Rutvica

Rutvica sadrži rutin koji jača stijenke krvnih žila, sprječava unutarnja krvarenja, snižava krvni tlak i
poboljšava cirkulaciju krvi u rukama i nogama. Osim rutina, rutvica sadrži i neke tvari koje bi možda
mogle pomoći protiv multipla skleroze, ali takvo djelovanje rutvice još uvijek se istražuje.

Rutvica, rutva, ruta, sedef ili petoprsnica (Ruta graveolens) je višegodišnja, poluzimzelena i
polugrmovita biljka iz porodice rutvica (Rutaceae). Porodica rutvica obuhvaća 6 vrsta zimzelenih ili
poluzimzelenih polugrmolikih biljaka koje rastu od istočne Europe do jugozapadn eAzije. Budući da
rutvica ima dugu povijest kao ljekovita biljka, pretpostavlja se da njezin botanički naziv Ruta potječe od
grčke riječi rhutos, što znači zaštićen.
Rutvica potječe sa Sredozemlja, a u ranom srednjem vijeku benediktinci su ju donijeli u srednju
Europu. Danas je rasprostranjena u zemljama Sredozemlja, srednjoj i južnoj Europi, Sjevernoj Americi
i Australiji. U mediteranskom području i našem primorju samoniklo raste na toplim, suhim, kamenitim i
vapnenastim tlima, a u ostalim područjima se uzgaja. Nekada se rutvica mnogo uzgajala u vrtovima
kao ukrasna, začinska i ljekovita biljka. Danas se najčešće uzgaja samo kao ukrasna biljka, a postoje i
kultivari s plavim, zlatnim ili šarenim listovima.
Polugrmolika biljka plavozelenih listova
Rutvica je do 1 metar visoka biljka, s razgranatim vlaknastim korijenom te uspravnim, tvrdim i okruglim
stabljikama. Stabljike su u donjem dijelu jako razgranate, a u drugoj godini u donjem dijelu odrvene.
Listovi rutvice su dvostruko ili trostruko perasti, sastavljeni od duguljastih jajolikih listića i nalaze se
naizmjenično na stabljikama. Donji listovi imaju duge peteljke, a gornji kratke ili su sjedeći. Listovi su
goli i plavozelene boje, a prekriveni su prozirnim točkicama koje su zapravo žlijezde s eteričnim uljem.
Od lipnja do kolovoza, u gornjem dijelu stabljike razvijaju se paštitasti cvatovi sastavljeni od krupnih
žutozelenih cvjetova. Cvjetovi imaju 4 ili 5 lopatastih latica koje su resasto nazubljene. Nakon cvatnje
razvijaju se plodovi – duguljasti tobolci prekriveni bradavičastim žlijezdama sa smolom. Kad tobolac
dozrije, gornja polovica se otvara na 4-5 dijelova u kojima se nalaze mnogobrojne polumjesečaste
crne sjemenke.
Upotreba rutvice od antike do danas
Rutvica je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka. Kao začin i kao lijek rutvicu su upotrebljavali još stari
Grci i stari Rimljani, a stari Rimljani su sjeme rutvice kao začin proširili po cijelom Rimskom Carstvu.
Dioskurid je u 1. stoljeću preporučao rutvicu protiv svih smrtonosnih otrova, očnih bolesti, bolova u
maternici te kao sredstvo za pobačaj. Rutvica je bila glavni sastojak grčkog univerzalnog protuotrova
mithridate, a u 2. stoljeću grčki liječnik Galen liječio je infekcije mješavinom rutvice, ulja i soli. Rutvica
je bila omiljena biljka kod Arapa i jedina biljka koju je blagoslovio Muhamed, kako je zapisano u
Kuranu. U Starom i ranom Srednjem vijeku rutvica je bila važna magična biljka jer se vjerovalo da štiti
od zlih duhova. Rutvica se dodavala u vino jer se vjerovalo da vinu može oduzeti moguće štetno
djelovanje, a koristio ju je i Karlo Veliki. Osim toga, smatralo se da rutvica štiti od kuge, zmija, otrovnih
kukaca, loših snova i vještičjih uroka, a načini primjene su bili raznovrsni. Kao zaštita od zlih duhova
rutvica se stavljala u kolijevku djeteta, a kao zaštita od kuge stavljala se u stelju stoke, ušivala u
odjeću i vješala po kući. Oni koji su pljačkali oboljele od kuge, kao zaštitu bi imali “ocat četiriju lopova”,
u kojem je rutvica bila najvažniji sastojak.
Kao jedna od najčešće upotrebljavanih biljaka u Srednjem vijeku, rutvica je slovila kao ljubavno
sredstvo, ali i kao sredstvo koje smanjuje želju za ljubavlju. Vino od rutvice bilo je stoga obavezno za
redovnike, jer ih je štitilo od nečistih želja. Grančicama rutvice se škropila sveta voda prije svečanih
misa, pa je zato nazvana i biljkom milosrĎa. Kao biljka mrtvih, rutvica se stavljala i u mrtvački sanduk
kako bi duša pokojnika ponovno ustala obasjana zlatom.
Ljekovita svojstva i primjena rutvice
• Glava: Rutvica sprječava navalu krvi u glavu, te pomaže protiv vrtoglavice i glavobolje uzrokovane
očnim tegobama.
• Oči: Rutvica jača vid i pomaže protiv umora i upale očiju.
• Uši: Rutvica pomaže protiv bolova u ušima.
• Dišni organi: Rutvica dezinficira sluznicu usta i ždrijela te pomaže protiv prehlade, kašlja, upale grla
i ždrijela, bronhijalne astme i teškog disanja.
• Srce: Rutvica pomaže kod ne¬pravilnog i ubrzanog rada srca.
• Krv: Rutvica čisti krv i jača imunološki sustav.
• Krvne žile: Rutvica jača stijenke krvnih žila, pospješuje cirkulaciju krvi, regulira krvni tlak te pomaže
protiv proširenih vena i ateroskleroze.
• Probava: Rutvica potiče apetit i pospješuje probavu, posebno probavu masne hrane.
• Želudac: Rutvica pospješuje izlučivanje želučanih sokova i pomaže protiv grčeva i bolova u želucu.
• Crijeva: Rutvica dezinficira crijeva, spriječava nadutost i plinove u crijevima, te pomaže protiv
crijevnih nametnika, grčeva i bolova u crijevima.
• Jetra i žuč: Rutvica čisti jetru i pospješuje izlučivanje žuči.
• Bubrezi i mokraćni mjehur: Rutvica čisti bubrege i mokraćni mjehur, pospješuje bolji rad bubrega i
izlučivanje mokraće, te pomaže protiv jakog nadražaja na mokrenje i vodene bolesti.
• Kosti i zglobovi: Rutvica pomaže protiv bolova kod uganuća, iščašenja, reume i gihta.
• Ženske bolesti: U malim količinama, rutvica regulira menstruaciju i pomaže protiv menstruacijskih
tegoba.
• Mišići: Rutvica pomaže protiv grčeva u rukama i nogama.
• Duševne tegobe: Rutvica smiruje živce, te pomaže protiv histerije, nervoze i nesanice.
• Živci: Rutvica pomaže protiv neuralgije, išijasa, vratobolje i lumbaga, a navodno i epilepsije.
• Koža: Rutvica pospješuje znojenje, dezinficira kožu te pomaže kod manjih rana, osipa, čireva i
oteklina.

