You are on page 1of 39

EDMUND HUSERL

FENOMENOLOGIJA I PROBLEM SAZNANJA


Tri faze razvoja kod Huserla:
1. predfenomenoloka faza (do 1905.)
2. fenomenoloka faza (od 1905.)
3. pozna faza (1932.)
n!en"ionalnos! se u#lavnom s$va!a kao psi$oloki ak!% a kod Huserla nije ak!% ne#o
predme!. &vaki psi$oloki ak! je upu'en ka ne(emu. Huserl kri!ikuje psi$olo#izam.
)o#i(ki zakoni se !i(u predme!a saznanja% a ne ak!a. &fere zna(enja se izdvajaju u
razli(i!im domenima. Huserlova pre!enzija je da filozofiju u(ini u!emeljuju'om naukom.
DVOZNANOST POJMA FENOMEN
*redme! razma!ranja je saznajni predme! (fenomen). +enomen saznanja je samo jedan
od predme!a fenomenoloko# saznanja. ,!a (ini su!inu sazanja% kakao je saznanje
mo#u'e- .a/no je ukazivanje na !o da je re( samo o jednom od fenomena 0 dru#i
fenomeni nemaju smisao u definisanju is!ine (npr. +enomen svi1anja). 2o/emo po'i od
empirijski$ manifes!a"ija ljudsko# iskus!va. 3a (emu se zasniva mo#u'nos!
korenspoden"ije su4jek!a saznanja sa o4jek!ivnim (injeni"ama- 5ako mi dolazimo do
izvesnos!i o !ome da je ne!o (sadr/aj su4jek!ivne svas!i) iden!i(no sa ne(im u
spoljanjem sve!u. *o pi!anju susre!a su4jek!ivno# i o4jek!ivno# po Huserlu pos!oje dva
mo#u'a s!ava: prirodni i filozofski.
PRIRODNI STAV
*odrazumeva !o da mi mo/emo sazna!i s!anje s!vari u o4jek!ivnom sve!u% da pos!oji
realnos! u kojoj se mi uspeno snalazimo i pokazujemo da je nae saznanje
verods!ojno. 6vaj s!av je karak!eris!i(an za sve o4jek!ivne nauke. 3e pos!avlja se pi!anje
kako je mo#u'e saznanje% ve' se znanje samo akumulira% nadovezuje se na ne!o ve'
sazna!o u nekoj o4las!i% nikad se ne polazi od po(e!ka.
FILOZOFSKI STAV
5arak!eria #a dovo1enje u sumnju% preispi!ivanje nai$ saznanja% dok nau(na sves! i
zdrav razum ne pos!avlja !a pi!anja i ne dovodi u sumnju nau(ne is!ine. Huserl /eli da
poka/e mo#u'nos! saznanja na na(in na koji 'e isklju(i!i 4ilo koju sumnju. *rvi korak koji
!re4a preduze!i za u!emeljenje saznanja je me!odi(ka sumnja 0 Huserl svoja
fenomenoloka razma!ranja zapo(inje reafirma"ijom 7ekar!ove me!ode. Tre4a u sve
sumnja!i i sve !o se (ini izvesnim !re4a !re!ira!i kao pojavu (sa)znanja. 5orak koji je
7ekar! u(inio u svojoj me!odskoj sumnji je pre!varanje svi$ sudova o o4jek!ivnom sve!u
u nae preds!ave 0 mi smo !i koji ne!o mislimo% ne mo/emo se vara!i u po#ledu
psi$oloke pojave saznanja% da se nama ne!o (ini 0 sud je in!rospek!ivno# karak!era%
predme! ono#a !o pre!pos!avlja je sumnjiv% a uporina !a(ka je 869T6 0 !o da je
mislim% da ja sumnjam. 7ekar! u ovome pronalazi izvesnos!% u !ome da mi pos!ojimo.
6vo Huserl sma!ra za po(e!ak% ali sma!ra da !re4a u(ini!i i korak dalje. :ealna
imanen"ija je sadr/aj nae# unu!ranje# /ivo!a. 2i ne mo/emo 4i!i si#urni u po#ledu
ono#a !o nam je !rans"enden!no. 6no !o se pre!pos!avlja je realni su4jek!% oslona" do
ko# 7ekar! dolazi podrazumeva ne (is!i fenomen ve' psi$oloki fenomen% koji je vazan
za pojedin"a.
1
SUPSTANCIJALIZACIJA EGA
567 Huserla imamo radikalniju sumnju od 7ekar!ove 0 ako je smisao pojave vezan za
individualnu e#zis!en"iju% kako u jednom !oku sves!i mo/e da se pojavljuje jedan
univerzalni sadr/aj- ;niverzalnos! is!ine pro!ivre(i sin#ularnos!i e#a. Huserl uo(ava
pro4leme sa imanen"ijom i !rans"enden"ijom. 6no !o je u krajnjoj liniji nesumnjivo u
fenomenolokom pos!upku je ono !o mo/emo direk!no osvedo(i!i% !o podrazumeva
in!ui"iju% neposredno sa#ledavanje su!ine% aps!ra$ovanje od 4ilo (e#a pojedina(no# 0
!ime se omo#u'uje sa#ledavanje ideje. *o!punu izvesnos! pos!i/emo kada ne jedan
direk!an na(in vidimo su!inu. 5ad se oslo4odimo empirijski$ pojava% vide'emo su!inu.
; pi!anju je <zrenje= su!ina% jer su nam one samoda!e% jer je karak!eris!ika sves!i da
sama se4i daje univerzalan sadr/aj. *os!oji ne!o u naoj sves!i do (e#a dolazimo kada
aps!ra$ujemo od vlas!i!o# e#a. 6vaj korak Huserl sma!ra neop$odnim. .idi se pomak u
odnosu na 7ekar!a% jer se !u radi o (is!oj sves!i (fenomenu) 0 s>ma sves! ima
univerzalnu karak!eris!iku sa#ledavanja% uvi1anje su!ina. Taj prin"ip samoda!os!i
podrazumeva da neke is!ine imamo u vlas!i!om umu% na ume je !aj koji u se4i sadr/i
(is!e o4like s!vari% !re4a #a o(is!i!i od empirijski$ nasla#a. .a/no je povezivanje razli(i!i$
sadr/aja i jednu "elinu 0 sin!e!isanje ono# !o !renu!no opa/amo i ono#a iz prolos!i i
ono#a !o o(ekujemo u 4udu'nos!i. 6va !a(ka je ona za koju nam ne mo/e poslu/i!i
neka !eorija% nikad ne mo/emo u(i!i iz knji#a% u smislu da ne !re4a usvaja!i !u1a u(enja%
ve' je 4i!no vi1enje s!vari vlas!i!im o(ima. Tu nema lo#i(ko# izvo1enja% induk"ije%
uop!avanja% #eneraliza"ije. :adi se o jednoj opera"iji nae# uma #de smo u s!anju ili da
se direk!no uverimo u neke (is!e o4like% fenomene% ili !o nismo u s!anju jer ni#de izvan
vlas!i!o# uma ne mo/emo prona'i !u izvesnos!. &u4jek!ivnos! unosi smisao u spoljanji
svae. 3a um ima kons!i!u!ivnu ulo#u u saznanju spoljanje# sve!a. &ves! je uvek
usmerana na ne!o. 5ad o(is!imo svoju empirijsku sves!% dolazimo do in!en"ionalnos!i.
2
FAZE FENOMENOLOKOG POSTUPKA
; fenomenolokom pos!upku ne pos!oji pose4an predme!. +ilozofija nema svoj predme!%
za!o je u!emeljuju'a nauka% po(inje iz po(e!ka. *os!oji pro4lem po(e!ka u kri!i"i
saznanja. 2i ne mo/emo pru/i!i od#ovor na pi!anje kako je saznanje mo#u'e% sem da
se 4avimo saznanjem. Huserl is!i(e !o da nije sporno !o da je saznanje mo#u'e% ve' je
pi!anje kako je saznanje mo#u'e. +ilozofsko pi!anje se !i(e ma(ina% pos!upka saznanja%
pos!avljanja saznanja na apsolu!no izvesne !emelje. ?asnivanje saznanja je ne!o !o je
nesumnjivo % pa se za!o Huserl vra'a 7ekar!u i izvesnos!i s!ava koji se !i(e "o#i!a.
5lju(no pi!anje je up!avo !o da je za#one!ka da se saznanje !i(e !rans"enden"ije 0 sve#
ono# !o pose4ne nauke ve' pre!pos!avljaju% one imaju !enden"iju opredme'ivanja% one
se ne 4ave refle@ijom. &misao fenomenoloko# pos!upka je s!avljanje u za#rade sve#a
!o je predme! nae# saznanja.
Huserl pravi pore1enje sa #luvom oso4om i njenim odnosom prema muzi"i 0 #luva
oso4a ima znanje da pos!oji muzika% ali ona ne mo/e da (uje kakao se !a muzika izvodi.
6vo je 4i!no za zasnivanje mo#u'nos!i saznanja 0 nedovoljnos! znanja 4ez sa#ledavanja
filozofsko# pos!upka. &misao fenomenolo#ije nije u #o!ovom saznanju% ve' u s!avu% u
njenom me!odu% u na(inu dola/enja do ono# !o je izvesno. 6no !o je o4janjeno
pomo'u saznanja je ono !o je jasno i raz#ove!no 0 lieno svake sumnje. *o(e!ak
podu$va!a zasnivanja saznanja je !a(ka koja se !i(e samoizvesnos!i% samoeviden!nos!i i
!o je ono !o je !rans"enden!no.
.a/no je napravi!i razliku izme1u 2 smisla pojmovno# para: !rans"enden!no A imanen!no
*os!oji konfuzija da ova dva smisla nije lako razlu(i!i 0 klju(na !eko'a razumevanja
saznanja je pro4lem dosezanja !rans"enden!alno#.
1. *rvi smisao se !i(e B2*:C&569 nivoa% !j. reali!e!a% zna(i da li je ne!o u nama ili
izvan nas% i onda pojmovni par ozna(ava:
manen!no 0 unu!ranje
Trans"enden!no 0 spoljanje
3a ovom nivou #lavni pro4lem je kako ja znam da je ono !o je imanen!no po#a1a ono
!o je !rans"enden!no.
2. 7ru#i smisao je +B362B36)6,5% 3TB3863D)3:
manen!no 0 ono !o uklju(uje izvesnos!% eviden"iju% ono !o je doku(ivo% zamislivo%
razumljivo
Trans"enden!no 0 nedoku(ivo% !ajnovi!o% mis!i(no% koje nadilazi nae mo#u'nos!i
saznanja
; fenomenolokom pos!upku prelazimo sa jedno# nivoa na dru#i. +enomenolokim
pos!upkom dolazimo do saznanja kako po#a1amo spoljanje 0 !ako !o kons!i!uiemo
&2&D6 !o# spoljanje#. mamo spoljanje u smislu ne(e#a !o se ne mo/e redukova!i
na psi$oloki fak!um% !o nas prevazilazi kao ljudska 4i'a% !o nam je nedoku(ivo i
!ajnovi!o. D imamo i spoljanje u smislu ono# !o mo/e 4i!i imanen!no u dru#om smislu
(jasno% eviden!no% zamislivo)% !o je u in!en"ionalnom smislu doku(ivo za nae
sa#ledavanje su!ine. 6vde je re( o razli"i izme1u jasno# i konfuzno#.
3
FAZE FENOMENOLOKOG POSTUPKA
1. :B7;58CD
2. 7BD8CD
3. 563&TT;8CD
1. REDUKCIJA
3ajva/nije je po(e!i reduk"iju% po!om nas !ok sves!i vodi do kons!i!u"ije. :eduk"ija ima
iri i u/i smisao. 3ekad se "ela me!oda !ako imenuje% a nekad samo po(e!ni deo
pro"esa. 3a po(e!ku ne smemo ni!a pre!pos!avi!i kao pos!oje'e u sve!u% sve empirijsko
mora 4i!i s!avljeno u za#rade. Ta faza je redukovanje svi$ nai$ znanja na su4jek!ivne
preds!ave 0 sadr/aje vlas!i!e sves!i 0 nama se ne!o (ini% mi ne!o mislimo. Taj pos!upak
redukovanja podrazumeva kod Huserla ne!o vie ne#o kod 7ekar!a 0 po!re4no je i
vles!i!o ja s!avi!i u za#radu. 5od Huserla nije smisao pos!upka u dokazivanju
e#zis!en"ije e#a% ve' u mo#u'nos!i dokazivanja spoljanje#% ono# !o prevazilazi e#o.
+enomenoloka reduk"ija je redukovanje spoljanji$ fenomena na (is!e fenomene. 2i
moramo da za4oravimo na se4e.
7vozna(nos! fenomena 0 s>mo pojavljivanja i ono !o se pojavljujeE po!re4an je !aj
prelazak sa psi$oloko# fenomena na (is!i fenomen da 4ismo mo#li da se
kon"en!riemo na s>mo !o pojavljivanje% na !o !a se javlja. 5ao realni o4jeka!% e#o je
ne!o !o zauzima odre1eno mes!o u pros!oru i (ije se vreme mo/e meri!i u
$ronome!rijskom smislu. To je ne!o !o se pre!pos!avlja% !a e#zis!en"ija je vezana za
o4jek!ivni reali!e!.
&misao fenomenoloko# pos!upka je (i'enje fenomena od svi$ empirijski$ nasla#a% da
se oslo4odimo psi$oloko# aspek!a posma!ranja. 7ok ne za4oravimo na se4e nema
produ4ljeno# do/ivljaja. +enomenoloka reduk"ija podrazumeva prelazak empirijsko# ja
na (is!o ja. &ama (injeni"a da sprovodim reduk"iju #ovori da pos!oji ne!o u nama !o
nosi !u reduk"iju 0 !o je !rans"enden!alno ili (is!o ja. &misao fenomenoloke reduk"ije je
du4lje poniranje u se4e% dola/enje do (is!o# ja.
:azlike izme1u Huserla i 5an!a 0 Huserl sma!ra da kod 5an!a pos!ojki jaz izme1u
empirijsko# (konkre!no#) ja i !rans"enden!alne su4jek!ivnos!i 0 koji je samo okvir
saznanja o4jeka!a u spoljanjem sve!u i nije u vezi sa konkre!nim su4jek!om. 5an!u
zamera psi$olo#izam u odnosu na konkre!ni su4jeka!. Huserl sma!ra da kod nje#a nema
!o# jaza% jer pri fenomenolokoj reduk"iji mi za$valjuju'i empirijskom ja dolazimo do
!rans"enden!al4o# ja (e#a). &misao je u !oj pos!upnos!i i mo#u'nos!i prelaza od
empirijsko# do !rans"enden!alno# su4jek!a. :adi se o pos!upku izdvajanja% mi izdvajamo
!o (is!o ja i onda ima razlike izme1u 5an!a i Huserla.
2 . IDEACIJA
3akon po!puno sprovedene reduk"ije razo!kriva se da pos!oji korela"ija izme1u
!rans"enden!alno# su4jek!a i sve!a% da je !o !rans"enden!alno ja uvek pokrenu!o%
usmerano% da in!endira ne!o !o nije ono s>mo. 2o/e se re'i da je (is!o je prazno% a
ope! u dru#om smislu da nije prezno% jer je uvek sves! o ne(emu. 3ajva/nije je prodre!i
do !o# (is!o# ja% jer onda sa#ledavamo ono !o je univerzalno i ne !i(e se samo
su4jek!ivnos!i (sves!i)% ve' i o4jek!ivnos!i (sve!a). To (is!o ja nam omo#u'uje idea"iju 0
izvorno vi1enje o4lika !j. su!ina s!vari u sve!u 0 !o su in!en"ionalni sadr/aji sves!i.
&u!ina je uvek u !oj (is!oj sves!i. 6no do (e#a dolazimo u fenomenolokoj refle@iji je
sa#ledavanje o4lika sve!a u naoj sves!i. 6na je uvek u odnosu% za!omi ne mo/emo da
mislomo o sve!u 4ez odnosaE sves! nikad ne mo/e 4i!i sasvim prazna% !o <jo ne!o= u
njoj su su!ine. Te su!ine o kojima imamo eviden"iju se saznaju 3T;8C62. dea"ija
podrazumeva in!ui!ivno za$va!anje svi$ osnovni$ o4lika svi$ s!vari. 6vo se mo/e doves!i
4
u vezu sa *la!onom 0 nije slu(ajno re( o idejama% idea"iji. Taj najdu4lji deo sves!i ima !aj
me!afizi(ki karak!er. ma va/enje u svim domenima ljudsko# iskus!vaE prin"ip va/enja je
u !oj in!en"ionalnoj sferi. 6no !o (ini va/e'im saznanje% !o su !i in!en"ionalni sadr/aji
(is!e sves!i. .a/nu ulo#u ima fan!azija (ima#ina"ija). preko ima#ine"ije mi mo/emo da
raza4eremo in!en"ionalni sadr/aj 0 predme!nos!% predme!ni sadr/aj ono#a o (emu
ma!amo. Taj predme!ni sadr/aj mo/emo u po!punos!i odredi!i preko zamiljanja.
5ad #ovori o su!ini% Huserl s!avlja ak"ena! na ulo#u 2D,TB 0 do su!ine dolazimo
pos!upkom variranja% zamiljamo razli(i!e slu(ajeve% mo#u'nos!i u kojima se naka s!var
mo/e nelazi!i. *os!oji ne!o invarijan!no 0 !o ne mo/emo zamisli!i da se promeni% a !o je
&;,T3D 0 ono !o os!aje u svim !im varija"ijama. &u!ina je ono !o !a s!var jes!e% a
ona se nalazi u naem umu. ; is!ra/ivanju po(injemo od su!ine. 6na pre!$odi 4ilo kom
#ene!i(kom is!ra/ivanju. &u!ina uvek pre!$odi razvoju% pa su!ina pre!$odi (injeni"i 0 mi
(injeni"e vidimo s$odno odre1enim pojmovima (su!inama).
a) &li(nos! sa He#elom:
5od o4oji"e pos!oji !aj zajedni(ki pojam 0 fenomenolo#ija. &li(ni su u po#ledu su!ine.
<&u!ine su nezavisne od (injeni"a Fu!oliko #ore po (injeni"e 0 He#el)
*ravo filozofsko sa#ledavanje s!vari kod He#ela i kod Huserla podrazumeva pola/enje
od ideja (pojmova). &li(nos! izme1u razumevanja su!ine i pos!upka pojmovne analize 0
on se dr/i pojmovni$ o#rani(enja 0 u!vr1ivanje uslova pod kojima je mo#u'e i smisleno
imenova!i odre1eni en!i!e!. ;vek moramo prvo definisa!i pod kojim uslovima se #ovori da
je !o 4i'e 4a !o 4i'e% ili pro"es !aj pro"es% pa se !ek onda mo/e pris!upi!i empirijskom
is!ra/ivanju. &u!ina je !vrdo jez#ro u nekom fenomenu% ono na osnovu (e#a #ovorimo o
!om fenomenu i ne 4rkamo #a sa os!alim fenomenima. *ojmovna defini"ija 0 prednos!
miljenja u odnosu na empiriju 0 He#elovski momena!
4) :azlike:
Huserl 0 su!ina se mo/e in!ui!ivno sa#leda!i
He#el 0 su!ina podrazumeva pro"es posredovanja% nema neposrednos!i kao kod
Huserla
3. KONSTITUCIJA
*odrazumeva sa#ledavanje ak!ivne ulo#e sves!i u saznanju sve!a i s!vari u sve!u. 6na
pre!pos!avlja idea"iju% proizlazi iz nje% mi konkre!ne en!i!e!e nae# iskus!va uvek vidimo
u skladu sa (is!im o4likom 0 su!inom. ;#ra1ujemo u o4jek!e ne!o !o se ne mo/e
neposredno vide!iE svaki o4jeka! uklju(uje vie fenomena% ali je uvek re( o is!om o4jek!u.
5ons!i!u"ija ono#u'uje jedins!vo o4jeka!a% jedins!vo aspeka!a is!e s!vari. 3ae ideje
(preds!ave) o su!inama s!vari su in!e#ra!ivni fak!or% povezuju per"ep!ivne sadr/aje u
jedins!vo% !o je uvek prisu!no% samo nismo uvek svesni !o#a.
*rirodni s!av !ako1e kons!i!uie predme! svo# iskus!va. Dli on misli da su predme!i
nezavisni od sves!i. *rirodni s!av ne vidi ak!ivnu ulo#u sves!i.
&.B&T 563&TT;,B 6GCB5DT &D?3D3CD
64jeka! zavisi od nai$ pojmova% ideja% a ne od neko# (injeni(ko# s!anja. Hes!o se !o ne
vidi% pa Huserl /eli da o4jasni kako mi !o saznajemo s!vari% kako kons!i!uiemo% kako
po#a1amo o4jek!e- *a kons!i!uiemo i$. n!en"ionalnos! je od#ovor na za#onen!ku
!rans"enden"ije. 3aa sves! je ve' kod !o# spoljanje# 0 smisao !o# spoljanje# je
uslovljen naom sve'u.

IDEJA INTENCIONALNOSTI
deja in!en"ionalnos!i je #lavna !ema Hajde#erove fenomenolo#ije. 6n sma!ra da
saznajni pro4lem nije mo#u' na pu!u o4jek!ivne nauke kojoj je predme! od spolja da!.
Tre4a po'i 4ez pre!pos!avki o predme!u i o 4ilo kakvoj !eoriji (4ez pri$va!anja zdravo za
#o!ovo). ?a!o je za prvi korak 4i!na reduk"ija 0 ispi!ivanje sve#a o spoljnim o4jek!ima i
svi$ !eorija. 8ilj je neposredno uveravanje u su!inu% da sami se4i dajemo po(e!nu is!inu
o s!varima o kojima se pi!amo 0 os!aje ja. &lede'i korak je idea"ija. &la4a je preds!ava o
#rani"i izme1u ova dva koraka% sli(na je s!var i sa naredna dva.
Bjde!ski zakoni 0 zakoni povezivanja razli(i!i$ su!ina (eidosa). To su zakoni svi$
empirijski$ is!ra/ivanja. ?a Huserla je fenomenolo#ija norma!ivna nauka 0 kako !re4a da
mislimo.
