Robert Ludlum - Put u Omahu

Naslov originala :
Robert Ludlum - The Road to Omaha
Henrvu Suttonu
krsnom kumu, udesnom glumcu, divnom priatelu i velikom ludskom bi!u"
PREDGOVOR
Prije mnogo godina, nie potpisani je napisao roman s naslovom Put u Gandolfo. Bio je
utemeljen na zapanjujuoj pretpostavci, na zamisli ravnoj potresu koji bi odjekivao
stoljeima... ali toga niste bili svjesni. Trebala je to biti ispovijed demona, Sotoninih legija
izaslih iz pakla da pocine oduran zlocin koji bi razbjesnio svijet, nanio smrtni udarac svim
vjernicima, bez obzira na njihovu posebnu religiju, jer bi pokazao koliko su ranjivi veliki
duhovni luconose nasega vremena.
Ogoljena na ono bitno, ona se bavila otmicom rimskoga biskupa, covjeka odanog Bogu i
svim malim ljudima bilo gdje, pape Francesca Prvoga.
Slijedite li me? Mislim da je to nesto doista tesko, zar ne? Trebalo je biti tako, ali nije...
nesto se dogodilo. Bijedni romanopisac poceo se osvrtati oko sebe, pogledao dragu stranu
medalje, i na svoje vjecno prokletstvo - poceo se smijati. Tako se ne moe baviti
zapanjujuom pretpostavkom, velicanstvenom opsesijom! (Uostalom, i naslov nije bio los.)
Na nesreu, bijedni romanopisac nije si mogao pomoi, poceo je misliti, a to je uvijek
opasno za pisca. U igra je upao sindrom "sto-ako".
Sto ako zacetnik tog uasnoga zlocina nije zapravo bio los momak, nego - u stvarnosti te
izmisljotine - prava vojnicka legenda koju su politicari sputavali zato sto se on gromoglasno
opirao njihovim licemjerstvima... Takoder, sto ako ljubljeni Sveti otac nije zapravo imao
nista protiv toga da bude otet, uz pretpostavku da njegovo mjesto zauzme njegov rodak i
dvojnik, neki ne previse bistri statist iz Scale, kako bi onaj pravi pontifeks mogao izdaleka
upravljati golemim odgovornostima Svete stolice, izbjegavajui pri tome dosadnu
svakodnevnicu vatikanske politike i beskonacne procesije uz davanje blagoslova moliteljima
koji su ocekivali da e novcem ostavljenim na pladnju moi kupiti svoj pristup Nebesima?
No, to bi bila sasvim druga prica.
Ve vas cujem, cujem vas! On se prodao plutajui rijekom svoje izdaje. (Cesto sam se pitao
na koju se rijeku stara doskocica odnosi - na Stiks, Nil ili Amazonu? Sigurno ne na Colo-
rado, jer biste negdje ve zapeli na njegovim stijenama).
Moda mi se to dogodilo, a moda nije. Jedino znam da su me u godinama nakon Gandolfa
mnogobrojni citatelji nazivali ili mi pisali prijetei mi fizickom silom. "Sto se dogodilo onim
lakrdijasima?" (Krivcima, ne svojevoljnoj rtvi.)
Posteno govorei, "lakrdijali" su iscekivali jos jednu zapanjujuu pretpostavku. I tako,
kasno jedne noi, prije godinu dana, najsnalaljivija od mojih skromnih muza doviknula mi
je: "Boe, ti seje nasao!" (Sigurno ju je odnekud ukrala.)
U svakom slucaju, dok je bijedni romanopisac dao Gandol-fom sebi neke slobostine u
podrucju religije i gospodarstva, on svojom voljom priznaje da si je sada ovom ucenom
knjiicom dao slicne slobostine u zakonodavstvu i sudstvu.
No, tko to ne cini? Naravno, ne cini to moj ili vas odvjetnik, ali cine sigurno svi ostali!
Paljiva novelizacija izvorne nedokumentirane povijesti dvojbena podrijetla zahtijeva od
muze da se podvrgne svestranoj disciplini u potrazi za jedva vjerojatnim istinama. Sasvim
sigurno, ako se to tice Blackstonea.
Ne plasite se, ipak; pouka je sljedea:
2
Drite se podalje od sudnice osim ako ne moete potkupiti suca. Ili, uz nevjerojatnu
pretpostavku da to ne biste mogli, pokusajte unajmiti mog odvjetnika - sto vam nee biti
mogue, jer je on preko glave zauzet cuvajui me od zatvora.
I tako, porucujem svojim brojnim prijateljima koji su odvjetnici (oni su ili odvjetnici ili
glumci ili opake ubojice - postoji li u tome neki povezujui slijed?): preskocite one
potankosti u odredbama zakona koje, zapravo, nisu ni potanke niti su previse odredbene.
Naprotiv, moda su vrlo dosljedne u svojim neodredivostima.
ROBERT LUDLUM
Robert Ludlum previse je skromno presutio da je Put u Gan-dolfo, kad je objavljen pod
njegovim imenom, postao medunarodna uspjesnica u osamnaest zemalja.
Citatelji su sa zadovoljstvom otkrili da se njegov dar za komediju moe usporediti s
njegovim talentom za pisanje zabavnih, a ipak smislenih napetica.
i
MacKenzie Lochinvar Hawkins - Bivsi general kopnene vojske, bivsi na zahtjev Bijele kue,
Pentagona, State Departmen-ta, najveeg dijela Washingtona. Dvaput odlikovan
Kongresnim odlicjem casti. Nadimak: Ludi Mac Hawk.
Samuel Lansing Devereaux - Sjajni mladi odvjetnik, studirao pravo u Harvardu, sluio
(nevoljko) u kopnenoj vojsci SAD, bio Hawkinsov odvjetnik u Kini (katastrofalno).
Sunrise Jennifer Redtving - Takoder odvjetnica, takoder sjajna, izazovno lijepa, strastveno
odana ki plemena Wopotami.
Aaron Pinkus - Ugladeni gorostas bostonskih pravnickih krugova, izraziti odvjetnik koji je i
poslodavac Samu Deverauxu (na svoju nesreu).
Desi Arnaz I. - Osiromaseni nitkov iz Puerto Rica kojega je zacarao Hawk i koji bi jednoga
dana mogao postati direktor Centralne obavjestajne agencije.
Desi Arnaz II. - Vidi gore. Nema u sebi niceg predvoditelj-skog, ali je genij za mehaniku, za
kradu automobila, za razbijanje brava i pretvaranje umaka u anestetik.
Vincent Mangecavallo - Stvarni direktor Centralne obavjestajne agencije, zahvaljujui
mafijaskim sefovima od Palerma do Brooklvna. Tajno oruje svih administracija.
Warren Pease - Dravni tajnik. Slabo djelotvorno oruje administracije, ali zato nekadasnji
brucoski Predsjednikov "cimer".
Cyrus M. - Crni plaenik s doktoratom kemije. Pritegnut od Washingtona, postupni
preobraenik na Hawkov smisao za pravdu.
Roman Z. - Slavenski Cigan koji je nekad dijelio zatvorsku sobu s prije spomenutim.
Najvee mu je zadovoljstvo u kaosu, sve dok mu prua nezasluenu prednost.
Sir Henry Irving Sutton - Jedan od najboljih kazalisnih karakternih glumaca; usput, junak
sjevernoafricke vojne u Drugome svjetskome ratu zato sto "ondje nije bilo bezveznih
redatelja da mi kvare predstavu".
Hyman Goldfarb - Najslavniji obrambeni igrac svih vremena u Nacionalnoj ragbijaskoj ligi.
U svojim kasnijim danima, bijedno zavrbovan od strane Hawka.
"Samoubilacka sestorka" (Duke, Dustin, Marlon, Sir Lary, Sly, Telly) - Profesionalni glumci
koji su stupili u vojsku i ondje su smatrani najboljom antiteroristickom jedinicom ikad
stvorenom u oruanim snagama. Nikad nisu ispalili ni jedan hitac.
Clanovi ladanjskog kluba Fawning Hill (Bricky, Doozie, Froo-gie, Moose, Smvthie) - Dobri
momci iz dobrih skola i klubova koji se strastveno zalau za klupske interese, uz
pretpostavku da je njihov interes na prvom mjestu i s pravom prednosti.
Johnny Calfnose - Glasnogovornik plemena Wopotami, lae cim digne telefonsku slusalicu.
Jos uvijek duguje Sunrise Jenni-fer novac za kauciju. Sto se jos o njemu moe rei?
Arnold Subagaloo - Sef osoblja Bijele kue. Gubi strpljenje (u dravnom zrakoplovu) cim
netko primijeti da on, ipak, nije Predsjednik. Sto bi itko vise mogao rei?
Ostale osobe moda su manje vane, ali bitno je drati na umu da nema malih uloga ve
samo malih glumaca, a nitko od nasih glumaca ne pripada toj bijednoj skupini. Svaki od
njih slijedi veliku tradiciju Thespisa, dajui sve od sebe za predstavu, bez obzira na
nagradu. "Igra je ono cime hvatamo savjest kralja!". Ili moda nekog drugog.
3
PROLOG
Plamenovi su tutnjali nonim nebom, stvarajui goleme sjene koje su pulsirale na
omamljenim licima Indijanaca, okupljenih oko logorske vatre. A onda je plemenski
poglavica, zaogrnut svecanom odjeom dolicnom njegovom poloaju i s perjanicom koja se
spustala niz snano oblicje do samog tla, digao glas u kraljevskom dostojanstvu.
- Pojavljujem se pred vama objaviti vam kako bijelom covjeku njegovi grijesi nisu donijeli
nista osim sukobljavanja sa zlim duhovima! Oni e ga prodrijeti i poslati ga u oganj
vjecnoga prokletstva! Vjerujte mi brao moja, sinovi, sestre i keri, pred nama je dan
obracuna i mi emo biti slavodobitnici!
Jedina poteskoa u ocima mnogih koji su slusali poglavicu bila je u tome sto je on bio
bijelac.
- Odakle mu te ludosti? - prosaptao je postariji pripadnik plemena Wopotami eni koja je
stajala uz njega.
- Psst! - odvrati ena. - Donio nam je pun kamion suvenira iz Kine i Japana. Nemoj kvariti
dobru stvar, Orlovo Oko!
11
1
Omalen, zapusten ured na najgornjem katu vladine zgrade pripadao je nekim drugim
vremenima, budui da ga nitko osim sadasnjega korisnika nije upotrebljavao u protekle
sezdeset cetiri godine i osam mjeseci. Nisu bile posrijedi neke mracne tajne unutar
njegovih zidova ili zloudne sablasti proslosti koje su motrile sa zamrljanoga stropa;
jednostavno nitko ga nije htio koristiti. Jos nesto treba objasniti. Nije se to, zapravo,
dogadalo na najgornjem katu, nego iznad najgornjega kata do kojega se dolazilo uskim
drvenim stubistem, nalik onome kojim su se penjale ene kitolovaca iz New Bedforda dok
su iscekivale pojavu poznatih brodova, s njihovim Ahabima, iz daljina gnjevnoga oceana.
Za ljetnih mjeseci ured je bio zagusljiv, jer je imao samo jedan omanji prozor. Ali zimi je
ondje bilo ledeno hladno, budui da drvena obloga zgrade nije imala nikakvu izolaciju, pa je
vjetar neprekidno kloparao unosei studen bez ikakve smetnje. U biti, ta prostorija,
staromodna gornja soba s oskudnim namjestajem nabavljenim oko pocetka stoljea, bila je
pravi prav-cati Sibir vladine ustanove, u sklopu koje se nalazila. Posljednji formalni
uposlenik koji je tu robovao bio je jedan neugledni americki Indijanac, dovoljno neustrasiv
da nauci engleski i da predloi svojim nadredenima, koji su jedva citali engleski, neka
zakljuce kako su izvjesna ogranicenja nametnuta rezervatu naroda Navajo bila prestroga.
Navodno je taj covjek umro u gornjem uredu hladnoga sijecnja 1927., sto je otkriveno tek
u svibnju, kad je vrijeme postalo toplo, a zrak odjednom poceo vonjati. Naravno, vladina
ustanova o kojoj je rijec bio je Ured Sjedinjenih Drava za indijanska pitanja.
Ipak, unatoc korisniku, ta proslost nije bila smetnja nego, naprotiv, poticaj. Usamljeni
covjek u slabo uocljivom sivom
13
odijelu, nagnut nad radnim stolom s pomicnim poklopcem - koji je jedva jos bio radni stol
jer su sve male ladice iz njega bile izbacene, a pomicni poklopac bio je zaglavljen na pola
puta
- bijase general MacKezie Hawkms, vojnicka legenda, junak triju ratova i nositelj dviju
Kongresnih odlicja casti. Grdosija od covjeka, cija je misiava pojava lagala o njegovim
poodmaklim godinama (iako su njegove celicne oci i preplanulo naborano lice moda
odavali njihov povei broj), jos jednom je krenuo u borbu. Ipak, prvi put u svome ivotu,
on nije bio u ratu s neprijateljima ljubljenih mu Sjedinjenih Americkih Drava, nego upravo
s vladom SAD. Zbog necega sto se dogodilo prije sto dvanaest godina.
Za njega nije bilo vano kad se to dogodilo, pomislio je, promijenivsi poloaj u skripavoj
stolici i usmjerivsi se ka sporednom stolu krcatom prastarim, u kou uvezanim uredskim
spisima i zemljovidima. Da, bili su to oni isti seronje koji su i njega udesili, ostavili ga bez
4
njegove odore i na suhom! Svi su oni bili prokleto slicni, bili oni u kicastim frakovima prije
sto godina ili u ivahno elegantnim, tjesnoguzim prugastim hlacama danas. Svi su oni bili
seronje. Vrijeme nije pritom igralo ulogu; vano je bilo srediti ih!
General je povukao prekidac zelenkaste uredske svjetiljke
- model dvadesetih godina - i poceo proucavati neki zemljovid, s velikim povealom u ruci.
Zatim se ponovno okrenuo prema svom prastarom stolu i jos jednom procitao odlomak koji
je ve bio podvukao u spisu ciji se uvez raspao od starosti. Njegove neprekidno ivahne oci
odjednom se prosirise i zasjase od uzbudenja. On posegne za jedinim komunikacijskim
uredajem kojega je imao, budui da bi se telefonskom instalacijom razotkrila njegova ne
samo citateljska nazocnost u Uredu. Bio je to omanji lijevak pricvrsen za cijev; on puhne u
nj dvaput, sto je bio ugovoreni znak za uzbunu. Pricekao je odgovor, koji je putem tog
jednostavnog uredaja dosao nakon trideset osam sekundi.
- Mac? - javio se hrapavi glas s druge strane pretpotopne veze.
- Heseltine, imam ga\
14
- Za ime Boje, pusi u tu stvar malo lakse! Da je moja tajnica ovdje, pomislila bi kako
oluja bruji kroz moje zubalo!
- Ona je vani?
- Vani je - potvrdi Heseltine Brockemichael, ravnatelj Ureda za indijanska pitanja. - Sto je
posrijedi?
- Ve sam ti rekao, imam ga\
- Imas, sto?
- Otkrio sam najveu prijevaru koju su one seronje ikad napravile, oni isti koji su nas
natjerali da sad hodamo u civilu, stari moj!
- Volio bih uhvatiti te hulje. Gdje se to dogodilo i kada?
- U Nebraski. Prije sto dvanaest godina. Tisina nakratko, a zatim:
- Mac, nismo tada bili ondje. Pa ni ti!
- Svejedno, Heseltine. Sve je to isto konjsko govno. Podjednake su nistarije ucinile to
njima kao i tebi i meni stotinu godina kasnije.
- Kome to "njima"?
- Jednom ogranku Mohawka koji se zove pleme Wopo-tami. Naselili su podrucje Nebraske
sredinom proslog stoljea.
- I onda?
- Vrijeme je da pregledamo zapecaene arhive, generale Brokemichael.
- Samo to nemoj rei. To ne moe nitkol
- Ti to moes, generale! Potreban mi je konacni dokaz, jos samo nekoliko sitnica da sve
postane jasno.
- Zbog cegal Zasto?
- Zato sto je pleme Wopotami moda jos uvijek zakoniti vlasnik svih prava na zemlju i zrak
u i oko Omahe, Nebraska!
- Mac, ti si lud! Ondje je smjesteno Stratesko zracno zapovjednistvo!
- Samo jos nekoliko zagubljenih djelia i sve su cinjenice na stolu... Generale
Brokemichael, cekam te u podrumu, pod svodom arhiva... Ili trebam li ti, moda, dovesti
dopredsjednika Zajednickoga stoera, Heseltine? Ako sam u pravu, a znam da jesam,
uhvatili smo osovinu Bijela kua - Pentagon u mreu iz koje se nee samo tako izvui.
15
Tisina, a zatim:
- Pustit u te u to, Mac, ali onda se gubim sve dok mi ne javis da dobivam natrag svoju
odoru!
- Tako i treba. Onaj jadnik koji je preminuo u ovom stakorskom gnijezdu i zatim nije bio
otkriven dok nesto nije pocelo vonjati, nije umro uzalud!
Dva generala suljala su se du metalnih polica pljesniva zapecaena arhiva, pod blijedim
svjetiljkama omotanim u paucinu, tako da su se morali pomagati baterijskim svjetiljkama.
5
Mac-Kenzie Hawkins zastane, sa svjetlosnim snopom uperenim u prastari svezak od
ispucane koe. - Mislim da je ovo, Heselti-ne.
- Dobro, ali odavde ga ne moes iznijeti!
- Razumijem, generale, zato u uciniti samo nekoliko fotografija i vratiti ga. Hawkins
izvuce iz sivoga odijela minijaturnu spijunsku kameru.
- Koliko si svitaka filma uzeo? - upita bivsi general He-seltine Brokemichael, dok je
MacKenzie izvlacio golemi svezak i stavljao ga na metalni stol u dnu hodnika.
- Osam - odgovori Hawkins i otvori svezak s poutje-lim stranicama na mjestu koje je
traio.
- Imam ih jos nekoliko, ako ti zatreba - rece Heseltine. - Nisam odusevljen onim sto mislis
da si nasao, ali ako je to nacin povratka u odoru, prihvaam ga!
- To nije bila Ethelredova krivica nego onoga smrdljivog pravnika iz ureda glavnoga
inspektora, tipa s Harvarda koji se zove Devereaux, Sam Devereaux. On je pogrijesio - bila
su dva Brokemichaela i on ih je pomijesao, to je sve!
- Kojesta! Onaj drugi Brokemichael upro je prstom u mene!
- Mislim da nisi u pravu, ali nismo zbog toga ovamo dosli... Brokev, potreban mi je spis uz
ovaj ili blizu njega. Trebao bi nositi brojku CXII. Donesi mi ga, hoes li? - Dok je sef Ureda
za indijanska-pitanja otisao natrag medu metalne police, Hawk je iz depa izvadio ostar no
i izrezao petnaest stranica
16
iz arhivskoga spisa. Ne savijajui dragocjeni plijen, sakrio ga je ispod ogrtaca.
- Ne mogu ga nai - javi se Brokemichael.
- Ne smeta, imam ono sto mi treba.
- I sto es sada, Mac?
- Trebat e mi dosta vremena, Heseltine, moda godina dana ili tako nesto, ali ja u to
srediti da ne bude nikakvih rupa.
- U cemu?
- U tubi koju u podnijeti protiv vlade Sjedinjenih Drava - odvrati Hawkins, izvlacei iz
depa osteenu cigaru koju je zatim zapalio upaljacem iz Drugoga svjetskoga rata. - Samo
cekaj, Brokev, i pazi sto e se dogoditi.
- Gospode Boe, na sto da pazim... Ne pusi! Ovdje se ne smije pusiti!
- Oh, Brokev, previse panje pridajes knjigama, a kad knjiga ne odgovara cinjenicnom
stanju, ti trais nove knjige. Ali toga nema u knjigama, Heseltine, barem ne u onima koje ti
moes citati. To je u tvom elucu i tvojim crijevima. Nesto je dobro ili nije dobro, i to je vrlo
jednostavno. Objasnit e ti tvoja utroba.
- O cemu to pricas, do vraga?
- Iz utrobe es saznati da se nesto nalazi u knjigama koje inace ne namjeravas citati. Na
mjestima gdje se cuvaju tajne, kao sto je ovo ovdje.
- Mac, sve to nema smisla!
- Daj mi godinu ili dvije, Brokev, i onda es shvatiti. Moram to uciniti. Upravo onako kako
treba. - General MacKenzie Hawkins krene uz metalne police prema izlazu. - Prokletstvo, -
rece sam sebi. - Sad sam doista spreman raditi. Budite spremni, za mene, velicanstveni
Wopotami. Ja sam vas!
Prosao je dvadeset i jedan mjesec, no jos nitko nije bio spreman za Gromoglavog,
poglavicu plemena Wopotami.
17
Cvrstoga izraza i ljutita prodornoga pogleda, predsjednik Sjedinjenih Drava ubrzao je
korak celicnosivim hodnikom podzemlja Bijele kue. Za nekoliko trenutaka ve je odmakao
svojoj pratnji, ustremivsi se sa svojom visokom i vitkom pojavom, kao da se odupire
olujnom vjetru. Bijase to nestrpljiv covjek koji je jedino elio stii na burna ratista i
provjeriti krvavu cijenu rata, kako bi postavio pravu strategiju i odbio osvajacke horde koje
su prijetile njegovu posjedu. Bio je Ivan Orleanski, ciji je uzbudeni um smisljao protunapad
kod Orleansa, ili Henry Peti, koji je znao da odluka kod Agincourta tek sto nije pala.
6
U ovom trenutku njegov neposredni cilj bijase Situacijska soba, sakrivena u najniem
podrumu Bijele kue. On dode do jednih vratiju, naglo ih otvori i upadne unutra dok su ga
njegovi podredeni slijedili bez daha.
- U redu, momci! - zagrmi on. - Pocnimo mozgatil Nastane trenutak tisine, koji je bio
prekinut piskutavim glasom neke enske pomone sile. - Mislim, ne ovdje, gospodine
predsjednice.
- Sto? Zasto?
- Ovo je muski toalet, gospodine.
- Oh... A sto vi onda radite ovdje?
- Slijedim vas, gospodine.
- Krivi zaokret. Zao mi je. Podimo. Van!
Veliki okrugli stol u Situacijskoj sobi bljestao je pod mlazom neizravnoga svjetla,
odraavajui sjene osoba koje su se smjestile oko njega. Mrlje sjena na ulastenom drvu,
kao i sama tijela sto su ih stvarala, bile su nepomicne, dok su ukocena lica sto su im
pripadala zapanjeno zurila u suhonjavo stvorenje s naocalama koje je stajalo iza
predsjednika, a ispred crne ploce
19
rio:
na kojoj su sa cetiri raznobojne krede bili nacrtani razliciti dijagrami. Ta vizualna pomagala
nisu bila jako djelotvorna, jer su dvojica clanova kriznoga stoera bila slijepa na boje.
Zapanjeni izraz lica mladolikoga potpredsjednika nije bio nov, te se stoga mogao
zanemariti, sto se ne bi moglo rei o upadljivo rastuem uzbudenju sefa Vrhovnog
zapovjednistva.
- Prokletstvo, Washbum, ne mogu...
- To je Washburn, generale.
- U redu. Ne slijedim zakonsku crtu.
- Ona je narancasta, generale.
- Koja je to?
- Upravo sam objasnio, narancasta kreda.
- Pokaite je.
Glave su se okrenule prema predsjedniku koji je progovo-- Slusaj, Zack, zar ne moes to
vidjeti?
- Ovdje je mracno, gospodine predsjednice.
- Nije toliko mracno, Zack. Vidim posve jasno.
- Znate, ja imam manje probleme s vidom - prizna general, naglo stisavsi glas. - Rijec je o
razlikovanju boja.
- Sto, Zack?
- Culi smo ga - usklikne potpredsjednik koji je sjedio pokraj sefa Vrhovnog zapovjednistva.
- On je slijep na boje.
- Boe, Zack, ti si ipak vojnik!
- Postao sam to malo prekasno, gospodine predsjednice.
- Ali meni se dogodilo prerano - proslijedi uzbudeni nasljednik Ovalnoga ureda. - To me je
zapravo izvuklo iz vojske u pravom smislu rijeci. Dao bih sve da to mogu ispraviti.
- Prestani, brbljavce - javi mu se crnoputi direktor Centralne obavjestajne agencije. Glas
mu je bio tih, ali poluzatvorene crne oci promatrale su zlokobno. - Nema vise izmotavanja.
- Doista, Vincente, nema smisla sluiti se takvim jezikom - upadne predsjednik. - Ovdje je
nazocna i jedna dama.
- To je pretjerani izraz, predsjednice. Dama o kojoj je rijec dobro je upoznata s jezikom
kakav se tu cuje. - Direktor Agencije mracno se nacerio pomonoj slubenici, a zatim se
okrene covjeku koji se zvao Washburn i koji je stajao uz crnu plocu. -Budui da ste nas
strucnjak za zakone, recite koliko smo zaglibili?
20
- To je ve bolje, Vinnie - dometne predsjednik. - Znat u to cijeniti.
7
- Molim... Nastavite, gospodine Pravnice. Koliko smo duboko i u kakvoj vrsti govana?
- Vrlo dobro, Vinnie.
- Molim vas, Veliki Covjece, mi smo ovdje malo uzbudeni. - Direktor Agencije nagnuo se
naprijed, ociju uperenih u zakonodavnog savjetnika Bijele kue. - Slusajte - nastavi on -
maknite tu kredu i recite nam cinjenice. Ucinite mi uslugu, takoder, i nemojte na to
potrositi tjedan dana, u redu?
- Kako god elite, gospodine Mangecavallo - rece odvjetnik Bijele kue, ostavivsi kredu na
istaku crne ploce. - Ja sam tek pokusao nacrtati dijagram povijesnih presedana koji se ticu
izmjena zakona koji se bave indijanskim narodima.
- Kakvim narodima? - javi se potpredsjednik arogantnim glasom. - To su plemena, a ne
narodi.
- Nastavite - prekine ga direktor.
- Dobro, siguran sam da ete se sjetiti informacije nase krtice u Vrhovnom sudu, o
nekakvom bezveznom i siromasnom indijanskom plemenu koje je uputilo peticiju u povodu
navodnoga ugovora s federalnom vladom koji su, toboe, ukrali ili zagubili federalni
slubenici. Ako bi ikad bio pronaden, taj bi ugovor osnaio njihova prava na odredena
podrucja na kojima su sada smjestena vitalna vojna postrojenja.
- Oh, da - dometne potpredsjednik. - Tome smo se ve dovoljno smijali. Sudu su cak
poslali nekakvo dugacko pismo koje nitko nije htio procitati.
- Neki su jadnici spremni na sve samo da ne moraju raditi. Toje doista smijesno.
- Ali nas odvjetnik se ne smije - primijeti direktor.
- Ne, ne smijem se, gospodine. Nasa nam krtica javlja o tihim glasinama koje, dakako, ne
moraju znaciti nista, no cini se da je pet ili sest sudaca Vrhovnoga suda toliko zadivljeno da
su o tome i slubeno raspravljali u vijeu. Nekoliko njih misli da izgubljeni ugovor sklopljen
1878. izmedu plemena Wopotami i 49. Kongresa moe naposljetku i zakonski obvezivati
vladu SAD.
- Oni nam to ne mogu uciniti - povice Mangecavallo.
21
J
- Sasvim neprihvatljivo - dometne ustogljeni i opori dravni tajnik. - Ti sudski sasavci nee
preivjeti izbore.
- Mislim da to ni ne moraju, Warrene. Predsjednik je polagano zatresao glavom. - Ali vidim
na sto smjeras. Kao sto mi je veliki komunikator cesto govorio, te mlakonje ne bi smjele
dobiti ulogu statista u Ben Hum, cak ni u prizorima u Kolo-seumu.
- Duboko - dometne potpredsjednik kimajui. - Upravo tako. Tko je zapravo Benjamin
Hurr?
- Zaboravi to - odgovori mu proelavi i dostojanstveni dravni tuitelj, jos uvijek tesko
disui nakon utrke podzemnim hodnicima. - Stvar je u tome da njima ne treba nikakvo
zaposlenje. Oni su doivotno zbrinuti i protiv toga ne moemo nista.
- Osim ako ne budu svi optueni - natukne unjkavim glasom dravni tajnik, Warren Pease,
cije tanke usnice nisu bile dobrohotne.
- Zaboravi i na to - usprotivi se dravni tuitelj. - Oni su djevicanski cisti. Sve sam to ve
ispitao onda kad su nam ti tvr-doglavci nametnuli negativnu odluku o izbornom porezu.
- To je jednostavno groteskno! - povice potpredsjednik, dok su njegove siroko otvorene oci
traile suglasnost. - Sto je to pet stotina dolara za pravo glasa?
~ Sasvim tocno - sloi se korisnik predsjednickoga Ovalnoga ureda. - Ljudi bi tu svotu
mogli jednostavno otpisati od dobiti kapitala. O tome je, na primjer, napisao clanak jedan
vrsni ekonomist, nas skolski kolega uostalom, u The Bank Street Joumalu, kojim je
objasnio da bi promjena necije aktive iz po-dodjeljka "C" u odjeljak s pretpostavljenim
gubicima...
- Predsjednice, molim vas\ - prekine ga obzirno direktor Centralne obavjestajne agencije.
- Taj momak upravo odsluuje kaznu od sest ili deset godina zbog prijevare.
- Je li mogue?
8
- Drite na umu: nitko ga od nas ne poznaje - razjasni direktor jedva cujnim saptom. -
Jeste li zaboravili sto je radio dok smo ga imali u financijama. Prebacio je pola
obrambenoga proracuna u prosvjetu, ali od skola nije bilo ni traga ni glasa.
- Ali, to je bilo pod velikim pred...
22
! I
Direktor Mangecavallo zabuljio se u dravnoga tuitelja. - Moda niste dovoljno pozorno
motrili to vase prljavo drustvan-ce? One sudske cudake, kako ih je nazvao nas dravni
tajnik. Bilo je tu nekih propusta, zar ne?
- Svi izvori FBI bili su na usluzi - odvrati debeljuskasti dravni tuitelj dok je brisao celo
ve mokrim rupciem.
- Sto o tome znaju oni komedijasi iz FBI? Oni su propustili i mene, zar ne? Ja sam bio
najvei svetac u gradu, zar ne?
- I Predstavnicki dom i Senat dali su ti potvrdu pristojnom veinom, Vincente. To ponesto
govori o nasim ustavnim provjerama, zar ne?
- Predsjednice, predimo na stvar, u redu? Sovino Oko ovdje nam govori da bi pet ili sest
onih glavonja mogli biti skloni krivoj strani, je li tako?
- To bi moglo biti tek sitno nagadanje - dometne Wash-burn. Rasprave ostaju tajna, ni
jedna rijec nije procurila novinarima ili javnosti. Nepropusnost je samonametnuta zbog
nacionalne sigurnosti, in extremis.
- U cemu?
- Nebesa! - zavapi Washburn. - Ova divna zemlja i parod koji ljubimo mogli bi se nai u
najteoj situaciji u svojoj povijesti, ako petero onih budala bude glasovalo po savjesti. Mogli
bismo biti zbrisani.
- U redu, u redu, smirite se - zakljuci Mangecavallo, izurei u ostale za stolom i brzo
presavsi pogledom predsjednica i njegova zamjenika. - Zahvaljujui tajnovitosti dobili smo
malo prostora za djelovanje. Moramo obraditi petoricu ili sestoricu tih sudskih mlakonja, je
li tako? Kao obavjestajni strucnjak za ovim stolom, kaem da bismo dvojicu ili trojicu ucinili
neskodljivima. A budui da je to u podrucju moga djelovanja, bacit u se na posao, capisce?
- Morat ete raditi brzo, gospodine direktore - rece Washburn, covjek s upadljivim
naocalama.
- Vrlo pohvalna izjava, Washbloom...
- On se zove Washbum, gospodine.
- I njega se to tice. Pocnimo razmisljati ljudi... i vi, gospodice, gospodice...
23
- Truheart, gospodine predsjednice. Teresa Truehart.
- Sto vi zapravo radite?
- Ja sam osobna tajnica sefa vasega osoblja, gospodine.
- Moga sefa osoblja...? A gdje je Arnold? Pa ovo je kriza!
- Svakoga poslijepodneva u ovaj sat on je na masai, gospodine - objasni gospodica
Truehart vedrim glasom.
- Dobro, ne kanim kritizirati, ali...
- Vi imate puno pravo kritizirati, gospodine predsjednice, - upadne njegov zamjenik.
- Ipak, Subagaloo je odnedavno pod velikim stresom. Novinari su ga vrijedali, a on je vrlo
osjetljiv.
- A nista ne olaksava stres tako dobro kao masaa - doda potpredsjednik. - Vjerujte mi, ja
to znam.
- Gdje smo dakle, gospodo? Dajte, pogledajmo kompas i zategnimo jedra.
- Razumijem, gospodine!
- Gospodine potpredsjednice, hoete li prestati? Kompas bismo morali utvrditi prema
punom Mjesecu, s obzirom na to u kakvoj smo ludnici.
- Govorei kao vas ministar obrane, gospodine predsjednice - upadne jedan covjek iznimno
niska rasta, cije je lice jedva izvirivalo iznad stola, a oci poprijeko gledale direktora
9
Agencije. - Moram rei da je situacija potpuno suprotna zdravom razumu. Onim idiotima u
Vrhovnom sudu ne moe se dopustiti da pomisljaju kako e upropastiti sigurnost zemlje, i
to zbog nekog opskurnog i odavno zaboravljenog tobonjega ugovora s nekim indijanskim
plemenom za koje nitko nije cuo.
- Oh, ja sam cuo za pleme Wopotami - ponovno upadne potpredsjednik. - Naravno,
americka povijest nije bila moj najbolji predmet, ali sjeam se da je to bilo neko smuseno
ime, kao i Choppywaws. Mislio sam da su bili pobijeni ili umrli od gladi ili tako nesto.
Kratko zatisje bilo je prekinuto napregnutim uzdahom direktora Vincenta Mangecavalla, dok
je poprijeko gledao mladoga covjeka kojemu je nedostajao jos samo korak do poloaja
americkog vode. - Zucnes li jos jednu rijec, plitkoumnice, nai es se u cementnom
sanduku na dnu rijeke Potomac. Jesam li jasan?
24
- Ma nemoj, Vincente!
- Slusajte, predsjednice, ja sam vas prvi glavonja za sigurnost cijele zemlje, je li tako?
Dopustite mi, rei u vam kako bih mogao tog momka zbrisati s lica zemlje.
- To nije posteno!
- Ni ovaj svijet nije posten - primijeti oznojeni dravni odvjetnik, usmjerujui svoju
pozornost prema covjeku koji je stajao uz crnu plocu. - U redu, Blackburn.
- Washburn.
- Ako vi tako kaete... Usmjerimo se na taj promasaj, ali maksimalno! Prije svega, tko je
hulja, izdajica koji stoji iza te nedomoljubne i antiamericke predstavke sudu?
- Sam sebe naziva Gromoglavi i rodeni je Amerikanac - objasni Washburn. - Kako nam
kae nas informator, predstavka koju je podnio njegov odvjetnik dri se najsjajnijom u
povijesti sudstva. Ondje govore, u povjerenju, da e ona ui u anale sudske vlasti kao uzor
pravnicke analize.
Dravni odvjetnik je eksplodirao, i dalje brisui celo mokrim rupciem. - Ogulit u tu
pravnicku bananu do kraja! On je gotov, bit e izbrisan. Kad ga sredimo, nee vise moi
raditi ni za neku osiguravajuu tvrtku u Bejrutu. Ni jedan ga odvjetnicki ured nee trebati i
nigdje nee moi nai posao. Kako se zove taj kurvin sin?
- Hm - pocne Washburn oklijevajui, dok mu je pistavi glas prelazio u falset. - Tu imamo
jednu privremenu nezgodu, zapravo.
- Nezgodu, kakvu nezgodu? - Unjkavi Warren Pease, cije je lijevo oko patilo od nezgodne
mane da zaskilji kad se uzbudi, izbacio je glavu naprijed poput udarene kokosi. - Dajte mi
ime, idiote!
- Nema imena - promuca Washburn.
- Hvala Bogu da ovaj glupan ne radi za Pentagon - otpuhne siusni ministar obrane. - Za
pola nasih raketa ne bismo znali gdje su.
- Mislim da su u Teheranu, Oliver - rece predsjednik.
- Moja primjedba je bila samo retoricka, gospodine. - Zgrceno lice sefa Pentagona jedva se
vidjelo iznad povrsine
25
stola, a glava mu se trzala naprijed-natrag. - Usput receno, to je bilo prije mnogo vremena,
a w niste bili ondje, ni ja nisam bio ondje. Zapamtite, gospodine.
- Da, da, dakako da ja nisam bio.
- Do vraga, Blackboard, zasto nema imena?
- To je pravnicki presedan, gospodine, a moje ime je... ali nije vano.
- Sto mislis pod tim "nije vano", zvekane? Hou ime! K.
- Nisam na to mislio.
- Sto si, do vraga, misliol
- Non nomen amicus curiae - promrmlja jedva cujno kratkovidni odvjetnik Bijele kue.
- Sto to govoris, molis li Zdravo Mariju? - upita odjednom direktor Agencije, dok su
njegove mediteranske oci nepovjerljivo zurile.
10
- To se dogodilo godine 1826. Sud je prihvatio anonimnu predstavku "prijatelja suda" u
ime tuitelja.
- Ubit u ga! - zarei debeli dravni odvjetnik, dok se s njegova sjedala zacuo glasan zvuk.
- Stanite - vrisne dravni tajnik, dok mu je lijevo oko vrludalo lijevo-desno. - Zelite li nam
rei da je tu predstavku plemena predao anonimni odvjetnik ili odvjetnici?
- Tako je, gospodine. Poglavica Gromoglavi poslao je svoga predstavnika, jednoga
mladoga odvjetnika, da se pojavi pred sucima kao privremeni savjetnik, zastupajui
pravoga, ali anonimnoga pravnoga savjetnika, ako bi se ocijenilo da je predstavka
neprikladna. Medutim, nije bila. Sud ju je u veini ocijenio valjanom, drei se smjernice
non nomen amicus curiae.
- I tako, mi ne znamo tko je do vraga nacinio tu prokletu stvar? - vikne dravni odvjetnik,
dok se napadi njegovih duodenalnih plinova nisu stisavali.
- To je... nije vano.
- Hoete li rei da nam nije dopusteno doznati tko je napisao to smee, napoj sto e moda
navesti pet praznoglavih sudaca da ga priznaju kao zakon i time, ne slucajno, razore
operativnu jezgru nase nacionalne obrane?
- Poglavica Gromoglavi izvijestio je Vrhovni sud da e u
26
dogledno vrijeme, nakon sto se odluka donese i objavi, a njegovu plemenu podari sloboda
posjeda, obznaniti koji je pravni um stajao iza predstavke njegova plemena.
- To je zgodno - rece sef Zdruenog stoera. - Onda emo moi toga kurvina sina strpati u
rezervat zajedno s njegovim crvenokonim prijateljima i nuklearno ih sve skupa izbrisati s
prokletoga zemljovida.
- Da biste to ucinili, generale, morali biste zbrisati cijelu Omahu, Nebraska.
Hitni sastanak u Situacijskoj dvorani bio je zakljucen; za stolom su ostali samo predsjednik
i njegov dravni tajnik.
- Cudno, Warrene - rece glavni predstavnik izvrsne vlasti. - Htio sam da ostanes ovdje, jer
mi nesto s tim ljudima nije jasno.
- Pa, oni sigurno nikad nisu isli u nasu skolu, stari cimeru.
- Vjerujem da nisu, ali nisam na to mislio. Oni se tako uzbuduju, vicu, psuju i sve slicno.
- Ljudi niskoga roda skloni su emotivnim ispadima, to znamo obojica. Oni nemaju urodenu
suzdranost. Sjeas li se kad se nastavnikova ena napila i pocela pjevati u kapeli? Prema
njoj su se okrenuli samo ucenici.
- Ne sasvim - promuca predsjednik. - Zapravo, i ja sam se okrenuo.
- Ne, u to ne mogu povjerovati!
- Mislim da sam u nju bio zaljubljen; to je pocelo na plesnim satovima. Foxtrota, naravno.
- Sve nas je bila smotala, kurva. Nacin na koji je odbijala udvarace.
- Bit e, ali vratimo se sjednici. Ne mislis valjda da bi se iz tog slucaja s Indijancima moglo
nesto izroditi?
- Naravno, ne bi! Vrhovni sudac Reebock bavi se svojim starim trikovima, nastojei te
dovesti do ludila zato sto misli da si onemoguio njegov izbor za clana Pocasnoga udruenja
bivsih studenata.
27
- Ma nemoj, kunem se, nisam!
- Znam da nisi ti, ja sam. Njegova je politika sasvim prihvatljiva, ali on je vrlo neprivlacan
covjek i uasno se odijeva. Kad nosi smoking izgleda upravo nemogue. Mislim, takoder, da
mu idu sline... ne za nama, stari cimeru. Cuo si sto je Wash-board izjavio da je Reebock
rekao nasoj krtici. Sto ti jos treba?
- Ipak, svi su se razbjesnili, osobito Vincent Manja... Manju... Mango, ili kako ve bijase.
- To je ono talijansko u njemu. Sve je povezano s krvotokom.
- Moe biti, Warrene. Ipak, on me uznemiruje. Siguran sam da je Vincent bio dobar
mornaricki casnik, ali mogao bi biti i prazna puska... nalik, znas ve kome.
11
- Molim vas, predsjednice, nemojte nam obojici stvarati none more.
- Samo ih pokusavam onemoguiti, stari cimeru. Gledaj, Warrene, Vincent nije u stanju
izai na kraj s nasim dravnim odvjetnikom kao ni sefom Zdruenog stoera, a bogme ni s
cijelim Pentagonom. Zelim zato da ga malo obradis, da budes s njim u bliskom dodiru sto
se toga tice... da postanes njegov povjerljivi prijatelj.
- S Mangecavallom?
- To je tvoja slubena dunost, stari momce. Drava mora u to imati uvida.
- Ali iz toga nee ispasti nista!
- Siguran sam da nee, ali samo pomisli na reagiranje svijeta kad Vrhovni sud objavi
svoje dokaze! Mi smo drava prava, a ne hirova; uz to, Vrhovni sud ne trpi neugodne
tube. Pred tobom je i medunarodna odgovornost, cimeru.
- Ali zasto preda mnorri!
- Pobogu, upravo sam ti objasnio, Warty!
- Ali zasto se time ne bi bavio potpredsjednik? On mi moe priopiti sve novosti.
- Tko?
- Potpredsjednik!
- Kako se on zapravo zovd!
Bilo je bljestavo poslijepodne sredine ljeta. Aaron Pinkus, uvjerljivo najvrsniji odvjetnik u
Bostonu, Massachusetts, sigurno jedan od najljubaznijih i najrazumnijih medu monima,
izasao je iz svoje limuzine u bogataskom predgradu Westonu, nasmije-sivsi se vozacu u
odori koji je pridravao vrata. - Rekao sam Shirlev da je ovaj golemi automobil previse
uocljiv, Paddy, ali ova smijesna kapa sa sjajnim stitnikom na tvojoj glavi opasno se
pribliava grijehu lanoga ponosa.
- Ne na jednom starom junjaku, gospodine Pinkus; osim toga, mi imamo vise grijeha
nego pas buha - rece krupni sredovjecni vozac, cija je djelomice sijeda kosa nekad bila
jarkocrve-na griva. - Uostalom, vi mi to govorite ve godinama i od toga nema mnogo
koristi. Gospoda Pinkus je vrlo uporna ena.
- Mozak gospode Pinkus ve se mnogo puta prio pod susilom u cesljaonici... ali ja to
naravno nikad nisam rekao, Paddy.
- Ne, gospodine, naravno da niste.
- Ne znam koliko dugo u se zadrati, zato se odvezi malo dalje, moda iza prvoga ugla, ali
izvan vidika...
- I bit u s vama u vezi preko voki-tokija - zakljuci Irac nasmijesivsi se, ocito uivajui u
varki. - Ako ugledam automobil gospodina Devereauxa, javit u vam pa moete izai kroz
stranja vrata.
- Znas, Paddy, kad bi nase rijeci bile dio zapisnika, bilo kakva zapisnika, izgubili bismo
svaki sudski proces.
- Ne s vama u ulozi branitelja, gospodine.
- Opet lani ponos, stari prijatelju. Osim toga, kazneni zakonik samo je dio posla nase
tvrtke, i to ne osobito vaan.
- Ali vi ne cinite nista kanjivo!
28
29
- Onda zaboravimo zapisnik... Mogu li ovakav pristupiti velikoj dami, Paddy?
- Dopustite mi da vam popravim kravatu, gospodine. Malo je skliznula.
- Zahvaljujem - rece Pinkus, dok je vozac zatezao kravatu. Njegove su oci prosetale
sjajnim sivo-plavim viktorijan-skim zdanjem, ispred kojega je bila ograda od bijelih stupica
dok su bljestavo bijeli ukrasi uokvirivali prozore i podnoje visokoga zabata. Unutra je bila
gospodarica ove znamenite rezidencije, strasna supruga Lansinga Devereauxa III i majka
Sama "Devereauxa, potencijalnoga izvanrednoga tuitelja i, zasad, zagonetke za njegova
poslodavca Aarona Pinkusa.
- Sada je sve u redu, gospodine. - Vozac odstupi, nak-lonivsi se odobravajui. - Moete se
sjajno predstaviti suprotnom spolu.
12
- Molim te, Paddy, ovo nije rociste, nego suosjeajna istraivacka misija.
- Znam, sefe. Sam je cesto znao biti izvan normale.
- Ti si to primijetio?
- Grom i pakao, slali ste me po njega u zracnu luku Lo-gan barem deset puta ove godine.
Kaem vam, cesto je izgledao malo sasavo, i to nije bilo bez vraga. Njega nesto uznemi-
rava. Momak nosi neke brige u glavi.
- Ali ta glava je ujedno i sjajan pravnicki um, Paddy. Pokusat emo otkriti kakve su to
brige.
- Zelim vam uspjeha, gospodine. Bit u izvan pogleda ali na vidiku, ako shvaate sto elim
rei. Ako zacujete moj znak, odmah dajte petama vjetra. - Vozac ude s druge strane
limuzine i krene, da bude izvan pogleda, ali na vidiku.
Aaron se susreo s Eleanorom Devereaux samo dvaput tijekom godina u kojima je poznavao
njezina sina. Prvi put se to dogodilo onoga dana kad je Sam poceo raditi u tvrtki, samo
nekoliko tjedana nakon sto je stekao diplomu u Harvardu. Aaron je sumnjao da se to
dogodilo samo zato sto je njegova majka eljela imati pregled nad radnim okrujem svoga
sina, kao sto je svojedobno nadgledala osoblje i uredaje skolskog ljetnog kampa.
30
Drugi i dosad posljednji put bilo je to na primanju uprilicenom u povodu Samova povratka
iz vojske, povratka koji je sam po sebi bio jedna od najcudnijih prica te vrste. Bilo je to vise
od pet mjeseci o kojima nije bilo objasnjenja.
Pet mjeseci, razmisljao je Aaron dok se kretao prema kunoj ogradi od bijelih stupica, blizu
pola godine o kojoj Sam nije htio govoriti. Nije htio o tom razdoblju trositi rijeci osim sto je
govorio da o tome ne smije nista rei, kao da je posrijedi bila neka vrhunska tajna operacija
na vladin racun. Naravno, Pinkus je pomisljao prije nekog vremena, on ocito nije mogao
traiti od porucnika Devereauxa da prekrsi zadanu prisegu, no bio je radoznao, i osobno
kao kuni prijatelj, i profesionalno, s obzirom na medunarodne pravnicke pregovore, pa je
potraio nekoliko obavijesti u Washingtonu.
Tako je telefonirao i predsjedniku u Bijelu kuu, na privatni telefonski broj koji je zazvonio
u gornjim, stambenim prostorijama, pokusavajui sefu izvrsne vlasti objasniti zagonetku
koja ga muci.
- Ti mislis da je on bio ukljucen u neku tajnu operaciju, Aarone? - upitao je predsjednik.
- Govorei otvoreno, ne mislim da bi on bio jedan od
takvih tipova.
- Ponekad im takvi trebaju, Pinky. Znas, losa glumacka skupina ponekad se iskae kao
najbolja.
- Shvaam. Biste li moda mogli zapovjediti da se malo
istrai taj slucaj?
- Svakako. Ve sam zapisao. Devereaux, D-e-v-e-r-o, je
li tako?
- Upravo tako, gospodine.
Dvadeset minuta kasnije predsjednik je nazvao. - Uh, Pinky! Mislim da si ugazio!
- U sto, gospodine predsjednice?
- Moji mi kau kako "izvan Kine", to su njihove rijeci, sto god je taj Devereaux napravio
nema "apsolutno nikakve veze s vladom Sjedinjenih Drava", to su, takoder, tocno njihove
rijeci, zapisao sam ih. Tek kad sam ih pritisnuo, rekli su mi kako to "ne trebam znati".
31
- Tocno tako. To omoguuje da se nesto zanijece, gospodine predsjednice.
- Mnogo toga se dogada s tim u vezi, zar ne?
Aaron je usput zastao i promotrio veliku staru kuu, razmisljajui o Samu Devereauxu i
neobicnim, cak dirljivim okolnostima u kojima je on izrastao u ovom ljupkom restauriranom
ostatku jednoga mnogo ljupkijega razdoblja. Zapravo, pomisljao je zamisljeni odvjetnik,
ove sjajne restauracije nekad nije bilo; godinama je aura lijepe, ali oronule plemenitosti
resila ovo zdanje, prije nego sto je nacinjeno sadasnje procelje, s bljestavom bojom i
13
kicastim istacima. U ovo vrijeme, medutim ukrasavanje je bila stalna briga i nije se ni na
cemu stedjelo - barem otkako se Sam vratio civilnom ivotu nakon petomjesecne
odsutnosti. Sasvim prirodno, Pinkus je uvijek proucavao osobne i akademske pojedinosti
svakoga potencijalnoga namjestenika svoje tvrtke, kako bi se izbjeglo bilo kakvo
razocaranje ili nesporazum. Zivotni saetak mladoga Devereauxa privukao je njegovu
pozornost ali i njegovu radoznalost, pa se on cesto vozio pokraj stare kue u Westonu,
pitajui se kakve tajne ona krije unutar svojih viktorijanskih zidova.
Otac, Lansing Devereaux III bio je odvjetnik bostonske elite, poput Cabota i Lodgea, ali uz
jednu istaknutu iznimku. Bio je hrabar igrac na rizik u svijetu visokoga novcarstva, mnogo
sposobniji u gubljenju negoli u zgrtanju novca. Bio je dobar covjek, iako ponesto divlji i
nagao, veliki radnik koji je otvarao prilike mnogima, ali je po vlastitoj procjeni premalo
njegovih inicijativa bilo dozrelo. Umro je od srcanoga udara dok je gledao izvjestaj s trista
vrijednosnih papira na televiziji. Samu je tada bilo devet godina. Ostavio je udovici i sinu
ugledno ime, veliku rezidenciju i nedovoljno osiguranje da se odri ivotni stil na koji su bili
navikli i ciji privid Eleanora nije htjela napustiti.
Kao rezultat svega toga, Samuel Devereaux bio je proturjecje medu bogatima. Dok su
njegovi skolski prijatelji uivali u elegantnim zabavama, on je u dnu dvorane stajao iza
sanka; dok su njegovi poznanici u drustvu pohadali regate na Capeu, on je radio na cesti
koja je vodila do Dennisa ili Hvannisa. Studirao je kao opsjednut, jer je bio potpuno
svjestan da e mu sa-
32
mo akademski ugled omoguiti povratak u nekadasnji imuni svijet Devereauxovih. Uza sve
to, svakako je elio prestati biti promatrac dobroga ivota, umjesto da bude njegov
uivatelj.
Za studij prava na Harvardu dijelili su ve bogatije stipendije, dok je dodatni novac za
troskove sebi sasvim lijepo osiguravao poducavajui skolske kolege i kolegice; uza sve to
isle su i neke nagrade koje nisu bile financijske prirode. Nakon toga dosao je i nadobudni
pocetak u tvrtki Aaron Pinkus Associates, naprasno prekinut pozivom u vojsku, u doba kad
se Pentagon silno sirio. Vojsci su bili ocajnicki potrebni svi pravnici kojih se mogla domoi,
nastojei onemoguiti tube protiv svojih intendanata u domaim i inozemnim bazama.
Jedan fasistoidni vojni kompjutor otkrio je davno zaboravljenu odgodu nastupa vojnoga
roka za Samuela Lansinga Devereauxa, i tako su oruane snage dobile zgodnog, iako
pomalo pateticnog vojnika, vlasnika sjajnoga pravnickog uma kojeg su one obilato koristile
pa i zloupotrebljavale.
Sto se s njim dogodilo? - pitao se Pinkus u osami svoga uma. Sto se to strasno dogodilo
prije vise godina, a sto ga jos uvijek progoni? Sto ga je to oslabljivalo, a ponekad i izazivalo
kratke spojeve u tom umu koji se inace probijao kroz legalisticke apstrakcije i cinio
zdravorazumskim i najzakucastija tumacenja ustava, te su suci i porotnici podjednako bivali
iznenadeni njegovom erudicijom i prodornim rasclambama?
Nesto se dogodilo, zakljucio je Aaron, pristupajui golemim ulaznim vratima, uresenim
plohama brusenoga stakla u gornjim dijelovima krila. Uostalom, da pocnemo odnekuda,
otkud Samu novac za obnovu te zgradurine? Pinkus je uistinu bio velikodusan prema svom
vrsnom i omiljenom slubeniku, ali ne toliko da bi mogao istresti ne manje od sto tisua
dolara za obnovu obiteljskoga sjedista. Odakle je dosao novac? Droga? Pranje novca?
Trgovacki trikovi? Ilegalna prodaja oruja u inozemstvu? Nista od toga nije imalo smisla
kad je bila rijec o Samu Devereauxu. On bi bio prava propast za svaki od tih pothvata, ili
klutz za prijevare, kako bi se to reklo na jidisu. On je bio - slava Bogu na nebesima -
krajnje posten covjek. Ali takva prosudba nije mogla objasniti ono naizgled neobjasnjivo:
odak-
33
le novac? Prije vise godina, Aaron je kao slucajno spomenuo fine poboljsice na kui, koje je
bio uocio budui da se onuda cesto vozio kui, a Samuel je s jednakom otvorenosu
objasnio da je umrla jedna bogata rodaka koja je njegovoj majci zavjes-tala obilnu svotu.
14
Pinkus je provjerio sve podatke o oporezivim nasljedstvima i ustvrdio da takve rodake, ni
njezina dara, nije bilo. Duboko u svom pobonom srcu on je znao da ono sto muci Sama
mora imati svoj uzrok u tom neobjasnjivom bogatstvu. Sto je to bilo? Moda je odgovor
leao sakriven u unutarnjosti velike stare kue. On povuce zvonce, koje se, naravno,
oglasilo dubokim tonom.
Prosla je dobra minuta prije nego sto je vrata otvorila jedna debela sredovjecna ena u
zelenobijeloj poskrobljenoj opravi. - Gospodine? - rece ona, malo hladnije nego sto bi bilo
prikladno, pomisli Aaron.
- Mislim da me gospoda Devereaux ocekuje - odgovori Pinkus.
- A vi ste taj - odgovori sluskinja jos ledenije, kako se ucini Aaronu. - Dobro,
pretpostavljam da volite onaj odvratni caj od kamilice, koji sigurno nije po mom ukusu.
Ulazite!
- Hvala vam. - Slavni, ali fizicki niposto privlacan odvjetnik usao je u predvorje prekriveno
ruicastim norveskim mramorom pa je njegov duhovni kompjutor odmah poceo
izracunavati golemi trosak. - A kakvu vrstu napitka vi volite, draga moja? - upita on usput.
- Salicu u koju je uliven viski od rai - usklikne ena, nasmijavsi se hrapavim glasom i
udarivsi prisno svojim laktom njeno Pinkusovo rame.
- Zapamtit u kad budemo imali cajanku kod Ritza, jednoga poslijepodneva.
- To e biti dan za bogove, zar ne, mali?
- Molim?
- Prodite kroz ona dvostruka vrata - nastavi sluskinja, pokazujui ulijevo. - Ona brbljavica
vas ceka, a ja nemam vremena. - S tim objasnjenjem koje je ujedno bila i zapovijed, ena
se okrene i uputi ne bas sigurnim korakom preko raskos -
34
noga poda i naposljetku nestane iza zavojitoga stubista s elegantnom balustradom.
Aaron se priblii zatvorenim dvostrukim vratima, otvori desno krilo i poviri unutra. Na
udaljenijem kraju raskosne vik-torijanske prostorije sjedila je Eleanora Devereaux na
divanu od bijeloga brokata, dok je ispred nje na stoliu bio posluen bljestavo srebrni cajni
servis. Izgledala je onako kako ju je zapamtio, uspravna ena njene grade, s ostarjelim
licem koje je nekad jamacno promatralo tisue jahti i plavim ocima koje su govorile mnogo
vise nego sto bi ona bila voljna otkriti.
- Gospodo Devereaux, kako je lijepo ponovno vas vidjeti.
- Gospodine Pinkus, lijepo je vidjeti vas. Molim vas, dodite i sjednite.
- Zahvaljujem. - Aaron je zakoracio, svjestan neprocjenjive vrijednosti orijentalnoga saga
po kojem je gazio. Spustio se u naslonjac od bijeloga brokata, desno od divana, na mjesto
koje mu je bilo pokazano pokretom aristokratske glave gospode Devereaux.
- Sudei po mahnitom smijehu sto sam ga cula iz predvorja - rece velika dama -
zakljucujem da ste se sreli s rodakinjom Corom, nasom sluskinjom.
- Vasom rodakinjom...?
- Da to nije, zar mislite da bi izdrala pet minuta u ovoj kui? U obiteljskom smislu, kad je
netko sretniji od ostalih, to mu namee i izvjesne obaveze, zar ne?
- Noblesse oblige, gospodo. To ste vrlo lijepo rekli.
- Da. Predmijevam da je tako, ali paklenski mi je ao sto sam to morala rei. Jednog dana,
ona e se utopiti u viskiju sto ga krade i time e toj obvezi doi kraj.
- Zakljucak je logican.
- Ali vi niste dosli ovamo raspravljati o Cori, zar ne? Caj od kamilice, gospodine Pinkus?
Vrhnje ili limun, sa seerom ili bez njega?
- Oprostite mi, gospodo Devereaux, ali moram odbiti. Posrijedi je odbojnost jednog starog
covjeka prema isparavaju-im uljima.
35
D- Dobro. Ijedne stare ene, takoder. Ja u sebi uliti ovo. - Eleanora uzme cajnik s lijeve
strane srebrnoga pribora. - To je fini, trideset godina stari konjak, gospodine Pinkus, a
15
kiselina koju on sadri ne moe naskoditi nikome. Ja sama perem ovaj cajnik, tako da Cora
nista ne moe primijetiti.
- To ve volim, gospodo Devereaux - rece Aaron. - Ja pak, neu nista rei svome lijecniku,
pa ni on nee nista primijetiti.
- L"chaim, gospodine Pinkus - nazdravi Eleanora De-vereaux podiui salicu za caj nakon
sto je oboma ulila dobar gutljaj.
- A votre sante, gospodo Devereaux - odvrati Aaron.
- Ne, ne gospodine Pinkus. Ime Devereaux moda je francuskoga podrijetla, ali suprugovi
preci doselili su se u Englesku u petnaestom stoljeu. Zapravo, bili su zarobljeni u bitki kod
Crecva, ali poslije su podigli vlastitu vojsku i od krune su proglaseni vitezovima. Mi smo
cisti anglikanci.
Oboje otpise i vratise salice na krhke tanjurie. - To je dobar pocetak, gospodine Pinkus. A
sad bismo se mogli baciti na zagonetku o kojoj je rijec - na moga sina, naime.
- Mislim da bi to imalo smisla - potvrdi Aaron pogledavsi na sat. - Ovog trenutka on se
sprema otii na konferenciju o jednoj posve zapetljanoj parnici, koja e zato vjerojatno
potrajati nekoliko sati. Ipak, kao sto smo se ve oboje sloili razgovarajui telefonom, ovih
proteklih mjeseci on se cesto cudno ponasao pa bi i ovaj put mogao napustiti sjednicu
usred recenice i doi kui.
- Ili otii u muzej ili u kino ili sjesti u zrakoplov i odletjeti tko zna kamo - upadne Eleanora
Devereaux. - Potpuno sam svjesna njegovih naglih sklonosti. Kad sam se prije dva tjedna
vratila iz crkve, nasla sam na kuhinjskom stolu njegovu poruku. Napisao je da putuje i da
e me kasnije nazvati. I nazvao me, u vrijeme vecere, ali iz Svicarske.
- I nasa su iskustva bolno slicna pa vam neu oduzimati vrijeme pricajui dogodovstine sa
mnom i nasom tvrtkom.
- Postoji li opasnost da moj sin izgubi posao, gospodine Pinkus?
36
- Ne, ako ja tu mogu pomoi, gospodo Devereaux. Predugo i preuporno traio sam
nasljednika, da bih ga sad tako olako napustio. Ali ne bi bilo posteno kad vam ne bih rekao
da je neprihvatljiv i ovakav status quo. Doista nije. On steti Samu i tvrtki.
- Potpuno se slaem. Sto moemo uciniti... sto ja mogu uciniti?
- Uz opasnost da zalazim u neciji ivot, a cinim to samo zbog naklonosti i najvisih
profesionalnih obzira, recite sto moete kazati o svome sinu, a sto bi barem malo objasnilo
njegove sve zagonetnije postupke? Budite sigurni da e sve sto medu nama bude receno
ostati u najstroem povjerenju, kao sto bi to bilo u odnosu izmedu odvjetnika i njegova
klijenta, premda niposto ne mislim da bih bio odvjetnik vaseg povjerenja.
- Dragi gospodine Pinkus, prije mnogo godina nisam mogla ni zamisliti da vam pristupim
kao svom odvjetniku od povjerenja. Da sam tada pomislila kako mogu isplatiti vas honorar,
uspjela bih spasiti mnogo novca iz muevljevog posjeda nakon njegove smrti.
- Kako...?
- Lansing Devereaux uspio je uvesti mnoge svoje kolege u iznimno unosne situacije, uz
pogodbu razumne nagrade nakon sto se njihov uloeni kapital vrati. Ali, kad je umro, samo
nekolicina njih postovala je te dogovore.
- Dogovore? Dogovore napismend!
- Lansing nije bio previse precizna osoba glede pojedinosti. Ipak, postojale su neke biljeske
sa sastanaka, kratki sadraji poslovnih razgovora i slicno.
- Imate li te primjerke?
- Naravno. Ali, bilo mi je receno da su beskorisni.
- To je misljenje potvrdio i vas sin Samuel?
- Nikad mu nisam pokazala te papire i nikad neu. U izvjesnom smislu, on je imao prilicno
bolno djecastvo i teskoe u razvoju karaktera; zato, zasto dirati u stare rane?
- Jednog dana moda emo se vratiti tim toboe beskorisnim papirima, gospodo
Devereaux, ali vratimo se sad onome sto nas trenutno zanima. Sto se dogodilo vasem sinu
u vojsci? Imate li pojma?
16
37
I
- Imao je "prilicno dobar sou", kako to kau Britanci. Kao casnik, bio je pravnik ovdje i
preko mora i, koliko mi je receno, ucinio je sjajan posao na Dalekom istoku. U trenutku
otpusta bio je pobocnik u uredu glavnoga inspektora, u cinu bojnika. Obicno se tesko ucini
vise.
- Na Dalekom istoku? - upita Aaron, dok su njegove antene hvatale svaku pojedinost. - Sto
je radio na Dalekom istoku?
- Bio je u Kini, dakako. Vjerojatno se toga ne sjeate, jer je njegov doprinos bio prilicno
zataskan, kako se to politicki kae, ali on je pregovarao o pustanju na slobodu onog ludog
americkog generala u Pekingu, koji je napucao, hm, intimne dijelove jednog oboavanog
kipa u Zabranjenom gradu.
- Bio je to Ludi MacKenzie Hawkins?
- Vjerujem da se tako zove.
- Najvei ludak medu svim sasavcima? Onaj koji je gotovo cijeli planet gurnuo u trei
svjetski rat? Sam je zastupao njega!
- Da. U Kini. Navodno je to ucinio izvrsno.
Aaron proguta pljuvacku nekoliko puta prije nego sto je dosao do rijeci. - Vas sin mi to
nikad nije spomenuo - prosape on, jedva cujno.
- Gospodine Pinkus, znate kakvi su ve vojnici. Mnogo toga kod njih vrlo je tajnovito,
koliko shvaam. Pst-pst!
- Pst-pst, pst-pst - mrmljao je slavni bostonski odvjetnik kao da izgovara talmudsku
molitvu. - Recite mi, gospodo Devereaux, je li Samy...
- On se zove Sam ili Samuel, gospodine Pinkus.
- Da, naravno. Je li Sam ikad spomenuo toga generala Hawkinsa, nakon sto je izasao iz
vojske?
- Nije spominjao taj cin niti to ime, barem ne kad je bio potpuno trijezan... Morala bih vam
objasniti da prije nego je bio otpusten iz vojske i vratio se u Boston, nesto kasnije nego
stoje ocekivao, htjela bih dodati...
- Nemojte nista dodavati, gospodo Devereaux.
- Dakle, telefonirao mi je neki pukovnik iz ureda glavnoga inspektora i rekao mi kako je
Sam u Kini bio izvrgnut "pri-
38
tisku do maksimalne tocke". Kad sam ga upitala sto to znaci, postao je grub i kazao kako
bih to trebala znati "kao pristojna ena jedne vojne osobe". Kad sam objasnila da nisam
Samova ena nego njegova majka, on je promrmljao da je "komedijas bio malo cudan" i
rekao mi kako bih sljedeih nekoliko mjeseci morala ocekivati kolebanja raspoloenja i
ponekad tesko opijanje.
- Sto ste rekli na to?
- Bila sam udana za Lansinga Devereauxa i tako sam naucila nekoliko stvari, gospodine
Pinkus. Kad neki muskarac zbog pritisaka postane previse svadljiv, sasvim mi je jasno da
mu treba pustiti paru. To bi trebale shvatiti i liberalne feministice. Lava se ne smije pustiti
na slobodu; to je oduvijek tako, i bioloski je u redu. Jadan je onaj koji mora izdrati taj
pritisak, fizicki, moralno i legalno.
- Pocinjem shvaati odakle je Sam naslijedio bistrinu.
- Onda ne biste bili u pravu, Aarone... smijem li vas tako nazvati?
- S najveim zadovoljstvom... Eleanora.
- Vidite, bistrina ili opaanje ili kako god to nazvali, moe biti od koristi samo ako prije nje
postoji masta. A upravo tu osobinu imao je moj Lansing, dok su mene ona macisticka
vremena sprijecila da to uravnoteim dodatnom opreznosu.
- Vi ste znacajna ena, Eleanora.
- Jos jedan konjak, Aarone?
17
- Zasto ne? Ja sam sada ucenik pred uciteljicom koja me poucava stvarima koje nikad prije
nisam uzimao u obzir. Kad odem kui, mogao bih pred svojom enom pasti na koljena.
- Nemojte pretjerivati. Volimo vjerovati da upravljamo necijim postupcima.
- Vratimo se vasem sinu - rece Pinkus, ispivsi svoj konjak u dva gutljaja umjesto u
jednom. - Rekli ste da nije spominjao cin ili ime generala Hawkinsa, no dali ste mi
razumjeti da je on na njega mislio... uglavnom kad nije bio trijezan, sto je sasvim
razumljivo. Sto je tada govorio?
- Natucao je o Hawku, kako ga je nazivao - sjeala se Eleanora zamisljeno, dok joj se glava
zavalila u brokatni naslo-
39
njac. - Sam je govorio da je on prava junacina, vojni genij kojega su napustili upravo oni
ljudi koji su ga nekad cijenili kao svog zastupnika, svog idola, no koji su pobjegli od njega
cim im je poceo smetati. Smetati, unatoc cinjenici da je svojim djelovanjem ostvarivao
njihovu mastu, njihove snove. No, budui da je on djelovao ozbiljno, to je u njih izazivalo
uas, jer su znali da bi ta masta, kad bi se ostvarila, vodila u propast. Poput veine fanatika
koji nikad nisu sudjelovali u pravoj bitki, i oni dre da su nesrea i smrt neprivlacne.
- A Sam?
- Tvrdio je da se nikad nije slagao s Hawkom, da nikad nije htio biti s njim povezan, ali
nesto ga je na to prisililo, ne znam kako. Ponekad, kad bi zaelio govoriti, pricao bi upravo
nevjerojatne stvari, ciste besmislice... na primjer, da se nou sastajao s unajmljenim
ubojicama na igralistu golfa; cak je spomenuo jedan ladanjski klub na Long Islandu.
- Long Island, kao onaj kod New Yorka?
- Da. Kako je, primjerice, pregovarao o ugovorima vrijednim hrpu novca s britanskim
izdajicama iz londonskoga Bel-greve Squarea, s bivsim nacistima o farmama pilia u
Njemackoj... cak i s pustinjskim arapskim seicima koji su ujedno bili vlasnici siromaskih
naselja u Tel Avivu pa zato ne bi dopustili egipatskoj vojsci da granatira njihove posjede
tijekom jomki-purskog rata. Lude price, Aarone, kaem vam, potpuno lude.
- Potpuno lude - ponovi Pinkus tiho i slabasno, dok mu se u elucu zapletao cvor. - Prica li
jos uvijek o tim sasavim dogodovstinama?
- Ne onoliko koliko je ranije, ali ipak... kad bude jako zabrinut ili kad popije koji martini
previse pa izade iz svoje jazbine.
- Jazbina, nesto kao spilja?
- Tako je on zove, to je njegov dvorac-jazbina.
- Dvorac, nesto kao velika kua ili dvor?
- Da, on cak ponekad i govori o nekakvom velikom dvorcu u Zermattu, u Svicarskoj,
spominjui usput "lady Anne" i "stric Zio", cista mastanja nedorasloga! Vjerujem da su to
besmislice.
, - Iskreno se nadam - promrmlja Pinkus.
\
- Molim?
- Oh, nista. Provodi li Samuel mnogo vremana u svojoj "jazbini", Eleanora?
- Ne napusta je nikad osim povremeno, kada vecera sa mnom. Zapravo je to istocno krilo
ove zgrade, odvojene od ostalog dijela svojim ulaznim vratima i svime sto treba... dvjema
spavaonicama, uredom, kuhinjom i ostalim. Ima cak i svoje vlastite pospremace, to su
zacudo neki muslimani.
- To je dakle njegov stan? -
- Da, i on misli da samo on ima kljuceve...
- Ali zapravo nije tako? - ubrza Aaron.
- Nebesa, ne. Osiguravajue drustvo zahtijevalo je da Cora i ja imamo pristup. Cora mu je
ukrala kljuc jednog jutra i napravila kopiju... Aarone Pinkusell - Eleanora Devereaux
promotrila je odvjetnikove duboko usadene oci i ugledala u njima poruku. - Mislite li doista
da bismo mogli nesto doznati... ako bismo usli u njegov jazbinski dvorac? Nije li to
nedopusteno?
18
- Vi ste mu majka, draga gospodo, i s razlogom ste zabrinuti za trenutacno stanje njegova
uma. To je, znaci, iznad svakog zakona. Ipak, prije nego sto se odlucite, htio bih vas jos
nesto upitati... Na ovoj kui, ovoj velikoj staroj kui ucinjeno je mnogo poboljsica u
proteklim godinama. Gledajui izvana, procijenio sam izdatke na priblino sto tisua dolara.
No sada, kad sam je vidio i unutra, brojka mi se cini visestruko veom. Odakle taj novac?
Je li vam Sam rekao?
- Hm, bez mnogo rijeci, dakle ne osobito precizno... Kako rece, dok je bio u Europi, u
tajnoj misiji nakon otpusta iz vojske, uloio je novac u neka umjetnicka djela, tocnije u
netom otkrivene religijske rukotvorine. U nekoliko sljedeih mjeseci zanimanje trista naglo
je poraslo i on je izvrsno zaradio.
- Shvaam - rece Pinkus, dok se cvor u njegovu elucu i dalje zapletao. U njegovoj glavi
culo se mumljanje daleke grmljavine. - Religijske rukotvorine, kaete. A sto je s onom
"lady Anne" o kojoj ste govorili? Sto je on rekao?
- Sve su to besmislice. Ako bas hoete, lady Anne je njegova masta koju on naziva svojom
vjecnom ljubavi na Zemlji; no ona ga je ostavila i pobjegla s jednim papom.
40
41
- Boe Abrahama - prosapta Pinkus uzimajui svoju salicu.
- Mi koji pripadamo Anglikanskoj crkvi ne moemo prihvatiti takvu vezu, Aarone.
Ostavljajui Henrva Osmog na miru, odvajanje od papinske bezgresnosti jednostavno nije
mogue. On je razumljiv, iako ponesto pretenciozan simbol, premda nista vise od toga.
- Cini mi se da je trenutak za vasu odluku, draga Eleano-ra - rece Pinkus i proguta ostatak
konjaka, nadajui se da e mu to ukloniti bol u elucu. - Hou rei, za razgledanje jazbine
njegova dvorca.
- Mislite li zaista da bi nam to moglo pomoi?
- Nisam siguran, ali sam siguran da bismo morali pokusati.
- Podimo, dakle. Lady Devereaux digne se sa svog naslonjaca, pomalo nesigurna, i pokae
prema dvostrukim vratima. - Kljucevi su u posudi za cvijee u predvorju.
Digne se i Pinkus, ne posve siguran gdje se nalazi. Priblii-se se teskim, debelim vratima
Devereauxova dvorca i ujedno njegove jazbine. Samova majka gurne kljuc uz obzirnu
pomo covjeka koji je sada bio odvjetnik njezina povjerenja. Udose u sancta sanctorum, a
onda se zaputise tijesnim hodnikom koji je zavrsavao sirim prostorom, dok su zrake
poslijepodnevnoga sunca prodirale kroz naizgled nepropusna vrata s lijeve strane, koja su
zapravo bila odvojeni ulaz u stan. Krenuse odatle nadesno i prva otvorena vrata na koja su
naisli vodila su u zamracenu sobu. Venecijanski zastori bijahu spusteni i ucvrseni.
- Sto je ovo? - upita Aaron.
- Mislim da je to njegov ured - odgovori Eleanora mirkajui. - Ne sjeam se kad sam
posljednji put bila ovdje; moda je to bilo kad je dovrsena obnova i Sam me proveo kroz
prostorije.
- Pogledajmo. Znate li gdje se pali svjetlo?
- Prekidac je obicno na zidu. - Bio je, i tri podne svjetiljke osvijetlise tri zida prostranoga
ureda presvucenoga borovinom. Medutim, sami zidovi jedva su se vidjeli, jer su bili
prekriveni uokvirenim fotografijama i novinskim izrescima priljep-
42
- t
ljenim selotejpom, mnogo od njih neuredno, kao u hitnji, u prostoru medu mnostvom
fotografija. - Ovdje vlada prokleti nered! - usklikne stanarova majka. - Zahtijevat u da se
to ocisti!
- Ja ne bih na to obraao pozornost! - primijeti Pinkus, pribliavajui se najbliim izrescima
na zidu s lijeve strane. Uglavnom, prikazivali su opaticu odjevenu u bijelo kako dijeli hranu
i odjeu domorocima, bijelim, crnim i latinoamerickim, u razlicitim dijelovima svijeta.
Dobrohotna casna sestra Anne
PRENOSI SVOJU PORUKU SVIM DIJELOVIMA GLOBUSA, Upozoravao
19
je naslov iznad fotografije bijednoga predgrada Rio de Janeira. Golemo raspelo na planini
vidjelo se jasno u pozadini te metropole jet-seta. Ostali izresci bili su varijacija na istu
temu, s fotografijama izrazito privlacne opatice u Africi, Aziji i Sredisnjoj Americi, pa i na
otocima gubavaca u Tihom oceanu. Sestra Anne, kandidatkinja za sveticu?
Upotrijebivsi svoje naocale s celicnim okvirom, Aaron pocne proucavati fotografije. Sve su
bile snimljene u nekom ekstravagantnom odmaralistu krcatom runolistima; u pozadini su
obicno bile Alpe, dok su se snimljeni sretno i bezbrino smijesili, s licima na kojima se
zrcalio uitak ivota. Neki su bili odmah prepoznatljivi: nesto mladi Sam Devereaux, visoka,
agresivna prilika ludoga generala MacKenziea Hawkinsa, ena pepelja-stoplave kose u
hlacicama i grudnjaku - nedvojbeno senzualna figura Dobrociniteljke Anne; naposljetku i
cetvrti lik, uspravan, nasmijeseni i bezbrini covjek s kratkim ogrtacem sefa kuhinje koji je
jedva prikrivao alpske konate hlace. Tko je to? Lice je bilo poznato, ali ne, ne, NE!
- Napustio nas je Bog Abrahama - prosape Aaron Pinkus, drhtei.
- O cemu to pricate - upita Eleanora Devereaux.
- Vjerojatno ga se ne biste prisjetili, jer vam nista ne znaci - odgovori odmah Aaron, ali u
njegovu nesigurnu glasu osjealo se drhtanje. - Prije mnogo godina, Vatikan je bio u
neredu, financijskome neredu, hou rei. Novac je u golemim kolicinama curio iz blagajni, s
posve nevjerojatnom namjenom odravanja treerazrednih opernih kua diljem Europe,
ustanova-
43
ma koje su se bavile rehabilitacijom prostitutki; jednom rijecju sve je bilo potpuno ludo.
Ljudi su pomisljali da je papa poludio, da je postao, kako oni kau pazzo! A onda, upravo
uoci potpunoga sloma Vjecnoga grada, sto bi izazvalo paniku u cijelome investicijskom
svijetu, sve se odjednom vratilo normali. Pon-tifeks je ponovno drao uzde, opet je bio onaj
stari! Mediji su posvuda pricali kao da su bila posrijedi dva covjeka: jedan od njih pazzo,
drugi onaj plemeniti covjek kojega su svi poznavali i ljubili.
- Dragi gospodine Pinkus, sve to skupa nema smisla.
- Gledajte, gledajte! - povice Aaron, pokazujui nasmijeseno i suhonjavo lice na jednoj
fotografiji. - To je on!
- Tko?
- Papa! Odatle je dolazio novac. Ucjena! Novine su bile u pravu, to su doista bila dva
covjeka! General Hawkins i vas sin oteli su papu!... Eleanora, Eleanora? Aaron se okrenuo
od zida.
Lady Devereaux leala je na podu bez svijesti.
44
- Nitko nije toliko cist - rece tiho direktor Mangecavallo, a glas mu je bio obojen nevjericom
dok se obraao dvojici u tamnim odijelima, koji su sjedili za stolom slabo osvijetljene
kuhinje direktora Agencije u McLeanu, Virginia. - To nije prirodno. Je li vam jasno sto hou
rei? Moda niste dovoljno istraivali, je li, Fingers?
- Kaem ti, Vinnie, da sam bio sokiran - odgovori niski debeljuskasti covjek koji se
odazivao na ime Fingers, popravljajui bijelu svilenu kravatu koja je padala preko njegove
crne kosulje. - Kao sto kaes, to nije prirodno, nije cak ni humano. U kakvom to svijetu
ive ti visoki suci? Jednom u kojem nema bakterija, moda?
- Nisi odgovorio na moje pitanje - prekine ga Vincent, mrstei obrve i premijestajui
pogled na drugoga posjetitelja. - Sto ti kaes, Meat? Niste li vas dvojica povrsni?
- Hej, Vinel - usprotivi se krupni gost s grudima poput bubnja, ispruenih ruku koje su
djelomice prikrivale crvenu kravatu na ruicastoj kosulji. - Napravili smo prvorazredni
posao, posao svjetske klase, kaem ti. Njime su se bavili pravi tipovi, jasno? Iz Atlante smo
cak doveli momke Hymiea Gold-farba, a ima li sposobnijih, pitam?
- Da, Hvmievi momci poznaju tunele, to je tocno - prizna direktor Centralne obavjestajne
agencije, dolijevajui sebi jos jednu casu chiantia i vadei cigaru "Monte Cristo" iz depa
kosulje. - Mnogo bolje od Hooverovih federalnih agenata. Oni su isceprkali smee o
stotridesetsedam kongresmena i dva-desetsest senatora, koji su zatim podrali moje
20
imenovanje... Jednostavno to sebi ne mogu zamisliti. Zar ni jedan od te sestorice sudackih
lukavaca nije napravio nista cega bismo se mo-
45
#-?
gli uhvatiti? To je izvanzemaljsko! - Mangecavallo se digne od stola i zapali cigaru. Hodao je
amo-tamo ispred zamracenoga zida na kojem su naizmjenicno visjele fotografije svetaca,
papa i povra. Onda zastane, a dim cigare ovio mu se oko glave tvorei svetacki prsten. -
Vratimo se bitnome - rece on ne micui se. - Doista, pogledajmo.
- Sto da pogledamo, Vinnie?
- Onu cetvoricu ili petoricu liberalnih komedijasa koji ne znaju pravilno misliti. Sto je to u
njima sto Goldfarbovi ljudi nisu mogli ustvrditi?... Sto je s velikim crnim mackom? Moda je
nesto grijesio kao decko, je li itko na to pomislio? Moda nisu zasli dovoljno duboko. Tu bi
mogla biti pogreska!
- Bio je u crkvi ministrant i zborski pjevac, Vine. Pravi pravcati andeo, i uz to veliki mozak.
- A sto je s onom sutkinjom? Ona voli maltretirati supruga, dok on mora sutjeti i pretvarati
se da mu se to vise svida. Moda ga ona ne hrani i on je zbog toga lud, ali se ne usuduje
rei. Takvi obicno sute.
- Ni to nema veze, Vine - rece Meat, tresui turobno glavom. - Svaki dan salje joj cvijee u
ured i svakome prica koliko se njome ponosi. On sam je veliki avoccato i ne bi sebi pravio
neprijatelje od onih sudaca, pa ni od svoje ene.
- Govna!... Sto je s onim irskim pilcem vode, moda se s nekim spetljao? Sto mislite o
tome! Moda bismo mogli napraviti mali dosje - sve vrhunska tajna, nacionalna sigurnost i
slicne stvari. Mogli bismo kupiti desetak svjedoka koji su ga vidjeli kako pun grijeha izlazi iz
ureda. To bi moglo djelovati. Uz njegovo ime mogli bismo upetljati nekoliko djevojaka. To
izgleda prirodno!
- Kojesta, Vine - usprotivi se Meat, uzdahnuvsi i ponovno zatresavsi glavom. - Irac je sav
uskrobljen. Nitko ga nije vidio da je popio vise od jedne case bijeloga vina, a o djevojkama
da ne govorimo.
- Dvostruko govno. ... U redu, neemo dirati dva bijela anglosaksonska protestanta. Na
redu je dakle nas vlastiti paisan.
- Gadna osoba, Vinnie! - upadne ljutito Fingers. - Bio je vrlo zlocest prema nasim deckima,
pretvarao se kao da ih uope ne poznaje. Je li jasno sto mislim?
- Dobro, moda bismo mogli dati do znanja da ga mi poznajemo? Kako bi to bilo?
- Sto ja znam, do vraga! Neka Goldfarbovi momci izmisle nesto, bilo sto! Na primjer, da je
izudarao dvije opatice u upnoj skoli ili da je krao novac od dobrovoljnih priloga ne bi li
kupio motocikl i pridruio se bandi. Bilo sto! Zar moram na sve misliti? On ima neku
slabost, on je mora imati. Svatko tko je debeli paisan ima je!
- Paisana ne moes dirati, Vine - usprotivi se Meat u ruicastoj kosulji. - On je pravi
erudito, covjek koji izgovara tako velike rijeci da zbunjuje najvee mozgove, osim toga cist
je kao sunce. Moda mu je jedina pogreska sto voli pjevati operne arije svojim losim
glasom. Goldfarbovi momci krenuli su najprije na njega, zato sto se, kao veina Zidova,
smatraju liberalnim, a nas krupni zemljak to niposto nije. Bili su, kao, politicki motivirani,
je li ti jasno?
- Do vraga, kakve veze ima s tim politika. Imamo problem, najvei problem s kojim se
ikad zemlja suocila, a mi sad naklapamo o politici!
- Hej, Vinnie - javi se Fingers. - Ti si bio taj koji je traio da pronademo nesto gadno kod
tih sudaca, zar ne?
- U redu, u redu - oglasi se pomirljivo Mangecavallo, otpuhujui cigaru i vraajui se za
kuhinjski stol. - Jasno mi je kad pajkani ne mogu nista uciniti. Gdje smo, dakle? Moramo
zastititi zemlju koju volimo, jer emo, bez zemlje koju volimo, ostati i bez posla! Jesam li
bio jasan?
- Tocno - sloi se Fingers. - Nigdje drugdje ne bih elio ivjeti.
21
- Ni ja ne bih - doda Meat. - Kamo bih krenuo s An-gelinom i sedmero djece? Palermo je
prevru, a ja se znojim. Angie je jos gora od mene, kad biste samo znali kako se ona znoji!
Moe od toga zasmrditi cijelu sobu.
- To je odvratno - iscijedi Mangecavallo, dok mu se pogled zabuljio u njegova golema
pomonika u ruicastoj kosulji. - Kako moes tako govoriti o majci vase djece?
- To nije njezina krivica. Krive su njezine lijezde.
- Basta, to nas nee nigdje dovesti. - Direktor Central-
46
47
ne obavjestajne agencije ponovno se podigao sa stolca i poceo bijesno hodati kuhinjom,
pusei cigaru i zastavsi tek toliko da podigne poklopac s lonca u kojem se nesto kuhalo.
Poklopac je bio vru i on ga odmah odbaci. - Sto, do vraga, ona ovdje kuha? Nalikuje
majmunskom mozgu. - On pocne rukom bolno mahati.
- Tvoja sluskinja, Vinnie?
- Sluskinja? Kakva sluskinja? Mislis li na contessu koja sjedi s Rosom pletui i brbljajui,
brbljajui i pletui, kao dvije stare Sicilijanke koje se pokusavaju sjetiti tko se s kime
posvadio u Messini prije cetrdeset godina! Ona ne kuha, kao sto ne pere ni prozore ni sude,
jer mora s Rosom hodati po samoposlugama kupujui ono sto ne bih dao ni mackama.
- Rijesi je se, Vine.
- Ti si ludi scungilli! Rosa kae da je nalik jednoj od njezinih sestara, samo nije toliko
runa... Ne, neka taj escremento jedu same, mi odlazimo. Rijec je o dravnoj sigurnosti,
shvaate me?
- Shvaamo Vinnie - potvrdi Fingers, kimajui svojom velikom glavom na koju je bio
nalijepljen ponesto naheren nos. - To bi bilo nalik onome kad se kae "domoroci su
nemirni", zar ne?
- Koju vraju vezu imaju s time domoroci... cekaj, cekaj! Domoroci. "Rodeni Amerikanac".
To je to. Ili moda.
- Sto... moda, Vine?
- Mi ne moemo poharati suce, je li tako?
- Tocno, Vinnie.
- Prema tome, Vrhovni sud nas moe sve baciti na otpad, je li tako?
- Tako je, Vine.
- Ali i ne mora biti... Zamisli, samo zamisli, da je taj su-gavi indijanski poglavica, koji bi
mogao biti uzrokom najvee krize dravne sigurnosti u nasoj povijesti, jedan vrlo los
covjek, osoba sklona grijesima, bez imalo ljubavi u svom srcu i opsjednut losim
namjerama, shvaas li sto mislim? Zamisli da mu ni najmanje nije stalo do njegove divlje
indijanske brae nego da je sam sebi cilj, uza sav publicitet koji uz to ide? Mi sprecavamo
48
dakle njegovu lano dobru narav, uklanjamo ga. Tako se to uvijek cini!
- Ne znam, Vine - usprotivi se Meat suzdrano. - Sam si mi rekao da si ispitivao onog
umnika Bijele kue - onog s obojenim kredama - i da ti je rekao kako je pet ili sest sudaca
cmizdrilo dok su proucavali slucaj toga Sjedeega Bika. Da je sve to nalikovalo onoj pravoj
litaniji - sam si rekao "litaniji", Vine. Morao sam to odslusati - o prevarama i pokvarenosti,
cak i pokoljima ili izgladnjivanjima citavih plemena u nekadasnjim Sjedinjenim Dravama. I
sada, moe li itko od nas obicnim glupostima izmijeniti misljenje tih vrhunskih sudaca? To
nema smisla.
- Nama ne treba smisao, amico, nama treba izlaz iz mogue dravne krize, shvati to ve
jednom. Nama je vaan Gro-moglavi poglavica. Salji Goldfarbove momke u Nebrasku!
"Nebraska... Nebraska... Nebraska", recitirao je Hyman Gold-farb u telefonsku slusalicu,
kao da je ime te drave dio nekog starozavjetnog psalma. Smjesten za elegantnim stolom u
svom elegantnom uredu u vrlo elegantnoj Phipp Plazi grada Atlante, usmjerio je pogled na
vitki, dobro odjeveni, sredovjecni par ispred njega - sredovjecan u polovici cetrdesetih
godina, samo koju godinu mladi od suncem opaljenoga i misiavoga Goldfar-ba, odjevenoga
22
u tijesno platneno odijelo, ispod kojeg je disalo njegovo jos uvijek zastrasujue atletsko
tijelo. - Morao bih poslati svoje najbolje ljude u tu Nebrasku iza bojih leda, kako bi uhvatili
maglovitu spodobu koja se naziva Gromoglavi, poglavica Wopotami Indijanaca? Jesi li mi to
rekao? Ako je tako, morao sam uciti za rabina, a ne za ragbi igraca kojemu je potrebno vrlo
malo znanja. - Hyman Goldfarb je zastajao, slusao, na mahove odmicao slusalicu od uha,
uzdisao i naposljetku, ocito, prekinuo sugovornika.
- Molim te, pripazi sto govorim i dopusti mi da ti uste-dim nesto novaca, hoes li?...
Zahvaljujem, a sad slusaj! Ako doista postoji taj Gromoglavi, moji ga ljudi ne mogu
pronai. Oni ne mogu ustvrditi da on ne postoji. Kad god su spomenuli to ime medu
preostalim Wopotamima u njihovu rezervatu, su-
49
darili su se sa sutnjom isprekidanom nerazumljivim sapatima na Wopotami jeziku. Kau mi
kako su odjednom poceli shvaati da se nalaze u prasumi koja je vonjala po alkoholu; da je
Gromoglavi vise mit negoli stvarnost. Moda nekakva sveta slika, plemensko boanstvo
izrezbareno u totemskom stupu kojemu njegovi vjernici izraavaju pokornost, ali ne ljudsko
bie. Jednostavno receno, ne vjerujem da takva osoba postoji... Sasvim iskreno receno,
moj uzbudeni prijatelju, ja vjerujem da je Gromoglavi simbolicki amalgam nekih osobitih
interesa, bez sumnje dobroudan, i usmjeren na nesretne postupke nase vlade prema
americkim Indijancima. Moda je to djelo pravnih strucnjaka iz Berkleva ili s njujorskoga
sveucilista, koji.su iskopali dovoljno primjera kako bi doveli u nepriliku nie sudove. Varka,
prijatelju, jednostavna i obicna varka, ali sjajno izmisljena!
Goldfarb je odmaknuo slusalicu i zatvorio oci, dok je glas s druge strane metalnim zvukom
ispunjavao elegantnu prostoriju. - O cemu to pricas? - grmio je glas. - Ova velika zemlja
mogla bi se nai u teskoj krizi, a ti ne dris vrijednim ciniti drugo osim pricati kako to nema
smisla? Dopusti, objasnit u ti gospodine ragbijasu, da gospodin iz Langleya, Virginia,
kojega ne moes proglasiti nikogoviem, zahtijeva da doneses neke podatke o tom
Gromoglavom, i to brzo! Vjerujem da nitko od nas ne eli ivjeti u Palermu, jesam li bio
dovoljno jasan?
- Nemojmo pretjerivati, per cento anno, signore - odvrati Goldfarb. - Bit emo u kontaktu.
- Savjetnik Centralne obavjestajne agencije spustio je slusalicu, zavalio se u svoju okretnu
stolicu i glasno uzdahnuo, a zatim se obratio privlacnome paru, smjestenom ispred njegova
stola. - Zasto me je to snaslo, Boe, zasto? - upita tresui glavom. - Jeste li sigurni da ste u
pravu?
- Ne bih to tako ozbiljno shvatila, Hvmane - odgovori ena odsjecenim britanskim
naglaskom u kojem se osjealo vise narastaja skupoga ivota. - Ne, mi nismo u to pozitivno
uvjereni, i mislim da to nitko ne bi mogao biti, ali ako i postoji poglavica Gromoglavi, on se
jednostavno ne moe pronai, kako ste to upravo lijepo objasnili gospodinu s druge strane
telefonske ice.
50
- Koristio je vase rijeci, naravno - odvrati Goldfarb - i pritom se ne bih olako posluio
rijecju "gospodin".
- S dobrim razlogom, vjerujem - rece muskarac u eninoj pratnji, takoder ociti Britanac. -
Posluili smo se planom "C". Djelovali smo kao antropolozi iz Cambridgea i proucavali jedno
veliko, ali u meduvremenu nestalo pleme cije je pretke Raleigh priveo Kruni u ranom
sedamnaestom stoljeu. Da je postojao Gromoglavi, on bi se logicno morao pojaviti i
zatraiti priznanje Krune kao i novcani iznos, koji je u ono vrijeme jamacno bio beznacajan,
ali po svim danasnjim standardima golem. On to nije ucinio, pa smo zato zakljucili da nije
ni postojao.
- Ali spis za Vrhovnogi sud postoji - savjetnik je bio uporan. - To je ludo.
- Jednostavno nevjerojatno - sloi se Englez. - Kamo emo odavde dospjeti, Hvmane?
Koliko shvaam, vi ste "ispred cijevi", kako smo to obicavali rei u tajnoj slubi Njezina
Velicanstva, iako sam to uvijek drao prilicno banalnom uzrecicom koja je izazivala veu
melodramu nego sto je to bilo potrebno.
23
- I jest banalna i nije - rece Goldfarb - ali situacija je iznimno opasna... Da mi je znati na
sto misle oni suci?
- Na pravdu i zakon, usudila bih se rei - ponudi ena svoj zakljucak. - Svi priznajemo da
je situacija izvanredna. Unatoc svemu, dragi Hy - i oprostite mi sto to kaem - covjek s
druge strane ice za kojega tvrdite da nije nikakav gospodin ipak je, gledajui bitno, u
pravu. Tko god se krio ispod ogrtaca koji nazivamo Gromoglavi, ili, tko god bili oni - kljuc je
tu.
- Ali Daphne, kako ste sami priznali, vi ga ne moete pronai.
- Moda nismo dovoljno uporno traili, Hvmane. Sto mislis, Reggie?
- Draga djevojko! Prokrstarili smo cijelo to mocvarno podrucje s uasnim boravistima i
nikakvim civilizacijskim uredajima. Podsjeam te na to i upozoravam da nismo dospjeli bas
nikamo. Nitko tome nije pridavao neki smisao!
- Da, znam dragi, ali postojao je jedan covjek koji tome nije htio dati neki smisao, sjeas li
se na koga mislim?
51
1
- Ah, on - odgovori Englez dok mu je glas svjedocio o izgubljenom pamenju. - Onaj mladi
prljavko, sasvim mracan, doista.
- Tko? - Goldfarb je odmah poskocio.
- Nije bio mracan, Reggie, nego je jednostavno odbojan, praznoga pogleda, ali ipak je
razumijevao sve sto smo mu govorili, vidjelo se po njegovim ocima.
- Tko je on? - ustrajavao je savjetnik Centralne obavjestajne agencije.
- Jedan indijanski junacina, to je prava rijec, mislim, od dvadeset i nesto godina. Tvrdio je
da ne razumije dobro engleski; samo je slijegao ramenima i tresao glavom kad smo mu
postavljali razna pitanja. Nisam o tome svojedobno mnogo razmisljao, mladi ljudi su i inace
danas neljubazni, zar ne?
- Nije bio pristojno odjeven, kaem vam - prekine je Reginald. - Na sebi je imao tek
komad platna oko bokova. Prilicno neukusno. A kad je skocio na konja, pokazao se doista
losim jahacem.
- O cemu zapravo govorite? - upita zbunjeni Goldfarb.
- Pao je s konja - objasni Daphne. - Jahanje mu bas nije jaka strana.
- Cekajte malo, cekajte! - Goldfarb se svojim sirokim grudnim kosem nadnio nad stol. -
Kaete da niste razmisljali o tom mladom Indijancu, ali sad razmisljate. Zasto?
- Pa, u svjetlu okolnosti, dragi Hy, sad pokusavam misliti o svacemu.
- Mislite li da je znao nesto sto vam nije htio priopiti? - To je samo jedna mogunost.
- Mislite li da biste ga mogli opet pronai?
- O, da. Vidio sam iz koje je tipi izasao, one koja mu je pripadala.
- Tipi? Oni ive u tipi-satorima?
- Pa naravno, Hvmane - odgovori Reginald. - Oni su Indijanci, covjece, ili crvenokosci,
kako ih nazivate u vasim filmovima.
- Tu je dakle ta smrdljiva riba - rece Goldfarb, uhvativsi telefon i pocevsi okretati brojeve.
- Satori! Danas vise
52
nitko ne spava u satorima! Nemojte se micati - obrati se on paru usmjerujui svu pozornost
na telefon. - Manny?... Nadi "Lopatu" i kreni odmah na bojiste. Vodite Leara u dravu
Nebrasku!
Mladi Indijanac, potpuno gol osim neke cudne kone suknjice na sebi, stajao je ispred
povelike, uresene tipi i vikao. - Zelim natrag svoju odjeu, Mac! Ne moes mi to uciniti. Sit
sam toga... svi smo toga siti! Mi ne obicavamo spavati u prljavstini tih satora, ne
obicavamo pei ruke pokusavajui nesto skuhati na logorskoj vatri, obicavamo se sluiti
toaletom i ne ii u sumu! I kad sam ve kod toga, moes uzeti ovu bijednu ragu i poslati je
natrag u Geronimo! Mrzim konje i ne obicavam jahati, za ime Boje! Mi vozimo chevrolete,
fordove i moda neke stare cadil-lace, ali ne jasemo konje! Gledaj, cijenimo novac i tvoje
24
dobre namjere... cak i ovu glupu odjeu iz holivudske garderobe, ali svega je toga ve
dosta, ne shvaas li to?
- Jesi li vidio film sto su ga snimili o meni? - prolajao je netko iz zatvorene tipi. - Onaj
kurvin sin koji me je glumio susketao je gore nego itko koga sam cuo! To je grozno, doista
grozno!
- Mac, upravo o tome govorim! Izluduje nas ova zagonetka kroz koju nas provlacis. Bit
emo napucani i s nama e se izrugivati svi rezervati!
- Jos ne, jos niste... jos nismo! Iako je rijec "napucan" zanimljiva.
- Prosla su tri luda mjeseca i jos nismo culi ni rijec. Tri luda mjeseca trcali smo okolo
polugoli ili odjeveni u nesto sto nam je greblo stranjice, prili smo prste i nailazili na
otrovne brsljane kad god smo morali juriti sumom...
- Rovovi su prihvatljiv dio vojnickoga ivota, momce. I ne moes se tuiti na odvojenost
spolova... ni u vojsci se to ne bi drukcije rijesilo.
- Ali ovo nije vojska i ja nisam vojnik... jednostavno, elim dobiti svoju odjeu natrag...
- Jos koji dan, sine - zacuje se teak, hrapav glas iz satora. - Uvjerit es se!
53
- Ne elim jos koji dan, ili jos koji mjesec ili godinul One stare prdonje iz Vrhovnoga suda
vjerojatno sjede u svojim uredima i pucaju od smijeha, a ja neu moi stjecati iskustvo ni u
najusljivijem sudu na Americkoj Samoi... Daj, Mac! Priznaj da je s ovim gotovo. Bila je to
dobra zamisao i moram priznati da je u njoj moda bilo zrnce smisla, ali sad je previse
smijesno.
- Nasi su dobri ljudi trpjeli stotinu i dvanaest godina, momce! Trpjeli u rukama okrutnog i
lakomog bijelog covjeka, pa sada elimo biti obesteeni i slobodni! Sto je jos nekoliko dana
u usporedbi s tim?
- Mac, ti nemas veze s mozgom!
- U mom srcu staroga vojnika mi smo povezani i ja te neu ostaviti na cjedilu.
- Ostaviti na cjedilu, molim"! Ostavi me, vrati mi odjeu i reci onoj dvojici idiota koji me
slijede da me puste na miru!
- Nestrpljiv si, momce, a ja ne mogu dopustiti da napadas nasu plemensku brau...
- Nasu...? Mac, tebe bi trebalo prijaviti u ludnicu. Rijec je o pro forma sudskom statusu, s
cime ti moda nisi upoznat, ali bi morao biti. Prije cetiri mjeseca, kad je poceo ovaj sasavi
ratnicki ples, upitao si me jesam li poloio odvjetnicki ispit. Odgovorio sam ti kako sam
siguran da jesam. Ja sam u to jos uvijek siguran, ali kad bi zatraio od mene svjedodbu, ja
ti je ne bih mogao dati. Vidis, jos nisam primio formalnu obavijest od odvjetnicke komore u
Nebraski, i moda je neu dobiti ni u sljedea dva mjeseca, sto je sasvim normalno za
jednu komoru, ali potpuno nedopustivo kad su posrijedi natezanja s Vrhovnim sudom.
- Sto...? - zacuo se razvuceni zvuk kao iz utrobe, a dolazio je iza spustene zavjese satora.
- U jazbini ima mnogo posla, brate, i osim u iznimnim okolnostima koje kao takve moraju
biti slubeno priznate, ni jedan odvjetnik bez svjedodbe ne moe podnositi peticije
Vrhovnom sudu. Rekao sam ti to. Ti si propao cak i kad bi bio nagraden pozitivnom
odlukom, sto je jednako vjerojatno kao i pretpostavka da e ovaj Indijanac nauciti jahati
konja!
54
Ocajnicki jauk sto se zacuo ispod pokrova od lanih ivo-N tinjskih koa bio je jos dui. -
Kako si to mogao uciniti?
- Nisam ucinio ja, Mac, ti si ucinio! Rekao sam ti da slubeno uneses ime svog odvjetnika,
ali ti si rekao da ne moes, jer je ve mrtav i da es ve nesto smisliti, a u meduvremenu
emo se posluiti presedanom non nomen iz godine 1826.
- Ti si to izmislio - zacuo se urlik.
- Da, jesam, i ti si mi bio zahvalan, a sad ti predlaem da odnekud izvuces mrtvoga
odvjetnika.
- Ne mogu. - Urlik se odjednom pretvorio u cvile preplasene mackice.
- Zasto ne moes?
25
- Jer ne moe sa mnom razgovarati.
- Naravno, do vraga. Ali ja ne mislim na njegov les, nego na njegove papire, njegove
nalaze, njegova ispitivanja, ukratko, njegovu istragu. Sve je prihvatljivo.
- Ne bi mu bilo drago. -Mackica se pretvorila u cijuka-voga misa.
- On ne bi nista znao!... Mac, slusaj me. Prije ili kasnije, neki od onih sudskih cinovnika u
glavnome gradu otkrit e da sam tek izasao iz pravnicke skole i da imam jedva sest mjeseci
prakse. On e puhnuti u zvidaljku i dii uzbunu. Sam gospodin Bog toga suda, vrhovni
sudac Reebock, ispalio bi munju zbog zavaravanja njegove ustanove. Jos gore, zbog toga
sto si od njih napravio budale, cak i kad bi jedan ili dva bezveznjaka ustali u tvoju obranu,
no to je potpuno nemogue. Zaboravi na to Mac. S tim je svrseno. Daj mi natrag moju
odjeu i pusti me odavde.
- A kamo bi posao, sinko? - Nevidljivi mis koji je ciju-kao opet je poceo zadobivati
crescendo. - Pitam te, kamo?
- Moda na Americku Samou sa svjedodbom odvjetnicke komore iz Nebraske, tko to do
vraga zna?
- Nikad ne bih pomislio da u izrei takvo nesto, sinko - javio se opet bezlicni ali bucni glas
iz satora. - Doista sam mislio da si ti onaj pravi, ali sad vidim da nema pameti u tvojoj
glavi.
55
i
- Hvala ti na rimi, Mac, ali sto je s mojom odjeom?
- Dobit es je, ti uti kojote. - Zavjesa kolibe pomaknula se i odande je u mrak bilo
izbacena gomila odjevnih predmeta. Mladi s krpicom oko bokova posegnuo je za svojim
gaama, kosuljama, sivim flanelskim hlacama i tamnoplavim ka-putiem. - Hvala ti, Mac,
doista ti hvala.
- Gledaj po Suncu, sinko, to je kompas koji nikada ne vara.
- Sto se moe i provjeriti! - zacuo se glas mladoga Wo-potami junaka dok se kretao prema
zapadu.
U tom trenutku, uz gromoglasni urlik prkosa, iz kolibe izade visoka spodoba. Taj gorostas
od covjeka, ukrasen indijanskom perjanicom koja je bila znak najvise casti u plemenu,
skiljio je u suncevo svjetlo dok je vakao ve izgrienu cigaru. Njegovo tamno lice i suene
oci odavale su potpunu iznenadenost, uz to moda i strah.
- Do vraga! - opsuje MacKenzie Hawkins sam sebi. - Nikad nisam pomisljao da u to morati
uraditi. - On zavuce ruku pod prsluk od jelenjske koe i izvuce svoj mobitel. - Jesu li to
informacije bostonskoga podrucja? Molim vas broj stana Devereaux, ime je Sam.
t "i
f
Samuel Lansing Devereaux vozio je oprezno auto-cestom izmedu Walthama i Westona. Bio
je petak uvecer i promet vozila koja su napustala Boston dosegnuo je vrhunac. Kao i
obicno, pazio je kako vozi - kao da manevrira triciklom kroz bojisnicu suprostavljenih
tenkova koji tek sto nisu ispalili smrtonosni teret... ali ovaj put bilo je gore nego inace. Nije
bila rijec o prometu; on je bio lud kao i uvijek. Bio je to pulsirajui bol u njegovim ocima,
zajedno s pritiskom u grudima i prazninom u elucu, a sve je to bila posljedica napada
akutne depresije. Pricinjalo mu se da jednostavno vise ne moe biti koncentriran na
hirovite ritmove kretanja vozila oko sebe; zato se pokusavao koncentrirati na ono najblie,
nadajui se da e moi prikoiti prije sudara. Imao je otvoren prozor do sebe kroz kojeg je
mahao sve dok se nije ocesao o retrovizor kamiona koji je prolazio. Instinktivno je vrisnuo
pomislivsi u trenu da mu nesto trga ruku.
Nije se moglo nista drugo... ili, kako je to ve bio napisao onaj veliki francuski dramaticar.
Nije se mogao sjetiti imena pisca niti kako je to bilo receno na francuskom, ali sjeao se da
su rijeci objasnjavale sve. O, Kriste, on mora doi kui, do svoje spilje gdje e pustiti glazbu
da buja zajedno sa sjeanjima, sve dok kriza ne prode! Anouilh - to je bilo ime onoga
vrajega pisca, a recenica je glasila: On ne pouva.it plus que crier. Na engleskom je
26
zvucala cak bolje nego na usljivom francuskom: Nije se moglo drugo osim vristati. Sve je to
ipak glupo, pomisli Sam. On pocne vristati dok je skretao prema sjeveru na izlazu s ceste
kod Westona, jedva svjestan nazocnosti vozaca i putnika nadomak njegova vozila, koji su
buljili u njega kao da promatraju cin sodomije izmedu covjeka i ivotinje. Vrisak je
naposljetku morao prestati; nadomjestio ga je siroki osmijeh u
56
57
trenutku kad je Devereaux pritisnuo papucicu gasa dok su se tri vozila sudarila upravo iza
njega.
Sve je pocelo nekoliko minuta nakon sto je napustio ured, zakljucivsi poslijepodnevnu
sjednicu s brbljavim jatom predstavnika obiteljskih tvrtki koje e se, kako im je objasnio,
nai u govnima ako ne prihvate njegov savjet. Problem nije bio u njihovu prijestupnistvu
nego u njihovoj gluposti. Njihovu je tvrdoglavost mogao savladati tek kad ih je uvjerio da
e, ako ne budu slijedili njegove upute, sigurno dobiti drugo zaposlenje i to iza resetaka,
gdje e ih on posjeivati samo iz samilosti. Zakon je inace bio ponesto nejasan, ali u ovom
slucaju sasvim je jasno upozoravao da djedovi i bake ne mogu svoju unucad, osobito ne
onu izmedu sest mjeseci i dvanaest godina ivota, imenovati direktorima tvrtki, s plaama
koje premasuju svote od sedam znamenki. Izdrao je napad njihove irske srdbe, prihvatio
mogunost da bude proklet i zatim zbrisao u njemu najdrai bar, dva ugla daleko od
sjedista tvrtke Aaron Pinkus i drugovi.
- Ah, Sammy, momce - javio mu se vlasnik bara dok se Devereaux smjestao na stolicu
koja je bila najudaljenija od ulaza. - Bio je to gadan dan, ve vidim. Odmah mi je jasno kad
malo tekuine postaje prijeko potreban lijek. Dopusti da ti nali-jem uobicajnu mjeru i
ukljucim televizor, tako da zaboravis na posao. Danas poslijepodne nema nogometa, zato
u okrenuti non-stop vijesti.
- Hvala Toolev. Devereaux je zahvalnim pokretom glave prihvatio pie, dok je udvorni
vlasnik namjestao kablovsku televiziju na nesto sto se bavilo humanom temom, u ovom
slucaju dobrim djelima neke osobe koja je navodno jedva bila poznata.
- ... ena koju nesebicno dobrocinstvo i njenost cine vjecno mladom, cije lice ljube andeli,
daruju je postojanosu vjere - tvrdio je ugodan glas dok je kamera skrenula pozornost na
bijelo odjevenu opaticu koja je upravo dijelila darove djeci u nekoj ratom opustosenoj
zemlji Treega svijeta. - Sestra Anne Dobrociniteljica, tako je zovu - valjao se glas
najavljivaca koji je gutao vokale, - ali to je sve sto svijet zna o njoj... i nee nikad vise
doznati s njezinih usana, kako nam je objasnjeno. Os-
58
taje tajna koje joj je pravo ime i odakle dolazi, tajna jamacno obavljena neizdrljivim bolom
i rtvama...
- Tajna, moje dupe! - Samuel Lansing Devereaux zaur-lao je, skocio i pao s barskoga
stolca. - Jedini neizdrljivi bol je moj, ti kurvo!
- Sammy, Sammy! - povice Gavin O"Toole bacivsi se cijelom duinom sanka, masui
rakama u iskrenom napora da primiri prijatelja i klijenta. - Zavei! Ta je ena prokleta
svetica, a svi moji klijenti nisu protestanti, shvaas li to? - O"Toole je sniavao glas dok je
vukao Devereauxa po sanku, a zatim se osvrnuo oko sebe. - Isuse, moji stalni klijenti
pocinju prigovarati tvojim rijecima. Ne brini se, Hogan e ih ve smiriti. Ali sad sjedni i
zavei!
- Tooley, ti ne razumijes! - povice ugladeni bostonski odvjetnik ve blizu placa. - Ona je
moja najvea ljubav...
- To je ve bolje, mnogo bolje - prosape O"Toole. - Samo nastavi.
- Shvaas li, ona je bila ulicarka, a ja sam je spasio!
- Ipak, nemoj nastaviti.
- Pobjegla je sa stricom Ziom! Nasim stricom Ziom i on ju je pokvario!
- Kakav stric? Sto to lupetas, stari moj?
- On je zapravo bio papa, on ju je zaludio i odveo u Rim, u Vatikan...
27
- Hogane! Izadi iz sanka i ne pustaj ove tipove!... Dodi, Sammy, izai es kroz kuhinju, jer
kroz prednja vrata ne bi mogao ako elis ostati citav!
Dok je brzao manje prometnom cestom prema Westonu, Devereaux je pomisljao kako mu
je ta nevina epizoda potaknula napad akutne depresije. Ne, stric Zio nije bio lud, on je
samo bio u zabludi kad se radilo o ivotu odvjetnika Samuela. Stric Zio bio je zapravo papa
Francesko I., najobljubljeniji medu svim papama dvadesetoga stoljea, koji je dopustio da
bude otet na rimskoj Via Appia, jer su ga uvjerili kako je na samrti te je zato bolje da na
prijestolje Svetoga Petra zasjedne njegov napadno mu slican neak Guido Frescobaldi koji
e putem radija primati upute od pravoga pontifeksa, sklonjenog negdje u Alpama. U
59
y pocetku je sve teklo izvrsno. Mac Hawkins i stric Zio dolazili /""" su potkraj svakoga
tjedna u dvorac Machenfeld kod Zermatta i odande kratkim valovima slali upute ne osobito
bistrom i nagluhom Frescobaldiu.
A onda se sve stropostalo - uz grmljavinu koja bi zvucno mogla konkurirati tresku prilikom
nastanka planeta Zemlje. Svjei alpski zrak blagotvorno je djelovao na strica Zia - zapravo
papu Francesca - obnovivsi mu zdravlje, dok se, nasuprot tome, Guido Frescobaldi slucajno
spotaknuo i pao na privatni kratkovalni prijamnik razbivsi ga svojom teinom u komadie.
Vatikanske financije stropostale su se. Lijek je bio bo-- lan ali neizbjean; ipak, bio je
mnogo bolniji Samu Devereauxu koji je izgubio svoju jedinu i pravu Ljubav, Anne. Umjesto
da - se uda za nekoga Samuela Lansinga Devereauxa, ona se odlucila "udati" za izvjesnoga
"Isusa Krista", cije su vjerodajnice, Sam je morao priznati, bile mnogo upecatljivije od
njegovih - no one nisu mnogo koristile preobraenoj Anni s obzirom na nacin ivota za koji
se bila odlucila. Moj Boe, Boston je i u svojem najgorem izdanju bio bolji od kolonija za
gubavce!
Zivot tece dalje. Borba se vodi neprekidno, zato se nemoj obeshrabriti ako izgubis bitku ili
dvije. Digni se i kreni opet u juris!
To su rijeci iz same dubine svemira, posljednji i neporecivi argument za seksualnu
apstinenciju ili najstrou kontrolu radanja. General MacKenzie Havvkins, "ludi Mac", bic je
za sve zdravo i razarac svega dobroga i pristojnoga. Te isprazne rijeci, taj obrazac
vojnickoga psiho-lupetanja - to bijase sve sto si je Sam mogao pruiti u trenucima
ocajnicke tjeskobe.
Ona me napusta, Mac. Ona upravo odlazi s njim!
Zio je vraski dobar covjek, sinko. On je vrstan zapovjednik svojih legija; zato mi, koji
poznajemo osamljenost zapovjednika cijenimo jedan drugoga.
Ali on je sveenik Mac, stovise papa! Oni nee moi plesati, milovati se, imati djecu - nista
od svega toga!
Hm, moda si u pravi za dvije posljednje stvari, ali Zio zna vraski plesati tarantelu, zar si to
zaboravio?
Kad se plese tarantela nema dodira. Oni se vrte okolo i lupaju po bedrima, ali ne dolaze
blizu jedno drugome!
60
Ali osjeaju vonj cesnjaka. Ili, moda, nogu.
Ne slusas me. To je njezina ivotna pogreska, i ti bi to morao znati! Za ime boje, bio si
oenjen njome i zbog toga se nisam osjeao ugodno.
Suzdri se, momce. Bio sam oenjen mnogim enama i ni jedna nije zbog toga lose prosla.
Annie je bila najizdrljivija - s obzirom na njezino podrijetlo moda je to trebalo ocekivati i
uvijek je shvaala sto sam joj pokusavao rei.
Sto si joj to pokusavao, Mac?
Da bi mogla biti bolja nego sto je bila, ali ipak ostajui ono stoje bila.
Devereaux je hitro okrenuo upravljac ulijevo, da izbjegne zastitnu ogradu koja je strsala s
desne strane. S mnogim enama. Boe, kako mu je to uspijevalo? Cetiri najzanosnije i naj-
obdarenije ene bile su udane za toga manijackoga vojnoga prestupnika i sve su bile nakon
svadbe - ne samo prijateljski nego i s ljubavlju - dokrajcene; cetiri raspustenice koje su se
28
s odusevljenjem udruile u jedinstveni klub koji su nazvale "Haw-kinsov harem". Cim bi
Hawk pritisnuo dugme, one bi se okupile kako bi podrale bivsega supruga, bilo kada i bilo
gdje u svijetu. Jesu li bile ljubomorne? Ni najmanje, jer Mac ih je oslobodio tih runih
lanaca kojima su bile vezane prije nego sto je on stupio u njihov ivot. Sve je to prihvaao,
jer tijekom svih onih dogadaja sto su se zbivali prije dvorca Machenfeld, sve cetiri njegove
ene spasavale su ga iz nevolja kad bi zapao u neku od njegovih histericnih kriza. Svaka od
njih bila je ne samo suosjeajno, nego cak i strastveno vrela u naporima da ga izvuce iz
neprilika u koje je Hawk sam sebe stavljao. Bile su vrlo strucne kad se radilo o tome da mu
omogue bijeg iz necega.
Sve su one ostavile neizbrisive tragove kako na njegovu tijelu tako i u njegovu duhu, sve
su bile nezaboravne, ali najsjajnija od svih njih bila je pepeljastoplava i cvrsto gradena
Anne, cije su krupne plave oci odavale nevinost uvelike stvarniju od njezine stvarne
proslosti. Neprekidna struja njezinih upornih pitanja o bilo cemu sto se moglo zamisliti
zapanjivala je podjednako kao i njezina prodrljiva glad za knjigama, koje uglavnom nije
razumijevala osim ako bi imala slobodan jedan mje-
61
T^I
sec za pet stranica. Bila je prava dama koja je uspjesno nadoknadivala svoje izgubljene
godine; bez ikakve samilosti prema sebi i uvijek dareljiva, unatoc svemu sto joj je bilo
tako okrutno oduzeto u proslosti. Boe, kako se znala smijati, s ocima koje su palile sve
oko sebe vragolastim humorom, koji nije bio prostacki i nikad na stetu drugoga. Kako ju je
samo volio!
I ta se luda ena odlucila za strica Zia i one proklete kolonije gubavaca umjesto da
raskosno ivi kao ena Sama Devere-auxa, odvjetnika, konacno i neizbjeivo visokog suca
Samuela Lansinga Devereauxa, koji si je mogao dopustiti sudjelovanje u bilo kojoj skupoj
regati na Cape Codu. Bila je doista luda!
Pouri se! Pouri kui do svoje spilje, nadi utjehu u uspomenama na neutaenu ljubav!
Sjurio se niz ulicu Weston i stigao do svoga ugla. Samo jos nekoliko minuta, i on e, uz
pomo grejpa i pjeva alpskih jodlera uroniti u spilju svojih snova, svojih izgubljenih snova.
Do vraga! Ispred njega, ispred njegove kue - je li to, je li to uistinu? Isuse, jest! Bila je to
limuzina Aarona Pinkusa! Nije li se nesto dogodilo njegovoj majci, a da on o tome nema
pojma? Je li zatrebala hitnu pomo dok je on zurio u O"Tooleov televizor? Nikad to sebi ne
bi oprostio!
Zaskripivsi kocnicama iza Aaronovoga golemoga automobila, Sam je je iskocio iz
automobila i pojurio prema Pinkusovu vozacu koji je takoder izasao. - Paddy, sto se
dogodilo! - zaurla Devereaux. - Je li mojoj majci lose?
- Ne bih ti to mogao rei, Sammy, osim da taj jezik nisam cuo jos od iskrcavanja u
Normandiji.
- Sto?
- Na tvome bih mjestu odmah otisao unutra, momce.
- Devereaux ubrza kroz ulazna vrata i pojuri prema drugim vratima, dok je u depu traio
kljuc. Nije bilo potrebno, jer je na vratima ve stajala rodaka Cora, ne bas sasvim pri sebi.
-Sto se dogodilo! - upita je Sam.
- Malo brbljanja, ali oboje su ve pijani. - Cora stucne, a onda se i podrigne.
- Sto to lupetas? Gdje su oni? > ?: - Kod tebe, momce.
62
- Kod mene? Hoes rei...? * ;:
- Upravo to mislim, momce.
- Nitko ne smije u moju "spilju" Svi smo se dogovorili...
- Netko je pritom lagao, cini mi se.
- Moj Boe! - jaukne Samuel Lansing Devereaux i potrci kroz golemo predvorje od
ruicastoga norveskoga mramora, a zatim zavojitim stubama do istocnoga krila kue.
29
- Smanji snagu za prilaz - rece pilot tiho, gledajui kroz po-strani lijevi prozor i pitajui se
je li njegova ena pripravila obeani rostbif za veceru. - Pripremite zaklopce, molim.
- Pukovnice Gibson? - Radio operator naglo je upao u njegove misli.
- Sto je, narednice?
- Niste ukljuceni na toranj, gospodine!
- Zao mi je, upravo sam se iskljucilo. No, dobro, sunce lijepo zalazi i dobili smo potrebne
upute, a ja imam potpuno povjerenje u svoga prvoga casnika i tebe, veliki govornice.
- Ukljucite se, Hoote... hou rei, pukovnice.
Pilot se okrene prema svom kopilotu, te se iznenadi vidjevsi otvorena usta i izbuljene oci
podredenoga.
- Oni to ne mogu uciniti! - dovikne mu prvi casnik.
- Ne mogu... sto, za ime boje? - Gibson se odmah ukljuci na frekvenciju tornja. - Ponovite
uputu, molim.
- Smijesan je taj covjek, pukovnice. Recite gospodinu s vase desne strane da mi to
moemo uciniti, jer je to zapovijed zapovjednistva izvidnicke skupine.
- Ponavljam, molim vas, ponovite. Gospodin je u soku.
- I mi smo, Hoote! - javi se iz tornja poznati glas casnika koji je cinom bio ravan Gibsonu.
- Napunit emo vas kad budemo mogli, ali sada slijedite upute narednika o koordinatama
za ponovno uzimanje goriva.
- Ponovno uzimanje...! 0 cemu to do vraga pricate? Mi smo odradili svojih osam sati!
Pregledali smo Aleute i zasli u Be-ringov tjesnac tako blizu majcici Rusiji da smo mogli
osjetiti miris njezina borsca. Vrijeme je za veceru, za rostbif, da budemo tocniji!
63
- Zao mi je, ali ne mogu rei nista vise. Vratit emo vas cim bude mogue.
- Je li to uzbuna?
- Nije rijec o majcici Borsc, toliko vam mogu rei.
- Toliko nije dovoljno, pogotovo ne to. Jesu li navratili mali zeleni s kvazara Tinkerbell?
- Djelujemo izravno po nalogu zapovjednistva, Strateskog zracnog zapovjednistva, je li to
dovoljno, Hoote?
- Dovoljno da mi pokvari moj rostbif - odvrati potisteno Gibson. - Nazovite moju enu i
recite joj, hoete li?
- Svakako. Bit e javljeno svim suprugama i/ili najbliim rodacima o promjeni zapovijedi.
- Hej, pukovnice! - ubaci se u razgovor prvi casnik zrakoplova. Ima jedno mjestasce u
sredistu Omahe, na Farnam Streetu koje se zove Doogies. Oko osam navecer ondje e biti
jedna crvenokosa za barom, koja se odaziva na ime Scarlet. Hoete lije obavijestiti...
- To e biti dovoljno, satnice, vi pretjerujete... Rekli ste
Doogies?
Mamutski mlanjak EC-135, poznat kao "Dalekozor" u neprekidnoj pretrazi nebesa po
nalogu Strateskoga zracnoga zapovjednistva - usmjerio se prema visinama i ubrzao, kako
bi dostigao prvotnu visinu od osamnaest tisua stopa. Zatim se usmjerio prema
sjeveroistoku, presao rijeku Missouri napustivsi Nebrasku, nadletio podrucje Iowe. Iz tornja
zrakoplovne baze Offutt, nadzornoga sredista odakle se upravljalo letovima Strateskoga
zracnoga zapovjednistva diljem svijeta, poslana je zapovijed pukovniku Gibsonu da se
usmjeri prema kodiranoj tocki na sjeverozapadu gdje e ga, na jos uvijek svijetlom nebu,
cekati zrakoplov s gorivom.
Nije moglo biti rasprave. Pedesetpeta strateska izvidacka skupina bila je temeljna jedinica u
Offuttu, odakle je izvodila misije globalnoga motrenja i kao takva bila je, jednako kao i 544.
strateska obavjestajna skupina, podlona zahtjevima super-kompjutora Cray-X-MP. Taj je
superkompjutor imao za nadzornika AFGWC, punim nazivom Globalnu kontrolu vremena
ratnoga zrakoplovstva, no neki dobri poznavatelji Strateskog
zracnog zapovjednistva vjerovali su da ta ustanova nema nikakve veze s meteorologijom.
- Sto se to dogada dolje? - upitao je pukovnik Gibson.
30
- Do vraga, mene zanima sto e se tek dogoditi kod Doogiesa - odvrati mladi i ljutiti
satnik. - Sranje!
U Pentagonu, u zastavama ukrasenom uredu svemonog ministra obrane, jedan sitan
covjek sa zgrcenim licem i malo naherenom vlasuljom sjedio je, oslonjen na tri jastucia,
iza golemoga uredskoga stola i doslovce rigao u telefon.
- Pritisnut u ih! Uzimat u mjeru tim nezahvalnim divljacima sve dok ne budu prosili
otrov, ali neu im dati ni to! Nitko se nee preda mnom izmotavati... Ja drim u zraku cetiri
zrakoplova tipa 135 i opskrbljivat u ih gorivom, ako treba, dan i no!
- Na tvojoj sam strani, Felbce - rece mu ponesto zbunjeni sef Vrhovnog stoera - ali ja
nisam zrakoplovac. Zar im ne bismo morali ponekad dopustiti da se spuste? Do sutra
poslijepodne imat es u zraku cetiri zrakoplova tipa 135, i to sve iz Offutta, ali to je onda
krajnja granica. Ne bismo li mogli podijeliti teret s drugim bazama Strateskoga
zapovjednistva?
- Ne dolazi u obzir, Corky. Omaha je kontrolni centar i neemo im ga pustiti! Jesi li ikad
gledao Dukeove filmove? Kad tom crvenokonom olosu das dlaku s glave, on e te zaskociti
straga i uzeti ti skalp.
- Ali sto e biti sa zrakoplovima, s posadama?
- Prestani Corky! - Ministar obrane zalupio je telefon.
Brigadni general Owen Richards, zapovjednik Strateskoga zracnoga zapovjednistva zurio je
bez rijeci u dvojicu ljudi iz Wa-shingtona. Obojica su na sebi imala crne terenske ogrtace i
tamne suncane naocale pod tamnosmedim sesirima, koje nisu skinuli ni u nazocnosti ene,
zrakoplovnog bojnika, koja ih je dopratila u ured. Takve neljubaznosti Richards je pripisivao
vojnim obicajima sto ih on osobno nikad nije prihvatio; obicno
64
65
, uar, a samo narednica; i zat ?rirodom- Ne, ti se sasavost t im ^ manJkal
* ^mne1 >Zbog ko^e su Jama" Sesire usred toploga
vc su naSUll^ane naocale ni u Zfaka slItle 2ayjese bile spus-jLo .Unca koje je zalazilo.
Pc0 doflju k(jicu ^Oc zabrinutosti zbog
zaur-
5 iz ladice. Jece covjek slijeva. pka2ati?
je otvarao vrata svojoj tajfl jOj ali ipak, bila je ena \ nelt o -vasingtonski tipovi nisu ta^
uljudnosti, nego krivicom
cno nosili teske terenske ^ ^-----
ljetnoga dana, a nisu skinuli" , Sve Su polumracnom generalovu u*..^ih 2 tene radi
obrane od &L&" ludaci Ne, pomisli Owen, om su sa ^ tiho
- Gospodo - Pc^ dofJu la-uicu <."w"^au z.uuB koje je neprimjetno otvori^ ^i
vai^ U kojoj je bilo oruje. - Pusteni ste ovamo zahvau^g Osob rodajnicama, no ipak
bi bilo bolje da mi ih dat6jer <ju vas obo" Pregleda... Nemojte stavljati ruke ispod ogrtaca
^^j svoj kalibJlcu isprasiti! ~
la Richards odjednom, izvi? isj<aznicie __ <"" -45 iz ladice.
- Ali, elite vidjeti na> .^ae m
- Kako bismo vam vjek s desne strane.
- Samo dva prsta! zavlacite cijelu ruku, obl
- Jamacno ste tako
ckoj proslosti. s3>------<J(
- U pravu ste, prove Qbajica to ... Stavite sesire na stol. -- ^$me -nisu iskaznice. To su
bllJesKete ga ^gL
- Ali s potpisom sto l6fona ^to
agent slijeva. - I s ^^Ati poznat, ako zaelite ProvJ6.roiu Ste m-j
- Glede zapovijedi V" ared! . prije provedbe i pte&l&to*^ cetiri d -na privatnoj crvenoj
iimJi> V mmistra kasnije trgne se kad Je cu^jed je P^m1JCn dine, da, gospodine.
ZapO^J Kadja J^a. _
31
slusalicu, a oci mu zablJes^ - P^osar?trio - Cijeli"VVashingtonjep^^^ cijel* WJc^.on.
- Ne, Richardse, ne ^\ zd^Sna "itlgton, nego samo neki ljudi u njemu " rece
" S^Vorei posve tiho.
upita co-
vas r^Znij^ral. - Ako vidim da ^jicavj z *i.
lvaljujui vasoj ratni-
dvije
u Washingtonu. - Do vraga, to
0 Prepoznati - rece je sigurno takoder
dali, nazvao bih ards uzme telefon i koji trenutak ra"e. - Da, gospo General vrati
dvoJicu ulJeza-
- I sve mora ostati posve povjerljivo, do maksimuma. Zapovijed koju ste primili bit e
povucena sutra u osamnaest sati, a do tada Stratesko zracno zapovjednistvo jednostavno
ne postoji. Iskljuceno je.
- Isuse, zasto!
- Zato sto se to tice rasprave o jednom novom zakonu kojeg jednostavno ne moemo
dopustiti - objasni agent s lijeve strane, dok su mu oci i dalje sakrivale suncane naocale.
- Kakav je to zakon? - povice general.
- Vjerojatno protiv komunjara - odgovori drugi izaslanik iz glavnoga grada drave. - U
Vrhovnom sudu imaju krtice.
- Protiv komunjara...? O cemu to do vraga govorite? Sovjetski Savez vise ne postoji, a
onaj prokleti Vrhovni sud stoji desno barem toliko koliko i predsjednik, veliki komunikator!
- To su lijepe elje, vojnice. Neka samo jedna misao prode kroz vasu vojnicku glavu. Mi
neemo prepustiti tu bazu! Ona je nase nervno srediste!
- Prepustiti je - kome!
- Rei u vam samo nesto: kodni naziv je WOPTACK, to je sve sto morate znati. I cuvajte
ga pod vasim sombrerom!
- WOP... napad? Znaci li to da talijanska vojska jurisa na
Omahu?
- Nisam to rekao. Ne mijesamo se u etnicke sukobe.
- Onda, sto ste do vraga ipak rekli?
- Najstroa tajna, generale. To ete valjda razumjeti.
- Moda hou, a moda i neu, ali sto je s nasa cetiri zrakoplova u zraku?
- Usmjerite ih prema dolje, a zatim ih usmjerite prema
gore.
- Sto? - izdere se Owen Richards, skocivsi sa stolice.
- Slusamo svoje nadredene, generale, a trebali biste i vi.
Eleanora Devereaux i Aaron Pinkus - s licima iz kojih je nestala boja, razjapljenih ustiju i
razrogacenih ociju - sjedili su jedno do drugoga u dvosjednom konatom naslonjacu Sama
De-vereauxa, u njegovu privatnom uredu zabranjenom za javnost
67
sto ga je bio uredio za sebe u obnovljenoj zgradi na podrucju Westona, Massachusetts. Nisu
govorili, jer ni jedno od njih dvoje nije bilo u stanju govoriti. Nejasni zvuci sto su izlazli iz
Samova grla bili su, u biti, tek nalik moguim odgovorima na pitanja sto su mu postavili
njih oboje. Nije bilo osobite koristi od toga sto je Samuel Lansing Devereaux, paraliziran
napadom na spilju njegova dvorca, ostao pripijen uza zid, ispruenih ruku i rasirenih
dlanova, pokusavajui prekriti sto vise inkrimini-rajuih fotografija i novinskih izrezaka.
- Samuele, sinko moj - zapocne napokon Pinkus, skupivsi toliko snage da se oglasi, i tek
hrapavo sapne.
- Molim vas, nemojte to reil - usprotivi se Devereaux. - On je obicavao tako govoriti.
- Tko je sto govorio? - pocne mumljati jedva prepoznatljiva Eleanora.
- Stric Zio...
32
- Ti nemas strica koji bi se slicno zvao, osim ako ne mislis na Sevmoura Devereauxa koji
se oenio Kubankom pa se morao odseliti u Miami.
- Ne misli on na njega, draga Eleanora. Ako me pamenje dobro slui, jer sam star covjek
koji se sjea svog boravka u Milanu prigodom nekih pregovora, zio jednostavno znaci
"stric". Vas sin kae doslovce "stric Stric", razumijete li? >
- Jos uvijek ne.
- On govori o...
- Sutite! - povice lady Devereaux, pokrivsi svoje nevelike aristokratske usi.
- O papi Francesku Prvom. - nastavi istaknuti odvjetnik iz Bostona, dok mu je lice trenutno
podsjealo na ono od sest tjedana staroga lesa iz hladnjaka. - Sammy... Samuele... Same,
kako si to mogao?
- Aarone, to je tesko...
- To je neshvatljivo] - zagrmi Pinkus, sada punim iako jos nekontroliranim glasom. - Ti kao
da postojis na nekom drugom svijetul
- Moete tako rei - sloi se Devereaux, spustivsi ruke sa zida i spustivsi na koljena. Zatim
se, na koljenima, malo po-
68
malo priblii nevelikom ovalnom stolu ispred maloga naslonjaca. - Vidite, nisam imao
nikakav izbor. Morao sam raditi sve sto mije onaj balavi crv rekao...
- Ukljucujui u to i otmicu pape\ - vrisne Aaron Pinkus, opet nesposoban pronai svoj
prirodni glas.
- Prestanite! - zaurla Eleanora Devereaux. - Ne elim vise nista cuti!
- Bilo bi to bolje, draga Eleanora, i ako dopustate, molim vas budite tisi. Nastavi Sammy.
Ni ja ne elim to slusati ali, za ime boga Abrahamova koji ravna svijetom i koji nam moe
nesto objasniti, kako se to dogodilo? Svakako, ocito je da se dogodilo. Novine su bile u
pravu i mediji posvuda! Postoje dva covjeka? To je vidljivo i na ovom zidu! Postoje dvojica
papa, ali ti si oteo onoga pravoga!
- Nije bas tako - pocne se braniti Devereaux, dok su obojica tesko disali. - Znas, Zio je
drao da je to potpuno u redu...
- U redu? - Aaronova brada opasno se pribliila plohi stola za kavu.
- Da, tako je. Nije se bas dobro osjeao i... dobro, to je drugi dio price, ali Zio je bio bistriji
od bilo koga medu nama. Hou rei, on se s tim sloio.
,- Kako se to dogodilo, Same? Za to je kriv onaj ludi general MacKenzie Hawkins, zar ne?
Vidimo ga na svim fotografijama. On je od tebe napravio najveega, jos neotkrivenoga
otmicara u povijesti svijeta! Jesam li u pravu, makar priblino?
- Mogao bi tako rei. Ali, moda i ne.
- Kako, Same? Kako? - pitao je stari odvjetnik, dok je prelistavao primjerak Penthousea
sto ga je bio nasao na stolu za kavu, a zatim pocne njime mahati pred onesvijesenim
licem Eleanore Devereaux.
- U ovom broju ima nekoliko odlicnih clanaka... vrlo akademski pisanih.
- Sammy, preklinjem te, nemoj to ciniti meni niti svojoj ljubljenoj majci koja te je rodila u
mukama, a u ovom joj je trenutku moda potrebita pomo izvan nasih moi. Za ime Boga,
kod kojeg u snano prosvjedovati u hramu na sutrasnji sabath, sto te je bilo opsjelo
odvaiti se na takav ogavan cin?
69
- Dobro, Aarone - "opsjelo" je prilicno tocan opis onoga navodnoga - podvlacim rijec
navodnoga kriminalnoga cina na koji se ti pozivas.
- Ne trebam se na nj "pozivati", Same. Jednostavno, ukazujem na ove znakovite clanke iz
novina, obljepljene po zidu!
- Ipak, Aarone, oni ne upuuju na siguran zakljucak...
- Hoes li rei da bih morao optuiti papu?
- Prema iskljucivim povlasticama Vatikana, to ne bi bilo mogue.
33
- Ve ove fotografije ucinile bi pravila dokaznog postupka nepotrebnim. Zar te nisam
nicemu naucio?
- Molim te, podigni majci glavu da se pribere.
- Bolje joj je da bude odsutna, Same. Sto znaci rijec "opsjelo"?
- Pa dobro, Aarone, ne uzimajui mi to sad za zlo, izasao sam iz banke podataka vojne
obavjestajne slube G-dva s primjercima strogo tajnih dokumenata, pricvrsenima na moj
rucni zglob, i to samo 24 sata prije mog otpusta iz vojske.
- Tako dakle?
- Vidis, Aarone, tada su Macovi prijatelji iz vojske upali u postupak. Ucinio sam malu
pogresku u slucaju azijatskoga "Zlatnoga trokuta". Pokrenuo sam tubeni postupak protiv
nekoga generala Ethelreda Brokemichaela zbog trgovanja drogom, dok se zapravo radilo o
njegovu neaku Heseltineu Brokemi-chaelu. Ethelredovi prijatelji pobjesnili su, a budui da
su svi oni bili i prijatelji Maca Hawkinsa, okupili su se oko Hawka i zaigrali njegovu igru.
- Kakvu igrdl Heseltine... Ethelred, droga, Zlatni trokut! Dobro, pogrijesio si i povukao
optubu. Sto onda?
- Ne, bilo je prekasno. Vojska je s tim u svezi gora od Kongresa: Ethelred nije dobio tri
zvjezdice, a njegovi su prijatelji to natovarili meni i pritom pomogli Macu.
- I onda?
- Jedan od onih gadova pricvrstio je lancem torbu s papirima na moj rucni zglob, stavio na
nju naljepnicu "strogo povjerljivo", a ja sam potpisao primitak dvije tisue sest stotina
cetrdeset jednog primjerka najtajnijih dokumenata, od kojih veina
70
nije imala nikakve veze s Mac Hawkinsom, koji je nevino stajao uz mene.
Aaron Pinkus zatvori oci i potone u mali naslonjac, dok mu je rame doticalo potpuno
zbunjenu Eleonoru Devereaux.
- I tako si pripao njemu, grubo receno, u sljedeih pet mjeseci. - Aaron oprezno otvori oci.
- Ili to ili bi moj otpust iz vojske bio odgadan u beskraj... ili bih odsjedio dvadeset godina u
Leavenworthu.
- A onda je dosao novac od ucjene...
- Kakav novac? - prekine ga Sam.
- Upravo onaj novac koji si tako raskosno potrosio na obnovu ove kue... stotine tisua
dolara! To je bio tvoj dio ucjene, zar ne?
- Kakve ucjene?
- Za papu Franceska. Onda kad ste ga pustili na slobodu.
- Nismo dobili novac. Kardinal Ignatio Quartz odbio je platiti.
- Koji je to kardinal?
- To je duga prica. Quartz je bio sretan s Guidom.
- S Guidonfl
- Previse galamis, Aarone - promrmlja Eleanora.
- Guido Frescobaldi - objasni Devereaux. - Ziov vrlo slican neak, koji je nastupao kao
statist u treerazrednim predstavama Scale i pokatkad dobivao male uloge.
- Dosta! - Slavni je odvjetnik nekoliko puta duboko uzdahnuo, cinei sve sto je mogao ne
bi li opet uspostavio nadzor nad samim sobom. Snizivsi glas, govorio je sto je tise mogao.
- Same, ti si se vratio kui s gomilom novca koji nisi naslijedio od nekog preminulog
Devereauxa. Odakle ti taj novac, Same?
- Pa, Aarone, kao glavni partner imao sam pro Tata udio u ostatku kapitalizacije, prvotno
predvidene za korporaciju.
- Koju korporaciju? - upita Pinkus, dok je njegov tihi glas postajao jedva cujan.
- Komapaniju Shepherd.
- Shepherd...?
- Kao u Good Shepherd.
71
I
34
Aaron ponovi kao u snu: "Novac je, dakle, bio podignut za tu korporaciju".
- Zapravo, uz utrak od po deset milijuna dolara po investitoru, pri cemu je njihov broj bio
ogranicen na cetiri, a predvideno je bilo i ograniceno partnerstvo s glavnim partnerima.
Njihovi pojedinacni rizici bili su, naravno, ograniceni uloenim kapitalom i temeljeni na
projekcijama koje su ukljucivale povrat dobiti prema njihovim ulaganjima u odnosu od
deset prema jedan... U stvarnosti, nitko od te cetvorice ulagaca nije brinuo da bude
slubeno priznat; oni su vise voljeli da njihova ulaganja budu smatrana dobrotvornim
prilozima u zamjenu za njihovu anonimnost.
- Anonimnost...? Anonimnost vrijednu cetrdeset milijuna dolara?
- Medutim, mnogo toga bilo je zajamceno. Hou rei, gdje bih ja zapravo mogao utuiti te
korporacijske papire, Aa-rone?
- Ti? Ali ti si savjetniku toj komediji od poslovnoga poteza, zar ne?
- Ne svojom voljom, usprotivi se Devereaux. - Nikako svojom voljom.
- Naravno, posrijedi je bilo onih dvije tisue i nesto obavjestajnih dokumenata. Ili uskrata
otpusta iz vojske. Ili Leaven-worth.
- Jos gore, Aarone. Mac mi je objasnio kako postoje i manje javni nacini od plotuna
streljackoga voda, ako se Pentagon odluci za smaknue.
- Da, da, razumijem... Same, tvoja draga majka koja sad ovdje lei u soku, spomenula mi
je kako si joj ti tvrdio da si novac stekao prodajom religijskih rukotvorina...
- Doista, kako je bilo jasno utvrdeno u propisima za ograniceno partnerstvo, prvotna
zadaa korporacije bila je promet kupljenim religijskim rukotvorinama. Mislim da sam se
tim bavio prilicno uspjesno.
- Dragi Boe - usklikne Pinkus gutajui pljuvacku. - Naravno, religijska rukotvorina o kojoj
je rijec bila je osoba pape Francesca Prvog kojega ste vi oteli.
P
- Slusaj, Aarone, to ne zvuci bas sasvim legalno, naprotiv. Tvrdnja bi se mogla cak
proglasiti klevetnickom.
- Sto to pricas? Pogledaj ove zidove, ove fotografije!
- Predloio bih ti, Aarone, pogledaj ih jos jednom. Slubeno govorei, otmica se definira
kao odvodenje silom ili prisilom odnosno zadravanje neke osobe ili nekih osoba protiv
njihove volje. Iako je, kao sto sam ve priznao, bila razradena i financirana potanka
strategija s namjerom da se ostvari taj cilj, strategija je propala i bila je nadomjestena
dobrovoljnom, rekao bih cak odusevljenom, suradnjom subjekta. Subjekt o kojemu je rijec
na ovim fotografijama ne izgleda kao netko pod prisilom. Zapravo, on izgleda zadovoljno i u
izvrsnom raspoloenju.
- Neu ti rei da bih to htio znati, ali kako si ga uspio - njega! - prebaciti natrag u Rim?
- To su pripremili Mac i Zio. Hawk je to nazvao "vrlo zakucastom misijom", dok je Zio
pritom pjevao opere.
- Ja sam dokrajcen - prosapta Pinkus. - Kad bih mogao, poelio bih da se ovaj dan nikada
nije dogodio, da nisam cuo ni rijeci od onoga sto je bilo izgovoreno u ovoj prostoriji i da
sam izgubio vid.
- A sto mislis, kako se ja osjeam svaki dan? Sve ljubavi nestale su iz mog ivota, ali nesto
sam ipak naucio, Aarone. Zivot mora tei dalje!
- Kakva jedinstvena izreka.
- Hou rei, s tim je gotovo. Sve je to proslost, ali ja sam na neki nacin zadovoljan sto se
to dogodilo. Nekako, to me oslobodilo. Sad se mogu dignuti i krenuti naprijed, znajui da
me onaj crv balavac nikad vise nee moi dotaknuti!
Dakako, zazvonio je telefon.
- Ako je to ured, ja se nalazim u hramu - rece Pinkus. - Nisam spreman za vanjski svijet.
- Ucinit u to - rece Sam diui se i uzimajui slusalicu, jer telefon je ponovo zazvonio. -
Majka je ovdje, na neki nacin, i bolje je da Cora ne odgovara na pozive. Znas, Aarone sad
kad je sve na vidjelu, doista se osjeam bolje. Znam da u s tvojom potporom moi
ponovno ii naprijed i suocavati se s novim izazovima, otkrivati nove vidike...
35
72
73
- Javi se na telefon Sammy. Glava mi puca.
- Da, da, oprosti, ao mi je. - Devereaux uzme slusalicu, pozdravi se s nekim s druge
strane, zastane na trenutak, a zatim pocne vriskati takvim nezaustavljivim bjesnilom da je
njegova majka skocila sa stolice, srusila ovalni stoli za kavu i pala na pod.
74
6
- Sammy\ - vikao je Aaron Pinkus, lomei se izmedu one-svijestene Eleanore i njezina sina,
koji je u provali panike kidao svaku uokvirenu fotografiju do koje je mogao doi na zidu i
bacao je na pod. - Same, smiri se!
- Balavi crv! - vriskao je Devereaux. - Licinka svemirskih dimenzija, najprezrenije ljudsko
bie. On nema pravo...
- Tvoja majka, Sammy. Moda je ve mrtva!
- Zaboravi je, ona ne bi znala kako to uciniti - rece De-vereaux, ne prestajui jurisati na
zid iza pisaega stola, kidajui s njega fotografije i izreske. - On je bolestan, bolestanl
- Nisam rekao bolesna, rekao sam mrtva - rece Aaron Samuel klecei na koljenima i drei
cvrsto eninu glavu koja se tresla, nadajui se da bi to njegovo lukavstvo moglo utjecati na
sina. - Ti bi se doista morao makar malo zabrinuti.
- Zabrinuti? Je li on ikad pokazivao prema meni bilo kakvu zabrinutost. On mi je rastrgao
srce...
- Nisam rekao on, Same, rekao sam ona. Tvoja majka.
- Hej, majko, zar ne vidis da sam zaposlen?
Pinkus izvuce mali mobilni telefon iz depa i pocne pritiskati tipke. Njegov vozac, Paddy
Lafferty, ve e cuti hitni poziv. Morat e ga cuti.
Doista, cuo ga je. Za nekoliko trenutaka moglo se cuti kako Paddy juri kroz ulaz istocnoga
krila, zaprijetivsi usput roda-ki Cori da ga ne smeta ili e se lose provesti.
- Mick, nema opasnosti!
Sam Devereaux bio je privezan za stolicu iza njegova pisaega stola, dok su mu ruke i noge
bile pricvrsene krpama otrgnutima
75
i
od plahte s njegova kreveta. Bijase to djelo Paddvja, Patricka Laffertva, nekad narednika na
normandijskoj plai Omaha Beach za Drugoga svjetskoga rata. Zavezani Devereaux bio je
onesvijes-ten, ostavljen u svojoj spavaoj sobi. Kad se osvijestio poceo je tresti glavom i
mirkati, nastojei pronai nesto sto je nalikovalo njegovu glasu. - Napalo me pet
narkomana - prozbori naposljetku.
- Nije bas tako, Same - rece mu Paddy, prinosei casu s vodom odvjetnikovim usnama.
- Ti si mi to ucinio?
- Nisam imao izbora, Same. Kad netko prijede svaku mjeru vojnickih grubosti, privodis ga
zdravom razumu kako god moes. Nije to nista strasno, momce.
- Ti si bio u vojsci? Vojnickih...! Bio si s MacKenziem Hawkinsonf!
- Same, ti znas to ime?
- Jesi li dakle bio?
- Nikada nisam imao cast osobno susresti velikog generala, ali vidio sam ga! U Francuskoj
je deset dana zapovijedao nasom divizijom, i kaem ti, Mac Hawk je najbolji zapovijed-nik
sto ga je vojska ikad imala! Patton je pred njim nalikovao baletanu; iskreno receno, volio
sam staroga Georgea, ali on nije bio ravan Hawku.
- Pritegnut sam! - povice Devereaux, nastojei olabaviti veze. - Gdje je moja majka... gdje
je Aaron? - upita naprecac, osvrui se po praznoj sobi.
- Glede tvoje majke, momce, odnio sam je u njezinu spavaonicu. Gospodin Pinkus upravo
joj je dao malo konjaka ne bi li je potakno na san.
- Aaron i moja majka!
36
- Budi malo gipkiji, momce... Evo, popij malo vode. Dao bih ti i malo viskija, ali ne
vjerujem da bi ga mogao provariti. Oci ti ne odaju covjecne namjere, vise su nalik macjim
ocima u trenutku kada ona cuje neko suskanje.
- Prestani! Citav moj svijet se rusi!
- Nemoj se baviti zagonetkama, Same. Gospodin Pinkus ve e sve to ponovno spojiti. U
toj struci nema veega covje-
76
ka... Evo, on se ve vraa, cujem ga kako dolazi kroz ono sto je preostalo od vrata.
Iscrpljena i krhka spodoba Aarona Pinkusa teskom se mukom dogegala u zabranjeni ured,
kao da se upravo vratila s uspona na Matterhorn. - Moramo razgovarati, Samuele - rece on,
potonuvsi bez daha u stolicu ispred pisaega stola. - Molim te Paddy, hoes li nas ostaviti.
