You are on page 1of 9

Veseljko KOPRIVICA:

SVA LICA SEKULE DRLJEVIA - FAKTI I INTERPRETACIJE (I)



Kontroverze kao sudbina


Istaknuti crnogorski intelektualac, pravnik, politiar, teoretiar, knjievnik i istrajni
borac za nezavisnu Crnu Goru? Ili: ratni zloinac, faista, ekstremni crnogorski
nacionalista, separatista, kvislingki politiar, jedna od najmranijih linosti u istoriji
Crne Gore? Ili sve to zajedno?
U tim koordinatama i danas se kreu ocjene istoriara i publicista o liku i djelu dr
Sekule Drljevia. U srpskoj istoriografiji i medijima Drljevi je prije svega
neprikosnoveni crnogorski separatista, ma ta to znailo. Kad se proitaju njegove knjige
i govori nije teko odgonetnuti zato je dobio takav tretman.
Ovih dana, nakon duge pauze, Drljevi se naao u centru politike i medijske panje.
Prvo povodom usvajanja teksta crnogorske, a onda i himne dravne zajednice Srbija i
Crna Gora. Pri tom se mahalo brojnim falsifikatima i poluistinama, emu nije odolio ak
ni srpski patrijarh Pavle. On je ustvrdio da je Drljevi faista i nacista, pripisujui mu i
autorstvo pjesme "Oj, svijetla majska zoro", iako je, kako to argumentovano dokazuje
crnogorski istoriar ivko Andrijaevi, ta pjesma "nastala prije nego je Drljevi poao u
osnovnu kolu".
Sada na istom fonu jedan beogradski dnevnik ispisuje Drljevievu politiku biografiju,
a vjerovatno e iz tamonjih propagandnih radionica izai jo neka slina tvorevina.
To su nam bili neki od povoda da na osnovu razgovora sa jednim brojem crnogorskih
istoriara, Drljevievih knjiga, lanaka i govora i relevantne literature pokuamo da
sklopimo to objektivniji mozaik ivota i rada te interesantne i kontroverzne linosti.
Sekula Drljevi je roen u morakom selu Ravni 1884. godine. Gimnaziju je zavrio u
Sremskim Karlovcima, a na Sveuilitu u Zagrebu diplomirao je pravo i stekao titulu
doktora pravnih nauka.
Politiku karijeru zapoinje 1909. godine kao ministar pravde i zastupnik ministra
prosvjete i crkvenih poslova u Vladi knjaevine Crne Gore. Dvije godine (1912/1913) bio
je ministar finansija i graevina. Za narodnog poslanika izabran je 1913. godine.
Zapamen je kao vjet i obrazovan govornik.
U vrijeme austro-ugarske okupacije Crne Gore (1916-1918) Drljevi je deportovan u
austrijski logor Karistein. Tamo je meu crnogorskim zatvorenicima agitovao za
ujedinjenje Crne Gore i Srbije i izabran u odbor koji je, kako navodi Nikola kerovi u
knjizi "Ideja ujedinjenja kod Crnogoraca u zarobljenikim logorima 1916-18", trebalo da
djeluje u sluaju da se kralj Nikola vrati iz Francuske u Crnu Goru.
Po povratku u Crnu Goru izabran je za poslanika tzv. Podgorike skuptine, odrane
1918. godine.
"Taj njegov izbor bio je u skladu sa njegovim stavom da se svi kulturni i ekonomsko-
politiki problemi Crne Gore mogu rijeiti diplomatskom unijom sa Srbijom, to je ranije
iskazao kao poslanik crnogorske narodne skuptine (10. II 1914). Trebalo je Drljevi da
vidi pogrome nad crnogorskim narodom koje je vrila srpska vojska i srpski etnici pod
komandom Koste Peanca i andarmerija poslije prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, pa da
promijeni miljenje", kae dr Danilo Radojevi u brouri "Sekula Drljevi i Savi
Markovi tedimlija - istine i zablude".
