Matematika i ra cunala

Ekstrem kvadratne
funkcije

Sime

Sulji c, Zagreb
U drugom se razredu srednje skole pro-
u cava ekstrem i tijek kvadratne funkcije. Do
svojstva ekstrema kvadratne funkcije dola-
zi se postupno, crtanjem grafova kvadratnih
funkcija, po cev od grafa funkcije f (x) = x
2
do op cenito zadane funkcije f (x) = ax
2
+
bx + c. Dokazuje se da se tjeme parabole
nalazi u to cki: sto se i uo cava kroz mno-
ge primjere crtanja parabola. Temeljem toga
dolazi se do zaklju cka da je ekstrem kva-
dratne funkcije u to cki x
0
=
b
2a
, a nje-
gova vrijednost je y
0
=
4ac b
2
4ac
, odnosno
f (x
0
). Nakon ovakvog, teoretskog razmat-
ranja prelazi se na primjere vrlo zanimljive i
primjenjive zadatke s ekstremom. Velik broj
u cenika rje sava s lako com zadatke ovakvog
tipa. Me
-
dutim, ma koliko izgledalo jednos-
tavno primijeniti opisano znanje na zadatke,
koji se svode na tra zenje ekstrema funkcije,
praksa pokazuje da ima u cenika, koji ne vide
smisao onoga sto rje savaju. Za one u cenike
koji pri rje savanju zadataka ovog tipa ne do-
-
du do rezultata, moglo bi se slikovito kazati,
da pote sko ce na putu nekako i otklanjaju, ali
nisu svjesni kamo ih vodi put.
Osvrnuo bih se ovdje na cetiri dobro poz-
nata zadataka iz na sih zbirki, ali bih poku sao
prona ci razli cite pristupe tim zadatcima. Pri-
tom bih se rukovodio s nekoliko na cela.
1. Bar neki od zadataka s ekstremom
kvadratne funkcije mogli bi se rije siti i prije
nego se teoretski obradi pojam minimuma
i maksimuma kvadratne funkcije. Zadatak
s ekstremom mo ze se postaviti kao problem
i poku sati ga rije siti, makar pribli zno s u ce-
niku poznatim metodama. S kojim ciljem?
Umjesto osobnog obja snjenja, radije bih citi-
rao stav Komisije za standarde Nacionalnog
vije ca u citelja matematike SAD-a: Tradi-
cionalni naglasci podu cavanja na vje zbanju
u manipuliranju izraza i vje zbanju algorita-
9, 2001 187
ma kao predznanja za rje savanje problema,
ignoriraju cinjenicu da znanje cesto izlazi iz
problema. Predla zemo da umjesto o cekiva-
nja kako umije ce ra cunanja treba prethoditi
verbalnim (tekstovnim) zadatcima, iskustvo
s problemskim zadatcima poma ze razvoju
sposobnosti ra cunanja. Prema tome, sada s-
nje strategije podu cavanja trebale bi biti izm-
jenjene; znanje bi trebalo proiza ci iz rada na
problemskim zadatcima. Ovako ce u cenici
prepoznati potrebu za primjenom odre
-
denog
pojma ili postupka i imat ce jaku pojmovnu
bazu za kasnije rekonstruiranje svog znanja.
2. Naglasak na zornosti i razumijevanju
zadataka.
3. Pri rje savanju koristiti se kako razli ci-
tim metodama tako i tehnologijom: d zepnim
ra cunalima i ra cunalima. Nekada su se ra cu-
nala koristila samo da bi olak savala ra cunanje
i crtanje slo zenih procesa, koji bi ina ce bili
mukotrpni i dugotrajni. Naravno, da i dalje
tehniku treba koristiti i u ovom smislu, ali
ovdje mo zemo ra cunalom istra zivati i samu
prirodu problema u koji se upu stamo.
Zadatak1.