Hildegard von Bingen je često opisivala antiafrodizijačko djelovanje ove biljke te ju preporučala protiv
suzenja očiju i melankonije. Kao tradicionalnu biljku koja pomaže protiv gubitka vida, rutvicu su cijenili
studenti, pisci, kipari i slikari. Leonardo da Vinci i Michelangelo su čak tvrdili da im je poboljšala vid i
stvaralačku viziju. Paracelsus je protiv kašlja preporučap mlaćenicu u kojoj je kuhana rutvica, a knjige
o bilju iz 16. stoljeća bile su pune recepata s rutvicom protiv raznih tegoba i otrova posebno onih koji
se prenose ubodima i ugrizima životinja. Rutvicu je cijenio i Sebastian Kneipp koji ju je preporučap kao
sredstvo za jačannje organizma i protiv začepljenja vena.
Što sadrži rutvica
Rutvica ima aromatičan miris te oštar i gorak okus, a oni potječu od eteričnog ulja kojeg u rutvici ima
od 0,05-0,07%. Eterično ulje rutvic eje otrovno, ali zbog tvari koje sadrži i koje imaju antibiotičko i
dezinfekcijsko djelovanje, eterično ulje se upotrebljava u kozmetičkoj industriji i industriji parfema.
Osim eteričnog ulja, rutvica sadrži organske kiseline, najviše jabučne, vitamin C, željezo i mineralne
soli, malo tanina, gorke tvari, smole, gume, alkaloide, kumarine i flavonoide, a najviše rutina i
kvercetina.
Rutin koji se nalazi u rutvici štiti krvne žile i sprječava krvarenja kao posljedicu visokog krvnog tlaka,
proširenih vena i edema na ekstremitetima. Budući da je rutin prvi put pronaĎen u rutvici, po njoj je
dobio ime. U biljci se nalaze i furokumarini koji pospješuju tamnjenje kože uslijed sunčanja, ali imaju i
neke neželjene posljedice. U novije vrijeme, u rutvici su pronaĎene neke tvari koje bi možda mogle
pomoći protiv multipla skleroze i spriječiti zatrudnjenje, ali takvo djelovanje rutvice još uvijek se
istražuje.
lako sadrži otrovno eterično ulje, rutvica ima brojna ljekovita svojstva i odavno se upotrebljava u
narodnoj medicini. U ljekovite svrhe koriste se svježi ili osušeni nadzemni dijelovi biljke, a najčešće
samo cvatući vrhovi ili samo listovi. U narodnoj medicini istočnih zemalja koristi se i sjeme rutvice. a
najčešće protiv crijevnih nametnika.
Rutvica u kuhinji
• Listovi rutvice imaju gorak i pomalo ljut okus i ne smiju se kuhati, a jelima se dodaju u vrlo malim
količinama.
• Kao začin se upotrebljavaju svježi ili suhi listovi, ili usitnjeni u prah.
• Mala količina listova rutvice može se dodati u masna jela kako bi bila lakše probavljiva.
• Rutvica se koristi za ar-matiziranje vina i rakija, a koji se potom koriste kao aperitiv i digestiv.
• Tradicionalna hamburška juha od jegulje nezamisliva je bez rutvice.
• Listovi rutvice pomiješani sa šljivama i vinom daju ukusan mesni umak.
• Čaj od sjemena rutvice, Iljupčaca i metvice može se koristiti za mariniranje prepelice i ostale divlje
peradi.
• U anglosaksonskim zemljama rutvica je omiljeni začin za biljni maslac i razna alkoholna pića.
• Rutvica dobro ide uz/u:
Jela od mesa, osobito od ovčetine, janjetine i divljači, umake, jaja, ribu, kremasti sir, jela od žitarica,
peciva sa sirom i salate.
Uzgoj rutvice
Položaj: Sunčan ili polusjenovit, a u hladnijim krajevima zaštićen.
Tlo: Rahlo, lužnato, propusno i umjereno plodno tlo.
Razmnožavanje: Sjemenom ili dijeljenjem biljke u proljeće te reznicama u kasno ljeto. Klijanje je
sporo.
Uzgoj: Mlade biljčice prorijediti ili presaditi u svibnju na razmak od 50 cm. Za bujniji rast, podrezati u
kasno proljeće ili ljeti nakon cvatnje, ali drvenaste dijelove ne rezati. Umjereno zalijevati i svake godine
malčirati kompostom. U hladnijim područjima zimi zaštititi nagrtanjem zemlje i pokrivanjem suhim
granjem.
* Može se uzgajati u zatvorenom.
Skupljanje: Listove brati po potrebi, a najbolje prije cvatnje. Cvatuće vrhove brati odmah na početku
cvatnje, od svibnja do kolovoza, i to tako da se stabljika odreže oko 20 cm ispod cvata. Odrvenjele
dijelove stabljike ne skupljati. Biljku brati u rukavicama kako bi se spriječila upala kože sa crvenilom,
osipom i mjehurima.
Sušenje: Cvjetne stabljike povezati i obješene sušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu. Listove sušiti
u ne predebelom sloju u sjeni ili u pećnici pri temperaturi od najviše 30°C. Osušena, rutvica miriše
aromatično, ali najvredniji su listovi.
* Od 4 kg svježe biljke dobije se oko 1 kg suhe.
Čuvanje: Suhu biljku čuvati u platnenim ili papirnatim vrećicama, na suhom i prozračnom mjestu.
Anis: Afrodizijak i antibiotik

Kao jedna od najstarijih mirodija, anis ne samo da potiče apetit već djeluje kao afrodizijak i kao
antibiotik, potiče cirkulaciju, ubrzava metabolizam i pospješuje mršavljenje.