Zanimljiv je Drljeviev opis zasijedanja podgorike skuptine. On navodi da su njeni
lanovi, izuzev desetak njih, bili "sve sami beogradski janjiari", a iza skuptinskih klupa
bili su "etnici (komitadije) s pukama, redenicima i bombama. Oni garantuju da e
skuptinari dobro glasati".
Nakon formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Drljevi je postavljen za
naelnika u Ministarstvu pravde, ali tri mjeseca kasnije podnosi ostavku. Njegovi
politiki protivnici smatraju da je to uinio nezadovoljan to je dobio malu funkciju, kae
istoriar dr Radoje Pajovi. Ipak, preovlaujui je stav istoriara da se na to odluio
razoaran poloajem Crne Gore pod centralistikim reimom i zbog zloina koji su
injeni nad crnogorskim narodom.
Drljevi nakon toga otvara advokatsku kancelariju, ali ne prekida politiki angaman.
Bio je poznat i uspjean advokat u mnogim politikim procesima voenim za vrijeme
Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1918-1941). U pravnim i politikim analima
posebno je uvena njegova odbrana u montiranom sudskom procesu protiv crnogorskog
generala Radomira Veovia 1921. godine, koji je voen u Beogradu. Proces je okonan
oslobaajuom presudom za Veovia. Drljevi je tada iskazao prvi snani otpor
centralistikoj vlasti, odnosno velikosrpskom monarhistikom i hegemonistikom
unitarizmu.
U odbrani generala Veovia pred sudom Sekula Drljevi je iznio svoje novo stanovite
o "psihologiji srbijansko- crnogorskog problema".
"Kako je mogue da Ivo Crnojevi tre no na svog sina Maksima, pitam vas ja. Ko je
kriv? Da li Ivanov oslabljeni vid ili Maksimov promijenjeni lik?
Kriv je Maksimov promijenjeni lik.
Pa ko je od nas Ivan, a ko je Maksim, pitaete me vi? ini mi se i Ivan i Maksim u
jedan isti mah. Razdvojili smo se davno, i od onoga naega nevoljnog rastanka do
dananjeg toliko eljkovanog sastanka bolovali smo na svoj nain svi. Jedni smo bolovali
ropstvo sopstveno, drugi smo slobodovali krvavu slobodu i bolovali ropstvo brata svog.
Jednom je ropstvo proaralo lik, drugom je vjena borba za slobodu dala novi lik.
Vjekovi nejednakog ivota svakoga od nas dali su nam nejednake mentalne sklopove".
Godine 1922. Drljevi osniva Crnogorsku federalistiku stranku. Na poslanikim
izborima biran je dva puta za njenog poslanika u beogradskoj skuptini. U tom periodu,
kako pie istoriar Dimo Vujovi u knjizi "Crnogorski federalisti 1919-1929", pokazao se
kao linost koja je "vrlo rano i vrlo energino manifestovala nezadovoljstvo
novostvorenim stanjem u Crnoj Gori". Zbog ideja o ravnopravnosti i autonomiji Crne
Gore, odnosno razobliavanja srpskog hegemonizma, estoko ga je napadala beogradska
tampa kao propagatora separatizma. Optuivan je i da odrava politike veze sa
hrvatskim politiarima, to je, kako pie u pomenutom djelu Dimo Vujovi, prema
shvatanju "bjelaa unitarista bio sinonim izdajstva".
Istoriar Novak Adi kae: "Sekula Drljevi je kao politiar proao razvojni put od
pristalice unije i ujedinjenja sa Srbijom, ali ne i prisajedinjenja, aneksije Crne Gore Srbiji,
preko crnogorskog federaliste, koji se zalagao za ravnopravnu federalnu zajednicu
junoslovenskih naroda, do crnogorskog suvereniste i indipendiste, koji se borio za
obnavljanje nezavisne drave Crne Gore na principu nacionalne suverenosti sa
Crnogorcima kao dravotvornom nacijom".