Zicomduga ckom144 mtre-
ba ograditi cetiri terena (vidi sliku 1.). Kako
treba odabrati x i y da bi ukupna povr sina
terena bila maksimalna?
Sl. 1.
Ovaj zadatak zgodno je postaviti i prije
nego se formalno obradi minimum i mak-
simum kvadratne funkcije. Iz slike se lako
zaklju cuje da je 2x +3y = 144, a ukupna po-
vr sina P = xy. Uz uporabu d zepnogra cunala
lako se ispuni tablica ovakvog oblika:
x y Ukupna povr sina
10 24.8 248
15 22.8 342
20 20.8 416
25 18.8 470
30 16.8 504
35 14.8 518
40 12.8 512
45 10.8 486
50 8.8 486
Pritom, dovoljno je da se u cenicima da-
ju samo vrijednosti x, ili cak ni to, ve c se
zatra zi da sami naprave tablicu razli citih vri-
jednosti x, y i ukupne povr sine. Iz tablice
je vidljivo da je najve ca ukupna povr sina za
vrijednosti x izme
-
du 35 i 40. Prora cun se
sada mo ze napraviti za diskretne vrijednos-
ti x izme
-
du 35 i 40 dok se ne dobije mak-
simalna povr sina. Ovakvim postupkom iz-
ra zava se povr sina kao funkcija varijable x
i lako se uo cava da ima ekstrem. Nakon
formalne obrade ekstrema kvadratne funkci-
je, lako ce se shvatiti sto na ovom primje-
ru zna ci vrijednost x
0
=
b
2a
, za funkciju
P(x) =
2
5
x
2
+
144
5
x.
Zadatak 2. U jednakostrani cni trokut
duljine a upisan je pravokutnik cija je jedna
stranica na stranici trokuta, a dva ostala vrha
pripadaju po jednoj od ostalih dviju stranica.
Koji od takvih pravokutnika imaju najve cu
povr sinu?
Ve cina u cenika to cno ce skicirati tra zeni
pravokutnik s vrhovima na stranicama jed-
nakostrani cnog trokuta. Ali na skici, bila
ona u bilje znici ili na plo ci, nalazi se samo
jedan pravokutnik. Idealno bi bilo sada po-
zvati u pomo c dinami cnu geometriju tj. ra-
cunalo i ra cunalni program The Geometers
Sketchpad. Mnogi ce citatelj, na ovakav pri-
jedlog, odmahnuti rukom i pomisliti kako je
188 9, 2001
Sl. 2.
na njegovoj skoli to daleka budu cnost. Uvje-
ren sam da mnoge skole mogu u matemati c-
koj u cionici imati jedno staro ra cunalo, na
kojem spomenuti program dobro radi. Ta
starija ra cunala, ako ve c nisu ba cena obi cno
skupljaju pra sinu u kakvomkutu skole, a mo-
gla bi poslu ziti kao izvanredan alat za zornu
predod zbu.
USketchpadu se konstruira jednakostra-
ni can trokut, upravo onako kako bismo ga
konstruirali sestarom na papiru. Na jednoj
se stranici nacrta to cka, kroz tu to cku se po-
vu ce okomica i gdje ona sije ce drugu stra-
nicu drugi je vrh pravokutnika. Okomito
na taj pravac u drugom vrhu pravokutnika
ponovo se povu ce nova okomica, koja sije-
ce novu stranicu. Postupak nastavimo dok
ne zatvorimo pravokutnik. Dobivene prav-
ce sakrijemo, a vrhove pravokutnika spojimo
du zinama. Klikom na stranicu trokuta i stra-
nicu pravokutnika izmjeri se njihova duljina.
Uz pomo c Sketchpadovog kalkulatora izra-
