You are on page 1of 23

JAMA

Ivan Goran Kovačić
IX I X Pjevanje
O Piscu:
• Lukovdol 1913. - okolica Foče 1943.
• Pjesnik, novelist, kritičar i esejist Ivan Goran Kovačić
• U Zagrebu je završio gimnaziju i studij 1935. godine.
• U knjiţevnost je ušao 1929. kao srednjoškolac, “Ševina tuţaljka”
• U pripovjednome opusu, zaokupljen motivima smrti.
• Vrhunac pjesničkoga opusa “Jama” (1943.)
Ivan Goran Kovačić
Jama
• Suprotstavljaju se i isprepliću svjetlo i tama, ljepota i zločin,
halucinantnost i nadrealističke preciznosti, ljudsko i neljudsko
• Opisana besmislenost ratnih krvarenja
• Na gotovo Danteovski način opisana epopeja jedne borbe proţete
krvlju, mukama i smrti
• Prikaz i nada u budućnost, u humanizam, u svjetlost i bolji ţivot
• Ta je poema snaţni otpor ratnome ludilu

Recepcija Jame u likovnoj
umjetnosti
• Inspiracija vizualnom, likovnom izričaju
• Usaglašenost riječi stihove pretvara u oblike, linije i boje
• Na skupu francuskih intelektualaca u Marseilleu 1946. “Jama” jedno
od najvećih knjiţevnih dostignuća o temi Drugoga svjetskog rata
• Jedno od iz 1948. godine popraćeno ilustracijom, tj. bakrorezom -
Pabla Picassa
• Mnogi umjetnici su nalazili imspiraciju za svoje radove u ovom djelu
Ivan Lovrenčić (1977)

• 12. juni 1943. datumom ubistava Ivana
Gorana Kovačića,
• Naslutio svoju smrt u antiratnoj poemi
“Jama”,
• Mjesto svoga posmrtnog prebivališta u
kratkoj pjesmi “Moj grob”.
"I dok bude posljednji čovjek govorio hrvatskim i ljudskim jezikom
uopće, JAMA će snagom umjetničkog dosega biti trajna osuda
zločina i himna čovjekove slobode, istine i ljepote, himna ljudskog
dostojanstva."
Jure Kaštelan
Ivan Lovrenčić (1977)
Analiza Pjesme
• Savršeno dotjerana forma
• Deset simetričnih pjevanja
• Uglavnom u jampskim jedanaestercima
• Raspoređeni u pravilno rimovane šestine
• Pisana u prvom licu





• Moţemo reći da se ova poema sastoji iz tri dijela:
1. Put prema jami
2. Boravak u jami
3. Izlazak iz jame
• Tri dominantna elementa:
1. Svjetlo
2. Krv
3. Tama

Analiza IX pjevanja
• Ţeđ strašna potreba za ţivotom
Užaren jezik počeo da liže
Kaplje sa ruku, nogu, mrtvih tijela,
• Postaje svjestan trenutka
Dozvah se: usta, punih trave, ležim,
Gorim, ledenim: u teškoj sam mori.
Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim?
O nikad nisam očekivo tamu - amfibolija
S tolikom čeţnjom. Pazi! rosa kliţe
Niz trupla dolje do mene, u jamu!
Uţaren jezik počeo da liţe - metafora
Kaplje sa ruku, nogu, mrtvih tijela,
Što su se na me ko ţlijeb nadnijela. - poređenje


Pomamno sam i divlje se penjo, - hiperbola
Gazio prsa i trbuhe grubo -
I kad bi mrtav zrak iz trupla stenjo,
Nisam već trno. Vuko sam i skubo
Dugačke kose, uspinjo se mesom,
Podjaren ţeđom kao ludim bijesom. - poređenje
Kad sam se divlje iz jame izvuko,
Zaboravih svijest, oprez, da l' je mrko: - asindeton
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko
Do trave: zvjerski, ţivinski je srko;
Uranjo u nju, jeo je i guto
I ko po rijeci livadom sam pluto. - metafora
Dozvah se: usta, punih trave, leţim,
Gorim, ledenim: u teškoj sam mori.
Spasen! O, kamo, kamo sad da bjeţim?
Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.
Daleko. Našim mukama se ruga.
I mrţnja planu. Ostavi me tuga. - antiteza
Analiza X pjevanja
• Evokacija momenata i ţivotnih prizora i situacija
Gdje je zvonce goveda iz štale,
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pale
Stoljeća mira nad sela nam i rod.
• Javljaju se zraci nove sreće
Pjevali ste, i ko kad se dani,
Široka svjetlost, kao božji znaci,
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?
Odjednom k meni miris paljevine
Vjetar donese s garišta mog sela;
Miris iz kog se sve sjećanje vine:- sinestezija
Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela; - asindeton
Sve što je ţivot sijo i smrt ţela.

Gdje je mala sreća, bljesak stakla,
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah; - asindeton
Gdje je kucaj zipke, što se makla, - anafora
I na traku sunca zlatni kućni prah?
Zajecao sam i još i sad plačem
Jedino grlom, jer očiju nemam, - polisindeton
Jedino srcem, jer su suze mačem - anafora
Krvničkim tekle zadnji puta. Nemam
Zjenice da vas vidim i nemam moći,
A htio bih, tugo! - s vama u boj poći. - paradoks
Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim, - kontrast
Da sad tek ţivim, makar moţda mrijem. - kontrast
Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka,
Ko narod silna, ko sunce visoka. - metafora
Poređenje
• “Moj Grob”
• “Boţanstvena komedija”
Radili
• Lidija Majstorović
• Elma Rizvo
• Abdurrahman Salihović
• IV gr