plod
- usplođe ima 2 sloja: izvana je kožica (egzokarp), a unutra je libovina
(mezokarp i endokarp) s više sjemenaka
- žutika (rod Berberis)

koštunica (drupa)
- obojeni jednosjemeni i jednopretinčani plod
- sjemenka ne srašćuje s usplođem
- usplođe ima 3 dijela: vanjsku tanku kožicu (egzokarp), srednji sočni
mesnati (ponekad suh) dio (mezokarp) i unutarnji drveni tvrdi dio sa
sjemenkom (koštica - endokarp)
- trešnja, šljiva, badem, orah (Juglans regia, Juglandaceae)

podrasli
boba (bacca)
- ribiz (rod Ribes, Saxifragaceae)

b) višeplodnički
nadrasli

višeplodnička boba (syncarpium baccatum)
pomoćnice - Solanaceae (velebilje - Atropa belladonna; dvoplodnički)

bobičasta koštunica (drupa bacciformis)
- koštunici sličan plod sočna i mesnata usplođa, a sadrži više sjemenaka
obavijenih tvrdom košticom
- božikovina (Ilex aquifolium, Aquifoliaceae)

hesperidij (hesperidium)
- višesjemeni i višepretinčani plod; u vanjskom debelokožastom dijelu
ploda (egzokarpu) su lizigene uljenice; srednji dio ploda (mezokarp)
spužvast je, bijel i suh; unutrašnji dio (endokarp) je sočan i mesnat, i u
njemu se nalaze sjemenke
- vrste roda Citrus, Rutaceae (limun - Citrus limon, naranča - Citrus
aurantium, itd.)

podrasli
bundevasta boba (pepo)
106
- višesjemeni plod, koji izvana ima tvrdo usplođe, a središnji i unutarnji
dio ploda je mesnat i sočan
- porodica bundevovke (Cucurbitaceae: bundeva - Cucurbita pepo, dinja
- Cucumis melo, lubenica - Citrullus lanatus, krastavac - Cucumis sativus);
banana (Musa paradisiaca, Musa sapientium - Musaceae)

bobičasta koštunica (drupa bacciformis)
- bazga (rod Sambucus, Caprifoliaceae)


- nepravi plodovi (pseudocarpia)
1. zbirni plodovi
- razvijaju se od brojnih, nesraslih plodničkih listova, koji dozore u
zasebne plodiće, koji ostaju zajedno u obliku jednog ploda

A) suhi plodovi
jagodasti plod (mnogooraščić) (fraga)
- šumska jagoda (Fragaria vesca, Rosaceae); cvjetište postane mesnato i
sočno, a na njemu je smješteno puno sitnih plodića - oraščića

šipurasti plod (cynosbaton)
- ruža (rod Rosa), mogranj (Punica granatum, Punicaceae)
- sastoji se od razraslog cvjetišta što sazrijevanjem postaje crveno
- na unutarnjoj strani peharasta cvjetišta (hipantij) ima puno suhih
plodova - oraščića (mnogooraščić)

B) sočni plodovi
mnogokoštunica (polydrupa)
- građena od puno sitnih koštunica
- kupina-Rubus fruticosus i malina-Rubus idaeus (Rosaceae)

jezgričasti plod (pomum)
- pri tvorbi ploda zajedno s plodnicom razrašćuju se i drugi dijelovi
cvijeta (cvjetište i niži dijelovi lapova)
- jabuka-Malus silvestris i kruška-Pirus communis (Rosaceae)

gloginja (pyrenes)
- duguljasti, crveni jednosjemeni ili višesjemeni plod; glog (rod
Crataegus, Rosaceae)

2. skupni plodovi (skupine plodova)

A) suhi plodovi
suhi skupni plod (coenanthocarpium)
107
- glavica obavijena ovojnim listovima sa zavinutim kukama
- čičak (rod Arctium, Asteraceae)

B) sočni plodovi
sočni skupni plod (suplođe)
- razvija se iz više međusobno sraslih cvjetova
smokva (syconium): nepravi sočni skupni plod u tvorbi kojeg sudjeluje čitav
cvat, a sitne plodove tvore oraščići (smokva - Ficus carica, Moraceae); dudinja
(morum): isto nastaje od cvata, a svaki sitni plod tvori mala koštunica u
razvitku koje sudjeluje i mesnata čaška (dud - rod Morus, Moraceae)

srašljike (sorocarpium)
- ananas (Ananas sativus, Bromeliaceae); cvat obavije mesnatu os punu
cvjetova iz kojih se razvijaju plodovi

dvojne bobe (bibacca)
- kozja krv (rod Lonicera, Caprifoliaceae)


Rasprostranjivanje sjemenaka i plodova

- autohorija (samorasprostranjivanje)
- širenje sjemenaka pomoću vlastitih uređaja i vlastitih sila (ako
dotaknemo zrele plodove nekih biljaka one daleko izbace sjemenke - i do 12 m;
npr. štrcalica – Ecballium elaterium, Cucurbitaceae)

- alohorija (stranorasprostranjivanje)
- širenje sjemenaka na udaljenosti uz pomoć različitih čimbenika:
a) anemohorija: rasprostranjivanje pomoću vjetra (mnoge biljke stepa i
pustinja, vrste porodice Asteraceae)

b) hidrohorija: rasprostranjivanje pomoću vode (vodene i močvarne biljke)

c) zoohorija: rasprostranjivanje pomoću životinja (sjemenke i plodovi takvih
biljaka imaju različite izrasline kojima se prihvaćaju za dlake i perje životinja;
čičak)
- ornitohorija: rasprostranjivanje pomoću ptica (bobe, koštunice i bobičaste
koštunice); ptice pojedu plodove, izbace sjemenke zajedno s izmetinama;
sjemenke padnu na tlo i prokliju
- mirmekohorija: rasprostranjivanje pomoću mravi (šumske biljke
umjerenih i tropskih područja, npr. rosopas - Chelidonium majus,
Papaveraceae; sjemenke i plodovi tih biljaka imaju karakteristične
privjeske - elajosome, koji sadrže hranjive tvari i tvari za primamljivanje)

108
SISTEMATIKA BILJA
- botanička disciplina, koja se bavi svrstavanjem biljnih organizama, a
istražuje i srodničke veze između pojedinih skupina biljaka
- veliku ulogu u razvitku sistematike odigrao je švedski prirodoznanac
Carl Linnaeus (Carl Linné) (1707-1778)
- 1753. godine on je uveo binarnu nomenklaturu, tj. dvoimeno nazivlje
(prva riječ je imenica i označuje naziv roda, a druga riječ je obično pridjev
koji zajedno s nazivom roda služi označavanju vrste (npr. Mentha x piperita
- paprena metvica, Brassica nigra - crna gorušica); iza latinskog naziva
biljke stavlja se ime autora, koji je prvi opisao tu biljku, npr. Salvia
officinalis L. (L = Linné)
- taksonomske kategorije
- sistematske kategorije (jedinice) su: vrsta, rod, porodica, red, razred,
odjeljak i carstvo
- vrsta (species)
- najvažnija taksonomska kategorija
- areal je područje prirodne rasprostranjenosti vrste
- predstavnici iste vrste, koji se međusobno odlikuju malim razlikama
dijele se na podvrste, varijetete (odlike), forme i rase
- rod (genus)
- obuhvaća srodnički bliske vrste, koje imaju puno zajedničkih obilježja
(građa i položaj cvjetova, plodova i sjemenaka; anatomska građa)
- neki rodovi obuhvaćaju puno vrsta, a drugi sadrže manji broj vrsta
- porodica (familia)
- obuhvaća bliske i međusobno srodne rodove
- neke su porodice velike (veći broj rodova), dok su druge manje (manji
broj rodova)
- naziv porodice tvori se dodatkom sufiksa -aceae osnovici jednog od
pripadnih rodova: npr. porodica makovki dobila je naziv po maku (rod
Papaver) - Papaveraceae
- red (ordo)
- obuhvaća filogenetski usko povezane porodice, a dobiva naziv po
jednoj od pripadnih porodica
- redovi se ujedinjuju u razrede (classis), razredi u pododjeljke (subphylum), a
pododjeljci u odjeljke (phylum) - npr. pododjeljak kritosjemenjača
(Angiospermae) dijeli se na dva razreda: jednosupnice (Monocotyledoneae) i
dvosupnice (Dicotyledoneae)
- neke porodice unatoč već postojećim starim nazivima (koji su nastali kao
posljedica nekog zajedničkog obilježja) dobile su nove nazive, koji vode
podrijetlo od određene biljne svojte koja je svojstvena toj taksonomskoj
kategoriji:
- porodica Cruciferae = Brassicaceae (prema rodu Brassica)
- porodica Palmae = Arecaceae (prema rodu Areca)
- porodica Gramineae = Poaceae (prema rodu Poa)
109
- porodica Leguminosae = Fabaceae (prema rodu Faba)
- porodica Labiatae = Lamiaceae (prema rodu Lamium)
- porodica Compositae = Asteraceae (prema rodu Aster)
- porodica Guttiferae = Clusiaceae (prema rodu Clusia)
- razred Dicotyledoneae dobio je naziv Magnoliatae (Magnoliopsida), a razred
Monocotyledoneae dobio je naziv Liliatae (Liliopsida)

PROKARYOTA (prokarioti)
- skupine biljnih organizama bez prave, ovojem obavijene stanične jezgre
1. odjeljak Schizophyta
I razred bakterije (Schizomycetes)
II razred modrozelene alge (Cyanophyceae)
EUKARYOTA (eukarioti)
- biljke, koje imaju pravu staničnu jezgru
2. odjeljak alge (Phycophyta)
3. odjeljak gljive (Mycophyta)
4. odjeljak lišaji (Lichenes)
5. odjeljak mahovine (Bryophyta)
6. odjeljak papratnjače (Pteridophyta)
7. odjeljak sjemenjače (Spermatophyta)

1. odjeljak SCHIZOPHYTA
- najniži oblik biljne organizacije
- razmnožavaju se jednostavnom diobom ("biljke cijepalice")
- obuhvaćaju 2 razreda: bakterije (heterotrofni i autotrofni oblici) i modrozelene
alge (pretežno autotrofne i imaju fotosintezu kod koje se oslobađa molekularni
kisik)

I razred BAKTERIJE (SCHIZOMYCETES)

- vrlo rasprostranjene u prirodi (tlo, slatka i slana voda, zrak)
- mikroorganizmi s primitivnom organizacijom stanice
- pretežno bez klorofila, bez tipičnih plastida i bez prave stanične jezgre
- razmnožavanje
- vegetativno: jedna se stanica dijeli na dvije (najčešće), a kod izduženih
oblika dioba se vrši okomito na uzdužnu os (dioba stanice bez jezgre je
cijepanje; zato bakterije nazivaju schizomycetes - gljive cijepalice)
- životne funkcije:
- razgrađuju složene organske spojeve, rastvarajući biljne i životinjske
ostatke i prevode ih u jednostavne anorganske spojeve
- mnoge su bakterije heterotrofni organizmi, dakle ne mogu samostalno
sintetizirati organske tvari (saprofiti za svoju prehranu uzimaju mrtve organske
tvari, a nametnici ili paraziti žive na živim organizmima); neke bakterije su
autotrofne (radi sinteze organskih tvari koriste CO
2
iz zraka)
110
- kemosintetske bakterije: sudjeluju u oksidaciji anorganskih tvari
- aerobne bakterije (žive u sredini koja sadrži kisik) i anaerobne
bakterije (žive u sredini bez kisika)
- nitrifikacijske bakterije: sposobne su apsorbirati dušik iz zraka i
skupljati ga u tlu u obliku spojeva:
a) bakterije koje obitavaju na korijenju mahunarki (Leguminosae=Fabaceae)
tvoreći gomoljčiće (čvoriće), koji predstavljaju pretvorbu korijena; te bakterije i
mahunarke žive u simbiozi, tj. bakterije u tim gomoljčićima skupljaju dušik koji
koriste mahunarke, a bakterije koriste ugljikohidrate koje su proizvele
mahunarke, a također i mineralne soli koje apsorbiraju iz tla pomoću korijenja
mahunarki; bakterije su dobile naziv po biljkama na kojima se one razvijaju:
ime roda za te bakterije je Rhizobium (gr. rhiza-korijen, bios-život, tj. život na
korijenju)
b) bakterije koje žive u tlu samostalno - aktivno skupljaju dušik uz prisutnost
dovoljnih količina organskih tvari u tlu
- brojne vrste bakterija uzrokuju bolesti životinja i čovjeka, te biljaka
(biljne patogene vrste bakterija prodiru u biljku ili kroz puči, hidatode i sl. ili
zaraze rane - pukotine od mraza, ozljede od kukaca)
- neki sistematičari u najnovije vrijeme smatraju da i bakterije, isto kao i gljive,
treba izdvojiti u posebno carstvo (ne ubrajaju se ni u životinje, ni u biljke)

II razred MODROZELENE ALGE (CYANOPHYCEAE)
- poznati rodovi su: Oscillatoria, Nostoc i Gloeocapsa
- jednostanične ili nitaste alge primitivne organizacije; najsloženiji prokarioti
- nemaju pravu jezgru (već samo ekvivalent jezgre), nemaju kromatofore
odijeljene citoplazmatskim omotačem
- žive autotrofno, ali se mogu koristiti i organskom hranom
- u središnjem dijelu stanice (centroplazma) smješten je kromatinski aparat (sa
DNA) - ekvivalent jezgri
- bezbojna centroplazma je okružena obojenom kromatoplazmom, koja nema
vakuola, a sadrži RNA i pigmente za asimilaciju: klorofil, karotenoide i dva u
vodi topljiva kromoproteida (fikobilina): modri fikocijan i samo u nekih vrsta
crveni fikoeritrin (količinski odnosi pigmenata djelomično su labilni)
- u kromatoplazmi se taloži kao produkt asimilacije cijanoficejski škrob, koji je
sličan glikogenu
- višeslojna stanična stijenka građena je od pektina, hemiceluloze i dijelom
celuloze, a često nabubri u galertu i sluz
- većina ovih alga je nepokretna (neki nitasti oblici mogu kližući puzati)
- razmnožavanje: vegetativno (dioba stanica stvaranjem poprečnih stijenki)
- imaju oko 2000 vrsta, a rasprostranjene su na čitavoj površini Zemlje
(galertaste mase ili fine nitaste prevlake u vodama, posebno slatkim, na tlima,
kori drveća i stijenama); veći broj ovih alga pojavljuje se u lišajima
- slične su bakterijama po nedostatku prave stanične jezgre, te po načinu diobe
stanice; zato se nazivaju i cijanobakterije (modrozelene bakterije)
111







112







113
2. odjeljak ALGE (PHYCOPHYTA)

- jednostanične do višestanične, različito obojene, autotrofne vodene biljke
- dijele se prema pigmentu plastida na određeni broj razreda, a razredi prema
stupnju organizacije na različiti broj redova
- kod visoko razvijenih predstavnika smeđih i crvenih alga steljka (thallus) je
diferencirana u dijelove, koji su svojim oblikom slični pravim listovima,
stabljici i korijenu, pa se nazivaju filoid, kauloid i rizoid

razred SMEĐE ALGE (PHAEOPHYCEAE)

- većina smeđih algi živi u morima i oceanima
- njihovi kromatofori (feoplasti) sadrže klorofil a i c, |-karoten i nekoliko
ksantofila (prvenstveno smeđi fukoksantin koji prekriva ostale pigmente)
- produkt asimilacije i pričuvni materijal: manitol (šećerima sličan alkohol),
masno ulje i laminarin (dekstrinu sličan polisaharid)
- stanične stijenke sastoje se od celuloze i pektina, a često se javlja algin (gelu
sličan polisaharid)
- razmnožavanje: izogamija (spajanje dviju po veličini i obliku jednakih
gameta); u razvijenijih oblika javlja se razvitak muških rasplodnih organa -
anteridija, a ženski rasplodni organi - oogoniji imaju po jednu jajnu stanicu

- Jadranski bračić - Fucus virsoides (porodica Fucaceae - bračići)
- rasprostranjen u Jadranskom moru; najčešće jednodomna biljka (anteridiji i
oogoniji u istom konceptakulu)
- steljka je račvasto (dihotomski) razgranjena i posebnom pločicom
("stopalom") pričvršćena za kamenitu podlogu; valjkasti dio steljke je kauloid,
a plosnati dio steljke je filoid sa središnjim rebrom
- završeci ogranaka steljke su nabrekli (receptakuli) i nose gusto raspoređene
vrčaste udubine, tzv. konceptakule (rasplodne jamice), u kojima se između
sterilnih niti (parafiza) nalaze anteridiji (muški rasplodni organi - raspoređeni
su na tankim razgranjenim dršcima i redukcijskom diobom stvaraju bičaste
spermatozoide) i oogoniji (ženski rasplodni organi - veliki, sjede na kratkom
dršku, a u njima se redukcijskom diobom stvaraju jajne stanice); nakon
oplodnje stvara se diploidna stanica iz koje se razvije nova biljka
- na steljci se nalaze i zračni mjehuri, koji omogućuju lebdenje u void

- Šećerna (Sladorna) laminarija - Laminaria saccharina (porodica
Laminariaceae)
- raste u sjevernim morima; steljka ima listastu plojku koja se svake godine
obnavlja
- razni predstavnici porodica Laminariaceae (Laminaria cloustonii) i Fucaceae
sadrže u svom pepelu jod

114

razred CRVENE ALGE (RHODOPHYCEAE)

- pretežno morske alge; raščlanjena steljka svojim vanjskim izgledom podsjeća
na više biljke s listovima i stabljikom
- njihove stanice sadrže samo jednu jezgru i većinom brojne kromatofore
(rodoplaste)
- u rodoplastima su klorofil a i d te popratni karotenoidi prekriveni crvenom
bojom fikoeritrinom, a kod nekih vrsta nalazi se i modri fikocijan
- produkt asimilacije: floridejski škrob (po svojim svojstvima on se nalazi
između pravog škroba i glikogena)
- stanične stijenke sastoje se od celuloze i pektina i često su jako sluzave
- razmnožavanje: nespolno (sporama) i spolno (gametama); spore i gamete su
uvijek nepokretne, tj. bez bičeva
- uporaba: iz staničnih stijenki većeg broja crvenih algi dobivaju se razni
polisaharidi, koji se rabe u farmaciji (od rodova Gelidium, Gracilaria, Euchema
i dr. dobiva se agar-agar, a od vrsta Chondrus crispus i Gigartina mamillosa
dobiva se carrageen)



3. odjeljak GLJIVE (MYCOPHYTA)
- pojedini sistematičari ubrajaju gljive u posebno carstvo
- nemaju plastida i bezbojne su; jednostanični ili višestanični organizmi
- žive heterotrofno (kao saprofiti: žive na mrtvim organskim tvarima; kao
nametnici ili paraziti: žive na biljnim i životinjskim organizmima)
- mikorizne gljive: žive u simbiozi s korijenjem viših biljaka
- stanična stijenka građena je od hitina (strukturni polisaharid s dušikom), a
rijetko od celuloze
- vegetativno tijelo gljiva sastoji se najčešće od razgranjenih bezbojnih niti -
hifa, koje sve zajedno tvore micelij (gljivaču), koji je u većine gljiva uronjen u
podlogu; na površinu podloge izlaze plodišta (klobuci na stapkama, kopitasta
tijela itd.) ili druga tijela u kojima nastaju spore
- razmnožavanje:
- vegetativno: pupanjem (kvasci), sklerocijima (ražova glavica) itd.
- nespolno: zoosporama, sporangiosporama (Mucor) i konidiosporama
(Penicillium)
- spolno: niže gljive se razmnožavaju izogamijom, heterogamijom,
oogamijom i zigogamijom (spajanjem muških i ženskih spolnih stanica –
gameta nastaje zigota, koja nakon redukcijske diobe izraste u sporangij sa
sporama); kod viših gljiva spore nastaju u tvorevinama u obliku mijeha
(askusima ili ascima) ili u kijačastim tvorevinama (bazidijima)


115
I razred GLJIVE SLUZNJAČE (MYXOMYCETES)

- filogenetski stari organizmi primitivne građe, bez klorofila
- to su ameboidno pokretljive protoplazmatske mase s mnogo jezgara (tzv.
plazmodiji)


II razred NIŽE GLJIVE (PHYCOMYCETES)