Rodaka Cora upravo je odlucila ponuditi ti u kuhinji odrezak na aru.
- A sto je sa mnom? - zavapi Devereaux. - Hoe li me netko osloboditi?
- Ostat es gdje si i kakav si dok ne dovrsimo nas razgovor, Samuele.
- Govorite mi "Samuele" samo kad ste bijesni na mene.
- Bijesan? Zasto bih morao biti bijesan? Umijesao si mene i tvrtku u naj odurniji zlocin od
vremena egipatskoga srednjega carstva do danas, a od tada je proslo ve cetiri tisue
godina. Bijesan?Ne, Sammy, ja sam samo histerican.
- Gazda, moda je bolje da odem.
- Dozvat u te kasnije, Paddy. Uivaj u odresku kao da ti je to posljednji komad mesa u
ivotu.
- Samo produite tako, gospodine Pinkuse.
- Izvui es me iz ovog hrama ako ti se ne javim za sat vremena. - Lafferty se brzo udalji,
zalupivsi osteenim vratima.
Prekriivsi ruke, Aaron rece tiho: - Moram pretpostaviti da onaj tko ti je telefonirao nije bio
nitko drugi do li general MacKenzfe Hawkins. Jesam li u pravu?
- Dobro vam je poznato da ste u pravu, ali onaj kanali-zacijski stakor nije mi smio to
uciniti!
- Sto ti je zapravo ucinio?
- Razgovarao ]q sa mnom.
- Zar postoji neki zakon koji zabranjuje razgovor?
- Medu nama dvojicom, sigurno. Prisegnuo je nad Prirucnikom vojnih propisa da cijeli
ostatak svoga bijednoga i promasenoga ivota nee vise sa mnom izmijeniti ni rijeci!
- Ipak, ocijenio je da mora prekrsiti tu svecanu prisegu, sto znaci da je osjeao kako ti
mora priopiti nesto osobito vano. Sto je to bilo?
77
- Zar je to itko cuol - zaurla Devereaux, pokusavajui opet olabaviti veze kojima je bio
pricvrsen za stolicu. - Sve sto sam cuo od njega, bilo je to da leti u Boston kako bi me
vidio. Zatim je nastupila ludnica.
- Ti si poludio, Same... Kada e krenuti na put?
- Otkud da ja to znam?
- Dobro. Ti si iskopcao svoje usi i ukljucio pradavne strahove... Ipak, uz pretpostavku da ti
je htio rei nesto vrlo vano - inace ne bi prekrsio dogovor da te vise nikad ne vidi -
moemo zakljuciti da njegov let neposredno slijedi.
- Jednako kao i moj put u Tasmaniju - doda Devereaux strastveno.
- To je jedna od stvari koje ne smijes uciniti - prekine ga Pinkus podjednako odlucno. - Ne
moes pobjei niti ga smijes izbjei...
- Jedan razlog! - upadne Sam vicui. - Dajte mi jedan razlog zasto ga ne bih smio izbjei.
On je isto sto i znak za uzbunu na "Titanicu"!
- Zato sto e on nastaviti ucjenjivati tvoju glavu - kao i moju, budui da sam bio tvoj jedini
poslodavac otkako si zavrsio studij - zbog sudjelovanja u tom zlocinu svih vremena!
- Niste vi bili onaj tko je iz banke podataka izasao s vise od dvije tisue strogo povjerljivih
dokumenata. To sam bio ja.
37
- Taj naizgled opasan cin postaje nevaan u usporedbi s dokazima koje si upravo potrgao
sa zida... No, kad to ve spominjes, je li se dogodilo nesto vano nakon krade tih
dokumenata?
- Cetrdeset milijuna vanih stvari - odgovori Devere-aux. - Kako mislis da je inace taj
dijabolicki general s rijeke Stiks mogao stvoriti svoj kapital?
- Ucjenom...?
- Od Cose Nostre do nekih Britanaca koji nisu bas ocekivali odlicje Viktorijina kria, od
bivsih nacista ciji je ugled bio do koljena u pileim govnima, do arapskih seika koji su
zaradili novac cuvajui svoj uloeni novac u Izraelu. On me je natjerao da ih traim.
- Dragi Boe, tvoja mi je majka rekla da su to sve bile
78
tvoje fantazije! Ubojice na igralistu za golf, Nijemci na farmama pilia... Arapi u pustinji.
Oni su stvarno postojali.
- Ponekad, ne cesto, popijem martini koji ne bih trebao.
- Ona je takoder spomenula... i to da je Havvkins iskopao te nistarije iz obavjestajnih
dokumenata te ih natjerao na kapitulaciju pred njegovim zahtjevima?
- Kako nisko moete dospjeti...
- Koliko ostrouman moe netko biti?
- Gdje je vase moralno oruje, Aarone?
- Sigurno ne slui huljama, Same.
- Onda, moda kao potvrda dokaza koje ste vidjeli na zidu?
- Sasvim sigurno, ne!
- I, na cemu si onda?
- Ne moe se nista uciniti s drugim. To nema nikakve veze.
- Ne, kad biste vi bili ja, savjetnice.
Aaron Pinkus udahne duboko vise puta u tisini, a zatim stavi svih deset prstiju na
pokunjeno celo. - I za svaki nemogui problem mora postojati neko konacno rjesenje, u
ovom ivotu ili nakon njega.
- Vise bih volio ono prvo, Aarone, ako nemate nista protiv.
- Pokusavam se s tim sloiti - rece stari odvjetnik. - Poslije emo se, kao sto si rekao,
ponovo dignuti i krenuti u juris.
- Juris, na koga?
- Na zajednickoga neprijatelja, generala Hawkinsa.
- Vi biste to ucinili?
- Imam interes za to, Sammy. Ti moes rei da bi on vodio u propast. Ali htio bih te
upozoriti na jednu istinu nase profesije: odvjetnik koji sam sebe zastupa ima budalu za
klijenta. Tvoj general Hawkins moe imati izvanrednu vojnicku nadarenost, sa svim svojim
briljantnim ekscentricnostima, ali skromno dodajem da on jos nije suprostavio svoje
sposobnosti s onima Aarona Pinkusa.
Perjem ukraseni Gromoglavi, poglavica plemena Wopotami, ispljunuo je izgrienu cigaru i
vratio se u svoju kolibu. U njoj je, uz ocekivane rukotvorine americkih Indijanaca kao sto
su lani
79
I
skalpovi, postavio gumeni vodeni madrac za bolesnike i razlicitu elektronicku opremu
kojom bi se i Pentagon ponosio - tocnije, ponosio bi se da nije bila ukradena. Uzdahnuvsi
glasno, kako u tuzi tako i u bijesu, Gromoglavi oprezno skine svoju uasnu perjanicu i baci
je na prljavi pod. Uronivsi rukom u torbicu od jelenjske, koe izvuce svjeu cigara
bezimenoga proizvodaca i ogranicene kakvoe, gurne je u usta i zatim je pocne gristi s
kraja, sve dok mu se zubi nisu obojili duhanom. Krene prema madracu i spusti se na njega,
ali odmah izgubi ravnoteu i padne na leda upravo u trenutku kad je zazvonio njegov
celularni telefon, skriven u stakalcima ukrasenom plemenskom ogrtacu. Zvonjava nije
prestajala dok se on bacakao pokusavajui odrati ravnoteu na uznemirenoj vodenoj
38
povrsini; napokon se uspije uspraviti i stati cizmama na tvrdi prljavi pod. Lju-tito zgrabi
telefon i grubo progovori: - Sto je? Razgovaram!
- Daj sefe, jedini razgovor ovdje je kada djeca cuju pse kako laju.
- Nikad ne znas tko zove, sinko.
- Nisam znao da itko dragi ima broj.
- Djeluj uvijek budan, djecace. Sto je dakle?
- Znate onaj engleski par koji je jucer bio ovdje i pitao za vas?
- I sto je s njima?
- Vratili su se, ali s jos jednim parom pomagaca. Jedan izgleda kao da njegov cuvar ne zna
da je pobjegao iz kaveza, a drugi stalno smrca, moda se prehladio ili su mu se upalile
nosnice.
- Moda su nesto namirisali.
- S njegovim nosom, ne.
- Ne zanimaju me pomone trupe, zanimaju me engleski tipovi. Onaj tvoj odvjetnicki idiot,
Charlie Redwing, sigurno im je nesto otkucao.
- Slusaj, Gromoglavi, osim sto je pao s one rage, bio je strasan. Nisu nista doznali o tebi, a
ona pomodna dama gledala je neprekidno u njegov konati remen...
- Povez oko bokova, sinko.
- Moda je to doista bio povez - prihvati prijatelj, dok se Gromoglavi ponovno bacio na
vodeni madrac.
- Savjetujem ti da se okanis prisnosti, momce. Ti si ovdje samo podredeni niskoga cina i
zato me moras oslovljavati kao sefa!
- Dobro, sefe, a sada moes otii u grad i kupiti svoje smrdljive cigare.
- Nisam ti prigovorio tako strogo, sinko, samo sam htio odrati logican red zapovjednistva.
Htio sam rei da se prema pomonim trupama ne moe tako odnositi.
- Moda... Sto dakle zamisljas? Hou rei, sto su oni namirisali?
- Nije vano sto su oni namirisali, mladi covjece, nego sto je namirisao netko drugi, a sto
je zahtijevalo dolazak pomonih trapa. Ti Britanci nisu svojom voljom ponovno krenuli u
napad, nego im je to zapovjedio visi od njih, kome je trebala nova procjena. Gdje su oni
sada?
- U trgovini indijanskim suvenirima. Kupuju gomilu stvari i vrlo su ljubazni. Djevojke koje
prodaju - oprostite, htio sam rei squaws - vrlo su sretne. Upravo smo narucili jos suvenira
s Tajvana.
Gromoglavi se namrstio, upalio cigaru i progovorio. - Ostani sa mnom u vezi, jer moram
razmisliti. - Nakon sto je cigarni dim zamalo ve ispunio unutarnjost kolibe, Hawk se
ponovno javi. - Uskoro e se Britanci poceti raspitivati za moje ime.
- Pogadam da hoe.
- Dogovori se s jednim mojim podjarmljenim bratom da im kae kako se moja koliba nalazi
otprilike dvije stotine anti-lopinih skokova iznad sjevernoga pasnjaka, pokraj mjesta gdje
se pare bizoni i nedaleko od velikih hrastova, gdje orlovi lijeu svoja dragocjena jaja. To je
osamljeno mjesto, na kojem mogu opiti s bogovima i duboko razmisljati. Shvaas?
- Ne mogu razumjeti sto mi govoris. Nemamo bizone nego samo nekoliko krava, a jos
nisam vidio ni jednoga orla osim u zooloskom vrtu u Omahi.
- Priznat es da se oko nas prostire gusta suma.
- Pa, moda nekoliko stabala, ali nista vise od toga.
- Prokletstvo, odvedi ih medu drvee, jasno?
80
81
- Kojim putem? Svi su prolazni, ali neki su,bolji od ostalih. Turisticka sezona je bila vrlo
ivahna.
- Dobro razmisljas, momce - usklikne Gromoglavi. - Taktika je dobra. Reci im da e me
bre pronai ako se razdvoje. Onaj koji me pronade moe doviknuti ostalima, koji nee biti
jako udaljeni.
39
- Uzimajui u obzir cinjenicu da nees biti u dubokoj sumi koje nema, ta "dobra taktika" je
glupa. Oni e se izgubiti.
- Nadajmo se, sinko, nadajmo se.
- U sto?
- Neprijatelj se slui neortodoksnom strategijom u skladu s prirodom svoga angamana.
Nemam nista protiv neortodok-sije - do vraga, i sam sam se njome sluio veim dijelom
svoje karijere - ali ona nema smisla ako usporava napredak. U takvoj situaciji, frontalni
napad bio bi najvise obeavajui za nasega neprijatelja - za nj zapravo jedini prikladan
postupak - no, umjesto toga, on zaobilazi nase bokove pucajui iz topova napunjenim
konjskim govnima.
- Ne pratim te, sefe - rece pozivatelj.
- Antropolozi u potrazi za tragovima jednoga velikoga plemena? - oglasi se prezirno
Gromoglavi. - Pleme sa She-nandoaha, divljaci koje je VValter Raleigh priveo kruni - ti si
vjerovao u sve te gluposti?
- Pa, mislim da je to mogue. Wopotami su dosli odnekud s istoka.
- Iz doline Hudsona, a ne Shenandoaha. Zapravo su ih istisnuli Mohawki, zato sto nisu
mogli obradivati zemlju, nisu mogli uzgajati stoku i nisu htjeli izlaziti iz koliba kad je
snijei-lo. Oni uope nisu bili nikakvo veliko pleme; bili su gubitnici odvajkada pa sve do
dana kad su se naselili uz rijeku Missouri, sredinom devetnaestoga stoljea, gdje su
pronasli svoj pravi poziv. U pocetku su se bavili prijevarama, a zatim su poceli kvariti i
bijele doseljenike!
- I ti sve to znas?
- Malo je onoga iz povijesti tvoga plemena sto ja ne znam... Ne, sinko, netko stoji iza ove
tajne operacije i ja namjeravam otkriti tko je to. A sad se baci na posao i posalji ih u sume!
82
Prosle su dvadeset tri minute odkad su se pripadnici izvidacke ophodnje Hvmana Goldfarba
uputili jedan po jedan cetirima putovima u gustu sumu. Odlucili su razdvojiti se, jer su
potanke upute koje su primili kod prodavaonice suvenira bile zapravo potpuno neodredene i
proturjecne. Gomila brbljavih indijanskih ena upustila se u estoku raspravu oko toga koji
je pravi put do satora velikog Gromoglavog poglavice, koji su ocito drale svetim mjestom.
Tek sto je proslo cetrdeset sest minuta, svi pripadnici ophodnje bili su uhvaeni i vezani -
rukama i nogama - o jedno golemo oboreno stablo, usta su im bila zacepljena lanim
dabrovim krznom i svima je receno kako e uskoro biti pusteni uz uvjet da ne pokusaju
osloboditi se veza i vikati. Ako bi to ucinili, na njih bi se srucio bijes podjarmljenoga i
izrabljenoga naroda, osobito na njihove skalpove koji vise ne bi ostali dijelom njihovih
glava. I svakome je, dakako, dodijeljen postupak prikladan njegovu poloaju i spolu.
Engleska dama bila je mnogo otpornija nego njezin slicnojezicni muski sudrug, koji je htio
pokusati neku vrstu orijentalne obrane, ali s jednom jedinom posljedicom da mu je lijeva
ruka bila iscasena. Onaj kratki, frk-tavi Amerikanac pokusao je nesto uciniti s
kratkocijevnim automatom izvucenim ispod pojasa, no pokusaj je svrsio s nekoliko njegovih
slomljenih rebara. Ono najgore, medutim, poglavica Gromoglavi - to jest MacKenzie
Lochinvar Hawkins (drugo ime bilo je izbrisano iz svih dokumenata) - ostavio je za kraj.
Hawk je oduvijek smatrao kako bi bilo potpuno prikladno tako nagraditi najtvrdega
izazivaca. Jednoga Rommela nije se izbacivalo prvim jurisem na Afrika Korps - to
jednostavno ne bi bilo pristojno.
Izazivac o kojemu je rijec bijase golemoga rasta, ali mozgom ne osobito razvijen. Slijedei
iskustvo koje je bio stekao s nekim tko je bio mladi od njega, Hawk je pobijedio izbjegavsi
zaredom dva brza napada i onda gurnuo ukruene prste usred trbuha neprijateljskog
izvidaca. Znao je da uspijeva cim je po-mirisao neprijateljev dah. Iz eluca se izlila gomila
indijanske hrane, sto je glavu, a zatim i tijelo toga diva potpuno srusilo.
- Vojnice, tvoje ime, cin i redni broj!
83
40
- O cemu to govorite? - mucao je podrigujui se neprijatelj kojega je cuvar Gromoglavoga
bio nazvao bikom.
- Zelim cuti tvoje ime i za koga radis. Odmah!
- Nemam imena i ne radim ni za koga.
- Lezi!
- Imajte srca!
- Zasto? Lezi u govna, vojnice!
- To mirise tako ogavno.
- Ne tako ogavno kako smrdite vas cetvero komedijasa. Daj mi ono sto trebam, vojnice!
- To je mokro... u redu, u redul Zovu me Lopata.
- Prihvaam to kao nom de guerre. Tko vam je zapovjednik?
- O cemu govorite?
- Za koga radis?
- Sto ja znam. Kojesta!
- Dobro, vojnice, izgubit es i ostatak svoga eluca! Svida ti se nasa hrana? Sad es dobiti
jos, ti stari oboavatelju crve-nokoaca!
- Evo, sad ste sami rekli! Ja nisam morao ni zucnuti. Redskins!
- Ponovi, roktavce!
- On je igrao za njih! Za Redskinse... dopustite mi da se ustanem, za ime boje!
- Igrao...? Moram znati vise, ti cistacu govana! Sto mi to pokusavas podmetnuti?
- Vi ste blizu, sasvim blizu! Kad je on igrao, nije vise bila potrebna nikakva draga obrana.
Sredio je sve, od Namatha na nie. Moda Hebrew Hercules?
- Namath? Redskins? I Hercules?... Bio je samo jedan takav obrambeni igrac u povijesti
Nacionalne ragbijaske lige. Hy-mie Hurricane!
- Ja nisam nista rekao! To ste vi rekli.
- Vojnice, ti nemas pojma sto sam ja zapravo rekao. - Hawk je govorio tiho, ali brzo, dok je
opustao ue kojim je bik bio vezan za stablo. - Golden Goldfarb - promrmlja on u sebi. - Ja
sam regrutirao toga kurvinoga sina dok sam radio u Pentagonu!
- Vi ste, sto?
- Nisi cuo sto sam rekao, Lopato, vjeruj mi. Nisi nista cuo! ... Poslat u nekoga da vas
pokupi, vas idiote, ali ti mi nisi rekao nista, razumijes li?
- Nisam! Ali svejedno sam vam zahvalan, gospodine veliki indijanski poglavico.
- To je sitnica, sinko, bavimo se vanijim stvarima. Golden Goldfarb, sto li ti znas o njemu?
Ja znam posve tocno gdje je taj nezahvalnik!
Vincent Mangecavallo, direktor Centralne obavjestajne agencije zurio je u specijalni telefon
u svojoj ispruenoj raci kao da je to prenosnik neke priljepcive bolesti. Kad je histericni glas
s drage strane ice zastao uhvatiti dah, direktor je pribliio slusalicu i poceo govoriti mirno,
ali ozbiljno. - Slusaj, ja cinim sve sto mogu s talentom koji plaate, ali ne znam kako bi
trebalo razgovarati. Budi moj gost pa u puknuti od smijeha kad se budes udavio u tanjura
juhe od povra... Zelis li jos nesto doznati? - Mangecavallo naglo prestane s dosjetkama, a
zatim nastavi razgovarati mnogo mekse i ljubaznije. - Tko koga vuce za nos? Svi bismo se
mogli utopiti u tanjura juhe. Dosad je rezultat ravan nistici. Taj sud je cist kao i misli moje
majke.
- Zao mi je ako sam pretjerao, staro momce - javi se dravni tajnik s drage strane linije. -
Medutim, ti sigurno shvaas s kakvim se potpuno nepovoljnim okolnostima suocavamo na
sljedeem summitu. Boe, moes li zamisliti tu neugodnost! Kako e predsjednik moi
pregovarati s pozicija snage, s punim autoritetom svoga poloaja, ako sud makar i pomisli
na to da nekom potpuno nepoznatom, siusnom indijanskom plemenu dopusti obogaljivanje
nase prve crte obrane? Tako stoje stvari, staro momce.
- Pomisljao sam na to, bambino vecchio.
- Molim?
- To je slengovski izraz za nesto sto nikad nisam mogao razumjeti. Kako moe malo dijete
biti staro?
41
- Rijec je o necijim vezama, shvaas li? O starim skola-
84
85
ma, starim prijateljstvima, znakovlju i tako dalje. Zato se i govori "staro momce". To je
sasvim jednostavno.
- Moda, nesto kao vecchia maledizione di famiglial
- Shvatio sam da se tu nesto govori o obitelji. Prilicno zgodna strana fraza.
- Mi tako ne mislimo. Zbog toga se ubija.
- Sto si rekao?
- Nema veze, samo mi je trebalo nekoliko trenutaka da promislim.
- Ja to cinim neprekidno. To su tangencijalne upadice.
- Hm, bacimo se radije na problem summita. Broj jedan, moe li ga predsjednik otkazati
zbog gripe - ona moe biti prilicno neugodna, sto mislis?
- To je stetno za ugled, Vincente. Ne moe.
- Zenu mu je udarila kap? Mogu se za to pobrinuti.
- Opet ne. On se mora izdii iznad osobnih tragedija i ponasati se herojski. To je cinjenica
kao da stoji u Bibliji.
- Onda smo u sosu. ... Hej, dosjetio sam se! Ako sudska rasprava dode do javnosti, sto bi
se dogodilo ako bi predsjednik izjavio kako podupire pravo na... kako vi to zovete - peticiju?
- Sasvim ludo! Na kojoj bi se osnovi on mogao za to zalagati? Nije stvar u izboru za ili
protiv, to je nesto sto realno postoji. Ne moe se tu nista birati, nego se mora zauzeti
stajaliste - a jedino stajaliste koje je njemu dostupno vodi ga u sukob s ustavnom
ravnoteom vlasti. I pritom svatko gubi!
- Momce, razmees se velikim rijecima. Ne kaem da se on "zalae" za to, kaem da
"podupire" javnu raspravu, u smislu njegove brige za maloga covjeka - kao sto su komunci
uvijek pricali, ali nikad nisu cinili. U svakom slucaju, on dobro zna da moe imati ako mu
ustreba jos dvadeset dvije baze Strateskoga zracnoga zapovjednistva u zemlji i jedanaest ili
dvanaest vani. Prema tome, u cemu je njegov problem?
- Problem je u nekih sedamdeset milijardi dolara, koliko vrijedi oprema u Omahi, i koju ne
moe odande odnijeti!
- Kome je to poznato?
- Glavnom dravnom racunovodstvu.
86
- Sada dolazimo na ono pravo. Moemo usutkati te decke. Ja bih se za to pobrinuo.
- Ti si razmjerno nov covjek u ovom gradu, Vincente. Dok tvoji nasilnici pocnu djelovati,
stvari e procuriti, sedamdeset milijardi odmah e se napuhati na stotinjak, a svaki pokusaj
da se onemogue glasine dotjerat e brojku do devet stotina milijardi, sto znaci da se moe
bankrotirati. Do tada - budui da uvijek mora postojati i zrnce istine u smrdljivim glasinama
- bit emo sudeni zato sto smo pokusali prikriti nesto staro vise od stotinu godina, i to zbog
politicke koristi. I jos nesto: premda bi to bez sumnje bio najinteligentniji postupak koji
bismo profesionalno mogli pokrenuti, suocili bismo se s novcanim kaznama i zatvorom, a
oduzeli bi nam i nase limuzine.
- Basta! - povice Mangecavallo i premjesti slusalicu na svoje manje zlorabljeno uho. - Ovo
je doba gluposti!
- Dobrodosao u realni svijet Washingtona, Vincente... Jesi li bas sasvim siguran da nema
nicega, da tako kaemo, sto bi "uvjerljivo" djelovalo na onih sest idiota u sudu? Sto je s
onim crncem? Oduvijek mi je izgledao kao snob.
- Moda tako izgleda, ali vjerojatno je najcisi i najbistriji.
- Sto mi to kaes?
- Jos cekamo na vijesti o onom ludaku koji se naziva Gro-moglavi. Kad ga jednom
scepamo, on bi nam mogao posluiti za se izvlacenje iz ove gadosti.
- Doista? Kako to?
42
- On je principal, kako vi ve nazivate tuitelja, a kao takav mora se pojaviti pred sudom
sa svojim odvjetnicima. To je obvezatno.
- Dobro, ali sto bi se time promjenilo?
- Pretpostavi - samo pretpostavi - da se dokae kako je on potpuni psihijatrijski slucaj koji
odjedanput pocinje vikati da je sve to bila samo sala? Da je izmislio sve one povijesne
dokaze kako bi se iskazao necim radikalnim. Kako bi to bilo, hej?
- To je apsolutno izvrsno, Vincente... ali, kako bi ti to izveo?
- Mogu to srediti. Imam nekoliko doktorskih tipova na posebnom platnom popisu. A oni
znaju operirati s kemikalijama koje nije odobrila Federalna uprava za lijekove. Jasno?
87
- Izvrsno! I, sto jos cekas?
- Moram prvo uhvatiti kurvina sina. Ostani na vezi, nazvat u te kasnije. Svjetluca mi
druga podzemna linija.
- Samo nastavi, staro momce.
- Dosta s tim staro bambino smeem! - Uvaeni direktor Centralne obavjestajne agencije
prekine razgovor i preuzme drugi poziv pritisnuvsi dvije tipke. - Sto je?
- Jasno mi je da vas ne bih smio zvati ovako izravno, ali cini mi se da, s obzirom na
informaciju, ne biste prihvatili posrednika.
- Tko govori?
- Goldfarb.
- Hymie Hurricane? Dopusti mi da ti kaem, prijatelju, da si ti bio najvei...
- Prestani, sad se bavim drugim poslom.
- Naravno, ali sjeas li se kupa godine 1973. kad si...
- Igrao sam tada, prijatelju, pa naravno, sjeam se. Ipak, sad su takve okolnosti da bi
morao biti s njima upoznat prije nego sto bilo sto poduzmes. Gromoglavi nam je izmigoljio
iz mree.
- Sto?
- Razgovarao sam sa svakim iz moga vrlo skupoga odreda, za cije es usluge dobiti racun
preko motela u Virginia Bea-chu, i njihov je jednoglasni zakljucak doduse tesko prihvatiti,
ali prema svemu sto sam cuo, on stoji.
- O cemu to meljes?
- Taj Gromoglavi je zapravo ivo utjelovljenje Velike Noge, navodnog mitskog stvorenja
koje tumara kanadskim sumama, ali je sasvim nalik ljudskome biu.
- Sto?
- Jedino drugo objasnjenje bilo bi da je on jeti, uasni snjeni covjek s Himalaja, koji je
presao s kontinenta na kontinent baciti prokletstvo na vladu Sjedinjenih Drava. ... Lijepo
se provedi.
88
7
General MacKenzie Hawkins, pognutih ramena i odjeven u zguvano, neupadljivo odijelo od
sivoga gabardena, hodao je bostonskom zracnom lukom Logan u potrazi za muskim
toaletom. Pronasavsi ga napokon, on ude unutra s prevelikom putnom torbom u ruci i
pocne provjeravati svoj izgled na velikom zrcalu sto se protezalo du umivaonika. Na oba
kraja prala su ruke dvojica u odorama letackoga osoblja. Izgled nije los, pomisli on, izuzev
boje vlasulje, koja je bila precrvena i predugacka na stranjem dijelu. Ali zato su naocale s
tankim celicnim okvirom djelovale izvrsno; ovjesene o njegov orlovski nos, davale su mu
izgled zbunjenog akademika, mislitelja izbocena cela koji u napucenoj zracnoj luci nikad ne
bi uspio pronai nunik hladnom djelotvornosu trenirane vojne osobe. Pokusaj da ni
najmanje ne podsjea na neku vojnu osobu bio je upravo osnova Hawkove trenutne
strategije. Svi su tragovi njegove proslosti morali biti prikriveni; grad Boston bio je teritorij
razbijaca, sto je bilo dobro poznato, i on se morao pretvarati u slijedeih dvanaest sati,
dovoljno vremena koliko mu je trebalo da izvidi i promotri Sama Devereauxa u njegovu
okolisu.
43
Sam je, cini se, imao male prigovore glede zamisli o njihovu susretu; sto se tice Maca, on
je bio spreman savladati Deve-reauxa silom. Vrijeme je sada bilo bitno, budui da su
Hawku Samove pravnicke svjedodbe bile hitno potrebne. Ni jedan sat se zato nije smio
upropastiti, premda ih se nekoliko moglo potrositi na uvjeravanje odvjetnika da se pridrui
svetoj stvari... Naglasi rijec "svet", pomisljao je general, jer bi mogla oivjeti davno
zaboravljene uspomene.
Mac je oprao ruke, a zatim je skinuo naocale kako bi isplah-nuo lice, pazei pritom da ne
pomakne crvenkastu vlasulju koja
89
je na glavi bila malo labava. Imao je u putnoj torbi tubu s ljepilom za vlasulje i zato e,
padne mu na um, cim stigne u hotel...
Pomisao na nedostatke vlasulje izgubila se onog trena kad je Hawk u neposrednoj blizini
osjetio neciju prisutnost. Ispravio se nad umivaonikom da bi ugledao pokraj sebe covjeka u
odori, covjeka ciji je runi smijesak otkrivao pomanjkanje nekoliko zuba. A zatim je sa
svoje desne strane ugledao i drugoga covjeka u odori. Dodatni pogled na obojicu otkrio je
ono sto je bilo ocito: da zrakoplovna linija kojoj navodno pripadaju nema ni zrakoplova ni
putnika.
- Htio si da te malo osvjei agua, je li? - upita ga prvi, s odbojnim smijeskom i izrazito
hispanickim naglaskom, samopouzdano gladei svoju bujnu crnu kosu koja se probijala s
obje strane stitnika casnicke kape. - Nakon dugog leta, agua, na licu dobra je stvar, je li?
- Hej, covjece! - javi se drugi odbojni glas covjeka cija je casnicka kapa stajala nakrivo. -
To je ipak bolje nego gurnuti glavu u zahodsku skoljku, sto kaes?
- Kakvoga smisla imaju ta pitanja? - upita bivsi general kopnene vojske, pogledajui
naizmjenicno oba covjeka, ostavsi zapanjen otkopcanim kosuljama ispod odore koja je
ulijevala autoritet.
- Ipak, ne bi li bila dobra zamisao da ti gurnemo glavu u zahodsku skoljku?
- Moramo se sad sporazumjeti - izusti Hawk, kome je sinulo nesto dotad gotovo
nemogue. - Niste li vi zapravo prethodnica borbenog obavjestajnog odreda?
- Dovoljno smo pametni..: i odgojeni... pa ti ipak neemo gurnuti glavu u zahodsku
skoljku, u redu?
- Nisam na to mislio. Covjek koji me ocekuje jamacno ne bi zaposlio takve kao sto ste vi.
Svojedobno sam ga bolje poducio.
- Hej, covjecd - rece drugi neprikladno obuceni lani casnik, dok se pribliavao Hawkovu
boku. - Pokusavas li nas uvrijediti? Moda ti se ne svida nacin kako govorimo, moda ti
nismo dovoljno dobri?
- Govorite otvoreno, soldados stupidosl Nikad u mom ivotu nije moja ocjena necijih
sposobnosti ovisila o rasi, vjeri ili boji koe. Promaknuo sam u casnicki cin vise Kineza,
oboje-
90
nih i hispanika nego itko ravan mojem cinu - ne zato sto su bili takvi, nego zato sto su bili
bolji od svojih suparnika! Je li to jasnd! Ali vi niste njima ravni, vi ste obicni popisanci!
- Sad je dosta razgovora - prekine ga prvi tip odbojnoga izgleda, kojemu je smijesak
nestao onoga trenutka kada je iz kaputa izvukao no s dugom ostricom. - Pucaljke prave
previse buke - predaj nam svoju lisnicu, uru i sve sto bi se nama hispanicima moglo uciniti
vrijednim.
- A zasto bih to morao uciniti?
- Zatol - vrisne covjek bez smijeska stavljajui no ispred Hawkova lica.
- Vi se salitel Uz te rijeci Hawk se okrene na mjestu, pograbi zglob ruke koja je drala no i
zaokrene je s toliko sile da je oruje odmah ispalo; istovremeno je lijevim laktom udario u
vrat covjeka koji je stajao iza njega, te ga je toliko zbunio da je bez otpora primio i udarac
chi sai u celo. Odmah zatim, opet se okrenuo prema tipu s manjkavim zubima koji je leao
na tlu, drei svoju bolno ozlijedenu ruku. - U redu, seronje, ovo je bila kratka pouka iz
antiterorizma.
44
- Sto? - promrmlja jos uvijek svjesni neprijatelj na podu, pokusavajui dohvatiti no koji je
Hawkins pritiskao ispruenim stopalom. - U redu, nemam vise snage - prizna napokon
zlotvor. - Nema nam drugo nego povratak u eliju.
- Samo trenutak, amigo zonzo - rece mu Hawk brzo se domisljajui. - Moda si zasluio
nesto bolje. Vasa taktika nije zapravo bila losa, samo je slabo izvedena. Svidjela mi se
odora, koja je pokazivala mastu u ovoj je vrsti posla. Vama je, medutim, nedostajala
strategija za budunost: sto ako vam se neprijatelj suprostavi dosjetkom koju niste uzimali
u obzir? Jednostavno receno, vasa analiza nije bila dovoljno razvijena, momci!... Uzgred
budi receno, mogla bi mi zatrebati pomo ljudi koji su bili u vatri. Uz nesto discipline, bili
biste mi korisni. Imate kakvo vozilo?
- Kakvo, sto?
- Kola, automobil, sredstvo prijevoza koje po mogunosti nije registrirano na osobu, ivu ili
mrtvu, koja bi se mogla pronai zahvaljujui registarskim tablicama.
91
- Imam jedan preuredeni Oldsmobile sa Srednjega zapada, jos uvijek registriran na neku
veliku zvjerku koja ni ne zna da ima duplicado s vrlo starim Mazda motorom.
- Sjajno. Zajasimo, caballerosl Uz pola sata treninga i malo sisanje, vi ete dobiti
privremeno, ali casno zaposlenje koje e biti i pristojno plaeno... Ja doista volim ove odore
- one su izraz dosjetljivosti i vrlo su korisne.
- Vi ste sasavi loco, mister.
- Ni najmanje, sinko, ni najmanje. Ja sam uvijek cinio sve sto sam mogao za ljude bez
gradanskih prava - u cemu je i smisao onoga sto me sada zanima... Hajde, upadajte i
ostanite uspravni. Od obojice zahtijevam savrseno dranje tijela!
Devereauxova je glava polagano izronila kroz teska, bljestava dvo-krilna vrata koja su
vodila u ekskluzivni ured Aarona Pinkusa na najgornjem katu zgrade. On krisom proviri
najprije desno a onda lijevo, zatim to ponovi i kimne glavom. Odmah se pojavise dva
teskasa u smedim odijelima, koji krenuse niz hodnik i stadose uz vrata dizala, dovoljno
razmaknuti da Sam moe stati izmedu njih.
- Obeao sam Cori da u kupiti filete od bakalara na putu do kue - rece odvjetnik
bezizraajno dvojici cuvara dok su prolazili hodnikom.
- Mi emo to kupiti - rece covjek Samu s lijeve strane, dok mu se u glasu osjeao mlaki
prigovor.
- Ona hrani Paddva Laffertva odrescima - doda cuvar s desne strane, glasom u kojem se
osjeao jos blai prigovor. - Na aru.
- Dobro, dobro, stat emo i kupiti nekoliko odrezaka, moe li tako?
- Bolje da odmah kupite cetiri - predloi cuvar s lijeve strane monotonim glasom. -
Dobivamo smjenu u osam sati navecer, a one gorile e namirisati odreske.
- Osjea se miris masti - izrazi svoje misljenje cuvar s desna. - To mirisi jako dobro dugo
vremena.
- Neka bude tako - prihvati Devereaux. - Cetiri odreska i fileti.
92
- A sto je s krumpirima? - upita cuvar slijeva. - Corini krumpiri nisu osobiti, a svatko ih
voli.
- Nakon sest poslijepodne Corini krumpiri ne valjaju - rece onaj zdesna, dopustajui sebi
trag smijeska na bezosjeajnom licu. - U to doba tesko joj je ve pronai stednjak.
- Ja u ih ispei - rece onaj slijeva.
- Moj poljski kolega ne moe izdrati bez krumpira, koje on zove "cartoffables".
- To su kartofle, ti glupane. Bolje bi bilo da je moj svedski kolega ostao u Norveskoj, zar
ne, gospodine D.?
- Kojesta.
Vrata dizala su se razdvojila i njih trojica udose unutra, gdje su na svoje iznenadenje
ugledali dvojicu ljudi u odori; oni su do najgornjega kata jamacno dosli zabunom, jer nisu
pokusali izai. Sam kimne pristojno, a zatim mu se oci rasirise iznenadeno. Osim ako ga je
45
prevarilo iskusno odvjetnicko oko, oba covjeka u odorama na stranjoj strani dizala imali su
na ovratniku male svastike! . Pretvarajui se kao da se hoe pocesati po vratu, Sam im se
sasvim priblii. Da, ti mali crni amblemi bili su svastike! On kratko razmijeni pogled s
covjekom u kutu koji se nasmijesio, pri cemu je izraz prijaznosti donekle bio pokvaren
nedostatkom nekoliko zuba. Sam se oprezno okrene dok mu je zbunjenost rasla, a onda
odjednom sve postane jasno. U glumackom argonu s njujorskoga Broadwaya, Boston je
bio "pokusni grad". Ocito se radilo o nekom komadu iz Drugoga svjetskoga rata, iako bi ti
glumci morali znati da se ne mogu u takvim kostimima pokazivati izvan pozornice.
S druge strane, cesto je znao slusati da su glumci celjad svoje vrste; neki su ivjeli u
svojim ulogama dvadeset i cetiri sata dnevno. Zar nije neki engleski Othello pokusao ubiti
svoju Des-demonu u nekoj idovskoj delikatesnoj trgovini na 47. ulici, dok je jeo sendvic?
Vrata se otvorise prema napucenom predvorju i Devere-aux iskoraci; zatim stane u mjestu,
gledajui uokolo, dok su mu njegovi cuvari prilazili sa strane. Trojica produise ubrzano do
izlaza iz zgrade, gurajui ljude i njihove aktovke, te napokon stigose do sirokoga plocnika,
gdje ih je na zavoju ocekivala limuzina Aarona Pinkusa.
93
- Pomislili bismo da smo u Belfastu, i da cuvamo svoje guzice od onih ludaka koji bacaju
bombe - rece Paddy Laffer-ty za upravljacem, dok su se trojica smjestala na stranjem
sjedalu, s Devereauxom uklijestenim izmedu dvojice snanih zastitnika. - Ravno kui,
Same? - upita chauffeur dok je s kolima ulazio u ulicni promet.
- Dva prekida, Paddy - odgovori Devereaux. - Fileti i odresci.
- Stvari za Coru, je li tako? Ona e napraviti osrednji odrezak ako je na vrijeme upozorite
da ga makne s vatre. Inace ete dobiti kost zalivenu burbonom. Ali bolje kupi tri odreska,
Sammy. Imam nalog pricekati te i vratiti te u grad do pola devet.
- Znaci, ukupno pet odrezaka - zakljuci poljski cuvar.
- Hvala ti, Stoshe, ali ja nisam tako gladan.
- Nije rijec o tebi, nego o nasoj smjeni.
- Stvarno, oni e ih namirisati.
- Dosta! - povice Devereaux, pokusavajui uhvatiti stanku u razgovoru, kako bi skrenuo
pozornost i na vlastita vitalna pitanja. - Zasto me Aaron eli dovesti natrag u grad u pola
devet?
- Hej, momce, pa to je bila tvoja zamisao. Sammy, gospoda Pinkus misli da si ti miljenik
dana.
- Zasto?
- Dobio si poziv za soiree u umjetnickoj galeriji - kako ti se to svida?
- Umjetnicka galerija?
- Sjeti se, momce, rekao si da je posrijedi onaj klijent koji misli da je njegova ena luda
za tobom, sto njemu ne smeta; onda si ti rekao gospodinu Pinkusu da ne bi isao, a on je to
rekao gospodi Pinkus, koja je bila procitala da e i senator biti nazocan; prema tome, svi
idete onamo.
- To je gomila onih ulizica koji moljakaju novac i politickih lesinara.
- Ali to je drustveni vrh, Sammy.
- To je jedno te isto.
- Dakle, mi se vraamo s tobom, Paddy? - upita cuvar s Devereauxove desne strane.
94
- Ne, Knute, nee biti dovoljno vremena. Vi ete uzeti ovdje gospodina Devereauxa. Vasa
smjena moe nas slijediti svojim kolima.
- Ulizice i politicari - promrmlja Sam.
- Sve je to isto, je li? - rece Knute.
MacKenzie Hawkins zaskiljio je kroz vjetrobransko staklo ukradenoga Oldsmobilea na
registracijsku tablicu ravno pred njim. Reljefnim bijelim slovima na zelenoj podlozi bilo je
ispisano ime PINKUS, kao da bi moralo utjerati strah u kosti promatracima. Bilo bi to od
neke koristi kad bi ime samo od sebe ulijevalo strahopostovanje, pomisli Mac. Bio je ipak
46
zadovoljan sto ga je uocio ispred Devereauxova radnoga mjesta - ime koje Hawk nikad
nee zaboraviti. U doba prvotnoga posla mladoga odvjetnika, Sam je tjednima vikao Sto bi
o tome pomislio Aaron Pinkus? sve dok to Mac nije mogao dulje podnositi pa je histericnoga
odvjetnika zatocio u kuni pritvor kako bi dobio malo mira. Ovog poslijepodneva, medutim,
kratki telefonski poziv u odvjetnicki ured potvrdio je cinjenicu da je Sam dosao kui i
nekako - sam Bog zna kako - sklopio mir s Aaronom Pinkusom, cije je ime Hawku bilo
pravo prokletstvo.
Macu je bio sasvim jednostavan posao da svojim novo-uposlenim pomagacima pokae sest
godina staru fotografiju Devereauxa i zapovijedi im da se voze jedinim dizalom koje je islo
do gornjega kata sve dok ne ugledaju taj subjekt. Zatim ga je trebalo slijediti na
neupadljivoj udaljenosti gdje god bi on posao, i da sa svojim zapovjednikom odravaju vezu
preko vo-ki-tokija sto ga je Mac imao u putnoj torbi. Nemojte nista ni pomisljati, caballeros,
jer krada dravne imovine nosi trideset godina zatvora, a ja sam vidio ukradeno vozilo s
vasim otisci-ma prstiju na njemu.
Ruku na srce, Mac je pomisljao da e Sam nakon posla svratiti u neki ugodan bar. Ni
govora o tome da bi njegov bivsi pravnicki pomonik bio teska ispicutura, naprotiv, bio je u
tom smislu vrlo pristojan, ali je volio popiti gutljaj-dva nakon teskoga radnoga dana. Do
vraga, pomisli Hawk kad je ugledao Sama
95
kako pod zastitnom pratnjom izlazi iz zgrade. Koliko netko moe biti sumnjicav i
nezahvalan?! Medu svim prezira vrijednim strategijama on se dosjetio - konvoja! Hawk nije
bio siguran jesu li njegovi pomonici bili dorasli toj novoj strategiji. S druge strane, jedan
dobar casnik s bojnoga polja uvijek e znati svojim potcinjenima ucijepiti ono najbolje,
koliko god ovi jos bili neiskusni. Krisom ih je pogledao kako sjede stisnuti uza nj na
prednjem sjedalu - on nikako nije mogao dopustiti da mu potencijalni neprijatelj sjedi
otraga, drei ga na oku kao da je u lisicjoj jazbini.
Osisani i obrijani sad su izgledali mnogo bolje, iako su obojica jos uvijek mlatarala glavama
na taktove neke latinske skladbe koja je dopirala iz radija. - A sada dosta! - povice na njih
Hawk i iskljuci radio.
- Sto je, locol - upita iznenadeni pomonik kojemu su manjkali neki zubi, smjesten do
prozora.
- To znaci "pozor"! Morate paziti na ono sto u vam rei.
- Moda bi bilo bolje da dobijemo nesto u gotovu - dobaci onaj uz Maca.
- Sve u svoje vrijeme, narednice. Odlucio sam unaprijediti vas obojicu u narednike, jer
sam prisiljen dodijeliti vam dodatne zadae. Dakako, to znaci i povisicu plae... Uzgred budi
receno, kako se vi uope zovete?
- Ja sam Desi Arnaz - odgovori onaj uz prozor.
- I ja se jednako zovem - doda njegov sudrug.
- Dobro, sada ste D-jedan i D-dva. A sada slusajte.
- Sto da slusamo?
- Samo slusajte. Naisli smo na nepredvidene teskoe s neprijateljske strane, zbog cega
ete vas dvojica morati pokazati agresivnu inicijativu. Moda ete se morati razdvojiti kako
biste oslabili pozornost neprijateljskoga osoblja, sto bi nam omoguilo da cilj operacije...
Zatim Hawk prijede na tecan spanjolski, koji je naucio kao mladi gerilski voda, kad su se
Filipinci bili tukli protiv Japanaca. Conprende? - upita on kad je dovrsio.
- Apsolutamente! - povice D-dva. - Rascetvorit emo
96
pilie i posijati komade uokolo kako bismo uhvatili veliku gadnu lisicu!
- Vrlo dobro, kaplare. Isuse, sto to imas na ovratniku?
- Sto to, covjece? - upita D-jedan, zacuden iznenadnom Hawkovom vokalnom
eksplozijom.
- / ti? - povice Hawkins. - Vase kosulje... ovratnici na kosuljama. Nisam ih prije pogledao!
47
- To nisu bile nase kosulje. Nosila su ih dva zlocesta gringosa na motociklima, ali su bili
vrlo nepristojni prema nama ispred restorana na auto-cesti... Prodali smo motocikle, ali
smo zadrali kosulje. Zgodno, je li?
- Vi ste idioti. Ti znaci su svastike! ,
- Sto je to? - upita D-jedan.
- Ove sitne stvarcice - primijeti D-dva, opipavajui crne ambleme Treega Reicha.
- Skinite ih s ovratnika, narednici, a zadrite te vase vojnicke bluze. - Hawk zastane usred
objasnjenja jer je Pinkusova limuzina usporila i zatim skrenula desno u sporednu ulicu. Mac
ucini isto. Nasli su se u tamnom bloku zgrada, obrubljenom trgovinama izmedu ulaza u
zapustene stanove na gornjim katovima. Sve je podsjealo na predjele velikih gradova s
prijelaza stoljea, krcate novim doseljenicima. Manjkali su jedino oni koji su gurali kolica i
dovikivali piskutavim stranim jezicima. Limuzina se primakne ogradi ispred neke ribarnice;
Mac nije mogao uciniti isto jer sve do kraja bloka nije bilo mjesta za vozilo, barem
tridesetak metara dalje. - Ne svida mi se to - rece Hawk.
- Sto vam se ne svida? - upita D-jedan.
- Mogao bi to biti manevar invazije.
- Invazije? - zavapi D-dva, razrogacenih ociju. - Hej, loco covjece, mi nismo u ratu, ovo
nije revolucidn!
- Nema ni rata ni revolucije, sinko, samo neki zlotvor cija nas je pratnja moda
primijetila... D-jedan, kad zaustavim na trenutak, iskocit es i poceti se osvrtati oko
ribarnice, kao da namjeravas kupiti nesto za veceru. Ali ostani u vezi! Nije vjerojatno, ali
mogue je da postoje i neka stranja vrata; moda se ondje cak presvlace. Ne smijemo
nista prepustiti slucaju. On je u rukama profesionalaca i mi moramo pokazati sto znamo!
97
- Znaci li ta tonteria da moramo paziti na momka s fotografije?
- Tako je, narednice, a sad, mici se! - podvikne Hawk kocei. D-jedan otvori vrata i iskoci,
zalupivsi ih za sobom. - Slusaj me, D-dva, nastavi Mac produujui vonju. - Cim parkiram,
prijei es ulicu i krenuti natrag do velikoga vozila. Na oku es drati auto i trgovinu. Ako
netko odande izade urei se prema limuzini ili bilo gdje kojem drugom autu u blizini,
odmah me obavijesti.
- Zasto to isto ne cini i Desi-jedan, covjece? - upita D-dva izvlacei voki-toki iz depa.
- Mogao bi pasti u zasjedu, ali ne vjerujem u to. Openito uzevsi, bio sam dvije duine
automobila iza pokretnoga cilja, pa ne vjerujem da su pozitivno reagirali.
- Sto to pricate?
- Na poloaj! - izdere se Hawk, skreui na parkirali-sno mjesto blizu ugla, odmah ugasivsi
motor. D-dva iskoci i pojuri preko ulice zavidnom brzinom. - Nije lose, cabalero, - rece Mac
u sebi, traei u depu cigaru. - Obojica ste se dobro iskazali. Pravi ste docasnici.
A onda netko pokuca po vjetrobranu. Policajac je stajao uz automobil i mahao svojom
palicom. Za trenutak zbunjen, Hawk ugleda ispred sebe plocu Zabranjeno parkiranje
odavde do ugla.
Sam izabere dva fileta, zahvali grckom trgovcu uobicajenim iako lose izgovorenim
"Epharistd", na sto mu je bilo odgovoreno ljubaznim "Parikala, Mister Deveroo" dok je
plaao racun. Dva cuvara, kojima je zanimanje za ribu bilo nistavno, dosadivala su se. Zato
su promatrali uveane, izblijedjele i uokvirene fotografije na zidu snimljene na egejskim
otocima, ali i to bez ikakva interesa. Jos nekoliko kupaca bilo se smjestilo uz dva bijela
stola od plasticne mase, no i njih kao da je vise zanimao razgovor na grckom nego bilo
kakva kupnja. Pozdravili su dvojicu posjetitelja u trgovini, ali ne i treega, covjeka u cudnoj
i neod-redivoj odori koji je produio do stranje tezge na kojoj nije bi-
98
lo nicega osim nekoliko komada leda. Pred pozornim ocima grckih kupaca on izvuce iz
depa radijski odasiljac i pocne govoriti.
- Fascistas! - povice neki postariji bradati Zorba smjesten za stolom uz tezgu. - Gledajte!
On salje poruke Nijemcima!
48
Kao jedan, ostarjeli nekadasnji partizani iz Soluna nagrnu-se uhvatiti omrznutog
neprijatelja koji je to bio prije pedeset godina. Dva Samova cuvara jurnuse prema njemu,
izvucenog oruja. Objekt napada starih grckih ratnika uspije se osloboditi rukama i
nogama, pokazujui pritom odredeno profesionalno iskustvo, a zatim pojuri prema vratima
zavukavsi tek na trenutak ruku u bazen s ribama uz ulaz.
- Poznajem toga covjeka! - vikne Devereaux otimajui se zagrljaju svojih zastitnika. - On
je nosio svastiku na ovratniku! Vidio sam ga kad smo bili u dizalu!
- Kojem dizalu? - upita Skandinavac iz pratnje. "
- Onom u kojem smo se spustali iz ureda.
- Ja nisam vidio njegovu plastiku - izjavi poljski pratitelj.
- Nisam rekao plastiku, rekao sam svastiku.
- Smijesno govorite, znate li to?
- Vi smijesno cujete, jeste li to uzeli u obzir?... On je pribliava! Mogu to osjetiti.
- Osjetiti, sto? - upita Knut. ?,"
- Titanic! On je na putu u katastrofu, za mene, znam to! To je najogavniji kurvin sin
kojega je pakao ikad stvorio. Podi- -; mo odavde!
- Svakako, gospodine D. Kupit emo odreske kod mesara u Bovlstonu i krenut emo ravno
vasoj kui.
- Stanite! - vikne Devereaux. - Ne, neemo tako... Dajte vase ogrtace dvojici medu ovima
sto sjede za stolom i obeajte im nekoliko stotina dolara ako se budu htjeli provozati
Aarono-vom limuzinom do luke... Knute, ti podi prvi i reci Paddyu da ih iskrca uz neku
krcmu na putu do Pinkusove kue, a ja u ga ondje cekati. Stoshe, ti pozovi taksi, pa emo
uskladiti cijelu stvar.
- To zvuci ludo, gospodine D.! - rece Stosh, zapanjen iznenadnim Samovim nastupom
autoriteta. - Hou rei, gospodine, ne nalikujete si.
99
- Vraam se u proslost, Stanlev, a tada me je poducavao pravi majstor. On se pribliava.
Znam to sigurno. Ali ucinio je i pogresku.
- Sto se dogodilo... gospodine? - upita Knute.
- Upotrijebio je pravoga pripadnika vojske SAD da za njega obavi prljavi posao. Odora je
bila zguvana, ali jesi li uocio njegovo dranje, kratko podsisanu kosu - tip je bio cisti vladin
proizvod! ; <.
- Loco covjece, gdje se nalazite?
- U drugom bloku, zapeo u prokleto gustom prometu. Koji si ti?
",,. - Desi-dva. Desi-jedan je sa mnom. ,;- , ? :
- Halo, loco covjece. Ti si ludi od jata papiga. f -r;
- Kakva je procjena situacije na mjestu dogodaja? v; " - Ne buncaj, covjece. Gotovo
su me ubili. :
- - Pucnjava?
- S ribom? Nemoj biti lud... s nekoliko sasavih bradatih staraca koji ne znaju engleski.
- D-jedan, to nema smisla.
- I nema. Posebno glede visokoga mrsavoga gringa.
- Narednice, budi jasniji!
- On je u velikom crnom automobilu poslao starce u smijesnoj odjei. Mislio je da ga
neemo prokuiti. On je glupi gringo!
- Da neete prokuiti sto?
- On ceka drugi auto. Jedan njegov amigo stoji ispred njega i osvre se.
- Do vraga, neu se vratiti na vrijeme. Izgubit emo ga!
- Ne brini, loco covjece.
- Da se ne brinem? Svaki sat je dragocjen! < ,<
- Hej, koliki je domet ovih malih radija?
- To su vojni celularni s megahercnom frekvencijom. Domet je oko dvjestopedeset
kilometara na kopnu i dvostruko vei na vodi.
49
- Neemo plivati u automobilima, prema tome, sve je u redu.
100
- Sto to pricas?
- Slijedit u gringa i njegove prijatelje.
- Slijediti... Tako ti Cezarovih legija, cime?
- Desi-dva nabavio je zgodan chevro. Ne brini se, nee nam pobjei.
- Ukrali ste auto?
- Mi ne krademo nista. To je samo dobra estrategia, kako biste vi rekli. Tocno, loco
covjece?
Paddy Laffertv nije bio nimalo odusevljen trojicom bradatih, postarijih Grka na stranjem
sjedalu Pinkusove limuzine. Kao prvo, smrdili su po necemu sto je bila kombinacija mrtve
ribe i baklave; drugo, okretali su sve gumbe koji su se mogli vidjeti; tree, izgledali su
smijesno u neprikladnim ogrtacima Sama, Stosha i Knuta - s bradama koje su prekrivale
vrat; cetvrto, jedan od njih dvaput je obrisao nos u barsunastu zavjesu na prozoru; peto -
sto je ono bilo peto? Morat e temeljito ocistiti automobil prije nego sto u njih ponovno
sjedne gospoda Pinkus.
Paddy nije prigovarao zbog onoga sto cini Sam; zapravo, bilo je to prilicno uzbudljivo i
prekidalo je monotoniju njegovih svakodnevnih vonji. Ali Laffertyu ipak nista nije bilo
jasno. Cijela je istina bila poznata samo Devereauxu i gospodinu Pin-kusu. Cini se da je
Sammy bio umijesan prije nekoliko godina u nesto cudno, a sad ga netko progoni da sredi
racune. Paddvu je to, naravno, bili sasvim dovoljno; on je volio Devereauxa, iako je taj
uspjesni odvjetnik ponekad bio neuhvatljiv; naposljetku, svatko tko je poznavao jednog od
najveih vojnika, generala MacKenziea Hawkinsa, bio je u Laffertvevim ocima nesto
posebno. Danas je malo ljudi - osobito medu jupijima - koji cijene velike vojnike; zato je
bilo ugodno znati da je jedna od Samovih kvaliteta i ta da postuje prave junake ove zemlje.
Sve je to stajalo na pozitivnoj strani gospodina Pinkusa i njegova omiljenoga suradnika, ali
ono sto nije bilo pozitivno, to je bio nedostatak informacija koje mu je trebalo dati.
Primjerice, tko je slijedio Sama i zasto, kako su ti ljudi izgledali? Zbog zastite Devereauxa,
odgovori na ta jednostavna pitanja
101
bili su bitni. Moda zasto i nije bilo toliko vano, jer je jamacno posrijedi bila neka pravna
stvar, ali bilo je doista vano tko je to bio i kako je izgledao. Njemu je, medutim, receno
tek to da e Sam ve znati ako se nesto bude dogadalo, i da e dignuti uzbunu cim
prepozna hulju ili hulje koje ga progone. Dobro, Laffertv nije bio casnik, ali i obicni docasnik
znao je sto u tom slucaju valja ciniti. Ili, kao sto je to znao rei veliki vojnik Mac Hawk:
"Tvoj istaknuti izvidac ne smije biti glavni cilj".
Odjednom, u automobilu zazvoni telefon i prekine vozaca u razmisljanju o junaku kojega je
oboavao tijekom deset slavnih dana u Francuskoj, kada je taj veliki vojnik predvodio
njihovu bojnu. - Ovdje Laffertv - javi se on u telefon kojeg izvuce iz leista i prisloni cvrsto
na uho.
- Paddy, ovdje Sam Devereaux - zacuje se glas u slusalici.
.:- - Mogao sam pogoditi, mladiu. Stoje, Sammy9 -";?;. - Slijedi li te netko?
-,-!*; - Ne, drao sam oko na retrovizoru. > "" ,
... - Nas slijede!
- To nema smisla, mladiu. Jesi li siguran? "/!:
- Sasvim! Zovem iz javne govornice na valthamskoj cesti - iz lokala koji se zove Nannvine
Nestasne ludosti Et Cetera.
- Hej, mladiu, mici se odande. Gospodin Pinkus ne bi volio da te tu ugleda.
- Sto to? Zasto?
- Zoves li me telefonom koji se nalazi oko tri metra od glazbenoga automata?
- Tako je. Vidim duboks.
- Pogledaj ulijevo, prema velikom okruglom baru ispod dugoga uzdignutoga postolja.
50
- Da, odmah... Ondje je upravo skupina plesaca - oh. Boe, oni su svi goli\ Zene i
muskarci!
- To je ono et cetera, mladiu. A sada, da sam na tvome mjestu, dignuo bih se i dao
petama vjetra.
- Ne mogu! Knute i Stosh krenuli su za chevroletom koji je slijedio nas taksi i zaustavljao
se kad god bi mi zastali. Hou rei, oni su doista profesionalci, Paddy. "<^.i
",...""
102
- Sammy, bit u dolje za manje od deset minuta! Izbacit u ove grcke episkope na
sljedeoj benzinskoj crpki i skrenuti prema sjeveru. Znam jedan precac. Za deset minuta,
mladiu!
- Loco covjece, dolazis li?
- Ako su putne oznake u redu, za manje od pet minuta. Upravo sam prosao pokraj kavane
koja ima znak pijetla od crvenoga neona.
- To znaci da nisi niti pet minuta daleko.
- Kakva je situacija, sto se dogada?
- Mi smo dobro corporales. Loco, imamo za tebe malo iznenadenje.
Ukradeni oldsmobile odnekud sa Srednjega zapada, dosao je do Nannyina parkiralista za
manje od pet minuta. MacKen-zie Hawkins vakao je batrljak svoje cigare i kroz vjetrobran
pogledom traio pomonike. On odmah ugleda kako D-dva stoji na asfaltu i mase necim sto
je nalikovalo tamnoj razdera-noj plahti. Kad se pribliio svome mehanicki nadarenom
pomoniku, vidje da to nije plahta nego par hlaca. Hawk iskoci iz auta i krene prema
mjestu gdje je bio D-dva, ispravljajui svoju predugu, precrvenu i ocito prelabavo
ucvrsenu vlasulju.
- Sto mi imas rei, narednice? - upita Mac zabrinuto.
- I sto to imas u ruci? - doda on, pokazujui na hlace.
- To su hlace, loco covjece, zar ne vidis?
- Vidim da su hlace, ali sto radis s njima?
- Bolje da ih drim ja nego da ih nosi onaj zlocesti ami-go kojemu pripadaju, zar ne? Dok
ja imam ove hlace, a Desi-" jedan druge, dva e glupa amigos biti ondje gdje jesu.
- Dva... pratitelja... konvoj? Gdje su oni? Gdje je cilj?
- Podi sa mnom. - D-dva povede Hawka prema pustoj stranjoj strani zgrade, koja je ocito
sluila za isporuke i kao odlagaliste otpada. Parkiran uz veliki kamion za smee, tako blizu
da vrata ocito ne bi mogla biti otvorena, bio je Chevrolet coupe, cija su suprotna vrata bila
ucinjena nepokretnim tako da im je kvaka dugim stolnjakom bila privezana za stranji
odbojnik. Unutra su bila dva Devereauxova cuvara, jedan naprijed, a drugi na stranjem
uskom sjedalu, s licima koja su se tiskala uz
103
I
staklo prozora. Uz pozorniji pogled moglo se vidjeti da obojica imaju samo gae, dok su dva
para cipela i carapa bila odloena uz automobilsku gumu. - Drugi smo prozor samo malo
otvorili, da dobiju zraka - objasni D-dva.
- Dobra zamisao - rece Mac. - Zenevska konvencija zahtijeva human postupak s ratnim
zarobljenicima... Do vraga, gdje je D-jedan?
- Ovdje sam, loco covjece - odgovori Desi-jedan, zaobilazei karoseriju chevroleta i drei
snop novcanica u ruci. - Ovi amigosi morali bi nai bolji posao i bolje ene. Da nije po-
( srijedi tvoj covjek s fotografije, ne bi bili vrijedni mnogo truda.
- Zarobljenicima ne oduzimamo osobni posjed koji nema neprijateljsku namjenu - rece
Hawk cvrstim glasom. - Vrati to u njihove lisnice.
- Sto dinero ima zajednicko s osobnim posjedom - pobuni se D-jedan. - Kad nesto kupim
od tebe, ja to i platim. Kad ti nesto kupis od mene, ti platis. Osobni posjed je ono sto imas,
je li tako. Nitko nema dinero, prema tome to nije osobni posjed.
- Ali oni nisu nista kupili od tebe.
51
- A sto je ovo? - rece D-jedan, podiui par hlaca. - I ovo, nastavi on, pokazujui cipele.
- Ali ti si im to ukrao!
- Takav je ivot, loco covjece. Ili, kao sto bi ti rekao, to je "strategija".
- Gubimo vrijeme, ali prijedimo na stvar. Obojica ste pokazali uzornu inicijativu, moglo bi
se rei i izvanrednu snalaljivost pod neprijateljskom vatrom. Zasluili ste priznanje i ja u
vas za nj preporuciti.
- To je lijepo!
- Znaci li to i vise dinerol
- Doi emo na to kasnije, sadaf je "najvanija zadaa. Gdje je nas cilj?
-
- Onaj mrsavac s fotografije? * e-t "
- Tako je, vojnice.
- On je unutra, a ja sam zasluio najgore mamine i u-pnikove pogrde sto sam onamo
usao - usklikne D-dva kriajui se. - O, momce! .,
104
- Zar je ondje los viski?
- Ne, los je entretenimiento. Kao sto vi ovdje kaete, re-pugnantel
- Mislim da tako ne govorimo, mladiu. Hoes rei da je nesto odvratno?
- Ne bas sve, jedna polovica jest, a druga nije.
- Ne shvaam te, narednice.
- Sve se njise i trese, od vrha do dna.
- Od vrha do... tako mi hordi Dingis-kana! Hoes li rei...?
- Tako je, loco. Usuljao sam se unutra pronai gringa koji ti se svida... Kad je zavrsio
telefonski razgovor, otisao je do velikoga okrugloga bara, gdje su svi ti sasavci plesali -
desnudo, senofi
- I?
- On je u redu. Gledao je samo mujeres, ne hombres.
- Zaboga, nas posao nije samo uhvatiti toga kurvinoga sina, nego i spasiti ga. Vojnici,
pokret!
Iznenada, bez upozorenja, jedan mali zeleni buick naglo krene iz gomile poredanih
automobila na barskom parkiralistu i zastane pokraj Hawka i njegovih pomonika. Pojavi se
nevelika spodoba bezizraajna lica, ali tamne oci svjetlucale su elektricitetom. - Mislim da
odavde ne biste trebali ii dalje - rece.
- Do vraga, tko si ti, patuljce? - podvikne MacKenzie Havvkins.
- Malen rastom, ali ne i znacajem, ako shvaas sto hou rei.
- Prepolovit u toga maloga gringa - rece D-jedan ko-raknuvsi naprijed.
- Dolazim s mirom, a ne sa silom - izusti brzo vozac buicka. Jednostavno, zbog civilizirane
rasprave.
- Stani! - naredi Hawk, zaustavljajui namjeru koju je pokazivao D-jedan. - Ponavljam,
tko ste vi i kakva bi to rasprava trebala biti?
- Zovem se Aaron Pinkus... s "ipt
- Vi ste Pinkus?
105
- Tako je, gospodine, a pretpostavljam da se pod ovom smijesnom vlasuljom krije slavni
general MacKenzie Hawkins.
- Taj sam, gospodine - izusti Mac, strgnuvsi dramatskom gestom neprikladnu vlasulju
ispod koje se ukazala pro-sijeda vojnicka kosa. On se uspravi, a ve sama sirina njegovih
ramena ulijevala je strahopostovanje. - Sto imamo rei jedan drugome, gospodine?
- Prilicno, cini mi se, generale. Mislim pri tome na sebe, s vasim dopustenjem. Generale,
razumjet emo se kao suparnici, budui da sam ja zapovjednik druge strane u ovom malom
okrsaju. Prihvaate li?
- Potpuno, zapovjednice Pinkus. Mislio sam da imam sjajne pomonike, ali vi ste ih
nadmasili. To ne poricem.
52
- Ali onda morate ponovno procijeniti vasa stajalista, generale. Ja nisam nadmasio njih,
nego vas. Vidite, vi ste se zadrali u onoj prometnoj ulici vise od sata, tako da sam mogao
svoj buick vratiti i svrstati se iza vas kad ste slijedili Shir-levinu limuzinu.
- Kako to mislite?
- Vasa dva covjeka bila su sjajna, bez sumnje sjajna. Zapravo, obojicu bih rado uposlio.
Ono sto su ucinili u ribarnici, pa njihov ponovni sastanak u sjeni ulicnoga hodnika s druge
strane ulice i, cudotvorno pokretanje automobila bez kljuca, jednostavnim podizanjem
poklopca! Sve moje navodno znanje iznevjerava me. Kako su samo to izveli?
- To je sasvim jednostavno, Comandante - dobaci D-dva ozarenih ociju. - Vidite, postoje tri
ice koje treba otkva-citi i zatim ih ukriati...
- Stoj! - povice Hawk zurei u Aarona Pinkusa. - Kaete da ste me nadmasili, vi staro
kopile...
- Cini mi se da smo otprilike iste dobi - prekine ga ugledni bostonski odvjetnik.
- To ne vrijedi ondje odakle sam podrijetlom!
- Ne vrijedi moda ni za mene, osim ako se ne uzme u obzir krhotina granate u kraljenici
koju sam dobio u Normandiji - nadovee se Pinkus pomirljivo.
- Vi ste bili... .,
106
- U Treoj armiji, generale. Ali nemojmo mijenjati temu. Doista sam vas nadmasio, jer sam
se nedavno upoznao s vasim vojnickim podvizima, s vasim posve neobicnim ali sjajnim
taktickim uspjesima. Morao sam to uciniti zbog Sama.
- Zbog Sama? Upravo je on taj kojega moram vidjeti!
- Vidjet ete ga generale, a ja u biti nazocan svemu sto budete pri tome susretu
izgovorili.
Bez upozorenja ili najmanjega znaka, prije nego sto je s auto-ceste skrenula na
parkiraliste, impozantna Pinkusova limuzina najavila je svoj vagnerijanski dolazak na
popriste. Ocito zamijetivsi buick svoga gazde, Paddu Laffertv je skrenuo ulijevo i pojurio
preko plocnika, skripei gumama prije nego sto se zaustavio tri metra od male skupine
pokraj zgrade. Vozac je iskocio iz kola, pri cemu je svih sezdeset i nekoliko godina toga
gorostasa bilo spremno za bilo kakav obracun.
- Ostanite sa strane, gospodine Pinkus! - zagrmi on. - Ne znam sto ovdje radite,
gospodine, ali ta vas nistarija nee ni dotai!
- Tvoja je zabrinutost dirljiva, Paddy, ali nikakva sila nije potrebna. Nasa rasprava tece vrlo
miroljubivo.
- Rasparava...?
- To je zapovjednicko savjetovanje, mogli bismo tako rei... Gospodine Laffertv, mogu li
vas predstaviti velikom generalu MacKenzie Havvkinsu, o kojemu ste jamacno ve slusali.
- Isuse, Marijo i Josipe! - prozbori zaprepasteni vozac.
- Ovaj locoje zaista heneral granddl - upita D<-dva isti-ha, zurei zadivljeno u Hawka.
- El soldado magnifico! - doda Desi-dva, buljei u cudu u Hawka.
- Ne bih to nikad mogao povjerovati! - promuca Paddy jedva cujnim glasom. - Mislio sama
na vas tek prije nekoliko trenutaka, gospodine, dok je vase ime prelazilo preko usnica
jednoga bivsega mladoga vojnika koji vas je oboavao. - Vozac kao da stane na zapovijed
pozor - prinosei desnu ruku na odsjeceni pozdrav. - Topnicki narednik Patrick Laffertv na
vasu slubu, gospodine! Ovo je povlastica kakvoj se nisam mogao nadati ni u najludim
snovima...
107
Zatim se zacuje neka vriska, u pocetku prigusena dalekim prometom s auto-ceste, ali
postajui glasnija kako se pribliavao onaj koji je trcao. - Paddy, Paddy! Vidio sam ga! Gdje
si, Paddy? ... Za ime boje, Laffertv, odgovori mi!
- Ovdje sam Same. Brzo ovamo!
53
Devereaux je dojurio iza ugla, hvatajui dah. Prije nego sto se mogao priviknuti na tamu,
Patrick Laffertv se izdere na nj zapovjednickim glasom. - Ovamo, mladiu! Predstavljam te
jednom od velikih ljudi danasnjice, generalu MacKenzieu Haw-kinsu.
- Zdravo, Same.
Devereaux je na trenutak bio kao obuzet, sposoban tek za duboko mumljanje, dok su mu
oci u strahu bile razrogacene. A zatim, brzinom prestrasene caplje, on pocne bjeati preko
parkiralista, mlatarajui rukama i jurei u susret suncu koje je zalazilo.
- Za njim, momci!
- Paddy, za ime boje, zaustavi ga!
Hawkovi pomonici bili su bri od Pinkusova postarijega vozaca. Desi-jedan pritisne Sama
pogibeljno uz spustena stranja vrata jednoga dostavnoga vozila, dok ga je Desi-dva
uhvatio za glavu i istrgnuvsi mu kravatu, zacepio mu usta.
- Momce - prodere se na nj ponovno djelatni topnicki narednik Patrick Lafferty. - Ti si
prava nesrea, eto sto si ti! Pokazuje li se tako postovanje prema jednom od najhrabrijih
ljudi koji su ikad nosili odoru?
- Mmmmfffl - promrmlja Samuel Lansing Devereaux, stisui oci u nemoi poraza. " "
108
8
- Lijep smjestaj, zapovjednice Pinkus, zaista vrlo lijep - izjavi MacKenzie Havvkins izlazei iz
spavaonice hotelskoga apartmana, gdje se njihov sastanak nastavio. Odijelo od sivoga ga-
bardena bivsega generala bilo je zamijenjeno indijanskim koama i ogrtacem Wopotamia,
ukraseno stakalcima, ali bez njegove plemenske perjanice. - Vidi se da vam je mjesto u
visokoj strategiji.
- Drim ovaj ured zbog poslovnih razloga i zato sto ga voli Shirley - rece Aaron odsutna
duha, budui da je njegova pozornost bila usmjerena na gomile papira, razasutoga po
pisaem stolu ispred njega. Oci iza debelih stakala sirile su se u iscekivanju. - Ovo je
nevjerojatno - doda on.
- Nakon sto sam bio pozvan kod Winstona Churchilla u Chequers - upadne Hawk - ne bih
isao tako daleko. Samo kaem da je to vrlo zgodno. Stropovi nisu ni izdaleka tako visoki, a
grafike povijesnih prizora po zidovima treerazredne su i sukobljavaju se s dekorom kao i s
povijesnom tocnosu.
- Generale, mi u Bostonu cinimo najvee napore da turistima prikaemo nasu proslost -
promrmlja Pinkus, cija usmjerenost na papire nije bila prekinuta. - Povijesna tocnost ima
malo zajednickoga s izvornosu okolisa.
- Kad je Dante prelazio rijeku...
- Pokusajte s bostonskom lukom - prekine ga Aaron prevrui papire. - Odakle vam ovo -
uzvikne on odjednom i zagleda se u MacKenziea. - Koji je strucnjak, kako za pravo tako i za
povijest, sloio to zajedno? Tko je za to zasluan?
- On - odgovori Hawk pokazujui prstom na zaprepastenog Devereauxa, koji je sjedio na
kaucu svega metar odatle. Bio je stisnut medu dvojicom cuvara, Stashom i Knuteom, slo-
109
I i
i
bodnih ruku i nogu, ali ne i usta koja su bila zalijepljena osam centimetera debelom
ljepljivom vrpcom. Naravno, general Hawkins zatraio je da Samove usnice prije toga budu
namazane vazelinom, kako se ne bi povrijedili enevski sporazumi o ratnim zarobljenicima.
Doista, nitko vise nije mogao izdrati Devereauxove ucljive prosvjede, ukljucujui i
generalove pomonike: Desi-jedan i Desi-dva stajali su iza kauca pozorno motrei i s
rukama na kukovima.
- To je ucinio Samuel! - upita u nevjerici Aaron Pinkus.
- Ne bas osobno, ali on je duhovno stajao iza toga, pa se moe sasvim ispravno zakljuciti
da je on odgovoran.
54
- Mmmmfffl - zacuo se priguseni, ali jos uvijek estoki prosvjed Devereauxa koji se u tom
trenutku spotaknuo i pao licem prema podu. Bijesno se zagledajui u Hawka, on se uspravi
u trenutku kad je general dao zapovijed.
- Pomonici, spremni za juris! - Kao dobro uvjebana skupina Icomandosa, oni skocise na
kauc i bacise Sama na pod, ocekujui novu Hawkovu zapovijed.
- Dobro ucinjeno, gospodo.
- Ne bih se zacudio da ste ih unovacili medu vlastitim vojnicima - javi se Pinkus zadivljeno,
stojei iza stola. - Jesu li oni renderi?
- Kako se uzme - objasni MacKenzie. - Oni su specijalisti za sigurnost u zracnim lukama...
Podignite ga, momci. Stavite ga u stolicu ispred stola i ostanite uza nj.
- Vas dvojica - rece Aaron gledajui Samove zbunjene cuvare, Stasha i Knuta, ne bez
prizvuka prijekora u glasu. - Ne elim kritizirati, no ipak cini mi se da biste morali pokusati
nauciti nesto od vojnickih vjestina, koje su takoder dio opisa vasega radnoga mjesta. Ovi
vojnici shvaaju nevjerojatno brzo kad moraju krenuti u akciju, a njihov je nenasilni
postupak - kad su vas na primjer ostavili bez vasih hlaca - bio za svaku pohvalu.
- Hej, comandante! - javi se zadovoljno D-dva.
- Lijepo je cuti - dodade D-jedan.
- Generale - rece Pinkus - ako mislite da je to mogue, vjerujem kako je dosao trenutak da
ovaj razgovor ogranicimo na vas, Samuela i mene. """""
110
- Slaem se potpuno, gospodine - prihvati Hawk. - Rasprava medu nama dvojicom trebala
bi se prosiriti na ovoga mladoga covjeka.
- Moda biste mogli razmisliti hoemo li ga vezati ili ne
- labavo, dakako - uza stolicu, onako kako je prvo bio ucinio g. Laffertv... oprostite,
narednik Laffertv.
- Nee biti potrebe, ja sam ovdje... Pomonici, pozor! Slobodni ste za odlazak u kuhinju.
- Hej, loco covjece , to je doista zgodno.
- Narednici, napunite eluce hranom i javite se na dunost za jedan sat. MacKenzie zavuce
ruku u dep od jelenje koe i izvuce odande nekoliko novcanica. - D-jedan, ovo je dodatak
vasoj dnevnici kao nagrada za izvrsnu slubu.
- To je nas dinerol - upadne D-dva mjerkajui novac.
- Dodatak, narednice. Dodatak uz dinero koji ete dobiti kasnije. To je rijec jednoga
generala.
- U redu, grande heneral - zakljuci D-jedan. - Mi trebamo mnogo, kad ete vi to dati?
- Ne elim nikakvo pomanjkanje subordinacije, decki. Unatoc tome sto nase druenje za
vrijeme ove misije dopusta odredenu prisnost, drugi to moda ne bi ispravno shvatili.
- Lijepo, ni ja nista ne shvaam!
- Uzmite nesto hrane i vratite se za jedan sat. Slobodni ste! - Desi-jedan i Desi-dva
slegnuse ramenima i krenuse prema vratima, pri cemu je onaj prvi usporedio vrijeme na tri
ure sto ih je imao na ruci. Na to Hawk kimne Aaronu Pinkusu: - Kao moj zatocenik i,
donekle suprotno tradiciji, takoder moj domain, moete se obratiti vasim snagama,
zapovjednice.
- Sto ste vi meni i sto sam ja vama? ... O, da, razumijem.
- Pinkus se okrene zbunjenima Stoshu i Knuteu koji su sjedili na kaucu. - Gospodo - pocne
on oklijevajui, traei prave rijeci. - Oslobodeni ste svojih tekuih dunosti i, ako biste bili
toliko ljubazni, dodite u nas ured sutra - kada vam odgovara, naravno - kad e vas nase
racunovodstvo isplatiti, uracunavsi naravno i ostatak ove veceri.
- Ja bih ih poslao u zatvor! - vikne Hawk, vacui cigaru. - Oni su protuhe! Zanemarivanje
dunosti, nesposobnost i
111
I
nikakav odgovor na neprijateljsku vatru - sve je to materijal za vojni sud.
55
- U civilstvu se ponasamo drukcije, generale. Zanemarivanje dunosti i nesposobnost
nune su djelatnosti nie radne snage. Inace, njihovi nadredeni - koji su cesto jos manje
sposobni, ali su bolji govornici - ne bi imali opravdanja za svoje plae. ... Odlazite, gospodo,
i predloio bih vam sasvim iskreno da pokusate stei nesto sposobnosti koju su iskazali vasi
kolege iz generalova odreda.
Stosh i Knute, ciji je alosni izraz iskazivao njihove osjeaje, odose ubrzo.
- A sada, generale - rece Aaron - sami smo.
- Mmmmfff! - javi se Devereaux.
"*" - I ti si ukljucen, Samuele. Koliko god bih te elio zanemariti, to ne bi islo tako
lako.
- Mmmmfff!
- Prestani cmizdriti, sinko! - zapovijedi mu Hawk. - Ako ne budes previse vikao, ruke su ti
slobodne da skines vrpcu... Prestani se znojiti, usta su ti ostala cijela, sto moram sa alosu
konstatirati. - U pocetku sporo, a zatim sve bre u nastupu macizma, Sam otrgne traku,
zacvili, a zatim pocne micati usnicama kako bi se uvjerio da su jos cijele.
- Do vraga, sto si to dopustate? - zaurla Devereaux. - I sto, do vraga, zamisljate - da sam
odgovoran za sve ovo smee na Aaronovu stolu? Nisam te vidio niti cuo za te godinama, ti
crve medu crvima!
- Mladiu, cini se da jos uvijek pokazujes tendenciju pretjeranoga uzbudivanja pod
pritiskom?
- U njegovu obranu, generale - prekine ga Pinkus - htio bih rei da je u sudnici hladan
poput ledenjaka.
Sam je eksplodirao. - U sudnici znam sto cinim, do vraga! A s ovim kurvinim sinom nikad
to nisam znao... ili mi on nista nije govorio ili mi je lagaol
- Pogresna terminologija, mladiu. To se zove dezinformacija zbog osobne zastite...
- To se zove kravlje govnol A sad odgovori na moje pitanje: zasto sam ja odgovoran... ne,
cekaj malo... za sto sam ja
112
odgovoran? Kako mogu biti odgovoran za nesto sto si ti ucinio, kad nismo medusobno
razgovarali ve godinama?
- Budimo pravicni! - upadne Pinkus obzirno, ali cvrsto. - General Hawkins ustvrdio je da si
ti odgovoran samo zato sto si duhovno stajao iza projekta, ili, kako bi se reklo, imao si
duhovni utjecaj podloan najsirim moguim interpretacijama, cime se limitirala ili zapravo
eliminirala bilo kakva odgovornost ili makar asocijacija s poduzetim.
- Aarone, prestani se igrati pravnika s jednim previse iz-raslim mutantom! On poznaje
zakone toliko da bi i pravda iz prasume nalikovala cajanki u engleskom ruicnjaku. On je
obicni divljak bez trunke morala koji bi ga mogao iskupiti!
- Sinko, morao bi izmjeriti krvni tlak.
- A ti bi morao izmjeriti svoju glavu u radionici za punjenje ivotinja. Koga si vraga ucinio i
sto se to mene tice?
- Molim vas. Pinkus upadne jos jednom, dobacujui Haw-ku pogled pun isprike. - Generale,
dopustite mi da pokusam nesto objasniti. Kao odvjetnik odvjetniku, moe li?
- Mi, koji smo zapovjednici, najbolje znamo kako treba postupati s osobljem - odgovori
MacKenzie. - Istinu govorei, ponadao sam se da biste mogli krenuti zajedno sa mnom.
Zato sam vas upoznao sa srcem operacije - ne s taktikom ili pravilima angamana,
naravno, nego s onim prizemnim ciljem, kakav ve jest. Takva vrsta obavjestajnih
podataka rijetko je tajna medu ljudima kakvi smo mi.
- To je sjajna pocetna strategija, generale. Pohvaljujem vas.
- Pohvaljujete njega? - izdere se Devereaux. - A sto on do vraga cini, moda marsira na
Rim?
- To smo mi upravo ucinili, Same - rece Hawk tiho. - Sjeas li se, sinko?
- To je jedina tema o kojoj nikad ne govorite u mojoj nazocnosti, generale Hawkins -
zatraio je hladno Aaron.
56
- Mislio sam da znate...
- Zar vjerujete da bi mi Samuel rekao?
- Niposto. Mogli biste ga poslati u eskadrilu kamikaza, a on bi i/vadio svjeice.
113
I
- Onda, kako?
- Irski topnik opisao mi je tajni upad u Samov stan. Topnici obicno pokusavaju
impresionirati zapovjednika svojim doprinosom.
- I onda? - bio je uporan Aaron.
- Pa, spomenuli ste da je narednik vezao decka i da je on rekao kako ste otpustili topnika
prije razgovora sa Samom, sto ste i sami priznali.
- I?
- Zasto ga vezati prije nego sto postane histerican kao sto je upravo sada? I zasto bi taj
hladnokrvni slubenik suda bio histerican, osim ako onaj vas napad nije u njemu proizveo
nesto sto on nikako nije elio da se dozna, pogotovo da to ne doznate vi?
- Utemeljeno na izvjesnim ocitim pretpostavkama, vase je deduktivno promisljanje vrlo
ostroumno.
- Rijec je o tome, kao i o cinjenicama da je Sam nesto propustio kad mi je zalupio telefon.
Na vezi sam cuo jedan drugi glas, koji se nije suzdravao vise nego Sambo, i kad smo se
susreli na parkiralistu, ja sam znao da ste to vi, zapovjednice Pinkus. Mnogo toga ste
izgalamili onoga poslijepodneva. Posebno o nekoj nasoj operaciji glede Vatikana.
- Tako mnogo zakljucaka za jednu a priori dedukciju - rece Aaron povlacei se poraen.
- Tako mnogo za gusterovo govno\ - zaurla Devereaux. Ja sam tu, ja postojim! Kad me
ubodete, zar ne krvarim...
- To su neprilicne rijeci, Samuele.
- Sto je tu neprilicno? Moja budunost, moja karijera, cak moj ivot - sve bi se to moglo
razbiti na tisuu komadia...
- Vrlo zgodno, sinko - upadne Hawk. - Kao izraz mastovitosti.
- On je to ukrao od jednoga francuskoga dramskoga pisca koji se zove Anouilh - doda casni
bostonski odvjetnik. - Samuel je pun iznenadenja, generale.
- Dosta! - zajeci Devereaux. - Zahtijevam da me saslusate!
114
- Slusaj, mladiu, ovako bi te mogli cuti i dolje u Wa-shingtonu, upravo u vojnoj banci
podataka, gdje cuvaju sve obavjestajne dokumente.
- Imam pravo da ne kaem ni rijeci - promrmlja Sam jedva cujno, nadurena lica, skljokavsi
se natrag u stolicu.
- Onda, neka mi bude dopusteno prekinuti tisinu, budui da si je nametnuo samo sebi -
izrazi svoju elju Pinkus.
- Mmmmfff - zacuje se odgovor iz stisnutih usta.
- Zahvaljujem... Ono bitno u tvom pitanju, Samuele, saeto je u materijalu koji mi je dao
general Hawkins. Svakako, nije bilo dovoljno vremena da ga podrobno procitam, ali iz
onoga sto mogu vidjeti iskusnim okom covjeka koji je takve dokumente proucavao blizu
pola stoljea, to je nevjerojatno. Rijetko kad sam procitao uvjerljiviji papir. Pravni
povjesnicar koji je sastavio ovo imao je strpljenja i maste da shvati ispustene ili nestale
retke jedne zakonodavne rasprave, znajui da su negdje zakopani dodatni dokumenti koji
daju dopunske podatke na temelju kojih se mogu procitati manjkajua mjesta. Ako je to
tocno, pojavili bi se neoborivi zakljucci na temelju kopija izvornih papira. Gdje ih je vas
izvor samo pronasao, generale?
- Naravno, to su samo nagadanja - odgovori Hawk zagonetno nabirui celo. - Ali, koliko
sam cuo, mogli su biti iskopani samo iz zapecaenih povijesnih arhiva Ureda za indijanske
poslove.
- Iz zapecaenih arhiva...? Aaron Pinkus pogleda strogo generala, zatim sjedne hitro i
pocne razgladati nekoliko stranica, prinosei svako od njih blizu ocima - ne razgledajui ono
57
sto je na njima bilo napisano, nego nesto drugo. - Poznajem ove vodene igove - rece tiho.
- Napravio ih je iznimno osjetljivi uredaj za kopiranje, stroj za svaku pohvalu.
- Nesto najbolje, zapovjednice. - Hawkins u trenu zastane; odmah je bilo ocito da je
zaalio sto je to rekao. On pogleda Sama koji je zurio u njega, zatim procisti grlo. - Htio
sam rei da oni tupoglavci, oni skolnicki tipovi, obicno dobivaju najbolju opremu.
- Gotovo nikad - promrmlja Devereaux optuujuim glasom.
115
- U svakom slucaju, generale - produi Pinkus, mnogi od ovih papira - mislim onih
povijesne dokumentacije - zapravo su reprodukcija izvornih fotostata, jednostavnije receno,
fotografije fotografija!
- Sto hoete rei? - Hawk pocne grickati vrh cigare.
- U doba kad jos nije bilo strojeva za kopiranje, kad jos niste mogli jednostavno izglacati
neke stvari ili osteeni pergament odnosno poslagati njihove komadie zajedno, obasjati ih
snopom svjetla i tako dobiti vjeran faksimil, u arhivima su spremane fotografije, a kasnije
fotostati, nadomjestajui izvornike koji su se raspadali.
- Zapovjednice, doista me ne zanimaju te tehnicke pojedinosti...
- Morali biste se za njih zanimati, generale - prekine ga Aaron. - Vas neimenovani izvor
jamacno je naisao na tragove desetljeima stare urote, no njegovo je otkrie svakako
utemeljeno na ukradenim dokazima, jos davno pohranjenim u arhivima vlade, koji su bili
zapecaeni zbog najvisih nacionalnih obzira.
- Sto? - promrmlja Hawkins, svjestan da Devereaux zuri u njega.
- Vodeni igovi na ovim arhivskim fotostatima ukazuju na jednu rijetku vrstu papira, s
celicnim nitima, kojoj je namjena ocuvanje od zuba vremena i atmosferskih prilika u
podrumima. Cini mi se da ga je otkrio Thomas Edison negdje na prijelazu stoljea, a u
ogranicenu uporabu za arhive uveden je oko 1910. ili 1911.
- Ogranicenu uporabu...? - upita Devereaux kolebajui se, stiskajui zube dok je i dalje
zurio u Hawka.
- Sve je relativno, Samuele. U onim danima, proracunski deficit, kad ga je uope bilo,
iznosio je svega nekoliko stotina tisua dolara, a i to je tjeralo strah u kosti dravnicima s
Poto-maca. Papir providen celicnim nitima bio je strahovito skup, pa bi njegova uporaba za
tisue i tisue povijesnih dokumenata srusila dravnu blagajnu. Zbog toga je koristen samo
u ogranicene svrhe.
- Ogranicene - cime, Aarone?
116
Pinkus se okrene prema generalu MacKenzieu Hawkinsu, pri cemu je izgledom opasno
podsjeao na suca koji proglasava presudu. - Ogranicenjem su bili obuhvaeni dokumenti
koji odlukom vlade nee smjeti biti pristupacni javnosti barem sto pedeset godina.
- Do vraga! - Hawk zazvidi i lupi rukama po svojim indijanskim koama sa stakalcima. -
Zabranjeno podrucje! - doda on, gledajui dobrohotno Sama. - Nisi li ponosan, sin-ko, sto
je tvoj "duhovni utjecaj" kako se to nazocni zapovjednik izrazio, stajao iza toga
velicanstvenoga projekta?
- Kakvoga jebenoga projekta - zapjeni se Devereaux. - I kakvoga vrajega duhovnoga
utjecaja?
- Same, sjetit es se kako si uvijek govorio o izrabljenim ljudima na ovoj Zemlji i koliko je
malo potrebno da im se pomogne? Neki bi to bili nazvali ljevicarskim smeem, ali ja to
nikad nisam ucinio. Hou rei da sam doista postovao tvoje nazore. Doista!
- Postovao si samo onoga ili ono sto bi ti moglo zadati smrtni udarac.
- To ipak nije istina, mladiu, i ti to znas. - MacKenzie usmjeri upozoravajui kaiprst
prema Devereauxu. - Sjeti se svih onih razgovora s djevojkama! Sve su me te ljepotice
kasnije nazivale i izraavale zahvalnost kao i postovanje prema tebi i tvojim filozofskim
izrazima suosjeanja. Pogotovo Annie, koja...
- Da mije nikad nisi spomenuo! - zaurla Sam, zaklapa-jui dlanovima usi.
58
- Ne znam zasto ne bih, sinko. Cesto s njom razgovaram, osobito kad se nade u nekoj
sugavoj situaciji kakvima je skolna. Same, njoj je doista stalo do tebe.
- Kako bi to bilo mogue? - izdere se Devereaux, dok mu je glas drhtao od bijesa. - Ona se
udala za Isusa, ne za mene!
- Mene se ovaj razgovor ne tice - ubaci se Pinkus.
- To su oruja razlicitoga kalibra, sinko, ako dopustas usporedbu... Ali poslusaj me,
mladiu. Traio sam posvuda izrabljene ljude koje je cijedio sustav, i ulagao sam napore ne
bili li stvari popravio. Pomisljao sam nekako, da bi se mogao mnome ponositi... sam Bog
zna da sam pokusavao. - Hawk
117
uroni bradu u otvoreni ovratnik svoga indijanskoga ogrtaca, buljei izgubljeno u pod
hotelskoga apartmana.
- Kloni se besmislica, Mac! Ne znam koga si vraga cinio ili pokusavao uciniti, jedino znam
da ne elim znati!
- Moda si trebao, Same.
- Samo trenutak! - Pinkus zaustavi pogled na skrusenom Hawku. - Vrijeme je, mislim, da
izvucem nesto iz torbe svoga pravnickoga iskustva i upoznam vas s jednom, doduse rijetko
primjenjivanom odredbom. Kazna za nedopusteni upad u zapecaene vladine arhive dosie
trideset godina zatvora.
- Sto kaes? - promuca general, dok mu je pogled lutao plavim sagom, kao da trai na
njemu neki ures.
- Da, tako je kao sto sam rekao, generale. Budui da je ova informacija ostala bez ucinka,
moram pretpostaviti da je, sreom, vas savjetnik imao dopustenje za proucavanje
dokumenata o kojima je rijec u ovom papiru.
- Pogresno! - povice Sam. On ih je ukrao - ta usljiva iznimka ljudskog roda, ta
nepopravljiva vojna zabluda, ta legenda kradljivosti ucinila je to ponovno\ Znam to zato jer
ga poznajem. Covjeka ciji su postupci nalik onima maloga djecaka koji, kad se pomokri u
krevet, prica da je pala kisa! On je to ucinio!
- Prosudbe ucinjene u aru emocionalnih reakcija rijetko kad su ispravne, Samuele - rece
Pinkus prijekorno tresui glavom.
- Prosudbe ucinjene pod hladnim osvjetljenjem razmisljanja tijekom dugoga i
iscrpljujuega vremenskoga razdoblja openito su nepobitne - dometne Devereaux. - Ako
se kolaci prave od marmelade, a kurvina sina uhvatite s rukama zaprljanim tom
marmeladom, moete biti potpuno sigurni tko je prijestupnik. Recidivizam je pojava s
kojom se sudovi bave godinama.
- Dobro, generale - proslijedi Aaron promatrajui Hawka preko ruba svojih naocala. - Cini
se da je optuba postupila ispravno, jer je trenutacne okolnosti povezala s jednim
prethodnim cinom koji ste priznali, a tice se krade obavjestajnih podataka. Necije
ponasanje moe se smatrati ogranicenim, ali ipak valjanim dokazom.
118
- Slusajte, zapovjednice Pinkus - pocne MacKenzie, zbunjeno zirkajui i skupljajui usta.
,- Od te pravnicke retorike vrti mi se u glavi. Govorei istinu, priznajem da ne shvaam ni
polovicu onoga sto ste rekli.
- Laljivac! - vikne Sam, pocevsi iznenada glasno pjevusiti neku pjesmicu, poput djeteta
koje se time ruga drugom djetetu: "Kisa pada pokriiivaca, kisa pada ispod pokriiivaca.J"
- Samuel, smiri se - upozori ga stari odvjetnik, ciji je glas odzvanjao autoritetom kad se
ponovno obratio Hawku. - Mislim da to moemo brzo srediti, generale. Profesionalna
ljubaznost branila mi je da budem uporan glede imena vasega nezamislivo nadarenoga
pravnog savjetnika, ali sada to moram uciniti. Kao sudski slubenik, on bi mogao pobiti
tvrdnje moga mladog suradnika i tako rascistiti stvar.
- Jedva je dopustivo, gospodine - rece Hawkins uz cvrst izraz - jednom zapovjedniku traiti
od drugoga otkrivanje povjerljivoga podatka. To je moda prikladno nekom niem sloju,
gdje cast nije toliko obvezatna, a kraljenice nisu cvrste poput celika.
59
- Dobro, generale, sto tu ne valja? Ovaj papir sigurno, koliko god bio uvjerljiv zakljucujui
po onome sto sam procitao, jos nigdje nije provjeren. Samo nebo zna da bez odvjetnicke
intervencije i u odsutnosti bilo kakve vladine pritube, on nije mogao biti predocen sudu. -
Aaron zastane, ljubazno se nasmije-sivsi. - A da se to dogodilo, svi bismo za to znali, jer bi
bio zakocen cijeli nas pravosudni sustav kao i odjel za obranu. Svi bi pobjesnjeli. Vidite
dakle, generale, jos nista nije ni izgubljeno ni dobiveno. - Izraz dosjetljivosti na Pinkusovu
licu odjednom se zamrznuo. Polagano, bez volje, on je nestao, dok su mu se oci
razrogacile, a lice posivjelo. - Dragi Abrahame, nemoj me ostavljati samoga u pustinji -
prosape on, zurei u potpuno prazni Hawkinsov izraz. - Moj Boe, dokument je predocen
sudu!
- Drugim rijecima, on je dosao do mjesta koje mu je bilo namijenjeno.
- Ali taj sud sigurno nije bio nadlean.
- Zapovjednice, mogli biste nai podrsku u toj pretpo-Stuvci.
119
dJ
- Je li bio nadlean?
- Neki kau da jest.
- Ali nicega nije bilo u medijima, a oni bi se, vjerujte mi, pocupali da objave takvu
izvanrednu vijest.
- Moda postoji neki razlog za to.
- Kakav razlog?
- Hyman Goldfarb.
- KojiByma.nl
- Goldfarb.
- To mi zvuci poznato, ali doista nemam ni najmanje...
- Bio je nekad igrac ragbija.
Za nekoliko sekundi lice Aarona Pinkusa izgubilo je dvadeset godina ivota. - Hoete rei,
Hymie Hurricand! Hebrew Hercule! Poznajete li ga vi doista, Mac... hou rei generale,
dakako?
- Poznajem li ga? Ja sam ga unovacio!
- Vi ste to ucinili? On nije bio samo najbolji obrambeni igrac u Nacionalnoj ligi, nego je i
razbio stereotip... da tako kaem... previse strasljivoga idovskoga muskarca. On je bio lav
od Judeje, strah i trepet protivnika - na igralistu za ragbi usporediv s Moshe Davanom!
- Ali bio je i lopov...
- Postedite me! On je bio moj junak, simbol za sve nas - visoko inteligentni misiavi
gorostas na kojeg smo bili ponosni. ...Sto hoete rei rijecju lopoV.
- On doduse nikad nije bio optuen - bio je blizu tome, no optube nije bilo - ali imam
nekih razloga kad to kaem.
- Optube, razlozP. O cemu govorite?
- On mnogo radi za vladu, iako ne bas slubeno. Cinjenica je da sam ga ja uputio u taj
posao, i to za vojsku.
- Hoete li biti nesto jasniji, generale?
- O specifikacijama nekih vrsta oruja curile su informacije. Nismo mogli otkriti izvor, iako
smo znali otkud podaci cure. Otisao sam Goldfarbu koji je upravo pokretao savjetodavnu
tvrtku o pitanjima sigurnosti i rekao mu neka se baci na posao. Moglo bi se rei da je on sa
svojim pomonicima radio i ono cega se nije htio prihvatiti ured glavnoga inspektora.
120
- Generale, koliko je Hyman Goldfarb utjecao na tisinu nakon tog vasega nevjerojatnoga
papira, premda bi u tom slucaju prije morala izbiti ludnica?
- Kao sto se to ve dogada u glavnom gradu, glede Hur-ricanea jedan slucaj vodio je
drugome. Glas o njegovim sposobnostima rasirio se poput sumskoga poara. Ubrzo je
svatko u gradu trebao njegove usluge. Njegov popis vladinih ureda nalikuje prirucniku "Tko
je tko" na Potomacu. Stekao je mnostvo utjecajnih prijatelja koji ne bi priznali da ga
60
poznaju ni ako biste im cupali jednu po jednu vlas. Teske optube bile su podrucje njegova
rada. ...Vidite, tada sam shvatio da bismo mogli biti blizu zabranjenom podrucju.
- Zabranjenom podrucju...? - Aaron pocne tresti glavom kao da je pokusavao zaustaviti
neskladne zvukove u njoj. - Mogu li zamoliti za objasnjenje? - upita.
- Njegovi ljudi su me slijedili, zapovjednice Pinkus. Bila je to zasjeda, a cilj joj je bio
hvatanje i utisavanje. Citao sam ih kao knjigu.
- Hvatanje i utisavanje... knjiga. Oni su vas slijedili...?
- Nakon sto je papir Wopotamia bio predan - mnogo vremena nakon toga! Sto znaci da je
njegov sadraj bio uzet ozbiljno, ali je novost bila drana pod poncom. I, sto oni cine u
meduvremenu: Unajmljuju Hvmiea Hurricanea da rijesi njihov problem. Pretraivati,
uhvatiti, unistiti! Citam ih kao knjigu.
- Ali, generale, svi ti nii sudovi sa hrpama svojih predmeta... - Jos jednom izraz lica
Aarona Pinkusa zamrzne se dok su mu se rijeci glasno isparavale. - Oh, dragi Boe, to
nije... to se nije dogodilo.
- Vi znate pravila, zapovjednice. Onaj koji tui dravu ima izravan pristup, sto ovisi jedino
o valjanosti argumenta.
- Ne, vi ga niste mogli imati.
- Bojim se da jesam. Malo nagovaranja nekoliko osjetljivih sudskih cinovnika i mi smo dosli
ravno u veliku zakonsku kadu.
- Kakvu kadli! - vikne potpuno zbunjeni Devereaux. - Kakvo to smee pokusava prodati
ovaj moralni degenerik?
- Mislim da ga je ve prodao nekom drugom - rece Aaron slabasnim glasom. - On je uzeo
taj sjajno sastavljeni papir
121
- utemeljen na podacima ukradenim u zapecaenim arhivima
- i odnio ga izravno u Vrhovni sud.
- Salite se\
- Radi koristi svih nas, volio bih da se salim. - Pinkus odjedanput poprimi uobicajeni glas i
dranje. - U svakom slucaju, moemo doprijeti do samih dubina te ludosti. Tko je pravni
zastupnik tuitelja, generale? Ime nam moe otkriti ve obicni telefonski poziv.
- Nisam siguran u to, zapovjednice.
- U sto?
- Ime je ve prispjelo jutros.
- Jutros...?
- Vidite, onaj indijanski mladunac dao mi je los izvjestaj... to nije isto sto i namjerno
pogresan izvjestaj... koji se ticao svjedodbe odvje...
- Odgovorite na moj upit, generale! Tko je pravni zastupnik, molim vas?
- On - odgovori Hawk upirui prstom u Sama Devere-auxa.
122
Vincent Francis Assisi Mangecavallo, u odabranim krugovima poznat kao Vinnie Bam-Bam i,
takoder, s kodiranim imenom Ragu, direktor Centralne obavjestajne agencije - koracao je
uznemireno i zabrinuto svojim uredom u Langlavu, Virginia. Sto je to moglo krenuti ukrivo?
Plan je bio tako jednostavan, bez pogreske i mogunosti utjecaja. A jednako B jednako C,
zato je i A jednako C. Ali, negdje u toj jednostavnoj jednakosti, Hyman Goldfarb i njegovi
ljudi pogubili su konce... Vincentov vjerni covjek, najbolji i najpouzdaniji u cijelom poslu,
jednostavno je nestao! Velika Noga! Odvratni Snjeni Covjek! Koji se vrag dogodio
Hurricaneu? Tko mu je poderao njegov glasoviti mozak? I gdje je taj bijednik kojega je
Vincent izvukao iz ne bas tako malenoga duga u Las Vegasu, stavivsi ga na poprilicno velik
vladin platni popis, nakon sto je zapovjedio momcima u kockarnici da izgube dokaze u
interesu dravne sigurnosti? Nestao je, eto, ali zastoi
Mali Joey zvani Lukavac bio je tada izvan sebe od radosti, jer moe cuti prijatelja iz starih
dana koji je sad bio dravna zvjerka... iz onih starih dana kad si svi koristili Malog Joeya da
cisti sumnjivce, od bruklinskih dokova do pomodnih klubova na Manhattanu. Joey je to
61
izvodio sve u sesnaest!. Mogao je stajati posve sam usred Yankee stadiona i nitko ga ne bi
zapazio. Nikad ga nitko nije uocio, on bi se jednostavno izgubio, kao da je u gomili
podzemne eljeznice. Potpuna neuocljivost bila je njegov osobiti dar - cak mu je i lice bilo
sivo i nepri-mjetljivo. ... No, kamo je nestao? Morao je znati kako bi mu bilo bolje biti dobar
s Vincentom - naposljetku, moglo se podsjetiti na stare dugove i ljudi iz kockarnice usli bi
mu u trag. Sve to nije imalo smisla, nikakvoga smisla!
123
Zazvonio je telefon, sakriven u donjoj desnoj ladici direktorova stola. Mangecavallo ga je
ugradio po vlastitoj elji, i to nou, uz pomo uvelike iskusnijih ljudi nego sto su to bili
takozvani strucnjaci iz Agencijinoga odjela za tajne veze. Zapravo, nitko u vladi nije imao
taj broj, on je bio zadran za doista vane ljude koji su o necemu odlucivali. - Da? - zagrmi
direktor Agencije u slusalicu.
- Ovdje je Mali Joey, Bam-Bame - rece piskutavi glas s druge strane.
- Gdje si bio, do vraga? Trideset i sest sati, dan i pol nisam te mogao pronai!
- Svaku minutu u tih dan i pol razmisljao sam i traio jednoga zucconea!
- O cemu to pricas?
- Osim toga, rekao si mi da te ne zovem kui, koji telefonski broj ionako nemam, a
pogotovo ne preko velike spijunske centrale. Je li tocno?
- Da, tocno je. I onda?
- I onda, dok sam se motao izmedu zrakoplova i cinovnika u zracnoj luci, dok sam
potplaivao i podmiivao umirovljenoga policajca koji me je nekad strpao u zatvor - nisam
bas imao slobodnoga vremena!
- U redu, u redu. Reci mi sto se dogodilo. Jesi li dobio nesto korisno?
- Ako ti nisi, ja jesam, i to nesto mnogo vrednije od onoga sitnisa u Las Vegasu.
- Hej, Joey, rijec je o dvanaest tisua dolara!
- Ono sto sam ja doznao vrijedi dvostruko, Bam-Bam.
- Nemoj se sluiti tim nadimkom - rece Mangecavallo branei se. - On se ne uklapa u
ovako visoki ured.
- Vinnie, moda te nisu trebali poslati u skolu. S tim nadimkom nitko te vise ne postuje.
- Prestani. Pobrinut u se za tebe, kunem se ocevim grobom.
- Tvoj tatica je jos iv, Vinnie. Vidio sam ga prosloga tjedna u kockarnici. Zivi na visokoj
nozi, i to ne s tvojom mamom.
- Sad je dosta, Joey. Dri se svoga posla ili e onaj no-
124
vac iz Las Vegasa narasti s lopovskim kamatama na pedeset tisua, capiscd? Dakle, sto se
doista dogodilo?
- Sto se dogodilo... da, sto se zapravo nije dogodilo? - Mali Joey udahne doboko i zapocne.
- Kao sto si i pretpostavljao, Goldfarb je poslao skupinu ljudi u onaj indijanski rezervat... to
mi je bilo jasno cim sam ugledao Lopatu kako prolazi kroz lanu obrambenu utvrdu
indijanskoga logora i odlazi ravno do blagovaonice. Covjece, koliko taj samo moe
poderati! Odmah iza njega bio je onaj gringo koji cesto brise nos, ali se pritom ne slui
papirnatim rupciima. Umijesao sam se medu njih i ugledao jos dva Lopatina prijatelja koji
su govorili smijesno engleski i raspitivali se za Gromoglavoga koji i tebe zanima... Cekao
sam na velikoj udaljenosti i ugledao cetvoricu kako kao mahniti jure blatnjavom cestom, a
zatim se razdvajaju i svaki ide svojim pravcem, razlicitim putovima...
- Putovima? - prekine ga Mangecavallo. - To znaci da je bilo jos vise blata?
- Tako je Bam-Bam - oprosti, Vincenzo - bilo je blata i grmlja i stabala... prava suma, je li
jasno sto hou rei?
- Do vraga, pa to je rezervat.
- I onda sam cekao, cekao i cekao - nastavi Joey ubrzano.
- Cekam i ja, Joey - prekine ga direktor.
- Dobro, dobro. Naposljetku, iz sume izlazi onaj vani Indijanac - mislim naime da je to
bio onaj tvoj vani Indijanac, jer mu je odjea bila krcata perjem od glave do guzice. On
62
juri prljavom cestom sve dok ne dode do velike, smijesne kolibe i ude u nju. A zatim se
dogada nesto takvo da nisam mogao povjerovati vlastitim ocima! Taj vani Indijanac izlazi
nakon nekoliko minuta, ali to vise nije isti covjek.
- Izmisljas li, Mali Joey?
- Ne, tako je bilo, Vine. To je isti covjek, ali ne izgleda vise onako kako je izgledao. Sad je
to netko nalik racunovodi s naocalima, u obicnom odijelu i s nekom glupom vlasuljom koja
mu lose stoji, s platnenim putnim kovcegom u ruci... Naravno, kovceg me navodi na
pomisao da on odlazi iz rezervata, a to kako se cini znaci da ne namjerava vise biti
Indijanac.
125
- Hoe li se ta prica oduljiti, Mali Joey? - upita Mange-cavallo moleivo. - Prokletstvo,
prijedi na stvar!
- Ti elis da opravdam novac iz kockarnice, a ja ti hou dokazati da je ono sto sam
pronasao jos mnogo vrijednije, je li tako?... Dobro, skratit u dolaskom do zracne luke u
Omahi, kamo sam ga slijedio i gdje je on kupio putnu kartu za Boston, sto sam i ja ucinio.
Medutim, pazi, Bam-Bam, ovo je vano. Dok sam kupovao kartu, pokazao sam slubenici
jednu od svojih lanih federalnih znacki objasnivsi joj da se vlada zanima za krupnoga
momka s glupom vlasuljom. Mislim da je na nju utjecala vlasulja; pokazala se toliko
uslunom da sam je morao zamoliti neka ne uzbunjuje, jer sve mora protei u miru. Ipak,
dobio sam ime s njegove kreditne kartice...
- Daj mi ga, Joey! - usklikne direktor Agencije.
- Svakako, Vine. To je M, zatim malo a, malo c, veliko K, povlaka, Hawkins, G-e-n s
povlakom, zatim USA, cemu slijedi Ret. Sve sam prepisao, iako ne znam sto zapravo znaci.
- To znaci da se on zove Hawkins i da je umirovljeni general. Do vraga, general!
- Ima jos, Vinnie, i bolje je da cujes.
- Hou cuti odmah! Nastavi!
- Dobro, ja ga slijedim u Boston i sve odjednom postaje ludo, htio bih rei pazzo. U zracnoj
luci on ulazi u toalet gdje se susree s dvojicom Portorikanaca koji nose odore kakve nikad
nisam vidio. Odlaze do parkiralista, sjedaju u oldsmobile s registarskim tablicama iz Ohia ili
Indiane, i odlaze. Ja odmah dajem cijelu pedeseticu taksistu i tek sto sam mu rekao neka
si-ljedi oldsmobile, sve postaje jos lude\... Sada bivsi indijanski poglavica, koji se pretvorio
u racunovodu, odvodi onu dvojicu do nekakva brijaca, a zatim, neka mi Bog bude na
pomoi, Bam-Bam, odvoze se do nekoga parka uz rijeku, gdje ih on tjera u trk kao da su
marionetti, dok on na njih galami iz svega glasa. Kaem ti, bili je strasno!
- Moda je taj umirovljeni general iz Osmoga odjela; znas i sam da se takve stvari
dogadaju.
- Poput onoga koji je pomijesao tenkove i cepeline, i koji je otpozdravljao kamionima?
126
- Upravo sam to mislio, Mali Joey. Sto se dogodilo poslije?
- Njih trojica opet sjedaju u olds... tada sam morao istresti jos jednu pedeseticu... i odlaze
do neke prometne ulice u sredistu grada. Ona dvojica odlaze u trgovinu muskom odjeom,
a zatim u neku veliku zgradu, dok bivsi Indijanac i sadasnji racunovoda sjedi u kolima.
Proslo je vise od sata dok se nije pojavila velika limuzina pred velikom zgradom. Tri covjeka
ulaze u nju, a dvojica sjedaju odmah u olds koji slijedi limuzinu. A zatim sam ih izgubio?
- Ti si ih izgubio...! I ti mi to samo tako kaes, Joey?
- Nemoj se uzrujavati, Bam-Bam...
- Molim te!
- Dobro, dobro, ispricavam se od srca...
- Srce e ti prestati raditi ako mi ne objasnis zasto se ne bih trebao uzrujavati!
- Zucconei su mu se izgubili u prometnoj guvi, ali ne prije nego sto sam zapamtio
registracijski broj velike tamnopla-ve limuzine. Istovremeno, ti mi to ne bi povjerovao,
zapamtio sam ime onog bostonskoga policajca koji me strpao iza resetaka prije dvadeset
63
godina i koji bi sada morao biti u kasnim sezdesetim, budui da smo otprilike iste ivotne
dobi.
- Mrzim razvucene price, Mali Joey.
- U redu, U redu. Otisao sam dakle do njegove kue, koja i nije bogznasto nakon tolikih
godina provedenih u javnoj slubi. Ondje smo ispili casicu-dvije, sjeajui se dobrih starih
vremena.
- Joey, tjeras me da pobjesnim!
- Dobro, dobro. Poceo sam ga preklinjali da ukljuci svoje veze kako bi otkrio cija je
limuzina s onom smijesnom registarskom tablicom, a moda i to kamo je krenula nakon sto
ju je slijedio stari olds, cak, moda, i to gdje se trenutacno nalazi... Vjerovao ili ne, on mi je
odgovorio na prvo pitanje u tren oka.
- Joey, ti si nepodnosljiv!
- Calma, calma, Bam-Bam. On mi odmah priopuje da limuzina pripada jednom od
najveih odvjetnika u Bostonu. Zove se Pinkus, Aaron Pinkus i vrlo ga cijene kako sitne
tako i krupne ribe, kako one u skladu sa zakonom i one koje to bas i nisu.
127
- On je bezvezni tip, evo sto je on. Sto ti je jos rekao bivsi policajac?
- Da je limuzina ve dvadeset minuta parkirana ispred hotela Cetiri Godisnja Doba u
Bovlston Streetu.
- A sto je s oldsom i lanim indijanskim poglavicom?
- Ne znamo gdje je olds, Vinnie, ali moj policajac raspitao se o registarskoj tablici sa
Srednjega zapada i ti mi nees povjerovati u ono sto u ti rei - to zvuci doista
nevjerojatnol
- Da vidimo, sto je to.
- Olds pripada potpredsjedniku SAD!
- Magdalene? zagrmi potpredsjednik SAD u svoj uredski telefon. - Gdje je onaj prokleti
"oldsmobile"?
- Kod kue, ljubavi - odgovori glas druge dame SAD.
- Jesi li sigurna, golubice?
- Naravno, janje moje. Upravo neki dan rekla mi je djevojka da je vrtlarov pomonik imao
teskoa s njime dok je vozio autocestom. Jednostavno je stao i nije ga mogao pokrenuti.
- Moj Boe, je li ga ondje ostaviti!
- Ni govora. Kuhar je nazvao radionicu i oni su ga dovukli ovamo. Zasto?
- Onaj strasni covjek iz Centralne obavjestajne agencije, cije prezime ne mogu izgovoriti,
upravo me nazvao da mi kae kako su kola videna u Bostonu gdje su ih vozili neki opasni
kriminalci. Pitao me kad sam im dao vozilo. Mogli bismo imati nevolja s ugledom...
- To je sranje! - vikne druga dama SAD, kojoj je kosa upravo bila nakovrcana ruicastim
uvijacima.
- Neki je kurvin sin ukrao taj jebeni automobil! - uzvrati jednako glasno potpredsjednik.
- Jesi li siguran da ga nisi nekom posudio, ti seronjo?
- Kriste, niposto! Tako sto bi samo ti mogla uciniti!
- Histericne nas optube nee nikamo dovesti - rece uzbudeni, ali ipak potreseni Aaron
Pinkus. MacKenzie je opkoracio
128
Sama Devereauxa, tako sto je koljenima pritisnuo njegova ramena na tlo. Malo pepela
njegove cigare palo je na Samovo zgrceno lice. - Predlaem da se svi ohladimo, kako kau
mladi ljudi, i pokusamo shvatiti poloaj u kojem je svatko od nas.
- Sto mislite o odredu za strijeljanje, nakon sto mi bude oduzeta odvjetnicka dozvola? -
promrmlja Devereaux.
- Hajde Same - rece Hawk umirujui ga. - Danas se to vise ne radi. Prokleta televizija sve
je pokvarila.
- Oh, zaboravio sam! Jednom ste mi to ve objasnili - vani su odnosi sa javnosu, sjeam
se sada. Objasnili ste mi da postoje i drugi nacini, na primjer odlazak u lov na morske pse u
64
koji odu trojica a vrate se samo dvojica, ili lov na divlje patke u podrucju prepunom zmija
otrovnica. Velika vam hvala, vi psihoticna licinko!
- Samo sam ti pokusavao nesto objasniti i to zbog tvoje koristi, sinko. Ja se brinem za
tebe. Kao i Annie, cijelo ovo vrijeme.
- Rekao sam vam! Nikad mi nemojte spomenuti to ime\
- Tebi doista manjka razumijevanje, momce.
- Ako se mogu umijesati, generale - prekine ga Aaron Pinkus - ono sto njemu trenutacno
manjka, to je jasan pogled na okolnosti, a na to svakako ima pravo.
- Mislite li da moe s njima izai na kraj, zapovjednice!
- Vjerujem da bi trebao pokusati. Hoes li pokusati, Sa-muele, ili hoes da nazovem
Shirlev i objasnim joj kako nismo otisli na onu izlobu zato sto si joj ti prisvojio limuzinu,
strpao u nju trojicu brbljavih starih Grka i natjerao mene, svoga poslodavca, da se brinem o
tvojim poteskoama - koje, uza sve to, nisu pravno odvojive od mojih?
- Radije bih stao pred odred za strijeljanje, Aarone.
- Mudra odluka. I ja bih; koliko sam cuo, Paddy mora dati automobilske zavjese na
cisenje. ... Dopustite mu da se digne, generale, i sjedne na moj stolac.
- A sad pazi kako se ponasas, Same - rece Hawkins, oprezno stajui na noge. - Nasiljem se
nista ne moe postii.
- To temeljito proturijeci cijelom tvojom opstanku, gospodine Unistavatelju. - Devereaux
se digne s poda i pocne
129
skakutati oko stola dok mu Pinkus nije pokazao stolicu. Sam sjedne uz glasan stropot, ociju
uperenih u svoga poslodavca. -Sto mogu ocekivati, Aarone - upita.
- Dat i ti pregled dogadaja - odgovori Pinkus, krenuvsi do ostakljena bara u udubini
hotelskoga apartmana. - Dat u ti i gutljaj trideset godina staroga konjaka, a to je raskos
kojoj smo skloni i tvoja ljubazna majka i ja. Bit e ti nuan ucinak blagoga umirujuega
sredstva, sto smo i mi okusali prije negoli smo poceli istraivati tvoj "jazbinski dvorac". Dat
u ti cak povei gutljaj, budui da on jamacno nee moi poremetiti trijeznost tvoga
odvjetnickoga uma, koji e biti dovoljno sokiran onim sto bude procitao. - Aaron napuni
kristalnu casu konjakom raskosne tamnosmede boje, donese je do stola i stavi pred svog
namjestenika. - Procitat es nesto sto izgleda nevjerojatno, a kad to ucinis, donijet es
najvaniju ivotnu odluku. I neka mi Bog Abrahamov oprosti, jer i ja u morati donijeti
trenutnu odluku.
- Kloni se metafizike Aarone. Sto trebam uciniti? Kakav je to pregled dogadaja?
- Moj mladi prijatelju, vlada Sjedinjenih Drava otela je zemlju plemena Wopotami nizom
prijevara, pri cemu su obeanja bila pretocena u ugovore, ali se kasnije tvrdilo kako tih
ugovora nikad nije bilo. Ipak, oni su sakriveni u zapecaenim arhivima Ureda za indijanske
poslove u Washingtonu.
- Wopotami - sto je to, do vraga?
- Indijansko pleme cije su se zemlje prostirale na sjever uz rijeku Missouri, obuhvaajui
sve u dometu tisuu strijela do danasnjeg Port Calhouna, zatim na zapad uz Platte do Cedar
Bluffsa, na jug do Weeping Watera i na istok do Red Oak Citya u Iowi.
- Pa sto ima u tome? Povijesno utvrdene nekretnine bile su u svoje doba kompenzirane
isplatama prema odluci Vrhovnoga suda - mislim daje to bila godina 1912. ili 1913.
- Tvoje fotografsko pamenje je, po obicaju, izvanredno, ali ne primjeujes jednu pogresku
ili rupu.
- Sigurno ne! U pravnickom smislu, ja sam savrsen.
- Ovo sto si rekao tice se onih ugovora koji su poznati.
- A kakvih bi jos trebalo biti?
130
- Onih koji su sakriveni, Same. ...Oni su sad pred tobom. Procitaj ih, moj mladi prijatelju,
a zatim mi moes za sat ili dva priopiti svoje ostro pravnicko misljenje. U meduvremenu,
pij konjak oprezno, iako es moda nagonski posegnuti dublje u kupu. ...U gornjoj desnoj
65
ladici nai es biljenice i olovke. Dokumenti zapocinju hrpom s tvoje lijeve strane, a zatim
su abecedno poredani na stolu. Morat es praviti biljeske, siguran sam u to. Aaron se
okrene Hawku. - Generale, mislim da bi bilo dobro ostaviti Sama nasamu. Slutim da bi
njegova koncentracija bila poremeena svaki put kad bi vas pogledao.
- Moda zbog moje plemenske odjee.
- Siguran sam da to ima neke veze. A kad je ve rijec o vasem izgledu, sto mislite da nas
Paddy - oprostite, narednik Laffertv - odveze do jednoga maloga restorana koji cesto
pohodim, kad ne elim naii na preradoznale poznanike?
- Ostanite na tome, zapovjednice Pinkus. Ali sto e biti ovdje sa Samom? Imao je naporan
dan i cijela jedna vojska gazila je po njegovu elucu.
- Nas mladi prijatelj vrlo je dobro upuen u ovdasnje sobne servise, generale. Potvrde o
plaenim racunima potvrduju to iskustvo... Ipak, cini se da je u sadasnjem trenutku
otporan na glad.
Otvorenih ustiju i siroko razrogacenih ociju, Devereaux se nagne nad uvodne stranice
dokumentacije. Olovka u ruci ve je bila spremna iznad biljenice utih korica. Onda olovka
ispadne iz ruke i otkotrlja se po podu. On prosape: - Nitko od nas nee ovo preivjeti. Oni
jednostavno ne mogu dopustiti da mi ostanemo ivi.
Gotovo pet tisua kilometara zapadno i nesto sjevernije od Bostona u Massachusettu, lei
divni kalifornijski grad San Franci-sco. Ne treba cuditi statisticki podatak prema kojemu
veina stanovnika potjece iz Bostona. Neki demografi tvrde kako je razlog tome prekrasna
luka San Francisca, koja toliko podsjea n;i domaju visokih brodova; drugi dokazuju kako
se srodnost s glavnini gradom Massachusettsa nalazi u izrazito akademskoj
131
atmosferi koju stvara mnostvo sveucilisnih naselja i obilje kavana u kojima se vode ive
rasprave; trei pak vide magnet u rastuoj i cesto opsesivnoj tolerantnosti razlicitih
ivotnih stilova sto privlaci bostonske mentalitete, sklone oporbenjastvu. Koliko su se samo
puta bostonski glasaci usprotivili openacional-nom raspoloenju? Te statisticke procjene
ipak imaju malo zajednickoga s nasom pricom, osim jedne pojedinosti: da je osoba koju
emo uskoro sresti, diplomirala - kao i Samuel Lan-sing Devereaux - na Harvardskom
pravnom fakultetu.
Ona se zapravo moda ve susrela s Devereauxom prije mnogo godina, budui da je tvrtka
Aaron Pinkus Associates bila za nju ivo zainteresirana, kao sto je i ona nalazila svoj interes
u toj tvrtki. Sreom ili nesreom potraila je drugi ivotni okolis, jer joj je dojadio status
nekoga tko je pripadnik manjine sto podjednako uzbuduje bostonske profesionalce kao i
akademske pozere. Nije bila ni crnkinja ni Zidovka, niti orijentalka niti latinoamerickog
podrijetla, niti je imala korijenje u Mediteranu kao ni pretke u Bengalu ili oko Arapskog
mora - a samo su to bile legitimne manjine u bostonskom topionickom loncu. Nije bilo ni
klubova ni udruenja ni skupina za rasprave, koji bi se zaloili za stvar njezine posebne
manjine, zato sto... pa, jednostavno, nitko nije pomisljao da ta skupina posjeduje
vertikalnu mobilnost koja je kljuc drustvenog uspjeha. Oni su jednostavno postojali i
obavljali svoje poslove, ma sto bili.
Ona je bila americka Indijanka.
Ime joj je Jennifer Redwing, pri cemu je ime "Jennifer" zamijenilo prvotno ime "Zora" koje
joj je - prema rijecima njezina strica, indijanskoga poglavice Orlova Oka - bilo dano zato sto
se rodila s prvim zrakama jutarnjega Sunca u opinskoj bolnici Midlandsa, Omaha. Dok je
stasala, postalo je ocito da je ona, jednako kao i njezin mladi brat, medu nadarenijim
pripadnicima plemena Wopotami. Zato je Plemensko vijee staraca naslo potrebna sredstva
da joj osigura skolovanje. A kad je jednom osvojila sve prednosti koje joj je pruala njezina
nadarenost, odlucila je krenuti sto dalje prema Zapadu, koliko god to bilo mogue - do
mjesta gdje ljudi nisu pretpostavljali da Indijanke moraju nositi sari i imati male crvene
pjege na celu.
132
66
Ipak, njezin dolazak u San Francisco bio je vise posljedica slucaja negoli plana. Ona se
vratila u Omahu, stekla u Nebraski odvjetnicko zvanje i zatim se uposlila kod ugledne
odvjetnicke tvrtke... kad se taj slucaj dogodio. Klijent tvrtke, koji je bio poznati fotograf
ivota u divljini, dobio je od casopisa National Geographic narudbu da prokrstari nekim
suvremenim indijanskim rezervatom i napravi fotografski esej o tamosnjoj fauni.
Namjeravalo se njegove snimke prokazati usporedo sa snimkama iz proslosti, s ocitom
namjerom da se pokae propadanje ivotinjskoga carstva kakvo je bilo poznato
nekadasnjim stanovnicima toga kraja. Fotograf je bio iskusan, premda moda previse
poudan profesionalac, pa je znao da mu je radni nalog bio lano predstavljen: tko bi, do
vraga, htio vidjeti lovacki raj u umiruem svijetu divljega ivota, pokraj romantiziranih
gravura plodnih polja i suma? S druge strane, sve bi se to s malo maste moglo i drukcije
prikazati - recimo, s indijanskim vodicem po svim tim slikama... kad bi to, recimo, bila neka
zaftig ena... recimo, "crvena" Redwing, pravnica koja je imala ured neposredno uz onaj
njegova odvjetnika, i prema kojoj je fotograf osjeao posve odredenu sklonost.
- Reci, Red - pocne fotograf jednoga jutra pojavivsi se na vratima njezina ureda i
upotrijebivsi pritom nadimak kojim su se sluili njezini suradnici, izveden ocito iz njezina
prezimena. - Kako bi ti se svidalo da zaradis nekoliko stotina dolara?
- Ako sugeriras ono sto mi se cini, bolje da odes u javnu kuu - bio je ledeni odgovor.
- Krivo si me shvatila.
- Ne, ako je zakljucivati po ogovaranjima sto se cuju u ovom uredu.
- Tako mi moje casti...
- Pocni ve jednom.
- To bi bila sasvim postena narudba od casopisa National Geogniphic.
- Pokazuju gole Afrikanke, ali jos nikad nisam ondje vidjela gole bjelkinje. Kao sto vidis,
upoznata sam s publikacijom.
- Nema veze. Jedino sto trebam, to je vodic po zbirci fo-togrufiju koje ocrtavaju nepovoljne
okolnosti u rezervatima. Prav-
133
nik odgojen u Harvardu, koji je sasvim slucajno pripadnik jednoga indijanskog plemen,
mogao bi ukazati na razliku onima koji inace samo prevru stranice.
- Ma nemoj?
I tako je zamisao upalila; unatoc cinjenici sto je Red Red-wing bila iznimno perspektivna
mlada odvjetnica, bila je i izrazito naivna. U arkoj elji da pomogne svome narodu, pristala
je na fotografov izbor odjee, odbivsi jedino pozirati u bikiniju s pastrvom u ruci. Dogodilo
se samo jedno "ne": uhvatila je snimatelja u pokusaju da je fotografira nagnutu nad
uginulom vjevericom koju je ubila struja, ali tako da se ispod raskopcane seoske kosulje
pokazivala sva bujnost njezinih grudi - daleko vise nego sto je jedna odvjetnica smjela sebi
dopustiti. Nakon toga je fotografsku seansu proglasila zavrsenom, pospjesivsi svoju odluku
estokim udarcem u snimateljevo lice. Dok su mu usne krvarile, fotograf je uzviknuo: -
Dobro djevojko, gotovo je, ali molim te, ponovimo jos jednom!
Clanak u casopisu se pojavio, a odjel pretplate je odjednom dobio mnogo novih narudbi.
Vidio ga je i izvjesni Daniel Springtree, djelomicno Navajo Indijanac i stariji partner tvrtke
Springtree, Basl i Karps, odvjetnickoga pogona s kojim se i te kako racunalo u San
Franciscu. Nazvao je Jennifer "Red" Red-wing u Omahu i izloio joj svoj slucaj, odnosno
osjeaj krivice sto se nije dovoljno zauzimao za svoje sunarodnjake s oceve strane. Tvrtkin
mlanjak "Rockwell" poslan je u Omahu da dovede Jennifer do San Francisca; onoga trena
kad je ona shvatila da je Springtree sedamdesetcetvorogodisnjak i jos uvijek zaljubljen u
svoju enu od pedeset godina, shvatila je kako je kucnuo trenutak da napusti Nebrasku.
Tvrtka u Omahi nije protiv toga mogla nista uciniti, iako se nakon pojave clanka u casopisu
popis njezinih klijenata utrostrucio.
Tog jutra Redwing, mladi partner tvrtke Springtree, Basl i Karps - za koju su svi vjerovali
da e se uskoro zvati Basl, Karps i Redwing - bavila se pravnim pitanjima godine svjetlosti
67
udaljenima od njezinih plemenskih briga. Ali onda je za-zujao interkom i njezina je tajnica
najavila: "Vas brat na vezi."
- Charlie!
134
- To je on. Kae da je hitno, i ja mu vjerujem. Cak se nije potrudio ni objasniti mi kako
sam, sudei po boji glasa, iznimno lijepa.
- Boe, nisam ga cula ve tjednima...
- Mjesecima, gospodice Red. Dragi su mi njegovi pozivi. Je li on onoliko zgodan koliko ste
vi sjajni? Hou rei, je li to obiteljska osobina?
- Dodajte sebi jos pola sata za rucak i pustite me da govorim sa svojim bratom. - Jennifer
Redwing pritisnula je svijetlei gumb na telefonu. - Charlie, dragi, kako si? Nisam te cula...
mjesecima.
- Imao sam posla.
- Slubenoga? Kako stvari idu?
- To je gotovo. Zavrseno.
- Znaci, dobro.
- Zapravo, proveo sam neko vrijeme u Washingtonu.
- Znaci, jos bolje - usklikne sestra.
- Ne, nije. To je losije, zapravo najlosije sto moe biti.
- Zasto, Charlie? Jedna dobra tvrtka u D. C.-u mogla bi koristiti. ... Znam, ne bih ti to
trebala govoriti, ionako es jednoga dana doi do istoga zakljucka. Nazvao me jedan stari
prijatelj iz odvjetnicke komore u Nebraski; kae da si poloio ispit i to s najvrsnijim
rezultatom, mali brate! Sto kaes na to, ti genij?
- To nema veze, sestro, sve to skupa nema veze. Kad sam ti rekao da je s time gotovo,
mislio sam na sebe i na sve sto se tice moje odvjetnicke karijere. Ja sam unisten.
- Sto to govoris!... Je li posrijedi novac?
- Nije.
- Neka djevojka?
- Nije djevojka, nego muskarac.
- Charlie, na to nikad ne bih posumnjala!
- Oh, pobogu, nije ono.
- Onda sto je?
- Bilo bi bolje da zajedno rucamo, sestro.
- U Washingtonu!
- Ne, ovdje. Dolje sam u tvom predvorju. Nisam se htio popeti - sto manje posla budes
imala sa mnom pred javnosti,
135
toliko bolje za tebe. ... Sada u otputovati na Havaje, zatim u raditi na brodovima i
napokon u otii u Americku Samou kamo, uz malo sree, ne dolaze nikakve novosti.
- Ostani gdje jesi i cekaj me, pernata glavo\ Velika sestra dolazi dolje da ti izbije te gluposti
iz glave!
Zapanjena Jennifer Redwing zurila je u svoga brata s druge strane stola. Bila je bez rijeci
pa je Charlie pokusavao prekinuti sutnju. - Lijepo vrijeme u San Franciscu.
- Kisa pada kao iz kabla, idiote... Charlie, zasto me nisi nazvao prije nego sto si se spetljao
s tim ludakom?
- Pomisljao sam na to, Jenny, ali znao sam koliko si zaposlena. Uostalom, isprva je sve
nalikovalo sali i nikom se nije dogodilo nista lose - osim jedne male iznimke - a onda je
odjednom sala prestala i ja sam se nasao u Washingtonu.
- Kao parnicar pred Vrhovnim sudom, i to uz lano predstavljanje, to bi doista bilo
dovoljno! - prekine ga starija sestra.
- Bila je to samo predstava, Jenny, u biti nisam ucinio nista... osim sto sam se sastao s
dvojicom sudaca, ali na vrlo neformalnoj osnovi.
- Ti si se sastao...
68
- Vrlo neobavezno, sestro, oni me sigurno nisu zapazili.
- Kako je to bilo i zasto te ne bi uocili?
- Hawkins mi je rekao neka se neprekidno motam po predvorjima u plemenskom ogrtacu.
Kaem ti, osjeao sam se kao budala, ali jednoga dana prisao mi je debeli crni sudac,
stisnuo mi ruku i rekao: "Znam odakle dolazis, mladiu." Tjedan dana kasnije zatekao me
je u hodniku onaj Talijan, obgrlio me i rekao alosnim glasom: "Mi, koji smo dosli s druge
strane mora, cesto nismo bili tretirani bolje od vas starosjedilaca".
- O, Boe! - promrmlja Red Redwing.
- Ondje su se motali mnogi ljudi, sestro - brzo odgovori brat. - Gomile turista i odvjetnika -
cijele gomile.
- Charlie, ja sam iskusan pravnik i nastupala sam pred Vrhovnim sudom, ti to znas! Zasto
nisi otisao do telefona i javio mi se?
136
- Dio razloga mogao je biti u tome sto sam znao da bi ti sve prevrnula i izvukla me, ali
stvarni razlog bio je u tome sto sam zamisljao da bih lakrdijasa Maca mogao odgovoriti od
svega. Objasnio sam mu kako slucaj mora biti izgubljen ve zbog moje situacije koja bi
onemoguila bilo ciju sklonost u prilog zahtjevu - sto je bilo jednako nevjerojatno kao i
mogunost da udem u rodeo. Moja je zamisao bila da unesem u zapisnik izjavu o zabuni,
otkrivenoj naknadnim otkriima. Oni bi zatim odmah odbacili zahtjev, bre nego sto bi stric
Orlovo Oko ispalio hitac.
- Sto je Hawkins rekao na taj prijedlog?
- U tome i jest bio problem - nikad nisam dobio priliku da mu to do kraja objasnim. On me
nije htio saslusati, neprekidno je galamio i kad mi je konacno vratio moju odjeu...
- Tvoju odjeif!
- To je duga prica. U svakom slucaju, bio sam izvan sebe od sree kad sam je dobio i
odmah sam dao petama vjetra. Mislio sam da u ga kasnije nazvati i pokusati se s njim
sporazumjeti.
- Jesi li?
- Nestao je. Sjeas li se Johnnva Calfnosea?
- Jos uvijek mi duguje sudsku jamcevinu.
- Dobro, Johnnv je bio neka vrsta specijalnoga Macova pomonika za sigurnosne poslove.
On je rekao da je Havvkins otputovao u Boston, ali uz prethodnu napomenu - ako za nj
bude ikakvih poziva ili poste iz Washingtona, neka ga Johnnv odmah potrai na
telefonskom broju u Westonu, Massachusetts. To je predgrade Bostona.
- Znam gdje je to, provela sam nekoliko godina u Cam-ridgeu, sjeas li se? Jesi li ga
nazvao?
- Pokusavao sam. Cetiri puta, zapravo, ali svaki put cuo sam histericni glas neke ene koja
je nesuvislo optuivala nesto sto je bilo u vezi s papom, tocnije s nekim papom.
- To nije nista neobicno. Stanovnici Bostona preteno su katolici, koji u trenucima tjeskobe
trae utjehu od Crkve. Sto se jos dogodilo?
- Nista. Kad sam kasnije ponovno pokusavao, telefon je bio zauzet, sto znaci da ga je ona
ludakinja moda ostavila s otvorenom linijom.
137
- Ali to takoder znaci da je Hawkins u Bostonu. ... Imas li taj telefonski broj?
- Znam ga napamet. - Ona ga odrecitira i uzdahne. - Ja sam gotov.
- Jos ne, Charlie - rece Jennifer gledajui brata. - Ja nisam tek tako obuzeta tvojim
nevoljama. Tvoja sam sestra i tvoj odvjetnik; bez obzira na ono sto kae zakon, u tom
slucaju ima i mnogo krivice zbog udruenja. Ti si takoder zgodan decko, i, Bog mi
pomogao, volim te. - Ona pozove konobara. - Mario, donesite mi telefon.
- Nees me vidjeti godinama - pocne opet njezin brat. - Jednom, kad dodem u Honolulu ili
na Fiji, zaposlit u se na brodovima i onda u...
- Charlie, zavei! - rece Jennifer, dok joj je Mario pruao slusalicu telefona. Ona okrene
brojke i odmah pocne govoriti. - Peggy, ovdje Jennifer, moes za rucak uzeti dva sata ako
69
mi ucinis nekoliko stvari. Prvo, pronadi mi adresu osobe koja ima ovaj broj telefona u
VVestonu, Massachusetts. - Ona rece broj koji joj je dao Charlie. - Drugo, rezerviraj mi
mjesto u kasnom zrakoplovu za Boston. Napokon, nee me ovdje biti sutra, i da ti odmah
odgovorim na tvoje sljedee pitanje, neu poslati svoga brata da me zamjenjuje, jer bi ga ti
iskvarila. Molim te, rezerviraj mi hotel u Bostonu, pokusaj sa Cetiri Godisnja doba, mislim u
Bovlston Streetu, ondje gdje smo uprilicili domjenak za pravnicki casopis.
- Jenny, sto to radis? - povice na nju njezin brat dok je spustala slusalicu.
- To je prilicno ocito. Ja letim za Boston, a ti se nees micati dalje od moga stana ovdje,
gdje es paziti na telefon. Jedina druga mogunost bila bi da te dam uhititi zbog prijevare i
neplaanja visokih dugova - ili da zamolim prijatelja i klijenta da pripazi na tebe. Mislim da
bi ti zatvor vise odgovarao, jer je on navalni igrac u ragbijaskom klubu.
- Odbijam uvaiti teroristicke prijetnje i ponavljam: sto to, do vraga, kanis uciniti?
- Pronai onoga ludaka Hawkinsa i zaustaviti ga. Ne samo zbog tebe, Charlie, niti zbog
mene, nego zbog nasega plemena.
138
- Znam. Svi bi nam se smijali u rezervatu. Rekao sam to Macu.
- Nesto mnogo gore, mali brate, mnogo gore. Sve sto si mi ispricao sluti na nepopravljivu
katastrofu. Zracna baza Of-futt, stoer Strateskog zracnog zapovjednistva, SAC, glavni je
cilj toga ludoga generala. Bez obzira na to koliko cijela zamisao bila sasava, mislis li ti da e
oni golijati iz Washingtona mirno sjediti dok im se netko u to mijesa?
- Sto mogu uciniti osim da sve ismiju pred sudom, da na to uope ne obraaju pozornost ili
da me tiho pre zbog lanoga predstavljanja? Hou rei - sto oni mogu uciniti?
- Mogu proglasiti nove zakone, Charlie, zakone koji e u biti unistiti pleme. Mogli bi poceti
s time da presude o zemlji koju imamo i rasele stanovnike. Pa to su ve cinili zbog
autocesta, cak je i zbog obicnih sporednih cesta ili nevanih mostova! A sto je to u
usporedbi s neogranicenim platnim listama Strateskog zracnog zapovjednistva!
- Da rasele...? - Charlie upita odjednom.
- To znaci, da bi nase ljude smjestili u zagadene kue i prljave stanove, i to sto dalje jedan
od drugoga - objasni Jennifer kimajui glavom. Ono sto mi, tocnije oni, sada imaju, nije
niposto zemaljski raj, ali to je ipak njihovo. Mnogi medu njima proivjeli su ondje
sedamdeset ili osamdeset godina. Svi oni imaju svoje ljudske povijesti, koje sada stoje
nasuprot hladnim vladinim podacima kojima se navodno brane nacionalni interesi.
- Zar bi Washington to mogao uciniti?
- U tren oka. Sporedne ceste i zabaceni mostovi sitnica su u oceanu novaca poreznih
obveznika, a sirokogrudnost vlade kad je u pitanju Stratesko zracno zapovjednistvo ravna
je moru bez kraja.
- Ponovno te pitam, sestro, sto to doista moes uciniti u Bostonu?
- Slomiti umirovljenoga generalskoga sasavca, mali brate, i sve one koji stoje oko njega.
- Kako?
- Znat u to bolje kad ih pronadem, ali mislim da e moj bijes bili usporediv s njihovom
ludosu. ... Sto kaes o zavjeri
139
neprijatelja demokracije koji su naumili casnoga diva baciti na koljena i unistiti americku
mogunost prvoga udara diljem svijeta? Onda bi se to moglo povezati s legalnim
terorizmom uz rasisticku podlogu - namjestenim izjavama kojima bi tajne klike vodile do
fanaticnih Arapa i osvetoljubivih Izraelaca uz dogovor s cvrstorukasima u Pekingu, zajedno
s Hare Krishnom, Fidelom Castrom, pacifistima iz Sesame Streeta i tko zna kime jos. Ovaj
planet obiluje pokvarenjacima koji izazivaju neposredne i strastvene reakcije. U istrazi prije
sudenja zajamcit emo im sve to sto sam rekla.
- Prije sudenja...!
- Cuo si me.
- To su sve gluposti, Jenny!
70
- Znam, Charlie, ali i oni su glupi. U slobodnom drustvu svatko moe tuiti svakoga, sto je
istovremeno i ludo i sjajno. Nije vana rasprava sama po sebi, nego prijetnja javnom
izloenosu... Gospode Boe, jedva cekam stii u Boston! :
140
10
Desi-jedan pokuca ostro i tri puta za redom na hotelska vrata, slijeui ramenima. To je
ponovio i njegov sudrug u oruju, De-si-dva. - Moda je nas loco covjek, veliki general, dao
petama vjetra?
- Zasto bi?
- Zar nam ne duguje dinero!
- Ne vjerujem da bi to ucinio, ne elim vjerovati da bi to ucinio.
- Ni ja ne vjerujem, covjece, ali zar nam nije rekao da se vratimo za sat vremena?
- Moda je mrtav. A moda je njega i maloga starca poslao nekamo onaj jos vei loco
gringo.
- Onda nam ne preostaje drugo negoli provaliti.
- I pri tome naciniti toliku buku sto e privui gringo policiju, pa emo opet jesti gringo
hranu dugo vremena. Dobar ti je naum, amigo, ali ti nemas mehanickih sposobnosti, je li ti
jasno sto hou rei?
- Sto, mecanicol
- Hej, obeali smo jedan drugome da emo govoriti engleski, jesmo li? - odvrati Desi-dva,
izvlacei iz depa nekakav instrument nalik olovci koji se nije mogao poblie opisati.
Provalnik u automobile priblii se vratima, gledajui lijevo i desno du pustoga hodnika. -
Ne moramo razbijati vrata. Ove pla-stico brave nisu problem... one imaju mali bijeli plastico
otpo-nac.
- Otkud znas toliko toga o hotelskim vratima?
- Radio sam kao konobar u Miamiju. Gringosi vole biti poslueni u svojim sobama, ali dok
im doneses nesto na pladnju, ve su toliko pijani da obicno izgube kljuc. Kad bih vratio
141
pladanj u kuhinju, izvikali bi se na mene, zato je bolje znati otvoriti vrata.
- Dobre si ti skole prosao.
- Ali prije toga radio sam i na parkiralistu. Madre Maria, to su universidades! Uzavreli Desi-
dva izvuce plasticnu ostricu iz svoga cudnoga instrumenta, gurne je u bravu i polagano
otvori vrata. - Senor! - dovikne on osobi unutra. - Je li s vama sve u redul
Sam Devereaux sjedio je za stolom kao u snu, uperenih ociju u stranice pred njima. -
Drago mi je sto vas opet vidimo - rece on tihim glasom, pri cemu njegove rijeci nisu
ukazivale na visinu njegove koncentracije.
- Zamalo smo razbili vrata, covjece! - vikne Desi-jedan. - Sto ne valja?
- Nemojte me i vi baciti na pod - zacuje se monotoni odgovor. - U mojoj osobi utjelovljena
je teina zakona. Niste mi potrebni.
- Hej, gringo - proslijedi Desi-jedan. Mi samo izvrsavamo zapovijedi grande heneral, je li
jasno?
- Grande general ima hemoroide u ustima.
- Nije lijepo to sto kaes - upadne D-dva, koji se pridruio svome suradniku, spremivsi
prije toga instrument za otvaranje vrata u dep. - Gdje su general i onaj mali covjek?
- Sto... tko? Otisli su na veceru. Zasto im se ne pridruite?
- Zato sto nam je on rekao da se vratimo ovamo za jedan sat, a mi smo dobri soldados\
- Dobro, ali ja to ne mogu komentirati, jer u moju slubu nije ukljucena poduka.
- Sto to pricas? - upita Desi-jedan, promatrajui odvjetnika kao da je posrijedi gnjida pod
sitnozorom.
- Sto? ... Cekajte, decki, ja sam doista jako zauzet, ali nista sto mi se dogodilo ne uzimam
osobno. - Vjerujte mi, ja sam bio ondje gdje biste mogli biti vi.
- Sto to znaci? - upita D-jedan.
- Pa, evo, Mac je prilicno jaka osoba i moe djelovati vrlo uvjerljivo.
71
- Sto je to "mac"? Komad mesa koji govori?
142
- Ne, to je dio njegova imena - MacKenzie. Ja ga zovem Mac zbog kratkoe.
- On nije kratak, covjece - rece Desi-dva. - On je jedan veliki gringo.
- To ide jedno s drugim, cini mi se. - Sam mirne nekoliko puta i nagne se u okretnoj
stolici, izvinjujui vrat kako bi olaksao pritisak koji je osjeao. - Velik, ilav, grub i
svemoan. Vas dvojica ste sposobni ulicari, a ja sam sposoban odvjetnik, pa ipak, on nas
redovito poklopi.
- Ne poklopi on nikoga - rece uzbudeni D-jedan.
- Nisam mislio doslovce.
- Ono sto ti mislis, vrijedi koliko i govno - doda D-dva. - Loco covjek je sasvim u redu.
- Da, znam - zakljuci Devereaux umorno, usmjeravajui ponovno pogled na stranice ispred
sebe. - Vi ga doista volite i to je lijepo.
- Odakle je on dosao, covjece? - upita prvi Desi.
- Odakle je dosao?... Sto ja znam? Valjda iz vojske, otkud bi inace?
Desi-jedan i Desi-dva izmijenise poglede. - Recite nam njegovo ime slovo po slovo - rece D-
dva.
- Tako je! - upadne prvi Desi okreui se uznemirenom odvjetniku. - Vi Senor Sam, ucinite
kako vam kae moj prijatelj.
- Sto da ucinim?
- Ispisi ime grande heneral.
- Zasto?
- Ako to ne ucinite, vasi prsti nee vise raditi onako dobro kao do sada.
- Sa zadovoljstvom - brzo rece Devereaux, uzme olovku i otrgne jednu stranicu svoje
odvjetnicke biljenice. - Evo ga - doda, ispisujui Hawkinsovo ime i cin. - Zao mi je sto ne
znam adresu i telefon, ali to moete kasnije potraiti u nekoj kaznenoj ustanovi.
- Vi govorite prljavstine o grande generalu? - upita Desi -ilva sumnjicavo. - Zasto ga vi ne
volite? Zasto ga tjerate, liijclc na njega i pokusavate se s njime tui?
143
- Zato sto sam zla, uasna osoba - povice Sam, masui rukama. - Bio je tako dobar prema
meni - vidjeli ste kako ljubazno razgovara sa mnom - a ja sam bio tako sebican] Nikada si
to neu oprostiti, ali shvatio sam svoje grijehe i zato u mu se pokusati oduiti ucinivsi ono
sto od mene zahtijeva. ... Sutra ujutro odlazim u crkvu izmoliti oprost sto sam se tako
ponasao prema jednome velikome covjeku.
- To je ve bolje. Sad moram ii, prihvaajui rijec pobonoga covjeka da je veliki general
dobar.
- Bojim se, ne razumijem.
- Veliki general daruje nam dinero...
- Novac, hoete rei?
- To sam htio rei, gringo, ali mi ne vjerujemo i ostajemo positivo, shvaate? Recite dakle
grande generalu da emo biti ovdje sutra radi naseg dinero, jasno?
- Jasno, ali zasto ga ne pricekate... vani, dakako.
- Ne moemo zato jer imamo posla, moramo razmisljati i razgovarati... i elimo dati do
znanja da mu vjerujemo.
- Sasvim otvoreno receno, ne razumijem vas.
- I ne morate. Samo mu recite ono sto smo rekli, u redu?
- Svakako.
- Dodi, amigo - rece Desi-jedan, zavrui rukav na lijevoj ruci, na kojoj su se nalazile tri
ure. - Kaem ti, vise se ne moe vjerovati nikome\ Ovi rolexi su kopije!
S tim zagonetnim rijecima Desi-jedan i Desi-dva napustise apartman, domahujui srdacno
Samu dok su pritvarali vrata. Devereaux zatrese glavom, ulije konjak i vrati se papirima na
stolu.
72
Praskozorje se pocelo ukazivati na istocnome nebu daleko iznad Bostona, Massachusetts.