Anis, anež ili slatki komorač (Pimpinella anisum) je 20-60 cm visoka, jednogodišnja zeljasta biljka iz
porodice štitarki (Apiaceae). U tlu ima vretenasti korijen iz kojega izrasta zelena, izbrazdana, okrugla i
u gornjem dijelu razgranata stabljika. U donjem dijelu stabljike listovi su okrugli, nerazdijeljeni i
nazubljeni, a prema vrhu stabljike listovi su perasti i sve sitnije razdijeljeni. Sitni zvjezdasti cvjetovi,
bijelih ili svijetložutih latica, javljaju se od srpnja do rujna, a nalaze se skupljeni u rahle štitaste
cvatove.
Kad anis ocvate, iz cvjetova se razvijaju plodovi i biljka tada ima vrlo ugodan miris. Plodovi anisa su
duguljasti, dugi 3-5 mm, kruškolikog oblika i spljošteni. Zreli plodovi su svijetlosivosmeĎe boje, a za
razliku od plodova ostalih štitarki, obrasli su sitnim dlačicama. Za plodove svih štitarki je
karakteristično da su sastavljeni od dva dijela koji su na zajedničkoj plodnoj peteljci. Takve plodove
ima i anis, iako kod njega plodovi ponekad ostaju nerazdijeljeni.
Stoljetna ljekovita primjena anisa
Anis je jedna od najstarijih začinskih biljaka, a smatra se da potječe sa Bliskog istoka. Kao začin i kao
lijek, anis su najprije upotrebljavali stari Egipćani, a potom i stari Grci, Rimljani i Arapi. Stari Egipćani
su počeli uzgajati anis još 1500 godina prije Krista, a u starim egipatskim papirusima anis se spominje
kao protuotrov i kao afrodizijak. Kao sredstvo koje pojačava spolnu želju, anis je preporučao i grčki
liječnih Dioskurides, stoga ne čudi što je anis bio jedna od najčešće korištenih biljaka u starom vijeku.
Osim što su polja oko Toskane zasadili anisom stari Rimljani su osmislili poseban začinjeni kolač,
mustaceus, koji se jeo na kraju svake gozbe. Taj kolač je sadržavao anis, kim, korijandar i drugo bilje
korisno za probavu, a preteča je začinjenog svadbenog kolača.
Osim kao začin koji potiče apetit i pospješuje probavu, antički narodi su plodove anisa upotrebljavali
kao lijek protiv probavnih i želučanih tegoba. U 1. stoljeću. Plinije je preporučao anis kuhan u vinu kao
protuotrov nakon ugriza škorpiona. Platnene vrećice napunjene plodovima anisa i obješene kraj
uzglavlja upotrebljavale su se kao sredstvo protiv nesanice i za miran san, a dim zapaljenog anisa
udisao se za ublažavanje glavobolje.
U srednjem vijeku anis je slovio kao lijek za čitav niz bolesti i tegoba. Upotrebljavao se protiv
nesanice, vodene bolesti, želučanih tegoba, grčeva i napinjanja u crijevima, kašlja i bijelog pranja.
Anisom se uklanjao i loš zadah iz usta. dojilje su ga uzimale kao sredstvo koje pospješuje izlučivanje
mlijeka, a sitno mljeveni anis pomiješan s ružinim uljem upotrebljavao se kao kapi protiv bolova u uhu.
Europa se stoljećima snabdjevala anisom iz mediteranskih zemalja. Nakon uredbe Karla Velikog da se
svaka biljka koja raste u samostanu Sv. Gallena mora posaditi na svim njegovim posjedima, anis se
proširio po čitavoj Europi. U Engleskoj je postao toliko cijenjen da se na njegov uvoz čak plaćala
carina. Rani doseljenici su donijeli sjeme anisa u Sjevernu Ameriku pa se anis kao začinska i ljekovita
biljka počeo i tamo uzgajati. Danas se najviše uzgaja na Sredozemlju, premda ga u vrtovima i kao
samoniklu biljku nalazimo u svim toplijim područjima svijeta.
Eterično ulje s anetolom
Plodovi anisa su vrlo ugodnog i aromatičnog mirisa te slatko Ijutkastog okusa. Ugodan miris i slatkasti
okus plodova potječe od eteričnog ulja kojega dobre sorte anisa sadrže 2-4%. Osim eteričnog ulja čiji
je glavni sastojak anetol, plodovi anisa sadrže oko 10% masnog ulja, 20% bjelančevina, šećer i
kumarin.
Eterično ulje u plodovima anisa rastvara sluz i ubija bakterije. Zbog toga se mljeveni plodovi anisa,
pomiješani s medom, uzimaju kao prva pomoć protiv kašlja i bolesti dišnih organa. Osim što čaj od
anisa pomaže protiv nadutosti i vjetrova, čajna mješavina od plodova anisa, kima i komorača već
tradicionalno se koristi protiv grčeva kod dojenčadi i male djece. Estrogen sadržan u anetolu potiče
izlučivanje mlijeka kod dojilja, dok bi neka još neizolirana tvar u anetolu mogla biti zaslužna za
navodno afrodizijačko djelovanje anisa.
U narodnoj medicini nekih zemalja koristi se i suhi korijen anisa, a mljeveni korijen sastojak je raznih
ljekovitih pripravaka. Osim plodova, a ponegdje i korijena, u ljekovite svrhe se koristi i eterično ulje
anisa. Budući da je anis priznala i službena medicina, eterično ulje anisa sadrže i gotovi ljekoviti
pripravci, najčešće protiv kašlja, nadutosti i grčeva.
Skupljanje i čuvanje anisa
Osim u vrtu, anis se može uzgajati i u posudama, pa čak i u zatvorenom, na toplom i sunčanom
mjestu. Suhi i zreli plodovi beru se u rujnu, kad stabljika poprimi žućkastu boju. Plodovi se suše na
prozračnom, suhom i toplom mjestu ili pri temperaturi od najviše 40°C, a najbolje ih je sušiti tako da se
biljka objesi naopačke iznad posude ili lista papira kako bi se plodovi kasnije mogli pobrati. Ubrane
plodove treba odmah i dobro osušiti, jer inače pocrne i postanu neugodna mirisa pa više nisu za
upotrebu. Osušene plodove treba čuvati u hermetički zatvorenoj limenoj ili staklenoj posudi, na
hladnom i tamnom mjestu. Plodove ne treba čuvati duže od godinu dana jer se okus i ljekovite tvari
neće očuvati čak ni kada su plodovi dobro pohranjeni.