- obuhvaća više redova
- Crna (siva) plijesan ili mukor - Mucor
- pripada redu Zygomycetales
- saprofitska gljiva oblika mekano dlakave plijesni (razvija se dobro na
prehrambenim proizvodima - npr. na starom kruhu se uočava kao paučinasta
prevlaka s crnim “posipom”)
- na vrhu micelija su sporangiofori, niti koje na vrhu stvaraju sporangij u
kojem endogeno nastaju spore pomoću kojih se odvija nespolno razmnožavanje
- spolno razmnožavanje - zigogamija (među hifama nastaju kopulirajući
ogranci, u kojima se stvaraju gametangiji - stanice ili stanične skupine od kojih
ili unutar kojih nastaju gamete; spajanjem dva raznospolna gametangija nastaje
zigospora iz koje nastaje kratka hifa sa sporangijem)


III razred GLJIVE MJEŠINARKE (ASCOMYCETES)

- micelij je građen od vrlo dugih hifa s poprečnim stijenkama
- kod tih gljiva nastaju mješinice (askusi) u posebnim plodišnim tijelima
različitog oblika
- tipovi plodišnih tijela: klejstotecij (kuglast i potpuno zatvoren), peritecij
(poluotvoren - na vrhu je otvor za izbacivanje spora) i apotecij (otvoren)
- u mješinicama se nalazi najčešće po 8 askospora (rjeđe 4)

- Pekarski kvasci - Saccharomyces cerevisiae
- jednostanične gljive koje ne stvaraju micelij
- stanice imaju staničnu stijenku, citoplazmu, jezgru i vakuole
- vegetativno razmnožavanje: pupanjem (na matičnoj stanici nastaje mala
izraslina koja se postupno povećava te se odvoji od matične stanice i ponovno
počinje s pupanjem; tako nastaje niz stanica, koji se raspada na pojedine
samostalne stanice, sposobne za ponovnu diobu)
- spolno razmnožavanje: stapanjem dviju haploidnih stanica nastaje diploidna
zigota koja prelazi u mješinicu, nakon čega dolazi do mejotičke diobe (u svakoj
mješinici nalaze se po 4 askospore iz kojih se razvijaju kvaščeve stanice)


116







117







118
- Ražova glavica - Claviceps purpurea
- nametnik je u mladoj plodnici trava (Poaceae), prvenstveno na raži (Secale
cereale)
- u vrijeme dozrijevanja raži na klasovima uočavaju se crnoljubičasti roščići -
sklerociji - Secale cornutum (strše iz klasa, znatno su veći od ploda - pšena):
sastoje se od niti gljiva, dugi su oko 2,5 cm, a široki 3-5 mm
- ljeti u doba dozrijevanja raži sklerociji padnu na tlo i prezime pod snijegom;
na proljeće se na njima stvaraju kuglaste crvenkaste glavice (glavičaste strome)
u kojima se nalaze plodišna tijela - periteciji; unutar peritecija razvijaju se
mješinice (askusi) unutar kojih nastaje 8 nitastih askospora; spore raznosi vjetar
te nakon što padnu na njušku tučka raži, vrlo brzo tvore micelij; niti gljiva
prodiru u plodnicu i na njihovom kraju nastaju okrugle konidiospore; na
klasovima raži luči se slatka tekućina (medna rosa) koja privlači kukce koji
prenose konidiospore na nezaražene klasove; konidiospore na plodnicama tvore
micelij pa na klasovima raži nastaju sklerociji umjesto plodova - pšena

- Kistac - Penicillium
- vrste ovog roda žive u tlu (razgradnja organskih tvari)
- ima višestanični razgranjeni micelij (koji je u supstratu)
- nad površinom micelija uzdižu se konidiofori, koji se u vršnom dijelu više
puta granaju, a na kraju svakog razgranjenog konidiofora nastaje niz okruglih
vanjskih spora (egzospora) - konidiospora, koje se raznose zrakom i padnu na
povoljno stanište tvoreći novi micelij

- Gomoljače (tartufi)
- poznate u kulinarstvu; žive u bjelogoričnim šumama u tlu na dubini od 15 cm
- gomoljasta plodišta su snažne arome pa ih se pronalazi dresiranim
životinjama, psima i svinjama
- veličinom i kvalitetom okusa ističu se istarski tartufi (Tuber magnatum)


IV razred GLJIVE STAPČARE (BASIDIOMYCETES)

- većina ovih gljiva rasprostranjena je u šumama; micelij se razvija u tlu
- bazidiospore nastaju na posebnim stanicama - bazidijima ("stapkama")
- na svakoj bazidiji obično se razvijaju 4 bazidiospore
- razmnožavaju se sporama
- plodište se sastoji od klobuka (bazidiji se razvijaju s njegove donje strane) i
stručka
u skupinu ovih gljiva spadaju gljive koje žive na deblima drveća (razaraju
drvo); veći broj jestivih gljiva (poljska pečurka, vrganji, rujnica itd.); otrovne
gljive (npr. muhara - Amanita muscaria); rđe (red Uredinales) koje napadaju
različite ljekovite biljke (npr. paprenu metvicu napada Puccinia menthae, a
bijeli sljez Puccinia malvacearum); snijeti (red Ustilaginales) koje su nametnici
119
na mnogim kulturnim i samoniklim biljkama (npr. kukuruzna snijet - Ustilago
zeae)





120

V razred NESAVRŠENE GLJIVE (FUNGI IMPERFECTI ILI
DEUTEROMYCETES)

- razgranjeni micelij
- nespolno razmnožavanje konidiosporama


4. odjeljak LIŠAJI (LICHENES)

- dvostruki organizmi (sveze gljivinih hifa i nižih alga, koje su postale
morfološka i fiziološka jedinica)
- budući da modrozelene alge, koje mogu biti jedan od partnera, ne pripadaju
algama, nego još primitivnijoj skupini organizama – cijanobakterijama
(modrozelenim bakterijama), lišaj se definira kao stabilna, samoodrživa
zajednica gljive (mikobiont) i alge i/ili cijanobakterije (fotobiont)
- steljka (talus) lišaja je vegetativno tijelo, koje nije diferencirano na list,
stabljiku i korijen
- gljive čine najveći i temeljni dio steljke lišaja, a pripadaju razredu gljiva
mješinarki (rjeđe razredima gljiva stapčara i nesavršenih gljiva)
- alge (prije nazvane gonidije) koje ulaze u sastav lišaja su najčešće
jednostanične zelene alge; samostalno stvaraju organske tvari tijekom
fotosinteze, a te tvari koriste gljive za svoj život
- gljive apsorbiraju vodu i mineralne tvari, koje koriste alge

- podjela lišaja prema podlozi na koju su pričvršćeni: terestrički (rastu na tlu),
epilitski (rastu na stijenama) i epifitski (rastu na drugim biljkama)

- prema morfološkim svojstvima dijele se na tri tipa:
- korasti lišaji (izgleda kore i tvore 80% svih vrsta lišaja; čvrsto
pričvršćeni za podlogu)
- listasti lišaji (oblika razgranjenih listića; slabo pričvršćeni za podlogu)
- grmasti lišaji (oblika grma; osnovicom su pričvršćeni za podlogu)

- prema anatomskoj građi dijele se na dva tipa:
- homeomerni tip: alge su uglavnom ravnomjerno raspodijeljene u
steljci; hife gljiva su na gornjoj i donjoj strani gušće te tvore sloj kore
- heteromerni tip: alge su smještene u određenom sloju, koji je
paralelan s površinom steljke





121
- vegetativno razmnožavanje:
a) pri ugibanju starih dijelova, odvajaju se od lišaja mlađi dijelovi i
postaju samostalni organizmi
b) pomoću soredija: sorediji su sitne nakupine sastavljene od nekoliko
stanica alga isprepletenih hifama gljiva; nastaju unutar steljke često na
određenim mjestima tzv. soralama; nastali sorediji izbacuju se iz steljke van, te
ih raznosi vjetar; pri povoljnim uvjetima izrastu i tvore novi organizam
c) pomoću izidija: izidiji su izrasline slične štapiću i koraljima, a nastaju
na gornjoj strani lišaja; sastoje se od gljive i alge; mogu se otkidati od lišaja i
rasprostranjivati pomoću vjetra, vode itd.; pri odgovarajućim uvjetima izrastu i
tvore novi organizam


- Islandski lišaj - Cetraria islandica, Parmeliaceae
- grmasti lišaj (raste na tlu i među stijenama)
- rasprostranjen u arktičkom području, sjevernoj Europi, sjevernoj Italiji,
Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj (u Hrvatskoj se može naći samo na višim
planinama: Velebitu, Risnjaku)
- u presjeku steljke lišaja razlikuju se kora lišaja (s gornje i donje strane)
sastavljena od pseudoparenhima (hife) te srž lišaja sastavljena od
isprepletenih hifa (plektenhim) i zelenih alga (gonidija)

- Bradati lišaj - Usnea barbata, Parmeliaceae
- rasprostranjen u smrekovim šumama


5. odjeljak MAHOVINE (BRYOPHYTA)

- kod nekih predstavnika tijelo je u obliku krpastog ili vrpčastog talusa, a kod
drugih skupina tijelo je raščlanjeno na stabljiku i listove (“Cormophyta” =
stablašice)
- pričvršćuju se za tlo pomoću tankih rizoida (stanice ili stanične niti nalik na
korijenove dlačice)
- žive na vlažnim staništima
- autotrofni organizmi (izraženi kloroplasti)
- u njihovom razvojnom ciklusu dobro je izražena izmjena spolne i nespolne
generacije; kod mahovina prevladava spolna generacija ili zeleni gametofit:
haploidna mahovina (uključujući protonemu) s anteridijima i arhegonijima,
koja nosi diploidni bezbojni (blijedosmeđi) sporofit (koji nije samostalna biljka,
nego ostaje kao sporogon doživotno povezan s gametofitom, a završava svoj
razvoj stvarajući spore)
- od ostalih viših biljaka se razlikuju, jer nemaju razvijen pravi provodni sustav,
a i staničje nije potpuno diferencirano

122







123
- dijele se na dva oštro ograničena razreda (koji se razlikuju po građi
vegetativnog tijela te po razvoju gametangija i sporogona)

I razred JETRENJARKE (HEPATICAE)

II razred PRAVE MAHOVINE (MUSCI)

-Obični vlasak - Polytrichum commune (red Bryales, porodica Polytrichaceae)
- raste na vlažnim mjestima, močvarama; visine 15-40 cm, s brojnim zašiljenim
spiralno raspoređenim listićima (filoidima)
- nema korijen nego rizoide
- to je dvodomna biljka
- na vrhovima muških biljaka nalaze se muški rasplodni organi izduženog
oblika - anteridiji koji su razmješteni među sterilnim listićima mahovine -
parafizama (nitastog i kijačastog oblika); u anteridijima nastaju muške spolne
stanice (anterozoidi ili spermatozoidi)
- na vrhovima ženskih biljaka razvijaju se ženski rasplodni organi - arhegoniji;
arhegonij oblika boce sastoji se iz nižeg proširenog dijela - trbuha (unutra je
ženska spolna stanica - jajna stanica) i vršnog uskog i izduženog dijela - vrata
(unutra su kanalne stanice); i arhegoniji su smješteni usred neplodnih listića
- oplodnja se zbiva samo uz prisutnost vode (kiša, rosa):
- spermatozoidi se gibaju u vodi, ulaze u unutrašnjost arhegonija i
spajaju se s jajnom stanicom
- iz oplođene jajne stanice nastaje zigota, koja tvori početni stadij
sporofita (nespolne generacije) i sadrži dvostruki broj kromosoma (diploidna
generacija)
- iz zigote se razvija sporogon (sastoji se od drške – seta i sporangija u
obliku tobolca), koji je smješten u vršnom dijelu stabljike ženskih biljaka;
tobolac je izvana pokriven kapicom (calyptra); unutar tobolca kao posljedica
redukcijske diobe nastaju spore
- pri povoljnim uvjetima spora niče te iz nje izraste tanka razgranjena
zelena nit (protonema ili prokličnica), na kojoj nastaju pupovi iz kojih izrastu
odrasle biljke, koje predstavljaju spolnu generaciju ili gametofit (n)




6. odjeljak PAPRATNJAČE (PTERIDOPHYTA)

- imaju korijen, stabljiku i list (u njima su razvijeni pravi provodni sustavi)
- njima pripadaju crvotočine, preslice i prave paprati (kao živući oblici), kao i
izvjestan broj izumrlih oblika


124








125
- i ovdje postoji heteromorfna i heterofazna izmjena generacija
- gametofit je, kao i u mahovina haploidan, a zove se protalij (prehrambeno
neovisan o sporofitu)
- nakon oplodnje razvija se od zigote sporofit - diploidna, nespolna generacija
(puno razvijenija nego u mahovina - odrasla biljka)
- protalij većine vrsta brzo propada, a klica sporofita razvija se u samostalnu,
višegodišnju biljku s korijenom, stabljikom i listovima - to je paprat


I razred PRAPAPRATI - PSILOPHYTATAE

- nisu imale listove, već samo zelenu, golu stabljiku: psilofiti = gole biljke


II razred CRVOTOČINE - LYCOPODIATAE

- imaju dobro razvijene stabljike i korijen, a listovi su sitni i ljuskasti
- u životnom ciklusu dobro je razvijena nespolna generacija, a spolnu tvori
mala podzemna biljka - protalij

- Kijačasta crvotočina - Lycopodium clavatum (porodica Lycopodiaceae)
- vazdazelena višegodišnja zeljasta biljka pridignute stabljike, koja je
pričvršćena za zemlju adventivnim korijenjem; listovi su sitni i ušiljeni
- iz stabljike rastu uvis bočni ogranci, koji se viličasto razgranjuju noseći
sporonosne klasiće
- svaki klasić se sastoji iz ušiljenih sporolistova (sporofila)
- pri osnovici svakog sporolista smješten je sporangij u kojem nastaju spore
oblika trostranih piramida; iz spora nastaju dvospolni protaliji na kojima se
razvijaju anteridiji i arhegoniji
- nakon oplodnje iz zigote se razvija nova biljka
- višegodišnja vazdazelena crvotočina na kojoj nastaju spore tvori nespolnu
generaciju, a protalij tvori spolnu generaciju

III razred PRESLICE - EQUISETATAE

- tipičan predstavnik je poljska preslica - Equisetum arvense (porodica
Equisetaceae) koja raste kao višegodišnja zeljasta biljka na pjeskovitim
livadama, a često i među usjevima kao korov
- ima člankoviti podanak iz kojeg izlazi korijenje
- nadzemni izdanci poljske preslice mogu biti: proljetni - sporonosni (fertilni =
plodni) i ljetni - sterilni = neplodni (dimorfizam)
- proljetni izdanci su sivo-ružičasti, člankoviti, nerazgranjeni, sočni, iznutra
šuplji; sastoje se od dva dijela: donji dio je potporanj (na njemu su tamnožuti
ljuskavi listovi bez klorofila), a gornji dio je sporonosni klasić (strobilus u
126
obliku klipa); klasić se sastoji iz šesterobridnih štitaca (sporolistova) poredanih
pršljenasto; na štitovima su sporangiji sa sporama; na sporama su posebne
vrpce (poskočke = haptere ili elatere) za raznošenje spora (dok su vrpce vlažne
obavijene su oko spore, a kad se osuše razmotaju se tako da dolazi do pokreta
spora, koji potpomažu njihovo rasijavanje); muške i ženske spore klijaju u
protalij – gametofit (n)
- ženski i muški protaliji rastu blizu jedan drugome; na njima se razvijaju
arhegoniji i anteridiji; oplodnja se zbiva u vodenoj sredini - nastaje zigota; na
ženskim protalijima se iz zigote razvija nespolna generacija; najprije se
razvijaju zeleni ljetni izdanci, koji stoje uspravno, člankoviti su i razgranjeni;
nespolnu generaciju tvore ljetni i proljetni izdanci s njihovim višegodišnjim
podankom


IV razred PRAVE PAPRATI - FILICATAE

- dobro izražena izmjena generacija; dominantnu generaciju tvori stabljika s
listovima (sporofit – 2n) kao i u drugih viših biljaka, dok je gametofit (n) slabo
izražen (u obliku male plojke - protalija)
- Muška (šumska) paprat - Dryopteris filix-mas (porodica Aspidiaceae)
- rasprostranjena na svježim tlima, osobito u bukovim šumama
- višegodišnja zeljasta biljka koja ima razvijen podanak, na čijem vrhu nastaju
veliki zeleni listovi
- na površini s donje strane lista stvaraju se tamnosmeđe kvržice – sori ili sorusi
(lat. sorus); sorus je skupina sporangija, unutar kojeg se stvaraju spore koje se
rasprostranjuju pomoću vjetra; iz spora nastaju zelene srcaste (listaste) plojke -
protaliji koji tvore spolnu generaciju - gametofit
- protalij se pričvršćuje za zemlju pomoću rizoida; s donje strane protalija
nalaze se rasplodni organi: anteridiji i arhegoniji
- oplodnja se zbiva tijekom rose ili kiše; nastaje zigota iz koje se razvija
sporofit koji postupno prelazi u odraslu biljku – paprat

- Oslad - Polypodium vulgare (porodica Polypodiaceae)
- raste na vlažnim stijenama u šumama
- nema nadzemne stabljike, već jednostruko perasto razdijeljeni listovi izbijaju
iz podanka; pod zemljom je smješten podanak s korijenjem
- listovi su trofosporofili (asimilacija i proizvodnja spora)
- na naličju trofosporofila su smeđi, bubrežasti sorusi – nakupine sporangija
- oslad koja nosi spore je nespolna generacija (sporofit), a protalij sa spolnim
organima je spolna generacija (gametofit)

- kod mnogih vrsta sorusi su do dozrijevanja prekriveni kožičastom izraslinom
lista, tzv. velom ili induzijem (lat. indusium) koji ih ujedno i zaštićuje

127
7. odjeljak SJEMENJAČE (SPERMATOPHYTA)

- najsavršenije kopnene biljke s razvijenim cvijetom; imaju sjemeni zametak, iz
kojega se razvija sjemenka; svaka sjemenka sadrži sjemenu lupinu (zaštitni
omotač), koja služi zaštiti klice i hranjivih tvari

1. pododjeljak: IGLIČASTE (RAŠLJASTE) GOLOSJEMENJAČE
(CONIFEROPHYTINA = PINICAE)
- jednostavno građeni vegetativni i fertilni organi
- listovi (trofofili) građeni su na osnovi dihotomskog, rašljastog razgranjenja;
prašnici (mikrosporofili) sastoje se od nosilaca pojedinih skupina peludnica, a
"plodnički listovi" (megasporofili) razvijeni su u obliku jednostavnih nosilaca
sjemenih zametaka

I razred: GINKGOATAE
- najpoznatiji predstavnik ovog razreda je ginko (ginkgo) - Ginkgo biloba,
Ginkgoaceae (“živi fosil” - sve njegove srodne vrste davno su izumrle; raste u
Japanu i Kini, a kod nas u parkovima i botaničkim vrtovima; razgranjeno
listopadno drvo s dugim i kratkim ograncima; listovi su lepezasti i imaju
dihotomsku ili račvastu nervaturu – nema središnjeg rebra; dvodomna biljka)

II razred: PINATAE
podrazred: ČETINJAČE (PINIDAE = CONIFERAE)
1. porodica: BOROVKE (PINACEAE)
- zavojito poredani igličasti listovi i drvenasti češeri s po dvije sjemenke
na pojedinoj sjemenoj ljusci
- Šumski (obični ili bijeli) bor - Pinus silvestris
- visoko heliofilno vazdazeleno drvo (pepeljasto-smeđa kora); na kratkim
ograncima smješten je par igličastih listova
- jednodomna biljka; na vrhovima jedne te iste biljke razvijaju se muški i ženski
češeri
- muški su češeri žute boje; svaki maleni češer ima u sredini os za koju se
zavojito pričvršćuju mikrosporolistovi (mikrosporofili) na čijem se donjem
dijelu nalaze vrećaste peludnice - mikrosporangiji (muški sporangiji); unutar
mikrosporangija iz mikrospora nastaju peludna zrnca koja raznosi vjetar; unutar
peludnog zrnca nalaze se dvije stanice (veća - vegetativna stanica i manja -
anteridijalna, iz koje se razviju dvije muške stanice koje služe oplodnji -
spermalne stanice); dvostanično peludno zrnce je muški protalij
- svake godine na krajevima mladih grana stvaraju se crvenkasti, ženski češeri
(jednogodišnji); pri dnu ogranaka nalaze se smolasti zeleni, dvogodišnji češeri,
a niže na stablu smješteni su stari, smeđi, zreli, otvoreni, trogodišnji češeri
- ženski, trajni se češer sastoji iz debele osi za koju su zavojito pričvršćene
sjemene ljuske; pri osnovici svake sjemene ljuske smještena su dva velika
128
sjemena zametka (megasporangija); sjemeni zametak je izvana obavijen ovojem
(integumentom)
- peludno zrnce se uvlači u sjemeni zametak; tijekom oplodnje nastaje
diploidna zigota iz koje se razvija embrij, koji se sastoji iz korijenka, stabalca,
supaka i pupoljčića
- šumski (bijeli) bor je široko rasprostranjen (u Hrvatskoj raste u brdskim i
gorskim predjelima na kiselim tlima - Lika)

