P R E P O R O D O V

Journal
ISSN 1334-5052 MJESEČNIK KDBH “PREPOROD” – ZAGREB BROJ 162 TRAVANJ 2014.
DŽEMALUDIN LATIĆ
KDBH “PREPOROD”
NAGRADA GRADA ZAGREBA ZA KNJIŽEVNOST 2014.
Aferim, predsjedniče Ervine!
PARLAMENTARNI IZBORI U BiH 2014.
Mobilizirati birače u RS-u
RASPODJELA FINANCIJSKIH SREDSTAVA MANJINAMA
Recesijska vremena
INTERVJU – DŽEMALUDIN LATIĆ
Mi smo “pretpolitički narod”
MIHAJLO PETROVIĆ – BOSANSKI HEROJ SA VLAŠIĆA
Major Mihajlo, bosanski gazija
EUROPA DOBRODOŠLICE ILI NEPOVJERENJA
Europska kretanja
IMPRESUM
ISSN 1334-5052
PREPORODOV JOURNAL
mjesečnik KDBH “Preporod”
IZDAVAČ:
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske
“PREPOROD”
ZA IZDAVAČA: Ervin JAHIĆ
GLAVNI UREDNIK: Ismet ISAKOVIĆ
REDAKCIJA:
Emina BUŽINKIĆ
Edis FELIĆ
Sena KULENOVIĆ
Mirza MEŠIĆ
Edina SMAJLAGIĆ
Ajka TIRO SREBRENIKOVIĆ
SURADNICI:
Helena ANUŠIĆ (Rijeka)
Elvir BEĆIROVIĆ (Njemačka)
Filip Mursel BEGOVIĆ (Sarajevo)
Bedrudin BRLJAVAC (Sarajevo)
Asim ČABARAVDIĆ (Pula)
Mensur DURAKOVIĆ (Split)
Avdo HUSEINOVIĆ (Sarajevo)
Senadin LAVIĆ (Sarajevo)
Helena MARKOVIĆ (Sisak)
Faris NANIĆ (Zagreb)
DIZAJN: Midhat MULABDIĆ
FOTO: Ognjen KARABEGOVIĆ
PRIJELOM: Dario MOLNAR
TISAK: top grafka, Velika Gorica
ADRESA:
Preporodov Journal
Ulica grada Vukovara 235, 10000 Zagreb
TELEFON/FAKS: +385 (0)1 48 33 635
E-MAIL:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovic@sk.t-com.hr
WEB: www.kdbhpreporod.hr
ŽIRO-RAČUN:
ZABA 2360000-1101441490
DEVIZNI RAČUN:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185
CIJENA: 15 kuna
PRETPLATA:
RH 100 HRK godišnje
BiH 30 KM godišnje
Svijet 20 E godišnje
Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,
nisu nužno i stavovi redakcije
Tiskano uz fnancijsku potporu iz
Državnog proračuna Republike Hrvatske
putem Savjeta za nacionalne manjine
Republike Hrvatske
NA NASLOVNOJ STRANICI:
Džemaludin Latć, profesor na Fakultetu
islamskih nauka u Sarajevu
P R E P O R O D O V
Journal
SADRŽAJ
UVODNIK
Aferim, predsjedniče Ervine! ......................................................... 3
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
O nama i ashabima, r.a. ................................................................. 4
Mladi – nada, ponos i garancija ..................................................... 6
Islam i Francuska ............................................................................ 7
Posvećenik pisanja ......................................................................... 9
Priča sretnog kraja ....................................................................... 11
Mobilizirat birače u RS-u ............................................................. 12
HRVATSKA
Smjene, afere i dodatni porezi ..................................................... 16
Recesijska vremena ...................................................................... 19
Ljepota dobrih djela ..................................................................... 22
INTERVJU – DŽEMALUDIN LATIĆ
Mi smo “pretpolitčki narod” ....................................................... 23
BOSANSKI BAROMETAR
Zakon je protuustavan ................................................................. 29
IZ SVIJETA
Zanimljiva vremena ...................................................................... 32
KULTURA
Alhamijado stvaralaštvo na prostoru Bosne ................................ 36
Pod Tuzlom se zeleni meraja ........................................................ 38
Inspiratvna ljepota detalja .......................................................... 39
Pozitvna sajamska atmosfera ...................................................... 40
Izdavački poduhvat ...................................................................... 41
Najkreatvniji turski flmovi .......................................................... 42
Kolijevka civilizacije ...................................................................... 43
Stoljetna stradanja i genocid ....................................................... 44
PRIČE IZ BOSNE
Major Mihajlo, bosanski gazija .................................................... 46
DIJALOG CIVILIZACIJA
Europska kretanja ........................................................................ 48
ŽIVJETI ISLAM
Progoni i mučenja prvih muslimana (I) ........................................ 50
UVODNIK
3 TRAVANJ 2014.
U vrlo rijetkim se slučajevima u uvodnicima “Preporodovog Jour-
nala” bavimo lijepim temama, s ponekom pozitvnom iskrom, nečime
s čime možemo bit ponosni zbog dobrobit za Bošnjake i ideju boš-
njaštva. Pomalo sumornu bošnjačku (a i širu) zbilju prvih dana svibnja
2014. razvedrila je vijest iz Gradske uprave Zagreba, točnije iz Odbora
Gradske skupštne za javna priznanja, u kojoj je obznanjeno da je Ervin
Jahić, predsjednik KDBH “Preporod”, dobitnik Nagrade grada Zagreba
za književnost 2014. godine.