?a &ar!ra su!ina dolazi iz 4udu'nos!i 0 mi osmiljavamo na odnos sa (injeni"ama.
*ojam je ne!o !o po!i(e iz nae sves!i i !o se deava na s!upnju idea"ije. ?a!im sledi
kons!i!u"ija predme!a koji saznajemo. *oen!a je da s!var nikada nije ono !o ona realno
jes!e. 2i joj dajemo kons!i!u"iju. Hinjeni"e uvek idu u skladu sa su!inama . predme! ne
pripada sves!i% ali odnos (in!en"ionalnos!) prema predme!u jes!e susre! nae sves!i sa
predme!om. &aznanje je mo#u'e na osnovu !o# susre!a. Huserl napominje da je pi!anje
saznanja neodvojivo od me!afizike. 6p!a !eorija su!ina Huserl uzima za odre1enje
fenomenolo#ije sves!i i sve!a.
Huserl svoje s!anovi!e naziva !rans"enden!alni idealizam. n!en"ionalnos! ima klju(nu
ulo#u jer 4ez nje ne 4i 4ila mo#u'a kons!i!u"ija. &ve! je in!en"ionalni korela! sves!i.
n!en"ionalnos! uklju(uje !eleolo#iju (in!ui"iju zna(enja)% jer mi imamo vrs!u $!enja za
zna(enjem% projek!ovanje (s!varanje) zna(enja. &vako saznanje je selek!ivno i
!enden"iozno% rukovo1eno pre!pos!avkama ($ipo!ezama). Gi!i (ivek zna(i 4i!i na
!eleoloki na(in (kriza evropski$ nauka). 7olazi do !eleoloko# o4r!a 0 s!vari u iskus!vu
ne mo/emo posma!ra!i kauzalno 0 !re4a posma!i "iljeve. 3e mo/emo (oveka posma!ra!i
samo na osnovu pre1anje# iskus!va% ve' i na osnovu !o#a !o sam !aj (ovek /eli da
pos!ane. n!en"ionalna s!anja imaju kauzalnu osnovu. *os!oje 3 aspek!a
in!en"ionalnos!i:
1. $ile!i(ki sadr/aj 0 (ulno% ose!ilno I ma!erijalni prin"ip
2. noeza 0 o4rada (ulno# ma!erijala% povezivanje I formalni prin"ip
3. noema 0 ono !o je spoj sadr/aja (ma!erije) i forme
&ve! je uvek pro!uma(en i nikada nije 4ez zna(enja. +enomenolozi 0 nas!avlja(i Huserla:
&eler% Har!man% n#ar!en% Hajde#er% 2arsel% &ar!r% +ink.
*okuaj zasnivanja aksiolo#ije ma!erijalne e!ike (nasupro! 5an!ovoj formalnoj e!i"i).
+ilozofska an!ropolo#ija 0 <*olo/aj (oveka u kosmosu= 0 zasniva kvali!a!ivnu razliku
izme1u (oveka i os!ali$ /ivi$ 4i'a% jer (ovek jedini ima du$ovni prin"ip (dimenziju) i za!o
mo/e da 4ude aske!a /ivo!a% !j. da se odupire 4iolokim na#onima. .eza sa Huserlom:
fenomenolo#ija mo/e da se zove i e#olo#ija (dolazak do (is!o# ja) !j. uspos!avljanje
(is!o# su4jek!a koji mo/e sve da redukuje (odri"anje% askeza).
!
HAJDEGER
FUNDAMENTALNA ONTOLOGIJA I EGZISTENCIJALNA ANALITIKA TUBIVSTVOVANJA
3i! vodilja Hajde#erovo# miljenja je kri!ika za4orava 4i'a. 5od rano# Haje#era je
prevazila/enje za4orava 4i'a mo#u'e kroz projeka! fundamen!alne on!olo#ije% a kod
pozno# Hajde#era kroz au!en!i(no miljenje% afirma"ijom pos!filozofsko# miljenja.
;vek se preska(e pi!anje o 4i'u% ono se uvek nekako pre!pos!avlja% uvek se 4avimo
konkre!nim s!varima% a ne sa#ledavamo !ajnu samo# pos!ojanja. ?a4orav 4i'a se
deava kroz !e$niku 0 mi je vidimo kao ne!o efikasno% e@pedi!ivno% ali zapravo
za4oravljamo me!afizi(ko (ulo. 3edos!aje upi!anos! za ono iskonsko% izvorno. ?a4orav
4i'a je ujedno i samoza4orav 0 4e/anje od samo# se4e. ?a4orav 4i'a je 4e/anje od
4i'a% od vlas!i!e su!ine 0 o!u1enje od samo#a se4e 0 samoo!u1enje.
?a4orav 4i'a se vidi i u domenu saznanja 0 su!ina saznanja se vidi u adekva"iji 0
podudaranju ideja sa s!varima. s!inu !re4a s$va!i!i izvornije 0 ona je neskrivenos!%
o!vorenos! ka 4i'u 0 s!av koji omo#u'ava 4i'u da se poka/e i 4ude ono !o jes!e% a !o je
dru#a(ije od !o#a da se pros!i opisuje sve! u su4jek!0o4jek! rela"iji. ; domenu !eorije
nu/no je samo !o 4olje opisa!i neko pos!ojanje 0 deskrop"ija i podudaranje 0 aa ne pi!a!i
se o na(inu izvorno# do/ivljaja.
?a4orav 4i'a je za4orav smr!i od koje se 4e/i u savremenom sve!u. ?a Hajde#era je
klju(no suo(avanje sa smr'u% sa izvornim i poslednjim pi!anjem.
?a4orav 4i'a je za4orav "eline. 5ri!ikuje !e$niku koja ima !enden"iju spe"ijaliza"ije%
s!i"anja neke menipula!ivne ve!ine% 4avimo se s!varima% #u4imo "elinu ( od mno!va
drve'a ne vidimo umu). ;vek smo zaokupljeni ne(im par!ikularnim% a ne pi!amo se o
"elini% o namam samima i o sve!u kao ne(em neodvojivom od nas sami$.
6snovna ideja fundamen!alne on!olo#ije je pokuaj prevazila/enja za4orava 4i'a i
des!ruk"ija !radi"ionalne me!afizike unu!ar ko# je za4orav 4i'a sprovo1en. Tradi"ionalna
me!afizika s>mo 4ivs!vovanje razumeva u samo jednom modusu vremena 0 sadanjos!i
kao prisu!nos!i. Givs!vovanje je svedeno na samo jednu dimenziju% pa se o njemu #ovori
kao o onom !o sada jes!e. To je ispu!anje dru#i$ 4i!ni$ dimenzija 4ivs!vovanja.
Hajde#er 4a nji$ /eli da afirmie 0 i ono !o je 4ilo i ono !o 'e 4i!i. Jeli ire
rasve!ljavanje 4ivs!vovanja i prevazila/enje nje#ovo# za4orava. .a/no je sa#leda!i
4ivs!vovanje kroz "elinu vremena 0 vreme je !o koje uspos!avlja smisao "eline. 3e misli
se ne $ronome!rijsko vreme koje 4i podrezumevalo 4eskona(nu suk"esiju % ve' na ono
koje proizilazi iz !u4ivs!vovanja. ?a4orav 4ivs!vovanja se pokuava prevazi'i !ako !o se
4ivs!vovanje dovodi u vezu sa vremenom.
Givs!vovanje preds!avlja ne!o najop!ije% !o je jedan op!i pojam% koji nadmauje op!os!
roda. 3e pos!oji ni jedan vii rodni pojam u odnosu na 4ivs!vovanje% za!o #a i ne
mo/emo definisa!i. &ve !o mo/emo definisa!i su 4i'a 0 konkre!ni en!i!e!i. ?a!o su filozofi
zanemarivali pi!anje 4ivs!vovanja% jer je nemo#u'e lo#i(ko razma!ranje pojma
4ivs!vovanja% ali za Hajde#era !o ne zna(i da nas !o liava mo#u'nos!i ispi!ivanja smisla
4ivs!vovanja. &u!ina je ono !o se definie% ona je spe"ifi(na razlika u odnosu na neki
vii pojam. Givs!vovanje nema vii rodni pojam% pa se nje#ova su!ina ne mo/e
definisa!i% ali se mo/e rasve!ljava!i.
"
*i!anje o 4isvs!vovanju se mo/e ras!avi!i na 3 podpi!anja:
1. 636 ,T6 *TD26 0 koje se razlikuje od pojma 4i'a% !u je ra( o onom najop!ijem% o
samom 4ivs!vovanju.
2. 636 &*T.D36 0 ono na nekom pi!anju !o /elimo da razjesnimo%a !o je smisao.
3. ;*TD36 0 neko od ko#a mi !ra/imo od#ovor. &vako pi!anje se nekom pos!avlja%
pi!ano je ono 4i'e kome se pi!anje name'e% pos!avlja% a !o 4i'e je (ovek% !u4ivs!vovanje.
6va dru#a dva aspek!a pi!anja o 4ivs!vovanju su podlo/na razradi.
A#$%&'&($ ')*&+,'+-+$#.$
+undamen!alna on!olo#ija je neodvojiva od e#zis!en"ijalne anali!ike !u4ivs!vovanja jer se
mi moramo 4avi!i na(inom !u4ivs!vovanja ono# 4i'a koje se pi!a o 4ivs!vuju'em. &!alno
je u pi!anju i u ne#a"iji vlas!i!o 4ivs!vovanje 0 !u4ivs!vovanje% (ija je #lavna odlika !o
odnoenje prema se4i.
*refiks <!u= upu'uje na !o da je (ovek !aj na ko#a se ova re( odnosi% on je !o mes!o #de
4ivs!vuju'e dolazi do re(i% #de se ono razo!kriva. Hovek je ekspona!% ekspozi!ura
4ivs!vovanja. To <!u= je pros!orno0vremensko% ono je uvek si!uirano u vremenu i pros!oru.
*oen!a prefi@a je jednokra!nos!% kona(nos!. Givs!vovanje za$va!amo uvek na jedan
kona(an% e#zis!en"ijalan na(in. Givs!vovanje je uvek moje% neponovljivo% jednokara!no%
jer mmi jedino kroz vlas!i!o iskus!vo mo/emo da se 4avimo 4ivs!vovanjem.
H/01/#/)'&2(& (0)3
6nda imamo jedan $ermeneu!i(ki pris!up koji je 4i!an za razma!ranje 4ivs!vovanja.
.r'enje u kru# je najve'a po(as! miljenja. Tu nije posredi lo#i(ki% #noseoloki kru#% ve'
jedan on!oloki kru# koji podrazumeva susre!anje dimenzija vremena 0 4udu'nos! uvek
upu'uje na prolos!% sadanjos! i na proslos! i na 4udu'nos!. ?a4orav 4i'a je za4orav
!o# za(arano# kru#a 4ivs!vovanja. *rva i poslednja pi!anja nemaju od#ovor i razreenje%
!u je samo u pi!anju da li mi /elimo ili ne da se sa njime suo(imo. 2i ne mo/emo iza'i iz
$ermeneu!i(ko# kru#a% ali se naa e#zis!en"ija menja !im saznavanjem. Tu se !emelj
iznosi na videlo% dolazi se od ne(e# izvorno#. *i!anjem 4ivs!vovanja se svi mi 4avimo% a
Hajde#er o!kriva sveprisu!nos! !o# pi!anja.
E34&,'/#5&.,(& & /34&,'/#5&.$%#& #&+-
A6 E34&,'/#5&.,(& #&+-
To je neposredni nivo koji podrazumeva s!ruk!ure koje za!i(emo 0 4a(enos! u sve!
(&ar!r). Dnaliza po(inje od !o#a% a kasnije se fokusiramo na s>mo !u4ivs!vovanje% pa
onda na smisao !u4ivs!vovanja.
B6 E34&,'/#5&.$%#& #&+-
To je du4lji nivo sa#ledavanja s!vari% #de se fokusiramo na s>mo !u4ivs!vovanje.
*olazimo od 4avljenja sve!om% samim s!varima% prak!i(nim /ivo!om% da 4ismo doli do
samo# !u4ivs!vovanja. *oslednji i najdu4lji nivo je onaj #de se ispi!uje smisao fenomena
krivi"e% 4ri#e i s!repnje i !aj smisao se pronalazi u vremeni!os!i koja je smisao svi$
e#zis!en"ijala.
7
E34&,'/#5&.$%& & ')*&+,'+-+$#./
Gi!na je veza izme1u !u4ivs!vovanja i e#zis!en"ije. &u!ina !u4ivs!vovanja le/i u
e#zis!en"iji% ono najva/nije u !u4ivs!vovanju je e#zis!en"ija. 6na se !i(e na(ina
4ivs!vovanja% pa je za !u4ivs!vovanje najva/nije !o 5D56 0 od najve'e# zna(aja je na(in
4ivs!vovanja. 6vo je dru#a(iji pris!up (oveku% jer se njime 4avimo iz u#la nje#ovo#
na(ina pos!ojanja koji se manifes!uje na razli(i!e na(ine i u razli(i!im domenima. 3e
mo/e se 4i!i van !o# na(ina pos!ojanja 0 (ovek uvek 4ivs!vuje u sve!u% on ne mo/e (as
da 4ude% (as da ne 4ude. B#zis!en"ija podrazumeva modali!e! 0 na(in kako se 4ivs!vuje.
A)'/#'&2#$ & #/$)'/#'&2#$ /34&,'/#5&.$
B#zis!en"ija podrazumeva samoodnoenje 0 mi dajemo smisao sami se4i% kao i
si!ua"ijama u koje smo 4a(eni. Tu je razlika izme1u au!en!i(ne i neau!en!i(ne
e#zis!en"ije 0 u !om naem odnosu prema se4i samom. 6d nas zavisi da li 'emo /ive!i
au!en!i(no ili ne% $o'emo li koris!i!i mo#u'nos!i koje su nam da!e. 2no#o !o!a
za!i(emo svojim ra1anjem% 4ivamo 4a(eni u odre1ene si!ua"ije% !ako da naa
au!okrea!ivnos! nije apsolu!na% ali (ak i u !oj sferi smo mi !i koji odre1uju smisao !im
si!ua"ijama. 3e mo#u nas dru#i primora!i na !o da 4udemo au!en!i(ni% !o je s!var iz4ora%
odluke. ?a !u4ivs!vovanje je najva/nije kako se ono odnosi prema samom se4i%
!u4ivs!vovanje je kod Hajde#era iri pojam od e#zis!en"ije. B#zis!en"ija podrazumeva
spe"ifika"iju neke unu!ranje dinamike !u4ivs!vovanja% dok je !u4ivs!vovanje ne!o
neodvojivo od sve!a% od kori'enja pri4ora% ne 4avi se samo so4om ve' i dru#im 4i'ima.
A#$%&'&($ ')*&+,'+-+$#.$ +,. #$)(/ - 2-+/()
&vaka pose4na nauka ima svoj pose4ni predme!% !ako da pose4ne nauke o (oveku
(psi$olo#ija% an!ropolo#ija% e!nolo#ija...) svode (oveka na predme!. D !o je skrivanje
izvornos!i ljudsko# 4i'a. 5od !u4ivs!vovanja je re( o spe"ifi(nom 4i'u koje nije predme!%
ve' e#zis!en"ija. *ose4na nauka ne mo/e da prou(ava (oveka kao predme!% jer se !ako
os!aje u sferi za4orava 4i'a.
8
RAZLIKA IZME9U KATEGORIJALA I EGZISTENCIJALA
Tu4ivs!vovanje je mes!o #de se o!kriva s>mo 4ivs!vovanje.
L-2&2($ +,. /34&,'/#5&.$%#$ ,+/,'
Givs!vovanje se ne mo/e ra"ionalno o4jasni!i% ali !o ne zna(i da je ono nedos!upno
miljenju. 6no je dos!upno :D?;2B.D3C; 0 !u do izra/aja dolazi $ermeneu!i(ki
momena!. &amo kroz li(no iskus!vo mo/emo razume!i 4ivs!vovanje. Tu4ivs!vovanje nije
o4i(no 4i'e me1u 4i'ima% svaki je (ovek me!afizi(ko 4i'e i svi smo zapi!ani oko !o#a na
koji na(in 4ivs!vova!i 0 !o je me!afizi(ka karak!eris!ika ljudsko# na(ina 4ivs!vovanja.
Gi'e za se4e se odnosi prema se4i iznu!ra i za!o je !u4ivs!vovanje ono 4i'e kroz koje se
o!kriva s>mo 4ivs!vovanje. ; !radi"ionalnoj me!afizi"i je zanemarivana jedna s!var i
pored is!i"anja pose4nos!i ljudsko# 4i'a 0 uvek se os!avljalo !o pi!anje o 4ivs!vovanju%
uvek se pos!ojanje pre'u!no podrazumevalo% od !o#a se polazilo% a !a polazna !a(ka se
nije preispi!ivala. Hovek je !re!iran kao sva os!ala 4i'a. Hajde#er na#laava da je (ovek
ne!o neuporedivo sa os!alim 4i'ima.
?a!o on pravi razliku izme1u e#zis!en"ijala i ka!e#orija.
K K$'/3-0&4$5&.$ je primerena za sva dru#a 4i'a ali ne i za (oveka. 2i ne mo/emo da
klasifikujemo i !opolo#izujemo ljudsko 4i'e (li(nos!). Gilo koja ka!e#oriza"ija oso4e je
preuska za o4ilje mo#u'nos!i i zna(enja sadr/ani$ u svakom pojedin"u% jer je svaki
pojedina" uvek ne!o vie od !e klasifika"ije. )i(nos! ili e#zis!en"ija se ne mo/e kona(no
odredi!i% ka!e#orije su nam nefunk"ionalne za ne!o sasvim li(no% unika!no% neponovljivo.
2e!afizi(ka pi!anja su konkre!izovana na li(ni na(in% i ne mo#u se razvija!i u smislu op!e
!eorije. Gi!an je momena! li(no# iskus!va% !a uvek mojojs!% vlas!i!os!. 2i uvek jesmo svoja
vlas!i!a mo#u'nos! 0 !u4ivs!vovanje 4ivs!vuje na na(in mo#u'nos!i% a ne kao neko
definisano pos!ojanje.
Hajde#er pravi razliku unu!ar sfere unu!arsve!ski$ 4i'a koje mo/emo ka!e#orisa!i:
1. P0&0)2#$ *&:$ ;<0&0)2#& 1-=), *&+,'+-+$#.$6
To je pri4orski modus% podrazumeva ono !o nam je pri ru"i% (ime operiemo. 3ama su
s!vari uvek pri ru"i% koris!imo i$ kao vrs!u pri4ora za zadovoljenje nai$ po!re4a.
2. P0/=0)2#$ *&:$ ;<0/=0)2#& 1-=), *&+,'+-+$#.$6
6vaj modus se !i(e puko# pos!ojanja% ono# !o je pred nama% a !o nije pri4or% ono !o je
ma!erijal koji o4ra1ujemo pomo'u pri4ora. 6n nam pru/a neku vrs!u o!pora% jer #a !re4a
o4likova!i% svalada!i neku neuskla1enos! u odnosu na nae svr$e. 6no predru(no je
puko pos!ojanje% ono !o se !radi"ionalno nazivalo e#zis!en"ijom. To je uvek ne!o
izvedeno% do (e#a mi dolazimo kroz iskus!vo kori'enja s!vari. :ealnos!% puko
pos!ojanje jes!e jedna izvedena ka!e#orija% (ime mi o4janjavano sve!. Dko polazimo od
prirode% nikad ne mo/emo o4jasni!i sve!% a ako polazimo od (oveka% mo/emo. 5a!e#orije
se% dakle% mo#u primenjiva!i samo na ova dva modusa 0 priru(nos! i predru(nos!.
1>
K E34&,'/#5&.$%& upu'uju na karak!eris!ike koje su spe"ifi(ne za !u4ivs!vovanje. ?a ona
4i'a koja mo/emo ka!e#orijalno odre1iva!i pi!amo sa ,TD-% a za ona koja odre1ujemo
pomo'u ka!e#orijala pi!amo sa 56- &>mo pi!anje je neupi!ano kod svi$ os!ali$ 4i'a. 5od
!u4ivs!vovanja je 4i!an e#zis!en"ijalni momena!% !o pi!anje 56% a ne ,TD% i za!o za #ovor
o !u4ivs!vovanju moramo prona'i dru#a(iji jezik. ?a!o Hajde#er i koris!i !aj !ermin% a ne
!ermin <(ovek=. B#zis!en"ijali proizlaze iz e#zis!en"ijalne sves!i% a ne lo#i(keE pos!aju
razumljivi samo preko vlas!i!o# iskus!va. To je $ermeneu!i(ki kru# 0 spe"ifi(na vrs!a
razumevanja. B#zis!en"ijali su neke karak!eris!ike neodvojive od !u4ivs!vovanja 0 !a
uvek0mojos! podrazumeva i uvek0prisu!nos!. 5a!e#orijalna odre1enja po po!re4i jesu% a
is!o !ako i nisu primenljiva !j. prisu!na.
U?*&+,'+-+$#./ je e#zis!en"ijal% odre1enje koje se !i(e !u4ivs!vovanja% svojs!vo
neodvojivo od svo# nosio"a. 3pr. Givanje0u0sve!u 0 (ovek se uvek nalazi u sve!u% ono je
neodvojivo% nerazlu(ivo od (oveka. Tu4ivs!vovanje je najve'i $orizon! koji s!vari (ini
vidljivima% preko nje#a se o!krivaju sva os!ala 4i'a. ?a!o ono ima on!i(ki i on!oloki
prima! u odnosu na sva os!ala 4i'a. 3ikad !u4ivs!vovanje ne mo/emo razume!i iz
prirode.
B&+,'+-+$#./?) je ka!e#orijalno odre1enje. 3pr. .oda je u (ai 0 okru/enje nije 4i!no za
samu vodu% ono nije 4i!no za !o !o voda jes!e% ovo odre1enje se !i(e 4ivs!vovanja0u.
5a!e#orijalna odre1enja se !i(u unu!arsve!ski$ 4i'a% a e#zis!en"ijali se !i(u 4i'a na kome
sve! po(iva.
Hajde#er #ovori o nekoliko e#zis!en"ijala: s!repnja% 4ri#a% razumevanje% 4ivs!vovanje ka
smr!i% nas!rijenos! (s!av).