- Alepski bor - Pinus halepensis
- samoniklo raste u južnohrvatskom primorju - Lastovo (siva kora i široka
krošnja)

- Pinija - Pinus pinea
- bor s karakterističnom kišobranastom krošnjom, velikim češerima i jestivim
sjemenkama-pinjolima; rasprostranjen u Dalmaciji

- Crni bor - Pinus nigra
- znatnije zastupljen u Hrvatskoj (tamna kora; tamnije, na vrhu žućkaste iglice;
uspravljeni češeri, veći nego kod bijelog bora)
- Dalmatinski crni bor – Pinus nigra subsp. dalmatica
- endemična vrsta crnog bora (Biokovo, Pelješac, otoci Brač, Hvar i Korčula)

- Bor krivulj (planinski bor) - Pinus mugo
- raste u planinskim predjelima Hrvatske (dijelom kao polegnuti grm, a dijelom
kao uspravni oblik)
- u ljekovite svrhe primjenjuje se Pinus mugo subsp. pumilio

- Jela - Abies alba i smreka - Picea abies (P. excelsa)
- dobro zastupljene u Hrvatskoj (gorsko i planinsko područje)
- te dvije vrste se razlikuju po habitusu (jela ima nepravilnu, a smreka ima
pravilnu piramidalnu krošnju), građi listova (jela: plosnati igličasti listovi,
poredani na grančicama u dva reda, s donje strane s dvije bijele, usporedne
pruge; smreka: oštro igličasti listovi, iglice su poredane oko čitave grančice) i
češera, te po položaju češera (jela: uspravni češeri, a kada su sjemenke zrele,
otpadaju sjemene ljuske te kroz duže vrijeme ostaje ogoljela os češera; smreka:
češeri vise prema dolje i otpadaju u cijelosti)
- Balzamska jela - Abies balsamea
- rasprostranjena u Kanadi; od nje se dobiva kanadski balzam, koji se rabi u
mikroskopiji

- Evropski ariš - Larix decidua
- drvo svijetlih staništa (rasprostranjen u kontinentalnim centralnim Alpama)
- kod nas ne raste samoniklo, ali ga se često sadi u šumama i perivojima
- iglice su mu mekane, a u jesen otpadaju (listopadna četinjača)
129
2. porodica: ČEMPRESOVKE (CUPRESSACEAE)
- zastupljena u biljnom pokrovu Hrvatske s više vrsta
- ljuskavi, rjeđe igličasti listovi
- većina rodova ima drvenaste češere, a rod Juniperus ima sočne češere nalik na
bobu

- Čempres - Cupressus sempervirens
- rasprostranjen u cijelom prostoru primorske Hrvatske i općenito u
Sredozemlju
- jednodomna (monecična) biljka: muški i ženski češeri smješteni su na istom
stablu

- Obični smrič (smrika ili šmrika) - Juniperus oxycedrus
- najzastupljenija vrsta roda Juniperus u hrvatskoj flori (primorska Hrvatska)
- grm ili nisko drvo; dvodomna biljka
- muški češeri stvaraju puno peluda
- ženski češeri se javljaju kao nakupina ljuskavih listova na kojima izrastu tri
sjemena zametka; zreli češeri su crvenkaste boje i libivi ("mesnati") te jestivi

- Borovica - Juniperus communis
- zastupljena prvenstveno u kopnenim dijelovima Hrvatske, ali se javlja i u
primorskoj Hrvatskoj
- dvodomni grm – fanerofit; ima 3 igličasta lista u pršljenu
- nakon oplodnje nastaje bobičasti češer - bobulja (galbulus): na njemu se vidi
trokraki šav sraštavanja tri mesnata plodnička lista; ljubičastocrne je boje; ima
3 sjemenke

- Američka tuja - Thuja occidentalis
- potječe iz Sjeverne Amerike; kod nas je to ukrasni grm ili drvo


podrazred: TAXIDAE
porodica: TISOVKE (TAXACEAE)
- Tisa -Taxus baccata
- zastupljena u biljnom svijetu Hrvatske i općenito Europe (viši planinski
predjeli)
- dvodomni, rjeđe jednodomni grm ili stablo - fanerofit
- listovi su igličasti, plosnati, u spiralnom rasporedu
- ženski cvjetovi sadrže samo jedan sjemeni zametak
- arilocarpium (zreli ženski, jednoplodnički sočni češer)
- dozrela sjemenka je obavijena izraslinom koja potječe od cvjetne osi; libivi
crveni ovoj oko sjemenke zove se aril (arillus) - jedini dio tise koji nije otrovan
(jedu ga ptice i tako obavljaju rasprostranjivanje - ornitohorija)

130
2. pododjeljak: PERASTOLISNATE GOLOSJEMENJAČE
(CYCADOPHYTINA = CYCADICAE)
- složeno građeni vegetativni i fertilni organi
- listovi (trofofili) su peraste građe; prašnici (mikrosporofili) sadrže više
skupina peludnica, a plodnički listovi (megasporofili) nose više sjemenih
zametaka; obuhvaćaju više razreda
- tu pripadaju vrste roda Ephedra (šibasti grmovi Sredozemlja kao i azijskih i
američkih sušnih područja): npr. viseća kositernica - Ephedra campylopoda
(Ephedraceae) te cikas - rod Cycas (vrsta npr. Cycas revoluta), Cycadaceae
(podrijetlom je iz istočne Azije, a kod nas se ugaja u južnoj Dalmaciji; veliki
perasti listovi nalik na palmu, pa ga zovu i “cikas palma”; na nekim stablima
cikasa među pravim listovima povremeno se razvijaju plodnički listovi, koji na
rubovima nose otvoreno smještene crvene sjemene zametke)

3. pododjeljak: KRITOSJEMENJAČE (MAGNOLIOPHYTINA
= ANGIOSPERMAE)
- biljke s najvišom organizacijom
- njihovo najvažnije svojstvo je pojava cvijeta
- sjemeni zameci su uvijek zatvoreni u plodnici; nakon oplodnje sjemeni zameci
prelaze u sjemenke
- ovaj pododjeljak dijeli se na dva razreda: DVOSUPNICE I JEDNOSUPNICE

Razred dvosupnica (Magnoliatae = Magnoliopsida = Dicotyledoneae)
- klica sjemenke ima dvije supke
- stožerni korijenski sustav (dobro razvijen glavni korijen)
- stabljika ima kambij (smješten prstenasto) pa može rasti u debljinu; žilni
sustav otvorenog tipa
- listovi jednostavni i sastavljeni, često rascijepljeni; nervatura (žilje): dlanasta,
perasta i mrežasta
- ocvijeće najčešće dvostruko
- cvijet najčešće peterodijelan (pentameran), rjeđe četverodijelan (tetrameran)
- drvenaste, grmaste ili zeljaste biljke

Razred jednosupnica (Liliatae = Liliopsida = Monocotyledoneae)
- klica sjemenke ima jednu supku
- končasti korijenski sustav (sastoji se od velikog broja približno jednako
debelih korijena)
- stabljika nema kambij pa ne može rasti u debljinu; žilni sustav zatvorenog tipa
- listovi jednostavni, cjeloviti; nervatura (žilje): usporedna i lučno savijena
- ocvijeće jednostavno (jednostruko)
- cvijet najčešće trodijelan (trimeran) ili ima broj članova djeljiv s 3
- najvećim dijelom zeljaste biljke


131
1. razred: DVOSUPNICE (MAGNOLIATAE = MAGNOLIOPSIDA
= DICOTYLEDONEAE)
1. podrazred: MAGNOLIIDAE (POLYCARPICAE)

1. red: MAGNOLIALES

1. porodica: Badijanovke (Illiciaceae)
- mala porodica kojoj pripada samo jedan rod - Illicium (badijan) s nekoliko
vrsta

- Zvjezdasti aniš ili pravi badijan (Illicium verum)
- samoniklo se javlja u Kini i Sjevernom Vijetnamu
- grm ili nisko stablo (cjeloviti, izmjenično poredani listovi; bjelkasto-
žućkaste latice)
- plod (badijan) građen je od 8 do 12 plodničkih listova (s po jednom
sjemenkom) koji dozrijevanjem ploda poprimaju zvjezdast oblik


2. porodica: Muškatovke (Myristicaceae)
- vrste ove porodice javljaju se u tropskim područjima (posebno u Aziji);
jednodomne ili dvodomne biljke
- cvjetovi su jednospolni; plodnica je obavijena čaškom, dok vjenčića (latica)
nema
- plod je boba koja se otvara pucanjem

- Muškatovac (Myristica fragrans)
- domovina ove biljke su Molučki otoci
- malo vazdazeleno stablo koje donosi plod tijekom cijele godine (plod je
nalik plodu glatke breskve)
- plod dozrijevanjem puca, a u pukotini se nazire tamnosmeđa
sjemenka (muškatni orah) obavijena omotačem - arilom (kad se osuši
omotač postane žućkast i zove se “macis”)


3. porodica: Boldovke (Monimiaceae)
- vrste ove porodice rasprostranjene su u tropskim područjima (vazdazelena
stabla, grmovi ili lijane)
- jednostavni, kožasti listovi
- cvjetovi su jednospolni ili dvospolni
- zreli se plod sastoji od libiva i naduta cvjetišta slična divljoj ruži ili smokvi

- Boldovac (Peumus boldus)
- raste u Čileu i Peruu; stablo vrlo aromatičnih, vazdazelenih listova i
sitnih zvončićastih cvjetova
132

4. porodica: Lovorovke (Lauraceae)
- drvenaste i grmaste biljke vazdazelenih i kožastih listova (najveći dio raste u
tropskim područjima, ali se pojedini predstavnici javljaju u Sredozemlju)
- to su aromatične biljke (u listovima su žlijezde s eteričnim uljem)
- neugledni cvjetovi često su skupljeni u cvatove i poredani u tročlane
pršljenove
- plodnica sadrži jedan sjemeni zametak; plodovi su bobe ili koštunice

- Cimetovac (Cinnamomum zeylanicum)
- drvo koje raste na Šri Lanki (Ceylonu) i u Indiji; kožasti listovi
- pored cejlonskog cimetovca javlja se i kineski cimetovac
(Cinnamomum aromaticum=Cinnamomum cassia)

- Kamforovac (Cinnamomum camphora)
- raste u Kini, Japanu i na Taiwanu; stablo koje naraste uvis i do 40 m
- iz njegovog debla, granja i listova dobiva se kamfor destilacijom s
vodenom parom (svi dijelovi biljke sadrže uljenice s eteričnim uljem)

- Lovor (Laurus nobilis)
- grm ili srednje visoko vazdazeleno stablo Sredozemlja (kod nas se
susreće u cijelom primorskom dijelu - posebno u području Opatije i Lovrana)
- ima jednostavne, kožaste listove, valovitih rubova, vrlo ugodne arome
(rabe se kao začin); cvjetovi su bijeli
- plod je jajasta, jednosjemena boba tamno-plave boje


2. red: PIPERALES

1. porodica: Paparovke (Piperaceae)
- tropske drvenaste biljke ili zeleni
- cvjetovi su im sitni, bez čaške i vjenčića, skupljeni u zbijene cvatove - nalik
na klasove ili klipove
- najvažniji predstavnik te porodice je rod papar (Piper)

- Crni papar (Piper nigrum)
- penjačica podrijetlom iz Indije (penje se pomoću korijena)
- plod je jednosjemena koštunica
- crni papar se dobiva od osušenih, nezrelih plodova, a bijeli papar se
dobiva od zrelih plodova kojima se nakon fermentacije uklanja libivi
dio ploda ili usplođe

- Betel papar (Piper betle)
133
- djeluje vrlo stimulativno te se od njega i ploda (oraha) palme arekovac
(Areca catechu, Arecaceae) priprema tvar za žvakanje zvana betel


3. red: RANUNCULALES

1. porodica: Žabnjakovke (Ranunculaceae)
- višegodišnje zeljaste biljke, rjeđe grmovi i lijane
- oko 50 rodova koji uglavnom rastu u područjima umjerenog i hladnog
podneblja
- listovi su jednostavni, uglavnom razdijeljeni ili rascijepljeni
- cvjetovi su ili pojedinačni, ili skupljeni u cvatove
- vjenčić je prostolatičan, a cvjetovi su dvospolni (brojni prašnici)
- lapovi, latice, prašnici i tučkovi često su zavojito poredani
- plodnica je nadrasla; plodovi su najčešće višesjemeni mjehuri (kukurijek) ili
jednosjemeni oraščići

- Proljetni gorocvijet (Adonis vernalis)
- rasprostranjen je u zemljama jugoistočne i srednje Europe (javlja se i
kod nas)
- višegodišnja zeljasta biljka koja naraste uvis 40 do 50 cm
- iz podanka se uvis uzdiže jedna ili nekoliko uspravnih stabljika
- cvjetovi na vrhu stabljike su pojedinačni, veliki, žute boje
- sve ostale vrste roda Adonis, koje rastu kod nas imaju cvijet crvene boje

- Kukurijek (Helleborus)
- kod nas je obilno zastupljen i s više vrsta (H. niger, H. odorus, H. multifidus,
H. foetidus itd.)
- to su zeljaste trajnice s dobro razvijenim podankom
- listovi su dlanasto ili stopalasto razdijeljeni
- ocvijeće je jednostavno i obojeno (bijele, zelene ili crveno-ljubičaste boje)
- Kukurijek božićnjak ili velecvjetni kukurijek (Helleborus niger subsp.
macranthus)
- zakonom zaštićena vrsta
- ima velike cvjetove bijele boje (počinje cvasti o Božiću)
- izbija često uz same rubove snijega
- dobro je zastupljen u Samoborskom gorju, Gorskom kotaru i na
Papuku

- Plavi jedić (Aconitum napellus)
- raste u područjima Europe i Azije; zastupljen je i kod nas
- višegodišnja zeljasta biljka podankastih korijenova
- stabljike su uspravne, uvis narastu do 1,5 m
134
- ima 5 tamnoljubičastih lapova (pod zaštitom gornjeg, najvećeg lapa
smještene su dvije latice preobražene u mednike); cvat je grozd
- plodovi tvore skupni mjehur

- Žabnjak ljutić (Ranunculus acris)
- višegodišnja zeljasta biljka visine 30-80 cm, dlanasto rascijepljenih
listova; čaška ima 5 lapova, a vjenčić 5 zlatnožutih latica

- Gomoljasti (lukovičasti) žabnjak (Ranunculus bulbosus)
- višegodišnja zeljasta biljka s palučicom (bulbotuber); plod je oraščić

- Božur (rod Paeonia)

- Ozimnica (Eranthis hyemalis)


4. red: PAPAVERALES

1. porodica: Makovke (Papaveraceae)
- jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke koje sadrže mliječni sok
- listovi su jednostavni, izmjenično poredani, bez palistića (plojka može biti
znatno urezana)
- dvospolni cvjetovi su često veliki, pojedinačni, ili sitni, skupljeni u cvatove
(grozd, štitac ili paštitasti cvat)
- čaška se sastoji od dvaju (rjeđe 3-4) slobodnih lapova; vjenčić se sastoji od 4
slobodne latice, koje su poredane u dva kruga (po dvije latice u svakom krugu);
slobodnih prašnika ima obično puno; tučak je jedan, nastao sraštavanjem od
dvaju ili više plodničkih listova; plodnica je nadrasla, s 1 pretincem
- cvjetna formula: *K
2
C
2+2
A
·
G
(2-20);
plod je tobolac

- Vrtni mak (Papaver somniferum)
- jednogodišnja zeljasta biljka (0,5-1,5 m visoka)
- prostolatični vjenčić sastoji se od četiriju velikih latica bijele, crvene ili
ljubičaste boje; od vrtnog maka dobiva se opij

- Poljski mak (Papaver rhoeas)
- vrlo čest u prirodi; korovna vrsta
- javlja se bujnim cvatom s laticama crvene boje

- Rosopas (Chelidonium majus)
- višegodišnja zeljasta biljka visine 30-100 cm; susreće se kao korov ili
kao ruderalna (smetišna) biljka; čitava biljka sadrži narančasti mliječni sok
- vjenčić se sastoji od četiriju slobodnih zlatnožutih latica poredanih u
dva kruga; cvat je paštitast
135


2. podrazred: HAMAMELIDIDAE (AMENTIFERAE)

5. red: FAGALES

1. porodica: Bukovke ili Bukvovke (Fagaceae)
- obuhvaća drveta ili grmove jednostavnih izmjenično poredanih listova
- bezlatičnice (neugledni cvjetovi bez latica, prilagođeni oprašivanju vjetrom)
- prašnički cvjetovi skupljeni su u mace ili rese, a plodnički cvjetovi su
pojedinačni ili se javljaju zajedno
- plodovi su nepucavci i pri osnovici su obavijeni ovojem - kupulom
(odrvenjela tvorevina cvjetne osi, nalik na zdjelicu, izvana s ljuskama ili
bodljama); plodovi se s obzirom na raznolikost vrsta različito nazivaju (žir u
hrastova, bukvica u bukve, kesten u kestena)

- Hrast (Quercus)
- obuhvaća oko 500 vrsta
- Hrast lužnjak (Quercus robur=Quercus pedunculata)
- visoko drvo (30 i više metara) rasprostranjeno u velikom dijelu Europe
(kod nas je obilno rasprostranjen u Slavoniji); žirevi su na dugim stapkama
- Hrast kitnjak (Quercus petraea=Quercus sessiliflora)
- raste u našem kopnenom području; njegovi žirevi su sjedeći
- Hrast česmina ili crnika (Quercus ilex)
- ima vazdazelene listove (cjelovitog ili necjelovitog ruba) i
karakterističan je za sredozemno područje
- Hrast plutnjak (Quercus suber)
- rasprostranjen u zapadnom Sredozemlju
- Hrast medunac (Quercus pubescens)
- submediteranska vrsta

- Bukva (Fagus sylvatica)
- do 30 m visoko listopadno stablo, rasprostranjeno u brdskim i
gorskim predjelima Europe (kod nas se obilno javlja u gorskim
područjima Dinarida)
- plodovi (bukvice) su trobridi te se po dva nalaze u ljuskastom
bodljastom ovoju, koji se otvara s četiri zaklopca

- Pitomi kesten (Castanea sativa)
- 20 i više metara visoko listopadno stablo
- dobro je zastupljen u biljnom pokrovu Hrvatske



136
6. red: URTICALES

1. porodica: Dudovke ili Murvovke (Moraceae)
- drvenaste jednodomne ili dvodomne biljke (drveta ili grmovi) rasprostranjene
velikim dijelom u tropskim područjima
- sadrže mliječni sok koji se javlja na mjestu ozljeda, osobito listova i lisnih
peteljki; listovi su izmjenično poredani, imaju palistiće
- cvjetovi su jednospolni; plod je libiv: dudinja ili smokva

- Dud (Morus)
- u Europi se javljaju dva duda: bijeli (Morus alba) i crni (Morus nigra)
- nakon oplodnje razvijaju se nepravi sočni, jestivi skupni plodovi
dudinje ili murve (svaki pojedini sitni plod tvori mala koštunica u razvitku koje
sudjeluje i čaška)

- Smokva (Ficus carica)
- pripada rodu Ficus, koji je jedan od najobimnijih rodova u biljnom
svijetu (700 vrsta)
- tipična biljka sredozemnog podneblja, ali se u uzgoju javlja i u
pojedinim kopnenim dijelovima Hrvatske
- veliki, dlanasto režnjasti (krpasti) listovi
- plod smokva (sikonij) je zapravo cvjetište (cvatište) pretvoreno u
vrećastu tvorbu što se u sredini prošupljuje i uzdiže rubove ostavljajući
samo mali otvor na vrhu (sitne plodove tvore oraščići)