Književna nagrada glavnog grada Hrvatske praktčno predstavlja vr-
hunac verifciranja autorovog doprinosa u populariziranju pisane riječi na
ovim prostorima. To je kruna književnikovog rada, najveće priznanje koje
može dobit od društvene zajednice kojoj pripada. Ervin Jahić – pjesnik,
književni kritčar, urednik i antologičar, predsjednik kulturne insttucije
bošnjačkog naroda u Hrvatskoj, glavni urednik časopisa “Poezija”, uporni
i neumorni promotor pjesničke riječi – imao je s čime zaokupirat i zaintri-
girat predlagatelje ovoga prestžnog i iznimnog priznanja. A među njima
su bila čak trojica akademika – Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić i Niki-
ca Petrak – što Jahićevoj nagradi daje posebnu vrijednost.
Grad Zagreb odao je Jahiću priznanje na njegovom radu na među-
narodnoj afrmaciji hrvatskog pjesništva i kulture. U obrazloženju je na-
vedeno kako se nagrada dodjeljuje za prošireno, dopunjeno i izmijenje-
no izdanje antologije hrvatske poezije “When the World Was Ten Years
Old (Croatan Poetry 1989.-2013.)” (“najreprezentatvnije i dosad naj-
serioznije predstavljanje hrvatske poezije, iznimno modernog dizajna”),
te knjige kritka i eseja “Ispod jezika, tekst i kontekst pjesništva”, koja
obuhvaća studije, eseje i kritke o novijem hrvatskom pjesništvu (knjiga
koja “autora legitmira kao kritčara velike znatželje i interesa pa i u
polju novije bošnjačke poezije koju je jednako tako suvereno antologi-
zirao”). Obje knjige su objavljene u Zagrebu u prošloj, 2013. godini.
Antologija hrvatske poezije “When the World Was Ten Years Old
(Croatan Poetry 1989.-2013.)”, objavljena na engleskom jeziku u časo-
pisnom obliku, započinje Vesnom Parun (1922.-2010.) i njenim sone-
tom “Da nema tvojih očiju” koji je posvećen Adnanu Damaščaninu, a
završava izborom poezije Marka Pogačara (rođen 1984.). A između njih
su, da nabrojimo samo neke od 60-ak zastupljenih autora – Petar Gu-
delj, Danijel Dragojević, Arsen Dedić, Boris Maruna, Slavko Jendričko,
Tatjana Gromača, Ana Brnardić... Knjiga je ponajviše Jahićevom izbor-
ničkom/selektorskom zaslugom pronašla put i do ljubitelja poezije na
divovskom kineskom kulturnom tržištu. Naime, u dogovoru s Kineskim
društvom pisaca antologija se upravo prevodi na kineski jezik što je pr-
vo takvo predstavljanje hrvatskoga pjesništva na Dalekom istoku.
S druge strane, kao što se može iščitat iz teksta vezanog uz knjigu
kritka i eseja “Ispod jezika, tekst i kontekst pjesništva”, Ervin Jahić je ma-
estralno antologizirao i noviju bošnjačku poeziju. Naime, “Zašto tone Ve-
necija – antologija bošnjačkog pjesništva od 1990. do naših dana” na Sa-
rajevskom sajmu knjige 2013. nagrađena je nagradom u prestžnoj kate-
goriji nakladniče branše – Najbolji izdavački poduhvat godine. Radi se o
prvom i zasad jedinom pregledu novije bošnjačke poezije uopće, ne samo
u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, a u njemu Jahić čitateljima nudi
uvid u “duh i misao” novijega bošnjačkoga pjesništva. Vjerojatno nit jed-
na knjiga bošnjačkog autora u Hrvatskoj nije dobila toliko komplimenata,
od novinara do strogih književnih kritčara. Barem ne zadnjih (mnogo!)
godina… Nimalo uobičajenu stručnu verifkaciju “Zašto tone Venecija”
dobila je sredinom veljače 2013., kada su u hrvatskom književnom časo-
pisu “Književna republika” objavljena čak tri teksta o Jahićevoj antologiji
bošnjačkog pjesništva. To je bila superteška iznimka, a ne pravilo na hr-
vatskoj književnoj sceni jer malo kada, gotovo nikada, jedna knjiga unutar
časopisnog formata dobije takvu valorizaciju.
Međutm, priča o značaju predsjednika Kulturnog društva Bošnjaka
Hrvatske “Preporod” u hrvatskoj kulturi ovdje ne završava. Bez imalo pre-
tjerivanja možemo reći da je Ervin Jahić jedan od stožernih ljudi hrvatske
poezije u zadnjih 10-ak godina. Tu tvrdnju najbolje je potkrijepit rečeni-
com koja je 2011. godine napisana u “Slobodnoj Dalmaciji”: “Pjesnik i
urednik Ervin Jahić, uprošćeno i dalmatnski rečeno, drži tri kantuna hr-
vatske poezije.” I taj Jahićev doprinos evidentran je u obrazloženju za
dodjelu Nagrade grada Zagreba za književnost 2014. godine. “Zasigurno
je danas jedan od najagilnijih promicatelja hrvatskoga pjesništva (pokre-
tač i glavni urednik časopisa ‘Poezija’, pokretač i urednik dviju pjesničkih
biblioteka ‘Poezije ‘Hrvatskog društva pisaca i V.B.Z.-ove biblioteke ‘Pje-
sništvo’ te direktor bijenalnoga zagrebačkog festvala ‘Sth u regiji’) i je-
dan od najistaknutjih hrvatskih pjesnika, kritčara i urednika srednje ge-
neracije. Pripada nevelikoj i imponirajućoj skupini kritčara koji su svoje
prosudbe o hrvatskome pjesništvu s kompetencijom i pokrićem ovjerava-
li višekratno i s adekvatnom potporom stručne i šire kulturne javnost”,
stoji u pismenom obrazloženju Odbora Gradske skupštne za javna pri-
znanja.