To je razljutilo Jennifer Redwing, koja je zaboravila spustiti zastor na prozoru. Prodorne
zrake ranoga sunca probijale su joj ocne kapke i budile je. ... Zaboravila je, do vraga, bila
je previse umorna razmisljati o tome, kad je u dva ujutro usla u zrakoplov. Cetiri sata sna
nisu bila ni izdaleka dovoljna, unatoc njezinoj energiji. Ona se uspravi, spusti
144
zastor i upali svjetiljku, a zatim pocne listati jelovnik. Nadala se da e nai ono sto joj je
trebalo: obavijest o non-stop servisu. Podigne slusalicu, naruci kontinentalni dorucak i
pocne razmisljati o danu ispred nje.
Sve se svodilo na to da treba uhvatiti onoga kurvinog bivseg generala, MacKenziea
Hav/kinsa, i bilo koga tko je stajao iza njega. Ve e ga ona uhvatiti i staviti na rostilj,
koliko god to stajalo i bez obzira na pravne varke kojih se inace uasavala. Ali danas je bilo
nesto drugo. Uvijek zahvalna svome plemenu - ta je zahvalnost bila izraena i nadzorom
nad plemenskim ulaganjima kao i davanjem treine svoga dohotka u korist plemena - bila
je bijesna sto su se neki stranci pokusali okoristiti plemenskom proslosu samo zbog
profita. Njezin mali brat Charlie bio je u pravu, premda je pogresno shvaao njen bijes. Ona
nee izvui samo njega, nego i sve njih zajedno!
Donesen je dorucak, a s njim i smirenje. Morala se koncentrirati. Imala je jedino broj
telefona i adresu u Wastonu. Nije bilo mnogo, ali dovoljno za pocetak. Zasto sati nisu
prolazili bre? Do vraga, morala bi ve zapoceti!
Bilo je pet sati i trideset minuta ujutro kad je Sam Deve-reaux, zakrvavljenih ociju, dovrsio
citanje dokumenata Wopota-mi o sudskome postupku, pri cemu je svojim primjedbama
ispunio trideset i sedam stranica biljenice.
O, Boe, bio mu je prijeko potreban odmor, barem zato da ugleda neku perspektivu, ako je
bilo ikakve u toj ludoj zbrci! Glava mu je pucala od stotina vanih i nevanih cinjenica,
definicija, zakljucaka i proturjecja. Samo bi mu razdoblje mirovanja moglo vratiti onu
njegovu sposobnost zakljucivanja i rasclanjivanja, koja je u ovom trenutku bila tako
beznacajna da je posumnjao bi li mogao upravljati i djecjim vrtiima. Istodobno, "l.iuliik"
Mac Hawkins spavao je u krevetu hotelskoga apar-Ininiiii. Njegovom krivicom tih
dvjestotinjak stranica ciste kata-Nliole poslalo je predmetom pozornosti Aarona Pinkusa i
Sa-murlu l.nnsinga Devereauxa, koji je sad shvatio da nikad nee sudacku odoru - osim,
moda, kao ispunjenje pos-
145
ljednje elje prije nego sto bi bio strijeljan u podrumima Pentagona, po zajednickoj
zapovijedi koju bi izdali Predsjednik, Ministarstvo obrane, CIA, DIA, i Keri americke
revolucije. A Aaron - jadni Aaron! Ne samo sto se morao suociti sa Shir-ley zbog
propustene umjetnicke izlobe, nego je i on morao prouciti Macov dokument, koji je sam po
sebi djelovao kao upozorenje nestanka.
Isuse Svemogui, Stratesko zracno zapovjednistvo! Ako bi oni klipani iz Vrhovnoga suda
makar malo povjerovali podnesku, a to je bio za njih poziv na savjest kao i na zakonitost,
citavi dijelovi, ako ne i sveukupno Stratesko zracno zapovjednistvo pretvorilo bi se u posjed
nekakvog siusnog domorodackog indijanskoga plemena sa smijesnim imenom Wopotami!
Zakon je bio sasvim jasan: sve naknadno podignute gradevine kao i materijali nadeni na
uzurpiranom ili ukradenom zemljisnom posjedu pripadaju osteenoj strani ili stranama.
Sranje!
Spokoj, ili cak san, ako bi mogao doi do njega. Aaron je dobro ucinio sto su se on i Mac
vratili oko ponoi, kad je Sam poceo bombardirati Hawkinsa necim, sto su po vlastitom
priznanju bila histericna pitanja i optube.
- Zavrsi s tim, momce, naspavaj se pa emo sutra razgovarati. Nista se ne postie kad su
ice prenapete da bi mogle pronai pravu notu; da budem potpuno iskren s vama, gospodo,
kad ugledam svoju dragu Shirlev ocekuje me vrlo disonantna coda. ... Zasto si, Same,
uope spominjao onu prokletu umjetnicku izlobu?
73
- Mislio sam da bi se jako razljutio kad bi ustanovio da se nisam ondje pojavio s jednim od
nasih najbogatijih klijenata i to samo zbog njegove ene. Uostalom, ja nisam nista rekao
Shirley.
- Sam je bolji nego sto mislite, zapovjednice Pinkus -ustrajavao je MacKenzie Hawkins. -
Decko ima svoja nacela, iako ona nisu uvijek vidljiva.
- Generale, mogu li vam jos jednom predloiti da se udaljite od Sama, zbog razloga o
kojima smo razgovarali na veceri? Vidjet ete da je krevet za goste vrlo udoban.
- Ima li ondje televizor? Zanimaju me ratni filmovi, znate.
146
- Neete morati izai iz kreveta. Posluite se daljinskim upravljacem i uivajte u bitkama.
Isuse, bas je bio umoran. Devereaux se digne sa stolice i potrai put do Aaronova kreveta,
samo djelomice svjestan da je on bio toliko ljubazan i ostavio upaljenu krevetnu svjetiljku.
On cvrsto zatvori vrata za sobom i pokusa se koncentrirati na svoje cipele: koju prije
skinuti, i kako? Zagonetka je rijesena kad je dosao do kreveta i pao na nj s neizuvenim
cipelama, ve zatvorenih ociju. Usnuo je istoga trenutka.
Kad se probudio, Devereaux zijevne; morao se dii i procitati svoje biljeske, sto se nije
cinilo nimalo privlacnim. Nista nije bilo privlacno u njegovoj predvidljivoj budunosti,
ispunjenoj crnim jamama koje su prijetile progutati ga, i beskrajnim ponorima u koje je
mogao upasti i tako zakljuciti svoju agoniju s vjecnosu. Neka vrag odnese Hawkinsa!
Zasto je taj vojnicki manijak i kurvin sin uope usao u njegov ivot? ... Uostalom, gdje je
Hawkins? Bilo je za ocekivati da taj ratni konj pozdravi jutro bojovnom njiskom. Moda je
ipak umro u snu... ali ne, neke su stvari predobre da bi im se moglo realno nadati. Mac e
postojati vjecno, strasei stalno nove narastaje nevinih ljubitelja mira. Ipak, tisina i
MacKenzie Hawkins bijahu opasan spoj; nikad nista dobro nije doslo od mirnoga
grabeljivca. Sam se digne iz kreveta, jedva iznenaden time sto je ugledao cipele na
nogama, i krene nesigurnim korakom do vrata. Otvori ih oprezno; pred njim, za Aaronovim
stolom, sjedio je Von Maniak u ku-nomc ogrtacu promatrajui okolni svijet kao ljubazni
djedica i /urei u one zlosretne papire kroz naocale s metalnim rubom.
- Je li ovo sat jutarnje lektire, Mac? - upita Devereaux sarkasticno, ulazei u apartmanski
salon.
- To si ti, Same - rece Hawk toplo, skidajui naocale, poput akademskoga gradanina
ljubaznih namjera. - Jesi li lijepo spavao? Nisam te cuo kad si se digao.
- Ne ponasaj se tako prema meni, ti rodeni udavu. Cuo si li sve dobro, vjerojatno svaki
moj dah i, daje bilo potrebe za lim, ve bili bio zadavljen.
- Sinko, ti me doista lose ocjenjujes, a htio bih ti i rei da me lo boli.
.....
147
- Samo bi se megaloman poput tebe mogao pozvati na vlastite rijeci tri puta u jednoj
recenici.
- Svi se mijenjamo, mladiu.
- Leopard ima mrlje kad se rodi i ima kad ugiba. Ti si leopard.
- To je ipak bolje od udava, zar ne?... Na stolu imas sok, kavu i nekoliko kolacia. Uzmi ih,
to povisuje jutarnji seer u krvi... kao sto znas, to je prokleto vano.
- Bavis li se trenutno gerijatrijskom medicinom? - upita Devereaux, odlazei do stola uliti
kavu. - Prodajes li tonike domorocima?
- Pomladivanje mi ne uspijeva, Same - odgovori Haw-kins sa sjenom tuge u glasu.
- To mi je palo na um neizravno, ali znas li do kakva sam zakljucka dosao? Da es ivjeti
vjecno i biti besmrtna prijetnja ovom planetu.
- Taj me se zakljucak doista dojmio, sinko. Postoje dobre prijetnje i lose prijetnje, a ja sam
ti zahvalan za status koji si mi dao.
- Kriste, ti si nemogu! - promrmlja Devereaux, nosei salicu s kavom do pisaega stola za
koji se smjestio. - Mac, gdje si pronasao sve to? Kako si pronasao? Tko je sve to posla-gao?
- Nisam li ti to ve objasnio?
74
- Ako jesi, stanje soka u kojemu sam se nalazio sprijecilo me da shvatim. ...Krenimo od
zapecaenih arhiva. Kalo?
- Pa Same, morat es shvatiti psiholoske manifestacije u onima medu nama, kako civila
tako i vojnika, koji su tesko radili za vladu. Pokusaj shvatiti paradoksalnu situaciju u kojoj
se obicno nademo nakon dugih godina slube...
- Prestani s uvodnim sranjem, Mac - prekine ga grubo Devereaux. - Budi jasan!
- Prevareni smo.
- To ve zvuci jasnije.
- Mi radimo samo polovicu, ako i toliko, onoga sto bismo inace radili u privatnom sektoru,
pri cemu nas veina vjeruje da osim materijalnoga doprinosa cinimo i nesto drugo ba-
rem jednako vano. Mi to nazivamo "doprinos". Same, to je stvarni i posteni doprinos
sustavu u koji vjerujemo...
- Prestani, Mac, Sve sam to ve cuo. Ali vi imate i prokleto dobre mirovine i razne olaksice,
kao sto su kupovine u pola cijene pa povoljno ivotno osiguranje. Osim svega, gotovo vas
je nemogue najuriti s posla i kad se dokae da ste obicna lijencina.
- To je vrlo uskogrudna ocjena, Same, i moe se primijeniti samo na iznimke, a ne na
golemu veinu.
- Dobro - rece Devereaux ispijajui kavu i ostro promatrajui Hawka. - Dopustam to.
Upravo sam se ustao nakon svega tri sata sna, osjeam se ogavno pa si mi laki cilj. Kako si
dosao do arhivskih dokumenata.
- Pamtis li "Brokeva" Brokemichaela, ali ne Ethelreda nego Heseltinea, onoga kojemu si
natovario aferu s drogom?
- I kad bih doivio cetiri stotine godina, ponio bih ta izopacena imena sa sobom u
grob. ...Ako pamtis, oni - ili on - poslali su me s generalom Luciferom u pakao, tako sto su
me natjerali da iz banke podataka iznesem nekoliko tisua najtajnijih dokumenata.
- Da, ima tu neke veze. Znas, kad je vojska odlucila uskratiti Brokevu treu zvjezdicu -
zbog onoga sto si mu ti ucinio, mladiu, i zabune s imenima - on je rekao "Ja odlazim". ...
Dobro, i vojska ima neku savjest kao i dobre veze. Ne moe se samo tako izgubiti nekoga
tko je vojnicka legenda i dopustiti da nestane - sto je i onaj bogati klimavac MacArthur bio
prigovorio kongresu. Hou rei da Broky nije prodao svoje iskustvo nekoj stranoj vladi, kao
sto je ona u Manili, i tako stekao gomilu novaca. Decki iz Ministarstva obrane potraili su
posao za staroga Brokeva, nesto sto mu ne bi previse naprezalo mozgovne vijuge, ali bi mu
donosilo pristojnu plau. Tako bi Bro-kcy mogao poboljsati svoju mirovinu, a oboje je
zasluio.
- Nemoj mi to pricati - prekine ga Sam. - Ured za indijanske poslove - velikoga li poloaja.
- Uvijek sam govorio da si najbistriji porucnik kojega tmm ikad upoznao.
- Ja siim bio bojnikl
148
149
- Samo privremeno, budui da su ti Heseltineovi prijatelji snizili cin. Nisi li procitao ono sto
si dobio kad si bio otpusten?
- Samo svoje ime i dan otpusta. ...I tako, dolazimo na ono ve poznato; ti i pokvareni
Brokemichael opet ste u mom ivotu. ...Ocito je Brokey - do cije su casti toliko mnogo
drala braa po oruju - drao dopustenim zaputiti se u pljesniva arhivska skladista i poceti
ondje prevrtati zapecaene dokumente.
- Nije to bilo nerazborito, Same - usprotivi se Hawk. - Mnogo istraivackoga posla
obavljeno je prije nego sto je takva akcija ocijenjena potrebnom. Prirodno, cinjenica da je
Brokev bio ondje gdje je bio, imala je u pocetku poticajni ucinak i ne nijecem daje
mogunost pristupa sveukupnoj indijanskoj povijesti bila od pomoi, ali prethodno su bili
nuni mjeseci istraivanja kako bi se otkrile neke osobitosti koje su zahtijevale teske
odluke.
75
- Odluke poput one da se protuzakonito prodre u zapecaene arhive bez ikakva sudskoga
poziva ili jamstva, sto su inace dostupni bilo kojoj legitimnoj stranci s vjerodostojnim
zahtjevom?
- Dobro, sinko, neke se opearcije najbolje izvode kad nisu pod reflektorom - ako ti je jasno
sto mislim.
- Kao sto je, na primjer, provala u banku ili bijeg iz zatvora.
- To je grubo, Same. To bi bila kriminalna djela; ovdje se pak radi o opravdanju velikoga
zlocina.
- Tko je sve to skupio?
- Na sto mislis?
- Tko je to napisao? Cija su struktura, rjecnik, argumenti, procjene... tko je konkretno
pobio status qud!
- Oh, nije bilo tesko, samo je odnijelo mnogo vremena.
- Kako?
- Do vraga, u legalnim prirucnicima prikazani su svi postupci koje valja slijediti, i ujedno
onaj napuhani jezik sto cini jednostavne stvari zamrsenima toliko da sve te gluposti ipak
izgledaju vrlo slubeno.
150
- To si ti napravio?
- Dakako. Isao sam unatrag, od jednostavnoga ka zamrsenom, uz nesto malo prezira
prema svemu tome.
- Isuse Kriste]
- Prolio si kavu, Same.
- To je nacrt za tubu!
- To jos ne znam, ali zahvaljujem na objasnjenju, sinko. Pribavio sam jednu nekadasnju
presudu, i usporedio je sa svim onim pravnim udbenicima. Do vraga, to bi mogao uciniti
svatko tko bi za taj posao odvojio dvadeset jedan mjesec i pritom pazio da mu mozak ne
eksplodira zbog toga usranoga mljackanja. Znas, ponekad mi je bio potreban cijeli tjedan
da razumno objasnim samo pola stranice. ... A sada si prolio i ostatak kave, mladiu.
- Mogao sam je i izbljuvati - rece Devereaux drhtavim glasom, dok je ustajao sa stolice.
Hlace su mu bile zamrljane na karlicnom dijelu. - Pretvorio sam se u zrak, ne postojim.
Samo sam oblicje neke nepoznate dimenzije kojom oci i usi krue u spiralama; vidim i
cujem, ali ne razlikujem ni oblik ni tvar. Realnost postaje apstrakcija.
- Lijepo zvuci, Same. Sada, ako bi na nekoliko mjesta ubacio "ako" i "stranke prve
odnosno druge strane", mogao bi s tim otii na sud. ... Osjeas li se dobro, djecace?
- Ne, ni najmanje - odgovori Devereaux, rijecima koje kao da su bile izgovorene nekim
eterickim tonom u glasu. - Morat u ozdraviti i pronai svoju karmu, kako bih se mogao
boriti jos koji dan, razlucujui sjenu od svjetla.
- Kakve sjene...? Jesi li u spavaonici pusio lude cigarete?
- Gospodine Neandertalcu, ne govorite o stvarima koje ne moete shvatiti. Ja sam ranjeni
orao koji stremi prema nebesima kako bi konacno oslobodio zemlju.
- Hej, Same, to ti je dobro receno. Upravo tako govore Indijanci]
- Sranje!
- Sad si razbio varku, sinko. Stariji u plemenu ne podnose takav jezik.
- A sad me slusaj, anglosaksonski divljace! - plane Sam
151
i
odjednom kao da je ve izgubio kontrolu nad sobom, no odmah zatim vrati se vokalnom
ugodaju traenja karme. - To se sjeam Aaronovih rijeci: "Razgovarat emo sutra" - to je
rekao, ali "sutra" ne ukazuje na neko specificno vrijeme. Zatim, kao stranka one druge
strane cije se misljenje potice, ja shvaam "sutra" kao siroki zbroj sati, budui da ta rijec
znaci u biti "s jutra", ali bez ikakva odnosa prema ostatku dana dok ne nastupi mrak.
- Same, mogu li ti nabaviti ledenu vreu, aspirin - ili moda malo dobroga konjaka?
76
- Smiri se - nadovee Devereaux, odlazei vratima. Kad se okrenuo, ona nezgodna mrlja
od kave ve se bila zlosutno prosirila po svijetlim hlacama. - Ovime utvrdujem da e se
nasa konferencija odrati poslije podne, a specificni sat bit e uzajamno dogovoren kasnije,
putem telefona.
- Kamo odlazis, sinko?
- Nai osamu u izolaciji i pokusati pribrati misli. Moram razmisljati, gospodine Monstrume.
Odlazim kui u svoju spilju, ostat u pod toplim tusem cijeli sat, a zatim u se smjestiti u
svoj omiljeni stolac i poceti razmisljati. Au revoir, mon ennemi du coeur, tako mora biti.
- Sto si rekao?
- Dovidenja, generale Dupe. - Devereaux krene prema hodniku, zatvori za sobom vrata i
uputi se ka dizalima s desne strane. Posluivsi se u razgovoru s Hawkom svojim
ogranicenim znanjem francuskoga, njegove se misli vratise Anouilhu i zakljucku
dramaticara kako ima vremena kad nije mogue ciniti nista drugo do li vristati. Ovo je bio
upravo takav trenutak, ali Sam nije htio popustiti kusnji. On pritisne dugme za silazak, iako
je cijelo njegovo bie bilo za "stoj".
Vrata dizala otvorise se i Devereaus ude kratko kimnuvsi ne uocivsi u prvi tren jedinoga jos
nazocnoga putnika, neku enu. A onda je promotri. Istoga trena munja bljesne pred
njegovim ocima i grom se zacuje u usima, dok su se ivost i krvotok odjednom poceli
vraati u ono sto je jos maloprije bio hodajui les. Bila je divnal Broncana Afrodita sa
arkom, tamnom kosom i bljestavim ocima svijetle, zacudujue boje, lica i tijela
152
koje kao da je isklesao Bernini! Na njegov pogled ona je uzvratila suzdranim izrazom...
dok joj se pogled nije zaustavio na sirokoj vlanoj mrlji, ondje gdje su mu se racvale
nogavice. Nemajui pred ocima nista osim njezine ljepote, unatoc tome sto je bio svjestan
slabosti svojih koljena, Devereaux je upita: - Hoete li se udati za mene?
I
153
- Ucinite li jos jedan korak prema meni, bit ete slijepi barem jedan mjesec! - Broncana
Afrodita otvori torbicu i brzinom zmije u napadu izvuce iz nje omanji metalni cilindar.
Ispruenih ruku, ni metar daleko od Devereauxa, ona usmjeri u njega sprej za
onesposobljavanje napadaca.
- Stanitel - vikne Sam, uzdigavsi ruke u znak kukavne predaje. - Zao mi je - molim vas -
ispricavam se! Ne znam sto me navelo da to kaem... bila je to nenamjerna pogreska,
posljedica stresa i iscrpljenosti - mentalni incident.
- Cini se da ste imali i fizicki incident - rece ena ledenim glasom, dok joj je pogled klizio
po Devereauxovim hlacama.
- Sto? - Sam je shvatio sto je ona pomislila. - O, Boe, to je kava, kad vam kaem... kava!
Shvaate li, radio sam cijelu no kad je dosao onaj ludi klijent - moda mi neete
povjerovati, ali ja sam odvjetnik - i kad ga vise nisam mogao podnijeti, uzeo sam salicu
kave. Kava mi se prolila. Jednostavno sam htio otii, pa mi se prolila kava... vidite, toliko
sam se urio da sam zaboravio i svoj ogrtac! - Devereaux zastane, sjetivsi se da nije ni
imao ogrtac, jer ga je nosio neki bradati Grk. - Zapravo... svejedno, to je sve previse
smijesno.
- To sam i ja pomislila - rece ena koja je u meduvremenu premjerila Sama i, zadovoljna,
vratila sprej u torbicu. - Ako ste doista odvjetnik, predlaem vam da potraite pomo prije
nego sto sud bude na tome inzistirao.
- Dre me prilicno uspjesnim odvjetnikom - primijeti Devereaux pomirljivo, uspravljajui
se u svojoj punoj visini iako ga je pritom malo smetao pokusaj da istovremeno pokrije
rukom nezgodno mjesto na hlacama. - Ja sam to doista.
(iclje? Na Americkoj Samoi?
155
- Molim?
- Nista. Podsjeate me na nekoga.
77
- Dobro - pocne Sam, ve vidljivo opusten ali jos uvijek zabrinut. - Siguran sam da nikad
nije bio nalik idiotu kakav sam bio ja.
- Ne bih se kladila za mnogo novaca. - Dizalo se polagano zaustavi u prizemlju. - Ne bih za
to dala ni novci - ena tiho doda dok su se otvarala vrata.
- Zao mi je zbog onoga sto se dogodilo - ponovi Deve-reaux dok su ulazili u hotelsko
predvorje.
- Podsjeate me na njega.
- Nadam se da slicnost nije nezgodna.
- Zasad je mezzo, metz... Ako odlazite na neki sastanak, promijenite hlace.
- Oh, ne. Ovaj izmrcvareni pravnicki psi uzet e taksi do kue, da se opusti prije nove
bitke.
- I ja u uzeti taksi.
- Dopustite mi barem da dam napojnicu vrataru, kako bi moja isprika bila poduprta s
nekoliko dolara.
- Vrlo pravnicki. Moda ste doista dobri.
- Nisam los. Bilo bi mi drago ako biste zatrebali neki pravni savjet.
- Zao mi je, Clarence Darrow, imam ih ve previse. Kad su izasli na plocnik, Devereaux
pridri vrata taksija
dok je ona ulazila. - S obzirom na moje magaree ponasanje, vjerujem da me ne elite opet
vidjeti.
- Vi se tako obicno ne ponasate, Odvjetnice - odgovori sirena njegova jutarnjega sna dok
je, ovaj put na Samovu sreu, izvlacila papiri iz torbice. - Bit u ovdje samo dan ili dva,
budui da je moj sudski kalendar pretrpan.
- Zao mi je - rece zbunjeni Devereaux. A onda se njegova jutarnja dama okrene vozacu i
procita adresu s papiria. - Svemogui Kriste! - rece u pola glasa Devereaux u soku, dok je
protiv svoje volje zatvarao vrata taksija.
- Sastanak... Clarence Darow... Odvjetnik - sudski kalendar! Adresa koju je ona kuja dala
taksistu bila je adresa njegove vlastite kuel
156
Sjedei u Ovalnome uredu, Predsjednik Sjedinjenih Drava bio je zaista ljut u trenutku kad
je zgrabio telefonsku slusalicu. - Dajte, Reebock, sud bi morao preuzeti na sebe nesto
odgovornosti ako postoji mogunost da stradamo zbog onih agresivnih otoka u Karipskome
moru, da i ne govorimo o velesilama u Srednjoj Americi!
- Gospodine Predsjednice - zapocne glavni sudac Vrhovnoga suda, dok mu je glas bio
ponesto oslabljen nazalnim tonom. - Nas sustav vladavine zakona u otvorenome drustvu
zahtijeva hitni pravorijek, brz i adekvatan odgovor na nepravdu. Zbog toga Wopotami
rasprave moraju biti javne. Ako dopustite, izrazio bih se jednom frazom: "odgadanje
presude znaci uskratu presude".
- Ve sam te cuo, Reebock, ne biste trebali ponavljati.
- Zaista? Nema sumnje da sam vam ja bio inspiracija; kako mi kau, poznat sam po tome.
- Dobro, kad je o tome rijec, gospodine glavni suce...
- O inspiriranju ljudi, hoete rei? - prekine ga prvi covjek Vrhovnoga suda. - Recite.
- Ne, nego kad je rijec o stvarima po kojima ste poznati - ispravi ga Predsjednik. - Upravo
me nazvao Vincent Man-gee... Manga... dobro, onaj iz Centralne obavjestajne agencije.
- U mojim ranim danima dok sam bio mladi tuitelj, gospodine Predsjednice, on je bio
poznat kao Vinnie Bam-Bam.
- Ne salite se?
- S takvim nadimcima nema sale, gospodine.
- Slaem se. Cini se da bi to moglo omalovaiti njegovu oksfordsku diplomu.
- Diplomu, odakle?
- Nije vano, Reebock, ali to je stvarno bila slucajnost kad ste spomenuli svoje rane dane u
ulozi tuitelja...
- Vrlo mladoga tuitelja, gospodine Predsjednice - upadno Vrhovni sudac oprezno.
78
- I )a, Vincent e to razumjeti. On je cak ustvrdio kako to vjerojatno vise nije vano -
danas, mnogo godina kasnije -
157
ali svi moramo cuvati bokove, jer e ovaj slucaj s plemenom Wopotami dignuti javnost na
noge.
- Bojim se da je to vas problem, gospodine Predsjednice, ili, da tako kaem, rijec je o
zajednickoj odgovornosti izvrsne i zakonodavne vlasti. - Vrhovni sudac zastane, a zatim
doda smijuljei se. - To vas cini sretnim, djeco.
- Reebock, to mi je poznato.
- Zao mi je gospodine... samo pokusavam objasniti da mi nismo nikakav politicki sud. Mi
ne izglasavamo zakone, mi ih primjenjujemo slijedom velike tradicije pobornika strogoga
sustava. Kao sto vam je sigurno poznato, vise je sudaca Vrhovnoga suda cvrsto uvjereno
da slucaj Wopotami moe biti utemeljen na ustavnome zakonu, premda jos uvijek nisu
donijeli konacne odluke. I bolje je da nisu. Ipak, kad bi rasprava bila zatvorena za javnost,
to bi se moglo predstaviti kao interpretacija velikoga dokumenta, kako to cine oni prljavi
liberali, a ne kao izraavanje njegove stvarne namjere.
- Sve ja to znam - rece predsjednik glasom u kojem se osjeala jadikovka - ali upravo to
uzrujava Vincenta. Vase individualno misljenje proucavat e mudraci, novinski urednici i
komentatori, jednom rijecu svatko! Mogli biste i vi zapasti u nevolju, Reebock.
- Jal... Ja ne podravam prokletu stvar! Moje ispravno mislee kolege i ja suprostavljat
emo se sve dok ne pokopamo one prijetvorne idiote koji se nabacuju na nas smeem
"kolektivne svijesti". Neemo popustiti i tjerat emo ih iz suda, sto je njima dobro poznato.
Kriste, zar mislite da bih onim divljim domorocima dao i centa? Pa oni nisu nista bolji od
crnacal %
- Na to je Vincent upravo mislio. ;,
- Mislio, na sto?
- Cini se da je u vrijeme kad ste jos bili mladi pomoni tuitelj, u vasim optubama i
slucajevima koje ste vodili postojao vrlo odredeni uzorak postupanja...
- S rekordom presuda koji je izazivao zavist cijeloga ureda!
- Da, ali gotovo iskljucivo na stetu crnaca i latinoameri-kanaca - dopuni svoje rijeci
Predsjednik.
158
**- Do vraga, oni su bili krivci za zlocine.
- Bas svil
- Rei emo to drugim rijecima... bili su krivci koje sam progonio zbog dobra ove zemlje. S
krivicnim djelima koja su imali na dusi, oni nisu mogli glasovati.
- I na to je pomisljao Vincent.
- Sto to smjerate, gospodine Predsjednice?
- Otvoreno receno, Vincent vas pokusava zastititi, zastititi vase mjesto u povijesti.
- Stol
- Iako ste strogi pobornik pravde, vi ste protiv Wopota-mi, pa cak odbijate procitati njihov
podnesak. Je li to zato sto ni oni "nisu nista bolji od crnaca"? Zelite li doista ui u udbenike
kao rasisticki sudac Vrhovnog suda koji se izjasnjava protiv svjedocanstva samo zbog boje
tubene stranke, i to kad je rijec o jednoj presudnoj odluci?
- Tko bi na to i pomisliol - upita zateceni zagovornik ustavnoga zakona. - Moja e istraga
biti razumna, ali i proeta prakticnom realnosu, koju e - cvrsto sam uvjeren - potvrditi
barem tri glasa Vrhovnoga suda. Javnost e razumjeti. Rasprave moraju biti javne.
- Kako bi se to tvrdoglavo stanje moglo usporediti s utvrdenim cinjenicima o pretjeranim
kaznama tamnoputima, dok ste jos bili pomoni tuitelj... osobito kad bi te utvrdene
cinjenice otkrile jos nesto, da ste odabrali kao branitelje po slubenoj dunosti one koji su
se rijetko kad bavili takvim slucajevima?
- Oh, Boe...! Te bi cinjenice mogle izai na javu?
79
- Ne, ako date Vincentu vremena da ih nekako izbrise, dakako, u interesu dravne
sigurnosti.
- Moe li on to?
- Kae da moe.
- Ako mu dam vremena? ... Ne znam sto bi rekle moje kolege ako bih odgodio javnu
raspravu. Ne smijem biti tvr-"lugluv, lo bi moglo... oslobodi Boe... izgledati sumnjivo.
Vincenl i to razumije. On zna da ima vise sudaca Vrhovnoga Mula koji ne bi mogli podnijeti
ono sto bi za njih bilo
159
- Kriste, osramotit u se zato sto sam ucinio ono pravol
- Ali zbog pogresnih razloga, gospodine Vrhovni suce. Sto da kaem Vincentu?
- Sto on misli, koliko bi trebalo vremena da se... da tako kaemo, odstrane nepravilno
shvaeni materijali koji bi mogli dovesti do pogresnih zakljucaka?
- Za temeljit posao, on govori o jednoj godini...
- To bi revoltiralo sud!
- Sredit e on to za tjedan dana.
- Neka bude tako.
- On e to ve srediti.
Mangecavallo se zavalio u stolac i pripalio cigaru marke Monte Cristo. Za sada, bio je
zadovoljan covjek. On je ugledao svjetlo dok su svi ostali, ukljucujui Hvmiea Huricanea,
vidjeli samo mracne i zbunjujue oblake. Budui da su gnjavatori iz Vrhovnoga suda, koji
su moda bili skloni zlocestim Wopotami divljacima, bili provjereni, morao je biti pronaden
drugi nacin da bude onemoguen onaj Gromoglavi prijetvornik. Ili ga je trebalo cijeloga
izresetati mecima ili pak uciniti da se predomisli i odustane od svega. Sumnje u pogledu
petorice ili sestorice clanova Vrhovnoga suda nisu ih dovele nikamo; kako bi bilo da se
pogleda u drugome smjeru, prema velikoj banani? Netko bi to trebao istraiti.
Imali su pred sobom jos tjedan dana, a to bi trebalo biti dovoljno. Mangecavallo otpuhne tri
dimna prstena i pogleda svoju uru optocenu dijamantima. Mali Joey imao je jos dvije
minute vremena da se javi do ugovorenog jutarnjeg roka. U taj tren zazvoni nevidljivi
telefon u donjoj ladici direktorova stola. On otvori ladicu i uzme slusalicu. - Da?
- Ovdje Mali Joey, Vine.
- Zasto uvijek pustas da te se ceka do posljednje sekunde? Rekao sam ti ve da imam
konferenciju na visokoj razini u deset sati, a ti me cinis nervoznim. Zamisli da je ovaj
telefon zazvonio u trenutku kad su decki ve usli u moj ured?
- Mogao bi rei da je krivi poziv.
160
- Pazzo, taj je telefon skriven. Sto si pronasao? Brzo!
- Mnogo toga, Bam-Bam.
- Rekao sam ti ve...
- Oprosti, Vincenzo. ... Da ne duljim, dobio sam sobu u onom pomodnom hotelu o kojem
sam ti ve govorio.
- Bez duge price, Joey. Ve znam da si dobio sobu blizu Zidovljeva apartmana, i onda?
- Golema aktivnost, Vin! Veliki generale, indijanski sef, ovdje je sa Zidovom, ali su prosle
noi otisli na nekoliko sati. Onda su se sefovi pomonici vratili, ali su zatim i oni otisli,
nakon sto su razgovarali s nekim unutra, prije nego sto su se vratili sef i Zidov... Zatim je
stari Zidov opet otisao, ostavljajui sefa nasamo s nekim unutra, no, prije toga mogla se
cuti velika galama... prava stridore... ali zatim je Zidov otisao i zavladao je silenzio.
- Hoes li mi rei Mali Joe, da je gnijezdo u kojem se stvara ta strasna conspirazione
upravo ondje, u hotelu?
- Tako je, Bam-Bam! ... Oprosti, Vine, taj mi nadimak dolazi nekako prirodno, sjeas li se
starih dana?
- Basta. Ima li jos nesto, iako je, mislim, i to dovoljno? Moes li otkriti tko je bio onaj
unutra?
80
- Vinnie, ja sam ga vidio. On je mentalni bolesnik, pravi vegetale.
- Sto to kaes?
- Kao uvijek, drim svoja vrata odskrinuta... dva, moda tri, moda pet centimetra...
- Joey!
- Dobro, dobro. Dakle, vidio sam tipa kako izlazi i kree prema dizalu.
- I, je li zbog toga mentalni bolesnik? . , .;
- Ne, Vine, nego zbog njegovih hlaca.
- ,S7o?
- ( ijele ih je ispisao! Velike vlane mrlje sve do koljena, 11" nl)|t* sirane. Hou rei, on
hoda pred ljudima u zapisanim hlnCniiiii! Ako to nije mentalni bolesnik, pitam te tko onda
je?
( )ii je samo zbog necega potresen, eto sto je na stvari illrekloi Centralne obavjestajne
agencije. - Ovdje,
161
kod nas, to zovemo "sagorijevanjem u operaciji" ili, ponekad, "zapetljanim cvorovima",
ovisno o vrsti misije. - Zacuje se zvuk telefona sa stola; zvao je njegov tajnik. - Imam jos
samo nekoliko sekundi, Mali Joey. Pokusaj otkriti tko je bio taj s popisanim hlacama.
- Ve znam, Vinnie! Otisao sam do recepcije i predstavio se ondje kao njegov prijatelj-
sveenik, koji ga treba hitno zbog neke obiteljske tragedije. Opisao sam im ga kako izgleda,
ne spominjui, naravno, hlace. ... Moda sam prvo trebao staviti sveenicki ovratnik, ali to
bi zahtijevalo mnogo vremena...
- Joey! - kriknu Mangecavallo. - Prestani! Tko je on?
- Zove se Devereaux, ali bolje je da ti kaem slovo po slovo. Odvjetnik je i radi u velikoj
idovskoj tvrtki.
- On je opasni antiamericki izdajica, eto sto je on - rece direktor, zapisavsi zatim prezime
slovo po slovo. Vidljivi direktorov telefon opet zazvoni: posjetitelji su bili nestrpljivi. - Dri
otvorene oci, Mali Joey, bit u s tobom u vezi. - Mangecavallo odloi telefonsku slusalicu i
vrati je u ladicu. Zatim pozvoni tajniku dvaput, bio je to dogovoreni znak da posjetitelji
mogu ui. Onda brzo ispod imena Devereaux ispise jos jedno ime: BROOKLYN! Vrijeme je
ve pretjecalo; nastupio je trenutak za prave profesionalce.
Pukovnik Bradlev Gibson, zvan Hoot, bio je jos uvijek za komandama zrakoplova EC-135
Strateskoga zracnoga zapovjednistva. - Slusajte, idioti - povice on u mikrofon radijskog
odasiljaca. - Jeste li moda otisli na rucak negdje na posljednjem kvazaru iza Jupitera? Mi
smo u zraku ve pedeset i dva sata, uzimali smo gorivo u letu tri puta i razgovarali na sest
jezika, od kojih se dva ne nalaze ni u ovom jebenom kompjutoru! Do vraga, sto se to
dogada?
- Cujemo vas glasno, pukovnice - odgovoreno je iz kontrolnoga tornja u Offuttu, koji je
rabio UTF, Ultra Troppausic frekvenciju (koja je, doduse, povremeno imala tendenciju
hvatati ton iz crtica mongolske televizije, ali joj je prijam inace bio izvrstan diljem Pacifika.)
- Naposljetku smo vrlo djelotvorno
162
uvaili vase prigovore. Imate izglede da ne budete skinuti raketom, sto mislite o tome?
- Promijenite plocu ili odlazim s vasih ekrana prema Pa-go Pagu, kamo u takoder pozvati
enu i djecu. Dosta mi je - dosta nam je svima!
- Polako, pukovnice, jos je pet zrakoplova trenutno u istoj nevolji. Mislite na njih.
- Rei u vam sto mislim o njima. Mislim da emo se svi sastati u zraku, spustiti se
zajedno negdje u australijskoj pustinji, prodati na drabi sve te elektronicke cijevi
najpovoljnijem ponudacu, i tako stei dovoljno novca da osnujemo svoju zemlju! ... A sada,
dajte mi na telefon onog klauna od zapovjednika!
- Ve sam na vezi, pukovnice Gibson - javi se potpuno razliciti glas. - Imam mogunost da
budem u vezi sa svima u zraku.
- Prisluskujete, generale? Nije li to protuzakonito?
- U ovom slucaju nije, mladiu. ... Hajde, Hoote, sto mislis kako seja osjeam?
81
- Mislim da se vasa guzica osjea dobro na jastuku u zgradi na zemlji. Eto, sto ja mislim,
Owene.
- Ti sigurno mislis da sam to ja naredio, zar ne? Dobro, uputit u te u strogu malu tajnu:
ni govora o tome. Zapovijedi su mi izdane uz kod Crveno Plus.
- Ponovit u jos jednom, sto se to do vraga dogada?
- Kad bih ti rekao ne bi mi povjerovao, ali ionako ti ne mogu rei jer nisam shvatio ni rijeci
od onoga sto su mi priopili ljudi u ogrtacima. Dakako, pojedine rijeci sam razumio, ali ne
ono sto one znace uzete zajedno.
- Kakvim ogrtacima"?
- Opet mi ne bi povjerovao. Ovdje je vrue kao u paklu, ali oni imaju na sebi ogrtace i
sesire... i ne otvaraju enama vrata.
- Owene... general Richards - javi se pilot, odjednom razumnim glasom. - Jeste li
nedavno bili na zdravstvenom pregledu?
163
Zapovjednik Strateskog zracnog zapovjednistva uzdisao je dok je odgovarao na upite pilota
tisuu kilometara zapadno i deset tisua metara iznad sebe. - Svaki put kad zazvoni crveni
telefon volio bih da me nema ovdje. - I naravno, crveni je telefon zazvonio dok se crvena
lampica palila i gasila. - Ostani na vezi, Hoote, nemoj otii nikamo.
- Ne odustajem od australijske pustinje, Owene.
- Zavei! - zapovijedi mu zapovjednik Strateskoga zracnoga zapovjednistva, podignuvsi
slusalicu crvenoga telefona. - Glavni stoer izvidacke skupine, ovdje general Richards - rece
on lose odmjerenim autoritetom.
- Spusti ih, Scottv! - povice ministar obrane upola placljivim, a upola preklinjuim glasom.
- Spusti ih sve!
- Sto ste rekli, gospodine ministre?
- Rekao sam da ih vratite, vojnice! Dobili smo mali predah, zato budite na zemlji dok vas
opet ne pozovem, ali onda budite spremni poslati cijelu flotilM
- Flotillu, gospodine?
- Culi ste me, kako god se zvali!
- Ne, gospodine ministre - rece Richards, dok ga je naglo hvatao mir. - Cujete li me
gospodine! Vi ste upravo izdali svoju posljednju zapovijed, kako god se ja zvao.
- Sto ste to rekli, gospodine?
- Culi ste me, gospodine; ja sam uostalom general, a ne civilni gospodin, sto god vam
znaci ovaj ili onaj izraz.
- Vi, dakle, odbijate izvrsiti zapovijed?
- U punom smislu te rijeci, gospodine.
- Jeste li vi bolesni, vojnice?
- Da, ja sam bolestan, ti cmizdravi mali stakore s vlasu-ljom na tvojoj siusnoj glavici,
bolestan sam od vas, glupih politicara koji misle da znaju o mome poslu vise od mene,
nakon trideset godina provedenih u ovoj odori! Slusaj me, Scotty, moes se okladiti da u
ih ja spustiti, sto bih ucinio i da me nisi nazivao!
- Vi ste najureni, vojnice!
164
- Moes staviti svoju glavu u zahodsku skoljku, zajedno s vlasuljom, civilu jedan! Ti me ne
moes najuriti. Ti me moes osloboditi dunosti, i nadam se kao u Krista da es to uciniti,
ali otpustiti me ne moes. Tako stoji u mojem ugovoru. Zbogom, i jebi se! - General zalupi
crveni telefon i vrati se na svoju UTF radijsku vezu. - Jesi li jos na vezi, Hoote?
- Tu sam i cuo sam te, vojnice Richards. Jesi li spreman za deurstvo cisenja zahoda?
- Je li onaj kurvin sin spreman za moju konferenciju s novinarima?
- Dobra dosjetka, kaplaru... Koliko shvaam, mi se vraamo.
- Svi se vraate. Od ovoga trenutka prelazimo na normalne operacije.
- Nazovi mi enu, hoes li?
82
- Ne, nazvat u tvoju ki, cija je glava tvrda. Tvoja ena misli da si oboren nad Mongolijom
pa se posvetila porciji rost-bifa.
- U pravu si, javi se djetetu i reci joj neka nosi due suknje.
- Zavrsavam i prekidam vezu, pukovnice! - General Owen Richards spusti predajnik i
zavali se u stolac, zadovoljan sobom. Do karijere mu nije bilo stalo, trebao je uciniti jos
mnogo ranije to sto je upravo ucinio. Mirovina nije tako strasna stvar, iako je morao sam
sebi priznati da mu nee biti lako ostaviti odoru u ormaru. Mogao bi ivjeti sa svojom
zonom gdje god bi to poelio; jedan njegov pilot rekao mu je ila je Americka Samoa sjajno
mjesto. Ipak, bit e tesko napustili ono sto je volio najvise nakon ena i djece.
Zrakoplovstvo je bilo njegov ivot - do vraga!
Dakako, crveni telefon je eksplodirao. Sav bijesan, Richards podigne slusalicu. - Stoje,
klipane?
(Jcncrale, zar se ne moe drukcije odgovoriti na prija-tclJNki poziv?
-- Sto? - Glas mu je bio poznat, ali se Richards nije mo- prisjetiti iji je. - Tko je, do vraga?
Mislim da me smatraju vasim vrhovnim zapovjednikom,
165
; - Predsjednik?
.; - Moes se okladiti u svoje carape da sam to ja. o<
- Moj Boe to ste vi!
- Smiri se, pilotu, poznavao sam te dok si jos bio u pelenama.
- Zao mi je, gospodine*.
- Ne trebate aliti, generale. Ja se zapravo moram ispricati. Upravo sam razgovarao s
nasim ministrom obrane...
- Razumijem, gospodine. Razrijesen sam svoga zapovjednickoga poloaja.
- Ne, Owen, on je razrijesen. Ne bas potpuno, ali, u svakom slucaju nee vise odlucivati o
nicemu sto je s tobom u svezi, a da me prvo ne obavijesti. Objasnio mi je sto si mu rekao, i
tvrdim da to ne bi bolje ucinili ni pisci mojih govora. Budes li imao problema, nazovi me
izravno, jasno?
- Razumijem, gospodine Predsjednice. ... Hej, vi ste sjajni!
- Recimo tek toliko da sam nekoga opalio po guzici - ali, pobogu, nemoj me citirati.
Sam Devereaux je dao vrataru deset dolara da mu odmah pronade taksi, makar morao
fukati do besvijesti. Cijele tri minute nije se moglo uhvatiti ni jednoga, iako su dvojica
projurila pokraj Sama koji je stajao nasred ceste. Njegove hlace bile su im preupadljive.
Prikljucio se vrataru u trenutku kad je neki par poceo izlaziti iz taksija pred hotelom;
zgrabio je njihove kovcege i izbacio ih iz prtljanika kako bi se sto prije ugurao u taksi,
doviknuvsi vozacu svoju adresu u Westonu.
- Zasto kocite? - izdere se na nj Devereaux nakon sto su prosli nekoliko blokova kua.
- Ne budem li kocio, udarit u klipana ispred sebe - objasni mu vozac.
Bila je to rana jutarnja guva u prometu Bostona, koja se, kao i uvijek, sirila zbog
ludackoga sustava jednosmjernih ulica zbog kojih su neupueni vozaci morali prevaljivati i
petnaestak kilometara umjesto stotinjak metara. - Znam precac do veston-ske ceste - rece
Sam, naslonovsi se prema prednjem sjedalu.
166
- Znaju ga svi iz Massachusettsa, mladiu, ali ako nemas revolver ostavi me na miru.
- Nemam revolver i ne prijetim. Ja sam pristojna osoba kojoj se strahovito uri.
- Shvatio sam da ti se urilo kad sam pogledao tvoje hlace. Ako ti se bude jos jednom tako
urilo, gubi se odmah van!
- Ne, ne, to je samo kava. Prolio sam samo salicu kavel
- Zar sam se ja nesto bunio? Hoete li biti tako ljubazni da se smjestite na svome sjedalu -
tako pise u nasem radnom pravilniku.
- Svakako - rece Sam pomaknuvsi se unatrag, ali jos uvijek na samom rubu stranjega
sjedala. - Gledajte, ja vas samo pokusavam uvjeriti da je ovo doista hitan slucaj! Jedna
83
ena kojoj ne znam ime uri do moje kue, a ja moram stii prije nje. Otisla je iz hotela
taksijem prije nekoliko minuta.
- Naravno - rece taksist izrazom filozofske ravnodusnosti. - Dobila je sino adresu od
vasega sobara i sad zamislja da moe pokupiti jos malo dodatnog novca od gazdarice. Kad
ete shvatiti kako se to radi? ... Hej, sad moemo proi. Skrenut u Church Streetom do
vestonske ceste.
- To je precac o kojem sam govorio.
- S malo sree, moda nije poznat ostalima.
- Samo me dovezite kui, sto prije moete.
- Slusajte, gospodine, pravilnik kae da vas moram dovesti onamo kamo zahtijevate ako
pritom ne pokazujete zlu namjeru, ne sluite se pogrdnim rjecnikom i niste neuredni. Vi ste
medutim vrlo blizu svim trima ogranicenjima, a s jednim ste i mulo prevrsili - prema tome,
nemojte me tjerati! Nitko vas se ne teli rijesiti tako brzo kao upravo ja!
- Dakako, to stoji u pravilniku - doda pomalo zadivljeni l)evereaux. - Mislite li da to ne
znam? Ja sam odvjetnik.
- Je li? Ja sam baletni plesac.
Napokon, taksi ipak stie do Devereauxove ulice. Pogle-tluvSi taksirnetar, Sam prui novac
s obilatom napojnicom. Otvori vrata, skoci na plocnik i zadovoljno zapazi da drugog taksiju
nema na vidiku.
Uspio je, dakle; bit e to iznenadenje za onu enu! Samo
167
zato sto je bila tako izazovna, s licem kao da ga je stvorio Bot-ticelli, nije bila ovlastena dati
njegovu adresu prvom taksisti, najavljujui neke neodredene legalne prijetnje. Ne,
gospodo, Sa-muel Lansing Devereaux, ugledni odvjetnik, bio je graden od cvrse tvari. ...
Moda bi doista morao promjeniti hlace. Upravo je krenuo puteljkom koji je vodio do
njegova privatnoga ulaza, kad su se otvorila vrata i na njima se pojavi rodaka Cora prilicno
divljega izgleda.
- Sto se dogodilo? - upita on, prosavsi pokraj ograde i pojurivsi stubistem, nasluujui
neku neumitnu katasrofu.
- Sto se dogodilo? - ponovi Cora srdito. - Moda bi mi ti trebao objasniti sto se dogodilo,
iako je to ocito - doda ona gledajui njegove hlace.
- Oh, oh! - To je bilo sve stoje Sam mogao izustiti. *
- Cini mi se da je to bio samo pocetak...
- Dakle, sto je? - prekine je Devereaux.
- Malo prije se pojavila dugonoga suncem opaljena ena, koja kao da je sisla s reklame u
Kaliforniji. Sammy, pomislila sam da e tvoju majku pogoditi kap, ali dugonoga ju je smirila
i sad su zajedno u salonu, iza zatvorenih vrata.
- Do vraga!
- Mogu ti rei da ti je majka uzela svoj cajni pribor, ali nije mi naredila da pripremim caj.
- Prokletstvo! - viknuo je Devereaux dok je jurio mramorom poplocanim predvorjem do
salona.
- Vi\ - ponovi bijesni sin i odvjetnik. - Kako ste tako brzo uspjeli doi ovamo?
: - Zivjela sam u Bostonu i poznajem nekoliko precaca.
- Nekoliko...?
- Ti - vrisne Eleonora Devereaux, ustavsi s brokatnoga naslonjaca, zurei otvorenih ustiju
u Sama. - Tvoje hlace, ti uasni, popisani djecace!
- To je kava, majko!
- To je kava - doda broncana Afrodita. - On tako kae.
168
Devereaux je s posjetiteljicom krenuo prema jazbini svoga dvorca, u ured iz kojega su bile
maknute sve fotografije i svi novinski izresci. Bili su bez majke koja je zakljucila kako je
prijeko potrebno da se povuce u krevet. Sam je sjeo za svoj radni stol; Jennifer Redwing
84
smjestila se u stolcu ispred njega, stolcu na kojem su jos bili vidljivi ostaci krpa kojima je
bio vezan.
- To je nevjerojatno, ali morate to znati. - Ona polagano otvori svoju torbicu, jedna bistra
ena u soku. - Dragi Boe, cetrdeset milijuna dolara!
- Ne dirajte sprej! - vrisne Devereaux, povukavsi se naglo s pokretnom stolicom natrag
prema zidu.
- Nije to sprej - potvrdi Jennifer, izvlacei kutiju cigareta. - Tom se grijehu popustam
svakoga drugoga tjedna, onda kad se dogodi nesto slicno ovome malo prije, iako se,
zapravo, nista slicno ovome jos nije dogodilo. ... U najmanju ruku, ne popusim cijelu
cigaretu.
- Znate, to vam je slab oslonac. Morali biste biti discipliniraniji.
- Uzevsi sve okolnosti u obzir, Odvjetnice, ne vjerujem da imate pravo pretvarati se veim
svecem od mene. Imate li pepeljaru ili u morati zapaliti ovaj skupocijeni sag?
- Kad ste ve toliko uporni... - rece Sam, i izvuce iz ladice dvije pepeljare i kutiju cigareta.
- Popustit u... vidim da oboje pusimo cigarete s malo nikotina.
- Vratimo se niskim udarcima, gospodine Devereaux. - ()vn j podnesak sudu cista je
glupost, to biste takoder i vi morali ionako znati.
Pleonazam, Odvjetnice. "Takoder" i "ionako" su pleo-na/.ani.
169
- Ne kad ih sposoban odvjetnik upotrijebi zbog boljega naglaska pred porotom.
- Slaem se. Tko je tu odvjetnik, a tko porota?
- Oboje smo oboje - objasni Jennifer Redwing. - Govorei kao odvjetnik u ime Wopotami,
interesima plemena ne pomae se tom supljom parnicom koja je otisla predaleko.
- Govorei u istom svojstvu kao covjek koji je nekad bio nesretno udruen s generalom
Hawkinsom - usprotivi se Sam - tvrdim da parnica uope nije suplja. Realno gledajui, ona
nema izgleda, premda je plemenska tuba protiv vlade prilicno uvjerljiva?
- Sto? - Jennifer probode pogledom Devereaux. - Vi se salite.
- Kad bi barem bilo tako. Zivot bi bio laksi.
- Sto hoete rei?
- Cini se da su dokazi pronadeni u zapecaenim arhivima autenticni. Teritorijalni ugovori
sklopljeni u dobroj namjeri bili su zamijenjeni odlukama o preseljenju bez obzira na
prijasnje sporazume, postojea prava i vlasnistvo nad zemljom.
- Odluke o preseljenju? Natjerali su ih da odu?
- Tako je, iako vlada nije imala nikakvih ovlasti odbaciti legalnu doktrinu vlasnistva i
protjerati Wopotamie s njihove zemlje. U svakom slucaju, ne bez rasprave u federalnome
sudu, uz potpunu zastupljenost plemena.
- Oni su to ucinili? Bez suda, bez rasprave uz sudjelovanje plemena? Kako su to mogli?
- Vlada je lagala - osobito s obzirom na ugovor iz godine 1878., sklopljen je izmedu
Wopotamia i 49. Kongresa.
- Ali... kako?
- Ministarstvo unutarnjih poslova, ocito uz malu pomo Ureda za indijanske poslove,
ustvrdio je da toga ugovora nikad nije bilo, da je to masta plemenskih carobnjaka nastala
dok su plesali oko logorske vatre... Podnesak ide cak tako daleko da nagada o uzroku
poara sto je godine 1912. bio unistio Prvu banku Omahe.
- To zvoni na uzbunu - rece Jennifer, namrstivsi se i ugasivsi cigaretu.
170
- Moralo bi. U toj banci su Wopotami pohranili sve plemenske dokumente, koji su do
posljednjega unisteni u poaru.
- U kom smjeru su isla nagadanja?
- Da su poar podmetnuli federalni agenti djelujui po naredbi iz "VVashingtona.
- To je gadno, Odvjetnice, cak i osamdeset godina poslije. Na cemu su bila utemeljena
nagadanja?
85
- Navodno je u banku provaljeno usred noi, sav novac i vrijednosti odneseni su, a lopovi
su nestali bez traga. Ipak, prije nego sto su se izgubili, navodno su odlucili podmetnuti
poar
- sto je bilo prilicno blesavo, budui da je provala ostala ne-primijeena, a poar je samo
mogao uzbuniti susjede.
- Blesavo, ali takve stvari ve su se cule, gospodine De-vereaux. Patoloske osobe nisu
nova pojava, a mrnja prema bankama takoder ima dugu povijest.
- Slaem se, ali kad je utvrdeno da je poar izbio u podrumu banke, u kojemu su
dokumenti bili pohranjeni, spisi su ve prethodno bili isprevrtani i razbacani, a prostorija je
bila natopljena petrolejem... morate se poceti pitati, zar ne? Ako od plamena ne bi stradala
cijela gradevina, te prostorije sigurno bi. ... Uz to, u analima zlocina uslijedila je najkraa
potjera za prijestupnicima, jer su navodno nestali u Junoj Americi. To je, naravno, bio tek
kratak pregled dogadanja, kako bi to rekao moj uvaeni poslodavac.
- Zvuci strahovito uvjerljivo. - Ljupka indijanska odvjetnica pocne tresti glavom. - To se
mora zaustaviti, shvatite me.
- Ne vjerujem da se moe! - rece Sam.
- Dakako da se moe. Taj general, taj izazivac katastrofa, I lavvkins, moe se jednostavno
povui... uvjeravam vas da sudovi vole kad netko odustane od parnice. To je shvatio cak i
moj brat, dok je bio tamo.
- On je dakle taj?
- Koji, taj?
- Mladi pripadnik plemena koji je radio s Macom, ali nije polo/.io odvjetnicki ispit.
- Nije na poloio? Morate znati da ga je moj mali brat
- moj hrut - polomio s najvisom ocjenom!
171
- I ja sam.
- - Moe biti - rece Jennifer, ali bez odusevljenja zbog te popustljivosti. - Cini se da ste
skrojeni od istoga sukna.
- Zar vas on podsjea na mene? Jeste li na to mislili?
- Cini se, Odvjetnice, da je vas prokleti general Hawkins nasao jos jednoga Samuela
Devereauxa za svoju najnoviju kata-klizmicku zabavu.
- Vas je brat bio u vojsci?
- Ne, on je bio u rezervatu, ali u pogresnom. ... Ali vratimo se ludome generalu.
- Zapravo, "ludak" je dio njegova vojnickoga nadimka.
- Zasto me to nimalo ne iznenaduje? - Jennifer pocne traiti u torbici novu cigaretu.
- Hej, Odvjetnice - prekine je u namjeri Devereaux. - Ponasala si se kako treba, povukla si
samo nekoliko dimova, a onda si ugasila. Ja sam to ucinio isto iz solidarnosti.
- Kloni me se, Odvjetnice] Ne elim razgovarati o tvojoj operaciji mozga ili o mojim
slabostima. Hou razgovarati o Hawkinsu, njegovu prizivu Vrhovnome sudu i kako da ga
onemoguimo!
- Zapravo, pravnicki gledano, to nije priziv - nije naime donesena nikakva sudska odluka
zbog koje bi se moglo traiti ponistenje, svojstveno prizivnom postupku...
- Da se nisi usudio meni citirati zakone, ti popisanko!
- Bila je to kava i ja sam promijenio hlace. Priznali ste da je to bila kava.
- Ali to je ipak priziv u sirem znacenju, priziv sa zahtjevom da se ispravi nesto sto je bilo
pogresno - rece Jennifer, pomalo defanzivno.
- S mojim hlacama?
- Ne, idiote, s podneskom sudu!
- To znaci da se slaete s Macom. Ako se sve sto sam rekao moe provjeriti, pa i vi to
moete uciniti, ucinjen je zlocin protiv vasega naroda. Zar ne mislite da bi to trebalo biti
ispravljeno?
- Uz koju ste vi stranu? - usprotivi se domorodacka americka ljepotica.
172
86
- Ovoga trenutka ja sam vraji odvjetnik, koji potiskuje vlastite sklonosti. Zelim doznati
sto vi mislite.
- Zar ne shvaate? Nije vano sto ja mislim! Zabrinuta sam za svoj narod i ne elim da on
strada. ... Hajde, Deve-reaux, budite realni. Jedno malo indijansko pleme protiv goleme
dravne sile Strateskog zracnog zapovjednistva... koliko dugo bismo se odrali? Cak i
najmanja mogunost da se to dogodi, bez obzira na izglede, urodila bi novim zakonima,
oduzimanjem zemlje, rastjerivanjem naroda... i sve bi zavrsilo kao ekonomski i rasni
genocid. Uostalom, ne bi bilo prvi put da smo ga iskusili.
- Zar se protiv toga ne vrijedi boriti? - upita Sam ponesto pasivnim glasom. - Bilo gdje?
- Teoretski, naravno, i u veini slucajeva vrijedilo bi se boriti, i to aktivno. Ali ne u ovom
slucaju. Nasi ljudi nisu nesretni. Imaju zemlju na kojoj ive uz pristojnu vladinu potporu,
koja se mojim zalaganjem pretvara u vraski unosna ulaganja, i sada, da budu odjednom
baceni u baru legalnoga nasilja, a to bi doista bilo nasilje... ja to ne mogu dopustiti!
- Mac se nee s vama sloiti. On je originalan; osim toga, nije svako nasilje prijetnja, ono
moe biti potrebno. ... Takoder, gospodice Redwing, a sada govorim u ime svoga uplasenog
bia, kao i najveega odvjetnika kojega sam ikad sreo, naime moga poslodavca Aarona
Pinkusa, mislim da se ni nas dvoje ne moemo sloiti. Vidite, kad se usmjerite na bit stvari,
morate shvatiti da smo na usluzi sudu u trenutku kad je pocinjen teak zlocin. Doista, ne bi
bilo ispravno od toga okrenuti lice. Svakako ne, ako doista jesmo ono u sto vjerujemo. Na
to je mislio Aaron kad mi je rekao da obojica moramo donijeti ivo-liie odluke. Hoemo li se
okrenuti ili emo, naprotiv, podrati isliiui... sto nas moe profesionalno unistiti, ali i spasiti
uvjerenje u dusi da smo djelovali ispravno?
(iledajui razrogacenih ociju u Sama, Jennifer Redwing pioguln nekoliko puta slinu, a zatim
rece: - Hoete li se oenili mnome, gospodine Devereaux?... Ne! Nisam na to ozbiljno
mifililti! To je nalik onome sto ste mi vi kazali u dizalu. Pogresku, menlulii:i pogreskal
173
- Dobro, gospodice... gospodice - kako je vase ime? Naposljetku, i ja sam to priznao: bila
je to glupa pogreska.
- Ljudi me zovu Red.
- Ne valjda zbog boje vase kose - Kriste, to je boja najljepse ebanovine koju sam ikad vidio
u ivotu.
- Stvar je u genima - rece Jennifer, ustajui polagano sa stolca. - Moj narod hranio se
velikom kolicinama bizonskoga crvenoga mesa. Objasnjeno mi je da to genetski uvjetuje
odredeni sjaj koe.
- Ne bih za to dao ni prebijeni wigwam - rece Devere-aux diui se, takoder polagano sa
stolca. - Vi ste najljepsa ena koju sam ikad vidio.
- Izgled je nesto povrsno, Same - mogu li vas zvati Same?
- To je dobra zamjena za rijec "idiot" - rece Devereaux, obgrlivsi je. - Vi ste divni!
- Molim, Same, to je nevano. Ako me vi privlacite - a doista je tako - to se ne dogada
zbog vasega zgodnoga lica i vitkoga tijela - premda se ni to ne moe odbaciti - nego zbog
vase cestitosti i odanosti zakonu.
- Uspio sam! Uspio sam, doistal
- Nemojte biti nepristojni, Same. Molim vas, nemojte.
1 - Nikad, nikad! - Dakako, u tom je trenutku morao zazvoniti telefon. Devereaux ljutito
pograbi slusalicu. - Ovo je telefonska tajnica - pocne govoriti monotonim glasom. - Dobili
ste pogrebno poduzee Lugosi, ali trenutno nema nikoga tko bi mogao s vama razgovarati
pa...
- Prekini - upadne s druge strane hrapavi glas MacKen-ziea Hawkinsa. - Dobro slusaj sto
u ti rei. Izloeni smo napadu, a ti si takoder meta. Stoga zahtijevam da se hitno maknes.
- Slusaj me, fosilni mozgu. Rastali smo se prije dva sata, a ja sam ti rekao da ne elim biti
ometan prije podneva. A tek toliko da znas, to je tek poslije dvanaest sati u podne...
- Ne, Same, slusaj me - upadne ponovno Hawk, dok mu je glas odavao iskrenu
zabrinutost. - Izadi iz kue i to odmah.
87
- Zasto, do vraga?
- Zato sto se u telefonskom imeniku moe procitati tvoja adresa.
174
- Takvih ima mnogo milijuna...
- Ali su samo dvojica ikad cula za Wopotamie. ...."- - . ,> " - Sto?
- Rei u ti to samo jedanput, jer ne moemo gubiti vrijeme. Ne znam kako se to dogodilo,
jer to nije modus operandi Hvmiea Hurricanea. On bi poslao jednoga ili dvojicu nasilnika, ali
ne iznudivaca, a to je upravo ono sto nam prijeti iza leda.
- Malo je prerano za strah, Mac.
- Slusaj me, porucnice - odvrati Hawkins, dok mu je glas odjednom postao miran i hladan.
- Moj pomonik, Desi-jedan, koji je nekad bio zaposlen u njujorskome Brooklvnu, zapazio je
u hotelskome predvorju nekog covjeka kojega je iz daljine bio vidio i tijekom svoga ranijega
zaposlenja. Vrlo loseg covjeka, porucnice, a budui da je moj pomonik savjestan decko,
stao je na recepciji upravo pokraj mjesta gdje je bio hom-bre vicioso, kako ga je on nazvao.
Tako je cuo da se on raspituje za dva gospodina koji se zovu Pinkus i Devereaux.
- Sto mu...
- Tocno, mladiu. Taj je tip zatim telefonirao, a onda se vratio do recepcije gdje je unajmio
sobu dva kata ispod nas. ... Ne svida mi se taj telefonski poziv, Same.
- Ni meni.
- Upravo sam razgovarao sa zapovjednikom Pinkusom i tu smo sloni. Pokupi svoju majku
i onu rodaku i nestanite. Ne moemo dopustiti da postanemo taoci.
- Taoci? - vrisne Devereaux, promatrajui Red Redwing koja ga je takoder gledala,
potpuno zbunjena. - Boe, ti si u pravu.
- Rijetko kad nisam u pravu u slicnim okolnostima, sin-ko. Zapovjednik Pinkus nareduje ti
da krenes do onoga mjesta Kiljc smo se nas dvojica sreli na parkiralistu, a on e vam po-
slnli kao zastitu naoruana covjeka cim ga pronade.
- Spremni smo za put, ali morat u uzeti majcinog "ja-Kiinrii". Stosh nije vratio moj
automobil, zato zamoli Aarona neku kae Paddvu da pripazi na utoga "jaga". ... A sto je s
tobom, Mac? Ne dajem mnogo na tog tipa, ali on je ipak samo ilvn kula ispod tebe?
175
- Dirnut sam tvojom zabrinutosu, sinko, ali ja sam se ve pripremio i sklonio sve papire.
- Jesi li siguran? Zao mi je sto ti to moram rei, ali ti ipak nisi nepobjediv. Taj kurvin sin
moda ti je ve za ledima!
- Zasad jos nije, Same. Desi-dva izveo je malu operaciju na bravi njegovih vrata, koja ih
cini neotvorivima kako izvana tako i iznutra. Jedini nacin da izade bio bi da se nekako
spusti kroz prozor petoga kata, sto bas i nije tako izvedivo. Sto ti zamisljas, kakvo sam to
osoblje ja angairao?
- Ne bih zasad u to ulazio, ali mogu ti rei da sam s njima imao prosle noi vrlo cudan
razgovor.
- Cuo sam o tome, mladiu. Znas sto!? Oni e otii u vojsku! Rekao sam im neka pricekaju
dan ili dva, pa u ih poslati ravno na dopunsku obuku. Kriste svemogui, oni su ve
svjetlosne godine ispred onih seronja koji su prosli obuku. Naravno, Desi-jedan mora
urediti zube, jednostavno nije pristojno da ima onu rupu u ustima, ali tu e proraditi i moje
veze. Vojska e se za to pobrinuti...
- Mi odlazimo, Mac - prekine ga odsjeceno Devereaux. - Kao sto si i sam rekao, ne
smijemo gubiti vrijeme. - Tim rijecima Sam zalupi telefonskom slusalicom i okrene se
Jenni-fer. - Zapali smo u nevolju - rece joj on, tapsajui je po ramenima. - Uzevsi u obzir
ono sto smo ranije rekli, imate li u mene povjerenja?
- Emocionalno ili intelektualno? - upita odjednom sumnjicava pravna suparnica.
- To je neodvojivo. Moglo bi se dogoditi da nam raznesu guzice, a moda i glave. Objasnit
u kasnije.
- Spomenuli ste da moramo otii odavde, prema tome, sto cekate?
- Moramo pokupiti moju majku i rodaku Coru.
88
- Govorei jezikom indijanskih legendi, pojurimo kao sjeverni vjetrovi prije nego sto nam
se priblie bljedoliki sa svojim stapovima koji nose grom!
- Boe, to je predivnol
;,.) _ StOtO?
:-,,:,:
- "Sjeverni vjetrovi" i "stapovi koji nose grom"! ;
176
- Sasvim obicno kad ste rodeni u plemenu. Idemo! Vi pokupite rodaku Coru, a ja u vasu
majku.
- Ne bi li trebalo biti obrnuto?
- Salite li se? Vasa majka nema u vas ni trunke povjerenja.
- Morala bi, ja sam njezin sin.
- Ona e to porei, uvjeravam vas.
- Ali ja vas volim i vi volite mene. To smo dogovorili!
- Oboje smo se zanijeli. Vi povrsno, a ja intelektualno. Razgovarat emo o tome kasnije.
- Nista strasnije nisam od vas mogao cuti.
- Iskusajte me "stapom koji nosi grom" po tihom "sjevernom vjetru". Krenimo. Coru sam
posljednji put vidjela dok je slagala cajni pribor. Vi je pronadite, a ja u doi s vasom
majkom. Nai emo se u garai. Ponesite kljuceve od "jaga".
- U garai...?
- Zaboravljate da sam Indijanka. Prije nego sto udarimo, mi opkolimo logor. Bljedoliki
nikad ne uce.
- Izvanredno!
- Zaveite. Kreemo!
Cora je odbila pomaknuti se, a kad ju je Sam upozorio kako postoji mogua prijetnja
njezinu ivotu, daleka neaka njegova strica otvorila je skrivenu ladicu ispod stednjaka i
izvukla iz nje ne jedan, nego dva magnuma, oba nabijena, uz rijeci kako je ona pravi
zastitnik kue. - Zar mislis da imam povjerenje u one alarmne uredaje koji se svaki cas
kvare? Ni govora, Sammy!
- Ali ja ne vjerujem u oruje, Cora!
- Onda vjeruj u sto hoes, Sammy. Tvoja daleka i piu udana rodaka plaena je cuvati
kuu, i ti mi nees oduzeti posao, jasno?
- Jesam li ti ikad rekao da te volim, Cora?
- Vise puta, kad si bio propisno nakvasen. A sada, ti i ta dugonoga ljepotica pokupite tvoju
majku i gubite se odavde. ... I neka se svevisnji protestantski Bog smiluje svakome tko bi
pnkiiSuo ui ovamo. Za svaki slucaj, nazvat u policiju, neka /tinulc svoju plau.
/uli "jaguar", u kojemu je Redwing pridravala polusvje-
177
snu Eleanoru na stranjemu sjedalu, pojurio je ka izlazu iz kue i produio ulicama koje su
vodile ka bostonskoj cesti. Na drugom uglu prosli su pokraj duge crne limuzine koja je
nalikovala oldtajmerskoj crnoj mariti iz tridesetih godina. Unutra se moglo vidjeti lice
prislonjeno uz vjetrobran koje bi se najbolje moglo opisati kao objekt zooloskoga fotografa.
Unatoc svojim obicajima, Devereaux je pritisnuo papucicu, svjestan da je Cora vise negoli
dovoljna protivnica dvojici tipova koji su bili dovoljno glupi da jednu nepoznatu zgradu
trae u pol bijeloga dana, i to golemim crnim automobilom. Zanemarivsi policiju, i njegova
daleka rodaka bila bi u stanju srediti tu dvojicu svojim magnumima. Kako li ih je samo
nabavila?
- Same, tvoja bi majka morala otii u nunik - primjeti nakon dvadesetak minuta Jennifer
koja je tapsala Eleanoru De-vereaux u svom zagrljaju.
- Mojoj majci to nije potrebno, to je za druge ljude. Ona nikad ne ide u nunik.
- Ali to je obiteljsko naslijede... sjeti se svojih hlaca!
- To je bila kava! :i. - Tako ti kaes.
-; - Bit emo kod Nanny za nekoliko minuta. Reci joj neka Se suzdri.
89
< s - Nannvne ludosti et ceteral - vrisne ki Wopotamia. * Idemo tamo?
- Otkud ti znas za taj lokal?
- Dok sam studirala, vodili su nas na razna mjesta da se ... pravno orijentiramo. Nesto kao
tecaj iz zakonitosti. ... ne, ne moes je odvesti onamo! Taj lokal radi dvadeset i cetiri sata
neprekidno.
- Nemamo izbora, Odvjetnice. Daleko smo samo dvije ili tri minute.
- To bi je prestrasilo!
- Onda neka okrivi nasljedne tegobe s mokranim mjehurom.
- Ti si musko dijete, optereeno demonskim sjemenom zlih podzemnih duhova.
.
s- Sto to znaci?
178
- To znaci da tvoje rodenje nije bilo ugodno dobronamjernim bogovima, pa e tvoj les
proderati strvinari nakon tvoje mukotrpne smrti.
- Nisi bas jako drustvena, Red. Mislim da to ne zvuci sukladno nasem malom razgovoru u
uredu.
- Rekla sam ti da sam bila zanesena. Cula sam rijeci koje nisam bila cula dugo vremena...
previse dugo. Pravnicka praksa cesto je u sukobu s ljubavi prema zakonu. Trenutno sam
bila i/.gubila samokontrolu, a to mi se ne svida.
- Zahvaljujem. Mala duhovna potraga opet te vraa vlastitim snagama, bez obzira koji je
idiot bio za to odgovoran.
- Mislim da bismo u nasoj profesiji svi mi morali ponekad obaviti duhovnu potragu.
- To znaci da si ipak odvjetnica.
- Jesam.
- U kojoj tvrtki?
- "Springtree, Basel and Karps", San Francisco. ; :,
- Kriste, to su morski psi\
- Drago mije da razumijes. ... Dokle smo dospjeli? Tvoja majka jos jedva sapue, i sigurno
joj je vrlo lose.
- Jos manje od minute. ... Hej, moda bismo je morali odvesti u bolnicu! Hou rei, ako joj
je zbilja...
- Ni govora, Odvjetnice. To bi je preplasilo, mnogo vise od ovoga lokala. Cajnik je bio
prazan.
- Je li to jos jedna uzrecica plemenske mudrosti? ... Ne, sigurno nije. Cora je spomenula
cajnik, a sada to cinis i ti.
- Gospodine Devereaux, neke stvari, kao sto je na primjer radanje, iskljucivo su ensko
iskustvo.
- Jos jedanput hvala - ovaj put na rijeci "gospodin" - rcCc Sam, skreui prema parkiralistu
lokala "Nannvne ludosti et celeru". - Nitko mi ne moe popraviti ovaj dan i proslu no.
Najprije ludi Mac s dvojicom svojih apsurdnih "adutanata" koji tne neprekidno salijeu,
zatim bradati Grci koji su mi uzeli od-jecii. |iii Amon l"inkus koji me oslovljava kao
"Samuele", pod-neiNiik kn|i hi trebao biti predan tko zna kojem sudu, bombaski nttpHtl mi
majku, najljepsa ena koju sam ikad sreo, koja se u metle y,ul|ul)l|ii|e i zatim odljubljuje u
razmaku od dvadeset mi-
179
-K
nuta... i sada naposljetku jebeni ucjenjivac iz Brooklvna koji me progoni! Moda bih trebao
sebe odvesti u bolnicu!
- Moda bi ipak morao zaustaviti auto - vrisne Jennifer Redwing, dok je Devereaux prolazio
ispod nadstresnice kod ulaza u lokal. - Vrati se desetak metara!
- Tvoji ljudi obicavaju svoje zarobljenike ukopavati u mravinjake sve do vrata - promrmlja
Sam.
90
- Uzet u u obzir i tu mogunost - odgovori mu Jennifer, otvarajui vrata i obzirno izvlacei
Eleonoru Devereaux iz kola. - Hoes li maknuti svoju guzicu i pomoi mi?
- Dobro, dobro. - Sam ucini ono sto mu je bilo naredeno, uzimajui majku pod desnu ruku.
Njih troje dogegase do zgrade na cijim su vanjskim zidovima bile istaknute fotografije golih
muskaraca i ena. - Moda nisam smio ostaviti majcin auto - rece on tiho.
- Dobra misao, savjetnice - sloi se Jennifer, ne bez sarkazma. - Moda je samo dvije
minute daleko. ... Ja u odvesti Eleanoru, ti cekaj svoga Paddva ili kako se ve zove.
- Eleanoru?
- Mi, ene, prisnije smo medu sobom. A i bistrije smo... podi, Ellie, bit e ti dobro.
- Ellie? - javi se iznenadeni Devereaux, dok je Indijanka unosila majku. - Nitko je ne zove
"Ellie"...
Odjednom se zafcuje grubi glas nekoga golemoga postarijega tipa, vise nalik gorili negoli
na covjeka, koji je stao uz "jaguara", ocito u ulozi izbacivaca. - Ovo nije mjesto za
parkiranje. Micite toga "jaga"!
- Odmah gospodine casnice. - Sam odskakuta do automobila pod prijekim pogledom
veterana.
- Ja nisam policajac - zarei onaj mesoder, dok je Sam sjedao u auto. - Nemojte to
shvatiti kao policijsku naredbu, gospodine.
- Razumijem, gospodine. - Sam pokrene stroj. - Vi ste ocito pripadnik diplomatskoga zbora
- rece kreui. Kad je
> ugledao Jennifer i svoju majku kako izlaze, doslo mu je na um da se odmah vrati pod
nadstresnicu, racunajui da e Jenniferi-na ljepota zanijeti i toga King Konga, ucinivsi ga
popustljivim.
180
Tako bi svi troje mogli sjediti u "jaguaru" i cekati Paddva La-fertva koji e mi dati nove
upute... Isuse, onaj "ucjenjivac"! I crna limuzina pod njegovom kuom, koja kao da je tek
napustila pogrebnu povorku! Sto se to dogadalo? Svakako, mogao je shvatiti ocaj u
Washingtonu ako su zakljucili da netko gaji simpatije za podnesak Wopotamia, ali nekakav
ucjenjivac i "crna marica" s neobicnim putnikom - to nije bio postupak kakav bi se ocekivao
od civilizirane vlade. U tom slucaju salje se pregovarace, a ne istrebljivace, odravaju se
neupadljivi sastanci kako bi se doslo do civiliziranih rjesenja, a ne odrede ubojica da ih
nametnu. ... Ahh, otme se Devereauxu. S druge strane, ako je Washington shvatio da se
iza toga potencijalnog, ali ipak davnog fijaska nacionalne sigurnosti nalazi general
MacKenzie Hawkins - ludi Mac Hawk - u tom slucaju istrebljivaci i odredi ubojica bili su
jedino rjesenje. One glupe seronje, kako ih je Hawk bio nazvao, izbacili su ga iz vojske, pa
nista, apsolutno nista nije bilo previse pokvareno ako im je trebalo zavrnuti vratom... sto
su na visem poloaju, to bolje.
Sam se odjednom dosjeti. Ako je Washington htio odgovoriti na Macov napad, bili bi
napadnuti svi oko Hawka. A ucjenjivac se na recepciji raspitivao za imena Pinkusa i Devere-
auxa! Kako se to, do vraga, moglo dogoditi? Hawkins je doputovao u Boston tek prije
osamnaest sati, a po njegovu priznanju nitko u Washingtonu nije cuo za Sama Devereauxa,
jos manje za Aarona Pinkusa! Kako, dakle? Cak i s danasnjim globalnim komunikacijama,
jedan izvor morao je imati neko ime ili cinjenicu da ih prenese drugome izvoru. Bez toga,
neka specificna informacija nije se mogla primiti - a ime nevinoga Devereau-xa nije bilo
poznato, pa prema tome ni ime Pinkusa. Kako? Drugi Boe, bio je mogu samo jedan
odgovor - Hawk je bio praen. Upravo sada, u ovome trenutku!
C jclje je Paddy? Kriste, on je morao prenijeti obavijest Macu! Negdje u blizini,
neprimijeena od Hawka, kretala se osoba mol rei svaki pokret staroga vojnika, a nije bilo
potrebno mnogo kihninoloske maste da se shvati kako je ta nepoznata osoba n liliNkomc
dodiru s ucjenjivacem dva kata ispod Maca. ... Pad-ily, jjdir si?
181
Sam pogleda ispod nadstresnice, gdje nije bilo ni traga ni glasa od Jennifer i njegove
majke, cak je i ovdasnji King Kong nestao s vidika. Moda bi mogao, ako bi bio dovoljno
91
brz, ui unutra i domoi se telefonske kabine kojom se posluio prosle noi, kako bi
obavijestio Hawkinsa u hotelu. Upravo je htio krenuti kad se, na njegovo iznenadenje,
pojavi golemi izbacivao na vratima, potrci do ulicnog zavoja i pocne promatrati, zau-
stavivisi ubrzo pogled na Devereauxu i utome "jaguaru". On domahne Samu, dajui mu
znak da se odmah doveze do ulaza. Boe, sigurno se nesto dogodilo majci! U dvije sekunde
Deve-reaux dojuri do stajalista pod nadstresnicom, zaskripavsi kocnicama. - Sto se
dogodilo? - vrisne on majmunolikome cuvaru koji se sada smijuljio.
- Mladiu, zasto mi nisi rekao da si dosao s gospodicom Redwing? Ona je sjajna djevojka i
ja sigurno ne bih bio onako neugodan da sam znao za vase poznanstvo. Ispricavam se!
- Vi je poznajete?
- Pa, istinu govorei, imam ovaj posao ve mnogo godina, nakon sto sam bio izbacen iz
vojske. Znate, ovaj pokvare-njacki pogon vlasnistvo je moje snahe - sto ima neke veze s
otkazom koji sam dobio, jer je moj pokojni ludi sin nesto brlja-vio prilikom kupovine. Ali
gospodica Redwing i njezini prijatelji iz Harvarda tuili su gradsku upravu, pa sam napokon
dobio visu mirovinu. Sto kaete na to?
- Ne mislim nista i ne razumijem nista sto se dogada oko mene...
- Da, lijepa indijanska gospodica upozorila me da biste mogli biti malo zbunjeni; takoder,
da ne obraam pozornost na vase hlace.
- Promijenio sam ih! Ona to zna!
- Dobro, nije me briga za sitnice. A sada, izlazite i pridruite se damama. Ja u cuvati kola.
- One su unutra?
- Pa, sigurno nisu na jahti u bostonskoj luci.
Potpuno zbunjeni Devereaux izade iz auta, jedva odravajui ravnoteu. U tom trenutku
pojavi se, grmei, Pinkusova limuzina i stane iza utoga "jaguara" pod nadstresnicom. -
Sam-
182
my! - dovikne Paddy Laffertv kroz otvoreni prozor. - O, Bil-ly Gilliganu, kako si?
- Preivljavam, Paddy - uzvrati sada napola odobrovo-ljeni King Kong. - A ti, mladiu?
- Sada bolje, nakon sto sam ugledao ovoga moga decka.
- On je tvoj?
- Moj i moga uglednoga poslodavca.
- Onda ga pokupi, Paddy. Malo je zbunjen, znas. Ja u pripaziti na oba automobila.
- Hvala ti, Billy - rece Lafferty i zatim iskoci iz golemoga automobila, jurei prema Samu i
Tarzanovoj Citi u uveanom izdanju. Sam kao da ga nije zanimao. - Billy, mladiu, nees
povjerovati u ono sto u ti rei, ali kunem ti se u sve grobove Kilgallena!
- Sto je to, Paddy?
- Ne samo sto sam naisao na covjeka, nego se on i vozio uz mene na prednjem sjedalu i
pritom smo imali vrlo znacajan razgovor. Medu nama dvojicom, Billy!
- S papom, Paddy? Tvoj idovski gazda doveo je papu?
- Nadi boljega, Billy!
- Pa, bas sada ne bih mogao - osim jednoga, ali to naravno ne dolazi u obzir.
- Ne, Billy, izgleda da si pogodio! Bio je to upravo on\ General MacKenzie Hawkins!
- Nemoj mi rei, Paddy. Srce e mi stati...
- Kaem ti, Billy Gilliganu! Bio je to on glavom i bradom, a veega i znacajnijega covjeka
od njega nema. Sjeas li se sto smo ono govorili u Francuskoj, dok smo prolazili kroz Sumu
do Marne? "Dajte nam ludoga Maca i potjerat emo sve 1c usrane Svabe!" A onda nas je on
vodio deset dana i mi smo se probili, s njim na celu. Sjeas li se, Billy?
Bili su to najljepsi dani moga ivota - odgovori Gilli-Kan, dok su mu suze izbile na oci. -
Osim nasega gospodina Isusu, on je moda najvei covjek kojega je Bog ikad donio na
/ciniju.
Mislim da je on u nevolji, Billy. Upravo ovdje, u Bosto-
183
92
- Ne dok smo mi ovdje, Paddy. Ne dok legija starih boraca ima jos i jednoga ivuega
clana. ... Hej, Paddy? Sto se dogodilo tvome mladiu? Ispruio se po betonu.
- Pao je u nesvijest, Billy. To se dogada u njegovoj obitelji.
- MmmffT...\ - zacuo se nesvijesni prosvjed iz Devere-auxova grla.
184:
13
- Samuel Lansing Devereaux, digni se smjesta i ponasaj se pristojno! - povice lady
Eleanora znatnim autoritetom u glasu, uvaujui, ipak, cinjenicu da se morala oslanjati na
ruku Jennifer Redwing.
- Hajde, momce - javi se Paddy. - Uzmi me za ruku.
- Lafferty, on je laksi od moje snahe - zakljuci Billy Gilligan.
- Tvoja bi se snaha mogla boriti s teskasima, Billy. I molim te, nemoj se o produenoj raci
gospodina Pinkusa izraavati pogrdnim rjecnikom.
- Pogodi od koga sam naucio pogrdne rijeci, Paddy? - upita Gilligan dok su njih dvojica
nosili Devereauxa do limuzine i smjestali ga na stranje sjedalo. - Ne razmisljaj, rei u ti.
Upravo od staroga Pinkusa. Sjeti se kad ste ovamo dolazili pa smo...
- Dosta, Billy, zahvaljujem ti na pruenoj pomoi. Ostavit u posao zamjeniku i krenut u
ravno do sjedista veterana okupiti clanstvo. Ako je u nevolji najvei general koji je ikad
drao mac, on moe racunati na nas, tako mi grobova Donegala!
- Ne moemo uciniti nista, Billy, dok nam general i gospodin Pinkus ne narede. Bit u s
tobom u vezi, dajem ti topnicku rijec.
- Slava nebesima! Jesam li se ikad mogao nadati da u osobno sresti toga divnoga
covjeka, generala vojske SAD, Mac-Kcnziea Hawkinsa!
- Ah, to uasno ime! - zacuje se ljutiti glas Eleanore I )cvcreaux.
- Stojim uz vas, Ellie - sloi se Jennifer Redwing.
- MmmflT - zacuje se mumljanje sa stranjega sjedala liinu/inc.
185
- Ne obraaj pozornost, Gilliganu, dami nije dobro... Ali Billy, ja ti nisam obeao da es
osobno vidjeti velikoga covjeka, samo sam rekao da u pokusati.
- A ja ti nisam obeao da neu prodati "jaguara", Paddy. Samo sam rekao da u pokusati.
- Podimo, moje dame - prekine ga Laffertv, iscerivsi se na Gilligana. - Odvest u vas do
hotela Ritz-Carlton, gdje je gospodin Pinkus ve nesto sredio...
- Paddy! - javi se sa stranjega sjedala djelomice oivjeli Sam Devereaux. - Moram pronai
Maca... On ne zna sto se dogada! - Odvjetnik izade teturajui, uspue kroz prednja vrata
natrag u automobil i sjedne pokraj mobitela.
- Moje dame, izvolite - rece Laffertv ljubazno, pomaui Jenniferi da unese Eleanoru na
stranje sjedalo. Paddy zatim sjedne za upravljac, vodei racuna da e Sam imati teskoa
dok ne dobije vezu s hotelom Cetiri godisnja doba.
- Sto hoete rei time da se svi pozivi na Pinkusov apartman prebacuju u drugu sobu? -
pocne urlati Devereaux.
- Primiri se, decko - dobaci mu Lafferty dok je pokretao kola. - Vise es dobiti umiljatosu,
nego prijetnjama.
Sam prijekorno pogleda vozaca. - "MacKenzie Hawkins, Superstar" - promrmlja on. - Zasto
vi klauni ne napisete novi mjuzikl?... Sto je, telefon je zauzet? Dobro, nazvat u kasnije. ...
Moram pokusati dobiti Aarona - dometne Devereaux pri-tisui dugmad na telefonu.
- To nee biti tako jednostavno - primijeti Lafferty, ulazei na auto-cestu. - Kad me
nazvao, rekao je da odlazi iz ureda na sat vremena, a zatim e vas sve vidjeti u Ritzu.
- Ne razumijes, Paddy! Maca su moda ve oteli ili se dogodilo nesto jos gore.
- Generala!
- Slijedili su ga jos otkako je doputovao u Boston.
" - Boel - uzvikne Lafferty. - Daj mi telefon da nazovem sjediste veterana! Ostavit u
poruku i Gilliganu...
93
- Pusti me da nazovem hotel jos jedanput. - Sam je uurbano birao broj, osvrui se
istovremeno preko ramena prema stranjem sjedalu. Ozbiljan izraz i prodoran Jenniferin
pogled
186
potvrdivali su da ona shvaa ozbiljnost situacije. Njegova je majka, medutim, gledala u
prazno. - Molim vas Pinkusov apartman, pritom mi je poznato da se svi pozivi prebacuju u
drugu sobu. - Devereaux je zadravao dah sve dok se s druge strane nije javio neki placljivi
i piskutavi glas.
- Ovdje Mali Joey - rece netko tko je mogao biti muskarac, ena, hermafrodit ili patuljak. -
Sto elite?
- Moda sam dobio pogresnu sobu - odgovori Sam, pokusavajui svladati paniku. -
Pokusavam dobiti generala MacKenzie Hawkinsa, dvostrukoga dobitnika Kongresne medalje
casti, junaka vojske Sjedinjenih Drava i bliskoga prijatelja svih nacelnika stoera kao i
samoga predsjednika, koji e odmah narediti invaziju hotela ako generalov ivot bude na
bilo koji nacin ugroen!
- Shvaam. Potreban vam je veliki Pasta fazool... Hej, Micky, ovo je za tebe.
- Mali Joseph, nikad nees dobiti visi cin ako budes pokazivao takvu podredenost! - zacuje
se prijekoran Havvkov glas. - Tko je to, jeste li vi zapovjednice Pinkus?
- ... Mali Joseph? Mac, sto to radis, do vraga?... Svejedno, nemamo vise vremena - ti si
praeni Netko te neprekidno slijedi otkako si doputovao u Boston!
- Porucnice Devereaux, vi pretjerujete. Hou rei da se ponasate poput narednika, bez
uvrede.
- Ti to znas?
- Pa, to je bilo prilicno jasno nakon sto mi je pomonik cuo na recepciji ono sto je cuo.
- Ali ti si rekao da ne znas kako se to odvijalo; u svakom slucaju, da to nije bio Hvmiev
modus operandi.
- Tada nisam jos znao, ali u svakom slucaju nije bio modus operandi Hymiea Hurricanea.
Sada ve znam, i to jos uvijek nije Hymie. Nije bilo tesko utvrditi tko je to bio, jer su inu
vruta bila odskrinuta tocno pet centimetara.
- Krista mu, budu jasniji!
- Ve sam bio jasan, a sad je vrijeme da prekinemo raz-i. Ocekujemo jos jedan poziv.
Ciitl
187
- Pomislio sam da bi to ve mogao shvatiti.
- Kako?
- Cuo si me kako pitam je li to on...
- ?n-
-Sto?
- Nema veze. ... Tlo?
- Zapovjednik Pinkus, naravno.
- On je na putu prema Ritzu.
- Jos nije sinko. On se sa svojim pomonicima upravo opskrbljuje.
- Tko je taj jebeni Mali Joseptil... Oprosti, majko.
- On je sasvim zgodan stari momak - objasni Hawk, snizujui pritom glas gotovo do sapta.
- Bojim se, ipak, da njegove godine i temperament ne idu vise uz taj zadatak. ... Ne bih mu
to, naravno, nikad rekao, jer bi to moglo unistiti njegovo samopouzdanje. Mogli biste to
razumjeti, porucnice.
- Ne razumijem bas nista. Kakav zadatak?
- Cini se da je one klipane deficit sasvim onesposobio - nastavi general ubrzano i tako tiho
da ga je Devereaux jedva mogao cuti. - Do vraga, mi od toga nismo patili.
- On je iz Washingtona?
- Znam, znam - rece Hawk umornim i nestrpljivim glasom. - Zapovjednik Pinkus objasnio
je kako je vrlo vano da mu ostavimo prostor za mogue nijekanje.
94
- Nijekanje?
- Zbogom, Same. Veza je prekinuta.
- Sto se dogodilo? - upita Jennifer, naginjui se naprijed sa stranjega sjedala, ali drei i
dalje Eleanoru cvrsto za rame.
- Je li sve u redu s velikim i slavnim generalom? - vikne Laffertv dok je krivudao
limuzinom prema Bostonu. - Treba li zvati Gilligana i dobrovoljce?
- Ne znam, Paddy, zaista ne znam. Mislim da ne bi trebalo.
- Nemojte se izmotavati, momce!
- Sto ti zapravo znas, Same? - Jennifer je postavila to pitanje mirno i uvjerljivo, kao pravi
odvjetnik. - Smiri se i pri-beri misli.
188
- Prestani me ispitivati, molim te, zar ne vidis da to upravo cinim? Pokusavam dokuciti u
cemu je stvar, a to nije lako, naprotiv.
- Onda saberite svoje spise, Odvjetnice.
- To je ve bolje, Red. ... Mac ocito vlada dogadajima i mislima da je pronasao covjeka koji
ga je pratio... mislim da je to sasvim sigurno... i pritom je zakljucio da je on iz Washingto-
na.
- Dobri Boe...!
- I ja se podjednako osjeam, gospodice Indijanko koja prihvaa i otkazuje ljubav. Neki
ljudi iz Washingtona krenuli su u akciju i to je najgora vijest koju smo mogli cuti.
- Koji ljudi, Odvjetnice?
- Koliko mogu shvatiti, Odvjetnice, oni su vrlo nezgodni. Njihovi izaslanici u Bostonu nose
oruje.
- Ne bi se to smjeli usuditi - vrisne Jennifer.
- Prisjetimo se Watergatea i iranske afere, ili, zbog ravnotee, barem polovice izbora u
Chicagu nakon 1920.! Za te dogadaje nije vrijedilo "oni to nisu smjeli". Pa i da je vrijedilo,
usporedi kolicinu dolara potrosenih na sve te presuene povijesne dogodovstine sa samo
jednim mjesecom izdataka za Stratesko zracno zapovjednistvo. Oni su izdaci bili siusni,
indijanska gospodice, jer u ovom slucaju je rijec o megamilijardamal Zar mislis da legije i
legije onih koji isporucuju robu za obranu, isporucitelji od Long Islanda do Seattlea, zajedno
sa svojim politickim zastupnicima diljem zemlje, nee dii uzbunu na najmanju opasnost
ako bi netko mogao smanjiti njihove profite? Isuse, oni urlaju na ivo meso ako se skrese
samo desetina po-siotka obrambenoga proracuna. Kad im tako sto zaprijeti, oni pocinju
proizvoditi vampire!
- Ti ocito pretpostavljas da je podnesak Wopotamia Vrhovnome sudu stavljen na dnevni
red za raspravu.
- Ne mora biti stavljen na dnevni red, bilo bi dovoljno iiko hi se samo naculo da e se
takva odluka razmotriti, ili, jos uoir. iiko bi odluka o razmatranju bila odgodena.
To je uvijek uvod u kasnije ozbiljne razgovore - upad-nr .Irnnilbr.
189
- Shvatila si. U svakom slucaju, bogatuni i njihovi politicki pomagaci krenut e u
protunapad.
- Pricekaj trenutak, Same - ubrza Jennifer, s jednom rukom na Eleanorinoj glavi, a
drugom na Devereauxovu ramenu. - Ako je rijec o Kongresu, protunapad bi znacio pojavu
njihovih zagovornika ili odvjetnika u Predstavnickome domu i Senatu, a ne revolveraiki
napad!
- Slaem se, ali Kongres trenutno ne zasjeda, a ovo sto se s nama dogada hitno je.
- Razumijem sto hoes rei. Revolverasi su ve ovdje. Ovako ili onako, vijest je procurila...
Boe, oni e nas sve srediti!
Paddy Laffertv zgrabi telefonsku slusalicu i pocne izvjebanim pokretima prebirati po
tipkama. - Je li to sjediste veterana? - vikne i odmah produi cvrstim glasom. - Je li tamo
Billy Gilligan? ... Dobro, dobro, vano je da je veza u redu, a sad me slusajte. Kad Billy
dode do vas, recite mu neka povede kolonu vozila s orujem do hotela u Boyston Streetu i
95
ondje zacepi sve ulaze! Jesi li razumio, momce? Posrijedi je veliki covjek i zato ne
dopustam nikakvu pogresku. Zbogom i micite svoje cijevi!
- Paddy, sto si to ucinio?
- Ovo su trenuci kad se najprije jurisa a zatim se osvre iza sebe. Tu smo lekciju naucili za
slavnih dana u Francuskoj.
- Nismo u Francuskoj i ovo nije Drugi svjetski rat. Ako se zaista ukae neka prijetnja pred
hotelom, Aaron e pozvati policiju. Sve je jos vrlo nejasno, ali Mac i nas bistroumni
poslodavac su u vezi. ... Ponavljam, Aaron nije balavac i nije neodlucan. Ako on bude
pomislio da je prijeko potrebna policija, ona e doi.
- Ne znam, momce. Nad djelovanjem policije postoje neka ogranicenja... pitaj Billya
Gilligana i on e ti objasniti.
- On mi je to ve rekao, Paddy. Ipak, mi ne znamo sto rade Mac i Aaron, a budui da to ne
znamo, mogli bismo nesto pokvariti. A sad, opozovi svoje prijatelje!
- On ima pravo, gospodine Lafferty - upadne Jennifer sa stranjega sjedala. - Uzmite u
obzir da se ja ne protivim bilo kojoj vrsti zastite, i bila bih vam zahvalna ako bi vasi
prijatelji bili, da tako kaem, pri ruci. Ipak, Sam razlono govori. Jos
190
nam je mnogo toga nejasno pa vjerojatno ne bismo trebali uciniti nista prije negoli dodemo
do Ritz-Carltona i dogovorimo se s gospodinom Pinkusom.
- Vi ste to obrazloili bolje nego ovaj momak...
- Posluila sam se samo vasim rijecima i razmisljanjima, gospodine Lafferty.
- Jeftina taktika - promrmlja Devereaux.
- Dobro, opozvat u ih - rece Paddy i pocne pritiskati tipke na telefonu. - Mislim da sam
prije bio preuzbuden. ... Halo, sjediste veterana?... Tko je na vezi? Rafferty, ovdje je Laf-
ferty, momce. Je li dosao Gilligan? ... Sto? ... Djevice Marijo, je li bilo strasno? ... A sad me
slusaj, momce... rijec je o onima koji su krenuli ka hotelu Cetiri godisnja doba u Boylstonu.
Reci im... - Odjednom, limuzina pocne krivudati u opasnoj blizini kamiona na auto-cesti. -
Sto kaes, Rafferty? Sto mi to pricas, dovraga? Isuse, Marijo i Josipe! - Vozac gospodina
Aarona Pinkusa proguta slinu i tiho vrati telefon.
- Paddy, sto se dogodilo? - upita Sam.
- Ljudi su upravo krenuli prema hotelu, gospodine Deve-reaux. Ipak, nije to cijela kolona
koju obicno cine cetiri vozila... krenula su samo tri, a neki su ljudi moda i malo pospani.
- O, Boe!
- Ali dobra je vijest da Billy Gilligan nije tesko ozlijeden.
- Ozlijeden?
- Imao je sudar na auto-cesti i vozilo je unisteno. Jedan policajac na mjestu sudara clan je
veterana, pa je nazvao ostale clunove da znaju u kojoj je bolnici.
- Bolnici?
- Dobro je. Ve urla neka ga puste pridruiti se ostalima.
- Neka ga puste! Moda e ih on moi zaustaviti.
- Pritom su nune neke formalnosti...
- Ako moe vikati i urlikati, znaci da ga mogu pustiti van! - Snv bijesan, Sam zgrabi
telefon. - U kojoj je bolnici? - npii.i ljutilo.
Nee biti koristi, momce. U izvjestaju o nezgodi bilo je nekih nejasnoa, Znas, na auto-cesti
nije zapravo stradao nje-(jtiv automobil, nego uti "jaguar" tvoje majke.
191
.,V.-. + + + -:;.;> \ ..
.":- ;-: :.".. :
- Hej, Comandante, kako vam se cini? - upita Desi-dva, stojei pred ogledalom i divei se
sam sebi u svecanom odijelu koje mu je Pinkus upravo nabavljao u trgovini koju su na
nogama drali namjestenici njegove tvrtke.
- Sjajno je - sloi se Aaron. - Gdje je onaj tvoj suradnik, drugi vodnik Arnaz?
- Mi smo ve narednici, Comandantel
96
.-:, - Ispricavam se, ali ipak, gdje je on? Moramo krenuti.
- Znate, slubenica koja je mjerila njegove pantalones potjece iz Puerto Rica, pa mislim
da su...
- Zuri nam se!
- Desi Uno\ - povice narednik Desi-dva. - jVenga! Vamos! Ahorita! Odmah dodi!
Ponesto zbunjen, Desi-jedan pojavi se iz kabine za presvlacenje, a za njim je isla bujna
crnokosa djevojka koja je upadljivo sklapala svoj metar za mjerenje dok je zakopcavala
bluzu. -Comandante! - rece D-jedan smijui se siroko, tako da je odsutnost nekih zubiju
bila i previse ocita. - Morali smo malo suziti hlace. Moji su bokovi kao u toreadora! Sto
mogu! - I on je bio u svecanom odijelu.
- Izgledate izvrsno, narednice Arnaz - primijeti Pinkus.
- A sada idemo mome zubaru koji e vam nalijepiti u usta nesto sto e stajati barem sat ili
dva.
- Josephe, ve mi je zaista dosta tvojih izmotavanja - rece Hawk, sjedei u hotelskoj sobi,
dok je lukavi Joey leao na krevetu, ruku podignutih iznad glave. - Mogao bih ti slomiti obje
ruke i natjerati te da priznas tko si i odakle dolazis, ali takve sam postupke uvijek drao
barbarskim i protivnim enevskim konvencijama. Ali ako budes tvrdoglav, Josephe, nee
biti druge.
- Takve kao sto si ti, gledao sam cijeloga ivota - odgovori Mali Joey, nimalo impresioniran.
- Dovraga! - rikne Hawkins, diui se prijetei sa stolice.
192
- Vi ste isti kao i fascisti kod Salerna, na cizmi na putu prema Rimu. Onda sam jos bio
djecak, ali razlika mi je uvijek bila jasna... Kad bi me pronasli, poceli bi vikati esecuzione! A
onda bismo popricali i oni bi rekli non me ne importa un bel niente - koga se to tice, rat je
zavrsen - i pustili bi me. A neki od tih momaka bili su najbolja teglea marva u talijanskoj
vojsci.
- U vojsci... vojsci? Vojnici? Salerno? Ti si bio...
- U Petoj armiji, s generalom Markom Clarkom. Mislim, bio sam obicni vojnik sve dok nisu
ustanovili da govorim talijanski bolje od prevoditelja. Tad su me obukli u civilno odijelo, dali
mi privremeni cin natporucnika, jer su vjerovali da neu poivjeti dulje od dan i pol, i
poslali su me na sjever dostavljati radijske informacije o instalacijama. Nista narocito, imao
sam gomilu lira, mogao sam piti vina koliko sam elio - i bio sam uhvaen samo tri puta,
onako kako sam vam ve ispricao.
- Josephe! - vikne Hawk. - Mi smo ratni drugovi!
- Ako si homi, mici se od mene!
- Ne, Josephe, ja sam general.
- To ve znam.
- A ti si natporucnik!
- Bio, nisam vise. Kad su me glavonje pronasle kako vodim slatki ivot u Rimu, odnosno
malo istocnije, u Villi d" Este, odmah su me degradirali u obicnoga vojnika. Tim seronjama
vise nisam bio koristan.
Zazvonio je telefon. MacKenzie ga pogleda uz upitne poglede vojnika Maloga Josepha, a
onda uzme slusalicu. - Privremeni glavni stoer - rikne on.
- Ne bi mi trebao probijati usi - javi se Aaron Pinkus. - Tvoji su pobocnici sada dotjerani.
Jesi li doznao ono sto moramo doznati?
- Bojim se, nisam, zapovjednice. Ovaj, ovdje je samo jedim dobri, stari vojnik.
- Ponasat u se kao da nisam shvatio tu izjavu. Moemo li dakle produiti?
- Produite, gospodine!
193
Tri automobila puna veterana jurila su niz Clarendon Street, zatim zaokrenula u Bovlston
Street i zatim, prema prijasnjem dogovoru, zaustavila se otprilike jedan blok daleko od
hotela Cetiri godisnja doba. Veterani su se brzo okupili kod automobila najbliega
hotelskome ulazu, a njihov skup prije napada donekle su ometala braa Duffy, koji su jos
97
od ranoga jutra bili u veteranskom kafiu, gdje su se bili posvadili oko svojih ena, koje su
slucajno bile sestre.
- Siguran sam da crkva ima nesto protiv onoga sto smo ucinili, a nismo smjeli, Petey! -
vikao je sjedokosi brat Duffy dok je voden do stajalista.
- Ali, Bobby, to smo ucinili prije trideset godina! / - Ipak, one su sestre, Petey, a mi smo
braa...
- Ali nisu nase sestre, Bobby.
- Ipak, dva brata i dvije sestre, siguran sam da tu nesto nije u redu!
- Vas dvojica, hoete li zavezati! - zapovijedi im Harry Milligan, odjeven u konati ogrtac,
kojega je ozlijedeni Billy Gil-ligan stavio na celo maloga odreda. - Ionako ste previse pijani
da biste se borili, zato ete ovdje cuvati strau.
- A na sto u paziti? - upita Bobby Duffy, provlacei ruku kroz nepostojeu kosu na elavoj
glavi. - Odakle dolaze Svabe?
- Nisu to Svabe, Bobbo, nego hulje koje kane ustrijeliti naseg velikog generala!
- Kako izgledaju, Harry? - upitao je Peter Duffy crvenih ociju.
- Otkuda da to znam, Petey? - odgovori mu zapovjednik brigade Milligan-Gilligan. - Mislim
da e odavde juriti poput vjetra, cim ih pronademo.
- A kako emo to uciniti, Harry - upita Bobbo Duffy, cije su rijeci bile dvaput prekinute
stucanjem i podrigivanjem.
- Pokusaj se i sam dosjetiti, ja ne znam - rece Milligan, cije se lice naboralo poput nilskoga
konja. - Gilligan mi nije nista rekao.
194
- Grijesis, Harry - dobaci mu Peter Duffy koji se jedva drao na nogama. - Ti si Gilligan.
- Ja nisam on, budalo! Ja sam Milliganl
- Drago mi je da smo se upoznali - rece Bobbo Duffy, skljokavsi se na zemlju.
- Brata su mi spopali Antikristovi demonil - vrisne Peter, spotaknuvsi se o automobilska
vrata tako da su mu se noge nasle na bratovoj glavi. - To je prokletstvo onih sestara
vjestica!
- Dobro je, decki! Vi ete ostati ovdje i cuvati strau - rece im Harry Milligan i pozove
ostale da mu pristupe. Sedmero preostalih okupi se oko svoga predvodnika.
- Sto nam je dakle ciniti? - upita jedan sedamdesetgodi-Snjak u otrcanoj bluzi iz Drugoga
svjetskoga rata, na kojoj su bili nasivci sto su oznacavali desetak dunosti s europskog
ratista.
- Billy Gilligan dao mi je dva imena. Prvi je, naravno, veliki general Hawkins, a drugi je
njegov poslodavac, pravnik o kojemu smo culi samo dobre stvari. On je Zidov, ali u svojoj
tvrtki ima zaposlene vrsne krsanske odvjetnike.
- Bas zgodno, oni uzimaju u slubu krsane, a koliko je nas koji uzimamo Zidove? Bas
zgodno! - Bio je to glas jednoga od sedmorice okupljenih.
- Evo sto nam je ciniti, decki. Ja u otii do recepcije i raspitati se. Reu u im da moram
pronai ili generala ili njegova prijatelja, velikoga pravnika koji se zove Pinkus, jer im
moram prenijeti povjerljivu poruku koja se tice obojice, a sam Bog zna da pritom neu
lagati! Morat e me spojiti s jednim ili s drugim, je li jasno?
1/ skupine se zacuje odobravanje, koje je omeo glas naj-Iturijega borca. - Ne znam,
Gilligane...
- Ja sam Milligan!
- Vise bih volio da si Gilligan, jer je on bio u zrakoplovni vu.
- Sto ti nije jasno, stari seronjo?
- Pretpostavimo da es na telefon dobiti tajnika, sto es n u i rei? ... "Ispricavam se,
momce, ali netko namjerava dignuti n /ink velikog generala i njegovog idovskog
prijatelja".
195
98
- Ja nemam sto razgovarati, bezveznjace! Paddy Laffertv objasnio nam je sve o velikom
apartmanu sto ga njegov gazda dri u hotelu, i mi jedino moramo doznati gdje je on. A na
recepciji e mi to morati rei kad im kaem da imamo povjerljivu poruku, jasnol
Zacuse se glasovi odobravanja, kojima se jedino suprosta-vio isti sedamdesetgodisnjak. - A
sto ako ti ne povjeruju?
- Zavei! - vrisne Harry. - Oni mi mogu ili ne moraju vjerovati, ali to nema veze. Moraju
mi jedino dati broj sobe - a onda emo znati gdje su!
- Onda sto?
- Onda es ostati ovdje, pred vratima, i kad pojurimo hulje odozgo, zapisat es brojeve
njihovih automobila. ... Hvala Kristu da nisi bio u mojoj skupini, jer bi morao odgovarati
pred Ikeom osobno! - Milligan upre prstom u trojicu od sestoro preostalih veterana. - Decki,
vi ete pokrivati sve ostale izlaze na ulicu!
- A gdje su oni, Harry? - javi se omanji covjek u zrakoplovnoj odori. - Ja sam bio strijelac u
repu zrakoplova, pa nisam dobro upoznat s taktikom na tlu.
- Morat es ih nai, momce!
- Sto to znaci, Harry?
- Pa... Paddy nije bio jako precizan, ali ja mislim da to znaci da treba zaustaviti svakoga
tko ne bi trebao izai.
- Na primjer, koga? - Bio je to glas jednoga dugonje u kasnim sezdesetim, cija je odjea
bila u izrazitom neskladu s njegovom zadaom, budui da je nosio havajsku kosulju s
narancastim cvjetnim motivima. Ipak, na glavi mu je bila veteranska kapa.
- Harry nam je ve rekao! - zacuje se drugi dugonja s kacigom na glavi. - Svakoga lopova
koji pokusa pobjei!
- Znaci, napucat emo ih - potvrdi onaj u havajskoj kosulji.
- Samo u noge, momce! - objasni Milligan. - Kao on-. da kad smo gadali svapske izvidace,
da ih kasnije moemo ispitati.
Harry se zatim obrati preostaloj trojici veterana. - Vi,
196
decki, ostat ete sa mnom i pomijesati se s ljudima u predvorju, ali me stalno motritel Kad
se ja pomaknem, micete se i vi, jasno?
Jos jedanput zacuje se glasno odobravanje. - Mi kreemo prvi - rece dugonja pod kacigom.
- Dajte nam dvije minute i zaposjest emo sve izlaze.
- Podite - nemamo vise vremena! - Milligan pogleda uru dok su ona trojica zamicala kroz
ulicnu guvu, koliko su ih stare noge mogle nositi. Harry se okrene preostaloj trojici i
zapovijedi. - Kad udemo, ja u doi do recepcije, onako neslubeno, shvaate li, kao da
svaki dan prolazim kroz to predvorje. Naslonit u se na pult kao da sam jako vaan covjek,
moda u i namignuti nekoliko puta da shvate kako nosim povjerljivu poruku vanoj osobi.
A zatim u pred njih istresti dva slavna imena - Hav/kms i Pinkass.
- Mislim da je on Pinkoos, Harry - ustvrdi jedan ela-vac u kasnim sezdesetim.
- On ima pravo, Milligane - potvrdi covjek s velikim, grmolikim brkovima, nalik onima koje
su nosili engleski narednici na pocetku stoljea. - Cuo sam mnogo puta Paddva da govori
nesto kao Pinkoos.
- Pinkuss je ipak bolje - ispravi ga trei pripadnik Har-ryeva odreda u zelenoj kosulji
tenkiste, s kratkim rukavima, ispod kojih su se na rukama ukazivali tetovirani ukrasi.
- Ja u jednostavno rei Pinkiss. Dobro je, legionari, kreemo u juris za nasega generala!
Krojacki dotjerani Desi-jedan i Desi-dva sjedili su na stranjem sjedalu buicka Aarona
Pinkusa. Obojica su se divili sami sebi, pri cemu su usta onoga prvoga bila nesto poveana
umetanjem plnslicnoga dijela zubala.
- Upamtite, narednici: pretvarajte se da ne znate ni jednu rijec engleskoga - rece im Aaron,
upravljajui vozilom koje je upravo skretalo u Bovlston Street. - Vi ste spanjolski
veleposlanici u Ujedinjenim narodima i prema tome vrlo
Vll/lll ljuti i.
197
99
- Bas lijepo - izusti Dasi-jedan, ne bez teskoa s obzirom na umetak medu zubima. - Ali
jos uvijek ne znamo zasto je vicioso tako ljut na nas.
- Zamijenili ste ga s nekim drugim, narednice. Kad ga ugledate u predvorju, bacit ete se
na njega vicui da je on kriminalac iz Madrida za kojim je raspisana potjernica.
- To nam se ne svida - upadne Desi-dva. Vicioso, kao i svi njemu slicni, ima pucaljku.
- Nee mu se pruiti prilika da vam ucini bilo kakvo zlo - objasni Aaron nakon toga
prosvjeda. - General e biti iza njega i odmah e se umijesati... cini mi se kako je rekao da
e ga "imobilizirati". Vi se pouzdajete u generala, zar ne?
- Da, volimo ga - potvrdi Desi-jedan. - Taj ludi hom-bre doista nam je drag.
- On nas je dobro izmlatio u zrakoplovnoj luci, amigo. Ali zato sad imam u njega
povjerenja. - Desi-dva zadovoljno prijede prstom preko izglacane crte na hlacama. - Taj
covjek ima testiculos.
- I sto emo sad raditi, Comandantel - upita uznemireni Desi-jedan.
- General je vrlo prepreden na svoj neobican nacin - objasni Pinkus, zaokreui vozilo
prema ulazu u hotel Cetiri godisnja doba. - Ni jedna vlada ne eli povrijediti saveznicku
vladu manjkavim mjerama sigurnosti, osobito ako je rijec o strateski vanim zemljama.
Moglo bi se dogoditi da zatvore svoje veleposlanstvo i prekinu odnose!
- Ni mi to ne volimo - upadne Desi-jedan. - Ne bismo voljeli da se zatvori spanjolsko
veleposlanstvo, iako nikad nismo bili u Espana. Pogotovo ne bismo voljeli da nas netko
napuca. Nasim diplomatskim odnosima to ne bi odgovaralo.
- General vam je dao rijec.
- Utoliko bolje! ... Ali, sto onda?
- Evo vam objasnjenje. Onaj tko je poslao tu uasnu osobu u potragu za generalom, morat
e se zamisliti nad svojim metodama.
- Ne razumijem.
- Bit e toliko obeshrabren da e odustati od napada.
198
Morat e upozoriti onoga u Washingtonu, koji je poslao toga kriminalca za generalom, da
prestane, odustane ili se jednostavno izgubi. Hawkins je geopoliticki ispravan. Nase baze u
Spanjolskoj, pogotovo one zrakoplovne, moraju se odrati. - iOle, Comandante!
MacKenzie Hawkins je izdao zapovijed. - Odmah napadnite vrata. Zelim da budu razvaljena
za pet minuta, razumijete li, satnice?
- Razumio sam, generale - odvrati telefonom hotelski inenjer. - Ali obeali ste, gospodine,
da emo se zajedno slikati.
- Bit e to i moje zadovoljstvo, sinko. Stavit u ti ruku oko ramena kao onda kad smo
prelazili Rajnu.
- Kriste, u nebu sam i prije nego sto sam umro!
- Krenite odmah, satnice. To je bitno za uspjeh jurisa.
- Cetiri minute i osam sekundi, generale!
Hawkins pocne nazivati broj mobitela u buicku Aarona Pinkusa. - Zapovjednice?
- Da, generale?
- Sii u za pet minuta. Gdje ste?
- Izmedu mene i ulaza su tri vozila.
- Dobro. Budite kod recepcije i sinkronizirajte sat. Pocetak operacije je izmedu trinaest i
sedamnaest minuta. Jeste li me razumjeli?
- Niste sasvim neshvatljivi, generale. Razumijem. ;
Tri automobila veteranskog udruenja bila su na mjestu. Voda kolone Harry Milligan, u
havajskoj kosulji i levisicama, dosao je pred recepciju.
- Molim, gospodine? - rece mu slubenik, uzimajui iz dftspa rupci, kao da od takve
pojave ocekuje odgovarajui vonj.
- Rei u ti koga trebam, momce, a ti brzo uci. Trzas li se na imena Pinkis i Hawkins?
- (iospodin Pinkus ima ovdje unajmljen apartman, ako Ste na njega mislili.
199
100
- Ne tice me se njegov privatni ivot, momce, i ne zanima me koliko cura ima sa sobom.
Moram prenijeti poruku njemu i generalu. Ona je hitna i povjerljiva. Kako da to ucinim?
- Predlaem vam da telefonirate u sobu gospodina Pin-kusa. Kuni broj je pet tisua pet.
- Pet - nula - nula - pet? .":
- Tocno. :-: "
.....
- To je broj njegove sobe? " " :
- Nemamo pedeset katova, gospodine. Ni jedan hotel u Bostonu nema pedeset katova. To
je kuni broj njegova telefona.
- To nema smisla. U svakom pristojnom hotelu je broj sobe isti kao i kuni telefonski broj.
- Nije bas obavezno.
- Zasto nije? Kako e se znati gdje je tko?
- To je dobra primjedba - sloi se namjestenik. - Vi biste je mogli sami obrazloiti.
- Sto obrazloiti, momce?
- Vasu primjedbu. ... Kuni telefoni su preko puta.
Zbunjeni Harry Milligan okrene se i pouri prema telefonima. Odluci se za jedan i pocne
brzo pritiskati brojke. Veza je bila zauzeta.
- Ovdje vas nadzornik iz Washingtona - rece MacKenzie Hawkins u slusalicu, snizivsi glas,
ali govorei brzo.
- Moj... sto? - upita covjek koji je bio u sobi dva kata nie, nimalo tiho.
- Slusaj me. Objekt upravo dolazi... moj mi informator kae da je zvao portira kako bi mu
dolje donio kovceg.
- Tko si ti, jebem te?
- Vasa veza u Washingtonu. Morali biste mi zahvaliti, a ne psovati me. Pourite. Slijedite
ga.
- Zatvoren sam! - vikne bijesno nesudeni ubojica. - Ta jebena vrata zaglavila su se, upravo
ih razvaljuju!
- Van! Ne moemo gubiti vrijeme.
- Sranje!... Cekajte minutu, tek sto ih nisu razvalili!
200
- Pourite. - Hawk vrati slusalicu i pogleda Maloga Joe-ya koji je sjedio na rubu kreveta. -
Zelis li mi rei kako nisi znao da je taj covjek u hotelu?
- Koji covjek? - usprotivi se Joey. - Mickey Ha Ha, ti si obican fazool. Tebi treba pomo,
moda jedna zgodna ustanova sa zelenim travnjacima, eljeznim vratima i gomilom
lijecnika.
- Da znas, Mali Josephe, vjerujem ti - rece general. - Ne bi bilo prvi put da zapovjednistvo
skriva neke operacije od izvidaca. - Tim rijecima Hawk se uputi brzim korakom do vrata i
izade; mogao se cuti njegov korak kako se udaljava hodnikom. ... Telefon zazvoni i Joey
uzme slusalicu.
- Da?
- Je li na vezi veliki i slavni general, gospodine"!
- I sto onda? - odgovori radoznali Mali Joey.
- Ovo je najsretniji dan u mome ivotu, generale! Ovdje je desetnik Harry Milligan.
Dunost mi je priopiti vam da smo ovo mjesto ne samo okruili, nego se i infiltrirali,
gospodine! Vama se nee dogoditi nista lose, gospodine, rijec vam daju domoljubni decki iz
veteranske legije!
Tiho, polagano, Joey spusti slusalicu i nasloni se na jastuk. Fazool, pomisli on. Svijet je pun
bezveznjaka, a osobito Boston u Massachusettsu. Dobro, pomisli Joey, sad u naruciti ranu
veceru u sobu, a zatim u nazvati kodno ime Ragu u Washingto-nu. Vinnie Bam-Bam cut e
dugu i zapetljanu pricu, svidjela mu se ona ili ne. FazooP.
Aaron Pinkus dopratio je svoja dva diplomata u svecanim odijelima cio recepcije i najavio
da e se njegovi gosti, veleposlanici i/. Spanjolske, smjestiti u njegovu apartmanu. Svaka
101
ljubaz-nosl njima ukazana bit e cijenjena, ne samo od njihova domaina nego i od vlade
Sjedinjenih Drava Amerike.
Sve osoblje recepcije okupilo se pozdraviti iznimne goste, 11 kiul se ustanovilo da ni jedan
od dvojice ne govori engleski, bio |c po/vini portorikanski portir da poslui kao tumac.
Portir, Imenom Kuni, bio je odusevljen svojim prvim razgovorom s di-
201
plomatom koji je zapravo bio Desi-jedan, a u slobodnom prijevodu glasio je ovako.
- Hej, momce, odakle ti ta bljestava odora sa sjajnim gumbima? Ti si u vojsci?
- Ne. Covjece, ja nosim kovcege. Dodijeljen sam tebi da gringosima prevodim sto kaes.
- Vrlo zgodno. Odakle si ti?
- Portorikanac.
- To smo i mi!
- Ne, vi ste vani diplomati iz Madrida. Tako kae sef.
- To je prica za gringose, momce! Moda to kasnije proslavimo, sto kaes na to?
- Hej, ondje gdje es biti smjesten ima svega!
- Ima li djevojaka? Zgodnih, naravno, jer moj kolega je vrlo poboan.
- Dobit e sto mu treba, a i mi emo dobiti sto nama tre-ba. Prepusti to samo meni.
- Sto kau, Pedro? - upita slubenik na recepciji.
- Ja sam Raul, gospodine.
- Oprosti. Sto su rekli?
- Oni vrlo cijene uljudno ponasanje i uzornu ljubaznost koja im je iskazana. Osobito su
zadovoljni sto im je dodijeljen Raul da bude na usluzi za cijeloga njihovoga boravka.
- Svakako! - zakljuci pomonik recepcionara. - Govoris vrlo dobro za jednoga Spa..., htio
sam rei, za nekoga tko se tek nedavno doselio.
- To je uspjeh vecernje skole, gospodine. Dopunska nastava Bostonskog sveucilista
namijenjena doseljenicima.
- Pripazite na ovoga mladoga covjeka, gospodo. On doista mnogo obeava.
- On je najvei seronja. Ovo je predobro mjesto za njega; nee tu izdrati ni mjesec dana.
- Pedro, reci nam nesto sto ne znamo.
- Moda biste - rece Aaron Pinkus prekinuvsi ih - voljeli razgledati ovo velicanstveno
predvorje. Ono je zaista jedinstveno... Raule, molim te, hoes li prevesti.
- Sa zadovoljstvom, gospodine.
202
Harrv Milligan priblii se bivsem tenkistu iz svoga odreda i do-sapne mu nesto, jedva
svjestan cinjenice da mnostvo ljudi u predvorju zuri u njih. - Veliki general kree se
cudesno i tajanstveno, momce. Objasnio sam mu nasu misiju i on je bio prilicno sutljiv, ali
Bog mi pomogao, mogao sam cuti kotacie kako se micu u njegovoj glavi. ... Znas, moda
se veliki covjek ovog trena spusta vanjskom stranom zgrade. Cuo sam da je on osobno
naucio rendere svim vjestinama koje oni znaju!
Odjednom se jedan sedamdesetgodisnjak u zakrpanom odijelu priblii Milliganu i tenkistu. -
Shvatio sam decki! To su teroristR
- Sto to pricas?
- Ona dvojica tamnoputih i crnokosih koji odlaze od recepcije! Izgledaju kao da su vani
glavonje, je li tako?
- Pa, mislim da i jesu. Pogledaj ih, momce.
- Otkud se glavonje u svecanim odijelima voze bijednim malim buickom, starim tri godine,
umjesto u velikoj limuzini? Pitam te, Harrv Milliganu, ima li to smisla?
- Ne, nema smisla jer nije prirodno. Tri godine stari bu-ick nije prikladno vozilo za njih, u
pravu si. - Harrv spusti pogled na dva sjajno odjevena posjetitelja, koji su se sepurili kao
pauni. Stranci iz neke osuncane zemlje Mediterana, sudei po tamnoj boji lica. ... Arapi!
Arapski teroristi koji se sigurno nisu dobro osjeali u svojoj odjei, jer inace ne bi trzali
ramenima i micali upadljivo guzicama u pretijesnim hlacama. Ne, gospodine, ti su ljudi bili
navikli na pustinjske ogrtace kao u filmovima, s dugim zakrvavljenim noevima za
102
pojasom. - Marijo Djevice, Majko Boja - prosape Milligan tenkistu. - To je to, momce.
Dojavi to svim momcima - neka se polako prisuljaju, drei na ocimu te saharske stakore.
Ako udu u dizalo, ulazimo i mi!
Harrv, ovoga tjedna nisam se ispovijedio... Zavei, ima nas sedmorica, za ime boje! To
je viSe od trojice na jednoga, zar ne? Sto si ti ovdje, racunovoda? Pouri i reci momcima -.
km! i"iiju moj ratni zov, neka jurisaju!
203
Poput gracioznih plesaca neke pavane, ali u manje elegantnoj koreografiji, brigada Milligan-
Gilligan pocela se provlaciti izmedu svecano odjevenih gostiju u hotelskome predvorju. Na
uas cijele recepcije i zaprepastenje napadnutih, u predvorju je poceo juris veterana u
smijesnoj odjei.
Odjednom se iz dizala pojavi jedan krupan covjek, pun vatre u ocima. Osvrnuo se i potraio
prikladno mjesto pokraj glavnoga ulaza odakle bi imao pogled na predvorje. Ali nije
primijetio visoku, sijedu spodobu u konatom indijanskom ogrtacu koja je izasla iz sjene i
stala u stranu, metar od uzbudenoga covjeka.
- jCaramba!
- jMadre de Dios!
Vrisak toga dueta ispunio je predvorje. Dva covjeka u svecanim odijelima vikala su iz sveg
glasa upirui optuujuim prstom u krupnoga covjeka na ulazu.
- iHomicidio! , ; ;: :
- iAsesino! :" ": " ".-:-,; i/
- jCriminal!
- \Demandare el policia!
Zbunjeni covjek odbojnoga izgleda koji je bio predmetom optubi dvojice u svecanim
odijelima, poceo je bjeati, ali ga je zaustavio dugonja u indijanskoj odjei, koji je ukocio
neznan-cev vrat i glavu, zabivsi koljeno u donji dio njegove kraljenice.
- To je on, momci! - zacuje se urlik s druge strane, odjekujui zidovima i stvarajui opu
zbrku medu gomilom u predvorju. - To je osobno veliki covjek! Erin go bragh, momci! Juris!
Brigada Milligan-Gilligan pocne se probijati kroz izbezumljenu gomilu i navali na dva
arapska terorista u svecanim odijelima.
- Sto to radis, starkeljo? - vrisne Desi-jedan, odbijajui napad odebljega jurisnika pod
borbenom kacigom.
- Hej, loco, sad si gotov! - odazove se Desi-dva, dok je bacao napadaca na drugu stranu
prostorije.
- Narednici! - zacuje se Hawk, koji se probijao izmedu poraenih jurisnika na svoja dva
pomonika. - Zapovjednik Pinkus nareduje uzmak!
204
- I to sto je prije mogue - dovikne Aaron kroz vrata. Ve dolazi policija. Brzo!
- Ovaj vicioso, sto emo s njim, generale?
- Nakon sto se probudi, bolit e ga leda jos mjesec ili dva. Pitam se, ima li mafija
zdravstveno osiguranje.
- Vas trojica, pouritel Molim vas!
- Sve je u redu, Comandante - rece Desi-jedan, dok se osvrtao po krsu u dvorani. - Hej,
Raul!
- iSi, Senor Embajador?
- Javit emo ti se kasnije. Moda bi htio s nama u vojsku?
- Moda, amigo. Tamo je vjerojatno mirnije nego ovdje. jAdios!
Buick Aarona Pinkusa jurio je niz Bovlston Street prema hotelu "Ritz-Carlton". - Nista ne
razumijem - rece odvjetnik. - Tko su bili ti tipovi?
- Ludaci... stari ludaci, senilni ludaci! - objasni ljutiti MacKenzie i pogleda prema stranjem
sjedalu. - Jeste li vas dvojica ozlijedeni? - upita.
- Ni govora, generale. Te starkelje ne bi mogle ukrasti ni pilia.
- Sto je to? - vrisne Hawk kad je ugledao cetiri novcanika izmedu dvojice Desija.
103
- Sto je, sto? - upita D-jedan otvoreno, gledajui generala.
- Ti novcanici... njih cetiri!
- Bila ih je tamo gomila - ponudi objasnjenje D-dva. - Moj prijatelj nije se danas iskazao,
inace radi mnogo bolje!
- Boe! - otme se Pinkusu za upravljacem, dok ga je svladavao osjeaj poraza. - U hotelu
sigurno ve ispunjavaju prijave zbog krade.
- Ne smijes to raditi, narednice!
- Nisam tako zlocest, generale. To je samo sporedna dje-liilnost, kako biste rekli vi
gringosi.
- Dragi Abrahame - zavapi Aaron. - Moram se smirili, krvni mi je tlak sigurno ve otisao u
stratosferu.
Sto se dogodilo, zapovjednice Pinkus? -- Kocimo tek toliko da ovo nije bio normalan radni
dan, generale.
205
- Zelite li da ja vozim?
- Ne, hvala. Vonja me smiruje. - Aaron ukljuci radio. Zvuci Vivaldijeva koncerta za flautu
u D-duru ispunili su
mali automobil. Pinkus je duboko udahnuo, dok su se Desi-je-dan i Desi-dva medusobno
pogledali ne odobravajui. Pinkus je udisao duboko, nasavsi napokon malo mira, ali ne
zadugo. Glazba odjednom prestane, a uzbudeni glas najavljivaca zamijenio je smirujue
zvuke Vivaldija krestavom novosu.
- Prekidamo program da vam objavimo ekskluzivnu vijest. Prije samo nekoliko minuta
hotel Cetiri godisnja doba u Boyl-ston Streetu bio je popristem iznimnog incidenta.
Okolnosti jos nisu razjasnjene, no cini se da je izbila tucnjava u hotelskome predvorju u
kojoj su stradali i brojni gosti... sreom, samo s manjim ozljedama koliko doznajemo. Sad
emo se telefonski povezati s nasim tamosnjim specijalnim izvjestitelj om, Chrisom
Nicholsom, koji je upravo objedovao u hotelu... najavljivac zastane, a zatim doda kao za
sebe, - Objed u hotelu? Uz nase plae...?
- Ne objed, idiote! - upadne drugi, dubok i zvucan glas. - Moja ena misli da sam u
Marbleheadu...
- Ti si u eteru, Cris!
- Sarao smo se nasalili, dragi slusatelji, iako ono sto se dogodilo ovdje prije pet minuta
nije bila sala. Policija pokusava utvrditi cinjenice, a to nije laka zadaa. Zasad samo
nasluujemo da su sudionici incidenta, sudei po njihovome ponasanju, mogli doi iz
Hitchcockova filma. ... Bio je tu jedan slavni bostonski odvjetnik, dva spanjolska
veleposlanika, arapski teroristi, jedan krupni americki Indijanac snage bizona, neobicna
skupina veterana Drugoga svjetskoga rata u cudnoj odjei i s jos cudnijim halucinacijama, i
naposljetku, jedan navodni ma-fijaski egzekutor. Zasad su identificirani samo prvi i
posljednji medu spomenutima. Prvi je ugledni odvjetnik, gospodin Aaron Pinkus, a
posljednji je neki Caesar Boccegallupo, navodno capo primitivo obitelji Borgia iz Brooklyna,
New, York. Prvospo-menuti, gospodin Aaron Pinkus, cini se da je s dvojicom spanjolskih
veleposlanika pobjegao ili su oni moda taoci arapskih terorista, ovisno o tome koju e se
verziju dogadaja prihvatiti.
206
Gospodin Boccegallupo pritvoren je, i on prema onome sto doznajemo vice u zatvoru iz
sveg glasa, zahtijevajui razgovor sa svojim odvjetnikom koji je, ni manje ni vise,
predsjednik Sjedinjenih Drava. On barem tako tvrdi, iako - bez obzira na stranacka
stajalista - svi znamo da on nije odvjetnik.
- Hvala, Cris, zahvaljujemo na ovom ekskluzivnom izvjestaju i elimo ti uspjesan rad u
Marbleheadu gdje se upravo odvija uzbudljiva regata jaht-kluba...
- Prijenos je zavrsen, glupane... - Ponovno su se zaculi Vivaldijevi zvuci, ali vise nisu
uspijevali sniziti Pinkusov tlak.
- Abraham me napustio - prosape ugledni bostonski odvjetnik.
104
- Ve sam to cuo, zapovjednice! - izdere se na nj Mac-Kenzie Hawkins. - Moda te on
napustio, ali ja nisam! Suprotstavit emo se njihovoj vatri, uzvratit emo je i raznijet emo
ih u komadie, stari prijatelju!
207
14
Zora Jennifer Redwing tiho zatvori za sobom vrata spavae sobe i uputi se ka pisaem stolu
u salonu apartmana "Ritz-Carltona" koji je bio unajmio Aaron Pinkus. - Majka ti je zaspala -
rece ona Devereauxu koji se smjestio u naslonjacu. - Napokon - zakljuci ona prekriivsi
noge i cvrsto gledajui Sama.
- Ne bi bilo nikakve koristi da te uvjeravam kako mi majka nije uvijek pijana.
- Kad bih ti bila majka, Samuele Devereaimi, i da sam doznala o svome sinu sve ono sto je
ona doznala posljednjih nekoliko dana, ne bih mogla ostati trijezna sljedeih pet godina!
- Nije li to previse strogo, Odvjetnice?
- Bit u manje stroga samo ako se odlucis iv spaliti na pozornici Cow Palaca u San
Franciscu, pri cemu e sav prihod od te predstave biti namijenjen majkama koje su morale
biti smjestene u ludnicu zbog nedjela svoga potomstva.
- Vjerojatno ti je mnogo ispricala - rece Sam, bezuspjesno pokusavajui izbjei strogi
pogled lijepe ene.
- U svojoj kui ispricala mi je samo komadie price, ali ono sto sam cula u posljednjih pola
sata bila je prava zbirka uasa; onda kad si me moda cuo kako zakljucavam vrata, sto je
bilo na njezin zahtjev. ... Ubojice iz podzemlja na igralistu golfa, engleski izdajice, nacisti
na farmama pilia, Arapi koji pre jarea muda u pustinji - i, moj Boe, otmica pape! Ti si
cinio aluzije na onoga ludoga generala koji pretrauje obavjestajne podatke ne bi li dosao
do cetrdeset milijuna dolara - ali nista nije bilo nalik tome. Isuse Kriste, papal Ne mogu to
povjerovati, vjerojatno je tu pogrijesila.
209
- Krist i papa nisu isto, to valjda znas. Upamti, ja sam anglikanac, iako se ne mogu sjetiti
kad sam posljednji put bio u crkvi. Moda u ranom pubertetu, cini mi se...
- Ne zanima me jesi li anglikanac ili tibetanski monah, ti si zreo za ludnicu! Nemas pravo
slobodno tumarati ulicama, a jos manje, jos mnogo, mnogo manje, biti sudski slubenik.
- Ponasas se neprijateljski - primijeti Devereaux.
- Sasvim sam izvan sebe! Prema tebi je moj potpuno udareni brat poput janjeta iz
betlehemskih jaslica.
- Ja bih se okladio da moemo suradivati.
- Sigurno, ve vidim tvrtku Redwing i Devereaux...
- Deveieaux i Redwing - prekine je Sam. - Ja sam ipak stariji i iskusniji.
- Budi ozbiljan, idiotel
- Nisam idiot, Red. Jedan je dramaticar napisao kako postoji vrijeme kad se moe samo
vristati. Ja, jednostavno, zamjenjujem vrisak zadovoljnim smijuljenjem.
- Pozivas se na Anouilha, a on je takoder rekao "Nosioce ivota daj nam svjetlo". Ja pak
zamjenjujem "ivot" sa "zakonom". U tvojoj kui pomislila sam na trenutak da i ti u to
vjerujes. Moramo ljudima dati svjetlo, Same.
- Ti znas za Anouilha? Pomislio sam da sam ja jedini koji...
- On nije bio odvjetnik u Parizu - prekine ga Jennifer - ali volio je zakon, osobito jezik
zakona, i pretvorio ga je velikim dijelom u pjesnistvo.
- Vi me plasite, uvaena Indijanko.
- Kad bih barem. Imamo jedan vrlo zastrasujui problem u sudskim spisima, Odvjetnice.
- Ne mislim na Macove ludosti, premda si ti u pravu - a to upravo paklenski zastrasuje. Ali
mislim da emo kroz to nekako isplivati... nemoj me pitati kako... barem ivi ako ne i sa
zdravim duhom.
- Drago mi je sto si toliko samopouzdan - primijeti Jennifer. - Ja nisam, nimalo.
- "Samopouzdan" je pogresna rijec, Red. Recimo da sam fatalist, zato sto vjerujem da e
fatum biti na nasoj strani, ako
105
210
ni zbog cega drugoga, onda zato sto za nas rade Aaron Pinkus i MacKenzie Havvkins, dva
najsnalaljivija covjeka koja sam ikad vidio. Ako budem opozvan iz sudnice, to nee biti
zato sto sam nepodoban.
- U tom slucaju izgubio si me. O cemu to govoris?
- O tebi. Za samo nekoliko sati, od onoga sasavog trenutka u dizalu do sadasnjeg u
apartmanu, preivjeli smo mnogo toga.
- To bi znacilo da podcjenjujes svoju profesionalnu karijeru. - Jennifer je je to rekla brzo,
smireno, ali zaarenih ociju.
- Znam, znam. Ali nesto se dogodilo...
- Doista?
- Dogodilo se meni - dovrsi Sam recenicu. - Promatrao sam te u situacijama ekstremnoga
stresa, kako bi to rekli studenti psihologije, i to sto sam vidio svida mi se, ja to cijenim. U
takvim situacijama moe se o nekome jako mnogo doznati... pa i nesto cudesno, nesto
lijepo.
- Dodajte malo saharina, gospodine Devereaux - rece Jennifer. - Sigurna sam da nije
povoljan trenutak za to.
- Ali neki trenutak jest, zar ne vidis? Ako ne kaem sada, kad to osjeam tako jako, moda
kasnije neu ni rei. Moe mi promai, a ja ne elim da mi se to dogodi.
- Zasto? Zato sto ti se vratila uspomena na jednu naivnu opaticu koja je pobjegla s
papom? To bi bila samo jos jedna pojedinost u opoj ludnici.
- To je dio onoga o cemu govorim - Sam je bio uporan. - Bas zato sto ta uspomena blijedi,
ja je nasluujem, ja je osjeam. Prosle noi htio sam ubiti Maca samo zato sto je spomenuo
njezino ime, ali sad to vise nije vano, barem tako mislim. Gledam te i njezino lice vise ne
vidim... sto mi govori ne-Sto jako vano.
- Hoes li mi rei da je ta osoba doista postojala?
- Da.
- Odvjetnice, zatekla sam se usred horora koji me potpuno Iscrpio.
-- Dobro dosla u svijet MacKenziea Hawkinsa, Odvjetnice, ,,, Slo mislis, zastoje tvoj brat
obilazio kao macak oko vrue ktific? Slo mislis, zasto sam se oslanjao na sve snage mono-
211
ga Aarona Pinkusa kako bih izbjegao mogunost da se ponovno spetljam s ludim Hawkom?
- Zato sto su to totalne ludosti - odgovori broncana Afrodita dok joj je pogled malo
omeksao. - Ipak, tvoj sjajni gospodin Pinkus, a ja vjerujem da je on sjajan, jer i sama znam
ponesto o njemu, nije prekinuo s ludim generalom. On je po svemu sudei s njim u
stalnome dodiru, djeluje zajedno s njim, iako oboje znamo da bi mogao prekinuti taj odnos
jednim pozivom "VVashingtonu, oslobadajui se bilo kakve veze s njim jednostavnom
izjavom da je nikad nije traio. ... Pa i ti, promatrala sam te dok si telefonirao iz
automobila, bio si izvan sebe od zabrinutosti, bez obzira na mlake pokusaje opovrgavanja.
Zasto, Odvjetnice? Kakav utjecaj ima taj stvor na vas, na vas obojicu"!
Sam spusti pogled kojim je kruio po zamisljenoj krunici na svojoj cipeli. - Zbog istine,
mislim - prizna on.
- Kakve istinei Tu vlada kaos!
- Da, ima i kaosa, ali ispod njega je istina. Na primjer, s papom Francescom. Sve je pocelo
kao najvea guva u povijesti covjecanstva, kako je to Aaron bio nazvao, ali ispod toga bilo
je jos nesto. Toga covjeka onemoguili su nametljivi ljudi oko njega, ljudi koje je vise
privlacila mo nego bilo kakav napredak. Stric Zio elio je sire otvoriti vrata koja je bio
odskrinuo Ivan XXIII, a oni su mu htjeli zacepiti usta. To je razlog zasto su se Zio i Hawk u
Alpama sprijateljili. I zasto su ucinili ono sto su ucinili.
- U Alpama? Sto su ucinilf!
- Polako, Odvjetnice. Pitala si me i ja ti dajem djelomicni odgovor. Alpe nisu vane, to se
moglo dogoditi i u nekom stanu u Jersev Cityu. Ono sto je vano to je istina, i u tome je
Macova lukava zamka. Kojim god obilaznim stazama putovao njegov um, on na neki nacin
106
uvijek dolazi do temeljne istine. Priznajem, uz groznu halabuku. ... Tvoj je narod bio
opljackan, a on je pronasao nepobitne dokaze o tome. Sigurno, bili bi potrebni milijuni da
se to dogura do suda, kao sto bi jos vise milijuna bilo potrebno za pobijanje dokaza, ali -
ako su njegovi izvori vjerodostojni - ne moemo zanijekati osnovnu pretpo-
212
stavku. ... Ne mogu ja, ne moe Aaron, naposljetku, ne moes ni ti.
- Ali ja to elim sprijeciti! Ne elim da se moj narod nade u skripcu! Mnogi su medu njima
ve stari, a jos vise ih je koji nemaju dovoljnu naobrazbu za borbu s takvim nevoljama. Bili
bi samo zbunjeni, na neki nacin iskvareni zbog specijalnih interesa u svemu tome i,
naposljetku, ranjeni. To im se ne smije dogoditi!
- Oh, shvaam - rece Sam, vraajui se u naslonjac. - Neka sretne crncuge i dalje ostanu
na plantaama, neka pjevaju svoje duhovne pjesme i tjeraju magarce.
- Sto to kaes? Kako se usudujes?
- To si ti rekla, indijanska gospodice. S tvoga profesionalnoga prijestolja u San Franciscu ti
proglasavas dekretom da podanici nisu sposobni raskinuti lance kojima su vezani.
- Nisam rekla da su nesposobni, rekla sam da nisu spremni! Gradimo za njih jos jednu
skolu, dovodimo najbolje nastavnike koje moemo pronai, pozivamo na suradnju Peace
Corps i izvlacimo sve vise djece iz rezervata kako bi mogla stei bolju naobrazbu. Ali to se
ne moe uciniti preko noi. Jedan narod ne moe se pretvoriti u politicki svjesno drustvo za
mjesec ili dva, za to su potrebne godine!
- Nemas na raspolaganju godine, Odvjetnice, to moras uciniti odmah. Ako propustis ovu
priliku, kako god bila mrsava, ona se nee ukazati na sljedeem zavoju rijeke. Mac je u
pravu i zato se tako ponasa: on dri oruje spremno, ali dobro skriveno, vrhovno
zapovjednistvo je izvan dohvata, ali vrlo djelatno.
- Sto znace sva ta naklapanja?
- Mislim da bi Hawk to nazvao Jurisni odred Delta ili Sok nultog trenutka.
- Naravno. Sad mi je jasno.
- Vaan je iznenadni napad, Red. Nikakve prethodne obavijesti, nikakve price po
novinama, nikakvi odvjetnici koji najavljuju svoj pohod na Vrhovni sud... sve se izvodi
udarcem boilcza i bez galame.
Pri cemu strae nista ne mogu primijetiti... - zakljuci .leuniler, pocinjui shvaati.
213
- Upravo tako. Zaboravi na razlicite mogunosti, shvati da se sve moe postii jednom
odlukom, pri cemu na odluke Vrhovnoga suda nema priziva, a promjena je mogua jedino
promjenom zakona.
- A Kongres, cak i kad je naelektriziran, ima brzinu kornjace - dopuni odvjetnica. - Ali to bi
mogao biti i put u pakao - nastavi ona, dignuvsi se i pristupivsi hotelskom prozoru nad
bostonskim javnim parkom. - Ne, to je nemogue, Same - nastavi ona tresui polagano
glavom. - Oni to ne bi mogli izvesti. Protivnici bi se na njih obrusili kao pterodaktili... pri
cemu ih nitko ne bi mogao zaustaviti, pa ni mi.
- Mi?
- Ima nas desetak, onih za koje je Vijee staraca dralo da su ogottowa - bistriji od ostalih,
iako nije sve u toj rijeci. Njima su pruene mogunosti koje nisu imala druga djeca. I mi se
dobro brinemo za plemenske interese. Dosad smo cinili sve sto je bilo mogue, ali ni mi ih
ne bismo mogli zastititi.
- Danas smo vrlo nejasni, zar ne?
- Nisam bila svjesna toga. Zasto mislis?
- Ne znam. Oprosti, nisam te htio prekidati.
- Jesi, jesi. Pokusavas se sjetiti kako da mi odgovoris.
- To u uciniti vrlo brzo, Odvjetnice... Pretpostavljam li ispravno da si ti glavna medu tih
desetero izabranih?
- Mislim da jesam. Potpuno sam se posvetila toj zadai pa im mogu davati dobre pravne
savjete.
107
- Onda iskoristiti to znanje prije nego sto se nesto dogodi, ako se uope dogodi.
- Na koji nacin?
- U koliko se pripadnika plemenskih mudraca moes pouzdati? - Na jedno pitanje Sam je
odgovorio drugim pitanjem.
- Na moga brata Charliea, naravno, kad je pri sebi... i na sestero ili sedmero ostalih.
- Ondje osnujte neku vrstu korporativnoga skrbnistva, sto e svojim potpisima ovjeriti
pripadnici Vijea staraca. Oni e postaviti zahtjev da nikakvu poslovnu odluku u ime
plemena ne moe donositi nitko drugi osim clanova toga skrbnickoga tijela.
214
- To nas vodi u sukob i prije neke pravnicke odluke - prigovori Jennifer.
- Kakve odluke? Jesi li formalno obavijestena o ikakvoj pravnoj akciji?
- Dakako da jesam. Obavijestio me brat Charlie, kao i moj novi poznanik, Sam s
promocenim hlacama.
- Mislim da malo laes. Ili je to posrijedi ili se otvara put u pakao.
Jennifer stane uz pisai stol, ruku na bokovima, sva zamisljena. Bilo je toliko izazovnog u
tom poloaju njena tijela da Devereux pripomene: - Moras li to ciniti?
- Ciniti, sto? - upita Afrodita plemena Wopotami, ociju uperenih u Sama.
- Stajati tako kako stojis.
- Kako to stojim?
- Ti znas ponekad biti zastrasujua lady, ali ipak nemas visak testosterona.
- Do vraga, o cemu pricas?
- Ti ipak nisi muskarac.
- Potpuno si u pravu. - Jennifer baci pogled na vlastito tijelo. - Daj, Odvjetnice, ostavi me
na miru. Dri se svoje opatice.
- Osjeam li ljubomoru? Nicemu se boljemu nisam mogao nadati. - On pocne pjevusiti
neku pjesmu o ljubomori.
- Za ime boje, zavei!... To bi mogao uciniti Charlie.
- Nadam se ne bi.
- Sto?
- Nema veze. Sto bi mogao uciniti Charlie?
- Osnovati korporativno skrbnistvo - rece Jennifer i odmah se uputi do stola s telefonom. -
Moe mu pomoi moja tajnica koja e faksirati sve sto treba i dovrsiti posao u jednome
danu.
- Hej - vikne Devereaux i skoci s naslonjaca. - Mogu li s ove strane ice ja glumiti tvoga
tajnika?
- Zasto?
- Htio bih cuti glas jadnika koji je bio uvucen u Hawkove ludosti kao i ja.
215
- Dobro - rece Jennifer okreui brojke.
- Kako glasi njegovo puno ime? Pitam zato da se on uvjeri u moju vjerodostojnost.
- Charles... Zalazak... Redwing.
- Salis se!
- Roden je u trenutku zalaska Sunca. Tvoji me komentari ne zanimaju.
- To se ne bih ni usudio. - Jennifer dovrsi biranje brojeva i preda slusalicu Samu. Nakon
nekoliko trenutaka Sam je odgovorio na tihi "halo" s druge strane. - Je li to Charles Zalazak
Redwing?
- Zovete li u ime Orlova Oka? - upita Jenniferin brat. - Je li mu se sto dogodilo?
- Orlova Oka - Devereaux pokrije slusalicu rukom i okrene se prema Jennifer. - On
spominje "Orlovo Oko". Sto to znaci? Je li to indijanski kodni naziv?
- To je nas stric. Upotrijebio si Charlievo srednje ime koje on obicno ne razglasava. Pusti
me da govorim s njim.
- On me prestrasio.
108
- Charlie? Zasto? On je ljubazan momak. - Jennifer pocne govoriti u slusalicu. - Slusaj me,
magarce, ovdje je tvoja velika sestra. Ucinit es tocno ono sto ti bude receno i da se nisi
usudio u meduvremenu dirati moju tajnicu ili es se lose provesti. Jesi li razumio, Charlie?