cuna se omjer duljine stranice pravokutnika
i stranice trokuta. Ozna civ si vrhove pravo-
kutnika izmjeri se njegova povr sina. Dobiva
se pritom slika izgledom kao slika 2., ali sa
dinami cnim svojstvima. To cka ozna cena s
vuci me se zaista mo ze povla citi, pritom
dobivamo razli cite pravokutnike koji svi is-
punjaju uvjete zadatka. Usput se mijenjaju
izmjerena povr sina i omjer x/a. Uz pomo c
ove simulacije i malo koncentracije (mi s ra-
cunala nije precizan!) zaista se mo ze odrediti
za koji je x povr sina najve ca i koliko izno-
si. To nikako ne zna ci da ne treba posegnuti
za cisto matemati ckim modelom rje senja ili
da ce u cenicima biti dosadno ra cunati vrijed-
nost maksimuma pomo cu ekstrema funkcije.
Naprotiv, u cenici ce rado htjeti dokazati, ono
sto su ovakvomsimulacijom, kao rezultat ve c
naslutili. S druge strane, iskustvo mi govori
da im jako odgovara, bar ponekad, provjeriti
rezultat klikom na zaslon ra cunala umjesto
pogledati u rje senja zbirke.
Uz pomo c Sketchpada s lako com se, i
za svega par minuta, dobije niz mjerenja pri-
kazanih u tablici. Dovoljno je samo dati na-
redbu Tabulate za zeljena mjerenja, a zatim
ulju civati opciju Add Entry, dok se pomi ce
to cka vuci me. I bez ra cunala u u cionici
sada se ovom zadatku mo ze pristupiti prob-
lemski.
x/a Povr sina pravokutnika
0.10 2.25
0.20 3.95
0.30 5.17
0.40 5.97
0.50 6.20
0.60 5.95
0.70 5.22
0.80 4.02
0.90 2.16
U cenicima se mo ze dati ispisana tablica
9, 2001 189
Sl. 3.
i zatra ziti da nacrtaju u koordinatnom sus-
tavu graf funkcije zadane tabli cno. Iz grafa
se zatim o citava i najve ca vrijednost funkcije
(povr sine). Valja voditi ra cuna da su da-
ne tabli cne vrijednosti pribli zno to cne, jer su
dobivene pomakom mi sa. No, ta neto cnost u
stotinkama ne ce smetati za crte z u cenika.
I u samom programu se mo ze prikaza-
ti graf funkcije i to na vrlo geometrijski
na cin (sl. 3.). Dovoljno je redom odabrati
mjerenja x/a i povr sinu pravokutnika, a za-
tim klikom na naredbu Plot As (x,y) u Graf
izborniku dobije se to cka cije su koordina-
te (x/a, povr sinu pravokutnika). Dok je ta
to cka selektirana klikne se na naredbu Tra-
cePoint u Display izborniku. Kako se povla-
ci to cka vuci me tako to cka (x/a, povr sinu
pravokutnika) u kordinatnom sustavu pi se
parabolu.
Pri rje savanju ovog zadatka, uz primje-
nu znanja o ekstremu funkcije, potrebno je
otkriti povr sinu upisanog pravokutnika, od-
nosno njegovu drugu stranicu, ako je prva x.
Skica u dinami cnom okru zenju Sketchpada
mo ze biti od velike koristi. Pomicanjem to c-
ke D po stranici AB, lako je sugerirati da
pravokutni trokuti AGF i BED cine spojeni
jednakostrani can trokut stranice a x. Sto-
ga je stranica y pravokutnika jednaka visini
jednakostrani cnog trokuta: y =
1
2
(ax)