Zašto smo sve ovo pobrojali (vjerojatno ponešto i nenamjerno is-
pustli)? Iz prostog razloga što neki, zbog svojih neispunjenih ambicija
i želja, istču kako je nagradu dobio “jedan antologičar, kojega prepo-
ručuje njegova vjerska zajednica”, pritom se obračunavajući sa zagre-
bačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Iz gore navedenog po-
sve je vidljivo da se ne radi o “jednom antologičaru”, već o laureatu
koji je mnogo više od toga. S druge strane, o nekakvoj “preporuci nje-
gove vjerske zajednice” nema nikakvog govora. Nažalost (i na sreću)!
Možda nekome bode u oči što je nagradu dobio musliman – uz to i
Bošnjak? Ili, možda, nekome smeta što je među sedmero predlagate-
lja bio i Mirsad Srebreniković, predsjednik SDA Hrvatske i zastupnik u
Gradskoj skupštni grada Zagreba? Poznavajući složene bošnjačko-
muslimanske odnose sa sigurnošću možemo tvrdit kako o nekakvoj
“preporuci” od strane čelnika Islamske zajednice u Hrvatskoj nema
nit trunke istne.
Za sve postoji vrijeme – za nagrade, život i smrt. To vrijedi i za one
koji se u ovome trenutku osjećaju uskraćeni. Allah Uzvišeni daje, Allah
Uzvišeni uzima… Ervin Jahić je vijest o nagradi saznao nekoliko dana
nakon preseljenja njegovog oca, rahmetli profesora Osmana Jahića na
Ahiret, na Bolji svijet. Kao i sve dosadašnje životne uzbrdice i nizbrdice
– i ove je primio k srcu s vjerničkim uzdanjem u Allahovu odredbu i mi-
lost. Kako sam kaže – “to je naprosto univerzalna ljudska priča, povijest
našeg postojanja i rastajanja, priča o ljudskim počecima i krajevima”.
S punim uvjerenjem u ispravnost izgovorenog istčemo da se radi
o vrsnom i moralnom bošnjačko-muslimanskom intelektualcu mlađe
generacije čije ime, izgovorene riječi i pjesme imaju znatnu ljudsku i
umjetničku težinu. Bošnjaci u Hrvatskoj zasigurno u njemu mogu pre-
poznat istnsku ljudsku vrijednost koja će, ako Bog da, bit kamen te-
meljac budućih kvalitetnijih unutarbošnjačkih odnosa i predstavljanja
prema široj društvenoj javnost – u Hrvatskoj i BiH. KDBH “Preporod”
je ponosan na Jahićevu nagradu i zahvalan predlagačima što su prepo-
znali značaja njegovog kulturnog angažmana. Hvala gradu Zagrebu – i
gradonačelniku Milanu Bandiću! Aferim, predsjedniče Ervine! q
Ismet ISAKOVIĆ
UVODNA RIJEČ
Aferim, predsjedniče Ervine!
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
4 PREPORODOV JOURNAL 162
U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine “Dr.
Sulejman Mašović”, u četvrtak 3. travnja 2014., sarajevski alimi
prof. dr. Džemaludin Latć i mr. Mustafa Prljača održali su predava-
nje pod nazivom “U potrazi za muslimanima koji će sličit na asha-
be, r.a.”, pri čemu su predstavili knjigu “Korist od dobrih djela”
autora Muhammeda Zekerijje Kandehlevija. Tribinu je organizirao
Medžis Islamske zajednice u Zagrebu.
Muhammed Zekerijja Kandehlevi (Kandehla, Indija, 1898./1315.
h.g. – Medina, Saudijska Arabija, 1982./1402. h.g.), jedan je od naj-
većih hadiskih učenjaka (šejhu’l-Hadis) u 20. stoljeću. Potječe iz
ugledne ulemanske porodice iz pokrajine Kandehla, država Utar
Pradeš (El-Hind, Indija), a vodi porijeklo od hazret Ebu Bekra, r.a.
Šejh Zekerijja je iza sebe ostavio mnogo svojih studenata koji su
svoja znanja prenosili diljem svijeta služeći islamu u El-Hindu, Paki-
stanu, Bangladešu, Engleskoj, Kanadi, Americi, Južnoj Africi, Zambi-
ji, Zimbabveu... Napisao je oko 100 djela iz raznih islamskih nauka:
tefsira, akaida, usul-i fkha, fkha, historije, tesavvufa, arapske gra-
matke, logike. Neka od njih su pisana za specijaliste u određenoj
oblast, ali većinu njih je ovaj alim napisao svojim jasnim stlom za
opću publiku. Iz oblast Hadisa je objavio 44 knjige, od kojih su naj-
poznatje: “Evdžezu’l-mesālik ila Muvetā’ imam-i Malik” (sažet
komentar slavnog hadiskog djela imam-i Malika), “Lāmi’u’d-dirāri
‘ala Džāmi’il-Buhari” (jedinstvena zbirka pribilješki i opservacija na
Buharijev “Sahih”, koje su njega dali njegov otac i šejh Rašid Ahmed
Gangohi), “El-Ebvāb ve’t-terādžim li’l-Buhari” (komentar naslova
poglavlja Buharijeve zbirke), “Džuz’ Hadždžet’l-vedā’ ve ‘umret’n-
Nebijji” (sažet komentar na hadž Allahovoga poslanika, s.a.v.s.),
“Khasāilu’n-nebevi Šerh Šemā’ili’t-Tirmizi” (komenatr na urdu jezi-
ku čuvenog imami Tirmizijevog djela koje govori o karakteristka-
ma, praksama i vrlinama Resulullaha, s.a.v.s.), itd.