- Gumijevac (Ficus elastica)
- istočnoindijska vrsta, koja se prije rabila za dobivanje kaučuka

2. porodica: Koprivovke (Urticaceae)
- u porodici prevladavaju zeljaste biljke
- listovi su jednostavni, nasuprotni ili izmjenični, prekriveni običnim dlakama
ili žeravkama; jednostavno kalicinično ocvijeće sastoji se od 4-5 listića
- cvjetovi su sitni, jednospolni, skupljeni u cvatove
- ima 4-5 prašnika; plodnica je nadrasla; plodovi su oraščići

- Velika kopriva (Urtica dioica)
- višegodišnja zeljasta dvodomna ruderalna biljka (i do 2 m visoka)
- jednostavni listovi grubo pilasta ruba poredani su nasuprotno
- sitni, zeleni cvjetovi skupljeni su u klasiće

- Mala kopriva (Urtica urens)
- raste kod nas, kao i u drugim europskim zemljama

- Velika crkvina (Parietaria officinalis)
137
3. porodica: Konopljovke ili Konopljanke (Cannabaceae=Cannabinaceae)
- zeljaste biljke, povijuše ili penjačice
- listovi su nasuprotni, s palistićima
- cvjetovi su neugledni, jednospolni

- Hmelj (Humulus lupulus)
- dvodomna trajnica; povijuša koja pripada europskom flornom elementu
(kod nas dobro zastupljen)
- samoniklo raste u dolinskim šumama; danas se puno uzgaja (uzgajaju se
samo biljke s plodničkim cvatovima)
- pri dnu pricvjetnih listića u ženskom cvatu nalaze se smolaste žlijezde
(lupulin)

- Konoplja (Cannabis sativa)
- jednogodišnja dvodomna zeljasta biljka podrijetlom iz južne Azije
- kod nas, kao i u drugim europskim zemljama, javlja se isključivo u
uzgoju
- sastavljeni dlanasti listovi građeni su od 5 do 7 ili više lisaka

- Indijska konoplja (Cannabis sativa var. indica)
- iz nje se dobivaju marihuana (dobiva se usitnjavanjem vršnih cvatnih
dijelova s listovima, iz kojih su odstranjene peteljke i deblje žile) i hašiš
(smolasta tvar, proizvod žlijezda)



3. podrazred: ROSIDAE (ROSIFLORAE)

7. red: ROSALES

1. porodica: Ružovke (Rosaceae)
- toj porodici pripadaju drveta, grmovi i zeljaste biljke
- ružovke obuhvaćaju više od 2000 vrsta, najvećim dijelom rasprostranjenih u
područjima s umjerenim podnebljem
- biljke se odlikuju velikom raznovrsnošću morfoloških obilježja
- listovi su jednostavni i sastavljeni, a poredani su izmjenično
- ocvijeće je pravilno, dvostruko
- čaška je srasla i građena je od 5 lapova
- vjenčić se sastoji od 5, rjeđe 4 slobodnih latica koje otpadaju
- prašnika ima mnogo; tučaka ima mnogo ili je jedan
- plodnica može biti podrasla, nadrasla i obrasla
- plodovi su suhi i sočni, jednostavni ili složeni
- porodica se dijeli na 4 podporodice

138
1. podporodica: Rosoideae
- grmovi i zeljaste biljke
- cvijet ima mnogo tučaka, iz kojih nastaju sitni plodovi - oraščići, roške i
koštunice; zbirne plodove imaju npr. divlja ruža, malina, kupina, jagoda

- Stežnik ili uspravni petoprst (Potentilla erecta=Potentilla tormentilla)
- rasprostranjena na području, koje se prostire od srednje i sjeverne
Europe do srednje Azije; raste u šumama, na livadama i pašnjacima
- trajna je biljka (do 30 cm visoka) s razgranjenim podankom, prizemnim
peterodijelnim i stabljičnim trodijelnim listovima te sa 4 žute latice

- Divlja ruža (Rosa canina)
- do 2 m visoki grm, čiji su ogranci pokriveni trnjem
- listovi su neparno perasti i na rubu nazubljeni
- cvjetište ima oblik pehara, plitice ili čaše; po njegovim rubovima
pričvršćuju se lapovi, latice i prašnici; takvo razraslo cvjetište zove se hipantij
- cvjetovi su veliki, pojedinačni: imaju 5 latica, mnogo prašnika i tučaka;
sitni plodovi-oraščići smješteni su unutar peharasta cvjetišta (zbirni suhi plod -
šipurasti plod - mnogooraščić)

- Turica (Agrimonia eupatoria)
- raste na suhim livadama, u šumama i među grmljem na području gotovo
čitave sjeverne polukugle
- višegodišnja biljka s neparno perastim listovima i sa žutim cvjetovima

- Malina (Rubus idaeus)
- raste kod nas u brdskom i planinskom području (zbirni sočni, crveni
plod - mnogokoštunica)

- Kupina (Rubus fruticosus)
- rasprostranjena od primorskih područja Hrvatske do hladnijih područja
unutrašnjosti (zbirni sočni, crni plod - mnogokoštunica)

- Šumska jagoda (Fragaria vesca)
- javlja se samoniklo, ali se i uzgaja (zbirni suhi plod - jagodasti plod –
mnogooraščić; bijeli cvjetovi)

2. podporodica: Maloideae
- drveta i grmovi; jednostavni i sastavljeni listovi
- cvjetovi imaju dvostruko pravilno peteročlano ocvijeće; prašnika ima mnogo
- tučak je nastao sraštavanjem 1 do 5 plodničkih listova - plodnica je podrasla,
peteropretinčana; plod je najčešće nepravi, zbirni, jezgričasti (pomum)
- glavni predstavnici te podporodice su jabuka (Malus silvestris), kruška (Pirus
communis), dunja (Cydonia oblonga) te glog kao ljekovita biljka
139
- Glog (Crataegus)
- vrste tog roda rasprostranjene su kao trnoviti grmovi ili niska drveta po
čitavom umjerenom području (primorski i kopneni dijelovi Hrvatske)
- Crveni (rani) glog (Crataegus oxyacantha=Crataegus laevigata)
- listovi su obrnuto-jajoliki, sjajni, režnjasto ili perasto usječenog ruba, a
cvjetovi pravilni i bijeli (smješteni u sastavljenim gronjastim paštitcima)
- plod je nepravi, zbirni, sočni - duguljasta i crvena gloginja s 2-3
sjemenke
- Bijeli (kasni) glog (Crataegus monogyna)
- rasprostranjen i u Aziji i u sjevernoj Africi
- listovi su dublje rascijepljeni; plod je jednosjemena gloginja

3. podporodica: Prunoideae
- drveta i grmovi jednostavnih izmjenično poredanih listova
- cvjetovi su skupljeni u cvatove - grozd ili štitac
- ocvijeće je pravilno, dvostruko, peteročlano; prašnika ima mnogo
- tučak je sastavljen od jednog plodničkog lista - plodnica je nadrasla, odnosno
obrasla; plod je koštunica (drupa)
- glavni predstavnici su badem (Prunus amygdalus=Prunus dulcis), lovorvišnja
(Prunus laurocerasus), višnja (Prunus cerasus), šljiva (Prunus domestica),
trešnja (Prunus avium), marelica (Prunus armeniaca), breskva (Prunus
persica) te rašeljka (Prunus mahaleb)

4. podporodica: Spiraeoideae
- plodovi su mnogosjemeni mjehuri


8. red: FABALES

1. porodica: Bobovke, mahunarke ili lepirnjače (Fabaceae, Leguminosae,
Papilionaceae)
- višegodišnje ili jednogodišnje zeljaste biljke, rjeđe grmovi i drveta
- na korijenju (primarna kora) se nalaze gomoljčići (čvorići) u kojima se
nastanjuju bakterije sposobne apsorbirati dušik iz zraka (simbioza korijenja s
bakterijama; zato mahunarke mogu rasti na tlima siromašnim dušikom)
- listovi su sastavljeni, imaju palistiće
- cvjetovi su skupljeni u cvatove: grozd, glavicu ili jednostavni štitac
- cvjetovi imaju leptirast oblik (flos papilionaceus)
- ocvijeće je dvostruko, nepravilno: čaška se sastoji od 5 sraslih lapova;
prostolatičan vjenčić sastoji se od 5 latica različita oblika: najveća i najšira
gornja, razvrnuta latica zove se zastavica (vexillum), dvije slobodne bočne
latice zovu se krila (alae), a dvije donje srasle latice tvore lađicu (carina)
- prašnika ima 10: mogu biti međusobno slobodni (mnogobratni), mogu
međusobno svi biti srasli prašničkim nitima u cijev (jednobratni ili monadelfni)
140
kroz koju viri tučak, ili ih je 9 međusobno sraslih, a jedan je slobodan
(dvobratni ili dijadelfni)
- tučak je jedan, nastaje od jednog plodničkog lista - plodnica je nadrasla
- cvjetna formula: +K
(5)
C
1+2+(2)
A
(9)+1
G
1

- plod je jednoplodnički, nadrasli suhi pucavac-mnogosjemena, jednopretinčana
mahuna, koja se otvara dvama zaklopcima
- mnogi predstavnici ove porodice imaju veliko značenje u gospodarstvu (neki
su cijenjene prehrambene biljke: grašak (Pisum sativum), običan grah
(Phaseolus vulgaris), bob (Vicia faba), slanutak (Cicer arietinum), leća (Lens
culinaris) itd.; drugi su krmne biljke: djetelina (Trifolium incarnatum); neki su
bogati masnim uljem: soja (Glycine max=Glycine soja) i kikiriki ili orašac
(Arachis hypogaea): to je niska zeljasta biljka podrijetlom iz Južne Amerike
(uzgaja se u Africi i u Europi), koja ima parno peraste listove i pojedinačne žute
cvjetove na dršcima; nakon oplodnje produženi dršci s ocvalim cvjetovima
savijaju se i plodnicu zabiju u tlo; ispod tla se razvijaju nabrekle i neravne,
hrapave mahune s 1-4 masne sjemenke

- Žuti kokotac (Melilotus officinalis)
- raste na rubovima polja i vinograda, na zapuštenim mjestima uz zidove
i puteve
- rasprostranjen je u Europi, Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi
- obično dvogodišnja biljka visine do 1 m; ima trodjelne listove i žute
cvjetove u grozdovima

- Sladić (Glycyrrhiza glabra)
- raste na suhim mjestima među grmljem, u mediteranskim šikarama, uz
puteve i razvaline; rasprostranjen u čitavoj Europi i zapadnoj Aziji
- iz vrlo razvijenog podzemnog dijela izraste preko 1 m visoka i
razgranata stabljika s neparno perastim listovima i s ljubičastim, ponekad
žućkasto-bijelim cvjetovima, koji tvore grozdove
- ova vrsta ima nekoliko varijeteta (odlika), od kojih su najpoznatiji:
typica (južna Europa) i glandulifera (jugoistočna Europa i zapadna Azija; kod
nas je rasprostranjena u Posavini)

- Zečji trn (Ononis spinosa)
- rasprostranjen u čitavoj Europi, zapadnoj Aziji i Sjevernoj Americi
- polugrm visok do 60 cm
- trnoviti izdanci s trodjelnim listovima i crvenkasto-ljubičastim
cvjetovima

- Piskavica (Trigonella foenum-graecum)
- prastara indijska biljka, rasprostranjena u Sredozemlju
- jednogodišnja i do 50 cm visoka biljka
- trodjelni listovi i pojedinačni žuti cvjetovi
141
- Brnistra ili žuka (Spartium junceum)
- grm sredozemnih područja (primorski krajevi Hrvatske)
- zelene dugačke, šibaste stabljike (preuzimaju ulogu fotosinteze) s
reduciranim listovima i obiljem žutih medonosnih cvjetova

- Bagrem (Robinia pseudacacia)
- visoko stablo (grozdasti mirisni cvjetovi)

2. porodica: Rogačevke (Caesalpiniaceae)
- subtropske i tropske biljke
- listovi su parno perasti, jednostruko ili dvostruko rasperani

- Rogač (Ceratonia siliqua)
- jedna od rijetkih biljaka ove porodice koja raste izvan tropskog
područja (rasprostranjen u Sredozemlju; kod nas osobito u Dalmaciji gdje raste
kao samonikla biljka)
- malo stablo ili veći grm
- listovi su parno perasto sastavljeni, vazdazeleni, kožasti; cvjetovi su
jednospolni, bez latica
- plodovi su mahune koje se ne otvaraju, a imaju slatkastu libovinu

- Rod Cassia
- obuhvaća oko 450 vrsta rasprostranjenih u subtropskim i tropskim područjima
- grmovi, polugrmovi ili višegodišnje zeljaste biljke s parno perastim listovima
i sa žutim, peteročlanim cvjetovima u grozdastim cvatovima
- Cassia angustifolia
- grm visine 1-2 m, rasprostranjen u Arabiji i Indiji
- listovi su ovalni do duguljasto-lancetasti (najširi po sredini)
- plodovi su žutosmeđe mahune, u kojima se nalazi 7-10 sjemenaka
- Cassia senna (Cassia acutifolia)
- do 60 cm visoki grm, rasprostranjen u Egiptu i Sudanu
- listovi su ovalni, manji nego u prethodne vrste (najširi u donjoj
polovini)
- mahune su manje, ali šire u odnosu na prethodnu vrstu (u svakoj
mahuni ima 5-7 sjemenaka)

- Tamarinda (Tamarindus indica)
- i do 25 m visoko drvo čija je domovina u tropskoj Africi, ali se danas
kultivira u svim tropskim predjelima
- plodovi (mahune) su dugi oko 20 cm, a široki oko 3 cm i imaju
tamnosmeđi i slatki mezokarp



142
9. red: MYRTALES

1. porodica: Mirtovke (Myrtaceae)
- velika porodica, većinom vazdazelenih tropskih (i nekih subtropskih) biljaka,
koja obuhvaća 80-ak rodova i više od 3000 vrsta
- drvenaste biljke nasuprotnih listova cjelovita ruba, koji su često vrlo
aromatični (lizigene uljenice s eteričnim uljem)
- cvjetovi su pravilni, dvospolni; čaška se sastoji od 4-5 lapova, vjenčić od 4-5
latica, prašnika ima mnogo, jedan dugački vrat tučka
- predstavnici porodice dijele se, s obzirom na svojstva ploda, na dvije skupine:
jedna skupina ima sočne plodove - bobe ili koštunice (rasprostranjena u
tropskim područjima Amerike i Afrike, a djelomično i u subtropskim
područjima Europe); druga skupina ima suhe, drvenaste i kožaste plodove -
tobolce, koji se naglo otvaraju, npr. eukaliptusi (rasprostranjena uglavnom u
Australiji)

- Mrča ili mirta (Myrtus communis)
- grmolika vrsta, jedini predstavnik te velike porodice rasprostranjen u
Sredozemlju (ulazi u sastav česminovih šuma i makije); kod nas je
zastupljena u biljnom pokrovu primorskih krajeva
- listovi su cjelovitog ruba, bijeli cvjetovi, plod je plavo-crna boba

- Eukaliptus (Eucalyptus)
- rod visokih drveta (vrlo brzo rastu), podrijetlom iz Australije i
Indonezije; obuhvaća oko 700 vrsta
- Eucalyptus globulus se nalazi u uzgoju i kod nas na nekim mjestima u
Primorju: stablo mu može narasti i do 60 m, ima dosta razvijenu krošnju
s dvovrsnim listovima: jedni su produženo ovalni i ravni, a drugi dugi i
svinuti (srpasti)

- Klinčićevac ili karanfilovac (Syzygium aromaticum=Eugenia caryophyllata)
- 10 do 12 m visoko stablo, podrijetlom s Molučih otoka
- sastavljeni cvatovi se sastoje od brojnih cvjetova, u kojima je cvjetište
cjevasto i crveno; ocvijeće se sastoji od 4 lapa i 4 bijele latice
- za uporabu se skupljaju mirisni cvjetovi i to još u pupoljcima



10. red: RUTALES

1. porodica: Rutovke (Rutaceae)
- velika porodica koja obuhvaća oko 160 rodova i oko 1500 vrsta
- drveta, grmovi ili polugrmovi rasprostranjeni u umjerenim i subtropskim
područjima
143
- listovi su jednostavni ili sastavljeni, često kožasti, aromatični (lizigena
ekskretna spremišta)
- cvjetovi su aktinomorfni (pravilni), obično građeni od 4-5 lapova i 4-5 latica
- prašnici su slobodni i ima ih 8 ili 10
- tučak je jedan, s jednom nadraslom, četvero- do peteropretinčanom plodnicom
- plod: tobolac (rutvica), hesperidij (naranča, limun) ili koštunica (neke
egzotične vrste)

- Rutvica (Ruta graveolens)
- rasprostranjena je u južnoeuropskim i sjevernoafričkim zemljama
(dobro je zastupljena i u Hrvatskoj); polugrm - hamefit
- javlja se samoniklo, ali se često i uzgaja
- ima vrlo prodorni miris, a ističe se cvjetnim dimorfizmom: svi su
žutozeleni cvjetovi (obično u paštitcima) građeni od 4 lapa i 4 latice, a jedino
vršni cvijet sadrži 5 lapova i 5 latica

- Naranča (Citrus aurantium)
- nisko stablo, rasprostranjeno u Euroaziji, Africi i Americi
- u pazušcima listova razvijaju se cvjetovi, a plod je poseban tip bobe -
hesperidij (žutonarančasti egzokarp s eteričnim uljem u lizigenim uljenicama,
bijeli mezokarp i sočni endokarp razdijeljen na pretince)
- osim naranče, u rod Citrus ubrajaju se i limun (C. limon),
mandarinovac (C. reticulata), grejp ili limunika (C. decumana=C.
paradisi), bergamota (C. bergamia) itd.