Ljekovita svojstva i primjena anisa
• Glava: Ispiranje kose čajem od anisa pomaže protiv uši u kosi.
• Usna šupljina: Anis dezinficira sluznicu usta i desni te otklanja zadah iz usta.
• Dišni organi: Anis smiruje kašalj, omekšava sluz i olakšava iskašljavanje, te pomaže kod prehlade,
gripe, promuklosti, grlobolje, bronhitisa i astme.
• Probava: Anis potiče apetit, pospješuje i olakšava probavu, te pomaže protiv probavnih tegoba.
* Mljeveni plodovi anisa pomiješani s medom zaustavljaju štucanje i pomažu protiv mučnine.
• Želudac: Anis jača želudac, blago dezinficira sluznicu želuca te pomaže protiv grčeva i bolova u
želucu, posebno kod dojenčadi i male djece.
• Crijeva: Anis jača crijeva, blago dezinficira sluznicu crijeva te pomaže protiv nadutosti i plinova u
crijevima.
• Bubrezi i mokraćni mjehur: Anis pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće.
• Ženske bolesti: Anis regulira menstruaciju te pomaže protiv menstrualnih bolova i grčeva.
• Duševne tegobe: Anis umiruje i jača živce te pomaže protiv nervoze, razdražljivosti, histerije i
nesanice.
RAK: ISTINE I LAŽI TE KAKO GA IZLIJEČITI / ZDRAVLJE I ALTERNATIVNA
MEDICINA
Prirodno liječenje RAKA – Imela
Imela se od davnina koristi kao ljekovito sredstvo. Već su
i stari Grci znali za njezino ljekovito djelovanje, a u Sjevernoj Europi se imela koristi od 16. stoljeća protiv različitih
tegoba.
Korištenje imele u terapiji raka počinje Rudolf Steiner, koji je 1917. god. zajedno s liječnicom dr. Idom Wegmann
objavio rad o ljekovitim svojstvima imele.
Najučinkovitiji sastavni dijelovi imele su: visco-toksini i lektini imele. Visco-toksini djeluju ponajprije citolitski, tj.
pobliţe, oni rastvaraju staničnu membranu tumorske stanice i tako je razaraju. Lektini imele djeluju sporije i
ponajprije citostatski, tj. oni dovode rast tumora do izvjesnog mirovanja. Značajnije djelovanje lektina očituje se u
jačanju imunološkog sistema.
Imele bjelogoričnog drva (npr. imela jabuke, jasena) imaju, čini se, viši cito-toksični efekt od imela crnogorice (npr.
jela, abies i bor, pinus), što je objašnjivo, jer sadrţavaju veću koncentraciju visco- toksina koji djeluju toksički na
stanice tumora.
Zanimljivo je da imela ljeti sadrţi više visco-toksina, dok je zimi znatno viši sadrţaj lektina. To je razlog da se
imela bere dva puta godišnje i urod pomiješa, kako bi se optimalno iskoristila djelotvornost imele.
Imela raste na različitom drveću kao polu-parazit. Polu-parazit stoga, jer drvu domaćinu uzima mineralne soli i
vodu, ali je u stanju domaćinu staviti na raspolaganje ugljikohidrate bogate energijom, koje stvara putem
fotosinteze. Zanimljivo je takoĎer, da se imela posebno obilno pojavljuje ako drvo domaćin raste u geopatskim
zonama.
U antropozofskoj medicini svako drvo domaćin, na kojem se smjestila imela, ima poseban značaj. Jer različiti
ekstrakti imele djeluju bitno na tumore, spol i konstituciju. To se preko MORA- testiranja moţe jasno dokazati.
Iz toga proizlazi, da se najdjelotvorniji preparat imele moţe odrediti samo putem testa. Na preparate, kod npr.
firme Weleda, se ne moţe uvijek pouzdati kod navedenih indikacija, jer se tamo oslanjaju na iskustava, koja
individualno ne moraju odgovarati pojedinačnom slučaju. Iscador™- preparati potiču s 4 drva domaćina:
Viscum mali (imela s jabuke) – Iscador M
Viscum pini (imela s bora) – Iscador P
Viscum quercus (imela s hrasta) – Iscador Qu
Viscum ulmi (imela s brijesta) – Iscador U
Da meĎu različitim domaćinima imele zaista postoje relevantne razlike, mogla su potvrditi novija istraţivanja, jer
su količine, sastavni dijelovi i sadrţaji npr. imele s hrasta i imele s jabuke bili potpuno različiti, što onda objašnjava
različite profile (načine) djelovanja imele s različitih domaćina.
Vrstu imele, prema njenom domaćinu i firmi proizvoĎaču, treba u pravilu ispitati za svakog pacijenta individualno!
Navedena, preferirana primjena imele s jabuke za ţene, i one s hrasta za muškarce, u velikom postotku nije
odgovarajuća. Ukoliko se ne izvrši optimalni odabir, izostat će terapijski učinci!
Slijedeći učinci imele mogu se očekivati u okviru terapije tumora:
• imunološka stimulacija → opće jačanje obrambenih mehanizama, npr. protiv virusa
• regulacija topline → protiv čestog osjećaja zimice kod oboljelih od tumora
• poboljšanje općeg stanja i radne sposobnosti
• poboljšanje apetita i sna
• ublaţavanje bolova kod tumora
• poticanje rada koštane srţi
• bolja podnošljivost kemoterapije
Jednom studijom provedenom u više centara, na pacijentima iste dobi dokazano je izvanredno djelovanje
preparata imele Eurixor™biosyn na reduciranje nuspojava kemoterapije odnosno zračenja, nakon operacije
karcinoma dojke.
U odnosu na kontrolnu grupu postignuta je redukcija do 80 % kod slijedećih nuspojava:
• mučnina, nedostatak apetita
• tegobe u želucu / gornjem dijelu trbuha
• umor / umor, depresija / nedostatak poticaja
• smanjeno pamćenje / koncentracija
Zbog tih uvjerljivih rezultata niti jednom pacijentu se već iz etičkih razloga ne bi smjela uskratiti ova terapija!
Kod slijedećih tumora imamo potvrđenu učinkovitost terapije imelom:
- karcinom grla
- karcinom jajnika
- karcinom rodnice
- karcinom dojke
- karcinom debelog crijeva
- karcinom bronhija
- karcinom ţeluca
- karcinom mjehura
Neosporno djelovanje imele na smanjenje bolova, pogotovo u uznapredovanom stadiju, odreĎuje njezino
korištenje u terapiji. Taj njezin učinak zasnovan je na tome, što imela stimulira izlučivanje endorfina. Endorfini,
kao što znamo, omogućuju bolje podnošenje bolova i uz to izazivaju osjećaj sreće.
Prije operacije tumora nije uvijek moguće provesti terapiju imelom, ali bi bilo poţeljno nakon operacije osigurati
dvije serije (= 14 injekcija Iscador™), kako bi se smanjio imunološki stres i opasnost od metastaza.
Čini se potpuno opravdanim, odgoditi termin operacije na neko odreĎeno vrijeme zbog prethodne terapije imelom.
Jer do dijagnosticiranja npr. karcinoma dojke, tumor je imao već nekoliko godina vremena za svoj razvoj.
Nije baš vjerojatno, da će razvoj metastaza započeti baš u tom trenutku, pa treba odvagnuti, nije li bolje
prethodno započeti terapiju za podizanje imunološkog sustava. Reagiranje različitih vrsta tumora na terapiju
imelom sasvim je različito, tako da rutinska primjena ne dolazi u obzir.
Kod slijedećih tumora pokazalo se nedovoljno reagiranje na terapiju imelom ili je ono potpuno izostalo:
- akutna leukemija
- limfom
- HNO- tumori
- karcinom gušterače
- karcinom ţeluca
- karcinom jednjaka
- osteo-sarkom
- maligni melanom
- Ewing-sarkom
- Burkitt- sarkom
Ovaj popis ne znači, da je terapija imelom djelotvorna kod tumora koji nisu navedeni.
Za reduciranje nuspojava kemoterapije trebala bi se terapija imelom, nakon ispitane učinkovitosti, provoditi prije i
za vrijeme kemoterapije. Eventualno čak i povisiti dozu na 3 x na tjedan, jer je imunološki sustav u to vrijeme
posebno opterećen. Enormno opterećenje vidi se po znatno smanjenom broju limfocita i leukocita.
Terapija imelom ima povoljan i ugodan učinak na pacijenta, jer imela djeluje poput piretika, tj. povisuje tjelesnu
temperaturu pacijenata, koji uglavnom osjećaju zimicu.
Iako je imela, kao biljna vrsta, danas apsolutni rekorder po broju obavljenih kliničkih ispitivanja, davno prije su je
Hipokrat i Plinije smatrali djelotvornim lijekom protiv vrtoglavice, tumora i epilepsije. U srednjem vijeku Sv.
Hildegarda preporučivala ju je protiv srčanih bolesti. poznati fitoterapeut, ţupnik Kneipp koristio ju je protiv
krvarenja i smetnji krvoţilnog sustava, te kod ţenskih tegoba. Dokazano je da dobro djeluje protiv visokog krvnog
tlaka ateroskleroze, poboljšava rad čitavog linfnog sustava, liječi dijabetes, a djelotvorna je i kod liječenja
poremećaja hormonalnog sustava, te preventivno i kod skleroze.
Smatra se uz glog, najboljim prirodnim sredstvom za srčane i krvoţilne tegobe jer sadrţava sastojeke koji
reguliraju tlak; sniţeni krvni tlak podiţe, a povišeni sniţava. Osim toga, imela intenzivira izmjenu tvari i pojačan
rad ţlijezde čitavog probavnog trakta, pa ozklanja kroničnu začepljenost i nadutost, normalizira menstruaciju,
pomaţe protiv zujanja u ušima, proširenih vena i dr.
Za liječenje se koriste svi djelovi biljke, osim bobica, koje mogu uzrokovati snaţne grčeve u trbuhu i proljev, a u
iznimnim slučajevima jedenje bobica moţe biti kobno.

OSNOVNA RECEPTURA
Prah od osušene i usitnjene biljke ili lišća uzima se dvaput dnevno, koliko stane na
vrh noža. Uzima se s vodom ili u jelu. Ako se 1 čajna žličica praha od imele ostavi 3
sata u 2 dl tople vode, dobit će se ekstrakt koji se pije u dva obroka, pola ujutro a
ostatak navečer prije spavanja. Ili 6 čajnih žličica imele staviti u 6 dl hladne vode i
pustiti da odstoje 6 do 8 sati. Nakon toga procijediti. Piti tijekom dana bez šečera

Bez obzira na sadrţaj ljekovitih tvari u vršnim listovima i grančicama imele, nije zgorega znati da ova biljka još
uvijek nije dovoljno istraţena (ili je?). Sadrţi viskotoksin, inozitol, flavonske heterozide, vosak, sluz, holin i druge
tvari a njezin kemijski sastav i toksičnost ovisi o drvetu na kojem ţivi. Stoga bi bilo dobro da se prije konzumacije
imele prvo konzuktirate sa svojim liječnikom i pokušate usvojiti jednostavno pravilo – samo umjereno da bi bilo
čudotvorno.