Pošto je svrha i metodologija Džemātu’t-Teblīga da promovi-
ra i podstče na dobro, a udaljava se od zla i bori se protv njega,
onda njegovi članovi, u prvoj fazi služenja islamu, najprije rade na
vjerskom obrazovanju, učenju i čitanju osnovnih knjiga o islamu,
a potom na propagiranju fedā’ila (vrlina koje treba da krase sva-
kog muslimana). Jednina ove riječi je fadīlet (od glagola feddale),
i u arapskome jeziku ona nosi ideju istaknutost, prednost, zna-
nja, učenost, vrline, dostojanstva, izvrsnost, čast... Zbog toga je
u klasičnoj islamskoj literaturi nastalo mnogo djela koja se bave
ovom temom i koja u svome naslovu nose imenicu fedā’il. U bo-
sanskome jeziku stoljećima je u optcaju bila imenica fadīlet (u
jednini) i fadīlet (u množini), a baštnici ovoga jezika – dok je
islam prožimao sve aspekte njihovih života – razumijevali su je
kao sevap, dobro na onom svijetu, te kao korist na budućem svi-
jetu – pošto se ona stalno vezivala za vjerske propise i uopće za
dobročinstvo.
Ulema Džemātu’t-Teblīga svojim idžthadom se usaglasila da
svaki član Ummeta treba da radi na tome da u svome životu otjelo-
tvori osnovnih “Šest točaka”, svojstava, vrlina ili fadīleta kako bi, na
taj način, sebi olakšao put za ostvarenje cjelokupnog islama u svo-
me životu. Ti šest fadīleta su: čvrst i nepokolebljiv īmān, ustrajno
klanjanje pet dnevnih namaza i nafla, postzanje znanja o islamu
(‘ilm) i stalno obavljanje zikrullaha, iskren nijjet (ikhlās) u svakom
PREDAVANJE O VAŽNOSTI SLIJEĐENJA SUNNETA POSLANIKA MUHAMMEDA, A.S.
O nama i ashabima, r.a.
djelu, poštvanje svakog brata muslimana i sestre muslimanke, te
pozivanje ljudi Allahu, dž.š. (da’va i teblīg).
Knjiga “Korist od dobrih djela” (“Fedā’ilu’l-e’amāl”) sastavljena
je od šest risālā (traktata) koje se bave fedā’ilom, koje je mevlana
Muhammed Zekerijja Handehlevi pisao u raznim periodima svoga
života, a sedmu risālu – inspiratvni i jedinstveni esej pod naslo-
vom: “Degeneracija Muslimana i jedini lijek protv nje” napisao je
mevlana Ihtšam el-Hasan Kandehlevi. Mevlana Zekerijjahov
“Fedā’ilu’l-e’amāl” obuhvaća: Hikjaje o ashabima, Korist od
Kur’ana, Korist od namaza, Korist od zikrullaha, Korist od teblīga i
Korist od ramazana.
Sunnet – slijeđenje Kur’ana u svakom djeliću
svoga pojedinačnog ili društvenog života
Prof. dr. Džemaludin Latć, redovni profesor na Fakultetu islam-
skih nauka u Sarajevu, uvodno je naglasio da je knjiga “Korist od
dobrih djela” desetljećima bestseller muslimanskog čovječanstva
koje živi na prostoru od Australije do zapadne obale Amerike, od
Švedske do Južnoafričke Republike. Dosad je prevedena na 11
svjetskih jezika, a njezin vakif, nakon što je ušao u Džematu’t-
teblīg, poželio je da se nađe u svakom džematu koji govori ili razu-
mije bosanski jezik.
Prof. Latć je istaknuo da je muslimanima Balkana i svim europ-
skim muslimanima prijeko potreban ispravan pristup Hadisu, kao i
cjelokupnom Sunnetu poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Pritom je