&mr! uvek definie nae pos!ojanje% 4ez o4zira ne !o da li mi njoj #ledali u o(i% ili 4e/ali
od pomisli na nju. Hajde#er s!repnju razlikuje od s!ra$a% jer se ona ne !i(e ne(e#
konkre!no#% ona je odnos preme ne(em neodre1enom% prema mo#u'nos!i i za!o ima
on!oloki smisao. *ose4no se na#laava !enden"ija ka 4lizini% jer smo mi uvek u!onuli u
ono !o nam se do#a1a% !o ose'amo na vlas!i!oj ko/i% i nikad ne mo/emo ima!i dis!an"u
u odnosu na se4e same.
*ravi se razlika izmedu au!en!i(no# i neau!en!i(no# modusa 4ivs!vovanja. 2i se
mo/emo prepus!i!i vo1s!vu dru#i$% ali uvek imamo 4liskos! sa onim !o nam se do#a1a%
jer nam je uvek s!alo do !o# !o nam se do#a1a% 4ilo da 4e/imo ili ne od vlas!i!e
od#ovornos!i. ono !o nam se dopada ope! je prisno nae.
5od neau!en!i(no# 4ivs!vovanja imamo manji s!epen 4liskos!i% !o je jedna vrs!a
samozavaravanja% neiskrenos!i prema se4i. Dli i !u je prisu!an do/ivljaj ono#a !o nam se
deava% i !o ose'amo kao ne!o svoje. .a/an je !aj momena! au!oriza"ije koji je uvek
prisu!an u !u4ivs!vovanju.
Givs!vovanje ka smr!i 0 po!iskivanje sves!i o smr!i vodi za4oravu 4i'a. 3eko dru#i ne
mo/e umre!i umes!o mene. ?a!o je smr! kao (injeni"a koja se deava dru#ima dru#a(ija
od pomisli da sam ja !aj koji umire. 6no !o daje drama!iku 4ivs!vovanju je sa!v
au!en!i(ne e#zis!en"ije i !o je !a okrenu!os! ka smr!i% !a sves! o kona(nos!i. To kako se
odnosimo prema smr!i i !a spremnos! na /r!vu jes!e osnov sve#a krupno# u ljudskom
/ivo!u% !o je ono !o nas (ini $ra4rima. z suo(avanja sa smr'u proizlazi odlu(nos!.
Temporalnos! nae# 4ivs!vovanja je razli(i!a od $ronome!rijsko# merenja vremena.
Temposralnos! je psi$oloko vreme koje ima razli(i!e do/ivljajne kvali!e!e. .reme o kom
Hajde#er #ovori je 4i!no odre1eno 4ivs!vovanjem ka smr!i.
11
PRIRUNOST I SVETOVNOST SVETA
; Hajde#erovom delu <Givs!vovanje i vreme= se razma!raju !ri s!ruk!ure 4ivs!vovanja
!u4ivs!vovanja. Dnali!ika !u4ivs!vovanja:
A6 B&+,'+- ) ,+/') ;1.Gi'e 2.;04ivs!vovanje 3.&ve!)
B6 B0&3$ ;1. B#zis!en"ijali!e! 2. +ak!i"i!e! 3. ?apalos!)
C6 V0/1/#&'-,' ;'/1<-0$%#-,'6
A6 B&+,'+- ) ,+/')
To je jedan e#zis!en"ijal koji podrazumeva spe"ifi(nos! !u4ivs!vovanja. &misao
4ivs!vovanja u sve!u podrazumeva da nam neke s!varu uvek padaju u deo 0 uvek su
nam zapali neko vreme% pros!or% neki zada"i% mi smo uvek 4a(eni u ve!% uvek smo u
konkre!nim si!ua"ijama% uvek se na na(in 4ri/nos!i odnosimo prema s!varima.. u !om
manipulisanju s!varima ne s!i/emo da se zapi!amo o fundamen!alnim pi!anjima vlas!i!o#
pos!ojanja. 3a ovom s!upnju se !u4ivs!vovanje uvek odnosi prema sve!u i
unu!arsve!skim 4i'ima. Tu se prepli'u !u4ivs!vovanje i 4ivs!vovanje u sve!u 0 imamo
s!opljenos!% sinkre!izam izme1u (oveka i svi$ os!ali$ 4i'a.
Givs!vovanje u sve!u je jedan fenomen sa !ri momen!a (ne dela ili elemen!a% ve'
moman!a% jer se radi o izvornom jedins!vu% a ne o sin!ezi ne(e# !o je 4ilo rezdvojeno)
1. B&:/
*os!oje dva modusa 4ivs!vovanja 4i'a:
0 *riru(no i
0 *redru(no 4i'e
To su 2 modusa 4ivs!vovanja 4i'a% oni$ koji nisu !u4ivs!vovanje% i na nji$ se primenjuju
ka!e#orije. *riru(no 4i'e je izvornije u lo#i(kom smislu.
*redru(no 4i'e je pos!ojanje% realnos! e#zis!en"ija u !radi"ionalnom smislu. To je
ka!ef#orija izvedena iz priru(no# 4i'a.
*riru(no 4i'e ukazuje na neku funk"ionalnos!% svr$ovi!os!% !o su sva ona unu!arsve!ska
4i'a kojima manipuliemo za zadovoljenje nai$ po!re4a.
*rima! priru(no# u odnosu na predru(no pokazuje prima! pra@e u odnosu na !eoriju. 6no
!o je priru(no% !o#a nismo svesni% !ek kad priru(ne s!vari o!ka/u poslunos!% !ad
o4ra'amo pa/nju na nji$% !ak !ad se 4avimo ka!e#oriza"ijom realnos!i. ?a!o je
predru(nos! izvedena iz priru(nos!i. Teorijski s!av je izveden iz prak!i(no#E kad se pojavi
defek! u naem kori'enju s!vari% mi dolazimo do realnos!i.
2. U?*&+,'+-+$#./
Tu4ivs!vovanje je 4i'e preko ko# mi o!krivamo i priru(no i predru(no. Tu4ivs!vovanje je
is!ovremeno i 4i'e i vie od 4i'aE ono je 4i'e koje u04ivs!vuje. Hovek uspos!avlja odnose
izme1u pojedina(ni$ s!vari i sve!a. Hovekovo 4ivs!vovanje je uvek sve!sko 4ivs!vovanje i
ono podrazumeva sve!ovnos! sve!a. &va os!ala 4i'a imaju karak!er unu!arsve!skos!i% a
preko !u4ivs!vovanja 4ivaju o!krivena. *rin"ip saznanja je unu!ar !u4ivs!vovanja.
Tu4ivs!vovanje je !aj najiri $orizon!% ono kons!i!uie sve!. &ve! je jedan momena!
(oveka i za!o se podrazumeva neodvojivos! (oveka i sve!a. Hovek je uvek u sve!u% on
se ne mo/e premes!i!i i ne 4i!i u sve!u. ;04ivs!vovanje je e#zis!en"ijal% dok su priru(no i
predru(no ka!e#orijalna odre1enja. 2i smo uvek uronjeni u 4ivs!vovanje% !u ne pos!oji
mo#u'nos! razdvajanja.
12
K$(- <0/+$4&:& 4$<$%-,' ) *&+,'+-+$#./@
5ons!i!u"ijom vremeni!os!i. 3asupro! !radi"ionalnoj me!afizi"i koja 4ivs!vovanje s$va!a
kao prisu!nos! (u dimenziji sadanjos!i)% Hajde#er 4ivs!vovanje s$va!a kroz sve
dimenzije vremena (sadanjos!% prolos!% 4udu'nos!). ?apalos! se uvek !i(e neko#
4ri#uju'e# odnoenja prema s!varima. Gri#u !re4a reflek!ova!i% imamo jednu dimenziju
vremena koju !re4a da produ4imo% da dovedemo u vezu sa dru#im dimenzijama.
?a4orav 4ivs!vovanja je ansa za nje#ovo prevazila/enje. Tre4a iz modusa au!en!i(nos!i
pre'i u modus au!en!i(nos!i 0 radi se o promeni s!ava% da se preko za4rinu!os!i za s!vari
zapi!amo o "elini vlas!i!o# 4ivs!vovanja. Givs!vovanje u sve!u podrazumeva zapalos!%
koja podrazumeva sadanjos!. Dnaliza po(inje sa sadanjo'u% a kasnije se ispos!avlja
da je sadanjos! rezul!an!a 4udu'nos!i i prolos!i. Gudu'nos! ima prima!% iz nae#
odnosa prema njoj proizilazi i sa#ledavanje prolos!i% a sadanjos! je samo rezul!an!a
!o# suo(avanja 4udu'nos!i i prolos!i. *o(e!na !a(ka analize je i poslednja po lo#i(kom
zna(aju.
3. S+/'
&ve! nije skup pojedina(ni$ s!vari% a#re#a! unu!arsve!ski$ 4i'a% ve' je jedna ure1ena
"elina. &ve! je najiri $orizon! u kome vidimo sva pojedina(na 4i'a. &ve!a kao ure1ene
"eline ne 4i 4ilo 4ez !u4ivs!vovanja% oni su nerazlu(ivi. &ve! je fizi(ki i du$ovni pros!or.
Hajde#er je% za razliku od !radi"ionalne me!afi!ike koja je razdvajala prirodu i du$% sve! i
jedno i dru#o% on je jedins!vo prirode i du$a. Tre4a prevazi'i !u paradi#mu "epanja
s!varnos!i su4jek!a i o4jek!a. &ve! podrazumeva ure1enos! i o!krivenos! s!vari koju
!u4ivs!vovanje nosi sa so4om 0 sve!los!% osve!ljenos!% !ransparen!nos!% jasno'a. Tre4a
prevazi'i razliku spoljanje# sve!a (prirode) i unu!ranje# sve!a (du$a). *ojam sve!a
podrazumeva pro/imanje du$ovno# i fizi(ko#.
9rani"e jezika su i #rani"e sve!a. Hovek je uvek u sve!u jer je uvek u jeziku. *us!injak ne
napu!a sve! sve dok se koris!i jezikom. Givs!vovanje u sve!u je nedeljiv fenomen 0 nema
izvorne ras"epljenos!i na su4jeka! i o4jeka!. 6nda nu u saznajnom domenu nema
pro4lema koji se javljaju kod dru#i$ filozofa. Dko je sve! !aj najiri $orizon! koji donosi
!u4ivs!vovanje% onda nema pro4lema adekva"ije izraza u odnosu na spoljanji sve!. Cer
mi smo uvek u sve!u% i on nije ne!o spoljanje% ne#o unu!ranje. 6da!le proizlazi
kon"ep"ija is!ine kao o!krivenos!i% i proizlazi iz na(ina !u4ivs!vovanja koje je o!krivaju'e%
podrazumeva mo#u'nos! o!krivanja. 6vde se vidi kri!ika !radi"ionalno# #ledi!a is!ine
kao korenspoden"ije. 6no !o omo#u'uje is!inu je 4i'e koje /ivi na o!krivaju'i na(in% a !o
4i'e je !u4ivs!vovanje. &ve! podrazumeva osve!ljenos! ili o!krivenos!.
B6 B0&3$
Givs!vovanje u sve!u je po(e!na !a(ka% jer je ono prvo4i!no% najneposrednije. Dli ono je
ujedno i najdalje od ono# !o je najva/nije. &mer anali!ike !u4ivs!vovanja je od
najne4i!nije# ka naj4i!nijem.
Givs!vovanje u sve!u je usko povezano sa 4ri#om. ?a 4ivs!vovanje u sve!u je
karak!eris!i(no !o da smo uvek upu'eni na unu!arsve!ska 4i'a. 5oris!imo s!vari jer su
one u odnosu priru(nos!i prema !u4ivs!vovanju. 2i smo uvek u pozi"iji z4rinjavanja ili
4ri#e% z4rinjavamo sami se4e% koris!imo s!vari iz spoljanje# sve!a.
skus!vo 4ri#e se javlja na !om nejneposrednijem nivou% ali je !u re( o neosve'enoj%
nereflek!ovanoj 4rizi% koja nije dovedena do svo# najdu4lje# smisla. Tu je u pi!anju
povrna za4rinu!os!% 4ri/nos! koja se !i(e samo s!vari na koje smo upu'eni. Tu ne pos!oji
odnos prema samome se4i. ?a!o je ova s!ruk!ura o4ele/ena neau!en!i(no'u.
5arak!eris!ika 4ivs!vovanja u sve!u je 4ezli(no <&B=% nekri!i(ko usvajanje o4i(aja i
predrasuda iz zajedni"e kojoj pripadamo. Givs!vovanje u sve!u se sas!oji u 4avljenju
pojedina(nim 4i'ima% pa z4oravljamo "elinu.
13
Gri#a se javlja i u prvoj s!ruk!uri% ali na jedan nepo!pun% izvi!operen na(in. 6no !o je
karak!eris!i(no za !u4ivs!vovanje je za!vorenos! i nedos!a!ak komunika"ije sa samim
so4om% ali i u odnosima sa dru#im ljudima. 7ok nam s!vari slu/e% sve !e(e #le!ko% i
!u4ivsrvovanje je az!voreno za smisao 4ivs!vovanja. Tek na $orizon!u pokvareno# oru1a
dolazi do o!varanja due% i !o podrezumeva !renu!ke neizvesnos!i% #u4i!ka kon!role i
samokon!role.
3a#laava se razlika izme1u s!repnje i ( koja ima on!oloko zna(enje) i s!ra$a (koji je
on!i(ke (injeni"a)% jer se !u radi samo o za!vorenos!i% !u smo mi 4i'a koja se odnose
prema pojedina(nom. 5od s!repnje pos!oji !a neodre1enos!% jer se ne s!repi od ne(ek
pojedina(no#% ve' od sve!a u "elini% od vlas!i!o# /ivo!a% od izlo/enos!i neizvesnoos!i.
*relaz od 4ivs!vovanja u sve!u ka 4rizi je posredovan s!repnjom.
Gri#a preds!avlja s!ruk!uru koja uspeva da o4jedini sve momen!e 4ivs!vovanja
!u4ivs!vovanja. 6na je forma nae# iskus!va pomo'u koje se mo#u o4jasni!i razni
psi$i(ki fenomeni% !a !rans"enden!alna op!os! uka!uje na !o da je 4ri#a onaj fenomen
koja o4u$va!a sve os!ale fenomene. 6na je zajdni(ki imeni!elj nai$ iskus!ava.
O=#-, <0/1$ ,10'&
Gri#a je 4ivs!vovanje !u4ivs!vovanja% !i(e se sve!i o kona(nos!i% o smr!i. *reko o!varanja
vlas!i!o# 4i'a kroz e#zis!en"ijalne lomove i preko uspos!avljanja odnosa za4rinu!os!i za
samo#a se4e% (ovek uspos!avlja odnos prema vlas!i!oj kona(nos!i i razumeva vlas!i!o
4ivs!vovanje kao 4ivs!vovanje ka smr!i. &mr! je s!alni pra!ila" nae# 4ivs!vovanja% ona je
karak!eris!ika na(ina 4ivs!vovanja !u4ivs!vovanja. Ta sves! o smr!i daje drama!iku i
smisao ljudskom /ivo!u. . sve ljudske e!i(ke vrednos!i proizlaze iz sves!i o smr!nos!i% !o
(oveka (ini svesnim i od#ovornim 4i'em. To je izvor e!i(ki$ vrednos!i 0 sves! o smr!i i
kona(nos!i. Gri#u Hajde#er odre1uje kao slo4odu ka smr!i 0 ona je uvek usmerena ka
smr!i% i podrazumeva spremnos! na vlas!i!u smr!. :e( je o slo4odi% jer zado4ijamo jednu
vrs!u opu!enos!i kada smo spremni da pri$va!imo rizik smr!i. Gri#a je ono !o proizvodi
saves!% mi imamo po!re4u da osmislimo vreme sops!veno# /ivo!a% jer nam je ono
o#rani(eno. *si$i(ka smr! je u !om smislu va/na za ra1anje au!en!i(ne e#zis!en"ije.
3 1-1/#'$ *0&3/
1. EGZISTENCIJALITET ;AI,<0/= ,/*/B6
Tu4ivs!vovanje je uvek ispred se4e% van se4e. Time se ozna(ava s!alno prevazila/enje%
eks!a!i(nos!% vense4nos!. ;kazuje se na o!vorenos! !u4ivs!vovanja koje nije samo i
isklju(ivo u se4i% kao i na dimenziju 4udu(nos!i 0 !u4ivs!vovanje je uvek za#ledano
unapred% uvek ne!o projek!uje% uvek kreira vles!i!u 4udu'nos! i odlu(uje se za odre1ene
mo#u'nos!i. B#zis!en"ija je uvek i ono vie od ono# !o jes!e u smislu projek!a% /ivo!no#
plana. 3e !i(e se samo !emporalno#% ve' i pros!orno# 0 eks!a!i(nos! i o!vorenos! za
dru#a 4i'a. Tu4ivs!vovanje je svedok 4i'a i ne 4avi se samo so4om ne#o i dru#im
4i'ima. Taj e#zis!en"ijali!e! omo#u'ava fundamen!alnu on!olo#iju 0 o!vorenos! za vlas!i!o
menjanje ali i o!vorenos! za dru#a 4i'a koja susre'emo.
2. FAKTICITET ;AV/: *&'& ) #/(-1 ,+/')B6
2i se4e za!i(emo o#reni(enim% limi!iranim !ime da se ve' nalazimo u sve!u. &misao
fak!i"i!e!a je !a 4a(enos! ili ono !o pre!$odi naoj e#zis!en"iji.
; lo#i(kom smislu e#zis!en"ijali!e! pre!$odi fak!i"i!e!u.
; vremenskom smislu prolos! (fak!i"i!e!) pre!$odi 4udu'nos!i (fak!i"i!e!u).
2i smisao ono#a !o se do#odilo saznajemo u sve!lu ono# !o 'e se do#odi!i 0 prolos!
saznajemo u sve!lu onon# !o 'e se desi!i u 4udu'nos!i.
14
3. ZAPALOST ;AB&+,'+-+$#./ (-= )#)'$0,+/',(&C *&:$B6
2i smo uvek upu'eni na konkre!na unu!arsve!ska 4i'a. +ak!i"i!e! i zapalos! (4a(enos!)
su povezani. 2i smo uvek 4a(eni u konkre!ne si!ua"ije% fak!i"i!e! nas vezuje za
konkre!ne zada!ke% o4jek!e delovanja. *ropalos! ima ne#a!ivnu kono!a"iju.
6n!oloki smisao: sve! je ono 4lisko (oveku.
6n!oloko se !i(e reflek!ovano# iskus!va% osmiljavanja% dola/enja do smisla
4ivs!vovanja 0 mo#u'nos! razumevanja sve!a na osnovu !u4ivs!vovanja.
6n!i(ki smisao: unu!arsve!ska 4i'a nam mo#u delova!i s!rana i !u1a% mo/emo se ose'a!i
kao s!ran"i% mo#u nam se o4jek!i iz neposredno# okru/enja (ini!i kao da nisu nai.
6n!i(ko se !i(e neposredno#% svakodnevno# iskus!va% radi se o 4i'ima !j. en!i!e!ima. Co
nije za$va'ena "elina smisla.
; ovoj dru#oj dimenziji imamo !o o!u1eno iskus!vo koje nas pods!i(e da se o!vorimo i
upoznamo du4lji smisao sve!a koji 'e nam o!vori!i 4liskos! i uklopljenos! u sve!.
2omena! zapalos!i u kom se javlja o!por s!vari u odnosu na nae $!enje jes!e ono !o se
u !radi"ionalnoj on!olo#iji sma!ralo za klju(nu ka!e#oriju 0 realnos!% s!varnos!% ono !o
jes!e% !o je realno. ?a Hajde#era je !o ne!o ne prvo% ve' !re'erazredno% ne!o !o !re4a
razume!i u kon!e@!u !u4ivs!vovanja% projek!a% e#zis!en"ijali!e!a. :ealnos! je samo jedan
elemena! vremenovanja. Tradi"ionalna on!olo#ija je redukovala elemena! 4ivs!vovanja
na sadanjos! 0 na realnos!% i !ako se ispu!aju dru#e dimenzije 4ivs!vovanja.
C6 V0/1/#& '-,' ;'/1<-0$%#-,'6
.remeni!os! je smisao 4ri#e ali i smiao !u4ivs!vovanja. .remeni!os! je zajedni(ki imeni!elj
svi$ momena!a 4ri#e koja se !i(e nae# odnosa prema vremenu. Hovek je
neus!anovljena /ivo!inja% on podrezumeva nedovrenos! i o!vorenos!. Hi!av na /ivo! je
formiranje% i(ekivanje. ?na(ajan deo 4ri#e se !i(e ono#a !o 'e se !ek do#odi!i% jer mi
imamo planove% projek!e% i or#anizujemo se da 4ismo os!varili svoje namere. Grinemo se
i z4o# ono#a !o je 4ilo% na nas u!i(u do#a1aji koji su se do#odili. 9ri/a savevs!i se !i(e
prolos!i. Hovek je uvek najmanje u sadanjos!i% a vie u 4udu'nos!i i prolos!i.
&adanjos! nam uvek izmi(e. 5lju(na s!var je pods!i"anje ne#a!ivni$ iskus!ava% !o je
na(in prevazila/enja za4orava 4ivs!va.
.remeni!os! se !i(e i 4udu'no!i i prolos!i i sadanjos!i. 2i se s!alno nalazimo u dimenziji
sadanjos!i% !o je s!anje za4orava% propadanja% op!ere'enos!i svakodnevnim s!varima.
7imenzija za4orava podrazumeva za4orav 4ivs!vovanja% nemo#u'nos! sa#ledavanja
"eline i smisla 4ivs!vovanja. .remeni!os! je zajedni(ki imeni!elj svi$ o4lika 4ri#e% pa je
ona i najdu4lji smisao !u4ivs!vovanja. .remeni!os! proizlazi iz kona(nos!i i sves!i o smr!i.
6da!le proizlazi razlika izme1u:

K Hronome!rijsko# vremena 0 ono je 4eskona(no% 4eskona(na suk"esija !renu!ni$ <sada=
koja nema ni po(e!ka ni kraja
K B#zis!en"ijalno vreme 0 !o je kona(no vreme koje preds!avlja neku "elinu.