PRIMJENA IMELE INJEKCIJOM – PREPARATOM Escador™ i dr
Injekciju treba dati duboko pod koţu. Ako se injektira previše plitko pod koţu, mogu se pogoditi ţivci osjetljivi na
bol koji tuda prolaze. U tom je području povećana i opasnost od alergija.
Paziti: Primjena imele moţe dovesti do gubitka cinka. Cink treba kontrolirati i po potrebi nadomjestiti!
Ako je moguće, mjesta uboda injekcije trebala bi biti što bliţe tumoru, u razmaku od najmanje 3 cm. “Injekcijski
sat” pokazao se osobito dobrim na trbuhu oko pupka. Injektira se u udaljenosti širine ruke od pupka, pri čemu se
kod svake ponovne injekcije mjesto uboda pomiče svaki put za dva sata.
Kod Iscador™- preparata potrebno je nakon 14 injekcija (= 2 pakiranja po 7 komada) načiniti pauzu od tjedan
dana, a zatim ponovo nastaviti terapijom.
Ako su kod visoko rizičnih pacijenata injekcije potrebne svaki drugi dan, nakon 7 dana učini se trodnevna pauza.
Kad bolest poprimi zadovoljavajući tijek, intervali se povećavaju: u 2. godini na dva tjedna i u 3. godini na 3 do 4
tjedna. Godišnje se ipak ne bi smjelo dati manje od deset serija po 7 ampula.
U meĎuvremenu je terapija imelom kod Iscador™- preparata napredovala. Preparati sadrţe uvijek istu odreĎenu
količinu lektina s oznakom Iscador™ M 5mg i Iscador™ Qu 5 mg Spezial. U našoj praksi daje se prednost novim
preparatima.
• Anti-hormonska terapija kod tumora osjetljivih na hormone ne pokazuje kontraindikacije na terapiju imelom.
IMELA I PROFILAKSA METASTAZA
Klasična medicina trudi se takoĎer terapijom obuhvatiti sve metastaze. Taj cilj, unatoč agresivnim terapijama,
ostaje naţalost često samo nerealna ţelja.
Kroz terapije visokog rizika i sa znatnim nuspojavama smanjuje se doduše često veličina i broj metastaza, ali se
time ne produţuje ukupno vrijeme preţivljavanja.
Jer zbog supresivnih (agresivnih) mjera obrambene snage organizma toliko oslabe, da bi pacijent sigurno dulje
poţivio bez ikakvih (klasično-medicinskih) tretmana.
Tu nastupa terapija imelom, jer je sprečavanje nastanka metastaza, njihovog rasta i broja, upravo njezina
domena. Metastaze, tj. njihova profilaksa tretiraju se u principu kao primarni tumori. Tehniku primjene imele treba
proučiti u uputama koje navode farmaceutske firme.
Pacijenti si uglavnom sami daju injekcije i to 2 x tjedno u predjelu trbuha, uz stalno mijenjanje mjesta uboda.
Početno djelovanje je gotovo neprimjetno. Lagani porast tjelesne temperature je dobrodošao, pacijenti je u pravilu
osjećaju kao ugodu, jer često pate od zimice. Povišena temperatura rijetka je pojava..
• Kod imele se radi o biljnom ekstraktu s mnogo čestica bjelančevine. Teška reakcija u smislu anafilaksije mora se
uzeti u obzir, unatoč savjesno provedenom MORA- testiranju. U ordinaciji moraju zato biti na raspolaganju
slijedeći preparati: adrenalin, preparati kortizona i antihistaminici. Na raspolaganju bi trebao stajati i aparat s
kisikom.
Terapija imelom preporuča se pacijentima naţalost često samo za jačanje imunološkog sistema i kod stanja
iscrpljenosti. To ne bi smio biti slučaj, jer terapija imelom predstavlja visokovrijednu terapiju, koju bi trebalo koristiti
samo u slučaju prave potrebe.
Razlog za suzdrţanost prema terapiji imelom leţi u okolnosti, što se učinkovite tvari imele sastoje od biljnih
bjelančevina, koje mogu izazvati alergije. Kroz nepromišljeno korištenje moţe se s vremenom razviti
preosjetljivost, tako da se imela više ne moţe koristiti u svoju pravu svrhu, tj. u terapiji tumora. Treba svakako
napomenuti, da je alergija na imelu prilično rijetka. Ona nastupa češće kod pacijenata alergičnih na glavočike i
pelud, kao i kod pacijenata s poli-alergičnom dijatezom (pacijenata koji naginjaju različitim alergijama).
Prije primjene terapije pacijente treba ispitati, odnosno testirati.
ALERGIJSKE REAKCIJE NA IMELU
Ukoliko nakon injekcije imele nastupe trenutni simptomi kao vrtoglavica, tahikardija, osjećaj tjeskobe ili slabosti,
dovoljna će biti injekcija mješavine kalcija / magnezija (npr. Sandoz™ 10%, Magnesiocard™). Ako se simptomi i
dalje pogoršavaju, tako što nastupaju teškoće s disanjem i izbija znoj, onda je potrebna intravenozna injekcija
nekog antihistaminika (npr. Fenistil™).
Ako se kod kućne primjene kod pacijenta pojevi svrbeţ, crvenilo ili oteklina, u pravilu si sam moţe pomoći
kalcijem u šumećim tabletama i stavljanjem hladnih obloga na pogoĎena mjesta.
Prije nego što se krene na pojedinosti u vezi s imelom, treba promotriti ograničenja.
KONTRAINDIKACIJE IMELE
Kod slijedećih tumora ne smije se koristiti imela:
- primarni tumori mozga,
- Hodginkova bolest (limfogranulomatoza),
- primarni tumori leĎne moţdine
- Non-Hodgkin limfomi
- leukemije
- plazmacitom
- metastaze u mozgu
Terapije imelom treba izbjegavati kad je stanje tumora povezano s povišenom temperaturom i upalnim
procesima, jer imela ima upalno djelovanje s povišenjem temperature. Takva situacija se moţe pojaviti kod gore
navedenih tumora, a isto moţe biti npr. i slučaj kod karcinoma bronhija.
Kod tumora mozga treba odustati od terapije imelom iz razloga jer postoji opasnost od povećanja pritiska u
mozgu koji izaziva imela pojačavajući prokrvljenost (cirkulaciju) u mozgu.
Isto tako, od terapije imelom treba odustati kod tumora krvoţilnog sustava, jer djelovanje imele na stimuliranje
imunološkog sistema moţe još više potaknuti napredovanje (progresiju) tumora.
Daljnje kontraindikacije pojavljuju se kod aktivne tuberkuloze kao i kod hyperthyreose (hipertireoza-pojačani rad
štitnjače).
Pored korištenja u tumorskoj terapiji, imela se u novije vrijeme dokazala i u terapiji reumatskih oboljenja, gdje
utječe na poboljšanje stanja kod tih bolesti – tipičnih pogoršanja CD4 / CD8 Ratio.
RAKIJA OD IMELE ili biska rakija recept - priprema rakije
Rakija od imele je ustvari biska rakija, a najbolji recept za bisku možete pronaći u Istri.
Priprema te rakije izgleda ovako...
Rakija od imele je ustvari biska rakija, a najbolji recept za bisku možete pronaći u Istri. Priprema te rakije izgleda
ovako...
Rakija biska
Sastojci:
Litra lozovače ili komovače
Grančice imele s listovima
U l litru lozovače ili komovice, dodamo narezane grančice s listovima imele koje smo prethodno dobro oprali u
mlakoj vodi. U staklenu bocu možemo staviti 30-40 g listića imele. Staklenka se ostavi na tamnom mjestu dva do
tri tjedna prije pijenja.
Biska je autohtona istarska rakija koja se sprema od domaće komovice i odabranih listova imele.
Biska je poznatija pod imenom imela. Njeni plodovi su otrovni, dok stabljika i listovi imaju izrazito ljekovita
svojstva. U starim je tekstovima zapisana kao lijek protiv epilepsije, ali i koje čega drugog regulira krvni tlak,
hormonalne poremećaje te neke srčane tegobe.