11. red: GERANIALES

1. porodica: Kokaovke (Erythroxylaceae)
- porodica obuhvaća oko 200 vrsta tropskih područja (tropski dijelovi Amerike
i Madagaskara); grmovi ili niska drveta cjelovitih jednostavnih listova
- cvijet je građen od 5 lapova i 5 latica; prašnika ima 10
- plod je koštunica koja se razvija iz nadrasle plodnice

- Kokaovac (Erythroxylum coca)
- rasprostranjen u nižim dijelovima Anda u Peruu i Boliviji
- visoki grm s jajastim, prema vrhu i bazi suženim listovima (na listovima
se ističe glavna provodna žila i dvije postrane, koje u lukovima idu od
dna do vrha donje strane lista); cvjetovi su sitni i blijedo zelenkasti
- plodovi su crvene i jednosjemene koštunice

Erythroxylum novogranatense
- podrijetlom iz Kolumbije, a danas se uzgaja u mnogim tropskim
krajevima
144
12. red: RHAMNALES

1. porodica: Krkavinovke (Rhamnaceae)
- drveta i grmovi; listovi su jednostavni, poredani izmjenično ili nasuprotno
- cvjetovi su dvospolni, zelenkastobijeli
- ocvijeće je dvostruko: lapova, latica i prašnika ima 4-5, a tučak je 1 s
obraslom ili podraslom plodnicom; plod je koštunica

- Krkavina (Rhamnus frangula=Frangula alnus)
- do 3 m visoki grm rasprostranjen po čitavoj Europi i sjeverozapadnoj
Aziji (kod nas u šumama i među grmljem uz potoke i rijeke)
- listovi su široko ovalni, peraste nervature i cjelovitog ruba
- cvjetovi su bijeli, dvospolni, skupljeni u paštitac
- plodnica je obrasla, a zreli plod je crnoljubičast

- Žestika (Rhamnus fallax)
- preko 3 m visoki grm
- raste na suhim i sunčanim mjestima vapnenastih planina (bukove šume)
zapadnog dijela Balkanskog poluotoka
- ima velike i duguljasto ovalne listove s perastom nervaturom
- cvjetovi su veliki, a plodovi crni

- Pasjakovina (Rhamnus catharticus)
- do 3 m visoki listopadni grm rasprostranjen u Europi, sjevernoj Africi
i srednjoj Aziji (kod nas u svijetlijim šumama i među drugim
grmovima); ima trnovite grane
- listovi su ovalni, s lučno savijenim žilama, na rubu malo nazubljeni i
nasuprotno smješteni; cvjetovi su neugledni, a zreli plod je crn

- Američka krkavina (Rhamnus purshiana=Cascara sagrada)
- i do 20 m visoko drvo, kojem je domovina pacifička obala Sjeverne
Amerike; ova biljka se i kultivira

- Drača (Paliurus spina-christi)
- do 5 m visoki grm rasprostranjen u cijeloj južnoj Europi, u Maloj Aziji
do Kavkaza i Irana i sjevernoj Africi (kod nas je rasprostranjen u
krškim i primorskim područjima)
- na granama su trnovi (jedan je duži i ravan, a drugi kraći i unatrag
savijen); plod je suha, diskolika, kružno okriljena koštunica

- Čičimak (Zizyphus jujuba)
- grm ili nisko stablo, koje se javlja samo u uzgoju u primorskim
područjima Hrvatske; jestivi plodovi (“žižole”) su u obliku
crvenosmeđih koštunica
145
13. red: EUPHORBIALES

1. porodica: Mlječikovke (Euphorbiaceae)
- toj porodici pripadaju zeljaste biljke, grmovi i drveta te lijane
- biljke sadrže mliječni sok
- listovi su cjeloviti, izmjenični i nasuprotni, s palistićima, koji se mogu
preobraziti u trnove
- biljke su jednodomne ili dvodomne jednospolnih cvjetova
- ocvijeće je slabo razvijeno
- cvjetovi su skupljeni u štitaste, metličaste i klasaste cvatove
- plodovi su tobolci (rjeđe su to koštunice i bobe)

- Mlječika (Euphorbia)
- najbrojniji rod ove porodice, koji je zastupljen u hrvatskoj flori

- Mali mliječ ili uskolisna (sitnolisna) mlječika (Euphorbia cyparissias)
- najrasprostranjenija vrsta roda Euphorbia
- ruderalna biljka svijetlih staništa

- Drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides)
- jedina drvenasta vrsta od mlječika koje samoniklo rastu u Hrvatskoj
- raste u priobalnom području, i to u južnijim krajevima, uglavnom na
stijenama

- Krška mlječika (Euphorbia myrsinites)
- grm koji raste u našem obalnom području

- Skočac (Ricinus communis)
- jednodomna biljka
- potječe iz tropskih područja Afrike, gdje je drvenaste građe; zadržava
drvenastu građu i u južnohrvatskom primorju
- u sjevernim područjima raste kao jednogodišnjica; naraste uvis do 10 m
- stabljika je zelenkaste ili crvenkaste boje, iznutra šuplja
- listovi su izmjenično poredani, veliki, dlanasto razdijeljeni
- cvat je gust (u istom cvatu su poredani muški cvjetovi sa žutim
prašnicima i ženski cvjetovi s crvenim njuškama)
- ocvijeće je jednostavno, sastavljeno od 3-5 zelenkastih listića
- plodnica je tropretinčana; plod je glatki ili bodljikama prekriveni
tobolac; sjemenke su velike, pjegave

- Kaučukovac (Hevea brasiliensis)
- drvo iz tropskih područja Amerike, poznato kao glavna vrsta iz koje se
dobiva mliječni sok (lateks), koji služi za proizvodnju kaučuka
- kaučukovac je drvo koje brzo raste te za 10 godina naraste više od 20 m
146
14. red: SANTALALES

1. porodica: Imelovke (Loranthaceae)
- drvenaste biljke koje u obliku grmova žive kao polunametnici na drugim
drvenastim vrstama; razgranjena stabljika s nasuprotno poredanim listovima
- cvjetovi su jednospolni; ocvijeće je jednostavno; tučak se sastoji od dvaju
sraslih plodničkih listova - plodnica je podrasla; plod je boba

- Bijela imela (Viscum album)
- do 50 cm visoki, razgranjeni, dvodomni grm, koji se kao polunametnik
javlja kod nas kao 3 podvrste vezane na određene domadare: listopadno drveće
(jabuka, kruška, lipa, topola), jelu i bor
- ogranci su okruglasti, žućkasto-zelene boje, glatki
- listovi su vazdazeleni, kožasti, nasuprotni; klupčasti cvatovi
- plod je prozirna ili bjelkasta boba, koja sadrži jednu sjemenku: kad se
sjemenka nađe na stablu ili grani, klije u haustorij, tzv. “sisulju” (organ za
usisavanje) koja postupno prodire u biljku stvarajući korjenčiće koji prodiru u
drvo

- Žuta imela (Loranthus europaeus)
- živi na hrastovima; kora ogranaka je smeđa, listovi joj otpadaju u jesen,
cvjetovi su skupljeni u grozdove ili klasove, a bobe su žućkaste

- Imelica (Arceuthobium oxycedri)
- polunametnik na vrsti Juniperus oxycedrus (obični smrič)
- bobe su plavkaste


















147
15. red: ARALIALES=APIALES=UMBELLIFLORAE

1. porodica: Štitarke (Apiaceae=Umbelliferae)
- višegodišnje, dvogodišnje ili jednogodišnje zeljaste biljke (više od 3000 vrsta)
- podzemni organi: stožerni korijenski sustav, podanci i odebljalo korijenje
- nadzemna stabljika je šuplja, rebrasta, visine do 4 m
- listovi su jednostavni ili sastavljeni i najčešće rascijepljeni
- sitni cvjetovi skupljeni su u cvat sastavljeni štitac: pri osnovici cvata često se
javlja ovoj (involucrum) od brojnih zalistaka, dok se pri osnovici pojedinih
sitnih štitaca nalazi ovojčić (involucellum) od sitnih pricvjetnih listića
- cvjetovi su dvospolni; ocvijeće je dvostruko: čaška je vrlo reducirana (maleni
zubci ili izrasline); vjenčić ima 5 slobodnih latica; 5 slobodnih prašnika; tučak
je jedan, sastavljen od dvaju sraslih plodničkih listova - plodnica je podrasla,
dvopretinčana
- cvjetna formula: *K
5
C
5
A
5
G
(2)

- plod je cijepavac: dvoplodnički kalavac - dvoplodnička roška (diachenium) -
suh i malen, a sastoji se od dviju polovina ili poluplodića (merikarpa), koji se u
početku s unutarnje (trbušne ili komisuralne) strane međusobno dodiruju, a
kasnije se tu i odvajaju, kalaju (otud naziv kalavci - schizocarpium); nakon
dozrijevanja poluplodići vise na tankim nitastim stapkama - plodonošama
(carpophorum); u plodovima se nalaze shizogeni sekretorni kanali (endogeno
dolaženje eteričnog ulja)
- neki predstavnici ove porodice rabe se kao začin (peršin, celer, aniš itd.); neki
se uzgajaju kao povrtne kulture (mrkva); mnogi predstavnici su ljekoviti

- Kim (Carum carvi)
- čest u uzgoju, ali se javlja i samoniklo po livadama (Samoborsko gorje,
Hrvatsko zagorje, Velebit itd.)
- dvogodišnja zeljasta biljka (prve godine razvija prizemnu rozetu
listova, a druge godine cvate i donosi plod)
- ima glatku razgranjenu stabljiku; listovi su izmjenični, perasti, uski
- bijeli cvjetovi su sitni, skupljeni u sastavljeni štitac
- plodovi su izbočeni, bočno spljošteni, boje cimeta

- Aniš (Pimpinella anisum)
- vrlo rijetko se javlja kao samonikla biljka
- jednogodišnja biljka, visine 30-60 cm
- ima uspravnu stabljiku, koja je pri vrhu razgranjena
- donji listovi su na dugačkim peteljkama, srednji trostruko razdijeljeni,
peteljkavi, a vršni su sjedeći
- bijeli, sitni cvjetovi skupljeni su u sastavljeni štitac
- plodovi su jajasti ili obrnuto kruškasti, žućkasto-bjelkasti


148
- Komorač ili koromač (Foeniculum vulgare)
- samonikla biljka, ali se i uzgaja
- jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka, visine do 2 m
- listovi su izmjenični, izrezani na dugačke uske isperke
- žuti cvjetovi skupljeni su u sastavljeni štitac
- plodovi su izduženi, zelenkasto-bjelkasti

- Korijandar (Coriandrum sativum)
- vrlo rijetko se javlja kao samonikla biljka
- jednogodišnja zeljasta biljka
- prizemni listovi su cjeloviti, dok su listovi stabljike perasto razrezani
- sitni, blijedoružičasti ili bijeli cvjetovi skupljeni su u sastavljeni štitac
- plodovi su kuglasti, svijetlosmeđi

- Peršin (Petroselinum sativum var. crispum)
- raste kao samonikla biljka u istočnim dijelovima južne Europe; kultivira
se u mnogim zemljama

- Kukuta (Conium maculatum)
- vrlo otrovna biljka (kod nas je vrlo rasprostranjena - živice uz naselja)
- dvogodišnja zeljasta biljka visine do 2,5 m; šuplja stabljika prekrivena
crvenkasto-smeđim pjegama (mrljama)
- listovi su višestruko perasto izrezani; bijeli cvjetovi i okrugli plodovi

- Visnaga ili španjolski morač (Ammi visnaga)
- raste u mnogim zemljama šireg Sredozemlja, a i uzgaja se
- jednogodišnja ili dvogodišnja biljka visine do 1 m
- na višestruko iscijepkanim listovima liske su vrlo uske
- cvjetovi su bijeli, sitni; plodovi su sitni, jajasti

- Morač (Ammi majus)
- rasprostranjen i u našoj flori (Hrvatsko primorje)
- jednogodišnja biljka visine 40-60 cm

- Ljupčac (Levisticum officinale)
- raste u planinskim predjelima Europe i Sjeverne Amerike, ali
se dosta i kultivira
- stabljika je i do 2 m visoka; listovi su perasto izrezani, mesnati
- cvjetovi su blijedožuti; plod je jajast

- Anđelika (Angelica archangelica)
- biljka sjevernih krajeva Europe i Azije (planinski travnjaci zapadne
Hrvatske)
- stabljika je i do 3 m visoka; veliki listovi su trostruko perasti
149
- zelenkasti ili žućkasti cvjetovi skupljeni su u sastavljeni štitac
- plod je jajast


4. podrazred: DILLENIIDAE

16. red: THEALES

1. porodica: Čajevke (Theaceae)
- drvenaste biljke sa vazdazelenim i kožastim listovima

- Čajevac (Camellia sinensis=Thea sinensis)
- uzgaja se u Kini, Japanu i Indiji
- grm visine do 3 m
- listovi su duguljastoovalni, vazdazeleni, a cvjetovi su bijeli ili ružičasti
- plod je tobolac

2. porodica: Pljuskavičevke ili goračevke (Hypericaceae)
- drveta ili grmovi, rjeđe zeljaste biljke (najvećim dijelom tropske biljke)
- imaju shizogene šupljine s eteričnim uljem

- Rupičasta pljuskavica, gospina trava ili gorac (Hypericum perforatum)
- trajna zelen (40-100 cm), koja raste na raznom tlu po svijetlim šumama i
šikarama, na livadama, uz puteve itd. (Europa, Azija, Afrika)
- dvobridna stabljika
- listovi su maleni, usko jajoliki s prozirnim i crnim “točkicama” - žlijezdama
- cvjetovi su pravilni, žuto obojeni (paštitasti cvat - svitak ili uvojak)
- plod je tobolac


17. red: CAPPARALES

1. porodica: Krstašice ili Križatice (Brassicaceae ili Cruciferae)
- jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke te manja stabalca
- stožerni korijenski sustav; kod mnogih biljaka korijen odeblja i prelazi u libivi
(mesnati) korijen u kojem se nakupljaju hranjive tvari (rotkva, repa)
- stabljika i listovi su često prekriveni oštrim dlakama
- listovi su jednostavni, izmjenično poredani, mogu biti perasto razdijeljeni,
perasto urezani ili cjeloviti
- cvjetovi su bijele i žute boje (rjeđe ljubičasti), skupljeni u cvatove - grozdove
- cvjetovi su dvospolni, s pravilnim ocvijećem
- cvjetna formula: *K
4
C
4
A
2+4
G
(2)
- čaška se sastoji od četiri slobodna lapa;
vjenčić se sastoji od četiriju slobodnih latica koje stoje ukriž; prašnika ima 6,
oni su poredani u dva kruga: 2 kratka prašnika nalaze se u vanjskom krugu, 4
150
dulja u unutarnjem (četveromoćni prašnici); tučak je jedan, nastao sraštavanjem
od dvaju plodničkih listova - plodnica je nadrasla, dvopretinčana
- plod je komuška ili komuščica (dvoplodnički, nadrasli, suhi pucavac; otvara
se dvama zaklopcima - unutra je pregrada, koja plod dijeli na dva pretinca)
- ovoj porodici pripadaju vrijedne prehrambene vrste (kupus, kelj, korabica,
cvjetača, prokulica, hren, repa, rotkvica itd.)

- Bijela gorušica (Sinapis alba)
- kao i druge vrste roda gorušica (Sinapis) podrijetlom je iz Sredozemnog
područja; ima žute cvjetove
- od crne gorušice se razlikuje dugim i dlakavim kljunom na komušci,
zelenim listovima te znatno većom sjemenkom

- Crna gorušica (Brassica nigra)
- biljka se uzgaja, ali se javlja i samoniklo u sklopu dolinskih livada
- to je medonosna biljka žutih cvjetova

- Pastirska torbica ili rusomača (Capsella bursa-pastoris)
- raste na poljima kao korov, na putevima kao ruderalna biljka
- jednogodišnja ili dvogodišnja biljka
- plod komuščica je trokutasta oblika, plosnat, s udubljenjem na vrhu, pa
oblikom podsjeća na torbicu; plod je dvopretinčan, sjemenke su pričvršćene za
pregradu

- Hren (Armoracia lapathifolia = Armoracia rusticana)
- uzgaja se od davnine (korijen ima oštar okus)
- cvjetovi su bijeli, sitni; plod je komuščica


18. red: MALVALES

1. porodica: Sljezovke (Malvaceae)
- drveta, grmovi i zeljaste biljke; stabljike su uspravne, razgranjene
- listovi su jednostavni, cjeloviti ili dlanasto režnjasti s dugim peteljkama
- cvjetovi su pojedinačni, veliki, dvospolni
- cvijet ima pravilno, dvostruko ocvijeće: čaška se sastoji od 5 sraslih ili
razdijeljenih lapova (osim čaške, postoji i čaškica ili izvanja čaška, koja je
nastala od pricvjetnih listova, a sastoji se od 3 do 9 slobodnih ili sraslih listića);
vjenčić ima 5 slobodnih latica; prašnika ima puno (rjeđe 5) - poredani su u dva
kruga i srašćuju međusobno prašničkim nitima; tučak je 1, sastoji se od 3-5 ili
puno (čak i 50) plodničkih listova - plodnica je nadrasla, dvo- do
peteropretinčana
- plodovi su suhi, raznovrsni: mnogosjemeni tobolci ili mnogoplodnički kalavci
(sastoje se od više jednosjemenih merikarpa)
151



- Bijeli sljez (Althaea officinalis)
- velika, zeljasta trajnica, koja raste na vlažnim livadama, u koritima
rijeka
- ima kratak i debeo podanak, od kojeg se odvajaju glatki smeđe-žuti
korijenovi
- stabljika je uspravna, u donjem dijelu drvenasta, 60-150 cm visoka
- listovi su jednostavni, veliki, izmjenični, peteljkavi, bjelkasto vunenasto
dlakavi; plojka je skoro cjelovita ili dlanasto režnjasta
- cvjetovi su skupljeni u kratke grozdove; čaška je veća od čaškice
- vjenčić je peterolatičan, svijetloružičaste ili bijele boje
- plod je suh - mnogoplodnički kalavac, a raspada se na 15-20 odijeljenih
plodića

- Sljez (Malva)
- obuhvaća 30-ak zeljastih vrsta rasprostranjenih kao korovne i ruderalne
biljke širom Europe, Azije, Sjeverne Afrike i SAD-a
- s više vrsta zastupljen je i u hrvatskoj flori, npr. crni (šumski) sljez -
Malva silvestris - zeljasta višegodišnjica s razgranjenim glavnim korijenom

- Sljezolika (Hibiscus)
- jedna od najpoznatijih vrsta tog roda je kineska sljezolika - Hibiscus
rosa-sinensis (raste u tropskim i subtropskim područjima; ima velike, izrazito
lijepe i upadljive cvjetove crvene boje)
- podrijetlom je iz Kine, ali se samoniklo javlja mjestimično i na afričkoj
obali


2. porodica: Lipovke (Tiliaceae)
- obuhvaća 40-ak rodova s oko 400 vrsta rasprostranjenih uglavnom u tropskim
područjima; rod lipa zastupljen je u umjerenim područjima
- drveta i grmovi, rjeđe zeljaste biljke
- listovi su jednostavni, otpadaju, obično imaju palistiće
- cvjetovi su dvospolni, s 5 lapova i 5 latica i s najmanje 10 prašnika te s
jednom nadraslom plodnicom

- Lipa (Tilia)
- obuhvaća 30-ak vrsta
- na cvatnoj osi nalazi se krilati pricvjetni list (brakteja) koji omogućuje
lakše rasprostranjivanje plodova; plod je višeplodnički orah
- najpoznatije vrste koje rastu u Hrvatskoj su:

152
- Velelisna lipa (Tilia platyphyllos=Tilia grandifolia): tanki, veliki listovi, 2-5
cvjetova u cvatovima (ranije cvate od sitnolisne lipe), tvrdi plodovi (drvo
srednjovisokih brdskih staništa)
- Sitnolisna lipa (Tilia cordata=Tilia parvifolia): deblji, mali listovi, više od 5
cvjetova u cvatovima, mekši plodovi (u Europi vrlo rasprostranjena – naročito
u kontinentalnim nizinama)
- Srebrolisna lipa (Tilia tomentosa=Tilia argentea): ima sterilne prašnike
(staminodije) u cvijetu i zvjezdaste dlake na listu i na pricvjetnom listu;
listovi su s donje strane srebrni i dlakavi


3. porodica: Sterculiaceae
- obuhvaća biljke koje rastu u svim tropskim područjima

- Kakaovac (Theobroma cacao)
- maleno drvo koje raste u tropskim vlažnim šumama Južne i Srednje
Amerike; danas se uzgaja i u Aziji i u Africi
- listovi su jednostavni i veliki
- crveni, peteročlani cvjetovi izbijaju iz debla (kauliflorni cvjetovi);
oprašuju ih uši i mravi
- plod je do 25 cm duga i oko 10 cm široka boba smeđe ili žute boje (po
obliku slična većem krastavcu); u plodu su smještene velike, crveno-smeđe
sjemenke

- Cola
- grm ili maleno stablo; domovina ovog roda je zapadna Afrika
- rod Cola obuhvaća oko 130 vrsta, od kojih su najpoznatije Cola nitida i
Cola acuminata
- jednospolni cvjetovi izbijaju i ovdje izravno iz stabla te daju zvjezdasto
građene, do 16 cm duge peterogradne kalavce, u kojima su smještene
crvenkaste ili bijele sjemenke

4. porodica: Bombacaceae
- toj porodici pripada veći broj drvenastih vrsta rasprostranjenih u tropskim
područjima Amerike, Afrike i Azije
- u okviru ove porodice javljaju se drveta koja dosegnu goleme razmjere, npr.
baobab (Adansonia digitata): raste u Africi, opseg debla može biti veći od 30
m, a oprašuju ga šišmiši


19. red: ERICALES

1. porodica: Vrijesovke (Ericaceae)
- toj porodici pripadaju grmovi ili polugrmovi, ali i drveta
153
- velika porodica koja obuhvaća oko 87 rodova i oko 1500 vrsta na svim
prostorima Europe i Azije
- listovi su jednostavni, cjeloviti, linearni, poredani izmjenično, nasuprotno ili
prividno pršljenasto, vazdazeleni, u mnogih vrsta kožasti (u nekih vrsta su
poput iglica)
- cvjetovi su dvospolni, aktinomorfni, zvonasti, vrčasti, cjevasti i koturasti
- dvostruko ocvijeće: 4 ili 5 lapova te 4 do 5 latica sraslih u sulatičan vjenčić
- prašnika ima 5, 8 ili 10
- plodnica je nadrasla ili podrasla s 3 do 5 pretinaca
- plod je boba, koštunica, bobičasta koštunica ili tobolac


- Vrijes (Calluna vulgaris)
- 30-60 cm visoki vazdazeleni grm rasprostranjen na području Europe,
dijelova Azije i Sjeverne Amerike (kod nas raste u brdskim šumama, livadama i
pašnjacima - Gorski kotar i Lika)
- listovi su ljuskavi, trobridni; cvjetovi su u grozdastim cvatovima, a
pojedini cvjetovi su zvonasti s ružičasto-bijelom čaškom; plod je tobolac