ova knjiga jedna vrsta intelektualnog obračuna s tzv. musliman-
skim modernizmom, koji u proteklih više od jednog stoljeća nije
postgao nikakve rezultate. Naime, što se više govori o reformi,
Mr. sc. Mustafa Prljača i prof. dr. sc. Džemaludin Latć
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
5 TRAVANJ 2014.
muslimani sve više zapadaju u tzv, degeneraciju ili iskvarenost, od-
nosno odlazak sa Pravoga Puta. Sve više se asimiliraju u zapad-
noeuropsku kulturu i civilizaciju, sve više gube svoj islamski ident-
tet... “Takav modernistčki pristup islamu jedan od glavnih krivaca
degeneracije Bošnjaka i Albanaca kao i ostalih muslimanskih etnič-
kih zajednica koje žive na Balkanu. A što naučavaju muslimanski
modernist? Oni žele neislamskim sredstvima poboljšat žalosno
stanje muslimanskih naroda, potlačenih, osiromašenih i poniženih
naroda koji su davno izgubili svoju moć, slavu i dostojanstvo. Naši
modernist islam tumače isključivo racionalno, ugledaju se na Za-
pad, diviniziraju ga, boluju od ‘mita o progresu’, a ono što je najo-
pasnije jeste da u ovoj ili onoj mjeri, nekad gotovo u potpunost,
zanemaruju Sunnet, oslanjaju se isključivo na Kur’an i njega tuma-
če isključivo tzv. racionalnom metodom. Tako da je Sunnet, zapra-
vo, naša nepoznanica. A nestanak Sunneta iz našeg privatnog i
društvenog života vodi nepoznavanju Kur’ana i postepenom išče-
zavanju islama ne samo iz naših pojedinačnih života, nego i iz naših
muslimanskih naroda”, rekao je Latć.
Naglasio je da je Allah, dž.š., iz Svoje milost prema ljudskom
rodu poslao islam –zauvijek živu i aktualnu vjeru čije vrijednost
otkriva i potvrđuje svako vrijeme i svaka muslimanska generacija.
Islam nije mrtva religija: islam je vjerovanje i zakonodavstvo, vje-
ra koja naučava da se uspjeh u vječitom životu postže samo do-
brim djelima na ovom svijetu, a najbolju eksplikaciju i oživotvore-
nje toga puta pokazao je poslanik Muhammed, s.a.v.s., svojim
ukupnim Sunnetom. Latć je podsjeto da nijedan narod na Zemlji
nema sunneta nijednog Božjeg poslanika: kršćani nemaju saču-
van sunnet Isaa, a.s., nit bilo kojeg drugog poslanika ili vjerovje-
snika; židovi nemaju sačuvan sunnet Musaa, Davuda ili Uzejra,
a.s., nit bilo kojeg drugog poslanika ili vjerovjesnika. Prvenstveno
zbog toga oni ne mogu sačuvat svoje mlade naraštaje od tzv. so-
cijalnog zla. Naglasio je kako vrijeđanje poslanika Muhammeda,
s.a.v.s., u zapadnim zemljama ima glavni cilj da kod muslimanskih
mladih naraštaja razore predstavu o njemu kao insan-i kamilu ili
savršenom Božjem čovjeku, modelu njihove identfkacije. “Me-
đutm, takav sotonski plan nije uperen samo protv musliman-
skih, nego i protv kršćanskih mladih naraštaja. Zato što su musli-
mani danas jedini čuvari i baštnici ukupnog vjerovjesničkog du-
hovnog pologa; uprošćeno, danas jedino muslimani čuvaju ne
samo Muhammeda, nego i Isaa, i Musaa, i Jusufa, i Nuha, i Ibrahi-
ma..., i Isaovu čednu majku Merjemu koju je Kur’an nazvao ‘najo-
dabranijom ženom čovječanstva’. A bez toga pologa – nitko ne
može odgojit mladog čovjeka; nitko ne može doći do istne i mo-
ralnog života tko ne bude slijedio poslanike i vjerovjesnike, tj. nji-
hov životni put”, rekao je Latć.
Kada se čitaju hadiske zbirke i životopis poslanika Muhamme-
da, s.a.v.s., vidljivo je da ne postoji nijedna životna situacija koju
svojom praksom ili izrekama nije ‘pokrio’ njegov Sunnet. Slijedit tu
idealnu praksu, navike ili ‘običaje’ – što izvorno znači sunnet – zna-
či slijedit Kur’an u svakom djeliću svoga pojedinačnog ili društve-
nog života, slijedit živu vjeru islama, postći uspjeh na ovom svijetu
i spasit se džehennemske vatre. Profesor Latć je istaknuo da je za
Muhammeda Zekerijjaha Kanedhlevija i neke druge muhaddise,
Sunnet još širi pojam: to je i praksa ashaba, r.a. – uspješne genera-
cije koja je trijumfalno izvršila naloge Kur’ana i Sunneta, tako da se
s njezinim podvigom ne može uspoređivat nijedan drugi podvig
nijedne druge generacije.
“A ta je generacija bila takva zato što ju je odgojio poslanik
Muhammed, s.a.v.s., el-murebbī el-’e’azam – ‘najveći odgajatelj’.