Sam se vratio naslonjacu, ali zatim se predomisli i pristupi zidnome baru, opskrbljenom
svim vrstama estokih pia. Dok je Red Redwing diktirala upute svome bratu, on pocne
pripremati veliku kolicinu martinija. Ako mu nije preostalo nista drugo nego vristati, barem
je prije toga mogao nesto gucnuti.
- Ucinjeno! - rece Jennifer, spusti slusalicu i okrene se Devereaum koji je upravo mijesao
martini poput nekog obreda. - Sto to radis?
- Ublaavam muke, ako je mogue - objasni Sam, uzimajui masline potrebne za martini. -
Aaron bi trebao uskoro biti ovdje, a prije ili kasnije i Mac - ako uspije napustiti "Cetiri
godisnja doba". Nee to biti nikakva konferencija. Dakle, jesi li za pie?
- Ne, hvala, jer e to ipak biti konferencija. Pie bi me oborilo na zemlju, sto je, bojim se,
takoder dio genetskoga nasljeda. Zato odustajem.
- Doista? Ja sam mislio da su to samo naklapanja, ono o Indijancima i vatrenoj vodi.
- Mislis li da bi Pocahontas i pogledala onoga bijednoga bijeloga Anglosaksonca Johna
Smitha, da se prethodno nije bila dobro nacugala?
- To mi se cini rasistickom primjedbom.
- Salis se. Ipak, ostavi nam nesto.
Elegantni menader ekskluzivnog Fawning Hill ladanjskog kluba na istocnoj obali Marvlanda
obratio se svome pomoniku dok su prolazili kroz velebni ulaz. - Roger, - rece mu
menader u smokingu - upravo si bio svjedokom da je kroz ova vrata proslo najmanje
dvanaest posto sveukupnoga bogatstva ove zemlje.
- Salite se - odvrati mladi, takoder u smokingu, ali bez bijele rue na reveru.
- Ni najmanje - produi menader. - Posrijedi je privatni skup u zlatnoj dvorani koji je
sazvao dravni tajnik. Nema nikakava jela ni pia, osim mineralne vode. Stvar je vrlo
ozbiljna. Dva covjeka iz State Departmenta bili su ovdje prije sat vremena i pregledali su
sve elektronskim uredajima, kako bi se uvjerili da nema prisluskivanja.
- Maurice, sto mislis o cemu se radi?
- Tu su sami drmatori, Rogere. U dvorani su sefovi zrakoplovne industrije Monarch-
McDowell, preradivaca nafte Pet-roxic Amalgama te svjetskoga proizvodaca kuglicnih
leajeva i industrije Smvthington-Fontini, koja ima svoje krake od Milana u Italiji do
Kalifornije.
- Auu! A tko je onaj peti?
- Kralj medunarodnih bankara. On dolazi iz Bostona i ima vise novca nego cijela dravna
riznica.
- I, sto mislite, sto rade unutra?
- Kad bih znao, mogao bih postati bogat covjek!
216
217
- Moose! - dovikne Warren Pease, pozdravljajui teskim stiskom ruke vlasnika zrakoplovne
industrije Monarch-McDo-well.
- Oci su ti pune briga, Warty - odgovori bikoliki covjek. - Imas li problema?
- Nista sto ne bismo mogli srediti, prijatelju - odgovori mu prilicno uzrujano dravni tajnik.
- Pozdravi se s ostalima.
- Kako ste, prijatelji - rece Moose, pocevsi obilaziti stol i tresti ruke.
- Dobro je sto te vidim - rece mu Doozie iz Patroxic Amalgamateda, odjeven u plavi
kaputi koji nije nosio klupske oznake nego obiteljski grb.
- Kasnis, Moose - rece mu plavokosi Froogie, vlasnik svjetske tvornice kuglicnih leajeva
"Zenith". - A meni se uri. U Parizu su usavrsili novu slitinu koja bi nam mogla donijeti
nove milijune dolara iz obrambenoga proracuna.
- Zao mi je, stari apcu, ali nisam mogao promijeniti vremenske prilike iznad St. Luisa.
Moj pilot je zahtijevao da ga svakako zaobidemo... Hej, Smvthie, kako momci u Milanu?
109
- Oni i dalje ceznu za tobom, Moose! - odgovori Smy-thington-Fortini. - Taj nauticar, pola
Britanac a pola Talijan, nosio je pomorsku bluzu, pretrpanu vrpcama kao znacima njegovih
sportskih uspjeha.
- Dakle, Bricky - rece Moose uhvativsi ispruenu raku bostonskog bankara - sto ima u
tvome loncu punome novca? Prosle godine dobro si me opskrbio.
- I to veinom oslobodeno poreza, staro momce - uzvrati novoengleski bankar smijui se.
- Zar bi ti prihvatio ikakvo drago rjesenje?
- Ne bih, do vraga! Osigurao si mi seer za svaku jutarnju kavu... Ja sjedim ovdje, je li
tako?
- Tako je.
- Slusajte - i dalje je bio uporan Froggy. - Meni se doista uri. Ona nova slitina iz Pariza
mogla bi pasti u rake njemacke industrije. Pocni, Warren.
218
- Dobro, pocet u - prihvati dravni tajnik, estoko trljajui svoju lijevu sljepoocnicu, ne bi
li smirio oko koje je podrhtavalo. - Kao sto znate, obavijestio sam vas specijalnim
telefonom da me je prijatelj i stari cimer, predsjednik Sjedinjenih Americkih Drava,
ovlastio preuzeti talijanski problem u Centralnoj obavjestajnoj agenciji.
- Netko je to morao uciniti - primijeti Doozie iz Petro-toxica. - Taj covjek postao je prava
napast, koliko cujem. O njegovim zlouporabama pricaju se ve cijele legende.
- Ipak, jos otkako je preuzeo taj posao - usprotivi se Moose - on je bio vrlo djelotvoran.
Otkad je on krocio u Lang-lay, nase kompanije nisu imale veih problema sa sindikatima.
Cim iskrsne neka prijetnja, pojave se u limuzinama njegovi nekadasnji prijatelji i opasnost
nestaje.
- Zgodna zamisao, to s limuzinama - dometne Doozie, otpuhujui zrnce prasine sa svoga
obiteljskoga grba. - Moramo rei da nas je on doista nadahnjivao svojim odnosom prema
onim dosadnim zastitarima okolisa.
- Iako je on drustveno potpuno neprihvatljiv - doda aristokrat iz bostonske banke - svojim
vezama s inozemnim poduzeima omoguio je izniman porast nasih korporativnih financija.
Svi smo zaradili milijune tako sto nismo morali trositi milijune za poreze.
- Prokletstvo, on je prihvatljiv momak - prizna Moose iz Monarch-McDowella. Cim bi
pomaknuo glavu, podbradak bi mu se poceo tresti.
- To je izvan rasprave - ponovi istu misao Doozi. - On dobro razumije da je uspjeh onih
koji su iznad njega ujedno i njegov uspjeh. Ta je teorija ve odavno potvrdena.
- Uostalom - rece nasljednik Smvthington-Fontinieve multinacionalne tvrtke - kome
bismo se inace mogli obratiti? On je iznimno domoljubni Amerikanac. Potpuno shvaa da
svaki obrambeni projekt u zemlji jednostavno mora biti odobren, koliko god se to nekom
cinilo dvojbenim, ve zato sto iza svakoga toga pokusaja stoji sva sila vrijednoga...
istraivanja, da, istraivanja.
- Dakle - otpocne dravni tajnik Pease, pokusavajui
219
drhtavu desnu ruku povui lijevom ispod stola. - Sjajne kvalitete koje su ga ucinile tako
dobrim ulogom, mogle bi ujedno biti razlogom zasto bi on mogao biti i strahovito teak
teret.
- Sto?
- Zasto?
- Zato sto je svaki od vas ulazio s njim u velike poslove.
- Prikrivene, Warrene - rece Froggie ledenim glasom. - Duboko ispod zemlje.
- Ali za njega nisu bili prikriveni.
- Sto se uope dogodilo? - upita Brickv iz Bostona, cije je lice od boravka u podzemnim
sefovima bilo toliko blijedo da bljede nije moglo postati.
- To sto se dogodilo neposredno je povezano s drugom nevoljom s kojom se suocavamo, a
o cemu u kasnije govoriti.
110
- O, moj Boe - prosape Doozie. - Taj sud, s trojicom lijevih senilaca i jos jednim koji je i
dalje zagonetan!
- Tako je - potvrdi Warren Pease slabasnim glasom. - Pokusavajui kratkim postupkom
sprijeciti fijasko, Mangecaval-lo je pronasao lude tuitelje u Bostonu, a zatim je pozvao
svoje kriminalne pouzdanike iz New Yorka. Prave pravcate ubojice. Jedan je uhvaen.
- U Bostonu? - vrisne Brickv.
- Citao sam o tome - rece Moose. - U nekom hotelu izbila je tucnjava i tip koji je uhien
izjavio je da je Predsjednik njegov odvjetnik.
- Nisam znao da je tvoj stari cimer odvjetnik, Warty - primijeti Doozie.
- I nije. Ali ako ime moga staroga cimera moe uope biti spomenuto, cim se pojavi slucaj
Mangecavallo bit ete i vi spomenuti.
- Sto ste uope ocekivali, gospodine tajnice? - primijeti plavokosi Froogi ledenim glasom. -
Prepustili ste odgovornost jednom hulji, a sad ste vi odgovorni za hulje.
Tisina koja je uslijedila bila je tisina prokletih. Napokon se javi Moos od Monarch-
McDowella.
- Boe moj, on e nam nedostajati.
- Znaci, sloni smo? - upita Warren Pease.
220
- Naravno, sloni smo, stari prijatelju - zakljuci Doozie, dok su mu oci iskazivale nevinost.
Postoji li neki drugi put kojim bismo mogli krenuti?
- Svi putovi vode do moje prelijepe banke na Beacon Hillu! - vrisne Brickv. - On je mrtav!
- On bi mogao znaciti previse bilo kome medu nama - zajeci Smvthington-Fontini. - Jedan
sef kriminalaca u srcu obavjestajne slube, pogotovo onaj tko nas poznaje, mogao bi u nas
uprijeti prstom.
- Tko e rei ono sto treba rei? - vikne Moose. - Do vraga, netko to mora rei!
- Ja u - zakljuci monotono Froggie. - Vincent Mangecavallo mora, sto je prije mogue,
postati pokojni Vincent Mangecavallo. ... Mogua je jedna strahovita nesrea, naravno,
nista ni izdaleka sumnjivo.
- Ali... kako? - upita dravni tajnik.
- Moda vam ja mogu objasniti - rece Smvthington-Fontini, duboko udisui cigaretni dim.
- Ja sam jedini vlasnik industrije Milano-Fontini, a gdje bi se, ako ne u Milanu, mogli nai
kadrovi nezadovoljnika koje moji podredeni mogu nagovoriti za nekoliko stotina milijuna
lira? Recimo to tako... Ja to mogu urediti.
- Hrabar mladi!
- Dobar covjek!
- Bit e to sjajna predstava!
- Kad sve bude gotovo - uzvikne Warren Pease kojemu je lijevo oko sada mirovalo -
Predsjednik e nam dodijeliti odlicje zahvalnosti! Na jednoj neupadljivoj ceremoniji,
naravno.
- Kako je taj tip uope mogao proi kroz preslusavanja -upita bljedoliki stanovnik Nove
Engleske. - Nisam to ocekivao.
- Nemam ni najmanju elju to doznati - objasni nekadasnji predsjednikov cimer. - Ipak,
ako je rijec o imenovanju prilagodljivoga gospodina Mangecavalla, smijem li vas podsjetili
da je to bila odluka istranoga odbora novoizabranog Predsjednika, i da veina njegovih
clanova sjedi za ovim stolom? Siguran sam da ste svi vi vjerovali kako on nee preivjeti
ispiti-
221
vanje u Senatu, ali preivio je, i sad smo na onome na cemu smo. ... Gospodo, vi ste
odgovorni sto je jedan mafijaski kum postao direktor Centralne obavjestajne agencije.
- To je prilicno grubo receno, stari prijatelju - primijeti Doozie, ispruivsi bradu. - Konacno,
svi smo isli u istu skolu.
- Sam Bog zna da me to boli, Brickv, ali shvatit ete kako je moja dunost zastititi nasega
momka; to mi je posao i casna dunost.
111
- On nije isao s nama u skolu. Nije bio ni clan nasega studentskoga bratstva.
- Zivot nije sklon veini nasih ljudi, Brickv - dometne Froggie, dok su mu oci hladno
promatrale dravnog tajnika. - Ali kako je bilo mogue da ti pokusavas zastititi nasega
momka u Ovalnom uredu tako da aludiras na nasu odgovornost glede Mangecavalla,
odgovornost koju bi mi spremno i odlucno odbacili?
- Pa - pouri dravni tajnik, cije se lijevo oko opet pocelo trzati - vidjet e se kako stvari
stoje, jer mi imamo potpun zapisnik sastanka istranoga odbora.
- Kako, kad nije bilo tajnika niti su vodeni zapisnici? - eksplodirao je Brickv, bljedunjavi
bankar iz Nove Engleske.
- Glasovi su snimani, momci! - objasni sef State De-partmenta saptom.
- Sto?
- Jesam li to dobro cuo ovoga kurvinoga sina iz dobre obitelji? - vrisne Moose. - Kae da
smo snimani!
- Cime, za ime boje? - upita Doozie. - Nisam vidio nikakve uredaje!
- Mikrofonima koji su bili aktivirani glasom - rece dravni tajnik, tak malo glasnije. - Dolje,
ispod stola, gdje god ste se sastajali.
- Sto to znaci, "gdje god smo se sastajali"?
Lica oko stola sledise se od zapanjenosti, a zatim se javise glasovi jednoga po jednoga,
kako im je istina ulazila u glavu.
- U mojoj kuP.
- U mojoj kolibi na jezeru?
- Na mom posjedu u Palm Springsu?
222
- Po uredima, ovdje u Washingtonu?
- Svugdje - prosape Warren Pease. Lice mu je pobijelilo.
- Kako ste to mogli uciniti? - rikne Smythington-Fonti-ni, ciji se sal nakrivio dok je
cigaretom mahao kao sabljom.
- I to je ta obveza casti i dunosti - javi se plavokosi Froggie. - Ti, nepopravljivo kopile,
nemoj se nadati da es ikada vise igrati u mojem klubu.
- A ja ti predlaem da odustanes od prisustvovanja nasem razrednom sastanku, prezrena
svrzimantijo! - vrisne Doozie.
- Smatraj da je od ovog trenutka prihvaeno tvoje povlacenje iz Metroplitanskoga drustva!
- izjavi ponosno Moose.
- Ali ja sam njegov pocasni predsjednik!
- Ne vise. Ve ovu vecer imat emo u ruci podatke o tvo-me sokantnome ponasanju.
Recimo, o seksualnom zlostavljanju, kako muskaraca tako i ena. A tako sto ne moemo
tolerirati. Ne u nasemu drustvu.
- Otpada i svaka pomisao da bi ubudue svoj bijedni brodi mogao sidriti u nasemu jaht
klubu - izjavi Smvthie. - Prljava mornarcino.
- Moose, Froggie, Doozie - i ti, Smvtie! Kako moete to uciniti? Napali ste moj ivot, sve
sto mi je najdrae na svijetu!
- Na to si morao prije misliti...
- Ali ja nemam s tim veze. Za ime Boje, nemojte unistavati glasnika zato sto vam je
donio glas!
- Tu ima necega obiteljskoga - rece Brickv. - Moda komunjarska i ruicasta propaganda.
- Ne, ja vjerujem da je japanska - objasni Moose - a to je jos gore! Japanci tvrde da su
nasi hladnjaci preveliki za prodaju, a nasi automobili preveliki za njihove ceste. Zar ne bi
mogli graditi vee kue i sire ceste, ti prokleti protekcionisticki licemjeri?
- Nista od toga, prijatelji - vikne dravni tajnik. - Posrijedi je istina!
- Kakva istina? - upita Froogie.
- O glasu i glasniku. On je podmiivao posluitelje i vrt-liiic, da ugrade uredaje!
223
- O cemi petljas, Benedicte Arnolde? - vikne Doozie od Petrotoxica.
112
- To je to - to je on\ Arnold!
- Koji Arnold?
- Arnold Subagaloo, predsjednikov sef staba!
- Nikad nisam izgovorio njegovo ime. Niti itko medu nama. Sto je posrijedi?
- On je poslao glas... preko mene! Kako bih inace ista znao o snimanjima aktiviranim
glasom? Nebesa, ja ne znam pokrenuti ni svoj videorekorder.
- Sto je taj Subaru ucinio? - ponovi pitanje bljedoliki bankar iz Nove Engleske.
- Ne, to je marka automobila - objasni dravni tajnik. - On se zove Subagaloo.
- Je li to onaj hladnjak? - upita Moose od Monarch-McDowella. - Sub-Igloo je vraski dobar
uredaj i morao bi se nalaziti u svakom malom japanskom kuanstvu.
- Ne, to je Subzero. A ovaj je Subagaloo, sef staba.
- Onaj bistroumnik iz Wall Streeta? - upadne Smvthing-ton-Fontini. - Prije nekoliko godina
bio je vrlo zabavan na televiziji. Mislio sam da bi mu morali dati njegov vlastiti sou.
- Zao mi je, Smvthie, on je otisao. To je bilo prije, s drugim Predsjednikom
- Da, da - sloi se nauticar. - Onaj zgodni momak iz kina, s osmijehom zbog kojega je
moja ena ludila... ili nije bila ena nego ljubavnica, ili ona mala iz Milana? Iskreno, nikad
nisam razumio sto je govorio, osim kad je citao.
- Onaj o kome ja govorim je Arnold Subagaloo, sef staba ovoga predsjednika.
- Sigurno da to nije netko od nas, s takvim imenom.
- On je bio taj koji mi je rekao da vas obavijestim o snimanju vasih sastanaka. On ih je
narucio!
- Zasto je to ucinio?
- Zato sto je protiv svakoga i protiv svega sto bi moglo biti prijetnja Bijeloj kui - ustvrdi
Froggie. - I zato je jos za prijelaznog razdoblja zamisljao sve probleme koji bi mogli iskr-
snuti i poduzeo odgovarajue protumjere...
224
- Na potpuno gospodski nacin! - prekine ga Brickv.
- Prisilivsi nas da ucinimo upravo ono sto cinimo - dopuni misao plavokosi cinik,
namjestajui svoj rucni sat marke Girard-Perregaux. - Eliminirajui Mangecavalla, i
odstranjujui tako problem, mi smo dotakli i Predsjednika. ... Taj Subagaloo je kurvin sin!
- Vjerojatno je pravi kit medu dunosnicima - zakljuci Doozie od Petrotoxica. - Moda sjedi
u desetak upravnih odbora.
- Kad mu istekne mandat - doda Moose - volio bih dobiti njegov dossier. Svatko tko je tako
lukav vjerojatno je poslan sa samih nebesa.
- Dobro, gospodine tajnice - rece plavokosi Froggie. - Moje je vrijeme ograniceno, a budui
da je Smvthie rijesio glavni problem, predlaem da nas upoznate s drugom teskoom koju
ste ranije spomenuli. Mislim, naravno, na onaj ludacki i bestidni podnesak Vrhovnome sudu
kojim bi Omaha bila predana Ta-cobunnima, ili kako se ve zovu.
- Wopotami - ispravi ga dravni tajnik. - Objasnjeno mi je da su oni ogranak hudsonskih
Mohawka, koji su ih obezvlastili zato sto nisu htjeli izai iz svojih koliba cim bi pao snijeg.
- Ono sto oni jesu ili sto rade u svojim prljavim igluima, to nam ne vrijedi ni koliko jedan
indijanski prdac...
- Ne igluima, nego kolibama.
- Zar se opet vraamo hladnjacima... ?
- Ne, on je sef predsjednickoga staba...
- Mislio sam daje igrao za Chicago...
- Japanci kupuju Chicago...
- Gdje e stati? Ve su kupili New York i Los Angeles...!
- Kupili su Dodgere..."!
- Ne, cuo sam da su kupili Raidere...!
- Mislio sam da sam ja vlasnik Raidera...
- Ne, Smvtie, tvoji su Ramsovi...
113
- Hoete li svi zacepiti usta? - prodere se Froggie. - Tocno za sedam sati imam sastanak u
Parizu. ... Gospodine dravni tajnice, koje ste korake poduzeli da se unisti taj smijesni
podnesak i onemogui bilo kakva javna rasprava o njemu? Sva-
225
; l
ka pojava u javnosti dovela bi do kongresne istrage koja bi mogla potrajati mjesecima... jer
bi svaki manjinski predstavnik tresao svoju utrobu u Senatu i Predstavnickome domu. Ta je
perspektiva nepodnosljiva! Mogla bi nas stajati milijarde!
- Dopustite, prvo u vam priopiti losu vijest - pocne dravni tajnik, pritisui lijevom
rukom glavu, ne bi li primirio neposlusno oko. - Angairali smo najbolje domoljubne snage
ne bismo li nekako obuzdali one sudske seronje koje su pronasle nesto vrijedno u tom
smrdljivom podnesku. Ali bez uspjeha. Cak smo se poceli pitati kako su oni uope uspjeli
dovrsiti pravnicke skole.
- Jeste li pokusali s Goldfarbom? - upita Doozie.
- Najprije s njime, najprije! Ali nije uspio nista.
- Naravno, on je Zidov, pa ga nisam mogao pozvati na rucak u Onion Clubu, ali bio je
prokleto dobar obrambeni igrac. ... Zar nije kod njih mogao pronai bilo kakvu prljavstinu?
- Nista. Sam Mangecavallo rekao mi je da je Huriccane izgubio, citiram ga, "svoje spekule".
Cak je ustvrdio pred Vincen-tom da Gromoglavi poglavica ne moe biti nitko drugi do li
kanadska Velika noga ili himalajski jeti, onaj odurni snjeni covjek.
- Zlatni Goldfarb je proslost - rece tunim glasom sef Petrotoxica. - Prodat u svoje
dionice "Hurricane" vakae gume cim to bude mogue. Mama i tata uvijek su mi govorili
da treba predvidjeti dogadaje na tristu.
- Molim! - drekne plavokosi Zenith i jos jednom namjesti svoju zlatnu uru dok je
promatrao dravnoga tajnika. - Kakva je dobra vijest, ako je uope ima?
- Jednostavno receno - odgovori Pease, cije se lijevo oko odjednom smirilo - uskoro
pokojni direktor Agencije pokazao nam je put. Prizivnici indijanskoga podneska - neki
Gromoglavi poglavica i njegovi odvjetnici - moraju pristupiti Vrhovnome sudu zbog
usmenoga ispitivanja prije nego sto sud ista odluci.
- I onda!
- On nikad nee tamo dospjeti... oni nee nikad tamo dospjeti.
- Sto?
226
- Tko?
- Kako?
- Vinnie Bam-Bam posluio se svojim mafijaskim vezama. On e ih srediti.
- Sto?
- Tko?
- Kako?
- Pustit emo s uzice neke nase specijalne snage... od kojih su mnogi jos iza resetaka... i
programirati ih da dokrajce (iromoglavoga i njegove suradnike. ... Vidite, Mangecavallo, to
jest uskoro pokojni Mangecavallo, bio je u pravu. Unistite li uzrok, unistavate i posljedicu.
- Cujmo, cujmo!
- Dobra predstava!
- Prokleto dobar scenarij!
- Uz to, poznato nam je da su taj kurvin sin Gromoglavi i njegovi komunjarski pomonici u
Bostonu. Preostalo nam je jos pronai to pokvareno, nedomoljubno drustvance.
- Ali moete li to uciniti? - upita ledeni Froggi, koji je ve kretao za Pariz. - Dosad niste bas
mnogo ucinili.
- Prakticki, sve je ve ucinjeno - odgovori dravni tajnik, cije se lijevo oko odjednom
smirilo. - Onaj uasni tip koji je uhien u Bostonu, Caesar s prezimenom koje se ne moe
izgovoriti, smjesten je u izoliranu kliniku State Departmenta u Virginiji, gdje e, kako se to
kae, "biti ispaljen na Mjesec", odnosno dobit e injekciju seruma istine. Prije kraja ovoga
114
dana znat emo sve sto on zna. Smvthie, ti se moes odmah poceti pripremati za svoj
posao.
- To emo... srediti.
Algcrnon Smvthington-Fontini izasao je iz svoje limuzine na iiii|iievjerojatnijem moguem
mjestu. Bila je to oronula benzinska crpka u okolici Grasonvillea, Marvland, ostatak onih
dana ktttl su onamo ranim jutrom dolazili farmeri napuniti spremnike, n zali ni su satima
pricali o vremenu, padu cijena na tristu i lioimjvisc o prodoru novih prehrambenih
industrija koje su im
227
zagorcavale ivot. Smvthie se javi vlasniku koji je sjedio u rascupanoj pletenoj stolici pokraj
ulaza. - Dobar dan - rece.
- Hej, lijepi mladiu. Udi unutra i poslui se telefonom. ... Ostavi novac na tezgi, kao sto je
uobicajeno. I, kao uvijek, ja te nisam vidio nikad u ivotu.
- To je diplomatska sigurnost, shvatit es.
- Pricaj to svojoj eni, a ne meni.
- Ma nemoj! - Smvthington-Fontini produi unutra. Skrene ulijevo, gdje je bila razbijena
prljava tezga od plastike. Na njoj je bio telefon, star nekoliko desetljea. On podigne
slusalicu i pocne okretati brojcanik. - Nadam se da je trenutak pogodan - rece u sebi.
- Ah, Signor Fontini! - odgovori glas s druge strane. - Cemu dugujem tu cast? Vjerujem da
je u Milanu sve u redu.
- Izvrsno, kao i u Kalifomiji.
- Sretan sam sto vam moemo biti na slubi.
- Nees biti sretan kad cujes sto je odluceno. Uz ostalo, ta je odluka neopoziva.
- Dajte, sto bi to moglo biti tako ozbiljno? *
- Esecuzione. - &
- Che cosa? Egzekucija? Koga?
- Tebe.
- Mene? ... Kurvini sinovi! - zavapi Vincent Mangecavallo.
- Moramo raspraviti o aranmanima. Predlaem brod ili zrakoplov, s otvorenom povratnom
kartom.
Apoplekticni Vinnie Bam-Bam bijesno je pritiskao gumbe na skrivenome telefonu u svojoj
donjoj ladici. Dvaput se udario do krvi o ostre rubove. Kad je dobio vezu, rece broj hotelske
sobe koja mu je potrebna.
- Da? - javi se pospano Mali Joey.
- Mici stranjicu, Joey, cijeli scenarij je promijenjen!
- Sto mi to govorite. ... Jesi li to ti, Bam-Bame?
- Moes se kladiti u grobove svojih predaka u Palermu i Ragusi! Jebeni vilenjaci u svilenim
gaama naredili su da se na-damnom izvrsi esecuzione! Nakon svega sto sam ucinio za
njih!
228
- Salis se! Moda je to pogreska. Oni govore tako ugladenim jezikom da nikad ne znas
ele li te udariti ili poljubiti...
- Basta - zagrmi direktor Centralne obavjestajne agencije. - Cuo sam ono sto sam cuo i to
je sigurno!
- Sranje! Sto da cinimo?
- Smiri se, Mali Joey. Moram nestati neko vrijeme, moda Ijedan, moda dva... jos radimo
na pojedinostima... ali ve ovoga trena ti dobivas novu zadau. I izvedi je kako treba, Joey!
- Kunem ti se majcinim grobom...
- Pokusaj s nekim drugim. Majka ti je bila s tim ve prezaposlena.
- Imam neakinju. Opaticu...
- Onu koja je bila izbacena iz samostana, sjeas li se? Zajedno s jebenim
vodoinstalaterom.
115
- Dobro, dobro! Moja teta Angelina... umrla je nakon sto je pojela morske skoljke, ali vee
svetice od nje nije bilo. Kunem se njezinim grobom.
- Bila je predebela...
- Ali je bila svetica, Bam-Bame, zaista svetical Nije ispustala krunicu iz ruku.
- Nije imala drugoga posla. Ali dobro, prihvaam tvoju tetu Angelinu. Jesi li spreman
prisegnuti nad njezinim svetim grobom?
- Neka bi me svi vrazi odnijeli ako zgrijesim!
- To je dobro - rece Vincent Francis Assisi Mangecavallo. - Sutit es o svemu sto ti budem
rekao.
- A ja zahvaljujem Bogu na tvome vodstvu, Bam-Bame. Kome moram skratiti ivot?
- Upravo obratno, Mali Joey. Cuvat es njihove ivote! ... Zahtijevam da se nades s
Gromoglavim i njegovim suradnicima, jer sam odjednom postao zagovornik njihove stvari.
Te su manjine bile gaene predugo i precesto. To je nepodnosljivo.
- Vjerojatno si sisao s uma!
- Ne, Mali Joey, oni su.
229
15
Desi-jedan i Desi-dva upadose u apartman "Ritz-Carltona" spremni za bitku. Devereaux
ispusti casu s martinijem, a Jennifer Redwing baci se na pod, moda, genetski uvjetovano,
spremna na najgore od bijeloga covjeka.
- Dobro ucinjeno, pobocnici! - zaurla MacKenzie Haw-kins u jelenjskoj koi, iza kojega je u
apartman usao i preplaseni Aaron Pinkus. - Nema nikakvih dokaza o neprijateljskome
djelovanju pa moete biti voljno - rece Hawk. - Ali ne mlitavo, narednici! - D-jedan i D-dva
hitro se ukrutise, jos uvijek odjeveni u svecana odijela s bijelom leptir-kravatom. - To je
ve bolje - pohvali ih Hawk. - Ali ostanite budni! Budite spremni jurisati!
- Sto sad hoete rei? - upita Desi-jedan.
- Trenutna pokornost prvi je znak pripreme protunapa-da. Zaboravite ovoga dugonju, on je
beskoristan, ali pazite na enu! One ispod suknje cesto nose granate.
- Ti pretpotopni kurvin sine - vrisne na njega Jennifer, diui se i popravljajui izgled kose i
haljine. - Barbare! Relikvijo petorazrednih filmova, sto si umisljas?
- To je gerilska taktika - objasni Mac svojim pobocnicima. - Druga etapa, nakon etape
pokornosti, pocinje galamom - time oni odvlace vasu pozornost i istovremeno izvlace iglu
osiguraca.
- Iscupat u ti iglu osiguraca ravno iz glave, ti bezveznja-ce! Kako se usudujes nositi tu
odjeu?
- Jeste li je vidjeli - promrmlja Hawk, premeui cigaru u ustima. - Ona mi pokusava
skrenuti pozornost; pripazite na njezine ruke, momci. Ove izbocine na njenoj prednjoj
strani, to su vjerojatno plasticni eksplozivi.
231
- Mogao bih je pretraiti, generale! - vikne Desi-jedan, ociju uperenih na mjesto pretrage.
- Sto mislite?
- Ucinite li jos jedan korak - vikne Jennifer, izvlacei iz torbice obrambeni sprej - ostat ete
slijepi barem mjesec dana - priprijeti ona, masui opasnom bocicom izmedu dvojice
svecano odjevenih pomonika i njihova sefa u odjei Wopota-mia. - Pokusate li sto, morat
ete odmah zvati u pomo!
- A sad u ja stupiti u akciju - prekine je Sam Devere-aux, gurnuvsi nogom razbijeno
staklo na sagu.
- Stanite na trenutak! - zagalami Aaron, namjestajui naocale s celicnim obrubom i
promatrajui ljupku enu broncane boje koe. - Ja vas poznajem. ... Prije sedam ili osam
godina... Harvard, "Pravnicka revija", jedna od najboljih diplomantica u svom godistu... sa
sjajnom analizom cenzure u okvirima ustavnoga zakona.
- "Nannvine ludosti", tako mi Boga! - javi se i Deve-reaux, ulijevajui sebi novi martini.
- Smiri se, Samuele.
116
- Zar smo opet na "Samuele"?
- Zavei, Odvjetnice. ... Da, gospodine Pinkus, tada ste razgovarali sa mnom i ja sam bila
jako polaskana vasim zanimanjem.
- Ali odbili ste nasu ponudu - zasto?... Dakako, ne morate mi odgovoriti jer me se to ne
tice, ali ipak sam radoznao. Raspitivao sam se kod mojih suradnika za koju tvrtku iz Wa-
shingtona ili New Yorka radite... otvoreno govorei, elio sam ih nazvati i rei im koliko su
sretni zbog vas. Washington i New York uobicajeni su ciljevi najbistrijih, premda se ja s tim
ocito ne slaem. Ipak, sjeam se da ste bili u jednoj maloj, ali uglednoj tvrtki iz Omahe.
- Odatle sam dosla, gospodine. Kao sto ste moda shvatili, ja potjecem iz plemena
Wopotami.
- Napola sam to vjerovao, iako sam se svojom drugom polovicom iskreno nadao da to nije
tocno. Zivot bi u tom slucaju bio manje kaotican, koliko je to uope mogue.
- Ali nije, gospodine Pinkus. Zovem se Jennifer Redwing i ki sam Wopotamia. Na to sam
vrlo ponosna.
- Ali gdje ste se, do vraga, upoznali sa Samuelom?
- U dizalu, jutros, u hotelu "Cetiri godisnja doba". Bio je vrlo umoran; izjavio je da je
iscrpljen i dao je vise glupih primjedbi.
- I, zar je to bio dovoljan povod da se sad s njime pojavite ovdje, gospodice Redwing?
- Usla je u moju kuu - prekine ga Devereaux. - Ispricao sam joj se, cak sam umjesto nje
dao napojnicu vrataru, a onda sam cuo ovu ludu osobu kako daje moju adresu taksisti! Sto
biste vi ucinili, Aarone?
- Ocito, slijedio bih vas do vase kue.
- To sam i ucinio.
- Otisla sam do njegove kue, gospodine Pinkus, zato sto je to bila posljednja adresa do
koje sam mogla doi, a koja se ticala ovoga zatucanoga stvora koji stoji pokraj vas!
- Ljutita mala drebica, nije li? - primijeti Hawk.
- Da, generale Hawkins - jer to ste jamacno bas vi. Ne, generale, ja nisam "mala drebica",
sto ete shvatiti kad izravnam s vama racune. U sudnici ili izvan sudnice, sredit u vas!
- Verbalni delikt, narednice. Budite spremni.
- Zaveite, vi najgluplja faco na najrunijemu totemu. Inace ovaj ogrtac ukrasen
stakalcima koji nosite, prica o jednome bizonu koji je bio preglup da pobjegne oluji. Vrlo
prikladno.
- Hej, Jennifer - upadne Sam ispijui martini. - Smiri se. Sjeti se korporativnoga
skrbnistva.
- Da se smirirrP. Cim ga pogledam htjela bih vristati.
- Molim, trenutak - rece Pinkus podiui ruku. - Mislim da nesto moramo razjasniti. -
Ugledni odvjetnik okrene se Samu. - Kakvo "korporativno skrbnistvo"? Sto ste to napravili?
- To je bio mali pm bono savjet, Aarone. Vi biste to odobrili.
- Vi i moje odobrenje mogli bi se uz ovakav stjecaj okolnosti iskljucivati. Moda biste mi
objasnili, gospodice Redwing?
- Vrlo rado, gospodine Pinkus. Osobito radi vasega drugoga gosta, generala Neanderthala.
Moete mu to i prevesti, ali sumnjam da e ista razumjeti.
232
233
- To je doista jezgrovito - primijeti Aaron ciji se izraz lica jamacno nije razlikovao od
Eisenhowerovoga kad je saznao za smjenu MacArthura.
- Zamisao je sjajna, i unatoc brojnim pogreskama koje se ne mogu ni izbrojati, ona je
potekla od vasega slubenika, gospodine Pinkus. To mu moram priznati.
- Ucinak dobroga odvjetnika pocinje njegovom korisnos-u, gospodice Redwing.
- Zaista? Nikad to ne bih pomislila. ... Zasto. Samo pitam, naravno.
- Zato sto on - ili ona - stjece time povjerenje u svoje sposobnosti. Nema potrebe da se
neciji osjetljivi ego hrani pohvalama drugoga. Unajmite ovu djevojku ili ovog momka; ni
jedno od njih nee se zbuniti stvarnim ili umisljenim neprijateljstvom.
117
- Mislim da sam nesto naucila...
- To i nije jako originalno. Nemojte se uvrijediti, ali moram napomenuti da je nas general
rekao gotovo isto sluei se vojnickim jezikom. Zbunjivanje neprijateljstvom... onaj koji je
slabiji mora pritom nesto pokusati, a jaci samo vreba, spreman djelovati.
- Zar usporedujete toga majmuna sa mnom...
- Slusaj, ti mala indijanska drebice... , -
- Molim vas, generale!... Spomenuo sam vojnicki jezik, gospodice Redwing. Pretpostavimo
li da se u vasim lijepim grudima doista krio plasticni eksploziv, premda sam duboko uvjeren
da to nije slucaj, nas je general tek pokusao upozoriti svoje pomonike da budu budni i da
se ne daju zbuniti neprijateljstvom. Jednadba je vrlo jednostavna.
- Sto hoete rei time, da se ne bismo smjeli zbuniti onim sto ovdje vidimo? - javi se Desi-
jedan.
- Zavei!
- Samuele, prestani! ."
- Sinko, prolijevas pie...
- Draga gospodice Redwing, hoete li objasniti sto se to rodilo u glavi moga namjestenika,
koji to, trenutacno, bas i nije...
- Sasvim jednostavno, gospodine Pinkus. Budui da je pleme Wopotami registrirani
udrueni entitet, u ovom trenutku
234
uspostavlja se potpisima opunomoenoga Vijea staraca skrbnistvo, dok tijela koja se
spominju u nekim prijasnjim dokumentima nemaju vise nikakvih ovlasti. Krae receno,
imenovani izvrsitelji toga skrbnistva moi e djelovati kao jedini kolektivni odvjetnik
plemena.
- To mi sve zvui jako pravnicki uceno, mala gospodice - javi se Hawkins. Sto to znaci?
- Generale - odgovori Jennifer Redwing uz ledeni pogled - to znaci da nitko, ponavljam
nitko, osim izvrsitelja toga skrbnistva ne moe donositi nikakve odluke ili ulaziti u bilo
kakve dogovore koji se ticu plemenskih interesa ili uivati od toga bilo kakvu korist.
- Ta je zastita vraski dobro zamisljena - rece Hawkins, odbacujui izgrienu cigaru. - Ali
pretpostavljam da je sljedee pitanje: jesu li izvrsitelji pouzdani... bez uvrede, gospodice?
- Potpuno pouzdani, generale. Medu njima su dva odvjetnika, vise lijecnika, predsjednik
jedne medunarodne zaklade, jedan ili dva burzovna mesetara i jedan ugledni psihijatar koji
bi vas jamacno trebao pregledati. Uz to, oni su svi potomci plemena Wopotami, i napokon,
ja sam predsjedateljica i predstavnica za javnost toga tijela. Imate li jos kakvih pitanja?
- Da, jos jedno. Odgovara li to eljama Vijea staraca?
- Sigurno. Oni slijede nase savjete, a mi se ne damo omesti. Kao sto moete jasno vidjeti,
generale Hawkins, ako sa svojim ludim i razornim naumom ucinite jos jedan korak, mi
emo, a ne vi, imati svu potrebnu mo da svedemo na minimum stetne posljedice za jedan
nevini narod, kojega ste drsko pokusali izrabiti. Ukratko, vasa je igra zavrsena, manijace.
Izraz na Hawkovom licu nije govorio samo o njegovoj boli nego i o dubokoj rani. Cinilo se
kao da ga je odbacio upravo onaj svijet u koji je uloio brigu i ljubav. Bio je odbacen, on,
ojadeni i ostavljeni starac, napusteni borac koji se dostojanstveno odbio predati. -
Oprastam vam vase neutemeljene sumnje i neobuzdani jezik - zakljuci on tiho. - Vi ne
znate sto cinite.
- Oh, Boe!
- Bilo bi bolje govoriti o navodnome sinu Bojemu - predloi Devereaux, vraajui se baru.
235
- Heneral, treba li pomo? - javi se Desi-Dva.
- Moda bi ovi gringosi trebali otii odavde? - dobaci D-jedan. - I to, kroz prozor?
- Ne, gospodo - usprotivi se Hawkins tihim oalosenim glasom. - Ova velika ena preuzela
je zapovjednistvo, i najmanje od svega sto bih elio je sprijeciti je u toj strasnoj
odgovornosti.
- Evo dokle smo dosli - upadne Sam, hvatajui prstom jednu maslinu u martiniju.
118
- Sinko, ti me doista pogresno ocjenjujes...
- Ti si mi stavio ovu, Mac. Ne mogu je nikako uhvatiti.
- Gospodice Redwing. - Hawk joj se obratio uz kratki naklon, kao visi casnik sebi ravnome.
- Postujem i razumijem vasu nepovjerljivost s obzirom na moje sudjelovanje u slucaju
Wopotami. Sredimo to sada. Kao usvojeni sin plemena, prihvaam sve odluke mudroga
Vijea staraca. Nije vano hoe li mi to koristiti, ali elim da pravda bude ucinjena.
Jennifer Redvving ostane zaprepastena. Zestoka borba s megalomanskim gorostasom svela
se na milovanje slatkoga, ali povrijedenoga kunoga psia.
- Pa... generale... doista ne znam sto bih rekla. - Jennifer pogladi svoju kosu obrambenom
gestom, trenutno posramljena sto je morala izmjeniti pogled s ranjenim bivsim
suparnikom. - Molim vas, pokusajte me razumijeti, gospodine - pocne ona, prisiljavajui se
ne pogledati toga staroga vojnika koji je toliko toga dao za svoju zemlju... za njihovu
zajednicku zemlju. - Osjeam se zastitnicki, moda previse zastitnicki glede svoga
plemena, zato sto je nasa povijest prepuna nepravdi, sto je slucaj i s ostalim americkim
Indijancima bilo gdje. Ako ste vi posrijedi, pogrijesila sam i zato se ispricavam. Molim vas,
prihvatite ispriku.
- Gotov je! - vrisnuo je Devereaux, iskapljujui martini. - Divlji lav pretvorio se u
umiljatoga psia.
- Samuele, dosta! Zar nisi cuo sto je covjek rekao*?
- Cuo sam to ve u stotinu varijanti.
- Zavei, savjetnice! On je veliki covjek, uostalom pristao je na sve sto sam zatraila.
Pokusaj se sjetiti vlastitih rijeci, ako
236
ti alkoholizirani mozak to dopusta. Jedne bitne istine, sjeas li se?
- Zaboravila si na zaobilazne putove, Odvjetnice - rece Sam prilazei baru. - Momci, pred
nama su ceste pune rupa.
Dakako, u tom je trenu morao zazvoniti telefon. Tresui glavom podjednako zbog
razdraenosti kao i bijesa, Aaron Pinkus pristupi stolu na kojem se nalazio antipaticni
aparat. - Da?
- S kime to sada razgovaram? - javi se piskutavi glas s druge strane. - S velikim
pravnikom ili s ratobornim generalom u Geronimovoj odjei?
- Ja sam Aaron Pinkus, i odvjetnik sam, ako time odgovaram na vase pitanje.
- Sasvim dobro, Zidove. Pronasao sam po vasoj limuzini.
- Molim?
- Dobro, to je duga prica koju bi trebalo cuti, ali Bam-Bam ne voli duge price i, govorei
istinu, ti nemas mnogo vremena.
- Ne razumijem sto govorite.
- Znas, prije mnogo godina taj me je murjak uhvatio, ali kasnije smo sklopili primirje. On
ima jako mnogo prijatelja i sada su brojni crni i bijeli u potrazi za tobom, capiscel
- O cemu to govorite?
- Moda bih onda trebao razgovarati s divljakom? Reci mu neka izvadi cigaru iz usta i dode
da ga cujem.
- Vjerujem da je ovo za vas, generale - rece Pinkus, ok-renuvsi se s oklijevanjem. - Neki
cudan mladi koji govori kao pile - barem ja zamisljam da bi tako moglo govoriti pile.
- Juris! - vikne Hawk i krene brzim koracima do telefona. Zatim pokrije slusalicu rukom i
obrati se ostalima. - Stari vojnici nikada ne umiru! ... Jesi li to ti, Mali Josephe?
- Moram s tobom razgovarati, fazool. Sve se promijenilo. Ti vise nisi los momak, ali te zato
slijede losi momci.
- Budi malo jasniji, Josephe!
- Nemam za to vremena, fazooll Veliki covjek htio bi se s tobom vidjeti za dan ili dva, ali
trenutno se mora pretvarati da je mrtav, pa sam mu ja veza.
- Pretvarati da je mrtav, Josephe...?
237
119
- Kunem se grobom tete Angeline. To je onaj mocvarni rat u Washingtonu i veliki je covjek
privremeno izgubio. ... Rekao mi je da ti kaem da je onaj tip kojega si onesposobio, ali ga
nisi dovoljno premlatio u hotelskome predvorju, sada u nekoj kemijskoj tvornici u Virginiji
gdje govori sve sto mu je poznato. Sada se ve zna da si ti sa svojim ljudima u Bostonu -
evo, tako sam zapisao - i na tebe su ve poslali SF.
- SF? Hanibale u slonovskome govnu! Rekao je SF?
- Nisam pogrijesio jer je on to ponovio barem tri puta, a ja ne znam sto to znaci.
- To su najgore ivotinje, Mali Josephe. Ja sam ih poducavao pa bih trebao znati. SF znaci
Special Forces, specijalne snage koje se sastoje od nepopravljivih tipova. Kada krenu na
zadatak, ubijaju svakoga osim kuhara i dadilja.
- A sada su krenuli na tebe i tvoju skupinu, fazool. Potrosio sam trideset i jednu minutu
dok te nisam pronasao... koliko e trebati tim jebenim komandosima kad jednom stignu u
Boston, ako ve nisu stigli? Odmah nestani i nazovi me kad budes bio izvan njihova
dosega. ... I nemoj se sluiti onom limuzinom koju e oni odmah prepoznati! Joey odloi
telefon, a Hawk se vrati svojim trupama.
- Evakuirajte se! Objasnjenja ete dobiti kasnije, sada za njih nema vremena. Pomonici,
ukradite dva automobila na hotelskom parkiralistu i cekajte nas na jugoistocnome uglu. Va-
r> mos! - Desi-jedan i Desi-dva su odjurili, a Mac je strogo pogledao Aarona Pinkusa, zatim
Sama Devereauxa i napokon Jen-nifer Redwing. - Sigurno me elite upitati zasto se borim
protiv laljivosti onih mesetara, bez obzira jesu li oni djelovali prije
sto godina ili danas. Zelim biti jasan, do vraga! Jedna nevidljiva i neizabrana vlast, koja
stoji iza nase vlade pustila je s uzice krdo psihopata s jednom jedinom zadaom zbog koje
sada krue ulicama. ... Ta je zadaa: ubojstvo svih nas. Zasto? Zato sto smo na javu izvukli
sablast zlocina ucinjenoga protiv nevinog i manipuliranog plemena prije vise od stotinu
godina, zlocina koji bi manipulatori morali okajati milijardama dolara!
- Vrag neka nosi tvoje istine! - upadne Devereaux dok je izlijevao martini u slivnik. -
Gubimo se odavde!
238
- Zovimo policiju, generale! Ja sam cijenjen covjek u Bostonu. Sigurno bi nas zastitila.
- Zapovjednice Pinkus, u ovoj borbi bez pravila civilne su vlasti bezuspjesne. Kako mislite,
do vraga, da sam dizao u zrak skladista od Normandije do Kai Songa?
- U to jednostavno ne mogu povjerovati - rece Jennifer, pokusavajui ostati mirna. Ne
elim u to povjerovati!
- Ne elis u to povjerovati, ti mala indijanska drebice? Moda bih te trebao podsjetiti na
one kompanije koje su, nekada davno, nagovorile tvoje pleme da se iz ravnica Srednjega
zapada preseli na mnogo bolja zemljista - a ono sto su nasli bilo je pusto tlo na kojemu se
njihova stoka posmrzavala? Izmedu onoga i ovoga nema razlike!
- Isuse! - vrisne Jennifer i pojuri do spavaonice.
- Sto to radis? - vikne Devereaux.
- Brinem se za tvoju majku, idiote!
- Naravno - rece Sam trepui. - Ima li negdje kave?
- Nemamo za to vremena, mladiu!
- Sammy, pomozi gospodici Redwing!
- Konacno sam barem prestao biti Samuel...
- Mislim da nemamo izbora - zakljuci Aaron Pinkus.
Petero bjegunaca iz "Ritz-Carltona" stajalo je jedno pokraj drugoga na jugoistocnome uglu
hotela, cekajui da se pojave Desi-jedan i Desi-dva. Smijesili su se naivno prolaznicima,
kako svojim ponasanjem ne bi pobudili sumnju. Jennifer je pridravala Bleanoru, koja je
pokusavala zapjevati "Indijanski ljubavni zov".
- Prestani, majko! - prosape Sam.
- Takvu sam ker oduvijek eljela...
- Prestani, mamice. Ona je moda bolji pravnik od mene, a tebi se to sigurno ne bi svidalo.
- Nemoj biti tako ostar. Polovicu onoga sto govoris ne mogu razumjeti.
120
- I ne trebas me razumjeti, majko. To su pravne...
- Tiho! - zapovijedi Hawk koji je bio najblii uglu zgrade, dok je Pinkus stajao uz njega.
Jedan lincoln primakao se
239
nadstresnici hotela, dok su se gotovo istovremeno ukradenim automobilima pribliili Desi-
jedan i Desi-dva. - Nitko da se nije maknuo! - nastavi Hawk izdavati zapovijedi, dok su on i
Aaron promatrali kako cetvorica u crnim ogrtacima izlaze iz lincolna, jedan s prednjega i
trojica sa stranjega sjedala. Automobil je odmah odjurio i zaustavio se pred ulazom u javni
park. - D-jedan, ovamo! - rece Hawk tiho. - Proslijedite dalje zapovijed po lancu! - doda.
- D-jedan ovamo!
- Desi! Ti sa zubalom i zguvanom kosuljom dodi ovamo! - nastavi Devereaux. - Podi do
Maca!
- Sto elite, Heneraf!
- Vidis li ondje onaj automobil? Onaj kod ulaza u park?
- Sigurno da ga vidim. U njemu sjedi jedan gringo.
- Zelim da ga imobiliziras, a auto onesposobis, jesi li razumio?
- To nee biti tesko. Uspavat u ga, a ice iscupati; cinio sam to svake noi u Brooklvnu.
Osim ako ga ne elis mrtvoga, jer time se, iskreno receno, ne bavim.
- Niposto! Zelim im samo poslati poruku. Oni nas namjeravaju dignuti u zrak, a ja im hou
rei da to ne mogu uciniti!
- Kad to ucinim, Heneral, sto jos?
- Vrati se u hotel, u apartman gospodina Pinkusa, ali cuvaj bokove. Cetvorica ljudi u crnim
ogrtacima namjeravaju unistiti sve nas. ... Dok se ti ne pojavis gore ja u se vjerojatno
obracunati s trojicom, a ti se pobrini za cetvrtoga.
- Hej! Salite se! Ja u srediti trojicu, a vi jednoga!
- Cijenim tvoj borbeni duh, mladiu.
- A sto e uciniti Desi-dva?
- Objasnit u to - rece Hawkins, okreui se Aaronu Pinkusu.
- Recite mi, zapovjednice, imate li neko mjesto koje nikome nije poznato, nesto kao
skroviste u koje biste se mogli skloniti s nekom...
- Jeste li ludi? Vi ne poznajete Shirlev!
- Dobro, razumijem. ... Ali nesto mora postojati izvan
uhodanih staza, gdje bismo se mogli skloniti na dan ili dva.
- Pa, tvrtka je svojedobno kupila skijasku kolibu u New Hampshireu, s drage strane
granice, zato sto je jedan uvaeni klijent upao u teskoe; snijeg je padao vrlo neredovito...
- Izvrsno! Pridruit emo vam se ondje.
- Ali kako ete znati gdje je to?
- To je jednostavno, Comandante - upadne Desi-jedan. - Desi-dva krade samo automobile
s telefonom. Zapisali smo oba numeros. - Desi-jedan prui komad papira s ispisanim
brojevima. - Vidite li? Moj amigo ima zapisane iste brojeve.
- Vi ste sjajni. Bilo bi mi drago ako biste me posjetili...
- Nemamo vremena za pohvale, zapovjednice - prekine ga Hawk cvrstim glasom. - Nasa
misija nije zavrsena. Uzmite Sama, njegovu majku i indijansku djevojku, te ih povedite do
toga vasega mjesta u New Hampshireu. A sada, krenite! Ja i moj narednik imamo mnogo
posla!
Prva dva crna ogrtaca nikad nisu shvatila sto se zapravo dogodilo. Osiguravajui put za
povlacenje, oni su ostali pokraj izlaznih vrata. Jednoga za dragim zgrabio je Hawk,
onesvijestio ih i strgnuo s njih svu odjeu, ukljucujui i gae. Trei potencijalni ubojica usao
je u Pinkusov apartman, ali je ondje bio onesposobljen chi sai udarcem u stranji dio vrata.
Cetvrtoga i posljednjega ubojicu Hawkins je prepustio svome pomoniku D-jedan. Konacno,
dunost je zapovjednika ulijevati samopouzdanje svojim trupama, pomisli Mac. On je stajao
u sjeni pokraj izlaznih vrata, iza kojih su leali onesvijesteni i razodjeveni ubojice iz
121
Specijalnih snaga. D-jedan je tiho izasao iz dizala i krenuo, takoder tiho, do mjesta
nasuprot Pinkusova apartmana. Iako se cinilo da je protekao cijeli sat, bilo je proslo
zapravo samo osam minuta. Desi-jedan stajao je nepokretno, jedva disui, dok se nisu
otvorila vrata i kroz njih izasao covjek u crnome ogrtacu, drei automat u ruci.
- Iguana, Jose! - zaurla D-jedan, toliko iznenadivsi ubojicu da ovaj nikad nije shvatio kako
mu je oruje izbijeno iz ruke i kako je onesvijesten hitrim, teskim udarcem usred cela.
240
241
- Izvrsno - rece general, izlazei iz sjene - znao sam da ti to moes, sinko.
- Za ime boje, zasto vi to niste ucinili?
- Procjena na mjestu dogadaja, mladiu! Tako svi napredujemo.
- Ali, mogao me ubitil
- Imao sam povjerenja u tebe, narednice. Prvi si na redu za promaknue, ali o tome emo
razgovarati kasnije. Sad moramo skinuti odjeu s ovoga klipana i nestati odavde. Moramo
se usredotociti na ono sto slijedi, sto znaci da se moramo pridruiti ostalima.
- Nema problema, Heneral. Prije nego sto sam dosao ovamo, ja i moj amigo razgovarali
smo telefonom. Kamo god budu otisli, Desi-dva bit e uz telefon u automobilu, pa e mi
moi rei gdje se nalaze.
- Dobra taktika, sinko. - Hawk stane kad je cuo da se otvaraju neka vrata, a zatim i
glasove. Par gostiju, ocito u godinama, izlazio je iz svoje sobe. - Brzo - sapne Mac, saginjui
se da podigne onesvijesteno tijelo s poda. - Dri ga okomito, kao da je upravo povratio.
- On je izasao kroz ona vrata, Heneral, koja su jos uvijek otvorena.
- Krenimo! - Zajedno, Hawkins i njegov pomonik, pocese vui klimavu spodobu do
otvorenih vrata, uz zacuden pogled dvoje gostiju.
- Dolje se slavi velicanstvena svadba, amigosl - rece im Desi-jedan. - Hoete li se
pridruiti?
- Ne... zahvaljujemo - odgovori srednjovjecni gost, pourujui svoju enu prema dizalu.
Skijaska koliba u brdima Hooksetta, New Hampshire, bila je rustikalna i cvrsta, osamljena i
hladna, pa ni u najboljim vremenima ne bi dobila vise od dvije zvjezdice i u najmanje
zahtjevnom vodicu. Ipak, mogla je biti pribjeiste, budui da su u njoj elektricne instalacije,
grijanje i telefon bili ispravni. Uz to, kako je bila udaljena tek nesto vise od sata vonje od
Bostona,
242
Ivrtka Aaron Pinkus Associates je ustvrdila da moe sluiti kao vrlo prikladno izvangradsko
skloniste za odvjetnike ili skupine odvjetnika koji se bave teskim slucajevima. Konacno je
postala lako privlacna da je Aaron odlucio ne prodavati je i postupno je svrhovito
dotjerivati.
- Ozbiljno, moramo vratiti ona dva auta - rece zabrinuli Aaron Hawku, dok su sjedili i jedan
nasuprot drugome u dubokim konim naslonjacima nekadasnjega predvorja. - Svugdje e
biti izvjesene policijske obavijesti.
- Ne treba se plasiti, zapovjednice. Moji su ih pomonici maskirali.
- Nije u tome stvar, generale. To se smatra teskom kradom pa proizlazi da smo Sam i ja,
inace slubenici suda, bili dragovoljni suucesnici. Stvarno inzistiram da ih se rijesimo!
- Do vraga, to su sitnice\ Dobro, rei u narednicima da ih od vezu i parkiraju negdje
pokraj hotela. Sada je mracno, pa nko i budu zaustavljeni, policajci koji to ucine nee ni
znati kako su zavrsili na stranjim sjedalima svojih patrolnih kola, i to bez hlaca. Ha!
- Velika vam hvala, generale.
- A onda mogu ukrasti dva druga automobila...
- Molim vas, to nee biti potrebno. Tvrtka ima stalni ugovor s jednom agencijom za
iznajmljivanje automobila, pa moj vozac Paddy moe ovamo dovesti jedan auto, a njegov
prijatelj drugi.
- Morat e pokupiti moje pomonike. Jos nisam spreman odrei ih se.
122
- Naravno. Uz okolnosti koje ste opisali osjeao bih se mnogo bolje, ako bi ta dvojica bili
ovdje. Evo, napisat u vam mlresu agencije za iznajmljivanje automobila, pa se ondje mogu
Nvi sastati. - Pinkus prui Hawku komad papira.
- Aarone, o svemu se vodi racuna - rece preglasno De-veretuix ulazei s Jenniferom u
planinsku kolibu. - S trnice u llooksellu dolazi gomila hrane, a Red je izrazila spremnost
kuhati.
Ako je mogue, racun plaas ti - doda Pinkus. - Kako si objasnio nasu nazocnost ovdje?
243
- Rekao sam da se ovdje nalazi cijela nasa prva momcad da rijesi sloene probleme oko
neke oporuke.
- Zasto oporuka?
- Oni misle da to zvuci seksi.
- Gospodine Pinkus - prekine ga Jennifer tko zna koji ve put u posljednjih dvanaest sati. -
Ako smijem, posluila bih se vasim telefonom da nazovem San Francisco. Naravno,
troskove razgovora prebacit u na svoj racun.
- Draga moja, vi moete odbiti unosnu ponudu da radite za moju tvrtku, ali nemojte me
ljutiti s tim racunom. Bit ete potpuno mirni u nekadasnjem uredu s druge strane kue.
- Zahvaljujem. - Jennifer se okrene i uputi u drugu prostoriju. Hawkins ustane iz
naslonjaca.
- Same, jesi li vidio moje narednike? - upita.
- Hoes li mi povjerovati da se nalaze u podnoju brda, gdje pokusavaju pokrenuti staru i
zahrdalu skijasku uspinjacu.
- Vrlo su poduzetni - rece Aaron.
- I vrlo glupi - doda Devereaux. - Taj kabel nikada nije bio ispravan. Jednom sam ostao
zarobljen u zraku gotovo sat vremena, a ispred mene je bila takoder zarobljena moja
prijateljica, koja je cijelo vrijeme vristala iz svega glasa. Vratili smo se u Boston cim su nas
oslobodili, tako da nisam s njom otisao u krevet.
- Mislim da ti se to nije dogodilo samo jednom.
- Dajte, Aarone. Sami ste mi rekli da odem iz ureda i ovdje se ispusem.
- Bio si bijesan sto gubis slucaj koji bi trebao dobiti - rece Pinkus koji zatim nacrcka nesto
na komadu papira i prui ga generalu. - Zato sto je sudac bio nesposobni politikant koji nije
mogao slijediti tvoje misli. ... Ako je to bio njegov nacin da se ispuse, onda je sigurno
posrijedi bila inverzija temperature.
- Te pravnicke zavrzlame me ne zanimaju - izjavi Hawk. - Idem potraiti svoje pomonike.
Odlucio sam se s njima vratiti u Boston. Mali Joseph mi je rekao da me eli vidjeti pa mi se
cini kako bi bili dobro da ga iznenadim prije formalne konferencije. - Hawk krene prema
vratima. - Vratit u se ve nekako sam. Htio bih da ovdje imate na raspolaganju oba
automobila.
244
- Izvrsno, generale. Kada gospodica Redwing dovrsi svoj razgovor, potrait u Paddva
Laffertva i rei mu sto treba uciniti.
- Dobra zamisao, zapovjednice.
- Htio bih se ustati i pozdraviti vas, generale Hawkins, ali mislim da to nisam u stanju.
Jennifer zatvori za sobom vrata maloga ureda, sjedne za stol i uzme telefon. Nazvala je
broj svoga stana u San Franciscu. Cim se cuo prvi zvucni znak, s druge strane javi se
njezin brat uzbudenim glasom.
- Da?
- Charlie, to sam ja...
- Do vraga, gdje si bilal Traim te ve nekoliko sati.
- Sve je bilo previse apsurdno, previse nevjerojatno i previse ludo...
- Moes svaku od tih rijeci primijeniti na ono sto sam ja doivio! - prekine je mladi brat. -
Onaj kurvin sin me je prevario, presao je sve nas. Nastradali smo!
123
- Charlie, smiri se - rece mu Jennifer, iako joj je ipak rastao krvni tlak. - Smiri se i govori
polaganije!
- Sestro, ni jedno ni drugo nije mogue!
- Pokusaj, Charlie.
- Dobro, dobro. - Brat u San Francuscu udahne duboko nekoliko puta i pokusa biti
razgovjetan. - Bez moga znanja i da mi to nitko nije rekao, nas ludak, poglavica
Gromoglavi, je prije nekoliko tjedana bio sazvao Vijee staraca zajedno s nekim smusenim
smokljanom od odvjetnika iz Chicaga. On se proglasio jedinim legalnim i apsolutnim
zastupnikom plemena Wopotami za razdoblje od sest mjeseci.
- On to ne moe uciniti!
- On je to ucinio, sestro. Sve je to ovjereno kod javnoga biljenika, autorizirano i priznato
od suda.
- Morao je dati nesto zauzvrat.
- Dao je. Milijun dolara da ih podijele petorica clanova Vijea, i jos nekoliko milijuna da se
podijele svim pripadnicima plemena u roku od sest mjeseci.
245
d- Korupcijal
- Ti to meni pricas!?
- Borit emo se na sudu!
- Osim sto emo izgubiti, pritom es napraviti budale i teske dunike od mojih brae i
sestara.
- Sto hoes rei?
- Za pocetak, sto mislis o stricu Orlovu Oku koji je kupio zemljiste za stare pripadnike
plemena negdje u Arizoni, koje nee dobiti vodovod za stotinu godina, a moda i nikad? Ili
o teti Srninu Nosu, koja je u ime ena uloila novac u naftno polje na uglu 42. ulice i
Lexington avenije u New Yorku? Ili
0 neakinji Antilopinu Papku koja je preuzela kontrolni paket dionica neke tvornice
alkoholnih pia u Saudijskoj Arabiji, gdje ne samo da ne proizvode alkohol, nego ga ni ne
piju?
- Oni su svi stariji od osamdeset godina!
- Da su mentalno sposobni, izjavio je onaj odvjetnicki smokljan iz Chicaga, a potvrdio sud.
- Ne mogu to vjerovati, Charlie. Bila sam s Hawkinsom vei dio poslijepodneva, i nakon
burnoga pocetka on se primirio. Rekao mi je da je nase korporativno skrbnistvo prava stvar
1 da e se on sloiti sa svime sto Vijee staraca odobri.
- Zasto i ne? Pa on je Vijee staraca.
16
Jennifer nije izasla iz maloga ureda planinske kolibe, ona je iz njega izletjela. - Gdje je on?
- upita, dok je iz njezina glasa izbijao bijes usporediv s gromom, a iz njezinih ociju sijavale
su munje. - Gdje je kurvin sin?
- Mislite ocito na Sama - odgovori Aaron Pinkus, nagi-njui se iz konatoga naslonjaca i
upirui prstom prema vratima koja vode u kuhinju. - Rekao mi je kako trai bocu dina,
koju je sakrio na mjesto koje njegovi kolege nii rastom ne bi mogli dosegnuti.
- Ne, ne govorim o tom kurvinome sinu, nego o onome dragoml O onome idiotskom bizonu
svilenasta jezika, koji e uskoro osjetiti ujedinjeni bijes Siouxa i Comancha, predvodenih
bijesom keri NVopotamija.
- Govorite o nasem generalu?
- Moete se okladiti u tuchis ako govorite o njemu!
- Vi govorite jidisom?
- Ja sam odvjetnik, a jezik ide s teritorijem. Gdje je to kopile?
- Pa, mogu vam sve ispricati, s osjeajem olaksanja: on je krenuo za Boston s dvojicom
svojih pobocnika. Govorio je nesto o sastanku s covjekom koji se zove Mali Joseph i koji je,
cini se, ona osoba koja je nazvala u hotel "Ritz-Carlton". Hvala Abrahamu, dva ukradena
automobila upravo su odjurila, i uz Boju pomo bit e vraena bez incidenta.
124
- Gospodine Pinkus! Znate li vi sto je taj uasni, uasni Covjek ucinio?
- Previse uasa da bi mogli stati u srednje veliku enciklopediju. U svakom slucaju, to nisu
svi njegovi uasi, sudei po onome sto mi kanite rei.
246
247
- On je kupio nase pleme!
- Izvanredno! Kako je to mogao uciniti? - Jennifer objasni bostonskome odvjetniku sve sto
je cula od svoga brata Char-lesa. - Mogu li vam postaviti jedno ili dva pitanja, moda tri?
- Naravno - odgovori Jennifer, bacajui se u konati naslonjac pokraj Pinkusa. - Mi smo
gotovi - doda tiho i obeshrabreno. - Zaista smo gotovi.
- To nije neizbjeno, draga moja. Prije svega, rijec je o Vijeu staraca. Oni mogu biti mudri
i veliki ljudi, ali jesu li oni doista imenovani starateljima ad litem plemena Wopotami?
- Da, doslovce tako - prosape Red.
- Bila je to moja zamisao - prizna Jennifer, tek nesto glasnije, rijecima koje su odavale
zbunjenost. - Tako su stekli ponos koji im je prijeko potreban. Ja nikad... nikad... nisam
pomislila da bi se mogli dogovoriti o bilo kojoj znacajnijoj odluci, a da me ne pitaju za
savjet ili, u slucaju moga odstupa, ostale iz nase skupine.
- Shvaam. Jesu li postojali ikakvi dodaci toj odluci o starateljima ad litem, recimo, u
slucaju smrti jednoga ili svih imenovanih? O njihovim nasljednicima, moda?
- Nista. Oni su jos ivi. Moda je to posljedica rijetke dijete bizonskim mesom.
- Shvaam. A postoji li igdje u odredbi ad litem mjesto gdje se moda spominju odabrani
potomci plemena koji bi mogli biti opunomoeni donijeti odluke u ime vaseg naroda?
- Ne, to bi bilo poniavajue. Kao i kod Istocnjaka, Indijancima je strahovito vaan "obraz".
Mi smo jednostavno znali... pretpostavljali smo da znamo... da e, pojavi li se neki problem,
netko od nas biti pozvan. ... Ja, otvoreno govorei.
- Vi govorite realisticki, naravno.
- Naravno.
- Ali pravno gledano, u dokumentima o vasem korporativnom skrbnistvu ne postoji
nikakva provizorna odredba koja bi rasvjetljavala ili razjasnjavala djelovanje skupine?
- Ne. ... Posrijedi je opet ponos, pravi ponos. Kad bi postojala takva odredba, to bi znacilo
da postoji neko vijee iznad Vijea staraca, a plemenska tradicija to ne bi mogla prihvatiti.
Shvaate li sto elim rei? Onaj uasni covjek nadzire moj narod. On moe u njihovo ime
rei ili uciniti sto god hoe.
- Ali mislim da bi se to moglo osporiti pred sudom, kao zavjera ili mogua prijevara. Ipak,
ako biste tako postupili, morali biste objasniti cijeli slucaj, a to bi moglo zbog ocitih razloga
biti vrlo nezgodno. Uz to, vas je brat u pravu, mogli biste izgubiti parnicu.
- Gospodine Pinkus, od petero clanova Vijea staraca, tri muskarca i jedna ena su u
osamdesetim godinama, a peti ima sedamdeset i osam. Nitko od njih nije sposoban baviti
se takvim pravnim zackoljicama, kao sto to nisu bili ni prije trideset godina.
- Oni ne moraju biti "sposobni", gospodice Redwing, oni moraju samo biti kompetentni
razumjeti smisao transakcije, to jest koristi i odgovornosti koje ona donosi. Drim da su to
razumjeli, moda i s odusevljenjem, ne vodei pritom racuna o vama.
- A ja drim da je to nemogue!
- Dajte, draga moja. Ni kad je rijec o milijunima dolara u gotovini, uz obeanje daljnjih
milijuna koji bi dosli u kratkom roku? U zamjenu za sto? U zamjenu za privremeno zvanje
za koje su oni znali da je samo ceremonijalne prirode? Vjerojatno tome nisu mogli
odoljeti. ... "Neka ludi bljedoliki uiva nekoliko mjeseci, kakva steta od toga"?
- O tome nije bilo jasnih izjava - bila je uporna Jennifer.
- Pa i nije ih moralo biti. Kad bi u svim poslovnim dogovorima bile potrebne jasne izjave
svih strana sudionica, nas bi se gospodarski sustav srusio. Vi to znate.
- Ne kad je posrijedi prijevara, gospodine Pinkus.
- Doista, ne, ali biste li to mogli dokazati? Kako ja to razumijem, on je obeao milijune uz
pretpostavku da e moi obrtati plemenska bogatstva, ucinivsi ih bogatima iznad njihovih
125
najludih snova, a zatim je svoju ponudu potkrijepio pocetnom nadoknadom od milijun
dolara... sve cisto ko suza, kako se to kae.
- Oni to nisu razumjeli! Nisu shvatili da ih on eli uciniti tuiteljima u najstrasnijoj parnici
protiv federalne vlade u cijeloj
248
249
povijesti... moj Boe, u parnici protiv Strateskoga zracnoga zapovjednistva!
- Vjerojatno nisu bili jako radoznali da pitaju kako ih on to eli uciniti silno bogatima.
Umjesto toga, oni su radosno uzeli milijun i spiskali ga... prilicno nerazborito,
zakljucujem. ... Oprostite mi, gospodice Redwing, ali vjerujem da je vas brat bio potpuno
svjestan generalovih namjera. On je, zapravo, pritom bio njegova pomona sila.
- On je mislio da je sve to neslana sala! - vrisne Jenni-fer, naginjui se naprijed. -
Bezopasna sala koja bi plemenu donijela gomilu novaca, navalu turista i veliki uitak!
- Vrhovni sud je sala...?
- Nije mislio da e tako daleko doi - rece Jennifer branei se. - Osim toga, nije imao
pojma o milijunima dolara odnosno o pogodbi koju je Hawkins sklopio s Vijeem staraca.
On je bio zaprepasten!
- Pomanjkanje znanja u necemu medu dvjema prijateljskim stranama ne znaci prijevaru ili
zavjeru, osim medu samim tim strankama, ako bi ih to pretvorilo u suparnike.
- Vi hoete rei da je Vijee staraca namjerno prikrilo te cinjenice od moga brata.
- Bojim se da je tako. Kao sto je i on, u velikoj mjeri, postupio prema njima.
- I kad bismo se mi, nasa skupina, odjedanput u to ukljucili...
- Na sto nemate nikakve pravne osnove - prekine je obzirno Aaron.
- ... i rekli sve sto znamo - nastavi Jennifer, dok su joj se oci sirile od iznenadenja - to e
biti protumaceno kao nasa namjera da im otmemo novac, ako ga je jos preostalo! Moj
Boe, sve ide naopako! To je ludo!
- Da, draga moja, to je doista ludo. General bi bio sjajan odvjetnik korporacije.
Odjednom se na otvorenome balkonu planinskoga utocista pojavi jedna osoba i priblii
ogradi. Bila je to Eleanora Devere-aux, zacesljane kose i dostojanstvena dranja, prava
velika dama. - Imala sam strasan san - najavi ona, potpuno vladajui
250
svojim glasom i rijecima. - Sanjala sam da su se udruili onaj ludi general Custer i svi oni
divlji Indijanci iz bitke kod Little Big Horna te da su zajedno navalili na Udruenje americkih
odvjetnika. Svi su odvjetnici bili skalpirani.
Visoki, malo pogureni i postariji gospodin u dugom smedem ogrtacu i s crnom francuskom
kapom na glavi mogao je doi iz bilo kojega od brojnih kampova u okolici Bostona -
podsjeao je na profesora stroga izgleda i ponesto zbunjena zbog raskosi predvorja hotela
"Cetiri godisnja doba". Zmirkao je iza svojih tamnih naocala s okvirom od kornjacevine, i
napokon se uputio prema dizalima, nakon sto je brzo i naizgled besciljno prokrstario
prostorom.
Dakako, u Hawkovu razgledanju nije bilo nicega besciljnog, kao sto je i njegov izgled bio
dobro promisljen. Izvidanjem je provjerio svaki sjenoviti zakutak i sve manje upadljive
djelove. Nije ni najmanje podsjeao na onoga gorostasa u jele-njskoj koi koji je prije pet
sati gotovo potpuno onesposobio i/.vjesnoga Caesara Boccegallupa iz Brooklvna, New York.
Iskusni vojnik nikad nije zalazio na neprijateljsko podrucje, a da prethodno ne istrai teren.
Nije bilo nikakvih iznenadenja; zato general ode do dizala i pritisne gumb kata na kojem je
bila soba Maloga Josepha.
- Sobni servis - najavi general i kucne na vrata.
- Ve sam posluen - zacuje se glas iznutra. - Oh, moda su to jabuke i breskve
flambirane u konjaku? Mislio sinu da e doi kasnije! - Otvorise se vrata i zaprepasteni Joey
mogao je samo uzviknuti: - Vi! Koga vraga traite ovdje?
Svim zapovjednickim konferencijama prethode sastanci s podredenima, kako bi stvari bile
svima jasne - objasni Hawk, y.nmiivfii Joeya u stranu, dok je ulazio u sobu. - Budui da
126
Kuminim svoje sadasnje pobocnike neprikladnima za ovaj po-nho, Ukljucivo zbog
lingvistickih razloga, preuzeo sam njihovu
/tlllllCU.
i"iizool, imam ve dosta nevolja pa mi niste i vi potrebni. - Ali narucio si jabuke i breskve
flambel
251
- Sto?
- Upravo sam objasnio. Prije nego sto odem na formalnu konferenciju s tvojim nadredenim
casnikom, elim rascistiti vidokrug. Moj cin mi to omoguuje i ja to zahtijevam.
- Moete omoguavati i zahtijevati sebi sto god elite, generale Fazool, ali veliki covjek
nije neki jebeni vojnicki potr-ckalo. Hou rei da se upravo bavi vladinim arhandelima, je li
jasno sto mislim?
- Sreo sam ve takvih u svome ivotu, Josephe, i zbog istih razloga potreban mi je G-dva,
jedan tisuu jedan ili nista od sastanka.
- Sto je to, registarska tablica?
- To je kratica onoga s kojim sam privremeno bio predvidio sastati se.
- Hej, tako mi groba tete Angeline, to je za vase dobro.
- O tome u ja prosuditi.
- Ne mogu vam nista rei bez dopustenja, morate to shvatiti.
- A sto mislis o tome da ti cupam nokte, jedan po jedan, Mali Josephe?
- Hajde, Fazool, ispod koe jesi gibrone, ali nisi nacist. ... Evo mojih ruku. Hoes li da
pozovem sobni servis da donesu mala klijesta?
- Prestani, Josephe. ... Ta tvoja ostroumna dosjetka ne bi trebala izai iz ove sobe.
- Ako time hoes rei da ne trebas klijesta, zaboravi je. Izrekao sam je ve tucetu
capitanos u Mussolonijevoj vojsci... tim debelim lasagna.
Zazvoni telefon. - To je vjerojatno tvoja veza, Josephe. Istina je ponekad najbolji put. Reci
svome gazdi da sam ovdje - - upravo ovdje, s tobom!
- Ovo je pravi trenutak - rece Joey, pogledavsi uru. - Sada je sigurno sam sa sobom.
- Ucini sto sam rekao.
Mali Joey ode do telefona uz krevet i podigne slusalicu. - To sam ja - rece - a veliki general
Fazool je nekoliko koraka od mene, Bam-bame. Zeli razgovarati s tobom, ali ne zna tko si.
252
- Daj mi ga, Joey - zacuje se tihi glas Vincenta Mange-cavalla.
- Evo ga - rece Joey, pruajui telefon Hawkinsu.
- Ovdje je zapovjednik X - rece Hawk u slusalicu. - Pretpostavljam da razgovaram sa
zapovjednikom Y.
- Vi ste general MacKenzie Hawkins, serijski broj vojske SAD dva-nula-jedan-pet-sedam,
dvostruki nositelj Kongresne medalje casti i najvea glavobolja s kojom se Pentagon ikad
morao baviti. Jesam li u pravu^
- Dobro... premda neke procjene nisu nuno apsolutne. ... Tko ste vi, do vraga?
- Ja sam covjek koji vas je jucer elio vidjeti u grobu - dakako sa svim vojnim pocastima -
ali koji vas ve danas eli vrlo ivoga i iznad zemlje. Jesam li jasan?
- Ne, vasingtonski seronjo. Zasto mijenjati strane?
- Zato sto zabaglione koji su nekad eljeli vasu osmrtnicu, sada ele moju, a to mi se
nimalo ne svida.
- Zabaglione?... Mali Joseph ovdje? ... Ti si bio onaj komedijas koji je poslao smrdljivoga
Caesara ili kako se ve zvao u hotel "Cetiri godisnja doba"?
- Na moju nesreu i sramotu, jesam. Sto jos mogu rei?
- Polako, sinko, to nije bila tvoja pogreska nego njegova. On se nije pokazao osobito
bistrim, a ja sam uz to imao dva vrlo pametna pobocnika.
- Sto?
- Ne elim da budes previse strog prema samome sebi. Svako zapovjednistvo mora biti
spremno na iznenadenja, to stoji i u udbenicima Ratnoga ucilista.
127
- O cemu to ti naklapas, do vraga?
- Zakljucujem da nisi podoban za casnika. Sto drugo jos mogu rei?
- Moes zapravo slusati ono sto ti ja kaem. ... Doista mi se gade ljudi koji su me nekad
jako cijenili, a koji me sad ele u grobu, koji je tebi bio namijenjen. Ali sada ele da ondje
budemo zajedno, sto nimalo ne odgovara mom ukusu, capiscei
- I, sto imate na umu, gospodine Bezimeni?
- Zelim da ostanete zdravi i citavi, kako bih mogao onim
253
elegantnim i cijenjenim tipovima uciniti isto sto su oni htjeli meni. Zelim, naime, pokopati
te nistarije.
- Stanite, zapovjednice Y. Ako govorite o likvidaciji civilnih osoba s predumisljajem, trebao
bi mi neposredan nalog Predsjednika, supotpisan od sefa Zdruenog stoera i direktora
Centralne obavjestajne slube.
- Ne salite se?
- Ne ocekujem da ti znas kako se to obicava ciniti.
- A ja ne elim da bude ucinjeno ono sto ste upravo rekli
- upadne Mangecavallo. - Ne trebam te za nekoliko jednostavnih hitaca. Te klipane elim
osuditi na vjecne muke. Zelim da budu sruseni, smrvljeni, bez prebijene pare... i da budu
ono sto je bio Hobo Pete!
- Koji Hobo?
- Onaj koji je cistio nunike u njujorskoj podzemnoj, takvu sudbinu elim tim huljama! Do
kraja svojih bijednih ivota, elim da ti scungilli ciste pisaonice u Kairu!
- Cinjenica je, zapovjednice, da sam kao mladi satnik u pustinjskome ratu protiv Rommela
bio u vrlo prijateljskim odnosima s egipatskim casnickim zborom...
- Basta! - zagrmi Mangecavallo, ali odmah spusti glas.
- Oprostite mi, veliki, veliki generale. Iscrpljen sam, nadam se da to shvaate.
- Ne moete si to dopustiti - upozori ga Hawk. - Svi smo ve bili u takvim situacijama,
zapovjednice, ali ne smijete popustiti. Upamtite, vasi ljudi vide u vama snagu koju sami
moda ne posjeduju. Budite uspravni i ucinite sto treba!
- Cijenit u vase rijeci - rece pokunjeni Vinnie Bam-Bam. - Ali sada vas moram upozoriti.
- Mislite na SF, specijalne snage? - prekine ga Haw-kins. - Mali Joey prenio je vasu poruku
i situacija je sada pod nadzorom. Neprijateljske su trupe onesposobljene.
- Sto? Oni su vas, znaci ve pronasli?
- Tocnije receno, zapovjednice, mi smo ih prvi primijetili i poduzeli smo potrebne mjere.
Moje su snage sada na sigurnom.
- Sto se dogodilo? Gdje su Specijalne snage?
254
- To su "nepopravljivi" medu Specijalnim snagama - ispravi ga Hawk. - Nisu to oni hrabri i
normalni ljudi koje sam uvjebavao i koji su ucinili tako mnogo. Ovo su psihopati koje,
zapravo, nismo mogli iskorijeniti.
- Ali, gdje su oni?
- Sad su ve vjerojatno u zatvoru, svi zbog nemoralnoga ponasanja, a ako bas nisu, onda
cetvorica njih, goli do koe, trce gore-dolje po stubama hotela "Ritz-Carltona", cinei sve
sto mogu da ostanu neprimijeeni. ... A peti je bez sumnje jos uvijek u svome lincolnu koji
nikako da krene, takoder gol, s mobitelom koji mu je razbijen.
- Sranje!
- Vjerujem da e se obavijest o njima naposljetku poslati u Washington. ... A sada,
pozabavimo se taktikom, zapovjednice. Vi svakako znate sto ja elim obaviti. A sto elite
vi?
- Isto sto i vi, generale. Nesto odvratno i uasno ucinjeno je protiv jednog malog i naivnog
plemena prastanovnika ovih velikih Sjedinjenih Americkih Drava. Velikodusna i bogata
drava mora ih obestetiti. Kako vi na to gledate?
- Ravno kroz nisan, vojnice!
128
- Ali ima i nesto sto vi ne znate, generale. Vise sudaca Vrhovnoga suda ustvrdilo je da je
podnesak vasega odvjetnika prilicno uvjerljiv. Oni niposto nisu u veini, ali o tome se siri
glas.
- Znao sam! - upadne Hawk pobjednicki. - Inace se ne bi nikad posegnulo za Goldenom
Goldfarbom... kojega sam ja takoder uvjebavao.
- Vi poznajete Hvmiea Hurricanea?
- Vraski dobar covjek, jak kao slon i s mozgom dobitnika Rhodesove stipendije.
- On je bio dobitnik Rhodesove stipendije.
- Pa, sto sam vam rekao?
- Dobro, dobro - pokusa izgladiti stvar Mangecavallo. - Ali zbog Strateskoga zracnoga
zapovjednistva i razloga dr-/avne sigurnosti, sud nee dopustiti da podnesak postane javan
jos osam dana, a dan prije nego sto bi se to dogodilo, vi i od-viclnik od vasega povjerenja
morat ete se pojaviti na zatvore-
255
nom rocistu radi usmenoga ispitivanja. To vam je posljednja prilika da ucinite nesto.
- Spreman sam za to, zapovjednice Y. Bio sam spreman gotovo godinu dana! Pozdravljam
taj poziv. Moj slucaj je cist.
- Da, ali Pentagon, Ratno zrakoplovstvo i, ponajvise, vojna industrija nee to pozdraviti.
Oni vas ele mrtvoga.
- Ako je onaj odred sto su ga poslijepodne poslali u Boston bio dokaz njihove borbene
spremnosti, ja u stati pred sud odjeven u svecanu odjeu Wopotamija.
- Isuse! Receno mi je da su oni najsilovitiji i najludi od svih s kojima su raspolagali, osim
sedmoga odreda smjestenog u ogradenoj farmi, gdje se zabavljaju igrajui odbojku i
bacajui svoje cuvare preko mree. Zovu ih Cetvero Prljavih, i oni su sljedei na vasemu
tragu!
- U tom slucaju - rece Hawk mirkajui - budui da raspolaete ljudima pod vasim
zapovjednistvom, moda biste nam kao pomo mogli dodijeliti jedan odred. Rei u vam
istinu, zapovjednice Y, ja imam samo dva podredena operativca i oni su jedini koji nas
brane.
- U tome je problem, generale. U uobicajenim okolnostima, mogao bih vam radi vase
zastite poslati cijeli odred iskusnih razbijaca, ali sada za to nema dovoljno vremena. Da bi
se pokrenula, takva operacija zahtijeva neko vrijeme, budui da mora biti totalno tajna.
Inace svi gubimo.
- To mi nalikuje na izmotavanje, gospodine Bezimeni.
- Nije ... kunem se grobom moje tete Angeline...
- To je teta Maloga Josepha.
- Mi smo velika obitelj. ... Slusajte, mogao bih pronai dva, moda i tri vrlo bliska
suradnika, na ciju bi se sutljivost moglo racunati kao da su redovnici, ali ne vise. Drugi bi
se mogli zbuniti, postavljali bi pitanja, i prosirile bi se rune glasine. "Za koga on radi?" ili
"Jucer je sasvim dobro izgledao, sto mislis, zasto je danas u bolnici?" ... Shvaate li sto
mislim, generale? Kad bi bilo previse onih koji bi vas stitili, pocela bi izranjati previse
brojna i nezgodna pitanja. Tako bi se moglo dogoditi da odnekud izroni i moje ime, a to ne
smijem dopustiti!
- Vi ste na neki nacin gusterovo govno, zapovjednice Y.
- Rekao sam vam ve da mi prijeti smrt. Ja sam finito, schiacciato, moje kosti klepeu!
- Osjeate se lose, vojnice...? Ostanite gdje jeste, zapovjednice, ni lijecnici ne znaju bas
sve.
- Moji lijecnici znaju, zato sto nemaju pojma o medicini!
- Mogli bismo razmotriti drugu, moda i treu mogunost...
- Generale, molim vas! Ve sam vam sve objasnio. Neki bi tipovi eljeli da ve za dan ili
dva budem isjeckan na komadie, i tako to mora biti... odnosno, trebalo bi rei, tako to
mora izgledati. Dok sam toboe mrtav, mogu djelovati u vasu, kao i u svoju korist.
129
- Ja nisam previse religiozan - zakljuci Hawk zamisljeno. - Iskreno receno, vidio sam i
previse krvi koju su prolili oni zanesenjaci koji tvrde da e ubiti svakoga tko ne vjeruje u
ono sto oni cine. Povijest je prepuna takvih; ja s njima ne idem. Svi smo nastali iz istih
ljigavih molekula koje su isplivale na povrsinu mora ili iste munje koja je usadila prve
mozgove u nase glave. Nitko nema prava na ekskluzivnost.
- Je li to neka duga prica, generale? Ako je, doista nemamo vremena.
- Ne, do vraga, ona je kratka. Ako ste mrtvi, zapovjednice, moete biti sigurni - kao sto je
sigurno da snijeg nije zelene boje - da ete morati djelovati iz vlastitoga groba. Ne mogu
vas zamisliti kao kandidata za uskrsnue.
- Isuse Kristel
- Ako on i jest bio takav kandidat, vi niste, vojnice.
- Neu biti mrtav, generale - samo u nestati, da bi izgledalo kao da sam mrtav, capiscel
- Ne sasvim.
- Kao sto rekoh, radimo na tome. Bitno je da moji neprijatelji, koji su i vasi neprijatelji,
misle da sam izvan scenarija.
- Kojega scenarija?
- Onoga koji se bavi vasom propalom stvari, a propala stvar je sve sto se tice vasega
vopotamievskoga sranja. .
- Postoje i iznimke od takvih zakljucaka, gospodine.
256
257
- Pogresna rijec, kunem se... oh, zaboravite! Mislim na vasu kriarsku vojnu za
obespravljeno pleme, kako na to gledate?
- Bolje, zapovjednice, kroz nisan.
- Vidite, dok ja budem navodno mrtav i izvan scenarija, moji capos supremos radit e na
Wall Streetu. Oni e napuhati dionice Strateskoga zracnoga zapovjednistva do jebenoga
mul-timilijardskoga zenita, jer e se pozivati na nagli preokret Pentagona kad je posrijedi
Omaha. A zatim se vi pojavite pred Vrhovnim sudom i oni se stropostaju. Bit e to
nuklearna bomba za sve njihove zajmove koji su utemeljeni na nagadanjima. Decki iz
ladanjskih klubova, koji ne budu mogli platiti svoje racune, cistit e pisaonice u Kairu.
Shvaate li, generale? Obojica emo dobiti ono sto elimol
- Cini mi se da ste neprijatelj tim ljudima.
- I vi biste to trebali biti, Gromoglavil Zele nas smlaviti, sve nas! ... Koordinirat emo
djelatnost posredstvom Maloga Joeya. Budite s njim u vezi.
- Morao bih vam to rei, zapovjednice, pa i pred Jo-sephom. Vjerujem da on doista
zloupotrebljava svoje dnevnice. Jedina mogunost da ga dobijete na telefon jest onda kad
ne naziva sobni servis, a to cini glavninu vremena.
- Seronjo! zagalami Joey.
The Washington Post "
DIREKTOR CIA-e ^
MOZDA STRADAO NA MORU
Neuspjela potraga u vodama floridskih otoka koja je trajala 18 sati. Privatnu jahtu zahvatila
oluja.
Key West, 24. kolovoza - Vincent F. A. Man-gecavallo, direktor Centralne obavjestajne
agencije na jahti Gotcha Baby vjerojatno je izgubljen na moru, zajedno s kapetanom i
posadom broda dugog 11 metara, koji je isplovio iz luke Key West jucer u 6 sati ujutro,
kreui u zlosretni ribolov. Prema izjavama meteorologa, nagla suptropska oluja udarila je
iz
258
smjera otoka Muertos oko 10:30 ujutro, skreui gotovo trenutno prema sjeveru, dalje od
obale, ali izravno na pravac kretanja jahte, koja je plovila istocnim smjerom gotovo pet sati
prema ribolovnom podrucju oko koraljnih grebena. Potraga zrakoplova i brodova Obalne
130
strae nastavit e se u zoru, ali ima malo nade da je itko preivio, budui da se jahta
vjerojatno razbila o koraljne grebene.
Cuvsi vijest, predsjednik SAD izdao je sljedee priopenje: "Stari dobri Vincent, bio je veliki
domoljub i sjajan mornaricki casnik. Da je znao da e morati umrijeti, siguran sam da bi se
odlucio za slane dubine kao svoje konacno pocivaliste. Sada je zajedno s ribama."
Mornarica US, medutim, nema podataka da je gospodin Mangecavallo bio mornaricki casnik
ili da je uope sluio u mornarici. Kad je doznao za to, Predsjednik je kratko primijetio:
"Moji bi stari prijatelji trebali drati svoju dokumentaciju u boljem redu. Vinnie je sluio na
Karipskoj bojisnici zajedno s grckim partizanima na patrolnim brodovima. Ma nemojte,
molim vas, sto je tim danasnjim mornarima?" - Mornarica US na to nije reagirala.
The Boston Globe
PET GOLIH SLJEDBENIKA KULTA UHICENO U RITZ-CARLTONU
Cetiri muskarca nadeni su goli na krovu. Peti napao
covjeka koji je trcao u javnome parku. Svi zahtijevaju
imunitet od vlade. Washington sokiran.
Boston, 24, kolovoza - Tijekom bizarnoga niza dogadaja, pri kojima su mnogobrojni gosti
hotela "Ritz-Carlton" tvrdili da su vidjeli gole ljude kao trce
259
hodnicima u razlicita doba dana, bostonska policija opkolila je cetvoricu golih nenaoruanih
muskaraca koji su se kretali prema krovu zgrade. Neobjasnjivo, oni su zahtijevali da dobiju
odjeu, nicim ne objasnjavajui svoju golotinju, ali ipak zahtijevajui imunitet Dravne
sigurnosti, budui da su se, navodno, sukobili s neprijateljima SAD. Petoga golisavca
savladao je jedan bostonski jogger, inace profesionalni hrvac poznat kao "Jaws"
Hammerlocker, koji je izjavio policiji da je napadac htio s njega strgnuti sportsku odjeu.
Pitanja postavljena obavjestajnim krugovima u Washingtonu izazvala su tek iznenadenje i
potpuno opovrgnue bilo kakve umijesanosti. Anonimni visoki dunosnik State
Departmenta podsjetio je ipak na slicnost izmedu bostonske petorke i nekoga junoka-
lifornijskoga kulta, ciji pripadnici pocinjaju zlocine samo kad su goli i pri tome pjevaju
pjesmu ""Iznad duge", masui usput malim americkim zastavama. "To su pervertiti", rekao
nam je anonimni sugovornik, "inace ne bi nosili zastave. Sve je u redu i mi uope ne znamo
tko su oni. Toliko o tome!"
260
17
Bila je no. Krupan covjek srednje visine, s tankim naocalama i prevelikom crvenom
vlasuljom koja mu je padala preko usiju, isao je uskom i mracnom ulicom, osvijetljenom
tek plinskim svjetiljkama, nekoliko uglova daleko od ribarskoga gata na otoku Key West,
Florida. Ulica je bila optocena malim viktorijans-kim stambenim zgradama, prilicno gusto
poredanim jedna uz drugu, umanjenih verzija dostojanstvenijih rezidencija na obali. Covjek
je promatrao kune brojeve s desne strane ulice; ova se po necemu upadljivo razlikovala
od ostalih. Dok su ostale imale osvijetljene prozore na prvome i drugome katu, tek nesto
malo prigusene spustenim zavjesama ili venecijanskim zastorima, iz ove je izbijalo tek
slabo svjetlo u prizemlju, ocito iz stranjega dijela nevelike zgrade. Bio je to dio dogovorene
signalizacije, budui da je posrijedi bio tajni sastanak.
Stranac sa crvenom vlasuljom napravio je tri koraka uz stube predvorja i pribliio se
vratima. On pokuca na drveno rebro izmedu ploha obojenoga stakla, sto je bio prije
dogovoreni znak umjesto uobicajenoga poziva zvoncem: jedan udarac, stanka, cetiri brza
udarca, ponovno stanka i napokon jos dva udarca. Covjek se pitao koji je genij za tajne
oparacije to izmislio. Vrata se otvorise i Vincent Mangecavallo odmah dobije odgovor. Veliki
rinoceronte koji je stajao u malom hodniku bio je njegovo nekadasnje potrckalo, zvan Meat,
koji je nosio uobicajenu svilenu bijelu kravatu, bijelu kosulju i crni kaput.
- Zar si ti ono najbolje sto moemo nai u ovoj jebenoj kriznoj situaciji?
- Hej, Vinnie, to si ti, zar ne Vinnie? Ve osjeam miris bijeloga luka i ruma.
261
131
- Bastal - vikne veteran Karipske bojisnice i ude u kuu. Gdje je consiglierel Zelim ga
odmah vidjeti.
- Consigliere ne postoji - prekine ga visok i vitak covjek, koji je u polumracno predvorje
usao kroz sporedna vrata.
- Nema donova, nema mafijaskih odvjetnika, nema pistolja Cose Nostre, je li jasno.
- Tko si ti, do vraga?
- Cudim se da ne prepoznajes moj glas ...
- Oh ... ti?
- Da - rece Smvthington-Fontini. - Razgovarali smo telefonom nekoliko stotina puta -
produi elegantni Anglo-Talijan - ali jos se nismo susreli licem u lice Vincenzo. Evo moje
ruke, gospodine, jeste li vi nedavno oprali svoju?
Mangecavallo prui ruku za najkrai stisak otkad su se rukovali George Patton i prvi ruski
general na kojega je naisao.
- Kako ste nasli Meata?
- Recimo da je on najtamnija zvijezda u vasoj konstelaciji, a ja sam strucnjak za nebesku
navigaciju.
- To nije odgovor na moje pitanje.
- Onda vam moram rei da donovi od Palerma do Bro-oklvna ne ele imati ikakve veze s
ovim pothvatom. Oni nas blagoslivlju i zahvalno e primiti svaku dareljivost koja im bude
ucinjena, ali, u biti, mi smo prepusteni sami sebi. Oni su odabrali vasega ovdasnjega
pomonika.
- Morao sam uciniti nesto sto se tice moje osobne casti i samopostovanja, s obzirom na
ono sto je bilo upereno protiv moje dobrobiti. Nadam se da je to shvaeno - od Palerma do
Brooklvna.
- Svakako, Vincenzo, u pitanju je cast, i na to mora biti odgovoreno, ali ne na isti nacin.
Ponavljam, nikakavo oruje, nikakvi grobovi, nikakav consigliere u Wall Streetu. U to se ne
smije mijesati nitko iz kruga vase obitelji... sto se ne tice ljudi iz mojega kruga, jer ja
svakako ocekujem da budem obavijestavan o vasim potezima. Napokon, stari prijatelju, ja
sam platio onu prokletu jahtu koju smo digli u zrak medu koraljnim grebenima, a
venecuelsku posadu, koja ne govori engleski, vratili smo zrakoplovom u Caracas.
262
- Meate! - Mangecavallo se okrene svome sadasnjemu kolegi niega ranga. - Idi, napravi si
sendvic.
- Od cega, Vinnie? Ovaj decko ima u kuhinji samo stare krekere, koji se lome kad ih
dotaknes, i sir koji smrdi po neopranim nogama.
- Onda nas ostavi na miru, Meate.
- Moda bih mogao naruciti pizzu...
- Nikakvi telefonski pozivi! - prekine ga bjelosvjetski industrijalac. - Bilo bi bolje da pazis
na stranje dvoriste! Ne elimo ovdje nikave uljeze, a obavijesten sam da si ti strucnjak za
sprecavanje uljeza.
- U pravu ste sto se toga tice - rece smeksani Meat. - A kad je rijec o siru, ja ne volim ni
parmezan, ako znate sto je to.
- Svakako.
- Ne brinite o uljezima - doda capo subordinato kreui prema kuhinji. - Imam oci kao
sismis; oni nikad ne mire.
- Sismis nema jako ostre oci, Meate.
- Ne salite se?
- Ni govora!
- Gdje ste ga pronasli? - upita Smvthington-Fontini kad je Meat otisao u kuhinju. - I zasto?
- On obavlja neke stvari za mene, pri cemu nije svjestan sto cini. Najbolji je ulicni gorila
kojega se moglo pronai. ... Ali, nisam ovdje da razgovaramo o Meatu. Kako idu stvari?
- Djelotvorno i pravovremeno. Sutra u ranu zoru Obalna straa nai e olupinu, kao i
nekoliko pojasa za spasavanje, neke osobne predmete, ukljucujui i vasu nepotopivu kutiju
132
za cigare, s vasim inicijalima. Naravno, daljnja potraga bit e obustavljena, a vi ete moi
uivati u pohvalama pokojniku, izrecenim od ljudi koji vas inace preziru.
- Znate, neke od tih pohvala mogle bi biti i vrlo iskrene, jeste li na to ikad pomislili? Hou
rei da sam ponecim zasluio veliko postovanje.
- Ne medu ljudima naseg kova, stari prijatelju.
- Kad ete ve prestati s tim "starim prijateljem"? Dopustite mi rei kako ste vrlo sretni sto
je vasa mama bila aristo-kratkinja, koja je bila ostroumnija nego sto je onaj bezveznjak
263
koji ju je pokupio u Bostonu mogao ikad zamisliti. Da nije bilo nje, jedini nogometni klub
koji biste posjedovali bio bi sastavljen od nekakve bande iz Liverlakea ili Liverpoola ili
nekoga slicnoga jebenoga mjesta.
- Bez bankovnih veza Smvthingtonovih, Fontinijevi ne bi nikad stekli medunarodni ugled.
- Nije valjda zbog toga prezime Fontini drala uz svoje prezime...
- To nas nee nikamo dovesti.
- Zelim vam dati do znanja gdje vi sjedite. Smythie, ne kako stojite, nego gdje sjedite.
Ostali iz vasega drustva u svilenome rublju ve su nestali.
- Socijalno gledano, to je veliki gubitak.
- Naturalmente, pagliaccio. ... I dobro, kad potraga Obalne strae bude zavrsena i kad
budu objavljeni nekrolozi u moju cast, sto e se dalje dogoditi?
- Pretpostavljam da ete u pravo vrijeme biti pronadeni na jednom od najudaljenijih otoka
arhipelaga Dry Tortugas. Bit e pronadena i dva preivjela Venecuelarica koji e neprekidno
zahvaljivati Bogu i tvrditi kako su ostali ivi samo zahvaljujui hrabrosti i upornosti. Zatim
e biti poslani zrakoplovom u Ca-racas, gdje e im se izgubiti trag.
- Nije lose, nije lose! Moda ste vi ipak mamin sin.
- Konceptualno i umjetnicki gledano, mislim da ste u pravu - sloi se industrijalac uz
osmijeh. - Majka je uvijek govorila: "Krv Caesara uvijek e se osjetiti, iako bi bilo bolje kad
bi neki nasi juni rodaci imali plave oci i plavu kosu kao ja."
- Prava kraljica, njezina je odlika tolleranza. ... A sada, sto je s Gromoglavim? Drimo li na
povrsini njega i njegove lude Indijance? Ako im nije dobro, ne mogu mi koristiti.
- Dobro ste to spomenuli. Ocito, samo vi moete uspostaviti kontakt...
- Tocno - upadne Mangecavallo. - Oni su na svome mjestu, a nitko osim mene ne zna gdje
je to. Tako e i ostati.
- Ako bude tako, nee moi biti zastieni. Ne moe se stititi progonjene dok se ne zna gdje
su.
- O tome sam ve razmisljao. Vi ete mi rei sto imate
264
na umu i, ako mi se to svidi, nai u posrednika pa se moemo nai. Sto imate na umu?
- Prije nego sto ste ovamo doletjeli, telefonirali ste mi da se general i njegovi suradnici
nalaze u, kako ste to rekli "sigurnome sklonistu". Kao nauticar, ja podrazumjevam da je to
isto sto i "sigurna luka", a to u biti znaci da je brod zastien od oluje, obicno u dubokoj
zavjetrini, ergo u "sigurnome sklonistu" ...
- Mucite li se uvijek tako kao sada? ... Vraski se nadam da to znaci upravo to, jer je veliki
vojnik nesto rekao u tom smislu, a kad bi to znacilo nesto drugo, imali bismo doista cudnu
vojsku, Sto vi mislite?
- Zasto ne zadrati status quo?
- Kakav je status quo?
- Upravo "sigurno skloniste" - rece Smvthington-Fontini polagano, kao da objasnjava nesto
sto je samo po sebi ocito. - Osim ako nemamo, kako ste vi rekli, cudnu vojsku, sto je medu
visim casnistvom Pentagona stvarno mogue. Ipak, uzimajui u obzir nedavne generalove
pothvate, morali bismo za ozbiljno uzeti njegovu rijec da je skloniste doista sigurno i
zastieno od vremena.
- Od vremena?
133
- Taj izraz, kako ga ja rabim, ima negativno znacenje. Oni su sada u zaljevu pod
zavjetrinom i zastieni od zlih sila. Zasto ih ne ostaviti ondje gdje jesu?
- Ali ja ne znam gdje je to, do vraga!
- Utoliko bolje. ... Zna li vas posrednik?
- On to moe ustanoviti ako ima dovoljno dobrih razloga da uvjeri Gromoglavoga.
- Telefonirali ste mi da su mu potrebne - kako je to rekao - "snage za podrsku". Hoe li
one biti dovoljne?
- To je ono sto on treba. Imate li koga na umu?
- Vasega suradnika s cudnim imenom Meat, da pocnemo s njim...
- Otpada, - usprotivi se Mangecavallo. - Imam za njega drugi posao. Tko jos?
- Onda bismo mogli doi u nevolju. Kao sto sam ve spomenuo, nasi padrones, oni blizu
kao i oni daleko, nepopu-
265
stljivi su u odluci da ne smije biti nikakve veze s bilo kojom obitelji, koju bi na primjer
mogao izmisliti gospodin Caesar Boccegallupo. Pretpostavljam da je Meat iznimka, zato sto
mu mozak nije osobito razvijen. Rekli ste, zar ne, da je on pretposljednji "ulicni gorila"
- Pretposljednji?
- Pa, posljednji bi mogao biti pravi gorila koji govori engleski, zar ne?
- Znate, vi ste prilicno cudnil
- Cinim sto mogu - rece industrijalac, ve prilicno iscrpljen. - Bojim se da smo na razlicitim
valnim duinama.
- Onda se prebacite na moju Smythie\ Podsjeate me na onoga klipana koji vodi State
Department.
- U tome je moja vrijednost, zar ne shvaate? Ja ga razumijem, on je u drustvu prihvatljiv,
ali vasa su rjesenja, koliko god bila poniavajua, neusporedivo korisnija od njegovih ako
su posrijedi moji interesi. Moda su mi njegove limunade drae od vasih gromovitih
napitaka, no ja sigurno znam kad treba naruciti metak, a kad pivo. Sto mislite, zasto su
industrijske demokracije tako blagoslovljeno tolerantne? Moda nisam spreman druiti se s
vama, ali vise sam nego sretan zbog vasih usluga.
- Znate, kao da cujem vasu mamu. Pristojni ste izvana, iako ste iznutra govno. Dobro,
kako da krenemo?
- Budui da su vam normalni pristupi zatvoreni, predlaem vam, unovacite vise ljudi iz
raspoloivoga lonca nadarenih. Naime, plaenike.
- Koga?
- Profesionalne vojnike koji se prodaju. Oni su openito uzevsi smee, ali se za novac
doista bore i nije ih briga ni za sto drugo osim za novac. Nekada davno, to su bile hulje iz
Wehrmachta ili ubojice u bijegu ili bivse vojno osoblje koje je izbaceno iz slube. Mislim da
postoje jos samo druga i trea kategorija, jer su fasisti ili mrtvi ili prestari. U svakom
slucaju, drim to najmudrijim postupkom.
- Gdje mogu nai te dvonosce? Potrebna mi je zastita sto je prije mogue.
266
- Uzeo sam si slobodu i donio vam desetak ivotopisa, od jedne agencije iz Washingtona
koja se zove "Radna snaga Plus Plus". Glasnik kojega sam poslao onamo, jedan moj
slubenik iz Milana, obavijestio me da su svi kandidati raspoloivi u roku od dvadeset cetiri
sata, s moguim izuzetkom jednoga ili dvojice za koje se vjeruje da e do sutra ujutro
uspjesno pobjei iz zatvora.
- Svida mi se vas stil, Fontini - rece privremeno pokojni direktor Centralne obavjestajne
agencije. - Gdje su ti ivotopisi?
- U kuhinji. Podite sa mnom. Moete rei Meatu neka pazi na prednji ulaz.
Deset minuta kasnije, na stolu od borovine bili su rasprostrti ivotopisi. Mangecavallo se
odlucio. - Ova trojica.
- Vincenzo, vi ste doista cudesni - rece Smvthington-Fontini. - Od te trojice ja bih izabrao
dvojicu, ali vas moram upozoriti da ta dvojica tek moraju pobjei iz zatvora u Attici. Ali e
134
biti jos zahvalniji ako odmah dobiju posao. Ipak, trei je utvrdeni ludak, jedan americki
nacist koji mase zapaljenim sva-stikama pred zgradom Ujedinjenih naroda.
- On se bacio pod autobus...
- To nije bio autobus, Vincenzo, nego "crna marica" u kojoj je bio njegov prijatelj, jos
jedan ludak, koji je bio uhien zato sto je hodao Broadwayom u gestapovskoj odori.
- Ipak, izdrao je punih deset metara u pokusaju da nesto sprijeci, a takvi mi trebaju.
- Slaem se, ali prijeporno je koliko je stvarno elio poduzeti tu akciju, a koliko ga je na to
natjerao neki rabin iz 47. ulice.
- Riskirat u. ... Kad ih mogu dobiti u Boston?
- Za prvi dvojicu znat emo ujutro, nakon zatvorske prozivke, dok nacist upravo
preivljava od pomoi koju dobiva zahvaljujui ukradenoj iskaznici Socijalnog osiguranja.
- Ve mi je postao drag... ne njegova politika, jer se ne slaem s tim usljivcima, ali moe
biti koristan. Ako ona dvojica uspiju pobjei, bit e to dar Djevice Marije da se ispravi
uasna nepravda pocinjena prema jednome plemenu gubitnika plemenu. Najvanije je da ih
sto prije prikupimo i posaljemo do Bo-
267
stona, odnosno onoga sigurnoga sklonista, ma gdje ono bilo. ... Znate, sasvim je mogue
da zucchini iz Washingtona ovog trenutka nisane na generala.
- Sumnjam u to, stari prijatelju. Ako vi ne znate gdje je on, a ne zna to ni vas posrednik,
pa kako bi ga Washington mogao pronai?
- Jednostavno, nemam povjerenja u one sto nose svileno donje rublje. Njih nista nee
moi zaustaviti.
U tamnome zakutku O"Tooleova bara, samo dva bloka daleko od sjedista tvrtke Aaron
Pinkus Associates, jedan mladi i elegantno odjeveni bankar njeno je, uz pomo treega
martinija, nasrtao na sredovjecnu tajnicu.
- Zbilja to ne bi smio, Binky - ustrucavala se ena hiho-tajui se i nervozno povlacei
rukom po prosijedoj kosi. - To ne bi bilo dobro.
- Sto ne bi bilo dobro? - upita hodajua reklama za Brooksovu odjeu, govorei
srednjeatlantskim narjecjem, kojeg bi se moglo smjestiti negdje izmedu Park avenije i
skvera Bel-grave. - Rekao sam ti kako se ja osjeam.
- Mnogi nasi odvjetnici navraaju ovamo nakon posla... osim toga, poznajemo se tek jedan
sat. Ljudi e svasta pricati.
- Neka pricaju, draga. Koga je za to briga? Izloio sam svoj slucaj sasvim jasno i cjelovito.
Jednostavno me ne zanimaju infantilni idioti koji zabadaju nos u to s kime hoda covjek kao
sto sam ja. Dajem prednost zreloj eni, koja je iskusna i pronicljiva. ... U zdravlje! - Oboje
primakose case usnicama, ali pie je ispijeno samo iz jedne case, i to ne one koja je
pripadala bankaru. - Ah, pomozi mi u maloj poslovnoj stvari, draga. ... Sto mislis, kad e se
nas izvrsni odbor moi nai s gospodinom Pinkusom? Naravno, posrijedi je mnogo milijuna,
pa nam je njegov pravnicki savjet neophodan.
- Binky, rekla sam ti ve... - U tome trenutku, iznenada uzbudena tajnica spontano
prekrii noge i stucne cetiri puta za-redom. - ... Nisam cula gospodina Pinkusa cijeli dan.
- A znas li gdje je on, ljubavi?
268
- Ne saksualno... oprosti, aktualno... ali njegov vozac Paddy traio je da narucim dva
automobila od agencije za iznajmljivanje.
- Stvarno? Dva?
- Da, za put do skijaske kolibe u Hooksettu. To je u New Hampshireu, odmah poslije
granice.
- Da, da, to je zbilja gnjavatorski posao. Hoes li me ispricati za trenutak, srce? Kako se
kae, priroda zahtijeva svoje.
- Zelis li da odem s tobom?
135
- Nisam siguran da bi to bilo prihvatljivo, iako me tim prekrasnim tijelom uzbudujes do
ludila.
- U zdravlje! - rece tajnica napadajui svoj martini.
Bankar Binky digne se od stola i krene do telefonske govornice na ulazu u O"Tooleov bar.
On ubaci novac i okrene broj. Vezu je odmah dobio. - Ujace Brickv?
- A tko bi drugi bio? - javi se vlasnik najvee kreditne ustanove u Novoj Engleskoj.
- Ovdje tvoj neak Binky.
- Nadam se da zaradujes dovoljno za ivot, mladiu. Nisi dovoljno dobar za nesto drugo.
- Ujace Bricky, ja sam izvrstanl
- Ne zanimaju me tvoji seksualni podvizi, Binky. Sto si doznao?
- Oni su u skijaskoj kolibi u Hooksettu. To je preko granice, u New Hampshireu.
Bankar Binky se nije vratio svome stolu, a pristojni je O"-Toole stavio pripitu tajnicu u
taksi, plativsi joj put do kue i mahnuvsi joj zbunjenoj na rastanku.
- Ovdje Bricky, stari prijatelju. Oni su u skijaskoj kolibi u Hooksettu, New Hampshire, oko
pedeset kilometara sjeverno od granice na cesti broj 93. Receno mi je da postoji samo
nekoliko takvih objekata u podrucju, pa ne bi trebalo biti teskoa u potrazi. Ondje e biti
dva automobila sa sljedeim registarskim brojevima. - Novoengleski bankar pepeljasta lica
rece brojeve i primi pohvale koje mu je udijelio dravni tajnik.
269
11 li
- Dobro obavljen posao, Brickv, kao u starim dobrim vremenima, zar ne?
- Nadam se, stari prijatelju. Ali, ako s ovim nesto zabrljas, nemoj se ni usuditi pojaviti na
klupskome sastanku!
- Ne brini, staro momce. Oni se vode pod brojem pedeset cetiri i nisu nista drugo do li
ivotinjd U roku od jednoga sata poletjet e prema bostonskoj zracnoj luci. ...Sto mislis, bi
li Smvthie mogao ponovno razmotriti zahtjev da moja jahta smije pristajati u njegovu
klubu?
- Mislim da to ovisi o uspjehu tvojih napora, ne cini li ti se?
- Imam veliko povjerenje u nasu cetvorku. Oni su zaista oduran kvartet. Niti daju niti trae
milost, takvi su oni. Ne bi ti bilo drago nai se u njihovoj blizini, pa ni kilometre daleko!
- Zelim ti dobru predstavu, staro momce. Obavijesti me o ishodu.
Upravo je prosla pono. U Hooksettu, New Hampshire, jedan crni kombi s ugasenim
svjetlima kretao se sporednom cestom, zaustavivsi se na sljunkom posutom prilazu
nekadasnje skijaske kolibe. Vozac, koji je na celu imao utetoviran vulkan sto riga lavu,
vidljiv pod ljetnom mjesecinom, okrenuo se trojici suputnika u stranjem dijelu vozila. -
Kapuljace - zapovijedi on bez ikakvih dodatnih rijeci, a trojica zavukose ruke u naprtnjace i
izvu-kose iz njih maske nacinjene od crnih carapa, koje su odmah navukli preko lica. Voda
skupine na prednjem sjedalu ucinio je isto. Sva trojica popravili su navlake, tako da su im
samo oci prijetei provirivale kroz otvore na kapuljacama. - Maksimalno naoruanje -
zapovijedi tetovirani predvodnik, dok su mu se usne ispod navlake iskrivile u ruan
osmijeh. - Zelim da budu mrtvi, svi mrtvi! Zelim vidjeti uas, elim muke, elim krv i
uasnuta lica, sve one lijepe stvari za koje smo bili skolovani!
- Kao uvijek, bojnice! - sapne neka ljudina, dok su mu se ruke, kao i ruke ostalih, uvlacile u
naprtnjacu da odande izvuku automat MAC-10 i pet okvira streljiva, svaki sa po osamdeset
metaka, ili ukupno tisuu sest stotina zrna, koja su mogla biti ispaljena u tren oka.
270
- Pomono oruje! - nastavi bojnik, zadovoljan nakon sto je prethodna zapovijed bila
izvrsena. Rukama ponovno udose u naprtnjace i izvukose rucne bombe koje zatim
pricvrstise na pojaseve. - Radio! - zacuje se i posljednja zapovijed, koja je takoder bila
trenutno izvrsena. Minijaturni voki-toki uredaji strpani su u depove. - Kreemo! Sjever,
Jug, Istok i Zapad, imate i odgovarajue brojeve. Jeste li razumijeli?
136
Zacuje se jednoglasna potvrda. Cetvorica Maksimalno Nepopravljivih izadose iz vozila,
legose potrbuske, a zatim puzei krenuse prema zadanim poloajima. Smrt bijase njihova
zadaa i smrt bijase njihov spas u svim stvarima. Bolje smrt nego sra-motal
- Vidis li ono sto ja vidim, amigo? - upitao je Desi-dva De-sija-jedan, dok su obojica cucala
ispod javorova stabla i promatrala padinu pod izdajnickom mjesecinom. - To je ludo, zar
ne?
- Ne bi trebao biti okrutan prema njima, kako to ve kau gringosi - dobaci Desi-jedan. -
Oni nisu morali nou cuvati pilie ili koze od zlocestih susjeda.
- Znam, ali zasto su tako glupi? Crni cabezas koji se penju po brdu na mjesecini kao da su
cucarachas, to je doista glupo, kao sto i gringosi kau.
- Kao sto rece Heneral, mi emo ih dobro poduciti, ali ne sad odmah. Sada moramo raditi
ono sto nam je on zapo-vijedio. ... Nasim novim prijateljima ovaj je dan bio difilcutoso, pa
ih ne bismo smjeli probuditi. Njima je potreban san, zar ne?
- Oni nisu cuvali ni pilie ni koze, ali sad imaju zloceste susjede, hoes li to rei?
- Tako je. Mi emo to obaviti sami, u redu?
- Lagan posao. Ja u uzeti dvojicu na onoj strani, a ti dvojicu na ovoj.
- U redu - rece Desi-jedan, dok su obojica i dalje cucali u sjeni. - Ali zapamti, amigo, ne
smijemo ih tee ozlijediti. Heneral nam je rekao da moramo biti civilizirani prema ratnim
zarobljenicima.
271
- Covjece, mi nismo ivotinje! Kao sto kae Heneral, mi se pridravamo Zenevskih
konvencija. Moda su ovi zlocesti susjedi imali nezgodno djetinjstvo, kao sto Heneral Mac
kae da smo ga imali mi. Moda im je potrebno jako mnogo njenosti i ljubavi.
- Hej, covjece - upozori ga D-jedan sapui. - Nemoj se pretvarati da su te oni popovi, koje
toliko volis, napravili svecem! Bit es prema njima ljubazan kad oni crnoglavi cuca-rachas
budu ubaceni u kuhinjski izljev, u redu?
- Moj najdrai padre mi je rekao dok sam isao u skolu Old Saint Juan: "Oko za oko, nino,
ali budi spreman udariti prvi - i to ravno u testiculos."
- Bas je bio Boji covjek, amigo. Krenimo!
- Govori bojnik Vulcan - rece tiho u svoj voki-toki spodoba pod crnom kapuljacom, koja se
prikradala po junom pristupu do nekadasnje skijaske kolibe. - Javite se redom po
brojevima.
- Javlja se Dva Istok, bojnice. Ne primjeujem neprijateljsku ili bilo kakvu drugu
djelatnost.
- Broj Tri?
- Ovdje Tri Sjever, gospodine. Upaljeno je svjetlo na drugome katu, cini se da je to
spavaonica. Mogu li ga raznijeti?
- Jos ne, vojnice, ali kad ti kaem, sredi sve unutra. Vjerojatno se prokleti pervertiti
gledaju dok razmjenjuju tjelesne sokove. Oni su svi pervertiti, divlji pervertiti. Neka ti
oruje i bombe budu spremni.
- Da, gospodine! Zelim ih srediti! Smijem li, bojnice?
- Dobar stav, vojnice, ali tek kad ja to zapovijedim. Nastavi se pribliavati.
- Sto je sa mnom, gospodine - prekine ga Dva Istok. - Tri Sjever je jebeni idiot! Sjeate li
se kad su ga cuvari zatekli kako sijece ogradu zubima"! Prvo ubijanje trebalo bi biti moje!
- A ti es biti moji upadne Tri Sjever. - Ne zaboravite, bojnice, da je Dva Istok pojeo sve
jagode koje su bile namijenjene vama na rucku u cetvrtak!
- To si me dobro podsjetio, Broju Tri. Doista mi je bilo stalo do onih jagoda.
- Nisam to ja ucinio, bojnice. Bio je to Cetiri Zapad! ... Priznaj, kurvin sine!
- Hajde, Cetiri Zapad! - nastavi bojnik. - Znaci li tvoja sutnja priznanje krivice? Odgovori
mi, klipane! Jesi li mi ti pojeo jagode?
Tisina.
- Cetiri Zapad, Cetiri Zapad! Javi se\ Tisina.
137
- Njegov se voki-toki pokvario - zakljuci Vulcan. - Ti prokleti pentagonski dobavljaci
opreme! Ove jebene aparate oni plaaju cetrnaest tisua komad, dok se ista sprava moe
kupiti u trgovinama po dvadeset sedam dolara! ...Cetiri Zapad, cujes li me? - Tisina. -
Dobro, Tri Sjever, koliko si se pribliio?
Tisina.
- Tri Sjever, javi se! - Duga tisina. - Do vraga, Tri Sjever, odgovori. - Nista. - Kurvin sine,
jesi li provjerio bateri-jel - Opet tisina. - Dva Istok! Daj mi svoje izvjese!
Tisina.
- Sto se to dogada, jebem ga? - vikne bojnik Vulcan, na trenutak zaboravivsi zapovijed o
tihome komuniciranju. - Hulje, hoete li mi odgovoriti?
Tisina, prekinuta nakon nekoliko sekundi prijaznim glasom. - Drago mi je da smo se sreli -
rece Desi-jedan, izlazei iz sjene na mjesecinu. - Ti si ratni zarobljenik, amigo gospodine, i
s tobom e biti postupano humano.
- Stol - Bojnik krene rukom, ali mu je pokret bio previse spor. Cizma Desija-jedan tresnula
je po Vulcanovu celu, tocno usred utetoviranoga vulkana.
Jennifer Redwing se probudi; nesto se dogodilo, mogla je to osjetiti, mogla je to cutil
Naravno, cula je. Bijase to priguseno stenjanje i prekinuti krici, odnekuda izvana. Psi koji
grizu? Zivotinje u klopci? Ona skoci iz kreveta i pouri do prozora, ne mogavsi povjerovati u
ono sto je vidjela.
272
273
B. H
Sam Devereaux je cuo neke udaljene zvuke pa je zato navukao i drugi jastuk preko glave,
koja nije bila bas u dobrome stanju. Ve se barem petstoti put zakleo da nee piti nakon
sto napusti O"Tooleov bar. Ipak, sumovi nisu popustali, i nakon sto je protrljao ne osobito
bistre oci, morao je zakljuciti da oni nemju nikakve veze s njegovim fizickim stanjem.
Nesigurno se izvuce iz kreveta i uputi do prozora. Kakvo sranjel
Aaron Pinkus je sanjao Shirlev, stovise jednu ljutim Shirlev, cija je glava bila umotana u
jedanaest tisua ruicastih uvijaca za kosu. Svi su oni vikali na njega, svaki je uvijac imao
svoja usta, koja su se neumorno otvarala i zatvarala brzinom strojno-puscane paljbe. Je li
to opet na Omaha Beachu? ...Ne, bio je u svojoj omiljenoj spavaonici u staroj skijaskoj
kolibi. Sto se to dogada? Polagano je ustao iz udobnoga kreveta i dosepesao starim nogama
do prozora. Boe Abrahamov, sto si ucinio!
San Eleonore Devereaux bio je sumanuto prekinut naglim nemirom, i ona instinktivno
posegne za krevetskim telefonom da kae Cori neka dade uhititi susjede, ili ve nekoga, tko
se tako drsko ponasa u Westonu, Massachusetts. Naalost, nije bilo telefona. Glasno
negodujui, ona izvuce noge ispod plahte, stavi ih na pod i isprui se u svoj svojoj visini
dolazei do prozora. Nebesa, ovo je bilo nesto apsolutno jedinstveno]
MacKenzie Hawkins munjevito otvori oci, dok mu je u ustima jos uvijek bila cigara koju je
uzeo ranim jutrom. Sto se to, do vraga, dogada? Vijetnam? Koreja"? Svinje koje cice na
seoskoj farmi? Isusel Gdje su njegovi pobocnici? Zasto ga nisu upozorili na neprijateljski
napad? ...Ne, shvati on pipajui prstima meke jastuke ispod glave, u ratnome logoru nema
jastuka! Gdje je dakle? ...Hanibalovih mu legija, on je bio u skijaskoj kolibi za-
274
povijednika Pinkusa! Iskoci iz udobnoga civilnoga kreveta, prozi ruci sebe zbog
pomanjkanja vojnicke cvrstine i pojuri u donjemu rublju do prozora. Oprosti mi, Dingis-
kane, ali ni ti se to ne bi mogao dosjetiti. Sjajni sul
Nalik pjesacima koji su odlucili posvjedociti o uasnim posljedicama goleme nesree,
privremeni stanovnici bivse skijaske kolibe sidose stubama do predvorja. Pozdravili su ih
Desi-jedan i Desi-dva, pokraj dugoga pladnja na kojemu su bila poslagana cetiri automata
MAC-10 s dvadeset okvira streljiva, sesnaest rucnih bombi, cetiri minijaturna voki-tokija,
dva bacaca plamena, cetiri infracrvena dalekozora i razmontirana jajolika bomba koja je
mogla dignuti u zrak dio drave New Hampshire, barem onaj manji, jugoistocni dio.
138
- Nismo vas eljeli probuditi - rece Desi-jedan - ali Ileneral nam je zapovijedio da pazimo
na prava ratnih zarobljenika. ...To smo i pokusali, ali oni su vrlo zlocesti ljudi. Ovo oruje i
ostale stvari objasnit e vam sve. ...A sada, veliki 1 lenerale, moemo li narednik Desi-dva i
ja otii malo odspavati?
- Do vraga, momci, vi ste porucnici! Ali sto se dogodilo vani?
- Molim, senores y senoias, razgledajte sami - odgovori Desi-dva, otvarajui prednja vrata.
- Nismo odustali od Zenevskih konvencija ni kad smo vidjeli sve ovo oruje i sve ostalo.
Vani, na popravljenoj skijaskoj icari, barem pet metara u /raku nad padinom, bila su
naglavacke objesena cetiri tijela, oblijepljenih ustiju i zavezanih nogu.
- Spustit emo ih svaki sat i dati im malo vode - rece Desi-jedan smijui se. - Mi se
ponasamo vrlo humano prema ratnim zarobljenicima.
275
18
- Sto? - zaurlao je dravni tajnik, od cega je njegova steno-graflcinja iz povjerljive ekipe
skocila sa stolca bacajui ste-nografsku biljenicu ravno u glavu svom poslodavcu. On
rastreseno uhvati projektil lijevom rukom koja je upravo trebala poceti udarati po glavi,
kako bi umirila oko koje je pocelo ludacki kruiti. - Sto su ucinili?... Kako? Neu to
podnositi! - Tajnik je poceo udarati biljenicom po stolu i po glavi sve dok istrgnute stranice
nisu odletjele na sve strane.
- Molim vas! - zamoli ga stenografkinja, koja se rastrcala okolo i pocela skupljati papire. -
Ovo su supertajne biljeske, gospodine!
- Pa, nema nikakve tajne o tvom superpoprsju, je li? - ludacki vikne sef State
Departmenta. - Zivimo u svijetu obloenom orahovinom, draga gospodice. Vi imate
kokosove orahe, a mi smo u orahovoj ljusci.
Stenografkinja se iznenada uspravi i ukoci, a zatim, svisoka gledajui poslodavca, prozbori
mirno, ali snano: - Dosta Warren! Smiri se!
- Warren? Kakav Warren? Ja sam gospodin tajnik.
- Vi ste Warren Pease, a sada molim spustite taj telefon ili u rei svojoj sestri, a ona e
rei Arnoldu Subagaloou da ste postali nepouzdani.
- Oh, Boe... Arnoldu! - Warren Pease, dravni tajnik, odmah pokrije slusalicu. - Zaboravio
sam se, Teresa, casna rijec, samo sam na trenutak zaboravio]
- Ja sam Regina Trueheart, moja mlada sestra je Teresa, Subagaloova pomonica.
- Ja sam strasno slab s imenima, ali nikad ne zaboravim kokosove orahe... hou rei lica.
Nemojte rei sestri.
277
- Samo vi recite onome tko je na tom telefonu da ete ga nazvati kad uspijete srediti svoje
misli.
- Ne mogu. On je na javnoj govornici u zarobljenickom logoru u Quanticu!
- Zapovijedite mu da vam kae broj i ostane tamo dok ga ne nazovete.
- Dobro, Koko... Teresa... Regina... gospodo tajnice!
- Dosta, Warren Ucini sto sam ti rekla.
Dravni tajnik ucinio je sto je Regina Trueheart traila od njega, a zatim se baci na stol,
poloi glavu u ruke i, kako se to kae, isplace do kraja. - Negdje je procurilo i sad sam
popisan! - grcao je. - Poslali su ih natrag u logor u vreama za mrtvace.
- Koga?
- Prljavu Cetvoricu. Strasno! }y. ,
- Mrt vi sul ... tko god bili?
- Ne, na vreama su im izbusili rupe za disanje. Gore nego da su mrtvi: osramoeni su\
Svi smo osramoeni! - Pease podie lice natopljeno suzama kao da moli za brzo
pogubljenje.
139
- Warren, srce, dosta toga. Imas posla, a ljudi poput mene su tu ne bi li se pobrinuli da ga
obavis. Sjeti se Ferne od Sjevernoga parka, nase zastitnice i inspiracije. Ona ne bi dopustila
da se ijedan od njezinih sefova raspadne, pa neu ni ja.
- Ona je bila tajnica, a vi ste povjerljiva stenografkinja...
- Vise od toga, Warren, daleko vise od toga - prekine ga Regina. - Ja sam leptir koji leti s
cvijeta na cvijet, a s pcelinjim alcem. Leprsam s jednog supertajnog zadatka na drugi i na
sve vas pazim i pomaem vam da izdrite. To je od Boga odredeni zadatak svih
Truehaeartica.
- Zar ne moete biti moja tajnica?
- I uzeti posao nasoj dragoj, antikomunjarskoj mami Ty-rania? Sigurno se salis?
- Tvrania ti je majka?
- Pazi sto govoris, Warren. Sjeti se: Subagaloo! K.
- Isuse, Arnold. Ispricavam se, doista... velika, zadivljuju-
ca, ena.
278
- A sada na posao, g. tajnice - rece stenografkinja, uzme svoju stenografsku biljenicu i
opet zauzme svoj kruti poloaj.
- Kao sto znate, ja imam najvee mogue ovlasti za tajne, dakle, kako da vam
pomognem?
- Znate, ovlasti nisu u pitanju...
- Razumijem vas - prekine ga Regina Trueheart. - Vree s mrtvacima i rupama za zrak,
mrtvaci koji nisu mrtvi...
- Kaem vam, cijeloj se pocasnoj strai sledila krv u ilama! Dvojica su u bolnici u bazi,
trojica su zatraili hitan otpust zbog psihijatrijskih smetnji, a cetvorica su se udaljili izvan
kruga bez dozvole, projurivsi kroz glavna vrata urlajui kako se mrtvi vojnici vraaju i
bacaju prokletstvo na casnike kojima se treba osvetiti za maltretiranje... Boe moj, ako ovo
procuri... Isuse!
- Znam, g. tajnice. Ponienje; svi smo to doivjeli... Dobro, Warrene, to nam je zajednicki
problem. Sto treba narezati?
- Narezati? - Peaseovo lijevo oko sada se kotrljalo laserskom brzinom.
- Razumijem - rece Regina i odmah, bez ikakve naznake senzualnosti, do struka podigne
suknju. - Dokumenti koje treba unistiti, naravno. Kako vidite, za tu sam zadau potpuno
pripremljena.
- Ha? - Umirivsi lijevo oko, dravni je tajnik bio zaprepasten prizorom. U hulahopkama
gospodice Trueheart, od koljena do kuka, bili su usiveni svijetlosmedi najlonski depovi.
- Ne... nevjerojatno - promrmlja Pease.
- Naravno, moramo ukloniti sve metalne spajalice, a zatrebamo li jos prostora, moj
grudnjak ima viseslojnu podstavu, a stranji dio gaica ima jos jedan sloj ciste svile u koji
se mogu smjestiti vei dokumenti.
- Nisi shvatila - rece tajnik, koji je, dok je stenografkinja vraala suknju u normalan
poloaj, tako zinuo da mu je brada udarila u rub stola. - Joj!
- Koncentriraj se na posao, Warrene. Dakle, sto je to sto nisam shvatila? Mi Trueheartice
spremne smo na sve izvanredne situacije.
279
d- Nista i nije napisano! - objasni uspaniceni sef State Departmenta.
- A, tako... Nedokumentirani, najstroe povjerljivi kontakti bez znanja pretpostavljenih, zar
ne?
- Sto? Jesi li ti bila u CIA-i?
- Ne, tamo mi je starija sestra Clvtemnestra. Ona je vrlo mirna djevojka... Dakle, vraamo
se curenju u infrastrukturi tajnih kontakata; nedokumentirane rijeci skrenule su u usi
nekoga tko ih nije trebao cuti.
140
- Mora biti tako, ali to je bilo nemoguel Nitko tko je to mogao znati nije mogao imati
nikakve koristi od odavanja tajne zasto smo te ludake bacili u Boston.
- Bez potankosti, g. tajnice, koje bi se, naravno mogle otkriti drogiranjem pomou
pentothala, ali nikad, nikad u susretu s nekim tamo podljudskim kongresnim pododborom...
molim vas, dajte mi neki saetak operacije. Moes li to, Warre-ne?... Ako ti to pomae,
mogla bih ti opet pokazati svoje depove.
- Ne bi stetilo. - Ona to ucini, a Peaseovo se oko polako umiri. - Znas - pocne on, dok mu
se u kutu usana skupljala slina - neki nedomoljubni ljigavci, koje predvodi neki manijak,
htjeli bi obogaljiti nasu prvu obrambenu crtu, tocnije nase dobavljace i jedan dio nasega
zrakoplovstva kojemu je zadaa biti nesto kao medunarodni pas-cuvar.
- Kako, srce? - Trueheartova premjesti teiste s jedne na drugu nogu i natrag.
- Auuu!
- Kako, Warrene? Pitala sam kako.
- O, da, naravno... Dakle, oni tvrde da bi zemljiste na kojem se nalazi velika i vitalno
vana zrakoplovna baza moglo pripadati nekim ljudima... zapravo divljacima... zbog
nekakvog glupog sporazuma postignutog prije vise od sto godina, i kojeg, naravno, nikad
nije ni bilo. Sve je to bolesno]
- Svakako, ali je li istina, g. tajnice? - Jos jedanput, tocnije pet puta se Reginine gole noge
premjeste.
- O, ovo! .^-.,,.....
- Sjedi! Je li istina?
280
- Vrhovni sud razmislja o tome. Predsjednik Vrhovnog suda moe drati spor u tajnosti jos
pet dana, pozivajui se na interese nacionalne sigurnosti, dok se ti ljigavci ne pojave na
zakazanom usmenom saslusanju. Imamo cetiri dana da nademo te gadove i posaljemo ih u
vjecna lovista, sto nema nikakve veze s lovistima nacionalne sigurnosti. Bog ubio te
divljake!
Regina Traeheart spusti suknju. - Toga bi bilo dosta!
- Joj!... Cega?
- Mi, Trueheartove, ne odobravamo tako proste izraze, gospodine tajnice. Oni jednostavno
otkrivaju nedostatak prihvatljiva rjecnika i potpuno su uvredljivi za nas vjernike.
- Joj, hajde, Vergvna...
- Regina!
- Ja sam na vasoj strani... ali znate, ponekad mala psovka poveava izraajnost. Kad si
pod stresom kao sada, to jednostavno izleti...
- Zvucite kao onaj strasni francuski pisac, Anouilh, koji je imao izgovore za sve.
- Anna? Koja Anna...
- Nije vano... Je li taj zatvoreni krug upuenih ogranicen samo na nekoliko najvisnih
dravnih dunosnika i jos manje vanjskih civila?
- Minimalan broj jednih i drugih!
- A oni ivi i zdravi putnici u mrtvackim vreama, jesu li za tu zadau... koju ocito nisu
obavili, bili tajno vrbovani?
- Tako tajno da nisu shvatili o cemu se radi! Ali uostalom, oni nisu ni morali znati... to su
manijaci.
- Warrene, sjedi tu i cekaj - rece Trueheartova, stavivsi biljenicu na njegov stol i
popravljajui suknju. - Odmah se vraam.
- Kamo es?
- Idem porazgovoriti s vasom tajnicom, mojom mamom. Odmah se vraam i nemoj se
usuditi dirnuti telefon!
- Naravno, Depiu... hou rei...
- O, zaveil Ti ljudi tvog povjerenja vrlo su, vrlo cudni. - S tim rijecima povjerljiva je
stenografkinja izasla u predsoblje i zatvorila vrata.
281
141
Warren Pease, dravni tajnik i vlasnik ribolovne jahte kojoj je jos odavno htio nai vez u
nekom prihvatljivu klubu, sada se krzmao izmedu rezanja vena ili nazivanja svoje
nekadasnje brokerske firme kojoj bi ponudio bilo kakve povjerljive dravne informacije
samo da nekako obnovi nekadasnje partnerstvo. Boe moj, zasto je ikad popustio svom
nekadasnjem cimeru, a sada predsjedniku, i odazvao se njegovu pozivu da se pridrui
administraciji? U drustvenom je smislu, naravno, bilo prednosti, ali bilo je i mana. Morao je
biti pristojan prema tolikim ljudima koje nije mogao podnijeti, a tek one strasne vecere na
kojima ne samo sto se morao susretati, nego i slikati s nigeri-ma. O ne, nije to samo torta
sa slagom! Zrtve koje je morao podnijeti bile bi dobra kusnja za svetacku strpljivost, a sada
jos i ovo\ Mrtvacke vree sa ivim manijacima, a njegovi ljudi trae njegov skalp! Kako je
ivot postao groteskan! Naravno, nije imao ilet, a nije se usudio ni telefonirati, pa je
jednostavno morao cekati i preznojavati se. Medutim, umjesto Regi-ne Trueheart u ured je
umarsirala i za sobom cvrsto zatvorila vrata, njezina mati Tvrania.
Glavarica klana Trueheart bila je od tvariva od kojeg se prave legende. Markantna ena s
ostrim teutonskim crtama lica bila je visoka oko 190 centimetara i imala je impozantno
tijelo koje je jos uvijek bilo izazovno, i nije odavalo njezinih pedeset i osam godina. Kao i
njezina majka, koja je stigla s legijama ena koje su se zaposlile u vladi kao tajnice i
cinovnice tijekom Drugoga svjetskog rata, Tvrania je bila veteran vasingtonske birokracije i
imala je strahovito znanje o njezinim tajnim precica-ma i obilaznicama, ludilima i otvorenim
zlouporabama. I, jednako kao i mati joj, i sama je odgojila svoje keri da slue u
bizantinskim infrastrukturama tisua vladinih ureda, odjela i agencija. Tvrania je cvrsto
vjerovala da je enama iz toga klana sudeno biti vodici vodama i onima koji bi to eljeli
postati kroz minska polja savezne administracije, kako bi mogli iskoristiti svoje openito
slabasne sposobnosti. U svom je srcu najvea glavarica Trueheartovih znala da ene poput
nje i njezinih keri zapravo vode vladu svoje zemlje. Muskarci su tako neotporni na
iskusenja i praznoslovlje, doista bili slabiji spol. Takva je
282
procjena jamacno i dovela do toga da u obitelji ve tri generacije nije rodeno nijedno musko
dijete. Takvo sto jednostavno ne bi bilo prihvatljivo.
Tvrania je dugo proucavala ocito rastrojenog dravnog tajnika dugim i nijemim pogledom u
kojem je bila mjesavina suuti i rezignacije. - Ki mi je prenijela sve sto si joj rekao, a
opisala mi je i tvoj ocito pretjerani libido - rece ona cvrsto, ali mirno, kao skolski ravnatelj
koji kori malog zbunjenog djecaka.
- Ispricavam se, gdo Trueheart! Iskreno. Bio je to tako strasan dan. Nije bilo nikakve zle
namjere.
- U redu, Warren, nemoj mi se sada rasplakati. Dosla sam ti pomoi, a ne zato da bi se ti
osjeao kao zloko.
- Hvala vam, gdo Trueheart!
- Ali da bih ti pomogla, moram te najprije pitati nesto vrlo vano. Hoes li mi iskreno
odgovoriti, Warrene?
- O, da, da, hou!
- Dobro... Onda mi reci, ima li u onoj vrlo maloj skupini civila... ljudi izvan vlade... koji su
znali za tu operaciju, taj protuudar, ima li medu njima takvih koji iz spomenute zrakoplovne
baze vuku kakav profit?
- Zaboga, pa svi, bas svi\
- Pa onda nadi jednoga od njih. Taj je izdao ostale.
- Sto...? Zasto?
- Dugorocno, ne mogu odgovoriti dok mi ne das jos cinjenica, poput kupnji poduzea i
opcija na dionice, ali kratkorocno gledajui, odgovor je ocit.
- - Zar?
- Nitko u administraciji, osim tebe, ne bi se prihvatio tako zlokobnog "rjesenja" i posluio
se zatvorenicima koji su se u vojnom zatvoru nasli zbog nasilnog ponasanja. Pouke
142
Waterga-tea i iranske podvale ostavile su neizbrisiv trag, koliko god to bilo odbojno i
nedomoljubno. Jednostavno, bilo je previse sudenja.
- A zasto bih ja bio iznimka?
- Jer si previse nov i neiskusan u ovom gradu. Ti ne bi znao ujediniti predsjednikove
savjetnike na takvoj tajnoj opera-
283
ciji. Svi bi se na prvu pomisao razbjeali, osim potpredsjednika, koji uope ne bi shvatio o
cemu je rijec.
- Mislite daje to netko od... civila!
- Rijetko grijesim, Warren... Dobro, jednom sam pogrijesila, ali to je bio moj mu. Kad smo
ga izbacile iz kue, pobjegao je na Karibe i sada iznajmljuje svoju rasklimanu jedrilicu oko
Djevicanskih Otoka. Potpuno bezvrijedno ljudsko bie.
- Da? Zasto?
- Jer tvrdi da je potpuno sretan covjek, a zna se da je to neprihvatljivo u nasem sloenom
drustvu.
- Ozbiljno...?
- Gospodine tajnice, moemo li se koncentrirati na neposredne probleme? Moram vam
ozbiljno savjetovati da stavite te "mrtvacke vree" u potpunu izolaciju, da razbijete svaku
vijest koja uspije u pijanstvu izai iz Quantica i da podete u podzemlje i nadete u Fort
Benningu nula-nula-nula-crtica-nula-nu-la-sest.
- Sto vam je sada to?
- Ne sto, nego tko - odgovori Tvrania. - Zovu ih Samoubilackom Sestoricom...
- Kao Prljava Cetvorka? - prekine je Pease, mrstei se.
- Svjetlosnim godinama iznad njih. To su glumci.
- Glumci? Sto da radim s glumcima"?
- Ovi su nesto posebno - odgovori Trueheartova, nagi-njui se naprijed i spustajui glas. -
Ubili bi za povoljnu kritiku u novinama, cega dosad nijedan od njih nije imao previse.
- Pa kako su se nasli u Fort Benningui -=?-
- Zbog neplaanja najamnine. < " -
- Cegal
- Godinama nisu imali stalan posao, samo su isli na glu* macke tecajeve i radili kao
konobari. ;
- Ne razumijem ni rijec od svega toga! *
- To je sve prilicno jednostavno. Kolektivno su usli u vojsku da bi imali repertoarno
kazaliste i da bi jeli nesto redovitije. Naravno, mastoviti casnik u G-Dva shvatio je kakve to
mogunosti otvara i pokrenuo novi program za tajne operacije.
- Zato sto su oni glumcP.
284
- Pa, prema rijecima generala koji to vodi, bili su, odnosno jos su, u sjajnoj tjelesnoj
kondiciji. Znas, od svih onih ram-bo-filmova u kojima su statirali. Glumci znaju biti vrlo
tasti kad se radi o izgledu.
- Gospodo Trueheart! - uzvikne ministar. - Hoete li mi rei kamo nas vodi ovaj razgovor?
- Prema rjesenju, Warren. Govorit u samo apstraktno, tako da se moe lako porei, ali
sigurna sam da e vas ostri i razradeni um shvatiti.
- To su prve rijeci koje razumijem.
- Samoubilacka Sestorka moe i uvijek je spremna pre-rusiti se u bilo koga i bilo sto. Oni
su majstori za prerusavanje i narjecje, i mogu se probiti i u neprobojno.
- Pa to je ludo. Mogli bi prodrijeti i k nama!
- Tako je. To vam daje zavidan pregled.
- Samo malo. - Pease se zavrti u svom okretnom naslonjacu i zagleda u prekriene
zastavice Sjedinjenih Drava i Ministarstva vanjskih poslova, zamisljajui medu njima sliku
Ge-ronima u generalskoj odori. - To je to! - vikne on. - Nema optunica, nema kongresnih
istraga - savrseno!
143
- Sto, Warrene?
- Glumci!
- Naravno.
- Glumci mogu biti tko poele... i uvjeriti druge da nisu to sto jesu, zar ne?
- Tako je. Za to su se skolovali.
- Nema ubojica, nema optunica, nema prokletih saslu-savanja na Capitol Hillu.
- Pa sad, ne bih isla tako daleko, a da prije toga nisam kupila nekoliko senatora, koliko
nam omogue crni fondovi...
- Sada razumijem - prekine je Pease, zavrtjevsi se opet natrag, s umirenim okom, i oba
oka puna odusevljenja. - Mogli bi stii u zracnu luku Kennedv... crveni salovi, moda i
brade i sesiri... kao delegacija.
- Kao sto?
- Iz Svedske] Delegacija Nobelovog odbora. Proucivsi vojnu povijest dvadesetoga stoljea
dosli su potraiti generala
285
dMacKenziea Hawkinsa i predati mu Nobelovu nagradu kao najveem vojniku nasega
vremena!
- Warren, da ti zovem lijecnika?
- Ne, gdo Trueheart, pomogli ste mi ve. Zar ne razumijete? Ego tog ludaka vei je od
Mount Everesta!
*- - Ciji?
v" - Gromoglavog. /
- Koga?
- MacKenziea Hawkinsa, koga drugog? Dobio je Kongresno odlicje casti... i to dva puta.
- Mislim da bismo se morali u sebi pomoliti Svemoguemu sto ga je napravio
Amerikancem, a ne komunjarom...
- Sranje! - prasne dravni tajnik. - On je supak tisuljea. Gdje god bio, pojavit e se da bi
dobio tu nagradu... A onda, pravac Svedska i sjever, daleki sjever! Izgubljeni zrakoplov... u
Laplandu, Sibiru, tundri, svejedno.
- Ne racunajui tvoju smijesnu nepristojnost, kad kaes sjever, to zvuci kao sjajna istina,
nasa istina... Sto mogu uciniti za vas, g. dravni tajnice?
- Za pocetak, razmislite kako da nademo toga casnika koji vodi te glumce, a zatim neka
mi pripreme zrakoplov za let do Fort Benninga... Savrseno!
Dva unajmljena automobila jurila su cestom broj 93 prema Bostonu. Paddy Laffertv vozio je
prvi, a njegova ena slijedila ga je oko kilometar iza njega. Aaron Pinkus sjedio je naprijed
pokraj svog vozaca, a Sam Devereamc, njegova majka i Jennifer Redwing bili su otraga,
indijanska odvjetnica izmedu majke i sina. Druga su kola vozila generala MacKenziea
Hawkinsa, koji je bio naprijed uz gdu Laffertv, a Desiji Jedan i Dva bili su otraga i igrali
blackjack spilom karata koje su rekvirirali u nekadasnjoj skijaskoj kolibi.
- A sada me dobro slusaj, mala! - govorila je bucmasta Erin Laffertv, ena finih keltskih
crta lica, na automobilski telefon. - Hou da mali razbijac pojede pun tanjur zobene kase s
pravim mlijekom umjesto s onim razvodnjenim Grandpa pii-
286
ma, a mala dama neka pojede dvije kriske kruha natopljenog u jaja i prenog... dva jaja,
razumijes?... Dobro, mala, nazvat u 1c opet poslije.
- Vasa djeca? - pomalo cudno upita Hawk kad je gda Laffertv iskljucila telefon.
- Covjece, imate li mozga u toj glavi? Izgledam li vam ja kao ena koja ima sitnu djecicu?
- Samo sam cuo dio vaseg razgovora, gospodo...
- To je bila moja najmlada, Bridget, koja cuva djecurliju mog starijeg sina... moga drugog
starijeg sina... dok su ono dvoje rektalnih cepia na krstarenju... Zamislite, na krstarenju]
- Je li vas mu prigovorio?
- Pa kako bi? Mali Dennis je veliki knjigovoda s gomilom inicijala koji mu se pisu iza imena.
On se brine i za nase poreze.
144
- Aha, razumijem.
- Razumijete vi parfimirani vraji prdac! Nikad nemojte imati djecu koja su pametnija od
vas! Skupo je to u vraju mater. - Telefon u automobilu zazuji i gda Laffertv ga ukljuci. -
Sto je, Bridgev? Ne znas nai hladnjak? ... A, ti si dragi moj Paddy, ciju bih glavu mogla
gurnuti u bacvu starog ulja za mjenjace. - Erin Laffertv doda slusalicu Hawkinsu. - Paddy
kae da g. Pinkus eli razgovarati s vama.
- Hvala, gospodo... Zapovjednice?
- Ne, jos je uvijek Paddy, veliki generale. Odmah u vam dati sefa, ali htio sam vam rei
da ne obraate panju na moju ensku. Dobra je to cura, gospodine, ali nikad nije bila u
pravim bitkama, ako razumijete na sto ciljam.
- Razumijem, Gunny. Ali da sam ja na tvom mjestu, ja bih se jako dobro pobrinuo da
"razbijac" dobije zobenu kasu s pravim mlijekom, a "mala dama" kruh prepecen u dva jaja.
- Aha, opet scena dorucka? Bake znaju biti kraj ljudskog ivota, generale... Evo g. Pinkusa.
- Generale?
- Zapovjednice? Kakve su koordinate?