- Proljetna crnjuša (Erica carnea)
- 30-50 cm visoki vazdazeleni grm igličastih listova, koji raste u brdskim
i planinskim područjima
- cvjetovi su crveni, rjeđe bjelkasti
- plod je tobolac

- Medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi)
- rasprostranjena na cijeloj sjevernoj polukugli (kod nas se javlja
isključivo u gorskim krajevima, kao npr. na Velebitu, na Dinari, Biokovu, u
Gorskom kotaru itd.)
- niski vazdazeleni grm, koji svojim brojnim ograncima prileže tijesno uz
podlogu; listovi su obrnuto jajasti, vrlo čvrsti i kožasti, ravnog ruba
- cvjetovi (bijele, odnosno ružičaste boje) razvijaju se u obješenim grozdovima;
plod je brašnjava i crveno obojena bobičasta koštunica kojom se hrane ptice,
čime doprinose njenom širenju (ornitohorija)

- Planika (Arbutus unedo)
- obilno rasprostranjena u vazdazelenim česminovim šumama duž cijele
primorske Hrvatske; visoki (i do 10 m) vazdazeleni grm ili drvo
- listovi su produženo jajasti, na rubu pilasti i kožasti
- bijeli ili žućkasti zvonasti cvjetovi skupljeni su u zbijene i obješene
cvatove
- cvate od listopada do prosinca

154
- jestivi plodovi su sočne, žućkasto-narančastocrvene bobe (maginje);
sazrijeva nakon godinu dana, pa se zreli plodovi mogu vidjeti istodobno s
novim cvjetovima

- Borovnica (Vaccinium myrtillus)
- rasprostranjena u područjima sjeverne i srednje Europe, sjeverozapadne
i sjeverne Azije i Sjeverne Amerike (kod nas raste u brdskom i planinskom
području); niski i vrlo razgranjeni grm s okruglo jajastim listovima, sitno
pilastog ruba; cvjetovi su pojedinačni, obješeni, cjevasto zvonasti i svijetlo
ružičasti; plodovi su modrocrne i sočne bobe

- Brusnica (Vaccinium vitis-idaea)
- rasprostranjena je kao niski grm u planinama Europe, Azije i Sjeverne
Amerike; listovi su obrnuto jajasti, kožasti, sitno pilastog ruba (s donje strane
lista su crvenkaste točkice); grozdasti cvatovi se sastoje od bijelih i ružičastih,
zvonastih cvjetova; plodovi su crveno obojene i iznutra brašnjave bobe

- Močvarna borovnica (Vaccinium uliginosum)
- do 80 cm visoki grm, koji raste na močvarnim mjestima planinskih
dijelova Europe, Azije i Amerike; listovi su obrnuto jajasti i mekani, cjelovitog
ruba
- cvjetovi su bijeli ili crvenkasti; plod je plavocrna boba


20. red: PRIMULALES

1. porodica: Jaglačevke (Primulaceae)
- jednogodišnje zeljaste biljke ili trajnice (rijetko polugrmovi), rasprostranjene
na svim kontinentima, a posebno u sjevernom umjerenom pojasu
- listovi su jednostavni, cjeloviti, često skupljeni u rozetu
- cvjetovi su dvospolni; čaška se sastoji od 5 sraslih lapova, a vjenčić od 5
sraslih latica; slobodnih prašnika ima 5 - srašćuju za cijev vjenčića; tučak je
sastavljen od 5 sraslih plodničkih listova; plodnica je uglavnom nadrasla, s više
sjemenih zametaka; plod je tobolac

- Jaglac (Primula)
- obuhvaća više vrsta rasprostranjenih u cijeloj Europi te obilno
zastupljenih i u Hrvatskoj
- kod jaglaca je izražena heterostilija (raznovratnost) kao jedan od načina
spriječavanja samooprašivanja
- Visoka jagorčika (Primula veris=Primula officinalis)
- zeljasta trajnica, listova skupljenih u prizemnu rozetu, iz čijeg središta
izbija batvo na čijem vrhu se nalazi cvat štitac sastavljen od 10-15 zlatnožutih,
mirisnih cvjetova; raste na pašnjacima u brdskim područjima
155
- Blijeda jagorčika (Primula elatior)
- raste samo u visokim gorskim predjelima, ima blijedožute, bezmirisne
cvjetove

- Rani jaglac (Primula vulgaris=Primula acaulis)
- zeljasta trajnica; javlja se u nižim područjima (livade, rubovi šuma)
- između cjelovitih, lopatastih listova u sredini biljke razvijaju se
pojedinačni i prizemni cvjetovi sa žutim vjenčićem


5. podrazred: CARYOPHYLLIDAE

21. red: CARYOPHYLLALES

1. porodica: Klinčićevke ili Kukoljevke (Caryophyllaceae)
- vrste ove porodice vrlo su rasprostranjene; to su isključivo zeljaste biljke
- listovi su uski i nasuprotni, a cvjetovi su dvospolni
- plodovi su najčešće mnogosjemeni tobolci

- Zelena (gola) kilavica (Herniaria glabra)
- vrlo rasprostranjena biljka (suha i pješčana mjesta zapadne Hrvatske i
Dalmacije)
- jednogodišnja ili trajna zelen s prileglom stabljikom i s malenim, usko
ovalnim listovima
- cvjetovi su sitni, zelenkasti

- Sapunika (Saponaria officinalis)
- rasprostranjena u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi
- trajna biljka visine i do 70 cm
- listovi su ovalni, cjeloviti
- vjenčić je ružičast ili bijel

- Metličasta (stepska) sadarka (Gypsophila paniculata)
- rasprostranjena u jugoistočnoj Europi i Aziji
- stabljika je vrlo razgranjena
- listovi su uski, a cvjetovi su sitni, bijeli ili crvenkasti



22. red: POLYGONALES

1. porodica: Dvornikovke (Polygonaceae)
- zeljaste biljke, rjeđe grmovi i drveta
- listovi su jednostavni, izmjenično poredani
156
- sitni, jednospolni ili dvospolni cvjetovi skupljeni su u metličaste ili klasaste
cvatove
- ocvijeće je pravilno, jednostavno, zelenkasto ili obojeno
- listići ocvijeća (3-6) smješteni su u jednom ili dva kruga
- prašnika ima 3-9
- tučak je jedan, s nadraslom plodnicom, s jednim pretincem
- plod je jednosjemeni orah

- Rabarbara (Rheum palmatum)
- višegodišnja velika zeljasta biljka (naraste uvis i 2,5 m)
- listovi su veliki, izmjenično poredani, 5-7-režnjasti, na dugačkim
peteljkama; cvjetovi su sitni, ružičasti, skupljeni u metličaste cvatove
- poznata je i vrsta Rheum officinale

- Dvornik, oputina ili troskot (Polygonum aviculare)
- jednogodišnja zeljasta biljka
- neugledni cvjetovi su bjelkaste ili ružičaste boje


6. podrazred: ASTERIDAE (SYMPETALAE TETRACYCLICAE)

23. red: GENTIANALES

1. porodica: Sirištarovke (Gentianaceae)
- obuhvaća oko 500 vrsta zeljastih biljaka rasprostranjenih u umjerenim
područjima svih kontinenata
- listovi su jednostavni, cjeloviti, poredani nasuprotno
- cvjetovi su pravilni (tetramerni ili pentamerni), pojedinačni ili poredani u
cvatove; plodnica je nadrasla

- Žuta sirištara (Gentiana lutea var. symphyandra)
- zeljasta trajnica sa žutim cvjetovima
- dobro zastupljena u gorskim područjima Hrvatske (Velebit, Plješevica,
Gorski kotar); zbog nekontroliranog skupljanja, iskorijenjena je iz
mnogih područja, pa je stavljena pod zaštitu

- Kičica (Centaurium umbellatum=Centaurium erythraea)
- jednogodišnja do dvogodišnja biljka, koja raste u Europi, Aziji, Africi i
Sjevernoj Americi (kod nas je vrlo zastupljena)
- na vrhu stabljike razvijaju se ružičasti cvjetovi

1. porodica: Loganiaceae
- većinom drvenaste biljke subtropskih i tropskih područja s nadraslom
plodnicom i palistićima
157
- Strihninovac (Strychnos nux-vomica)
- rasprostranjen u tropskim područjima, koji su smješteni između Indije i
Australije; stablo visoko do 13 m
- listovi su široko jajoliki, skoro okrugli
- cvjetovi su bijeli i pravilni
- plod je naranči slična sivožuta boba, u kojoj su smještene malobrojne
(2-8), okrugle sjemenke
- kao i mnoge vrste ovog roda pripada skupini najotrovnijih biljaka (od
vrste Strychnos toxifera, koja je rasprostranjena u Južnoj Americi, i
brojnih drugih vrsta dobiva se “kurare”- otrov za strelice)


3. porodica: Zimzelenovke (Apocynaceae)
- zeljaste trajnice ili drvenaste povijuše, koje rastu pretežno u tropskom
području; listovi su nasuprotno smješteni, jednostavni i cjeloviti
- cvjetovi su dvospolni i pravilni
- nadrasla plodnica sastavljena je od dva plodnička lista

- Mali zimzelen (Vinca minor)
- raste u umjerenom području, pa i u Hrvatskoj (svijetle šume
kontinentalnog područja)
- niski polugrm s poleglim stabljikama
- listovi su cjeloviti, duguljasto-suličasti, u nasuprotnom rasporedu
- cvjetovi plave boje razvijaju se pojedinačno na dugim dršcima
- plod je sastavljen od dva mjehura

- Veliki zimzelen (Vinca major)
- kod nas raste u obalnom području
- vazdazelena biljka; listovi su širi od prethodne vrste, na bazi zaobljeni,
a na vrhu ušiljeni; cvjetovi su veći nego kod malog zimzelena

- Ružičasti katarantus (Madagaskarski zimzelen) (Catharanthus roseus =
Vinca rosea)
- domovina ove biljke je Madagaskar, ali se proširila u Indiji, Australiji,
Africi, Americi (u Europi se kultivira kao ukrasna biljka)

- Strophanthus
- vrste ovog roda (Strophanthus kombé, Strophanthus hispidus i
Strophanthus gratus) rastu u prašumama tropske Afrike
- grmovi ili polugrmovi na kojima se drvenasta stabljika penje i povija
- listovi su jajoliki, a cvjetovi su raznobojni
- plodovi se raspadaju u 2 vrlo duga (do 40 cm) mjehura s puno
sjemenaka

158
- Oleandar (Nerium oleander)
- vazdazeleni grm ili nisko drvo rasprostranjeno u području Sredozemlja
(kod nas u Dalmaciji); listovi su kožasti i usko ovalni ili sabljasti
- cvjetovi su crvene, bijele, ružičaste ili žute boje
- plod je i do 15 cm dugi tobolac – sadrži brojne sjemenke s čuperkom
dlaka

- Rauvolfia
- ovaj rod obuhvaća oko 100 vrsta, rasprostranjenih u tropskim
područjima
- u ljekovite svrhe se rabe Rauvolfia serpentina (1 m visoki grm s
ovalnim listovima i bijelim ili svijetlo-ružičastim cvjetovima; raste u
Indiji) i Rauvolfia vomitoria


4. porodica: Broćevke (Rubiaceae)
- zeljaste ili drvenaste biljke; nasuprotni listovi s palistićima
- cvjetovi su dvospolni i pravilni
- podrasla plodnica sastoji se od dva plodnička lista
- plodovi su tobolci, koštunice ili kalavci

- Kininovac (Cinchona)
- vrste ovog roda rasprostranjene su u području južnoameričkih Anda (u
visini od 1000-3400 m); visoka drveta, rjeđe grmovi
- listovi su ovalni ili lancetasti, a cvjetovi su raznobojni
- u ljekovite svrhe rabe se sljedeće vrste: Cinchona pubescens=Cinchona
succirubra, Cinchona calisaya=Cinchona ledgerana i Cinchona
officinalis

- Ipekakuana (Cephaelis ipecacuanha)
- raste u vlažnim i sjenovitim šumama južnog Brazila
- zeljasta, do 40 cm visoka biljka s ovalnim listovima
- na vrhu stabljike su bijeli cvjetovi; plodovi su modre boje
- korijenje je razdijeljeno u čvoraste kolutiće
- u ljekovite svrhe primjenjuje se i vrsta Cephaelis acuminata (Uragoga
granatensis)

- Kavovac (Coffea)
- najpoznatije vrste ovog roda su Coffea arabica, Coffea liberica i Coffea
canephora var. robusta
- to su vazdazeleni grmovi ili drveta (5-7 m) s kožastim listovima i
pravilnim bijelim cvjetovima
- plodovi su koštunice (najprije zelene, zatim crvene, a onda tamnoplave)
sa dvije zelenožute sjemenke
159
24. red: DIPSACALES

1. porodica: Kozokrvnicovke (Caprifoliaceae)
- grmovi ili niska drveta
- listovi su jednostavni ili perasto sastavljeni
- cvjetovi su dvospolni, skupljeni u paštitaste cvatove
- ocvijeće je dvostruko
- plodovi su bobe, koštunice ili bobičaste koštunice

- Bazga (Sambucus nigra)
- grm ili nisko drvo, koje raste u Europi, u području Kavkaza, u Maloj
Aziji itd.; listovi su neparno perasti (5-7 liski pilastog ruba)
- cvjetovi su bijeli ili žućkasti (sastavljeni paštitasti cvat)
- plodovi (podrasli) su crne i sočne bobičaste koštunice

2. porodica: Odoljenovke (Valerianaceae)
- zeljaste biljke i polugrmovi
- listovi su nasuprotni, perasto razdijeljeni ili rascijepljeni
- cvjetovi su sitni, nepravilni, skupljeni u cvatove
- čaška je slabo razvijena (5 sraslih lapova)
- vjenčić je sulatičan, cjevasta, zvonasta ili ljevkasta oblika, a sastoji se od 5
latica
- prašnika su 3 ili 1; tučak je 1, a sastoji se od 3 plodnička lista - plodnica je
podrasla; plod je suh i tvori ga sjemenka s razraslom čaškom u obliku dlakave
kunadre i drugih tvorbi

- Odoljen (Valeriana officinalis)
- rasprostranjen u većem dijelu Europe sve do zapadnog Sibira (dobro
zastupljen u hrvatskoj flori)
- raste u šumama, na vlažnim livadama, na obalama rijeka i potoka
- višegodišnja zeljasta biljka visine od 0,5-2 m (prve godine razvije
prizemnu rozetu listova, a druge godine cvjetnu stabljiku)
- podanak je kratak, okomit i od njega se odvajaju brojni nitasti
korijenovi smeđe boje
- listovi su neparno perasto rascijepljeni (donji su peteljkavi, a gornji su
sjedeći)
- stabljika je u gornjem dijelu razgranjena i nosi višestruko sastavljeni
paštitac; vjenčić je ružičasto-ljubičaste boje
- prašnika ima 3, tučak je 1 - plodnica podrasla, plod je roška s dlakavom
kunadrom

- Matovilac (Valerianella olitoria)
- jednogodišnja biljka, koja se samoniklo ili u uzgoju javlja širom Europe
(rabi se kao salata)
160
25. red: OLEALES (LIGUSTRALES)

1. porodica: Maslinovke (Oleaceae)
- drvenaste biljke s najčešće nasuprotnim listovima
- cvjetovi su tetramerni; prašnika ima većinom samo 2
- plodnica je nadrasla i od 2 plodnička lista
- plodovi su različiti: tobolci (jorgovan-Syringa vulgaris), koštunice (maslina),
perutke (jasen) ili bobe (kalina)

- Maslina (Olea europaea=Olea sativa)
- raste oko Sredozemnog mora
- upadljivi, jednostavni i srebrnosivi listovi; bijeli cvjetovi u grozdovima
- masno ulje je u sočnom dijelu ploda i u endospermu

- Jasen (Fraxinus)
- vrste ovog roda imaju rasperane listove
- Crni jasen (Fraxinus ornus)
- duboko rascijepan bijeli vjenčić, a cvjetovi su skupljeni u metlice
- Bijeli jasen (Fraxinus excelsior)
- drvo, koje raste na tlima bogatim hranjivim tvarima
- neugledni cvjetovi pojavljuju se prije listanja; nemaju ni čaške ni
vjenčića (goli cvjetovi) - oprašivanje vjetrom

- Kalina (Ligustrum vulgare)
- 1-3 m visoki zimzeleni grm s bijelim cvjetovima i crnim, sjajnim
bobama

26. red: POLEMONIALES

1. porodica: Boraginaceae
- zeljaste biljke s izmjeničnim, jednostavnim listovima, prekrivenim oštrim
dlakama
- cvjetovi su većinom skupljeni u dvostruke kovrčice
- nadrasla plodnica od 2 plodnička lista je zbog nepravih pregrada
četverogradna; plod je cijepavac-dvoplodnički kalavac i raspada se na 4
jednosjemena plodića

- Crni gavez (Symphytum officinale)
- trajna biljka visoka i preko 50 cm, koja raste na livadama, uz puteve i
na obalama rijeka (Europa i Azija)
- listovi su dlakavi, usko jajasti i sjedeći
- cvatovi se sastoje od ljubičastih cvjetova, a razvijaju se na podužim
dršcima

161

- u svim našim krajevima raste bijeli (žuti) gavez (Symphytum
tuberosum), trajnica s blijedožutim cvjetovima

- Plućnjak (Pulmonaria officinalis)
- raste u listopadnim šumama
- listovi su cjeloviti, jajoliki s peteljkom, odozgo dlakavi najčešće s
bijelim pjegama; cvat je kovrčica (ružičasti, ljubičasti ili modri cvjetovi)



27. red: SCROPHULARIALES

1. porodica: Pomoćnice (Solanaceae)
- obuhvaća oko 90 rodova; većina predstavnika ove porodice su zeljaste biljke,
a rjeđe se javljaju polugrmovi i drveta
- listovi su jednostavni, izmjenični, najčešće cjelovite plojke
- cvjetovi su pojedinačni ili su skupljeni u cvatove - kovrčice
- ocvijeće je najčešće pravilno
- čaška se sastoji od 5 sraslih lapova, a vjenčić od 5 sraslih latica; slobodnih
prašnika ima 5 - srašćuju za cijev vjenčića; tučak je 1, sastavljen od dvaju
sraslih plodničkih listova - plodnica je nadrasla
- cvjetna formula: -K
(5)
|C
(5)
A
5
|G
(2)

- plod je boba ili tobolac
- toj porodici pripadaju mnoge prehrambene kulture: krumpir - Solanum
tuberosum; rajčica, patlidžan itd.

- Velebilje (Atropa belladonna)
- višegodišnja zeljasta biljka visine 1-1,5 m
- raste po krčevinama i svjetlim šumskim predjelima Euroazije (dobro je
zastupljena i u Hrvatskoj: Medvednica, Gorski kotar, Velebit itd.)
- listovi su jednostavni, izmjenični, cjelovite plojke, eliptični ili jajasti,
cjelovita ruba; donji listovi su pojedinačni, a gornji su parni, različite veličine –
dimorfni listovi: jedan list u paru je 3-4 puta veći od drugog
- cvjetovi su pojedinačni; latice su obično ljubičasto-smeđe boje
- plod je crna, svjetlucava boba (dvoplodnički, nadrasli, sočni plod)

- Kužnjak (Datura stramonium)
- jednogodišnja zeljasta biljka visine 20-100 cm, koja raste na
zapuštenim zemljištima, u blizini nastambi, u vrtovima (dobro zastupljen u
hrvatskoj flori)
- listovi su jednostavni, izmjenični, nazubljenih rubova
- cvjetovi su veliki, pojedinačni, najčešće bijele boje
- plod je bodljikav, jajasti tobolac s puno sjemenaka
162
- Crna bunika (Hyoscyamus niger)
- dvogodišnja zeljasta biljka visine oko 1 m, koja raste u blizini ljudskih
nastambi, u vrtovima, uz putove (raste u cijeloj Europi, pa tako i u
Hrvatskoj)
- prizemni listovi su peteljkavi, stabljični sjedeći, nazubljena ruba
- cvjetovi su veliki, žućkaste boje
- prašnika ima 5 (2 kraća i 3 duža: dvomoćni prašnici)
- plod je dvopretinčani tobolac (otvara se izbočenim poklopcem) s puno
sjemenaka

- Bijeli bun (Scopolia carniolica)
- oko 0,5 m visoka biljka, po izgledu vrlo slična velebilju
- raste u šumama brdskih predjela jugoistočne Europe i zapadne Azije
(obilno je zastupljen u hrvatskoj flori)
- listovi su obrnuto jajasti, cjelovita ruba, a cvjetovi su ljubičasto-crni
- plod je tobolac (otvara se poklopcem)

- Paprika (Capsicum annuum)
- potječe iz Amerike, a kultivira se u mnogim područjima
- jednogodišnja biljka; listovi su najčešće usko jajasti
- cvjetovi su raznoliko obojeni i pravilni
- plod je višesjemena boba vrlo različitog oblika
- iz prvobitne i samonikle biljke nastao je niz različitih odlika, koje se često
smatraju i samostalnim vrstama (Capsicum longum, Capsicum frutescens itd.)