Hajde#er o smr!i #ovori kao o ne(emu !o mu omo#u'ava da 4ude "eo. &mr! zaokru/uje
"elinu e#zis!en"ijalno# vremena i /ivo!nu "elinu !u4ivs!vovanja. .ul#arni pojam vremena
previ1a po(e!ak i karj i razumeva samo lo"iranje u vremenu ne(ije# /ivo!a%a ne
sa#ledava ono !o je iznu!ra% !o je e#zis!en"ijalno vreme. Cedino se u odnosu na
!u4ivs!vovanje mo/e #ovori!i o vremeni!os!i % o "elini. & o4zirom na (injeni"u kona(nos!i%
svi momen!i do4ijaju svoj pun smisao. zvodi se eks!a!i(nos! !u4ivs!vovanja 0 (ovek je s
jedne s!rane kona(no 4i'e ali je za!o eks!e!i(an. s!o je !ako i smr! ono !o uspos!avlja
/ivo!nu "elinu !u4ivs!vovanja. &mr! nije samo !renu!ak koji 'e se do#odi!i% ve' je na
na(in 4ivs!vovanja. 2i smo uvek upu'eni na okon(avanje ne(e#a.
1
Hronome!rijski vid vremeni!os!i je neau!en!i(ni vid vremeni!os!i 0 !u nema o!ri$ razlika
izme1u vremenski$ eks!aza% ve' je vreme revnomerna suk"esija !renu!aka.
3eau!en!i(nos! podrazumeva jedan !e$ni(ki na(in razmiljanja #de se p!amo samo o
sreds!vima% opera"ijama koje !re4a izvri!i da 4isamo os!varili "iljeve. D nikad se ne
pi!amo o samim "iljevima i smislu% !a pi!anja izlaze iz !o# !e$ni(ko# okvira razmiljanja.
B#zis!en"ijalni smisao vremena 4i se mo#ao nazva!i psi$olokim vremenom% koje ima
razli(i!e sadr/aje% koje je dru#a(ije z4o# !e kvali!a!ivne o4ojenos!i i ispunjenos!i. 6vde je
re( o vles!i!om /ivo!u% ali iprema is!oriji (ove(ans!va. ma mno#o <prazno# $oda= u
is!oriji% a nekad se za kra!ko vreme puno !o#a do#odi. ;kazuje se na jedan ljudski
smisao vremeni!os!i. .remeni!os! je jedan pro#resivno0re#resivan pro"es 0 podrazumeva
da mi ono !o je 4ilo razumevammo uvek u sve!lu 4udu'nos!i% o(ekivanja. ?a!o mi s!alno
rein!erpre!iramo prolos!. Hovek uvek iznova kons!i!uie misaone "eline i vra'a se
prolos!i u kon!e@!u novi$ projeka!a.
A)'/#'&2#-,' ')*&+,'+-+$#.$
6na se mo/e pos!i'i !ek u okviru s!ruk!ure vremeni!os!i. Hronome!rijsko vreme
preds!avlja redukovan pojam vremena i $iper!rofiju sadanjos!i. ; dimenziji sadanjos!i
se deava o!u1enje% samoza4orav% neau!en!i(nos!. &misao vremeni!os!i je
prevazila/enje fi@a"ije na sadanjos!.
.a/na je o!vorenos! prema 4udu'nos!i 0 donoenje odluka i kons!i!uisanje sops!va% kao i
in!erpre!a"ija prolos!i. )i(ni iden!i!e! je podjednako ono !o mi s!varamo od se4e ali i
ono !o usvajamo iz vlas!i!e prolos!i% s (im se iden!ifikujemo. Du!en!i(nos! podrazumeva
vrenje iz4ora koji se !i(u 4udu'nos!i i selek!ivnu in!erpre!a"iju prolos!i. *odrazumeva
osmiljenos! vlas!i!o# pos!ojanja. Dko se odnosimo prema svojoj 4udu'nos!i i prolos!i%
sadanjos! 'e nam 4i!i au!en!i(na.
SARTR
1!
SARTROV MISAONI RAZVOJ
UTICAJID
1) +enomenolo#ija 0 Huserl
2) Hajde#er
3) 3ema(ki klasi(ni idealizam
L) 2arks
5) 7ekar!
M) +rojd
FAZED
1. FENOMENOLOKI PERIOD
&ar!r svoje 4avljenje filozofijom zapo(inje !ime !o 4iva fas"iniran nekim Huserlovim
idejama. *rimenjuje fenomenoloku me!odu u analizi razli(i!i$ fenomena svesno#
iskus!va. &pisi zna(ajni za ovaj period:
0 Trans"enden"ija e#a
0 &ki"a za !eoriju emo"ija
0 ma#ina"ija
0 ma#inarno
0 Cedna osnovna ideja fenomenolo#ije in!en"ionalnos!i
EJ/=#$ -,#-+#$ &=/.$ F/#-1/#-%-3&./ &#'/#5&-#$%#-,'&E
6no !o je &ar!ra najvie privuklo u fenomenolo#iji je o!krivanje in!en"ionalnos!i u
razli(i!im domenima du$ovno# /ivo!a. &aznanje je samo jedan domen in!en"ionalnos!i%
pored ono#a !o je in!en"ionalni sadr/aj pro"esa% pos!oji i in!en"ionalni sadr/aj nai$
emo"ija% $!enja... 3a#laava se da je Huserl o!krio ne samo is!inu sve!a% ve' i nje#ovu
is!insku s!ra$o!u.
&ar!ru se dopala pos!avka koja podrazumeva is!ovremeno za$va!anje sves!i i sve!a 0
ono !o je 4ilo razdvojeno kao su4jek! i o4jek! 0 ovde se o4jedinjuje. &ve! pos!oji
nezavisno od nas% ali je &2&D6 sve!a ono !o mi nosimo u sves!i. ; !ome &ar!r vidi
superiornos! fenomenoloko# pos!upka% koji uklju(uje ideju korela!ivnos!i.
E T0$#,5/#=/#5&.$ /3$E
7olazi do izra/aja odnos prema 7ekar!u% ali je on posredovan Huserlovom
fenomenolo#ijom: sar!r zas!upa !ezu da pored :efle@ivno# ja pos!oji i predrefle@ivno ja
koje se mo/e okarak!erisa!i kao prirodna sves! 0 onaj s!upanj koji preds!avlja pos!ojanje
s!vari i ne dovodi i$ u sumnju. 3e !o !o mi za!i(emo kao spoljanje 0 mi i vlas!i!o jas!vo
za!i(emo u sve!u. To je predrefle@ivni "o#i!o 0 on se izvorno do/ivljava kao predme!%
ne!o !o pos!oji kao s!var me1u s!varima. 2i u po(e!ku imamo odnos prema se4i kao
prema s!varima.
:efle@ivno ja 0 kada mi pos!avljamo pi!anje o !om sops!vu i o !ome !o za!i(emo u sve!uE
refle@ivno ja je samosvesno ja.
6snovna razlika je razlika izme1u sves!i i samosves!i% jer !ek na nivou samosves!i
dos!i/emo s!upanj samodela!nos!i. *oen!a ovo# !eks!a je da je e#o (ja) ne!o !o
podrazumeva !rans"endiranje% kao !o refle@ivno ja podrazumeva prevazila/enje
za!e(eno# ja. 6va ideja je 4i!na i za e#zis!en"ijalis!i(ki period. ako mi imamo da!os!
1"
svo# psi$i(ko# /ivo!a% kroz refle@iju se ispos!avlja da je !a da!os! ve" kons!i!uisana. *ravi
smisao jas!va je ono !o mi u(inimo od se4e% ono !o je u pro"esu nas!ajanja. 3e pos!oji
nikakvo !rans"enden!alno ja koje 4i pre!$odilo% 4ilo izvorno% koje 4i pra!ilo sve nae
preds!ave i iksus!va. Cas!vo je ne!o !o izmi(e i podrazumeva !rans"endiranje
pos!oje'e#.
ES(&5$ 4$ '/-0&.) /1-5&.$E
*ris!up empirijske psi$olo#ije je manjkavjer 4ilo koja vrs!a prikupljanja empirijski$
(injeni"a o psi$i(kom /ivo!u za$!eva jasne (injeni"e. Bmo"ije su 4rkane sa na#onima%
mo!ivima% ose!ima...i dru#im psi$i(kim pro"esima.za!o filozofi moraju najpre da odrede
su!inu neko# fenomena (ovde emo"ije) i da !a ideja su!ine !re4a da usmerava naa
empirijska is!ra/ivanja. &ar!r za$!eva da se emo"ije s$va!e u jednom irem kon!e@!u%
polaze'i od ideje "eline. ; !om smislu +rojd je imao jednu ideju "eline psi$i(ko# /ivo!a%
ali je ona 4ila na!uralis!i(ko# karak!era 0 !o je ideja li4ida. ?a &ar!ra je !a "r!a na!uralizma
po#rena% pa se on zala/e za !o da emo"ije razumevamo u kon!eks!u (oveka i sve!a 0
(ovek je 4i'e u sve!u. Tu vidimo sli(nos! sa Hajde#erom. &ar!r emo"ije s$va!a kao jednu
al!erna!ivnu dimenziju s!varnos!i do koje dolazimo kada imamo pro4lem pri kori'enju
sreds!ava za zadovoljenje po!re4a.
5od &ar!ra emo"ije produ4ljuju ljudsku sves! i (iveku skre'u pa/nju na nje#ovo vlas!i!o
4i'e. &u!ina emo"ija je u izlasku iz samoza4orava. &ar!r 'e re'i da su emo"ije neka
vrs!a de#rada"ije sves!i% re#resije na s!upanj ma#ijsko# odnoenja prema s!varima 0 !u
je razlika u odnosu na Hajde#era i 5jerke#ora. 6vo s$va!anje proizilazi iz jedne
kar!izijanske !radi"ije 0 &ar!r slo4odu i e#zis!en"iju s$va!a kao po!punu !ranspare!n!nos!
(kod 5jerke#ora je !o !ajna jer nas najemo"ionalnija iskus!va pri4li/avaju slo4odi koja je
!ajnovi!a). 5od &ar!ra je slo4oda !ransparen!na 0 kad znamo !a mo/emo. Bmo"ije
razumevamo u "ilju svrsis$odne ak!ivnos!i% kad ne mo/emo zadovolji!i po!re4e. Tu
Hajde#er vidi ansu za e#zis!en"iju. 5od &ar!ra je su!ina emo"ija s!anje iz#u4ljene
samodela!nos!i 0 ozuda pri(a o ma#ijskom karak!eru emo"ija.
EI1$3&#$5&.$E EI1$3&#$0#-E
; ova dva spisa &ar!r zas!ura s!anovi!e o ne#a"iji% ni!avilu% o mo#u'nos!i ni!enja
ono# !o jes!e% !o kons!i!uie ljudsku slo4odu 0 (ovek s!alno ne#ira s!varnos!.
ma#ina"ija je !a vrs!a miljenja 0 u!opijski $orizon!% sfera mo#u'nos!i 0 smisao
ima#ina"ije je u oslo4o1enju od pri!iska s!varnos!i 0 sposp4nos! izme!enja iz s!varno#
sve!a i 4avljenja o!vorenim mo#u'nos!ima.
2. EGZISTENCIJALISTIKI PERIOD
EB&:/ & #&G'$+&%-E (19L3)
17
6vaj period je prisu!an L00i$ #odina 200o# veka. ?na(ajan je i jedan kra'i spis iz 19LM
EE34&,'/#5&.$%&4$1 ./ C)1$#&4$1E. ; periodu kad se okrenuo e#zis!en"ijalis!i(kom
na(inu razumevanja sve!a i (oveka% !ad je i po(eo da pie li!era!uru (EM)2#&#$E). 3akon
!o#a nas!avlja nizom drama u kojima !ako1e razma!ra neke e#zis!en"ijalne ideje. ?a
nje#ov opus je karak!eris!i(no !o da se pomo'u li!erarni$ sreds!ava izra/avaju filozofske
ideje. os!ali e#zis!en"ijalis!i se o!varaju prema os!alim formama du$ovni$ ak!ivnos!i.
7ela napisana u ovom periodu su:
EP0%.$+/ 0)(/E
E9$+- & 3-,<-= B-3E
EM)+/E
EL)=#&5$ =-,'-.#$ <-,'-.$#.$E
roman !rilo#ija: EP)'/+& ,%-*-=/E (?relo do4a% 6dla#anje% ;4ijene due)
6vaj roman je napisan posle &ve!sko# ra!a. 6snovna ideja je da ukoliko u zrelom
do4u iz4e#avamo od#ovornos! i krenemo pu!em odla#anja donoenja odluka% u
rezul!a!u pos!ajemo u4ijene due 0 du$ovno samou4is!vo.
3. MARKSISTIKI PERIOD
6vo je poslednji period u &ar!rovom misaonom razvoju% za koji je karak!eris!(no delo
EK0&'&($ =&.$%/('&2(-3 )1$E (19M0). .idimo da je e#zis!en"ijalis!i(ka faza u samom
sredi!u i da je proizala iz fenomenoloke. 6va marksis!i(ka faza preds!avlja neku vrs!u
&ar!rove samokri!ike i proirivanja% primene neki$ e#zis!en"ijalis!i(ki$ razmiljanja na
konkre!ne is!orijske uslove. 2arksizam je posle &ve!sko# ra!a imao eman"ipa!orsku
ulo#u i 4io #lavni u 4or4i pro!iv faizma. &ar!r #a sa#ledava i u kon!eks!u povezanos!i
e#zis!en"ijalizma i marksizma. ;sredsre1uje se na razma!ranje o pi!anjima epo$alnos!i%
pa 'e !ada za e#zis!en"ijalizam re'i da parazi!ira na marksizmu koji je epo$alna misao
nae# vremena% dok je e#zis!en"ijalizam samo na(in da se dopuni marksizam.
; &ar!rovom razvoju se mo/e uo(i!i kon!inui!e!: on je imao sklonos! da 4ude an#a/ovani
savremeni mislila"% a u odnosu na filozofske ideje je 4io dosledan sam se4i% dok je javni
an#a/man uklju(ivao velike os"ila"ije. Tu je i nje#ov odnos prema marksizmu 0 4io je
fas"iniran &!aljinom i s!aljinizmom. Tad #a kri!ikuju 5ami i 2erlo0*on!i.
&ar!r je uo(io i ne#a!ivne !enden"ije u mar@is!i(koj !eoriji i !o imenuje kao lenji
marksizam. 2arksis!i(ki !eore!i(ari su se isuvie oslonili na o4jek!ivne !enden"ije u is!oriji
0 !eza o neminovnos!i revolu"ije 0 o !ome da 'e na ekonomskim !emeljima 4i!i s!vorene
pre!pos!avke za so"ijalnu revolu"iju. 2arksis!i(ki !eore!i(ari se nisu !rudili da razra1uju
dru#e aspek!e sve!a i !o dovodi do praznina u marksovoj !eoriji o (oveku. *ros!or za
e#zis!en"ijalizam se s!vorio jer je u marksizmu zanemarivano pi!anje o ljudskoj jedinki%
suvie se 4ave zajedni"om% kolek!ivom. &ar!r kri!ikuje marksizam (ija je kriza !o
zanemarivanje pojedin"a% li(nos!i. 6n pos!aje !o!ali!arna misao. &aznanje o (oveku mora
da preds!avlja de!o!ali!arizovani !o!ali!e!. To!ali!e! je 4i!an za sa#ledavanje ljudsko#
sve!a% ali se on mora de!o!alizova!i. *ored makro razumevanja ljudsko# sve!a po!re4no
je i mikro razumevanje pojedina(ni$ iskus!ava. &ar!r #ovori o dijalk!i(koj me!odi koja
mora da uklju(uje i analizu i sin!ezu% i pro#resivni i re#resivni aspek! prou(avanja.
&ma!rao je da su marksisi!i pojednos!avili misao o (oveku% da su zanemarili $orizon!
individualno# projek!a. 3e pos!oji dijalek!ika u prirodi% ona je svojs!vena samo is!orijskim
pro"esima. 7ijalek!i(ki ma!erijalizam je po#led na sve! i prirodu% ali &ar!r ka/e da
dijalek!ika u prirodi ne pos!oji% ona je karak!eris!i(na samo za (oveka i (ovekovi praksu.
3ikakva 4or4a supro!nos!i ne'e doves!i do eman"ipa"ije 0 !o je poverenje u povoljne
okolnos!iE razvojem u o4jek!ivnoj s!varnos!i ne'e do'i i do razvoja u su4jek!ivnoj
s!varnos!i. Gez li(no# an#a/mana nema napre!ka.
18
;kazuje na vie karak!eris!ika re"ionalnos!i prisu!ni$ kod He#ela i 2arksa koje su kod
nas!avlja(a po#reno s$va'ene. Gi!no je s!anovi!e "eline% !o!ali!e!a. Dli% ako se is!ina
s$va!a samo kao "elina% onda se zanemaruje pojedina(no. ?a!o &ar!r #ovori o po!re4i za
de!o!aliza"ijom !o!ali!e!a. &u!ina dijalek!i(ke ra"ionalnos!i je u konkre!nom !o!ali!e!u 0
konkre!iza"ija 0 da se uvek u konkre!nim si!ua"ijama mora sa#leda!i "elina. 7ijalek!ika
nije samo pro"es sin!e!isanja% ve' i pro"es analize. 7ijalek!ika je sin!e!i(ko0anali!i(ka
me!oda.
5ri!ika !eze dijalek!ike u prirodi 0 dijalek!i(ka ra"ionalnos! uklju(uje povezanos! !eorije i
prakse. 3e mo/e se #ovori!i o dijalek!i"i prirode jer je praksa uvek ljudska ak!ivnos!.
*rirodne nauke uklju(uju samo !eorijski s!av. Hovek je !aj fak!or menjanja prirode 0 ona
se ne menja iz se4e na radikalan na(ina.
He#el: 4eskrajno kru/enje is!i$ o4lika u prirodi mo/e da izazove samo dosadu. ; prirodi
imamo "ikluse. 6!vorenos! je s$va'ena samo kao karak!eris!ika is!orijsko# pro"esa.
2arks i &ar!r: !o radikalno novo uvek proizlazi iz prak!i(ne dela!nos!i% iz delanja (oveka
na prirodu i menjanja odnosa u zajedni"i. 7ijalek!i(ko ra"ionalno miljenje i vrednovanje
i u!vr1ivanje "iljeva 0 !eorijski ali i prak!i(ni s!av 0 sin!eza e#zis!en"ijalis!i(ko# i
marksis!i(ko# na(ina razmiljanja. &u!ina praksisa i e#zis!en"ije je u nekom
samos!varanju. s!orija je ono !o ljudi u(ine od nje. &ar!r i o #rupama razmilja kao o
"elinama koje uklju(uju au!onomne pojedin"e. 5ri!ikuje o!u1enje do ko# dolazi u
4ezli(nim #rupama #de se #u4i li(ni momena!. Hak i u marksis!i(koj fazi ima kon"ep!
au!onomne individue i #rupe kao komunika!ivne zajedni"e 0 4liskos!% in!erak"ija i
uva/avanje oni$ koji imaju is!a uverenja i koji rade na is!om projek!u.
*i!anje o revolu"ionarnom nasilju 0 opravdanje nasilja u eman"ipa!orske svr$e 0 pi!anje
Nprljavi$ rukuN. 7a li u is!orijskim% revolu"ionarnim previranjima pojedina" mo/e sa(uva!i
svoj moralni in!e#ri!e!- 6vom !emom se 4ave i kami i 2erlo0pon!i i &ar!r. *oslednja
dvoji"a su 4ili na sli(noj pozi"iji% dok 5ami u N*o4unjenom (ovekuN zas!upa kon"ep!
an#a/mana 0 moralni in!e#ri!e! 0 po4una 4i preds!avljala odus!ajanje od apsolu!ni$
"iljeva. 2erlo0*on!i i &ar!r zas!upaju s!anovi!e da u is!orijskim pro"esima dolazi do
am4ivalen"ije% pa mi ne mo/emo u konkre!nim is!orijskim si!ua"ijama pre"izno da
odvojimo do4ro od zla.
&ar!r 0 E9$+- & G-,<-= B-3E 0 da li iz zla mo/e da nas!ane do4ro- 5od revolu"ije je zlo
opravdano 0 ono omo#u'uje radikalnu promenu pos!oje'e# s!anja 0 po4oljanje sve!a.
Taj pro4lem prljavi$ ruku podrazumeva s$va!anje da mi ne mo/emo os!a!i neu!ralni u
!ekim vremenima. Dps!inen"ija i neu(es!vovanje nas podjednako (ini od#ovornima.
5ami 0 po4una kao najvii moralni in!e#ri!e!
*o4una 0 aps!inen"ija od kolek!ivni$ deavanja
EBIHE I NITAVILOE
*rvi deo !oma: pos!avlja pi!anje o ni!avilu 0 pro4lem ni!avila. *re!$odno se poza4avio
4i'em 0 pos!avlja okvir za 4i'e za se4e. 3i!avilo je neodvojivo od 4i'a za se4e 0 (oveka.
2>
:azra1uje on!olo#iju na fenomenoloki na(in. *ro4lemu 4i'a !ako1e pris!upa na
fenomenoloki na(in.
2onizam fenomena 0 ne pos!oji skrivena su!ina iza pojava. pak nije re( o monoli!noj
pozi"iji. Cevlja se novi dualizam% ali na dru#om nivou. 3ovi dualizam po!i(e od
fenomenolo#ije. &ar!rov fenomenoloki pris!up: jedins!vo sves!i i sve!a% razumevanje
odnosa sves!i i sve!a. &ve! pos!oji nezavisno od sves!i% ali (i!av &2&D6 i ono !o
znamo o njemu jes!e preko sves!i. &ves! je uvek o ne(emu iz sve!a. &ves! pos!oji
nezavisno od sve!a% ali sve! ne pos!oji 4ez sves!i% on je zna(enjska "elina i uvek je
osmiljen% nje#a o!krivamo.
5od odnosa fenomena 4ivs!vovanja i 4i'a fenomena imamo fenomenoloku pos!avku.