Zalaui se za pravo na sopstvenu kulturu, istoriju i jezik kao neodovojivi dio borbe za
slobodu, Drljevi se suprotstavljao srpskim asimilatorskim planovima. Kritikuje Istoriju
srpskog istoriara Stanoja Stanojevia zbog falsifikovanja crnogorske prolosti i
istorijsku kartu Vlada Marinkovia, a u beogradskoj Skuptini 16. februara 1926. godine
otro protestvuje to su udbenici za crnogorske uenike tampani ekavicom.
On primjeuje sve naine negiranja Crne Gore i Crnogoraca, pa tako za mapu V.
Marinkovia sarkastino kae da na njoj Crna Gora 'pliva u boji Srbije'", pie dr
Radojevi u brouri o Drljeviu i tedimliji.
Nekoliko mjeseci kasnije, 27. marta 1926. u beogradskoj Skuptini Drljevi dri govor
kojim se suprotstavlja propagandi da je Crna Gora siromana i da kao suverena drava ne
moe opstati. Upozoravajui da je Crna Gora stupanjem u Kraljevinu SHS "dvostruko
opljakana", Drljevi je tvrdio da ona ima "sve finansijske i ekonomske uslove da bude
relativno i bogatija i ureenija od svih ostalih zemalja" u Jugoslaviji. Zato je Nikoli
Paiu podnio memorandum kojim trai da se Crnoj Gori preda dio ratne odtete, isplate
popaljene kue u vrijeme crnogorskog ustanka, da se izvri zamjena perpera po stvarnoj
vrijednosti... Jugoslavija mora biti "ili harmonija ravnopravnih interesa svih pod njenim
nebom udruenih zemalja" ili nee postojati, jedan je od Drljevievih stavova.
Neto isuvie poznato, iako ti istupi datiraju od prije skoro osamdeset godina.
Istoriar Dimo Vujovi smatra da je Drljevi kritikujui centralizam u Kraljevini SHS
postigao "najvei domet u razvoju graanski politike misli" u Crnoj Gori. On je, kae
Vujovi, zajedno sa ostalim crnogorskim federalistima dao znaajan dopirinos razvijanju
svijesti o "istorijskoj individualnosti Crnogoraca, koju su odmah poslije ujedinjenja 1918.
u Crnoj Gori mnogi negirali".
Drljevi je kao ideolog crnogorskih federalista vie od dvije decenije saraivao, na
nivou koalicionog partnerstva, sa Hrvatskom seljakom strankom i njenim voama
Stjepanom Radiem i Vlatkom Maekom. Tada je bio izabran i za poslanika u okrugu
upanja u Hrvatskoj. Jedno vrijeme odravao je bliske politike odnose i sa hrvatskim
federalistima i njihovim voama dr Ivanom Lorkoviem i dr Antom Trumbiem.
Kada je u martu 1930. Drljevi doao u Zagreb povodom sudskog procesa Vlatku
Maeku bio je uhapen i istog dana sproveden u Beograd. Odatle je interniran u
Sokobanju. "To je bio poetak mnogobrojnih zatvaranja i interniranja, koja nijesu
prestala za cijelo vrijeme diktature", navodi Drljevi u "Balkanskim sukobima".
Saraivao je i sa srpskom Samostalnom demokratskom strankom Svetozara Pribievia
i to u vrijeme kada je Pribievi bio protivnik diktature kralja Aleksandra Kraorevia.
Tokom tridesetih godina Drljevi i Crnogorska federalistika stranka saraivali su i sa
crnogorskim komunistima. U proglasu pod naslovom "ivio crnogorski front", kojeg je
Drljevi objavio 19. januara 1936. godine, birai se pozivaju da glasaju za listu udruene
opozicije dr Vlatka Maeka. U proglasu se navodi i ovo: "Na jedinstvo svih srbijanskih
stranaka protivu Crne Gore odgovorite jedinstvom crnogorskog fronta protivu njih".
Zbog podravanja antireimskih demonstracija na Belvederu kod Cetinja 1936. godine,
Drljevi je bio uhapen u Zemunu. U proglasu, koji je objavio povodom tih
demonstracija navodi da sa vitekih domova Crnogoraca, koji se odupiru beogradskom
imperijalizmu, "nikada nije skinuta zastava crnogorske slave, crnogorski krsta barjak".