- Bunovina ili mandragora (Mandragora officinarum)
- trajna biljka s vrlo razvijenim, račvastim korijenom, koji podsjeća na
ljudsko tijelo
- rasprostranjena mjestimično u zemljama oko Sredozemlja (u Hrvatskoj
samo u okolici Dubrovnika)
- listovi su produženo jajasti, nazubljena ruba
- pojedinačni cvjetovi su zelenkasto-bijele boje
- plod je okruglasta boba žutosmeđe boje

- Duhan (rod Nicotiana)
- uglavnom jednogodišnje zeljaste biljke iz tropskih područja zapadne
Amerike
- biljke velikih i jednostavnih listova, te velikih ružičasto-crvenih
cvjetova; plod je tobolac
- za dobivanje duhana najviše se uzgajaju vrste Nicotiana tabacum i
Nicotiana rustica

- Paskvica (Solanum dulcamara)
- vrlo rasprostranjena biljna vrsta (raste i u Hrvatskoj)
163
- polugrm sa izdancima, na kojima se nalaze jajasti listovi i ljubičasti
cvjetovi; plodovi su crveno obojene jajaste bobe

- Mjehurica (Physalis alkekengi)
- narančastocrvene bobe su obavijene nadutom mjehurastom čaškom

2. porodica: Strupnikovke (Scrophulariaceae)
- jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke; rjeđe grmovi i
drveta; oko 250 rodova
- listovi su jednostavni, cjeloviti ili perasto razdijeljeni, poredani izmjenično,
nasuprotno ili ukriž
- cvjetovi su najčešće skupljeni u cvatove (grozd ili klas)
- ocvijeće je najčešće nepravilno: čaška se sastoji od 4-5 slobodnih lapova, a
vjenčić (različitog oblika) od 4-5 sraslih latica; slobodnih prašnika ima najčešće
4 (rjeđe 2, 3 ili 5) - pričvršćuju za cijev vjenčića; tučak je 1, sastavljen najčešće
iz 2 plodnička lista - plodnica je nadrasla
- plodovi su mnogosjemeni tobolci (vrlo rijetko bobe)

- Crveni (grimizni) naprstak (Digitalis purpurea)
- raste kao samonikla biljka na svjetlijim mjestima u šumama srednje i
zapadne Europe (u Hrvatskoj raste pretežno u uzgoju)
- dvogodišnja zeljasta biljka (prve godine razvija prizemnu rozetu
listova, a druge stabljiku visine oko 1,5 m)
- donji listovi stabljike su veliki, dugačkih peteljki, a gornji su manji,
sjedeći: listovi su duguljasto-jajasti, narovašenih rubova; s donje strane listova
izražena je mrežasta nervatura
- cvat jednostrani grozd se sastoji od crvenkasto-ljubičastih, obrnuto
zvonolikih, iznutra bjelkastih cvjetova
- plod je dvoplodnički, nadrasli, suhi pucavac-tobolac

- Vunasti naprstak (Digitalis lanata)
- rasprostranjen na vapnenačkoj podlozi u svjetlim šumama i među
grmovima u jugoistočnim dijelovima Europe i u zapadnoj Aziji (zastupljen i u
Hrvatskoj); dvogodišnja biljka visine oko 1,2 m
- listovi su uski, skoro lancetasti (nervatura je prividno skoro paralelna)
- cvjetovi se razvijaju u vršnim grozdovima, cjevasto-zvonastog su
oblika, bjelkasti ili svijetlo-smeđi

- Divizma (Verbascum)
- rod zeljastih biljaka, koje su rasprostranjene u Europi, Aziji i sjevernoj
Africi (naročito su dobro zastupljene u istočnom Sredozemlju te se javljaju i u
Hrvatskoj); visoke dvogodišnje biljke, s cvjetovima skupljenim u grozdove ili
klasove; imaju 5 prašnika (razlika od drugih predstavnika ove porodice, koji
imaju 4 prašnika)
164
- Pustenasta divizma (Verbascum phlomoides)
- biljka visine i preko 2 m; gusto dlakava
- listovi su duguljasto-jajasti ili lancetasti i sjedeći
- veliki i žuti cvjetovi razvijaju se na dugačkom grozdu
- od vrsta ovog roda još se ističu Verbascum thapsiforme (Verbascum
densiflorum) i Verbascum thapsus

- Čestoslavica (Veronica officinalis)
- raste u nizinskom i brdskom području Europe, Azije i Amerike
- listovi su obrnuto jajasti ili ovalni, na rubu pilasti
- ljubičasti ili bijeli cvjetovi skupljeni su u grozdove


3. porodica: Trpučevke ili Bokvice (Plantaginaceae)
- zeljaste jednogodišnjice ili trajnice jednostavnih, cjelovitih ili perasto
razdijeljenih listova
- cvjetovi su sitni, tetramerni i većinom dvospolni
- vjenčić je sulatičan, obojen; prašnika ima 4; tučak je jedan - plodnica je
nadrasla, razdijeljena na 2 do 4 pretinca s 1 ili više sjemenih zametaka u
svakom; plod je tobolac ili oraščić
- najpoznatiji predstavnik te porodice je rod Plantago - trputac, koji obuhvaća
vrste rasprostranjene u umjerenim područjima gotovo cijelog svijeta

- Veliki (širokolisni) trputac ili velika bokvica (Plantago major)
- rasprostranjen na putovima, stazama, poljima i livadama cijele Europe
te srednje i sjeverne Azije (obilno zastupljen u primorskim i kopnenim
dijelovima Hrvatske)
- zeljasta trajnica s rozetom listova iz koje izbija 20-30 cm visoko batvo
koje na vrhu nosi cvjetove skupljene u klas

- Suličasti (uskolisni) trputac ili mala bokvica (Plantago lanceolata)
- rasprostranjen na travnjacima, suhim pašnjacima, poljima, uz putove,
kuće (obilno zastupljen u hrvatskoj flori)
- zeljasta trajnica s rozetom listova (znatno uži listovi u odnosu na
prethodnu vrstu) iz koje izbija preko 50 cm visoko batvo, koje nosi na vrhu
jajasti cvat – klas

- Buhačina (Plantago psyllium=Plantago arenaria)
- rasprostranjena u južnoj Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji
(zastupljena samo u primorskim krajevima Hrvatske)
- listovi su vrlo uski, skoro linealni
- cvjetovi su skupljeni u brojne glavičaste cvatove


165
28. red: LAMIALES

1. porodica: Usnače (Lamiaceae=Labiatae)
- zeljaste biljke, polugrmovi, rjeđe grmovi
- stabljika je četverobridna (kolenhim u uglovima - "kolenhimska rebra")
- jednostavni listovi poredani su unakrsno=križasto nasuprotno (dekusirani
listovi)
- cvjetovi su poredani u paštitaste cvatove, koji prividno djeluju kao pršljenovi
- ocvijeće je nepravilno
- sulapna čaška građena je od 5 lapova (dvousnata ili s pet zubaca)
- sulatičan, dvousnat vjenčić građen je od 5 latica (gornja izbočena usna
građena je od dviju sraslih latica; razvijena donja usna građena je od triju
sraslih latica)
- prašnika ima najčešće 4: 2 kraća i 2 dulja - dvomoćni prašnici; srašćuju s
cijevi vjenčića (kod kadulje i ružmarina ima samo 2 prašnika)
- tučak je 1, sastavljen od dvaju sraslih plodničkih listića - plodnica je nadrasla,
četverogradna
- cvjetna formula: +K
(5)
[C
(2+3)
A
4 ili 2
]G
(2)

- plod je cijepavac - dvoplodnički, nadrasli, suhi kalavac i raspada se na četiri
plodića (merikarpa)
- stabljika i listovi većine vrsta imaju svojstven miris (eterično ulje)

- Paprena metvica (Mentha x piperita)
- višegodišnja zeljasta biljka, razgranjene stabljike (četverobridne,
tamnoljubičaste boje), visine 30-100 cm
- listovi su jajasti, na vrhu zašiljeni, pilasto nazubljena ruba, peraste
nervature
- vjenčić je ružičast, četverorežnjast (nije dvousnat)
- cvjetovi su skupljeni u klasaste cvatove; razmnožava se vegetativno
- nema je samonikle, već se uzgaja u mnogim zemljama

- Kovrčava metvica (Mentha x crispa)
- po mnogima nije samostalna vrsta, već samo varijeteta vrste Mentha
spicata
- kao samonikla biljka raste još samo u Francuskoj, sjevernoj Italiji i u
Dalmaciji; inače se kultivira
- ima široko jajaste i na rubu isjeckane, kovrčave listove

- Barska (mirisna) metvica (Mentha pulegium)
- rasprostranjena u poplavnim područjima oko rijeka, potoka, jezera i
močvara (Europa - posebno Sredozemlje, Azija i Afrika)
- ima do 0,5 m visoku stabljiku na kojoj su smješteni usko jajasti listovi
- svijetlo-ljubičasti cvjetovi su u kuglastim pršljenastim cvatovima

166
- Primorska metvica, primorska marulja ili metvulja (Calamintha nepeta)
- vrlo rasprostranjena biljna vrsta (kod nas u Dalmaciji dolazi samonikla)
- listovi su ovalni, jajasti, a cvjetovi su ljubičasti, ružičasti ili bijeli

- Kadulja (Salvia officinalis)
- rasprostranjena u Sredozemlju (središte rasprostranjenosti su
mediteranski kamenjari istočne obale Jadrana); uzgaja se u kopnenim
dijelovima Hrvatske
- višegodišnji polugrm visine 20 do 50 cm (razgranjena, bjelkasto-
zelenkasta stabljika - u donjem dijelu drvenasta, a u gornjem zeljasta)
- listovi su jednostavni, u izmjeničnom rasporedu, srebrnastosivozeleni,
izduženi ili jajoliki, cjelovitog ili sitno narovašena ruba
- pršljenaste nakupine ljubičastih i izrazito usnatih cvjetova (cvjetovi
mogu biti ružičasti ili bijeli) skupljene su u grozd
- Grčka kadulja (Salvia fruticosa=Salvia triloba)
- rasprostranjena u Sredozemlju (od Sicilije do Krete; kod nas na Visu i
na Braču), Turskoj i Bliskom Istoku
- višegodišnji grm visine do 120 cm (u usporedbi s vrstom S. officinalis,
ovu vrstu karakteriziraju deblji i širi žutozeleni listovi kratke peteljke)
- pri bazi plojke nalaze se često dvije bočne uške (lobusi)
- cvjetovi su ljubičasti, usnati
- u okviru roda Salvia ističu se i vrste: Salvia sclarea (muškatna kadulja),
Salvia silvestris (šumska kadulja) i Salvia pratensis (livadna kadulja)

- Bijela mrtva kopriva (Lamium album)
- višegodišnja zeljasta biljka rasprostranjena i u hrvatskoj flori
- vjenčić je bijel ili žutobijel

- Ružmarin (Rosmarinus officinalis)
- grm visok i preko 2 m, podrijetlom iz Sredozemlja (obilno zastupljen u
južnoj Francuskoj, a kod nas na pojedinim otocima)
- listovi su vazdazeleni, vrlo uski, na rubu blago smotani
- u pršljenima se javljaju modri cvjetovi

- Lavanda (Lavandula angustifolia=Lavandula officinalis)
- niski polugrm rasprostranjen uglavnom u zapadnom Sredozemlju,
odakle se širi do Dalmacije i Grčke, a čak i do srednje Europe; dosta se i
kultivira
- listovi su uski i cjeloviti, vazdazeleni
- cvjetovi su modri ili ljubičasti




167
- Obični mravinac (Origanum vulgare)
- zeljasta trajnica visine i do 0,5 m rasprostranjena u području Euroazije
(kod nas raste u primorskim i kopnenim područjima)
- listovi su jajasti, maleni, ravnog ruba
- crvenkasti ili bijeli cvjetovi skupljeni su u pršljenasto poredane guste
cvatove

- Primorski mravinac (Origanum heracleoticum)
- zastupljen samo u našim primorskim krajevima

- Timijan (Thymus vulgaris)
- kao samonikla biljka raste samo u sjeverozapadnom dijelu Sredozemlja
- uzgaja se u kopnenim i primorskim krajevima Hrvatske
- 20-30 cm visoki polugrm
- listovi su dugi oko 1 cm, eliptični ili skoro igličasti, kožasti
- cvjetovi su ružičasti

- Majčina dušica (Thymus serpyllum)
- rasprostranjena na prostranom području umjerenog dijela Europe,
Azije, sjeverne Afrike i Sjeverne Amerike
- stabljika je pridignuta
- listovi su jajasti, a cvjetovi su vrlo sitni i ružičasto-bjelkasti

- Matičnjak (Melissa officinalis)
- trajna biljka čija je domovina u istočnom Sredozemlju; kultivira se u
mnogim područjima (kod nas je vrlo rasprostranjen)
- listovi su široko jajasti i na rubu nazubljeni
- ljubičasti ili bijeli cvjetovi skupljeni su u pršljenaste cvatove

- Bosiljak ili murtela (Ocimum basilicum)
- jednogodišnja zeljasta biljka visine do 0,5 m podrijetlom iz tropskih i
subtropskih krajeva srednje Azije, pa se u Europi (i kod nas) javlja u
uzgoju
- listovi su jajasti i na rubu cjeloviti ili blago nazubljeni
- cvjetovi su crvenkasti, žućkasti ili bijeli


2. porodica: Verbenaceae
- zeljaste ili drvenaste biljke rasprostranjene uglavnom u tropskim područjima

- Konopljika ili fratarski papar (Vitex agnus-castus)
- rasprostranjena u obalnom području (Dalmacija)
- visoki grm s dlanasto sastavljenim listovima i ljubičastim (ili bijelim)
cvjetovima u vršnim cvatovima; plodovi su kuglaste koštunice (0,5 cm)
168
29. red: ASTERALES

1. porodica: Glavočike (Asteraceae=Compositae)
- velika porodica koja obuhvaća oko 1300 rodova odnosno oko 19000 vrsta,
koje su rasprostranjene u područjima umjerenog podneblja
- to su uglavnom zeljaste biljke, od kojih mnoge imaju različite prilagodbe za
rasprostranjivanje plodova
- listovi su jednostavni, poredani izmjenično, rjeđe su nasuprotni: lisna plojka
je cjelovita ili razdijeljena
- cvat je glavica, odnosno uborak
- glavica je sastavljena od raznovrsno građenih cvjetova, koji su zbijeno
poredani na proširenoj cvatnoj osi, koja tvori cvjetište (cvatište) glavice;
cvjetište može biti ravno, izbočeno, udubljeno, čunjasto, valjkasto, kuglasto,
golo ili šuplje; glavica je s donje strane obavijena većim brojem pricvjetnih
(ovojnih listića) koji tvore ovoj (involucrum)
- uborak predstavlja velike glavice s udubljenim cvjetištem, koje je slično maloj
košarici (suncokret)
- cvjetovi su dvospolni, jednospolni ili sterilni
- ocvijeće je dvostruko
- čaška se najčešće javlja u obliku 5 kožičastih izraslina na vrhu plodnice ili u
obliku mnogobrojnih dlaka; često izraste u posebnu prilagodbu, kao što je
kunadra (pappus), koja služi rasprostranjivanju plodova pomoću vjetra
- vjenčić je sulatičan
- prema građi vjenčića, razlikuju se cjevasti i jezičasti cvjetovi
- cjevasti cvijet (flos tubulatus) ima pravilno, dvostruko ocvijeće: slabo
razvijena čaška često je predstavljena kunadrom; vjenčić je peterolatičan, s
laticama srašten u kratku cijev, na rubu ima 5 zubaca; cvijet je dvospolan
- jezičasti cvijet (flos ligulatus) ima nepravilno ocvijeće: slabo razvijena čaška
je u obliku kunadre ili zubaca; vjenčić ima 3 ili 5 sraslih latica; cvijet je
jednospolan ili sterilan
- cvjetovi u glavičastim cvatovima javljaju se u različitom odnosu (ili samo
cjevasti, ili samo jezičasti, ili jedni i drugi)
- cvjetovi porodice glavočika imaju 5 prašnika čije prašnice srašćuju u cijev
(prašničke niti ostaju slobodne i s njima su prašnici prirasli na vjenčić); tučak je
1, a sastoji se od dvaju sraslih plodničkih listova - plodnica je podrasla i
jednopretinčana; plod je roška (dvoplodnički, podrasli suhi nepucavac)

1. podporodica: Glavočike-cjevnjače: Asteraceae (=Compositae-Tubuliflorae)
- imaju cvjetne glavice koje sadrže samo cjevaste cvjetove, ali i cvjetne glavice
u kojima se cjevasti cvjetovi smješteni u sredini, spajaju s nepravim jezičastim
ili ljevkastim cvjetovima smještenim na rubu cvjetne glavice
- uz škrob asimilacijom nastaje i inulin (polifruktozid)
- sadrže većinom shizogene rezervoare s eteričnim uljima (egzogeno dolaženje
ulja)
169
- Kamilica (Chamomilla recutita=Matricaria recutita=Matricaria chamomilla)
- rasprostranjena je po čitavom svijetu (raste u kulturi i na raznim
mjestima u slobodnoj prirodi, najčešće u blizini naselja)
- zeljasta jednogodišnja biljka, koja se razvija u razgranjenu i do 55 cm
visoku stabljiku s listovima, koji su uski i višestruko razdijeljeni
- cvjetište je golo, šuplje i čunjasto; cvjetne glavice nastaju pojedinačno,
a sastoje se od rubnih bijelih jezičastih sterilnih cvjetova i od žućkastih
cjevastih fertilnih cvjetova u sredini glavice
- Rimska kamilica (Chamaemelum nobile=Anthemis nobilis)
- kod nas raste samo u vrtovima; samonikla se javlja u zemljama zapadne
Europe
- trajna i do 30 cm visoka biljka s jako rascijepanim i dugim listovima
- cvjetište je valjkasto, a u cvjetnoj glavici prevladavaju jezičasti cvjetići
- od zamjena i patvorina kamilice ističu se sljedeće vrste: Tripleurospermum
inodorum=Matricaria inodora (bezmirisna kamilica), Matricaria discoidea
(zelena kamilica), Matricaria matricarioides (mirisna kamilica) i Anthemis
arvensis (poljski jarmen); navedene vrste imaju valjkasta ili kuglasta cvjetišta

- Stolisnik (Achillea millefolium)
- zeljasta trajnica rasprostranjena u svim područjima Europe i Azije, pa i
u Hrvatskoj (na livadama i uz putove)
- listovi su dugi i višestruko perasto iscijepani
- sitne glavice bijelih jezičastih i žutih cjevastih cvjetova nalaze se u
gustim nakupinama na vrhu stabljike

- Gorki pelin (Artemisia absinthium)
- rasprostranjen na neobrađenim mjestima, uz zidove i puteve, u
vinogradima, po suhim i kamenim obroncima velikog dijela Europe i Azije (u
Hrvatskoj je rasprostranjen u svim krajevima)
- višegodišnja biljka; raste kao polugrm i ima drvenaste donje dijelove
- na visokoj i razgranjenoj stabljici nalaze se trostruko perasto
razdijeljeni listovi s kratkom peteljkom, dok su listovi u predjelu cvata
lancetasti i sjedeći (listovi su od gustih, svilenih dlačica skoro sivi)
- cvat se sastoji samo iz žutih cjevastih cvjetova
- Divlji (crni) pelin (Artemisia vulgaris)
- raste u mnogim zemljama Europe, Azije i Sjeverne Amerike
- višegodišnja biljka, visoka i do 2 m, s višestruko iscijepanim listovima
- u brojnim i sitnim glavicama nalaze se žućkasti ili crvenkasti cvjetovi
- od vrsta roda Artemisia karakteristične su Artemisia pontica (rimski ili
crnomorski pelin) i Artemisia maritima (primorski pelin)