*os!oji ne!o !ransfenomenalno 0 4i'e za se4e. +enomen je uvek fenomen za neko#a%
za neko 4i'e. ;vek se mo/emo pi!a!i 0 kome se pojavljuje- To 4i'e kome se fenomeni
pojavljuju jes!e sves!% (ovek% 4i'e za se4e.
&ar!r izla/e kon"ep"ijusaznanja kao samoosvedo(avanja. &ves! je u pozi"iji svedoka
4i'a. Hajde#er: !u04i'e je ono 4i'e kome se i samo 4ivs!vovanje javlja kao pi!anje.
&ar!r: sves! je sli(no definisana% ali !o 4i'e se javlja kao razli(i!o od sves!i. 6dlika sves!i
je usmerenos! na ne!o dru#o. &amo znanje je pozi"ija svedo(enja. &amosves! je
svedok pos!ojanja dru#i$ 4i'a. Gi'e kao pi!anje koje pos!avlja (ovek.
Hajde#er: mo#u'nos! prevazila/enja za4orava u pos!avljanju pi!anja. 2i za!i(emo
(oveka kao zapi!ano# za 4i'e. 5roz !ema!izovanje smisla pi!anja dolazi se do 4i!i$
odre1enja. *i!anje podrazumeva mo#u'nos! ne#a"ije. &amo 4i'e izvodi iz karak!eris!ika
upi!anos!i. *i!anje nema smisla ako pos!oji samo jedna mo#u'nos!. 3i!avilo izvodi iz
s!ruk!ure pi!anja. 3i!avilo proizlazi iz ove razlike:
BIHE PO SEBI ;BPS6 I BIHE ZA SEBE ;BZS6

7ijalek!i(ko i fenomenoloko pravljenje ove razlike
a) u dijalek!i(kom pris!upu osnovna odlika 4i'a po se4i (G*&) je neposrednos! (su!ina%
ak!ueliza"ija) a 4i'a za se4e (G?&) je posrednos! (uspos!avljanje osnosa prema se4i%
ne#a"ija% ne#irano 4i'e po se4i). 7ovodi se u vezu sa su!inom koja ima is!oriju%
pro"esualnos! 0 iz (e#a proizlazi vremeni!os!% !emporalnos!.
4) u fenomenolokom pris!upu imamo pore1enje sa Hajde#erom% kod ko#a pos!oji
razlika izme1u ;3;TD:&.BT&569 GOD i GOD ; &.BT;.
Tu04ivs!vovanj se odnosi prema se4i% uvek je upi!ano ( &ar!r #a naziva 4i'e za se4e).
6no je uvek u pozi"iji da se4e uslovljava.
Gi'e u sve!u razo!kriva ni!avilo. 3e#a!ivi!e! je izvorniji i du4lji od ins!rumen!alnos!i%
pozi!ivizma. Givs!vovanje u sve!u ima ins!rumen!alni karak!er. To neposredno iskus!vo je
manje# zna(aja od ne#a!ivi!e!a do ko# dolazimo kroz s!repnju. ma ve'i zna(aj od
pozi!ivi!e!a. 2o' ne#a!ivi!e!a proizlazi iz He#elove filozofije. Ddorno i 2arkuze ukazuju
na du4lji zna(aj ono# !o jes!e od ono#a !o nije. 3e#a!ivnos! je lekovi!a.
H$.=/3/0D UNUTARSVETSKO BIHE I BIHE U SVETU
S$0'0D BIHE PO SEBI I BIHE ZA SEBE
B&:/ 4$ ,/*/ je svedok se4e samo# i dru#i$ 4i'a. 6no jes!e ono !o nije i nije ono !o
jes!e 0 analizom dolazimo do !emporalnos!i (nije ne!o jer 'e !o !ek 4i!i u 4udu'nos!i).
N3ije ono !o jes!eN 0 !i(e se prolos!i i !o je ne#iranje ono#a !o 'e 4i!i u 4udu'nos!i.
Gudu'nos! ima prima!.
21
B&:/ <- ,/*& se odlikuje iden!i!e!om% ono jes!e !o !o jes!e. Gi'e po se4i ne proizlazi iz
mo#u'nos!i i ne nas!aje po nu/nos!i. 6no je oduvek prisu!no. &ve spe"ifika"ije su neka
vrs!a o4rade (ne#a"ije) 4i'a po se4i od s!rane 4i'a za se4e.
&pinoza: &vaka spe"ifika"ija 4i'a je ujedno i ne#a"ija (ak! ne#iranja). &ar!r pri$va!a ovu
!ezu.
B&:/ <- ,/*& je masivno% neodre1eno% amorfno. &ve !o proizlazi iz !e masivnos!i jes!e
u(inak 4i'a za se4e. 6no je upi!ano. &ama (injeni"a pos!avljanja pi!anja ukazuje na
vrs!u suspendovanja kauzalno# pore!ka 0 odsus!vo spoljanje de!erminisanos!i.
&ves! je "ausa sui% nije odre1ena spolja% ne#o samo vlas!i!im prin"ipima. &ves! je
nedeljiva i ona se iznu!ra uvek or#anizuje% de!erminie. 3e pos!oji mo#u'nos! podeljene
sves!i. 6vo pro!ivre(i empirijskom iskus!vu podeljeni$ li(nos!i i z4o# !o#a je &ar!r doa!
kri!ikovan. 6n je polusvesnos! od4a"io iz pojmovni$ razlo#a. &ves!i ili ima ili nema. &ar!r
je zas!upnik men!alis!i(ke me!ode.
6n is!i(e 4rojna odre1enja *&:$ 4$ ,/*/ koja sva ispoljavaju spoljanju nedefinisanos!
sa po!punom !ransparen!no'u sves!i. &ar!r je s!o#a kri!ikovao +rojda i !ezu da pos!oji
podela izme1u svesno# i nesvesno# i da mi nemamo kon!rolu nad sadr/ajem.
? N&G'$+&%- ?
&ar!r je 4io pod u!i"ajem 7ekar!a i sma!rao je da su delovi sves!i po!puno !ransparen!ni.
3i!avilo ne pos!oji samo po se4i% ono pre!pos!avlja 4i'e% ono je "rv u sr"u 4i'a. 6
ni!avilu se mo/e #ovori!i samo kao o dis!ink"iji. ; jakom smislu se o ni!avilu mo/e
#ovori!i samo u okviru 4i'a za se4e. Cedino je (ovek sposo4an za dis!ink"iju. ; prirodi je
svako propadanje samo !ransforma"ija% a (ovek donosi des!ruk"iju. 3i!avilo uklju(uje
pro"es% vremensku dimenziju. ; prirodi nakon zemljo!resa% oluja% prirodni$ ka!as!rofa
ima is!o onoliko 4i'a kao i pre !o#a% samo !o su dru#a(ije kons!ruisani. 3i!enje
podrazumeva sves! o prolaznos!i i promenu zna(enja ne(e#a. 3i!avilo sa (ovekom
ulazi u sve!. ako ni!avilo ne mo/emo da definiemo% da #a odredimo% mi nje#ov smisao
mo/emo da odredimo preko 4i'a koje ono karak!erie. 3i!avilo je iskus!vo 4i'a koje je
zaokupljeno njime. 3i!avilo pro#oni 4i'e. 3e04i'e pro#oni 4i'e 0 !o je iri smisao jer se
odnosi na sva 4i'a. ; u/em smislu se odnosi samo na (oveka (svedok ni!avila% 4i'e za
se4e). 3i!avilo kao unu!ranje iskus!vo jes!e s!repnja. &ar!r povezuje 5jerke#orovo i
Hajde#erovo s$va!anje.
5jerke#or: &!repi se z4o# o!vorenos!i% neizvesnos!i
Hajde#er: &!repnja je iskus!vo ni!avila% !i(e se nesi#urnos!i% smr!nos!i
? N&G'$+&%- & ,%-*-=$ J
&ar!r u ni!avilu vidi slo4odu (oveka. &ama nez4rinu!os!% promenljivos!% nesi#urnos!
jes!e mo#u'nos! slo4ode. z s!ra$a od smr!i proizlazi odlu(nos!% au!en!i(nos!. 2i uvek
s!repimo z4o# se4e sami$. &!repnja je s!ra$ od samo# s!ra$a% vii nivo odnoenja
prema vlas!i!om s!anju. &!repnja je iskus!vo koje se odnosi na se4e samo# u
vremenskim dimenzijama% poseduje !emporalnos!. 3i!avilo je prolaznos!% mo#u'nos! da
4ude dru#a(ije. ;me'e se izme1u ju(e i danas% danas i su!ra. &!repnja je !eko1e
povezana sa promenljivo'u. Ga z4o# !o#a smo slo4odni. ;/asniu!i smo slo4odom i
mo#u'nos!ima da 4udemo dru#a(iji ne#o !o jesmo. skus!vo ni!avila je iskus!vo
slo4ode.
? L-G$ +/0$ ?
+enomen loe vere se ne mo/e o4jasni!i !ime da je re( o samoo4manjivanju% la#anju. To
je za &ar!ra nemo#u'e(!ako od samo# se4e ne!o sakri!i). 3ema razlike izme1u
o4manjiva(a i o4manu!o#. &ar!r u ovom pojmu vidi pro4leme koje ne reava +rojdova
22
psi$oanaliza. ; slu(aju po!iskivanja i "enzure li(nos! zna koje s!vari po!iskuje% !o ipak
pokazuje da je re( o jedins!venoj sves!i. )i(nos! in!rapsi$oloki ne mo/e 4i!i u pozi"iji
razli(i!i$ li(nos!i. To nije mo#u'e u jednom !elu.
)oa vera se mo/e o4jasni!i preko dinamike 4i'a po se4i i 4i'a za se4e unu!ar (oveka.
Hovek je promenljivo 4i'e. +ak!i"i!e! se razlikuje od !rans"enden"ije. 2i zamislimo da
ono !o jse!e nije% odnosno fak!i"i!e! zamenimo za !rans"enden"iju. )oa vera uklju(ije
inverziju.
&misao nije u #noseolokoj ravni ne#o u umiljanju da se radi o fak!i(kim s!varima za
ono !o se nalazi u sefri mo#u'nos!i. To je loa koordina"ija ono#a !o jse!e i ono#a !o
4ismo mi /eleli. To je fiks0ideja. )oa vera uklju(uje pozivanje na psi$oloki
de!erminizam% odnos prema se4i kao prema s!vari. ; psi$ozama se uvek radi o iz4oru%
ne pos!oji spoljanja de!ermina"ija% ne#o je u pi!anju na(in miljenja. *ravdanje da smo
ne!o u(inili u afek!u% ili jer smo morali nije odr/ivo u sar!rovoj filozofiji !ransparen!nos!i
misli i uvek pos!ojanja iz4ora. &ve vrs!e iz#ovora na psi$i(ko s!anje ili spoljanju
de!erminiranos! su samo na(ini skrivanja od od#ovornos!i.
BIHE ZA SEBE ;BZS6 I BIHE PO SEBI ;BPS6
G?& proizlazi iz G*&. G?& je !emelj svo# vlas!i!o# ni!avila% ali ne i svo# vlas!i!o# 4i'a.
G*& je poni!eno G?&. 3ema o!re #rani"e 0 G?& ima neke karak!eris!ike G*&.
+ak!i"i!e! G?& 0 ono izranja iz G*&% jer nas!aje puko!ina u G*& i onda se ra1a G?&. Taj
prelaz od G*& ka G?& &ar!r o4janjava preko pojma ni!enja ili ni!avila.
Nz4ijanjeN G?& unu!ar G*& 0 kao jedan nemo!ivisan ak! ni!enja. To je neki novi po(e!ak.
5od &ar!ra je pojam ni!enja ili ni!avila !a !a(ka prekida ili neko# novo# po(e!ka% ne!o
!o se ne mo/e izves!i iz ovo# pre!$odno#. *os!oje momen!i koji su po!puno
nemo!ivisani i koji se o4janjavaju na osnovu ono# pre!$odno#. &vaki iz4or je ne!o !o
podrazumeva !aj prekid. To je neka vrs!a (uda% ne!o !o je neo4janjivo% apsurdno%
ira"ionalno. &am iz4or po(iva na samom se4i. 3e mo/e se razlozima pre!$odno
pravda!i% ve' samo naknadno. 2o!ivi i razlozi kod &ar!ra su ne!o sekundarno. Ta(ka
prekia% ni!avila% poni!avanja pre!$odno# s!anja s!vari 0 nul!a !a(ka.
To ni!a je prin"ip promene. To podrazumeva prolaznos!% nes!ajanje ne(e# s!a4ilno#%
iden!i(no#. *rin"ip ne#a!ivi!e!a% nedos!a!ka ali i ono#a !o se menja% !o podrazumeva
mo#u'nos! ne(e# novo#% radikalne promene sve# ono# !o G?& unosi u sve!. 6vo je
prin"ip nedos!a!ka% promene u masivnom G*&. *ojam ni!avila 0 z4o# nemo#u'nos!i da
ra"ionalno o4jasni !aj skok koji se deava u samom 4i'u. ;nu!ranja povezanos! G?& i
G*&. 3e!o najpre mora pos!oja!i da 4i se mo#lo ni!i!i. 3i!avilo se mo/e jevi!i samo na
ve' pos!oje'em 4i'u. 3e 4i se mo#lo olako #ovori!i o G?& kao (oveku% a o G*& kao
prirodi. G?& je zapravo &.B&T% a !o je samo jedna (ovekova dimenzija% za!o se ne
mo/e s!avi!i znak jednakos!i izme1u G?& i (oveka. :adikalne promene koje se do#a1aju
sa refleksijom su karak!eris!i(ne za (oveka% one iz4ijaju sa funk"ijom sves!i koja u!i(e na
prirodne me$anizma ljudsko# 4i'a. ?G6: koji je funk"ija sves!i !ransformie /elje i
iskonske po!re4e. ?a!o sves! nije ne!o pridoda!o /elji% ve' je uvek uklju(ena u !a s!anja%
pa se ne mo/e odvoji!i od ljudsko# u/ivanja. &li(nos! &ar!ra sa Ddornom i
Hork$ajmerom 0 u/ivanje (sre'a) je ne!o neodvojivo od kul!ure% "iviliza"ije. *riroda ne
poznaje u/ivanje 0 !o je !ekovina G?& ili sves!i. 3i!avilo je momena! diskon!inui!e!a 0
prekida prirodno# kauzali!e!a. Taj prekid podrazumeva neku vrs!u nekomplen!nos!i. G?&
o4ele/eno je nedos!a!kom% ono je uvek nekomple!no% mi za!o uvek /elimo da se
upo!punimo 0 !u "elinu% !o!ali!e! 0 ona nam je nedos!i/na.
BIHE ZA SEBE
*risu!nos! se4i 0 &ar!r po!en"ira ovu karak!eris!iku G?& 0 da je ono uvek prisu!no se4i 0
!o se s$va!a kao sops!vo. G?& je ne!o !o uklju(uje vlas!i!os!% odnos prema se4i% (ak i
23
!erminoloki ono Nza se4eN #ovori o jednoj vrs!i prisvajanja 0 privile#ovani odnos koji
imamo. To je sli(no Hajde#erovom na#laavanju uvek mojos!i i uvek vlas!i!os!i. 2i smo
uvek u pozi"iji da sami se4i dajemo smisao i odre1ujemo zna(enje. 2o#u'nos! 0 koja je
vlas!i!a mo#u'nos! iz4ora samo# se4e. 6dre1ivanje smisla vlas!i!o# /ivo!a 0 ne!o dru#o
i spoljanje ne mo/e da u!i(e na smisao koji pronalazimo u se4i. G?& je o4ele/eno !om
dimenzijom mo#u'nos!i.
? P&'$#./ ?
To da je kod G?& u pi!anju uvek s>mo !o 4i'e 0 !o ukazuje na o!vorenos!% dimenziju
mo#u'nos!i% upi!anos! G?&. 6!vorenos!% neus!anovljenos! i vlas!i!os! 0 mi od se4e
mo/emo da u(inimoono !o $o'emo. Hovek je svoja vlas!i!a mo#u'nos!. ?a!o je
ka!e#orija mo#u'nos!i !ako 4i!na za filozofiju e#zis!en"ije.
NGi!i prisu!an se4iN zna(i ne 4i!i svoja vlas!i!a koin"iden"ija% ne 4i!i is!i sa samim so4om 0
podvajanje. 2i smo uvek u pozi"iji posma!ra(a% uvek izmi(emo se4i samima.
n!rospek"ija 0 mi smo uvek i izvan ono#a !o nam se do#a1a. *os!oji uvek neka vrs!a
ras"epa u !oj prisu!nos!i se4i. Cedan deo nas je u pozi"iji da posma!ra ono !o se deava
i da nije ono !o jes!e 0 neiden!i!e!. &ops!vo uklju(uje !u dis!an"u u odnosu na se4e
samo#a.
? S-<,+- ?
To je forma koja uklju(uje sin!ezu $e!ero#eni$ iskus!ava. )i(ni iden!i!e! je uvek jedan
produk! in!e#risanja ne(e# razli(i!o#. Ta povezanos! koja je svojs!vena sops!vu% nje ne
4i 4ilo 4ez ni!avila% mo#u'nos!i da se ne 4ude onim !o jes!e. To podrazumeva
vremeni!os! 0 promene koje se deavaju u vremenu% prolaznos! koja 4iva sa4rana i
o4u$va'ena sops!vom u jednu "elinu kao vlas!i!o ja ili li(ni iden!i!e!. To je forma koja
podrazumeva s!alne prelaze 0 vras! dinami(ne ravno!e/e. *reko pojma sops!va &ar!r
ukazuje na razliku izme1u G*& i G?& koja se !i(e neiden!i(nos!i kod G?& za razliku od
G*&. &ops!vo je ne!o predrefle@ivno% jer i pre refle@ije pos!oji odnos prema se4i i
sops!vo je ne!o !o mi za!i(emo u se4i. B#o se mo/e razma!ra!i i s o4zirom na
dimenziju G*&. 3ikada ne po(injemo od nule. 2i mo/emo samo da poni!avamo svoj
pre!$odni iden!i!e!.
? F$('&5&'/' BZS ?
; kom smislu je G?& zapravo G*&- G*& podrazumeva slu(ajnos!. +ak!i"i!e! G?& se !i(e
sve#a ono# !o su fak!ori slu(ajnos!i G*& 0 4a(enos! u sve!. &ar!r ne ne#ira
e!erminizam% nu/nos!. Taj fak!i"i!e! uvek 4iva preina(en. 2i smo !i koji dajemo smisao
si!ua"ijama i !o za se4e. 2i smo uvek u pozi"iji da or#anizujemo si!ua"ije 0 i !u &ar!r vidi
momena! &)6G67B kao jednu karak!eris!iku G?&. 2i smo !i koji 4iramo smisao i
zna(enje sirovi$ (injeni"a.
0 D&#$1&($ &41/K) F$('&5&'/'$ & #/3$'&+&'/'$ J
+ak!i"i!e! se menja preko novo# !uma(enja% !o je !a ne#a"ija !j. *revazila/enje. To je ono
!o e#zis!en"iju (ini slo4odnom. 6snovna karak!eris!ika G?& je 3B76&TDTD5 i sar!r
is!i(e nje#ova 3 aspek!a:
1. ono ,T6 nedos!aje 0 nedos!aju'e 0 mi uvek za ne(im !e/imo% (eznemo
2. ono HB2; ne!o nedos!aje 0 s>mo 4i'e kome ne!o nedos!aje
3. &3TB?D pre!$odna dva 0 !o!ali!e!% "elina% ono !o 4i 4ilo prisu!no kad 4i 4i'u kome
ne!o nedos!aje !o ne!o 4ilo pru/eno. ; pi!anju je komple!nos! 4i'a koje ima neke
nedos!a!ke. 6vaj akpek! je i "ilj i smisao nai$ $!enja. Hovek je 4i'e po!re4a jer nije
komple!no 4i'e. ; svakoj /elji i po!re4i &ar!r vidi ni!avilo 0 kao nepo!punos! vlas!i!o#
4i'a. &misao $!enja je uvek !akav da !e/imo nekom $!enju% nekoj puno'i koja nam uvek
izmi(e.
24
G?& /eli da pos!ane G*& a da os!ane G?&% a !o je nemo#u'e. G?& kad zadovolji neku
po!re4u ona pos!aje fak!i"i!e! i G?& mo/e zadovolji!i svoje po!re4e samo na na(in
pos!ajanja G*&. G?& je o4ele/eno nesre'nom sve'u. 3ama je s!alo do !o!ali!e!a koji
nam uvek izmi(e. z4ori su u po!punom diskon!inui!e!u u odnosu na G*&. 9ovor o
!re4anju% o vrednos!ima pre!pos!avlja neko pos!oje'e% neko 4i'e. &ar!r uo(ava pro4leme
koji se !i(u jes!e0!re4a pi!anja. &fera vrednos!i je ne!o !o preko vrednos!i ulazi u sferu
sve!a. G?& ima kons!i!u!ivnu ulo#u kad su vrednos!i u pi!anju. G?& je nosila" vrednos!i.
.rednos!i proizlaze i imaju smisao samo u odnosu na ljudsku realnos!. .rednos!i
podrazumevaju mo#u'nos! iz4ora. 6ne su neodvojive od mo#u'nos!i. Gez G?& 4i 4ilo
nemo#u'e #ovori!i o mo#u'nos!ima. 5od &ar!ra imamo s!av da je sves! uro1ena%
or#anizovana "elina% a !o or#anizovanje mo/e da vri samo (ovek. 2o#u'nos!i kao
on!oloka ka!e#orija su ne!o !o (ovek osmiljava i razlikuje od s!varnos!i.
8en!ralna odlika G?& je esk!a!i(nos!. Ga jer je na dis!an"i prema se4i% ono je s!alno
izvan se4e% s!alno izlazi iz se4e% za!o e#zis!en"ija impli"ira eks!aze. Bks!a!i(nos! je
manifes!ovanje na razli(i!e na(ine 0 prisu!na je ve' u pro"esu saznanja. 6na
podrazumeva mo#u'nos! nadila/enja si!ua"ije. Bks!a!i(nos! ima smisao
!rans"enden"ije% prekora(enja #rani"a% neke o!vorenos!i. 2i smo u odnosu na se4e
same eks!a!i(ni% ali i prema dru#im 4i'ima. &am pro"es saznanja je prisu!nos! G?& 4i'u
po se4i. ; saznavanju prirode mi smo u pozi"iji prisu!nos!i 4i'u po se4i.. !o
podrazumeva jednu eks!azu 0 o!vorenos!% izla/enje iz se4e.. 4avljenje onim dru#im je
eks!aza 0 prekora(ivanje samo#a se4e. ?a saznanje je sposo4no samo G?& jer samo
ono mo/e da spozna ne!o dru#o od se4e samo#.