U drugoj polovini tridesetih godina Drljevi je, kao opozicionar, saraivao sa pojedinim
antireimskim srpskim partijama i politiarima, poput Milana Grola. U to vrijeme
odravao je vezu i sa Hrvatskom strankom prava i njenim voama.
I narednih petnaestak godina ivota Drljevi je ispunio raznim politikim
angamanima.
Ubijen, a iv
Reim Karaorevia, tokom trajanja Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije,
policijski je nadzirao, progonio i hapsio dr Sekulu Drljevia. U svojoj knjizi
"Balkanski sukobi", Drljevi opisuje jedan svoj neobian doivljaj za vrijeme
boravka u Kolainu.
"Odmah nakon moga dolaska, u deset sati prije podne, dok sam stajao s nekoliko
prijatelja pred kuom svoga brata, na mene je iz revolvera pucao policijski agent
Blao Bokovi. Nije me pogodio. Protiv njega nije ni sprovedena istraga. Istoga
dana jedan oficir ubio je u Pei na ulici moga roaka, koji se takoer zvao Sekula
Drljevi. Oficiru je sudio vojni sud u Beogradu i oslobodio ga je s motivacijom da je
ubijeni bio poznati separatista", pie Drljevi.
Dejli telegraf i jo neki londonski listovi objavili su da ja ubijen dr Sekula Drljevi.
Vijest su demantovali jugoslovenska ambasada u Londonu i beogradska novinska
agencija. No, iz engleskog ministarstva spoljnih poslova javljeno je da se, uprkos
demantiju, mora konstatovati da je Sekula Drljevi ubijen. Tim povodom 6.
decembra 1920. godine Drljevi je dobio od gradonaelnika Zemuna dopis kojim ga
ovaj obavjetava da ministar unutranjih poslova u Beogradu zahtijeva da lino u
Dejli telegrafu demantuje da je ubijen!
"Istoga dana ja sam odgovorio gradonaelniku da neu demantovati, jer je tano da
je moga roaka Sekulu Drljevia ubio jedan oficir u Pei. Koliko je Beograd bio
bijesan zbog toga odgovora vidjelo se u beogradskoj tampi. Politika u broju od 16.
decembra 1920. godine poziva ambasadora Velike Britanije u Beogradu da doe u
Zemun da me vidi. Mene naziva smutljivcem i podanikom Stjepana Radia", opisuje
Drljevi ovaj dogaaj.

U nemilosti Beograda
- Svi koji su bili u slubi Karaorevia napadali su Crnu Goru. Meu njima je bilo
i Crnogoraca, koji su uvijek nastojali da u svojim napadima budu najbezobzirniji.
Niko nikoga ne mrzi tako, kao izdajnik izdanu domovinu.
- Crna Gora meunarodno pravno nije nikada postala sastavni dio Jugoslavije, ali
je stvarno bila u sklopu zemalja koje su je sainjavale. Bila je predata Beogradu i
njegovoj vladavini na milost i nemilost.
- Sve sukobe meu zemljama junih Slovena izazvala je Srbija... Treba vidjeti
moralni, etiki i politiki lik Beograda da bi se moglo shvatiti zato je Jugoslavija
onako postala, onako ivjela i onako nestala.
- Kralj Aleksandar Karaorevi marljivo se isticao u nagraivanju onih koji su se
javno hvalili da su uestvovali u pokuaju ubistva njegovog eda knjaza Nikole.
- Drava je najvee ljudsko djelo. Nju je najtee stvoriti, a lake od mnogih velikih
ljudskih djela unititi.
- Crnogorska crkva kroz sve vjekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje
pravoslavne crkve, pa ni od carigradske patrijarije.
- Dravna samostalnost Crne Gore za Crnogorce nije stvar njihove tatine, nego
nuna pretpostavka za odranje istoe njihove rase i njihove kulture.