3.
Povr sina pravokutnika je:
P(x) =

3
2
x
2
+
a

3
2
x, koja poprima mak-
simum za x = a/2.
Sl. 4.
Zadatak 3. Koji od pravokutnika zada-
nog opsega ima najve cu povr sinu?
Ovaj zadatak mogu ce je na sli can na cin
obraditi kao prethodni. Me
-
dutim, vizuali-
zacija pravokutnika konstantnog opsega, a
promjenljive povr sine je ono sto se samo u
okru zenju dinami cne geometrije mo ze posti-
ci. Sama konstrukcija, koja polazi od polu-
opsega CD pravokutnika, vrlo je zanimljiva.
190 9, 2001
To cka E (na slici 5.) rubna je to cka kru zni-
ce, a ujedno dijeli poluopsegna dvije stranice
pravokutnika. Pomicanjem to cke E stranice
mijenjaju veli cine, ali njihov zbroj je kons-
tantan.
Sl. 5.
Zadatak 4. Koja je to cka pravca y =
x + 1 najbli za to cki A(3, 0)?
To cka pravca oblika je T(x, x+1). Uda-
ljenost to caka je |TA|
2
= (x3)
2
+(x+1)
2
=
2x
2
4x+10. Minimumte funkcije nalazi se
u to cki x
0
= 1, pa je i najbli za to cka pravca
T(1, 2).
Pri rje savanju ovog zadatka kod u cenika
sam primjetio otpor, da se zadatak rije si
uz pomo c ekstrema. To mi je shvatljivo, jer
je nametljivo analiti cko rje senje, po kojem
je najbli za to cka sjeci ste pravca i okomice iz
to cke A na taj pravac. Mo zda je dobro pustiti
u cenike da najprije zadatak rije se analiti cki,
a potom uz pomo c ekstrema. Mogu ce je da
se na taj na cin izbjegne cest pogre san odgo-
vor da je najbli za to cka pravca to cka T(1, 8),
koja naravno nije uop ce to cka pravca. Vri-
jednost 8, koja se dobije kada se uvrsti x
0
= 1
u funkciju f (x) = 2x
2
4x + 10, zapravo je
udaljenost to caka A i T. Za otklanjanje ovih
problema dovoljan je obi can crte z u koordi-
natnom sustavu. No, mo c animacije, koju se
mo ze posti ci u Sketchpadu je jo s upe catljivi-
ja. Na crte zu koji slijedi, na zalost, ne mo ze
se vidjeti kao na zaslonu ra cunala kako to cka
T sama seta po pravcu.
U Sketchpadu se ovaj zadatak mo ze pri-
kazati (ali i rije siti) i analiti cki i pomo cu eks-
trema. Ali i vi se od toga, mo ze se lako kreira-
ti i nove zadatke sli cne ovom zadatku. Zada-
ni pravac se mo ze pomicati po koordinatnom
Sl. 6.
sustavu i mijenjati njegov nagib, a pritom ce
se mijenjati i njegova prikazana jednad zba.
Kako su za koeficijent smjera i odsje cak na
ordinati povoljni samo cijeli brojevi ili razu-
mni decimalni brojevi, potrebno je uklju citi
opciju Snap To Grid. Isto vrijedi za to cku A.
Parabola na slici prikazuje funkciju udalje-
nosti, koja sve nastale promjene prati.
Na kraju citirao bih ve c spomenute Stan-
darde nastave matematike: Suprotno stra-
hovima mnogih, dostupnost d zepnih ra cuna-
la i ra cunala pro sirila je u ceni cku sposobnost
ra cunanja. Nema dokaza koji bi potvrdio
da dostupnost d zepnih ra cunala cini u ceni-
ke ovisnima o njima za jednostavna ra cuna-
nja. U cenici bi trebali biti sposobni odlu citi
kada trebaju ra cunati i je li im potreban to-
can ili pribli zan odgovor. Oni bi trebali biti
sposobni izabrati i uporabiti pristupa can alat.
U cenici bi trebali imati uravnote zen pristup
ra cunanju, izabrati pravilne postupke, na ci
odgovore i prosuditi valjanost tih odgovora.
Literatura
[1] Daki c, Branimir: Matematika 2, zbirka zadataka
za 2. razred gimnazije, Element, Zagreb.
[2]

Siki c, Zvonimir: Matematika 2, udzbenik i
vjezbenica za drugi razred cetverogodi snjih stru-
kovnih i tehni ckih skola, Profil, Zagreb.
[3] Standardi za nastavu matematike, HMD i V.
gimnazija, Zagreb.
[4] The Geometers Sketchpad, User Guide and
Reference Manual, Key Curriculum Press.
9, 2001 191