- Kakve su sto? ... Aha, kamo idemo. Upravo sam dogovorio da se smjestimo u ljetnikovcu
moga surjaka u Swamp-
287
scottu. To je vila na plai, i vrlo je lijepa, a kako su on i Shir-levina sestra u Europi, na
potpunom nam je raspolaganju.
- Vrlo dobro, zapovjednice Pinkus. Udoban smjestaj dobar je za moral vojske u ratnim
okolnostima. Imate li adresu? Moram je prenijeti Malom Josephu u Boston, jer uskoro stie
nase pomono ljudstvo.
- Kua je poznata kao stari Worthingtonov posjed na Beach Roadu, sada vlasnistvo
Sidneva Birnbauma. Nisam siguran ima li brojeva, ali cijelo je procelje obojeno u kraljevski
plavo, sto se jako svidjelo Shirlevinoj sestri.
- Kapetane Pinkus, to e biti dovoljno. Nasa e potpora biti izabrana iz elitne postrojbe i
nai e onu kuu. Jos nesto?
- Samo recite Paddvjevoj eni kamo idemo. Ako se izgubimo u prometu, ona zna put.
Hawk prenese podatke, na sto je odmah dobio kratak odgovor: - O, hvala samome Isusu!
Imat u posla s kosher momcima, a rei u vam, generale, oni doista znaju gdje nai
najbolje meso i najsvjeije povre.
- Ve ste bili tamo?
- Bila! Nemojte to rei mom upniku, ali veliki Sydney i njegova draga ena Sarah ucinili
su me kumom njihovog sina Joshue... na idovski nacin, znate. Josh mi je kao jedan od
mojih, a Paddy i ja stalno se molimo da on i Bridgey prohodaju, znate na sto mislim.
- Bi li vas upnik...
- A sto on zna? On pije ona francuska vina i smrtno nam dosaduje pricama o njihovim
bukejima. Bezveznjak.
- Pravi, fini, lonac za pretapanje - tiho rece Hawk. - Jeste li ikad razmisljali da se
kandidirate za papinsku cast? - doda on, cerei se. - Nekad sam poznavao nekoga tko je
razmisljao kao vi.
- Awe gowann\ Zar bi glupa irska enska poput mene ikada pomislila na takvo sto?
- "Pitomima e ostati svijet", jer na njihovim je ramenima vrlina cijeloga covjecanstva.
- Hej, vi? Pokusavate mi se upucati? Pitam, jer ako da, moj bi vas Paddy mogao razlomiti
napola.
288
- Gospodo, nikad ne bih na takvo sto ni pomislio - odgovori Hawk, gledajui profil Erin
Lafferty. - Siguran sam da bi on to mogao - doda vojnik koji je bio moda i najbolji borac
prsa u prsa medu casnicima koji su ikada sluili u vojsci. - Naravno, on bi me rastrgnuo.
- Pa sad, godine su tu, ali moj stari momak jos je uvijek u formi!
- On ima vas, a to je znatno vanije.
- Sto vi to ciljate, snagatore? Krista mu, ja sam stara ena!
145
- A ja sam stariji muskarac i jedno s drugim nema nikakve veze. Samo kaem da mi je
cast poznavati vas.
- Zbunjujete me, vojnicino!
- Nisam to htio. " < Erin Lafferty pritisne gas
do daske i pojuri naprijed.
Wolfgang Hitluh, roden kao Billy-Bob Bayou, ude kroz ulazna vrata i pode kamo su
pokazivali znakovi u sirokom hodniku prostora za preuzimanje prtljage. Kao jedna treina
sigurnosne ekipe, koju je skupo i potajno platila agencija Manpower Plus Plus, trebao se
sastati s dvojicoma Kameraden u zatvorenom parkiralistu preko puta taksi postaje. Kao
znak za prepoznavanje trebao je nositi presavijeni Wall Street Journal s jasno crvenom
bojom oznacenim pojedinim clancima, iako se bio uporno borio da to bude primjerak Mein
Kampfa.
Da mu posao nije tako jako trebao, iz principa bi bio odbio tu zadau. Journal je bio dobro
poznat simbol dekadentnih grabeljivih demokracija i trebalo bi ga spaliti zajedno s
devedeset i devet posto svih novina i casopisa u ovoj zemlji, pocevsi od prezira vrijednih
Amsterdam News i Ebony, koji izlaze u Harlemu i za Harlem, leglo inferiornih crnih smetala,
jednako kao sto je Wall Street lopovsko mjesto idovskoga novca! Wol-fgang je, medutim,
naalost trebao posao, jer mu je cekove za nezaposlene ukinuo sumnjicavi crni slubenik u
uredu za nezaposlene! - pa je dakle morao ostaviti svoja nacela na cekanje i prihvatiti
predujam od dvije stotine dolara i zrakoplovnu kartu.
289
Sve sto je znao bilo je da on i njegova dvojica Kameraden trebaju cuvati skupinu od
sedmero ljudi koji se skrivaju i da su od toga troje i sami vojnici. To je znacilo da sedam
plaenika pazi na cetiri civila, sto mu je bilo jednostavno kao strudel koji je zavolio u svoja
dva mjeseca vjebi u bavarskim planinama s Meisterom Cetvrtoga Reicha. S Journalom u
jednoj ruci, a lakom torbom u drugoj, Wolfgang Hitluh probio se kroz gusti promet i presao
preko dva kolnika prema parkiralistu. Hodajui po kasnom poslijepodnevnom suncu prema
golemoj garai, razmisljao je o tome kako ne smije izgledati sumnjivo. Prema Manpov/er
Plus Plusu sve je bilo tako tajno da o tome ne bi smio rei ni rijec nikome, pa ni Fuhreru da
je iv... sto je, na-tiirlich, uvijek mogue! Zadaa je ocito bila zastita tako visokih dravnih
dunosnika da to vlada nije mogla povjeriti slabim, nearijskim tipovima koji su se infiltrirali
u Tajnu slubu... A gdje su Kameraden? pitao se.
- Ti si Wolfie? - upitao je golemi crni covjek koji se pojavio iz sjene okruglog betonskog
stupa i prisao Hitluhu.
- Sto?...Tito? Sto kaes?
- Cuo si me mali. Imas novine, a crvenu smo tintu vidjeli jos kad si prelazio one dvije ulice
tamo vani. - Crni div ispruio je ruku i nasmijesio se. - Drago mi je sto smo se upoznali,
Wolf... usput, to je krasno ime.
- Je, pa da... valjda jest. - Nacist prihvati ruku kao da bi ga dodir s njom mogao zauvijek
zaraziti. - , (.,
- Cini se da bi to mogla biti dobra tezga, brate. -.
- Brate?
- Evo - nastavi veliki, pokazujui iza sebe - predstavit u te nasem partneru; ne daj se
smetati njegovim izgledom. Otkad smo izasli, nije imao strpljenja cekati da se vrati u svoju
odjeu. Velim ti, Wolfie, ne bi vjerovao kako govore te stare babe-gatare i njihovi brkati
muevi!
- Gatare...?
- Hajde, Romane, izlazi odatle i upoznaj se s Wolfiejem!
Iz sjene stupa pojavi se jos jedna spodoba, misiav muskarac u sirokoj narancastoj kosulji
s plavim salom oko struka iznad tijesnih crnih hlaca i s kovrcama crne kose na celu; nosio
290
je i zlatnu nausnicu. Ciganin! pomisli Wolfgang. Moldavski bic, gore od Zidova i crnaca!
Deutschland u"ber alles! Ciganin!
146
- Hallo, mister Wolfowitz! - rece, pruajui ruku, covjek s nausnicom, ciji su bijeli zubi
bljestali pod crnim brkom i koji je bio suprotnost Wolfgangovom pojmu Kamerada. - Oblik
Ivojih ociju govori mi da es ivjeti dugo, dugo, s velikom zalihom novca! Za tu dragocjenu
informaciju ne treba platiti... mi radimo zajedno, ne?
- Veliki Fuhreru, gdje si sada? - prosape Hitluh u sebi, odsutno se rukujui.
- Sto je, Wolfie? - upita veliki crnac, golemom i snanom rukom tapsui Wolfgangova
ramena.
- Nista, nista!... Sigurni ste da nema greske? Vi ste iz Manpower Plus Plusa?
- Bas tako, brate, i, sudei prema onome sto smo Roman i ja dosad mogli zakljuciti, to bi
moglo biti kao branje kruha s ceste. Usput, ja sam Cyrus, Cyrus M. Moj drug se zove
Roman Z., a ti si Wolfie H. Naravno, mi nikad ne pitamo sto znace inicijali prezimena... sto
ionako ne znaci nista, jer imamo toliko razlicitih imena, zar ne, brate?
- Jawohl. - Wolfgang kimne, a zatim problijedi. - Hou rei, apsolutno si u pravu... Bruder.
- Kako?
- Brate - doda Hitluh odmah, kao da se ispricava. - Brate, mislim, brate!
- Pa, k vragu, ne uzbuduj se, Wolfie, razumio sam te. I ja govorim njemacki.
- Da?
- Pa da. Sto mislis, zasto sam bio u zatvoru?
- Zato sto govoris njemacki...?
- Na neki nacin, mali - rece tamnoputi div. - Znas, ja sam dravni kemicar, i bili su me
posudili Bonnu da radim u jednoj tvornici u Stuttgartu kako bih pomogao na projektu za
neko gnojivo, ali to nije bilo to.
- Nije bilo sto?
- Gnojivo... Bilo je to govno, ali nije bilo gnojivo, nego plin, vrlo nezdrav plin. Na putu
prema Srednjem Istoku.
291
- Mein Gottl Ali valjda je bilo razloga...?
- Naravno, bilo je. Novac i nestanak mnogih ljudi za koje su sefovi ocijenili da nisu previse
vani. Trojica su me jedne noi zatekli kako analiziram finalne sastojke. Nazvali su me
Schwarzerom i bacili se na mene; dvojica su izvukla pistolje... To je bilo to.
- To je bilo stol
- Bacio sam svu trojicu tih bijelih Svaba u kotao, sto znaci da nisu mogli doi na sud i
svjedociti u moju obranu da je to bila samoobrana... Dakle, u interesu diplomatskih odnosa,
radije sam izabrao pet godina iza resetaka ovdje nego pedeset tamo. Mislio sam da
zasluujem tri mjeseca, pa smo Roman i ja sino otisli van.
- Ali mi bismo trebali biti plaenici, a ne kemicari!
- Mali moj, covjek moe biti svasta. Da bih mogao u sedam godina proi kroz dva
sveucilista, uzeo sam tu i tamo po nekoliko mjeseci. Angola, slucajno na obje strane, pa
Oman, Karachi, Kuala Lumpur. Neu te razocarati, Wolfie.
- Mister Wolfowitz - upadne Roman Z., razdrljivsi narancastom kosuljom pokrivena prsa i
postavljajui noge kao da e sada izvesti nekakav ciganski derviski ples. - Pred vama je
najvei covjek s ostricom, tihom ostricom kojega biste ikad mogli susresti!... Rez, rez, sjec,
caki - Te su rijeci bile praene divljim gestama i brzim okretima, a plavi sal je sibao po
zraku i narancasta je kosulja leprsala. - Pitaj bilo koga u balkanskim planinama!
- Ali u zatvoru si bio ovdje...
- Napisao sam nekoliko stotina cekova bez pokria, sto da ti kaem? - dodao je Roman Z.
tunim glasom, s rukama ispruenim kao u molitvi. - Useljavas, kakva god bila metoda,
dodes u stranu zemlju koja te ne razumije.
- Tako, Wolfie - rece Cyrus M. u cijem se glasu osjeala neka konacnost. - Sada znas sve o
nama, a sto je s tobom?
- Pa, momci, znate, Ah"m, sto neki zovu divlje podzemne istrage...
- Ti si, takoder, momak s juga... momak s juga koji govori njemacki - prekine ga Cyrus. -
Cudna kombinacija, zar ne?
147
- Prepoznajes?
- Mislim da se to pokae kad si nekako uzbuden, Wolfie. Zasto si uzbuden, mali?
- Ne razumijes me, Cyrus. Samo sam nestrpljiv da sto prije pocnem s ovim posliem!
- Oh, pa odmah polazimo, moes se na to kladiti u svoju stisnutu guzicu. Stvar je samo u
tome sto elimo znati sto vise o svom partneru. Znas, nasi bi se ivoti mogli nai u tvojim
rukama, to ti je jasno, zar ne?... A sada, kako to da dobri stari decko s juga poput tebe uci
njemacki? Je li i to dio podzemne istrage?
- Bas tako! - odgovori Wolfgang, na cijem se licu oka-menio plitki osmijeh. - Znas, ja sam
obucen za infiltraciju u njemacke gradove ko Berlin i Minken i trait tamo gadne ko-
munjare, ali znas sto sam naso?
- Sto si nasao, Mein Kleinerl
- Naso sam da nasa usrana vlada gleda na drugu stranu i jebe im se.
- Mislis kao na one komunjarske gadove oko Branden-burskih vrata i na Unter den Linden?
- Ti su se nasli pod nasim kamenjem, kaem ti.
- Sie sprechen nicht sehrgut Deutsch.
- Pa, nikad nisam naucio tako puno za brzo ga uhvatit, Cyrus, ali cujem sto tece.
- Naravno, razumijem te. Samo neke kljucne rijeci... - Bez upozorenja, golemi crnac naglo
isprui ruku u pozdrav. - Heil HitieA
- Sieg Heil! - vrisnuo je Wolfgang s takvim urlikom da je nekoliko ljudi koji su sletjeli u
Loganovu zracnu luku isteglo vratove, osvrnulo se na sve strane, zagledalo i pobjeglo s
poprista.
- Krivi dio grada, Wolfie, Brandenburg je bio s druge strane zida kad je zid pao. Tamo su
bili samo komunjare. - ("yrus M. naglo odvuce zapanjenog Hitluha u sjenu stupa i jednim
udarcem onesvijesti neonacista.
- Zasto si to ucinio? - povice zbunjeni Ciganin s plavim rupcem, koji pode za svojim
zatvorskim drugom u mracni dio.
- Takve mamice mogu nanjusiti na kilometar daleko. - odgovori veliki crni kemicar, drei
nepokretno tijelo pogode-
292
293
nog Hitluha uz kamen i izvukavsi torbu iz nacistove desne ruke. - Otvori to i istresi sve na
tlo.
Roman Z. to ucini. Poput rubinskog dijadema pokae se kr-vavocrveni omot Mein Kampfa. -
To nije dobar covjek - rece Ciganin, priginjui se i podiui knjigu. - Sto emo sad, Cvruse?
- Jucer sam na radiju cuo nesto i to me nekako kao uhvatilo. I, bi li to povjerovao, to se
dogodilo bas ovdje u Bostonu?
< The Boston Globe
\ AMERICKI NACIST NAEN GOL
NA STUBISTU POLICIJSKE POSTAJE
Na prsa mu je bio zalijepljen primjerak Mein Kampfa
Boston, 26. kolovoza - Kao nastavak necega
i sto se cini grotesknim nizom kriminalnih djelatnosti golih ljudi, drhtavi goli muskarac
kojemu je preko
- usta i prsa bila zalijepljena siroka ljepljiva vrpca, ispod koje je na prsima bio
primjerak Mein Kampfa " Adolfa Hitlera, ostavljen je jucer u 20:10 pred vratima Policijske
postaje u Cambridge Streetu. Sedam
", svjedoka, koji nisu htjeli rei kako se zovu, izjavilo je da je taksi doletio iza zavoja i
da su dvojica muskaraca, jedan u jako sarenoj odjei, a drugi vrlo krupan crnac, iznijela
tijelo na stubiste, a zatim su se vratili u - - taksi i odjurili. Zrtva je identificirana kao
Wolfgang ;"
A. Hitluh, traeni americki nacist, roden kao Billy-Bob Bayou u Serendipitv Parishu u
Louisiani i za ko- "" ga se pretpostavlja da je nasilan. Vlasti su i zacudene i zbunjene, jer se
g. Hitluh, jednako kao i cetvorica golih muskaraca koji su prije dva dana nadeni na krovu
148
hotela Ritz-Carlton pozvao na dravni imuni- " tet, jer je navodno obavljao dunost u
sklopu vrhuns- ~ ki tajne operacije. Predstavnik za informiranje Saveznog istranog ureda
(FBI) porekao je bilo kakvu " vezu s njim i komentirao: "Mi svojim agentima ne
dopustamo razodijevanje ni pod kojim okolnostima,
294
a po mogunosti ni skidanje kravata." Predstavnik Centralne obavjestajne agencije (CIA),
takoder pore-kavsi ikakvu spoznaju o djelatnostima g. Hitluha, dao je sljedeu izjavu: "Kao
sto je dobro poznato, Povelja iz 1947. godine zabranjuje Agenciji ikakve aktivnosti na
domaem tlu. U rijetkim slucajima kada nasu strucnu pomo zatrae nacionalne vlasti,
moemo je dati samo odlukom ravnatelja nakon konzultacija i pod nadzorom Kongresa. Ako
je pokojni i domoljubni Vincent Mangecavallo i sklopio kakav dogovor o cemu takvom, to se
nije pokazalo u nasoj dokumentaciji. Dakle, sva bi pitanja trebalo uputiti onima (dvije
postapalice izbacene) iz Kongresa."
The Boston Globe . .
if (Stranica 72. Oglasi)
26. kolovoza - Taksi koji pripada Abulu Shira-ku iz Center Avenue 3024 bio je nakratko
ukraden jucer rano, dok je vlasnik bio na kavi u Liberation Dineru. On je kradu prijavio
policiji, a u 20:35 opet nazvao i javio da je vozilo pronadeno. Na informativnom razgovoru
u policiji mogao se sjetiti samo da je sjedio blizu covjeka u narancastoj kosulji koji je imao
zlatnu nausnicu i koji je s njim poceo ivahan razgovor, nakon kojega je taksist primijetio
da mu nedostaju kljucevi automobila. Ne ocekuje se nikakva daljnja istraga, jer g. Shirak
kae da mu je steta nadoknadena.
- Odgovori mi, ti slatkorjecivi engleski cannoli! - vikao je Vinnie Bam-Bam pod svojom
crvenom vlasuljom u slusalicu javne govornice na Collins Avenue u Miami Beachu. - Sto se
dogodilo?
- Vincenzo, nisam ja izabrao tog ludaka - rece glas Smvthington-Fontinija iz apartmana u
hotelu Carlyle u New Yorku. - Ako te smijem podsjetiti, upozorio sam te na njega.
295
- Nije imao prilike ista uciniti] Ti se cudaci mogu programirati da stave gole guzice u
ondatrin brlog, ali je doivio kratki spoj prije nego sto je nasao gdje mu je guzica.
- Ali sto si ocekivao od crnca i Ciganina u kombinaciji s fanaticnim hitlerovcem? Mislim da
si to spomenuo.
- Ti si takoder spomenuo da ti komedijasi nisu pokazali nikakav interes za ista osim novca,
nije li tako?
- Kad o tome govorimo, morat u si promijeniti razmisljanje. S druge strane, mogu ti javiti
dobre vijesti. Nasa dva pr-voizabrana covjeka kontaktirali su s generalom i sada su s njim
na novoj lokaciji, gdje su zauzeli poloaje.
- Kako to znas?
- Jer su me nazvali iz Manpower Plus Plusa i tako me obavijestili. Agent Cyrus M. javio im
se telefonom iz nekog mjesta koje se zove Swampscott i rekao da je sve pod kontrolom.
Takoder je rekao da mu ne smeta sto ga je general privremeno imenovao pukovnikom.
Vincenzo, jesi li sada zadovoljan?
- K vragu, nisam\ Jesi li citao sto su oni jebaci u Agenciji rekli o meni? Kau da sam sve te
dogovore mogao sklopiti sam i ne rei nikome! Kakvo je to sad sranje?
- Nista novo, Vincenzo. Na koga je lakse svaliti krivicu nego na mrtva covjeka... ako krivice
uope ima. A ako se i vratis iz mrtvih s vanjskih otoka Suhih Tortuga, neke se stvari nee
promijeniti. Ti to jesi ucinio.
- Samo preko tebe\
- Ja sam nevidljiv... Bam-Bam. Od sada na dalje, ako napustis Suhe Tortuge, radis samo
za mene, capisce? Sjedi, Vincenzo, nemoj stajati.
- Ne mogu to povjerovati!
- Zasto ne? Jucer si to rekao. Ja sam sin svoje majke... Obavi svoje poslove na Wall
Streetu, prijatelju. Ja u obaviti megaudar, a ti es... pa, to emo ve odluciti poslije.
149
- Mamma mia!
- Lijepo receno, stari moj!
296
19
Golema dnevna soba ljetnikovca Bimbaumovih gledala je na plau kroz niz kliznih staklenih
vrata koja su vodila na veliku verandu od crvenog drveta sto se prostirala cijelom duinom
zgrade. Bila je zora, nebo je bilo oblacno, a ocean pod njim nemiran i pobunjenicki je
kljucao dok su kratki i snani valovi udarali u pijesak s vlastitim bijesom i povlacili se
oklijevajui i s obeanjem da e se vratiti.
- Bit e to gadan dan, zar ne? - rece Sam Devereaux, izlazei iz kuhinje s lonciem kave u
ruci.
- Ne obeava mnogo - odgovori mu veliki crni covjek koji im je sino bio predstavljen kao
Cyrus M.
- Bili ste budni cijelu no?
- Navika. Poznajem Romana Z., ali ne poznajem ova dva Latinoamerikanca. Desiji Jedan i
Dva - molim vas, pa kakvi su im to nadimci?
- A kakvo je ime Cyrus M?
- Zapravo je to Cyril, a M. je od mama, jer mama me naucila kako se izvui iz rukavaca u
delti Mississippija. I knjige su pomogle, ali uvjeravam vas da je naglasak na cvrstini.
- Rekao bih da ste mogli igrati u Nacionalnoj ragbi ligi.
- Ili mahati palicom, ili boksati ili biti Crni Behemont u hrvanju?... Pustite to, odvjetnice, to
je meso, a ako niste najbolji, zavrsite s modricama i pola mozga i nemate kamo. Uvjeravam
vas da ne bih bio najbolji. Srce mi nije u tome.
- Zvucite kao skolovan covjek. v
- Jesam skolovan. ,,.. /
- Samo ete to rei?
- Shvatite to, odvjetnice. Plaen sam stititi vas, a ne pricati vam svoju ivotnu pricu - rece
Cyrus ugodnim glasom.
297
- U redu. Oprostite... I kakvo je vase videnje sadasnje situacije... kad vas ve plaamo za
to?
- Provjerio sam teren, sa svih strana plae i kroz pjescane nanose na imanju sve do ceste.
Ranjivi smo, ali od podneva dalje vise neemo biti.
- Kako to mislite?
- Nazvao sam svoju tvrtku, tvrtku koja me angairala, i rekao im da hitno posalju sest
uredaja za alarmiranje na pogon litijskim baterijama s antenama visokim do pojasa - utopit
e se u visokoj travi i pokriti izlaze na obalu.
- A sto vam to znaci?
- To znaci da e svaki pokretni objekt tei od 25 kilograma koji prode kroz snop
radiovalova ukljuciti alarmne uredaje koji e se cuti barem sedam kilometara daleko.
- Vi se dobro razumijete u svoj posao, Cvruse M.
- Nadam se da se vi razumijete u svoj - promrmlja tjelohranitelj, podigne dalekozor na oci
i pocne pregledavati zemljiste pred sobom.
- Cudna vam je to primjedba.
- Hoete rei drska. - Cvrusov se zlobni osmijeh vidio pod poljskim dalekozorom.
- Da, moglo bi se i tako rei, ali ipak je cudna. Biste li je objasnili?
- Ja sam vjerojatno stariji nego sto mislite, gospodine D. i prilicno dobro pamtim. - Cyrus
namjesti udaljenost na dalekozoru i nastavi mirno i neusiljeno. - Kad su nas sino
upoznavali, pod nasim noms de guerre naravno, i kad nam je general davao upute, u
mislima sam se vratio nekoliko godina unatrag... Nakon sto sam tamo proveo nekoliko
godina, clanci s Dalekoga Istoka obicno mi privuku pozornost... Vas je general onaj isti koji
je prije nekoliko godina izbacen iz Kine zbog oskvrnua nacionalnog spomenika u Pekingu,
zar ne? Kad bolje razmislim, sjeam se i imena... general MacKenzie Hawkins, sto se lijepo
150
slae sa "Zapovjednik" H., osim sto ga svi vi zovete generalom, pa je njegov cin prilicno
ocit... On je taj, isti onaj general zbog cijega je pekinskoga sudenja Washington imao
problema sa stolicom.
298
- Ne priznajui ni rijec istine u vasoj apsurdnoj teoriji, sto zapravo elite rei?
- Pa, to je povezano s nacinom kako sam unovacen za ovu zadau. - Cyrus je polako
skretao dalekozorom naprijed-natrag, a velika glava i siroka ramena micali su mu se poput
animiranog gornjeg torza nekog velikog kipa, cije su crte davale prijetei dojam. - Znate,
radio sam ja povremeno nekoliko godina za tu tvrtku, doduse, vise u mladim danima, ali
poznajem ja njih i pravila se ne mijenjaju. Na svakom normalnom poslu daju vam kratak,
ali dubinski pregled zadaa...
- Sto vam to znaci? - upita Sam.
- Imena, biografije, kratke crte koje opisuju narav posla...
- Zasto? - prekine ga Devereaux.
- Hej, odvjetnice - tiho rece Cyrus, spusti dalekozor i pogleda Sama. - Vi se sada doista
igrate odvjetnika, zar ne?
- Pa, kad ve ocito znate da sam odvjetnik, sto ocekujete?.. Uostalom kako to znate?
- Sve ste vi macke jednake - odgovori Cyrus smijui se. - Ne biste to mogli sakriti ni kad
ne biste govorili. Mogli biste poletjeti koliko masete rukama, raspravljajui jezikom
znakova.
- Culi ste me?
- Cuo sam vas troje... staroga covjeka, preplanulu damu kojoj ne treba sunce da bi
preplanula, i vas. Ako se sjeate, general mi je naredio da nekoliko sati obilazim kuu i
provjerim sve ulaze. Vas ste troje ostali nakon sto su vasa majka, bar mislim da vam je
majka, i "Zapovjednik H.", koji bi mogao biti Primjerak H., otisli na spavanje. Recimo da
sam nekoliko puta u svom odraslom ivotu imao posla sa zakonom i tako naucio
prepoznavati odvjetnike.
- Dobro - popusti Devereaux. - Vratimo se mom prvom pitanju: zasto vama, obicnim
unajmljenim cuvarima, daju podatke o zadaama?
- Zato sto nismo samo cuvari, nego plaenici...
- Sto? - vikne Sam.
- Najamni ratnici, i ne urlajte.
- O Boe! - S tom pogresno usmjerenom molitvom, De-vereaux polije kavu po hlacama. -
Isuse, kako je vrua!
299
- Dobra kava obicno je vrua.
- Ne cerekajte se! - viknuo je Sam sagnuvsi se u uzaludnom pokusaju da odvoji natopljene
hlace od nogu. - Plaenici!
- Culi ste me, a to bi vas trebalo dovesti i do odgovora na vase prvo pitanje, tocnije, zasto
nam daju pregled zadaa. Rei u vam... Obicno se smatra da e plaenici prihvatiti svaki
posao za svemogui dolar, ali to nije tocno. Radio sam ja i za obje strane kad ne bi bilo
vano, ali ne bih kad je vano. Jednostavno ne prihvaam posao... Ne prihvaam ga ni ako
se ne osjeam udobno s onima koji ga obavlja - sto nas dovodi do toga zasto nema treeg
"cuvara".
- Zar je trebao biti jos netko?
- Nema ga, pa zato nema smisla da u to ulazimo.
- Dobro, dobrol - Devereaux se uspravi i nastavi s onoliko dostojanstva koliko je mogao
postii. - To nas vodi do mog treeg pitanja, a to je... Sto je to bilo? , r >
- Niste ga postavili, pa sam ga ostavio otvorenim.
- Objasnite to, molim vas.
- Zasto nam nisu dali potpuniji pregled ovog zadatka? ... Pa iz dugogodisnjeg iskustva,
pokusat u vam dati razuman odgovor.
- Molim.
151
- Sve sto su nam rekli bilo je da vas je sedam, od cega tri vojnika, a taj je drugi podatak
zasladio posao. Nikakvih okolnosti, nikakvih opisa potencijalnih protivnika, ni zrnca
politike... politike u sirem smislu, poput legalnosti ili ilegalnosti pothvata... u bitnom, nista
osim brojki koje ne moraju nista znaciti. Govori li vam to ista?
- Ocito - odgovori Sam. - Okolnosti koje okruuju ovaj posao moraju ostati tajne.
- To je prihvatljivo na dravnom, ali ne i na plaenickom.
- Plaenickom?
- Plaenickom jeziku. Mi prihvaamo visok rizik za visoku hrpu dolara, ali nismo vezani za
obvezu rada u mraku, na nacelima da znas samo ono sto moras znati. To moe biti za one
profesionalne obavjestajce, koji u dubokoj tajnosti odlaze u
300
Kampuciju ili Tanganjiku, a sretni su ako njihove obitelji dobiju punu mirovinu kad se ne
vrate kui. Pocinjete li shvaati razliku?
- Ovo dosad nije bilo tesko shvatiti, ali ne znam kamo ste se usmjerili.
- Rei u vam detaljno. One stranice koje u ovom scenariju nedostaju mogu se tumaciti na
dva nacina. Prva je nedopustena intervencija vlade, sto znaci da nitko nista ne smije znati,
jer bi svatko tko zna, slubeno ili na drugi nacin, mogao zavrsiti u vojnom zatvoru u
Leavenworthu ili u zemlji pokriven vapnom; druga mogunost jos manje obeava.
- Recite? - rece Devereaux, napeto proucavajui hladnokrvno Cvrusovo lice.
- Operacija s podvalom, odvjetnice.
- Podvalom!
- Da, ali ne one koja ubode varalicu koji je smislio neki podli trik, pa ni ona u kojoj se love
nekakvi zlocesti ljudi koji uzimaju mito kad ne bi trebali, nego nesto znatno ubojitije...
Postoji rijec za to; zove se "trajni ubod".
- Trajni?
- Kao, kad nema spasa.
- Hoete rei...
- Dam-dam-ti-dam, dam-ti-dam-ti-dam-ti-dam - pjevusio je golemi plaenik.
- Sto? - vikne Sam.
- Tise malo!... Pokusavam objasniti drugu mogunost. Oko stvarne namjere izgraden je
zastitni zid. Smaknue.
- Isuse Kriste!... Zasto mi to govorite?
- Zato jer bih mogao odluciti da se Roman Z. i ja izvu-; cemo iz toga.
- Zasto?
- Nije mi se svidio trei plaenik kojeg su poslali, a pogotovo sada kad znam tko je
Zapovjednik H. Netko je ozbiljno krenuo na njega, moda i na sve vas jer se svi igrate s
njim. Moda ste ludaci, ali, sudei po onome sto vidim, ne zasluuje--te to, pogotovo to ne
zasluuje djevojka, i ja u tome ne elim sudjelovati... Postavit u litijske baterije, ako mi
stignu, a zatim emo razmisliti o tome.
301
- Zaboga, Cyrus...
- Ucinilo mi se da cujem glasove, pa i nekoliko krikova, - rece Jennifer Redwing ulazei iz
kuhinje sa salicom caja u ruci. - Sam Devereaux! - kriknula je, zagledavsi se u
odvjetnikove hlace. - Opet si to ucinio!
Sestorica muskaraca bili su u dobi izmedu dvadeset i sest i trideset i pet, neki s vise, a neki
s manje kose i neki visi, a neki nii, ali postojale su tri osobine koje su se odnosile na sve
njih. Svako je lice imalo prepoznatljiv "izraz", bile mu crte meke ili ostre, bile mu oci
prodorne ili neutralne, ve je i samo lice imalo neki izraz neposrednosti ili... pa, suocimo se
s time... teatral-nosti. A sva su tijela bila dobro uvjebana tijela: godine uvjebavanja
akrobatike, macevanja, plesa (modernoga i grupnoga), pokreta u kostimu (osobito vano u
Shakespeareu i onim grckim piscima) - sto je bilo nuno potrebno. Na kraju, svaki je par
glasnica bio osposobljen za najsiri raspon intonacija s jos sirim rasponom dijalekata (sto je
bilo nuno za one reklame sa zvukom sa strane). Sve nabrojeno bilo je vano za njihov
152
zanat - ne, nego njihovu umjetnost! - i naravno za saetke kao prilog uz molbe za posao
koje su opasno redovito padale na stolove agenata i producenata koji nisu pokazivali
nikakvo razumijevanje. Bili su to glumci, najsiromasnija i najpotcjenjenija ljudska bia na
licu Zemlje - osobito kad su nezaposleni. Rijecju, bili su jedinstveni.
I njihova je jedinica bila jedinstvena u analima tajnih operacija. Prvobitno ju je osnovao
jedan stariji pukovnik koji je bio ovisnik o filmovima, televiziji i pozornici. Znao je otkazati
cje-lonone vjebe ako su se vremenski poklapale s filmom koji je htio vidjeti u Pittsfieldu,
Phoenboa ili Columbusu; navodno je zlorabio i prijevoznicke usluge Ratnoga zrakoplovstva
da bi pogledao neke predstave u New Yorku ili Atlanti. Ali glavna osobna droga bila mu je,
zbog pristupacnosti, televizija. U postupku razvoda, njegova je sesta ena tvrdila da je
cesto cijele noi provodio uz televizor, gledajui ponekad i po dva ili tri filma, prebacujui
daljinskim upravljacem kasne none programe.
302
I, naravno, kada se u Fort Benningu pojavilo sest glumaca, pravih, u glumacki sindikat
uclanjenih glumaca, njegova je masta visoko uzletjela - neki su casnici tvrdili da mu je
potpuno pobjegla iz glave.
Svakoga je pojedinog od tih ljudi pratio kroz temeljnu obuku, divei se njihovim
pojedinacnim tjelesnim sposobnostima jednako kao i njihovoj kolektivnoj sposobnosti da i u
gomili privuku pozornost na sebe, ali uvijek na neki pozitivan nacin. Zadivljeno je
promatrao kako se svaki pojedini tako prirodno uklapa u nove okolnosti i okolinu, u jednom
trenutku ulicnim argonom u razgovoru s momcima iz urbane sredine, u drugom nekim
domaim govorom seljackih sinova.
Pukovnik Ethelred Brokemichael - nekada brigadni general Ethelred Brokemichael, dok ga
onaj smrdljivi harvardski pravnik iz ureda glavnog inspektora nije lano optuio za
trgovanje drogom u jugoistocnoj Aziji. Drogom? Pa on nije razlikovao koku od kole!
Organizirao je prijevoz medicinskih potrepstina i kad su mu za to dali novac, uglavnom ga
je razdijelio si-rotistima, zadravsi samo manji dio za budue kazalisne ulaznice. Znao je da
mu ovi glumci znace povrat zasluenoga cina. (Cesto se cudio kako to da je njegov rodak
Heseltine izabrao umirovljenje kada je on bio taj koga su izgrdili i degradirali, a ne
Heseltine, nacereni pocetnik koji je uvijek traio najkienije odore, gotovo kao u nekakvoj
prokletoj opereti.) Sada je, bez obzira na sve nasao nacin da ga vrati. Potpuno originalna
zamisao za tajne operacije: jedinica uvjebanih, profesionalnih glumaca, sposobnih da
poput kameleona promijene izgled i ponasanje i usklade ih s kakvim god sredinama u koje
se treba probiti. Ziva, djelatna repertoarna glumacka druina kao agents provocateurs!
Zamisao koja donosi pobjede!
Tako je degradirani pukovnik Ethelred Brokemichael, po-sluivsi se nekim dobro
smjestenim pentagonskim vezama, prisvojio tu svoju druinu, tako da je usavrsava po
svojoj volji i da ih salje u akciju kad to tajni projekti trae. Razmisljao je da ih nazove
"Ekipa Z" , ali glumci jednoglasno odbise to ime. Odbili su zadnje slovo abecede, a kako je
prvo slovo bilo ocito pod zastitom zakona o autorskim pravima, zatraili su da se nade
303
neki drugi naziv, jer ako ikada o njima bude televizijska serija, htjeli su sami upravljati
izborom suradnika i scenarija, tantijemama i dodatnim pravima, i to bas tim redom.
Do imena su dosli tijekom tree infiltracije u devet mjeseci, kad su se ubacili u zloglasnu
druinu Brigate rosse u Colon-ni u Italiji i oslobodili americkoga diplomata kojega su tamo
drali kao taoca. Ucinili su to tako sto su u novinama objavili mali oglas s tvrdnjom da su
najbolji dobavljaci hrane za komuniste, sto nikad prije nitko nije ucinio, pa su ih Brigate
unajmile da organiziraju zakusku za rodendansku proslavu njihova zloglasnoga vode u
skrivenom glavnom stanu. Ostatak je bila, kako kae stara dosjetka, zuppa di anitra, pacja
juha, prava sitnica. Medutim, u drustvu ljudi iz tajnih operacija nastala je legenda.
Samoubilacka Sestorka bila je sila s kojom valja racunati.
Kasnije operacije u Bejrutu, Gazi, Osaki, Singapuru i Bas-king Ridgeu u New Jersevu, samo
su pojacale ugled toj jedinici. Uspjeli su se ubaciti i izmamiti na sunce mnoge svjetske
153
divlje zlocince, od svercera drogom i trgovaca orujem do ubojica na ugovor i trgovaca
nekretninama, a u svim tim opasnim misijama nisu imali nikakvih gubitaka.
Nikad nisu ispalili ni metka, ni izvadili no, ni bacili rucnu bombu. Medutim, sve je to znao
samo jedan covjek - opet unaprijedeni brigadni general Ethelred Brokemichael. Bila je to
takva nesreal Ta slavna Samoubilacka Sestorka, za koju bi se moglo rei da je na neki
nacin pandan eskadronima smrti, nikad nije nikoga ukokala - oni su se jednostavno
rijecima prosetali kroz svaku potencijalno smrtonosnu zadau koju bi dobili. Bilo je to pravo
ponienje!
Kada je dravni tajnik Warren Pease stigao u Fort Ben-ning i dvosjednim dipom dovezao
do najdalje tocke gotovo cetrdeset tisua hektara velikog prostora da bi Brokemichaelu
predao najtajnije upute, Ethelred je vidio svjetlo na kraju tunela i svoju osobnu osvetu]
Razgovor je tekao ovako:
- Razjasnio sam to s nasim ljudima u Svedskoj - rece Pease. - Oni e rei Nobelovom
odboru da je rijec o nekoj nacionalnoj krizi i pitati koliko haringa treba uvesti od njih. Onda
e vasi momci poletjeti iz Washingtona, ne iz Stockhol-
304
ma, nakon sto su valjda razgovarali s predsjednikom, a bostonski e ih gradonacelnik
pozdraviti u zracnoj luci, bit e konferencija za novinstvo i limuzine s pratnjom na
motociklima i sve sto uz to ide.
- Zasto Boston?
- Zato jer je to americka Atena, sjediste znanja, mjesto odakle bi takva delegacija mogla
govoriti.
- A moda i mjesto gdje bi Hawkins mogao biti?
- Mislimo da je i to mogue - upadne dravni tajnik. - Ono sto je sigurno i sto nas zanima
je to da se on nee moi odrei takve nagrade.
- Za ime Boje, Hawk bi se probio iz logora u Hanoju i preplivao Tihi ocean da je dobije!
Isuse, vojnik stoljea! Stari e Georgie Patton ispaljivati munje i gromove!
- A kad se pojavi, vasi ga momci uzimaju i evo nas iznad Atlantika, idemo prema sjeveru,
daleko na sjever. I to zajedno sa svim nedomoljubnim gadovima koji rade s njim.
- Tko su oni? - upita general Ethelred Brokemichael.
- Pa, prvi je jedan bostonski odvjetnik koji je branio Havvkinsa u Pekingu, pravnik
imenom Devereaux.
- Auuuragh! - urlikne brigadni general tako da se njegova rika mogla usporediti samo s
nuklearnom eksplozijom u pustinji. - Onaj harvardski gnjus? - zakrestao je, a vene na
njegovom starom vratu tako su nabrekle da je dravni tajnik pomislio da bi se general
mogao srusiti na gredicu poljskoga cvijea.
- Da, mislim da je isao na Harvard.
- On je mrtav, mrtav, mrtav! - vikao je general, boksajui po zraku i diui prasinu svojim
prilicno nepotrebnim padobranskim cizmama. - On je gotov, obeajem ti to! ... To je rekao
Brian Donlevv kao Zindelneuf u filmu Beau Geste.
Marlon, Dustin, Telly i Duke sjedili su jedan nasuprot drugome u cetiri okretna sjedala u
prednjem dijelu zrakoplova Air Force Two, a Svlvester i Sir Larry bili su za malim stolom u
sredini trupa. Radili su na napisanom tekstu i predloscima za improvi-
305
zaciju koji e voditi u spontane nevezane razgovore. Kada je slubeni zrakoplov poceo svoj
prilazni manevar prema bostonskom podrucju, cuo se amor sest glasova, snano
obiljeenih osobnim interpretacijama svedskoga naglaska u engleskom govoru. Pred licima
su sestorica ratnika imali zrcala u kojima su provjeravali masku - tri kozje bradice, dva
brka i tupe za Sir Larrvja.
- Bok, svima! - uzviknuo je mladoliki plavokosi covjek koji se pojavio na izlazu iz
zatvorenog dijela stranjeg dijela trupa. - Pilot kae da sada mogu doi.
154
Kakofonija glasova postupno se smirila s ulaskom nasmijesenoga potpredsjednika
Sjedinjenih Drava u siroki prostor. - Nije li to zabavno? - rece on.
- Tko je taj? - upita Svlvester.
- On - ispravi ga Sir Larry, namjestajui svoj tupe. - Tko je on, Sly.
- Je, je, dobro, ali sto je to?
- To je moj zrakoplov - odgovori potencijalni nasljednik Ovalnoga ureda. - Nije li dobar?
- Sjedi, strance - rece Duke. - Ako elis klope ili cuge slobodno pritisni neki od onih tamo
gumbia.
- Znam, znam. Svi su ti momci moja posada.
- On-on-on je-je pot-pot-pot... znas - vikne Dustin, tresui glavom, ne naprijed-natrag,
nego u krug. - Roden je tocno - tocno u jedanaest i dvadeset dvije minute ujutro godine
1951. - tocno sest godina, dvanaest dana, sedam sati - sati -sati i dvadeset dvije - dvije -
dvije minute nakon sto su se Japanci - Japanci - Japanci predali na bojnom brodu - brodu
-brodu Missouri.
- Dosta, Dusty! - povice Marlon, cesui se desnom rukom ispod lijevog pazuha. - Dosta mi
je tog hop-hop-hop; jasno ti je odakle sam, ha? Dusty?
- Ti i tvoj tramvaj - tramvaj - tramvaj!
- Hej, smiri, se djecaciu, jesi li za lizalicu? - upita Telly cerekajui se potpredsjedniku, ali
bez osmijeha u ocima. - Sve je u redu, mali, ali sjedi i zatvori labrnju, moe? Imamo posla,
kuis?
306
- Rekli su mi da ste glumcil - rece potpredsjednik i sjedne na sjedalo u prolazu blizu
kvarteta, s licem koje je oivjelo od odusevljenja. - Cesto sam mislio kako bi bilo biti
glumac. Znate, mnogi ljudi misle da izgledam kao filmska zvijezda...
- Ne zna on glumiti! - izgovori Sir Larry britanski uz-nosito sa svoga mjesta za stolom. -
Sve su to srea i veze, a lo njegovo glupo, neuvjerljivo lice, potpuno je bez znacaja.
- Prolazi kao redatelj - redatelj - redatelj - ublai Dustin ocjenu.
- Jesi li lud? - rikne Marlon. - To je bila podjela. Glumci su ga iznijeli.
- Moda im je on podijelio uloge - rece Svlvester. - Znas, to nije nemogue, covjece.
- Slusajte vi mene, stranci - rece Duke zamirivsi i kroz poluspustene kapke kruei
pogledom po sjedalima. - Sve je lo onaj prljavi posao u onim uredima grabeljivih
uzurpatora zemlje i kradljivaca stoke, naime agenata. To je ono sto oni zovu "piramidnim
poslovima". Dobijes zvijezdu, ali moras uzeti i sva ona druga govna.
- Covjece, pa to je pravi glumacki razgovor! - prasne potpredsjednik.
- Mali, to ti je sranje i ne unosi u to svoje lijepo lise.
- Telly! - razljuti se Sir Larry. - Koliko sam ti puta rekao da neki ljudi mogu govoriti proste
rijeci, ali ti ne, drago moje! Iz tvojih usta to zvuci uvredljivo.
- Hej, covjece - upadne Marlon, krivei lice pred zrcalom. - Pa sto bih trebao rei? "Fuj
tebi, veliki Cezare?" Pokusao sam to nekoliko puta i nije mi pomoglo.
- Ne govoris ti tako dobro, Marley - rece Svlvester, lije-peci bradu. - Moras govoriti
potpuno dobro da bi te glupe rijeci imale smisla.
- Ti pricas, ti gutacu rijeci!
- I ja nastojim ne popiti toliko tog Jakeovog piva, koje je /a mene dolar po krigli.
- Hej, vrlo dobro, Sly! - vikne Marlon svojim savrseno prirodnim normalnim glasom sa
Srednjeg zapada, bez razvlacenja i pjevusenja. - Stvarno dobro!
307
zaciju koji e voditi u spontane nevezane razgovore. Kada je slubeni zrakoplov poceo svoj
prilazni manevar prema bostonskom podrucju, cuo se amor sest glasova, snano
obiljeenih osobnim interpretacijama svedskoga naglaska u engleskom govoru. Pred licima
su sestorica ratnika imali zrcala u kojima su provjeravali masku - tri kozje bradice, dva
brka i tupe za Sir Larrvja.
- Bok, svima! - uzviknuo je mladoliki plavokosi covjek koji se pojavio na izlazu iz
zatvorenog dijela stranjeg dijela trupa. - Pilot kae da sada mogu doi.
155
Kakofonija glasova postupno se smirila s ulaskom nasmijesenoga potpredsjednika
Sjedinjenih Drava u siroki prostor. - Nije li to zabavno? - rece on.
- Tko je taj? - upita Svlvester.
- On - ispravi ga Sir Larry, namjestajui svoj tupe. - Tko je on, Sly.
- Je, je, dobro, ali sto je to?
- To je moj zrakoplov - odgovori potencijalni nasljednik Ovalnoga ureda. - Nije li dobar?
- Sjedi, strance - rece Duke. - Ako elis klope ili cuge slobodno pritisni neki od onih tamo
gumbia.
- Znam, znam. Svi su ti momci moja posada.
- On-on-on je-je pot-pot-pot... znas - vikne Dustin, tresui glavom, ne naprijed-natrag,
nego u krug. - Roden je tocno - tocno u jedanaest i dvadeset dvije minute ujutro godine
1951. - tocno sest godina, dvanaest dana, sedam sati - sati -sati i dvadeset dvije - dvije -
dvije minute nakon sto su se Japanci - Japanci - Japanci predali na bojnom brodu - brodu
-brodu Missouri.
- Dosta, Dusty! - povice Marlon, cesui se desnom rukom ispod lijevog pazuha. - Dosta mi
je tog hop-hop-hop; jasno ti je odakle sam, ha? Dustyl
- Ti i tvoj tramvaj - tramvaj - tramvaj!
- Hej, smiri, se djecaciu, jesi li za lizalicu? - upita Telly cerekajui se potpredsjedniku, ali
bez osmijeha u ocima. - Sve je u redu, mali, ali sjedi i zatvori labrnju, moe? Imamo posla,
kuis?
306
- Rekli su mi da ste glumcil - rece potpredsjednik i sjedne na sjedalo u prolazu blizu
kvarteta, s licem koje je oivjelo od odusevljenja. - Cesto sam mislio kako bi bilo biti
glumac. Znate, mnogi ljudi misle da izgledam kao filmska zvijezda...
- Ne zna on glumiti! - izgovori Sir Larry britanski uz-nosito sa svoga mjesta za stolom. -
Sve su to srea i veze, a to njegovo glupo, neuvjerljivo lice, potpuno je bez znacaja.
- Prolazi kao redatelj - redatelj - redatelj - ublai Dustin ocjenu.
- Jesi li lud? - rikne Marlon. - To je bila podjela. Glumci su ga iznijeli.
- Moda im je on podijelio uloge - rece Svlvester. - Znas, to nije nemogue, covjece.
- Slusajte vi mene, stranci - rece Duke zamirivsi i kroz poluspustene kapke kruei
pogledom po sjedalima. - Sve je to onaj prljavi posao u onim uredima grabeljivih
uzurpatora zemlje i kradljivaca stoke, naime agenata. To je ono sto oni zovu "piramidnim
poslovima". Dobijes zvijezdu, ali moras uzeti i sva ona druga govna.
- Covjece, pa to je pravi glumacki razgovor! - prasne potpredsjednik.
- Mali, to ti je sranje i ne unosi u to svoje lijepo lise.
- Telly! - razljuti se Sir Larry. - Koliko sam ti puta rekao da neki ljudi mogu govoriti proste
rijeci, ali ti ne, drago moje! Iz tvojih usta to zvuci uvredljivo.
- Hej, covjece - upadne Marlon, krivei lice pred zrcalom. - Pa sto bih trebao rei? "Fuj
tebi, veliki Cezare?" Pokusao sam to nekoliko puta i nije mi pomoglo.
- Ne govoris ti tako dobro, Marley - rece Svlvester, lije-pei bradu. - Moras govoriti
potpuno dobro da bi te glupe rijeci imale smisla.
- Ti pricas, ti gutacu rijeci!
- I ja nastojim ne popiti toliko tog Jakeovog piva, koje je za mene dolar po krigli.
- Hej, vrlo dobro, Sly! - vikne Marlon svojim savrseno prirodnim normalnim glasom sa
Srednjeg zapada, bez razvlacenja i pjevusenja. - Stvarno dobro!
307
- Dobar odgovor, momce - rece Telly glasom kultiviranog sveucilisnog profesora engleskog
jezika.
- Mi moemo uciniti sto god poelimo - doda Dustin, gladei brkove.
- Pa, gospodo, bolje nam je da tamo dolje u zracnoj luci Logan budemo jako dobri - rece
Duke, pipajui svoj malo crvenkasto napudrani nos i govorei glasom koji je pripadao
visokom sefu neke industrije.
156
- Ma k vragu, jako smo dobri! - vikne Sir Larry glasom koji je podsjeao na mocvaru
Okefenokee.
- Gospode Boe - uzvikne Svlvester sa samoglasnicima diplomiranog polaznika dramske
akademije na Yaleu i bolje pogleda potpredsjednika. - Taj je doista on!
- To, Sly! - ispravi ga opet Larry, polako kliui natrag u ulogu aristokratskog Britanca. -
Barem mi se tako cini.
- Opravdano je rabiti govorne izraze kad prirodno legnu
- odvrati Svlvester, jos uvijek gledajui potpredsjednika. - Hvala sto ste nam omoguili
posluiti se vasim zrakoplovom, ali kako to?
- Dravni tajnik Pease misli da e to ostaviti dobar dojam u Bostonu, a kako nisam imao
drugoga posla... mislim, imam ja mnogo posla, ali ovaj tjedan nemam drugoga posla...
rekao sam, "Moe, zasto ne?" - Potencijalni nasljednik povjerljivo se nagne naprijed. - Cak
sam potpisao i "nalog".
- Sto? - upita Telly, podiui oci sa svoga lika u zrcalu.
- Nalog za obavjestajnu akciju.
- Znamo to, mladiu - rece Duke, ciji je pravilni izgovor sada otkrivao njegovu ulogu
necijeg glavnog ravnatelja. - Ali mislim da samo predsjednik moe potpisati takav
dokument.
- Znate, on je bio u kupaonici, a ja sam bio pri ruci, pa sam rekao "moe, zasto ne?"
- Kolege glumci - proglasi Telly, vrativsi se svom zrcalu dok je odjekivao njegov vibrato
uzgojen bas u onoj slavnoj kazalisnoj ustanovi The Players u Gramercy Parku u New Yorku.
- Ako to ne izvucemo, Kongres e s ovim mladim gospodinom imati takvu veceru sa
saslusanjem kakvu on nikad nee zaboraviti.
- Zapravo sam tamo stekao nekoliko novih prijatelja...
- A on e biti na ranju - ranju - ranju - zakljuci Dustin jako tresui glavom. - Tocno -
tocno - tocno cetiri - cetiri sata, dvadeset - dvadeset - dvadeset minuta i trideset i dvije
-dvije - dvije sekunde. Guzica e mu biti jako dobro pecena.
- Pecenka! To volim. To ti pokazuje da te stvarno cijene!
- Hoete li nas vi predstaviti na konferenciji za novinstvo u zracnoj luci? - skepticno upita
Marlon, ciji se tihi, topli srednjezapadni naglasak lijepo cuo.
- Ja? Ne, docekat e vas gradonacelnik. Ja zapravo ne bih trebao silaziti iz zrakoplova
barem sat vremena, a i tada bez ikakve medijske pratnje.
- Pa zasto biste onda uope silazili? - upita jelski erudit koji se nazivao Svlvesterom. - Mi
se sluimo inventarom Ratnoga zrakoplovstva da nas odvede...
- Nemojte mi rei! - vrisne potpredsjednik pokrivajui usi. - Ja nista ne smijem znati!
- Ne smijete nista znati? - upita Duke. - Ali vi ste potpisali nalog, gospodine.
- Pa jasno, zasto ne? Ali tko uope ikad cita te gluposti?
- Pore Jud is daid, a candle lights his haid - tiho zapjeva Telly sa svog okretnog sjedala, a
njegov je bas-bariton bio savrseno prihvatljiv za dirljivu pjesmu Rodgersa i Hammerstei-na.
- Ponavljam - ponovi Svlvester. - Zasto biste uope silazili?
- Moram. Znate, neki je cupavac ukrao enin auto... njezin auto, ne moj... i moram ga
prepoznati.
- Salite se! - rece Dustin, sada bez cudnih izraza. - Ovdje je, u Bostonu1?
- Kau da su ga vozili neki vrlo neukusni tipovi.
- I sto ete uciniti?
- Nekog u mudonju lupati stapom za golf sve do osamnaeste rupe i natrag, eto, to u!
Opet je nastala kratka sutnja, a Duke ustane i uspravi se, pogleda kako njegovi drugovi
proucavaju potpredsjednika, a zatim progovori govorom svoga imenjaka. - Moda si ti,
strance,
308
309
na kraju ipak rancho correcto. Moda bismo ti cak mogli i pomoi.
- Dakako, ja nikad ne psujem, gotovo nikad...
157
- Samo ti psuj, mali - upadne Telly, posegne u dep i izvuce slatkis. - Uzmi lizalicu i ne
odustaj. Moda si i ovdje nasao nekoliko prijatelja. Mogli bi ti dobro doi.
- Pripremite se za zavrsni manevar slijetanja u zracnu luku Logan u Bostonu - zacuju se
rijeci iz zvucnika u kabini zrakoplova Air Force Two. - Ocekuje se dolazak za osamnaest
minuta.
- Imamo jos vremena za jedno pie, gospodine - rece tihi Marlon, proucavajui mladog
plavokosog potpredsjednika. - Dovoljno je pozvati stjuarda.
- Do vraga, zasto ne? - Potpredsjednik Sjedinjenih Drava zainati se i pritisne dugme, a za
nekoliko sekundi... moda i malo previse sekundi... pojavi se stjuard Ratnoga
zrakoplovstva, s moda i ne previse volje.
- Sto ete? - upita kaplar, uporno prijetei gledajui mladog potpredsjednika.
- Strance, sto si to rekao! - vikne Duke.
- Molim?
- Znas li ti tko je taj covjek?
- Da, da gospodine, naravno, gospodine. -
- Onda u sedlo i galopom, ne kasom.
U manje minuta nego sto je njegov prvi dolazak dao naslutiti, kaplar i jos jedan iz posade
vratise se s piem za sve. I svi su se nasmijesili diui case.
- U vase zdravlje, gospodine - nazdravi Dustin svojim jasnim i preciznim glasom.
- Podravam to - rece Telly. - I ne obazirite se na lizalicu.
- Ja sam trei...!
? - Cetvrti...! -
- Peti...! :u
- Sesti! - zavrsi Duke, kimnuvsi glavom u najboljoj maniri direktorskog pristanka.
:-W
- Joj, pa vi ste momci doista strasni! -;
- Korisna nam je i trajna cast sprijateljiti se s potpredsjednikom Sjedinjenih Drava - rece
fini Marlon, gledajui ostale dok je dizao casu.
- Ne znam sto bih rekao. Osjeam se kao jedan od vas!
- I jesi, strance, jesi - rece Duke, opet podiui casu. - I ti si u govnima, kao i mi.
Uz svesrdnu pomo Erin Laffertv, kao i kuhinjsku pripomo Desija Jedan i Dva, Jennifer
Redwing je napravila multinacionalni rostilj na verandi. Budui da je celicni rostilj imao
cetiri plamenika koji su se mogli pojedinacno regulirati, mogla je udovoljiti raznim ukusima.
Zena Paddvja Laffertvja nazvala je kosher-dobavljace u Marbleheadu i narucila najboljeg
lososa i najsvjeiju piletinu, a zatim je nazvala decke u Lynnu da posalju najbolje govede
odreske koje imaju.
- Ne znam sto da radim s tobom, ti nemogue prekrasna damice - govorila je Erin, sirom
otvorenih ociju gledajui Jennifer u kuhinji. - Da pokusam nai malo bizonskoga mesa?
- Ne, draga Erin - odgovori Jennifer, i nasmije se ljus-tei velike krumpire iz Idahoa koje
su nasle u podrumu. - Ispei u nekoliko lososovih odrezaka.
- Kao one vase indijanske ribe koje ive u onim strasno brzim rijekama?
- Opet ne, Erin. Kao ono meso s malo kolesterola koje bismo svi morali jesti.
- Iskusala sam to malo na Paddvju i znas sto mi je rekao?... Rekao je da e samome
dobrome Bogu osobno rei... pazi, licem u lice... da ako On nije htio da njegovi smrtni
momci jedu govede odreske, zasto je onda na Zemlju stavio sva ta iva bia koja jedemo?
- I je li ikada dobio odgovor?
- Dobio ga je. Prije dvije godine, zahvaljujui gospodinu Pinkusu, posjetili smo svoje
korijene u Irskoj i Paddy je pao na rit i poljubio Kamen u dvorcu u Blarnevu. Kad je poslije
toga ustao, rekao mi je: "Zenice, objavilo mi se. Kad je rijec o odrescima, ja sam iznimka i
to ti je sveta istina."
310
311
- I prihvatila si to?
158
- Ma daj, djevojko - odgovori Erin Laffertv, smijesei se slatko, iako ne bas nevino. - On je
moj decko, jedini kojega sam u ivotu poeljela. Hou li poslije trideset i pet godina
sumnjati u njegove vizije?
- Onda neka mu njegovih odrezaka.
- Dajem mu ih, Jenny, ali izreem sve masne dijelove. On tada urla kao vrag da nas mesar
vara ili ih ja pogresno pecem.
- I sto onda radis?
- Jos jedna casica viskija i moda nekoliko poteza po mjestu odakle mu dolaze misli.
- Ti si cudo od ene, Erin.
- O, ne pretjeraj, djevojko! - rece ena Paddvja Laffer-tyja, smijui se dok je rezala salatu.
- Kad dobijes svoga muskarca, naucis nekoliko stvari. Prva je drati ga na ivotu; draga je
paziti da mu se baterije ne isprazne, i to je sve.
- Zavidim ti, Erin. - Jennifer je promatrala fino, iako malo preoblo lice gde Laffertv. - Imas
nesto sto mislim da nikad neu imati.
- Zasto ne bi imala, djevojko? - Erin prekine rezanje salate.
- Ne znam... Moda moram biti jaca nego sto bi to bilo koji muskarac volio za brak; mislim,
ne bih se dala potciniti.
- Mislis ne bi bila ispod muskarca koji te oeni, ne mislim rei nista nepristojno.
- Da, mislim to. Ne mogu biti pokorna.
- Nisam sigurna jesam li to shvatila, ali cini mi se da mislis na nesto kao imati manju rijec
ili biti bez nje. Je li to ono sto kaes?
- Upravo to kaem.
- Pa zar ne postoji bolji nacin? Kao ono sto ja radim s Paddvjem - s kojim bih htjela
proivjeti i ostatak ivota - kad mu kaem da moe dobiti svoje odreske, ali on ne zna da ja
iz njih izrezujem masnou. On dobije odreske i tako prestaje prigovarati, ali ono masno
smee ode i nema ga sve dok ne zagrize gotovo do same kosti. Razumijes? Daj gorili malo
pravoga okusa oko kosti i zaboravit e ostatak; bit e zadovoljan.
- Znaci, mislis da bismo mi ene trebale podvaljivati svojim muskarcima?
- Pa sto onda ve godinama radimo?... Sve dok se niste pojavile vi krestalice, mi smo to
uspjesno radile. Kai im bilo sto, ali namirisi to svojim parfemom.
- Silna stvar - zamisljeno rece ki Wopotamija. Iznenada se iz goleme dnevne sobe iz
kuhinjskih vrata
zacuju krici za koje se nije moglo rei jesu li bolni ili trijumfalni ili oboje, bilo ih je
nemogue razluciti. Jennifer ispusti krumpir na pod, a Erin izbaci glavicu salate u svjetiljki,
cime je razbila dugu neonsku cijev, a komadii stakla upadose u zdjelu sa salatom. U
kuhinju utrci Desi Jedan, udarivsi u vrata tako jako da su se odbila od zida i udarila ga u
lice, od cega mu je privremeno zubalo iskocilo.
- Hej! - vikne on. - Dodite, vidite teledifusionl To lo-co ludo kao krava s testiculosl
Obje ene potrce prema vratima, utrce u sobu i potpuno zbunjeno se zagledaju u televizor.
Prikazivali su sest ocito vrlo uglednih posjetitelja Bostona, vrlo svecano odjevenih, neki s
kratkim bradicama, dragi s ugladenim brkovima, a svi u crnim frakovima. Upravo ih je
pozdravljao gradonacelnik Grada graha, koji ocito nije znao kako izraziti dobrodoslicu.
- Dakle dobro nam dosli u Bahsten, gospodo iz Nobl-komiteta iz Svedske i elimo vam
prenijeti nase srdacne zahvale sto ste izabrali bas veliko sveuciliste Haavadd za vas
seminar o medunarodnim odsnosajima i potragu za Vojnikom stoljea, konkretno jednim
generalom MacKenziejem Hawkinsom, za kojega mislite da je na nasim krajnjim zapadnim
granicama i da e cuti ili gledati ovu emisiju... Tko je napisao ovo sranje?
- Prekidamo prijenos da bismo vam objasnili sto se dogada! - zacuje se glas televizijskoga
komentatora nakon naglog prekida tona. - Uzviseni Nobelllov odbor stigao je u Boston da bi
sudjelovao u raspravi o medunarodnim odnosima, a njihov je predstavnik, gospodin Lars
Olafer, prije nekoliko minuta izjavio da je dragi razlog njihova dolaska to da nadu gdje je
general MacKenzie Hawkins, dvostruki nositelj Kongresnog odlicja casti, kojega je Nobelov
odbor izabrao za vojnika sto-
159
312
313
,,U0*dtk,..,,
ljea... Gradonacelnikova e kolona s pratnjom uskoro krenuti u hotel "Cetri godisnja
doba", gdje e svedski odbor odsjesti tijekom trajanja simpozija na Harvardu... Samo
trenutak molim. Imamo na liniji predsjednika Harvarda... Kakav simpozij? Odakle da ja to
znam, pa vi ste tamo predsjednik, nisam ja!... Oprostite, bila je to mala smetnjica na
komunikacijama u Cam-bridgeu... No dobro, vraamo se svom redovnom programu, reprizi
svoje najpopularnije serije - Cuvaj duple.
- Uvedite patuljke...
MacKenzie Hawkins skocio je sa stolca i urliknuo: - Nebesa, Vojnik stoljeal Jeste li culi?...
Naravno, moralo se to dogoditi prije ili kasnije, ali me to sto se dogodilo cini najponosnijim
casnikom s bojista svih vremena! I rei u vam, momci i djevojke, ja u tu cast podijeliti sa
svakim prasinarom koji je ikad sluio pod mojim zapovjednistvom, jer to su pravi heroji i
elim da to cuje cijeli svijet.
- Generale - mirno, gotovo njeno, rece veliki crni plaenik. - Moramo porazgovoriti.
- O cemu, pukovnice?
- Nisam ja nikakav pukovnik, a vi niste nikakav vojnik stoljea. Ovo je namjestaljka.
-314
20
Tisina je bila i napeta i dirljiva. Cinilo se kao da svi okupljeni gledaju muke neke velike
vjerne ivotinje koju je neki nevideni gospodar iznevjerio prepustivsi je ubojitim raljama
vucjeg copora. Jennifer Redwing sutke je prisla televizoru i ugasila ga, a MacKenzie
Hawkins zurio je u Cvrusa.
- Pukovnice, cini mi se da biste to trebali objasniti - rece general, cije su oci odavale
iznenadenje i povrijedenost. - Upravo smo zajedno vidjeli televizijske vijesti i culi rijeci
uglednog stranog gosta predstavnika za javnost Nobelovog odbora, a ako mi sluh nije
nepopravljivo osteen, on je najavio da u ja dobiti nagradu kao vojnik stoljea. Budui da
e tu emisiju i vijesti o njoj nesumnjivo cuti milijuni ljudi, mislim da je tesko zamisliti da bi
to bio falsifikat.
- Konacni i trajni ubod - rece Cyrus M. tiho. - Pokusao sam to objasniti vasim kolegama,
gospodici R. i gospodinu D.
- Pokusajte sada meni, gospodine pukovnice.
- Ponavljam, generale, nisam ja pukovnik...
- A ja nisam vojnik stoljea - prekine ga Hawkins. - Vjerojatno ete i to ponoviti.
- Moda bi vam ta cast i trebala pripasti, ali to nikad ne bi doslo ni od koga povezanog s
Nobelovim odborom.
- Sto?
- Hoete li da vam ponovim rijec po rijec, da ne bi bilo zabune.
- Niste li moda odvjetnik? - upadne Aaron Pinkus.
- Nisam, ali sam, uz ostalo, i kemicar.
- Kemicar? - upita jos zbunjeniji Hawkins. - Pa sto vi onda uope znate o icemu!
315
t;i:
- Sigurno nisam u istoj kategoriji kao Alfred Nobel, koji je takoder bio kemicar i koji je
izumio dinamit i koji je, kako mnogi vjeruju, da bi umirio savjest zbog tog izuma, utemeljio
Nobelove nagrade koje nikada ni na koji nacin ne smiju biti povezane s ratom. Njima bi i
pomisao o nekakvom vojniku stoljea bila svetogrdna.
- Sto nam onda, zapravo, elis rei, Cvruse? - umijesa se Jannifer.
- Samo dodatak onome sto sam vam jutros rekao. Ovo je zamka u koju bi trebao upasti
general Havvkins...
- Znate mi i imel - povice MacKenzie.
- On ti zna ime, Mac, pa sto - rece Deveraux.
160
- Odakle?
- Pustite to generale - odgovori Redwingova. - Za sada je on moj svjedok... Dobro, Cvruse,
to je zamka. I sto jos? Po tvom glasu rekao bih da tu ima jos nesto.
- Ovo vise nisu drugorazredni ludaci s kompleksom Aleksandra Velikog. Ovo je solisticka
operacija, a pokrenuo ju je neki prokleti glavonja iz vlade.
- Iz Washingtona? - sumnjicavo upita Aaron Pinkus.
- Netko iz Washingtona - pojasni plaenik. - Nije to skupni rad; prijetilo bi previse
opasnosti od curenja informacija; nego visoko smjesteni dunosnik koji to moe izvesti
sam.
- Zasto to kaes? - uporno e Aaron.
- Budui da je Nobelov odbor u Svedskoj cist, a da bi ga se barem povremeno onecistilo
netko vrlo vaan morao bi riskirati svoj poloaj. K tomu, svaki bi bolji novinar mogao u
Stockholmu potraiti potvrdu. Pretpostavljam da je takva potvrda ve izdana.
- O, decki - uzvikne Sam Devereaux - to je ostra politicka igra!
- Cini mi se da sam to i sam jutros rekao.
- Takoder si mi rekao da razmisljas o tome da se s Romanom Z. povuces odavde cim se te
stvari s tim litijem srede... Sada je to gotovo, Cvruse. Sto es sada? Hoes li nas napustiti?
; - Ne, savjetnice, predomislio sam se. Ostajemo.
- Zasto? - upita Jennifer Redwing.
316
- Vjerojatno sada ocekujete neku dubokoumnu rasno obojenu izjavu kako smo mi
crncuge, da bismo preivjeli Klan, morali razviti neko sesto culo pa se zato gadno uzbudimo
kad se vlada tako ponasa. To je voodoo.
- Hej, ne govori li dobro ovaj veliki? - umijesa se gospoda Laffertv.
- Cekaj, draga Erin - rece Redvvingova, cija je pozornost sada potpuno pripadala
Cvrusu. - Dobro, gospodine plaenice, bez rasnog voodoa, o cemu i ja ponesto znam.
Kako to da ostajete?
- Zar je to vano?
- Meni jest.
- To lako mogu shvatiti - rece Cyrus, smijesei se.
- Ali ja nista ne mogu shvatiti! - prasne MacKenzie Hawkins, prstima drobei cigaru koju
je prinosio ustima.
- Onda neka cijenjeni gospodin odgovori - umijesa se Aaron Pinkus. - Ne zamjerite
gospodine generale, ali k vragu, zaveite ve jednom.
- Jedan zapovjednik nikad ne daje takvu zapovijed drugome.
- Zabijte si to u dupe - rece Aaron i naglo zatrese glavom, kao da se cudi odakle su dosle
te rijeci. - Nebesa, strasno mi je ao.
- Nema na cemu - upadne Sam. - Gdje ste ono stali, Cyrus?
- Dobro, gospodine savjetnice - rece plaenik, gledajui prema Devereauxu. - Koliko ste
toga rekli ostalima?
- Sve sto ste nam vi rekli, samo sto nije bilo ostalih, nego samo Aaron. Nismo u to ukljucili
Maca, ni njegove "pobocnike", ni moju majku.
- Zasto k vragu ne rei meni? - vikne general. - ... Sto god bilo to o cemu ne govorite!
- Trebalo nam je jos nesto prije nego sto vi pocnete izdavati zapovijedi - odgovori Sam
suho, okreui se prema Cvrusu. - A uzeli smo u obzir vase teskoe u Stuttgartu i njihove
posljedice. Vase "oslobadanje" iz zatvora, onakvo kakvo je bilo.
317
ti
Hi
- Nije vano. Ako je ovo frka kakva mislim da jest i ako vam Roman Z. i ja moemo
pomoi, imam dojam da to neete iskoristiti protiv nas.
- To vam mogu obeati - rece Redvvingova.
- Nista nisam cuo - doda Devereaux.
161
- I ne biste culi - ostro e plaenik. - Vasa su pitanja bila nespretna, a ono sto je gospodica
R. pitala bilo je izravno i smisleno. Jasno je pokazala kako joj je, da bi mi mogla
povjerovati, trebalo jos i uvjerljivosti iz pozadine. I ja sam joj to dao.
- Sve je to rekla-kazala i neupotrebljivo, ako mene pitate,
- rece Pinkus.
- Moje istrage nikad nisu nespretne - promumlja Sam.
- Pa, mnogo ste toga imali na umu... kao i na hlacama,
- mirno rece Jennifer. - Rekli ste da vasa odluka o ostanku nije rasno uvjetovana, a nitko
osim vas nije to ni spominjao. Ne bunite li se previse? Bili ste crnac pod krivom optubom;
da se to dogodilo meni, Indijanki, bila bih bijesna i dugo bih takva ostala. Htjela bih udarac
uzvratiti svakom simbolu vlasti i nisam sigurna da bi mi razlog bio vaan. Je li to razlog sto
ostajete?
- Vasa je psihologija ispravna, ali nije primjenljiva. Unatoc izjavama o samoobrani, zatvorili
su me, ne zato sto sam crnac, nego zato sto sam bio jako dobar inenjer kemije. Doduse,
moda nekoliko idiota u Stuttgartu nisu mogli smisliti da bi jedan Schwarzer bio sposoban
analizirati njihove zavrsne faze u sintezi...
- On je stvarno nesto posebno! - povice gospoda Laf-ferty.
- Erin, draga, molim te.
- Bilo kako bilo - nastavi Cyrus - Taj je ugovor s krajnjim korisnikom odobrio neki glavonja
u Komisiji za nadzor naoruanja putem veze s diplomatom kojeg nikad nisam vidio. Neki
visoko smjesteni vladin opunomoenik, cije su ruke bile dobro umocene, sprijecio je da
moje pocetne sumnje stignu do ostalih clanova komisije. Bio sam - oprostite na izrazu -
ocrnjen, a to nije imalo nikakve veze s bojom moje koe, jer analiticki izvjestaji ne sadre
takve informacije.
318
- U kakvoj je vezi vase iskustvo iz Stuttgarta s vecerasnjom konferencijom za novinstvo u
Loganovoj zracnoj luci? - upita Pinkus.
- Povezano sa svime sto sam rekao vasim suradnicima o neobicnim okolnostima ovog
posla. Moram se vratiti na ono sesto culo koje sam poricao, jer ovo nema nista s rasom, to
se tice korupcije, korupcije u vladi. Jedan monik iz odbora za kontrolu naoruanja izvukao
je moju crnu guzicu iz njemackog zatvora, gdje bi ostala pedeset godina da je ostala samo
jos jedan mjesec. Postigao je to pritiskom na njemacke sudove, a zatim se dogovorio sa
mnom. Iznenada je sve utihnulo i jedino sto se moglo cuti o izgradnji te kemijske tvornice
bilo je gugu-tanje, a nagodba sa mnom je bila da bih mogao biti osuden na pet godina, a
odleati moda jednu, ako drim jezik za zubima - sve samo da bi se odrao privid. I
nemojte mi rei da tu nije bilo podmazivanja.
- Ali vi ste prihvatili nagodbu - rece Jennifer, ne bas obzirno. - Povoljnu nagodbu s
priznanjem.
- Nije me bas privlacilo da budem jedini crnac u njemackim zatvorima u kojima mnogo
skinheada ceka da Adolf ustane iz groba.
- Oprostite, to razumijem. I mi smo razvili sesto culo.
- Nemojte se ispricavati - tiho otkloni plaenik. - Kad sam na zatvorskoj televiziji vidio one
filmove i ljude koje je pokosila kemikalija o kojoj sam ja znao, posramio sam se sam sebe.
- Ma dajte, pukovnice!
- Za ime Boje, prestanite s time, savjetnice. Nisam ja pukovnik.
- Ozbiljno to mislim! - brzo nastavi Devereaux. - Sto bi vam mogao zatvor od pedeset
godina kad sa skinheadima ne biste preivjeli ni pedeset minuta?
- To je bilo i moje misljenje i upravo sam zato prekinuo s Romanom Z. To je sranje moralo
prestati, covjece!
- I vama se cini da se neka varijacija onoga sto se dogodilo vama sada dogada generalu
Hawkinsu? - upita Aaron, naginjui se u naslonjacu. - A dokaz za to bila bi emisija koju
srno upravo gledali.
319
162
d- Kaem vam da ne mogu i neu vjerovati da bi ikad moglo biti ikakve Nobelove nagrade
za vojnika stoljea. I zasto bi taj takozvani odbor bio poletio u Boston, jedinu zracnu luku u
ovom kraju gdje jos niste bili napadnuti, sto znaci da vas slijedi vrhunska vladina
obavjestajna sluba? Tree, taj kvartet zbunjenih psihopata koji vas je pokusao napasti u
Hooksettu bili su samo bijedni kreteni pusteni s lanca; rekao bih da je netko za koga nikada
neete saznati podmitio cuvara. Vi ste to zakljucili po otisnutom znaku zatvorske praonice u
unutarnjem dijelu jednih hlaca i vratili ste ih natrag u mrtvackim vreama.
- Proklete lijencine! - urlikne MacKenzie Hawkins. - To sto smo im vratili bila je poruka]... I
hoe li mi tko rei o cemu mi to zapravo razgovaramo?
- Poslije emo ti popuniti praznine, Mac - odgovori Sam, drei ruke na Cvrusovu
ramenu. - Ako sam te dobro shvatio, moramo nai tko vodi tu operaciju, zar ne?
- Dobro si shvatio - odgovori plaenik. - Jer napad na tebe u New Hampshireu mogao je
potei iz istoga izvora, ali sada su se popeli navise, moda i previse, a to znaci da bi mogli
biti ranjivi.
- Zasto to kaes? - upita Pinkus.
- Ovi su sletjeli u Air Force Two - odgovori Cyrus. - Strani su dravljani, a slue se drugim
zrakoplovom po rangu u dravi, sto znaci da je to moralo biti odobreno na jednome od tri
mjesta: u Bijeloj kui, sto moemo iskljuciti jer ionako imaju s njim previse problema; u
CIA, koju moemo odmah iskljuciti jer pola zemlje ionako s razlogom misli da skraenica
znaci Caught In the Act, uhvaeni na djelu, pa vjerojatno ne bi ulazili u rizik jos jednog
izvrgavanja ruglu, i, napokon, tu je State Department, za koji nitko ne zna sto oni tamo
rade, ali oni to svejedno rade. Rekao bih da je to jedan od potonjih, a nademo li koji od
njih, smanjit e se broj moguih ljudi koji mogu naruciti taj avion. Medu njima se nalazi taj
gadni lopov.
- Moda State Department i CIA zajedno? - predloi Pinkus.
- Nikako. Agencija ne vjeruje dravnom ministarstvu i obratno. U takvom kombiniranju
snaga krije se previse opasnosti.
- A ako otkrijemo da su to jedni ili drugi? - upita Sam. - Sto onda?
- Onda tresemo kosti svakog zamislivog glavonje u Wa-shingtonu dok ne propjevaju.
Moramo doznati tko stoji iza te operacije... i mislim da toga ili tu moramo zauvijek srediti,
jer to je jedini nacin da postignes sigurnost.
- Kako?
- Razotkrivanjem, Sam - rece Jennifer. - Ovo je jos uvijek drava u kojoj vlada zakon, a ne
manijaci iz Washingtona.
- Tko to kae?
- To je sporna tocka - sloi se Redwingova. - Sto emo, Cyrus?
- Idealno bi bilo poslati u onaj hotel koji su spomenuli nekoga tko bi glumio generala, a s
njima bismo posli i ja i Roman Z. kao njegovi civilni pomonici. Uobicajeno je da umirovljeni
generali s dvije Kongresne medalje imaju pomonike.
- A Desi Jedan i Dva? - upita Aaron. - To bi ih ugrozilo.
- Zasto? Bit e s pravim Hawkinsom.
- Pa da. Ovaj je slabi um poceo starjeti. Sve se dogada tako brzo.
- Oni su dobri momci, a i vas ovdje treba stititi. - Cy-rus zastane, naglo osjetivsi Eleanorin
obeshrabrujui pogled - Ljudi, pa ta me ena stvarno ne voli - prosape on.
- Ona te ne poznaje - tiho rece Sam. - Kad te upozna, dat e veliku donaciju Crnackom
fondu za skolovanje, to ti mogu obeati.
- Naravno, strasno je propustiti crnog plaenika. K vragu, ovdje nema nikoga tko bi prosao
kao general. Moramo smisliti nesto drugo.
- Cekaj malo - ubaci se Pinkus. - Shirley i ja podupiremo lokalne kazalisne trupe - ona se
voli slikati na premije-rama. Osobito joj je drag jedan stariji glumac koji je igrao u mnogo
brodvejskih komada; on je u necemu sto je kao polumi-rovina. Siguran sam da bi ga se
dalo nagovoriti da nam pomogne, uz naknadu, dakako... ali, razumije se, samo ako bude
potpuno siguran.
163
320
321
- Za to vam dajem rijec, gospodine - rece Cyrus. - Nista mu se losega ne moe dogoditi,
jer emo mu Roman Z. i ja biti s obiju strana.
- Glumac? - uzvikne Devereaux. - To je ludo!
- U stvari, on cesto nastupa na slican nacin. - Telefon zazvoni na stolu uz Aaronov stolac;
on odmah digne slusalicu. - Da? ... Za tebe, Sam. Mislim da je to tvoja sobarica, rodakinja
Cora.
- Jao, boe, potpuno sam zaboravio na nju- rece De-vereaux, probijajui se oko stola k
telefonu.
- Ja nisam - prekine ga Eleanor. - Govorila sam s njom sino, ali joj nisam rekla gdje smo i
nisam joj dala ove brojeve.
- Cora! - vikne Sam. - Kako si... ti si s njom razgovarala, mama? ... Zasto mi nisi rekla?
- Nisi pitao. Ali kod kue je sve u redu. Policajci su stalno tamo i mislim da ona hrani cijelu
policiju.
- Cora? Mama kae da je tamo sve u redu.
- Sve kipi. Prokleti je telefon zvrndao cijeli dan, a nitko mi nije znao ili htio rei gdje si.
- Kako si doznala?
- Od Bridget, keri Paddvja Laffertvja. Ona kae da joj je Erin dala ovaj broj za slucaj da
bude kakvih problema s unucima.
- To bi moglo biti. A sto je? Tko me zvao?
- Ne tebe, Sambo... svakoga osim tebe! -: -Koga?
- Najprije onoga ludog generala o kojem stalno govoris, pa onu dugonogu Indijanku koja
ne bi smjela na ulicu. I velim ti, za svako od njih bilo je bar po dvadeset poziva, sve od
istih ljudi, svakih pola sata.
- Kako se zovu?
- Jedan mi nije htio rei, a drugome ti ne bi povjerovao. Prvi je zvucao potpuno blesav od
panike, onako kao ponekad ti, Sammy. Stalno je vikao da neka njegova sestra odmah
nazove brata.
- Dobro, rei u joj. A onaj drugi, onaj koji je traio generala?
,
322
- Pa sad, kad to cujes, ti es pomisliti da sam opet kra-cluckala, ali nisam jer je ovdje bilo
previse policajaca... Cuj, da /nas kakav es racun dobiti od mesara...
- Ime, Cora!
- Johnnv Calfnose, Sammy, moes li to povjerovati?
- Johnny Calfnose? - tiho e Devereaux.
- Calfnose... - zine Jennifer.
- Calfnose] - vikne Hawk. - Moje me osiguranje po-kuSuva nai? Silazite s tog telefona,
porucnice!
- Moj me bivsi klijent pokusava nai! - vikala je Red-wingova i sudarila se s generalom
koji je takoder trcao prema Siiniu.
- Ne! - vikne Devereaux, okrene se i podigne slusalicu i/van njihova dohvata. - Calfnose
je za Maca. Tvoj brat trai da ku nazoves.
- Daj mi tu slusalicu, mali.
- Ne, najprije meni! =
- Svi se smirite - rece Pinkus, podigavsi glas. - Moj sogor ima najmanje tri, moda i cetiri
telefonske linije, bar dvije za Shirlevinu sestru i telefona ima posvuda koliko hoes. Samo
ili nadite i pritisnite neosvijetljenu tipku.
Utrka Jennifer i Hawka za telefonima izgledala je kao mali piindemonij za odmora u djecjem
vrtiu. Mac primijeti jedan "parat na verandu, zaleti se prema staklenim vratima i otvori ih
s bucnim udarcem. Redwingova primijeti drugi telefon na antiknom bijelom pisaem stolu
uz stranji zid i baci se na nj. Tisinu veceri proparala je kakofonija glasova.
164
- Dovidenja, Cora.
- Charlie, ja sam!
- Calfnose, ovdje Gromoglavi!
- Salis se, Mali brate, reci mi da se salis!
- Prokletstvo cetiri dana do nultoga dana!
- Ne salis se...?
- Posalji im da prihvaam i potpisi to s T.C., poglavica mijpotlacenijeg naroda u zemlji!
- Charlie, posalji mi avionsku kartu za Americku Samou. Vidimo se tamo.
323
I
Hawk i Jennifer spustise svoje slusalice, jedno u trijumfu, drugo u ocaju. General umarsira
kroz dvorisna vrata kao zapovjednik rimske legije na ulazu u Kartagu, a Redvvingova se
okrene od elegantnog bijelog stola kao izgubljena njena ptica koju su srusili divlji vjetrovi.
- Sto je, draga moja? - paljivo upita Aaron, kojega je Jenniferin izraz lica vidljivo dirnuo.
- Najgore sto moe biti - odgovori ona jedva cujno. - lift u pakao.
- Hajde, Jennifer...
- Learjetovi i limuzine, izvori nafte na Lexingtonskoj aveniji i rafinerije u Saudijskoj Arabiji.
- Boe... - prosape Sam. - Vrhovni sud.
- Pogodak! - rikne Hawk. - Sve u samo srediste mete. Vrhovni sud!
- Saljete nas natrag u zatvor? - vikne Desi Jedan.
- Zasto nam to radite, henerale - rece pogodeni Desi Dva.
- Pogresno ste me shvatili, gospodo satnici. Vi se uspi-njete granicarskim uzetom koje vodi
do lijepih vojnickih karijera.
- Hej svi vi, tisinal - povice Devereaux i pomalo se iznenadi vidjevsi da su ga svi poslusali.
- Dobro, Red, najprije ti. Sto je rekao tvoj brat?
- Ono isto sto je kromanjonac upravo potvrdio. Charlie je nazvao Johnniea Calfnosea da
provjeri je li tamo sve u redu, a Johhnv se upravo verao po zidovima pokusavajui nai
tvoga gorostasnog mutanta. Jucer ujutro stigao je brzojav na koji se traio neodgodiv
odgovor, bilo telefonom, bilo faksom... General Bombajajcani iliti Gromomudni trebao bi se
pojaviti pred sucima i trebao bi tamo potvrditi svoju vlast u plemenu za pet dana od jucer u
tri sata popodne i pred sucima iznijeti svoje zahtjeve. Sve je gotovo, ali jos traje dugi
proces promatranja unistenja jednoga naroda. Sudska e rasprava ii u javnost.
- Uspjeli smo, Sam! Stara ekipa jos je uvijek ona prava.
- Nistal - vikne Devereaux. - Ja nisam ucinio nista. Ja s vama nemam nista.
324
- Pa, ao mi je sto ti moram proturjeciti, sinko...
- Nisam ti ja sin!
- Ne, on je moj sin - rece Eleanor. - Zeli li ga tko?
- ... ti jesi opunomoeni odvjetnik - zavrsi Hawkins ne-Sto manje glasno nego prije.
- A ne, taj je poziv bio za tebe, a ne za mene.!
- Opet pogresno, odvjetnice - rece Jennifer glasom u kojem nije bilo nade. - Zamijenili ste
ne samo moga neovlastenoga brata, nego i mene za volju vaseg majmunocovjeka. Charlie
je bio vrlo jasan jednako kao sto mu je laknulo. U pozivu stoji i neki velestovani Samuel L.
Devereaux, odvjetnik plemena VVopotami.
- Ali oni to ne mogu, ne smiju!
- Ve jesu, i Charlie eli od srca zahvaliti tom S.L. Deve-reauxu tko god to bio. Rekao je.
"Rado bih taj supak pozvao na pie, ali mislim da on nee dovoljno poivjeti."
- Generale - rece tihi glas Cyrusa M., a njegove su rijeci zvucale poput prigusene
grmljavine. - Hoemo li zaboraviti Vojnika stoljea?
Hawkovo lice problijedi, oci su mu grcevito kolutale ne vi-dei nista, odavajui samo
bjesomucnu unutarnju borbu. - Isuse i Cezare! - promrmljao je, grleno tonui u naslonjac
nasuprot Pinkusu. - Boe, sto da radim?
- To je stupica, gospodine, iskreno to vjerujem - doda golemi crni plaenik.
165
- A sto ako grijesite?
- U cijeloj povijesti Nobelova komiteta nema nicega sto lii potkrijepilo takvu pogresku.
- Povijesti Za ime Kristovo, covjece, nema u zadnjih ce-Irdeset godina povijesti nista sto bi
potkrijepilo rusenje Berlinskog zida i raspad cijeloga Sovjetskog saveza! Stvari se svugdje
mijenjaju.
- Neke se stvari ne mijenjaju. Stockholm se ne mijenja.
- Prokletstvo, pukovnice, dao sam ivot, posvetio ivot vojsci i izjebali su me ustogljeni
politicari u cipkastim gaama, /natc li sto bi mi ta nagrada znacila... i svakome tko je poda
mnom sluio u tri rata.
325
- Samo trenutak, generale. - Cyrus pogleda Devereau-xa. - Smijem li vas nesto pitati...
Same... i smijem li vas zvati imenom, jer mislim da smo ve nadrasli odnos kao prema
unajmljenom cuvaru?
- Massa ne pase ni s jedne strane. Samo naprijed, reci, sto je?
- Ima li ta stupica - a ja dobro znam da je stupica - ima li ona ista s tom stvari oko
Vrhovnog suda o kojoj svi urli-cete? Razumijem vase sigurnosne obzire, ali potrebna vam je
moja pomo, a uza svu savjest, ja vam je neu moi pruiti ne budem li znao vise nego
sada. Kao kemicar traio sam da mi podredeni suradnici daju tocne formule sastojaka; kao
plaenik moram znati glavne stvari i tocka, ako elite da radim kako treba.
Devereaux se okrene najprije prema Aaronu, koji ne oklijevajui kimnu, a zatim pogleda
prema Jennifer, koja zastane, a zatim oklijevajui kimnu. Na kraju Sam pride Eleanor koja
je sjedila na kaucu. - Majko, bilo bi mi jako drago ako ti i gospoda Laffertv imate nesto
vano obaviti u kuhinji.
- Pozovi Coru, - rece najvea dama Westona u Mas-sachusettsu, ne micii se.
- Hajde, velika damo! - uzvikne Erin Laffertv. - Ja se moram rijesiti zdjele za salatu, a ti
nam moes napraviti nesto caja! Pogodi sto sam nasla, o Velika? Hennessy, V.S.O.P!
- Razgovarala je s nasom bestidnom rodakinjom - rece Eleanor, naglo se diui. - Ve je
doista proslo vrijeme za caj, zar ne? Hajde, Aaron, idemo napraviti caj.
- Ime mi je Erin, gospodicno.
- Pa da, uope ne izgledas idovski. Volis li kamilicu?
- Ne, vise volim Hennessv.
- Svakako, Cora. Poznajes lije dugo?
- Pa, ona je s rimske strane, a ja s druge, ali sastajemo se na onom odboru koji smo
osnovali da bismo spojili one idiote...
- O tome emo razgovarati uz caj, Errol, a moda se i ja pridruim vasem odboru. Dakako,
ja sam stroga anglikanka.
- Cora to ne bi znala ni napisati. - Drei se podr ruku, ene krenuse prema kuhinji.
- Desiji Jedan i Dva - rece Sam. - Biste li prestali tako gledati? Sve sto vam je general Mac
obeao ostvarit e se... vjerujte mi, ja to znam... i dobro i lose, ali za vas samo dobro.
- Privado - objasni Hawk. - Confidencial, compren-ilen?
- Jasno, covjece, idemo van s romano gitano. On je lud, /.nas? Stalno se vrti i neprestano
se smijesi. Ali sigurno je dobar na ulicama, kuis sto hou rei? Moglo bi nam dobro ii
zajedno.
- Zapamtite, moji satnici! - vikne MacKenzie - Sada sle pod mojim zapovjednistvom..
Nema vise ulica, prebijanja na ulicama, krada, i nema vise neprijateljstva prema civilima.
Zar niste naucili bas nistal
- Ma dobro, Heneral - pokajnicki odgovori Desi Jedan. - Ponekad se poskliznemo ne
mislei. Sad smo casnik i den-tlement i moramo mislit ko pravi. Imas praf... Budemo isli
van s loco gitano. - Obojica izidose kroz oploceno predvorje na glavna vrata.
- U cemu je stvar? - upita Cyrus, gledajui prazni hodnik. - Razumio sam spanjolski, ali
ne vasu zapovijed ni cinjenicu da su satnici. Satnici koje vojske?
- Kopnene vojske Sjedinjenih Drava, gospodine pukovnice - oh, oprostite, zaboravio sam
da vi to ne volite... Recimo da ih ja uvjebavam, jer bi nam moglo biti i gore.
166
- Svejedno, generale - rece plaenik, tresui glavom. - U ovom je trenutku ovo za mene
proslost. Radije bih se koncentrirao na... ovo sada, gdje smo sada. Hoe li mi tko objasnili?
Prisutni se zgledase, ali tek je Jennifer Redwing, ki plemena Wopotami, podigla prst i
zatraila rijec. Opisala je sve sto se znalo o podnesku Wopotamija Vrhovnom sudu, a zatim
uvjerljivo ocrtala ono za sto je vjerovalo da e nakon sudske odluke, koja god bila, uslijediti
potpunim nestankom Wopota-inija.
- I na samu prijetnju tubom cijela e federalna vlada bijesno reagirati, prisiljavajui nase
ljude da postanu izdajice i parije; pokrenut e prokletstvo na nasu zemlju, zatvarajui re-
326
327
zervat i rastjerujui ljude koji tu ive. Washington mora, jer mu je ocuvanje stoera
Strateskog zracnog zapovjednistva najvanija, a ni vojska industrijalaca koji su vojni
dobavljaci ne zaostaje... pa kvragu i sam Pentagon... i svi e oni traiti nase glave... S
druge strane, bit e tu gomile kojekakvih profitera svih uvjerenja, koji e se baciti na pleme
i korumpirati svakoga koga se dohvate, nadajui se masnom zalogaju slabo vjerojatnog, ali
potencijalno legalnog kolaca ili pak publicitetu, ali svi s nekim svojim razlozima. Boe moj,
bit e tu vise raznorodnih koalicija oko dolara nego sto ima boja u slikama Jacksona
Pollocka, i bit e jednako tako divlje... Napokon, od nas nee ostati nista osim cenzure i
dekadencije, ljudi preplavljenih zlobom i pohlepom, strunulih ljudi koji e na kraju izgubiti
nemoguu bitku i biti odbaceni. Ne bih to eljela svojoj brai i sestrama koje tako volim...
Tako, rekla sam, i nadam se da ste me slusali generale Dingis iz Kante za kolacie.
- Izuzmemo li zavrsnu primjedbu - rece Aaron Pinkus, prikovan za svoj naslonjac - bio je
to divan saetak... Neu iznositi svoj sud o tom komentaru, draga moja, nego samo o
njegovom moguem utjecaju na porotu, za koji pretpostavljam da bi bio negativan.
- Nisam bas siguran, zapovjednice. - MacKenzie Haw-kins nepokretno je sjedio ociju
prikovanih uz ker Wopotamija. - Rekao bih da sam ja ovdje nekakav clan porote, a na
mene je ostavio prilicno povoljan dojam.
- Sto ti mislis, Mac? - upita Devereaux, koji je, sudei po izrazu lica ocito ocekivao
neocekivano.
- Smijem li ja, mala damo, predstaviti svoju stranu? - upita Hawk, ustajui. - ... Oprostite,
niste vi "mali" ni u kojem smislu, ali dama jeste, i nisam htio da taj izraz znaci ikakav
manjak postovanja.
- Samo recite - hladno odgovori Jennifer.
- Ovaj sam pothvat poceo prije gotovo tri godine s vrlo malo misli u glavi, a nijedna od njih
nije bas bila jasna, jer ja sam vojnik, a ne mislilac, osim kad se govori o vojnoj strategiji.
Hou rei da nisam u tom smislu intelektualan, da ne volim gubiti mnogo vremena na
rasclanjivanje stvari poput motiva, mo-
328
ralnosti, opravdanosti i drugih takvih stvari. Da sam takav, bio bih u borbama izgubio
prokleto mnogo vise zdravih mladih ljudi nego sto pokazuje moj dosije... Naravno da sam
nastojao postii velicanstvene rezultate... ne znam vam ja misliti na malo... jer takav tip
izazova odgovara ovom odbacenom starom vojniku. K tomu, moralo je biti i zabavno, a
onaj tko pocini, ili je pocinio nesto lose, trebao bi platiti racun. Hou rei, nikad nisam
namjeravao ostetiti sredstvo isplate, samo one koji su mislili da je nuno platiti, posebice
one koji su pocinili kakvo zlo.
- Ali vi osteujete "sredstva" - bijesno ga prekine Jennifer. - Posebice moj narod, i to vam
je jasno.
- Molim vas, smijem li zavrsiti? ...Shvativsi sto se prije vise od sto godina dogodilo
Wopotamijima, nekako me to podsjetilo na ono sto se dogodilo meni... i, koliko sam uspio
sklopiti pricu o nasem pukovniku Cvrusu... sto se dogodilo njemu... Sve su nas rtvovali
vladini glavonje koji su ili imali ruke u pravoj zdjeli s kolaciima, ili su se gurali s vlastitim
politickim ambicijama, ili su jednostavno bili obicni lasci koji su zlorabili povjerenje koje im
je ukazano. Bez obzira je li to bilo prije sto godina, prije deset godina, tri mjeseca ili jucer.
167
Kako bi to rekao ovaj nas prijatelj plaenik, to se mora prekinutih Imamo najbolji sustav
zajednickog ivota koji je ikad viden na ovom svijetu, ali uvijek se nade netko tko e se
pobrinuti da zasere stvar.
- Mac; nitko se od nas ne natjece s andelima - tiho rece Devereaux.
- Ne, Sam, ali nitko nas nije izabrao ni imenovao ni prisegnuo da emo postupati na
dobrobit nekoliko stotina milijuna ljudi koje ne poznajemo. Dakle, ako je pukovnik u pravu,
netko mnogo visi od nas trudi se da sprijeci gradanina... ne samo mene, nego gradanina
koji pokusava ostvariti svoje ustavno pravo da se pojavi pred sudom. I evo ga! ... A ako
nas prijatelj koji ne voli kad ga zovu "pukovnice", nije u pravu, i ako sam ja doista vojnik
stoljea... pa onda ja ne bih mogao prihvatiti tu veliku nagradu svjestan da sam otisao ne
provjerivsi je li neki veliki vladin kalibar pokusao sprijeciti toga gradanina koji sam
slucajno... ja sam.
329
- Prilicno dobro, generale - rece Aaron, koji se zavalio u naslonjac. - U stvari, za covjeka
bez pravne naobrazbe, zapravo odlicno.
- Kako to mislite, bez naobrazbe, gospodine Pinkus? - prigovori Jennifer s nesto ljubomore
u glasu. - Pa on je napisao taj vraji podnesak.
- Priznajem da ga je sloio, draga moja. Mukotrpno pri-lagodavajui rijeci i fraze iz pravne
citanke tako da odgovaraju njegovim tezama. To je prijevod, a ne kreacija.
- A ja priznajem - rece Sam - da je to, zanemarimo li ego, nevano. - Okrenuo se prema
Hawku. - Ali zbunjen sam s nekoliko stvari koje niste iznijeli, a ako vas ne uspiju uvjeriti da
nekoliko prilicno vaan pokusava zaustaviti sve nas, ne znam tko e. Smijem li vas
podsjetiti...
- Sine ja sam prilicno daleko ispred tebe - brzo i odlucno ga prekine Hawkins. - Ti govoris
o prijasnjim napadima.
- Upravo tako, Mac. Ona dva hotela, crna marica koja je jurila prema mojoj kui, i cetiri do
zuba naoruana vojna gorile u skijaskom domu. Tko je poslao njih? Mis koji ispunjava elje
kad ti ispadne zub?
- Nikad ne bismo otkrili, vjeruj mi, momce, na rijec. Ti i ne znas kako se te stvari
sklapaju... sa zrcalima i dimom i toliko slijepih zamjena da bi za otkrivanje tko je gdje i sto
mu je uloga trebalo vise nego za otkrivanje iransko-kontraske stvari. Kvragu, Sam, te sam
procedure otkrio iza pedesetak neprijateljskih linija. Zato sam ucinio sto sam ucinio i svaki
put poslao poruku da oni to ne bi mogli.
- Bojim se da ne razumijem - rece Aaron, koga je to smelo.
- Ni ja - doda zbunjena Jennifer.
- Pa jeste li vas dvoje pravnici ili prodavaci cipela? - iznervirano uzvikne MacKenzie. -
Nadete li se usred sudenja o kojem ovisi ivot ili smrt i treba vam podatak za koji znate da
postoji, ali vam ga nitko ne eli dati, kako ete ga dobiti?
- Ostrim unakrsnim ispitivanjem - odgovori Pinkus.
- S jakim podsjeanjem na lano svjedocenje - doda Redwingova. ,
-;.-
330
Lm*
- Pa, pretpostavljam da ste u pravu, ali mi nismo u sudnici. Postoji jos jedan nacin...
- Da ga izazoves - uplete se Devereaux, cije se oci nakratko i zacudno nasle u dodiru s
Hawkovima. - Izneses neku grubu tvrdnju, ili niz takvih tvrdnji da izazovu neprijateljsku
reakciju koja e potvrditi informaciju.
- Prokletstvo, Sam, Oduvijek govorim da si ti najbolji! Sjeas li se Belgrave Squarea u
Londonu, gdje sam ti rekao kako postupiti s onim gnjusnim izdajicom...
- Neemo sada govoriti o vasim ranijim odnosima, generale - naredi Aaron. - Ne elimo o
njima cuti ni rijeci
- A oni su i nevani - rece Jennifer.
168
- A, shvaam! - uzvikne Sam, sumnjicavo se smjeskajui svojoj indijanskoj Afroditi. - Ne
moes podnijeti kad se netko sjeti necega na sto ti nisi pomislila.
- NevanU
- Generale, biste li nam, kada se ovo dvoje djece prestane svadati, objasnili svoju
strategiju?
Ako se pukovnik... moj pukovnik... ne vara, objasnjenje je parkirano na stajanci zracne
luke Logan. Air Force Two, zapovjednice! Tko ga je poslao? ... Osim ako sam ja, dakako,
vojnik stoljea, u kojem smo slucaju opet na desantnom camcu bez motora i plutamo
prema tesko utvrdenoj obali bez pokretne zastite.
- Neu to pokusavati pratiti, ali... - Iznenada Aaron zastane i poce se okretati na razne
strane dok nije vidio tko mu to nedostaje. Bio je to plaenik, Cyrus M. cija se tjelesina
zavalila u antikni naslonjac pokraj elegantnog starinskog bijelog stola, zinuvsi i siroko
otvorenih tamnih ociju koje su zurile u njih. - A, tu ste, pukovnice.
- Sto? "
- Jeste li nas slusali? "-
Cyrus kimne svojom velikom glavom i odgovori polako i razgovijetno. - Da, slusao sam,
gospodine Pinkus - poce on tiho - i upravo sama cuo najnevjerojatniju pricu otkad je onih
nekoliko lakrdijasa objavilo da se nuklearna fuzija moe izazvati u ledenoj vodi od tri centa
za litru.... Ljudi, vi ste poblesa-
331
dvili. Vi ste ludi, bolesni, zreli za ludnicu!... Je li ista od svega ovoga istina?
- Sve je to istina, Cvruse - rece Devereaux.
- Pa u sto sam ja ovo upao? - zaurla golemi crni kemicar. - Oprostite sto se tako
izraavam, gospodice Redwing. Pokusavam sve to smjestiti nekamo, a nije to lako.
- Ne morate se ispricavati, Cyrus. I zovite me Jenny. Pomalo mi je odbojno ono gospodice.
- Voodoo - rece plaenik, diui se iz naslonjaca dovoljno savjesno da pogleda i provjeri je
li ga slomio. - Ako je to istina - nastavi on, hodajui prema trojki odvjetnika i uznemirenom
"vojniku stoljea" ciji je napeti izraz izazvao u Cvrusu veliku nelagodu - ako je to doista
istina, mislim da nam onda nema druge doli iskusavanja tog Nobelovog odbora. Angairajte
tog svog glumca, gospodine Pinkus. Idemo na scenu.
332
21
Primirje se spustilo nad kuu na plai u Svrampscottu, Mas-sachusetts, kao primjerena
predigra buduim bitkama. Pod neutralnim vodstvom Aarona Pinkusa sastavljen je izmedu
generala MacKenziea Hawkinsa, poznatoga i kao Gromoglavi, sadasnji poglavica
Wopotamija, i Sunrise Jennifer Redwing, ad hoc predstavnice za spomenuto indijansko
pleme, dokument kojim se sve odvjetnicke punomoi prenose na gospodu Redwing danom
potpisivanja i upisa kod biljenika. Samuel Lansing Deve-reaux, privremeni zastupnik,
suglasan je da prepusti sve dunosti nakon zajednickog nastupa sa stalnom odvjetnicom
plemena, prijespomenutom gospodom Redwing, pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih Drava,
bude li takav zajednicki nastup potreban.
- Nisam sigurna da mi se svida taj zadnji dio - izjavi Jennifer.
- Meni se ne svida nimalo! - rece Sam.
- Onda neu potpisati. - tvrdo e Hawk. - Mijenjati odvjetnika u zadnji cas znacilo bi kvar i
gubitak vremena, ja sam uloio previse krvi, znoja, novca i tolerancije u taj pothvat da bih
to mogao prihvatiti. K tomu, gospodice Red, ja sam vam ve dao pune ovlasti u svim
pregovorima, pa sto jos hoete?
- Sto jos? ... Nikakvo pojavljivanje, pa ni najkrae, nikakav Vrhovni sud.
- Hajde, draga moja - rece Aaron. - Prekasno je za to. Ne samo sto je saslusanje ve u
kalendaru suda, nego bi tako mogla izgubiti i pravu priliku za svoj narod. A ako ti budes u
sedlu, taj bi se lift za pakao mogao zaustaviti.
- Naravno - suglasi se Jennifer. - Bude li ozbiljnog razmatranja, neki brzi sporazum s
Uredom za indijanska pitanja, moda dva ili tri milijuna dolara, i ivot se nastavlja, uz-
169
333
burkana se povrsina smiruje. U rezervatu bismo mogli izgraditi cetiri-pet skola i zaposliti
nekoliko dobrih ucitelja...
- Ja definitivno ne potpisujem! - rikao je Hawk.
- Zasto generale? Nije li to dovoljno da vas isplati?
- Isplati? Pa tko je uope rekao da bi mi se ista platilo? Ne treba mi novac... Sam i ja
imamo u Svicarskoj vise nego sto
- bismo ikad mogli potrositi.
- Zavei, Mac.
- ... i sve smo dobili legalno od zemaljskog olosa koji nas, vjerujte mi, nikad nee tuiti i
traiti to natrag.
- Dosta, generale! - skoci - najbolje sto je mogao na noge - Aaron Pinkus. - Nikakvih vise
podsjeanja, rijecju ili pismom, na prijasnje dogadaja o kojima ne znamo nista.
- Sto se mene tice, to je u redu, zapovjednice, ali ja bih ipak razjasnio svoje misljenje.
Nisam proveo tri godine svoga ivota da bih se zadovoljio s nekoliko dolara koje bi nam
neki liferant Zapovjednistva strateskog zrakoplovstva dao iz svog fonda za deparac.
- Nama? - uzvikne Jennifer. - Mislila sam da ne traite nista.
- Ne govorim o sebi, nego o nacelima koja su tu sadrana.
- Kako se to pise - sarkasticno upita Redwingova. - Kao u kamatama na svoga uloenog
klijenta?
- Znate vi, mala damo, sto ja mislim. Vi prodajete pleme... koje je slucajno moje pleme.
- Na sto konkretno mislis, Mac? - upita Devereaux, znajui kako je uzaludno pokusavati
natjerati Hawka da se predomisli... kad je o nacelima rijec.
- Pocet emo s petsto milijuna, stoje lijepa okrugla brojka, samo da bismo pljucnuli na
Pentagon, i dobra kupnja.
- Pet stotina... - Jenniferino broncano lice potamnjelo je od krvi koja joj je navrla u glavu. -
Vi ste ludakl
- Uvijek moes smanjiti svoje topnicke snage, ali ne moes ih pojacati ako ih nemas u
pricuvi... Da, petsto mega ili ne potpisujem. Moda bismo to trebali staviti ovamo,
zapovjednice, kao addendum ili kako to ve zovete.
334
- Ne bi to bilo mudro, generale - rece Pinkus, pogledavajui Sama. - Ako se tko sjeti
preispitati, mogao bi to protumaciti kao pripremanje terena na granici zlonamjernog tajnog
dogovora.
- Onda hou jos jedan papir - rece MacKenzie, mrstei se. - Nee ona prodati moj narod i
pustiti ga niz mracnu rijeku zlih duhova.
- Vas... O, Boe! - potone Jennifer u kauc. - Tamnu rijeku... o, sranja.
- Mi iz Vijea staraca ne odobravamo svojim squaws takav jezik.
- Nisam ja... ma, pustite to! ... pet stotina - ne mogu ni misliti na to! Bit emo unisteni,
razoreni, nasa zemlja prokleta i kupljena od nas za nista; porezni obveznici bit e bijesni,
komentari svih medija prikazat e nas kao neznalice, divljake i lopove...
- Gdice Redwing - upadne Aaron, a to sto je upotrijebio slubeni nacin obraanja i prezime,
kao i njegov kruti glas natjerali su Jenny da upitno pogleda glasovitog advokata koji se
prema njoj drao tako prijateljski.
- Da - gospodine Pinkus?
- Pripremit u memorandum o namjerama u kojem e se jasno ustvrditi da ete na temelju
najvisih dobrih namjera, pokrenuti pregovore ako do takvih pregovora dode, prema eljama
Poglavice Gromoglavog, poznatog i kao general MacKenzie Hawkins. Prihvaate li tu tesku
odgovornost?
- K vragu... - Jennifer se ve pripremila da kae K vragu, dal, ali ju je titraj u Aaronovom
oku zaustavio. - Dobro, gospodine, ali dosta tog cudnog jezika. Znam priznati kada me
pobijedi govorljiviji protivnik. Potpisat u oba dokumenta.
170
- Tako je ve bolje, mlada damo - rece Hawk, pripaljujui rascupanu cigaru podigavsi nogu
i tarui sibicu uz desni gleanj na cizmi. - Vidjet ete, gospodice Crvena, odgovornost
onoga tko upravlja ne zaustavlja se na jednoj pobjedi. Idemo dalje i dalje, uvijek u potrazi
za dobrim vojnicima koji nas slijede!
- To ohrabruje, generale - rece Jennifer osmjehujui se.
- Oboje ste se pretvorili u srca i no za ledima - rece Sam. - Osobito ti, Pocahontas.
335
Aaron Pinkus pode u ured svog sogora u kui na plai i pozove svoju osobnu tajnicu. Rekao
joj je neka je Paddy Laf-ferty odveze u Swampscott i da donese svoj biljenicki ig. Sijeda
je gospoda stigla s crvenim i natecenim ocima, sto je nesumnjivo bila posljedica neke
bijesne gripe, i urno je pocela pisati dva dokumenta. Svecano su ih potpisali i dok je Aaron
galantno ispraao svoju ocito bolesnu tajnicu, zahvaljujui joj sto mu je, unatoc svom
stanju, dosla pomoi, pomalo rastresena ena upitala ga je: - G. Pinkus, poznajete li vi
nekoga tko se zove Brickv? Pitao je za vas.
- Brickv? ... Ima li prezime?
- Nisam sigurna da sam ga shvatila; cini se da se mijenja.
- Nije vam dobro, draga moja. Uzmite nekoliko slobodnih dana, a ja u rei svome
lijecniku da vas pogleda. Neka mi Abraham oprosti, doista vas izrabljujem.
- Bio je vrlo zgodan mladi. Sjajna tamna kosa, besprijekorno odjeven...
- Oprezno sada, pazite gdje stajete. :
- Stalno je pitao gdje ste... " .<>
- Polako, ovdje su dvije stube do terase... Paddy, jesi li tu?
- Tu sam sefe! - zacuje se Laffertvjev odgovor s krunog kolnog prilaza, a vozac se pojavi
iz sjene i potrci uz stazu prema trijemu. - Znate, mislim da je pomalo bolesna, gospodine
Pinkus.
- Gripa, Paddy.
- Kako vi kaete, gospodine. - Lafferty povede tajnicu, vukui je za lijevu ruku prebacenu
oko svojih ramena prema automobilu.
- Bricky je moj dragi, dragi, dragi moj.. A
Rijeci su tekle nad pjesmom, gubei se u visokim borovima koji su okruivali kruni kolni
prilaz. - ...on je jedini momak za me - jedini za me\
Olaksaniji Aaron okrenuo se prema ulaznim vratima, spreman da ude, a onda se naglo
zaustavi, a glava mu se nakrivi u cudu... Bricky?...Binky?... Binghamton Aldershot, poznat i
kao Binky s Rta, najblia bostonska aproksimacija medunarodnog financijer, koji se skriva
iza celicnih vrata svoje banke na Bea-
con Hillu?... Nije li tu negdje bio i neki neak? Mladahni en-skar sa slicnim nadimkom,
koga su Aldershotovi drali na tankom deparcu, tako da idiot ne sramoti obitelj.... Ne, to
je nemogue. Tajnica koju je imao ve petnaest godina bila je zrela ena, nekadasnja
iskusenica koja se okrenula od zavjeta i izabrala svjetovniji svijet, ali ostala duboko
povezana sa svojom vjerom. Smijesno. Cisti slucaj. Pinkus je otvorio vrata i usao u
predvorje, a istoga je casa zazvonio telefon.
- Okay, Cvruse! - derao se Sam Devereaux u slusalicu. - Sjeti se da je on glumac pa
nemoj izgubiti ivce, dobro? Samo ga dovedi ovamo... Sto? Trai ugovor u kojem je
precizirano da ima status zvijezde?... S cimel - Da mu ime u materijalima bude otisnuto...
iznad naslova i slovima jednake velicine i tipa kao naslov? Gle sranja! ... A honorar, ima li
za to zahtjeva? ... Ne, samo naslovi? Isuse, pa napisi mu sto god hoe i dovedi ga
ovamo! ... Sto? Ugovor za cijelu sezonu, bez otkaza dok traju probe bez pune odstete? A
koji mu njegov sada to znaci? ... Ne znam ni ja, ali stavi mu i to u ugovor.
Sat i dvadeset minuta poslije, ulazna su se vrata otvorila i Ciganin u narancastoj kosulji s
dugim modrim ukrasnim salom oko pojasa nahrupio je u predvorje, baletno se vrtei dok
nije stigao do ulaza u veliku sobu, gdje su troje odvjetnika i general MacKenzie sjedili u
polukrugu, Sve su se glave podigle kad je Roman Z. izviknuo svoju najavu.
171
- Lijepa, prelijepa damo i vi, gospodo ... pa... odgovarajueg izgleda. Predstavljam vam
pukovnika Cvpressa, covjeka snage sredozemnog stabla, koji eli nesto objaviti.
- Dosta o njemu, seljacino! - zacuje se sapat iz mracnog predvorja, - mene najavljujes.
Golema i zbunjena figura crnog plaenika pojavi se iza njega. - Zdravo, ljudi - rece Cyrus, s
tremom koja se osjeala kao u glasu svakog covjeka normalnog samopouzdanja. - elim
vam najaviti umjetnika koji je nastupio u mnogim brod-vejskim predstavama nasega doba,
cije su sjajne kritike potopile ovu zemlju...
- Preplavile, glupane jedan!
- Glumca iznimne dubine i razdora...
336
337
i,:.,..,=;":
- Ras-po-na, magarce jedan! : - ; - Hej, covjece, pa trudim
se koliko mogu!
- Dugi uvodi izreceni na neodgovarajui nacin uvijek ubiju nastup na pozornicu. Mici mi se
s puta!
Visok, mrsav covjek smakne se niz niske stube u dnevnu sobu s dranjem i ivahnosu koji
su pokrivali njegovu stvarnu dob. Sa sijedom valovitom kosom, ostrim crtama lica i sjajnim
ocima koje su govorile o tisuama takvih sjajnih ulazaka na pozornicu, zadivio je malo
drustvo pred sobom, kao sto je u proslosti ve ucinio s nebrojenim prepunim gledalistima.
Njegov se pogled zaustavi na Aaronu Pinkusu; prisao je odvjetniku s ugladenim naklonom.
- Vi ste me, sire, pozvali, a ja sam poslusao. Vas sluga i najponosniji vitez-glasnik,
gospodaru.
- Pa, Henry - odgovori Aaron, ustajui s naslonjaca i rukujui se s glumcem. - Bilo je to
bas divno. Podsjetilo me na ono kad ste imali solisticki dobrotvorni nastup za Shirlevin
Hadassah, s, cini mi se, ulomcima iz Princa studenta.
- Ne sjeam se mnogih manjih... oprostite... gostujuih, nastupa, momce... Medutim, cini
mi se da je to moglo biti prije sest i pol godina, otprilike... dvanaestoga oujka, ako se ne
varam, u dva popodne, maglovito se prisjeam, jer ne vjerujem da sam toga dana bio u
formi.
- Sigurno jeste, bili ste sjajni... Hajde, dopustite da vas upoznam s prijateljima...
- Cis mi nije bio pun - nastavi glumac - ali uostalom, pijanist je bio grozan... Sto ste ono
rekli, Aarone?
- Moji prijatelji, volio bih vas upoznati s njima.
- I ja to elim, osobito ovaj prelijepi stvor.
Sir Henry posegne za Jenniferinom lijevom rukom i prinese ju usnama, gledajui je u oci
dok je njeno ljubio njezinu nadlanicu. - Vas me dodir cini besmrtnim, slatka Heleno...
Jeste li ikad razmisljali o kazalisnoj karijeri?
- Nisam, ali nekad sam povremeno bila manekenka - odgovori Redwingova, koju to nije
samo zateklo nespremnu, nego joj je pricinilo i nekakav uitak.
- To je korak, drago dijete, samo korak, ali u pravom
smjeru. Moda bismo jedan dan trebali izii na rucak. Dajem privatnu poduku iz glume, a
cijene su u odredenim slucajevima, kako da to kaem, zanemarive.
- Za ime Boje, ona je pravnik - rece Sam, kojemu ni samome nije bilo jasno zasto je
odjednom tako krut.
- Strasna steta - rece glumac, polako ispustajui ruku. - Kako je to Bard rekao u Henriku
VI, drugi dio, "Najprije emo pobiti sve odvjetnike!"... Naravno, ne vas, dragi Aarone, vi
imate umjetnicku dusu.
- Da, u redu, da vas sada upoznam: glumica... pravnica... je gospodica Redwing.
- Enchante, mademoiselle...
- Prije nego sto potpuno izliete njezinu ruku, ja sam Sam Devereaux, i takoder sam
odvjetnik.
- Shakespeare je imao svoje duboko poznavanje stvari...
172
- A ovaj gospodin u indijanskom ruhu je general Mac-Kenzie Hawkins...
- Vi ste taj! - uzvikne glumac, grabei Hawkovu ruku i snano je tresui. - Vidio sam film o
vama... kako ste to podnijeli? Zar niste mogli utjecati na podjelu uloga i nad scenarijem?
Boe moj, covjece, onaj magarac koji vas je igrao mogao je staviti i ru na usne.
- Mislim da i jest - odgovori general oprezno, ali ne bi se moglo rei da nije bio
impresioniran.
- Drustvo - upadne Pinkus - Upoznajte se s Henrvjem livingom Suttonom... kao Sutton u
Engleskoj, dom njegovih predaka... o kojem se u novinama cesto pise kao o sir Henrvju
Irvingu S., po imenu velikoga viktorijanskog glumca s kojim ga eslo usporeduju. Istaknuti
umjetnik pozornice...
- Tko to kae? - nervozno upadne Sam.
- Mali su duhovi velika sumnjala - odgovori Henry Ir-ving Sutton, zbunjujui ga.
- Tko je to rekao? Macak Felbt?
- Ne, bio je to francuski pisac imenom Anouilh. Sumnjam da ste culi za njega.
- Je li? A sto kaete na: Nista ne preostaje do vriska!... Iln? Kako vam se to cini?
338
339
- Antigona, ali vas je prijevod netocan. - Sutton se okrene Hawkinsu. - Generale, ucinite
mi uslugu, molim vas to kao bivsi potporucnik u Africkom T.O, gdje sam vas mnogo puta
cuo kako govorite, jednako cesto kao sto ste prigovarali Montgomervju.
; - Bili ste tamo?
- Takticki obavjestajci uz OSS u Tobruku.
- Vi ste bili najbolji] Potpuno ste zbunili Svabe u velikoj Sahari. Nisu znali gdje su nam
linije.
- Veinom smo bili glumci koji su govorili malo njemackog. Zapravo smo bili precijenjeni...
bilo je tako lako glumiti vojnike koji umiru od edi i usput propentati kakvu dezinformaciju
padajui u komu. Zapravo, vrlo jednostavno.
- Bili ste u neprijateljskim uniformama. Mogli su vas strijeljati]
- Moda, ali gdje vam se prua prilika da odigrate takvu ulogu?
- Neka sam proklet! Sto god elite, vojnice, ja u uciniti.
- Sranje - promrmlja Devereaux. - Stalno mi to radi.
- Generale, elim da govorite, najbolje recitirajte, nesto sto obojica znamo, komad neke
komicne stihotvorine ili pjesme, moda rijeci neke popijevke, ponavljajte sto god poelite. I
govorite normalno ili vicite, kako vam je prirodnije.
- Da vidimo - rece Hawk, napola zamirivsi - oduvijek sam nekako slab prema starim
vojnickim stvarima, znate ono "Preko brijega i doline, mi gazimo prasniii put..."-
- Nemojte pjevati, generale, samo to izgovorite - naredi glumac, cije su grimase odmah
oponasale one MacKenizejeve, a glasovi meko tekli dok je stara ratna kljusina ratnicki gulila
rijeci pjesme "The Caissons Go Rolling Along"..Zatim, kao da su se dva glasa pomijesala u
pripjevu, jedan gubei se, a drugi jacajui, Henry Irving Sutton odjednom je govorio sam, a
ton njegova glasa i njegove kadence, geste i grimase postadose gotovo nerazlucivi od
Hawkovih.
- Bogati! - uzvikne general, koliko zacuden, toliko i zadivljen.
- Zadivljujue, Henry!
340
- Nije lose, moram rei.
- Vi ste strahovit glumac, gospodine Sutton.
- O, ne, drago dijete Elizija - cedno se bunio Sir Henry Irving S. - Nije to gluma, to je samo
imitacija koju bi mogao izvesti svaki drugorazredni komicar. Varaju vas geste i izrazi,
jednako kao i intonacija... Objasnit u vam to u detalje na privatnoj poduci. Rucak?
- Pa kako to da niste vi igrali moju ulogu u tom prokletom filmu?
- Uasan agent, mon general, nemate pojma kako je to... Zamislite izvrsnog stoernog
casnika kojemu ne daju da pokae svoju borbenost jer njegovi takozvani pretpostavljeni
173
strahuje da e mu se organizacija raspasti... u mom slucaju bio je to stalni prihod od neke
sapunice.
- Dao bih strijeljati toga gada!
- Pokusao sam i to. Na sreu, promasio sam... Rucak, gospodice Redwing?
- Mislim da bi se sada trebalo zabaviti poslom koji nas ceka - odlucno e Pinkus,
pokazujui prema stolcima i sofama na koje neka sjednu. Oni sjedose, a Sam se pouri
sjesti izmedu Jennifer i Suttona.
- Naravno, Aarone - suglasi se glumac, zurei u namet -ljivca. - Samo sam htio napojiti
mali um koji ocito pripada Malim Antilima, ako shvaas pomijesanu metaforu.
- Nepogresivo je ocito, Kermite - rece Devereaux.
- Sam!
- Dobro, Jenny, malo sam pretjerao, ali nikad nisam takav pred sudom.
- Posao? - Pinkus da znak Cvrusu, koji je namjerno stajao koliko je god bilo mogue
daleko od Henrvja Irvinga S., jer mu je vonja s glumcem od Bostona bila velik test za
ivce, a moda i mentalno zdravlje. - Bi li nam se trebao pridruiti Ivoj kolega? - upita
Aaron.
- Rei u mu sve sto treba znati - rece Cyrus tiho, sjedajui. - Volio bih da ovo ostane
koliko je god mogue jedno-Klnvno. Jednostavno, kombinacija Romana Z. i vaseg novaka
ne cini se najstabilnija. Ja u se za to pobrinuti.
341
- Imate lijep, dubok glas, mladiu- prekine ga Sir Hen-ry, kojemu je ocito islo na ivce sto
ne moe slusati Cvrusa i starijeg odvjetnika. - Jeste li ikada pjevali "OV Man River"?
- Sidi mi, covjece - rece plaenik.
- Ne, doista sam ozbiljan. Obnova Showboata...
- Henry, prijatelju, sve to moe pricekati - upadne Aa-ron, branei se objema rukama. -
Nemamo previse vremena.
- Dakako, dragi djecace, moramo podii zastor.
- Sto prije - sloi se Cyrus. - Moda ve noas, najbolje noas, bude li mogue.
- I kako biste vi da nastavimo?
- Mogu se povezati s tim takozvanim Nobelovim odborom u onom hotelu, kao generalov
civilni pomonik - odgovori plaenik. - Imam u kovcegu nesto pristojne odjee, ali moramo
nai nesto u sto emo odjenuti Romana.
- Moj sogor ima pun ormar odjee, a on je otprilike slicne grade kao vas kolega - die
utege, cak i u tim godinama. A gospoda Laffertv je izvrsna krojacica.
- Onda je to rijeseno - uskoci nestrpljivi Cyrus. - Moramo samo pokusati nai tko su u
stvari oni lakrdijasi iz Air Force Two i sto emo s njima.
- Ve sam to uredio - rece MacKenzie Hawkins, iznova pripaljujui zlostavljanu cigaru.
- Sto? *-
- Kako?
- Kada?
Mete uznemirenih glasova zapljusne Hawka, koji samo podigne obrve i puhne kolut dima
nad sebe.
- Molim vas, generale! - navaljivao je Cyrus - Ovo je vano. Sto ste ucinili?
- Vi pravnici i kemicari mislite da ste mudri, ali pamenje vam je jako kratko.
- Mac, za ime Kristovo...
- Pogotovo ti, Sam. Ti si to smislio; da, ja sam bio ispred tebe, ali bio sam ponosan na
tvoju analizu stanja.
. - O cemu vi to, k vragu, govorite? "" ;-*;>.;
- Mali Joseph, momce! Jos je tamo... -
- Tko?... Gdje?
- U tom hotelu, Cetiri godisnja doba. Govorio sam s njim prije pola sata i on dri stvari u
svojim rukama.
- Dri sto? Ne moes vjerovati tom malom gadu, Mac, i sam si to rekao!
174
- Sada mogu - rece Hawk, pun razumijevanja. - On otvoreno zlorabi svoje dnevnice, sto je
siguran znak neovisnog slubenika, i stalno me pokusava isprovocirati... to je covjek u
kojeg se moe imati nesto povjerenja.
- Ta mi logika bjei - rece Pinkus.
- On je lud - rece Jennifer tiho, zurei svojim velikim ocima punim nevjere u generala.
- Nisam u to bas siguran - rece Cyrus. - Neprijateljski raspoloeni slubenik kae ti gdje si.
Nije vjerojatno da e ti pucati u leda, samo zato sto je ucinio bas to.
- I ti si lud - primijeti Devereaux.
- Ne bas. - Plaenik protrese glavom. - Ima jedna maksima koja postoji jos od vremena
kozackih ratova. "Prije nego sto je isjeckas sabljom, poljubi cizmu.
- Svida mi se, svida mi se - uzvikne glumac. - Savrseni slagvort za zastor na kraju drugog
cina.
- Moda sam i ja luda - doda ki Wopotamija - ali mislim da vas razumijem.
- Nadam se - rece Sam. - Da to razjasnimo, odvjetnice, ne bacamo sumnju na sebe prije
negoli smo pocinili zlocin.
- Mudrac - promrmlja Redwingova. - Razumijem sto elite rei, Cvruse, no sto nam je
ciniti?
- Pitanje je sto je general ucinio.
- Prilicno je prihvatljivo - rece Hawk. - A poznajui vas, mislim da ete se sloiti. Rekao
sam Malom Josephu, koji je, unatoc poodmaklim godinama roden pjesacki izvidnik, da
pregleda stanje sa svih poloaja na bojisnici. On e provjeriti njihove logore, poloaje
pricuvnih snaga i njihovu vatrenu mo, ako ih ima, vase smjerove povlacenja, bude li
potrebno, i da provjeri koja je najbolja kamuflaa kojom se moete posluiti kad stignete do
sredista cilja.
- Sredista cega? - upita Sir Henry. .
342
343
- Ne, ne, Henry, siguran sam da general preuvelicava! - upadne Pinkus, gledajui
MacKenziea, a zatim skrene prodornim pogledom prema Cvrusu. - Jamcili ste da nee biti
nasilja i da nee biti rupa u osiguranju.
- Nee ih biti ni na kojoj strani, gospodine Pinkus. General se jednostavno slui vojnim
izrazima da bi opisao hotelske sobe takozvanog odbora i primjerenu odjeu.
- Vi niste razumjeli mene, Aarone, dragi momce! - Glumac ustane, okrenuvsi profil
prema desno, izbocivsi bradu i sa sjajnim ocima. - Pozdravljam ovaj zadatak, slavni
pothvat, sto god to bilo. Sjetite se, generale, kad smo se pridruili Britancima i probili put
do El Alameina!
- Naravno da se sjeam, dragi bojnice Sutton! ... Upravo sam vas na bojisnici unaprijedio
nekoliko cinova... sto je zapo-vjednikovo pravo, dakako.
- Prihvaam cin, gospodine. - Sir Henry se okrene i salutira Hawku koji se podigao sa svog
naslonjaca i ucinio isto. - Dovedite gadove! Jos jedanput u prodor i napunimo rupu tijelima
clanova svoga sindikata... i, naravno, clanova ceha filmskih glumaca i clanova Federacije
televizijskih i radijskih umjetnika. Ne bojimo se nikoga...- od toga krv uzavre, zar ne,
generale?
- Vi ste doista bili najbolji momci cijele velike Sahare. Imali ste najvea muda na svijetu,
vojnicino!
- Ma kakva muda, bila je to pravilna sinteza klasicne tehnike i onoga najboljeg u
Stanislavskog, a ne one besmislice koju pod imenom Metode tre petorazredni gurui koji
poducavaju kako je kopati nos prihvatljivije nego ispuhnuti ga.
- Sto god to bilo, majore, vi ste preivjeli. Sjeate li se, kod Bengazija, kad je brigada...
- Oni su ludi! - prosape Sam Jenniferi. - Usred nevremena, dok veslaju u prosupljenom
camcu.
- Smiri se, Sam! Oni su... pa tako impresivni, i to je bas zgodno.
- Kako to mislis?
175
- Pa, u svijetu ustogljenih pravnickih slabia, lijepo je znati da jos uvijek postoje ljudi koji
bi lovili tigrove ljudodere.
- Ali to je djetinjasto, pretpotopno sranje!
- Znam - rece Redwingova, smijesei se. - Ali nije li lijepo znati da toga jos uvijek ima.
- I ti sebe nazivas emancipiranom enom...
- Iako to jesam, mislim da to nikad nisam rekla... i to je pretpotopno. Ovi starci nisu, oni
jednostavno u uspomenama oivljavaju svijet u kojem su ivjeli. Ja priznajem taj svijet i
ono sto su oni poduzeli da ga ucine boljim. Tko to ne bi cijenio?
- Ti se, Rebecca, samo igras junjacke ljubaznosti.
- Zasto ne? Zasto ne bih? Osim samoga Suda, ja sam uvijek dobila sve sto sam
pokrenula. U stvari, toliko sam puta pobijedila, da mislim da sam priznata.
- S nesto "zrcala i dima", kako je to zvao nas general. "Potrudit u se" je jos uvijek
eufemizam za "Dobro, pokusat u, ali ako ne uspijem povui u se, i to odmah"
- Samo pokusajte, odvjetnice i odmah ete vidjeti koliko sam emancipirana - tiho rece
Jennifer, opet sa smijeskom. - Nee vam ostati nista cime biste uprljali hlace... Da sada
prekinemo te ratne price?
- Mac! - vikne Devereaux, tako da su ga obojica veterana pogledala kao da je ruan crni
crv koji izlazi iz tanjura spageta u umaku od rajcice. - Kako znas da e ovaj Mali Joseph
uciniti sto od njega trais? Opisao si gada... moda ne bas takvog koji e te raznijeti... ali
ipak gada. Sto ako ti on samo naprica sto ti elis cuti?
- Ne bi on to mogao. Znas, Sam, ja sam razgovarao s njegovim nadredenim
zapovjednikom koji je, mogu ti rei, vrlo visoko nadreden, u rangu s Pinkusom ili sa
mnom... i s moda nesto vise utjecaja tamo gdje treba.
- Pa sto?
- Pa, dakle, ta vrlo vana osoba ima vanih osobnih razloga zbog kojih joj je stalo da mi
obavimo svoju zadau, sto neemo moi ako ne dodemo do Vrhovnog suda, cijeli, u roku od
osamdeset i sedam sati koji ve teku.
- Osamdeset i sedam cega, i sto tece? - upita zbunjeni Aaron.
- Nama se odbrojava vrijeme, zapovjednice. Moramo pogoditi cilj za nesto manje od
osamdeset i sedam sati.
344
345
- A imate li kakvu metu tamo? - upita stariji odvjetnik.
- Majore Sutton, moete li zamisliti da je ovaj momak bio na Omaha Beachu.
- Vjerojatno je bio unovacen, generale...
- Bio sam i nosio sam pusku, a ne sifrantsku knjiicu. ?
- Pogodak u epicentar, dragi Aarone, povrsinu cilja, to je neposredni cilj - objasni glumac. -
Centar, samo srediste cilja je konacni cilj. Na primjer, za pohoda na El Alamein, morali smo
najprije zauzeti Tobruk, koji je tako bio epicentar, a El Alamein je bio srce. Zapravo, u
Froissartovim kronikama - na kojima je, kao i na Holinshedovima, Shakespeare temeljio
svoje historijske drame, spominju se izrazi...
- Dobro, dobrol - zavikne ocajni Devereaux - A sto cijelo to sranje ima s nekim govnarom
zvanim Mali Joseph u hotelu Cetri godisnja doba? I opet, Mac, sto te navodi na pomisao da
e on uciniti sto mu ti kaes? Ve ti je lagao.
- Ocito je rijec o potpuno drugoj situaciji - rece Jenni-fer prije nego sto je Hawk mogao
odgovoriti. Rekla bih da pozorno slusa svog vrlo vanog nadredenog casnika.
- Bas tako, gospodice Red. Nastavio Joseph disati ili ne.
- Pa, ako je takva stvar...
- U tome je stvar, Sam - potvrdi Hawkins. - Kako vrlo dobro znas, ja u tome ne grijesim.
Uz Belgrave Square u Londonu, moram li te podsjetiti na onaj country club na Long
Islandu, ili na farmu pilia u Berlinu, ili na onoga ludog seika u Tizi Ouzou koji je htio kupiti
moju treu enu za dvije deve i omanju palacu?
176
- Dosta je bilo, generale!, odlucno odgovori Pinkus. - Podsjeam vas da ne smije biti
podsjeanja na takve dogadaje iz proslosti. A sada, sjednite vi i Henry pa da nastavimo s
poslom koji nas neposredno ceka.
- Svakako, zapovjednice. - Dvojica veterana iz El Ala-meina sjedose, a Hawk nastavi. - Ali
mi ne moemo uciniti mnogo dok Mali Joseph ne donese svoj izvjestaj.
- A kako e to uciniti? - upita Devereaux. - Tako da posalje kodiranu poruku pomou
goluba listonose koji e odletjeti s prozora njegova hotela izravno u seikat Tizi Ouzou?
346
- Ne, sine, nego telefonom. - I, kako bi to sir Henry rekao, kao na slagvort, telefon u tom
trenutku zazvoni. - Ja u, - rece Hawk, ustajui i brzo polazei prema bijelom antiknom
stolu koji je stajao uz zid. - Logorsko uporiste Streaming Te-pce - nastavi on sa slusalicom
na usima.
- Halo, fazool - zacuje se iz slusalice uzbudeni glas Maloga Joeya. - Nees povjerovati u
kakvo si to svinjsko govno ugazio! Kunem ti se grobom svoje tete Angeline da nijedan
postolar, pa ni moj ujak Guido ne bi to mogao sastrugati s cipele.
- Smiri se, Joseph i govori jasno. Daj mi samo promatracki izvjestaj o glavnim
cimbenicima s poprista.
- Kakav ti je to ludi jezik?
- Cudim se sto se toga ne sjeas iz talijanske kampanje...
- Bio sam pod naslagama. O cemu to dovraga govoris?
- Tehnicke podatke... sto si vidio promatrajui ih u hotelu.
- Nije ni cudo sto vi fazooli mikate porezne obveznike do sri. Nitko vas ne moe
shvatiti... samo nas plasite!
- Sto si otkrio, Joseph?
- Za pocetak, ako su ti saljivci Svedani, onda ja nikad nisam pojeo ni jednu norvesku
mesnu okruglicu, sto ponekad ipak jesam, jer ona plavokosa bombarderka s kojom sam
hodao prije nekoliko stoljea ponekad ih je pravila kako bi mi pokazala da gvinejske
okruglice nisu tako savrsene...
- Joseph, hoe li ta prica potrajati? Sto si doznao?
- Dobro, dobro... Imaju tri apartmana, svaki sa po dvije spavae sobe, a dijelei nesto
maziva sobaricama i konobarima doznao sam da govore obicni americki, odnosno engleski.
Osim toga, oni su bedaki, pravi ludaci. Idu okolo, ogledavaju se u zrcalima i cudno
razgovaraju sami sa sobom, kao da ne znaju u koga to gledaju.
- A pricuvne snage i vatrena mo?
- Nist" oni nemaju! Provjerio sam sva stubista, cak i susjedne sobe s nekim meksickim
sefom recepcije zvanim Raul, koji me kostao dvije stotine malenih da me pusti zaviriti u
knjigu gostiju... nitko oko njih ne moe biti s njima ni u kakvoj vezi ni slucajno. Jedina je
mogunost neki dupeglavac zvani
347
Brickford Aldershottv, ali pokazalo se da je taj ostvario samo jedno noenje.
- Izlazi za nudu?
- Znakovi pokazuju prema stubistima, sto da ti kaem?
- Znaci, kaes, plaa je cista?
- Kakva plaa?
- Nasa meta, hotel, moj Joseph!
- Svatko od tvojih ljudi tamo moe ui kao u crkvu u Pa-lermu na sam Uskrs.
-Jos nesto?
- Da, evo brojeva njihovih soba. - Joseph mu ih izdiktira, a zatim doda. - Takoder, svi tvoji
moraju imati misie, znas sto mislim?
- Objasni, Joseph.
- Pa, kako mi je rekla ostrooka sobarica imenom Beulah, ti lakrdijasi razbijaju boce i
postave krhotine tako da strse prema gore, a onda nad njima rade sklekove, ponekad i
dvjestotinjak sklekova, velim ti, to su ti ludare.
177
22
348
"Meso" D"Ambrosia prosao je kroz krilna staklena vrata zgrade Axel-Burlap na Wall Streetu,
dizalom se uputio na devedeset i osmi kat, probio se kroz jos jedan par staklenih vrata i
pokazao svoju posjetnicu stasitoj britanskoj recepcionerki.
Salvatore D"Ambrosia, konzultant. Posjetnicu je tiskalo poduzee njegova rodaka na Rikers
Islandu.
- Trebao bih se sastati s nekim Ivanom Salamanderom - rece Salvatore.
- Ocekuje li on gospodina?
- Koga se to tice, macice, zovi ga.
- Zalim, gospodine D"Ambrosia, ali predsjednika Axel-Burlapa ne posjeuje se bez
prethodne najave, osobito ne osobno ako prethodno nije ubiljeen sastanak.
- Samo me izazivaj, srce, pa u ti moda morati razbiti taj stol.
- Sto?
- Samo ti njega zovi, capisce?
Gospodin D"Ambrosia odmah je uveden u orahovinom obloenu radnu sobu nekog Ivana
Salamandera, predsjednika tree po velicini brokerske kue na Wall Streetu.
- A?... Stooo? - viknuo je koscati Salamander s naocalama, brisui znoj koji mu je stalno
probijao na celu. - Morali ste jako prestrasiti tu bijednu recepcionerku koja ima stila i za
koju sam platio avionsku kartu, Blackglama vizonsku bundu i plau za koju moja ena ne
smije otkriti kolika je?
- Moramo razgovarati, gospodine Salamander, i, sto je jos vanije, vi morate slusati. A
vasoj privatnoj tajnici nije nista.
- Naravno, naravno, rekao sam joj da ostane hladna kao led! - vikao je Ivan Grozni, pod
kojim su ga nadimkom po-
349
znavali na Wall Streetu. - Mislite li da sam mutav?... Ne, mutav nisam, gospodine
Misicavko, i bilo bi mi znatno drae da ste mi ono sto mi elite rei rekli u nekoj truloj
spageteriji u Brooklvnu!
- Kao sto moji suradnici i ja nismo osobito odusevljeni vasim smrdljivim salamama, niti
vasim ruslima. Vase zalogajni-ce zasmraduju cijele gradske cetvrti u kojima se nadu.
- Tako, sada smo dakle rijesili svoje kulinarske sporove, recite zasto bih bacao svoje
skupocjeno vrijeme na ulicnog ratnika? Ha?
- Zato sto ono sto vam imam kazati dolazi od samoga velikog covjeka osobno, a ako ovdje
snimate, on e vam razde-rati grlo. Capisce?
- Casna rijec, casna rijec, nema ovdje nicega takvog! Mislite da sam lud?... Sto kae veliki?
- Kupujte vojne firme, osobito zrakoplovne i slicne - cekajte malo, moram ovo procitati. -
D"Ambrosia posegne u dep i izvuce list papira. - Da, evo ga. Dobavljace zrakoplovnih i
srodnih doknadnih dijelova... tako je, to je rijec koje se nisam mogao sjetiti.
- Ali to je ludo! Obrambena industrija je u govnima, proracun se svuda podrezuje!
- Ovdje je i ostatak, i, ponavljam, ako imate kakve mikrofone, nai ete se na mesarskoj
kuki.
- Nikako, jeste li vi meshuga, ludi?
- Stvari su se jebeno izmijenile. - Meso opet pogleda svoje upute, nekoliko trenutaka
bezglasno sricui s papira. - Aha, tu je... Dogodile su se neke uznemirujue stvari - nastavi
D"Ambrosia, glasom koji mu je bio prazan kao sto su mu bile oci - o cemu nacija ne smije
znati previse zbog panike koja bi mogla slediti.
- Moda hoe rei uslijediti?
- Kako vi kaete. Neka bude.
-*" - Nastavite. -
- Bilo je mnogo intreferencije sa sub... substratisforicnim sateletskim transmisijama koje,
zakljucuj, visocinski zrakoplovi su...zajebali stvar.
350
178
- Visinski zrakoplovi... tipa U2? Rusi se odricu svojih lijepih obeanja?
- "Spomenuti neprijateljski oprema nisu jos precizno identificirani," - odgovori Meso,
odmotavajui papir i citajui, sto je bolje mogao. - "Medutim, kako su se incidenati poveali
u broju i jacini, a ... Ruski Krmelj... povjerljivo dojavili o slicnim dogadajima..." - tu
Salvatore D"Ambrosia, poznatiji kao Meso sklopi papir i nastavi svojim rijecima: - Cijeli
jebeni planet Zemlja, a osobito Sjedinjene Americke Drave, su u tajnoj uzbuni. Moda su
Kinezi ili Arapi ili Cifuti lansirali to sranje...
- Pa to je cisto lupetanje!
- Ili... - Salvatore D"Ambrosia spusti glas i prekrii se, dajui znak kria gotovo ispravno
preko svojih golemih prsa - stvari o kojima mi ne znamo nista... tamo, odozgo. - Meso
podie oci na strop, s izrazom koji je znacio molitvu, a moda i molbu za milost.
- Stoo? - vrisne Salamander. - To je najvea ludnica od vijesti koju sam ikada cuo! Puna
je... uh, uh, cekaj malo... To je svakako, savrseno sjajno. Nikad jos nijedan burzovni
spekulant nikad nije istrcao s necim takvim! Imamo novog novca-tog neprijatelja protiv
kojega treba naoruati cijeli jebeni svijet. UFO-i!
- Znaci, shvatili ste sto veliki hoe rei?
- Shvatio? To mi je predivno!... Hej, pala mi je na pamet velika misao... koji veliki covjek?
I"a. on je u nebu...
Nastupio je trenutak za koji je Meso bio pripreman i uvjebavan sve dok to nije mogao
obaviti i s glavom uronjenom u Chianti. Posegnuo je u drugi dep i izvukao malu, crno
obrubljenu omotnicu, slicnu osmrtnici. Dodao ju je zaprepastenom Salamanderu i popratio
to s devet jednostavnih rijeci, ponavljanjem tako urezanih da bi ih Salvatore nesumnjivo
izrekao i na samrtnoj postelji. - Dahnes li samo rijec o ovome... nema vise disanja.
Pogledom oprezno prelazei s Mesova lica na omotnicu opasna izgleda, Ivan Grozni uzme
svoj sjajni mjedeni otvarac za pisma, umetne ga u zalijepljeni pregib, razreze papir i izvuce
poruku. Brokerov je pogled odmah skliznuo na dno lista papi-
351
ra, na nasarane inicijale koje je tako dobro poznavao. Zagrc-/ nuo se i zabacio glavu,
a pogled mu se prikovao na Salvatorea D"Ambrosiu. - Ovo je i vise nego nemoguel -
prosaptao je.
- Samo oprezno - rece Meso, nimalo glasnije nego Sa-lamander, polako prevlacei prst
preko grla. - Sjeti se, nema vise disanja. Procitaj!
Ukocen od straha, drhtavih ruku, Ivan pocne citati na vrhu stranice. Slijedite upute koje e
vam govorno prenijeti glasnik. Ne pomisljajte da ne poslusate ijednu od njih. Nalazimo se
usred najstroe povjerljive, supertajne, zakulisne operacije o kojoj smiju znati samo oni koji
moraju znati. Sve e vam biti objasnjeno u razumnom roku. A sada, pred kurirom, spalite
ovu poruku zajedno s omotnicom, ili e, sa aljenjem i ljubavlju, on biti prisiljen spaliti vas.
Vratit u se. V.M.
- Imas sibicu? - tiho upita skamenjeni Salamander. - Prestao sam pusiti radi zdravlja. Bilo
bi nekako glupo biti spaljen zato sto ne pusim.
- Naravno - odgovori Meso, bacajui na stol kutiju sibica. - Kad sve spalite, ceka vas jos
nesto prije nego sto odem.
- Samo recite. Kad dobijem poruku onkraj groba, ne oklijevam.
- Uzmite telefon i narucite pedeset tisua dionica Petro-toxic Amalgamateda.
- Stoooo? - zacvili Ivan Grozni, cela natopljena znojem, a zatim primijeti kako
D"Ambrosijina golema saka posee pod sako.
- Ali naravno, jasno! I zasto ne? Neka bude i sedamdeset pet. Mislim, zasto nei
Glasnik zvani Meso obavio je jos nekoliko takvih posjeta, sve sa slicnim rezultatima, koji su
se razlikovali samo pokojim uzvikom, a posljedica je bila groznica kupovanja kakva nije
videna otkad je indeks Dow-Jones preskocio tri tisue i nastavio rasti. U sefovskim uredima
nakon toga su, naravno, mrkve pocele goniti magarce (konji moda nisu osobito pametni,
ali su svakako bistriji od mazgi). Kljucni pojmovi bili su divlje diver-
352
179
zificiranje i ekstremno pretrpavanje dionicama, a narudbe su glasile na milijarde. Dogadalo
se nesto stvarno veliko, a lukavi novcari i bratstvo udruenog novca jahali su sve vise na
toj njihalici ekonomskih bilanci.
Kupi neku od kompjuteraskih tvrtki, tko te pita za cijenu!
Zgrabi kontrolne pakete svih tih dobavljaca dijelova u Ge-orgiji i ne gnjavi me s brojkama!
Poslujemo s jakog poloaja, idiote! Hou veinski udio u McDonnell Douglasu, Boeingu,
Rolls Royce Aeroengines i za ime Boje, ne prestaj kupovati dok ih sve ne dobijes!
Kupi Kalifomiju!
Na napuhanim glasinama, omotani u tajnovitost koja bi zadivila Maloga Joeya, a da i ne
govorimo o Houdiniju i Rasputi-nu, milijarde su u dugovima nagomilali neprijatelji Vincenta
Francisa Asisija Mangecavalla, koji je sjedio pod suncobranom u Miami Beachu, s Monte
Christo cigarom u ustima, mobitelo-m pri ruci, uz prenosivi radio, s koktelom na plasticnom
poslu-avniku pred sobom i sirokim osmijehom na licu. "Samo jasite na velikom valu, vi
kolacii iz luksuznih country dubova" rece on u sebi, poseui za casom i slobodnom rukom
namjestajui crveni tupe. "Cekajte kad ocean presusi, kao sto je Mojsije ucinio, pokoj
njegovoj dusi. Bit ete iscijedeni u pijesak, gadovi! I samo mi se pozivajte na ugovor, ali
bolje vam je da prije toga procitate ono sto pise sitnim slovima. Cistaci pisoara u Kairu, to
biste trebali biti". a
Sir Henry Irving Sutton sjedio je napet i ljut na kuhinjskom stolcu, dok je Erin Laffertv
podrezivala njegovu valovitu krunu od srebrnih sjedina. - Podrezati, curo, samo podreite,
ili ete ostatak svoga bijednog ivota provesti gulei krumpire iza kuhinje!
- Ne bojim vas se, stari prdonjo - rece Erin. - Vidjela sam vas u onom popodnevnom
programu Zauvijek, svako nase zauvijek prije... koliko li je godina proslo?... deset godina?
-dakle, znam sve o vama, momcino.
- Molim?
353
- Uvijek ste urlali i reali na onu jadnu djecu sve dok ne bi poludjela. Zatim biste usli u
onu veliku knjinicu i plakali, govorei si da im je ivot prelagan i da ih treba dobro
pritisnuti, tako da se mogu suociti sa strasnim nesreama koje ih cekaju... i Isusa mi,
Marije i Josipa, vase su rijeci bile evandelje! Kako im je gadno bilo! Mislim, vi ste stvarno
plakali od alosti sto ste im morali govoriti te strasne stvari, i bilo bi vam drae da niste
morali... Ne, ne, u dubini ste vi njean, dobar djedica vjetrokaz.