- Smilje (Helichrysum italicum)
- uspijeva samo na jugu Europe (u Hrvatskoj se javlja u primorskim
krajevima: u kamenjarima, pukotinama stijena, uz puteve)
170
- trajna biljka u obliku polugrma s vrlo uskim i dlakavim listovima te s
brojnim i u nakupine zbijenim glavicama zlatnožutih, cjevastih cvjetova

- Neven (Calendula officinalis)
- po svom podrijetlu je mediteranska biljka, a u kulturi se javlja u čitavoj
Europi
- jednogodišnja zeljasta biljka
- listovi su produženo lopatasti ili lancetasti, cjelovitog ili malo
nazubljenog ruba, sjedeći
- svaki ogranak završava glavicom narančasto-žutih cvjetova

- Sikavica, osljebod ili oslobod (Silybum marianum=Carduus marianus)
- raste uglavnom u zemljama šireg Sredozemlja, pa tako i u južnim
dijelovima Hrvatske
- ima i preko 1,5 m visoku stabljiku s bodljikavim, bijelozelenim,
išaranim listovima i bodljikavim cvatnim glavicama, u kojima se nalaze
ljubičasto-crveni cvjetovi; plodovi su crnosmeđi

- Gorska moravka (Arnica montana)
- najčešće se javlja na planinskim livadama i pašnjacima zapadne i
srednje Europe (zapisana je i za našu floru); zakonom zaštićena vrsta
- do 60 cm visoka i uspravna, obično slabo razgranjena stabljika s
jednom ili rjeđe s više cvjetnih glavica (cvjetovi su tamno-žute boje)
- listovi iz rozete s dna stabljike su jajasti, cjelovita ruba, a listovi na
stabljici su znatno uži i ponekad nazubljeni

- Vratić (Tanacetum vulgare)
- rasprostranjen u velikom dijelu Europe, Amerike itd. (u Hrvatskoj je
obilno zastupljen)
- raste uvijek u velikom broju primjeraka
- višegodišnja zeljasta biljka koja može narasti i do 1,5 m
- listovi su veliki i perasto izrezani
- sitne cvjetne glavice sastoje se uglavnom od žutih cjevastih cvjetova

- Buhač (Pyrethrum cinerariaefolium=Tanacetum cinerariaefolium)
- višegodišnja do 50 cm visoka zeljasta biljka, rasprostranjena u
priobalnim područjima jugoistočnog Sredozemlja (kao samonikla biljka raste
kod nas u Dalmaciji)
- polugrm s mnoštvom perasto rascijepanih listova, koji su skupljeni pri
dnu stabljike
- na skoro bezlisnim ograncima javljaju se pojedinačne cvjetne glavice,
u kojima su dosta dugi jezičasti cvjetovi bijele boje, a cjevasti i u
sredini glavice zbijeni cvjetovi žute boje

171
- Podbjel (Tussilago farfara)
- raste po čitavoj Europi, u velikom dijelu Azije, sjeverne Afrike i
Sjeverne Amerike (u Hrvatskoj je vrlo rasprostranjen)
- trajna biljka visine i do 30 cm
- najprije se razvijaju cvjetne glavice i to pojedinačno - cvjetovi su žuti;
kasnije se razvijaju listovi, koji imaju veliku i blago nazubljenu plojku

- Artičoka (Cynara scolymus)
- rasprostranjena u području Sredozemlja
- listovi su cjeloviti ili perasto rascijepljeni
- cvjetne glavice su velike i imaju mesnato cvjetište, zaštićeno ovojnim
listovima, koji su na bazi mesnati i sočni

- Zlatnica (Solidago virgaurea)
- rasprostranjena u suhim i svijetlim šumama, uz puteve u područjima
Europe, Azije, sjeverne Afrike i Sjeverne Amerike (zastupljena i u Hrvatskoj)
- do 1 m visoka stabljika s usko ovalnim listovima nazubljenog ruba
- brojne glavice žutih cvjetova

- Oman (Inula helenium)
- potječe iz srednje Azije, odakle je kulturom prenesen i u Europu
(raste i u Hrvatskoj)
- trajna biljka visine i do 2 m
- listovi su veliki, jajasto ovalni ili lancetasti i nazubljenog ruba
- velike glavice cvata razvijaju se pojedinačno ili po više njih u
paštitcima (cvjetovi su žute boje)

- Primorski oman (Limbarda crithmoides=Inula crithmoides)
- halofilna biljka (biljka slaništa) koja pretežno raste uz morsku obalu
- listovi su mesnati, sočni

- Suncokret (Helianthus annuus)
- podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a uzgaja se kao uljarica
- vrlo visoka i razvijena jednogodišnja zelen s velikim listovima i s
velikim cvatovima (žuti cvjetovi)

- Čičoka, gomoljasti suncokret ili topinambur (Helianthus tuberosus)
- trajnica, koja se uzgaja od davnina, ali se kao polusamonikla javlja na
mnogim mjestima
- pod zemljom stvara velike gomolje, koji sadrže inulin

- Uskolisna rudbekija (pupavica) (Echinacea angustifolia)
- 30-120 cm visoka biljka, rasprostranjena u Sjevernoj Americi

172
- Crvena (grimizna) rudbekija (pupavica) (Echinacea purpurea)
- 50-150 cm visoka biljka
- listovi su najčešće nazubljeni
- cvjetne glavice pojedinačne ili jedva spojene; cvjetovi su ljubičasto-
crveni

- Pelinolisni limundžik (Ambrosia artemisiifolia)
- alergogena biljka, koja cvate od lipnja do listopada


2. podporodica Glavočike-jezičnjače: Cichoriaceae (=Compositae-Liguliflorae)
- obuhvaća manji broj vrsta od podporodice cjevnjača
- cvjetne glavice sadrže samo jezičaste cvjetove
- biljne vrste sadrže mliječni sok

- Maslačak ili radič (Taraxacum officinale)
- višegodišnja zeljasta biljka rasprostranjena po svim travnjacima zemalja
sjeverne polukugle
- listovi su perasto razdijeljeni, a smješteni su prizemno
- na vrhu stabljike nalazi se glavica od zlatnožutih, jezičastih cvjetova
- plod je roška, koja na vrhu nosi čuperak dlačica (papus), pa na najmanji
udar vjetra plodovi lete na sve strane

- Vodopija (Cichorium intybus)
- višegodišnja zeljasta biljka koja raste u mnogim zemljama svih
kontinenata
- dosta duga stabljika s cjelovitim, duguljastim i sjedećim listovima
- cvjetne glavice se sastoje od modrih cvjetova
















173

2. razred: JEDNOSUPNICE (LILIATAE = LILIOPSIDA
= MONOCOTYLEDONEAE)

podrazred: LILIIDAE

1. red: ĐUMBIROLIKE (ZINGIBERALES)

1. porodica: Đumbirovke (Zingiberaceae)
- zeljaste trajnice koje rastu u tropskim područjima
- predstavnici te porodice ističu se postojanjem ogrljka ili jezičca na prijelazu
lisne plojke u rukavac (slično kao i trave)
- cvjetovi su pravilni, dvospolni; imaju 3 cjevasta “lapa”, 3 cjevaste “latice”, 1
prašnik (ostali su reducirani)
- plodnica je podrasla; plod je boba ili suhi pucavac

- Đumbir (Zingiber officinale)
- podrijetlom iz jugoistočne Azije, ali se od davnine uzgaja u svim
azijskim zemljama
- iz podzemnih dijelova (podanak je bijel ili bezbojan) razvija se do 1 m
visoka stabljika s lancetastim listovima i sa zelenkasto-žutim pjegavim
cvjetovima

- Kardamom (Elettaria cardamomum)
- raste kao samonikla biljka u vlažnim šumama brdskog područja Indije
- trajna biljka visine i do 3 m
- listovi su lancetasti, a cvjetovi su zelenkasto-bijeli (usne su obojene
plavo i žuto)

- Galanga (Alpinia officinarum)
- potječe iz Kine
- iz podanka izbija puno uspravnih i do 150 cm visokih stabljika s uskim
i sabljastim listovima
- lijepi i bijeli cvjetovi nalaze se u grozdu na vrhu stabljike
- plod je tobolac

- Kurkuma (Curcuma longa=Curcuma domestica)
- potječe iz južne Azije, ali se najviše uzgaja u Indiji i Kini
- u donjem dijelu stabljike izbijaju široko lancetasti listovi
- u gornjem dijelu stabljike nastaju zbijeni cvatovi blijedo-žutih cvjetova
Curcuma zedoaria
- na blijedo-žutim cvjetovima ističe se tamno-žuta usna i ljubičasto
crveni ovojni listovi

174
2. red: LJILJANOLIKE (LILIALES)

1. porodica: Ljiljanovke (Liliaceae)
- obuhvaća 45 rodova
- višegodišnje zeljaste biljke s podzemnim organima u obliku lukovica i
podanaka (rjeđe gomolja)
- mnoge biljke te porodice rastu u vrućim, suhim stepama i pustinjama
- listovi su jednostavni, duguljasti, izmjenični, cjeloviti
- dvospolni cvjetovi mogu biti veliki, pojedinačni (tulipan) ili sitni, skupljeni u
cvatove, obično grozdove (đurđica)
- ocvijeće je pravilno, sastoji se od 6 latičastih, jednakih listića i zove se
perigon (nije razdijeljeno na čašku i vjenčić)
- listići perigona su slobodni ili srasli, poredani u dva kruga (po 3 u svakom
krugu)
- prašnika ima 6 (poredani u 2 kruga, po 3 prašnika u svakom krugu)
- tučak je 1, nastao iz 3 plodnička lista - plodnica je nadrasla, tropretinčana
- cvjetna formula: *P
3+3
A
3+3
G
(3)

- plod je mnogosjemeni tobolac s tri zaklopca ili boba


- Đurđica (Convallaria majalis)
- višegodišnja zeljasta biljka, obilno rasprostranjena u Europi, Aziji i
Sjevernoj Americi (u Hrvatskoj raste u otvorenijim listopadnim šumama)
- uz stabljiku se razvijaju po dva duguljasta ovalna lista
- cvjetovi su maleni, bijele boje, skupljeni u grozdaste cvatove
- plod je crvena boba

- Mrazovac (Colchicum autumnale)
- raste u velikom mnoštvu na pašnjacima i livadama srednje, zapadne i
južne Europe te sjeverne Afrike (obilno zastupljen u Hrvatskoj)
- javlja se krajem ljeta, kad razvija iz palučice batvo sa svijetlo-
ružičastim, velikim cvjetovima, dok se listovi razvijaju u proljeće, a s njima
izlazi iz zemlje i plodnica, koja nad zemljom prelazi u suhi tobolac s mnogo
sjemenaka

- Bijela čemerika (Veratrum album)
- rasprostranjena u brdskom i planinskom području Europe te sjeverne i
srednje Azije (u Hrvatskoj raste na svim višim planinama)
- trajna biljka visine i preko 1,5 m
- listovi su veliki i ovalni s istaknutim usporednim žilama
- cvjetovi su zelenkasti ili bijeli, a plod je tobolac

- Crna čemerika (Veratrum nigrum)
- rasprostranjena kod nas; ima tamno-crvene cvjetove
175
- Aloj (rod Aloe)
- vrste ovog roda rasprostranjene su u tropskim i subtropskim područjima
Afrike, a neke rastu čak u Sredozemlju (poznate vrste su Aloe ferox, Aloe
africana, Aloe spicata, Aloe barbadensis=Aloe vera itd.)
- zeljaste biljke s velikim mesnatim listovima smještenim u dnu stabljike
- cvat se sastoji od crvenkasto-žutih cvjetova

- Bodljikava (oštrolisna ili uskolisna) veprina (Ruscus aculeatus)
- vazdazeleni grm rasprostranjen u područjima srednje i južne Europe,
Azije i sjeverne Afrike (raste i u Hrvatskoj)
- ima kožaste, čvrste, jajaste filokladije (plosnate bočne ogranke stabljike
slične listu), koji su prema vrhu zašiljeni i bodljikavi
- iz sitnih i neuglednih zelenkasto-bijelih cvjetova nastaju crvene bobe

- Širokolisna (mekolisna) veprina ili zalist (Ruscus hypoglossum)
- znatno veći i mekaniji filokladiji u odnosu na prethodnu vrstu


2. porodica: Lukovke (Alliaceae)
- obuhvaća oko 30 rodova
- višegodišnje zeljaste biljke s podzemnim organima u obliku lukovice i
palučica, a katkad i podanaka
- listovi su jednostavni, izmjenični, cjevasti, linearni ili plosnati
- cvjetovi su skupljeni u cvatove - jednostavni štitac, a rijetko grozd i klas
- ocvijeće je pravilno, sastavljeno od 6 slobodnih ili pri osnovici sraslih listića,
poredanih po 3 u 2 kruga
- prašnika ima 6 (poredanih po 3 u svakom krugu)
- tučak je jedan, sastavljen od 3 plodnička lista - plodnica je nadrasla,
tropretinčana; plod je tobolac

- Češnjak ili bijeli luk (Allium sativum)
- potječe iz stepskih predjela Azije (danas je rasprostranjen u kulturi)
- lukovica se sastoji od više lukovičica

- Crveni luk ili kapula (Allium cepa)
- trajnica, koja se uzgaja

- Sredozemni morski luk (Urginea maritima=Scilla maritima)
- raste kao samonikla biljka u obalnom području Sredozemlja (kod nas u
Dalmaciji)
- lukovica je vrlo velika
- nadzemna stabljika je uspravna i visoka
- listovi su lancetasti, a bijeli cvjetovi su skupljeni u grozd

176
3. porodica: Šparogovke (Asparagaceae)
- porodica obuhvaća 25 rodova
- trajnice ili vazdazeleni grmovi
- listovi su jednostavni, izmjenični; često su razvijeni u obliku ljusaka, u
pazušcima kojih se nalaze preobražene stabljike (filokladiji)
- cvjetovi su najčešće sitni, pojedinačni ili u cvatu (grozd, klas, rjeđe štitac);
dvospolni ili jednospolni
- ocvijeće je tročlano, u dvama krugovima
- prašnika ima najčešće 6; tučak je jedan i sastoji se najčešće od 3 plodnička
lista - plodnica je najčešće nadrasla
- plod je boba

- Pitoma šparoga (Asparagus officinalis)
- višegodišnja zeljasta dvodomna biljka, koja se vrlo rijetko javlja u
Hrvatskoj kao samonikla
- u primorskoj Hrvatskoj se javlja divlja šparoga (Asparagus
acutifolius)


3. red: KAĆUNOLIKE (ORCHIDALES)

1. porodica: Kaćunovke (Orchidaceae)
- obuhvaća oko 750 rodova odnosno oko 20000 vrsta
- višegodišnje zeljaste biljke, rasprostranjene uglavnom u vlažnim tropskim
šumama
- mnogi predstavnici su epifiti - rastu na deblima tropskog drveća
- podzemne organe čine podanci i gomolji
- listovi su jednostavni, izmjenični, cjeloviti
- cvjetovi su skupljeni u cvat klas ili metlicu; rjeđe su cvjetovi pojedinačni
- ocvijeće je nepravilno; tročlano, u dvama krugovima (listići vanjskog kruga
ocvijeća imaju podjednak oblik, a u unutarnjem krugu jedan listić se znatno
razlikuje od drugih dvaju po veličini, obliku i boji tvoreći mednu usnu, koja
služi kao mjesto na koje slijeću kukci - oprašivači)
- većina vrsta ima 1 ili 2 prašnika
- tučak je 1, a sastoji se iz 3 srasla plodnička lista - plodnica je podrasla,
jednopretinčana
- plod je tobolac; sjemenke su sitne

- Obični (mali) kaćun (Orchis morio)
- raste, kao i mnoge vrste ovog roda na čitavom području sjeverne
polutke (vlažne livade i pašnjaci brdskih i planinskih područja)
- iz podzemnih dijelova izbijaju nadzemne stabljike s raznolikim
listovima i s raznobojnim i u klasu smještenim cvjetovima

177

- osim običnog kaćuna karakteristične su vrste Orchis mascula i Orchis
militaris
- od rodova ove porodice ističu se i Ophrys i Platanthera

- Vanilijevka (Vanilla planifolia)
- biljka tropskih područja Amerike
- penjačica, koja razvija usko jajaste, mesnate listove
- iz velikih zelenkasto-žutih cvjetova nastaju duguljasti plodovi (tobolci),
koji su u početku zeleni, a sušenjem postaju smeđi


4. red: TRAVOLIKE (POALES)

1. porodica: Trave (Poaceae=Gramineae)
- obuhvaća 650 rodova (oko 8000 vrsta), koji su jednogodišnjice, dvogodišnjice
ili zeljaste trajnice (drvenaste građe su jedino predstavnici podporodice
Bambusoideae kojima pripada npr. bambus – rod Bambusa)
- podzemne organe čine čupavo korijenje i podanci
- stabljika-vlat je tanka, valjkasta, šupljih članaka i punih koljenaca (čvorova)
- listovi su jednostavni, sastoje se od duge i uske plojke i rukavca, koji
obuhvaća stabljiku; izmjenično su poredani; na mjestu gdje lisna plojka prelazi
u rukavac javlja se mala izraslina (uspravna, bijela kožica) - ogrljak ili jezičac
- cvjetovi su sitni, skupljeni u klasove, koji zatim tvore sastavljene cvatove:
sastavljeni klas (pšenica, raž), metlicu i klip (kukuruz)
- klasić se sastoji od 2-3 cvijeta; svaki klasić ima os, na kojoj su u donjem
dijelu smještene dvije ljuske: donja - obuvenac (brakteja pojedinih cvjetova) i
gornja - košuljica (jedan list vanjskog kruga ocvijeća); obuvenci imaju na vrhu
često produženu os - osat ili osje (ukočena bodljasta četina-homologna plojci)
- pri osnovici cvijeta smještene su dvije bjelkaste ljuščice - lodikule (dva lista
unutarnjeg kruga ocvijeća), koje pri cvatnji nabubre te omogućuju otvaranje
cvjetnih ljusaka i cvjetova
- pojedini cvijet ima 3 prašnika (kod riže 6) i 1 tučak s nadraslom plodnicom
- cvjetna formula raži: +P
1+2
A
3
G
(2)

- plod je pšeno-dvoplodnički, jednosjemeni, nadrasli suhi nepucavac; sjemenka
i usplođe međusobno srašćuju

- Raž (Secale cereale)
- jednogodišnja biljka sa člankovitom stabljikom

- Kukuruz (Zea mays)
- jednogodišnja i jednodomna biljka
- listovi su veliki i produženi, a cvjetovi su jednospolni (prašnički
cvjetovi su u metlici na vrhu stabljike, a plodnički u klipovima)
178

- Riža (Oryza sativa)
- jednogodišnja biljka rasprostranjena naročito u istočnoj Aziji
- raste u busenima, koji se sastoje od više uspravnih stabljika i puno
uskih listova; cvjetovi se nalaze u rahlim metlicama

- Pšenica (Triticum vulgare)

- Puzava pirika (Agropyrum repens=Elymus repens)
- raste kao korov u područjima Europe, sjeverne Afrike i Sjeverne
Amerike
- ima dugačku i razgranjenu podzemnu stabljiku sa vriježama i do 150
cm visoku uspravnu stabljiku, na kojoj su smješteni uski, plosnati listovi


5. red: ARALES

1. porodica: Kozlačevke (Araceae)
- trajne zeljaste biljke; ima i takvih, koje su razvijene u obliku grma, drveta,
penjačica ili epifita (rasprostranjene u tropskim područjima ili u toplijim
dijelovima umjerenih područja); neke žive stalno u vodi ili na močvarnim
mjestima
- listovi su većinom široki, cjeloviti, srcasti ili streličasti; jednospolni ili
dvospolni cvjetovi se razvijaju u klipovima ili u klasovima
- plodovi su najčešće bobe

- Iđirot (Acorus calamus)
- podrijetlom je iz istočne Azije, odakle se proširio u veliki dio Europe (u
Hrvatskoj raste uz rubove stajaćih i tekućih slatkih voda, u močvarama)
- ima razgranjen podanak i sabljaste, uspravne listove
- dvospolni cvjetovi se razvijaju u postranom klipu
- samo u toplijim područjima razviju se crvene bobe