Promjenite stanje tijela iz ” Kiselog ” u ” Lužnato “, prema specijalisti za rak, Dr.
Leonard Coldwell. Lužnato stanje organizma će zaustaviti razvoj rak-a. Da li je to
činjenica ili teorija zavjere, prosudite sami.
Lužnato-kisela uravnoteženost organizma
Zdravlje i bolest ljudskog organizma ovise o biološko-fiziološko-kemijskim ravnoteţama koje imaju ulogu vaţnoga
regulacijskog mehanizma u svim tjelesnim funkcijama. Kad se poremete te funkcije, one su mjerljive kao
promjena koja nam moţe dati “signal” da smo ušli u stanje bolesti, što se moţe primijetiti pomakom prema
kiselosti. Uspjeh bilo koje terapije mnogo je veći ako se tijelu pomogne da se oslobodi kiselina, što uključuje
promjenu ţivotnih navika i uzimanje namirnica koje nam daju potrebnu luţnatost organizma.
pH vrijednost
Ravnoteţa kiseline i luţine u tijelu iznimno je vaţna za naše zdravlje. Nema organa niti pojedinačne stanice
našeg tijela koji ne mogu biti oštećeni ili potpuno uništeni zbog povećane kiselosti. MeĎutim, u našem organizmu
postoji samoregulacija koja nastoji odrţavati stalnu koncentraciju kiselosti u krvi na pH 7,4. Ipak načinom ţivota i
lošom prehranom moţemo povećati kiselost i u tom slučaju previše se kiseline nakuplja na nekim mjestima što se
očituje bolnim naslagama na vezivnom tkivu koje se sastoje od nakupljenih soli. To su već znaci kroničnog
oštećenja i uzrok mnogih zdravstvenih tegoba. Prema istraţivanjima, velika luţnatost u krvi sprečava nastajanje i
razvijanje postojećeg rak-a. Istraţivanja govore kako se rak ne moţe razvijati u luţnatoj okolini, nego u kiseloj,
tako bi pH krvi trebao biti što viši. Inače, 7,0 pH je oznaka za neutralno, a naše je tijelo blago luţnato – 7,4 pH.
Omjer za zdrave ljude, kako bi se izbjeglo bolesno stanje, trebao bi biti 75% “luţnate hrane” i 25% “kisele” tijekom
dana. Zato je vrlo bitno da se upoznamo s namirnicama i da promjenom prehrane pomognemo našem tijelu da
uspostavi kiselo-luţnatu ravnoteţu.
Što može uzrokovati pojavu zakiseljenja – kiselosti?
 jedenje previše mesa
 zagaĎenje okoliša-zraka
 kisele kiše koje minerale potiskuju u niţe slojeve tla
 rezanje, obrada i kuhanje hrane
 pijenje premalo tekućine
 alkohol, pušenje
 premalo kretanja, stres
 vanjski čimbenici koji dovode do demineralizacije organizma – visoke temperature i pretjerano znojenje
 uzimanje lijekova, posebice salicilata, koji su sastavni dio svih analgetika i tableta
Najbitniji unutarnji faktori koji vode organizam u kiselost:
 krivo jedenje, brzo gutanje s puno progutanog zraka
 probavne tegobe, nadutost, plinovi
 kronične bubreţne tegobe
 dijabetes melitus
 upale – povišena tjelesna temperatura
 uobičajeni i lokalni nedostatak kisika
 neuravnoteţen srčano krvoţilni sustav
Poremećena lužnato-kisela ravnoteža može uzrokovati:
 tegobe lokomotornog sustava – bolna leĎa, osteoporozu, reumatske tegobe
 tegobe probavnog sustava – gastritis, crijevne upale, grčeve, poremećenu crijevnu floru
 kronični umor, pospanost, nedostatak energije
 depresivnost, pretjeranu ţivčanost
 bolesti srca i krvoţilnog sustava, niski tlak, srčane aritmije
 glavobolju, migrenu
 karijes, paradentozu
 bubreţni disbalans
 giht (ulog)
 smanjenje izdrţljivosti i krutost mišića
 nizak prag boli – nepodnošljivost boli

Ukoliko je ustanovljena kiselost vašeg organizma što moţete učiniti za sebe? Ţurno pomozite neutralizaciji
kiselosti. Tijelo na prehladu reagira hiperprodukcijom kiselina, kao i kod ţena za vrijeme menstrualnog ciklusa.
Šećer je kradljivac luţina jer prilikom razgradnje troši kalcij, stoga ljudi koji uzimaju puno slastica često imaju
nedostatak kalcija. Preopterećenost kiselinama organizam neutralizira mineralima, a to su kalcij, magnezij, kalij,
ţeljezo, cink i drugi. Pritom vaţnu ulogu ima kalcij pohranjen u zubima i kostima, jer predstavlja najveću zalihu
minerala. Za probleme zuba i pojavu karijesa česti su “krivci” višak kiselina i nedostatak luţina.
Probavni sustav je sloţeni mehanizam, s nizom kemijskih reakcija koje se smjenjuju i u kojima kiseline imaju vrlo
vaţnu ulogu. Kiseline u organizam dospijevaju hranom, ali odreĎene kiseline proizvode jetra, gušterača i ţeludac.
Za dobru probavu, za izlučivanje štetnih i nepotrebnih tvari bez fermentacije i nadutosti, ţelučani i crijevni sadrţaj
trebaju imati uravnoteţenu pH vrijednost. Rješenje je jednostavno treba smanjiti uporabu kiselih namirnica u
korist luţnatih, koje odlično pogoduju probavnom sustavu, a dobrodošla pomoć će biti i svakodnevna uporaba
alkalne vode dobivene procesom ionizacije.
Koju hranu jesti, a koju izbjegavati
Hrana koja potiče lužnatost Hrana koja potiče kiselost
Svo svježe vode ALKOHOL!!!
Sve svježe zelene salate Ječam
Sve klice Crni ili bijeli papar
Svo povrde (sirovo ili kuhano) Kruh
Bademove ili suncokretove sjemenke (namočene) Kolači
Jabučni ocat
Konzervirano vode ili povrde (ili iz
mikrovalne)
Kukuruz na klipu Gazirana pida
Datulje Sve žitne pahuljice
Suho vode (bez sumpora) Čokolada
Svježe bobičasto vode Kava ili kofein
Svježe osušeno začinsko bilje Mliječni proizvodi
Sokovi od svježeg sirovog voda Jaja
Sokovi od svježeg sirovog povrda Hrana kuhana sa uljem
Češnjak Žitarice (osim quinoa i proso)
Sirutka od kozjeg mlijeka Meso, riba, perad, školjke
Zelena hrana (alge, spirulina, chlorella) Nikotin
Biljni čajevi (bez kofeina) Zobena kaša
Med Tjestenine
Limun Kokice
Bob Konzervansi
Organski javorov sirup
Prerađena hrana + sol (uključujudi
morsku, keltsku i himalajsku)
Lubenice i dinje Kupovni sokovi
Proso Soja, tofu, tempeh
Sirova prešana ulja od: avokada, kokosa, lana, grožđa,
maslina, bojadistarskog bodlja, šafrana i suncokreta Bijeli i prerađeni šeder
Krumpiri Umjetni zaslađivači
Quinoa Čajevi sa kofeinom
Grožđice Ocat (osim jabučnog)
Kiseli kupus (bez soli) Sve vrste žitarica
Morsko povrde (dobro isprano)
Juhe od povrda


I ono najvaţnije laboratorijska analiza intolerancije-nepodnošljivosti na namirnice bit će značajan korak
unapreĎenja uravnoteţenosti vašeg pH i općeg dobrog stanja organizma. Uklonimo li iz prehrambene uporabe
sve ono što remeti našu enzimatsku ravnoteţu, i povećamo unos VODE, bavljenje tjelesnom aktivnošću, naučimo
disati (meditacija) ili redovito odemo na masaţu ili u detoksikacijsku saunu, učinili smo puno kako bi naše tijelo
bilo FIT.
Ovakvim pristupom zadrţat ćemo visoki energetski potencijal, bit će manje zdravstvenih tegoba, budit ćemo se
svjeţi, stres će biti nepoznanica za nas, a ZDRAVLJE će biti kvalitetno.
Izvor: www.novi-svjetski-poredak.com

Sjemenke kajsije (marelice) ubijaju stanice raka bez štetnih nuspojava
Jesu li sjemenke kajsije prirodni izvor supstance koja ubija stanice raka bez uništavanja zdravlja i udarca po
dţepu pacijenata? Esencijalni sastojak zove se l e a t r i l ili vitamin B17. Ako u ovom ima istine, zašto se za
tu informaciju ne zna? Zašto su izjave ljudi koji su izliječeni ili koji su izliječili druge cenzurirane ili su oni čak i
zatvarani. Moţda ima nešto u njihovim tvrdnjama? (matrixworld)
Imajte na umu da industrija koja se bavi rakom, prema realnim procjenama, raspolaţe godišnje sa preko 200
bilijuna dolara širom svijeta. Postoji mnogo različito pozicioniranih udruţenja u sklopu te industrije koji bi ostali bez
posla kad bi presušili izvori novca zajedno sa objavom vijesti da su se pojavili jeftiniji, mnogo manje štetni i
mnogo efikasniji lijekovi koji su uz to i lako dostupni.
Velike farmacije jednostavno bi nestale.

Sjemnke plodova zrelih kajsija ili marelica, sve što vam treba je 2-3 dana sušenja na Suncu, nakon toga ih
tučete isto kao i bademe, u sredini sjemnke kajsije se nalazi ukusna mesnata jezgra nalik pravom
bademu.