*oziva se na &pinozu 0 svako de!erminisanje je ne#a"ija% mi uvek saznajemo i ono !o
jes!e i ono !o nije 0 re( je o unu!ranjoj ne#a"iji. (7e!ermina!ia ne#a!ia es!)
:azlika izme1u:
0 spoljanje ne#a"ije 0 npr. &!oli"a nije s!oli"a.
0 unu!ranje ne#a"ije 0 misli se na !rans"enden"iju
G?& izlazi u susre! G*&.
? E(,'/'&2#-,' L V0/1/#,(/ /(,'$4/L V0/1/#&'-,' ?
G?& je eks!a!i(no u smislu vremeni!os!i% izla/enja iz se4e u prav"u prolos!i ili
4udu'nos!i. *rolos! i 4udu'nos! su !e eks!aze koje se razlikuju. Bks!aza koja se !i(e
prisu!nos!i% izla/enja iz se4e je vezana za sadanjos!. To susre!anje sa dru#im 4i'ima je
eks!aza sadanjos!i.
Bks!aza 4udu'nos!i se !i(e projeka!a% iz4ora% "iljeva koje se4i pos!avljamo. 2i smo uvek
u pozi"iji da zamiljamo neko nepos!oje'e s!anje.
Bks!aza prolos!i 0 jedan od na(ina prevazila/enja se4e sami$ u prav"u ne(e# !o se
do#odilo% a !o uvek mo/e ima!i dru#a(iji smisao. *rolos! kao fak!i"i!e! ima
karak!eris!ikeG*&. +ak!i"i!e! se mo/e !uma(i!i na razli(i!e na(ine. &vaka eks!aza
podrazumeva neko ni!enje% menjanje% mo#u'nos! uvek dru#a(ije# !uma(enja (injeni"a
koje su u prolos!i 0 novo sa#ledavanje prolos!i% novo pisanje is!orije.
.reme za G?& izlazi u sve!% kao i vrednos!i i mo#u'nos!i. G*& ne zna za vreme% nije
vremeni!o. &va 4i'a preko G?& 4ivaju or#anizovana u vemenu. .remeni!os!
pre!pos!avlja &.B&T. .remeni!os! podrazumeva ure1ivanje sleda do#a1aja. &ve preko
G?& 4iva spozna!o i or#anizovano. &ve! je neodvojiv od G?&:
PROBLEM DRUGOG
2
7ru#i preds!avlja jedan zna(ajan pro4lem0 pojedina(na li(nos! je ono izvorno !o je
"en!ar sve!a. Tako se pos!avlja pro4lem unapre1ivanja !i$ razli(i!i$ "en!ara sve!a.
*luralizam% perspek!ivizam pos!ojanja razli(i!i$ vidova sve!a. 3ame'e se pi!anje
solip"izma 0 ako sam ja "en!ar sve!a% da li sam u opasnos!i da ne#iram dru#e sves!i koje
su is!o "en!ar sve!a.
&ar!r #ovori o skandalu pluralizma sves!i. *ro4lemi nas!aju kad se pi!amo o in!erak"iji
ovi$ G?& 0 Npakao su dru#iN.
G?& je slo4oda% uvek je u rakoraku sa smim so4om% iz4e#ava da 4ude koin"iden"ija sa
samim so4om. Taj neiden!i!e! G?& (ini #a 4i'em o!voreni$ mo#u'nos!i 0 ono je
nepredvidivo i neodre1eno. 2i ne mo/emo povu'i 4ilansnu "r!u i re'i 0 !a li(nos! je !o i
!o. )i(nos! je uvek vie od ono# !o znamo o njoj% ona nam uvek izmi(e. &ar!r ka/e da je
G?& uvek vie od ono# !o jes!e. 6no je uvek za se4e % ono se odnosi prema se4i.
5jerke#or: 7u$ se odnosi% pojedina" je ono !o jes!e upravo z4o# !o#a kako se odnosi
prema se4i samom. 6ve re(i ?D &BGB se !i(u mo#u'nos!i i nu/nos!i da vlas!i!u
e#zis!en"ijalnu si!ua"iju pro!uma(imo% da sami se4e 4iramo. Ta au!oin!erpre!a"ija je ono
za$valjuju'i (emi G?& nije samo #oli fak!i"i!e!. 6d samo!uma(enja zavise sve najva/nije
s!vari u svom /ivo!u.
Hovek nije s!var% o4jeka!. *ro4lem dru#o# se javlja jer se mi me1uso4no nu/no
o4jek!iviziramo 0 pos!avljamo prema 4i'u koje koje je o!voreni$ mo#u'nos!i kao prema
s!vari% prema o4jek!u. *ro4lem dru#o# se !i(e neminovnos!i (dru#i krade moju slo4odu).
&!alno je prisu!an pro4lem u me1uljudskoj komunika"iji koji se !i(e nemo#u'nos!i
afirmisanja e#zis!en"ije dru#o# (oveka na na(in na koji on se4e samo# do/ivljava 0 kao
o!voreno 4i'e. 2i dru#o# (oveka nikad ne mo/emo sma!ra!i kao G?& ve' kao 4i'e za
dru#o# (G?7)% nikad kao su4jeka!% ve' uvek samo kao o4jeka!.
*ro4lem dru#o# se !i(e:
1. SAZNANJA DRUGOG 0 razlike perspek!ive prvo# li"a koju ja imam samo u odnosu
na se4e i !re'e# li"a #de mi dru#o# uvek vidimo kao ne!o spoljanje i ne do/ivljavamo
s!vari na na(in na koji i$ dru#i do/ivljavaju. ?a dru#o# se uvek javljamo kao o4jeka!% sve
!o o dru#ima mo/mo sazna!i je o dru#om o4jek!u% a ne o su4jek!u. D zar ne pos!oji
empa!ija% u/ivljavanje u sves! dru#o# (oveka- &ar!r je radikalno a!eis!i(an. Dko je 4o#
lju4av% mo#u' je susre! sa dru#ima ( samo onaj koji voli o!kriva !ajnu dru#e li(nos!i 0
Ger1ajev). Go# je !a ins!an"a koja uskla1uje dva 4i'a u jdenu "elinu. Dli kod &ar!ra ne
pos!oji ni!a izvan moje i sves!i dru#o#a. ?a!o se pro4lem dru#o#a javlja na ovako
radikalan na(in.
2. pro4lem nije samo u saznanju% ve' je pro4lem ONTOLOKOG KARAKTERA.
*ro4lem je /ivo!an% e#zis!en"ijalan. 3as dru#i ne mu(e samo za!o !o ne mo/emo do
kraja da i$ razumemo% ve' nas mu(e samim svojim pos!ojanjem jer nas dovode u
si!ua"iju da 4udemo svedeni na predme!e. 7ru#i (ini da ja pres!ajem da 4udem
#ospodar si!ua"ije P pro4lem u!i"aja dru#o# na mene samo# i de"en!riranje mo#
vlas!i!o# sve!a koji vri po#led dru#o#. ?a!o nai odnosi sa dru#ima podrazumevaju
konflik!% suko4e% jednu dijalek!iku o!u1enja. ;vek neko 4iva !re!iran kao s!avr% sreds!vo%
ins!rumen!. *ovremeno i ja dru#o# svodim na s!var% a povremeno ja 4ivam s!var.
6#rani(enje moje slo4ode P pro4lem dru#o# je u neminovnos!i uskra'enja slo4ode u
odnosu na dru#o#. Gi!i vi1en je is!ina vi1enja dru#o#a P nas zapravo mu(i !o !o kroz
odnose sa dru#ima mi sami pos!ajemo dru#i. za!o se G?& ne mo/e odvoji!i od G?7.
s$va!amo koliko smo mi s!rani dru#ome.
&!id je ne!o !o (ovek ne 4i imao kao iskus!vo da nema odnosa prema dru#ima. 2i se
uvek s!idimo se4e% ali pred dru#ima P po!re4an je po#led dru#i$ da 4ismo se pos!ideli.
2!
&e4e vidimo po#ledom dru#o#a P !o je u osnovi s!ida 0 na pad u s!varni sve!% nae
svo1enje na s!var% pad u predme!nos!% na nivo s!vari P #u4i!ak slo4ode (analo#ija sa
Gi4lijom P Ddam i Bva). Givamo !ransformisani u jednu od s!vari iz !o# sve!a. 7ru#i
de"en!rira na vlas!i!i sve!% dezor#anizuje #a. 2i pos!ajemo samo jedan elemena! !u1e#
sve!a. 3ikad ne mo/emo da po#ledamo u po#led dru#o# (oveka. 6d su4jek!a 4ivamo
pre!voreni u o4jeka!. Ti imamo jednu on!oloku dimenziju P odnos 4ivs!vovanja sa
4ivs!vovanjem.
? U'&5$. H/3/%$?
&$va!anje da je opre!me'enje nu/no o!u1enje. 3ae pre!varanje u predme! i o4jeka! je
#u4ljenje vlas!i!e slo4ode. 6vde vidimo paralelu sa He#elovom analizom odnosa izme1u
#ospodara i ro4a. 7a 4isamo 4ili prizna!i od dru#o# moramo 4i!i spremni da vlas!i!o 4i'e
s!avimo na ko"ku. Dfirma"ija nae# su4jek!ivi!e!a za$!eva !o da vlas!i!o 4i'e ne svodimo
na s!var.
? M-'&+ -=#-,$ <0/1$ ,10'& & #&G'$+&%) ?
Ta spremnos! na #u4i!ak (ini da smo ne!o vie od s!vari% (ini nas slo4odnim% (ini nas
su4jek!ima. &premni smo da prene4e#nemo vlas!i!i fak!i"i!e!. 5od He#ela je !o jedna
e!apa pounu!renja% dola/enja do saznanja se4e% do vlas!i!o# su4jk!ivi!e!a. &ar!r !ako1e
sma!ra da mi moramo da se po!rudimo u odnosu sa dru#ima. 2i nikad ne mo/emo
os!vari!i $armoni(ne odnose sa dru#ima% mi i$ uvek svodimo na predme!. &voju slo4odu
mo/emo po!vrdi!i samo !ako !o 'emo je dru#ome uskra!i!i. o4rnu!o P kada nas dru#i
opredme!e mi #u4imo svoju slo4odu. 3ikad ne mo/emo izmiri!i dve slo4ode.
? P-#-, ?
*onos je prija!no ose'anje za razliku od s!ida. Dli u nje#ovoj osnovi ima neke vrs!e
rezi#na"ije P svedeni smo na s!var% o4jeka! !j. izlo/eni smo po#ledu dru#o#% limi!irani. ;
osnovi zadovoljs!va so4omje !o da se moramo pre!$odno pomiri!i sa !im da jesmo samo
!o. +iksiramo samo jednu dimenziju vlas!i!o# 4i'a kojom se onda ponosimo. *o#led
dru#o# nas o#rani(ava% svodi na ne!o odre1eno% ne jednu dimenziju. 5lju(no za
pro4lem dru#o#a je po#led dru#o#a% !o je ono !o dezor#anizuje moj vlas!i!i sve! i izaziva
!u !ranforma"iju G?& u G?7. 2i u !ome spoznajemo !o da smo dru#i za dru#e. 6dnos sa
dru#ima je odnos 4ivs!vovanja sa 4ivs!vovanjem% a ne odnos saznanja sa saznanjem.
To zna(i da kod &ar!ra ne pos!oji razlika izme1u ono# !o je na povrini i ono# !o je na
du4ini.&ar!r zas!upa an!iesen"ijalis!i(ku pozi"iju P ne pos!oji ne!o <izvan= pojave P sve
je u samoj pojavi. &ar!r !u misao o nepos!ojanju neko# unu!ranje# jas!va izra/ava !ako
!o ka/e da ja jesam svoji (inovi. Ca ne pos!oji izvan moji$ (inova% ponaanja. 3e
pos!ojim prvo ja pre ove si!ua"ije% pa sam onda !ek s!i"ajem okolnos!i lju4omoran%
#nevan% ponosan... ne pos!oji prvo <ja=% pa onda neki dru#i% pa se !ak !ad name'e pi!anje
o saznanju !i$ dru#i$% ne#o je <ja= ve' za!e(eno sa !im dru#ima. ;vek sam upu'en na
dru#e% uvek /ivim sa dru#ima. 6no !o mene mu(i su konkre!ne si!ua"ije i odnosi koje
je imam sa dru#ima% a ne neka !eorijska pro4lema!ika koja je uvek sekundarna%
izvedena iz /ivo!ni$ si!ua"ija u koje smo 4a(eni. G?7 je nu/an uslov G?&% G?7 nije
ne!o dru#o% sekundarno% ve' je neodvojivo od G?&.
? O=#-, =)G/ & '/%$ ?
Telo je psi$i(ko% ne pos!oji neka dua izvan !ela. &i!ua"ija nemo#u'nos!i razdvajanja
spoljanje# i unu!ranje#% uvek se radi o /ivo!nom !o!ali!e!u. Telo je ono !o nas vezuje
za sve!. Tu imamo analo#iju sa odnosom izme1u or#ana i or#anizma: or#an je /iv or#an
samo u kon!eks!u /ive "eline P /ivo# !o!ali!e!a. 2imo !e "eline je mr!va s!var. Telo
nezavisno od due ne 4i 4ilo !o !o jes!e% a i !elo odvojeno od sve!a 4i pres!alo da 4ude
!aj /ivi !o!ali!e!. Telo% !elesnos! je ono !o nas (ini G?7. 2i izvorno jesmo G?7 4a za!o
!o smo !elesna 4i'a. 6vo na#laavanje neodvojivos!i due i !ela je usmereno na
na#laavanje zna(aja koje dru#os! ima za kons!i!uisanje sves!i o G?&% vlas!i!o#
2"
iden!i!e!a. 2i za$valjuju'i svojoj !esnos!i jesmo 4a(eni u sve!% jesmo predme!i za dru#e i
!ako i dolazimo do sves!i o G?&. Gez dijalek!ike odnosa sa dru#ima ne 4ismo uspos!avili
refle@ivni s!av prema se4i. 6snosi sa dru#ima su kons!i!u!ivni za vlas!i!o ja. &ar!r
na#laava !elesnos! kao ne!o neodvojivo od G?& i polemie sa 7ekar!ovom !vrdnjom
da je duu lake sazna!i od !ela P !elo je spoljanje samo iz perspek!ive o4jek!ivne
nauke. z perspek!ive prvo# li"a je ne!o !o mi e#zis!iramo% neme je !elo 4lisko kao i
vlas!i!a sves!.
:azlikujemo:
1) !elo kao +D5T8TBT 4i'a za se4e
2) !elo kao G?7 u smislu spoljanje per"ep"ije !ela i odnosa prema !elu kao ne(em
spoljanjem
Telo nas povezuje sa dru#im ljudima% ono preds!avlja na fak!i"i!e! P !elo kao G?& P
!elom smo 4a(eni u /ivo!ne si!ua"ije% imamo neke da!os!i. Dli na s kasnije u /ivo!u !elo
vezuje za dru#e ljude P naa komunika"ija sa dru#ima se naknadno o!elovljuje u odnosu
na !ok vlas!i!e sves!i.
? S/(,)$%#$ M/%.$ ?
; osnovi je svo1enje vlas!i!o# 4i'a na !elesnos!E pos!oji prelaz sa ponaanja
zasnovano# na svesnoj ak!ivnos!i na ponaanje zasnovano na /elji. To je !ransforma"ija
sa jedno# nivoa na dru#i i podrazumeva de#rada"iju sves!i. Judnja u prvi plan is!i(e !elo%
podrazumeva zavo1enje dru#o#. &e@ualni o4jeka! je o4jeka! fas"ina"ije P uklju(uje i
vlas!i!u unu!ranju !ransforma"iju P mi moramo same se4e zaves!i% se4e !ransformisa!i u
!elo% os!vari!i neku vrs!u unu!arnje dru#os!i P pos!a!i dru#i za dru#o# da 4ismo os!varili
se@ualni odnos. &misao seksualnos!i se ne mo/e izdvoji!i iz 4iolo#ije i fiziolo#ije. mamo
seksualne or#ane jer smo seksualna 4i'a. Dk"ena! je na on!olokom smislu seksualnos!i
koja podrazumeva ovu i#ru podru#oja(avanja P najpre se4e !ransformiemo u o4jeka!
za dru#o# da 4ismo mo#li uze!i !aj o4jeka! za se4e. &misao seksualnos!i nije u
pos!izanju zadovoljs!va ve' u jednoj i#ri dru#os!i% u svo1enju G?7 na o4jeka! i svo1enje
vlas!i!o# G?& na o4jeka!.
? L.)*$+ ?
Dko su dru#i pakao% onda se u lju4avi !aj pakao naj4olje razo!kriva. )ju4av je kod &ar!ra
osu1ena na neuspe$. )ju4av je zasnovana na pokuavanju nemo#u'e#% jer mi /elimo
da prisvajamo dru#e% ali ne kao o4jeka!% ve' kao slo4odu. 2i ne mo/emo us!ali!i odnos
sa dru#ima. *os!oje in!erak"ije u kojima 4ismo mi dru#e prisvojili kao slo4odu. 5od
dru#o# nas privla(i nje#ova slo4oda. &ar!r #ovori o sado0mazo$is!i(koj pozi"iji lju4avni$
odnosa P ili dru#e pos!(inimo se4i (sadis!i(ki) ili se4e po!(injavamo dru#ima
(mazo$is!i(ki) ili ovo o#ramo naizmeni(no. Dli is!ovramano se ne mo#u afirmisa!i o4e
slo4ode% afirmisanje moje slo4ode ide na !e!u voljeno# i'a i o4rnu!o. 6so4a koja voli
s!alno !ra/i da 4ude voljena% i !o je e#zis!en"ijalni ili on!oloki smisao lju4avi. 3ikad nam
nije dovoljno !o !o imamo voljeno 4i'e% ve' s!alno o(ekujemo da 4udemo voljeni od
voljeno# 4i'a% da 4udemo afirmisani kao su4jeka! i !u nas!aju pro4lemi u ljudskim
odnosima.
? M0M#.$ ?
:azlikuje je od prezira. 7ru#e mrzimo ne za!o !o su oni ne!o loe uradili% ve' je
naj(e'e u osnovi mr/nje po!vr1ivanje slo4ode dru#o#% neki plemeni! #es!%
po/r!vovanos! sa dru#e s!rane koja 4i od nsa za$!evala za$valnos!% ali 4i onda nae 4i'e
4ilo o4jeka!.
FUNDAMENTALNI PROJEKAT I EGZISTENCIJALNA ANALIZA
27
? P0-*%/1 =0)3-3 & ,%-*-=$ ?
7ru#i je pro4lem jer nam name'e dru#a(iji fundamen!alni projeka!% jer se u susre!u sa
dru#ima deava sudar razli(i!i$ sve!ova. 2i se !ransformiemo od su4jek!a u o4jeka!
!u1e# sve!a% pos!ajemo s!vari koje 4ivaju o#rani(ene od !rane !u1e e#zis!en"ijalne
si!ua"ije. &lo4oda mo/e 4i!i o#rani(ena samo slo4odom. 2i smo u pozi"iji 4a(enos!i u
slo4odu. ; odnosu na dru#e naa slo4oda 4iva o#rani(ena slo4odom P mi smo nu/no
slo4odni. ; odnosima sa dru#ima mi vrimo iz4or i u!oliko smo nu/no slo4odni% 4iramo
#a u dva smisla: kao o4jeka! i kao su4jeka!. 2o/emo da opreme'ujemo dru#e% da i$
i#noriemo i da ne dozvolimo da se na sve! raspri% ali is!o !ako mo/emo pri$va!i!i
po#led dru#o# i !ako pos!a!i o4jek!. Dko se4e 4iramo kao 4i'e sa dru#o# (G?7) onda
smo o4jeka!. 2i afirmiemo slo4odu dru#o# na jedan raikalniji na(in u odnosu na vlas!i!u
slo4odu. *os!ajemo o4jek!i u !u1em sve!u% pri$va!amo ulo#u koju nam on kao su4jeka!
name'e. 6no !o ovu dinamiku pospeuje i (ini je va/nom je naa po!re4a za dru#ima%
!o !o mi /elimo da os!varino vezu sa dru#ima. 2i ne mo/emo da os!varimo vezu sa
dru#ima koja 4i podrazumevala afirma"iju o4e slo4ode. &ar!r od4a"ije ideju sklada i
$armonije. &vaka empirijska veza podrazumeva domina"iju jedne slo4ode u odnosu na
dru#u. 64japnjenje za!o mi pris!ajemo na odnose sa dru#ima P mi neko# posedujemo
po "enu !o#a da on za nas #u4i onu dra/ dok je 4io slo4odan P odr/ivos! veze
podrazumeva neku vrs!u $armonije. deal je da 4udemo o4jek!ivni su4jek! ili su4jek!ivni
o4jek! P o!elovljena sves! P o4jeka! koji je pos!puno sves!an% koji je sam svoj uzrok. To
osmiljevanje je uvek u formi poni!avanja pa se ne mo/e os!avri!i kao iden!i!e!% pa je
re( samo o idealu. 3e mo/emo os!vari!i sklad ni sa so4om% ni sa dru#ima. To je izraz
on!oloke s!ruk!ure G?& i nemo#u'nos!i da se is!ovremeno 4ude i su4jeka! i o4jeka!.
F)#=$1/#'$%#& <0-./($' je ne!o !o preda!avlja ak! slo4ode P on jes!e slo4oda% ali je
uvek konkre!izovan u da!im si!ua"ijama. &ar!r #ovori o parado@u slo4ode koji se uvek
!i(e upu'enos!i slo4ode ne konkre!ne si!ua"ije. &lo4oda je mo#u'a samo u da!im
si!ua"ijama. 7a!os! je ono !o nas o#rani(ava% !o je okvir u kom se javlja slo4oda% neka
4es!elesna slo4oda nije mo#u'a. To je jedna s!rana paradoksa slo4ode. &a dru#e s!rane
si!ua"ija je mo#u'a samo na osnovu nae slo4ode. *os!oji neki za(arani kru# izme1u
si!ua"ije i slo4ode. 3ejasno je mo/da oo dru#o: !o kako slo4oda odre1uje si!ua"iju P
smisao% or#anizovanos! elemena!a u si!ua"iji je s!var nae# iz4ora% fundamen!alno#
projek!a. &i!ua"ija ima smisao samo u odnosu na "iljeve% na projek!e koje pos!avljamo.