(Iz knjige "Balkanski sukobi")

Veseljko KOPRIVICA:
SVA LICA SEKULE DRLJEVIA - FAKTI I INTERPRETACIJE (II)

Saveznitva raznih boja

Poetkom maja 1941. godine dr Sekula Drljevi dolazi u Crnu Goru. To je kao znaajan
dogaaj propratio vanredni broj lista "Zeta". Neto kasnije, tanije 12. jula 1941. Drljevi
dri govor na Petrovdanskom saboru na Cetinju. Na Saboru je, u uslovima italijanske
okupacije i pod njenim protektoratom, proglaena nezavisna Crna Gora. Meutim,
sjutradan komunisti diu ustanak koji sve to ponitava.
"Komunisti nijesu znali ta se na Petrovdan deavalo na Cetinju, tako da nije tano,
kako se esto podmee, da je Trinaestojulski ustanak podignut protiv Petrovdanskog
sabora. Ustanak je podignut protiv okupatora i njegovih simpatizera", tvrdi dr Radoje
Pajovi.
Nedavno su i borci iz Herceg Novog uvjeravali da su komunisti digli Trinaestojulski
ustanak protiv Sekule Drljevia i njegovih pristalica koji su proglasili samostalnu Crnu
Goru.
Kada je italijanska okupaciona komanda sklopila pakt sa velikosrpskim snagama u
Crnoj Gori, Drljevi je konfiniran u San Remo.
"Italijani su na Drljeviev paso utisnuli ig na kojem je pisalo 'Bez prava povratka', ali
on je imao i paso NDH-a sa kojim se vratio u Zemun", kae dr Pajovi.
Kapitulaciju Jugoslavije 1941. godine Drljevi je ocijenio kao pogodan momenat za
restituciju crnogorske drave, ali je, kako istie dr Danilo Radojevi, "prihvatio
pogrenog saveznika, okupatora, iako je u predratnom periodu isticao da je nemogue
pribliavanje s Musolinijevom Italijom".



Kad je ratno kolo sree poelo da se okree u drugom pravcu, Drljevi se, u proljee
1944. godine, preseljava u Zagreb, odnosno u Podsusjed. Tamo u julu iste godine formira
Crnogorsko dravno vjee, kao neku vrstu vlade, sa pretenzijama da se bori za
uspostavljanje nezavisne Crne Gore.
Neto kasnije, kada je komandant crnogorskih etnika Pavle urii saznao da Draa
Mihailovi planira da likvidira crnogorske etnike, urii naputa Mihailovia i
zapoinje pregovore sa Sekulom Drljeviem. Sporazumjeli su se da urii prizna
Crnogorsko dravno vijee, a njegovi etnici da postanu crnogorska narodna vojska pod
vrhovnom komandom Sekule Drljevia, pie dr Radoje Pajovi u knjizi
"Kontrarevolucija u Crnoj Gori. etniki i federalistiki pokret 1941-1945".
No, taj aranman vie nije imao nikakvog znaaja. uriia ubrzo hapse ustae, a
Drljevi je ubijen u Austriji, 10. novembra 1945. godine. U jednom hotelu u Judenburgu
etniki emigranti zaklali su Drljevia i njegovu suprugu usred dana.
"etnici su ga ubili zato to su mislili da ih je on izdao, a izdao ih je ustvari Pavle
urii", kae Radoje Pajovi.
U biografiji Sekule Drljevia, koju je pisala i beogradskim medijima prole sedmice
proslijedila Srpska pravoslavna crkva, navodi se da je "crnogorski etnici i ideolog
ustakog pokreta" Dr Sekula Drljevi "na prevaru u smrt odveo desetine hiljada
stanovnika Crne Gore, aprila 1944. godine, garantujui im slobodan prolaz preko
teritorije koju je tada zauzimala tzv. Nezavisna Drava Hrvatska".
U knjigama Milana Baste "Rat je zavren sedam dana kasnije" i Ante Belja "YU
genocid" stoji drukije. Rije je o etnicima, bilo ih je viestruko manje i stradali su
mnogo kasnije i ne u Hrvatskoj, i - Drljevi nije krivac za njihov udes.