- Gospodo Laffertv, ja sam samo igrao ulogu.
- Moete to zvati kako god elite, gospodine Sutton, ali meni i svim djevojkama sa staroga
Juga, vi ste bili jedini razlog zasto smo gledale taj glupi program. Momce, sve smo bile
zaljubljene u vas!
- Znao sam da mi onaj kurvin sin nije dao odgovarajui ugovorni status! - promrmlja si
glumac u bradu.
- Sto, gospodine?
- Nista, gospo, nista. Samo vi to reite i odreite. Vi ste ocito dama od ukusa.
Kuhinjska se vrata otvore s treskom, a kroz njih zatim prodre Cvrusova tjelesina na cijem
se tamnom licu vidjelo ivo nestrpljenje. - Idemo, gospodine generale!
- Fino, mladiu. Gdje mi je odora? Uvijek sam dobro izgledao u vojnickom perju.
:
- Nema perja, nema odore, ne dolazi u obzir. -:
- Zaboga, zasto?
- Za pocetak, taj general vise nije general, na zahtjev Pentagona i otprilike svih
utjecajnijih cimbenika u Washingtonu, ukljucujui i Bijelu kuu. Osim toga, privukli biste
pozornost na nas, sto ne bi bilo prakticno.
- Tesko je ui u ulogu bez odgovarajue opreme, sto prirodno pretpostavlja pravu odjeu,
kao sto je odora... U stvari, kao general, ja sam vam nadreden, gospodine pukovnice.
- Ako namjeravate igrati, gospodine glumce, vi glumite generala; na terenu ste
unaprijedeni u bojnika, a meni su dali cin pukovnika. Vi gubite, sir Henry.
180
- Prokleti drski civili... " ; -
354
- Gdje ste vi to, jos u Drugom svjetskom ratu?
- Ne, ja sam umjetnik! Vi ostali ste civili... i kemicari.
- Covjece, vas i Hawkinsa povezuje i nesto vise od samoga El Alameina. Uostalom, veina
generala koje sam poznavao takoder su bili glumci... Hajde, idemo. Ocekuju nas u dvadeset
i dva, nula nula.
- Dvadeset i dva nula cega?
- Sata, gospodine bojnice, ili generale, ako vam se to vise svida. To vam je na vojnickom
jeziku deset navecer.
- Nikad nisam mogao shvatiti te proklete brojke.
Tri hotelska apartmana "Nobelovog" odbora bili su smjesteni jedan uz drugi, a sredisnji je
prostor odreden kao mjesto za sastanke uzvisenog generala MacKenziea Hawkinsa, vojnika
stoljea i uglednih "posjetitelja iz Stockholma". Kako je to generalov pobocnik, neki
umirovljeni pukovnik Kopnene vojske Sjedinjenih Drava Cyrus Marshall dogovorio,
sastanak je trebao bili iza zatvorenih vrata, bez novinara i izjava za novinstvo. Pukovnik je
to objasnio time sto proslavljeni ratnik, iako neizmjerno pocasen nagradom, sada u osami
radi na svojim memoarima, Kroz krv do mira i prije nego sto prihvati nagradu eli znati
koliko bi morao putovati i kontaktirati s novinarima. Predstavnik Odbora za javnost, Lars
Olafer, na tajni je sastanak reagirao s toliko odusevljenja da je pukovnik Cyrus odlucio
postojeem i ve prilicno kompletnom arsenalu na sebi i Romanu Z. dodati jos i plinsko
oruje. Zamku je trebalo okrenuti protiv postavljaca u najboljoj tradiciji kanalizacijskih
stakora, a Cyrus je (ocno znao kako to postii. Namamiti glodavce, sapeti ih i vezanih ruku
i nogu podvrgnuti ih ispitivanju kakvo se obicno opisuje kao psihicki uasno, ali bez
tjelesnih ozljeda, poput mahanja siljcima za razbijanje leda pred ocima.
- U odori bih ostavio znatno bolji dojam! - bijesno rece Sutton, hodajui niz hotelski hodnik
u prugastom odijelu koje su rekvirirali u njegovom bostonskom stanu. - Ovo je prokle-lo
odijelo bilo primjereno u Shawovoj MiUjunerki, a ne u poslu koji nas ceka.
355
- Hej, pa vi izgledate fantasticno - rece Roman Z., stipkajui Suttonov obraz, na veliko
glumcevo zgraanje. - Moda biste trebali imati cvijet u zapucku, to bi izgledalo kao nesto.
- Prestani, Romane - tiho mu rece Cyrus. - Dobro izgleda. Jeste li spremni, generale?
- Momce, vi govorite s profesionalcem. Dok se cas pribliava, adrenalin tece. A sada
pocinje carolija!... Zakucajte na vrata, najavite me, a ja u se pojaviti.
- Sjetite se, djedice - upozori plaenik pred vratima. -Vi ste strasan glumac, to vam
moram priznati, ali, molm vas, nemojte se zanijeti i preplasiti ih. Zelimo doznati sto vise
prije nego sto povucemo svoj potez.
- Sto je, pukovnice, sada ste i redatelj?... Mogu li vase poglede na stvar prosiriti i jednom
besplatnom poukom da u kazalistu postoje tri vane stvari: talent, ukus i suzdranost, a u
drugoj je sadran cijeli Hamletov savjet glumcima. Sjeam se kad smo u Poughkeepsieu...
- Gospodine Sutton, poducavajte me nekom drugom prigodom. Kako bi bilo da sada pocne
nasa carolija. Moe? -Izdigavsi se i utegnuvsi do punog vojnickog dranja, on zvekne po
vratima hotelskoga apartmana. Vrata je otvorio sijedi covjek s prosjedom bradom i
cvikerom koji mu se drao na nosu. -Gospodine, ja sam pukovnik Marshall - predstavi se
Cyrus -glavni pobocnik generala MacKenziea Hawkinsa.
- Valkommen, gospodine pukovnice - rece imitacija postarijeg izaslanika, vjerojatno iz
Svedske; govorio je debelim skandinavskim naglaskom od kojega je Cyrus, koji je u ivotu
vidio svijeta, ustuknuo. - S vheliki satofoljstvom emo upho-znahti kospotina generala. -
Izaslanik, servilno se klanjajui, stupi korak natrag da bi propustio proslavljenog Vojnika
stoljea, koji nahrupi na vrata poput oivljenog rodskog Kolosa, a za njim se doklati
uzbudeni Roman Z.
- Gospodo, duboko sam pocasen! - uzvikne glumac, cije je grleno lajanje zvucalo
neobicno blisko onome MacKenziea Hawkinsa. - Ne samo pocasen, nego i posramljen
181
vasim izborom ovoga malog igraca u velikim sukobima nasega vremena. Ja sam
jednostavno radio sto sam bolje mogao, i, kao stari
356
vojnik, prekaljen u bitkama, mogu rei samo da smo to ucinili Inko sto su nasi mrtvi heroji
i hrabri preivjeli, vodili naprijed prema pobjedi.
Iznenada provali amor glasova s raznim naglascima, od kojih nijedan nije imao nista
svedskog.
- Krista mi, to je on\
- Zaboravio si gramatiku, ali, Boga mi, to jest on!
- Ne mogu to povjerovati. Mislio sam da je ve godinama mrtav!
- Na pozornici nikad! Nikad nije bio mrtav na pozornici... uvijek je bio velicanstven!
- Najbolji karakterni glumac nasega doba! Walter Abel sedamdesetih i osamdesetih.
Utjelovljena izvrsnost!
- Koji se vrag dogada? - povice pukovnik Cyrus, svojim prirodno bogatim, ali neuvjebanim
glasom koji nije mogao nadglasati glasove clanova tajne glumacke jedinice Ethelreda
Brokemichaela. - Hoe li mi tko odgovoriti? - vikao je pokusavajui nadglasati agor ljudi iz
"Samoubilacke Sestorice" koji su se gurali oko "generala MacKenziea Hawkinsa", rukujui
se s njim, tapsui ga po ramenima, dok je najushieniji od njih ljubio njegov prsten clana
Glumackoga kluba. - Prokletstvo! Hoe li mi tko objasniti sto je ovo?
- Pokusat u! - rece Dustin, sjajnih se ociju odvajajui od ostalih. - Ocito je da ste kasno
unovaceni za ovu operaciju, pa niste ni mogli znati da ovo nije ona budala Hawkins, nego
jedan od najistaknutijih umjetnika pozornice! Svi smo ga gledali kad smo bili mladi,
proucavali njegove nastupe, slijedili ga u Joe Allen"s - to je jedan glumacki bar - i
bombardirali ga pitanjima, pokusavajui upiti sto god nam je htio pruiti.
- Pruiti sto? O cemu govorite?
- Ovo je Henry Irving Suttonl Onaj Sutton! Sir Henry!
- Da, znam to - tiho ga prekine Cyrus, u cijem se glasu osjeao duh poraza. - Nazvan po
davnom engleskom glumcu koji se zvao Irving i koji nije imao nista s bankom ni s
krojacem na Prvoj aveniji... Ali cekajte malol Tko ste vP.
- Nijedan vam nee rei nista osim imena, cina i serijskog broja - odgovori Marlon, koji se,
zacuvsi Cvrusovo pita-
357
nje nerado okrenuo od Suttona koji je sa sjajnom skromnosu primao izljeve stovanja
svojih kolega. - Kaem to sa aljenjem, pukovnice, jer jednom sam i ja imao manju ulogu u
jednom filmu Sidneva Poitiera, a i on je bio velik umjetnik.
- Ime, cin i... o cemu vi to k vragu govorite?
- Upravo sam vam rekao, pukovnice. Ime, cin i serijski broj, prema propisima Zenevske
konvencije. Ni rijec vise.
- Vi ste vojnici?
- Visoko osposobljeni vojnici - odgovori Dustin, bacajui pogled na svog junaka, Henrvja
Irvinga Suttona, ciji su ocarani sljedbenici sada obnavljali uspomene na davne uspjehe. -
Prihvaamo opasnost sudjelovanja u borbi bez odore, ali do sada to nije bilo odlucujue.
- U borbP.
- Odredene tajne djelatnosti, sive i crne operacije - pri cemu se ono crne, naravno, ne
odnosi na rasu.
- Dobro znam sto su "crne" operacije, samo ne znam sto ste vi!
- Upravo sam vam rekao, mi smo vojna jedinica specijalizirana za tajne operacije s
prerusavanjem, misije koje zahtijevaju najvisu tajnovitost.
- I ovo sranje s Nobelovim odborom je jedna od takvih operacija?
- U povjerenju - rece Dustin, povjerljivo se priginjui prema Cvrusu - srea vasa sto smo
to mi, jer bi vasa mirovina nestala u kanalizaciji. Ovaj covjek nije general Hawkins!
Prevarili su vas, pukovnice, namagarcili su vas, ako razumijete sto hou rei.
- Namagarcili...? - rece Cyrus, zurei kao katatonicar.
182
- Svakako jesu, moj gospodine, kao i gospodina Suttona, Sir Henrvja. On nikad ne bi
okaljao svoju velicanstvenu reputaciju time sto bi se dao uvui u svjetsku zavjeru koja bi
mogla narusiti prvu crtu obrane njegove domovine. Nikad!
- Prvu crtu obrane... svjetsku zavjeru....?
- Tako su nam rekli na brifingu, pukovnice.
- Ovo je ve previse! - rece Cyrus,kao da se vraa iz transa. - Ali tko ste vi i odakle vi
ovdje?
358
- Iz Fort Benninga, pod zapovjednistvom brigadira lithelreda Brokemichaela. Nasa
vlastita imena niti su vana, niti ih treba iznositi u ovom trenutku, i neka bude dovoljno da
kaem da smo "samoubilacka sestorica".
- Samoubilacka...! Boe, Delta Force na najvisu potenciju? Najdjelotvornija antiteroristicka
jedinica ikad pripustena na bojno polje!
- Tako je, i mi smo to culi.
- Ali vi ste... vi ste...
- Tako je, mi smo glumci.
- Glumci? - rikne Cyrus, tako fortissimo, da su Henry Irving Sutton i skupina oboavatelja
oko njega zamukli, zacudeno gledajui plaenika. - Svi ste vi glumcP.
- I to tako sjajna skupina kolega da takvu godinama nisam vidio. Pukovnice, oni svoje
uloge igraju do savrsenstva. Pogledajte kako su se brino kostimirali, pravi europski kroj i
pastelne boje, kako i odgovara uglednim profesorima. Moete napasati oci na savrsenom
vlasuljarskom postupku... malo sje-dina, ne previse, koje im dodaju po nekoliko godina. A
dranje, pukovnice, tako neznatno povijena ramena i malo uvucena prsa, sto se lijepo
vidjelo kad smo ulazili u sobu; cviker i naocale s okvirom od kornjacevine; sve su to znaci
koji otkrivaju ljude koji se bave sjedeim poslom koji napree oci. Tako je, pukovnice, to su
glumci... i to dobri.
- Sve je primijetio.
- Kakvo zapaanje!
- Svaki, i najmanji detalj...
- Detalji su, gospodo - naglasi Sutton - nase tajno oruje, ne zaboravite to. - To su
popratili zbornim "Nikada!", "Naravno da neemo!" i "Kako bismo to zaboravili?", sto je
potrajalo sve dok stariji glumac nije podigao ruke. - Ali, naravno, ne moram vam to ni
govoriti. Cujem da ste svojom predstavom u zracnoj luci uvjerljivo zavarali nekoliko
milijuna ljudi. Dobro ste to napravili, vi Tespisovi pastiri! A sada se elim upoznati sa svima
vama. Vasa imena, molim.
- Znate - pocne njihov glasnogovornik, Lars Olafer, ne bus prenjeno, kimajui prema
plaenicima. - Da ovdje nema
359
nekih ljudi, rado bismo se predstavili pravim imenima, ali zapovjedeno nam je da se
sluimo nadimcima, sto je meni osobno vrlo neugodno.
- Zasto vam je neugodno?
- Pa, iskreno, rijec je o nezasluenom naslovu, koji ste vi zasluili, a ja nisam... Zovu me
"Sir Larry", jer pravo mi je ime doista Laurence.
- Su?
- O, pa naravno.
- Moram rei da ste naslov zasluili. Kad su Larry i Viv bili zajedno, mnogo smo puta popili
po casu piva i doista ima neke slicnosti u vasem habitusu s tim malo mrsavim, ali vrlo
dragim momkom. Igrao sam Prvog viteza u njegovom Becketu s Tonvjem Quinnom,
dakako.
- Umrijet u...
- Bili ste velebni!
- Velicanstveni!
- Pa, moe se rei da je bilo zadovoljavajue!
183
- A mogu li ja rei da je dosta sranja! - povice Cjtus tako da su mu nabrekle vene na
debelom vratu.
- Mene zovu vojvodom, The Duke.
- Ja sam Svlvester...
- Marlon.
- Dustin... znate, znate... zar ne, zar ne, ne?
- Telly je moj nadimak, moj generalciu. Jesi li za lizaljku?
- Svi ste savrseni*.
- A ovo je sve savrseno glupo! - zakresti Cyrus, hvatajui Dustina i Svlvestera za
ovratnike. - Slusajte kurvini sinovi!
- Hej, crni moj drue - rece Roman Z. lagano tapsui svog donedavnog zatvorskog druga
po ramenima. - ne pretjeraj, die ti se tlak.
- Ma kakav tlak, trebao bih pobiti ove kurvine sinove, sve do jednoga!
- No, hodocasnice, to je bas primitivno - rece Duke. - Vidite, gospodine, mi ne vjerujemo u
nasilje. To je zapravo stanje duha.
- Stanje cegal - zarice tamnoputi plaenik.
360
- Stanje duha - objasni Duke. - Freud je to nazvao Ircneticnim produetkom maste, a mi
se time dosta sluimo u nastavi g""ime, naravno, obicno uz improvizaciju.
- JNaravnol - Cyrus oslobodi svoje bespomone taoce. - Predajem se - promrmlja on i
sjedne na najblii stolac, a
Roman Z. mu pocne masirati ramena. - Predajem se! - ponovi, vicui i siroko razrogacenim
ocima gledajui tu gomilu ludaka pred sobom i pod sobom. - Vi ste Samoubilacka Sestor-
kal Oni o kojima su se pisale pjesme za antiteronsticke jedinice Delta Force? Nista vise
nema smisla!
- Na neki ste nacin u pravu, pukovnice - rece Svlvester svojim normalnim glasom
dramske skole na Yaleu. - Jer mi nikad nismo morali ispaliti ni metak ni ikoga ozlijediti
imalo jace od malo zavrnutog clanka na raci ili, u najgorem slucaju, slomljenog rebra... Mi,
jednostavno, ne radimo na taj nacin. Znate, tako je svima lakse. Mi se jednostavno uivimo
u zadatak i odigramo ga, cesto tako da uvrijedimo svoju ciljnu publiku, ali povremeno
zaradimo i pokojeg prijatelja.
- Vi ste bjegunci iz ludnice - rece Cyras - ili moda i niste bas s ovoga planeta - doda on
tupo.
- Prestrogo nas sudite, pukovnice - prosvjedovao je Telly svojim normalnim,
neafektiranim tonom. - Kad bi sve vojske na svijetu cinili glumci, ratovi bi se mogli voditi
kao civilizirane produkcije, a ne necivilizirani pokolji. Odlicja bi se dijelila za pojedinacne i
skupne uloge... najbolji govori, najuvjerljivije rezanje, najbolje masovne reakcije...
- I, dakako, bilo bi posebnih bodova za kostimiranje i scenografiju, za najkreativnije
rekvizite kao sto je oruje i najbolje lokacije za mise en scene...
- Kao i za zaplet i vodenje radnje - uplete se Duke. - Vjerojatno biste to zvali vojnom
taktikom.
- I za Boga, nemojmo zaboraviti reiju - dovikne Sir Larry.
- A koreografiju - doda Svlvester. - Koreograf bi morao biti stvarni dodatak bilo kojem
redatelju pod tim okolnostima.
- Cudesno, jednostavno cudesno! - uzvikne Henry Ir-ving Sutton. - Moglo bi se
uspostaviti neku medunarodnu
361
akademiju za dramske umjetnosti koja bi ocjenjivala snage na terenu, u zraku i na vodi.
Naravno, moglo bi se ukljuciti i vojne savjetnike radi slicnosti s autenticnim, ali njihova bi
konzultacija bila sporedna, jer glavne bi ocjene bile dane na ime kreativnosti, uvjerljivosti,
karakterizacije, strasti!... Umjetnost!
184
- Tako je, strance. ;;.. ?. , :,.;-:; .,;/
-.; > -.;
- Hej, Stella, dobro on to kae! ; .,
; - Vi... vi... vi ste s tim! , v
- Molim vas, izgovorite taj govor onako... ; ;
- Krasno, srce. Hoes lizaljku!
- Je, i ne trebaju nam haubice da bismo razbacali olos.
- Sto?
- Hej, vjerojatno je u pravu, razumijete? Nikoga se ne ubija. Nitko ne zagriza ledinu!
- Auuaaaauaaa! - rastegne Cyrus, ciji je urlik bio vrijedan Anuilhovih primjedaba. - Dosta
mi je toga! Toga mi je stvarno dosta!... Vi, Sir Henry Govnarul Vi ste bili vojnik - cuo sam
kako onaj za ludnicu zreli Hawkins kae da ste u Sjevernoj Africi bili nekakav prokleti
junak! Sto se zbilo s tim covjekom?
- U nekom primitivnom smislu, pukovnice, svi su vojnici glumci. Uplaseni smo, ali se
trudimo prikazati da nismo; znamo da nam nasi dragocijeni ivoti svakoga trena mogu biti
oteti, ali odbacujemo svijest o tome i pravdajui to time da je neposredni cilj vei, iako u
dubini duse znamo da je sve to samo statistika na karti. Problem je s vojnicima u borbi to
sto oni moraju postati glumci bez prave skole, prave profesionalne obuke... Kad bi svi ti
promoceni i promrzli blatni vojnici znali pravila, postupili bi kako Telly kae i zlobno bi reali
pucajui iznad glava drugih mladia koje ne poznaju, ali bi s njima mogli popiti koje pie u
nekom drugom trenutku ili na nekom drugom mjestu.
- Sranjd A vrijednosti i uvjerenja? Ja sam se borio na raznim stranama, ali nikad protiv
necega u sto vjerujem!
- Onda to, pukovnice, znaci da ste moralan covjek i moram vam odati priznanje. Medutim,
vi se borite i za najsporniji od svih moguih razloga. Novac.
- A za sto se ovi lakrdijasi bore?
362
- Nemam blagoga pojma, ali sumnjam da e to biti novcana naknada. Kako se meni cini,
oni ispunjavaju svoje davne kazalisne ambicije... na prilicno neobican nacin, ali svakako sa
znatnim uspjehom.
- To u im svakako priznati - rece Cyrus, okreui se prema Romanu Z. - Imas li sve sto
treba? - upita on.
- Svacega i svakoga, moj uporni prijatelju.
- Dobro. - Krupni se kemicar okrene od glumaca, izdvoji Dustina i progovori. - Ti, mali,
dodi ovamo. - Mali glumac upitno pogleda svoje drugove. - Za ime boje, covjece, samo
elim s tobom razgovarati nasamo. Mislis li da bismo se moj prijatelj i ja bacili na svu
suicidnu sestoricu?
- Ne bi se upustao ni u to da se bacim na njega, strance. Moda nije tvoj broj, ali on ima
crni pojas u karateu, deseti dan, a od toga nema viseg.
- Hajde Duke, ne bih se time posluio, osim u stvarnoj nevolji. A sigurno ne bih protiv
dobrog covjeka kao sto je pukovnik. On je samo uzbuden, ja to razumijem... Ne bojte se,
pukovnice, ne bih vam nikad nanio nikakvo zlo. Sto hoete? - Dustin pode s iznenadenim
Cvrusom u udaljeni kut apartmana, a plaenik je svisoka... s velike visine... gledao glumca.
Stali su uz prozor, nona su svjetla Bostona sirila sjaj oko grada, a Cy-rus tiho progovori.
- Vjerojatno ste bili u pravu kad ste prije nekoliko minuta rekli da bih mogao ostati bez
mirovine. Znate, ja sam doista dosao kasno, tek prije nekoliko dana i nisam imao razloga
pomisliti kako ovaj covjek nije Hawkins. K vragu, opet o onome Sto sam vidio na televiziji,
on izgleda kao general i zvuci bas tako... zasto to ne bi bio on? Stvarno sam vam zahvalan,
Dustine.
- Nema na cemu, pukovnice. Siguran sam da biste i vi isto to ucinili za mene da smo u
suprotnom poloaju... kad bi netko recimo, glumio Harrvja Belafontea, sto vi kao crnac ne
biste znali da nije tocno, a ja bih prepoznao.
185
- Sto...? O, dakako, ja bih to ucinio, Dustine. Sigurno bih. Ali samo da bih stekao bolji
pregled nad cijelim tim prljavim poslom... slubeno, znate, kad smo ve obojica na istoj
strani... sto je zapravo vasa zadaa?
363
- Pa sad, budui da znamo samo ograniceno, ono sto moramo znati, a vi jeste pukovnik,
rei u vam sto mogu, a to je sve sto znamo. Moramo stupiti u dodir s generalom Hawkin-
som, odvesti njega i sve koji su s njim u Stratesko zracno zapovjednistvo u Westoveru - to
je tu u Massachusettsu.
- A ne u Air Force Two na stajanci zracne luke Logan?
- Ne, to je bilo za konferenciju za tisak... Znate, potpredsjednik nije negativac. Naravno,
mislim da nije za nastup...
; . - On je bio u avionu?
- Dakako, ali nisu mu dali da side sve do kraja.
- Pa zastoje onda bio ovdje?
- Neki su gangsteri ukrali jedan od njegovih automobila koji se nekako nasao bas ovdje u
Bostonu.
- Pustite to... Hou rei, nije to sad vano. Dakle, onda vi otmete generala i one koji su s
njim, odvezete ih u bazu SAC-a u Westoveru i sto onda?
- OTPT, pukovnice.
- Molim?
- O tom potom, ali rekli su nam da ponesemo dempere i toplo rublje s dugim gaama, sto
znaci da e klima biti hladnija.
- Svedska - rece plaenik.
- To smo i mi pomislili, ali je Svlvester, koji je bio na prekomorskoj turneji u Skandinaviji s
Annie, a cujemo da je bio fantastican, osobito od njega, kae da vrijeme ljeti nije jako
razlicito od nasega.
- I nije.
- Tako smo zamislili nesto znatno sjevernije...
- Poput zaledenih fjordova - zavrsi Cyrus.
- Uostalom... naredbe bismo ionako dobili kad to bude.
- Nesto kao postavljanje smrznutih tijela, da bi ih 3000. godine otkrili i upotrijebili za
medicinska istraivanja.
- O tome ne bih znao nista, gospodine.
- Nadam se da ne... A osim tog brigadnog generala Bro-ke... Brokehethela...
- Brokemichael, pukovnice. Brigadni general Ethelred Brokemichael.
364
- Dobro, shvatio sam. Ali osim njega, vi nemate pojma tko je odgovoran za tu misiju?
- To nije u nasem vidokrugu.
- Na to biste se mogli kladiti.
- Pukovnice...?
- Idemo, Romane - rece Cyrus naglo kreui prema izlazu, a Ciganin krene uz njega. - Ne
pokusavajte nas slijediti, bilo bi beskorisno; mi smo u svom zanimanju jednako strucni kao
vi na pozornici, vjerujte mi. A vi, gospodine Sutton, ja ne znam mnogo o glumi, ali
sumnjam da ste od najjacih pa moete ostati ovdje i pricati sa svojim prijateljima... Mislim
da smo na vama veceras isprobali jedan stari plaenicki trik. Moda ste se cudili zasto moj
prijatelj stalno skakue i proucava vas, pa u vam rei. U onome crvenom klinciu u
njegovu zapeku je minijaturna kamera; imamo najmanje po dvanaest fotografija vaseg
lica. Pod mojim kaputiem ja sam do krajnosti ozvucen i stalno ukljucen; svaka rijec
izgovorena ovdje veceras, snimljena je.
- Samo trenutak, molim! - uzvikne Sir Henry.
- Sto? - Cyrus posegne pod kaput i izvuce veliki runi magnum .357, a Roman Z. naglim
pokretom s leda izvuce trideset centimetara dugacak no skakavac.
186
- Moja plaa - rece Sutton. - Recite Aaronu da je posalje putem glasnika u moj stan. I
racunajte na nekoliko stotina vise, jer namjeravam svoje novopronadene prijatelje i
suradnike izvesti u najbolji bostonski restoran.
- Sir Henry! - rece Svlvester, dodirujui rukav velikoga covjeka. - Je li istina da ste se
umirovili?
- Napola umirovio, dragi momce. Povremeno uzmem kakvu lokalnu gazu, tek tako da mi
se sokovi ne osuse. Slucajno ovdje u Bostonu imam prilicno uspjesnog sina iz jednoga od
svojih brakova... ne mogu se sjetiti s kim... a on je bio uporan u elji da uzmem jedan od
stotina stanova koje je izgradio. I to je u redu: u zlatnim sam ga danima drao na nekoliko
sveucilista. Drag momak, moram to rei, ali nikad od njega glumca! Stvarno veliko
razocaranje.
- A vojska? Mogli biste nam biti redatelj! Vjerojatno bi vam odmah dali generalski cin.
365
- Da, ali sjetite se, mlada moja kohorto, sto je Napoleon rekao: "Dajte mi dovoljno odlicja,
pa u dobiti svaki rat." Ali da bi glumci napredovali, potreban je plakat i ime na njemu. Sve
vee ime, sve dok se slova ne izjednace sa slovima naslova komada. Ako dakle nastupas u
tajnosti, kako bi to vojska mogla uciniti?
- Jooj, sranja - prosape Cyrus Romanu Z. - Kidajmo odavde!
Otisli su. Nitko u stanu nije na to obratio pozornost.
366
23
- Sve je ovdjd - viknula je Jennifer, slusajui vrpcu i promatrajui poveane fotografije na
stoliu u ljetnikovcu na plai u Svvampscottu. - To jest urota, propala urota, u koju su ocito
umijesani najvisi vrhovi vlasti.
- Nema sumnje - sloio se Aaron Pinkus, koji je sjedio na svom stolcu - ali gdje da
traimo? To sto nitko ne zna vise od najnunijeg prekida nam sve tragove.
- A taj Brokemichael? - upita Devereaux. - To je gad kojega sam uhvatio u Zlatnom
trokutu...
- I pomijesao mu ime s imenom njegova rodaka - ubaci se Jennifer. - Magarac.
- Hej, pa koliko ti se cesto dogada da naletis na imena poput Ethelred ili Heseltine? Oba su
tako cudna da je tesko ne pomijesati ih.
- Odvjetniku koji zna gledati ne bi trebalo biti.
- Hajde, Pochahontas, ti ne bi mogla odrediti razliku izmedu ostrijeg ispitivanja i
ekstremne provokacije!
- Hoete li vas dvoje prestati - rece Pinkus, ve u ocaju.
- Mislio sam da moda slijedi mene - objasni Sam. - Isuse, kad bi vidio moje ime u
Hawkovim dokumentima, iz nosa bi mu provirila dva bacaca plamena.
- Budui da si formalno uveden kao pravni zastupnik VVopotamija, rekao bih da je to
potpuno mogue. - Aaron zastane, nakrivljene glave i mrstei se. - S druge strane,
Brokemichael ne bi mogao tu svoju prilicno rijetku jedinicu sam poslati u akciju, a sasvim
sigurno ne bi mogao imati ovlasti za zrakoplov Air Force Two...
- Sto znaci da je radio po naredbama nekoga tko je imao i vlast i ovlasti - zakljuci
Redwingova.
367
- Upravo tako, draga moja, i u tome lei odgovor na nasu zagonetku. Taj Brokemichael ne
bi otkrio svoje naredbodavce cak ni kad bi mogao, a parafraziramo li generala Haw-kinsa,
zapovjedni lanac bio bi toliko zamrsen da ga se ne bi dalo slijediti, bar ne u vremenu koje
imamo na raspolaganju tih osamdeset i nesto sati koliko jos tece, kako cujem i ne
razumijem potpuno.
- Imamo dokaze - rece Devereaux. - Fotografije, vrpcu na kojoj dva sudionika... ili da
kaem pocinitelja... opisuju obrise cijele operacije. Mogli bismo s time u javnost, zasto ne?
- Stres ti je narusio normalno rasudivanje, Sam - obzirno mu odgovori Pinkus - U tu je
operaciju ugradena mogunost poricanja. Bas kao sto bi nas prijatelj Cyrus, koji sada s
187
Romanom Z. na plai ispija koju litricu votke, rekao: "sve su to ludaci"... To ti je mogunost
poricanja. Ludilo, iracionalnost, ludaci. Glumci.
- Cekaj Aarone. Ne mogu porei Air Force Two, to je ipak prekrupno.
- Gospodin Pinkus, on je u pravu. Odobrenje za upotrebu tog zrakoplova mora doi s
visokog mjesta.
- Hvala princezo.
- Uvijek priznajem kad je zaslueno.
- Auu, kakvog li uvoda!
- Daj, zavei.
- Jest, ja sam vas nazvao smusenim, ali ja sam gori. Jasno se vidi da si u pravu...
- A ne, nije - zacuje se sa zamracenih poluotvorenih kuhinjskih vrata grleni glas
MacKenziea Hawkinsa. Vrata se otvore, pojavi se Hawkov lik, odjevena samo u crno-zeleno
ma-skirno donje rublje. - Ne zamjerite mi ovakav izgled, mala... gospodice Redbird...
- Redwing.
- Opet se ispricavam, ali kad u bivaku u tri sata u noi zacujem glasove, prirodni me
instinkt navodi da se brzo isu-ljam, a ne da se odjenem kao za ples u casnickom klubu.
- Mac, tipleses?
- Pitaj moje drebice, sinko. Naucio sam ih sve, od ma-
368
zurke, do pravoga beckog valcera. Oduvijek su vojnici najbolji plesaci; moraju enama
pristupiti vrlo brzo... dopusti su kratki.
- Molim te, Sam, generalove primjerbe - rece Aaron, gledajui Hawka. - U cemu je moj
uceni suradnik pogrijesio glede potpredsjednickoga zrakoplova? To jest drugog po rangu
zrakoplova u zemlji.
- Zato jer Air Force Two moe raditi za desetak agencija i ministarstava u kozmeticke
svrhe. Tko god to bio, potpred-sjednikov stoer objerucke prihvaa svaku priliku da iznese
ne-primijeenu robu na sunce, bio to on sam ili njegova oprema koju rado daju... Hej,
momce, sjeas se kad sam na Travis doletio iz Pekinga preko Filipina nakon kineskog
sudenja i kada sam odrao onaj bljutavi govor o "starim, umornim vojnicima"? Morao sam
tamo dodati i da sam zauvijek zahvalan gospodinu potpredsjedniku sto je po mene poslao
svoj osobni zrakoplov.
- Sjeam se, Mac.
- Znas li gdje je taj potpredsjednik bio, Sam?
- Ne, ne sjeam se - rece Devereaux.
- Bio je u nekoj rupi s jednom od mojih ena koja mu nije dala da ode u drugu bazu u Los
Angelesu, pijan kao muha u boci viskija i otprilike toliko na visini svog posla.
- Kako to znas?
- Zato sto sam osjetio smrad cijelog kineskog sudenja, pa sam htio vidjeti koliko je visoko
dosegao u Washingtonu. Poslao sam svoju curu da vidi hoe li to moi doznati.
- I je li? - upita Pinkus s nevjericom.
- Naravno da jest. Taj govornik zapletena jezika posrnuo je i pao s hlacama oko glenjeva,
pitajui dobru staru Ginny tko sam ja! Tako sam doznao koliko je visok taj prljavac iz
VVashingtona koji me slijedio i koji je staroj vojnicini radio te gadarije... Tada sam zapravo
odlucio da u ivjeti drugim ivotom i tada sam te angairao, Sam.
- Bilo bi mi drae da me na to nisi podsjetio... A Ginny je zavela potpredsjednika?
- Nisi me paljivo slusao, sinko. Ta djevojka ima ukusa, a njegova bespolna debela faca
nije joj bila po ukusu.
- Pustimo sad stare uspomene - upadne Aaron, tresui
369
glavom kao da eli izbrisati zabranjene slike. - Sto ste zapravo govorili, generale?
- Kaem da sada imamo izravan udarac protiv njegove strategije protuudarca. Bit e malo
tee, ali moemo to obaviti.
- Govori engleski, Mac.
188
- K vragu, momce, pa to je djelovalo od Normandije do Saipana! Od Pinchona do Mekonga
- kad god prokleti visoki pozadinski casnici nisu zabrljali svojim predugim jezicinama.
- Ponavljam: engleski.
- Dezinformacija, Sam, iz najposveenije karike lanca zapovijedanja.
- To sam spomenuo malo prije - prekine ga Pinkus. - Hou rei, lanac zapovijedanja.
- Znam - priznao je Hawk. - Cuo sam sve sto ste rekli u posljednjih dvadeset minuta, osim
onih nekoliko trenutaka dok sam nosio bocu votke pukovniku Cvrusu na plau... Ti su ga
glumci stvarno bacili u trans, zar ne?
- Vasa dezinformacija, generale? - uporno nastavi Aaron.
- Pa, sad, nisam jos radio na njoj, ali put je jasan kao mrlja ulja na svjeem snijegu...
Brokev Dvojka.
- Tko?
- Sto?
- Mislim da znam - rece Jennifer. Brokemichael - ne onaj Heseltine iz Ureda za indijanska
pitanja, nego onaj koji vodi one tipove sa stola u Fort Benningu. Ethelred.
- Dama je pogodila. Ethelred Brokemichael je bio jedan od najjadnijih s West Pointa ikad.
Nikad nije trebao biti u vojsci, ali vojnici su bili na obje strane njihovih obitelji, znate to,
sinovi brae iz vojske. Ludnica je u tome sto je Ethelred u stvari bio mastovitiji casnik nego
Heseltine, ali imao je jednu slabost. Gledao je previse filmova u kojima generali ive kao
kraljevi pa je to pokusao i on s generalskom plaom, koja nije dovoljna za dvorce.
- Znaci, bio sam u pravu - rece Devereaux. - On je u Trokut isao radi novca.
- Svakako, Sam, ali on nije bio glava nekog zlocinackog pothvata; vise je bio nesvjesni
posrednik. Bilo je kao u filmu;
370
primao je pocasti od ljudi koje nije razumio, ali im je radio male usluge.
- Naplatio je cijelo bogatstvo, Mac.
- Nesto jest, ali ne tako strasno mnogo i ni blizu onome Slo kaes. Da je to vojska mogla
dokazati, bio bi dobio nogu u dupe. Mnogo je dao sirotistima i izbjeglickim logorima. To se
zna i tako se spasio. S drugima je bilo i gore.
- To ga bas ne iskupljuje - rece Pinkus.
- Valjda ne, ali, kako Sam kae, tko se eli natjecati s niulelima? - Hawk zastane i pode u
svojim maskirnim gaama prema prozoru koji je gledao na plau. Uostalom, to je pro-Slost,
a ja poznajem Brokeva Dvojku. On me bas ne voli, jer sam bolji s Heseltineom, a oni se ne
slau, ali ipak razgovara sa mnom... I razgovarat emo i ja u, moete biti sigurni, saznati
Iko stoji iza cijelog tog fandanga ili e Dvojka biti objesen na javno susenje i moe se
oprostiti od svojih zlatnih lenti.
- Zaboravili ste nekoliko problema, generale - prekine ga Aaron. - Za pocetak, kad doznaju
da "Samoubilacka Ses-lorka" nije uspjela, siguran sam da e se Brokemichael smjestiti
daleko od vaseg dohvata, daleko od svacijeg dohvata, iz jednostavnog razloga sto bi bas
preko njega moglo isplivati ime visokog dunosnika koji je odobrio Air Force Two.
- Oni to nee doznati, zapovjednice - rece Hawkins, okreui se od prozora - Bar ne u
idua dvadeset i cetiri sata, a siguran sam da moete organizirati privatni avion koji bi me
runo ujutro bacio u Fort Benning.
- Dvadeset i cetiri sata? - uzvikne Jennifer. - Ne moete to jamciti. Ti glumci su moda
ludaci, ali oni jesu strucnjaci za tajne operacije.
- Dopustite objasnit u, gospodice Redwing. Moji pobocnici, Desi Jedan i Dva u stalnoj su
radio vezi sa mnom... Sir I lcnry Sutton i takozvana Samoubilacka Sestorka u ovom
trenutku zatvaraju restoran Joseph"s u Darmouth Streetu, dobro Nii podmazani i jako
raspoloeni. Moji e ih pobocnici odvesti ne u hotel, nego u skijaski dom, gdje e se jedan
dan oporavlja-li A zatim, kad si dovedu glave u red, Desi Dva, koji nije samo dobar
mehanicar, nego i, kako me obavijestio Desi Jedan, i us-
371
]!!!
189
pjesan kuhar, ukrasit e im hranu umakom od rajcice, tekile, gina, konjaka, medicinskog
etanola od itarica i tekueg sedativa neodredene moi koji emo dobiti uz jamstvo gdice
Red-wing. Imamo moda i vise od dvadeset i cetiri sata, moda i gotovo cijeli tjedan, ako
nam to moe pomoi.
- Stvarno, generale - usprotivi se ki Wopotamija - cak i ljudi puni alkohola i droge...
osobito strucno vojno osoblje... imaju trenutke kada su dovoljno bistri da se poslue
telefonom.
- Telefon nee raditi - ice e biti prekinute nakon udara groma u oluji.
- Kakvoj oluji? - upita Aaron.
- Oluji koja je udarila nakon sto su se umotali u svoje vree i bacili na tesko hrkanje.
- Kad se probude, ui e u limuzinu i nestati odande - nagadao je Devereaux.
- Upravljac e biti osteen od vonje po grubom zemljistu.
- Shvatit e da su oteti i poduzet e odgovarajue korake, mislim, tjelesne korake! - rece
Pinkus.
- Postoji i takva mogunost, ali nije jako vjerojatna. D-Jedan e im objasniti da ste vi,
zapovjednice, u svojoj mudrosti, pomislili da bi moda bilo mudrije ako cijela skupina
prespava sutrasnje veselje u vasoj vikendici, umjesto da se izlae neugodnostima u hotelu.
- A sto s hotelom, Mac? - napeto upita Sam. - Broke-michael i njegova rulja provjeravat e
svoju jedinicu, ako ni zbog cega drugog onda radi izvjestaja o napretku.
- Mali Joseph upravo sada pokriva telefone u srednjem apartmanu.
- A sto e rei? - nastavi Devereaux. - "Zdravo, ja sam sedmi Samoubojica, a ostali se
nabijaju alkoholom u Joeo-vom baru"?
- Ne, Sam, on e objasniti da je unajmljen samo za preuzimanje poruka i da su njegovi
privremeni poslodavci morali poslovno izai. Nista vise.
- Cini se da ste sve to temeljito promislili - popusti Aaron, potvrdujui glavom. - Prilicno
dobro.
372
- To nam je ve u naravi, zapovjednice. Takve taktike protiv ometanja za nas su djecja
igra.
- O, ne, Mac, nesto si zaboravio. - Devereaux se nasmijesi pravnickim osmijehom punim
zajedljivog trijumfa. - Sve danasnje limuzine imaju telefone.
- Dobro si se toga sjetio, sinko, ali Desi Jedan toga se sjetio jos prije nekoliko sati...
- Nemoj mi rei da e iscupati antenu. Bilo bi to ipak malo previse ocito, zar ne?
- Nije potrebno. Hooksett u New Hampshireu nalazi se izvan dometa celularne mree;
tamo jos nije zavrsen relej. Desi Dva otkrio je to na nezgodan nacin; rekao nam je da je
preksino morao voziti dvadeset minuta da bi se mogao javiti Desiju Jedan u Boston, da bi
mu mogao tocno objasniti gdje je vikendica.
- Ima li obrana jos prigovora? - upita Redvvingova.
- Nesto e se strasno dogoditi - zacvili Sam umornim Skripavim glasom. - Uvijek se dogodi
kad on temeljito promisli stvari!
Rockwellov mlanjak klizio je iznad planina Appalachi, pripremajui se za spustanje prema
prostoru Fort Benninga, tocnije prema privatnoj zracnoj luci dvadeset kilometara sjeverno
od vojne baze. Jedini putnik bio je Hawk, opet u svom neupadljivom sivom odijelu, sa
svojim naocalama s metalnim okvirom i sijedom, na cetku osisanom kosom koju je
pokrivala tamnorida vlasulja sto ju je Erin Laffertv savrseno osisala. Bivsi general visio je
na telefonu u Swampscottu od cetiri do pola sest ujutro i dogovarao sve detalje. Najprije je
nazvao Heseltinea Broke-michaela, koji je bio odusevljen svakim pokusajem da se "ubije
Boga" u njegovom odvratnom rodaku Ethelredu. Sedamnaest po/iva koji su uslijedili, utrlo
je put izvjesnom novinaru koji se u novije vrijeme bavio vojnom prilagodavanju nakon
raspada Sovjetskog Saveza i omoguilo mu da ga puste u bazu. U nula dsiiin sati nula nula
brigadni general Ethelred Brokemichael, koji se pokrivao poslovima bazinog predstavnika za
javnost,
373
190
dobio je iz pentagonskog Odjela za odnose s javnosu poruku da ocekuje tog vrlo
utjecajnog novinara i da mu bude pratnja za obilaska vojnog kompleksa. Za Brokeva
Dvojku bila je to relativno rutinska zadaa u kojoj je mogao dobro iskoristiti svoje nevelike
glumacke sposobnosti, koje on, naravno, nije smatrao nevelikima. U deset nula nula
Ethelred Brokemichael spustio je telefonsku slusalicu u svom uredu, uputivsi svoju
prigodno odjevenu tajnicu da uvede novinara. Brigadir je bio potpuno spreman ponoviti
svoju predstavu koju je tako uspjesno izvodio ve godinama.
Nije, medutim, bio spreman na prizor krupnog, ponesto pogrbljenog, rideg postarijeg
covjeka s naocalama koji skromno ude na vrata ureda, obilno zahvaljujui narednici koja ih
je otvorila. Nesto neodredeno na tom covjeku bilo mu je poznato, moda neka aura koja je
probijala kroz sliku poslovne ljubaznosti; bilo je tu i neodredenog zvuka daleke grmljavine
koju je cuo sam Brokev Dvojka, ali koja je ocito postojala. Sto li je to u tom cudnom tipu
koji kao da je upravo iskocio iz filma "Great Expectation", onaj veliki cudni cinovnik koji je
pokusavao olaksati staricu... ili je tu ulogu pomijesao s onim visokim tipom u predstavi
"Nicholas Nickleby"?
- Generale, lijepo je od vas sto ste nasli vremena za moje skromno istraivanje - rece
novinar tihim, ali pomalo hrapavim glasom.
- To mi je posao - rece Brokemichael, bljesnuvsi naglim osmijehom za koji je mislio da je
usporediv s osmijehom Kirka Douglasa. - Mi smo naoruani slubenici ovoga naroda i
elimo da narod potpuno shvati nas doprinos obrani zemlje i miru u svijetu... Izvolite,
sjednite.
- Lijepo i dirljivo receno. - Ridi novinar sjedne pred stol, izvadi blok i kemijsku olovku, i
naskraba nekoliko rijeci.
- Hoe li vam smetati ako vas citiram. Ako elite, pripisat u to "odgovornom izvoru".
- Ni govora... hou rei, svakako mi to moete pripisati.
- To je vrlo utjecajan novinar oko kojeg su se ljudi u penta-gonskom Odjelu za odnose s
javnosu ustrcali na sve strane. Zasto? Ovaj postariji cudak s hrapavim glasom bio je pravi
civil
374
Aro/7 se grozi odore. Ovo e biti lako. - Mi u vojsci ne skrivamo se iza sekundarnih,
neimenovanih izvora, gospodine... gospodin...
- Harrison, generale. Lex Harrison.
- Rex Harrisonl
- Ne, Alexander Harrison. Moji su mi roditelji davno dali nadimak Lexi tekstovi mi oduvijek
izlaze s tim imenom.
- O, da, naravno... samo me pogodila slicnost, znate... liex Harrison.
- Da, gospodine Harrison je i sam bio iznenaden tom slicnosu. Jednom me pitao jesam li
za to da se zamijenimo - on bi napisao clanak, a ja bih zamijenio njega kao Henry Hig-gins.
Prerana smrt, bio je divan covjek.
- Poznavali ste Rexa Harrisona?
- Preko zajednickih prijatelja...
- Zajednickih prijatelja?
- New York i L.A. su zapravo mali gradovi ako ste pisac ili glumac... ali moji nakladnici nisu
zainteresirani za mene i moje drugove sa sanka u Polo Loungeu, gospodine generale.
- Polo Lounge...?
- Je, to je omiljeno napajaliste bogatih i slavnih, ako i svih u L.A.-U koji bi to htjeli biti...
Ali vratimo se mojim nakladnicima; njih zanima vojska i kako e ona reagirati na stednju
koja joj se namee. Moemo li zapoceti intervju?
- Svakako, da... naravno. Rei u vam sto god hoete, samo sto me oduvijek strasno
zanimalo kazaliste i film... pa i televizija.
- Moji prijatelji autori i izvodaci stavili bi televiziju na prvo mjesto, generale. To oni zovu
"novcem za preivljavanje". Ne moe se ivjeti od pozornice, a filmova je premalo i
pojavljuju se u prevelikim razmacima.
191
- Da, cuo sam to od... nije sada vano.... ali ovo je prava stvar od nekoga tko stvarno zna.
- Nisam odao nikakvu tajnu, vjerujte mi na rijec - rece novinar. - Priznaju to cak i Greg,
Mitch i Michael.
- Boe, oh... naravno! - Nije ni cudno sto su ljudi iz pcntugonskih odnosa s javnosu
procijenili da je ovaj stari re-
375
porter hrapava glasa vrlo utjecajan. Ocito je da se godinama time bavi i da se drui sa
slavnim ljudima koje je Pentagon oduvijek pokusavao pripitomiti za svoje televizijske
reklame. Kriste! Rex Harrison, Greg, Mitch i Michael... on ih sve poznaje! - Ja cesto letim
u... L.A.... gospodine Harrison. Moda bismo se jednom mogli sastati... u Polo Loungeu.
- Zasto ne? Ja sam tamo pola vremena, drugu polovicu provodim u New Yorku, ali doista,
prave se stvari dogadaju na Obali. Kad budete tamo, samo podite u Po-Lounge i recite bar-
menu Gusu da traite mene. Ja mu se uvijek javim, bio na Be-verly Hillsu ili ne. Tako ljudi
znaju da sam u gradu... Paul, mislim Newman, i Joanne, Peckovi, Mitchum, Caine, pa i neki
pridoslice kao ona dva Toma, Selleck i Cruise, i Meryl i Bruce, dobri su to ljudi.
- Dobri ljudi...?
- Pa, znate, pravi, decki i cure s kojima se druim.
- Tako bih se volio upoznati s njima! - prekine ga Bro-kemichael, cije su se oci pretvorile u
dva tanjuria s treptavim smedim kolutiima. - Mogu doi bilo kada.
- Hej, generale, polako, polako - rece novinar snanim glasom. - Ti su ljudi profesionalci u
tom poslu. Oni se tamo kreu godinama i nerado prelaze ulicu do amaterskog vasara.
- Kako to mislite?
- Samo zanimanje za film ili televiziju ili nesto takvo ne znaci isto sto i biti clanom
bratstva, ako me moete shvatiti. Kvragu, pa svi se ele upoznati s tim facama - ponekad
se zovu facama, kao neka uvreda samima sebi - ali ispod koe to su obicni ljudi koji znaju
sto ide uz zemljiste, ali ne daju si neograniceno otimati teren.
- Sto vam to znaci?
- Ukratko, vi niste profi, generale, vi ste oboavatelj - a toga oni mogu nai iza svakog
ugla, vise nego sto im treba. Profii se ne drue s oboavateljima, samo ih podnose...
moemo li se, molim vas, vratiti na intervju?
- Da, naravno - rece frustrirani Brokemichael - ali mislim - predobro znam - da ste
podcijenili moje zanimanje za dramske umjetnosti!
376
- O, vasa je mati bila glumica u opinskom kazalistu ili vam je otac glumio u
srednjoskolskoj predstavi?
- Ni jedno ni drugo, iako je moja majka uvijek eljela biti glumica, no roditelji su joj rekli
da bi je to poslalo u pakao, pa se cesto pretvarala... Otac mi je bio pukovnik... k vragu, u
cinu sam ga ipak ponesto prestigao! ... Ali kazalisnu sam icu naslijedio od majke... ja
doista volim kazaliste i dobre filmove i televiziju... osobito stare filmove. Sav se najeim
kad gledam nesto sto me potresa, doista potresa. Placem, smijem se, ja sam svaki od tih
likova na ekranu. To je moje drugo... drugi ivoti
- Bojim se da je to reakcija amatera koji se prepusta mastanju - rece novinar reeim
glasom i vrati se svojoj biljenici.
- Mislite? - pobuni se Brokemichael, ciji je glas bio prenapregnut i napukao od osjeaja. -
Onda u vam nesto rei... moemo li nastaviti neslubeno, bez olovke i biljenice, sve u
tajnosti?
- Zasto ne? Ovdje sam samo da bih stekao sliku o vojsci.
- Tiho! - prosape Brokev Dvojka, ustajui od stola. Prignuo se i prisuljao vratima,
osluskujui kao da igra ulogu u Brechtovoj Operi za tri grosa. - Ja zapovijedam najelitnijoj
re-pertoarnoj druini u godisnjacima vojne povijesti! Uvjebao sam ih, vodio, doveo do
vrhunca talenta, tako da se danas smatraju svjetskom antireroristickom jedinicom koja
uspijeva gdje sve drugo propadne. Je li to vas vasarski amaterizam?
- No, generale, to su vojnici, uvjebani za takve stvari...
192
- Ne! - prasne Brokemichael, ciji se sapat pretvorio u nesto slicnije siktanju. - To su
glumci, pravi profesionalni glumci! Kad su se zajedno unovacili, ja sam odmah vidio kakve
se tu mogunosti otvaraju. Tko bi se lakse infiltrirao i smetao iza neprijateljevih leda nego
ljudi koji su skolovani za pretvaranje u druge ljude? I ima li sto bolje od jedinice glumaca
koji se dobro poznaju, repertoame druine sposobne za zajednicku igru kojom stvara iluziju
spontanosti, prirodnosti - stvarnosti!... zakulisne operacije, gospodine Harrison. Rodeni su
za to, a ja sam lo omoguio.
Novinareva reakcija bila je reakcija gundavca koji nerado priznaje da ima necega negdje
gdje to nije ocekivao. - K vra-
377
gu...! To je vraska zamisao, generale; mogao bih cak rei da je sjajna.
- Nije bas vasarski amaterizam, zar ne? Danas vam svi ele dobiti njihove usluge. I sada,
ovoga trenutka, oni obavljaju zadau za jednoga od najmonijih ljudi u zemlji.
- Da? - Covjek zvan Harrison upitno se namrsti, a usne mu se zakrive u neprimjetan
cinicni osmijeh. - To znaci da nisu ovdje i da ih ne mogu vidjeti... a mi ovdje razgovaramo
u tajnosti, pa o njima ne mogu ni pisati?
- Boe moj, mi smo u potpunoj tajnosti, ne smijete napisati ni rijec!
- Onda vam, kao novinar, moram iskreno rei da imam samo jedan izvor: vas. Nijedan ivi
urednik ne bi prihvatio samo jedan izvor informacijama, a moji bi se prijatelji iz Polo
Loungea zagrcnuli od smijeha preko svog omleta Benedict sa zobenim vlaknima. Rekli bi da
bi to bilo dobar filmski scenarij, kad bi bilo istinito... a tako bi i bilo, kad bi bilo.
- Ali jest istinito! -"
- Tko to moe potvrditi? *
- Pa... ne mogu!
- Steta. Da ima i trunak istine u toj prici, vjerojatno biste mogli prodati sinopsis za
nekoliko stotina tisua. A s onim sto zovu "filmskom obradom"... to je nekakav
poluobradeni saetak slican onome sto smo radili u srednjoj skoli kad smo pisali lektiru -
moda biste dobili i pola milijuna. Bili biste glavni u gradu snova.
- Boe, ali to je istinal Vjerujte mi!
- Mogu ja vama vjerovati, ali moje vjerovanje ne bi mi vrijedilo ni Pellegrino s kriskom
limete u Po-Loungeu. Da bi takva stvar prohodala treba vam uvjerljivost... Ali, generale,
mislim da bismo se sada stvarno mogli vratiti intervjuu.
- Ne! Sada sam preblizu ostvarenju svojih snova... Paul i Joanne, Greg i Mitch i Michael...
svi ti dobri ljudfl.
- Takvi su...
- Morate mi vjerovati!
- Ali kako? - zarei stari novinar. - Ne smijem zapisati ni rijec... razgovaramo neslubeno.
378
- Moda ovo! - rece Brokev Dvojka, uarenih ociju i mokar od znoja. - U slijedea dvadeset
i cetiri sata moja e a n ti teroristicka druina zarobiti jednoga od najopasnijih neprijatelja
koje je ova zemlja ikad imala.
- To je prekrasna izjava, generale. Ima li cega cime biste to potkrijepili?
- Ima li cega izmedu offthe record i on the recordl
- Pa, ima nesto kao objavljivanje s embargom, tek poslije dogadaja... sto znaci da se nista
ne smije napisati dok se ocekivana stvar ne dogodi, a i onda samo kao "iz pozadine"...
- A sto to znaci?
- Znaci da se nikakva imena ne navode kao izvori.
- Moe! Kupujem!
- Dobit es! - promrmlja novinar.
- Molim?
- Nista. Nastavite, generale.
- Oni su u Bostonu, Massachusetts - rece Brokemichael jednolicnim glasom, jedva
pomicui usne.
193
- Lijepo.
- Jeste li citali novine ili gledali televiziju? - upita general brzo i povjerljivo.
- Tu i tamo, ne moe se od toga pobjei.
- Jeste li culi ili citali o Nobelovom odboru koji je doletio u Boston potpredsjednickim
avionom?
- Cini mi se da jesam - odgovori novinar, zamisljeno se namrstivsi. - Nesto o nekom
govoru na Harvardu, gdje je najavljena neka nagrada za nekoga generala... Vojnik
desetljea ili tako nekako. Vidio sam to u televizijskim vijestima.
- Vrrr-lo dojmljivo, ne mislite li? - rece Brokev Dvojka, pjevusei.
- Znate, odbor koji predstavlja Nobelovu zakladu ne bi ni trebao biti neugledan.
- Dakle, slaete se da su bili skupina uglednih profesora i vojnih povjesnicara?
- Svakako. Nobelovi se momci ne drue s olosem, nije im to potrebno. A sto sve to ima s
vasom... vasom repertoar-nom antiteroristickom druinom?
379
- To su onil
- Kakvi onP.
- Taj Nobelov odbor! To su moji ljudi, moji glumcil
- Generale, ovo sada ostaje offthe record... jeste li jutros nesto srknuli?... Cujte, ja nisam
mladi hijavata kojemu se smjeskaju veliki naslovi, a kao i moji prijatelji iz Po-Loungea, ni ja
nisam od jucer, tu sam ve dugo...
- Ja vam govorim istinu! - Brokemichael eksplodira hrapavim, prigusenim glasom, a bio
je tako bijesan da su mu ile na vratu postale ljubicaste. - I nikad ne popijem ni kap
alkohola prije nego sto se u podne otvori casnicki klub. Taj "Nobelov odbor" je zapravo
moja tajna jedinica, moji glumci!
- Moda bismo se trebali dogovoriti da ovaj intervju obavimo neki drugi put...
- Dokazat u vam! - Voda samoubilacke sestorke pouri prema kartotecnom ormariu,
otvori jednu ladicu i izvuce nekoliko omota. Zagrabio je prema svom stolu i bacio ih na stol,
nekoliko ih otvorio i rasprostro nekoliko desetaka fotografija. - Evo ih! Cuvamo
dokumentaciju o njihovim raznim izgledima i maskama da ih ne bismo ponavljali u drugim
operacijama ako netko ima fotografije... Evo, evo! To su najsvjeije slike... kosa, nekoliko
kratkih brada, naocale pa i obrve. To su ljudi koje ste vidjeli u televizijskom prijenosu
konferencije za novinstvo u zracnoj luci Logan u Bostonu! Gledajte, gledajte]
- Vidi vraga - rece novinar, koji je ustao i pregledao nekoliko sjajnih fotografija velikog
formata. - Vjerujem da ste u pravu.
- Jesam u pravu! To je Samoubilacka Sestorka, moje djelo!
- A zasto su u Bostonu?
- To je vrhunska tajna, najstroe povjerljivo sto moe biti.
- Pa, generale, ao mi je sto to moram rei, ali sve sto ste mi pokazali su neke nevezane
likovne mogunosti. To je besmisleno, bez objasnjenja. Sjetite se, mi smo pod klauzulom o
objavljivanju poslije dogadaja, dakle u redu je, moete mi rei.
- Ali moje ime nee se spominjati... osim moda vasim prijateljima iz Po-Loungea, onima
za koje bih ubio, samo da ih upoznam?
380
- Casna novinarska - pristane covjek koji se nazvao I larrisonom.
- Dakle, taj general kojeg ste spomenuli... taj nesretni bivsi general izdao je nasu zemlju.
Neu ii u sve detalje, ali ako ostvari svoj plan, ova e drava ostati bez svojih glavnih
sredstava za prvi i drugi udar.
- On je taj... Vojnik...cega ve? - prekine ga Harrison.
- "Vojnik stoljea", ali to je namjestaljka, trik da ga se odvuce. A moji ljudi, moji glumci
upravo sada rade na tome.
- Iskreno mi je ao sto to cujem, generale, iskreno ao.
- Zasto? On je prolupao.
- On je sto?
194
- Ludak, klinicki slucaj...
- I zasto je onda tako vraski vaan?
- Zato sto su on i neki kriminalni pravnik s Harvarda, s naglaskom na kriminalni, o cemu ja
nesto znam, razradili neki veliki prevarantski proces protiv nase savrsene vlade, sto bi
nas... osobito Pentagon... moglo kostati vise milijuna nego sto moemo izvui iz Kongresa u
sto godina!
- Kakav proces?
- Ne znam detalje, znam samo sr, i mogu vam rei da je to Rocky Horror Picture Show -
jeste li vidjeli taj film?
- Naalost - zarei novinar, cije je omalovaavajue neprijateljstvo bilo vidljivo, ali ga
Brokev Dvojka nije primjeivao. - Tko je taj general? - upita covjek zvan Harrison, gusei
pitanje.
- Neki ludi gad imenom Hawkins, pravi smutljivac, oduvijek je to bio.
- Sjeam se tog imena. Nije li dva puta dobio Kongresno odlicje?
- On je i manijak. Osamdeset posto nositelja Kongresne dobije ih tek poslije smrti. Kako to
da nije ubijen... moda i u tome lei neka prica?
- Arrrgh! - zakaslje se novinar, a vatra je sada bila u njegovim ocima. - A kako to da je Air
Force Two donio te varalice u Boston? - upita on, opet se prihvaajui nekog privida vlasti
nad sobom.
381
4MM
- Scenografija za konferenciju za novinstvo. Taj zrakoplov ne moete previdjeti.
- Ali ga ne moete ni unajmiti na Hertzovom kiosku. To je nedodirljiv zrakoplov.
- Nekima nije...
- Pa da, spomenuli ste krupnu zvijer... "jedan od najmonijih ljudi u zemlji", ako se ne
varam.
- Vrlo visok poloaj, prokleto blizu najvisem. Najstroe povjerljivo.
- Takva tajna informacija doista bi duboko dojmila moje prijatelje u Hollywoodu. Vjerojatno
bi vas o svom trosku pozvali na Obalu, na nekoliko sastanaka... vrlo povjerljivih sastanaka,
naravno.
- Sastanaka?
- Oni gledaju naprijed, daleko unaprijed, moraju tako. Film se pokree s velikim
zamislima; razrada traje nekoliko godina. Boe moj, svaka zvijezda u filmskoj industriji
bacila bi vam se pred noge... morali biste se sastajati s njima radi podjele uloga.
- Sastajati... sa svima?
- Naravno, ali mislim da to ne dolazi u obzir, kad mi ne moete rei, na nacelu objave
poslije dogadaja, tko je ta krupna zvijer. Poslije e svaka budala moi otkriti to ime,
vjerojatno e to i uciniti; vama je vrijeme za napad sada. Nakon sto se stvar dogodi vise
neete biti nista posebno... Ah, dobro, nesto se dobiva, nesto gubi. Nastavimo s
intervjuom, generale. Ogranicenja troskova za obranu izravno utjecu na stanje radne
snage, sto mora utjecati na moral u postrojbama...
- Cekajte malo! - Ukoceni Brokev Dvojka ussetao se naprijed-natrag, gledajui fotografije
svog djela, opsesije. - Kako kaete, kad se prica razglasi, sto e se jednoga dana dogoditi,
ja neu biti nista posebno i svaka e budala moi prigrabiti zasluge za ono sto sam ja
ucinio. I do vraga hoe! Napravit e film, a ja neu ni na koji nacin sudjelovati u njemu.
Vjerojatno u morati platiti pedeset dolara da bih samo mogao sjesti u kino i gledati sto su
mi ucinili od remek-djela. O, Kriste, uasno!
382
- Zivot je takav, pjeva Old Blue Eyes u onoj pjesmi - rece novinar, cija je olovka mirno
lebdjela nad blokom. - U stvari, Francis Albert trai dobru karakternu ulogu. Zapravo bi
mogao igrati vas.
- Francis Albert...?
- Mislim Frank, razumije se, Sinatra, naravno.
195
- JVe! - zaurla brigadni general. - Sve sam to ucinio, i ucinio sam to my way\
- Sto to?
- U redu, rei u vam - rece preznojeni Brokemichael.
- Poslije, kad sve prode, vjerojatno e mi biti zahvalan i dati mi jos jednu zvjezdicu, a ako i
ne bude, platit e pedeset dolara da pogleda film, moj film.
- Ne razumijem vas, generale.
- Dravni tajnik! - prosape Brokev Dvojka. - On je taj za ciji su racun ova sestorica
samoubojica u Bostonu. Ovamo je stigao jucer, incognito, nitko u bazi nije znao tko je, a
isprave su mu lane.
- Bingo! - uzvikne Hawk, skacui sa stolca do svoje pune visine i strgne ridu vlasulju s
glave. - Imam te, Dvojkice!
- nastavi on, vicui dok je trgao ovratnik i kravatu i zbacivao naocale s metalnim okvirom.
- Kako si, stari drue, jadni kurvin sine?
Ethelred Brokemichael ostao je bez rijeci; rijecju, ostao je paraliziran. S njegova se lica,
kroz razjapljena usta zaculo promuklo rezanje, kombinirano s visokim nazalnim cviljenjem.
- Ahhh... Ahhh?
- Je li to nacin kako pozdravljas staroga druga, cak i ako je taj klinicki slucaj i nesretnik
koji vjerojatno nije trebao dobiti svoja Kongresna odlicja?
- Aja.Jaa!
- Da, zaboravio sam, takoder i izdajica i smutljivac, a moda iza tih odlicja postoji i neka
prica, poput usmjeravanja vatre na sebe samog, to bi moda moglo biti to.
- Nnjaaa... njaal
- Hoes rei da to vjerojatno ne bi islo, ti, smrdljivi popi-sance?
383
- Mac, cekaj! - povice Brokev Dvojka, koji se oporavio dovoljno da se moe pobuniti. - Ti
ne znas kroz sto sam prosao... razvod, a kurva me iscijedila do zadnjeg novcia, i borba s
Washingtonom za financiranje, i muka da zadovoljim tu svoju jedinicu... Isuse, pa morao
sam nalaziti publiku za njihove proklete javne citace probe na kojima novaci ne razumiju ni
rijec i puse cudne cigarete da bi poloili prijemne ispite... Smiluj se, Mac, ja samo
pokusavam preivjeti! Sto bi ti ucinio? Rekao bi dravnom tajniku da se nosi?
- Vjerojatno bih.
- Pa da, ti vjerojatno nikad nisi platio ni novci za alimentaciju.
- Naravno da nisam. Ja sam svoje drebice naucio kako da se pobrinu za sebe i vjeruj,
pobrinule su se. Ako mi presusi, svaka e mi dati.
- Nikad to neu shvatiti, nikadl
- Jednostavno. Bilo mi je stalo do njih i pomagao sam im da budu bolje nego sto jesu. Tebi
je bilo svejedno i nisi pomagao.
- K vragu, Mac, taj buljooki Pease za svasta te optuio. A kada mi je rekao da je u tome i
onaj gadni propalica Deve-reaux, poludio sam.
- Steta, Dvojkice, jer taj propalica Devereaux je razlog zasto sam ovdje... da te izvucem iz
najveih govana u koja si mogao upasti.
- Sto?
- Sada je vrijeme da ti imas malo milosti, generale. Sam Devereaux sada je svjestan da je
pretjerao s optubama na tvoj racun i htio bi se iskupiti za ranije indiskrecije. Mislis da bih
dosao ovamo i usetao usred neprijateljskog logora da to on nije zahtijevao?
- O cemu ti to govoris?
- Smjestili su ti, Brokev. Sam je to otkrio i doslovno mi naredio da doletim ovamo i
upozorim te.
- Sto? Kakol
- Priprema se neka manja tuba protiv vlade... uvijek netko tui vladu... ali ova je
prilicno neugodna za Warrena
384
196
Peasea, a on je politicar jako osjetljiv na svoju sliku u javnosti. On eli da ta tuba bude
uklonjena pa je zato regrutirao tebe i tvoju ekipicu da obavite prljavi dio njegova posla,
uvjerivsi te da je rijec o velikoj nacionalnoj krizi, a onoga trenutka kad to obavis, on te vise
ne poznal - Kad tuba na sudu bude odbacena jer se tuitelj ne pojavljuje na sudu, netko
e prosvjedovati, a metodom eliminacije trag vodi do tvoje Samoubilacke Ses-torke i tebe.
Do generala koji je jedva preivio ozbiljne optube iz Zlatnog trokuta. Brokev, ti si gotov.
- Srrranjel Moda bih trebao opozvati akciju.
- Da sam na tvom mjestu, ja bih u arhiv ugurao i slubeni memorandum... s jucerasnjim
datumom... u kojem pise da povlacis svoje vojnike nakon ozbiljnog predomisljanja, jer si
uvjeren da je zadaa izasla iz okvira ustavnih ovlasti vojske. Dode li do kongresne istrage,
neka objese Peasea, a ne tebe.
- Prokletstvo, ucinit u to!... Mac, a kako to da znas toliko o L.A.-U - Obala, Polo Lounge i
sve ono ostalo o cemu si pricao?
- Stari, ti zaboravljas da su o meni snimili film. Deset ludih tjedana bio sam tamo kao
savjetnik na racun Pentagona, gdje su mislili da e film dati lude rezultate u odzivu na
novacenje.
- Koji, svi to znaju, strmoglavo pada. Bila je to najgora glupa filmcuga koju sam ikad vidio,
a ja sam u tome ipak nekakav strucnjak. Hou rei, stvarno je lose i iako sam te mrzio, bilo
mi je to ao gledati.
- I meni je bilo gadno, ali tu su bile i utjehe koje samo to mjesto moe pruiti... Opozovi
svoje ljude, Deucev. Vode te kao jarca na rtvenik.
- Hou, hou. Samo moram nai kako.
- Podigni slusalicu i izdaj zapovijed, to je sve sto se od tebe trai.
- Nije to tako lako. Krista mu, pa to je nepokoravanje dravnom tajniku! Kako bi bilo da se
samo razbolim...
- Dvojkice, ti se kolebas?
- Zaboga, pa moram razmisliti.
- Kad smo ve kod razmisljanja, razmisli i o ovome. -
385
Hawk otkopca sako i rasiri ga, otkrivajui mali magnetofon pricvrsen za prsa ljepljivom
vrpcom. - Neki pukovnik kojeg sam nedavno unaprijedio na terenu savjetovao mi je da se,
kako je on to nazvao, "ozvucim" Sve sto smo ovdje izgovorili, snimljeno je.
- Mac, ti si gad!
- Hajde, generale, mi smo samo dva starca, a i ja moram preivjeti... Kako se ono kae?
"Ako te vrag ne dohvati, dohva-tit e te morske dubine"?
- Nikad cuo.
- Ni ja, ali nekako mi se uklapa, zar ne?
-Si
3*6
24
Na putu prema teretani, Vincent Mangecavallo hodao je bijelim mramornim podom stana u
Miami Beachu. Namrstio se pogledavsi ruicasto pokustvo svuda oko sebe - stolci, sofe,
svjetiljke, tepisi pod cajnim stoliima; cak je i luster u dnevnoj sobi bio napravljen od
nekoliko stotina viseih ruicastih plocica koje su izgledale kao da e se svaki tren srusiti
na neciju rIiivu. Vinnie nije bio dekorater, ali beskrajna kombinacija ruicastog i bijelog
navela ga je samo na to da kae kako je slavni dekorater kojega je angairao njegov rodak
Ruggio bio velik i u baletu.
- Nije to ruicasto, Vin - rekao mu je Ruge dva dana ranije u telefonskom razgovoru. - To
je boja breskve, samo je Ircba zvati peche.
- Zasto?
- Jer je ruicasta nesto jeftino, breskova je nesto vrednija, a peche probija krov. Ja sam
ne vidim razliku, a, budimo iskreni, mislim da ne moe ni Rose, ali to je usreuje, znas?
197
- Nacin na koji ti ivis Cugino, morao bi uvijek usreivali Ivoju enu. Ali, bez obzira na to,
zahvalan sam ti sto si mi il opustio da se posluim tvojim stanom.
- Koliko god elis, Vin. Bar jos mjesec dana neemo moi doi ovamo, a do tada es se i ti
ve vratiti medu ive. Imamo hitnog posla s obitelji iz El Pasa... hej, vidi kakvu sam
viccbaonicu napravio, sa saunom i ostalim.
- Cim se skinem s telefona idem tamo, a ponijet u i ovaj kratki ruicasti kupai ogrtac od
frotira.
- To je enski. Ima plavih u vjebaonici.
- A sto je s momcima iz El Pasa, Ruge? - upitao je Vincent.
387
- Oni bi htjeli cijelo prokleto triste konih sedala, sto ne znaci samo one lane ranceve sa
seoskim turizmom u New Yorku i Pennsvlvaniji, nego i sve one otmjene klubove lovaca na
lisice u zapadnom Jersevu i New Englandu.
- Ali, ne zamjeri mi, Ruge, svi su konji isti, kao u vesternu, znas? A sedla bi trebala biti
kao kaubojska, ha, kao u vesternu, ne?
- Glupost, Vin. Veina sedlarske robe izraduje se u Bro-oklvnu i Bronxu. Das tim
seljacinama prst, uskoro e traiti cijelu ruku, a to ne moemo dopustiti.
- Razumijem te. Tako mi groba pokojne matere, ne bih ti u tome smetao.
- Tvoja mama nije mrtva, Vinnie. Ona je u Louderdaleu.
- To se samo tako kae, rodace.
- Hej, Vin, pogodi sto. Sutra ti idem na karmine! Nije li to prava stvar?
- Hoes li govoriti o meni?
- Zaboga, ne ja, tko sam ja? Kardinal e rei nekoliko rijeci. Hej, Vinnie, kardinali
- Ne poznam ga.
- Tvoja ga je mama pozvala i mnogo plakala i snano utjecala preko skrabice za priloge.
Govorit e.
- Jos e jace udariti po prilozima kad uskrsnem... Jos jedanput, hvala ti, Cugino.
Mangecavallo je zastao ispod ruicastog bogatog lustera, prisjeajui se telefonskog
razgovora s Ruggiom dva dana ranije. Kao i onda, bio je krenuo prema maloj i dobro
uredenoj teretani gdje je namjeravao paljivo izbjegavati novu opremu marke Nautilus, kao
da bi se mogao zaraziti kapavcem. Iznenadno prisjeanje na taj telefonski razgovor u
pederskom dekoru uskrsnih jaja podsjetilo je Vincenta da je vrijeme za jos jedan telefonski
razgovor. Nije to bio razgovor kojem bi se veselio, ali bio je nuan, a ono sto bi u njemu
mogao doznati moglo bi ga uciniti sretnijim od amatera koji razbije banku u Ve-gasu. Ali,
bila je tu i jedna kvaka. Vijest da je iv i zdrav i da jos uvijek vuce konce, bila je ogranicena
na vrlo malo ljudi, uglavnom na ljude s Mesova popisa u Wall Streetu, koji e zace-
pili usta ili bi mogli ostatak ivota provesti u raznim zatvorima i bez novca koji su ocekivali
zaraditi, te na rodaka Ruggia. On je Vincentu bio nuan jer mu je bio potreban privatan
stan gdje e sigurno biti po strani dok ne dode vrijeme da Smvthington-l"ontini dode po
njega i prebaci ga do mjesta cudesnog... "spa-Savanja"... u Suhim Tortugama.
Medutim, Abul Khaki nije bio na tom zatvorenom popisu, nije ni trebao biti, ali sada je
postao nuan. U svijetu medunarodnog novcarstva, Abul je bio jednako nepredvidiv kao
Ivan Salamander; opasnijim od njega, ili uspjesnijim, ovisi kako tko gleda, cinila ga je
cinjenica sto nije bio gradanin Sjedinjenih Drava i stoje imao vise prekomorskih holdinga
na Bahamima i Kajmanskom otocju nego itko drugi jos od vremena kada su uspjesniji
gusari potopili nekoliko tisua podrtina u Karibima. Takoder, kao Arapin iz jednog od onih
seikata koje je Washin-glon uvijek pokusavao krisom pridobiti, imao je neke zastite koje su
se pojavile kada je vlada sklopila tajne sporazume s politicki nepopularnim ljudima, ljudima
koji su na primjer mogli mijenjati nekoliko tisua raketa i jednu Bibliju za tri robijasa i
jednu prostitutku iz Damaska. Abul Khaki bio je iv primjer imuniteta.
Kada je Mangecavallo doznao za Abulove nereklamirane reference, usao je s Arapinom u
vezu koja je za obojicu bila korisna. Khaki je imao mnogo udjela u brodovima i tankerima
koji su brazdali more kojekuda, ponekad nosei i vise od nafte, a nakon nekoliko neugodnih
198
lokalnih provala, Vinnie je priopio Abulu da on i njegovi prijatelji imaju znatan utjecaj
tamo dolje u lukama...
- Od New Yorka do New Orleansa i svuda izmedu, oni su vezani, gospodine Koki.
- Khaki, gospodine Mangecuvulo.
- Mangecavallo.
- Siguran sam da emo vremenom jedan drugome zapamtiti imena.
Tako je i bilo i, kako se kae, jedno je vodilo drugome pa tuko i neke novcarske usluge koje
je Abul pruio svom prijatelju Vincentu. A na cvrsti prijedlog donova s podrucja triju dra-
388
389
va i iz Palerma da se Mangecavallo uhvati direktorstva CIA-e, Vinnie je otisao Khakiju.
- Imam problem, Abule. Donovi su ambiciozni, i to je dobro, ali oni od velicine ne vide
detalje, a to ne valja.
- Iznesi problem, dragi prijatelju koji imas oci i brzinu pustinjskoga sokola - premda
zapravo nikad nisam bio u pustinji. Pricaju da je tamo strasno vrue.
- U tome je problem, drue. Vruina. Imam mnogo love zakopane na racunima diljem
zemlje pod razlicitim imenima. Kad dobijem taj posao u Washingtonu, a dobit u ga, neu
moi letjeti po trideset i osam drava da bih dosao do svoga novca, za koji bih najveim
dijelom volio da ostane u tajnosti. - Apsolutnoj tajnosti, pomislio bih.
- Svakako.
- Imas li svoje stedne knjiice?
- Svih cetiri tisue dvjesto i dvanaest. - Vinnie si je dopustio sumnjivu grimasu.
- Ahh, pogled deve sadri vise nego sto se moe nagurati u nekoliko njezinih eludaca.
;-[. - Tako nesto, cini mi se.
- Vjerujkes li mi, Vincente?
- Naravno, pa moram... bas kao sto i ti moras vjerovati meni, capisce?
- Sa sigurnosu. Rep Beduinova psa mase u trijumfu njegova preivljenja... Jesi li ikad
upoznao kojeg Beduina? Nema veze, ali mogtu ti rei da su neki od njih na samom vrhu
trista.
- A racuni? Knjiice?
- Potpisi nekoliko naloga za isplatu i zatvaranje racuna i sve to donesi meni. Imam na
svom platnom popisu umjetnika, vrlo talentirana covjeka koji moe kopirati bilo ciji potpis i
mnogo je to puta ucinio za lijepu zaradu. Sam u se pobrinuti za tvoju lisnicu, Vincent, i
otvorit u ti blind trust pod pokroviteljstvom jedne od najuglednijih pravnickih tvrtki na
Manhattanu.
- Cijelu lisnicu?
- Nemoj me nasmijavati. Samo imovinu sukladnu imovini prilicno uspjesna uvoznika. S
ostatkom es zaraditi pravi no-
vac i moes mi vjerovati da za njim nee ostati nikakav trag na papiru.
Abul Khaki postao je Mangecavallov neslubeni menader za osobne poslove s otprilike
cetiri milijuna na tristu, a oko sedam puta vise u prekomorskim holding kompanijama.
Medu-lim, ono sto je navelo Vincenta da potrai Abula nije bilo ni korisno prijateljstvo, ni
usluge koje mu je ovaj pruao. Bilo je to jednostavno zato sto je Khaki imao bolji dubinski
pregled nad svjetskim burzama nego itko drugi koga je Mangecavallo poznavao. Najvei je
dio toga znanja stekao nezakonitim putem, a ostatak dobrim uvidom u financije. A Abul
Khaki znao je i sutjeti kao nitko drugi. To je bilo dio njega samoga; njegov je opstanak
ovisio o tome, bez obzira na Beduinova psa.
- Ne mogu to povjerovati! - kriknuo je Arapin kad ga je Vincent tajnom vezom pod tajnim
imenom nasao u Monte Carlu.
- Vjeruj, Abul, poslije u ti objasniti potankosti...
- Ne, ti ne razumijes! Jucer sam brzojavno narucio vijence u vrijednosti od deset tisua
dolara za tvoju komemoraciju i to u svoje ime i u ime izraelske vlade putem svog ureda u
New Yorku!
199
- Zasto si to ucinio?
- Pa, kod Likuda sam zaradio sekel-dva, a povezivanje mog imena s njihovim moglo bi
voditi do daljnjih dogovora.
- Ne moe biti stetno - rece Vincent. Uvijek sam se dobro slagao s Mossadom.
- To me ne cudi... Ali vratio si se od mrtvih] Ja sam sav izvan sebe od soka, cijelim se
tijelom tresem... u bakari u izgubiti svaku podjelu, sto e me stajati stotine tisua.
- A ti ne igraj.
- Za istim su stolom tri Grka s kojima poslujem. Jesi li lud!... Sto radis, Vincent? Sto se
dogada? Vijugavi pijesak pustinje zasljepljuje me!
- Vidio sam slike... strasne su, kao sto je uasan i glas kojim sada sa mnom razgovaras;
ne znam odakle zoves, ali moram pretpostaviti da nije nadnaravan.
- Rekao sam ti, objasnit u ti kasnije, kad budem spasen.
390
391
- Spasen...? Hvala ti dragi Vincente, ali za sada ne elim cuti vise ni rijec. U stvari, u tome
u biti najuporniji.
- Onda se pravi da to nisam ja, nego samo neki zainteresirani ulagac. Kako izgleda triste
u Americi?
- Kako izgleda? Blago je poludjelo. Toliko smicalica, toliko tajnih dogovora... spajanja,
otkupa cijelih tvrtki, kontrolnih paketa; sve pocinje iznova. Ludilol
- A sto kau sveznajui proroci?
- Ne kau nista, cak ni meni. U usporedbi s tristima, Alicin svijet iza zrcala mjesto je
neoborive logike. Nista nije razumljivo, cak ni meni.
- A kako je s tvrtkama koje se bave obranom?
- Kako vi Talijani kaete, pazzol Kad bi trebale mrsaviti, ocekujui stalne promjene, one
odjednom postiu najvise rezultate dosad. Moskva me zvala, bijesna i uplasena; pitaju sto
mislim, a ja nemam odgovora. A moje veze u Bijeloj kui kau da je predsjednik bio na
mnogim telefonskim konferencijama sa svima iz Kremlja i da ih je uvjeravao da stvar mora
biti u otvaranju istocnih trista i konverziji, jer budet Pentagona i dalje se smanjuje...
Velim ti Vincent, sve je pazzol
- Ne, Abul, nije. Sve je savrseno... Javljat u ti se, sada moram u saunu.
Warren Pease, dravni tajnik, bio je izvan sebe, napet do kraja. Lijevo mu je oko bilo
podivljalo; skakalo je naprijed-natrag poput laserskog nisana koji plese oko neuhvatljive
mete. - Kako to mislite, ne moete nai generala Ethelreda Brokemichaela? - vikao je u
slusalicu. - On je pod mojim zapovjednistvom... prekriite to... on je pod izravnim
zapovjednistvom predsjednika Sjedinjenih Drava, koji ceka da mu se javi na ovaj
najpovjerljiviji telefonski broj, koji sam vam sada dao bar desetak puta! Sto mislite kako e
dugo predsjednik Sjedinjenih Drava cekati toga bijednog brigadnog generala, Aa?
- Cinimo sto najbolje moemo, gospodine, - rece uplasen i iscrpljen glas iz Fort Benninga. -
Ne moemo stvoriti ono cega ovdje nema.
- Jeste li poslali ekipu za potragu?
- U svaki kino i restoran od Cuthberta do Columbusa i I lot Springsa. Provjerili smo njegov
dnevnik, sve telefonske pozive iz njegova ureda...
- Jeste li tamo sto nasli?
- Nista korisno, ali ipak nesto neobicno. General Broke-michael u dva i pol je sata dvadeset
i sedam puta nazvao neki hotel u Bostonu. Naravno, provjerili smo u hotelu i pitali je li
general ostavio kakve poruke...
- Isuse, niste valjda rekli tko ste?
- Samo da je rijec o slubenoj dravnoj stvari, nikakve detalje.
- I?
- Samo su se smijali tom imenu... cetiri puta, u cetiri razlicita razgovora. Uvjerili su nas da
nije tamo i da nikad nisu culi za njega... ako netko s takvim imenom uope postoji.
200
- Traite i dalje! - Pease zalupi slusalicu, ustane i pocne se setati po svom uredu u State
Departmentu. Sto je ucinio taj prokleti glupan Brokemichael, gdje je sad? Kako se usuduje
nestati u vojno-spijunskom gustisu, gdje je vise pukotina i rupa nego u cijelom
Nacionalnom parku Sequoia! Kako si je mogao dopustiti da se odree od dravnog
tajnika?... Moda je mrtav, pomisli Pease... Ne, to ne bi pomoglo i samo bi zakompliciralo
stvari, a ipak, ako je ista poslo po zlu, nema nicega sto bi povezalo njega s ekscentricnim
generalom koji je stvorio tako ubojit stroj kao sto je Samoubilacka Sestorka. U vojnu je
bazu War-ren stigao s pravim papirima, razumije se, ali oni nisu glasili na njegovo ime, a
osim toga, nosio je kratki crveni tupe kojim je pokrivao njegovu prorijedenu kosu. Sto se
tice knjiga dolazaka i odlazaka u Fort Benningu, neki je neodredeni nii knjigovoda iz
Pentagona dosao pozdraviti generala... Pease je crveni tupe drao genijalnom zamisli, jer
su cak i karikaturisti naglasavali njegovu sve izraeniju elu. Gdje li je taj kurvin sin?
Telefon mu je prekinuo misli; pourio je prema njemu i vidio da gore aruljice za tri linije, a
iznenada se upali i cetvrta. On pritisne titrajuu aruljicu svoje tajnice i podigne slusalicu,
nadajui se da e zacuti: "Fort Benning na izravnoj liniji!" Nje-
392
393
gove su se nade, medutim izjalovije kada ga je, nakon tridesetak sekundi enska hladno
obavijestila: - Imate tri, sada ve cetiri poziva koja bih mogla opisati samo kao osobne
pozive, gospodine dravni tajnice, jer nitko ne eli rei kakvim poslom zove, a ja ne
prepoznajem imena... takva kakva jesu.
- Kakva su ta imena?
- Brickv, Froggie, Moose i...
- Dobro, dobro - prekine je Warren, ne samo zbunjen, nego i bijesan. Bili su to sve njegovi
znanci iz drustva i iz Faw-ning Hill Countrv Cluba. Nikad i nikako nisu ga smjeli traiti u
uredu; to je bilo Sveto pismo! Ali, naravno, nisu ga traili; "Brickv", "Froggie", "Moose" i
nesumnjivo "Doozie" su nazvali. Sto se to moglo dogoditi da ga svi odjednom trae? - Uzet
u jednog po jednog, Majko Tvrania - rece on, lupkajui se po glavi da bi smirio ustreptalo
lijevo oko.
- Nisam ja Tvrania, gospodine dravni tajnice. Ja sam njezina najmlada ki, Andromeda
Trueheart.
- Vi ste novi?
- Od jucer. Obitelj je zakljucila da vam sada treba najbolja mogua sluba, a mama je na
odmoru u Bejrutu.
- Stvarno? - Slike carapa s depovima popunise sav prazan prostor u Peaseovoj masti. -
Vi ste najmlada ki...?
- Vasi pozivi.
- A, da, naravno. Pocnimo od prvoga... "Brickv", zar ne?
- Tako je, gospodine tajnice. Rei u ostalima da pricekaju.
- Bricky, sto ti je da me zoves ovamo?
- Peasie, stara lisico - rece Brickv, bankar iz New En-glanda, iz kojega je zracio sarm
podzemlja. - Bit es najugledniji kolega na jubilarnom sastanku nasega godista.
- Zar mi nisi rekao da ne dolazim?
- Naravno da se to promijenilo. Nisam imao pojma kakvu je urotu skovao taj tvoj
nevjerojatni um. Ti si ponos nasega godista... Neu te zadravati, znam da si zauzet, ali
ako ikad zatrebas zajam, bez obzira na iznos, samo nazovi. Cujemo se uskoro, pa da odemo
na rucak... ja castim, naravno. .
394
- Froggie, sto se zaboga dogada? Upravo sam od Brickvja cuo...
- Sigurno to ne moram ja rei tebi, ti, utjelovljeni Mido, stari moj, a narocito ti to ne mogu
rei na ovaj telefon - odgovori plavokosi cinik iz Fawning Hilla. - Razgovarali smo i hou ti
rei da se Daphne i ja nadamo da es biti nas dragi gost na Debitantskoj Donjoj suknji u
Fairfaxu idui mjesec. Naravno, bit es pocasni gost.
201
- Ja?
- Naravno. Ne moe se dovoljno uciniti za nekoga tko je nas, zar ne?
- Ljubazno od vas...
- Ljubazno"? Najvea je ljubaznost tvoja, drue moj. Ti si naprosto chudhesan... Javi se.
- Moose, moes li mi objasniti...
- K vragu, Pisser, u mom klubu moes igrati kad god poelis! - viknuo je predsjednik
Petrotoxic Amalgamateda. - Zaboravi sto ti je ovaj glupi magarac Moose rekao, bit e mi
cast da s tobom mlatnem sesticom po loptici.
- Doista mi nije jasno...
- Kako ti ne bi bilo jasno, a meni je jasno zasto ne moes govoriti. Samo da ti kaem,
stara kapo, da si ti na prvom mjestu imenika mojih prijatelja, i ne zaboravi to... Zurim,
upravo sam se imenovao predsjednikom Upravnog odbora, ali ako samo poelis, taj poloaj
te ceka.
- Doozie, upravo sam razgovarao s Brickvjem, Froggvjem i Mooseom i mogu ti rei da ne
mogu doi k sebi.
- Razumijem te, starino jedna stara. Netko je s tobom u uredu, ne? Samo reci "da", pa u
govoriti u skladu s tim.
- Kaem "ne", a ti moes rei sto god elis!
- A stjenice na tvom telefonu?
395
,JBttft
0
- Apsolutno zabranjeno. Ured se "mete" svakog jutra, a izvana su postavljeni olovni oklopi
koji blokiraju svaki elektronicki nadzor.
- U redu, starino; dobro si tamo dolje uhvatio stvari.
- Takav je standardni postupak... Doozie, sto se dogada?
- Pisseru, ti me iskusavas?
Dravni tajnik zastane; kad ve nista drugo ne pomae, moda e ii ovako. - Moda i da,
Doozie. Moda se elim uvjeriti jeste li svi razumjeli.
- Recimo to ovako, gospodine tajnice, stari moj. Ti si najkreativniji mislilac kojega je nase
drustvo smislilo otkad smo dvadesetih godina smrvili sindikate. A to si postigao samo
svojom cistom mastom, a ne pucnjavom po nekom trulom socijalisti ili ljevicarskom
kongresmenu!
- Moram te iskusati, Doozie, - rece zapanjeni Warren Pease, na cijem se sve elavijem celu
skupljao znoj. - Kako sam ja to tocno ucinio?
- Pa UFO-iP. - uzvikne Doozie. - Kako je to onaj besprizorni Ivan Salamander rekao, "u
punoj tajnosti, naravno", - sada emo morati naoruati cijeli svijet! Sjajno, Pisseru,
apsolutno sjajnol
- UFO-i ? O cemu ti to pricas?
- Vrhunski, stari, stvarno nenadmasivo.
- UFO-i...? O, moj Boe!
Rockvvellov mlanjak u kojem je letio Hawk sletio je u zracnu luku u Manchesteru, New
Hampshire, desetak milja juno od Hooksetta. Odluku da zaobide Boston i odleti izravno u
Man-chester donio je Sam Devereaux, zakljucivsi da je Maca ve bio opazio neciji
promatrac na Loganu, sto bi se moglo ponoviti, pa zasto onda riskirati? K tomu, stvari su
pocele kljucati, pa ako se moe ustedjeti sat ili dva vonje, trebalo je to iskoristiti. Macov je
sljedei korak bio rasprsivanje Samoubilacke Sestorice, koji su, kako je rekao Desi Jedan,
bili u potpunom rasulu, zahvaljujui kulinarskim sposobnostima Desija Dva; ostatak je
ovisio o Hawkovoj moi uvjeravanja.
396
Paddy Laffertv, prsa napuhnutih od ponosa i divljenja, pokupio je generala Pinkusovom
limuzinom, a kao cudo nad cudima, veliki je covjek opet odlucio sjesti naprijed s Paddvjem.
202
- Reci, Gunny - rece Hawk dok su jurili na sjever, prema Hooksettu, - sto znas o
glumcima, mislim pravim glumcima?
- Ne racunamo li Sir Henrvja, ne bas mnogo, generale.
- Pa, rekao bih da je on nesto posebno; on je imao mnogo uspjeha. A sto je s onima koji
nisu?
- Sudei po onome sto citam u novinama i casopisima koje gospodin Pinkus ostavi u autu,
svi oni cekaju da ih se otkrije, tako da bi mogli postii uspjehe. Moda to bas i nije jako
mudro, ali tako ja to zamisljam.
- Mudro je, Paddy. To je pravo rjesenje.
- Za sto, gospodine?
- Za pitanje kako natjerati ljude da se bez prevelikog razmisljanja predomisle.
Osam minuta kasnije Hawk je usao u skijaski dom. Bilo je vedro ljetno poslijepodne i Desi
Dva upravo je posluio vrlo kasni rucak; posljedice su bile itekako vidljive. Umrtvljeni
clanovi Samoubilacke Sestorice bili su zombijastom stanju jednako blizu kao mrtvac
mrtvackom sanduku. Sjedili su u kui gledajui svoje osobne obzore kao mrtve ribe na
doku u New Ikdfordu. Jedina je iznimka bio Sir Henry Sutton, koji je to ve vise puta
preivio i strsao je nad velikim mamurlukom gadno /iv kao vrana koja grake.
- Hajde, gospodo! - cikao je Sir Henry, njeno ih pljes-cui po obrazima i gurkajui u rebra.
- Nas visestruko odlikovani general iz sjevernoafrickih bitaka dosao je porazgovarati s
nama.
- Lijepo ste to rekli, gospodine bojnice - s odobravanjem e Hawk. - Neu vas dugo
zadravati, momci, tek toliko da vas spojim s danasnjim novostima.
- Novostima?
- Kojega dana?
- Imas spoj, Marlone?
- Ne znam sto hoe.
397
;<-- -Tko je to?
- Daj mu lizaljku...
Jedan po jedan, sest se pari ociju neustrasivih riba usredotocilo na Hawkinsu, koji je prisao
stubistu, popeo se dvije stube i obratio osoblju antiteroristicke jedinice.
- Gospodo - poceo je gromoglasno, - a vi jeste gospoda, kao sto ste i istaknuti glumci i
vojnici ja sam Hawkins, MacKenzie Hawkins, umirovljeni general kojega ste trebali nai i
privesti.
- Boe, to je on!
- Izgleda kao na fotografijama. -
- Maknite se...
- Noge mi ne rade, strance.
- Dosta, ljudi! - povice Hawk. - Upravo sam se vratio iz Benninga, gdje sam razgovarao sa
svojim dobrim bratom po oruju, generalom Ethelredom Brokemichaelom, vasim
zapovjednikom. On vam cestita na jos jednom dobro obavljenom poslu i nove saete
zapovijedi... Ova je zadaa otkazana, prekinuta, odbacena...
- Sto, strance? - rece Duke, bez uspjeha pokusavajui izravnati koljena. - Tko to kae?
- General Brokemichael.
- A zasto on ne nazove nas... sam nazove nas ne nazove sam?
- Ti si sigurno onaj Dusty?
- Nisam, ti, mama jedna! - prijetei rece Sly. - Stojis tu kao jadna imitacija Rosencrantza u
Elsinoreu, ali kako i zasto bismo ti vjerovali, ha? Zasto nas osobno ne nazove?
- Pokusavao je... pokusavali smo... vise puta iz Fort Benninga. Telefoni tamo ne rade.
- Kako ne rade, mali?
- Oluja?
- Kakva oluja, momce? Ne sjeam se nikakvih divljih vjetrova ni grmljavine nad
mocvarom.
203
- Sir Larry...1
- Samo ne seri ni meni ni Stelli... dost" nam je problema.
- Marlon..."?
398
- Stvar je, strance, u ovome: zasto bismo ti vjerovali? Indijanci stalno igraju svoje igre.
Ratni bubanj prestane lupati i posmislis da e sada biti mir, a onda te krvolocni divljaci
napadnu. I onda moras u pokolj.
- Trebao bi jos raditi na tome, Duke. Upoznao sam se s pravim kad su radili onaj film o
meni, a on nije bio tako zloban.
- Upoznali ste Dukea!
- Samo slusajte! - zaurla Hawk, a njegova glasna zapovijed zgromila je Samoubilacku
Sestoricu barem toliko da je zarobila njihovu pozornost, koliko je to bilo mogue. - General
Brokemichael i ja postigli smo ne samo casno primirje, nego i cvrst mir. Ukratko, momci,
obijicu su nas prevarili pokvareni politicari koji su se vasim jedinstvenim sposobnostima
sluili za udovoljavanje svojim ambicijama. Kao sto znate, o vasim se supertajnim akcijama
nikad nista ne zapisuje, zadaei vam se priopuju usmeno, pa sam, u skladu s tom
politikom, ja, po dogovoru i ovlastima svog dobrog druga Brokeva Dvojke... to mu je
nadimak od milja... ovlasten rei vam da je vasa zadaa otkazana, a u skladu s vasim
velikim uspjesima u proteklih pet godina, on je organizirao da svi budete prevezeni u
apartmane u hotel Waldorf Astoria u New Yorku.
- A sto je tamo? - upita Marlon, sada ne zavlacei naglasak.
- Zasto? - rece Dustin, ne ponavljajui se vise.
- To je dobar mig - dodao je Sir Larry.
- Vrlo jednostavno - rece hawk. - Vas vojni rok istice za sest mjeseci, a uzevsi u obzir vase
izvanredne doprinose vojnim snagama i smanjenju svjetskih napetosti, general
Brokemichael je za sve vas organizirao susrete sa sefovima nekoliko studija koji e doletjeti
iz Hollywooda. Nestrpljivi su da pricu o vama pretoce u igrani film.
- A ja? - vikne razocarani Sir Henry.
- Mislim da ete igrati generala Brokemichaela.
- To je ve bolje.
- Nebessa, strance, ostajem bez teksta - rece Duke.
- To je sve sto smo ikad htjeli - rece Marlon na savrsenom knjievnom jeziku. - Sve o
cemu smo ikada sanjali!
399
- Senzacionalno...! : - Zapanjujue...!
:. - Igrat emo sami sebe...!
- I bit emo zajedno..}.
- Hura za Ho-lii-wooood\
Poput copora lavova koji su se spasili iz bujica i poplave u africkom veldtu, ljudi iz
Samoubilacke Sestorice podigose se na noge i nesigurno podose jedan prema drugome,
tvorei tako ne bas savrsen krug. Poput klimavih marioneta iscasenih udova poceli su
plesati u tom nesavrsenom kolu punom sudaranja i bolnog, ali glasnog smijeha. U velikoj
sobi bivseg skijaskog doma nastala je hora nastala od tarantele s velikim umecima prizora
pijanke u rudarskom logoru. Valovi uspjeha ispunjavali su sobu, a Desi Jedan prisao je
stubistu i rekao:
- Vi ste stvarno veeelik covjek, Heneral! Gle kako su sre-eetni, vi ste im dali taj cuudesni
ooosjeaj.
- Je, pa rei u ti nesto Desi Jedan - rece MacKenzie, vadei iz depa izmucenu cigaru. - Ja
se ne osjeam tako cudesno. Osjeam se jednako velikim kao stakor iz kanalizacije i deset
puta prljavijim.
Prvi put od prvog susreta u zahodu zracne luke Logan, Desi Jedan s negodovanjem je
pogledao Hawka, dugim i ostrim pogledom.
204
Warren Pease u pidami je sletio niz stube svoje umjereno elegantne kue u predgradu
Fairfaxa. Projurio je preko dnevne sobe osvijetljene iz ulaznog hodnika, krivo procijenio
gdje su vrata njegove radne sobe i zaletio se u vrata u panici se podigao i utrcao prema
telefonu na kojem je titrala aruljica. Tri je gumba pritisnuo dok nije nasao koji je pravi,
napipao svoju stolnu svjetiljku i, upalivsi je, urlajui se bacio u naslonjac.
- Gdje si k vragu bio? Cetiri su sata ujutro i cijeli te dan i no nitko nije mogao nai! Sa
svakim satom sve smo blii katastrofi, a ti nestajes. Zahtijevam objasnjenje!
- Pocelo je s trboboljom, gospodine.
- .Sto? - zakresti Pease.
400
- Muke s trbuhom, vjetrovi, gospodine tajnice.
- Ne mogu to povjerovati! Ova se zemlja suocava s katastrofom, a ti imas vjetrove!
- Nije to nesto protiv cega moes nesto uciniti...
- Gdje si bio? Gdje ti je ta tvoja prokleta jedinica? Sto se dogada?
- Pa, sad, odgovor na vase prvo pitanje izravno je povezan s drugim i treim.
- Sto si rekao...?
- Vidite moja kiselina, vjetrovi, nastala je na tome sto nisam mogao podii jedinicu u
Bostonu, pa sam ih, dakle, preru-sen otisao traiti.
- Prerusen? Gdje?
- U Bostonu, naravno. Uskocio sam na jedan izvidacki zrakoplov vojnoga zrakoplovstva i
stigao tamo danas oko tri sata poslijepodne... zapravo jucer oko tri sata poslijepodne.
Naravno, odmah sam otisao u hotel... vrlo je lijep taj hotel...
- Bas mije drago. A onda?
- Pa, morao sam biti vrlo oprezan, jer nismo htjeli da se pokae slubena povezanost,
mislim da ete se sloiti.
- Svakim unistenim ivcem svoga umornog tijela! - za-urlao je dravni tajnik. - Za ime
Boje, nisi valjda bio u odori?
- Molim vas, gospodine tajnice, pa otisao sam prerusen. Bio sam u civilnom odijelu, u
slucaju da naletim na umirovljeno pentagonsko specijalno osoblje, sjetio sam se sjajne
zamisli. Procesljao sam garderobu svoje jedinice i nasao vlasulju koja mi dobro stoji. Malo
je previse crvena za moj ukus, ali sa sijedim pramenovima...
- Dobro, dobro! - prekine ga Pease. - Sto si nasao?
- U jednom od apartmana bio je neobican mali covjek - naravno, znao sam brojeve soba.
Odmah sam prepoznao njegov glas, jer s njim sam govorio vise puta od Benninga. To je
bezopasni starci kojeg su momci unajmili da prima poruke, sto je od njih bilo vrlo
pametno. On tamo gore nema previse toga, a to mu je i prednost; on samo preuzima
poruke.
- I sto je rekao, za ime nebesa? ,
401
Uli
- Ponovio mi je ono sto mi je rekao telefonom kad sam ga zvao iz mog ureda, vise puta
nego sto mogu izbrojiti. Njegovi su privremeni poslodavci vani, poslovno; nije znao nista
vise od toga.
- I to je sve? Jednostavno su iscezhl
- Moram pretpostaviti da su se sada bacili na sam cilj, gospodine tajnice. Ve sam objasnio
da oni imaju siroke parametre za svoje misije, jer tako mnogo toga ovisi o trenutnim
reakcijama za koje su uvjebani da ih nepogresivo otkriju.
- Spijunsko klepetanje! - viknuo je Pease.
- Ne, gospodine, to je improvizacija... ili krae impro. -:
- Kaete da ne znate sto se dogada. Nema komunikacije, za ime Kristovo!
- Ceste su situacije kada se ne moes pouzdati u telefonsku opremu, kako u civilnim tako i
u dravnim poslovima.
- Tko je to smislio, moda Pink Panthef. Zasto mi nisi odgovarao na pozive.
205
- Na izvidackom zrakoplovu kojim sam letio u Boston, gospodine tajnice? Zelite da
padobranci imaju vas tajni broj?
- K vragu, ne!
- A kad sam stigao u Boston, nisam mogao znati da ste me zvali.
- Zar nisi nazvao svoj ured i provjerio je li te ta tvoja jedinica zvala?
- Mi djelujemo pod gustom crnom zavjesom. Oni imaju samo dva broja: jedan na liniji mog
ureda u Benningu, koja se nalazi u mojoj kupaonici, ali se svjetlo pali pod radnim stolom; i
drugi, u mom stanu, koji je u mom ormaru i pokree vrpcu s pjesmom "There"s No
Business Like Show Business" Naravno, ja imam daljinske upravljace za obje automatske
sekretarice, a ni na jednoj nije bilo nicega.
- Mogao bih si prerezati vene. Sva ta visokotehnicka govna znace samo da nitko ne moe
razgovarati ni s kim kome tece krv u ilama.
- Kad se jednom makne, dva puta je maknuto s pogleda... To je replika iz filma Rue
Madeleine 32. Jeste li ga gledali? Cagnev i Abel, jednostavno strasno.
402
- Ne elim cuti nista o prokletim filmovima, vojnice. Zelim cuti da je taj tvoj copor gorila
zarobio Hawkinsa i doveo ga ii bazu SAC-a u Westoveru! To je sve sto elim cuti, jer ako to
ne cujem prokleto brzo, uskoro bi mogao nastupiti kraj za sve luts. Sve sto bi za to moglo
biti potrebno su dva cudaka iz Vrhovnog suda koji se drue s onim dosadnim lijevim
radikalima koji nikako da umru.
- Svi mi, ili samo neki, gospodine tajnice? Kao primjerice jedan nekada degradirani general
i jedinica koju je stvorio?
- Stoo?... ti ne nosis te zvjezdice zato da bi se igrao sa limom, vojnice!
- Pa, gospodine tajnice, smijem li vas, s vojnog stajalista, pitati zasto vas djelatnost Maca
Havvkinsa, kakva god ona bila, toliko zabrinjava? Svijet se mijenja i sve je manje
neprijateljstva iiicdu supersilama, a sto se onih manjih tice, uvijek se moemo skupiti i
pomesti ih, kao sto smo ucinili s Irakom. Svuda, na obje strane rezovi, nase se osoblje i
oprema svaki dan smanju-ju... two, jucer ujutro jedan se slavni novinar spustio u Fort
Itcnnings da bi sa mnom razgovarao; on radi na tekstu o reakciji kopnene vojske na
stednju u vojnim izdacima u postsovjets-koj eri, poslije hladnog rata.
- Pp...oslije... hladnog rata? - promucao je dravni tajnik, naginjui se na stol, dok mu je
znoj jos vise napadao lijevo oko. - Dosta o tome, vojnice! A sto emo sa znatno opasni-
iom prijetnjom, najstrasnijom prijetnjom koju moemo zamisliti!
- Kina? Libija? IzraeP.
- Ne, idiote! Ti zlikovci, tko zna dokle e ii?
- Ti... sto?
- Ti... UFO-i.
403
25
Jennifer Redwing istrcala je iz jutarnjih valova pred kuom na plai u Swampscottu.
Pritegnula je vrpce kupaeg kostima koji je nasla medu mnogima takvim u kupalisnoj
kabini za goste, a zatim pojuri preko pijeska do stubista gdje je na ogradu bila objesila
rucnik. Zurno je obrisala noge i ruke, zatim zabacila kosu i protrljala glavu, a kad je otvorila
oci, vidjela je kako joj se Sam Deveraux smijesi sjedei na terasi za suncanje.
- Strasno dobro plivas - rekao je.
- Naucili smo to mamei doseljenike u brzace i gledajui ili kako se utapaju dok smo mi
plivali na drugu stranu - odgovori Jenny smijui se.
- Znas, mogu to povjerovati.
- Pa, znas, to je vjerojatno istina. - Ona se popne po stubama i dode na terasu
omotavajui rucnik oko sebe. - Bas dobro - doda ona gledajui na okrugli stol od tvrdog
pleksi-glasa. - Lonac kave i tri salice.
- Zapravo, tri loncia. Ne mogu piti kavu iz salice.
206
- Ni ja - rece Jenny sjedajui. - Vjerojatno ih zato i zovu salicama. Imam ih kod kue
barem dvanaest, a vrlo ih je malo jednakih.
- Ja ih sigurno imam dva tuceta, a samo su cetiri jednake. Naravno, te sam dobio od
mame, od nekakvog su zelenog kristala i nikad ne pijem iz njih.
Oboje se nasmijase i pogledi im se susretnu; samo na trenutak, ali ne bez znacenja. - Blagi
Boe - rece Sam - razgovarali smo gotovo cijelu minutu, a ni jedno od nas nije se posluilo
nekakvim verbalnim ubodom. Zato ti moram naliti salicu... ne, lonci
kave. .,-.,-, ,, _.
- Hvala. Bez icega, molim. . ;; ;-. f: -"
405
iii
- Bas dobro. Zaboravio sam i vrhnje i mlijeko i onaj bijeli prah koji izbjegavam, jer izgleda
kao one stvari zbog kojih bi se moglo zavrsiti u zatvora.
- Za koga je trea salica-lonci? - upita indijanska Afrodita prihvaajui kavu.
- Za Aarona. Moja je mama gore; zaljubila se u Romana Z. koji je rekao da e joj napraviti
ciganski dorucak i donijeti joj ga u krevet, a Cyrus, iako to nee priznati, u kuhinji lijeci
mamurluk.
- Ne bi li bilo bolje da pripazi na Romana? "- -!
- Ne znas ti moju mamu. ">
- Moda je znam bolje nego tebe; zato i pitam.
Oci su im se opet susrele i sada su se nasmijali glasnije i toplije. - Ti si zlocesta Indijanka i
trebao bih ti uzeti natrag tu kavu.
- Hoes, vraga. Zapravo, mislim da je ovo najbolja kava koju sam pila.
- Tako je, ali ne zalijeci se. Roman Z. ju je skuhao. Naravno, precesljao je plau i sigurno
skupio nekoliko ljigavih je-inaca i umijesao ih u zrnje, ali ako pocnes zavijati, nai u
britvu i obrijat u ti bradu.
- Gle, Sam - zakaslje se Jenny i vrati lonci na stol. - Pa ti znas biti zabavan, iako si jedan
od najteih ljudi koje sam ikad upoznala.
- Teak? Ja ? Boe, sacuvaj... Ali, znaci li to zabavan da smo postigli primirje?
- Zasto ne? Bas sam sino, prije spavanja, pomislila kako se moramo popeti preko jos
nekoliko teskih planina, a to nam nee uspjeti ako se budemo grizli. Od sada emo biti pod
stalnom vatrom, pravno i na drage nacine, koja nee biti dobra za moj krvni tlak.
- Pa onda mi daj da preuzmem inicijativu i povedem, kako bi to Hawk rekao. Neu te
muciti na preslusavanju.
- Znam da nees, ali zasto mislis da si ti sposobniji za te "drage nacine" nego ja? A ako to
kaes samo zato sto si muskarac, evo ga, opet se prepucavamo.
- Bez obzira na prepucavanje, mislim da je to prirodno,
406
uli to je manja stvar. Vanije je to sto ja poznajem Maca Haw-kinsa i znam kako se on
ponasa u gustim situacijama. Znam cak predvidati sto e on uciniti i mogu ti rei da na
svijetu nema nikoga za koga bih radije da je na mojoj strani kad zagusti nego njega.
- Hoes rei da dobro suradujete kao tandem u ekipi.
- Ja sam tu slabiji, ali suradivali smo u proslosti. Vise sam ga puta nazvao opakim
kurvinim sinom nego sto bi kompjuter mogao izracunati, ali kad postane gadno, doista
gadno, dode mi da zahvalim i Mjesecu i zvijezdama za taj njegov Boji dar opakosti. Mogu
osjetiti cak i kad e izvui nesto iz svoje nevjerojatne vojnicke naprtnjace. Osjetim to i
prepustim se struji.
- Onda es tome morati nauciti i mene.
Devereaux zasuti, gledajui lonci kave, a zatim je pogleda. - Mogu ti rei da bi to moglo
biti prepotentno, moglo bi cak i smetati.
- Mislis, mogla bih se nai dobrim starim deckima na putu?
- Onima najtvrdokornijima mogla bi.
207
- Onda emo morati preuzeti rizik moje nesposobnosti.
- Opet snajperski obracun?
- Hajde, Sam, znam sto radis i cijenim to, pa cijenim i tvoje latentno junastvo. Uistinu, to
je izazov, jer ja nisam ludakinja, ne vidim sebe kao enskog komandose, ali ti su ljudi moj
narod. Ne mogu samo tako nestati; oni moraju znati da sam tamo, da sam bila tamo. Da bi
me slusali moraju me postovati, a svidjelo se to tebi ili ne, oni to nee znati ako se budem
sakrivala dok netko dragi obavlja pravnicki posao, pravne poslove moga plemena.
- Razumijem sto hoes rei. Nije mi to drago, ali razumijem. - Zacuje se zvuk vrata koja se
otvaraju i zatvaraju, a zatim korake iz dnevne sobe. Koji trenutak kasnije, iz kue se pojavi
Aaron Pinkus, cije je krhko tijelo bilo upakirano u bijele kratke hlace i plavu kosulju s
kratkim rukavima, a glavu je pokrio utom golferskom kapom. Zatreptao je na jakom suncu
i prisao stolu. - Dobro jutro, o dobri moj poslodavce - rece Devereaux.
407
- Dobro jutro, Sam; Jennifer - odgovori Aaron, sjedajui, dok mu je Jennifer nalijevala
kavu. - Hvala, draga moja... Ucinilo mi se da sam odavde cuo glasove, ali, budui da nisu
bili ni glasni, ni puni zlobe, nisam ni pomislio da biste to bili vas dvoje.
- Dogovorili smo primirje - rece Devereaux. - Ja sam izgubio.
- Za sada stvari izgledaju dobro - nazdravi velecijenjeni odvjetnik, kimajui i pijuckajui iz
svoje salice. - Hej, ovo je izvrsna kava.
:; - Skuhana je s meduzama i ljigavim morskim travama.
- Sto?
- Zanemarite ga, gospodine Pinkus. Skuhao ju je Roman Z., pa je Sam ljubomoran.
- Zasto, zbog Romana i moje mame? Hej, pa nisam ja bas takav.
- Roman Z. i Eleanofl - Aaronove se oci sirom rasire pod siltom njegove golferske kape. -
Cekajte, moda bih se morao vratiti unutra i izai opet van. Ovdje sve izgleda nekako
iscaseno.
- Nema veze, to je samo smijesni trac.
- Ne znam je li to trac, ali svakako je krajnje smijesno... Gotovo jednako smijesno kao
mentalna gimnastika kojom se sada bavi nas prijatelj general Hawkins. Upravo sam s njim
razgovarao telefonom.
- Sto se dogada? - brzo upita Devereaux. - Kako je tamo u skijaskom domu?
- Cini se da skijaski dom, ili bar tamosnji problemi, sele na "bivak" u tri apartmana hotela
"VValdorf-Astoria u New Yor-ku.
- Ha?
- Ni ja o tome nemam mnogo vise pojedinosti nego ti, Sam.
- Znaci da je eliminirao problem - razvedri se Jennifer.
- I, cini mi se, nabavio nekoliko novih - doda Pinkus, gledajui Devereauxa. - Zatraio je
da kod Waldorfa otvoris kreditnu liniju do iznosa od sto tisua dolara i ne brines. Bu-
408
dui da je to njegova dvojba, on e novac prenijeti iz Berna u Zenevu - o cemu ja ne elim
znati bas nista... Moes li ti to, moe li on? Nema veze, nista!
- U stvari je to samo jednostavan kompjuterski prijenos, bankovni nalog koji treba izvrsiti
odredeni kreditor...
- Znam kako se to radi, nije u tome stvar!... Nema veze, nista nisam rekao.
- To je jedna stvar - rece Redwingova. - A drugo?
- Nisam bas siguran. Pitao me poznajem li kojega filmskog producenta.
- Sto e mu to?
- Nemam pojma. Kad sam mu rekao da sam u sinagogi poznavao jednoga mladia...
zapravo bio je izbacen iz sinagoge... za kojega sam kasnije cuo da je organizirao nekoliko
vrlo tvrdih pornia, te da osim njega ne poznam nikoga u toj industriji, rekao mi je da ne
brinem, potrait e on negdje drugdje.
- Ovo je jedna od onih situacija kad imam dojam da se tu stvara neka zloudna strategija.
- Devereauxov predosjeaj? - upita Jenny.
208
- Devereauxovo prorocanstvo - odvrati Sam. - Sto jos, Aarone?
- Jos cudnije. Htio je znati imamo li kojega klijenta koji ima problema s ocima, tocnije
lijevim okom, kojem bjei lijevo oko, po mogunosti takvoga kojemu treba hitna infuzija
novca.
- Cudno? - zacudi se Jennifer. - Zvuci ludacki!
- "Nemojmo podcjenjivati zaplotnjastvo," kae apokrif koji se pripisuje Oliveru Northu. -
Devereaux na tren zasuti. - Ne mogu se sjetiti takva klijenta ali kad bih i mogao, odmah
bih ga bacio u bankrot po jedanaestom clanku za to sto Mac skriva u svojoj naprtnjaci... A
ima li, sefe, za nas jos nesto osim takvih beskorisnih zagonetaka? Sto nam je sljedei
korak? Jesi li to razradio s Hawkom?
- Ukratko. Imamo jos dva i pol dana do saslusanja, do kada ti, Jennifer, i general morate
izai iz vozila vozila - i popeti se po stubistu zgrade Vrhovnoga suda, postii da vas
slubenici koji rade raspored puste i dalje od samoga predvorja, proi osiguranje i biti
pripusteni u ured predsjednika Vrhovnog suda.
409
t - Oho, kao da cujem Macove rijeci - prekine ga Sam.
- Tako je - sloi se Pinkus. - Mislim da su to njegove rijeci, doslovno ili priblino, bez dvije,
tri, ili cetiri vulgarnosti. Rekao mi je da toj situaciji mora pristupiti kao da s trojicom ljudi
priprema gerilski udar iza neprijateljskih linija.
- Bas utjesno - rece Redwingova, gutajui slinu. - Pa sto on to ocekuje, protugerilsku
baranu vatru koja e nam raz-nijeti glave?
- Ne, otvoreno nasilje je iskljucio - moglo bi im biti stetno, jer bi mogli biti uhvaeni.
- Hvala nebesima za ta mala dobrocinstva - doda Jen-ny.
- Ali ne iskljucuje baranu vatru; to si pogodila, pa cak i samu rijec. On misli da e
strategija biti da se njega ili Sama ili obojicu sprijeci u dolasku do suca, jer bi bez njih
saslusanja pravno propala. Podnositelj zahtjeva i njegov akreditirani pravni zastupnik
moraju se pojaviti zajedno.
- A jal
- Tvoje pojavljivanje, draga moja, stvar je tvoga izbora, ili, ako hoes zahtjeva kao
zainteresirane stranke, a ne neka propisana obveza. Medutim, kako znas, tvoji potpisani i
ovjereni sporazumi s generalom i sa Samom pravno su obvezujui. U takvoj situaciji
akcijama podnositelja zahtjeva upravlja stranka, a ne neki slucaj.
- Vidi se to na sudenjima mafijasima, kada se neki iz publike stalno motaju oko optuenika
i optuenicke klupe - rece Devereaux Jenny, a zatim opet pogleda Pinkusa. - Zasto onda ne
bismo ovdje ostali do preksutra u podne pa odletjeli svojim avionom u Washington pa
obicnim taksijima do suda? Ne vidim u cemu je problem. Nitko ne zna gdje smo, osim
onoga covjeka koji je angairao Cvrusa i Romana da nam se pridrue kao zastita, onaj s
kojim je razgovarao Mac. Sada se cak i Cy-rus slae s Hawkom; tko god to bio, on eli da
ostanemo ivi i zdravi i da takvi dodemo do tog saslusanja.
- I Cyrus eli znati zasto - rece Redvvingova. - Nije li to rekao?
- Mac mu je rekao; bio sam s njima. Taj "Zapovjednik
410
Y" sreduje racune s ljudima koji ele sprijeciti saslusanje i koji nas ele sprijeciti da mu
pristupimo.
- Cini se, draga moja, da je nas nepoznati doborocinitelj prije bio lojalni saveznik nasih
protivnika, sve dok nije shvatio da oni za njega imaju neke druge planove, nesto kao
politicka rtva, moda i ljudska rtva. Ni jedno ni drugo nije velika rijetkost u Washingtonu,
sudei po generalovim rijecima.
- Ali, gospodine Pinkus... - namrsti se Jennifer, dijelom od jutarnjeg sunca, a dijelom od
misli - tu nesto nedostaje; mislim nesto vitalno. Moda sam paranoidna kad se radi o
poglavici Gromoglavom, ali zasto ne bih bila? A sve sto nam je sino Hawkins rekao bilo je
da je sve pod nadzorom... "pod nadzorom". Sto to znaci?...U redu, on je nekako odgovorio
te glumce-gerilce od napada na nas u klancu... uvijek je to klanac ili stijena ili kupleraj...
209
ali kako? Sto se dogodilo u Fort Bennin-gu? Tako nam je laknulo kad smo culi da moemo
mirno spavati, da ga se nismo sjetili pitati.
- Nije to bas potpuno tako, Jennifer. Nas smo se dvojica ve prije dogovorili da o detaljima
ne govorimo preko telefona, jer, kae on, prosla ekipa napadaca na nas poslana je u Hook-
sett, a postavljanje prislusnog uredaja u tome je rutinski postupak.
- Mislila sam da su tamo telefonske linije prekinute - prekine ga Devereaux.
- Samo na rijecima, ne i u stvarnosti. Sino nije mogao rei ono sto nam je rekao jutros.
- Zar je prislusni uredaj skinut? Kako bi on mogao znati...
- Nije vano. Jutros je zvao s javne govornice u Sophie"s Dineru na cesti broj 93. Cak je
pohvalio poljske kobasice i jaja.
- Molim vas, gospodine Pinkus - rece Redvvingova. - Sto vam je rekao o Fort Benningu?
- Sludujue malo, draga moja, ali dovoljno da se ovaj ostarjeli odvjetnik pocne pitati sto se
dogodilo s vladavinom zakona medu tim cuvarima nacela... A kad bolje razmislim, ja se
zapravo cudim zasto se jos uvijek cudim. ; -
- Prilicno teska stvar, Aarone. >-; ,, ,; i
411
I
- Ono sto je general rekao isto ima poprilicnu tonau, mladiu. Parafrazirajmo naseg
visoko odlikovanog vojnika, neprijateljski potezi protiv nas... u biti protiv zakona o
izraavanju javnog nezadovoljstva... dolaze iz ureda jednoga od nasih najmonijih politicara
koji je svoje tragove prikrio do nevidljivosti. Ne moemo se suociti s njim, jer nema nicega
s cim bismo ga mogli suociti...
- Prokletstvo! - prasne Devereaux.
- Nakon svega sto se dogodilo, mora se nai nestol - vikne Jennifer. - Cekaj malo... onaj
gangster iz Brooklvna, onaj kojega je Hawkins nokautirao u hotelu, Cezar ovaj ili onaj. On
je uhien!
- I trag je od njega vodio do pokojnoga direktora CIA-e - rece Pinkus.
- Zvuci nekako poznato - primijeti Sam.
- A oni goli ljudi u Ritzu...?
- Nitko u Washingtonu nije ih htio priznati kao svoje, pa ni zooloski vrt. Na kraju im je
jamcevinu platio netko tko se predstavio kao clan neke kalifornijske nudisticke sekte, pa su
nestali.
- K vragu! - rece Jenny, u cijoj se rastegnutoj psovci osjetila obeshrabrenost i ljutnja. -
Nismo smjeli pustiti Haw-kinsa da onu cetvoricu naoruanih ludaka vrati bilo kamo iz
skijaskoga doma. Imali smo ih u rukama za pokusaj napada opasnim orujem, upad na
posjed, maske, puske, rucne bombe... cak i tetovirano celo. Bili smo idioti sto smo pustili
da nas Gromoglavi na to nagovori.
- Draga moja, oni nista nisu znali; ispitivali smo ih nadugo i nasiroko, bez ikakva ploda
osim nedosljednosti. Bih" su to manijakalno programirani psihopati, jednako neuvjerljivi
kao nudisti. A da smo ih predali poh"ciji, bili bismo otkrili gdje smo... Sto je jos gore, ao
mi je sto to moram rei, budui da je taj posjed na ime moje tvrtke, bilo bi i dosta interesa
u novinstvu.
- Stovise - doda Devereaux - a ja nisam sklon obasi-panja Maca cvijeem, bio je u pravu:
time sto smo ih poslali natrag, stvorili smo klimu koja je dovela do toga da je ona luda
Samoubilacka Sestorka doletjela u Boston. ......
412
- / do generala Ethelreda Brokemichaela - rece Aaron, smjeskajui se koliko je god mogao
zlobno.
- Kako to mislite, gospodine Pinkus? Jucer ste jasno rekli da e Brokemichael, ako se
pojavi, biti nedohvatljiv, poslan na neko daleko mjesto kojega nema na zemljovidu. Rekli
ste da Washington ne moe dopustiti da se dozna ime onoga tko je narucio Air Force Two...
sjeam se toga, jer sam se sloila s vama.
210
- I, Jennifer, oboje smo bili u pravu, ali nedostajalo nam je generalovo zaplotnjastvo, kako
je to Sam nazvao. Taj je izvrsni vojni takticar imao na sebi nalijepljen magnetofon koji
reagira na glas cijelo vrijeme razgovora s generalom Brokemichae-lom. Pentagon nije
mogao poslati Brokeva Dvojku tako daleko da se do njega ne bi moglo... Moram vam,
medutim rei da general Hawkins eli da se zna kako je prijedlog za ta sredstva dao nas
kemicar-plaenik, pukovnik Cyrus.
- Rekao bih da je na vrpci ime te javne osobe - rece Sam, na cijem se licu vidjela
suzdrana, ali napeta nada.
- Svakako. Cak do toga da je dosao i u bazu neprepo-znat.
- Ali tko je on? - pritiskao je Devereaux.
- Naalost, general odbija sada otkriti ime.
- Ne moe takol - uzvikne Redvingova. - U ovome smo svi zajedno, moramo to znati!
- On kae da bi Sammy nekontrolirano podivljao kad bi to doznao i da bi "osjetivsi da je
povrijeden u svojoj oholosti poveo osobnu konjicu u borbu..." na stetu Hawkinsove sljedee
strategije. Rijeci "osobnu konjicu" navodim doslovno tocno. Znam ih, jer sam doivio
nekoliko Samovih napada na pravne nepravde.
- Ali ja nikad ne podivljam nekontrolirano -r- pobuni se Devereaux.
- Moram li te podsjetiti na nekoliko ostrih kritika koje si uputio sucima?
- To je bilo potpuno opravdano!
- Nisam rekao da nije... da jest, ti bi radio za drugu tvrtku. U tvoje se zasluge ubraja rano
povlacenje u mirovinu barem cetvoro sudaca u bostonskom okrugu.
413
- No, vidis?
- Tako to vidi i general. On kae da ta tvoja oholost potjece... putem ukradenih zrakoplova
i potplaenih pilota... odnekud izmedu Svicarske i Rima i ne eli gledati reprizu.
- Morao sam!
- Zasto, Same? - tiho upita Jennifer. - Zasto si morao?
- Jer je to bilo zlo. Moralno i eticko zlo, protiv zakona civiliziranog svijeta.
- Boe, Devereaux, dosta toga! Stvarno me... pustimo to. - - Sto?
- Pustimo to! ... Dakle Gromovita Glava nam ne eli rei, gospodine Pinkus. I sto emo
sada?
- Cekati. On kopira vrpcu i Paddy Laffertv e nam je veceras donijeti. Ako nam se u
sljedeih dvadeset i cetiri sata general ne javi, ja moram upotrijebiti sav svoj utjecaj i veze
ne bih li se dokopao Predsjednika Sjedinjenih Drava i telefonom mu odsvirao vrpcu.
-. . ",*
- Vrlo grubo - tiho rece Sam. ** ;.. - Najgrublje - sloi se Jennifer.
Iako je putovanje od Hooksetta do New Yorka bilo pomalo neudobno i tijesno,
Samoubilacka Sestorka sjedila je u Pinku-sovoj limuzini u dva reda po trojica otraga, a
Hawk je sjedio naprijed s Paddvjem Laffertvjem, za to je vrijeme obavljeno nekoliko stvari.
Prvu je omoguilo kratko zaustavljanje u Lowellu u Massachusettsu, gdje je general kupio
jos dva magnetofona i paket jednosatnih vrpci, sto je procijenio dovoljnim za put do New
Yorka. Zajedno s tim stvarima, Mac je kupio i mali produni kabel s ugradenim otpornikom
koji mu je omoguio da se materijal s jedne vrpce odmah presnimi na drugi uredaj, cime je
dobio kopiju svake vrpce snimljenog razgovora.
- Pokazat u vam kako radi. Vrlo je jednostavno - rekao je prodavac u Radio Shacku.
- Sinko - u urbi mu odgovori Hawk - ja sam prespa-jao pretpotopne odasiljace izmedu
spilja, prije nego sto si ti znao ukljuciti radio.
414
U limuzini, ukljucivsi prvu novokupljenu vrpcu, Mac se okrenuo Brokemichaelovim ljudima
koji su sjedili iza njega. - Gospodo - zapocne on - budui da u ja biti casnik za vezu
izmedu vas i tih ljudi od filma s kojima ete se sastajati, vas mi je zapovjednik, moj
prijatelj Brokev, predloio da mi date potpuni pregled vasih iskustava, kako svakoga
pojedinacno, tako i kao clanova te neusporedivo uspjesne jedinice Samoubilacke Sestorke.
211
To e mi pomoi u kasnijim razgovorima s tim velikim producentima... I ne dajte se smetati
nazocnosu gospodina Laffertvja. Mi smo ratni drugovi jos iz bitke u Ardenima.
- Mogao bih odmah umrijeti na mjestu, ve sam u raju! - uzdahne Paddy ispod glasa.
- Sto kaes, Gunny?
- Nista, generale. Vozit u vas onako kako ste nam rekli na prodoru kroz Roubabc.
Podmazana munja, tako ste reki.
Dok je golemi automobil jurio, pocela su cetiri neprekinuta sata price, potpuna povijest
jedinice znane kao Samoubilacka Sestorka - neprekidana, osim kad bi clanovi prekidali
jedan drugoga, upadajui si u rijec, sto se dogadalo vrlo cesto i s mnogo eksplozivne
energije. Kad su stigli do Bruckner Boule-vara i mosta prema istocnom dijelu Manhattana,
Hawk je podigao lijevu ruku, a desnom iskljucio magnetofon. - Dobro je, gospodo - rece on,
dok mu je u usima zvonilo od valova me-lodramatike sa stranjih sjedala. - Sada imam
potpunu sliku i obojica smo vam, i ja i vas zapovjednik, vrlo zahvalni.
- Nebesa - vikne Sir Larry. - Tek sada sam se sjetio! Nasa odjea, prtljaga koju su vasi
mladi pobocnici sino podigli u hotelu sve je grozno izguvano. Ne bi bas bilo najzgodnije
da nas u Waldorfu vide kako hodamo zguvani. Ili, Boe oprosti, kod Sardija!
- U pravi tren! - Bio je to neuglacani nabor na koji Hawkins nije pomislio i koji nije imao
nista s odjeom. Samo mu je jos to trebalo: sestorica neukrotivih glumaca-komandosa koji
paradiraju okolo! Osobito ta sestorica glumaca koji vjeruju da su na rubu velikog uspjeha!
Kriste! pomisli MacKenzie, sje-tivsi se svoga kratkog boravka u Hollywoodu: Sve sto su
glumci, osobito svi nezaposleni glumci, cekali bila je vijest da je toli-
415
d;
ko eljena uloga na vidiku i glumceva bi se osobna mrea pocela siriti. Nikad nije varao
glumce, jer je nepriznatom talentu trebalo sve povjerenje koje je mogao prikupiti, ali ovo
sada nije bio pravi trenutak da se Samoubilacka Sestorka vrati u vremena prije svog
zakulisnog ivota. Sardi"s! Kazalisna ustanova! - Cujte - nastavi Hawk - cim stignemo u
hotel, sve emo vase stvari poslati u hotelsku cistionicu.
- Koliko e to trajati? - upita Duke, supredsjedatelj uprave.
- Pa sad, nije to vano - odgovori Mac. - Barem noas, pa ni sutra.
- Sto? - rece Marlon.
- Ma nemoj! - doda Svlvester.
-.. - Hej, pa godinama nisam vidio cetrdesete zapadne ulice!
- upadne Dustin.
- A gospodin Sardi mi je osobni prijatelj - odgovori Telly. - On je vlasnik; uostalom i bivsi
marinac...
- Zalim, gospodo - prekine ih Hawk. - Bojim se da nisam bio dovoljno jasan glede tog
bivaka; mislio sam da ete sami shvatiti.
- Sto shvatiti? - opet progovori Sly i to ne bas ljubazno.
- Zvucite kao agent.
- Sastanci koji vas cekaju zahtijevaju... najvisi stupanj tajnosti. Iako vas zapovjednik,
general Brokemichael, nee aliti truda za vas u borbi s tim ljudima iz Hollywooda, vi ste
jos uvijek u vojsci i sve bi moglo propasti ako se procuje. Hou rei potpuno propasti. Vi
ste, dakle, u kunom pritvoru dok on ne javi suprotno.
- Nazvat emo ga - predloi Marlon.
- Ni govoral... Hou rei, sve su komunikacije u statusu crne zavjese.
- To je u slucaju opasnosti - rece Dustin. - Prisluskivanja.
- Upravo o tome i govorimo. Pokvareni politicari, koji su nas pokusali nahuskati jednoga na
drugog spremaju se unistiti film i vase karijere. Oni sve ele za sebe!
- Prljavi gadovi! - uzvikne Duke. - Istina, mnogi od njih su glumci, ali sve je to tanko
govno.
416
- Nema postenih muda u njihovoj motivaciji - dodao je Svlvester.
212
- Ni grama istine - naglasi Marlon.
- Ali priznat ete da imaju tehniku - rece Sir Larry. - Ali to je pavlovljevska tehnika,
preglumljeno i prevjebano kao takvo.
- Takvo kakvo jest! - potvrdi Telly. - Otvaranje usta, programirani izrazi i nabrane obrve
kad zaborave tekst. Kad e se ti ljudi osvijestiti?
- Pa, oni moda pokusavaju glumiti, ali nisu glumci! - vikne Duke. - I neka sam proklet
ako nama preotmu posao!... Zatvorit emo se u kuni pritvor i ucinit emo sto god hoete,
gospodine generale!
Uredan, ali ne bas dojmljiv u svom sivom odijelu, naocalama s metalnim okvirom, s
crvenkastim tupeom i blago pogrbljenih ramena, MacKenzie Hawkins hodao je po sagovima
prepunog predvorja Waldorfa, traei telefonsku govornicu. Bilo je tek nesto vise od jedan
sat poslijepodne, a ljudi iz Samoubilacke Sestorke bili su na sigurnom u nizu apartmana na
dvanaestom katu. Oslobodeni ubojite kulinarske skrbi Desija Dva, osvjeeni velikim
kolicinama pune, zdrave, okrepljujue hrane, tjelovjebom i urednim cjelononim snom bez
pauka na zidovima, svi su momci te jedinice bili potpuno oporavljeni, u formi i u najboljem
raspoloenju. Oni su ga uvjerili da sa sobom imaju ratnu odjeu... najvaniji element... i da
e ostati u svojim apartmanima i nee telefonirati izvan hotela, koliko god bili na kusnji.
Dok su se oni smjestali, Hawk je uzeo izvorni kazetofon iz Fort Benninga, kopirao cijeli
razgovor s Brokevem Dvojkom, dao kopiju Paddvju Laffertvju i poslao ga da je odnese u
Swam-pscott. Sada onglirajui s vise loptica u zraku, morao je obaviti nekoliko telefonski
poziva koje se nee moi slijediti: najprije Malom Josephu u Boston, drugi umirovljenome
tra-la-la admiralu koji se prodao State Departmentu i koji je takoder dugovao Macu uslugu
jos otkad ga je ovaj spasio od pogresne procjene na moru nedaleko od zaljeva Wonsan u
Koreji; te napo-
417
I , Ljj ,__^
:[-"
kon jednome od najdraih starih prijatelja, prvoj od njegovih cetiriju divnih ena, Ginny, u
Beverlv Hillsu. Okrenuo je nulu, unio broj svoje kartice i nazvao.
- Mali Josephe, ovdje general.
- Hej, fazool, gdje si tako dugo? Veliki eli razgovarati s tobom, ali ne eli zvati ono mjesto
u mocvari jer ne zna sto bi moglo biti tamo.
- To se tocno uklapa u moju strategiju, Mali Josephe. Zelim porazgovoriti s njim. - Hawk
potrai broj govornice. - Moes li ga dohvatiti?
- Mogu. Svakih pola sata on prode pokraj telefona na aveniji Collins u Miami Beachu. To
e biti za desetak minuta.
- Da ga zovem izravno?
- Nema toga, fazool. On zove tebe, a ne obratno, tako je receno.
- U redu, reci mu da nazove ovaj broj u New Yorku, ali daj mi dvadeset minuta, pa u biti
tamo. - Mac mu je dao broj govornice i objesio slusalicu. Zatim je posegnuo u dep i
izvukao malu biljenicu; prolistavao ju je dok nije nasao traenu stranicu. Iznova je prosao
cijeli postupak s kreditnom karticom. - Halo, Anguse, kako je bik sjevernokorejskih
pampasa koji je slucajno uspio razbiti nasu ukopanu radio-stanicu na plai u Wonsanu?
- Koji je to vrag? - odgovori ostri glas bivseg admirala natopljenog u tri martinija.
- Moes pogadati samo jedanput, Frank. Trais li koordinate na najmanje decimale?
- Hawtf Jesi li to tP.
- Tko bi drugi bio, mornaru?
- Dobro znas da sam imao lose obavjestajne podatke...
- Ili si pogresno procitao brojke... brojke koje su bile samo za tvoje oci, Frank.
- Dosta, Hawk! Kako sam mogao znati da es ti biti tamo? Nekoliko kilometara ovamo ili
onamo, tko je to mogao znati i tko se na to obazirao!
- Moja se guzica obazirala i moji ljudi, Frank. Bih" smo daleko iza linija.
418
213
- To je svrseno. Ja sam u mirovinil
- Ali si jos uvijek savjetnik, Frank, veliki i cijenjeni strucnjak za dalekoistocna vojna pitanja
u State Departmentu. Svi ti prijemi, privilegije, privatni zrakoplovi i ljetovanja, sve na
racun dobavljaca.
- Vrijedim ja i vise od toga!
- Samo sto ne znas razlikovati jednu plau od druge... nekoliko kilometara vise ili manje.
To je za tebe strucnjak?
- Ne gnjavi, Hawk. Izvlacenje tih starih stvari ne bi bilo dobro ni za tebe ni za mene. Isuse,
vidio sam na televiziji da es dobiti onu veliku svedsku nagradu, pa sto jos hoes od mene?
Ja malo berem tu i tamo i bavim se svojim vrtom... artritis i Le stvari. I sto onda?
- I onda razgovaraj u State Departmentu. ?
- To i radim i prenosim im najbolje sto mogu.
- Evo ti jos nesto sto es im prenijeti, Frank, ili e im Vojnik stoljea rastrubiti jednu od
najveih vojnih sramota iz Koreje.
Zatim je Hawk izdiktirao svoj dodatak. Poziv u Beverlv Hills poceo je jadno. - Molim vas
gospodu Greenber gospodine
- Nema ovdje gospode Greenberg - odgovorio je hladni britanski glas iz Kalifornije.
- Vjerojatno sam okrenuo krive brojeve...
- Ne, jednostavno ste nazvali pogresno ime. Gospoda Greenberg otisla je prije vise od
godinu dana. Biste li moda htjeli razgovarati s lady Cavendish?
- To jest Ginny?
- To jest Lady Cavendish. Mogu li znati tko je zove?
- Hawk e biti dovoljno.
- Hawk, gospodine? Kao ona gadna ptica grabljivica? >
- Vrlo gadna i vrlo grabljiva. Recite Lady Caviar ili kako se ve zove da ja zovem.
>
- Rei u joj, gospodine, ali ne mogu nista jamciti. Tisinu telefona stavljenog na cekanje
zamijenio je glasni,
uzbudeni glas Macove prve ene. - Srcee, kako si?
- Bolje sam se osjeao dok nisam razgovarao s onom budalom kojoj bi trebalo izvaditi
krajnike. Tko ti je taj?
419
- A, on je dosao s Chauncevem; ve je godinama obiteljski butler.
- Chauncev... Cavendish?
- Lord Cavendish, srce. Gomile novca i svi se ele upoznati s njim. Svakome je na
prioritetnom popisu.
- Popisu?
- Znas ve, pozivnice, srce.
- A sto se dogodilo s Mannvjem?
- Dosadio mu je ivot sa starijom enom pa sam ga oslobodila za veliku hrpu sitnisa.
- K vragu, Ginnie, nisi ti tako stara!
- U Mannvjevim ocima svaka je djevojka starija od 16 ve prestara... Ali dosta o meni,
dragi moj, sto je s toboirP. Tako sam ponosna na tebe, Hawk... Vojnik stoljea! Sve su
cure ponosne na tebe!
- Pa, sad, nemoj narucivati velike proslave, sve bi to moglo biti prevara.
- Sto? Neu je dobiti? Neemo je dobiti?
- Ginny - prekine je MacKenzie - nemam vremena. Oni tvrdoseri iz Washingtona opet su
me nanisanili i treba mi pomo.
- Popodne u sazvati djevojke. Sto moemo uciniti i kome to treba uciniti?... Naravno, ne
mogu se domoi Annie, mislim da je opet u nekoj koloniji gubavaca, a Madge je na istocnoj
obali, u New Yorku ili Connecticutu ili tako nekako, ali dobit u nju i Lilian na konferencijski
telefonski poziv.
214
- Zapravo sam zvao bas tebe, Ginny, jer mislim da mi bas ti moes pomoi.
- Ja, Hawk? Cuj, cijenim tvoju kavalirstinu, ali ja stvarno jesam najstarija. Nije mi to drago
priznati, ali Midgev i Lil su vjerojatno prikladnije za ono sto ti treba. Obje jos uvijek
izgledaju draesno. Naravno, Annie je i dalje najbolja u toj konkurenciji, ali mislim da bi
ono u sto se ona ovih dana odijeva vraski prestrasilo svakoga tko nosi ranjive hlace.
- Ti si draga i velikodusna, Ginny, ali ne treba mi to... Razgovaras li jos s Mannvjem?
- Samo preko odvjetnika. On trai neka od ulja koja smo
420
,
kupili, ali neka sam prokleta ako tome pohotnom malom gadu dopustim da samo ogrebe
malo boje s najjeftinijeg okvira.
- Prokletstvo, ode ono cemu sam se nadao!
- Reci, Hawk. Sto ti treba?
- Treba mi jedan od onih scenarista koje on ponekad unajmljuje za svoj studio, da mi
nesto napise.
- Zar e o tebi opet snimati film?
- Jao, ne. Nikad!
- Drago mi je sto to cujem. Pa sto e ti onda pisac?
- Postoji neki prilicno nevjerojatan materijal, potpuno istinit, kojim bih htio mahnuti pred
nosom onih holivudskih buda, ali mora dobro izgledati i mora se brzo napraviti. U dan ili
dva.
- U jednom danu"!
- Pa, kad se procisti, ne bi trebalo imati vise od pet do deset stranica, ali eksplozivnih
stranica, punih dinamita, Ginny. Imam gradu na vrpcama. Manny bi mogao znati nekoga
tko bi to mogao napisati...
- I ti bi mogao, srce. A Madge?
- Tko?
- Tvoja trea, mon general.
- Midgey? Sto s njom?
- Zar ne citas poslovne listove?
- Sto?
- The Hollywood Reporter i Daily Variety, bibliju zemlje socnih naranci.
- Nisam bas toliko zagrijan ni za pravu Bibliju. A sto tamo pise?
- Madge je jedan od najtraenijih scenarista u gradu. Toliko je traena da moe otii iz
grada i pisati u New Yorku ili Connecticutu. Njezin najnoviji scenarij Ubojiti mutantni lezbij-
ski crvi pomeo je sve!
- Nemoj mi rei! Uvijek sam znao da Midgey nosi u sebi knjievnu icu, ali...
- Ne spominji tu rijec knjievnul - prekine ga lady Cavendish. - Ovdje je to smrt... Cekaj...
dat u ti njezin telefonski broj, ali pricekaj nekoliko minuta da je najprije ja nazovem i
kaem joj da te ocekuje. Bit e odusevljena.
421
>; - Ginny, ja sam u New Yorku.
; - Bas je sretnica! - Ona je u dva-nula-tri.
- Sto je to?
- Telefonski pozivni predbroj, mjesto koje se zove Gre-enwich, ali nije u Engleskoj. Zovi za
pet minuta, srce. A kad ovo, sto god to bilo, zavrsi, moras doi ovamo i upoznati se s
Chauncevem. Doista e mu biti drago, jer on je tvoj stovatelj... bio je s Petom
grenadirskom; Petom, Petnaestom ili Pedesetom, nikad to nisam zapamtila.
- Grenadiri su bili medu najboljima, Ginny! Doista si se uzdigla i cim ovo zavrsi doi u vas
vidjeti.
Sunce je nakratko obasjalo MacKenziea Hawkinsa dok je vjesao slusalicu na javnoj
govornici u predvorju Waldorfa, nakon sto je vrhom noia urezao broj svoje tree ene na
215
policu od imitacije mramora. Razvoj dogadaja toliko ga je oraspoloio da je posegnuo u
dep, izvukao cigaru, vakao je dok nisu potekli odgovarajui sokovi, a zatim je zapalio
terenskom sibicom koju je takoder kresnuo o policu. Dama u najboljim godinama i ljetnoj
haljini drecava uzorka za telefonom do njegova pocne jako kasljati. Izmedu dva daha
pogledala je Hawka i nekako uspjela progovoriti.
- Covjek tako uredna izgleda s tako odvratnom navikom!
- Nije ta navika nimalo gora od vase, gospodo. Uprava hotela trai da prestanete voditi one
mlade dizace utega u svoju sobu..
- Boe, Boe, pa tko im je rekao...? - Uredna dama problijedila je i panicno pobjegla i bas
u tom trenutku zazvoni Macov telefon.
- Komandant Y? - tiho rece Hawkins. 4"i
- Generale, vrijeme je da se nademo.
- Vrlo dobro, gospodine. Ali, ako ste jos uvijek mrtvi kako da se nademo?
- Tako sam prerusen da me ne bi prepoznala ni rodena majka, pocivala u miru.
- Zao mi je sto cujem za vas gubitak. Uvijek je tesko kad ostanes bez majke.
- Je, ona je u Lauderdaleu... Cujte, mnogo mi je toga na
422
pameti, pa moramo govoriti brzo, najvise o tome kako da dodete do tog saslusanja za dva
dana. Imate li kakav plan?
- Jedan se plan ve oblikuje, zato sam i htio s vama po-razgovoriti. Vrlo me se dojmio vas
straarski odred koji ste nam poslali...
- Odred... Kakav?
- Plaenici. ^
- Kakvi plaenici?
- Onom dvojicom koju ste unajmili da nas stite.
- A to, da, mislim na mnogo stvari. Oprostite zbog nacista, ali ucinilo mi se da e se
umjesto sapunom brijati svinjskim govnom, ako mu tako naredite.
- Nacista? Kakvog nacista?
- A, da, zaboravio sam da se on izgubio. No, a kakav vam je plan?
- Najprije bih vas zamolio da nam odobrite da zastitu ukljucimo u to.
- Ukljucite sto god hoete. A o kojoj to zastiti govorite?
- O straarima, zapovjednice.
- A, da, oprostite zbog Svabe. Cujte, moram govoriti brzo, a budui da vas plan jos nije
utvrden, mislim da bi bilo mnogo bolje kad biste vi i onaj vas ludi odvjetnik bili u mojoj
blizini, ako razumijete sto hou rei.
- Sam? Culi ste za Sama Devereauxa?
- Nisam to cuo tako izgovoreno, ali cujem da su, kad se proculo medu glavonjama u
peterokutnoj zgradi da je taj Deve-rox vas prokleti odvjetnik, poceli traiti krv, recimo da
mu se medu hemoroide ugradi granata. Cini se da je, dok je bio s glavnim inspektorom,
nanjusio neke gluposti u Kampuciji.
- To je sve sredeno, zapovjednice, a greska je ispravljena.
- Iz tvojih usta u Boje usi, moda i jest, ali to nije doslo do glavnog stoera. Nekoliko onih
s West Pointa rado bi objesilo tog kurvinog sina. On je zajedno s tobom na vrhu popisa
najtraenijih.
- Nisam ocekivao takvu komplikaciju - suho mu odgovori Hawk. - Nema razloga za toliko
neprijateljstvo, doista nema.
423
I
- Zivo ivo, rece mali Ivo - vikne Vinnie, zvani Bam-Bam. - Kao da zaboravljas kamo vodi
ta tvoja prljava igra! SAC ... nije ti to neka vrea krumpira.
- Da, svjestan sam toga, ali jos je uvijek mogue i nenasilno rjesenje... nije vjerojatno, ali
je jos mogue. Vrijedi pokusati.
216
- Zelis li cuti sto mi je na umu - prekine ga Mangeca-vallo. - Hou i tebe i cijelu tu
pravnicku pastu u Washingto-nu, jos veceras. Ja poletim, vi sletite i ja vas spremim na
sigurno sve dok vas oklopnim kolima ne dovedemo do suda. Sto bi moglo biti bolje?
- Vidi se da imas malo ili nimalo iskustva u polutajnim i tajnim operacijama, zapovjednice
Y. Jednostavno je probiti neprijateljske linije; vano je kako se provui iza njih. Svaki korak
do cilja mora biti proracunat.
- Govori jebeni engleski pa da te razumijem, momce!
- Treba prijei svaku prepreku na putu do predsjednika Vrhovnog suda. To se moe
uciniti... valjda se moe.