3e pos!oje neljudske si!ua"ije same po se4i da su da!e i nu/no okarak!erisane
odsus!vom vrednos!i i da imaju ne#a!ivno vrednosno odre1enje. 3ijedna o4jek!ivna
si!ua"ija ( ra!% 4oles!% $endikep) ne presu1uje o !ome da si!ua"ija 4ude okarak!erisana
kao loa. &misao se kons!i!uie od s!rane G?& P (oveka. 3eko mo/e 4i!i (as!an i u
nejnepovoljnijim okolnos!ima. &ami moralni su4jek!i prosu1uju o zna(enju% smislu
si!ua"ije u kojoj se nalazimo. ;!i"aj koji G?& ima na si!ua"iju se !i(e zna(enja koje je
zasnovano na sves!i. &misao proizlazi iz 8)CD koji se4i pos!avljamo.
? R-K/#./ ?
ako ne 4iramo kada i #de 'emo se rodi!i% mi odre1ujemo smisao nae# ro1enja. &misao
nae# nas!anka zavisi samo od nas sami$. &ama (injeni"a da se neko rodio nema
smisao sama po se4i P i kraljevi i ro4ovi mo#u 4i!i podjednako sre'ni ili nezadovoljni
!ime !o su se rodili. Hinjeni"e do4ijaju smisao !ak kad i$ mi pro!uma(imo. &ve !o
vidimo ima smisao u odnosu na "ilj koji se4i pos!avljamo. Tako mi 4iramo i vlas!i!u
nesposo4nos!. Dko imamo u vidu !o da od samo# (oveka koji je neuspean zavisi !o !o
on /eli i od nje#ovi$ am4i"ija% vidimo da on se4e dovodi u si!ua"iju da 4ude neuspean P
4ira da se 4avi ne(im !o nije za nje#a.
*rojeka! je ono preko (e#a se o!kriva sve! na osnovu ko# svi delovi sve!a poprimaju
zna(enja u smislu ins!rumen!alno# kompleksa% "eline sredsrava za os!varenje nai$
28
"iljeva. 3e!o nam se pojavljuje kao prepreka ili kao pomo' samo u odnosu na nae
"iljeve. :azo!krivanje sadanjos!i u kon!eks!u 4udu'nos!i P 4ilo koji kvali!e! se o!kriva na
osnovu projek!a% iz4ora P mi 4iramo vrednos!i% si!ua"ije u kojima smo zavisni od vlas!i!o#
$!enja. mamo !u paradoksalnu me1uzavisnos! iz4ora i si!ua"ija u kojima se za!i(emo.
&i!ua"ije su okviri unu!ar koji$ mi vrimo iz4or. *os!oji okvir iz4ora koji name'e sama
si!ua"ija. ;vek imamo razli(i!a zna(nja% pa je sves! uvek u ak!ivnoj pozi"iji P ona je !a
koja odre1uje si!ua"iju% a nije sam si!ua"ija !a koja odre1uje sves!.
? P-+/4$#-,' 5&%.$N 0$4%-3$ & 1-'&+$ ?
&misao slo4ode i zna(aj projek!a &ar!r o4jenjava u kon!eks!u povezanos!i razlo#a%
mo!iva i po4uda. ma!i mo!iv zna(i ima!i razlo# za ne!o. *o4uda preds!avlja afek!ivnu
naklonjenos! ka ne(emu. 2o!iv nije is!o !o i razlo#% ve' je 4li/i !erminu po4uda P
afek!ivnos! za ne!o ili pro!iv ne(e#a. &ar!r na#laava prima! "ilja% projek!a. 2i se prvo
opredeljujemo za ne!o% dakle% 4iramo. +undamen!alni projeka! je fundamen!akni iz4or.
z4or koji smo ve' na(inili je fundamen!alan jer je u(injen pre razmiljanja i !ek na
osnovu !o# projek!a razmiljamo o razlozima% o smislu. :azlozi su ne!o sekundarno.
3ai mo!ivi% afek!iranos! za ne!o% !o sve proizlazi iz pre!$odno# "ilja ili projek!a. :azlo#e
naknadno se4i pri4avljamo. 2i /elimo ne!o !o smo ve' iskusili. Jelje podrazumevaju
neku repe!i!ivnos! ne(e# !o smo iskusili.. neki (in pre!$odi /elji i zain!eresovanos!i za
ne!o. *o &ar!ru i mo!ivi i razlozi proizlaze iz funamen!alno# projek!a. 6su1eni smo na
slo4odu i !o je njena paradoksalnos!. Teko je #ovori!i o slo4odi kao nu/nos!i P <mi
nemamo slo4odu% mi jesmo slo4oda=. 2i nismo ve' definisani% pa smo slo4odni i 4iramo
ovo ili ono. To da mi jesmo slo4odni% a ne da je imamo zna(i da nae 4i'e jes!e uvek
jedna od mo#u'nos!i koja se realizuje. +undamen!alni iz4or jes!e ne!o !o je
predra"ionalno. 3e pos!oje privile#ovani o4li"i nae slo4ode P mi smo slo4odni u svim
svojim aspek!ima P ne samo u voljnim% namernim (inovima% ve' i u sferi s!ras!i% ins!ink!a
P mi 4iramo svoje s!ras!i kao i namere. .oljno ponaanje nije privile#ovano.
Bmo"ionalno ponaanje je uvek s!var nae# opredeljivanja. 2i 4iramo vlas!i!i s!ra$ P
smisao s!ra$a je u nas!ojanju da se oslo4odimo ono#a !o nas zas!rauje. Tre4a
razlikova!i fundamen!alni projeka! (iz4or) od o4i(no$ projeka!a.
O*&2#& &4*-0& su vezani za konkre!ne o4jek!e nai$ $!enja.
*os!oji jedan zajedni(ki smisao svi$ !i$ $!enja% /elja% a !o je F)#=$1/#'$%#& <0-./($'.
To je neki li(ni s!il% sve ono (emu odre1ena li(nos! !e/i. +undamen!alni projeka! je ne!o
!o se ne mo/e iza4ra!i ne osnovu razlo#a% ve' je !o ne!o !o nae 4i'e samim
pos!ojanjem 4ira. 2no#i projek!i su zasnovani na razlozima% neke odluke (s!udije% 4rak)
su zasnovane na razlozima. Dli mno#i nai iz4ori su posledi"a emo"ije ili afek!a%
simpa!ije ili an!ipa!ije i !a vrs!a $!enja je ne!o sekundarno. Dli pos!oji ne!o !o nije s!var
ni emo"ija% ni razlo#% ne!o izvornije%a !o je nae 4i'e i izvor koji vrimo !ime !o jesmo P
slo4oda koja mi jesmo% koju /ivimo P li(ni s!il koji se manifes!uje u svim pojedina(nim
/eljama. ?a razumevanje li(nos!i je va/no razo!krivanje !o# fundamen!alno# projek!a koji
je u sr/i !e li(nos!i.
SARTR I FROJD
3>
B#zis!en"ijalna psi$oanaliza je me!oda saznanja fundamen!alno# projek!a koja !re4a da
nam omo#u'i da proniknemo u !aj li(ni s!il koje se manifes!uje kroz sve pojedina(ne
/elje. 3aziv e#zis!en"ijalna psi$oanaliza ukazuje na sli(nos! ali i razliku sa +rojdovom
psi$oanalizom. 3je#ov odnos prema +rojdu je am4ivalen!an. 6snovnu ideju je preuzeo
od +rojdove psi$oanalize ali se u de!aljima razilaze. Ta osnovna ideja je da se dru#im
(ovekom !re4amo 4avi!i kao !o!ali!e!om% !j. da svaki de!alj% pojedinos! ne(ije#
do/ivljavanja dovodi u vezu sa "elinom li(nos!i. &ar!r je sma!rao da je +rojd imao !u ideju
!o!ali!e!a P li4ido iz ko# !re4a o4janjavi!i sve vidove ponaanja.
(Ddler: volja za mo' kao fundamen!alni projeka!)
*o!vr1ivanje vlas!i!e mo'i P kompleks inferiornos!i kod +rojda je Bdipov kompleks. ?a
&ar!ra su sve ovo samo jedni od mo#u'i$ fundamen!alni$ projeka!a% !u &ar!r vidi
o#rani(enos! empirijske psi$oanalize. &ar!r #ovori o jednoj po!re4i za 4ivs!vovanjem% !j.
za ne(im !o je po!re4a G?& da se4e iz#ra1uje% da !e/i nekom ispunjenju. &im4olika
rupe P smisao nae !e/nje ka ispunjenju nije samo seksualna (!e/nnja /ensko# 4i'a)%
ve' je smisao mno#o du4lji. Jenski polni or#an je me!afora o!vora koji pos!oje u svim
ljudskim 4i'ima. 6no du4lje zna(enje se ne mo/e redukova!i samo na seksualno
zna(enje% ve' pos!oji i neka vrs!a #ladi% ne za seksualnim o4jek!om% ve' za 4i'em.
+undamen!alni projeka! je projeka! vlas!i!o# na(ina pos!ojanja% mi smo svi #ladni 4i'a%
jer smo 4i'a nedos!a!ka% ni!enja. 2i u svim domenima !e/imo sin!ezi% punini. &misao
e#zis!en"ijalne psi$oanalize je da se posza4avi naim $!enjima i ponaanjem. &ar!r se
sla/e sa +rojdom da je 4ilo koji do/ivljaj simp!om koji ima du4lje zna(enje% !o je
sim4ilo(ka reprezen!a"ija nae# nas!ojanja da os!varimo G*&. &vi mi !e/imo da se
os!varimo% da do/ivimo ispunjenje. *os!upak individua"ije &ar!r preuzima od +rojda.
3aj4i!nija je is!orija slu(aja% li(nos!i i iz !o# konkre!no# !o!ali!e!a mo/emo o4janjava!i
neke aspek!e ponaanja. 2oramo prepozna!i li(nos! koja se krije izme1u /elja%
pos!upaka. &!vari imaju li(no zna(enje% va/na je !a su4jek!ivna 4oja% kvali!e!% ono !o
sim4oli(ki zna(i.
&!endalova !eorija lju4avi P za nas je voljeno 4i'e sim4ol sve!a% providnos! sve!a% za nas
!o 4i'e sim4olie sve.
*si$oanaliza !re4a da o!krije !o sm4oli(ko zna(enje. 2i kroz voljeno 4i'e prisvajamo
sve!. 2i smo se u po!punos!i inves!irali u nekoj si!ua"iji% !ako da nama ona preds!avlja
sve. &ar!r #ovori o mo#u'nos!i psi$oanalize s!vari P one imaju svoju o4ojenos! u odnosu
na konkre!ne su4jek!e ( posedovanje 4ilo ko# predne!a% vezivanje za neke s!vari).
R$4%&(/ ) -=#-,) #$ (%$,&2#) <,&C-$#$%&4)
&ra!r +rojdu zamera jedan model !uma(enja ljudsko# ponaanja koji podrazumeva
kauzalno s$va!anje ljudsko# ponaanja. *rolos! odre1uje nau sadanjos!. ?a &ar!ra je
4i!na ka!e#orija 4udu'nos!i. ;!i"aj sredine je prena#laen% pa &ar!r po!en"ira !o da
sredina mo/e da u!i'e na nas samo preko zna(enja P ovde se na#laava zna(aj sves!i
!o# su4jek!ivno# fak!ora. 3e pos!oje neke poslednje psi$oloke da!os!i% ne!o !o 4i 4ilo
(vrs!a (injeni"a% jer su da!os!i koje pos!oje pro!uma(ene i or#anizovane od s!rane
samo# su4jek!a. 3aa slo4oda je o!alno i 4eskona(no neo#rani(ena% ali !o ne zna(i da
ne pos!oje nikakve spoljanje #rani"e. 6na je slo4odna jer mi ne mo/emo susres!i !e
#rani"e% mi smo slo4odni po !ome kako se odnosimo. &ar!r kod +rojda od4a"uje ideju
nesvesno# i pravi jedno pomeranje pojma P psi$i(ko je u "elos!i svesno% ali nije is!o
sves! i saznanje. &u!ina psi$oanalize nije da se nesvesno !ransformie u svesno% ve'
da se saznanje proiri. 3e!o nije sazna!o u svom opse#u% re( je o !ome da se produ4i
saznanje o iz4orima koje smo na(inili. z4ori se i dalje odvijaju% pa i sam fundamen!alni
projeka!. ;vek mo/emo napravi!i nov fundamen!alni projeka!. 8ilj je u oslo4a1anju !e
oz4iljnos!i P mo#u'i su novi fundamen!alni projek!i P s!vari nisu defini!ivne. 8ilj
e#zis!en"ijelne psi$oanalize je da se 4avi !im promenama na su4jek!u.
KJERKEGOR
31
TRI STADIJUMA EGZISTENCIJE
1. ESTETSKI STADIJUM
&adr/aj ovo# prvo# s!adijuma s kojim po(inje /ivo!no iskus!vo je !ra/enje zadovoljs!va
koja se !i(u es!e!sko# u/i!ka u najdu4ljem smislu.
Bks!ezis I (ulnos! 0 ovaj s!adijum je s!edijum (ulnos!i% (ulno# zadovoljs!va% $edonis!i(ki
s!adijumE za nje#a svi imamo prirodnu predispozi"iju (!ra/enje zadovoljs!va i iz4e#avanje
4ola)
.eza sa ume!no'u 0 su!ina ume!ni(ko# dela je sklad forme i sadr/aja 0 !ako je i u
(ulnom iskus!vu
Bro!sko iskus!vo 0 izra/ava se kroz pokre! 0 !o je muzika me!afora% ne mo/e se izrazi!i
preko diskurzivno# pojmovno# jezika koji na posredovan na(in izra/ava ono
neposredno. 3ajadekva!nija forma izraza ero!sko# iskus!va je muzika 0 najaps!rak!nija
ume!nos! 0 podrazumeva suk"esiju% smenu !renu!aka.
Cezik podrazumeva posredovanje% refle@iju% on je neprimeren ero!skom iskus!vu%
izra/avanju ero!sko0(ulno# sadr/aja.
*r. 7on Juan% 3eron% +aus!
D-# O)$#
6n je preds!avnik neposredno# s!adijuma. Cedino muzika kao najaps!rak!nija ume!nos!
mo/e izrazi!i !o neposredno iskus!vo (2o"ar!ov <7on Juan=).
+orma 0 muzika
&adr/aj 0 aps!rak!na (ulnos! 0 odvojena od "elina kojoj pripada% aps!ra$ovanje od
psi$i(ko# sklopa par!nera
7on Juanova lju4av je neverna i iskrena 0 s!alno menjanje o4jeka!a0 (ulna #enijelnos!
Hri'ans!vo uvodi ras"ep (ulno# i du$ovno# 0 uvodi (ulnos! kao samoprin"up%
samosvr$ovi!os! 0 ne#a!ivno% demonsko zna(enje (ulnos!i.
9r"i 0 (ulno iskus!vo je inkomporirano u individualnos!% ono nije zase4na sfera
Bros Q *si$e IR 9r"i
Hri'ans!vo IR (ulnos! je ne#a!ivna ener#ija u (oveku
6no uvodi ideju zavo1enja 0 navo1enja na po#rani pu!
7on Juan nama plan zavo1enja% on je i s>m zaveden (ulnom ener#ijom
+aus! 0 on je !aj koji du$ovno zavodi 0 o4ezli(avanje o4jeka!a 0 nezadovoljs!vo
4o/anskim pore!kom 0 navo1enje na po4unu
Bs!e!ski s!adijum 0 ro4ovanje !renu!ku% nepos!ojanos!% le4ilnos! 0 nevladanje so4om 0
u/ivanje nam s!alno izmi(e.
2. ETIKI STADIJUM
32
mamo po!re4u za o4jedinjavanjem ener#ije u prav"u 1 /elje 0 za ko$ezijom li(nos!i% koja
!ada u(i da "eni neke vrednos!i.
Bs!e!ski s!adijum 0 indiferen!nos! i o!vorenos! svi$ mo#u'nos!i% nerazlikovanje do4ra i
zla% ne odlu(iva!i se% /ele!i da sve mo#u'nos!i 4udu o!vorene% 4i!i indiferen!an prema
njima.
B!i(ki s!adijum 0 vrenje iz4ora% opredeljivanje za jednu od mo#u'nos!i% polariza"ija
vrednos!i na do4ro i loeE vie nismo nevini
B0$( +,. ,%-*-=#$ %.)*$+
Grak je odluka% vezivanje za jednu oso4u. *rednos!: lju4avno u/ivanje u 4raku
premauje do/ivljaje iz 7on Juanovi$ prolazni$ veza. Bro!ska komponen!a je !emelj
4raka. )ju4av se u(vr'uje u 4raku. &ups!an"ijalno za 4rak je Bros% lju4av pre!$odi
4raku% a nije posledi"a 4raka. 64ez4e1uje se !rajnos! i pos!ojanos! iskus!va. ; 4raku se
lju4av s!alno razvija% dok su 7on Juanova iskus!va prolazna. B!i(ka i reli#iozna
komponen!a 0 komple@nos!: u 4raku se uskla1uje ve'i 4roj supro!nos!i ((ulnos! i
du$ovnos!) 0 razvoj li(nos!i 0 do/ivljaj ve(nos!i i nepromenljivos!i 0 4rak afirmie po!re4u
za ve(nim 0 vie se do4ija !im usredsre1ivanjem ne#o !o se #u4i. .a/niji je (in iz4ora
od predme!a iz4ora 0 4i!an je u(inak na li(nos!% a ne sam o4jeka! iz4ora. Hinjenje neko#
radikalno# iz4ora afirmie dos!ojans!vo 0 li(nos! se !ad menje zauvek. ?relos! 4ra(no#
odnosa je prelaz sa es!e!sko# na e!i(ki s!adijum 0 osves!i!i ispraznos! jurenja za
u/ivanjem.
B!i(ki s!adijum: afirmisanje u zajedni"i 0 so"ijalna afirma"ija 0 sposo4nos! samokon!role 0
univerzaliza"ija 0 podvr#avanje univerzalnim kri!erijumima koji va/e za sve 0 uzorne
li(nos!i koje afirmiu pravila ponaanja za dru#e.
Bs!e!ski s!adijum odlikuje ;J.D3CB
B!i(ki s!adijum odlikuje G6:GD (afirma"ija ljudske ra"ionalnos!i)
:eli#iozni s!adijum odlikuje &T:D7D3CB (spremnos! na /r!vu)
3. RELIGIOZNI STADIJUM
6slo4a1anje od o#rani(enja razuma koji je po prirodi a!eis!a. ?na(ajna je 4i4lijska pri(a
o Dvramu i saku 0 njeno me!afori(ko zna(enje jes!e /r!vovanje razuma 0 spremnos! da
svoj razum /r!vujemo ne(em viem 0 apsolu!nom 4i'u% Go#u.
Dvram pri$va!a Go/ju zapoves! da /r!vuje svo# sina saka. Dvram i &ara su (udom
4o/jim do4ili saka sa 100 #od. s!aros!i 0 i !o de!e je !re4alo ope! 4i!i /r!vovano 4o/jom
voljom. Dvram se nije dvoumio% 4io je spreman da #a /r!vuje% i upravo !om spremnos'u
na /r!vu #a je spasao% spremnos'u da pos!upi supro!no od ono# !o /elimo.
ra"ionalizam vere 0 /r!vovanje razuma je s!var vere 0 razum je prepreka oslo4a1anju
vlas!i!o# ja i dosezanju ve(nos!i. Tek kad se prevazi1e raum% onda smo u pozi"iji
apsolu!no# odnoenja prema apsolu!u. Dko /elimo da prevazi1emo sumnju% moramo
prevazi'i razum.
?a !o nam je po!re4na !eleoloka suspenzija e!i(ko# 0 afirmisanje pojedin"a u odnosu
na univerzalne norme% prevazila/enje o4i(ajni$ normi. &uspenzija razuma 0 ono# !o
nam je zajedni(ko sa dru#ima ("ommon sense 0 zajedni(ko (ulo). ;kazuje se na jednu
vrs!u pore!ka vie# !elosa u odnosu na /ivo! u zajedni"i (e!i(ki s!adijum). 8ilj je
po!vr1ivanje ve(ne va/nos!i vlas!i!o# ja 0 spasenje i o(uvanje vlas!i!o# iden!i!e!a. 2oje
vlas!i!o ja !re4a da 4ude o(uvano i zauvek osi#urano% ali ne ve(no u 4iolokom smislu%
ve' kao spasenje li(nos!i% li(no# iden!i!e!a. 6!uda suspenzija e!i(ko#% jer na e!i(kom
s!adijumu smo svi is!i% svi podle/emo is!im prin"ipima% pa o!ud po!re4a za viom fazom.
&uspenzija svi$ kauzali!e!a radi afirma"ije vlas!i!o# ja.
33
*arado@ je u slede'em: za afirma"iju li(nos!i je po!re4no s!radanje% #u4ljenje
samokon!role i suo(avanje sa parado@ima. To nas pri4li/ava Go#u% a "ilj je apsolu!ni
odnos sa apsolu!nim 0 unu!ranji odnos sa Go#om% privile#ovana komunika"ija% #de
nema posrednika. Tu smo sami pred so4om% a u se4i imamo Go#a. To pos!ajanje
sops!vom je mo#u'e samo uz jedan veliki nemir u kom ener#iju do4ijamo sa s!rane.
Gi!no je iskus!vo rezi#na"ije i s!radanja.