Osušena mesnata jezgra kajsija, kao što smo rekli nalikuje na bademe. Jesti ih možete koliko hoćete,
ukusne su i zdrave i možete ih čuvati kao i bademe cijelu godinu.
Što je zapravo leatril ili B17?
1952. biokemičar Dr Ernst Krebb Jr. iz San Franciska , zaključio je da je rak metabolička reakcija tijela na lošu
prehranu i da bi hranjive tvari koje nedostaju u modernoj čovjekovoj prehrani mogle biti ključ za prevladavanje
raka. Njegovo istraţivanje dovelo je do spoja pronaĎenog u preko 1200 jestivih biljaka koje nalazimo u prirodi. Taj
spoj je a m a g d y l i n .

Pripadnici plemena Hunza, spremaju i suše kajsije, ništa se ne baca, meso kajsije i sjemenke se suše, sve
se jede (osim tvrde kore sjemenke). Ovo je jedini narod na svijetu koji nikada nije imao ni jedan slučaj
raka!!!!
Amagdylin je naĎen u najvećim koncentracijama i zajedno sa neophodnim enzimima – u jezgri sjemenke kajsije.
Poznato je da primitivno pleme Hunza konzumira velike količine jezgri iz sjemenki kajsija. Tvrda kora se razbije
da bi se došlo do mekane jezgre. Nije poznat nijedan slučaj raka meĎu pripadnicima tog plemena…ikada. I ţive
dugo i zdravo. Leatril je proizveden jednostavnom ekstrakcijom amagdylina iz meke jezgre sjemenke kajsije,
pročišćen i koncentriran.
Amagdylin je nitrilosid. Nitrilosidi su teški za klasificiranje jer, nalaze se u hrani, a sami po sebi nisu hrana. Kao i
nitrilosid, amgdylin strukturom nalikuje grupi B vitamina pa ga je dr. Krebb nazvao B17, s obzirom na to da je
dotad bilo izolirano 16 vitamina iz B grupe.
Dr Krebb je ubrizgao sebi leatril da bi bio siguran da nema toksične učinke. Proveo je daljnja ispitivanja na
ţivotinjama i kulturama u laboratoriju te zaključio da leatril mora biti učinkovit u liječenju raka. Usput, standard
Američke agencije za lijekove i hranu (FDA) za sigurnost lijekova poznat je i kao LD50, gdje LD predstavlja
smrtonosnu dozu (lethal dose), a 50 je postotak laboratorijskih ţivotinja otrovanih testnim lijekovima do te
mjere da umiru.
Dok god je postotak ubijenih životinja ispod 50%, FDA će za takav lijek izdati odobrenje!
Budući da se leatril dobiva direktno od hranjive supstance koju nalazimo u prirodi, a nije proizveden kemijski u
laboratoriju, nemoguće ga je patentirati. I naravno, nije otrovan. Drugim riječima, kao što je slučaj sa svim
prirodnim materijama koje iscjeljuju, veliko farmaceutsko carstvo i AMA (American Medical Association) ne mogu
se obogatiti ni na račun ove supstance, ni na račun dugoročnih nuspojava nastalih dugotrajnim
korištenjem ovog lijeka.
Postoji više svjedočenja oboljelih od raka koji su se izliječili samo žvačući velike količine sjemenki
kajsije.
Sjemenke su konzumentima mnogo dostupnije od leatrila koji je FDA zabranila 1971. godine. Leatril je teško, ali
ne i nemoguće, proizvesti. Sjemenke su zapravo mekane, bademaste jezgre gorkastog okusa smještene unutar
tvrde koštice. Koriste se tako da se mekane jezgre vade iz tvrde koštice. U svakom slučaju, dostupne su i nisu
skupe.
Kako djeluju?
Amagdylin sadrţi 4 tvari-dvije vrste glukoze , benzaldyhid i cijanid. Cijanid i benzaldyhid su otrovi ako se naĎu
otpušteni ili osloboĎeni kao čiste molekule ,nevezane u druge molekularne formacije.Mnogo vrsta hrane sadrţi
cijanid ,ali je ta hrana sigurna, jer je on vezan i zaštićen kao dio druge molekule i stoga ne moţe prouzročiti štetu.
U normalnim stanicama čak postoje enzimi koji hvataju slobodne molekule cijanida i kombiniraju ih sa
sumporom, čineći ih bezopasnima. Taj enzim je rodanaza koja djeluje kao katalizator u reakciji povezivanja
slobodnog cijanida i sumpora. Spajanjem cijanida sa sumporom nastaju cianati, neutralna supstanca koja
jednostavno prelazi u urin ne oštećujući zdrave stanice.
Ali stanice raka nisu normalne stanice. One sadrţe enzim koji druge stanice nemaju-betaglukozidazu. Ovaj
enzim, karakterističan samo za stanice raka, odgovoran je za otključavanje enzima koji djeluje na molekulu
amagdylina. Ona oslobobaĎa benzaldyhid i cijanid koji zajedno stvaraju toksičan spoj. On djeluje na beta-
glukozidazu koja uzrokuje samodestrukciju stanica raka.
Amagdylin i leatril, zajedno sa zaštitnim enzimima iz zdravih stanica i osloboĎenim enzimima iz stanica raka na taj
su način sposobne uništiti stanice raka bez ugroţavanja zdravih stanica.