Knjiga ‘Fedā’ilu’l-e’amāl’ traži muslimane koji će sličit na ashabe
i koji će ponovit njihov podvig. Kandehlevi jasno kaže: ‘Ako je
generacija ashaba – a među 120.000 njih, 3.000 ih je učestvovalo
u aktvnom prenošenju kur’ansko-sunnetskih učenja – uspjela da
za 100 godina, koliko su otprilike živjeli nakon Poslanikovog,
s.a.v.s., preseljenja, čitavom ondašnjem čovječanstvu prenese
Kur’an i Sunnet u njihovim izvornim oblicima i sadržajima, može li
se danas naći 3.000, ili 30.000, ili 300.000 takvih muslimana koji
će, u našem dobu ftni (laži, razvratnog života i nasilja), oživjet
Sunnet, a preko Sunneta – i Kur’an, a.š.?! Može’, kaže Kandehle-
vi, ‘ukoliko današnji muslimani zaimaju vrline (feda’il) ashaba, a
posebno: čvrst i nepokolebljiv iman, ustrajno klanjanje pet dnev-
nih namaza i nafla, postzanje znanja o islamu (‘ilm) i stalno
obavljanje zikrullaha, iskren nijjet (ikhlas) u svakom poslu, pošt-
vanje svakog brata muslimana i sestre muslimanke i pozivanje
ljudi Allahu, dž.š. (da’va i teblīg).’ Ovo je knjiga koja na 900 strani-
ca govori o tm vrlinama, knjiga koja ima ambiciju da oživi musli-
mane Balkanskog poluotoka u njihovom vjerovanju i da oni tako
poprave svoje žalosno stanje. Bacite jedan imaginarni pogled na
Daru’l-Islam ili ‘Područje islama’ na Balkanu, od Makedonije do
Cazina, pa ćete vidjet koliko je naših džamija, tekija, medresa,
biblioteka i kapija porušeno dušmanskom rukom; koliko je milio-
na dunuma muslimanske zemlje oteto iz našeg vlasništva; koliko
je hiljada naših mladića i djevojaka duhovno ubijeno tuđim, nei-
slamskim ideologijama i tuđim sunnetma i koliko ih se i danas u
miru asimilira u tuđe običaje i navike; koliko je stotna hiljada na-
še braće i sestara poubijano i prognano sa svojih ognjišta... Pa će
nam bit surovo jasno kako je nama neophodno oživljavanje, kako
je nama neophodan naš uspješni vođa, naš poslanik Muhammed,
neka su na njega Allahov mir i blagoslovi”, zaključio je prof. dr.
Džemaludin Latć.
Mr. Mustafa Prljača je naglasio da je Kur’an spušten odozgo,
sa Plemenith visina, i da ima svojstvo da oživljava ono na šta se
spust. Kur’an oživljava ljudska srca u koja zađe i koja prožme. To
svojstvo posjeduje i sve ono što je došlo posredstvom njega, svaki
propis koji je naveden u njemu, ili koji je proistekao iz njega, u
Poslanikovoj interpretaciji i realizaciji kur’anskih naputaka. Ako se
dublje promotri bilo koji islamski propis, autentčni propis nave-
den u Kur’anu ili Poslanikovom sunnetu, uočit će se ova njegova
dimenzija.
“To je zato što su svi islamski propisi ispunjeni milošću, jer su
došli preko Poslanika milost. Zar u Kur’anu nije rečeno: ‘Mi smo te
(Muhammede) poslali samo kao milost za sve svjetove’!? Ovo je
vrlo važno da znamo. U onoj mjeri u kojoj smo zanemarivali i zabo-
ravljali jedan po jedan sunnet, u toj smo mjeri ostajali bez jednog
dijela milost, gubili svoj identtet, i života u našim srcima bivalo je
sve manje. Zašto je današnji čovjek ovako nesretan, ovoliko neza-
dovoljan? Zašto osjeća prazninu u svome srcu? Dakle, onako kako
smo gasili jedan po jedan sunnet, sada treba da jedan po jedan
sunnet oživljavamo i unosimo u svoje kuće, u svoj porodični i druš-
tveni ambijent; da ih osvježavamo onom svježinom koju oni nose u
sebi. To će u nama, nesumnjivo, inicirat strujanje pozitvne energi-
je, poput one padavine koja će se spustt sa neba pred drugo pu-
hanje u rog, osnažit će naš duh i pokrenut nas na aktvniji i odgo-
vorniji odnos prema našim slabostma. To će i našem kolektvnom
biću povratt snagu, ali i zašttt nas od spoljnjih negatvnih utjeca-
ja. To će osnažitt naš identtet. Knjiga ‘Korist od dobrih djela’ Mu-
hammeda Zekerijja Kandehlevija, velikana islamske znanost, može
dat snažan impuls tom procesu koji očekujemo”, zaključio je mr.
Mustafa Prljača. q
Ismet ISAKOVIĆ
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
6 PREPORODOV JOURNAL 162
U organizaciji Ureda za da'wu i mladež pri Mešihatu Islamske za-
jednice u Hrvatskoj, a u suradnji s Omladinskim klubom muslimana
Medžlisa Islamske zajednice Rijeka, u riječkoj Islamskom centru u
subotu i nedjelju, 5./6. travnja 2014., održana je 7. Konferencija mla-
deži Islamske zajednice Hrvatske. Susret je okupio 200-tnjak mladih,
od 17 do 30 godina, koji su kroz predavanja, radionice, druženja i
molitve razmatrali o temi “Međumuslimansko razumijevanje”.
Okupljene je na otvorenju pozdravio Hajrudin ef. Mujkanović,
glavni riječki imam, izrazivši zadovoljstvo velikim brojem sudionika
koji svojim prisustvom potvrđuju privrženost islamu, ali i džamiji
kao najdražem mjestu. “Draga omladino, vi ste naša nada, ali i naš
ponos i garancija da će bit islama i muslimana na ovim i drugim
prostorima.” Govoreći o opravdanost izgradnje Centra istaknuo je
kako će nakon Konferencije, Islamski centar u tjedan dana bit do-
maćin seminaru učitelja povijest osnovnih škola Primorsko-goran-
ske županije, kao i domaćin visokoj delegaciji vjerskih lidera iz In-
donezije, koji će se u Rijeci susrest s predstavnicima vjerskih zajed-
nica koje djeluju u gradu na Riječini.
“Za Islamsku zajednicu ovo je jedan od najvažnijih događaja i
projekata u godini”, istaknuo je mr. sc. Mirza ef. Mešić, voditelj
Ureda za da'wu i mladež Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.