?a 5jerke#ora je najvii s!adijum e#zis!en"ije upravo ovaj s!adijum vere 0 reli#iozni
s!adijum. ?a!o pos!oje 2 reli#iozna s!adijuma:
R/%&3&-4#-,' A
3i/i s!adijum% kre!anje 4eskona(nos!i 0 sas!oji se od !o# kre!anja rezi#na"ije 0 odri"anje i
odus!ajanje od sve#a kona(no#. 5re!anje Du!o"enzura 0 !o daje mno#o ve'e
dos!ojans!vo od "enzure nad dru#ima 0 najve'a vlas! je ona koju imamo nad samim
so4om.
5re!anje 4eskona(nos!i 0 rezi#na"ija u odnosu na sva kona(na do4ra i vrednos!i.
&!i(emo sves! o svojoj vlas!i!oj va/nos!i% uzdi/emo se u odnosu na 4ilo koju kona(nu
s!var% pravazilazimo zna(aj o4jeka!a na koje smo upu'eni. z !e mo#u'nos!i da ka/em
ne /ivo!u% !j. 4ilo kom zadovoljs!vu proizilazi dos!ojans!vo i samopo!ovanje li(nos!i.
R/%&3&-4#-,' B
.ia faza% kons!i!uisanje vi!eza vere 0 kre!anje kona(nos!i 0 od 4eskona(nos!i ka
kona(nos!i 0 ponovno zado4ijanje ono#a (e#a smo se odrekli. Hovek mora odus!a!i od
svoje #ordos!i% !a!ine i po!re4e da 4ude #ospodar si!ua"ije% da ose!i sna#u apsurda%
kako 4i kroz !o odri"anje zado4io !o (e#a se odrekao. *revelika zaokupljenos! "iljem
dovodi do !o#a da nam !o !o /elimo izmi(e. 7o "ilja se lake dolazi uz neku vrs!u
opu!enos!i i spremnos!i na #u4i!ak 0 krajnji "ilj !u nije sre'a% ona je ne!o uz#redno !o
pra!i "iljeve. 5ona(ne vrednos!i zado4ijamo ako smo spremni da i$ se odreknemo% da i$
/r!vujemo. .i!ez vere uspos!avlja apsolu!ni odnos sa apsolu!nim% i zna da je za Go#a sve
mo#u'e% za!o je on spreman na /r!vu.
Dvram je polo/io ispi! vere. 2i nememo nikakve univerzalne kri!erijume% ne mo/emo
nikad 4i!i si#urni da li se radi o ludilu ili du4okoj veri. mamo !u (is!o!u sr"a i spremnos!
da se pri$va!i apsurdno. ?a pravo# vi!eza vere su 4i!na dela% posledi"e. Dvram nije u4io
svo# sina% on je samo 4io na ispi!u% verovao je da se ne'e ras!a!i od saka. B!i(ki
#ledano% Dvram 4i se mo#ao okarak!erisa!i kao u4i"a u pokuaju% ali !o upravo #ovori o
viim kri!erijumima u odnosu na e!i(ke. ?a!o je va/na !eleoloka suspenzija e!i(ko#.
&!ra$ i dr$!anje 0 pi!anje da li pos!oji apsolu!na du/nos! prema Go#uE osvr! na 5an!a% po
kome ne pos!oji apsolu!na du/nos! prema 4o#u jer je ona sadr/ana u svim os!alim
du/nos!ima% ispunjevaju'i nji$% mi po!ujemo 4o#a. 5jerke#or ne misli !ako% za nje#a
pos!oji apsolu!na du/nos! prema Go#u% koja se mo/e kosi!i sa nekim dru#im du/nos!ima
koje imamo. Dli mi mo/emo (ini!i ne!o jer !o od nas !ra/i Go#% i upravo (injeni"a
pos!ojanja apsolu!ne du/nos!i prema Go#u jes!e uslov (ovekove slo4ode. &lo4oda
pojedin"a po(iva na apsolu!nom odnosu prema apsolu!nom. Du!en!i(an pojedina" ne
podle/e nikakvim pravilima ni!i univerzalnim zakonima% ve' je izuze!ak u odnosu na
zajedni"u. ; !oj izuze!nos!i le/i nje#ova apsolu!nos! i slo4oda. 8ena (uslov) !e slo4ode je
veza i podre1enos! Go#u. &lo4oda nije pos!i#nu'e nae# $!enja% ve' Go/ji dar ili Go/ja
milos!% mo/emo je ima!i samo ako nam je poklonjena% po(iva na vioj sili. To je ono !o
(oveka izuzima iz sfere prirodni$ i dru!veni$ zakona. *odre1enos! svoje volje%
osus!ajanje od au!onomije volje% pos!ojanje 4o/anske volje.
34
ronija 0 4o/ansko ludilo 0 dvosmislenos! i kon!radik!ornos! 0 afirma"ija kroz ne#a"iju 0
o4esmiljevanje pokuaja da se do1e do pozi!ivni$ saznanja 0 odus!ajanje od kona(no#
od#ovora i s!ava. ; iskus!vu vere se uvek sre'emo sa pro!ivre(nos!ima.
&okra!ova ironija 0 svako !re4a sam da do1e do od#ovora 0 razreenje pu!em vles!i!o#
/ivo!a. ronija nas razreeva uverenos!i da je parao@ !eorijski razreiv 0 e#zis!en"ijalno
reenje 0 svojim na(inom /ivo!a i prak!i(nim ak!ia% a ne razmiljanjem vi!ez vere na ovom
sve!u pos!i/e spasenje.
:azlika predme!a znanja i predme!a vere:
*redme! znanja je neko u(enje.
*radme! vere je e#zis!en"ija% na(in /ivo!a.
s!ina je ono !o nas iz#ra1uje% a /ivo! po(iva na veri% na 4azi(nom poverenju u /ivo!%
ljude i sve!% a manje je va/an !eorijski s!av.
:eli#iozni s!adijum podrezumeva skok i odus!ajanje od ra"ionalno# funk"ionisanja%
apsurdne si!ua"ije !re4a emo!ivno prevazi'i% a ne ra"ionalno. :eli#iozni (ovek se
parado@alno ponaa 0 niko sa s!rane #a ne razume. Dli !o iskus!vo apsurda se mo/e
pokaza!i naj4olje u sferi lju4avno# /ivo!a 0 !u do izra/aja dolaze kon!radik!ornos!i.
3a ovom s!adijumu su va/na s!alna iskuavanja 0 (ovek je s!alno na proveri% da 4i se
po!vrdila sna#a vere. Hovek se uvek nada i veruje da se ono naj#ore ne'e desi!i% ali je i
spreman da se do#odi ono !o mora. 2alodunos!% pak% (es!o ima o4lik ra"ionalnos!i 0
ne!o au!oma!ski eliminiemo kao nemo#u'e.
.a/na je ka!e#orija *67.9D 0 s!alno pomeranje vlas!i!i$ #rani"a. 5lju(no je ono !o
pojedina" razreava sam sa so4om i sa 4o#om. *ojedina(no je iznad op!e#% najva/nije
je !o li(no iskus!vo.
R$4%&($ &41/K) +&'/4$ +/0/ & '0$3&2#-3 C/0-.$
Tra#i(ni $eroj: rezi#niran je jer pojedina(no podre1uje op!e. *rimer je pri(a o
D#amemnonu i +i#eniji 0 on je /r!vovao svoju 'erku z4o# dr/avno# in!eresa% dakle iz
e!i(ki$ razlo#a 0 z4o# o4aveza prema #ra1anima svoje dr/ave koje su 4ile iznad
o4aveze prema svojoj 'erku. ;/i in!eres% li(ni% pojedina(ni% se podre1uje irem% op!em.
.i!ez vere: 4iva rezi#niran op!im da 4i afirmisao ono pojedina(no. skus!vo vere je
iskus!vo nade% pozi!ivne ener#ije% a ne !u#e% pa!nje i odri"anja. .i!ez vere je sre(niji od
!ra#i(no# $eroja.
O2$.$#./
6(ajanje je du4lji pro"es od sumnje% jer za$va!a "elu li(nos!. 3a reli#ioznom s!adijumu
pos!oji jedna parado@alna si!ua"ija 0 spasenje je mo#u'e samo za$valjuju'i #re$u.
*o#rena odluka je 4olja od neodlu(nos!i. 6(ajanje se odre1uje kao #re$% ali ono je !aj
pokre!a(ki du$ 4u1enja i sazrevanja li(nos!i. *reko iskus!va #re$a se osve'uje zlo i
!ako se (ovek oslo4a1a #ordos!i i samolju4lja. :azi#na"ija i o(ajanje omo#u'uju i
pre!$ode veri. 6(ajanje je lekovi!o i spasonosno jer se preko nje#a spremamo u skok
vere. *reko o(ajanja s!i/emo do samosves!i.
-+/(
3e mo/e se lo#i(ki definisa!i% preko pojma roda i spe"ifi(ne razlike. Hovek je izuze!ak%
ono pojedina(no iznad ono# op!e#. 6n je sin!eza ono# smr!no# i 4esmr!no#% kona(no#
i 4eskona(no#% nu/nos!i i slo4ode. Ta sin!eza je du$ u (oveku% ili vlas!i!o je 0 odos koji
se odnosi prema se4i samomE (ovek nije ni !elo ni dua% ve' ono izme1u. 6n je sin!eza
men!alno# i fizi(ko#% a ne nji$ov iden!i!e!. 6n je spoj razli(i!i$ kvali!e!a i nji$ovu sin!ezu
omo#u'uje Go#. ?a!o je odnos prema se4i nu/no i odnos prema Go#u. ,!o je vie
preds!ave o Go#u% !o je vie vlas!i!o# ja. )i(no ja je s!o#a rezul!a! 4o/anske in!ervan"ije.
Go# je uvek li(ni Go# % koji in!ervenie u li(nom /ivo!u. 6(ajanje je nezadovoljs!vo
3
vlas!i!im ja. Hovek je uvek u krizi. 5riza ili 4oles! je prirodno% su!insko s!anje (oveka.
6ne su nu/ne za 4u1enje sves!i% za suo(avanje sa o(ajanjem. 6vde ominira !eza o
nu/noj slo4odi (oveka i o !ome da je 4olje da se suo(avamo sa krizama% da
produ4ljujemo vlas!i!u pa!nju i muku% i !ako oja(avamo% ne#o da /ivimo na po#raan
na(in u smislu privida sre'a. 6dsus!vo e#zi!en"ijalne krize je po#u4nije za (oveka.
3esuo(avanje sa krizama i pro4lemima je znak da smo na po#renom pu!i 0 da smo
neau!en!i(ni. ?a!o je 4olje ima!i !o iskus!vo pa!nje i 4ola.
O2$.$#./ & ,)1#.$
&umnja je o(ajanje misli.
6(ajanje je sumnja (i!ave li(nos!i. 6no podrazumev"a e#zis!en"ijalne po!rese% ono je
jedan pro"es% jedno sa#orevanje 4ez kraja. &poso4ni smo za 4eskona(nu pa!nju i !ako
se suo(avamo sa ne(im nepropadljivim i vidimo da je vlas!i!o ja ve(no.
O2$.$#./ */,(-#$2#-,'&
Cavlja se na es!e!skom s!adijumu. Tu nam nedos!aje kona(nos!. Bs!e!a se poi#rava sa
mo#u'nos!ima% dominira fan!azija% i suo(avamo se sa nekom vrs!om ispraznos!i
4eskona(nos!i. 6(ajavamo jer je sve previe neodre1eno i izos!aje konkre!iza"ija i
os!varenje. mamo s!alnu am4ivalen"iju izme1u kona(nos!i i 4eskona(nos!i.
O2$.$#./ (-#$2#-,'&
Cavlja se na e!i(kom s!adijumu% i !u nam nedos!aje 4eskona(nos!. 3a e!i(kom s!adijumu
po!vr1ujemo samo jednu mo#u'nos!% aliavamo se dru#i$. To je o(ajanje realis!i(nos!i%
isuvie smo okupirani pra#ma!i(nim s!varima i nedos!aje nam slo4oda.
O2$.$#./ ,%-*-=/
To je o(ajanje z4o# nedos!s!ka (odsus!va) !e/ine ili du4lje# smisla vlas!i!o# pos!ojanja%
nedos!a!ka ne(e# sups!an"ijalno#. Ta lako'a u/ivanja jedno# es!e!e dovodi do
ispraznos!i i (ini #a sklonim o(ajanju z4o# nedos!a!ka ne(e# veliko# u /ivo!u. 6no je
sli(no o(ajanju 4eskona(nos!i.
mamo osnovnu podelu na 3 vrs!e o(ajanja:
1. P-+0G#- -2$.$#./
*a!i se z4o# spoljanji$ s!vari a ne z4o# vlas!i!o# ja. *redme! o(ajanja je nedovoljno
reflek!ovan% zama#ljen je pravi smisao o(ajanja% a !o je vlas!i!o ja. 2i nismo svesni da
o(ajavamo z4o# se4e sami$% ne#o smo fi@irani na 1 s!var% na 1 o4jeka!. 3e pos!oji
sves! o vlas!i!om ja.
2. O2$.$#./ ,%$*- ,'&
3e /elimo da 4udemo ono !o jesmo% nespramni smo na vlas!i!u sud4inu% na kon!inui!e!
vlas!i!o# ja. 6(ajavamo jer 4ismo $!eli da 4udemo neko dru#i. 6vde je uklju(ena sves! o
vlas!i!om ja.
To je neki o!por koji mo/emo ima!i u odnosu na 4o/ju promisao. 3e /elimo is!raja!i na
pu!u sops!vene li(nos!i koja nam je 4o#om da!a. Cavlja se o!por i volja za promenom 0
od4a"ivanje vlas!i!o# li(no# iden!i!e!a 0 da skinemo okove individua"ije. To !o jesmo je
nae pravo nazna(enje. 3ae vlas!i!o ja je ne!o !o sami 4iramo% Go# ne name'e
(oveku ni!a pro!iv nje#ove volje. 2i smo u ovom o(ajanju maloduni% jer smo isprva
se4e iza4rali% a !o je u skladu sa Go/jom voljom 0 !o je fundamen!alni iz4or od ko# mi
kasnije /elimo da odus!anemo.
&u!ina #re$a je da se ne /eli dovoljno du4oko i iskreno 0 krenemo jednim pu!em pa se
pokole4amo 0 !o je o(ajanje sla4os!i (pokole4ljivos!% sla4os!).
3!
3. O2$.$#./ <0(-,$
6(ajavamo jer /elimo da 4udemo odre1eno vlas!i!o ja% ono koje nismo% a koje smo
umislili da !re4a da pos!anemo. ovde je posredi neka /elja za zamenom. &misao o4a
ova vida o(ajanja je u /elji da se ne 4ude ono !o jesmo. 6(ajanje prkosa se mo/e
sves!i na o(ajanje sla4os!i. &miaso je u 4e/anju od se4e samo#. Dli u !om 4e/anju%mi
produ4ljujemo sves! o se4i% pos!ajemo svesni apsolu!no# vlas!i!o# ja. Jelimo 4i!i
<epizodno ja=% jedno od li"a koje manifes!ujemo% i !o nadre1ujemo #lavnom iz4oru koji
smo ve' na(inili. *rkosimo vlas!i!om iz4oru. Teko je zna!i !a $o'emo% pa (es!o la/no
ne!o $o'emp. Dli kroz !o iskus!vo o(ajanja 4olje upoznajemo samo# se4e. *os!oji !a
neskrivenos! u odnosu li(nos!i i Go#a.
P-.$1 ,$*%$4#&
6(ajanje kao #re$ kod 5jerke#ora podrazumeva i odre1enje o(ajanja kao sa4lazni.
&u!ina sa4lazni je u nekoj vrs!i zavis!i ili nesre'nom divljenju.
; odnosu (oveka i (oveka imamo zavis!% i supro!no !ome je divljenje.
; odnosu (oveka i Go#a imamo sa4lazan% a supro!no !ome je o4o/avanje.
K 7ivljenje odnosno o4o/avanje je !ip odnosa u kom pos!oji podre1enos! nekom ko nas
(ini nese4i(nim i sre'nim% jer smo iskreni i du4oki u svom $!enju. ;/ivamo u
samopredavanju. 6dnos vernika prema Go#u je odnos po!puno# za4orava na se4e i
po!puna predanos!.
K &a4lazan !j. zavis! je nesre'no samopo!vr1ivanje. 2i pokuavamo se4e da po!vrdimo%
ali je !o pra'eno frus!ra"ijom% uklju(en je momena! fas"ina"ije i srd/4e% ozloja1enos!i.
Hovek se mo/e sa4la/njava!i u odnosu na Go#a 0 sa4la/njivo je !o !o je Go# uzeo
ljudsko o4li(je% !o se apsolu!no 4i'e o!elovilo. 6nda je sa4lazan odsus!vo vere 0
pokuaj dis!an"iranja u odnosu na na!o !o nam je parado@alno. To je i sklonos! da
4udemo s!ro#i u osudi dru#i$% miljenika sre'a% i da 4udemo lju!i na Go#a jer neko
neopravdano lako prolazi kroz /ivo!.
5vali!a!ivna razlika izma1u Go#a i (oveka 0 #renos! (oveka i 4ez#ranos! 4o#o(oveka.
&amo je Go#u svojs!veno opra!anje #re$a% i za!o je on superioran. Go# (oveku os!avlja
slo4odu iz4ora% ukazuje nam na pravi pu!% ali ne mo/e na nas presudno da u!i(e da li
'emo iza4ra!i sa4lazan ili 'emo pri$va!i!i nje#ove re(i. &upro!nos! #re$u je vera. Tu je u
pi!anju jedna dru#a(ija vrs!a iz4ora u odnosu na e!i(ke 0 4ira se sr"em a ne #lavom 0 !o
je nadra"ionalni iz4or. .ara je parado@alna jer je neu!emeljena% neosnovana% ona ja
s!var predanos!i 0 verujemo a da nemamo razlo#e za !o. 6na je is!rajnos! i poslunos! u
odnosu na samo# se4e. Go# je lju4av 0 5jerke#orova pri(a o Go#u je po!puno
in!eriorizovana. B#zis!en"ija i li(nos! su ono neponovljivo% jedins!veno. Hovek je ono !o
u(ini od se4e. *ojedina" je e#zis!en"ijalni reali!e! koji podrazumeva os!varenje ono#a
!o je najdu4lje u nama. )i(nos! podrazumeva apsolu!nu vrednos!% dos!ojans!vo% jedan
novi kvali!e! u odnosu na 4ioloke en!i!e!e. )i(nos! je "ilj a ne sreds!vo. 7os!ojans!vo
li(nos!i po(iva na uspos!avljanju odnosa prema Go#u 0 apsolu!ni odnos prema
apsolunom. To se pos!i/e !ek skokom vere. )i(nos! je prin"ip koji podrazumeva ne!o
nadprirodno% ona prevazilazi ljudsku vrs!u% suspenduje sve prirodne i e!i(ke% dru!vene
zakone. !o samo za!o !o pos!oji Go#. *os!oji jedno 4i'e koje (oveka (ini povla'enim %
za!o (ovek ima !u "r!u na!prirodno#. deja li(nos!i je za!o neodvojiva od Go#a 0 ona
podrazumeva odnos prema se4i koji je ujedno i idnos prema onom ko je uspos!avio !aj
odnos 0 prema Go#u.
SADROAJD
3"
GB)B&5B &D *:B7D.D3CD
*rof. dr 2ilanko 9ovedari"a% +ilozofski fakul!e! u Geo#radu
200SA200F #od.
EDMUND HUSERL
+enomenolo#ija i pro4lem saznanja
7vozna(nos! pojma fenomen
*rirodni s!av
+ilozofski s!av
&ups!an"ijaliza"ija e#a
+aze fenomenoloko# pos!upka
1. :eduk"ija
2. dea"ija
3. 5ons!i!u"ija
deja in!en"ionalnos!i
HAJDEGER
+undamen!alna on!olo#ija i e#zis!en"ijalna anali!ika !u4ivs!vovanja
Dnali!ika !u4ivs!vovanja
Hermeneu!i(ki kru#
B#zis!en"ijski i e#zis!en"ijalni nivo
Du!en!i(na i neau!en!i(na e#zis!en"ija
Dnali!ika !u4ivs!vovanja vs. 3auke o (oveku
:azlika izme1u ka!e#orijala i e#zis!en"ijala
*riru(nos! i sve!ovnos! sve!a
D) 4ivs!vo u sve!u
G) 4ri#a
1. Gi'e
2. ;04ivs!vovanje
3. &ve!
6dnos prema smr!i
1. B#zis!en"ijali!e! (<ispred se4e=)
2. +ak!i"i!e! (<ve' 4i!i u nekom sve!u=)
3. ?apalos! (<4ivs!vovanje kod unu!arsve!ski$ 4i'a=)
8) vremeni!os! (!emporalnos!)
Du!en!i(nos! !u4ivs!vovanja
OAN POL SARTR
&D:T:6. 2&D63 :D?.6C
;T8DC
+D?B
1. +B362B36)6,5 *B:67
2. B9?&TB38CD)&TH5 *B:67
3. 2D:5&&TH5 *B:67
NGOB 3,TD.)6N
0 3i!avilo 0
0 3i!avilo i slo4oda P
0 )oa vera 0
GOB ?D &BGB (G?&) GOB *6 &BG (G*&)
Gi'e za se4e
0 *i!anje 0
0 &opsvo 0
0 +ak!i"i!e! G?& 0
0 7inamika izme1u fak!i"i!e!a i ne#a!ivi!e!a P
0 Bks!e!i(nos! A .remenske eks!azeA .remeni!os! 0
*:6G)B2 7:;969
0 ;!i"aj He#ela0
0 2o!iv odnosa prema smr!i i ni!avilu 0
0 *onos 0
0 6dnos due i !ela 0
37
0 &eksualna /elja 0
0 )ju4av 0
0 2r/nja 0
+;37D2B3TD)3 *:6CB5DT B9?&TB38CD)3D D3D)?D
0 *ro4lem dru#o# i slo4oda 0
0 :o1enje 0
0 *ovezanos! "ilja% razlo#a i mo!iva 0
:azlike u odnosu na klasi(nu psi$oanalizu
&ar!r i +rojd
KJERKEGOR
Tri s!adijuma e#zis!en"ije
1. Bs!e!ski s!adijum
2. B!i(ki s!adijum
3. :eli#iozni s!adijum
:azlika izme1u vi!eza vere i !ra#i(no# $eroja
6(ajanje
*ojam sa4lazni
38

You might also like