U knjizi Anta Belja "YU genocid", zapisano je i ovo: "Naputajui Zagreb 6. svibnja
1945. godine, kolone hrvatske vojske i civilnog puanstva postojale su sve vee, te se
raunalo da su narasle na vie od 300.000 osoba na granici stare Jugoslavije prema
Austriji. U isto vrijeme se povlaila njemaka vojska s jugoistinog bojita, te osam
tisua crnogorskih etnika, koji su se borili za samostalnu Crnu Goru, zatim dvije tisue
etnika Drae Mihailovia kojima je unato svim njihovim zlodjelima za vrijeme rata
doputen prijelaz preko Hrvatske".
Ankentna komisija za utvrivanje zloina u logoru na Sajmitu zapisala je u svom
izvjetaju 13. februara 1945. godine da je Sekula Drljevi eksponent ustatva i da je
saraivao u listu Graniar, u kome je "zatrubio protiv partizana i NOB-a", te da je "sada u
bjekstvu". Meutim, arhivska istraivanja su pokazala da Drljevi nije imao veze sa
logorom na Sajmitu, navodi se u knjizi "Dani smrti na Sajmitu" L. Ivanovia i M.
Vukomanovia.
Nije sporno da je dr Sekula Drljevi bio antikomunista, ali nije krio zadovoljstvo zbog
uspjeha crnogorskih partizana u obraunu sa etnicima, pripadnicima ravnogorskog
velikosrpskog projekta, koje je smatrao najveim neprijateljima Crne Gore. Kada su
pripadnici Pete crnogorske brigade oktobra 1943. godine razbili etnike snage iz Crne
Gore u manstiru Ostrog i likvidirali njihove voe generala Blaa ukanovia i pukovnika
Baja Staniia, Drljevi je pozdravio taj partizanski uspjeh.
O tome Novak Adi iznosi malo poznat podatak: "Dr Savo Baovi, crnogorski
suverenista koji je saraivao sa Sekulom Drljeviem i kasnije postao blizak NOP-u i
komunistima, u izjavi na sasluanju, koju je dao u Sarajevu 7. juna 1945. godine, navodi
da mu je 'Sekula Drljevi govorio da se nerado izjanjava protiv partizana i da savjetuje
svim prijateljima da to isto ine. Vjerujem da je precjenjivao snagu etnika i vrstou
njihovih vanjsko-politikih uporita, a to i po tome to je znao rei da bi u datom
momentu mogao postati saveznik partizana. Prilikom dogaaja u Ostrogu napisao je
lanak u kojem je rekao da Sveti Vasilije kanjava ukanovia i drugove za 1918.
godinu, i da tu kaznu izvruje crnogorski narod".
Adi smatra da je dr Sekula Drljevi prihvatio saradnju sa Paveliem silom prilika,
neto slino onome kako je u vrijeme NDH postupio i Drljeviev stari saveznik dr Vlatko
Maek, mada postoje i odreene razlike u tome. Adi navodi da je Savi Markovi
tedimilija na sasluanju pred sudom u Zagrebu 1955. rekao da je Drljevi tvrdio da su
Paveli i ustake vlasti u NDH privremena i prolazna pojava u Hrvatskoj i da se nakon
rata nee moi odrati, te da on, Drljevi, eli da sauva odnose sa svojim starim
prijateljima i prirodnim saveznicima iz Maekove Hrvatske seljake stranke.
Adi je kategorian: "Drljevi nije bio faista i nacista, ve crnogorski suverenista i
nacionalista odbrambenog tipa".
A evo kako Sekulu Drljevia kao politiara vidi istoriar dr Radoje Pajovi:
Lenjin je svojevremeno rekao da je Plehanov zasluio da mu se podigne zlatni
spomenik, a onda ga treba objesiti o taj spomenik. Mislim da bi se to moglo rei i za
Sekulu Drljevia. Jedan je Drljevi bio do Drugog svjetskog rata, a drugi u tom ratu. Ono
to je radio tokom Drugog svjetskog rata ne moe dobiti pozitivnu ocjenu nijednog
istoriara, pa ni moju. To je njegova sudbina. Ali zbog toga mu se ne moe sve ponititi".