Jesmo li mi ljudi postali toliko kratkovidni da ćemo odbaciti sve što nam je priroda ponudila kako bi bili
živi i zdravi??
Kemoterapija pak, uz neodreĎen broj stanica raka ubija mnoštvo drugih stanica i slabi imunološki sustav. O čemu
smo mi već pisali.
Stanice raka pri tom imaju tendenciju povratka bilo gdje u tijelu, jer je pacijentovo opće stanje narušeno zbog
prisutnosti kemo-toksina . Industrija raka smatra nekog izliječenim ako se rak u roku 5 godina ne
vrati.Procjenjuje se da od onih koji budu podvrgnuti „velikom trojstvu“ u liječenju raka koju propagira AMA
(American Medical Association): operacije, zračenja i kemoterapiju, ne više od 3% pacijenata spada u skupinu
onih kod kojih 5 godina nisu naĎeni nikakvi znakovi povratka raka. Osim slabih efekata koje ima, primjena ovog
načina liječenja je i mnogo skuplja.
Za nekog tko ima rak, potrebno je značajno povećanje dnevnog unosa vitamina B17 da bi se amgdylinu
omogućilo da doĎe do stanica raka sa beta-glukozidazom. To je zbog toga jer neke molekule amagdylina budu
neutralizirane od strane normalnih stanica koje sadrţe rodanazu.
MeĎu onima koji su koristili leatril postotak izliječenja meĎu oboljelima koji nisu podvrgavani standardnom:reži,
zrači, truj – mainstream postupku liječenja, je 85%. MeĎu onima koji su prešli na terapiju leatrilom nakon svega
što konvencionalna medicina nudi, postotak izliječenih je samo 15%.
U Meksiku je klinika koja tvrdi da im je postotak izliječenih leatrilom 100%!
Obuzdavanje medicinske mafije
Još od 1920. oni koji prakticiraju alterativne terapije i lijekove za liječenje raka i njihovi glasnici, marginalizirani
su, uznemirivani, zatvarani pa čak i ubijani. Federalne agencije korištene su za montiranje izmišljenih optuţbi ili
nametanje poreza na hipoteke od strane IRS-a (američke agencije nadleţne za prikupljanje poreza) koje su
provodili američki šerifski uredi. Tako je dr. Gary Glum bio uznemiravan zbog pisanja knjige o proizvodu pod
imenom Essiac Tea (Čajna mješavina poznata u svijetu alternative, prodaje se pod imenom Essiac Tea i
upotrebljava za liječenje raka op.prev.) Više pogledajte ovdje.
Mladić iz Brooklyna, Jason Vale bio je u zatvoru jer je prekršio zabranu o prenošenja drugima putem TV-a , svojih
iskustava o tom kako se izliječio od raka koristeći te zločeste koštice kajsija! Jason je najsvjeţiji primjer kako
medicinska mafija ima moć nad legalnim sistemom baš u slučaju B17.
Leatril koji je potpuno neotrovan zabranjen je od strane FDA 1971. godine.
Kratko nakon zabrane 1971. iskusni liječnik, dr. John Richardon koji je uspješno koristio leatril u liječenju raka,
došao je svom prijatelju Edwardu Griffinu, objavljivanom novinaru-istraţivaču i zamolio ga da napiše nešto kako
bi njemu i drugima pomogao da nastave s primjenom leatrila na njihovim pacijentima sa rakom.
Edward Griffin objavio je svoja istraţivanja u knjizi pod nazivom Svijet bez raka. Ova knjiga ne samo da
objašnjava djelovanje leatrila i biljeţi nekoliko vrsta liječenja raka, nego je Griffina njegov istraţivački nos odveo
dalje u zečju rupu, u samo središte nastojanja koje provodi industrija raka-da sva alternativna sredstva za
liječenje raka drţi podalje od svjetlosti dana. Tako je otkrio da je Sloane-Kettering Institut za rak spalio svu
dokumentaciju iz znanstvenih istraţivanja koja dokazuju da je leatril „vrlo učinkovit“ u liječenju raka.
Griffin je ove dokumente dobio od dr Ralph Mossa kojem je bilo rečeno da dokaze prikrije te da potvrdi da je
leatril bezvrijedan. On je odbio pa je bio prisiljen napustiti svoj poloţaj kao PR menadţer pri Sloan-Ketteringu. Od
tog vremena- 1977. godine, dr Ralph Moss nastavio je s pisanjem i objavljivanjem nekoliko knjiga o različitim
načinima liječenja raka. Uvijek je pravo ohrabrenje vidjeti insidera koji izlazi van s informacijama! Neko drugi
zauzeo je ispraţnjeno mjesto dr Mossa u kompaniji i servirao o leatrilu laţi koje su kasnije punile stupce
medicinskih časopisa.
Što je u stvari sa medicinskim časopisima? U posljednje vrijeme najprestiţniji New England Journal spustio je
svoje standarde i prema njima ne objavljuje članke onih koji su plaćeni od strane velikih farmaceutskih
kompanija – osim ako iznos ne prelazi 10 tisuća dolara godišnje. Da nisu spustili standarde ne bi imali dovoljan
broj članaka kojima bi ispunili časopis! Naravno, većina medicinskih časopisa su ionako samo mjesto za
oglašavanje velikih farmaceutskih kompanija.
Edward Griffin sa svojom knjigom „Svijet bez raka“ i Phillip Day u svojoj „Rak: zašto još uvijek umiremo da
doznamo istinu“ rasvjetljavaju činjenicu da industriji raka ustvari nije cilj izliječenje. Čak i neprofitne
organizacije koje dobivaju milijune od ispranih mozgova, okupljaju oko sebe mase ljudi zajedno sa sredstvima
za promoviranje velikih farmaceutskih kompanija. Uzgred, neprofitne organizacije uvijek mogu i imat će ključne
ljude koji rade za godišnje iznose koji premašuju šesteroznamenkaste cifre.
Liječnici uglavnom rade ono za šta su obučeni i što im je rečeno da rade;medicinski časopisi sadrţe namještena
izvješća i laţi. Fondacije za rak imaju „mjesec raka dojke“ i slične akcije njihovih PR-ova, kojima pridobivaju ljude
da što prije upadnu u ţrvanj ove industrije bolesti kojoj na vrhu stoje velike farmaceutske industrije. Tu se radi o
onovcu i karijerama, a ne o javnom zdravstvu i „ratu protiv raka“.
Trenutno je stanje takvo da mainstream medicina gubi bitku sa rakom kojeg ima više nego ikad. U današnje
vrijeme 1 od 3 osobe ima šansu da dobije rak, a sve više je onih koji umiru nakon konvencionalnih tretmana.
Moglo bi se reći da se radi o pandemiji! Ti podaci i ogromna sredstva koja se daju u tom smjeru omogućuju jednoj
grupaciji da ţivi luksuznim ţivotnim stilom, i da na račun našeg zdravlja uţivaju u udobnim i sigurnim radnim
mjestima.
U meĎuvremenu veliki broj istinskih humanista, liječnika, poznavaoca biljaka, pisaca, zabrinutih zbog
zataškavanja istine, tretirani su poput kriminalaca, ludih čudaka, a ima i onih kojima su ţivoti totalno upropašteni.
To je tragično.Jednako kao i činjenica da milioni ljudi pate i umiru, dok ih se za to vrijeme ubjeĎuju da se protive
korištenju efektnijih i manje bolnih postupaka.

Jezgra sjemenke kajsije, prirodan lijek i prevencija protiv kancerogenih oboljenja.
Tretmani leatrilom
Postoji velik broj priča ljudi koji su u liječenju koristili leatril i koštice kajsija i pri tom imali uspjeha.
Uobičajena preporuka za prevenciju je 5-7 sjemenaka u toku dana. Kod slučajeva raka 2-3 puta povećati
dozu. Neki savjetuju 1 sjemenku na svakih cca 4,5 kg tjelesne težine. Za održavanje, nakon terapije,
vratiti se na 5-7 sjemenki dnevno.
Neki terapeuti leatrilom daju pacijentima tablete vitamina B15 i probavne enzime, kao što je papin iz papaje te
bromalin iz ananasa. Prevelika količina sjemenki kajsije ili leatrila, moţe prouzročiti mučninu i vrtoglavicu. Nema
zabiljeţenih smrtnih slučajeva ili poremećaja uzrokovanih leatrilom ili sjemenkama kajsije, u svakom slučaju.
Unatoč nekim zabiljeţenim uspjesima u slučajevima kombiniranja konvencionalne terapije i uzimanja letrila , ta
kombinacija se ne preporučuje. Većina onih koji kombiniraju ova dva načina liječenja, na kraju napušta
kemoterapiju, ali svejedno umiru.
Mnogi praktikanti i pisci preporučuju terapiju letrilom i sjemenkama kombiniranu s nekom drugom alternativnom
metodom liječenja raka, pogotovo ako ste prepušteni sami sebi i provodite liječenje kod kuće. Čitateljima Natural
Newsa jasno je već da je zdrava hrana i izbjegavanje stresa neophodno u liječenju. Temeljna promjena načina
ţivljenja, dio je svake postojane terapije u liječenju raka. Osim toga ,mali mix alternativnih terapija koje se
meĎusobno podrţavaju , čini se kao dobar pristup liječenju.
Na primjer , Gersonova terapija liječenja raka sokovima, s pravim sokovnikom, te upotreba klistira s kavom, koji
oslobadja jetru od otrova, mogu se pridodati terapiji leatrilom. Tom zdravom kombinacijom, teško da moţete
pogriješiti.
……………..
Napravite svoje vlastito istraţivanje koje moţete započeti dolje navedenim linkovima:Ovi izvori predstavljaju više
od samo dobro obavljenog domaće zadaće autora članka. Autorova namjera je da ih koristite kao osnovu vašeg
vlastitog istraţivanja .Zašto gubiti novac i zdravlje na otrovne lijekove kad toliko toga imamo na raspolaganju kao
alternativu , sa mnogo manje novca i negativnih poslijedica.
Izvori.
Izvrstan intervju Edwarda Griffina o leatrilu i industriji raka.
Pregled različitih vrsta terapije protiv raka, pogledajte ovdje.
Obiman, indexiran i kategoriziran besplatan popis terapija protiv raka sa detaljima koji vam mogu biti od koristi-
prava online biblija različitih opcija u liječenju raka, pogledajte ovdje.
Detaljne informacije o sjemenkama kasjije
Informacije o vitaminu B17
Blog Phillip Daysa
O autoru: Blog Paula Fassa posvećen je upozoravanju javnosti na postojeću korupciju u industriji hrane i u
medicini, vodeći ih u smjeru koji podrazumijeva bolje zdravlje, ali ne i zabrane po pitanju izbora načina vlastitog
liječenja.Moţete posjetiti njegov blog ovdje.
Originalni tekst na Engleskom jeziku pročitajte ovdje.
Prenosi: matrixworld-hr.com