- Valjda? Nemamo mi vremena za valjdanje!
- Moda nemamo. I slaem se da se veceras sastanemo u Washingtonu, samo sto u ja
odrediti gdje... Kod Lincolno-vog spomenika, dvije stotine koraka od ulaza i sto koraka
desno. Tocno u osam. Jasno, zapovjednice?
- Sto jasno? Govno jasno!
- Nemam vremena za civile s usijanim glavama - rece MacKenzie. - I ja imam mnogo toga
za razmisljanje. Budi ondje!
- Brokev, ovdje Mac - rece Hawkins, izvlacei telefonsku karticu zacuvsi kako
Brokemichaelov glas prekida pripjev "There"s No Business Like Show Business".
- Isuse ti i ne znas sto si mi ucinio, Mac! Prokleti dravni tajnik, za ime Boje. On trai
moju glavu!
- Vjeruj mi Brokev, imat es ti njegovu. Sada me slusaj i ucini tocno ono sto ti kaem. Idi
na zrakoplov za Washington i... , ..........
424
- Frank, ovdje Hawk. Jesi li obavio? Jesi li dopro do onoga gada od dravnog tajnika ili si
gotov za diplomatsku cetvrt.
- Jesam, nistarijo, i sVe sto on hoe od mene su moji cvarci i povlastice, ti hrano za ribel
Ja sam mrtvac.
- Au contraire, admirale, moda je tvoja konzultantska karijera u usponu. On zna vrijeme i
mjesto?
- Rekao mi je da si to zabijem i da ga nikad vise ne zovem!
- Fino! Doi e.
MacKenzie Hawkins odmaknuo se od javnog telefona, pripalio cigaru i pogledao prema baru
na otvorenom prostoru s druge strane pretrpanog predvorja. Osjetio je snaan poriv da
pode do tog zasjenjenog sklonista davnih sjeanja na vrijeme dok je jos bio mladi
zaljubljeni casnik, uvijek privremeno, ali iskreno zaljubljen u nekoga, ali bio je svjestan da
sada nema vremena za takve slabosti, iako je to jako elio... Madge, njegova trea ena,
jednako draesna i njemu vana kao i ostale; sve ih je volio, ne samo zbog onoga sto su
bile, nego i zbog onoga sto su mogle postati. Jednom davno, kada se s nekim previse
skolovanim porucnikom sklanjao u sjevernovijetnamskoj spilji nedaleko Ho Si Minova puta i
nisu imali nicega cime bi ispunili vrijeme, osim tihog razgovora, pa su izmjenjivali svoje
ivotne price. Nije im preostajalo nista osim cekati da budu otkriveni i umru.
-
- Znate li sto je vama, pukovnice? ;", . -
- Sto, sine?
- Galatejin kompleks. Zelite pretvoriti svaki-lijepi kameni lik u stvarnost i znanje.
- Pa gdje si pokupio to sranje?
- Psihologija jedan na Sveucilistu Michigan.
Je li u tome bilo cega loseg, bio taj lik od kamena ili krvi i mesa? Ali Madge je, kao i ostale,
imala i dugorocni cilj - postati pisac. Mac se u sebi smjeskao na te pokusaje, ali nije mo-
425
gao porei njezinu sposobnost da navede ljude da zinu od cuda nad njezinim iscasenim
likovima i divljim pricama... Dakle, Midgevino je vrijeme doslo. Nije bas Tolstoj, ali Ubojiti
mutan -tni lezbijski crvi nasli su svoje mjesto pod suncem i, koliko god to mjesto bilo
217
tijesno, on je znao da e ga njegova trea ena znati uciniti zabavnim. MacKenzie se okrene
natrag telefonu, ubaci karticu i otkuca brojke. Zvonjava se prekinula; slusalica se podigla, a
s druge se strane moglo cuti samo vristanje jeze i uasa.
- U pomo, U pomo! - vristao je enski glas s druge strane. - Crvi izbijaju iz zidova i
podova! Tisue crva! Napadaju me! Njisu glavama! Napast e me!
Naglo je nastala tisina, puna uasa.
- Dri se, Midgev! Stiem! Koja ti je prokleta adresa?
- Hajde, Hawk - iznenada se s druge strane zacuje miran glas. - To je samo reklamni znak.
- Sto.J
- Ono sto izvode na radiju i televiziji u reklamama. Klinci su odusevljeni, a tate i mame
trae da me se deportira.
- Kako si znala da sam to jal
- Ginny me nazvala prije nekoliko minuta, a nitko nema ovaj broj, osim nas, tvojih cura, i
mog agenta koji me nikad ne zove, osim ako ima kakvih problema, a to je za divno cudo
nikad. Ti si za to najzasluniji, Mac i ne znam kako bih ti ikada mogla dovoljno zahvaliti.
- Znaci da ti Ginny nije rekla?
- O onom sinopsisu na deset stranica, naravno da je. Kurirska sluba ve ceka tvoju
adresu. Daj vozacu vrpce i do jutra es nesto dobiti. Boe, pa barem toliko ti mogu uciniti.
- Ti si prava cura i stvarno sam ti zahvalan.
- "Prava cura", bas prave tvoje rijeci, Hawk. Ali istini za volju, ti si najpraviji momak koju
je ijedna od nas ikad upoznala... osim sto mislim da si s Annie malo pretjerao.
- Nisam ja to ucinio...
- Znamo; ona nam se javlja i sve smo obeale da neemo prigovarati. Boe, pa tko bi to
mogao povjerovati!
- Madge, ona je sretna.
426
- Znam, Mac. To je tvoja genijalnost.
- Nisam ja nikakav genij... osim moda u nekim vojnim situacijama.
- Nemoj to pricati curama koje nisu znale sto bi sa sobom sve dok nisu srele tebe.
- Ja sam u Waldorfu - rece Hawkins naglo, osjeajui kako e morati obrisati suzu u oku,
sto ga je razljutilo. - Reci svom dostavljacu da pode izravno u apartman 12A; ako ga sto
pitaju, unajmljen je na ime Devereaux.
- Devereaux? Sam Devereaux? Onaj krasni slatki momak?
- Samo ti ostani na dva-nula-tri, Midgev. On je u godinama i ima enu i cetvoro djece.
- Kurvin sin, pa to je tragedija! - povice trea ena Mac-Kenziea Hawkinsa.
427
.1 i
" I "Vi
>- I
rtj.
26
U Swampscottu je dan prosao u dosadi, a troje dokonih odvjetnika stalno je zvalo svoje
urede, u nadi da netko treba njihove prosudbe, znanje, odluke... bilo sto. Na nesreu, bilo
je vrijeme ljetnih igara i cinilo se da nitko ne trai nista, osim djelia informacija o
trivijalnim stvarima. Besposlica, pogorsana frustracijom sto nisu znali sto je s Hawkom
dovela je do preosjetljivosti, osobito izmedu Sama i Jennifer, koja je opet pocela mljeti o
ludosti cijele stvari.
- Zasto ste se ti i ta karikatura od generala uope pojavili u stvarnom ivotu, u nasim
ivotima?
- Cekaj malo, nisam ja dosao u tvoj ivot, ti si se taksijem dovezla pred moju kuu.
- Nisam imala drugog izbora...
218
- Naravno. Taksist je izvukao pistolj i rekao ti da ides tamo.
- Morala sam nai Hawkinsa.
- Ako me sjeanje ne vara, a ne vara me, Charlie Sunset nasao ga je prije tebe; umjesto
da kae "Ne, ti se ne moes igrati u pjescaniku moga plemena", on je rekao "Naravno,
stari, hajde da sagradimo dvorac"...
- Neposteno igras. Prevarili su ga.
- Onda bi kao pravnik morao biti najbri trkac za kolima hitne pomoi, jer e samo tako
nai klijente.
- Neu te slusati, ti si licemjer.
- Tamo gdje su oni koji za sve neuspjehe trae isprike, svakako jesam.
- Idem se okupati...
- Bolje nemoj.
- Zasto ne? Zar u moru nema dovoljno poludjelih morskih pasa za tvoj ukus?
429
- Ako ih ima, reci adids Aaronu, mojoj mami, kao i Cy-rusu i Romanu Z.
- Svi se kupaju?
- Mama i Aaron htjeli su na kupanje, a plaenici su rekli da ih ne mogu pustiti same.
- Lijepo od njih.
- Mislim da im ne plaaju ako im se ljudi utope.
- A zasto ne bih posla s njima?
- Zato sto je veliki Aaron Pinkus iz bostonske pravne tvrtke rekao da bi trebala procitati
Macov podnesak sve dok ga ne budes mogla citirati. Kao amicus curiae mogla bi na sudu
biti docekana izazovom.
- Citala sam i procitala toliko puta da nema nijednog dijela iz kojeg ne bih mogla citirati.
- I sto mislis?
- Sjajno je, prokleto briljantno i mrzim ga.
- - Upravo takva je bila i moja prva reakcija. Kako se samo usudio moi to napisati... Je
li istinito?
- Pa, znas, moglo bi biti. Legende uz koje smo odrastali, prenosene iz narastaja u narastaj
i nesumnjivo pri tome optereene pretjerivanjima i izopacenjima, nose mnostvo melodram-
skih korelacija. Cak i simbolicno.
- Kako to "simbolicno"?
- Antropomorfne basne o ivotinjama. Okrutni albino vuk koji mami koze s tamnim krznom
na pasu u gorski klanac iz kojega nema izlaza, osim kroz sumski poar, poar koji se siri niz
klanac i kroz polja, prodirui njihovu hranu i zapravo njihov dom.
- Ona zapaljena banka u Omahi? - upita Devereaux.
- Moda. Tko zna?
- Idemo zajedno na kupanje - rece Sam. a _ Oprosti sto sam prasnula...
- Povremene erupcije hlade vulkan. To je stara indijanska poslovica, mislim od Navaja.
- Odvjetnik s racvastim jezikom ima mozak od konjske strune - rece Jennifer Redwing, tiho
se smijui. - U ravnicama Navaja nema ni brda, a kamo li vulkana.
430
- Nikad nisi vidjela ratnika Navaja kako se jadno osjea, jer je njegova ena dala tirkiznu
narukvicu nekom ekshibicioni-stu iz susjednoga satora.
- Ti jesi nepopravljiv. Hajde, idemo se presvui.
- Dopusti da te odvedem u kabinu. Nije dvorac, ali posluit e.
- Dopusti da ti kaem jednu pravu indijansku poslovicu. Wanchogagog manchogagog ... k
vragu, na engleskom to ide, kad su ve tu dvije kabine, to nekako znaci da je jedna za
decke, a jedna za cure. "Ti pecas na svojoj strani, ja na svojoj, a nitko ne peca u sredini."
- Kako mracna izreka. Uope nije zabavna.
Otvore se kuhinjska vrata i pojave se Desi Jedan i Dva, ocito u urbi. - Gdje je onaj veliki
crni Cyrus? - upita Desi Jedan. - Moramo poi!
- Poi? Kamo, zasto?
219
- U Boston, gospon Sam - odgovori Desi Dva. - General naredio.
- Govorili ste s generalom? - upita Redwingova. - Nisam cula telefon.
- Ovdje telefono ne zvoni - rece D-Jedan. - Svaki sat zovemo hotel i pitamo Joea Pocita.
On nam kae sto raditi.
- A zasto idete u Boston? - upita Devereaux.
- Pokupiti onoga ludog glumca, gospodina bojnika Soo-tona, i odvest na erodrom. Veliki
Heneral razgovarao s njim i ceka nas urno.
- Sto se dogada? - upita Jennifer.
- Nisam siguran da je to dobro pitati - upozori je odvjetnik Sam.
- Moramo uriti - rece Desi Jedan. - Bojnik Sooton kae da mora stati kod neke velike
trgovine radi correcto "presvlaka", ali mislim da to nije presvlaka za automobil... Gdje je
pukovnik Gyrus?
- Na plai - odgovori zbunjena Jennifer.
- Ides po auto, Desi Dva - zapovijedi Desi Jedan. - Ja u rei pukovniku i vidimo se u
garai. Pronto!
- Si, amigol -. -
431
Pobocnici odjurise, jedan preko trijema na plau, a drugi kroz predvorje prema garai koja
je izlazila na kruni kolni prilaz. Sam se okrene Jenny. - Jesam li spomenuo "Devereauxo-
vo prorocanstvo"?
- Zasto nama nista ne javlja?
- To je jos jedan podli dio njegove podle strategije. n; .1 - Sto?
- Ne kae ti sto je dok ne ode tako daleko da vise nema povratka. Da se ne moes vratiti.
- Divno - uzvikne ona. - A sto ako plan pusta vodu i ako je sve to pogresno?
- On je uvjeren da je to nemogue.
- A ti?
;.: - Oduzmemo li njegovo izvorno polaziste, koje je uvijek pogresno, njegovi
dosadasnji rezultati nisu losi.
- To nije dovoljno!
- U stvari, rezultati su mu, k vragu, fantasticni.
- Kako to da se ne osjeam uvjeren u to?
- Jer to "k vragu" znaci da te dovede na rub, a onda napravi jos jedan krug i svi padamo u
ponor. - ;< - -
- G. Sutton e glumiti njega, zar ne?
- Vjerojatno. Ve ga je vidio na djelu. " i
- Pitam se gdje to.
- Nemoj na to ni pomisljati, bit e ti lakse. ~,.
U sjajnim cizmama i jakni, Johnnv Calfnose jadno je stajao pod provalom oblaka pred
prijemnim salterom Wagon Wigwa-ma Wopotamija, velike, raskosno oslikane gradevine u
obliku doseljenickih zaprenih kola s cetiri stranice sarenog indijanskog satora koje su se
uzdizale iz sredine slojeva platna. Kada je poglavica Gromoglavi zamislio gradevinu i doveo
tesare iz Omahe da je izgrade, stanovnici rezervata zbunjeno su to gledali. Orlovo Oko iz
Vijea staraca bio je tada upitao Calfnosea:
- Sto sad radi taj ludak. Sto bi to trebalo biti?
- On kae da to predstavlja dvije slike koje se najcese zamisljaju uz Zapad. Pokrivena
zaprena kola pionira i simbo-
432
licni indijanski sator tepee iz kakvih su divlja plemena polazila u pokolje pionira.
- Veliko srce, ali smotan mozak. Reci mu da moramo unajmiti nekoliko Caterpillar
rovokopaca, nekoliko kosacica, najmanje deset mustanga i bar deset radnika.
- Zasto?
- Hoe da iskrcimo sjeverno polje i tamo insceniramo "napade".
- U mustanzima?
220
- Ne u autima, na konjima. Ako trebamo galopirati oko zaprega postavljenih u krug, morali
bismo poduciti mlade jahanju, a ono nekoliko kljusadi koje imamo ne bi se uspjelo dovui s
kraja na kraj polja.
- Dobro, a sto e vam radnici?
- Mi moda jesmo divljaci, Calfnose, ali kolektivno, smo "plemeniti divljaci". Ne radimo
takve nie poslove. Ne peremo ni prozore.
Sve to se dogadalo nekoliko mjeseci ranije, a ovo je bilo sada, jednoga poslijepodneva
natopljenog kisom, bez ljetnih turista koji bi kupovali gomile suvenira dopremljenih s
Tajvana. Johnnv Calfnose ustao je sa svog stolca ispred prijemnih saltera, prosao kroz uski
ulaz prekriven konim preklopom u svoj udobni stan i prisao televizoru. Ukljucio ga je,
postavio na utakmicu baseballa i sjeo u svoj Barcelona naslonjac i pripremio se da provede
kasno poslijepodne gledajui dvostruku utakmicu. Medutim, sve je to grubo prekinula
zvonjava telefona, crvenog telefona. Gromoglavi!
- Tu sam, poglavico - viknuo je Johnnv dohvaajui te4 lefon koji je stajao na Adolfovom
stoliu s intarzijama. i
- Plan A-jedan. Izvrsi. "
- Salite se. Sigurno se salite! i
- Zapovjednik se nikad ne "sali" kad napad pocinje. Ze-i leno je! Dao sam uzbunu
zrakoplovu u zracnoj luci i autobu-snim tvrtkama u Omahi i Washingtonu. Sve je spremno.
Polazite u zoru, zato odmah pocni obavjestavati ljude. Svu osobnu opremu treba spakirati i
predati do dvadeset i dva nula-nula sati, a alkohol je zabranjen za cijeli vasingtonski
kontingent. To ti
433
je Biblija, vojnice, ne elim da crvenokosci iz moje brigade imaju crvene oci. Mi smo na
pohodu!
- Jeste li sigurni da ne elite o tome u miru razmisliti nekoliko tjedana, Gromoglavi?
- Primili ste zapovijedi, narednice Calfnose. Glavni je cilj glatko izvrsenje!
s.
- Upravo me to i zabrinjava, Veliki. -"" i
Suton je dosao i prosao, a golemi, zastrasujui Lincolnov kip bio je okupan svjetlosu iz
reflektora, a zadivljeni turisti sapu-i su se motali okolo traei razlicite poglede na remek-
djelo. Jedna od rijetkih iznimaka bio je covjek cudna izgleda koji je izgledao potpuno
zaokupljen travom pod svojim nogama. Hodao je u ravnoj crti od stubista spomenika, u
bradu psujui posjetitelje s kojima bi se sudario i povremeno zabijajui ruke u trbuhe i
kamere uljeza. Stalno je namjestao crvenu vlasulju koja mu je padala na usi i vrat.
Vincent Mangecavallo nije bio roden i odrastao u bruklin-skom Mondo Italiano uzalud, a da
ne nauci nekoliko stvari. Znao je da je bolje ako stigne na "sudar" dugo prije dogovorenog
vremena, jer se "sudar" mogao dogoditi i na drugi nacin, na primjer kao sudar s
mesarskom kukom u mesnici. Ono sto je Vincentu Bam-Bamu izazivalo teskoe bila je rijec
u mnoini: koraci... kakav vraji korak? Je li to stopa, dvokorak, metar ili nesto izmedu? On
je slusao price iz starih dana na Siciliji gdje su se dvoboji vodili luparama, a mjesto za vatru
odredivalo koracima koje su suparnici odmjeravali dugim ili kratkim koracajima, koje je
brojio sudac, ili ponekad bubanj, a nitko nije mario koliki su ti koraci, jer je uvijek
pobjedivao onaj koji je varao. Ali ovo je Amerika. Koraci bi morali biti odredeniji, radi
postenja i casti.
I kako da ih tocno izbroji kad hoda kroz guvu u mraku? Dosao bi do, recimo, broja
sezdeset i tri, udario u neku budalu, od cega bi mu vlasulja skliznula i zaslijepila ga, pa bi
nastavio koracanje i zaboravio broj do kojega je stigao. Tada bi se morao vratiti natrag do
stubista i brojati iznova. Sranje! U sestom
434
pokusaju, skrenuvsi malo desno posljednjih nekoliko koraka, dosao je do velikog stabla na
kojem je bila mjedena plocica gdje je pisalo da je to stablo zasadio predsjednik taj i taj
godine tisuu i bas te briga koje, a oko stabla je stajala kruna klupa koja je ve imala vise
221
smisla. Mogao je sjesti pa ludi general s kojim se morao sastati da bi razmijenili nune
informacije nije iutf.no morao vidjeti njegovo lice.
Naravno, Vincent je odlucio odmaknuti se od tog stabla i prickati u sjeni drugoga... tko zna
koliko koraka daleko? Ali znao je sto treba cekati: visokog starog klipana koji e se motali
oko stabla s plocicom i vjerojatno imati perjanicu na glavi.
Gledajui kako krupni lik krui oko mjesta na kojem su se morali sastati, general Ethelred
Brokemichael u punoj odori bio je zbunjen. Nikad nije volio MacKenziea Hawkinsa; upravo
suprotno, jer se Mac druio s mrskim Heseltineom, ali uvijek je cijenio sposobnosti te stare
vojnicine. U ovom je trenutku, medutim, morao dovesti u pitanje sve te godine tihog
divljenja. Ono sto je upravo vidio bila je smijesna igra tajnog sastanka - ne samo smijesna,
nego upravo groteskna.
I lawkins je ocito bio kupio ili posudio sako krojen za debelog covjeka i napunio ga
umetcima, a da bi prikrio svoju prirodnu visinu hodao je, odnosno gotovo se suljao,
neprirodno poput majmuna kroz guvu pred Lincolnovim spomenikom: nnprijcd-natrag,
naprijed-natrag, kao gundavi gorila koji u grmlju skuplja bobice. Tvorcu Samoubilacke
Sestorke od tog se prizora moglo smuciti! A Brokev Dvojka nije mogao pogrijesiti u
prepoznavanju, jer Hawk je jos uvijek nosio onu glupu ridu vlasulju, samo sto mu je ovdje,
vrue i sparne veceri u Washin-glonu stalno padala na oci. Ocito je da nikad nije cuo za
tekue ljepilo, sto bi znao svatko tko ima imalo pojma o kazalistu. Taj MacKenzie Hawkins
prica o amaterskom vasaru, a sam je zeleni pocetnik!
A Brokeveva vlasulja sasvim je druga prica; cistim slucajem samo je malo ridkasta, u stvari
zlatasta, a na mjestu je dri Mux l"uctorova ljepljiva vrpca u boji koe koja se ne razlikuje
435
od boje cela, osobito na slabijem svjetlu, onom priguseno zlatnom, kako se to zove u
kazalisnom argonu. Profesionalizam donosi pobjedu, mislio je Brokemichael i odlucio
iznenaditi Hawka, koji se povukao u izvidacki poloaj pod velikim stablom japanskoga
javora desetak metara od mjesta sastanka. Dvojka je bio odusevljen; Mac je od njega
napravio magarca u Ben-ningu i sada e mu moi vratiti istom mjerom.
U sirokom je krugu obisao rub mnostva na sve slabije osvijetljen reflektorima
spomenickoga kompleksa, tu i tamo nai-lazei na poneku odoru cija bi se ruka odmah
podigla da pozdravi visoki cin. Dok je s istocne strane prilazio javoru, ti su ga povremeni
pozdravi podsjetili da se upita zasto je Hawk tako uporno traio da na tako tajni sastanak
dode u punoj odori. Vise je puta pitao zasto, a jedini je odgovor bio:
- Samo ti obuci odoru i stavi svaku prokletu medalju koji su dobio ili sam sebi dodijelio!
Sjeti se, sve sto smo razgovarali u Fort Benningu nalazi se na vrpci. Na mojoj vrpci!
Dvojka je stigao do javorova stabla i polako, hodajui bocno ledima prema deblu, obilazio
dok se nije necujno nasao pokraj pravog amatera, bivseg vojnika koji ga je napraavio
takvom budalom, a sada tako napeto gleda prema mjestu sastanka. Ono najgluplje bilo je
to sto je, umjesto da se uspravi da bi bolje vidio, taj idiot prigibao koljena i naginjao se
preko jastucia kojima je njegov kaput bio napunjen, i dalje odravajui svoju masku u
tamnoj sjeni gustoga javora. Amater!
- Cekate nekoga? - tiho rece Brokev.
- Sssranje\ - prasne preruseni civil, okreui glavu tako naglo da mu se crvena vlasulja
okrenula devedeset stupnjeva nalijevo, tako da su mu zulufi pali na celo. - To si L/?... Pa
da, imas generalske oznake!
- Sada se moes uspraviti.
- Uspraviti?
- Ovdje nas nitko ne vidi, za Boga. Jedva vidim svoje noge, ali jako dobro vidim tu tvoju
glupu vlasulju. Mislim da ti stoji naopako.
- Pa, sad, ni tvoja nije bas potpuno savrsena, vojnice! - odgovori civil, namjestajui
vlasulju. - Mnogi stari decki koji
436
222
elave nose to sranje s Max Factorovom vrpcom koja ti skine bore s cela... uvijek se vidi,
ali, naravno, ne pricamo o tome.
- Sto ti znaci to vidP. Kako se to vidi pri ovom svjetlu?
- Tako, bezveznjace, sto se svjetlo odbija od glatke vrpce.
- Dobro, dobro. Uspravi se da moemo razgovarati.
- U redu, ti si nekoliko centimetara visi, pa sto hoes? Da odem u grad i kupim par visokih
cipela ili moda stule? Sto ti je?
- Pa ti...? - Brokev Dvojka nagne se naprijed i istegne vrat. - Ti nisi Hawkins?
- Stani! - vikne Mangecavallo. - Ti nisi Hawkins! Imam fotografije.
- Tko si ti?
- A tko si ti?
- Dosao sam se sastati s Hawkom... eno tamo! - uzvikne Brokemichael.
- I ja! . -
- Nosite crvenu vlasulju... ." -?
- I vi isto tako...
- On je takvu nosio u Benningu!
- Moja je iz Miami Beacha.
- Moja je iz garderobe moje jedinice.
- I ti volis peche, ha?
- O cemu vi pricate?
- O cemu vi pricate?
- Cekaj malol - U ocaju je Brokemichaelov pogled skrenuo na drvo s plocicom. - Gle!
Tamo! Vidite li sto ja vidim?
- Mislite na mrsavog popa u crnom odijelu s ovratnikom, onoga koji njuska oko drveta
poput dobermana koji se mora popisati?
- Bas to!
- Pa sto? Moda eli sjesti na klupu... oko stabla je neka metalna vrpca...
- Znam to - rece Brokev Dvojka, mirkajui u polumraku. - Gle ga sad - nastavi on, kad se
sveenik pojavio na Nvjetlu dalekih zapadnih reflektora. - Sto vidite?
437
? - Odijelo, ovratnik i crvenu kosu, pa sto?
- Diletantizam - ocijeni tvorac Samoubilacke Sestorke. - Nije to kosa, to je vlasulja; a kao i
vasa, vrlo losa. Preduga na zatiljku, , presiroka na sljepoocnicama... Cudno, kao da ga se
od prije sjeam.
j - Kakav zatiljak, kakve sljepoocnice? Sto vam je? ".. - Vlasulja. Nije dobro
postavljena.
- Aha, zaboravio sam, peche. Moram nai vojnika nesta-log na najveem susretu u mom
ivotu - osobno nemam problema, znate - samo sto sada nije vrijeme za bezvezno
suosjeanje!
- Moda su vlasulje simboli...?
- Cega za Boga miloga. Hoemo li na demonstracije?
- Ne razumijete? Naveo nas je da svi stavimo crvene vlasulje!
- Mene nije naveo ni na sto. Kaem vam, ja sam svoju nabavio u Miami Beachu, u nekoj
ekscentricnoj trgovini kod Fontenblooa.
- A ja sam svoju nasao u svlacionici svoje postrojbe.
- Jaka vam je ta postrojba...
- Ali on je nosio crvenu vlasulju kad me je potraio... Boe, pa to je bila subliminalna
motivacija usmjerena u improvizaciji!
- Sub...sto u cemu?
- Je li vam spomenuo rijec "crveno"... je li ju upotrijebio vise od jedanput?
- Moda, ne znam. Cijela se ta stvar tice Indijanaca, cr-venokoaca, ako razumijete sto
hou rei? Moda je i rekao "crvenokosci". Ali ja ga nisam vidio, razgovarali smo samo
preko telefona.
223
- To je to! Posluio se glasom kao podsvjesno motiviraju-om silom za uvjeravanje.
Stanislavski je o tome opsirno pisao.
- Taj je komunjara?
- Ne, Stanislavski, jedan kazalisni bog.
- A, poljski? Pa, trebali ste to uzeti u obzir.
- Kakav obzir!? - upita Brokev Dvojka. - O cemu govorite?
,,..
- O tubi onih vopia pred Vrhovnim sudom, o cemu drugom?
- U vojsci, moj gospodine - rece Brokemichael odlucno se uspravivsi - ne dopustamo
uporabu sifriranih imena koja odraavaju etnicka omalovaavanja. Istaknuto talijansko-
americko pucanstvo ove nacije, sinovi i keri Leonarda Michelangela i Rocca Macchiavellija
svojim prinosima zasluuju najvee postovanje. Caponei i Valachiji su bili aberacije.
- Sutra u otii na misu i zapaliti svijeu za vas spas sretnete li se s potomcima ovih
potonjih. Sto moemo uciniti u meduvremenu, sada?
- Mislim da bismo trebali popricati s tim crvenokosim popom.
- Dobra zamisao. Idemo.
- Ne jos! - zacuje se dubok i prodoran glas iza njih. - Drago mi je sto ste dosli, gospodo -
nastavi Hawk, izlazei iza stabla s kratkom crvenom vlasuljom koja se ljeskala na svjetlu
sto je prodiralo kroz lise. - Drago mi je sto te opet vidim, Brokev... a vi ste, gospodine,
pretpostavljam, Zapovjednik Y. Veliko mi je zadovoljstvo upoznati se s vama, tko god bili.
Koliko mu je to strah dopustao, dravni tajnik Warren Pease bio je zadovoljan sobom, cak i
zadivljen. Vidjevsi kako onaj pop psuje taksista u prepirci oko cijene vonje pred hotelom
Hay Adams, osjetio je inspiraciju: poi e na taj sastanak pre-rusen u pripadnika
sveenickog stalea! Uostalom, nitko nije grub prema sveenicima na javnom mjestu, to je
jednostavno neprilicno i, sto je jos vanije, privlaci pozornost.
A, naravno, ne otii na sastanak bilo bi ludo, usprkos svemu sto je rekao onom groznom
admiralu koji je uvijek podnosio putne naloge za mjesta na koja nikad nije isao da bi se
tamo sastao s ljudima koje nikad nije upoznao radi poslova za racun State Departmenta,
kojih nije bilo. Pease je admirala telefonski izgrdio, ne zbog zlouporaba, nego zato da vidi
koliko oviij doista zna... i kako je to doznao. Odgovori na oba pitanja bili su sturi, zbunjeni i
tako zabrinjavajui da je to Warrena
438
439
li:
i ii
uvjerilo da otkae sve planove za tu vecer i da nabavi sveenicki ovratnik i plast. Crno je
odijelo ve imao, za dravne sprovode, a crvenkasti tupe zaokruio je njegov kostim.
Dok se probijao kroz guvu Lincolnova spomenika, u glavi su mu odzvanjale admiralove
rijeci.
- Gospodine tajnice, jedan moj dugogodisnji prijatelj zamolio me da vam prenesem jednu
poruku koja e voditi rjesenju jednog vrlo teskog problema... on ga je opisao kao krizu.
- O cemu to govorite? State Department svaki se dan bavi desecima kriza, a budui da je
moje vrijeme najskuplje vrijeme u Washingtonu, bio bih vam zahvalan ako budete malo
odredeniji.
- Na alost, ne mogu biti odredeniji. Moj stari drug jasno je rekao da je to izvan mojih
ovlasti, daleko izvan.
- To mi ne znaci nista. Budite jasniji, mornaru.
- Rekao je da je to u nekakvoj svezi s nekom skupinom izvornih Amerikanaca, sto god to
znacilo, i nekih vojnih instalacija, sto god to bilo.
- O, Boe! Sto je jos rekao?
- Bio je vrlo tajnovit, ali rekao je da postoji rjesenje koje bi vam moglo biti vosak za vase
skije.
- Moje sto?
224
- Skije... da budem iskren, gospodine tajnice, ja se ne razumijem u zimske sportove, ali
vojnicki gledano, mogu pretpostaviti da taj izraz znaci da svoj cilj moete postii znatno
bre ako se sastanete s njime sto prije, a to je bit njegove poruke.
- Admirale, kako se on zove?
- Otkrijem li to, nasao bih se u poloaju s kojim nemam nista. Ja sam samo prijenosnik za
poruku, gospodine dravni tajnice, samo to. Mogao se odluciti izmedu desetak drugih bivsih
vojnika, i bilo bi mi drae da je to ucinio.
- A ja bih mogao odluciti da ispitam velik postotak vasih putnih racuna i kakva su bila ona
cudna putovanja diplomatskim zrakoplovima! Moda i vi sudjelujete u toj zlobnoj i
pokvarenoj uroti.
- O kakvoj uroti govorite?
- A, to bi vam se svidjelo, zar ne? Nista vam ne bi bilo drae nego da vam ja ispricam o toj
groznoj zbrci pa da na-
440
pisete knjigu, poput onih drugih dragih i nesebicnih javnih slubenika koje su nepravedno
optuili za stvari koje bi svatko na njihovom mjestu ucinio, napustajui svoje prilike na
burzi da bi dosli ovamo.
- Ne razumijem o cemu vi to pricate.
- Ime, mornaru, hou ime!
- Pa da vi napisete knjigu i stavite me u nju? Nikad!
- Kad ste ve protratili toliko moga vremena, moete mi sada prenijeti i ostatak te svoje
proklete poruke. Gdje i kada taj bezimeni monstrum misli da u se ja s njim sastati? -
Admiral mu kaza. - Dobro, fmo\ Ve, sam zaboravio sto ste mi rekli. Sada se gubite,
mornaru i da me nikad vise niste pokusavali zvati, osim da biste mi javili o svojoj ostavci
na savjetnicki poloaj!
- Hej, smirite se, gospodine tajnice, nije meni do problema, kunem se Bogom!... Cujte,
razgovarat u s predsjednikovim prijateljem, Subagaloom, pa e vam on rei...
- S Arnoldoml Ne, ne govorite Arnoldu, nikad ne govorite s Arnoldom! On e vas staviti na
popis, bit ete na popisu... na popisu, strasnom, nedopustivom popisul
- Je li vam dobro, gospodine tajnice
- Dobro sam, dobro, bit e mi stvarno dobro, ali nikad ne zovite Arnolda Subagalooa. On e
vas staviti na popis, svoj popis, strasni, grozni, pogubni popisi... Gotovo, mornaru, prijem i
gotovo, kako ve vi glupe vojnicine kaete!
Tako je skinuo tu gadnu us, mislio je Pease, umilno se smijesei pretjerano nasminkanoj
damici koja ga je s oboavanjem gledala dok je prilazio javoru. Sastanak je trebao biti kod
stabla tamo ispred njega i mislio je kako to nije bas jako dobro izabrano mjesto i Warren se
pitao zasto je MacKenzie Haw-kins, poznat i kao Gromoglavi, poglavica divljih Wopotamija
izabrao bas to. Bilo je slabo osvijetljeno, a ni tridesetak metara daleko bila je guva... sto,
opet, nije bilo lose, jer se moglo izgubiti u mnostvu. Naravno, taj je manijak Hawkins te
mjere opreza poduzeo za sebe i svoju osobnu sigurnost, a ne radi dravnog tajnika.
Pomislio je da bi drava mogla poslati vojsku na lo mjesto, ali takvo pokazivanje sile nije
bilo nesto sto bi predsjednikovi ljudi voljeli. Lose bi u javnosti odjeknulo kad bi
441
se doznalo da su postavili zamku za dvostrukog nositelja Kongresne medalje casti. Pease je
mirio na slabom svjetlu pod dr-vetom i gledao sat; uranio je gotovo trideset minuta.
Dobro, fino; sada je mogao otii nekamo na stranu i stati i pricekati... i gledati. Obisao je
stablo, a zatim stao, s nelagodom primijetivsi da ga sitna starica s drecavo nacrvenjenim
licem ceka.
- Blagoslovite me, oce, jer sam grijesila - rece ona visokim drhtavim glasom. Stala je pred
njega, a stablo mu je preprijecilo uzmak.
- Da, dobro, vox populi, i sve to tako. Neki od vas nisu savrseni, ali to je tako...
- Htjela bih se ispovjediti, oce, moram se ispovjediti!
225
- To je valjda vrlo preporucljivo, ali mislim da ovo nije pravo mjesto. Osim toga, ja se
urim.
- Biblija kae da u Gospodinovim ocima i pustinja moe biti Boja kua, ako je to potrebno
za gresnikovu dusu.
* - Pustimo besmislice, rekao sam vam, uri mi se.
- A ja vam kaem da to svoje dupe dovedete iza stabla.
- U redu, oprosteno je sve sto moete uciniti... sto ste to rekli?
- Cuo si me, macane! - prosaptala je groteskna babeti-na, glasom koji je sada naglo
postao dublji i grublji, a iz nabora haljine je izvukla britvu i naglo je otvorila. - Tako, a sada
se goni iza stabla ili te vise nimalo nee zabrinjavati zavjet cistoe.
- Boe, pa ti nisi ena, nego muskarac]
- O tome bi se moglo raspravljati, ali zapravo sam rezac
- volim rezati. Hajde, gibaj!
" - Molim, molim vas nemojte... Boe... nemojte me rezati!
- Drhtei cijelim tijelom dravni tajnik natraske ukoraci u sjenu stabla. - Doista to ne biste
smjeli, znate. Rezanje sveenika je vrlo, vrlo velik grijeh.
- Gledam ja tebe ve petnaestak minuta, andeoska faco
- prosike covjek-ena, cije su naborane purpurne usne i nabrekli ruicasti kapci titrali u
polumraku. - Ti i ta runa krpa na tvojoj glavi uvreda je za sve postene pervertite. ".j.t
-.
, - Sto...? , ,-, ..-,.. i : . *> --.
442
- Kako se samo usudujes hodati okolo ovakav. Trais male decke, gade? Prerusen u popa?
Bas odvratno]
- Ali stvarno, gospodo... ili gospodine, sto god bili...
- Sto je? Vrijedas me, zmijska njusko?
- Ne, casna rijec, nikako! - Peaseovo je lijevo oko trza-lo u krug. - Samo vam hou rei da
niste dobro shvatili...
- Sve ja dobro razumijem! Gadovi poput tebe uvijek sa sobom nose hrpu love u slucaju
da netko pocne kricati. Na sunce s tim, gnjido!
- Novac, hoete novac? Za ime Boje, uzmite sve sto imam! - Dravni tajnik prekopa
depove i izvuce nekoliko presavijenih novcanica. - Evo, evo, uzmite!
- To da uzmem? To pilee govno? Morat u ti razrezati depove prije nego sto pocnem
stvarno rezati! - Dvospolno cudoviste povuce Peasea iza stabla. - Ispusti samo jedan glas i
usne su ti na zemlji, prljavko!
- Molim vas! - molio je dravni tajnik. - Vi ne znate tko sam ja...
- Ali zato mi znamo! - prekine ga cudan i dubok glas iz mraka. - Hajde, Brokev... i
zapovjednice Y, razoruajte napadaca! Sad! - Kao jedan, postariji covjek s West Pointa i
krupni sredovjecni capo supremo iz Brooklvna napali su; prvi izbijajui britvu iz ruke koja ju
je stezala, a drugi grabei noge u sirokoj suknji s cvjetnim uzorkom.
- Pa to je enskal - vikne Mangecavallo.
- Vraga je to enska! - vikne Brokemichael, zbacujui sijedu vlasulju s napadaca gruba
naborana lica.
Vinie Bam-Bam odmah je shvatio svoju pogresku i poceo mlatiti runu nasminkanu priliku
koja je pala na tlo. - Ti runi komadu pokvarene mozzarelle - zarei on.
- Pustite ga, zapovjednice! - zapovijedi Hawk.
- Zasto? - upita Brokev Dvojka. - Taj bi gnjus morao biti iza resetaka.
- I to sa slomljenim nogama! - doda navodno mrtvi direktor CIA-e.
- Hoemo li mi podii tubu, gospodo?
- Sto...? - Brokemichael ustukne, a Mangecavallu, koji
443
226
je trznuo glavom crvena se vlasulja jos jace nakrivi, tako da su mu sada zalisci pokrivali dio
nosa, a oci su mu se jedva vidjele. - U pravu je, zapovjednice... tko god da bio - rece
Dvojka.
- Da, moda jest - sloi se Vincent, udjeljujui nasilniku jos jedan udarac nogom u rebra. -
Put pod noge i gubi se odavde, nistarijo!
- Hej, decki! - zakresti napadac, ushieno se cereui dok se dizao i hvatao vlasulju. -
Hoete k meni? Mogli bismo imati pravi tulum!
- Nosi se odavde!
- Idem, ve ideml - Napadac potrci preko travnjaka i nestane u gomili, a suknja mu je
leprsala.
- Boe moj, Boe moj...! - zacuju se drhtavi glasovi iz mrsava lika na tlu do Hawkinsovih
nogu. Lice mu je bilo zabi-jeno u travu, a ruke skupljene nad glavom. - Hvala vam, hvala!
Mogao me ubiti!
- Kako bi bilo da se okrenes i provjeris elis li jos uvijek ivjeti? - njeno e Hawk,
posegnuvsi u dep i izvukavsi kazetofon.
- Sto? ... O cemu govorite? - Warren Pease polako se podigao s tla, bolno okrenuo i,
sjedei na zemlji, najprije ugledao svecanu odoru desno od sebe, a zatim lice. - Brokemi-
chaeft Sto es ti ovdje?
MacKenzie pokrene vrpcu i Brokemichaelov glas ispuni prostor. - Dravni tajnik. On je taj
za koga je moja Samoubilacka Sestorka na zadatku u Bostonu!... Taj Pease optuuje te za
strasne stvari!
- Samo sto to nije legitiman slucaj, gospodine dravni tajnice, zar ne? - rece general
Brokemichael, kad je Hawk iskljucio uredaj. - Bila je to rtva. Jedan islueni stari vojnik i
njegova jedinica dobrih mladia. Moglo nas se potrositi jednako kao Maca, koji nije moj
najbolji stari prijatelj, ali ne zasluuje da ga se baci ni u neki arkticki ledenjak.
- O cemu vi to govorite?
- Moda ga nisam predstavio. Ovo je bivsi general MacKenzie Hawkins, dvostruki nositelj
Kongresne medalje casti, kojeg ste najprije htjeli... pa recimo "neutralizirati",... a onda
444
naredili mojoj jedinici da ga otmu i odvedu "na mjesto koje e se odrediti kasnije" ali se
svakako nalazi na sjeveru, na dalekom sjeveru.
- Nije mi bas zadovoljstvo sto se s vama upoznajem, gospodine dravni tajnice - rece
Hawk. - Neete mi zamjeriti sto vam ne pruam ruku.
- Pa ovo je ludo, apsolutno ludo! Velike su stvari u igri, nasa glavna udarna snaga, udarna
snaga nacije je u pitanju!
- A jedini nacin da se to popravi je ukloniti one koji prigovaraju? - upita MacKenzie. - Ne
moete razgovarati, moete se samo rijesiti onih koji smetaju i koji, slucajno, imaju vrlo
legitimne razloge.
- Sve ste izvrnuli! Ima i drugih stvari, gospodarskih pitanja, divovskih financijskih
gubitaka... Boe, moj brod, moj Metropolitan Club, sastanak mog godista, ivot kakav
zasluujem, za kakav sam rodeni Ne razumijete vi to!
- Ja to razumijem, ti smrdljivi prsute - rece Vincent Mangecavallo i stupi na svjetlo. -
Recimo, tebi neki ljudi mogu biti korisni, ali ti ne znas sto bi s njima!
- Tko ste vi? Ve sam vas vidio, poznam vas glas, ali ne znam... ne mogu se sjetiti...
- Moda zato sto me nitko, pa ni moja pokojna mati, pocivala u miru u Lauderdaleu, ne bi
prepoznala, zbog moje strasne maske. - Vinnie skine vlasulju i cucne pred dravnog
tajnika. - Zdravo, fazool, kako si? Moda su tvoji decki iz Countrv cluba minirali pogresan
brod, ha, sto mislis?
- Mangecavallo!... Ne, ne! Pa bio sam neki dan na tvojoj zadusnici! Tebe nema, ti si mrtav\
Ovo ne moe biti istina!
- Moda i nije, ti veliki diplomatico, moda je sve to samo ruan san koji je donijela
mracna strana tvoje pokvarene duse. Moda sam se podigao na Morfijevim rukama...
- Morfejevim, zapovjednice, Morfejevim.
227
- Da, njegovim... Iz mrtvih preko one velike rijeke, i vratio se da bih lovio vas glupane koji
mislite da ste tako superiore kao da kroz vasa crijeva tece sladoled od vanilije. Da, fazool,
vratio sam se iz ribljega carstva, a sa mnom su dosli morski psi. Oni me cijene, ti me nikad
nisi cijenio.
445
IM
- Aaaurrh! - Naglo, s prodornim krikom koji se probio kroz no i uznemirio gomilu pred
spomenickim kompleksom, dravni tajnik izvije se kao gmaz u zamci, skoci na noge i pocne
trcati histericno vicui.
- Moram uhvatiti tog gada! - vikne Mangecavallo, usta-jui, sto mu, zbog teine, nije bilo
bas lako. - Sve e izblebe-tati.
- Pusti ga! - vikne Hawk, hvatajui direktora. - S njim je gotovo, on je izbacen iz igre.
,
- Sto to pricate? Pa vidio me! "&, ; >g?
- Nije vano. Nitko mu nee vjerovati. " ;S
- Mac, ti pricas besmislice! - umijesa se Brokev Dvojka. - Znas li tko je taj covjek?
- Znam i ne pricam besmislice... Dakle, vi ste onaj Talijan koji je vodio Agenciju?
- Jesam; to je duga prica, a ja ne volim duge price. Zanio sam se. Sranjel
- Melodramski dar je jedan od najveih darova koji krase vas rod, signore. Pomislite samo
na velike opere... nitko ih ne bi bio mogao stvoriti osim vas. Capisce italianoi
- Naravno, govorim. --; s
- Lo captete inoltre. M
- Divno, ali taj e cannoli raznijeti cijelu tu prokletu stvar!
- Ne, nee, signor Mangecavallo... Brokev, sjeas li se Franka Heffelfingera?
- "Finger Franka", koji je na prste izracunao pogresne koordinate? Tko ga se ne bi sjeao?
Raznio je pogresnu plau u Wonsanu. Naravno, nitko od nas nikad nije rekao nista, osobito
otkad je on predsjednikov omiljeni zabavljac u mornarickom svinjcu.
- Razgovarao sam s Frankom. Zato je Pease dosao ovamo.
- Da, i?
- Finger sada sjedi pri telefonu. Mora obaviti jos jedan poziv. Razgovarati sa svojim
prijateljem, Predsjednikom. *?& -
- O cemu? *, ,"q
446
- O Peaseovom mentalnom zdravlju, sto je posljedica vrlo cudnog telefonskog razgovora
izmedu Franka i dravnog tajnika danas poslijepodne. Razmisljajui cijelu vecer o tom
razgovoru, odlucio je svom prijatelju u Bijeloj kui priopiti sto ga muci... Idemo, moramo
nai telefonsku govornicu. I to brzo. Moram uhvatiti zrakoplov za New York.
- Hej, vojnicino - povice Mangecavallo. - Kako bi bilo da nas dvojica podemo na to
saslusanje?
- Sve je to ve u nasim rukama, zapovjednice Y. Bit ete s Wopotamijima. Naravno,
moram vam uzeti mjeru, ali to je sitnica. Squaws su izvrsne krojacice, gotovo jednako
dobre kao gda Laffertv.
- Squaws? Imamo irsko-americke Indijance? Ovaj je paz-zo\
- Imajte povjerenja, direktore. Nedokucivi su putevi Hawkovi.
- Idemo, gospodo - naredi MacKenzie. - Najbrim korakom. Tamo na rubu parkiralista
ima jedna govornica. Polijeemo!
Trojica s ridim vlasuljama potrcase parkom do razlicitih granica ostajui bez daha, a jedine
su rijeci izlazile iz usta Vin-niea Bam-Bama, koji je stalno ponavljao: - Mannaggia, man-
naggia! Sve je to ludo! Pazzo, pazzo, pazzol
The Washington Post
DRZAVNI TAJNIK PREVEZEN U BOLNICU "
Nalazi se na psihijatrijskom odjelu bolnice
WalterReed ""
228
Warren Pease, dravni tajnik, u odori katolickog sveenika, prevezen je na cuvanje i
lijecenje, nakon sto je jucer navecer bezglavo trcao kroz guvu kod Lincolnovog spomenika.
Prema policijskom izvjestaju i izjavama svjedoka, gospodin Pease stalno je vikao
447
da se neki "duh" za kojeg nije htio ili znao rei ciji "digao iz mrtvih" i dosao "da bi gonio
njegovu pokvarenu dusu". Takoder je tvrdio da mu je neki "osli-kani hermafrodit iz pakla"
prijetio da e mu "razreza-ti depove i grlo" tvrdei da je on (uvredljivi dio izbacen), a da
on to nije, jer joj je "dao oprost za grijehe".
Dravni tajnik nikad nije bio sveenik ni redovnik, pa dakle ne moe imati nikakvih ovlasti
za udje-ljivanje vjerskog oprosta. (Nasi su urednici briljivo provjerili sve o tome.)
Na taj bi nevjerojatni dogadaj vise svjetla mogao je baciti kasniji izvjestaj iz Bijele kue.
Maurice Fitz-peddler, tajnik za odnose s javnosu, rekao je da bi zemlja morala pokazati
suosjeanje za preoptereenog i stresom pogodenog gospodina Peasea i njegovu obitelj,
iako je, na novinarsko pitanje, gospodin Fitz-peddler priznao da dravni tajnik gospodin
Pease, koji je razveden, nema obitelji. Tome je gospodin Fitzpeddler dodao da je
Predsjednik rekao da je jucer primio telefonski poziv u kojem je spomenuta preop-
tereenost i stres kojima je dravni tajnik bio izloen u slubi. Zamolio je narod da moli za
oporavak gos-podina Peasea i njegovo "oslobadanje iz ludacke kosulje".
Vrijedi spomenuti da se sef Predsjednikova osoblja, Arnold Subagaloo, cijelo vrijeme
konferencije smjeskao. Kad mu je postavljeno pitanje o tom izrazu lica, sef osoblja pokazao
je novinarima uzdignuti srednji prst.
448
27
Malo poslije ponoi MacKenzie Hawkins je usao u predvorje Waldorf-Astorije i, kako je bilo
dogovoreno, posao do recepcije pokupiti sve poruke koje su ostavljene za apartman 12A...
bez imena, samo broj sobe. Bile su dvije:
Zovi Beverly Hills -s
Javi se u Grad Crva
Budui da je u Kaliforniji tri sata manje, odlucio je najprije nazvati Madge u Greenwich,
Connecticut. Opet je preko predvorja dosao do telefonske govornice.
- Midgev, oprosti sto zovem tako kasno, ali upravo sam se vratio.
- Nije problem, Mac, moj dragi, ja jos radim na sinopsisu. Zavrsit u ga za manje od sat
vremena, a dostavna e ga sluba odmah donijeti; trebao bi ti biti u rukama do pola tri.
Hawk, stvar je strasnal Prava ludnica na kino-blagajnama sa svih strana!
- Dobro, Midge, nemoj tako holivudski, malo je grubo.
- Oprosti, dragi, u pravu si. Jednostavno, stvar je u tome sto svi govore tako da bi razradili
entuzijazam za svoje projekte. Sto vise pretjerivanja, to vise zaleta.
- Hodaj kako tvoj bubnjar lupa, curo. Ti imas previse stila za takvo sto.
- Mac, zar s crvima".
- Pa, polagala si temelje.
- Moes se u to kladiti, i ja sam se kladila.
- Ali drago mi je sto mislis da stvar o Samoubojicama ima potencijala... U stvari i ja sam to
mislio.
449
J
- Srce, pa to je cisto gelt... mislim zlato, Mac, zlato. Glumci koji po svijetu putuju kao
antiteroristicka jedinica, i to u stvarnosti]
- Mislis da bih mogao zainteresirati nekoga od onih tipova na Zapadnoj obali?
- Zainteresirati? - prekine ga ona. - Znaci da jos nisi razgovarao s Ginny, zar ne?
- Nisam. Pomislio sam kako je ondje tek devet, pa sam najprije nazvao tebe.
- Razgovarala sam s njom kasno poslijepodne, kad sam preslusala vrpce, i dugo smo
razgovarale. Mac, ceka te iznenadenje. Ona plete mreu jos od pola cetiri po kalifornijskom
vremenu.
229
- "Plete mreu"? Midgev, poprimila si nekakav vrlo cudan jezik i nisam siguran da mi se to
svida. Zvuci mi grubo.
- Ne, dragi, ovaj je izraz u redu, doista je iz knjievnog jezika. Samo se slae jedan glagol
s jednom imenicom.
- To ve zvuci bolje...
- Ali slusaj me, Hawk - prekine ga Madge iz Grada Crva. - Znam da se ponekad prema
nama curama dris ponesto previse zastitnicki, i mi to cijenimo, ali moras mi nesto obeati.
- Sto hoes?
- Nemoj potpuno ubiti u pojam Mannvja Greenberga. Ne moras s njim poslovati, ali mu
nemoj razbiti nos.
- Ali Midgev, pa to je vulgarno...
- Zurim, Mac. Ve sam pri kraju posla i racunalo mi se ve dimi. Nazovi Ginny, dragi moj.
Volim te, kao uvijek.
- Stan lorda i lady Cavendish - objavio je nazalni glas angli-kanca na kalifornijskom
telefonu. - Vase ime, molim?
- Guy Burgess, zovem iz Moskve.
- Dobro je, tu sam! - naglo upadne Ginny. - On je stari saljivac, Basile.
- Da, gospodo - odgovori batler razorno monotonim glasom i spusti slusalicu.
- Mac, srce, satima cekam tvoj poziv. Imam divne vijesti!
- Medu kojima je, kako cujem od Madge, i uvjet da s Mannyjem ne smijem u fizicki
obracun.
- A, s njim... ne, nemoj, on bi mogao biti koristan na aukciji, ali samo ako nije u bolnici.
Da ti pravo kaem, pocela sain s Mannyjem krsei pravilo da nikad ne razgovaram s bivsim
muem dok moji odvjetnici razgovaraju s njegovima, i to je dobro ispalo.
- Sto je dobro ispalo? Kakve aukcije?
- Midgey kae da zamisao nije samo senzacionalna, nego i jedna od najveih zlatnih ila na
svijetu! Ona kae da ta prica ima sve, bas sve, i doista ima sve. Glumci, i to sestorica, koji
putuju na svakakva mjesta da bi oslobodili taoce, zarobili teroriste, i to sve istinitol
Mannyju sam samo natuknula... naravno tek nakon stoje pristao da mi ostavi slike... a kad
sam mu rekla da je Chauncey potraio neke svoje momke od fima u Londonu, Manny je
povikao svojoj tajnici da naruci zrakoplov koji pripada studiju.
- Ginnie, ti bokca, polako, uspori malo! Skaces s teme na temu potpuno nepovezano...
Dakle, sto Manny radi i sto taj tvoj "Chauncey" radi i tko ti je on uope?
- Moj mu, Mac.
- Ah, da, onaj grenadir, tako je, sada se sjeam. Bile su to jako dobre pukovnije, sve,
koliko ih je god bilo; prvorazredne u borbi. A sto je ucinio?
- Rekla sam ti, on je tvoj veliki oboavatelj. Kad je Madge nazvala i pocela objasnjavati sto
imas na tim vrpcama, pozvala sam ga da se primi posla... kad je stvar ve tako vojna i tako
to...
- I sto je rekao?
- Rekao je da je to slicno Cetvrtoj od Cetrdesete kraljevske komandoske, koji su bili
unovaceni iz Old Vica, a imali su, kako je rekao "samo ogranicen uspjeh", jer su stalno
"krsili tajnost". On bi htio o tome razgovarati s tobom i usporediti biljeske.
- Prokletstvo, dovedi ga na telefon, Ginny!
- Ne, Mac, nemamo vremena. Uostalom, nema ga. Sada je na vjebalistu u Santa Barbari,
gdje igra polo s ljudima iz britanske kolonije. ,,>,!
450
451-
- I? Sto je ucinio?
- Hawk, ti si sigurno umoran i trebalo bi ti masirati ramena. Ve sam ti rekla. Zakljucio je
da je sve to sto ti Midgev tamo slae osudeno da postane megahit i nazvao je neke
prijatelje u Londonu i obavijestio ih o tome.
- I?
230
- Oni polijeu ranim jutarnjim Concordeom i bit e ov- ; dje prije nego sto su posli iz
Londona.
- - Gdje e biti?
- U New Yorku. Tamo e se sastati s tobom.
- Sutra.. .Danas?
- Tamo gdje si ti to je danas.
- A tvoj bivsi, Greenberg?
- Sutra ujutro... danas ujutro za tebe. Takoder, kad sam ve imala pri ruci Mannvja i
Chaunceveve prijatelje... ovdje svatko provjerava svakoga, pa i popise putnika u
zrakoplovima i kamo lete zrakoplovi pojedinih studija... nazvala sam jos nekoliko
hohstaplera koji ele vidjeti Chaunceva na svojim vecerama i pustila sam u promet nesto
obavijesti. Srce, ceka te naporan dan.
- Cezara mi, ti si brza, i to je divnol Ruku na srce, Gin-gin, znao sam da ete vi cure
probiti tu stvar za mene, samo sto sam ocekivao da e to biti kasnije, recimo pocetkom
iduega tjedna... ne izmedu petka i ponedjeljka, jer sam zauzet drugim pothvatima...
- Mac, rekao si doslovno: "U jednom danu"!
- Pa, jesam, ali to je bilo zato da se obavi pisanje i da se tekst nekako dostavi tim
buddhama u Beverlv HiUsu ve preko vikenda, pa da stvar krene u ponedjeljak ili utorak.
- Slusaj ti, nekada divni moj muu i najdrai prijatelju kojega sam ikad imala, sto mi to
pokusavas rei?
- Pa, Gin-Gin...
- Pusti to "Gin-Gin" sranje, Hawk. Kad si nasao Lilian u onom propalom vjebalistu i
odlucio da je njoj pomo potrebnija nego meni, jer tako si pocinjao s nama, s Gin-Gin.
Onda mi je Lil rekla da kad si u onoj provali oko koke, gdje si se pitao gdje je kola, dakle da
si joj prisao s "Lilly-Lilly". Sto je to,
452
Mac? Mi te volimo i ti to znas. Zasto bi ti sutra ujutro bilo nezgodno? Ako imas jos jednu
enu, mi emo to razumjeti i, kad dode vrijeme, prihvatit emo je u gnijezdo.
- Nije u tome stvar, Ginny. Alije vraski vano... za mnoge ljude, mnoge obespravljene
ljude.
- Opet se zalijees u vjetrenjace, zar ne, najdrai moj prijatelju? - njeno rece lady
Cavendish. - Ako hoes, sve u otkazati. Mogu to uciniti... zapravo moes to i sam, tako da
se ne javis kad zazvoni telefon ili zvonce na vratima. Lesinari raspolau samo brojem sobe,
apartman 12A, nemaju ni imena ni znakova za raspoznavanje.
?
- Ne treba, snai u se; snai emo se.
- Mi?
- Momci su tamo. Samo sam mislio da ih malo zadrim dok moj problem ne bude rijesen.
- Samoubilacka Sestorka? - vikne Ginny. - Oni su u WaldorM
- Cijela polovina tuceta, mala moja.
- Jesu li macanP.
- Jesu, i vise od toga, u raznim velicinama. I, sto je najvanije, od mene nesto ocekuju.
- Onda im to daj. Nikad nisi zakazao ni kod jedne od nas.
- Osim moda kod jedne.
- Annie... Pusti to, Hawk. Dobila me prosli tjedan preko neke radio-linije pune sumova.
Uspjela je organizirati da se desetak ozbiljno bolesne djece prebaci s nekog pacifickog otoka
na lijecenje u Brisbane. Sretna je kao nikad. A nije li to najvanije, biti zadovoljan samim
sobom. To si nas ti naucio.
- Reci, spominje li ikad Sama Devereauxa?
- Sama...?
- Cula si me, Ginny.
- Pa, da, spominje ga, ali mislim da to ne elis cuti, Mac. Pusti to.
- Zelim to cuti. On mi je prijatelj.
231
- JoS>.
- U ovim okolnostima je. ,
453
- U redu... Kae da ga se sjea kao jedinog covjeka s kojim je ikad spavala... bila je to
"ljubavna zajednica", tako se izrazila. Svi su drugi zaboravljeni.
- Hoe li se ikad vratiti?
- Nee, Mac. Nasla je sto je traila... ono sto si ti od svih nas traio da nademo. Osjeaj
udobnosti u vlastitoj koi, sjeas se da si nam to pricao?
- Prokleto psiho-sranjel - izbaci Hawkins, opet brisui suzu iz oka pred telefonskom
govornicom. - Nisam ti ja nikakav spasitelj propalih dusa, ja samo znam koga volim i koga
ne volim. Nemoj me postavljati na prokleta spomenicka postolja.
- Dobro, Hawk, neka ti bude, a uostalom ionako bi ga zdrobio.
- Koga bih zdrobio?
- Postolje. Dakle, sto emo za sutra ujutro? :. . --.,
- Rijesit u to.
- Budi ljubazan prema lesinarima, Mac, pristojan, ali marnoj se ni na sto obvezivati, oni to
ne mogu podnijeti.
- Kako to mislis?
- Sto si prema njima pristojniji, to se vise preznojavaju, sto se vise preznojavaju, to bolje
za tebe.
- Kao kad se suocavas s neprijateljskim spijunima u Carigradu, zar ne?
- Mac, takav ti je Hollywood. ,U - c^i, v- \
i . * >
Jutro je tek svanulo, bila je jos zora, a telefon je u apartmanu 12A ve zazvonio. Hawkins,
koji je na ledima leao na podu u dnevnoj sobi, bio je spreman. Madgein "Nacrt sinopsisa"
primio je u dva sata i tri minute poslije ponoi; citanje, precitava-nje i probavljanje teksta
osamnaest stranica napete radnje koju je uoblicila njegova trea ena obavio je do tri sata,
zatim je skinuo telefon sa stola i stavio ga na tepih odmah do svoje glave, a zatim se
utaborio da odspava nekoliko sati. Za bitku koja ga je cekala, odmorenost je bila jednako
vana kao i nadmo u vatrenoj moi. Medutim, Midgev je tako dobro obavila svoj posao -
prica je bila eksplozivna, svaka stranica dinamicna i puna energije, radnje i raznolikih
ocrtanih likova - da je toliko
454
potreban san odgodio jos gotovo pola sata, za koje je vrijeme Hawk razmisljao kako bi bilo
da postane filmski producent.
Ali ne! Omaha i Wopotamiji odnijet e mi cijelo vrijeme. Dri se prioriteta, vojnice!
Iznenada se soba ispunila prodornom zvonjavom koja je odzvanjala od zidova.
- Da? - upita Mac, drei slusalicu na podu pokraj lijevog uha.
- Generale, ovdje Andrew Ogilvie.
- Sto?
- Pa, rekao sam, "generale", momce. Moj stari drug iz grenadira prekrsio je pravilo i rekao
mi je tko si. Stari, izvrsno si ratovao. Jako sam impresioniran, jako.
- I jako rano - rece Hawkins. - Doista si bio s grenadirima?
- Jos kao zeleni mladac, bas kao Cawy.
- Cawy?
- Lord Cavendish, naravno. I on je lijepo ratovao. Nasao se u blatu i medu minobacackim
granatama i nije nimalo lor-dovao, ako shvaas sto elim rei.
- Je, krasno, stvarno dobro. Ali takoder je i rano i moji vojnici nisu jos spremni za smotra.
Popij svoj jutarnji caj i javi mi se za sat vremena. Prvi si, to ti priznajem.
Cim je poklopio slusalicu, zaculo se brzo kucanje na ulaznim vratima. Mac je ustao i u
maskirnom donjem rublju prisao vratima. - Da?
- Hej, pa tko bi dragi bio? - viknuo je uljez s hodnika. - Znao sam da si ti, to bih rezanje
prepoznao bilo gdje!
232
- Greenberg?
- Pa da, mali, tko dragi? Moja draga, divna ena, koja me izbacila iz kue bez ikakva
razloga i uzela me na zub... ali vrlo vano, ona je prava lutka... nesto mi je natuknula i
odmah sam znao da si to ti! Hajde, stari pusti me unutra, moe? Mo-el Moemo se
dogovoriti za posao!
- Ti si tek dragi na redu, Manny.
- Ve su ti zvonili? Hej, cuj dragi moj, iza mene stoji cijeli studio, veliki i kanonski studio.
Zasto bi radio s drugorazrednima?
455
v: - Zato sto su oni vlasnici Engleske, eto ti zasto.
- Ali to je sranje. Oni rade one blesave filmove gdje svi govore, a nitko nema pojma sto
kau jer imaju usta puna punjenih riba.
- Drugi ne misle tako.
- Koji drugi? Na svakog Jamesa Bonda imaju dvadeset Gandhija u gaama koji nikad ne
zarade ni za trosak negativa; ne daj im da te uvjeravaju kako ipak zarade.
- Drugi govore drugo.
- Pa kome es vjerovati? Prokletim crvenim odorama koji smijesno govore, ili cistom Paulu
Revereu?
- Vrati se za tri sata, Manny, i najprije nazovi iz predvorja.
- Mac, ne cini mi to! Oci cijeloga studija uprte su u mene.
- Nista ti ne cinim, pohotni apce. Moda u predvorju nades neku ne previse izbirljivu
sesnaestogodisnju kurvicu.
- Hej, pa to je kleveta! Tuit u gaduru.
- - Samo ti idi, Mac, ili se ne moras ni vraati.
- Dobro, dobrol - Telefon opet zazvoni i odmami Haw-kinsa s ulaza, iako bi radije ostao na
vratima i provjerio je li Greenberg doista otisao.
- Da? - rece Hawk, podigavsi telefon s poda. , , >.>, ;.s<
- Apartman 12A? >
- Pa sto onda?
- Ovdje Arthur Scrimshaw, sef razvoja u Holly Rock Pro-ductions, holivudske stijene, sa
svjetskim bruto prihodima koji bi razgorjeli mastu svakome, kad bih samo smio otkriti
potankosti, i, nadalje, nositelja sesnaest nominacija za Oscara u proteklih hrmmmm
godina.
- A koliko ste Oscara dobili, gospodine Schrimshaw?
- Vrlo blizu, vrlo blizu. Svaki se put moglo dogoditi da dobijemo. A kad ve govorimo o
vremenu, ja sam uspio nai nesto vremena u svojoj nevjerojatno ispunjenoj satnici za
dorucak, recimo snaan dorucak.
- Vratite se za cetiri sata...
.,*s - Molim? Moda vam nisam dovoljno jasno objasnio... ,
- Sve ste dovoljno jasno objasnili, Scrimmv, a i ja sam
bio jasan. Trei ste na popisu, a to znaci cetiri sata, sto mojim ljudima ostavlja jedan sat da
se pripreme za smotru.
- Jeste li sigurni da se prema sefu odjela razvoja Holly Rocka elite tako ponasati?
- Dragi Artie, nemam drugog izbora. Moja je satnica ispunjena.
- Pa onda... hrmmmp... u tom slucaju, i kad ste ve u apartmanu, imate li moda slucajno
jedan krevet viska?
- Kreveti
- Prokleto racunovodstvo, znate, trebao bih ih sve najuriti... Cini se da ne vole iznenadne
rezervacije, a nikad ne uspijem ni oka sklopiti na nonom letu iz Los Angelesa. Velim vam,
iscrpljen sami
- Probajte u prenoistu Vojske spasa u Boweryju. Primaju sve priloge vee od deset
centi... Za cetiri sata!
233
Hawk tresne slusalicom, postavi telefon na stol i, cim se okrenuo prema najblioj spavaoj
sobi, telefon opet zazvoni. - K vragu sto je sadl - rikne on.
- Studio Smaragdna Katedrala - zacuje se iz slusalice milozvucan glas s jakim junjackim
naglaskom. - Jedna nam je bogobojazna domoljubna pticica donijela vijest o nekom
velikom domoljubnom slikopisu koji biste vi cinili, o filmu zasnovanom na ivoj istini! I reci
u ti, nismo mi od onih cifaca i crncuga koji upravljaju filmskom industrijom. Mi smo cisti
krsani, pravi Amerkanci koji ponosno isticu svoj barjak i mislimo da je sila prava stvar i
hoemo ispricati pricu o pravim Amerikancima koji vjeruju u Boga i rade za njega. Imamo
mi i puno dolara - dosta milijuna dolara da znas. Nase nedjeljne emisije i trgovine rabljenim
automobilima, gdje prodaju pravi krsanski sveenici, nose kao rudnik urana.
- Budite u pono kod Lincolnova spomenika u Washing-tonu - mirno zapovjedi Hawkins. -
A kao znak raspoznavanja stavite bijele kukuljice na glave.
- Nee li biti previse uocljivo.
- Zar ste vi oni antiamericki antimilitaristicki HberalP.
- Ne." Mi vjerujemo u svoje rijeci, a i jednoga i drugoga imamo koliko treba. Mi smo
Jesseovi momci. -..,, ..".,..
456
457
- Ako ste momci pravoga Jessea, brzo na zrakoplov i budite noas u Washingtonu. Cetiri
stotine stopa od kipa i sest stotina stopa desno. Doi ete do kuice pocasne strae, a tamo
e vam rei gdje smo.
- Znaci, dogovoreno?
- Dogovoreno kako se niste nadali. Ne zaboravite kapuljace. One su nezaobilazne.
- Jasna stvar!
Spustivsi slusalicu, MacKenzie krene prema spavaoj sobi i kucne. - Ustaj, vojsko! Imate
sat vremena za sredivanje, umivanje i razgibavanje prije zanimanja. Ne zaboravite, u
bojnoj odori i s orujem. Narucite dorucak u sobu.
- Gospodine generale, to smo ucinili jos sino - vikao je Sly iznutra. - Dorucak e biti ovdje
za dvadeset minuta.
- Znaci, ve ste ustali?
- Naravno - odgovori Marlon. - Ve smo bili i vani i optrcali cetrdeset, pedeset blokova.
nx\ i>
- Pa vi nemate izlaza na hodnik. .si,
- Tako je, gospodine - potvrdi Svlvester. " . - Ja vas nisam cuo, a cujem sve.
- Znamo mi biti vrlo tihi, generale - dodao je Marlon. - A vi ste sigurno bili vrlo umorni.
Niste se ni pomakli... Svi smo se ovdje okupili za petit dejeuner... dorucak, gospodine.
- Prokleto!
Na Havvkovo nezadovoljstvo, telefon je opet zazvonio. Ljut, ali pomiren sa sudbinom, on se
vrati do stola i podigne slusalicu krestavog uredaja. - Da?
- Ahh, kako je rijepo cuti vas ugodni gras - rece muski, ocito istocnoazijski glas s druge
strane. - Ova je nevrijedna dusa presretna sto se more s vama upoznati.
- I meni je drago, a tko ste k vragu vi?
- Yakataki Motoboto, ari me moji divni prijateri u Hori-woodu zovu "Krstarica".
- To je lako shvatiti. Javite mi se za pet sati i najprije nazovite iz predvorja.
- Ahh, vi ste sarjivi, ari moda vas mogu prosvijetliti jer misrim da smo mi vrasnici tog
rijepog hotera i predvorja.
458
- Sto vi to meni pricate, Motorcamac?
- Mi smo i vrasnici tri najvea studija u Horrywoodu, o najuvaeniji. Predraem da se sa
mnom najprije sastanete, iri bi se mogro dogoditi da vas izbacimo odmah.
- Ne moe, Tojo. Vas nam je ured otvorio kreditnu liniju na iznos od sto tisua dolara. Dok
to nije potroseno, ne moete nam dati nogu. To vam je zakon, Bonsai, nas zakon.
234
- Aiyee! Vi iskusavate strprjenje ove nevrijedne duse. Ja sam predstavnik Toyohondahai
Enterprises, americki filmski odjel.
- Bas lijepo. Ja predstavljam sestoricu ratnika pokraj kojih vasi samuraji izgledaju kao
trgovci pileim govnima... Pet sati, kosooki, ili u nazvati svoje prijatelje u tokijskoj
vijenici i oni e vam zbog korupcije oduzeti porezne povlastice za troskove.
- Aiyee!
- Ali ipak dodite za pet sati pa e vam sve biti oprosteno. - Hawk spusti slusalicu i otvori
svoju vojnicku transportnu vreu. Bilo je vrijeme da se obuce. Sivo odijelo, ne cizme.
Devetnaest minuta i trideset i dvije sekunde kasnije ljudi iz Samoubilacke Sestorke stajali
su kruto i pozorno, kao vrsta izvrsno pripremljenih snagatora koji su izvrsno popunjavali
borbene odore, a revolveri kalibra .45 cvrsto su stajali pripasani uz zavidno uske strukove.
Nestale su teatralne manifestacije koje su isle uz njihova prihvaena "imena"; opusteno i
nemarno dranje nestalo je kao i govorne imitacije. Zamijenila su ih lica s tvrdim izrazom,
ostar i precizan govor, kao i cvrsto dranje mladih, ali iskusnih vojnika, od kojih je svaki
imao cvrste crte lica i jasne oci koje su ne trepui imale i prodornost i jasnou. Njihov
privremeni zapovjednik obavio je smotru.
- Tako, momci, to je to! - viknuo je Hawk s odobravanjem. - Sjetite se, to je ono sto im
elite pokazati kad vas budu prvi put vidjeli. Cvrsti, ali mudri, prekaljeni u borbi, ali
humani, iznad gomile, ali bliski puku. Boe, kako volim kad ljudi ovako izgledaju! Grom i
pakao, trebaju nam heroji! Divimo se hrabrim dusama koje e pojuriti u usta smrti, u ralje
pakla...
- Pomijesali ste redoslijed, generale, to ide drukcije.
- Ista je stvar. ,,.," s ^ , ,
459
- Ne bas.
" - On hoe Williama Holdena u zavrsnim prizorima Kwai.
- Ili Johna Irelanda u O.K. Corral.
- A Dick Burton i Big Clint u Eagles Dare? .
- Ili Eroll Flynn u bilo cemu.
- Ne zaboravite Connervja u Nedodirljivima. -.
- Momci, a Sir Henry Sutton kao vitez u BecketiP.
- Apsolutno!
; - Hej, a gdje je Sir Henry, generale? Mi smo tu, a gdje je on? Mi ga sada smatramo
svojim, osobito kad je rijec o filmu.
- On je na drugoj zadai, momci. Ima vrlo vanu zadau; s vama e se sastati poslije
toga... Vratimo se poslu koji nas ceka.
- Moemo li se opustiti, gospodine?
- Pa da, naravno, samo nemojte izgubiti taj... taj...
- Mislite taj kolektivni dojam, generale? - obzirno upita Telly.
- Da, mislim da... mislim na to.
- I dobro mislite, gospodine - doda na Yaleu obrazovani Sly. - Znate, mi smo zapravo
glumacki kolektiv, Velikim je to dijelom improviza, i ide zajedno s interakcijom u totalitetu,
kako jest.
- Totalitetu...1? A da, svakako... A sada cujte. Tipovi iz Hollywooda i tipovi iz Londona s
kojima ete se sastati ne znaju sto da ocekuju, ali kad vide sest vojnickih macana... kako
to kae jedna moja draga prijateljica koja se dobro razumije u njihov mentalitet... vidjet e
pune vree dolara. Pogotovo zato sto ste vi prava stvar i zato sto ste drukciji. Vi se tu ne
morate prodavati, oni moraju prodavati sebe vama. Ne biraju oni vas, nego vi birate; oni
moda ele kupiti, a moda vi ne elite prodati. Vi imate neke standarde.
- Nije li opasno tako se postaviti? - upita Duke. - Producenti dre lisnice, a ne glumci,
osobito ne glumci poput nas koji za se ne mogu rei da su na noge podigli Broadway, a
kamo li Hollywood.
235
- Gospodo - rece Hawk. - Zaboravite svoje dosadasnje ivote i sve uspjehe koje ste
postigli ili koje niste postigli. Od sada ete time tko ste i sto ste podii na noge cijeli svijet.
460
To e ovi ljudi vidjeti, kako im preplavljuje blagajne. Vi niste samo profesionalni glumci, vi
ste vojnici, komandosi koji u razlicitim oblicjima rade na svojim zadaama.
- Pa k vragu - rece Dustin, slijeui ramenima - svatko tko ispod pojasa ima napredne
glumacke tehnike mogao bi to postii...
- Nemoj to nikad spominjati! - vikne MacKenzie.
- Oprostite, generale, ali mislim da je to istina.
- Onda to cuvaj kao tajnu, sinko! - rece Hawk. - Mi se tu sada bavimo jakom zamisli. Neka
ostane jaka, a ne slaba.
- Sto to znaci? - upita Sly.
- Ne idi u detalje; njihova sposobnost koncentracije nije tome dorasla. - MacKenzie pride
stolu i podigne spajalicom spojene stranice ploda knjievnog rada svoje tree ene, a zatim
se okrene prema jedinici. - Ovo je ono sto se zove nacrt ili razrada ili nekako jednako
glupo, a imamo samo jedan primjerak, tako da sigurnost ostane najvea mogua. Ovo je
zgusnuti saetak vasih djelatnosti u proteklih pet godina, i mogu vam rei da je to atomska
bomba. Kako koji od tih lesinara dode, dat u mu u ruke taj jedini primjerak i rei mu da
ima petnaest minuta da ga procita i pita sto ga god bude zanimalo, s tim da su odgovori
tajna u interesu nacionalne sigurnosti. Hou da vi sjedite u onim stolcima tamo koje sam
rasporedio u polukrug i da zadrite taj kolektivni... kako se ve zove.
- Kolektivni dojam tihe snage s dodatkom inteligencije i prodornosti? - predloi profesor
Telly.
- Da, to. A moda ne bi bilo lose da se poneki od vas potapsaju po tim vasim
cetrdesetpeticama kad ja kaem "nacionalna sigurnost".
- Ti, Sly, pa onda ti, Marlone - odredi Duke.
- Jasno.
- Jasno.
- A sada nezgodna stvar - brzo nastavi Hawk. - Za pocetak ete tim budalama odgovarati
svojim normalnim, obicnim glasovima, a kad vam kimnem, prijei ete na uloge ljudi-
glumaca koje ste oponasali preda mnom i pred pukovnikom Cyrusom. .,, ..... ,;.
,.;...
461
I* li
- Znamo mi jos mnogo njih - rece Dustin.
- Ono e biti dovoljno - odgovori Hawkins. - Bilo je prokleto uvjerljivo.
- U cemu je stvar - upita skepticni Marlon.
- Mislio sam da ete odmah shvatiti. Dokazujemo da ste doista talentirani profesionalci i da
ste ucinili to sto ste ucinili zato sto ste glumci.
- Poklonici, to nam ne moe stetiti - rece Duke, vraajui se u svoj histrionski lik. - Pa k
vragu, malo je tih glavonja u vrhu struke koji su nas ikada slusali.
- Imajte povjerenja, momci. Imate sve sto treba! - Telefon opet zazvoni. - Nahranite se
gospodo - nastavi Mac-Kenzie, poseui za telefonom, a Samoubilacka Sestorka pouri
prema stolovima s doruckom. - Da, tko zove?
- Dvanaesti sin dvadeset i tree ene seika od Tizi Ou-zoua - odgovori tihi glas s druge
strane. - Trideset tisua deva vase su ako nas razgovor urodi plodom; u protivnom bi sto
tisua zapadnih pasa moglo umrijeti bude li razgovor jalov.
- Samo ti bijesni. Javi se za sest sati ili si zakopaj jaja u pustinjski pijesak!
Sedam sati kasnije, brod Hawkov Juris zaplovio je uzburkanim vodama filmske industrije. U
njegovoj su se uzvitlanoj brazdi za opstanak na povrsini borili bivsi britanski grenadir
imenom Ogilvie, koji je grmio o nezahvalnim wogovima iz kolonija; neki Emanuel
Greenberg, cije je oblino plakanje i jecanje dirnulo sve osim MacKenziea Havvkinsa; jedan
premoreni sef Holly Rockova razvojnog odjela imenom Scrimshaw, koji je na kraju rekao da
236
bi se privremeno zadovoljio krevetom koji ne bi morao platiti; krestavi "Krstarica" Motoboto
koji je svima objasnio da zarobljenicki logori u "Horrywoodu" nisu potpuno iskljuceni; i, na
kraju, reei seik Mustafa Hafaivebeaka u sirokim haljinama, koji je stalno ponavljao gadne
usporedbe izmedu devina izmeta i americkog dolara. Sve u svemu, svi su se ti ljudi i
njihove korporacijske tvorevine duboko nadali da e biti izabrani kao proizvodna sila u
pozadini najspektakularnijeg filma suvremenoga doba i svi su, skamenjeni i bez rijeci pred
sestoricom izvanrednih glumaca-komandosa, bezrezervno pri-
462
stali da ti ljudi u filmu o svojim doivljajima utjelove sami sebe. Samo je Greenberg imao
prijedlog: "A decki, moda da dodamo malo puti? Znate, nekoliko curica, kako ne bi bilo
nikakvih sumnji, znate?" Samoubilacka Sestorka s odusevljenjem se sloi, osobito Marlon,
Sly i Dustin. "Tridesetsestkaratni geltl" prosape Manny, jos odusevljeniji.
Vadile su se posjetnice, ali Hav/kins je jasno rekao: nikakvih odluka nee biti do pocetka
iduega tjedna. Kad je i zadnji pro-sac otisao, a to je bio reei dvanaesti sin od
dvadesetitree ene seika od Tizi Ouzoua, MacKenzie se obratio svojoj elitnoj Delta jedinici i
izrekao svoju ocjenu. - Bili ste divni, bas svi. Hipnotizirali ste ih, izbacili iz njihovih lisicjih
jazbina... uspjeli ste!
- Pa, osim sto smo izveli prilicno dobru predstavu - rece erudit Telly - nisam bas siguran
sto smo im jos radili.
- Zar si izgubio svoju letacku jaknu, sinko? - prekine ga iznenadeni Hawkins. - Zar nisi cuo
sto su govorili? Znojili su im se dlanovi; oni toliko ele taj projekt da im sline cure!
- Pa - primijeti Dustin - culo se mnogo buke, vikanja i nagovaranja, osobito placa
gospodina Greenberga - on je bio posebno efektan, nesto kao grcki kor - ali nisam bas
shvatio sto je sve to znacilo.
- Nikoga nismo vidjeli kako izvlaci ugovor - rece Marlon.
- Mi i ne elimo ugovor. Jos ne.
- A kada e to, generale? - upita Sir Larry. - Znate, sve smo to ve doivjeli. Uvijek se
mnogo govorilo, ali malo je bilo papira. Papir znaci obvezu, moj gospodine, a ostalo je...
prica.
- Ako se dobro sjeam, gospodo, pregovore valja prepustiti pregovaracima. Mi smo
kreativna strana; mi radimo, a oni se cjenkaju.
- A tko pregovara za nas, ako nas itko stvarno eli, strance?
- Dobro si to rekao, Duke. Moda bi bilo dobro da obavim jedan telefonski poziv.
- Ja u ga platiti - rece Sly.
Ali telefon je zazvonio. Hawk pride stolu. - Da, tko je sudl
- Srce, nisam vise mogla cekati! Kako ide?
463
- O, zdravo Ginny, sve je proslo dobro, ali, kako su mi decki upravo objasnili, moda se
pojavio jedan problem.
- Manny>... Nisi ga valjda ubio, Mac?
... - Ma ne. U stvari, decke kao daje osvojio.
"" - Onim plakanjem, ha?
- Tako je.
- U tome je jako dobar, gad jedan... U cemu je onda problem?
- Kako ljudi kau, sjajno je sto smo se svidjeli tim lesina-rima ili su se bar oni pravili da im
se svidamo, ali kako da to dobijemo crno na bijelom?
- Sve je spremno za to, Mac. Agencija William Morris obavlja sve, i to sam vrh, sami
Robbins i Martin.
- Robbins i Martin? Zvuci kao sminkerska trgovina muskom odjeom.
- Oni jesu sminka, i bilo bi dobro da smo svi pametni kao oni. Nisu samo pametni, nego
govore normalnim jezikom koji se moe razumjeti, a ne onim holivudskim govnogovorom.
Tako svakoga zbune i odnesu lovu. Bacit e se na posao cim im javim.
- Neka bude pocetkom idueg tjedna, moe, Ginny?
237
- Moe. Gdje te mogu nai, i tko se jos, uz Mannvja, pojavio?
- Evo, tu su njihove posjetnice. - Hawk uzme posjetnice i procita ih svojoj bivsoj eni.
- Nije li se javljao i neki ludacki studio iz Georgije ili Floride? Naravno, nijedna postena
kua s juga ne bi s njima imala nikakva posla, ali imaju nekoliko katedrala punih novca i
mogu posluiti za dizanje cijene.
- Imam dojam da bi im se moglo dogoditi da u Washin-gtonu noas nalete na nesto
problema. * ,
- Sto?
- Pusti to, Ginny.
- Poznajem taj ton. Pustila sam. A ti? Gdje es ti biti?
- Zovi nekoga Johnnvja Calfnosea u rezervat Wopota-mija kod Omahe, on e znati gdje
sam. Evo ti njegov izravni broj. - Hawkins ga izdiktira. - Zapisala?
464
- Naravno, samo sto ti je to Calfnose i sto ti je to Wopo-tami?
- On je najureni clan toga potlacenog naroda.
- Tvoje vjetrenjace, Mac? ,.;.-., M
- Radim sto mogu, mala.
- Kome to ovaj put, srce?
- Losim zastitnicima republike koji imaju vrlo lose navike.
- O, vasingtonski ustogljenci?
- I njihovi preci, Ginny, oni od prije vise od sto godina.
- Bas slatko... A kako si u to upleo i Sama?
- On je covjek visokih nacela... sada kad ima sedmero djece znatno je zreliji negoli je bio...
i zna razlikovati dobro od zla.
- To i hou rei! Kako si ga vratio? Taj divni momak misli da si ti svih cetrdeset Ali Babinih
hajduka na jednom paru nogu.
- Pa, kaem ti, promijenio se, omeksao godinama. To vjerojatno ide s njegovim
izmucenim izgledom i artritisom koji kao da ga pogrbljuje... Valjda bi devetero djece to
ucinilo na svakome.
- Devetero? Nisi li rekao sedam?
- Pomijesao sam, ali to se i njemu dogada. Ali rekao bih da je postao tolerantniji.
- Hvala Bogu da je preivio ono s Annie. Sve smo se brinule za njega... Cekaj... Sedmero
djece... deveterol Sto je bilo njegovoj eni, zar ih je nosila po dvoje, troje odjednom?
- Pa, nismo bas... - Na sreu MacKenziea Hawkinsa zaculo se nekoliko prekida i uzbudeni
glas telefonistice.
- Apartman 12A, imate hitan poziv! Molim vas, prekinite sadasnji razgovor da vas mogu
povezati.
- Zdravo, Ginny, curo moja, jos emo se cuti. - Mac-Kenzie tresne slusalicom i zadri je.
Telefon zazvoni tri sekunde kasnije. - Apartman 121 A, tko je?
- Redvnng, ti predpotopno cudoviste - zareala je Jen-nifer iz Swampscotta. - Sam je sino
cuo Brokemichaelovu vrpcu i to je bilo sve sto su Cyrus, Roman, i nasa dva Desija mogli
uciniti da ga zadre. Napokon je Cyrus uspio u njega uliti prakticno cijelu bocu viskija...
465
i>
- Kad se oporavi urazumit e se - prekine ju Hawk. - Obicno tako zavrsi.
- Lijepo je sto to kaes, ali nikad neemo doznati je li tako bilo.
- Kako to mislis?
- Nestao je\
- To je nemogue! Uz moje pobocnike, i Romana Z. i pukovnika?
- On ti je podli gad, Gromoguzni. Vrata njegove sobe bila su zatvorena i mislili smo da jos
uvijek spava, ali prije pet minuta Roman Z. je obilazio plau i vidio kako se neki gliser
pribliava obali, bio je oko cetvrt milje daleko i iz pjescanih zapuha istrcao je jedan covjek,
zatrcao se u vodu i popeo na camac.
238
- Sami
- Dalekozor ne lae, a i vid Romana Z. mora biti vraski ostar ili bi njegov policijski dosje
bio znatno dulji nego sto jest.
i - Prokletnik, opet on! Opet Svicarska!
- Mislis kad te Sam pokusao zaustaviti...
- I gotovo mu je to uspjelo - upadne MacKenzie, groznicavo pipajui slobodnom rukom
po depovima, traei svoju tjesiteljicu, izmrcvarenu cigaru. - Sigurno je nekome
telefonirao.
- Ocito, ali kome?
- Kako da ja to znam? Godinama ga nisam vidio... i sto moe uciniti?
- Sino je stalno vikao o manipulatorima na visokim poloajima, da korumpirani rasprodaju
zemlju i kako to treba objaviti i kako e ih on to raskrinkati...
- Da, on se time jako bavi, i vjeruje u to.
- A ti ne vjerujes? Cini mi se da sam vas cula kako izgovarate bas te rijeci u Ritz-Carltonu,
gospodine generale.
- Da, i ja to vjerujem, ali za djelovanje na takvim nacelima postoji pravo vrijeme i mjesto,
a to nije ovo\... Ali sto on zapravo moel Histericni pravnik s krvavim ocima u mokroj odjei
juri u novinsku kuu, s pricom poput ove? Nema nacina da oni to provjere, pa bi dakle
pozvali kombi iz ludnice.
- Mislim da sam nesto zaboravila - rece Jennifer. \
466
I
- Sto?
- On ima Brokemichaelovu vrpcu.
- Shermana ti u Atlanti, salis se, crvenokona gospodo!
- Cijelim svojim crvenokonim srcem eljela bih da je lako. Nigdje ne moemo nai vrpcu.
- Tako mi pistolja Georgea Pattona! Mogao bi minirati cijeli pothvat. Moramo ga sprijeciti.
- Kako?
- Zovite sve bostonske novine, radio i televizijske stanice, i recite im da je iz najvee
psihijatrijske ustanove u Massa-chuscttsu pobjegao ludak.
- To bas ne bi pomoglo kad cuju vrpcu. Najprije e napraviti kopije, zatim e napraviti
uzorak glasa i usporediti ga glasom tvog prijatelja generala Brokemichaela s televizije ili s
telefona.
- Nazvat u Brokemichaela i rei mu neka se kloni telefona!
- Telefona?... - zamisljeno rece Jennifer. - Tako je. Sve telefonske kompanije imaju
kompjutorizirane ispise svih poziva zvanih s telefona; to je standardni postupak radi podno-
Senja racuna. Sigurno e gospodin Pinkus moi dobiti hitni policijski nalog.
- Za sto?
- Broj koji je Sam nazvao s Bimbaumova telefona ovdje! Osim kad si nas ti jutros nazvao,
nitko nije telefonirao s njega.
- Netko jest, a taj se zove Devereaux.
Zahvaljujui primjernim odnosima Aarona Pinkusa s vlastima, Jennilcrin je prijedlog bio
plodan.
-* Ovdje porucnik Caffertv iz bostonske policije. Imamo informaciju koju ste traili.
- Najljepsa vam hvala, porucnice Caffertv. Da nije bilo iako hitno, ne bih navaljivao na
vasu slubu i ljubaznost.
- Ma, nema problema, gospodine. Znate, na godisnjoj veceri nase policijske uprave svake
je godine na stolu "Pinkuso-vii konzervirana govedina sa
zeljem"? , ,,.. , ......
467
- To je neznatan doprinos u usporedbi sa slubom koju vi pruate nasem vrlom gradu.
239
- Kad sto treba, samo vi zovite... Evo sto smo dobili od telefonske kompanije. U posljednjih
dvanaest sati s broja u Swampscottu bila su samo cetiri poziva, od kojih je posljednji bio
prije sest minuta u New York...
- Da, porucnice, za taj znamo. Ostala tri, molim vas.
- Dva su bila u vasu kuu, gospodine Pinkus. Prvi u sest i trideset tri sino i jutros...
- Javljao sam se Shirlev, mojoj eni. Na to sam zaboravio.
- Upoznali smo gospodu, gospodine i ona je prava dama. Tako visoka i elegantna.
- Visoka? Ne bas, to je njezina frizura. Ali pustimo to, sto je s cetvrtim pozivom.
- Taj je bio upuen na broj koji nije u imeniku, jutros u sedam sati i dvanaest minuta u
stan Georgea Fraziera...
- Frazier? - nesvijesno ga prekine Aaron. - Cudno...!
- On je mnogo toga, dopustite, gospodine Pinkus, i strasan kraljevski gnjave, ne
zamjerite mi na jeziku.
- Siguran sam da njegov djed zaposljava jos gore, porucnice Caffertv.
- O, cuo sam ja njega, gospodine odvjetnice! Kad god tog momka dovucemo iza brave
starac nas zamoli da ga zadrimo jos nekoliko dana.
- Velika vam hvala, porucnice, jako ste mi pomogli.
- Nema na cemu, samo se vi javite, gospodine.
Aaron spusti slusalicu i zbunjeno pogleda Jennifer. - Sada bar znamo kako je Sam nasao
vrpcu; zvao je sa Sidneyeva telefona u radnoj sobi. Tamo smo je sino slusali.
- Ali nije vas to sokiralo, zar ne, nego netko imenom Frazier, zar ne?
- Tako je. On je jedan od najsarmantnijih, mogao bih cak rei najdraih, ljudi s kojima
biste se mogli sresti. Divan covjek ciji su roditelji poginuli prije nekoliko godina u
zrakoplovnoj nesrei, kada je pijani stari Frazier pokusao sletjeti svojim hidroavionom na
cestu u Monte Carlu. Geoffrey je bio Samov kolega u Andoveru.
......
468
- Onda ga je zato nazvao.
- Sumnjam. Sam ne mrzi ljude, nema toga u njemu, cak ne mrzi ni MacKenziea Hawkinsa,
kao sto ste vidjeli. Ali on je ogorcen, jako ogorcen.
- Ogorcen... Kako? I zasto taj Frazier?
- Jer je Geoffrev zlorabio i tratio njegove povlastice. On je alkoholicar, ciji je jedini cilj u
ivotu lov na zadovoljstva i izbjegavanje boli... I Samu ni na koji nacin ne moe posluiti.
- Posluio mu je danas, prije desetak minuta na plai.
- General je u pravu, moramo ga zaustaviti! - rece Aaron naglo i opet se okrene telefonu.
- Kako?
- Kad bismo znali kamo je otisao camcem, imali bismo odakle krenuti.
- Mogao bi biti bilo gdje.
- Ne bas - rece Aaron. - Stvari su se na ovoj obali pomalo promijenile; Obalna straa i
Snani odredi stalno su budni, ne samo zbog bezobzirnih gliserasa, nego i zbog onih koji
donose zabranjene tvari s brodova koji plove tamo dalje. Od svih kojim imaju kue na obali
trae da prijave sve sumnjive djelatnosti koje vide na moru pred svojim kuama.
- Moda je tko ve zvao - upadne Jennifer. - Taj je Ciimac dosao na plau.
- Da, ali Sam se popeo na camac, a nitko se nije iskrcao.
- Znaci da imamo onaj "zasto da se mijesam" sindrom.
- Tako je.
- Zasto ipak ne bismo nazvali Obalnu strau?
- Odmah bih nazvao kad bih znao kakav je to bio camac, bar velicinu ili duinu ili boju ili u
kojoj je marini na vezu. - Pinkus dohvati telefon i, nazivajui brojeve, doda: - Ali sada sam
se sjetio, ipak znam nesto drugo, nekoga drugog.
Jedan od skrivenijih bisera Bostona odvojeni je komadi zemlje na vrhu Beacon Hilla, zvan
Louisburg Square. To je skupina otmjenih gradskih kua gradenih cetrdesetih godina
devetnaestoga stoljea, s malim, lijepo odravanim parkom na cijem sje-
240
469
vernom dijelu straari Kolumbov kip, a na junom spomenik Aristidu Pravednom. Naravno,
taj dio nije fizicki odvojen: mora se donositi posta i odnositi smee, dnevna posluga mora
tamo dolaziti kako zna i umije, tako da ne ostavlja svoja zapustena vozila medu Rolls-
Royceima, Porscheima i ostalim lijepim americkim stvarima koje se svide novim
vlastelinima s Loui-sburga. Ti su vlastelini, medutim, demografski poludemokrati i stranacki
vjerojatno ne-demokrati, jer tu je star novac, star, iz prve generacije, i novozaradeni
novac. Tu su nasljednici, burzovni brokeri, pravnici, nekoliko glavnih direktora i lijecnici,
osobito jedan doktor koji je takoder i znani americki romanopisac kojega bi lijecnicki ceh
rado stavio u stanje kome, ali on je predobar u oba zanimanja.
Medutim, bez obzira na demografiju, u ovom je trenutku zazvonio samo jedan telefon i to u
ukusno uredenoj obiteljskoj kui najstarijeg starog novca u Bostonu, tocnije u stanu R. Co-
oksona Fraziera. U trenutku kad je telefon zazvonio, ivahni stari gospodin u crvenim,
znojem natopljenim sportskim hlaci-cama, upravo je zakucao loptu u kos maloga igralista
koje je izgradio na gornjem katu svoga doma. Tenisice su mu zaskripa -le na tvrdom
drvenom podu kad se okrenuo na prodorni upad. Kratka neodlucnost zavrsila se na tree
zvono, kada se sjetio da je njegov domar na trnici. Brisui obrvu pod sijedom kosom,
prisao je zidnom telefonu i uzeo slusalicu. - Da? - rece on, hvatajui dah.
- Gospodine Frazier?
- Taj sam.
- Ovdje Aaron Pinkus. Susreli smo se nekoliko puta, zadnji put na dobrotvornom plesu u
Foggovu muzeju, ako se ne varam.
- Tako je, Aarone, i zasto to "gospodine Frazier"? Ti si gotovo jednako star kao ja i mislim
da smo se sloili da ne bi tako izgledao kad bi malo vise vjebao.
- Istina, prava istina, Cooksone. Ali kao da nikad dosta vremena.
- Za tebe ga i nee biti, iako se cini da es biti najbogatiji covjek na groblju.
470
- Davno sam odustao od takvih ambicija.
- Znam i samo te bockam, jer se sada znojim kao svinja, sto je losa metafora, jer cujem
da se svinje ne znoje... Sto mogu uciniti za tebe, stari moj?
- Bojim se da se to tice tvoga unuka...
- Ti se bojis! - prekine ga Frazier. - Ja sam uasnut! I sto sad? - Pinkus mu pocne pricati,
ali ve za osam sekundi, kada je spomenuo gliser, starac ga prekine trijumfalno vicui. -
To! Imam ga! , ,
- Molim, Cooksone? , i
- Mogu ga skloniti s ulice. -,xs-
- Sto...?
- Zakonski mu je zabranjeno voziti taj camac... i auto i motocikl i motorne sanjke.
Proglasen je prijetnjom na kopnu, moru i snijegu!
- I strpao bi ga u zatvor?
- Zatvof! Do vraga, ne. Samo na neko od onih mjesta koja tog momka mogu popraviti!
Moji su to odvjetnici odavno uredili. Bude li uhvaen u ikakvom prekrsaju, a nema ranjenih
ili zahtjeva treih osoba, sud mi dopusta da sam poduzmem popravne mjere.
- Mislis ga spremiti u sanatorij?
- Bilo bi mi drae da se posluis nekim drugim izrazom, kao "rehabilitacijski centar" ili kako
se god to zvalo.
- Kad je tako, mora biti da te stvarno jako ljutio.
- Naravno da je, ali ne onako kako mislis. Znam tog momka i jako ga volim... Boe, pa on
je zadnji muski Frazier!
- To mi je lako shvatiti, Cooksone.
- Bojim se da ne shvaas. Znas, kakav god bio, mi smo ga takvim ucinili, nasa obitelj, kao
sto sam i sam ucinio sa svojim vlastitim sinom, a to je jos gore, jer ja sam iv i bio sam s
241
njim. Ali, kako sam rekao, ja ga poznajem i znam da ispod te blesave vanjstine sa sarmom
postoji mozak, Aarone! Iza tog neodgovornog momka stoji jedan drugi covjek. Osjeam to,
i doista to vjerujem.
- On je vrlo drag i neu ti proturjeciti. , ...
- Ali mi ni ne vjerujes, zar ne?
471
I! 9.
- Cooksone, ne poznajem ga tako dobro.
- Novinari i oni s televizije ocito misle da ga dobro poznaju. Kad god se spotakne, nove
etikete: "Potomak bogataske obitelji opet zatvoren zbog pijanstva" i "Bostonski plejboj,
sramota grada", i tako dalje i tako dalje i tako dalje.
- Cini se da se to i dogadalo...
- Naravno da se dogadalo! Zato je tvoja vijest najbolja vijest koju si mi mogao donijeti.
Sada mogu uzeti na red tog punoljetnog delinkventa!
- Kako? Njegov je camac na moru i ne znamo kamo je krenuo.
- Rekao si da je dosao na plau u Swampscottu prije dvadesetak minuta...
- Ili malo manje.
- Da bi se vratio u marinu trebat e mu bar jos cetrdeset do cetrdeset i pet minuta...
- A ako nije krenuo prema marini? Moda je otisao na drugu stranu?
- Jedini gat s gorivom sjeverno od Swampscotta gdje primaju prolazne korisnike je u
Glouchesteru, a ti cigaretni camci piju gorivo kao sest Arapa sa slamcicama u jednoj salici
caja. Glouchester je oko pola sata daleko.
- Kako to znas?
- Bio sam zapovjednik Bostonskog odreda pet uzastopnih mandata; naravno da to znam.
Gubimo vrijeme, Aarone! Moram nazvati odred i nase prijatelje u Obalnoj strai. Nai e oni
njega..
- Samo malo, Cooksone. S njim je jedan moj namjestenik imenom Devereaux, Samuel
Devereaux i nuno je da ga vlasti zadre za mene.
- Ucinio je nesto lose, ha?
- Ne nije lose, samo nepromisljeno. Ali jako je vano da ga zadre. Objasnit u to poslije.
- Devereaux? Je li u rodu s Lansingom Devereauxom?
- Sin mu je.
- Lansing je dobar covjek. Prerano umro za covjeka svojih sposobnosti. U stvari, uveo me
u nekoliko unosnih investicija.
472
- Reci, Cooksone, otkad je umro, jesi li se vidao s njegovom udovicom?
- Zar sam to mogao izbjei? On je bio mozak, ja sam imao samo nesto sitnoga novca.
Prenio sam svoje profite na njezine racune. Tko bi mogao postupiti drukcije?
- Ocito, neki su mogli...
- Prokleti lopovski krvopije... Aarone, moram se skinuti s telefona i obaviti nekoliko poziva,
ali sad kad smo ve pricali, podimo jedne veceri na veceru.
- S velikim zadovoljstvom.
- S tvojom draesnom enom Shelly... Tako visoka i skladna ena.
- Zove se Shirlev i zapravo nije visoka, to je njen... nije vano.
473
28
<< :r:
i,"
-;
"i, .4
Nebo je naglo posivjelo i tamni su oblaci nabujali koliko i divlji ocean pod njima. Pred
obalom Massachusettsa Sam Devereaux drao se na gliseru za sipke od nerhdajueg celika
i pitao se sto ga je navelo da nazove Geoffa Fraziera, covjeka koji mu je bio mrzak...
242
Odnosno, moda je "mrzak" prejaka rijec. Nitko tko je znao "ludoga Fraziea", kako su ga
ponekad od milja zvali, nije ga mogao mrziti, jer je "udareni kadet", kako se cesto o njemu
govorilo, imao srce veliko kao sto mu je bio velik nasljednicki mjesecni deparac, koji bi
rado dao bilo kome za koga bi vidio da se nasao u nezgodnoj situaciji. Ono sto je u tom
trenutku uznemiravalo Sama bili su Frazievi ludacki manevri koji su namjerno zabijali uski,
vitki camac s dva motora u cudovisne valove.
- Moram tako, stari moj! - vikao je nacereni skipper s nakrivljenom kapetanskom kapom.
Ovakve se sprave znaju prevrnuti ako ih ne usmjeris pramcem kroz valove.
- Hoes rei da bismo mogli potonuti!
- Zapravo ne znam; nikad mi se to nije dogodilo! - Divovski pljusak preplavio je pramac
camca i smocio obojicu. - Nije li prokleto uzbudljivo, stari?
- Geoff, jesi li ti trijezan"!
- Moda malo i jesam, ali ne smeta! - vikao je Frazier. - Od soka mi je uvijek bolje u ovim
provalama vode! To ti daje da proviris iznad prirodnog ruba, razumijes me... Cujes li me,
Dewy?
- Naalost da, Frazie.
- Ne brini. Ti mali pljuskovi brzo dodu, ali ponekad jednako tako brzo i odu.
- Koliko jos?
475
- Jos sat ili tako nekako - vikao je sretno nasmijeseni Frazier. - Jedini nas problem bit e
nai neki bazenci dok to ne prode.
- Bazenci?
- Ne mogu promijeniti smjer dok ne nademo neki zgodni kutak.
- Govori razumljivo.
- Govorim, stari. Zaton koji umiruje vjetar i valove, a takvih je prokleto malo na ovoj obali.
- Pridi plai.
- Mnogo je stijena i hridi, Dewy, a ovakvim igrackama nije lako upravljati za nevere.
- Kakve nevjere?
- Pusti to...
- K vragu, skreni prema plai! Pred nama je lijep potez na kojem ne vidim nijednu stijenu,
a ja imam vanoga posla.
- Pa nisu samo stijene i pliine jedine zapreke, stari moj, - vikao je Frazier. - Ovakvi camci
nisu dobrodosli kad se nasukavaju na privatne plae, a ako pogledas malo bolje vidjet es
da su svuda same kue na pijesku!
- Ucinio si to prije pola sata u Swampscottu!
- Tamo ljudi poput mene plaaju za obalu kojom se nikad ne slue samo zato da nas ne bi
culi i da im ne bismo zagadivali vodu. Takoder, svi znaju gdje je kua Birnbaumovih, a tko
god cita drustvene kronike znat e da su oni sada na nadmetanjima za nekretnine u
Londonu. Riskirao sam, Dewy, ali ne ovdje, ne s ovim naletima vjetra i ne s mojim pec-pec
iz proslosti.
- Pec-pec?
- Mali prometni prekrsaj, moglo bi se to tako nazvati, stari moj. Nista strasno, ali u svakoj
kosari ima i trulih jabuka, znas to.
- Kakve kosare? Kakve jabuke? - urlao je Sam, a ostri valovi s obiju strana zapljusnu ga i
promoce do koe.
- Djedove glupe Motorizirane patrole... biri, a oni me mrze, jer je moj camac bri od
njihovih.
- O cemu ti to pricas, Frazie? - Strasan skok i za njim pad u val istrgnuo je Devereauxu
sipku iz ruku; pao je na palu-
- 476
bu, hvatajui se za rucku nekog ormaria. Povukao ju je i glava mu je upala unutra. -
Upomo! - viknuo je. - Zapeo sam u nesto!
243
- Ne cujem te Dewy, ali ne brini! Vidim oznake Glou-chestera pred nama. To se zove
"povratak desno u crvenom".
- Crveno... mfffl
- Moras govoriti jasnije, Dewy! Ne cujem te od tog vjetra, ali bit u ti zahvalan ako mi
otvoris bocu Dom Perrija. Sanduk s ledom je u stranjem ormariu, tako je, stari!... Samo
je zavitlaj preko palube, onako kako smo to radili s curama iz Ho-lyoke, sjeas se? U
centrifugalnom zamahu gubi se samo pola tekuine. To ti je Fizika jedan-dva u dragom
starom Andoveru! Najvanija stvar koju sam ikada naucio!
- Mufft... ooo... joj! - cvilio je Sam, izvlacei glavu iz palubnog spremista, gdje mu se oko
glave ovio smotak konopca. - Trais bocu vina usred orkana! Ti si zreo za ludnicu, Frazie,
potpuno poblesavio.
- Hajde, hajde, stari, ovo je samo malo tei neverin, nista vise. - Nacereni kapetan,
kojemu se kapa sada nakrivila preko uha, okrenuo se i vidio svog putnika s konopcem oko
glave. - Hajde, hajde, stari, je li ti to kruna od trnja? - urlao je, smijui se.
- Ne dam ti bocu sampanjca i zahtijevam da me iskrcas na obalu ili u ti osobno zapecatiti
karijeru zbog nesposobnosti za plovidbu nemirnim otvorenim morem.
- Dvije stotine metara od obale?
- Znas ti sto ja mislim! - Dok se Devereaux pridizao, jos se jedan golemi val prevali preko
njegovih ramena i baci ga natrag na palubu. - Frazier! - vikao je hvatajui se opet za sipku
na ogradi. - Zar ti je svejedno za sve osim tebe?
- To je samo po sebi... ili meni... veliko podrucje, dragi kolega, ali, naravno, nije mi
svejedno. Stalo mi je do starih prijatelja koji me jos zovu prijateljem. Stalo mi je do tebe,
jer si me nazvao kad si bio u neprilici.
- Ne mogu to porei - rece Devereaux, odlucivsi otvoriti sanduci s ledom, iznenada
pomislivsi da bi Frazieu napokon mogao zatrebati taj korak "preko prirodnog ruba".
477
- Oho-ho - rikne kapetan spasilacke misije iz Swamp-scotta. - Dewy, imamo problem.
- sto?
- Cini se da nas je vidio jedan od onih zbira iz djedovog glupog Snanog odreda.
- Sto?
- Za repom nam je kuter Obalne strae, stari moj! Okre-ni se i pogledaj.!
- Sranjel - prosape Sam u sebi, vidjevsi ostri pramcani luk bijeloga patrolnog camca
Obalne strae s crvenim prugama koje su skakale na valovima nekoliko stotina metara iza
njih. A zatim se kroz nepredvidljive provale vjetra zacuje zvuk sirene. - Pokusavaju nas
zaustaviti? - viknuo je.
- Pa, recimo da to nije u znak pozdrava i ljubaznosti.
- Ali ne smiju me zaustaviti! - zavice Devereaux, otvorivsi bocu i valjajui je preko palube.
- Moram doi do policije, FBI-a, The Boston Globea... bilo koga! Moram prokazati jednoga
od najmonijih ljudi u Washingtonu koji je ucinio nesto strasno. Moram to uciniti! Ako
Obalna straa ili bilo tko od organa vlade nade moje dokaze, sprijecit e me!
- Zvuci ozbiljno, kolega! - podiui bocu vikao je Fra-zier ciji se glas podigao iznad vjetra i
kroz zavjesu od vodenih kapljica. - Ali moram te nesto pitati! Ne nosis li ti, kolega, kakve
pilulice ili paketie praha ili ista slicnog?
- Ne, za Boga miloga.
- Dewy, molim te, shvati, moram u to biti potpuno siguran.
- Vjeruj mi, Frazie - vristao je Sam kroz gromovitu buku nevremena. - Rijec je o covjeku
koji moe oblikovati politiku ove drave i koga, uz predsjednika, smatraju najmonijim
covjekom nase vlade! On je laljivac i varalica i unajmljuje ubojice! Sve to imam u depu!
- Neciju ispovijed?
- Ne, nego vrpcu koja potvrduje cijelu urotu. ----" - Pa, to je onda stvarno teska stvar,
zar ne?
- Pusti me na obalu, Frazie.
- Onda ti, kolega, preporucujem da se dobro dris. "-"""
244
478
Sljedeih je, histericni Devereaux nikad nee doznati koliko, minuta proslo kao propadanje,
trzanje i glavinjanje u sve krugove Danteova pakla. Ludi Frazie naglo je postao manijacni
kapetan Ahab, ali je, umjesto da pokusava ubiti veliku zvijer, cinio sve sto je bilo u Bojoj i
vrajoj moi da umakne njezinim raljama. Poput sotonskoga kapetana iz drugog svijeta,
na-cereni je Geoffrev Frazier, povremeno podiui k usnama bocu Dom Perignona, sibao je i
mamuzao stroj pod sobom ne bi li ga natjerao da poslusa njegove zahtjeve, okretao je
kormilo na-prijed-natrag, majstorski se zabijajui ili izbjegavajui divlje valove oko sebe.
Manje spretan patrolni camac iza njih ocito je vodio bijesni casnik Obalne strae. Zavijanju
sirene pridruile su se bijesne zapovijedne rijeci izvikane kroz zvucnik. - Smanjite pogon i
skrenite prema oznaci sedam na sjeverozapad! Ponavljam, ludace, sedam i bez gasa!
- Bolje nismo mogli traiti - vikne kapetan Ludi Frazie svom zgromljenom putniku. - Dobar
je on!
- Sto kaes? - urlao je Sam. - Popet e se k nama sa sabljama i pistoljima i zarobit e nas!
- Mene e nesumnjivo zarobiti, stari drue, a tebe nee ako poslusas sto ti kaem. - Frazier
nije smanjio gas na svoja dva motora, ali se okrenuo nasuprot valovima i vjetru dok nije
uhvatio otprilike sjeverozapadni smjer. - A sad me slusaj, Dewy! Ve neko vrijeme nisam
bio ovdje, ali ono "oznaka sedam" podsjetilo me. To je oko sto pedeset metara lijevo od
prilicno velike hrpe stijenja koja se probija iz vode, malog kopna koje presijeca vjetar...
jedrilicari se obicno ale da je to sto metara mrtvoga zraka.
- Kakve stijene, kakav mrtav zrakl... Krista mu, Frazie, ja se borim zadrati razum i za
svoju zemlju!
- Samo trenutak, stari moj! - vikne Devereauxov kapetan i spasitelj udarajui bocom Dom
Perignona po vjetrobranu. - Kolega, slomio si cep pa stalno zapinje u grlu boce! - Vrativsi
bocu na usne, dodao je: - Tako, sada je ve bolje! A sto si htio rei?
- Boe, pa ti si nemogui
479
- Nekako kao da sam to ve cuo... - Frazierove rijeci prekinuo je pljusak s desnog boka koji
ga je udario izravno u lice. - Prokleto... Slana voda nikako ne ide s ovim mjehuriima!
- Frazie...\
- O, da, slusaj me dobro, DewyL. Doi emo do te sedmice, a tamo u uz hridine smanjiti
gas... To e ti biti znak da se pripremis za iskrcavanje.
- Mislis kao "covjek u moru", gdje me oni mornaricki fasisti iza nas mogu pokupiti.
>: - Rekao sam pripremis, a ne da se iskrcas... " - Krista mu, nadi neki bolji
izraz!
- Kad usporim, podi desno, ali ostani skriven iza ograde, a ja u zatim naglo dodati gas i
napraviti veliki luk nalijevo, sto e te dovesti pedesetak metara od obale. Tada skaces
preko ograde... zid pjene e pokriti tvoj skok, a ja u se nastaviti veselo utrkivati s tim
vodenim komandosima.
- Frazie, zar es i to uciniti za mene?
- Pozvao si me u pomo, Dewy.
- Jesam, ali to je bilo samo zato sto sam znao da imas brz camac i... i nekako sam
pomislio...
- Da bi "Ludi Frazie", takav kakav jest, mogao biti prava stvar za to?
- Oprosti, Geoff. Doista ne znam sto rei.
- Ne trudi se, stari, bas je zabavno!
- To bi te moglo baciti u gadne nevolje, Geoff, a nisam to htio, vjeruj mi.
- Naravno da nisi. Ti si najnepodnosljivije iskren covjek kojega sam ikada upoznao! Dri se
sada, ulazimo.
Usli su u uzak kanal gdje je bila crvena bova s oznakom sedam, a vitki camac naglo uspori
u mirnijoj vodi. Patrola Obalne strae priblii im se na tridesetak metara.
245
- Slusaj ovamo i to dobro! - zacuje se iz zvucnika uzbudeni glas. - Prepoznajemo vas kao
Georgea Fraziera, a putnik je covjek imenom Samuel Devereaux. Obojica ste uhieni. Mi-
rujte dok se trojica mojih ljudi ne prebace k vama i preuzmu vas.
480
- Geoff! - vikne Sam Devereaux, spremno leei uz desnu ogradu. - Nisam mislio da e se
dogoditi nesto ovakvo...
- O, zavei, zavei, stari! Jos nekoliko sekundi... cim spuste camci... i ja u dati gas i
skrenuti prema plai. Dat u ti znak kad mi se ucini da smo se pribliili koliko moemo, a
tada ti klizis van. Jasno?
- Jasno, i nikad ti to neu zaboraviti! Ne samo to, nego u te na sudu braniti svim pravnim
snagama i znanjem tvrtke Aaron Pinkus Associates.
- To je jako lijepo, kolega... evo, Dewy, sada! - S tim rijecima brzi gliser pojuri naprijed s
tolikom snagom da mu se pramac propeo iz vode poput kljuna caplje koja polijee. Rika
motora zaglusila je sve zvukove, a gliser izjuri iz zaklonjenog podrucja i usmjeri se prema
valovima pokraj oznake sedam. Zatim, kako je rekao, Frazier ude u sirok, strm zaokret
nalijevo, izbacujui velik zid pjene i vode koji je potpuno pokrivao sve sto se dogadalo
ispred ili iza njega, pa i ljudski lik koji se spremno prevrnuo preko ograde u vodu.
A upravo je to tjeskobni, ali odlucni Sam Devereaux ucinio, pri cemu ga nisu bas ohrabrile
zadnje rijeci njegova kapetana koji je, masui mu, viknuo: - Sada stari, i znam da to
moes. Bio si u plivackoj reprezentaciji nase skole.
- Ne, Frazie! Igrao sam tenis! Nisu me primili u plivace.
- O, oprosti... Skaci!
Zapljusnut valovima, Sam je zadrao glavu napola pod vodom, dok je brod Obalne strae
klizao nalijevo, gonei njegova bivseg skolskog druga, a iz zvucnika mu se orilo: - Moes ti
bjeati, ali se ne moes sakriti, ti pijani kurvin sine! Sada te imamo... otpor pred
uhienjem, upravljanje plovilom pod utjecajem alkohola, bezobzirno ugroavanje ivota
tvog putnika koji je takoder uhien! Momce, zatvorit u te.
Iznenada, sto je plutajueg Devereauxa, koji se borio da uhvati zraka, jos jace zbunilo,
pojavi se, cinilo mu se, zvuk jos jaceg zvucnika... s Fraziejeva camca. Buku koju je taj sirio
najlakse bi bilo opisati kao strasno glasnu prdnjavu.
- ... koji je takoder uhien... covjek imenom Samuel De-vcreaivc i ti, obojica ste uhieni.
481
Uhien? On je uhien? Cuo je te rijeci dok je visio na ogradi, ali ih u onoj histeriji nije
zapazio. Uhieni S imenom! Boe, ja sam bjegunac! Ovi su traili njega; vjerojatno je ve
postojala potjernica. To je moralo znaciti da su Aaron i Jenny i Cyrus i Roman i Desiji
uhvaeni, uhvaeni i slomljeni, prisiljeni na priznanje! A Mac... njega e vjerojatno
pogubiti!... A Jenny, nova ljubav njegova ivota... i njoj e nesto uciniti, vjerojatno strasne
stvari. Ocajnici iz Washingtona ni pred cim ne bi odustali!
Ali nisu racunali na Samuela Lansinga Devereauxa, odvjetnika od formata, osvetnika
zlostavljanih i strah i trepet korumpiranih, gdje god bili! A on je ucio od majstora,
zabludjelog, pretpotopnog majstora, naravno... ali majstora] Majstora lai i krade i prevare,
svih tih stvari koje su ga ucinile vojnikom stoljeal Sam bi se posluio svakim podlim
sredstvom i svakom lopovskom prevarom koju je naucio od Hawka, samo da razglasi istinu
i oslobodi svoje drugove. I ne samo oslobodi drugove, nego i oslobodi svoju domovinu od
podlih manipulatora. I ne samo oslobodi drugove i spasi domovinu, nego i da uvede sjajnu
Sunrise Jennifer Redwing u svoj ivot! Ucinio bi to sve vrpcom koje je bila sigurno
pohranjena u hermeticki zatvorenoj plasticnoj vreici koju je nasao u Birnbaumovoj kuhinji
i koja je sada bila u njegovom najdubljem depu. Kasljui i gutajui morsku vodu,
Devereaux se svom snagom borio protiv vode i valova, plivajui prema obali. Morao je do
kraja iskoristiti inventivni dio svoga mozga i, kako je to Mac cesto objasnjavao, biti
spreman da u trenutku izmisli kakvu god pricu kojom e poduprijeti lane tvrdnje. Poput:
"O, kako je lijepo ponovno osjetiti tlo pod nogama! Camac mi se prevrnuo."
246
- Hej, gospodine! - povikala je tinejderka koja je istrcala iz kue i posla prema moru
docekati ga. - Kladim se da ste sretni sto ste ovdje, mislim na kopnu. Camac vam se
prevrnuo u neveri?
- Da... pa da, tako je. Tamo je prilicno grubo.
- Nije strasno ako imate pristojnu kobilicu. A ako ste na-puseni, samo krenete prema
oznaci sedam.
482
- Mlada damo, nemam vam ja naviku pusiti takve stvari.
- Sto?
- Jednostavno, ja se ne napusujem, kako vi to zovete.
- Pusenje? A, mislite na travu? Ni decki s kojima ja izlazim ne puse travu. Mislim na ono
sto se dimi, znate, motore i ulje koje nam zagaduje more.
- Da, naravno! Samo sam malo izgubljen od plivanja. - Sam nesigurno ustane i odmah
gurne ruku u dep svojih hlaca. Vrpca je bila unutra. - Zapravo mi se jako uri...
- Sigurno - prekine ga djevojka. - Zelite nazvati svoju marinu ili Obalnu strau ili
osiguranje. Posluite se nasim telefonom.
- Nisi li malo previse povjerljiva? - rece Devereaux, iz kojega progovori odvjetnik. - Ja sam
neznanac kojega je more naplavilo na vasu plau.
- A moj brat je hrvacki prvak Nove Engleske. Eno ga!
- O? - Sam pogleda prema kui. Niz stubiste je silazio zgodan, kratko osisani gorila s
neobicno dugackim misiavim rukama koje su mu dosezale do koljena, ako ne i dalje. -
Dobro izgleda.
- Naravno, sve su cure lude za njim, bar dok ne otkriju!
- Otkriju? - Devereauxa uhvati neugodan osjeaj da e se sada pred njim otkriti neka
strasno intimna obiteljska tajna. - Draga moja, neki su ljudi drukciji, ali, kau proroci, svi
smo mi Boja djeca. Budimo tolerantni.
- Zasto? On eli biti odvjetnikl Nije li to do kraja imbecilno?
- Do kraja - promuca Sam, dok se hrvacki prvak Nove Hngleske pribliavao. - Oprostite sto
smetam - rece Devere-aux. - Moja drobilica... kobilica... nije bila najpristojnija, pa sam se
prevrnuo.
- Vjerojatno ste se nagnuli u kosenju - ugodnim glasom rece mladi - a to vam je
vjerojatno prvi camac.
- Kako znate?
- Prilicno je ocito. Duge hlace, oksfordska kosulja, crne carape i smeda kona cipela...
ubijte me ako znam kako li vam je uope ostala na nozi.
483
Devereaux pogleda svoje noge. Doista, hrvac je bio u pravu, imao je samo jednu cipelu. -
Bilo je to glupo, trebao sam staviti tenisice.
- Palubne cipele, topsiderice - ispravi ga djevojka.
- Naravno, zaboravio sam. Da, to mi je prvi camac. r,,
- Jedrilica?
- Da, jedrilica, s dva jedra, jednim velikim i jednim malim naprijed.
- Joj - rece tinejderka. - Vidi se da mu je to prvi brod.
- Mala, budi tolerantna. Svatko mora proi prvi brod. Sjeas se kako sam morao plivati da
te kod trojke uhvatim u tvom prvom Cometu.
- Ti sljamu jedan, obeao si...
- Smiri se... Udite, gospodine. Moete se osusiti i telefonirati.
- Zapravo mi se strasno uri... U stvari, moram do vlasti zbog necega strasno hitnog, a za
to telefon nee pomoi. Moram se pojaviti osobno.
- Da niste drogeras! - ostro upita mladi. - Jasno je da niste mornar.
- Ne, nisam drogeras. Ja sam jednostavno covjek koji ima vrlo hitne informacije.
- Imate li osobne dokumente...
- Mora li to? Platit u vam da me odvedete tamo kamo moram doi.
247
- Svakako osobne dokumente. Ja sam brucos prava na Tuftsu i to je dio Pocetnih
postupaka jedan. Tko ste vi?
- Dobro, dobro! - Sam posegne u svoj natopljeni zakopcani stranji dep i uspije izvui
mokru, nabreklu lisnicu. Nije bilo vjerojatno da je potjernica za njim ve objavljena; prljavi
gadovi iz Washingtona bili bi preoprezni za takvo sto. - Evo moje vozacke dozvole - rece
on, izvlacei plasticnu karticu i doda je hrvacu.
- Devereaux! - vikne mladi. - Vi ste Samuel Devere-aux\
- Znaci, ve je objavljeno? - rece Sam, zadravajui dah u ocajnickom naporu da na
Hawkov nacin izmisli pricu.
484
- Onda vam moram objasniti drugu stranu te price i morate me saslusati.
- Ne znam sto je objavljeno, gospodine, ali saslusat u sto god kaete! Vi ste onaj koji je
postigao da oni pokvareni suci budu izbaceni. Vi ste legenda, nesto kao nova legenda, za
sve nas koji se pripremamo za pravnike. Hou rei, vi ste podigli optunice za zloporabu
protiv onih sudackih ljigavaca kao u citanci! I sve su se optube odrale.
- Pa, pomalo me pogodilo...
- Seko, cuvaj tvrdavu - prekine budui odvjetnik, sirom se smijesei. - Kad se mama i tata
vrate, reci im da vozim covjeka koji e jednoga dana biti u Vrhovnom sudu i da ga vozim
kamo god poeli.
- Vjerojatno bi FBI bio najprikladniji - predloi Sam brzo. - Znate li gdje im je lokalna
uprava?
- U Cape Annu. Cesto ih spominju u novinama... znate, drogeraski svercerski camci.
- Koliko nam treba do tamo?
- Najvise deset ili petnaest minuta.
- Idemo!
- Jeste li sigurni da se ne elite presvui u nesto suho? Moj otac je nekako mrsav kao vi.
- Nemamo za to vremena. Stvari o kojima se radi zahtijevaju munjevitu akciju, vjerujte.
- Oho, onda letimo. Jeep je pred kuom.
- Ludnica - rece djevojka.
- Hap-cihhh!
- Nazdravlje - rece Tadeusz Mikulski, posebni agent Federalnog istranog ureda, no njegov
ravnodusni glas i hladan izraz nisu potvrdivali izrecene najbolje elje. Promatrajui cudni lik
koji je sjedio pred njegovim stolom, covjeka cija je cipela bila ocito izloena teskim
sokovima, a voda iz mokre odjee pravila lokvice na podu, agent Mikulski sjetio se da mu je
do umirovljenja ostalo samo jos osam mjeseci, cetiri dana i sest sati, bez obzira na to sto
nije odbrojavao dane. - Dobro, gospodine Deverooox - nastavi on, gledajui na stolu pred
so-
485
bom razne vodom natopljene iskaznice iz strankine lisnice. - Idemo ispocetka.
- Ime mi je Devereaux - rece Sam.
- Cujte, gospodine Devereaux, ja govorim poljski, ruski, litvanski, ceski i, ne biste
povjerovali, finski, zbog estonskog utjecaja na jezik, ali francuski mi je uvijek bjeao.
Moda je to stvar prirodne averzije; proveo sam sa enom tjedan dana u Parizu i ona je za
to vrijeme potrosila vei dio moje godisnje plae... A sada, kada sam vam objasnio svoju
manu, moemo li dalje?
- Znaci, vi ne znate za moje ime?
- Sigurno mi je to mana, ali i ja se pitam jeste li vi ikad culi za Kazimira Treeg, poznatoga
i kao Karlo Veliki, kralja Poljske u cetrnaestom stoljeu.
- Jeste li vi ludi! - povice Sam. - On je bio jedan od najveih vladara-diplomata svoga
vremena! Sestra mu je bila na ugarskom prijestolju, a s njezinog je dvora stekao znanje
potrebno da ujedini Poljsku. Njegovi ugovori sa Slezijom i Pome-ranijom bili su uzor pravne
umjerenosti.
248
- Dobro, dobro. Onda sam moda i ja cuo za vase ime ili ga procitao u novinama, jeste li
sada zadovoljni?
- Nisam to traio, agente Mikulski. - Devereaux se nagne naprijed, a kroz njegovu se
kosulju probije mjehuri vode. - Govorim o potjernici - prosape on.
- Staroj televizijskoj seriji?
- Ne nego o potjernici za mnom!... Mogu pretpostaviti da su oni gadovi u VVashingtonu, jer
moji su suradnici ocito zarobljeni... moda i muceni da bi odali stvar o Fraziejevu camcu...
ali ima situacija u kojima podredeni moraju cuti pouku o onom "ja sam samo slusao
naredbe"!... Ne moete me zatvoriti, Mikulski, morate cuti sto vam govorim i preslusati
snimku koja e potvrditi sve sto kaem!
- Nista mi niste rekli. Sve sto ste dosad ucinili je da ste mi smocili pod i pitali je li mi ured
ozvucen.
- Zato sto je taj dio vlade u vladi utjelovljeno zlo! Oni... to... nee stati ni pred cime! Ukrali
su pola Nebraske!
- Nebraske?
486
- Prije vise od sto godina!
- Sto... ne salite se?
- Tragicno i sablanjivo, Mikulski! Mi o tome imamo dokaz i oni e uciniti sve sto mogu da
nas sprijece da sutra dodemo u Vrhovni sud i predstavimo se kao personae delectael
- A, to - rece agent FBI-a i pritisne dugme na svom telefonu. - Pripremite za psihijatrijski -
mirno rece.
- Ne! - vrisne Sam, izvlacei zatvorenu vreicu iz depa. - Cujte ovol - zatrai on.
Agent Mikulski uzme vreicu iz koje je curila voda, obilno natapajui njegov rokovnik, izvadi
kasetu i stavi je u svoj kazetofon. Pritisne polugicu. Zacuje se nagli proboj suma, a za njim
pljusne voda koja se razletjela po sobi i poprskala im lica, kad je tanka crna vrpca u
uredaju eksplodirala, kovitlajui se po sobi u razmrvljenim komadima. Sto god bilo na vrpci,
sada je nestalo.
- Nemogue! - vikne Devereaux. - Poklopio sam ute i plave crte i navukao ih do zelene na
toj vreici i zalijepio sam to! Te reklame su pravo sranje!
- Moda vam vid i nije tako dobar - rece Mikulski - ali moram se s vama sloiti, ni ja ne
mogu smrznuti kobasicu u tome.
- Sve je bilo ovdje! General, dravni tajnik, cijela urota!
- Da se ukrade Nebraska?
- Ne, to je bilo prije sto dvanaest godina. Federalni su agenti spalili banku gdje su se drali
ugovori s Wopotamijima.
- Nisam ja. U to su vrijeme moji preci jos uvijek grabljali gnoj tamo u Poznanu...
Woppa...sto?
- Drugi general, moj general, sve je to sloio iz zapisa u arhivima... od zapisa i nestalih
zapisa za koje je znao!
- Arhivi...?
- Ureda za indijanska pitanja, naravno.
- O, naravno.
- To je, znate, mogao, jer postojao je i drugi general s jednakim prezimenom kao general
kojega je vrbovao dravni tajnik. Otisao je u mirovinu jer su se imena pomijesala kada sam
ja podnio tubu glede droga protiv njegova rodaka...
487
- Kad ve govorimo o tome - prekine ga Mikulski - koje vi cigarete pusite?
- Pokusavam prestati... i vama bi to bilo bolje... Sve u svemu, bila je to velika pogreska, a
taj je drugi general dobio posao u Uredu za indijanska pitanja, a moj general, koji je njegov
prijatelj, uspio je upasti u zapecaene arhive i napisao je saetak temeljen na tim
dokumentima. Sve je to vrlo jednostavno.
249
- Apsolutno jednostavno - potvrdi Mikulski jednolicnim glasom, polako kimajui glavom,
uperivsi oci u Sama dok mu se ruka primicala interkomu.
- Razumijete li, pleme VVopotami moglo bi zapravo biti zakoniti vlasnik zemljista u i oko
Omahe.
- Naravno... Omahe.
- SAC, agente Mikulski! Zapovjednistvo strateskog zrakoplovstva! Prema zakonu,
uzurpirano zemljiste koje njegovi zakoniti vlasnici potrauju, i ti su osteeni vlasnici,
dobivaju pravo na sve gradevine koje su u meduvremenu nastale na uzurpiranom posjedu.
Jednostavno.
- Jednostavno, o doista jednostavno.
- A budui da su neki korumpirani ljudi u vladi odbili pregovore, namjeravaju eliminirati
cijeli problem eliminirajui tuitelje koji izlaze pred Vrhovni sud, koji je prihvatio saetak
slucaja Wopotami kao materijal za raspravu i mogao bi presuditi u njihovu korist.
- Mogao bi...?
- Sasvim mogue. Slabo vjerojatno, ali mogue. Prljavi gadovi u Washingtonu unajmili su
nekoga Goldfarba i rasporedili Prljavu Cetvorku i Samoubilacku Sestorku da nas zaustave.
- Nekog Goldfarba...? - promuca omamljeni Mikulski, cije su se velike, tune oci nakratko
sklapale. - Prljava Cetvorka i Samoubilacka... sto ono?
- Prljavu smo Cetvorku vratili u bazu u mrtvackim vreama.
- Ubili ste ih?
- Ne, Desi Arnaz Dva zacinio im je hranu tvarima koje izazivaju san, a na vreama su
izbusene rupe za disanje.
- Desi Arnaz Dv...? - Posebni agent Mikulski vise nije mogao nastaviti, bio je potpuno
shrvan.
- Sada vam je sigurno jasno, ili bi bar trebalo biti jasno da moramo djelovati brzo i
djelotvorno kako bismo prokazali dravnog tajnika i sve one oko njega koji e poricati
krsenje temeljnih prava plemena Wopotami.
Tisina.
Napokon: - Rei u vam nesto, gospodine Devereaux - rece covjek iz FBI-a tiho,
oslobadajui ono malo snage sto mu je ostalo. - Meni je jasno samo to da ste vi covjek s
problemima koje vam ja ne mogu pomoi rijesiti. Sada nam ostaju tri mogunosti. Prva,
mogu nazvati bolnicu u Glouchesteru i preporuciti psihijatrijski pregled; drugo, mogu
telefonirati svojim prijateljima u policiji i zamoliti ih da vas uzmu na cuvanje dok ne
prestane djelovanje onoga sto ste uzeli; ili, tree, mogu zaboraviti da ste usli u moj ured,
potpuno mokri i s jednom cipelom, da ste mi namocili pod, i mogu vas pustiti da odete,
nadajui se da e vas vasa masta odvesti do prijatelja koji e vara pomoi.
- Vi mi ne vjerujete] - vikne Sam.
- Odakle da pocnemo? S Desijem Arnazom Dva i nekim tko se zove Goldfarb? Ili s
mrtvackim vreama s rupama za zrak i tri generala koji u Pentagonu ne bi preivjeli ni dvije
minute, a da ih ne stave u ludacke kosulje?
- Sve sto sam vam rekao istinito jel
- Vjerujem da je vama istinito i elim vam sve najbolje. Ako hoete, pozvat u vam i taksi.
Imate u lisnici dovoljno novca da vas odveze do Rhode Islanda i drugog ureda FBI-a izvan
ove drave.
- Vi ste nemarni u slubi, agente Mikulski.
- I moja ena to kae kad je rijec o racunima. Sto da kaem? Ja sam propalica.
- Vi ste licemjerni birokrat koji se ne usudi usprotiviti onima koji bi ovoj zemlji pogazili
zakone i ustavna prava.
- Pa vi na svojoj strani imate Desija Arnaza, tog Goldfarba i dva generalska cudaka. Sto u
vam jos i ja?
- Vi ste sramotal
488
250
489
- Priznajem... A sada, ako ne elite oprati pod ili oprasiti moj stol, molim vas, gubite se
odavde, moe? Imam posla. Prvi razred gimnazije u Cape Annu priprema pohod na gradsku
vijenicu, zahtijevajui jednaka biracka prava.
- Zabavno, zabavno!
- Mislim da je prilicno zgodno.
- Ja ne mislim, i ne treba mi vasa pomo za prijevoz. Moj vozac je slucajno prvak Nove
Engleske u hrvanju!
- Ako prodajete ulaznice, kupujem jednu, samo da odete, - rece agent Mikulski, skupljajui
Samove stvari i dodajui mu ih.
- Neu vam to zaboraviti, Mikulski - ponovi Sam, podiui se, sa svim kapljuim
dostojanstvom koje je uspio skupiti, na noge s jednom cipelom. - Kao sudski dunosnik,
podnijet u tubu Ministarstvu pravde. Vase zanemarivanje dunosti ne moe se trpjeti.
- Ucinite to, momce, samo mi ispravno napisite ime, moe? Mislim ne bi bilo dobro da se
dogodi sranje kakvo ste ucinili s onom dvojicom generala, zar ne? Mnogo je Mikulskih
ovdje.
- Mislite da sam ludi
- Neka o tome odluce lijecnici, a ne ja, ali iskreno govorei, priklanjam se takvom
gledanju.
- Vidjet etel - rece Sam Osvetnik, okrene se i odsepa prema vratima, dva puta se
okliznuvsi na vlanom podu. - Cut emo se jos! - dodao je, izlazei u predvorje i lupajui
vratima za sobom.
Na nesreu, agent Mikulski doista je cuo za Sama, tocno tri minute i dvadeset i jednu
sekundu nakon njegova odlaska. Dok je covjek iz FBI-a gutao cetvrti gutljaj Maaloxa,
oglasila se hitna linija na njegovoj telefonskoj konzoli. Pritisnuo je gumb i podigao slusalicu.
- Mikulski, FBI.
- Hej, Teddy, ovdje Gerard iz baze - rece zapovjednik 10 oblasne postaje Obalne strae
drave Massachusetts.
- Kako ti mogu pomoi, mornaru?
- Zovem, jer imam dojam da mi moes objasniti nesto o toj uzbuni oko Fraziera i
Devereauxa.
490
- Sto...? - jedva cujno upita posebni agent. - Devere-aux, kaes?
- Da. Imali smo onog pjenusavog sampanjskog ludaka Fraziera, ali Devereauxa nema, a
Frazier nam nista nije elio rei. Jednostavno je sjedio i zlobno se cerio i samo je
telefonirao.
- "Nije?", "Sjedio je?"... Cemu perfekt?
- Ludo, Teddy. Morali smo ga pustiti i to je ono sto ne moemo razumjeti. A zasto je uope
bila ta glupa uzbuna? Gotovo smo do kraja unistili jedan motor, nasukali trojicu u
gumenom camcu i razbili pet signalnih bova koje emo morati platiti marini, a sve to
nizasto! Devereaux je nestao, a mi ne znamo ni zasto su ga traili. Mislio sam da ete nam
vi federal-ci znati objasniti.
- Do nas uzbuna nije ni stigla - ocajno e Mikulski. - Gere, reci mi sto se dogodilo. -
Zapovjednik Gerard objasnio mu je, a posebni agent problijedi i posegne za svojim Maalo-
xom. - Taj kurvin sin Devereaux izasao je iz mog ureda prije nekoliko minuta. On je
hodajua ludnica! Sto sam ucinio?
- Ako nisi dobio obavijest, nisi nista ucinio. Mi smo poslali izvjestaj i to je sve sto smo
mogli uciniti... Cekaj, upravo su mi dodali papiri. Neki momak zvan Caffertv iz bostonske
policijske uprave zove me telefonom. Poznajes li ga?
- Nikad cuo.
- Pricekaj trenutak. Cijela je prokleta uzbuna i krenula iz bostonske policijske uprave. Tog
u tipa osuti takvom paljbom da to nikad nee zaboraviti! Teddy, cujemo se poslije.
251
- Osam mjeseci, cetiri dana i pet i pol sati - promrmljao je Mikulski, otvorivsi svoju gornju
ladicu i gledajui svoj iskriani kalendar s danom umirovljenja.
491
29
Hrvacki prvak Nove Engleske dovezao je svoj jeep na Birnbau-mov kolni prilaz u
Swampscottu. - Evo nas, gospodine Deve-reaux. Ovo sam mjesto vidao s mora, ali nikad s
kopna. Lijepa zgrada, ha?
- Pozvao bih te unutra, ali razgovor e biti prilicno teak i vrlo povjerljiv.
- Mogu se kladiti! Iskrcate se na nasoj plai, pa zatim FBI, pa ovo, hej. Ali, nemojte me
krivo suditi, nisam se mislio dati pozvati. Odmah u nestati i ako me itko tko nema
zakonske ovlasti ista upita, nikad vas nisam vidio.
- Lijepo receno, pravnicki. Medutim, moram ti platiti prijevoz.
- Ni govora, gospodine Devereaux. Ali ako vam to ne smeta, bio sam tako slobodan da
vam zapisem svoje ime, u slucaju da, moda za nekoliko godina, kod vas bude kakvo pri-
pravnicko mjesto. Nikakve posebne povlastice, to ne bih htio.
- Ne, Boomeru, ni meni se ne cini da bi ti to htio - rece Sam, uzevsi papiri i pogledavsi u
bistre i iskrene oci buduega pravnika. - Ali ako ti ih budem htio dati, ne moes me
sprijeciti.
- Zalim, gospodine, moram biti dovoljno dobar za to. To sam naucio na hrvanju teske
kategorije.
- Postavimo to onda ovako: s takvim stajalistem ti ne moras traiti nas, jer emo mi
potraiti tebe... Hvala ti Boomeru.
- Sretno, gospodine! - Devereaux iskoci iz jeepa, koji odveze krug i nestane kroz ulazni
luk. Sam pogleda velebni zidani ulaz Birnbaumove kue na plai, duboko udahne i odsepa
po kamenoj stazi do vrata. Zvonei pomisli koliko bi stvari bile jednostavnije kad bi imao
obje cipele.
493
- Neka sam proklet! - zaurlao je golemi crni plaenik, kemicar Cyrus, otvarajui vrata. - Ne
znam bih li te zagrlio ili bih te izmlatio, ali svakako udi, Sam!
Devereaux se pokunjeno uvuce kroz vrata, osjeajui kako su njegova zguvana odjea,
rascupana kosa i bosa noga jasno vidljivi svima. A to "svi" bili su Cyras, Aaron Pinkus... i
ljubav njegova vjecnog trajanja, Jennifer Redwing, koja je stajala u kutu sobe nasuprot
njemu i gledala ga. Nije mogao dokuciti sto je to u njenim brinim, ili bijesnim, ocima.
- Sammy, sve smo culi! - vikne Aaron, koji je rijetko vikao. Ustao je s kauca, i ivahno
pritrcao svom slubeniku da ga uhvati za ruku i postavi svoju staracku glavu uz njegov
obraz. - Hvala Abrahamu sto si iv!
- Nije to bilo ni tako tesko - rece Devereaux. - Frazie je moda ludak, ali dobro zna voziti
gliser, a bio je tu i taj momak koji je prvak Nove Engleske u hrvanju...
- Znamo sto si prosao, Sammy - uzvikne Pinkus. - Kolike li hrabrosti, koliko drskosti. Sve
samo zato sto si nacelan!
- Bilo ti je to glupo, Devereaux - rece Cyrus - ali ti imas muda, covjece, moram ti to
priznati.
- Gdje je mama? - upita osvetnik, izbjegavajui Jennvn pogled.
- Otisla je s Erin u Weston - odgovori Aaron. - Cini se da se rodakinja Cora sudarila s
nekim cajnicima.
- A Desiji Jedan i Dva patroliraju plaom s Romanom Z. - doda Cyrus.
- Propustili su Boomerov jeep, kola u kojima sam ja dosao - rece Sam, u cijim se rijecima
zaculo neodobravanje.
- Ne bas - usprotivi se plaenik. - Sto mislis, kako to da sam ja cekao na vratima? - Desi
Jedan radiom je javio da se visoki loco vratio.
- Uvijek je znao birati rijeci - rece Devereaux, polako okreui glavu i pogledavajui prema
Jenny. - Bok - rece oprezno.
252
Bilo je to kao pavana snimana usporenom tehnikom. Aaron Pinkus i Cyrus M. polako su se
odmakli od tocke dodira. Sa suzama koje su joj tekle iz ociju, Sunrise Jennifer Redwing
494
pritrcala je preko saga dok je Sam galantno, iako nesigurno, sisao niz mramorne stube u
dnevnu sobu. Devereaux je ostao na mjestu kad mu se ona bacila u narucje; zagrlili su se i
usne su im se dodirnule u nabujaloj agoniji i strasti.
- Sam! - vikala je ona, cvrsto ga grlei. - O, Sam, Sam, Sam! Opet kao u Svicarskoj,
iznova, je li? Mac mi je rekao. Ucinio si to jer si znao da je to ispravno. Bilo je to zakonito i
moralno! Skociti s glisera i plivati miljama u oluji samo da bi ispravio nepravdu! Boe, tako
te volim!
- Znas, nije to bilo tako mnogo milja, moda cetiri, pet...
- Ali ti si to uciniol Tako sam ponosna.
- Nije to nista.
- To je sve!
- Nisam uspio. Vrpca je nastradala.
- Ali ti nisi, mili, ti nisi!
Iznenada se zacuje krcanje i krestav spanjolski glas na Cy-rusovom radiju. - Hej, mon\
Veliki limosiino juri prema kui. Da ga raznesem?
- Ne jos, Desi! - zapovijedi plaenik. - Cuvaj vrata, a ti Romane, izadi naprijed, sa
spremnim orujem.
Nekoliko trenutaka kasnije zacuje se srednjeeuropski glas Romana Z. - Samo jedan stari
covjek s bijelom kosom dolazi na vrata. Njegov vozac pali radio. Los glasa.
- Ostani tamo - naredi Cyrus, vadei pistolj iz navlake ispod pazuha. - Ako moras pucati,
uskladi vatru.
- Sto da su-kradem?
- Nemas problem. Stari covjek nema dep i pistolj.
- Gotovo. Ostani spreman!
- Spremas? Sto...
- Prekini!
- Sto?
Zvono je odjeknulo dok je Cyrus znakovima poslao Pin-kusa, Jenny i Devereauxa da se
sklone sa svih zamislivih putanja metaka. Naglo je povukao vrata, drei oruje pri ruci, i
suocio se s visokim, vitkim starijim gospodinom.
- Pretpostavljam da ste vi batler - rece R. Cookson Frazier, cija tjeskoba ni na koji nacin
nije omela njegovu uro-
495
denu ljubaznost. - Moram se odmah vidjeti s vasim poslodavcem, jako je hitno.
^ - Cooksonel - vikne Aaron Pinkus, izlazei iza zavjese. - Sto radis ovdje?
- Nevjerojatno, Aarone, jednostavno nevjerojatno*. - rece Frazier, koji je u ruci drao neki
papir i urio niz mramorno stubiste s rukama podignutim u ukocenoj nevjerici. - I ti i ja i
cijeli Boston krasno smo namagarceni, stari moj, jednostavno smo povuceni za nos!
- Cooksone, kako se to kae obicnim rijecima?
- Gle ovo! - Iznenada se iz daljega desnog mracnog kuta pojave zagrljeni Jennifer i Sam. -
Tko su sada ovf! - vikne Frazier.
- Mladi s jednom cipelom i prilicno propalim odijelom je Samuel Devereaux, Cooksone.
- O, vi ste Lansingov sin? Strasno dobar covjek, vas pokojni otac. Prokleta steta sto je tako
rano otisao.
- A nasa prijateljica je Jenny, Jennifer Redwing... Cook-son Frazier.
- Prekrasan ten, drago dijete. Sigurno s Kariba. Imam kuu, na Barbadosu, cini mi se. Vi i
Lansingov sin morate tamo otii i uivati u njoj... godinama nisam bio tamo.
- Cooksone, a sto je to bilo tako nevjerojatno?
253
- A, kaem ti... evo, pogledaj! - Stari gospodin prui papir koji mu je bio u ruci. - Ovo je
stiglo u moju kuu na faks koji je na sigurnoj liniji potvrdenoj u Washingtonu... samo malo,
stari moj, moe li se svima ovdje vjerovati?
- Imas moju rijec, Cooksone. Sto pise?
- Procitaj sam. Ja sam jos u soku.
Aaron uzme tanki papir faksa, preleti ga ocima i polako, zacudeno, sjedne u najblii stolac.
- Ovo prelazi sve moje sposobnosti razumijevanja - rece on.
- Sto to? - upita Devereaux, cije su ruke zastitnicki obuhvaale Jenniferina ramena.
- Kae doslovno ovo: "Ovaj dopis je strogo povjerljiv i mora se unistiti nakon citanja, a s
njegovim se sadrajem smije upoznati samo najvise osoblje organizacija ovlastenih za
cuva-
496
nje zakonitosti. Geoffrev C. Frazier, sifra Rumdum, visoko je uspjesan i potajno visoko
odlikovani tajni agent federalne vlade. U skladu s tim postupati, osobito stitei tajnost,
povjerljivost i sigurnost agenta Fraziera." Potpisao je direktor Agencije za borbu protiv
droge. Casna rijec...!
- Momak je prokleti Scarlet Pimpernel! - povice Cook-son Frazier, bacivsi se u naslonjac
pokraj Aarona. - I sto u ja sad, za ime Boje?
- Za pocetak bih rekao da bi morao biti strasno ponosan i da bi ti moralo laknuti. Sam si
rekao da u tvom unuku lei drugi covjek, i bio si u pravu. Umjesto propalice, on je jako
uspjesan i visoko odlikovan profesionalac.
- Da, ali, Boga mi, stari moj, jedini nacin na koji moe nastaviti biti uspjesan, a da ga ne
ubiju jest da na obitelj navuce jos strasniju sramotu.
- Toga se nisam sjetio - rece Pinkus, mrstei se i potvrdujui glavom. - Ali jednog e se
dana istina sigurno otkriti i na bostonske Fraziere e se izliti sve mogue pohvale.
- Ako do toga dana dode, Aarone, posljednji e muski bostonski Frazier morati nestati u
Hackensack ili na Tierru del Fuego i to pod drugim imenom. Bit e obiljeen!
- Ni toga se nisam sjetio.
- Zastita - rece Cyrus, silazei niz stube - i to ekstremno dobra zastita, moe se kupiti,
gospodine Frazier.
- O, ispricavam se, Cooksone, ovo je... pukovnik Cyrus, strucnjak za sigurnost.
- Boe dragi, oprostite gospodine pukovnice! Kako glupo od mene, ono na vratima. Iskreno
se ispricavam!
- Nitko nije uvrijeden. U ovom kraju takva je zabuna potpuno razumljiva. Uostalom, ja
nisam pukovnik.
- Molim?
- On zapravo hoe rei - vikne Sam, pogledom probadajui plaenika - da se povukao iz
vojne slube. Sada vise nije u vojskama... hou rei u vojsci.