Drljevi je sahranjem u Klagenfurtu (Celovecu), u Austriji. I danas se na tamonjem
groblju nalaze njegovi zemni ostaci.

Knjige, eseji, rasprave
Dr Sekula Drljevi objavio je 11 knjiga i veliki broj eseja, lanaka, rasprava i
studija o Crnoj Gori i njenoj sudbini u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, te o
dravnom, nacionalnom i politikom biu i profilu Crnogoraca.
Uspjeno se bavio crnogorskom dravnom i nacionalnom istorijom, istorijskom i
politikom publicistikom, afirmiui crnogorski kulturni, nacionalni i dravni
integritet i identitet.
Drljevi je uoi Prvog svjetskog rata objavio brouru "Borba za carinsku, vojnu i
diplomatsku uniju izmeu Crne Gore i Srbije", u kojoj je propagirao svoje stavove o
porijeklu Crnogoraca i budunosti Crne Gore.
U knjizi "Centralizam ili federalizam" bavio se problemom teorije drave i prava.
U njoj govori o hiljadugodinjoj istorijskoj i kulturnoj posebnosti Crne Gore,
kritikuje shvatanje jugoslovenstva kao narodnosti, objanjavajui da je to strategija
centralista koji tvrde da u Kraljevini SHS ivi jedan troimeni narod. Osudio je
centralizam kao uzrok to je Jugoslavija postala "balkanska satrapija u oima
cijeloga civiliziranog svijeta".
Knjigu "Balkanski sukobi" Drljevi je pisao tokom Drugog svjetskog rata. U
njenom sreditu su odnos Srbije prema Crnoj Gori i stradanje crnogorskog naroda.
"Knjiga ima karakter i autotragedije jer on, dok govori o nesnalaenju drugijeh
aktera vanih dogaaja, kao to je ruski car, slabo predvia kada izabira svog
posljednjeg saveznika Antu Pavelia, koji je takoe mislio da preko okupatora moe
hrvatskom narodu vratiti slobodu. Zajednika motivacija njihovih traginih odluka je
tuna sudbina crnogorskoga i hrvatskoga naroda pod srpskom hegemonijom, u
meuratnom razdoblju", pie dr Radojevi u brouri o Drljeviu i tedimliji.
Objavio je i vei broj pjesama. Autor je i jedne varijante pjesme "Oj, svijetla
majska zoro", ali ona nije, kako tvrde u srpskim strankama iz Crne Gore i dijelu
beogradskih medija, posluila kao osnova za crnogorsku himnu.
Drljevi je zasluan to su, nakon zabrane od strane velikosrpskih vlasti u periodu
1918-1941. godina, opet poeli da se koriste stari crnogorski dravni simboli -
zastava i grb.
Nai sagovornici smatraju da treba objaviti sabrana djela dr Sekule Drljevia, uz
kritiki predgovor i objektivno, nauno biografsko portretisanje njegove linosti i
njegovog stvaralatva.
Drljevi je imao u Zemunu jednu od najbogatijih privatnih biblioteka u Kraljevini
Jugoslaviji. Biblioteka je nakon Drugog svjetskog rata konfiskovana i nalazi se u
Beogradu.

Osobenosti Crnogoraca
"Nije tana konstatacija nekijeh autora da tada, u vrijeme parlamentarne borbe,
Drljevi nije priznavao crnogorski nacionalni individualitet, jer on se mnogo puta
vraa na istorijski, kulturni, psihiki, etiki, dravni i drugi individualitet
crnogorskog naroda, to se ne moe drukije razumjeti nego kao, objektivno,
nacionalna individualnost, iako to on izriito ne normira", kae Dr Danilo Radojevi
u brouri "Sekula Drljevi i Savi Markovi tedimlija - istine i zablude".