“Konferencija je najvažniji i pravi pokazatelj s kakvim ljudskim re-
sursima Islamska zajednica u Hrvatskoj raspolaže i kakva joj je bu-
dućnost u insttucionalnom organiziranju vjerskog života u Hrvat-
skoj.” Mladima je u nastavku govora poručio kako od njihovog
osobnog angažmana ovisi napredak i budućnost Islamske zajedni-
ce. “Naš je cilj da budemo prepoznat po moralnoj i vrijednoj omla-
dini među kojima će bit odličnih učenika i studenata, vrijednih
radnika, uzornih građana ove države, ali prije svega dobrih musli-
mana i muslimanki. Bez jake omladine ne možemo i nemamo s ki-
me planirat bolju budućnost.” Pozvao ih je da o Islamskoj zajednici
razmišljaju kao o “lađi spasa” u burnim vremenima punim izazova.
“Islamska zajednice nije samo imamska ili hodžinska, nego su njena
vrata uvijek otvorena mladima”, poručio je Mešić.
Na osobit način obrato se mladima u Rijeci poručivši im da je
na njima danas velika odgovornost jer su se njihovi roditelji i pret-
hodnici godinama borili i prolazili brojna iskušenja dok Islamski
centra nisu dobili. U nastavku je upozorio na nedostatak žive ko-
munikacije koja je zamijenjena komunikacijom društvenim mreža-
ma poput Facebooka i Twitera, zbog čega su mladi udaljeni jedni
od drugih. Zbog toga je Konferencija islamske mladeži prilika za
bolje upoznavanje, druženje, kao i po šerijatu dopuštenih veza koje
će kasnije prerast u brakove: “Brak koji slijedi – a moja je preporu-
ka što prije to bolje – mora se temeljit na islamu.”
“Islam je najvažniji element ukupnog identteta. Danas je vjera
postala uzrok nerazumijevanja, svađa, netrpeljivost, mržnje, is-
ključivost pa i otvorenih sukoba i ratova među muslimanima. Iza
vjere kriju se i krvnici i žrtve. Vehabije, sufje, šije, sunije, hizmetov-
ci, derviši, idišovci, tekfrdžije i drugi termini postali su važniji opisi
muslimana nego kur’anski opisi poput mutekija/Bogobojazan,
muhsin/dobročinitelj, muhlis/iskren, sadik/koji uvijek govori istnu,
mumin/koji vjeruje i koji je povjerljiv, alima/oni koji imaju znanje”,
poručio je Mešić. Mlade je pozvao na odgovornost prema svojoj
7. KONFERENCIJA ISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE (RIJEKA, 5.-6. TRAVNJA 2014.)
Mladi – nada, ponos i garancija
zajednici i da uvijek gledaju na koji način mogu doprinijet boljitku
i razvoju džemata. To mogu činit samo u dogovoru s imamima i
podržavajući projekte poput Konferencije islamske mladeži, zaklju-
čio je zagrebački imam Mirza ef. Mešić.
Središnje predavanje održao je prof. dr. Ahmet Alibašić, profe-
sor na Fakultetu islamskih nauka i direktor Centra za napredne stu-
dije u Sarajevu. Istaknuvši da muslimanski svijet danas proizvodi
dobar dio svjetskih problema, cilj njegovog predavanja bio je mla-
dima pojasnit zbog čega se sukobi događaju i pomoći im u preven-
ciji da se nesporazumi ne preliju na hrvatske prostore. “Naši mladi
moraju shvatt da su sloboda i stabilnost u kojima žive Božje blago-
dat te da je građanska i vjerska obaveza omogućit da to stanje
potraje.” Naglasio je da se vjera mora iskoristt kao potencijal za
osobno, ali i odrastanje i razvijanje u zajednici. Osvrćući se na ne-
davni rat u BiH, kojega nerijetko povezuju uz “vjerski rat”, istaknuo
je da Islamska zajednica smatra da je sukob na prostoru BiH izma-
nipuliran. “On nije bio vjerski nego politčki, ali je vjera iskorištena
kao 'podrška' sukobima. Zbog toga je nužno poznavat svoju vjeru”,
rekao je Alibašić i dodao kako ne samo mladi, nego i cjelokupno
društvo, nedovoljno poznaju i razumiju vjerske tradicije. “Ima pu-
no prostora za učenje, razumijevanje i življenje. Vjera koliko god da
je kongitvna, toliko se mora živjet u zajednici i s drugima”, zaklju-
čio je Alibašić.
Da su ovakvi susret mladeži korisni posvjedočili su sami sudio-
nici, među njima i Sanela Muminović Šahinović iz Rijeke. Osvrćući
se na središnje predavanje i aktualnu situaciju u društvu naglasila
je kako danas mladi koji ne poznaju svoju religiju mogu uzrokovat
sukobe jer ne poznavajući svoju vjeru, drugima daju pogrešnu sliku
islama. Sudjelujući na svih sedam Konferencija sa žaljenjem je pri-
mijetla pad zanimanja mladih za ovakve susrete koji nude korisne
radionice, ali i priliku za međusobno upoznavanje, sklapanje prija-
teljstava te nerijetko veza koje prerastaju u brakove. S njom se slo-
žio i Edin Botonjić iz Pule, koji je izrazio zabrinutost sve većem bro-
ju mladih muslimana i muslimanki koji se odaju porocima – drogi,
alkoholu i “kocki” – što u konačnici, kada sklope brak, postaje uzro-
kom razvoda. Dodao je kako je nedavno osnovan Ured za da'wu i
mladež, što bi trebalo privući veći broj omladine da se priključe
Konferencijama islamske mladeži Hrvatske. q
Helena ANUŠIĆ
7. Konferencija islamske mladeži u Rijeci
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
7 TRAVANJ 2014.
U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine “Dr.