- Oh, razumijem to - rece Frazier i okrene se zbunjenom Cvrusu. - Pa, sigurno vas vase
poznavanje sigurnosnih stvari dobro slui. Aaron zaposljava samo najbolje. U stvari, ia-
497
m
ko je to vjerojatno presitna stvar da biste na to gubili vrijeme, imam u kui alarmni uredaj
koji me stalno zbunjuje. Stalno ga moram iskljucivati.
- Ili su se spojnice zaprljale, ili se preskakuju u krugu - kao iz rukava istrese Cyrus,
mrsrei se na Devereauxa. - Nazovite servisere svog alarma i recite im da provjere
mikroreleje.
- Stvarno? Samo tako?
- To je prilicno cesto u kunim sustavima - odgovori plaenik, pokusavajui protumaciti
geste koje je Sam radio glavom. - Cak i kratak prekid napajanja moe zabrljati tu sen-
zorsku elektroniku,
- Siguran sam da e pukovnik sa zadovoljstvom pogledati to kod vas, zar ne, pukovnice? -
rece Devereaux, sada potvrdno klimajui glavom iza Cooksona Fraziera.
254
- Cim moj posao oko sigurnosnih problema gospodina Pinkusa bude zavrsen... svakako -
oklijevajui odgovori kemi-car-plaenik, potpuno zbunjen. - Moda drugi tjedan - zakljuci
on.
- Pravi ste! - uzvikne Frazier, lupkajui po rukohvatu svog naslonjaca, a zatim se naglo
vrati u svoje prethodno stanje zacudenosti. - Ne mogu zaboraviti to s unukom. To je
potpuno nevjerojatna stvar.
- Zasto mi se stalno javlja slika namigujueg Ludog Fra-ziea, s nakrivljenom kapetanskom
kapom i kako naginje sam-panjsku bocu vjerojatno punjenu alka-seltzeroml - rece Sam. - A
ipak nikad, cak ni na filmu, nisam vidio nikoga da tako dobro upravlja camcem.
Kao da ga je prizvalo spominjanje filma, u tom trenutku zazvoni telefon, a pukovnik Cyrus,
koji je stajao do bijelog stolia, brzo se javi. - Da? - tiho rece plaenik.
- Polijeemo, vojsko - rece iz New Yorka glas Mac-Kenziea Hawkinsa. - Odbacili smo plan
A - sada je preopasan - i idemo po planu B kako smo se dogovorili prije sat vremena. Ima li
kakvih vijesti o porucniku Devereauxu?
- On je ovdje, generale - odgovori Cyrus tiho, pokrivajui mikrofon, dok su ostali uzbudeno
raspravljali o Samovim pomorskim uzbudenjima s tajnim agentom Geoffrevom Frazie-
498
I
rom. - Stigao je prije nekoliko minuta i sav je u neredu. Zelite razgovarati s njim?
- Isuse, ni govora! Znam u kakvoj je fazi; ja to zovem ponasanjem zeca pravednika. Je li
napravio kakvu stetu?
- Ne bih rekao; ionako mu nitko nije povjerovao. Cini se tla je vrpca propala.
- Hvala Hanibalu za takve, sitne i krupne, usluge; ali znao sam da e se pojaviti, takve
mu stvari nikad ne uspijevaju... Znaci da jos niste s njim prosli planove?
- Nisam jos ni s kim; nismo stigli. Gospodin Pinkus je stalno bio na telefonu s bostonskom
policijom, jos otkad je Obalna straa javila da su vidjeli camac na kojem je Sam bio.
- Camac? Obalna straa?
- Cini se da je to bila vraska potjera, a izgled vaseg porucnika potvrduje to; mokra odjea,
izgubljena cipela i tako to.
- Opet kao Svicarska, k vragu!
- I to nam se cini, odnosno bar tako misli njegova cura. Stalno visi na njemu otkad se
vratio kui kao u pjesmi "Johnnv na jednoj nozi marsira kui", moda zbog te jedne cipele.
- Dobro! Potrudite se oko cure kad budete objasnjavali plan. Ona e uvjeriti njega, ako vi
uvjerite nju. Poznajem tog momka kad se nadrai, sve su mi moje ene pricale o tome.
- Ne razumijem vas, generale.
- Nije vano. Samo se sjetite, nasi su protivnici ocajni, a jedini nacin kako nas mogu
sprijeciti je da nas sprijece da do-tlemo u Vrhovni sud. Tek tamo se Sam moe popeti na
svoju propovjedaonicu i rei sto eli i prokazati koga eli prokazati i vikati koliko god mu se
svidi. Ali tek tamo, pukovnice. U tom Indom gradu ne bi dosao ni do prve postaje s bilo kim
drugim. Oni tamo cuvaju svoje travnjake i izbacili bi ga iz grada ako ni zbog cega drugog,
onda bar zato sto die buku.
- Budui da ja osobno mogu jamciti da je reakcija u Wa-shingtonu takva, nee mi biti
tesko da budem uvjerljiv - rece Cyrus. - A kako to da smo na planu B? Zar se nismo sloili
tla je plan A savrseno izvediv?
- Ne znam tko je unutarnja veza, ali moj informator, onaj o kojem sam vam govorio...
499
- Glavonja iz vlade za koga svi misle da je mrtav - prekine ga plaenik.
- To je taj i mogu ti rei, on njusi krv. Kad ve govorimo o tome, jasno je rekao da nam
prijeti vrlo nezgodan kraj... i to ekstremno nezgodan.
- Isuse, zar bi isli tako daleko?
- Ne preostaje im nista drugo. U raznim spajanjima i milijunskim transakcijama, ta rulja
dri vise od sedamdeset posto industrije naoruanja i toliko su milijardi u dugu da bi im
trebao trei svjetski rat da se iskupe, i to samo kad bi dovoljno dugo potrajao, a ne bi.
255
- Kako procjenjujete njihovu strategiju, generale?
- Ne moram je procjenjivati, poznajem je! Da bi nas zaustavili, podigli su sav olos ovoga
svijeta: revolverase, razbijace demonstracija, vjerojatno plaenike poput vas koji e to
uciniti za dolar.
- Ovo je slobodno triste - rece Cyrus, koji je sada sap-tao, gledajui prema Aaronu, Jenny
i Samu, koji su, zauzvrat, napeto gledali prema njemu. - I u tome je mnogo ekonomije...
Ne mogu vise dugo razgovarati. Je li vas navodno pokojni informator rekao gdje e i kada
biti postavljeni svi ti nega-tivci?
- Bit e ih svuda! U guvi, medu sudskim straarima, sve do predvorja!
- Prilican izazov, generale.
- Plan B stvara diverziju koja nam je potrebna. Nikome to nije drago, osobito ne
Wopotamijima, ali provodi se. Oni su spremni za svoju zadau.
- Kako to prima onaj ludak Sutton? - upita Cyrus. - Taj kurvin sin nije mi najdrai covjek,
ali vjerujem da je strasan glumac.
- Sto da vam kaem? On kae da e to biti najvea predstava njegova ivota!
- Ako doivi da procita kritike... Dobro, prijem i gotovo, generale, vidimo se ujutro.
- A Desiji i Roman Z.? - iznenada upadne Hawkins. - Uz taj posao oko sestorice, nisam ih
unio u scenarij.
500
- Ako mislite da sam ih ja ispustio, onda biste, gospodine generale, morali cistiti poljske
zahode.
- Svida mi se vas odgovor, pukovnice!
- Gotovo.
Sokirani R. Cookson Frazier vratio se svojom limuzinom na Louisburg Square, a u vili se
iznenadeni sekstet nasao pred Cy-rusom koji je stajao pred bijelim stoliem. Jennifer
Redwing sjela je na kauc izmedu Aarona Pinkusa i Sama Devereauxa, a Desi Jedan i Dva
stali su iza njih, okruivsi svog novog prijatelja Romana Z. Sva su usta bila sirom otvorena,
a pogledi prikovani uz na terenu imenovanog pukovnika.
- To vam je scenarij, drustvo - rece impozantni crni plaenik - a kao casnik za vezu s
generalom, prenosim vam da se, ako tko to eli, moe povui. A kao netko tko je bio
izloen mnogim infiltracijskim strategijama, mogu vam rei da uglavnom nema mnogo
boljih od ove. General Hawkins nije poslao legendom tako sto je to pisalo u informacijama
za novinstvo... on je prava stvar i jako je dobar, a ja to ne kaem lako.
- Pa, kako bi gdica Erin rekla, doista dobro govori za crnog "brata", ha, D -Jedan?
- Zavei, D-Dva.
- Hvala na pohvalnom komentaru, Desi.
- Kuis sada?
- Ako smijem - rece Aaron Pinkus, naginjui se naprijed - ova jako sloena sarada, koliko
god bila dosjetljivo zamisljena, cini mi se kao - pa, prekomplicirana, preteatralna, takva
kakva jest. Mora li to tako biti?
- Na vase u pitanje, gospodine Pinkus, odgovoriti openitim odgovorom: sloena
teatralnost je najbolja diverzija.
- To lako moemo razumjeti, Cvruse - rece Jennifer, lijevom rukom cvrsto draci
Devereauxovu desnicu. - Ali, kako kae gospodin Pinkus, je li to doista nuno? Cini mi se
da bi Samova zamisao da se jednostavno uzme zrakoplov i zatim laksi do Vrhovnog suda...
bez limuzine i privlacenja pozornosti... bilo sasvim dovoljno.
501
...iiMHMHL,.
\
- Bilo bi u normalnim okolnostima, ali ove okolnosti nisu normalne. Imamo mone i vrlo
sposobne protivnike. Vrlo sposobne, onakve kakve vas prijatelj Sam eli izbaciti iz nase
vlade makar i po cijenu vlastitog ivota, kako smo se danas uvjerili.
256
- Bio je divan! - vikne Jennifer, pritisui usnama njegov lijevi obraz. - Preplivati toliko
milja u oluji...
- Nije to nista - rece Sam. - Samo sest-sedam, moda osam... Ako sam dobro shvatio,
Cvruse, ti kaes da je ta "diverzija", kako si to nazvao, nuna, jer nas nasi vrlo sposobni
neprijatelji kane fizicki presresti prije ulaska u zgradu, zar ne?
- U glavnim crtama tako.
- U glavnim crtama? Cega jos ima?
- S dodatnim elementima - kratko doda plaenik.
- Neu se praviti da to razumijem, ali ako imamo razloga povjerovati da postoji nekakva
prijetnja, moemo traiti policijsku pratnju. Zajedno s vama, ako ste vi momci s nama, sto
bi nam jos moglo trebati?
- - Jedna ili dvije stvari koje nisam spomenuo. . - Sto?
- Gledajte, vi ste pravnici, a ja nisam, a Washington nije Boston, gdje marinirana govedina
s kupusom gospodina Pinku-sa ima pozitivan ucinak na policiju. U D.C.-u, kad zatraite
zastitu plavih andela, bolje vam je da pokaete opravdane razloge. Pa oni ne mogu rijesiti
ni vlastite probleme.
- A "opravdani razlozi" bi, naravno znacilo otkriti imena onih na visokim poloajima -
upadne Jenny - a cak i kad bismo imali jas jedan primjerak vrpce, ne bismo je se usudili
pustiti kao dokaz.
- Zasto ne? - bijesno uzvikne Devereaux. - Ve mi je odavno dosta tog macjeg suljanja
okolo! Javno je povjerenje izigrano, zakone su prekrsili... zasto ne?
- Macje su sape s razlogom stvorene takvima kakve jesu, Sam - rece Pinkus.
- O, pa samo mi je to jos trebalo. Moj sef, pendapski prorok s Himalaja! Bi li sisao s
planine i objasnio to?
- Dragi moj, ti si uzbuden...
- Reci mi nesto sto ne znam!... Moda je bilo desetak milja i moda je ta oluja zapravo bila
blia orkanu... recimo snage devedeset i devet ili kako to ve zovu.
- Ono sto ti pokusavam rei - rece Pinkus mirnim glasom, pogleda prikovanog na
Devereauxa - jest da je tih pristup lovini obicno djelotvorniji nego kad je uznemiris.
- Ja bih to rekao drugim rijecima - doda Cyrus. - Nema te policijske postaje u Washingtonu
koja bi, s vrpcom ili bez nje, isla protiv nekoga tko je na poloaju dravnog tajnika.
- Ali on je u ludnicil
- Razlog vise da drava pokusa odrati ravnoteu - rece kemicar-plaenik. - Vjerujte mi, je
to znam.
- Sve je to korupcijal - urlao je Sam.
- Samo su neki korumpirani - rece Jennifer. - Najvea veina su prezaposleni, nedovoljno
plaeni birokrati odani svom poslu... birokrati u najboljem smislu, ljudi koji cine sto mogu
da bi uredili probleme koje im donose politicari koji se bore za glasove. Nije im lako, dragi.
Devereaux oslobodi ruku iz njezine, prinese je celu i izvali se natrag na naslon. - U redu -
rece on umorno. - Ja sam najtuplji klinac u kvartu. Ljudi rade strasne stvari i svi na to
sute; odgovornost smo bacili kroz prozor!
- Ne bas, Sam - ispravio ga Aaron. - Nikad tako ne bi dobio proces, znam te ja. Prije nego
sto se pojavis pred porotom ili bilo cega drugog, ti bi najprije pokrio sve izlaze. Zato si
najbolji odvjetnik u mojoj kui... kad si pri sebi.
- U redu, u redu. Mi emo sutra biti klaunovi u cirkusu s tri arene!... A stoje ono sto ti,
Cvruse, nisi spomenuo?
- Pancirne kosulje i celicne kacige ispod onoga sto imate na glavi, odgovori plaenik kao da
nabraja sastojke cokoladnih kolacia.
- Sto?
- Culi ste. Odvjetnice, mi sada govorimo o tvrdoj igri. Vise je milijardi - da milijardi -
ovisno o vasem nastupu sutra nego sto moete prizvati i u svojoj nesputanoj masti.
- jCaramba! - vikne Desi Dva. - Zar ne govori dobro?
- Zavei! Mogli bi biti muertol
257
502
503
;; - Njemu svejedno. On u pravu! - I ja se slaem, pa sto? Mi smo locol
- To je u Romanove tarot-karta, frendz! - vikao je Roman Z., okreui se na mjestu, a
ispod velikog rupca kojim se opasao pokae se njegov dugi no. - Romanov no ree vrat
svakoga tko napadne nasu svetu stvar... koja bila.
- Dosta Cyrus! - urlikne Devereaux. - Pod takvim uvjetima neu dopustiti ni Jenny ni
Aaronu da u tome sudjeluju.
- Ne govori u moje ime! - vikne Afrodita Samovih snova.
- Ni u moje, mladiu! - rece Pinkus, ustajui s kauca. - Zaboravljas da sam bio na Omaha
Beachu. Moda nisam bio vaan, ali jos uvijek nosim geler koji je dokaz mojih napora. Tada
smo doista imali sveti cilj, a to je jasno srodno s ovim ovdje. Kad ljudi silom uskrauju
prava drugih, jedina je posljedica tiranija. A ja to neu trpjeti u ovoj nasoj zemlji!
- Hap-cih, Hap-cih, Hap-cih! ;
504
30
5:45
Dok je nad Washingtonom rudila zora i nastajala ukasta izmaglica, tihi mramorni hodnici
Vrhovnog suda polako su oivjeli dolaskom ekipa cistacica koje su gurale svoja kolica iz
jedne sobe u dragu. Na gornjem dijelu kolica stajali su sapuni, cisti rucnici, papirnati
rupcii, a u prednjem dijelu kolica visjela je velika plasticna vrea za jucerasnje otpatke.
Jedna su se kolica, medutim, razlikovala od svih ostalih u hodnicima velicanstvene
gradevine posveene Bojim i ljudskim zakonima. Razlikovala se i postarija prosjeda ena
koja ih je gurala; bila je vidljivo razlicita od ostalih cistacica u zgradi. Paljiviji bi pogled
otkrio da su joj sijede kovrce savrseno napravljene, plavo sjenilo za oci bilo je suptilno
vidljivo, a greskom je na zglavku nosila i dijamantno-smaragdnu narukvicu koja je vrijedila
mnogo godisnjih plaa drugih cistacica. Takoder je na depu odore nosila i veliku naljepnicu
na kojoj je pisalo: Privremeno. Provjerena.
Ono po cemu su se razlikovala njezina kolica bila je plasticna vrea za otpatke. Bila je puna
jos prije nego sto je stigla do prvog ureda na svom putu... ureda u koji se nerado uputila,
sto su potvrdivale i rijeci koje je ulazei mumljala.
- Escremento!... Vincenzo, ti pazzo. Najdrae mi i najvo-ljenije dijete moje najdrae sestre
trebalo bi biti u bolnici za dementi. Mogla bih kupiti svaki kip u cijeloj ovoj zgradi!... I zasto
ovo radim?... Jer moj dragi neak misli da moj propalica od mua ne treba raditi.
Mannaggia... Aha, tu je taj ormar. Bene! Ostavim sve ovdje, idem kui, gledam malo
televiziju, a onda u kupnju s curama. Molto bene!
505
8:15
Neupadljivi smedi i crni automobili meko su parkirali na Prvoj ulici nedaleko Capitol streeta.
Iz svakoga su izasla po tri muskarca u tamnim odijelima, namrstenih obrva i robotski
ukocena pogleda; bili su to strijelci "revolverasi", unajmljeni da obave posao, a pogrijesiti bi
znacilo vratiti se na najgore nekadasnje poslove oko sindikata, a to je gore od smrti.
Dvanaest odanih profesionalaca nisu imali pojma cemu su oni to odani, osim da dvojica na
fotografijama koje su nosili u depovima ne smiju nikako ui u zgradu Vrhovnog suda na
drugoj strani ulice. Nema problema. Nitko nikad nije nasao Jimmvja Hoffu.
9:12
Dva vozila s dravnim registarskim oznakama nakratko su se parkirala ispred zgrade
Vrhovnog suda. Po nalogu glavnog tuitelja, osmorica koji su izasli iz njih trebali su uhititi
dva covjeka koje se trai zbog strasnih zlocina protiv drave. Svaki agent FBI-a imao je
fotografiju bivseg i zauvijek diskreditiranog generala MacKenziea Hawkinsa i njegovog
suradnika, nekog podzemnog odvjetnika imenom Samuel Lansing Devereaux, koji se jos
uvijek nalazi na potjernicama zbog izdajnickih djelatnosti zadnjih dana vijetnamske akcije.
Nije bilo nikakve mjere ni granica njegovim zlocinima. Umrljao je ugled svojih
258
pretpostavljenih i izvukao korist iz njihove nesree. Federalni su agenti mrzili takve
momke: kako im to samo uspijeva?
10:22
Tamnoplavi kombi skrenuo je u zavoj na Capitol Hillu, na strani Vrhovnog suda. Stranja su
mu se vrata otvorila i sedam granicarskih komandosa u kamuflanim zeleno-crnim
borbenim odorama iskocilo je na cestu. Oruje im je bilo sakriveno u sirokim depovima. Na
kraju krajeva, nisu htjeli biti upadljivi. Njihovu je tajnu zadau definirao siusni ministar
obrane, usmeno, a ne pismeno. "Gospodo, ta dvojica propalica mogli bi ostetiti prvu crtu
americkih padobranskih snaga, to je sve sto
506
vam mogu rei. Morate ih zaustaviti bez obzira na sve. Rijecima naseg velikog
zapovjednika, "dii ih Scottv"... stovise, sto dalje od nasih ociju." ... Komandosi su mrzili
sljam poput takvih! Ako itko treba mlatnuti po nebeskim skakacima, to su trebali biti oni\
Ti skakaci preotimali su im svu slavu i glavne naslove i jos bi se stigli vratiti kui na
odrezak, dok su oni ostajali u blatu! Ne! Ako itko treba navaliti na letee, to su onil
12:03
MacKenzie Hawkins, zatvorio se u hotelskoj sobi i proucavao lik Henrvja Irvinga Suttona.
Odobravajui kimne glavom. - Prokletstvo, gospodine glumce, pa to bih mogao biti ja.
- Nije to bilo tesko, mon general - rece Sutton, skidajui zlatom obrubljenu casnicku kapu,
otkrivajui kratko osisanu sijedu kosu. - Odora izvrsno stoji, a vrpce su, doista, dojmljive.
Ostalo je govorna intonacija, sto je jednostavno. Moje sinkronizacije reklama skolovale su
jedno od moje djece, ne mogu se sjetiti koje.
- I jos uvijek traim od vas da nosite kacigu...
- Nemojte biti smijesni, to bi upropastilo ucinak i stetilo nasoj namjeri. Moja je uloga da
navucem ljude, a ne da ih plasim. Borbena kaciga jasan je znak da se sprema sukob, a to
znaci i obrambene mjere poput prikrivenog naoruanog osoblja za zastitu. Motivacija mora
biti jasna i konzistentna, generale, ne smije biti zamagljena, jer tako biste ostali bez
publike.
- Mogli biste izgubiti... pa mogli biste i vi biti meta, znate.
- Ne bih rekao - rece glumac, cije su oci bljesnule na Hawkovu nedovrsenu recenicu. - Ne
uz ono sto se tamo dogada. U usporedbi sa sjevernoafrickim pijeskom ovo je prakticki izvan
pozornice. Kako god uzeli, opasnost je mala, za sto dobivam dobru naknadu... Kad to ve
spominjemo, kako ide nasim ratnicima Stanislavskog iz Samoubilacke Sestorke?
- Doslo je do promjene plana...
- Oh? - prekine ga Sutton ostro i sumnjicavo.
- Na bolje za svakoga - brzo rece Hawkins, u trenutku prepoznavsi gotovo panican izraz na
glumcu, obicnu stvar za
507
zanat gdje imas ga, srce, strasan si! obicno znaci jadnik je propalica, dajte mi nekoga sa
stilom, poput Sonnyja Tuftsa. - Oko cetiri poslijepodne bit e u Los Angelesu. Moja ena,
moja bivsa ena, jedna od njih, zapravo prva, htjela je da dodu tamo kako bi imala na oku
svu sestoricu.
- Lijepo od nje. - Glumac dotakne dvije zvijezde na svom ovratniku. - A, budimo izravni,
je li se sto promijenilo glede mog pojavljivanja u filmu?
- Dovraga, ne. Decki vas ele, a sto god poele, dobit e.
- Jeste li sigurni? Znate, oni nemaju kvocijent priznatosti.
- Sto god to bilo, nije im potrebno. U njihovim je rukama "najvrui ludi uspjeh na
blagajnama, najvei mega-buster, sto god to bilo, kojega se bilo tko u zapadnom dijelu
ovoga ludackog grada moe sjetiti. U svakom slucaju, sve je u rukama agencije William
Morris i...
- William Morris?
- Je li to ime?
259
- Itekako! Mislim da je jedna od mojih keri pravnica u njihovom pravnom odjelu... posao
je dobila vjerojatno zato sto je moja ki. Kako se ono zvala; vidimo se svakog Boia.
- Dogovor vode dva covjeka, Robbins i Martin, moja ena, moja bivsa, znate sto mislim,
kae da su najbolji.
- Jesu, naravno, citao sam o njima u strucnim listovima. Mislim daje moja ki, Becky ili
Betty... koja bila, bila zarucena za tog Robbinsa, ili je to bio Martin? Da, moraju doista biti
sjajni, jer ona je stvarno bistra cura... Antoinette, to joj je ime! Uvijek mi poklanja tri broja
prevelik demper, pa ja sam uvijek na pozornici ispadao velik... znate, to se zove
prisutnost.
- Valjda. Momci idu na zapad i sve je prvorazredno, kae mi Ginny.
- Naravno. Neete poslati sest karata dijamanata bez pratnje podzemnom eljeznicom.
Iznenaden sam da nisu angairali poseban mlanjak.
- To mi je objasnila moja bivsa. Kae da svi studiji i agenti zaposljavaju ljude kojima je
jedini posao da prate kretanje zrakoplova koji pripadaju studijima i, ako im se ista ucini
sumnjivo, potplate pilote. Kae da je prije tjedan dana jedan
508
Learjet izgubljen u aljaskanskoj tundri, a naden je tek jucer dva sata nakon sto je
konkurentski studio potpisao ugovor s nekim tipom koji se zove Warner Batty.
Zvono na vratima hotelske sobe iznenadilo je obojicu. - Tko bi sad mogao biti? - prosape
Hawk. - Henry jesi li kome rekao...
- Apsolutno nikome, takoder saptom, ali naglasenije. - Drao sam se teksta, dragi moj, bez
ijedne izmjene u didaska-lijama! Pristojno sam se prijavio kao trgovac cijevima iz Akro-na -
pravo poliestersko odijelo, iznoseni sesir... vrlo lijepo odigrano, ako dopustas.
- Tko bi to mogao biti?
- Prepustite to meni mon general - Sutton pride vratima i zauzme nesiguran poloaj
pijanog covjeka, olabavi kravatu i dijelom raskopca kosulju. - Skloni se u ormar MacKen-
zie! - rece on tiho, a onda, podigavsi intonaciju, progovori glasnim pijanim glasom: - Je,
stojje to? Ovo je pprivatna zabava, ja i moj komad ne elimo goste!
- Hej, fazooll - zacuje se reei odgovor kroz vrata. - Ako mislis igrati jos jednu od onih
jebenih igara poput one kad smo bili u Bostonu, gradu graha, zaboravi! Pusti me unutra!
Sir Henry okrene se; vrata ormara istodobno se otvore i pokae se lice MacKenziea
Hawkinsa zgrceno od soka. - Boe, pa to je Mali Joseph!... Otvori mu, k vragu.
- Dakle? - rece Joe, ruku za ledima i uspravan do pune visine od metar i pol, plus-minus
nekoliko centimetara. - Ako je glava ovoga fazoola koji proviruje iz tog ormara taj tvoj
komad, vojnice, cekaju te veliki problemi s vojskom.
- Tko je taj patuljak koji ocito govori patuljskim jezikom? - upita glumac, sa zajedljivom
srdbom.
- Tebe je lako prepoznati kao fazoola broj dva. Otkad si se susreo s velikim fazoolom na
krianju F-Streeta i Desete, s tim trzanjem desnog ramena i lijevom rukom kojom si mahao
prema jugu kao da imas delirium tremens, znao sam da si ti veza. Nikoga nisi mogao
zavarati.
- Dovodite li u pitanje moju tehniku, gospodine? Mene, koji sam doivio odobravanje tisue
kriticara sirom zemlje!
509
- Tko je ovaj blesavi sladoled? - upita Mali Joey, dok je zbunjeni Hawk izlazio iz ormara. -
Mislim da bi Bam-Bam i ja morali to znati, znas na sto mislim?
- Joseph, sto radis ovdje? - zarei MacKenzie cija se zbunjenost povlacila i pocela skretati
prema prijetnji.
- Smiri se, fazool. Vinnie ima tvoje interese na dusi, moras to znati. Sjeti se, ja sam
pokrov. Mogu biti bilo gdje, otii bilo kamo, nitko me ne primjeuje. Kao sto me niste
primijetili kad ste doletjeli jutros iz New Yorka, a ja sam vam bio za petama.
- I onda?
- Moda nekoliko stvari. Bam-Bam eli znati treba li pozvati eskadru torpeda iz Toronta.
260
- Ne. Nikako!
- Ocekivao je to. Nema vremena... Dobro, zatim eli da znas da je njegova blaena teta
Angelina ucinila kako si rekao, jer je njezin mu Rocco pokvareni kurvin sin i jer ona voli
svog neaka Vincenza. Stvari koje si traio nalaze se u drugom ormaru u hodniku desno.
- Dobro!
- Nije bas sve tako dobro. Bam-Bam je covjek s ponosom, fazool, a vasi izvorno americki
kompii nisu tako dobri s njim. Kae da se prema njemu ponasaju kao prema smeu, a
perje mu ne stoji dobro na glavi.
12:18
Upravitelj hotela Embassy Row na aveniji Massachusetts nije bio pripremljen na sadasnje
ponasanje jednoga od svojih najdraih gostiju, odvjetnika Aarona Pinkusa. Kao i obicno,
kad bi slavni pravnik bio u Washingtonu, podrazumijevalo se da je njegov boravak
povjerljiv, kao, uostalom, i kad bi to bilo koji gost zatraio, ali ovoga je poslijepodneva
gospodin Pinkus doveo tajnovitost do krajnjih granica. Traio je da on i njegovi suradnici
udu na ulaz za dostavu i do svojih spojenih apartmana dodu teretnim dizalom. Nadalje,
samo je upravitelj osobno smio znati za njihovu nazocnost; u knjigu gostiju trebalo je
unijeti lana imena, i, dakle, bude li telefonskih poziva za njega, treba-
510
lo je odgovoriti da nikakvog Aarona Pinkusa nema na popisu gostiju i da ga nema. Dodu li,
medutim, pozivi na broj sobe, trebalo ih je spojiti.
Nije slicno Pinkusu da izdaje takve naloge, pomislio je upravitelj, ali pomislio je da mu je
jasno cemu to. Washington se tih dana pretvorio u zooloski vrt i nesumnjivo je tako strucan
odvjetnik bio pozvan da pred Kongresom svjedoci o nekom sloenom pravnom pitanju
glede nekoga zakona bremenitog posebnim interesima. Bilo je ocito da je Pinkus sa sobom
doveo cijeli kontingent najboljih odvjetnika svoje tvrtke koji e ga savjetovati tijekom
preslusavanja.
Zato je upravitelj bio potpuno zbunjen kad mu je, dok je rutinski provjeravao recepciju,
prisao covjek u narancastoj svilenoj kosulji, s modrim svilenim salom i zlatnom nausnicom
koja mu se njihala s lijevog uha, i pitao gdje je "drogarija".
- Jeste li vi, gospodine, hotelski gost? - upitao je sumnjicavi slubenik.
- Neg" sto? - odgovorio je Roman Z. i pokazao kljuc sobe. Upravitelj je bacio pogled na
plocicu. Bio je to broj jednoga od Pinkusovih apartmana.
- Evo, tamo, gospodine - rece umrtvljeni slubenik, pokazujui preko predvorja.
- A, fino! Trebam kelnersku vodu. Plaanje na racun, ne? Samo nekoliko minuta kasnije,
dva tamnoputa covjeka u
odorama koje upravitelj nije mogao prepoznati, ocito iz neke junoamericke revolucije,
pomisli on, nahrupe na salter.
- Kamo je taj krenuo, covjece? - upita visi od te dvojice, kojemu je nedostajalo nekoliko
zubi.
- Tko? - upita slubenik, odmicui se od saltera.
- Onaj gitano sa zlatna nausnica! - rece drugi Latinoa-; merikanac. - On ima kljuc sobe, ali
moj je aroigo pritisnuo krivi gumb na liftu. Mi gore, on dolje!
- Dva lifta?
- Je securidad, znas?
- Osiguranje?
- Tak je, gringo - odgovori covjek s nedostajuim zubima, promatrajui slubeno
odjevenog slubenika u fraku. -
511
Imas zgodno odijelo kao sto sam ja imao vispera neki dan jucer. Vratis ujutro i ne platis
toliko najam. Citao na markici.
- Da, ali ovo nije unajmljeno.
- Kupio si to? Madre de dios, ti imas dobar kop.
- Divan posao, gospodine - rece zapanjeni upravitelj.
261
- Vas je prijatelj otisao u drogariju - u drogeriju, gospodine. To je tamo.
- Gracias, amigo. Samo cuvaj ovaj lijepi posao.
- Doista, gospodine - promuca slubenik dok su Desiji Jedan i Dva jurili preko predvorja za
Romanom Z. - Tko su ti ljudi? - upita on, okrenuvsi se prema upravitelju. - Taj je kljuc bio
od jednoga od boljih apartmana.
- Svjedoci? - upita zgroeni upravitelj, u cijem je odgovoru bio tracak nade. - Pa da,
naravno, mogu biti samo svjedoci. Vjerojatno je to neka rasprava o mentalno zakinutima.
- Stoje?
- Nije vano, ionako e otii preksutra.
Gore u apartmanu koji je Aaron Pinkus rezervirao za Jen-nifer, Sama i sebe, slavni je
odvjetnik obrazlagao izbor hotela.
- Obicno moemo odbiti radoznalost tako da joj se suprotstavimo i obeshrabrimo je - rece -
osobito, ako imas posla s ustanovom koja dobro zaraduje na tvom boravku. Da sam takve
zahtjeve postavio u nepoznatom hotelu, pocele bi se siriti glasine.
- A ti nisi neznanac u ovom gradu - doda Devereaux.
- Moes li imati povjerenja u upravitelja?
- U svakom slucaju, to je dobar covjek. Medutim, budui da svaki smrtnik ima svoje
slabosti, a u ovom su gradu lovci na senzacije lesinari koji stalno tragaju za informacijskim
strvinama, jasno sam mu objasnio da je on jedina osoba koja zna da smo ovdje. Nije mi
bilo drago sto to cinim; nije to bilo nuno.
- Postoje oni koji se osiguraju i oni kojima je poslije ao sto nisu, gospodine Pinkus - rece
Redwingova, prilazei prozoru i gledajui na ulicu. - Tako smo blizu - ne znam cemu, ali to
me zastrasuje. Za nekoliko dana moj e narod biti ili gospodari ili parije, a sada se osjeam
tako da bih se mogla kladiti na parijstvo.
512
- Jenny - pocne Aaron, s prigusenom tugom u glasu. - Nisam te htio uznemiriti, ali kad
razmislim, mislim da mi nikad ne bi oprostila da ti to sada ne kaem.
- Sto to? - Ona se okrene od prozora i zagleda u Pin-kusa, a zatim baci pogled na Sama,
koji zatrese glavom, pokazujui da ne zna o cemu to Aaron govori.
- Jutros sam razgovarao sa starim prijateljem, u stvari kolegom iz davnih vremena, koji je
sada clan Suda.
- Aarone! - vikne Devereaux. - Nisi valjda spomenuo ovo poslijepodne?
- Naravno, nisam. Bio je to samo prijateljski razgovor. Rekao sam da sam ovdje poslom i
da bismo mogli na veceru.
- Hvala nebesima! - rece Jenny.
- On je spomenuo ovo poslijepodne - tiho rece Pinkus. ; - Sto?
- Sto?
- Ne u detalje, nego kada je rijec o toj veceri... Rekao je da je mogue da nee moi
veceras jer bi se mogao skrivati ili biti pod straom u podrumu Vrhovnog suda.
- Sto?
- To sam i ja rekao...
- I?
- Rekao je da je danas jedan od najcudnijih dana u analima Vrhovnog suda. Odravaju
specijalnu sjednicu oko tube u slucaju koji je jako podijelio suce. Nijedan od njih ne zna
kako e na kraju drugi glasovati, ali odlucili su da e se rijesiti pocetne odgovornosti, sto
znaci da e objaviti prilicno jaku tubu protiv vlade. Ucinit e to odmah nakon sto
saslusanje zavrsi.
- Sto? - vrisne Redwingova. - Danas poslijepodne?
- Najprije su to drali izvan sudskog kalendara zbog interesa nacionalne sigurnosti i
mogunosti represalija nad strankama, Wopotamijima, vjerojatno; zatim je, cini se
administracija, zatraila da se vijesti o tubi zadri u tajnosti na due vrijeme.
- Hvala Bogu na nekomel
262
- Na predsjedniku suda Reebocku - objasni Aaron - koji nije najugodniji covjek na svijetu,
iako je prilicno bistar.
513
Nepredvidivo i suprotno svojim normalnim stajalistima, Ree-bock se priklonio Bijeloj kui.
Kad su to ostali suci culi, veina se jednostavno pobunila, pa tako i moj prijatelj. Objasnio
je da zajedno s ostalima, pa i onima s kojima se ideoloski ne slae, izvrsna grana vlasti
nema ustavnog prava da se suprotstavi sudskoj... Ponekad se sve to moe svesti na ego,
zar ne? Zaboravi ravnotee, ego je najvei ujednacitelj.
- Gospodine Pinkus, moj e narod biti na ulicama i na stubistu Vrhovnog suda. Bit e to
pokolf.
- Nee, draga moja, ako general odigra prave karte.
- Ako postoji pogresna karta, on e odigrati bas nju - vikala je Jennifer. - Taj je covjek
automat za mrnju. Nema na svijetu nikoga koga taj ne bi mogao uvrijediti.
- Ali ti dris palubu - prekine je Devereaux. - On zakonski ne moe uciniti bas nista bez
tvog odobrenja; obvezuje ga ugovor s tobom.
- Je li ga to ikad zaustavilo? Prema onome sto znam o tom vasem predpovijesnom
dinosauru, on gazi po medunarodnim zakonima ponasanja, po vlastitoj vladi, Glavnom
stoeru, Katolickoj crkvi, opim zamislima moralnostim pa i po tebi, Sam, za koga kae da
si mu kao sin! Nisi ti taj koji e se popeti na tu posveenu govornicu i napasti nepravdu,
ne, to e biti on, a da bi dobio taj spor, on e minirati cijeli sustav i pretvoriti Wopotamije u
najveu prijetnju ovoj naciji jos od Miinchena 1939! On e biti ta munja koju treba uzemljiti
prije nego sto i sto drugih manjina pomisli da se sada vidi kako su i one bile prevarene, pa
e posvuda izbiti pobune na ulicama... Moemo to popraviti razumom i vremenom, ali ne na
njegov nacin, koji znaci kaos!
- Aarone, ima nesto u tome sto ona kae.
- I opet jedan izvanredan prikaz, draga moja, ali zaboravljate temeljni zakon prirode.
- A koji to, gospodine Pinkus?
- Moe ga se zaustaviti ako ga se omota kao tijesto. . - Ali za Boga miloga, kako?
U tom se trenutku vrata apartmana naglo otvore i udare u zisiiod snage udarca bijesnoga
Cvrusa koji je stajao na ulazu.
Ali bio je to neki drugi Cyrus; bio je odjeven u raskosno i skupo odijelo po mjeri, cipele
Bally i svilenu kravatu. - Ti su kurvini sinovi otisli van! - urlao je. - Jesu li ovdje?
- Mislis na Romana i dva Desija? - upita Sam, zadravajui dah. - Zar su dezertirah!
- Ma ne, ali oni su kao djeca u Disnevlandu; moraju istraivati. Vratit e se oni, ali prekrsili
su zapovijed.
- Kako to mislite, pukovnice? - upita Aaron.
- Pa, otisao sam... otisao sam u zahod i rekao im da se ne micu, a kad sam se vratio vise
ih nije bilo!
- Pa rekli ste da e se vratiti - pomirljivo e Devereaux. - U cemu je onda problem?
- Zelite da ti majmuni trce po predvorju?
- U stvari bi to moglo biti prilicno zabavno - rece Aaron kroz smijeh. - Mogli bi unijeti malo
ivota medu onu armiju diplomata, koji hodaju tako ukoceno da bi se moglo pomisliti kako
stalno imaju teske vjetrove... oprostite mi to, draga moja.
- I opet je isprika nepotrebna, gospodine Pinkus. - rece Jennifer, ciji se pogled zaustavi na
golemom plaeniku. - Cy-rus - rece ona - izgledas tako... o ne znam kako to nazvati, ali
tako... ugledno.
- Stvar je u krojacima, Jenny. Nisam nosio takvo odijelo jos otkad se cetrdeset i sest
rodaka u Georgiji skupilo i kupilo mi odijelo u Peachtree Centeru kad sam doktorirao. Prije
toga si to nisam mogao priustiti, a ni poslije toga. Drago mi je da ti se svida; svida se i
meni. To je poklon gospodina Pinkusa, ciji krojaci skacu kroz usicu igle kad on kihne.
- Nije bas tako, prijatelju - rece Aaron. - Oni jednostavno razumiju sto znaci kad je nesto
hitno... A nije li nam pukovnik dojmljiv prizor?
- Strasan - oklijevajui se sloi Sam.
263
- Rodski kolos odjeven za sastanak IBM-ova odbora direktora - doda Jennifer, potvrdno
kimajui glavom.
- Pa, onda je moda vrijeme da vas upoznam s novim suradnikom na danasnjem
saslusanju... Dopustite da vam predstavim suca Corneliusa Oldsmobilea, koji e vas pratiti
u dvo- /
514
515
.,,"*mm*L-
ranu kao izvanredni gostujui amicus curiae, zahvaljujui ljubaznosti moga starog prijatelja
koji je clan suda. Ne smije govoriti, smije samo promatrati, ali sjedit e uz generala
Hawkin-sa koji e logicno misliti da je tu kao vojno osiguranje. Na kraju saslusanja, bude li
nas general bas odlucan ubaciti kakve zapaljive primjedbe, nas me "Sudac Oldsmobile"
uvjerio da e znati nekoliko nacina da ga pri tome sprijeci, medu kojima je i metabolicki
napad koji za covjeka u generalovim godinama znaci da odmah mora van.
- Aarone, stara lisice! - krikne Sam, skacui na noge.
- Bilo mi je bolno i zamisliti takvu akciju, ali mora se misliti na alternativu kakvu je
opisala draesna Jennifer.
- Isuse, steta sto niste trideset godina mladi! - viken Redwingova. - Ma, barem dvadeset!
- I meni je to ao, ali bit u vam zahvalan ako to nikad ne spomenete mojoj Shirlev.
- Moda ja spomenem, ako se Pocahontas ne upristoji - rece Devereaux. - Znas, moglo je
biti deset ili petnaest milja u onoj oluji, ali ja sam previse skroman da bih o tome govorio.
Arnold Subagaloo uvuce svoje siroke kukove u kapetanski stolac, siguran da e tijesni okvir
naslona drati njegovo tijelo dok se bavi svojom najdraom zabavom u uredu. Kad bi
podigao ruku da baci strelicu, njegov bi se kruskasti lik zatvorio u nametnute parametre,
sto bi osiguralo bolje gadanje, jer se tako pokret donjega dijela tijela smanjivao na
minimum. Na kraju krajeva, ipak je on bio inenjer s kvocijentom inteligencije 785 i znao je
sve sto se moe znati o bilo cemu, osim realpolitike, ponasanja i prehrane.
Pritisnuo je gumb koji je podigao ravnu zavjesu na zidu i tako otkrio golem kino-ekran koji
se sirio od zida do zida s poveanim licima sto i sest osoba... sve samih neprijatelja!
Liberala, iz obiju stranaka, ekoloskih budala koje nikad nee shvatiti racun dobitka i
gubitka, feminacistkinja koje stalno nastoje kastrirati boji poredak muske superiornosti, te
iznad svega onih senatora i kongresmena koji su imali drskosti rei mu da
"1
on nije predsjednik!... Pa, moda i nije, ali sto oni misle, tko je mislio za predsjednika?
Svakog sata, svake minute!
Cim se Subagaloo pripremio baciti prvu strelicu, zazvonio je njegov tajni telefon, zbog cega
je ostri i zasiljeni projektil skrenuo i prosao kroz otvoreni prozor, nakon cega je uslijedio
glasni vrisak vrtlara iz ruicnjaka.
- Taj kurvin sin opet to radi! Dosta mi je, dajem otkaz! Arnold smjesta zanemari tu
ljubaznu primjedbu; trebao je
vrtlara pogoditi medu oci... ocito je to clan nekog socijalisticko-komunistickog sindikata koji
trai dva tjedna plaenog dopusta za tricavih dvadeset godina staa. Na nesreu,
Subagaloo se nije mogao izvui iz stolca; njegovi su nabrekli bokovi zapeli i nisu mogli izai
iz tijesnih okvira naslona. Nemajui drugog izbora, progegao je, nabijen na stolac, do
telefona koji je neprestano zvonio.
- Tko je to i odakle vam ovaj broj? - vikne sef osoblja.
- Smiri se, Arnolde, ovdje Reebock, a ovdje se borimo na istoj strani.
- O, gospodin predsjednik Vrhovnog suda! Spremate se napraviti mi jos jedan problem
kakav mi nije potreban?
- Ne, nego sam upravo rijesio vas najvei problem.
- Wopotamije?
- Sada slobodno mogu krepati u svom glupom rezervatu i koga briga za to? Sino sam
priredio mali rostiljci, bio je tamo cijeli Sud. Naravno, budui da je moj vinski podrum
264
najbolji u Washingtonu, svi su se nalili do vrha, osim gospode, ali ona i nije vana. Vodili
smo vrlo americki, intelektualni razgovor uz bazen. Vrlo ucen, vrlo pravnicki.
- Pa sto onda?
- Sest prema tri, protiv Wopotami divljaka, zajamceno. Dvojica brae izmotavali su se, ali
urazumili su se kad su nase privlacne konobarice skinule sve sa sebe i skocile u bazen.
Nasa dva suosjeajna brata tvrdila su da su u bazen bili gurnuti, ali na fotografijama se to
ne vidi. Takvo nesudacko ponasanje... tabloidi bi podivljali, jasno sam im to pokazao.
- Reebock, vi ste genij! Ne doduse kao ja, ali niste losi, uope niste losi... I neka to ostane
medu nama, u redu?
516
517
- Subagaloo, mi govorimo istim jezikom. Nasa je zadaa da ti neamericki devijantni tipovi
ostanu u kutu. Oni su opasni, svaki pojedini je opasan. Moete li zamisliti gdje bismo sada
bili da nema poreza na dohodak i onih zakona o gradanskim pravima?
- U raju, Reebock, u raju!... I zapamtite, nismo razgovarali.
- A sto mislite, zasto sam vas nazvao na taj broj? ;
- Odakle vam?
- Imam i ja krticu u Bijeloj kui. i
- Koga, za ime Boje? , , ;
- Ma hajde, Arnolde, nije posteno.
- Vjerojatno nije, jer i ja imam krticu u Sudu. , -..:,.
- Stare decisis, prijatelju. >: ;
- I sto jos ima novog? - rece Arnold Subagaloo.
12:37
Golemi Trailblaze autobus kojeg je unajmio i platio netko za koga u kompaniji nikad nisu
culi, zaustavio se pred impozantnim ulazom u Vrhovni sud. Vozac se srusio preko velikog
volana, ocajnicke suze potekose mu iz ociju, jer bio je zahvalan sto putnici njegovog
prepunog autobusa napokon odlaze. Kilometrima i kilometrima vikao je, urlao i napokon
skvicao u panici da vatra... kuhanje... nije dopusteno u autobusu!
- Covjece, pa mi ne kuhamo - odgovorio mu je tada mirni glas straga. - Mi samo
mijesamo boje, a za to moramo otopiti vosak.
- Sto?
- Gle! - pred ocima mu se iznenada naslo groteskno oslikano lice, od cega je zaplesao po
virdinijskoj autocesti, kli-ui medu drugim vozilima iz suprotnog pravca, dok se napokon
nije uspio vratiti u svoju traku.
Zatim je slijedilo nesto sto bi se moglo opisati samo kao niz dogadaja od kojih je vlasnik
motela Posljednja graba kod Arlingtona s razlogom vristao iza cijelog brda putnih torbi: -
Radije u ovo jebeno mjesto dignuti u zrak nego ove opet pu-
518
stiti unutra! Kakvo sranje! Jebeni ratnicki plesovi oko jebene lomace na parkiralistu! Svi
gosti iz drugih soba otisli su... zbrisali glavom bez obzira... a nisu mi platili ni novcia.
- Grijesis, stari, ovo su ti obredni plesovi. Znas ono, kao molitva za kisu i dobar porod ili
ponekad i za komade.
- Van, van, vani
Cim su se putne torbe ukrcale, a nekoliko su ih morali privezati i za krov, serija
nepodnosljivih dogadaja se nastavila u dimu i smradu otopljene Crayola sminke. - Znas,
covjece, kad ih pomijesas s parafinom i utrljas u kou, to se od tjelesne topline rastopi i
curi ti niz lice. To preplasi bljedolike do sri.... Vidis? - Vozac je vidio. Potocii ivih boja
polako su curili niz lice nekoga imenom Calfnose. Autobus je gotovo udario u stranji dio
limuzine s diplomatskim plocicama i tanzanijskom zastavom; no okrznuo je samo odbojnik,
zatim skrenuo lijevo, prosao pokraj limuzine i odbio desni vanjski retrovizor limuzine u
kojoj je nekoliko crnih lica sirom otvorenih ociju zurilo u sarena lica na prozorima autobusa.
265
Zatim su dosli zvukovi, najprije polaki, duboki bum-bum najmanje tuceta bubnjeva. Bum-
bum, bum-bum, bum-bum - bum-bum, bum-bum! - Hai-ja-hai-ja-hai-ja! - Fanaticni pripjev
razvijao se u histericnom crescendu, a vozaceva se glava klimala naprijed-natrag iznad
volana u ritmu bubnjeva, poput pijetla u ljubavnom zanosu. Olaksanje mu je doslo kada su
bubnjevi i pjevanje naglo prestali, kao na zapovijed.
- Decki i cure, mislim da je ovo pogresno! - uzviknuo je terorist zvan Calfnose. - Nije li to
proslava prve bracne noi?
- Sto puta bolje od Ravelova Boleral - odgovorio mu je muski glas iz stranjeg dijela
pretrpanog autobusa.
- Ma tko bi to mogao razlikovati? - viknuo je drugi glas, ovaj put enski.
- Ne znam - odgovori Calfnose - ali Gromoglavi je rekao da bi Indijanski poslovi mogli
poslati nekoliko strucnjaka, jer nas nitko ne ocekuje i ne zna zasto tamo idemo.
- Ako to budu Mohawe, posrat e se na nas! - vikne netko trei, sudei po glasu, neki od
starijih clanova plemena.
519
- Legenda kae da su nas izbacivali iz nasih vigvama kad god bi pao snijeg!
- Pa onda, za svaki slucaj, uvjebajmo onaj pozdrav zori. To bi odgovaralo.
- Koja je to, Johnnv? - upita neka ena.
- Ona koja zvuci kao tarantella...
- Samo kad se izvodi vivace, Calfy - ispravi ga jedan oslikani ratnik iz prednjeg dijela. -
Kad se izvodi adagio, moglo bi biti Sibeliusova tualjka.
- Onda idemo s onim balachy. Dobro, cure, idemo u prolaz i vjebajte. I ne zaboravite,
Gromoglavi trai da se vide noge, zbog televizije, ali ne kao one stvari s halterima. Moramo
biti cisti i neporocni. , :.;;>
- Oh, oh, oh... sranje! - zacuju se muski glasovi.
- Idemo, sad! : Bubnjanje i zborno
pjevanje iznova je pocelo, pojacano
udaranjem enskih nogu u prolazu medu sjedalima, dok se vozac pokusavao koncentrirati u
sve jacem prometu Okruga Kolumbija. Nesretnim slucajem, jedna se limenka sa zapaljivom
smjesom ispod lonca sjajnocrvene sminke prevrnula i zapalila sarenu suknju jedne
plesacice. Nekoliko ratnika brzo se bacilo na gasenje vatre.
- Sebi ruke! - vriskala je uvrijedena indijanska gospodica.
Vozaceva se glava okretala na sve strane, a autobus je skliznuo u hidrant pokraj ceste,
odbio mu vrh i oslobodio gejzir vode koji je zalio Aveniju Independence, zalijevajui sve
automobile i pjesake u okolini. Pravila njegove tvrtke traila su da svaki vozac kojemu se
dogodi takva nezgoda odmah stane, ra-diom se javi svom dispeceru i priceka policiju.
Vozac autobusa punog divljaka s cijih je lica curila vostana boja, zakljuci da je to poslovna
politika koja se apsolutno nikako ne bi mogla primijeniti na njegal Bio je pet blokova od
cilja, a u trenutku kad iskrca svoj teret zapaljivih rasplesanih barbara u koi i sarenoj odjei
te njihove torbe i transparente, on e odjuriti u garau, na brzinu napisati otkaz, odvesti se
kui, zgrabiti enu i zajedno s njom prvim zrakoplovom odletjeti sto dalje bude mogue. Na
sreu, njihov je sin jedinac bio pravnik; borbeni odvjetnik
520
koji e se pobrinuti za posljedice. Uostalom, on je tog malog umisljenka skolovao za
pravnika!... Nakon trideset i sest godina za volanom, kao vozac taloga ljudskoga roda, sada
je ve morao znati prepoznati znak da je necega dosta. Bilo je to kao u Francuskoj u
Drugom svjetskom ratu, kada su ih Svabe stalno udarali, a onda je veliki covjek, general
Hawkins, preuzeo diviziju i povikao: "Vojnici, jednom dode vrijeme kad moras ili odrezati i
pustiti da riba pobjegne ili se baciti na stvarno veliku ribu! Ja kaem naprijed! Kaem,
napadamo.1"
I Boga mu, napali su. Veliki je covjek bio u pravu tada, ali ovdje i sada nije bilo nicega sto
bi mogao napasti, nikakvog naoruanog neprijatelja koji je odlucan da e te ubiti; samo
cijele vojske ludaka kojima je jedini cilj da ti uskoce u autobus i izlude te!
266
Trideset i sest godina; dobar ivot, plodan ivot... ono izvan autobusa. Ali sada, u tom
kriticnom trenutku, nije bilo nicega, nicega sto bi mogao napasti. Bilo je vrijeme da se
presijece... Vozac se pitao sto bi general Hawkins rekao. Mislio je da zna.
"Ako ti neprijatelj nije vrijedan truda, nadi drugog!"
Vozac se spremao odsjei udicu. Neprijatelj nije bio vrijedan truda.
Zadnji terorist koji je ostao u autobusu bio je onaj kojega su zvali Calfnose, manijak s
grotesknim prugama boje koja mu se slijevala niz lice. - Evo, covjece - rece divljak,
dodajui vozacu mali metalni novci nikakve prepoznatljive vrijednosti. - Poglavica
Gromoglavi traio je da se ovo preda onome tko nas dovede do nase "sudbinske tocke".
Proklet ja ako znam zasto to, ali uzmi to, prijatelju. - Calfnose skoci na plocnik njisui
svojim transparentom, koji je bio prikucan uz neku granu, prebacen preko desnog ramena.
- ... nasa sudbinska tocka. Nista vise nee biti isto nakon nase akcije. Napadamo! - General
MacKenzie Hawkins u Francuskoj, prije cetrdeset godina.
Vozac se zagleda u novci na svom dlanu i uzdahne. Bila je to replika znaka njihove divizije
prije cetrdeset godina. S likom njihova velikog zapovjednika! Znak s neba? Vrlo malo
521
vjerojatno, jer su on i njegova ena jos odavno uspjeli zaobii crkvu. Nedjeljna jutra bila su
za sve one televizijske emisije u kojima su politicari podgrijavali njegov bijes, a njegova ga
je ena hladila casama koktela Bloody Mary s tabascom. Dobra ena... ali ovo! Njegova
stara divizija i rijeci najboljeg zapovjednika koji je ikada ivio! Isuse, morao je otii odavde.
Bilo je to sablasno!
Vozac upali motor, nagazi na gas i pojuri niz Prvu ulicu, videi u retrovizoru gomilu
oslikanih lica kako jure za njim. - Jebite se! - glasno je viknuo. - Ja odlazim, gotovo je! Ja i
moja djevojka idemo na zapad... moda tako daleko na zapad da postane istok, moda na
neko mjesto kao sto je Americka Samoa!
Ono sto je vozac previdio bilo je trideset i sedam putnih torbi privezanih za njegov krov.
522
31
13:06
Zvono je zazvonilo u apartmanu, i dok su Aaron i Sam kliznuli u spavau sobu, ne bi li
izbjegli opasnost da e ih tko prepoznati, Jennifer prijede preko sobe, osvrne se i rece: -
Da? Tko je to?
- Molim, gospodice Janey! - odgovori nezamjenljivo karakteristican glas Romana Z. - Ovo
jako tesko!
Redwingova otvori vrata, a tamo je doceka Roman ispred dvojice Desija, koji su drali rucke
goleme brodske skrinje, a cela su im bila znojna.
- Nebesa, zasto niste rekli sefu posluge da to posalje gore?
- Moj najdrai kompa, koji sada slucajno ispada brutalni i divlji "pukovnik", kae da to
moramo sami donijeti gore. - Ciganin ude u sobu. - Inace, ako slucajno padne i otvori se, ja
moram zaklati svakoga tko vidi... Dodite ovdje, moj drugi i trei najdrai kompiu!
- Ne mogu povjerovati da bi Cyrus izdao takvu zapovijed - pobuni se Jennifer dok su Desi
Jedan i Dva s mukom i znojnih cela nosili preveliki brodski sanduk, unijeli ga u apartman i
postavili ga uspravno. - Mogli ste bar uzeti japaner.
- Sto to? - upita Desi Dva brisui znoj s cela.
- Mala platforma s kotaciima, dovoljno velika za tesku prtljagu.
- Ti rece da ne smijemo uzeti! - vikne Desi Jedan na Romana.
- Jer je veliki pukovnik govorio ludim ljudima na kamionu i sve sto rece bilo je "nosi gore i
uri!" ne "nosi gore na toj spravi i uri". Moj najdrai kompi je mudar; nikad ne znas
523
kad je nesto takvo zamka. Je 1" bi ti iz diskonta bjeao s punim kolicima? Onda zvoni, je li
gospodicna Janey?
- Pa na robi ima oznaka koja se poniste kad prodes preko resetke na blagajni...
- Vidis? Moj najdrai kompa spasio nam ivote]
267
- Bit ete dobro nagradeni za taj napor - rece Aaron Pinkus, izlazei iz spavae sobe.
Devereaux ga je slijedio. - Neka to netko otvori - rece Pinkus, gledajui kovceg.
- Nema kljuca - rece Roman. - Brojke na bravi.
- Ja imam brojeve - objavi savrseno, skupo odjeveni Cyrus. Usao je kroz otvorena vrata i
odmah ih zatvorio. - Naalost, morao sam potpisati jos jednu dostavnicu za svoju tvrtku,
gospodine Pinkus.
- Dao si im moje ime?
- Ma ne, ali bi izvorni ugovarac mogao navaliti na vas ako cijela ova stvar propadne.
- Za to u se ja pobrinuti! - uzvikne Sam. - Zaposljavati za obavljanje prljavih poslova
pobjegle zatvorenike i plaenike za kojima su raspisane tjeralice. Ha! Sitnica!
- Dragi moj, pa i mi to cinimo - rece Jennifer.
- Da?
- Za ime Boje, otvaraj taj kovceg! Osjeam kako mi Shir-ley dise za vratom, a to nije jako
ugodan osjeaj. Nisam je nazvao jos od jucer ujutro.
- Ovamo njen broj - rece Roman Z. omotavajui svoj plavi sal oko desne ruke preko
narancaste svilene kosulje. - Ima ena i ena, a malo ih izdri moj sarm. Jel tako moji dragi
prijatelji?
1 - Shirlev bi te dala zatvoriti u ludnicu - odgovori Pinkus. - Sumnjam da bi tvoja odjea
bila na visini njezinih kriterija.
- Evol - rece Cyrus, obradivsi brave i otvorivsi skrinju.
- Isuse! - rece Sunrise Jennifer Redwing. - Koliko metala!
- Rekao sam ti, Jenny - rece Cyrus, gledajui obilje celicnih oklopa i stitnika za glave
ispred vjesalica s cudnom odjeom. - Ovo je ostra igra.
524
13:32
Sadraj goleme skrinje bio je podijeljen i poceo je proces pre-rusavanja za infiltraciju.
Prema Hawkovim zapovijedima (kojima bi njegov sadasnji glavni vojni pomonik Cyrus
dodao ili oduzeo poneki detalj) pocetni je cilj bio obmanuti neprijateljske izvidace koji bi ih
traili vani, i, obmanuvsi ih, uspjeti ui na ulaz u veliko predvorje Vrhovnog suda. Kad se
nadu unutra, glavni je cilj bio proi kroz osiguranje tako da Sam, Aaron, Hawk i Jenny ne
moraju otkriti svoj stvarni identitet. MacKen-zie je bio uvjeren da su straarima dali njihove
opise, sigurno barem Devereauxa i njega, a budui da je Sam bio Pinkusov namjestenik,
vjerojatno i Aarona; budui da je SJ. Redwing ve prije bila na raspravama pred sudom, a
ako je netko dobro obavio svoju zadau i shvatio da je ona clan plemena Wopota-mi, mogla
bi i ona biti na popisu. Naravno, bilo je slabo vjerojatno da to s Jenny bude, ali nevjerojatne
su bile i nebrojene milijarde dolara u vlasnistvu pohlepnih neprijatelja "pokojnoga" Vincenta
Mangecavalla.
Trea je poluga ovisila samo o tome hoe li Sam, Aaron i Hawkins nai muski zahod, a
Jennifer enski prije nego sto ih uvedu u visoke odaje. Prema detaljnim nacrtima koje su
odnekud nabavili "rodaci" Vinniea Bam-Bama i koje je potvrdila njegova najdraa teta,
Angelina Go-Go, u hodniku na drugom katu, gdje su bili uredi, bila su dva takva mjesta, na
suprotnim stranama mramornog hodnika. Razlog potrebe za zahodima vraa nas pocetnom
cilju, zavaravanju strae Vrhovnog suda i prodoru u urede. Medutim, sadraj skrinje
natjerao je Jenny da iz svoje sobe zavristi.
- Sam, ovo je nemogue]
- Sto to? - rece Sam, izlazei iz druge sobe odjeven u glomazno kockasto odijelo sa sirokim
hlacama, koje su njegovom vitkom stasu dodale bar trideset pet kilograma. Glava mu je
bila jos cudnija; pokrivala ju je kovrcava smeda vlasulja, cije su duge kovrce padale ispod
okruglog plosnatog sesira., omilje-nog pokrivala studenata iz dvadesetih godina. Gurnuo je
Jenni-ferina poluotvorena vrata i stao na njima. - Mogu li ti pomoi?
525
- Jooo!
- Vristis. Je li to potvrdno ili nijecno?
268
- A tko bi ti trebao biti?
- Sudei prema vozackoj dozvoli i glasackoj iskaznici koju sam dobio s odjeom, ime mi je
Alby-Joe Scrubb i imam neku farmu za uzgoj pilia... A tko si k vragu tP.
- Bivsa plesacica! - odgovori Jenny, iznova pokusavajui pricvrstiti plocu na svoje obilne
grudi. - Evo! Nema veze, uspjela sam!... A sada ova glupa utozelena bluzica koja ne bi
uzbudila ni seksualno izgladnjelog gorilu.
- Mene uzbuduje - rece Sam.
- Ti si stupanj nie od gorile i lakse te je uzbuditi.
- Hej, smiri se, pa mi smo na istoj strani. Ozbiljno, tko bi ti trebala biti?
- Recimo laka ena cije bi bujno poprsje pod ovim neprobojnim steznikom uz nesto sree
trebalo odvui straare od postupka pustanja u zgradu.
- Hawk je mislio na sve.
- Sve do libida - sloi se Jennifer, navlacei kricavo zelenu bluzu preko glave i gurajui je u
utu minicu. Malo se nagnula naprijed, gledajui u nabreklo poprsje u sirokoj bluzi. - To je
sve sto mogu uciniti - rece s uzdahom.
- Hajdmo to razraditi...
- Sjedi i masi repom... A sada, najgori dio. "Pokrivalo za glavu", kako to zove jedan moj
prijatelj.
- To je ve nesto drugo - primijeti Devereaux. - Kosa ti izgleda smijesno; sva je prikopcana
ukosnicama ili tako nekako.
- To je priprema za prapovijesne osvete tog tvog neandertalca. - Jenny dohvati veliku
kutiju koja je leala na krevetu i izvadi platinastu vlasulju ucvrsenu na celicnoj kacigi. -Taj
oklop za glavu tako je teak da u cijeli ostatak godine imati ukocen vrat, ako uope i
doivim ostatak godine.
- Da, i ja imam nesto takvo - rece Sam, dok je Jenny namjestala oklopnu vlasulju na
glavu. - Moes tresti glavom, ali ako kimnes mogla bi ti slomiti nos.
- Tresenje glavom ne uklapa mi se u ulogu.
526
- Je, razumijem sto elis rei. Ako je to prapovijesna osveta, a sto e biti povijesna?
- Mislim da je to ocito. Namjestit e mi prerusenog policajca iz odjela za poroke kao
"musteriju", a taj e me uhititi kao kurvu.
- Sami - dovikne Aaron Pinkus iz dnevne sobe. - Treba mi pomo.
- Trebaju me! - Devereaux pouri iz spavae sobe, a Jenny mu je bila za petama. Ono sto
su vidjeli bilo je najnevje-rojatnije sto su mogli vidjeti, osim kad bi pogledali same sebe u
zrcalu. Lik malog, ali impozantnog najistaknutijeg bostonskog odvjetnika nestao je.
Umjesto njega, tu je, u dugom crnom kaf-tanu i s plitkim sirokim sesirom, ispod kojega su
visjela dva pramena upletene crne kose, bio lik hasidskog rabina.
- Cekas ispovijed ili toga u vas nema? - upita Sam.
- Nisi ni najmanje zabavan - odgovori Aaron, pokusavajui napraviti nekoliko koraka
naprijed. Izgubivsi ravnooteu, uhvatio se za rub stolne svjetiljke, koja je, naravno pala na
pod i razbila se. - Cijelo mi je tijelo sputano celikoml - srdito povice.
- To je zato da bi vas zastitilo, gospodine Pinkus - rece Jennifer, koja zaobide Sama i
prihvati starca za ruke. - Cyrus je jasno rekao da se morate zastititi.
- Ta e me zastita ubiti, dijete moje. Na Omaha Beach nosio sam dvadeset kila tesku
naprtnjacu na ledima, zbog cega sam se gotovo utopio u metar vode, a tada sam bio
znatno mladi. Ovo metalno rublje znatno je tee, a ja sam znatno, znatno stariji.
- Jedini e vam problem biti stubiste pred sudom, a budui da se moramo razdvojiti,
pobrinut u se da vam Johnny Calfnose nade kakvu pomo.
- Calfnose? Cini mi se da se sjeam tog imena; to nije ime koje bih lako zaboravio.
- On je Macov glavonja u plemenu - rece Sam.
- Pa da, on je nazvao u Sidnevevu kuu, a Jennifer i nas general natjecali su se u urlanju,
koliko se sjeam.
- Johnny Calfnose i MacKenzie Hawkins zajedno su
269
527
savrsen par. Calfnose mi jos uvijek duguje novac za kauciju, a Hawkins mi je duan dusu i
karijeru... Bezo obzira na to, John-ny e nai nekoga tko e vam pomoi. I bolje mu je da
to ucini, jer u ga inace tuiti za pronevjeru tisua dolara od novca za mito generala
Gromoludog.
- Zar je to doista ucinio? - upita Devereaux.
- Zapravo nemam pojma, ali, poznajui ga, njemu bi bilo potpuno prirodno da je to
pokusao.
Na vratima se zacuje brzo kucanje. Sam im pride i otvori, i iznova ga iznenadi Cvrusova
krupna elegancija. - Udite, pukovnice. Iskreno receno, izgledas mi kao tamnija verzija
Tatice Warbucksa...
- To i jest zamisao, Sam, a da te jos vise prosvijetlim, dopusti da ti predstavim dvojicu
svojih prijatelja. Ili, da budem precizniji, prijatelje "suca Oldsmobilea". - Cyrus ude i
pokretom pozove Desije Jedan i Dva. Medutim, nisu to bila ona dva Desija Arnaza koje su
ljudi u sobi poznavali. D-Jedan, koji je umetnuo i umjetno zubalo, bio je odjeven u klasicno
sivo odijelo i oksfordsku plavu kosulju koja je naglasavala njegov bijeli sveenicki ovratnik.
D-Dva bio mu je vjerski kolega, ali druge vjere, i nosio je crno odijelo sa sveenickim
ovratnikom i zlatni kri na prsima. Dopustite da predstavim velecasnog Elmera Pristina,
sveenika Episkopalne crkve, i njegova sudruga u prosvjedu, monsinjora Hectora Alizonga
iz neke katolicke dijeceze u Rocky Mountainsu.
- Blago nebo! - rece Aaron, srucivsi se u naslonjac.
- Boe! - doda platinasta kurva Jenny.
- On vas cuje - rece D-Dva i blagoslovi sam sebe, a zatim se ispravi i blagoslovi sve u sobi,
ali naopako.
- Nemoj biti blasfemo - promrmlja Desi Jedan.
- Ti loco. Ukljucio sam i tebe, a ti si glupi protestante.
- Dobro, dobro, momci - rece Devereaux. - Shvatili smo... Cyrus, stoje to?
- Najprije u vas pitati jeste li sve nasli. Imali smo i popis svih tih stvari. - Jennifer, Sam i
Aaron kimnuse, a na njihovim se licima vidjela primjetna sumnja. - Dobro - nastavi
plaenik. - Imate li kakvih problema s opremom za van-kam?
528
- Sto je to? - upita Pinkus iz svog naslonjaca.
- Skraenica za "vanjska kamuflaa"... nase lano ruho. Zelimo da vam bude udobno
koliko god moe biti u zadanim okolnostima. Ima li problema?
- Iskreno, pukovnice - odgovori Aaron, moda biste trebali unajmiti dizalicu za mene.
- Nije to problem - rece Jennifer. - Nai u nekog iz plemena da pomogne gospodinu
Pinkusu.
- Zalim, Jenny, ali ne smije biti bas nikakvog komuniciranja s Wopotamijima. A nije ni
potrebno.
- Cekaj malo - upadne Devereaux. - Moj cijenjeni sef jedva hoda u tom srednjevjekovnom
oklopu.
- Nasa e ga dva sveenika pridravati i pomagati mu na svakomm koraku.
- Nasi DesijP, - rece Jennifer.
- Tako je. To je Hawkinsova zamisao, divota od zamisli... "Velecasni Pristin" i "monsinjor
Aligonzo" pridruili su se "nadrabinu Rabinovvitzu" u prosvjedu pred Vrhovnim sudom
protiv nedavnih odluka koje smatraju jednako antikrscanskima kao i antisemitskima. Ne
moes se provui bolje, osim ako ubacis malo rasistickog, sto bi smanjilo interes televizije.
- U svakom je slucaju jedinstveno - priznao je Sam. - Kad smo ve kod toga, a gdje je
Roman Z.?
- Smuci mi se kad i pomislim - odgovori Cyrus.
- Nije valjda dezertirao? - rece Jenny.
- Ni govora. Stara ciganska poslovica ukradena od Kineza kae da covjek kojemu je netko
spasio ivot moe ivjeti na --njegov racun do kraja ivota.
270
- Nisam siguran da sam to shvatio - rece Aaron. - Mislim da je obratno.
- Naravno da jest - potvrdi Cyrus - ali Cigani su to promijenili i to je njemu dovoljno.
- I gdje je sada?
- Dao sam mu novac da unajmi video-kameru. Mislim da sada krade kameru od prodavaca
koji nista zla ne ocekuje, i to tako sto mu kae da samo eli provjeriti lom svjetlosti na
suncanom svjetlu. Moda grijesim, ali ne vjerujem. On mrzi
529
plaati bilo sto... mislim da on doista vjeruje kako je to nemoralno.
- Trebao bi se kandidirati za Kongres - rece Sam. <
- A cemu kamera? - upita Jenny.
- To je moja zamisao. Mislim da bismo trebali imati audiovizualni zapis prosvjeda
Wopotamija, sto opsirniji, i to tako da se vide svi odredeni pojedinci koji se pokusaju
umijesati, ometati ili sprecavati gradane da ostvare svoje pravo slobodnog okupljanja i
pravo na podnosenje zahtjeva.
- Znao sam - rece Pinkus. - Moda je on profesionalni vojnik ili kemicar, ali je i pravnik.
- Ne bas, gospodine - usprotivi se Cyrus. - Zbog zabluda neobuzdane rane mladosti, morao
sam, odnosno morali smo, nauciti neka temeljna ustavna prava.
- Cekaj malo - rece Devereaux, u cijem se tihom glasu cula nota nevjerice. - Pustimo sada
borbene pjesme pokreta za gradanska prava i vratimo se tamo kamo mislim da nas to vodi.
Nemontirana video-vrpca na kojoj se u svakoj slicici vidi vrijeme i datum, uglavnom se
priznaje kao neoboriv dokaz, zar ne?
- Rekao bih da e se vei broj kongresmena i senatora, kao i poneki gradonacelnik sloiti s
tobom, Sam - potvrdi plaenik, na cijem se licu vidjela naznaka osmijeha. - Osobito oni koji
su se privremeno odrekli omleta Benedict za volju in-stant-omleta na ne bas elegantnom
posudu.
- A ako imamo "odredene pojedince" koji se ponasaju nezakonito i nasilno za vrijeme
prosvjednog skupa Wopota-mija...
- I - upadne Redwingova, bacivsi pogled prema Deve-reauxu, koji potvrdno kimne kao
"samo izvoli" - ako te zloceste pojedince uspijemo identificirati kao osobe koje rade po
zapovijedima ove ili one vladine agencije, imali bismo prilicno jaku pravnu polugu.
- I ne samo protiv vlade - rece Cyrus. - Ima tamo gomila nasilnika koji su plaeni da vas
zaustave. Njihovi su poslodavci u tolikim dugovima da i od same pomisli na vas pocnu gristi
sagove, iznutra prljajui hlace.
530
- Nasilno ometanje sudskog postupka - doda Sam. - Pod prijetnjom deset godina zatvora
nijedan od tih grubijana nee ostati neslomljiv.
- Svaka cast, pukovnice! - rece Aaron, s mukom ustaju-i, uz zvuk struganja metala o
metal. - Cak i ako sto pode po zlu, imamo rezervne obrambene poloaje.
- Ja bih to nazvao potpaljivanjem vatre pod guzicama onih koji su htjeli potpaliti pod
vasom, g. Pinkus.
- Bas tako! Znate, s praavnickom diplomom ili bez nje, volio bih da razmislite o
zaposljavanju u mojoj tvrtki, recimo kao strateg u odjelu za krivicno pravo.
- Pocasen sam, gospodine, ali mislim da bi bilo bolje da porazgovarate sa svojim
prijateljem Cooksonom Frazierom. Cini se dao on ima kuu na Karibima, dvije u Francuskoj,
stan u Londonu i nekoliko, cijeg se tocnog broja ne moe sjetiti, na skijalistima u Utahu i
Coloradu. U sve je te kue prevaljivano, pa bi on htio da se pobrinem o sigurnosti.
- Casna rijec, nije li to dobro za vas! Jako e vam dobro platiti. Naravno, prihvatit ete?
- Moda na nekoliko tjedana, ali ako to ikako uspijem postii, rado bih se vratio u
laboratorij. Ja sam kemijski tehno-log, to me najvise zanima.
- Sada sam sve cuo - rece Devereaiuc, tresui glavom, od cega mu se zavrti sesir nad
kockastim odijelom.
Na vratima se zacuje divlje kucanje. - Ostanite gdje ste, - mirno rece Cyrus vidjevsi da su
se ostali uznemirili. - To je Roman. On misli da je svaki njegov ulazak nekamo gala-pred-
271
stava. Osobito kad bjei pred policijom. - Plaenik otvori vrata; lik pred njima doista je bio
Roman Z., ali umjesto jedne video-kamere imao je u svakoj ruci po dvije, a sa sirokih
ramena visjela mu je plasticna torba na sirokom remenu. Nestala je i narancasta kosulja,
plavi plast, uske crne hlace i zlatna nausnica. Bio je slika i prilika zaposlenog medijskog
djelatnika, jednoga od onih koje moete vidjeti kako iskace iz televizijskih kombija na
popriste neke nesree ili poara. Nosio je uredne, ali iz-nosene levisice ispod majice s
kratkim rukavima na kojoj je velikim slovima pisalo:
531
WFOGTV PRESS
- Zadata uspjesno obavljena, moj najdrai kompa... gospodine pukovnice - objavi Roman,
ulazei u sobu, a rijeci mu utihnu kad je vidio Sama, Jenny i Aarona. - Imate i medvjeda
koji plese?
- Ako imamo, to si ti - odgovori Cyrus. - Medvjed na pasi. Sto e ti cetiri kamkordera?
- Moda koji nastrada - naceri se Ciganin. - I mnogo vrpce - doda, pokazujui torbu.
- A gdje je priznanica? " - Sto?
- Onaj papir na kojemu pise iznos najamnine i koliko si kaucije ostavio.
- A, oni to ne trae. Bili su sretni sto su pomogli.
- 0 cemu to govoris, Romane? - upita Jennifer.
- Odgodeno plaanje, gospodicna Janey... ako ste to vi pod tom lijepom opravom.
- Kome? - upita Devereaux.
- Tima ljudima! - Ciganin ponosno pokae svoju majicu. - Jako mi se urilo i oni su to
shvatili.
. . - Ne postoje takvi ljudi! - vikne Cyrus.
- Jedan dan u im napisati pismo. Rei da alim slucaj.
- Molim vas, pukovnice - rece Pinkus ustajui uz Jen-nynu pomo. - Nemamo vremena za
saslusavanja. Sto emo sad?
- To je jednostavno - odgovori Cyrus. Nije bilo tako.
14:16 ;
Buum-buum, buum-buum, buum-buum - buum-buum, buum-buum, buum-buum! ... Hai-
ja-i-ja-ja-i-ja! Bubnjevi su grmjeli, plesaci udarali pjevali, transparenti su podignuti,
prolaznici omamljeni, a stube Vrhovnog suda bile su ludilo Wopotamija. Turisti su se
zgledali, vise ene, nego muevi, jer su plesacice-
532
........
nikad nije bilo.
demonstrantice bile sve do jedne neotv
su im letjele visoko. lcno atraktivne, a suknje
- Jebediah, ne moemo se probi*.
- Da. ""
- Gdje je policija...
- Da.
- Olafe, ovi ludaci nas nee pustk.
_ Qa c* da prodemo!
- Moralo bi biti zakona]
- Da.
- Stavrose, u Ateninu hramu -Da.
- Prestani buljiti!
- Ne... o, oprosti, Olvmpia.
Iza ugla na Capitol Streetu, u pov,
stajala su dva visoka covjeka. Jedan je .Ucenom kolnom ulazu, canoj generalskoj odori, a
drugi je bio, *v bllstao u PunoJ sve" odjei. Skitnica pouri iz njihova zaklon** lznosenJ
skitmckoj i potrci natrag generalu. *" zavm lza ula zSrade
- Henry, stvari napreduju - rec^
272
- Doista su ugrijali atmosferu. MacKenzie Hawkins.
- Jesu li novinari stigli? - upita
sam ti savrseno jasno rekao da ne ulazitv tton" glumac- ~ Ja bude kamera.
n na Pozornicu dok ne
- Doslo je nekoliko radio-stanica
mikrofonima. " Vldl se P JJudima s
mere.
- To nije dovoljno, dragi momce, v
^ricito sam rekao ka-
- Dobro, dobro... - Hawk opet isK .
i pouri natrag. - Upravo je stigla jedna ,Cl van" PSIeda okol
- Koje stanice? Je li neka mrea? televizlJska ekipa. ;-
- Kako da to znam?
- Doznaj, mon general. Ja imam svr,.
- Isuse na ljuljaccil Je knterue.
- Nema mjesta bogohuljenju, Maclf
- Henry, ti si nemogui e"zle- Pogledaj opet.
- Nadam se. U ovom poslu to je jen.
Mmi
nacin da ista po-
533
stignes. Pouri sada. Osjeam potrebu za nastupom; to je onaj poticaj publike, kad ih cujes
kako hrle u gledaliste.
- Zar nikad nemas tremu?
- Dragi prijatelju, nikad me nije strah pozornice, ona se boji mene. Ja po njoj stupam kao
grom.
- Sranje! - Hawk opet istrci van, ali umjesto da pouri natrag glumcu, ostane na mjestu i
vidje ono cemu se nadao. Cetiri su se taksija zaustavila na drugoj strani Prve ulice, u
razmacima od samo nekoliko sekundi. Iz prvoga izadose tri sveenika; pastor, monsinjor i
postariji rabin kojemu su dvojica krsana pomagala. Iz drugoga se taksija pojavi Marilvn
Monroe svih kurvi, masui kukovima pomalo nespretno, ali tko bi to proucavao? Trei je
taksi iskrcao najveu seljacinu jugoistocne Alabame, koji je izgledao kao da mu se sa sesira
i kockastog odijela cijedi pilee govno. Cetvrti je taksi nadoknadio banalnost prethodna tri.
Golemi, elegantno odjeveni crnac stao je na rub plocnika, a njegova golema glava i
divovsko tijelo ucinili su da je vozilo pokraj njega izgledalo manje.
Kako je i bilo planirano, Jennifer, Sam i Cvrus posli su u razlicitim smjerovima, ne
prepoznajui se, ali nijedno od njih nije preslo ulicu i prislo Sudu. Tri su vjerska
zanesenjaka ostala na plocniku, prepirui se, medusobno. Rabinova je glava padala
naprijed dok su dvojica sukobljenih krsana naizmjence kimali i nijekali glavama. Hawk
posegne u svoj otrcani dep i izvuce walkie-talkie. - Calfnose, javci se. Javi se, Calfnose! -
(Za lanim imenom nije bilo potrebe.)
- Ne vici, Gromoglavi, meni je ta stvar u uhu!
- Nas je kontingent stigao...
- I pola seksualno izgladnjelog stanovnistva Washingtona. Samo pola. Druga polovica rado
bi skalpirala nase djevojke!
- Reci im neka jos podignu!
- Koliko? Zar do pojasa?
- Ma ne to! Samo podignite pjesme i neka bubnjevi budu jos jaci. Treba mi jos deset
minuta.
- Dobit es ih, Gromoglavi.
Hawk se vrati u povuceni ulaz. - Henry, jos deset minuta do tvog izlaska.
534
- Tako dugoi
273
- Moram obaviti jos nekoliko stvari, a kad se vratim, izlazimo zajedno.
- Sto moras uciniti?
- Eliminirati nekoliko neprijatelja. -
- Sto?
- Nista ne brini. Mladi su i neiskusni. - MacKenzie izjuri u svom zguvanom skitnickom
odijelu.
Jednog po jednog, cetvoricu granicarskih komandosa u ma-skirnim zeleno-cmim odorama
stari je skitnica potapsao po ramenu, a zatim onesvijestio. Svakoga je odnio do ruba
plocnika, gdje bi mu lice zalio s nekoliko casica Southern Comforta i ostavio do budenja.
Medutim, onih je "deset minuta" postalo dvanaest, pa dvadeset i, napokon gotovo pola
sata, od cega je Sir Henry postajao sve nestrpljiviji. Hawk je opazio pet zakopcanih
federalnih agenata ukocenih lica i sestoricu gospode cije su namrstene obrve i siroka cela
bili nisko, moda i nie od gorila u magli. Njih je rasporedio na slican nacin. "Amateri"!
prosaptao je Hawk u sebi. "Kakvi li su im zapovjednici?" Tko god bili, imali su pokrivene
odnose s javnosu. Neki kurvin sin u majici s kratkim rukavima stalno je snimao, najvise
one protudemon-strante, ocito za one koji su im izdavali zapovijedi. Ha! Sala mala! Ali
svaki put kad bi Mac pokusao uhvatiti gada s kamerom, ovaj bi se okrenuo kao balerina i
nestao u gomili.
A gomila je bila velika i gusta u vrijeme kada se Mac vratio u ulaz. Sir Henrvja Irvinga
Suttona nije bilo famo! Kamo je k vragu nestao?... Glumac je bio tri metra dalje na uglu i
zapanjeno je promatrao guvu na stubama Vrhovnog suda. Ispred cetrdesetak raspjevanih,
rasplesanih i razbubnjanih Wopota-mija koji su mahali transparentima izbila je tucnjava, no
cinilo se da divlji sukob nema veze s Indijancima.
- O, Boe! - rece Hawkins, stavivsi ruku na Suttonovo rame. - Nisam vise mlad kao nekad.
- Ni ja. Pa sto onda?
- Prije nekoliko godina nijedna od tih nistarija ne bi se podigla. Ili ih je vise nego sto sam
vidio.
535
- Koga?
- Onih budala koje se mlate pred gomilom turista.
I doista, tukli su se. Zakopcani su se derali na maskirne komandose, koji su ih bacali preko
ramena, a grubijani, koji su zakljucili da svaka tucnjava znaci da u njoj moraju pobijediti ili
se moraju vratiti u sindikat, uskocile s bokserima i pendrecima. Ne moe se rei da je
nastajao veliki nered, jer nered je ve nastao. Bijesni turisti, koje su sudionici tucnjave
gurali i bubotali, vristali su, oni u borbi na ivot i smrt, zbunjeni nedostatkom odora i bilo
kakvog znaka raspoznavanja neprijatelja, lupali su sve sto se u blizini micalo, a idiot s
video-kamerom stalno je poskakivao okolo, uzvikujui glorioso!
- Naprijed, Zlatice!
- Odmah, Sunovrate, ali imamo problema - zacuje se glas pukovnika Cvrusa.
- Kakvih problema?
- S vjerskim triom je sve u redu, ali izgubili smo kurvu i seljacinu.
- Sto se dogodilo?
- Pocahontas je podivljala kad je neka turistkinja bacila nekoliko petardi pod noge
plesacica i pocela vikati nesto na grckom. Nasa je cura navalila na tu kravu, a Sam na nju\
- Vrati ih, za ime Boje!
- Stvarno elis da se sudac Oldsmobile zatrci u tu gubu i razbija glave?
- Prokletstvo, nemamo mnogo vremena! Ve je cetvrt do tri, a mi do tri moramo ui,
presvui se i pojaviti pred pretori-ma ureda.
- Moda imamo i koju minutu vise - rece Cyrus. - Cak i suci moraju znati kakav je ovdje
kaos.
- To je kaos Wopotamija, Zlatice! Recimo da nam to ne ide u prilog, iako bez toga ne
moemo.
- Cekaf. Nasa peradarska seljacina dovlaci Pocahontas... silom, mogu ti rei.
274
- S vremena na vrijeme taj se momak zbroji!... Raspodijeli snage i idemol
- Sad u. Kada dolazi general? - *i :
536
- Cim vidim da seljacina i princeza prelaze preko ulice, odvojeno, i pobrini se da ona bude
prva... Gdje su tri bogomoljca? Ne vidim ih.
- Ne bi ni mogao. Oni su na ovoj strani i probijaju se kroz guvu. Ocekivalo bi se da e
ljudi pokazati vise postovanja prema Bojim ljudima. Desiji Jedan i Dva ve su mlatnuli
desetak klipana, a mogao bih se zakleti da je D-Jedan maznuo bar pet satova.
- Samo nam je to jos trebalo... propovjednik-nasilnik!
- Samo takve imamo, Sunovrate... Evo, izlaze nasi odvjetnici, kao Punch i Judy.
- Stjeraj ih u red, pukovnice. To je zapovijed!
- Slusajte, gospon, srea vasa sto sam ja pametniji od vas, jer bih se inace mogao
uvrijediti.
- Ha?
- Nema veze, vas je osjeaj u redu. Gotovol
Hawk vrati talkie-waalkie u svoj poderani dep i okrene se Suttonu. - Samo jos nekoliko
minuta, Henry. Spreman?
- Spreman? - rece glumac u cijem se glasu osjeao priguseni bijes. - Idiote! Kako bih
mogao vladati pozornicom u ovoj tucnjavi?
- Hajde, Hank, prije samo nekoliko sati rekao si mi da je ovo prakticki nista.
- Bila je to objektivna analiza, a ne subjektivna interpretacija. Nema malih uloga, ima
samo malih glumaca.
- Ha?
- Jako si neosjetljiv kad je rijec o umjetnosti, MacKenzie.
- Da?
- Ljupka Jennifer prelazi preko ulice... Boe, pa gardero-bijerku treba smjesta otpustiti!
Ona je kurvetina!
- Tako je i zamisljeno... Eno Sama...
- Gdje?
- Momak u kockastom odijelu.
- Onaj sa smijesnim sesirom?
- Izgleda drukcije, zar ne?
- Izgleda potpuno glupo!
- To smo i htjeli. Ovdje ne trebamo mudrog odvjetnika.
537
III
: : - Blagi Boe? - uzvikne glumac. - Jesi li vidio ono? .".;< - Sto?
- Sveenik u sivom odijelu... tamo onaj koji se penje uza stube s katolickim sveenikom i
onim sto se cini kao stari rabin... izmedu njih!
- On, on... Sto se dogodilo?
- Kunem se da je vikar upravo mlatnuo nekog covjeka i ukrao mu sat. Skinuo mu ga je s
ruke!
- Prokletstvo! - Rekao sam pukovniku da nam sada samo jos treba sveenik koji pljacka
svoje stado.
- Ti poznajes...? O, pa da, naravno da znas. Starac u ra-binskom odijelu je Aaronl A druga
dvojica su oni momci iz Argentine ili Meksika!
- Portorika, ali nije to sada vano. Dosli su do vrha, ui e!... Vas nastup, gospodine
generale!
Iz Hawkovog radija se zacuje sum; on ga izvuce iz depa, a Cvrusov se glas probije. -
Prelazim ulicu. Poeli mi sreu!
- Sve ide kao po loju, pukovnice... Calfnose, javi se!
- Tu sam, ne deri se. Sto je?
- Prekini indijanske stosove i idemo na dravnu himnu.
275
- Nasa je bolja, moe se pjevati.
- Odmah, Johnnv! Nas general izlazi.
- Dobro, bljedoliki! s ; ;
- To je to, Henry! Neka bude dobro! v
- Ja nikad nisam igrao lose, magarce jedan - rece glumac, nekoliko puta duboko udahne,
uspravi se u punu visinu i potegne prema svjetini koja se tukla i iznenadnoj Wopotami
interpretaciji dravne himne. Zbor je bio, jednom rjecju, spektakularan. Glasovi su se dizali
do nebesa, a prizor cetrdeset namazanih, rastopljenih lica izvornih stanovnika Amerike
imao je snaan utjecaj na gomilu. Cak i agresivni komandosi, u divljoj borbi s razbijacima
sindikata, pustili su svoje protivnike koje su dotad drali za vrat. Plaeni ubojice ispustili su
boksere i pendreke i svi su zurili u tragicne likove koji su iz svega srca pjevali, u odanosti
zemlji koja im je bila ukradena. Suze pocese zamagljivati pogled promatracima.
- Sada je zima nasega nezadovoljstva] - urlikne Sir
Henry Irving Sutton svojim najgrlatijim glasom, popevsi se na cetvrtu stubu i okrenuvsi se
svjetini. - Psi mogu reati na nas, ali nasa je vizija jasna. Strasno je zlo pocinjeno, a mi
smo tu tla ga ispravimo! Biti ili ne biti, pitanje je sad...
- Taj bi kurvin sin mogao tako nastaviti sat vremena - prosape MacKenzie Hawkins u
radio. - Gdje ste? Odgovorite po broju.
- Mi smo u velikom kamenom hodniku, ali Heneral, vi ne kuite...
- Princeza i seljacina su sa mnom - rece Cyrus - i ti stvarno ne razumijes!
- O cemu vi to govorite?
- O sitnici na koju nisi mislio - objasni plaenik. - Ovdje imaju detektore metala, a ako
Jenny ili Sam ili gospodin Pinkus produ kroz njih, upalit e se svi alarmi u zgradi i
vjerojatno veina njih u Washingtonu.
- O, Boe, kamo ide ova zemlja?
- Valjda bih ja sada trebao rei "pogledaj u temeljne razloge" ali sada smo jebeni.
- Jos nismo, Zlatice - vikne Hawk. - Calfnose, cujes me?
- Naravno, Gromoglavi, a i mi imamo problema. Mojima je dosta tvoga prijatelja Vinniea.
Hoi rei bas je gnjavator.
- Sto je ucinio? S vama je tek od jutros... sto je mogao uciniti?
- Kva, kva kva, eto to je sve sto radi! Onda se pojavi njegov prijatelj, onaj mali koji govori
kao pile, i prije nego sto kaes Geronimo, ve se u motelu dogodi deset partija kockanja, a
taj Joey kako li se zove, trci iz sobe u sobu i hvata u igru. I to, rekao bih, s vrlo cudnim
kockicama. Razbio je banku i ocistio mnoge nase ratnike.
- Nemamo sada vremena za to!
- Stvori vrijeme, dok tvoj general, a moram priznati da ti je slican, jos uvijek urlice. Nasi
su decki i cure bijesni i vise to nee podnositi. Oni hoe da se ta dva prevaranta izbace i da
im vrate novac!
- Dobit e ga uvean pedeset puta, obeajem to.
539
- O, sranja] Vidis li ti to?
- Ja sam na uglu zgrade, a previse je toga...
- Neki momci u smijesnim crno-zelenim odijelima probijaju se kroz nase redove... cekaj!
Neki drugi, ili ragbijasi ili majmuni u odijelima... sada im se pridruuju. Idu na tvog
generala]
- Izvedite Plan B, najvea hitnost! Izvedite ga odavde! Ne smije mu se nista dogoditi...
Pjevajte i plesite. Odmah!
- A ona dva govnara, Vinnie i pile?
- Sjednite na njih!
- Ve jesmo, u autobusu. Mali je ugrizao Oko Sokolovo u guzicu.
- Izvrsite. Ja kreem!
Pukovnik Tom Deerfoot, vjerojatno najpametniji casnik Zracnih snaga Sjedinjenih Drava i
sigurno kandidat za mjesto budueg nacelnika Zdruenog stoera, lutao je ulicama Washin-
276
gtona, pokazujui svom neaku i neakinji poznate vidike. Kad je njih troje skrenulo desno
iz Avenije Constitution prema Vrhovnom sudu, Deerfootove usi uhvate neke poznate zvuke
koji su mu bili pohranjeni duboko u sjeanju; napjeve koji su ga vratili cetrdeset i nekoliko
godina unatrag u sjeverni dio drave New York blizu kanadske granice. Tom Deerfoot je bio
cistokrvni Mohawk, a rijeci i ritmovi koje je cuo bili su neznatno razlicita inacica jezika
njegova vlastitog jezika.
- Hej, ujace Tommy - vikne njegov neak, djecak od sesnaest godina - tu su neki neredi!
- Moda bi bilo bolje da se vratimo u hotel - predloi njegova neakinja, mlada dama kojoj
je bilo cetrnaest godina.
- Ne, ovdje ste potpuno sigurni - rece ujak. - Cekajte ovdje, odmah u se vratiti. Dogada
se nesto ludo. Deerfoot je bio, kako mu i ime Srnina Noga, govori, izvrstan trkac pa je u
manje od pola minute dosao do ruba ispremijesane, podivljale gomile pod stubama
Vrhovnog suda. I Moje ludo! Indijanci... njihovi Indijanci... u ratnickim bojama plesali su i
pjevali i urlali neke fanaticne prosvjede, ciju je pravu narav bilo tesko odrediti.
540
A zatim su se vratila sjeanja na legende koje su starci prenosili s koljena na koljeno. Jezik
koji je cuo bio je slican, ali drugi, udaranje nogama u plesu imitiralo je, ali nije bilo
autenticno. Blagi Boe, pa to su Wopotamiji iz starine. Mogo je bilo starih prica o tome kako
su krali sve sto bi nasli, pa zasto ne bi i jezik, i kako nikad nisu napustali svoje satore kad
bi snijeilo! Pukovnik Deerfoot previnuo se od smijeha, drei se za trbuh da se ne bi srusio
na plocnik. Divlje ludilo prosvjednog plesa i uvjerljivi plesni pokreti bili su "Proslava
Svadbene noi".
Ti Wopotamiji nikad nista nisu izveli kako treba!
- Calfnose, slusaj i izvrsi! - ostro prosape Hawkins u radio probijajui se kroz plesace
prema ulazu u Sud.
- Sto sad? Izveli smo tvoga generala koji je stalno vristao da "nije zavrsio"! Mali Joey je u
pravu, on je fazool]
- Mali Joey. ... Fazool?
- Da, dogovorili smo se. On e vratiti pola novca, a ja u ubrati dvadeset posto od
njegovog dijela za posredovanje.
- Johnnv, mi smo u krizi]
- Nismo, ta dva gada su u baru na kraju ulice. Znas, Vin-niejeva crvena vlasulja nije
korisna za nas ugled u javnosti. Stvarno je neukusna, znas sto mislim?
- Isuse, pa ti govoris kao on!
- U stvari i nije on tako los kad ga upoznas. Jesi li znao da su pravi Indijanci jako na cijeni
u Las Vegasu? Nevada je nekad bila veliki teritorij crvenokoaca, kuis?
- Ja ti govorim o ovome sadal Plan B, prioritet dva... mirni upad u Sud.
- Ti si potpuno lud! Mogli bi pucati na nas.
- Ne bi, ako se bacite na koljena i klanjate se kad udete. Neamericki je ubiti nekoga tko je
na koljenima.
- Tko to kae?
- Pise u Ustavu. Nees ubiti nikoga tko je na koljenima, jer se taj moli i umrijet e blaen,
a tebe e Bog kazniti.
- Ne zezas?
- Ne salim se. Idite]
541
Hawk vrati radio u dep svog otrcanog kaputa u velikom predvorju Vrhovnog suda, gdje je
Cyrus drao Aarona, Jenny, Sama i dvojicu Desija po strani, daleko od detektora metala. -
A sada me slusajte, drustvo - rece kemicar-plaenik. - Kad Wopotamiji provale ovamo, D-
Jedan i D-Dva e podii ovu uad, a vi... Sam, Jenny i gospodin Pinkus - kliznuti i krenuti
na drugi kat. Idite stubistem ili dizalom, sto ve bude, i krenite do drugog ormara desno.
Vasa vas odjea ceka u plasticnoj vrei. Presvucite se u zahodima i nademo se u sudnici na
zapadnom kraju hodnika. Cekat u vas.
277
- A Mac? - upita Devereaux.
- Ako ga dobro poznajem, a mislim da sam ga dosad dobro upoznao, on e biti pred tim
ormarom i podijelit e vam robu. Covjece, kako bi dobro bilo da je taj vodio neke od bitaka
u kojima sam bio. Ja sam dobar, ali on je vrh... mislim opako dobar!
- Je li to preporuka, Cyrus? - upita Pinkus.
- Vjerujte mi, rabbi. Slijedio bih ga u pakao i natrag, siguran da u se vratiti.
- Pa, sad, on nikad nije preplivao dvadeset milja u orkanu...
- Tiho, Sam... Oh, evo ih, dolaze]
- Veliki Abrahame! - prosape Aaron Pinkus vidjevsi kako horda Wopotamija, s oslikanim
licima s kojih se groteskno cijedilo, provaljuje kroz vrata i odmah pada na koljena,
jednoglasno pjevajui, glavama prema stropu, i zazivajui bogove da ih spase. (Da je itko
znao, a nitko nije, jos uvijek je to bila "Proslava Svadbene noi")
Oruje desetak straara bilo je izvan korica, cijevi uperenih u glave demonstranata. Nijedan
metak nije ispaljen. Nekako, bilo je to u Ustavu, ili bar u glavama policije Vrhovnog suda,
da se ne puca u ljude koji mole. Umjesto toga zaculi su se alarmi, ali ne od detektora, nego
unutar same zgrade. U nekoliko sekundi pojavi se jos mnogo straara, slubenika i
tehnickog osoblja koje se slilo u glavno predvorje. Nastala je opa ludnica.
- Sad! - prosape Cyrus, a Desiji podigose debele barsunaste konope i Aaron, Sam i Jenny
provukose se ispod njih
542
dok su se policija i pomono osoblje Vrhovnog suda suocavali s ludilom.
A dok je trajao taj novi i potpuno neocekivani kaos, Mac-Kenzie Hawkins prosao je kroz
detektore metala, zahvalio nekome nevidljivom i potrcao stubistem koje je vodilo na drugi
kat. .-.>.-. :
Problem. Naravno. Vinnie Bam-Bamova teta Angelina Go-Go pomijesala je drugi ormar
desno sa sobom uredaja za klimatizaciju i nekoliko dragocjenih minuta crna plasticna vrea
s njihovim stvarima nije pronadena. Iznenada se zacuje priguseni prasak na koji nitko od
njih nije obratio pozornost.
- Tu je! - viknuo je Sam i, povukavsi u svom odusevljenju polugu, iskljucio klimatizaciju. -
Sve je stalo - rece on, zbunjen zaustavljanjem golemog pogona.
- Bas te briga! - vikne Jennifer, pridravajui Pinkusa, dok je Hawk trcao hodnikom,
zbacujui svoj skitnicki kaput.
- A, tu ste! - vikao je - Prokleto je stubiste bilo izvana zakljucano.
- Kako si usao? - upita Devereaux, vadei Jenniferinu odjeu iz vree.
- Uvijek nosim malo plasticnog eksploziva - nikad se ne zna.
- Ucinilo mi se da cujem prasak - rece iscrpljeni Pinkus.
- Cuo si ga - prizna Hawkins. - Idemo!
- Gdje je enski zahod? - upita Redwingova.
- Dolje na kraju - odgovori MacKenzie, pokazujui prema istoku.
- A nasi - upita Sam.
- Mnogo blie, odmah tu lijevo.
Rasprsili su se, a onda se Jennifer iznenada okrene i vikne: - Sam! Mogu li se presvui s
tobom? Imamo samo tri minute, a ona su vrata tri nogometna igralista daleko.
- Covjece, samo sam cekao na te rijeci!
Platinasta kurva pouri prema peradarskom "Albi-Joeu Scrubbu" i zajedno podose za
Aaronom i Hawkom. Jenny utr-
543
f
ca u jednu kabinu, a muskarci jednostavno skinuse gornju odjeu i vlasulje i zamijenise ih
ozbiljnijom odjeom koju su nosili ispod vanjske kamuflae.
Osim Hawka. Na dnu velike vree za otpatke bilo je, paljivo sloeno da bi se lakse izvadilo,
tesko i potpuno svecano ruho Gromoglavog, poglavice Wopotamija, zajedno s najduom i
najsarenijom perjanicom od vremena kada je Okeechobees pozdravio zabludjelog
278
kozmeticara imenom Ponce de Leon na obali budueg Miami Beacha. Brzo je odbacio
skitnicke hlace i prljavu kosulju i zamijenio ih konim hlacama i izvezenim kaputom od
bivolje koe. Zatim, pred iznenadenim pogledima Aa-rona i Sama, paljivo postavi
gargantuovsku perjanicu na glavu. Padala je du cijela njegova dva metra, sve do
poplocenog poda.
Minutu kasnije, Jennifer je izasla iz kabine u tamnom kostimu, kao slika i prilika uspjesne i
hladnokrvne odvjetnice koja se nimalo ne plasi suocenja s Vrhovnim sudom gdje dominiraju
muskarci. Medutim, ono sto ju je na trenutak uplasilo bio je pogled na MacKenziea
Hawkinsa. - Aah! - vrisne ona.
- I ja sam pomislio bas to - rece Devereaux.
- Generale - rece Pinkus glasom u kojem se osjeala tiha, ali iskrena molba. - Ovo nije
folklorna parada u Rose Bowlu u Pasadeni. Ovi su procesi najozbiljniji i najugledniji u
cijelom nasem pravnom sustavu, a vasa je odjea, koliko god sjajna bila, u neskladu s
prigodom.
- Kakvom prigodom?
- Odlucivanja o budunosti plemena Wopotami i velikog dijela obrambenog sustava ove
drave.
- Slaem se s prvim dijelom. Slucaj je zakljucen. Uostalom, nema druge, osim ako elite
da tamo udem kao clan Drustva anonimnih skitnica... sto, s druge strane, i nije losa
zamisao.
- Radije s perjem, generale - brzo e Jennifer.
- Onaj prljavi kaput je vjerojatno jos u hodniku - meditirao je Hawkins. - Ovdje nema
nikoga tko bi ga nasao; svi su dolje... Zamislite, propali siromasak iz obespravljenog
naroda... u prnjama, a mogao bih se drati za eludac... od gladi...
- Ne, Mac! - vikne Sam. - Odvukli bi te van na rasku-ivanje.
- Mislim da je i to mogue. Ovo je grad bez srca.
- Trideset i pet sekundi - objavi Jennifer, gledajui na sat. - Bolje da podemo.
- Ne mogu zamisliti da bi minuta ili dvije zakasnjenja imalo kakvog utjecaja - rece Aaron. -
Hou rei, dolje je pravi ustanak, mase srljaju na barikade...
- Ne srljaju, Zapovjednice, nego mole. To je nesto drugo.
- U pravu je Aarone, i to nam ne ide u korist - rece De-vereaux. - Cim straari shvate da je
to u stvari miran prosvjed, alarm e biti otkazan i svi e se vratiti na svoja mjesta... Vi ste
ve bili ovdje na takvim ispitivanjima, zar ne, sefe?
- Tri ili cetiri puta - odgovori Pinkus. - Provjeri se autenticnost tuiteljeva identiteta, kao i
slubenog odvjetnika i svih koji su amici curiae, koji pribivaju. Zatim se iznose argumenti.
- Tko je na vratima dvorane?
- Jedan straar i pravosudni cinovnik, generale.
- Bingol - povikne Hawk. - Jedan od njih, ili obojica e imati nasa imena na popisu. Oni e
se javiti radiom i doi e ih jos deset i iznijeti nas van. Nikad neemo ui!
- Ne salite se - rece Jennifer. - Ovo je Vrhovni sud. Nitko ne moe potkupiti straare i
cinovnike da ucine nesto takvo.
- Pokusaj zamisliti milijarde duga i crvena lica u Pentagonu i State Departmentu,
Ministarstvu pravde i jos nekoliko krvopija u Kongresu, koji dravnim dotacijama za javne
radove financiraju svoja ljetovanja, prema nekoliko stotina tisua dolara podijeljenih u ovim
posveenim prostorima!
- Dobro je to Mac postavio - rece Sam.
- Smrtnici su slabi - rece Aaron.
- Gubimo se odavde - zakljuci Jennifer.
Tako su i ucinili, urei koliko su god mogli dostojanstveno prema velikim izrezbarenim
vratima sudnice. Laknulo im je kad su vidjeli veliki Cvrusov lik pred sobom; zbunilo ih je
kad su vidjeli kako sa svake njegove strane kleci po jedan Desi u sveenickom ruhu.
544
545
279
- Pukovnice, sto moji pobocnici trae ovdje?
- Generale, pa sto ste to stavili na sebe?
- Ruho svoje plemenske dunosti, naravno. A sada vi odgovorite meni.
- To je palo na pamet Desiju Jedanm. Rekao je da kad su ve dosli dovde, iako nije bas
siguran sto je to, misli da bi vam dobro dosla dodatna zastita. Nije ih bilo tesko dovesti
ovamo... dolje je ludnica.
- Bas lijepo od njih - rece Jennifer.
- Kako glupol - vikne Devereaux. - Vidjet e ih, uhititi i cijela prica o nasem ilegalnom
ulasku u zgradu bit e vijest dana.
- Ne kui - rece D -Jedan, podiui glavu, dok su mu ruke jos uvijek bile sklopljene na
molitvu. - Numero uno, mi nista ne govorimo. Numero dos, mi smo misioneros koji
preobraamo jadne barbaros na Kristov put. Tko bi mogao uhititi takve padresl Takoder,
neka probaju, pa nee hodati nekoliko mjeseci, a unutra nee ui nitko osim vas.
- Neka sam proklet - promrmlja Hawkins i s toplinom u ocima spusti pogled na svoje aides
de champ. - Dobro sam vas odgojio momci. U tajnim operacijama treba uvijek imati nesto
ljudstva kao odstupnicu; oni su obicno prvi na udaru. Obicno ih nerado imenujemo, jer
znamo kakve su sanse, ali vi niste oklijevali da se dobrovoljno prijavite. Lijepa gesta, ljudi.
- Lijepo, Heneral - rece Desi-Dva - ali ne morate biti prokleti. Ja u skinuti s vas
prokletstvo, ne moj amigo. Znate, ja sam catolico, a on protestante... njega se ne racuna.
Gromoviti zvuk nogu koje su trcale po dugom hodniku sve ih je natjerao da se iznenadeno
okrenu. Sok se brzo smanjio kad su vidjeli kako prema njima trci Roman Z., s po jednim
kamkorderom u svakoj ruci. Najlonska mu je torba poskakivala po kukovima, a majica s
natpisom WFOG bila je natopljena znojem. - Moji najdrai najvoljeniji kompiil - viknuo je
za-stavsi bez daha. - Neete povjerovati kako sam velicanstven! Imam slike bas svakoga,
pa i tri covjeka koje je moj no uvjerio da kau kako ih je poslao "glavni odvjetnik" i mali
covjek, tajnik nekoga koga zovu "obranba" i jednoga velikog igraca nogo-
546
meta koji kae da je on, samo nista ne zna, predstavnik nekakvoga "Drustva Fanny Hill".
- Jako dobro! - rece Sam. - Ali kako si dosao ovamo?
- Lako je! Tamo dolje u velikom mramornom hodniku svi plesu i pjevaju i smiju se i placu
kao moji najbolji ciganski preci. Ljudi u ludim stvarima s namazanim licima nose boce s
vonim sokom i svi su tako sretni da me to podsjea na nas logor u moravskim planinama.
Tako je gloriosol
- O, Boe! - uzvikne Jennifer. - Destilat javr-jau*.
- Jao sto, draga moja?
- Destilat, gospodine Pinkus. Najjace pie koje je civilizirani ili necivilizirani covjek ikad
razvio. Mohawci kau da su ga oni izumili, ali mi smo ga rafinirali i ucinili dvadeset puta
jacim. Zabranjen u rezervatu, a ako je itko mogao nai te stare kotlove i osposobiti ih, to bi
bio on, kurvin sin Johnnv Calfnose!
- Pa, sada bih rekao da je u tome potpuno zakonit, kako rodenjem, tako i po izboru
trenutka.
- Dakle na taj ste nacin... na taj smo nacin... nadmudrili naseljenike na Zapad - rece
Hawk.
- To je nevano, generale.
- Jest, ali je zanimljivo.
- Idemo unutra - rece Cyrus, sada zapovjednim glasom. - Takav sok ima dva ucinka -
zaborav i naglo sjeanje i priznanje zaboravljenih dunosti i odgovornosti, sto dovodi do
panike, koja nam nije potrebna. Otvaram vrata. - Ucinio je to i dodao: - Najprije vi,
generale.
- Tako treba, pukovnice.
MacKenzie Hawkins uhoda, vijui svoje perje u veliku dvoranu obloenu mahagonijevim
plocama; za njim pocne dostojanstveno ulaziti njegov potporni kontingent, kad iznenada
zaglusujue gromoglasni zvuci indijanskih ratnickih pjesama, bubnjeva i pjevanja, ispuni
280
posveeni prostor. Do tada ukocenih lica, suci na polukrunom podiju reagirali su panicno i
svi do jednoga i jedne ene bacise se pod stol; pojavili su se jedan po jedan, uznemireni i
zgroeno, ali s olaksanjem sto nije bilo nasilja. Zinuli su vidjevsi pernato cudoviste dolje
pred sobom; nisu ustali, ostali su sjediti ukocenih lica.
547
- Koga si to vraga ucinio? - sapne Sam Hawku.
- Mali trik koji sam naucio u Hollywoodu - odgovori MacKenzie ispod glasa. - Malo filmske
glazbe podie napetost kad to rijeci ne mogu uciniti. U depu imam vrlo glasni magnetofon
sa zvucnikom trostruke impedancije.
- Ugasi to sranje!
- Hou, cim one uzdrhtale bundeve priznaju da je Gro-moglavi, poglavica Wopotamija,
pred njima i da njegov plemenski poloaj nalae postovanje.
I opet, jedan po jedan, zgromljeni suci Vrhovnog suda polako se digose s koljena... ali
nijedno od njih preko prsa. Glazba se utisa, a zatim zaustavi. Suci se upitno zgledase, a
zatim sjedose na svoja mjesta.
- Cujte me, mudri starci pravde ove drave! - zagrmio je Gromoglavi, a glas mu je
odjekivao od zidova. - Vasi su ljudi uhvaeni u podloj uroti koja nam je prevarom trebala
oduzeti nasa vlasnicka prava i oduzeti nam polja i planine i rijeke koje nam daju sto nam je
potrebno za ivot i preivljavanje. Zatvorili ste nas u getoe iskrcenih suma i susnih
zemljista iz kojih ne raste nista osim najnepoeljnijega korova. Zar ovo nije nasa zemlja?
Nasa zemlja u kojoj je tisuu plemena ivjelo u miru i ratovalo, kao sto ste i vi s nama, kao
sto ste sa Spanjolcima, pa Francuzima, i Engletima, pa napokon i medu vama samima? Zar
nemamo pravo na vise povlastica negoli oni koje ste osvojili, a onda primili u svoju kulturu?
Crnci u ovoj zemlji prosli su kroz dvije stotine godina ropstva; mi smo izdrali pet stotina.
Hoete li i danas, u ovo doba, dopustiti da se to nastavi?
- Ja neu - brzo rece jedan sudac.
- Ni ja - rece drugi jos bre.
- Ja sigurno neu - pobuni se jos jedan, snano tresui glavom, tako da su mu obrazi
skakali.
- Boe, deset sam puta citala taj podnesak i svaki sam put plakala - rece ena-sudac.
- Ne bi to smjela - rece predsjednik Vrhovnog suda, ostro je gledajui, a zatim iskljuci
mikrofone da bi se suci mogli nesmetano dogovarati.
548
- Volim ga - prosape Jennifer Samu na uho. - Mac je u nekoliko recenica rekao sve!
- Nikad nije preplivao trideset i sedam milja kroz orkan.
- Nas je general vrlo rjecit - sapne Pinkus - i dobro poznaje stvar.
- Ne svida mi se njegova usporedba s crncima - rece Cyrus, takoder saptom. - K vragu,
njegove indijanske brau i sestre nisu okivali lancima i prodavali, ali glavna mu je poanta
tocna.
- Ne, Cyrus, nisu nas okivali - rece Redwingova. - Samo su nas klali ili izgonili na mjesta
gdje emo umrijeti od gladi.
- U redu, Jenny. Sah-mat.
Mikrofoni se opet ukljuce. - Da, dobro, ahm\ - rece jedan sudac s desnoga kraja suda. -
Budui da je cijenjeni bostonski odvjetnik, savjetnik Pinkus ovdje nazocan s nama, mi,
naravno, prihvaamo vase akreditive, ali jeste li svjesni velicine svoje tube?
- Traimo samo ono sto je nase. O svemu drugom moe se pregovarati... bilo sto drugo je
neprihvatljivo.
- To nije bilo potpuno jasno u podnesku, poglavico Gromoglavi - rece crni sudac, u cijim se
sjajnim ocima osjealo neodobravanje dok je uzimao list papira. - Vas slubeni odvjetnik je
neki Samuel Lansing Devereaux, je li tako?
- Tako je, a to sam ja, gospodine - odgovori Sam istupajui uz Hawkinsa.
- Strasno dobar podnesak, mladiu.
- Hvala gospodine, ali iskreno...
281
- Vjerojatno e vas zbog toga netko ustrijeliti u glavu - nastavi sudac kao da Devereaux
nije ni progovorio. - Ali u cijelom tom tekstu vidim da je u pozadini natopljen otrovom, kao
da vas nije toliko zanimala pravda, koliko osveta.
- Kad bolje razmislim, i bio sam uvrijeden nepravdom.
- Niste plaeni da biste bili uvrijedeni, odvjetnice - rece jedan sudac s lijevoga krila. -
Plaeni ste za to da predstavite istinu svoga zahtjeva. Iznijeli ste neke teske opstube na
racun nekih ljudi koji su ve dugo pokojni i ne mogu se braniti.
549
materijalu, gospodine, bile su - Na otkrivenom dokazi^ se tQ ^ svida> spekulacije.
se tQ
to, istina, insinuacije, ili, ako vam
ijednoj nije nedostajalo P^P gospodine
- Vi ste profesionalni Povjes0icar" i V
to, istina, insinuacije, ili, ako vam u ovijesnim cinjenicama. Ali nijednoj nije nedostajalo
P^P gospodine Devereaux?
- upita drugi sudac. profesionalni pravnik koji
- Ne gospodine Suce, j"s* t0 siguran sam> znate i vi. zna citati i slijediti trag dokaza, *?
naemu kolegi takvu sp0-
- Lijepo od vas sto prici
sobnost - rece jedan drugi. gospodine.
- Nisam mislio nista uvr^U " rijecimai moe vas Se
- A ipak, prema vasim vl* kinja _ Dakle moram za-uvrijediti, odvjetnice - primij^1.
kljuciti da ste sposobni i uvrije^ dan0; gospodo.
- Kad povjerujem daje to w enu0 tu notu otrova u
- Na to sam mislio kada ^ da ne pristajete ni na sto vasem podnesku. Imao sam W*
kapitulaciju vlade, potpu-drugo nego bezuvjetnu poniaV^J cno teak teret na svakog
nu kapitulaciju koja bi nanijet " Taj bi teret bio znatno vei poreznog obveznika u ovoj
zefl^J . ,-
nego sto bi ova nacija mogla Pd^uti - upadne Gromoglavi,
- Ako mi Sud dopusti fc^\. mladi savjetnik poznat je poglavica Wopotamija - moj SJ > se
radi 0 pravednoj stvari... po pravednom gnijevu kad osjeti laktQm u Hawkinsova
- Sto? - prosape Sam, uaardJU
rebra. - Da se niste usudili... stazama kojima Se ni andeli
- On se usuduje uputiti O&1 okriviti stvarno postena co-ne bi usudili, ali tko od nas m?
%& otlacene? Vi ste mu, go-vjeka koji strasno vjeruje u pravL\ u(k uvrijeden... pri cemu
ste spodine, rekli da nije plaen d* p]aen> negQ je uvrije. samo napola u pravu,
jer on u^P QCekuje nagradu za svoja va-den u svoje slobodno vrijeme i * :erenja tako
vode da radi za trena uvjerenja... A kakva ga \O ^ f. m bolje> umjest0 ikakvih nas?
Dopustite da pokusam oWa*-c" jeti desetak rezervata u mojih objasnjenja, neka svaki Su
. sami st0 je bijeii covjek uci-kojima nasi ljudi ive. Uvjerite f narOdima. Pogledajte nasu
nio nekada ponosnim indijanS** , Upitajte se biste li mo-bijedu, nas jad, nasu... da,
nasi* n "
:<leni- Ova 0 sWili
e zemlja bila nasa, a
mi m<\Ma bi se mogla pojavi-biti njezinim dije-u stranu,
gli tako ivjeti, a ne biti kad ste nam je oteli, nekako ti jos vea, jedna nacija i da b lom...
Ali do toga nije doslo. < zatvorili u izolirane rezervate
pretku. To je dokumentirana . bez_ -------
ti Dakle, ako je nas uceni s^0V1Jest i ni^ udjela u vasem na-kom ljutnjom... otrovom,
ak^vJetI*ik ispuijko to ne moe Pobi" ui u kronike naseg vremena y var^ se taV^10 svoi
Podnesak ne-U ime osteenih Wopotamija^ao ^larencj0 vise svida... on e - Stovanje,
poglavico <^mi &i stujei^ Darrow nasih dana.
_ rece, mrstei se, krupni c^omoiavi, .V kao idola.
282
svoga boga ili govedo ili iko^1 .Sllclac. -
ma utjecaja na Sud, niti bi S^r
samo zakon. Mi prosudujern tre"
ne na temelju uvjerljivih spe)? na -.
izvora starih vise od sto godk Ulacija
godiO - Hej, cekajte malo! ^
KTZ"
^lije stvar ovoga Suda, Svatko moe stovati in^jega gurua, ali to ne-.jj^ti. Mi ovdje
stujemo dokazivih cinjenica, ^enih iz nepotvrdenih
Sarry
- Ja sam procitao
od
vj
jetmce - prekine ga
fcrica, ^
taj podnesak...
- Mislili smo da ste g^ sutkinja. - Zar nistel
- Jesam... pa, to je po^
ja jako dobar odvjetnik i d^b^ fcrica, ^ podnesak i povijesne dokazi^ saI*i sa sviVh rei i
vam da kleto su blizu neoborivima*. * ^terijaie Jj strana provjerio taj te dokaze zbog
pragmaticki^ \N*aalje, ^oji ga potvrduju pro-
- Cega, odvjetnice? -. oWt^ ond^ ovaJ Sud zanemari
- Prokletstvo, rei u -j. uPl1;^ sudac ^ ste ^ nrPa...
- Volim te, Sam - s^ ~ kukavickoga krila. Zamor zgroenih suda^11^. Jetinifer. ^!
glasom poglavice Gromogk^ bje r\aglo r
Hawkinsa. - Molim vas, v *og alias M^ekinut gromoglasnim
ukradenoj zemlji, smijem li ^llkl djeliteiji^cKenziea Lockinvara
- Sto, ti pernati te^voritj? pravde u ovoj od nas hovnog suda Reebock. ltu- -
zak
- Upravo ste pribivaj .. ^estl predsjednik Vr-odvjetnika koji je voljan odV blJeSU
pOstev
^acm sjajnu k *a covjeka, istaknutog \ijeru, jer je medu sk-55!
BBI^^Hlil^^BI^^^^^^M^^^^milB^BBMHHHBiiilitLiiMin t ibt faj i
livenim prijepisima nasao istinu koja nikad nije smjela na sunce. Takvi su beskompromisni
muevi ucinili ovu zemlju velikom, jer suocili su se s istinom i shvatili njezinu velicanstve-
nost. Istinu, bila dobra ili zla, moramo prihvatiti u svoj njezinoj slavi, a sve rtve koje su joj
prinesene sjajno su svjetlo koje je dovelo ovu naciju do njezine velicine i njezine vlastite
slave. Sve sto on trai, sve sto mi traimo, sto cijela indijanska nacija trai, jest da budemo
dijelom te velike zemlje koju smo nekad zvali svojom. Je li vam to tako tesko?
- Gospodine, postoje ozbiljni nacionalni obziri - rece crni sudac, cija je namrstenost
popustala. - Izvanredni troskovi, teski porezi na politicko tijelo, sto se ne moe podnijeti.
Kako su to mnogi prije nas rekli, ovaj svijet i precesto nije pravedan.
- Onda pregovarajte, gospodine! - vikne poglavica Gro-moglavi. - Orao se ne obrusava da
bi unistio ranjenog vrapca, nego, kako je to nas mladi odvjetnik izrekao, moni orao lebdi
nebesima, sto je cudo leta, ali, jos vanije, stalan simbol moi slobode.
- Ja sam rekao da...
- Sutil... Vi, suci, dajte tom vrapcu da nade nesto nade u sjeni velikoga orla. Nemojte nas
opet odbaciti jer za nas vise nema mjesta kamo bismo mogli odlutati. Dajte nam odavno
zakasnjelo postovanje - dajte nam nadu koja nam je potrebna da bismo preivjeli. Bez nje
emo umrijeti, i nas e pokolj biti zavrsen. Zelite li to na svojim rukama? Zar jos nisu
dovoljno krvave?
Tisina. Svuda.
283
Osim: - Hej, Mac, nije ti to lose - prosape Sam, slijeva. ... I: - Velicanstvenol - prosape
Jennifer straga.
- Cekaj, drebice - odgovori prigusenim glasom Hawk, okreui glavu. - Sada dolazi ugriz,
kao kad je moj kolega, general McAuliffe, rekao "nuts" Svabama u bitci u Depu.
- Kako? - upita Aaron Pinkus.
- Slusajte - prosape Cyrus. - Znam odakle general dolazi. Sada e ih ubosti gdje je
najbolnije. U same mjehure. Od toga e sranje postati beton.
- Nije to sranje - pobuni se Redwingova. - To je istina.
- Za njih je to neizbjeno istinsko sranje, Jenny, jer oni su izmedu kamena i vrlo tvrdog
nakovnja.
Mikrofoni su bili iskljuceni dok su se suci dogovarali. Na kraju progovori vrlo suhi sudac iz
Nove Engleske. - Bio je to vrlo dirljiv govor, poglavico Gromoglavi - rece on tiho - ali takve
bi optube mogle podii mnoge manjine, bilo gdje. Povijest nije bila njena s tim ljudima,
sto je meni osobno vrlo ao. Kako je jedan od nasih predsjednika rekao "Zivot nije
pravedan," ali mora se nastaviti na dobrobit veine, a ne nesretnih manjina koje trpe. Mi
bismo svim srcem bili sretni kad bismo promijeniti taj scenarij, ali to nam nije sudeno. To
je "brutalnost povijesti, kako je to nazvao Schopenhauer. Zalim zbog tog zakljucka, ali mu
priznajem realnost. Mogli biste otvoriti brane koje bi u ovoj zemlji potopile zajednice
mnogo, mnogo vee nego sto je tuiteljska.
- Sto elite rei, gospodine?
- Uzevsi u obzir sve sto je s tim u svezi, kakav bi bio vas odgovor kad bi Sud u svojoj
mudrosti presudio protiv vas?
- Jednostavno - odgovori poglavica Gromoglavi - Objavili bismo Sjedinjenim
Americkim Dravama rat, znajui da imamo razumijevanje svoje indijanske brae sirom
zemlje. Mnoge tisue bijelaca ne bi preivjele. Mi bismo izgubili, ali biste izgubili i vi.
- Kakvo sranjel - kroz nos izgovori predsjednik Ree-
bock. - Ja imam kuu u New Mexicu...
- U zemlji ratobornih Apacha, gospodine? - nevino
upita Hawk.
- Pet kilometara od rezervata - odgovori predsjednik,
gutajui slinu.
- Apache je nas krvni brat. Neka vam Veliki Duh da brzu i relativno bezbolnu smrt.
- A Palm Beach? - upita, nabranih obrva, jedan drugi
sudac.
- Seminole su nasi rodaci. Oni kuhaju krv bijelaca da je prociste od necistoa... naravno,
dok je krv jos u tijelu; tako meso bolje smeksa.
552
553
- Aspen...? - oklijevajui upita trei. - Tko je tamo?
- Nagli Cherokkei, gospodine. Oni su nam jos blii rod, zbog prostornog rasporeda.
Medutim, mi nikad nismo skrivali neslaganje s njihovom glavnom metodom osvete. Oni
svoje neprijatelje objese licem prema mravinjaku mrava-ubojica.
- Auh! - zagrcne se Jennifer.
- Lake... Lake George? - upita blijedi sudac s lijeve strane, cije je lice odavalo strah. -
Imam tamo krasan ljetnikovac.
- U gornjem dijelu drave New York? Treba li i pitati? MacKenzie spusti glas, kao da hoe
potvrditi neizrecivi
uas. - Lovista i grobovi Mohawka?
- Nesto takvo... cini mi se.
- Nase je pleme izdanak Mohawka, gospodine, ali, iskreno, mi smo osjetili da je bolje
pobjei prema zapadu, sto dalje od nasih najbliih krvnih rodaka.
- Zasto?
284
- Ratnik Mohawka je moda najokrutniji i najdrskiji od svih nas... ali, pa, mislim da ste
razumjeli.
- Razumio... Sto?
- Kad ih se dirne, oni nou spale satore svojih neprijatelja, a spale i sve sto pripada
neprijatelju. Ta nam se politika spaljene zemlje cinila pregrubom za nasu granu. Naravno,
Mo-hawci nas jos uvijek smatraju svojima. Nije lako isprati krvne veze. Nema sumnje da bi
se oni pridruili nasim naporima.
- Mislim da bismo opet morali vijeati}. - prasne predsjednik Vrhovnog suda Reebock,
mikrofoni se iskljuce, a suci, cije su se glave klimale naprijed-natrag, saptali su medu
sobom.
- Maci - prosike Redwingova. - Nista od toga sto si rekao nije istina! Apachei su potomci
Atabaska i nisu nam u rodu, Cherokeei ne bi nikoga objesili nad mravinjak, to je necuveno,
a Seminole su najmiroljubivije pleme svih ovih naroda!... Mohawci, pa, u redu, oni rado
bacaju kocke jer to donosi novac, ali oni nikad nisu napali nikoga tko prije toga nije napao
ili krao od njih, a sigurno nikad ne bi palili zemlju, jer onda na njoj nista ne bi raslo.
- Molim te, keri Wopotamija - rece Hawk, ponosno
554
uspravljen sa svojom perjanicom i gledajui Jennifer s visoka. - Pa sto glupi bljedoliki znaju
o tome?
- Ti ocrnjujes sve indijanske narode!
- Sto su ti ljudi radili nama sve ove godine? , - Nama?
Razglas opet pucne, i opet se iz zvucnika zacuje smrcui nazalni glas predsjednika
Vrhovnog suda. - Neka se zapise da e sud preporuciti vladi Sjedinjenih Drava da odmah
pride pregovorima s narodom Wopotamija ne bi li se potrailo razumno rjesenje za ranije
nepravedne postupke. Sud podrava razloge podnositelja zahtjeva. Sudenje se prekida sine
did - A zatim, ne shvativsi da je mikrofon jos uvijek u pogonu, predsjednik Vrhovnog suda
doda: "Neka netko nazove Bijelu kuu i kae Suba-galoou da se goni u vraju mater s tim.
Taj kurvin sin uvalio nas je u ovu kasu, kao i uvijek. Vjerojatno nam je on iskljucio i
klimatizaciju. Znojan sam do supka!.. Oprostite, draga moja".
Vijesti o trijumfu Wopotamija stigle su do predvorja zgrade Vrhovnog suda ve za nekoliko
minuta. Poglavica Gromoglavi, u potpunom ruhu, sisao je niz mramorni hodnik u veliku
dvoranu ocekujui divljenje i slavlje svog naroda. Dolje je doista i bila proslava, ali cinilo se
da su razlozi slavlju bili nebitni samim slavljenicima. Golema je galerija bila puna ljudi i
ena svih dobi, koji su poskakivali i plesali sve mogue plesove, od cudnih valcera do
tvrdog rocka; vrtjeli su se i ljuljali na zvuke snimljene i obradene, ubrzane izvorne
indijanske glazbe iz velikih zvucnika. Cak su se i cuvari, turisti i oblasni policajci pridruili;
uzvisena je dvorana postala popristem divljega karnevala.
- Blagi Boe! - uzviknula je Sunrise Jennifer Redwing izlazei iz dizala sa Samom i
Aaronom.
- Pa ovo je radostan dogadaj - rece Pinkus. - Tvoj je narod s pravom veseo.
- Moj narod? Nije to moj narod.
- Kako to mislis? - upita Sam.
- Pogledaf. Vidis li ijednoga Wopotamija, ijedno obojeno lice ili indijansku suknju kako
plese ili pjeva ili vice?
555
- Ne, ali vidim mnogo Wopotamija na podu.
- I ja, ali ne razumijem sto rade.
- Pa, cini se da idu od skupine do skupine, ohrabrujui oh, pa oni nose...
- Papirne case! I plasticne boce... To je ono o cemu je Roman govorio. Oni dijele yaw-yaw
sok!
- Mali ispravak - rece Sam. - Oni ga prodaju.
- Ubit u tog Calfnosea!
285
- Imam bolji prijedlog, Jennifer - rece Aaron, hihoui. - Stavi ga radije u svoj financijski
odbor.
EPILOG
The New York Daily News WOPOVI DOBILI SAC
Washington, DC, petak - Iznenadujuom je presudom Vrhovni sud podrao legitimnost
tube koju je protiv Sjedinjenih Drava podiglo pleme Wopotami iz Nebraske. Sud je
jednoglasno odlucio da je teritorij od oko tisuu cetvornih kilometara u i oko Omahe pravno
vlasnistvo Wopotamija, u skladu sa sporazumom koji je godine 1878. potvrdio 49. Kongres.
Na tom je zemljistu i stoer Zapovjednistva strateskog zrakoplovstva - SAC. Sazvane su
izvanredne hitne sjednice Senata i Predstavnickog doma, a za skorasnje pregovore
zanimanje su iskazali pravnici iz nekoliko tisua odvjetnickih kua.
II Progresso Italiano
Questo giornale muove obiezione all"insensibilita del Daily News facendo uno di espressione
denigra-toria nella tastata di ieri. Noi non siamo dei "pellaro-sa salvaggi"!
(Ovaj list ograduje se od neosjetljivosti Daily Newsa koji je u jucerasnjem naslovu
upotrijebio pogrdni izraz za etnicku pripadnost. Mi nismo "crveno-koni divljaci"!)
556
557
Hollywood Varietv
Beverly Hills, srijeda - Izvrsni sefovi Agencije William Morris, gospoda Robbins i Martin
objavili su da je izmedu njihovih klijenata, u ovom trenutku poznatih samo kao sest
strahovitih glumaca koji su proteklih pet godina radili za dravu kao antiterori-sticka
jedinica, i Consolidated-Colossal Studios, koje predstavlja producent Emmanuel Greenberg,
potpisan ugovor za 100 milijuna dolara teak film u kojem e njihove stranke glumiti same
sebe. Na konferenciji za novinstvo odranoj u Merv"s Placeu, pojavio se i veliki kazalisni
glumac, Henry Irving Sutton i izjavio da je toliko dirnut tim materijalom da e se vratiti iz
mirovine i odigrati jednu od glavnih uloga. Cini se da je i Greenberg bio mucho potresen...
povremeno je plakao i grcao tako da nije mogao govoriti. Mnogi na tom skupu tumacili su
da je to od ponosa, a ostali dre da je to posljedica pregovora. Na skupu je videna i
Greenbergova bivsa ena, Lady Cavendish. Ona se samo smjeskala.
k
The New York Times DIREKTOR CIA-e PRONAEN ZIV
SPASEN NA JEDNOM OTOKU U SUHIM TORTUGAMA "
Miami, cetvrtak - S jahte Contessa, ciji je vlasnik medunarodni industrijalac Smvthington-
Fontini, primijeen je dim od vatre na plai nenastanjenog otoka u Suhim Tortugama.
Stigavsi do obale, posada i putnici culi su glasne povike upomo na engleskom i
spanjolskom, i vidjeli su tri muskarca koji su potrcali u vodu puni zahvalnosti sto su
pronadeni. Jedan od te trojice bio je Vincent F. A. Mangecavallo, direktor
558
Sredisnje obavjestajne agencije, za koga se do jutros smatralo da je prosloga tjedna
poginuo u brodolomu. Ta se pretpostavka temeljila na cinjenici da je pronadena podrtina
jahte Gotcha Baby, na kojoj je gospodin Mangecavallo bio putnik i koja je bila unistena u
tropskoj oluji. Na podrtini je nadeno nekoliko direktorovih osobnih stvari.
Prica o preivljavanju svjedoci o izvanrednom osobnom junastvu gospodina Mangecavalla.
Prema rijecima dvojice Argentinaca iz posade, koji su odletjeli svojim obiteljima u Rio de
Janeiro, direktor ih je doslovno dovukao kroz vode pune morskih pasa tako sto su mu se
drali za noge, a on je plivao prema spomenutom pustom otoku. Cuvsi za sretan ishod,
Predsjednik je rekao: "Znao sam da e se moj stari drug iz mornarice izvui!" Kao sto je i
prije primijeeno, u Upravi Mornarice nisu rekli nista osim - "Bas lijepo".
U Brooklvnu, NY, neki je Rocco Sabatini, procitavsi uz dorucak vijest o izbavljenju, svojoj
eni rekao: "Hej, pa sto je to? Bam-Bam ne zna plivati."
286
The Wall Street Journal
NIZ STECAJEVA POGODIO
FINANCIJSKU AMERIKU
New York, petak - Kroz hodnike velikih americkih korporacija danas trce pravnici, koji,
pokusavajui skrpati desetke golemih nepopravljivo propalih poduzea, ulijeu u dvorane za
sastanke i na zasjedanje upravnih odbora. Zdrav razum govori da je to nemogue zbog
golemih prezaduivanja nastalih u nedavnoj groznici kupovanja tvrtki, a velike kupnje
paketa dionica ostavile su mnoge industrijske divove, pojedinacno i u zajednickim
pothvatima, s praznim depovima, crvenim obrazima i, u mnogim slucajevima, iznenadnom
eljom da napuste zemlju.
559
Zapaeno je da je u zracnoj luci Kennedv predsjednik jedne od tih tvrtki histericno vikao:
"Bilo kamo, samo ne u Kairo! Ne elim cistiti pisoare!" - Nije poznato na sto se odnosi
njegova primjedba.
STARS AND STRIPES Novine Kopnene vojske Sjedinjenih Drava
UNAPRIJEENI BJEGUNCI S KUBE
Fort Benning, subota - Prvi put u nasoj vojsci, dvojica visoko cijenjenih bivsih casnika u
Castrovoj vojnoj masineriji, strucnjaci za sabotae, spijunau, tajne operacije, obavjestajni i
protuobavjestajni rad, unaprijedeni su u ovdasnjoj vojnoj bazi u cin natpo-rucnika, objavio
je general Ethelred Brokemichael, procelnik Odjela za informacije i odnose s javnosu.
Nakon jezicne poduke i stomatoloskog lijecenja, Desi Romero i njegov rodak Desi Gonzalez,
koji su pobjegli od nepodnosljive situacije u svojoj domovini, vodit e jednu jedinicu
Specijalnih snaga koja se osniva u Benningu.
Vojska pozdravlja takve hrabre i iskusne ljude koji su stavili na kocku svoje ivote da bi
potraili slobodu i cast. Rijecima generala Brokemichaela, "o njihovim bi se pothvatim dao
snimiti velik film i za to emo se pobrinuti."
Ljeto je ve prolazilo, a letargija se povlacila kao predigra energicnim jesenskim igrama.
Sjeverni su vjetrovi jutrima postajali hladniji, podsjeajui stanovnike Nebraske da e
uskoro biti hladnije, pa vrlo hladno, pa na kraju tako da koa utrne; sto je, opet, predigra
zimskim snjegovima. Medutim, takve su misli bile daleko od naroda Wopotami, jer je
Washington, dok su pregovori odmicali, nasao pogodnim da u rezervat posalje dvjesto
dvanaest najmodernijh pokretnih auto-kua, kojima su zamije-
nili vigvame i klimave zgrade koje su prije rabili kao okupljalista i sklonista protiv zimskih
snjegova. Naravno, u Washingto-nu nisu znali da je samo nekoliko tjedana prije toga
nekoliko stotina savrseno ispravnih koliba strojevima sravnjeno sa zemljom i da su tepees
ili wigvami ve dugo rijedak prizor u rezervatu, osim onih nekoliko oko ulaza za turiste.
MacKenzie Haw-kins nije previdio ni detalje, ni ono sto je strsalo na vidljivom zemljistu; to
se ne bi moglo dogoditi nijednom vojno skolovanom covjeku. Sve je to ulazilo u strategiju,
a nijedna bitka nikad nije zavrsila pobjedom bez plana.
- Jos uvijek ne mogu povjerovati - rece Jennifer hodajui sa Samom po nepoplocenoj cesti
u rezervatu. Drali su se za ruke. Na polju desno od njih bili su razbacani prostrani moderni
kamioni za stanovanje, a svakome je na krov bila postavljena satelitska televizijska antena.
- Sve ispada onako kako je Mac i mislio da e ispasti.
- Znaci, pregovori idu dobro?
- Nevjerojatno. Ako se mi namrstimo samo zato sto nesto nije jasno, oni se uznemire i
povuku i dodu s boljom ponudom. Nekoliko puta morala sam prekidati ljude iz vlade i
objasnjavati im da je financijska strana savrseno zadovoljavajua i da samo elim da se
objasni neka pravnicka sintagma. Jedan pravnik iz Ureda za reviziju viknuo je "ne svida
vam se? Ne brinite, izbacujemo to!"
- Lijepo je biti u takvom poloaju.
- A ja sam se samo htjela ispricati sto u otii u zahod.
- To samo potvrduje moje rijeci... A zasto si tako njena s njima?
287
- Ma daj, Sam, to sto su ponudili, ve je toliko vise od nasih najljepsih snova da bi bilo
zlocin traiti jos.
- A zasto onda uope pregovarate? Sto traite?
- Za pocetak, zakonski obvezujui i zajamcen raspored za zadovoljavanje nasih
neposrednih potreba, poput dobrih kua, dobrih skola, asfaltiranih cesta, pravo selo s
pocetnim novcem za trgovine i lokale, kako bi se tu moglo pristojno ivjeti. A zatim
nekoliko finih stvari poput opinskog bazena i dozvole da na planini Eagle Eye napravimo
ski-liftove i restoran... ali, naravno, ovo drugo e se smatrati dijelom nase trgovine. Bila je
to Charliejeva zamisao; on se voli skijati.
- Kako je on?
- Dragi, ja sam tom djetetu mijenjala pelene, a sada se osjeam gotovo incestuozno.
- Ha?
- On je tako slican tebil Brz je i pametan i, da, zabavan...
- A ja sam vrlo ozbiljan sudski djelatnik - upadne joj, smijesei se, u rijec Devereaux.
- Ti si ludak, a i on je, i obje su vase ludosti ublaene brzinom opaanja, strahovitim
pamenjem i sposobnosu reduciranja sloenog na jednostavno, ali bitno.
- Ne znam ni sto to znaci.
- Ne zna ni on, ali obojica ste takvi. Jesi li znao da se on sjetio one lude i nevane nakaze
u povijesti naseg zakonodavstva zvane non nomen amicus curiae kad je Hawkins podigao
zahtjev? Tko bi drugi uope znao sto je to, a kamoli se toga sjetio?
- Ja se toga sjeam. Slucaj Jackson protiv Bucklev, 1827; jedan je drugome ukrao svinje...
- Daj, zavei! - Jenny pusti njegovu ruku, a zatim je iznenada opet zgrabi.
- A sto e Charlie raditi kad ovo zavrsi?
- Uvodim ga kao slubenog odvjetnika za pleme. Uz taj posao, zimi moe voditi skijaski
centar.
- Zar to ne ogranicuje?
- Ne vjerujem. Netko mora biti ovdje i provjeravati kako Washington ispunjava svaki
clanak sporazuma o obnovi. Kad se bavis tako velikim izgradnjama, treba ti odvjetnik kojeg
moes bilo kada pozvati. Jesi li ikada postigao da radovi na tvojoj kui budu gotovi na
vrijeme? A trebala bih dodati i da sam postavila klauzule o teskim penalima za sve sto se
odnosi na gradnju.
- Charlie e imati pune ruke posla. A sto si jos dobila iz Washingtona? Mislim, uz
"najhitnije potrebe"?
- Vrlo jednostavno: neopozivi i nedodirljivi fond, utemeljen na neporecivim jamstvima
dravne riznice da e pleme sljedeih dvadeset godina dobivati po dva milijuna dolara
godisnje, sto e se prilagodavati inflaciji.
562
- Pa to je sitnis, Jenny! - vikne Sam.
- Ne, nije, dragi moj. Ako do tada ne uspijemo, onda to ni ne zasluujemo. Ne treba nam
ivot na tudi racun, traimo samo priliku da se ubacimo u glavne tokove. A poznajui svoje
Wopotamije, znam da emo vama bljedolikima uzeti i zadnji novci. Ako dobro poznajem
svoje pleme, a dobro ga poznajem, za dvadeset godina vas e predsjednik vjerojatno imati
prezime poput "Sundovra" ili "Moonbeam", vjeruj mi na rijec. Nismo mi tek tako izumili
destilaciju yaw-yawa.
- I, sto sad? - upita Devereaux.
- I sto sto sad?
- Sto s nama?
- Jesi li to morao spomenuti?
- Zar nije vrijeme za to?
- Naravno da jest, ali se bojim.
- Stitit u te.
- Od koga? Ti?
288
- Ako zatreba. Ustvari, to je vrlo jednostavno i, kako si i rekla, Charlie i ja znamo reducirati
sloene stvari u jednostavne teme koje svatko moe razumjeti.
- Sto ti to pricas, Sam?
- O reduciranju sloene situacije na vrlo jednostavan problem.
- Sto je to, ako smijem pitati?
- Odbijam proivjeti ostatak ivota bez tebe, a nekako mi se cini da i ti tako gledas.
- Recimo da u tome sto kaes ima neko zrnce istine, pa i velika jezgra, ali kako? Ja sam u
San Franciscu, a ti u Bostonu. To nije dobar raspored.
- S tvojim akreditivima, Aaron bi te odmah zaposlio, i to sa strasnom plaom.
- S tvojim uspjesima, tebe bi Springtree, Basl and Karpas iz San Francisca prije ucinili
partnerom nego mene.
- Nikad ne bih mogao napustiti Aarona, znas to, a ti si ve napustila jednu tvrtku u Omahi.
Dakle, shvaas, to je sada jednostavno ili-ili utemeljeno na pretpostavci da bismo oboje
pustili plin ako ne moemo biti zajedno.
563
- Nisam tako daleko dosla.
- Ja jesam. Ti ne moes?
- Odbijam odgovoriti na temelju cega me se moe optuiti.
- Ipak, imam rjesenje. ."
- Kakvo?
- Mac mi je dao medaljon svoje stare divizije iz Drugog svjetskog rata, one koja se probila
kroz Dep, i ja ga uvijek nosim sa sobom za sreu. - Devereaux posegne u dep i izvuce
ovei, lagani, lani novci s licem MacKenziea Hawkinsa ugraviranim u sredini. - Ja u ga
baciti i pustiti da padne na cestu. Meni glava, tebi pismo. Ako je pismo, ti se vraas u San
Franci-sco i oboje smo u paklu. Ako je glava, ides u Boston sa mnom.
- Dogovoreno. - Medaljon se prevrtao u zraku i pao na zemljanu cestu. Jennifer se sagne.
- Blagi Boe, glava je. - Htjela je podii novci, ali Samova ruka poklopi njezinu.
- Ne, Jenny, ne smijes se tako saginjati!
- Kako tako?
- To je jako lose za kria! - Devereaux je uspravi i stisne medaljon u svojoj desnoj ruci.
- Sam, sto to govoris?
- Prva je dunost mua da stiti enu.
- Od cega?
- Od bolova u kriima. - Devereaux kvrcne prstom medaljon i odbaci ga u pasnjak lijevo od
ceste. - Vise ne trebam nikakvih amajlija - rece on zagrlivsi Jenny. - Imam tebe, i to je sva
srea koja mi treba.
- Ili moda ne elis da vidim drugu stranu tog novcia - prosape ona u njegovo uho,
grickajui ga. - Hawk mi je u Hooksettu dao takav novci. Njegova je glava na obje strane.
Da si rekao pismo, ubila bih te.
- Obijesna zvijeri - prosape Sam, grickajui joj usne kao cimpanza koji je nasao kikiriki. -
Ima li ovdje kakvo udaljeno polje u koje bismo mogli odlutati?
- Ne sada, Mac nas ceka.
- S njim je gotovo, sada je kraj. .
- I ja se iskreno nadam, dragi moj, ali kad realist, pitam se na kako dugo?
564
Zasli su za ugao zemljanog puta gdje je stajao velik i saren sator od vise slojeva umjetne
koe koja je visjela sa siroko razmaknutih kolaca. Iz otvora je izbijao dim.
- Ovdje je - rece Devereaux. - Obavimo taj oprostaj na brzinu i jednostavno kao drago-
nam-je-sto-smo-se-upoznali, a -sada-se -gubi -iz -nasih -ivota!
- Sam, to je ipak malo pregrubo. Vidi sto je napravio za moj narod.
- Jenny, njemu je sve to igra. Zar to jos nisi shvatila?
- Onda je igra koju igra dobra, dragi moj, zar to jos nisi shvatio?
- Ne znam, uvijek me zbunjuje...
289
- Pustimo to - rece Redwingova. - On izlazi. Boe, pogledaj ga!
Sam zine od nevjerice. General MacKenzie Lockinvar Haw-kins iliti Gromoglavi, poglavica
Wopotamija, vise nije na sebi imao ista od ijedne od tih uloga. Bilo je nesto malo vojnika, a
znatno manje uzvisenosti Indijanca; ustvari, nije bilo dostojanstva koje bi se pripisalo
ijednoj od tih uloga. Kraljevsko dranje sada je zamijenjeno nespretnosu i nakienosu
plitkog covjeka, sto je na neki nacin bilo i cvrse i uvjerljivije. Djelomice pokrivsi svoju
kratko sisanu sijedu kosu utom beretkom, i s tankim zacrnjenim brkom pod nosom, te, jos
nie, purpurnom kravatom u plamenom kontrastu s ruicastom svilenom kosuljom, koja je
bila u skladu s tijesnim sjajnocrvenim hlacama, koje su se uzdizale nad parom bijelih
Guccijevih cipela. Naravno, kovceg koji je nosio, bio je Louis Vuitton.
- Mac, tko bi ti zapravo trebao biti? - vikne Devereaux.
- A tu ste, vas dvoje - rece Hawk ne odgovorivsi na pitanje. - Mislio sam da u morati
otii,a da se i ne vidim s vama. U strasnoj sam urbi.
- U strasnoj urbi? - rece Jennifer. - Mac, pa tko si ti?
- Mackintosh Quartermine - odgovori Hawk ponizno, - veteran skotskih grenadira. To je
Gin-Ginina zamisao.
- Sto?
- Na putu u Hollywood - promrmlja Hawkins. - Ja sam koproducent i tehnicki savjetnik na
Greenbergovom projektu.
565
- Projektu...?
- Tek toliko da pripazim na Mannvjevu financijsku mastu... i moda jos ponesto. Hollywood
je u neredu, trebaju mu, znate, inovatori bistrijih glava... Cujte, bilo je fajn lijepo popri-cat
s vama, dragi moji, ali ja stvarno nemrem cekat. Moram se nai sa svojim novim
pobocnikom... asistentom... pukovnikom Romanom Zabritskim, iz nekadasnje sovjetske
vojne filmske kue, ceka me u zracnoj luci. Ceka nas zrakoplov za Obalu. -
- Roman Z.? - upita zaprepastena Jennifer.
- A sto je s cvrusom? - upita Sam.
- Negdje je na jugu Francuske, provjerava jedan od Fra-zierovih dvoraca. Bila je provala.
- Zar se nije htio vratiti u laboratorij?
- Pa sad, sa zatvorskom proslosu i svim ostalim... a co-okson namjerava kupiti neku
kemijsku tvornicu... Gle, srceka, bas je divno sto ste me dosli ispratiti, ali sad moram
nestat. Poljubi me, srce, i ako ikad poelis probno snimanje, znas gdje sam. - Zapanjena
Jennifer primi Hawkov poljubac. - A vi, porucnice - nastavi MacKenzie, stisui Devereauxa
- jos ste uvijek najbolja pravnicka lubanja na svijetu, osim moda zapovjednika Pinkusa i
ove mlade dame ovdje.
- Mac! - vikne Sam. - Zar ne vidis sto radis? Poceo si sve ispocetka! Od Los Angelesa nee
ostati nista!
- Ne, sine, varas se, jako se varas. Vratit emo ga u zlatne godine. - Hawk podigne svoj
kovceg i mrstenjem prigusi pojavu suza. - Ciao, babes - rece on, brzo se okrene i pouri
zemljanom stazom, kao covjek s velikom zadaom.
- Zasto imam dojam da e jednom negdje u Bostonu zazvoniti telefon i da e se javiti
Mackintosh Quartermine? - rece Devereaux, grlei Jennifer dok se Hawkov lik smanjivao u
daljini.
- Zato sto je to neizbjeno, dragi moj, i sto ne bismo ni podnijeli da je drukcije.
K R A J
290