Sulejman Mašović”, u četvrtak 10. travnja 2014., Michèle Boccoz,
francuska veleposlanica u RH, održala je predavanje na temu “Sta-
tusna pitanja muslimana u Hrvatskoj”. Tribinu je organizirao Meši-
hat Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Veleposlanica Boccoz uvodno je istaknula da je pitanje odnosa
između države i religije na drukčiji način uređeno u Francuskoj u
odnosu na Hrvatsku, a postoje i značajne povijesne razlike. Dok je
islam u Hrvatskoj prisutan od 15. stoljeća i otomanskog razdoblja,
broj muslimana u Francuskoj postao je značajan tek prije 100-t-
njak godina, prvobitno kao religija koloniziranih naroda. 1914. go-
dine na teritoriju matčne Francuske bilo je 4.000-5.000 muslimana
i osoba muslimanskog podrijetla, a danas ih je između 4 i 6 miliju-
na. Pritom je pripadnike muslimanske zajednice teško precizno po-
brojat budući da francuski zakoni zabranjuju statstke vezane za
vjersko opredjeljenje.
Francuska veleposlanica je istaknula četri važne činjenice koje
defniraju status islama i muslimana u Francuskoj:
• muslimani u Francuskoj čine raznoliku zajednicu koju su obli-
kovali uzastopni valovi useljenja;
• status islamske religije u Francuskoj je s pravnog gledišta sli-
čan statusu ostalih religija: one su odvojene od države, ali ih
ona štt;
• većina islamske zajednice uspješno se integrirala u Republiku,
međutm, pojava radikalizacije manjinske skupine negatvno
utječe na percepciju islama kod dijela stanovništva;
• održivi suživot muslimanskog stanovništva podrazumijeva
prihvaćanje tri osnovna principa francuske republikanske tra-
dicije: laicizam, građanstvo i jednakost.
Temeljni principi: laicizam, građanstvo i jednakost
Veleposlanica Michèle Boccoz je naglasila da su odnosi između
islama i Francuske Republike još uvijek u velikoj mjeri obilježeni
kolonizatorskom prošlošću, kao i uvjetma masivnog useljavanja
stanovništva islamske kulture. Prvi muslimani koji su došli u matč-
nu Francusku bili su vojnici za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog ra-
ta. Bratstvo po oružju, koje je nastalo iz sukoba 20. stoljeća, dubo-
ko je ukorijenilo islam u Francusku Republiku, u obranu njezinog
suvereniteta i njezine slobode. Pritom su dva elementa utjecala na
osnaživanje islama u Francuskoj nakon Drugog svjetskog rata: pr-
vo, obnova zemlje u 50-im i 60-im godinama za koju je bila potreb-
na strana radna snaga, koja je pretežno došla iz Alžira, Maroka i
subsaharske Afrike, i drugo, dekolonizacija Alžira koja je potaknula
dolazak na francuski teritorij 80.000 Harkija, Alžiraca koji su se bo-
rili za Francusku tokom rata za neovisnost zemlje. Oni su sačinjava-
li prvu muslimansku zajednicu uspostavljenu na tlu Francuske.
Usporedno su se nastavili odvijat veliki migracijski tokovi koji
su uključivali useljenike najraznolikijeg porijekla, od Turske do Pa-
kistana. Budući da je ona rezultat uzastopnih valova useljenja,
islamska je zajednica u Francuskoj raznolika. Tako postoje brojne
udruge i organizacije koja predstavljaju različite islamske struje u
Francuskoj. Zbog velike raznolikost 2003. godine je osnovano
PREDAVANJE FRANCUSKE VELEPOSLANICE MICHÈLE BOCCOZ U ISLAMSKOM CENTRU U ZAGREBU
Islam i Francuska
Francusko vijeće za islamsku vjeru, koje predstavlja islamske zajed-
nice u Francuskoj. “Ovo je tjelo sugovornik države u pitanjima ve-
zanima za praktciranje vjere, a bavi se pitanjima vezanima za vje-
ru, kao što je zaštta dostojanstva i interesa islamske vjere u Fran-
cuskoj, ali ono nema vjerski autoritet”, rekla je Baccoz.
Naglasila je da je u Francuskoj praktciranje vjere uređeno Za-
konom o odvajanju crkava i države iz 1905. godine, koji je uteme-
ljio glavne principe onoga što nazivamo “francuskim laicizmom”.
Veleposlanica Baccoz je rekla kako francuski model odvojenost
crkava od države na Zapadu nije uobičajen, a on je posljedica stva-
ranja nacije neovisne o religiji.
“Ovaj je model nastao nakon dugog razdoblja monarhije u ko-
joj su bile isprepletene država i Katolička crkva, koja je nametala
svoje ‘istne’ i određene načine života. Ovo je, dakle, u velikoj mje-
ri zakon koji je za cilj imao prekinut ovu isprepletenost. Zakon od
1905. je prije svega zakon slobode. U prvom redu njime se omogu-
ćuje sloboda savjest pojedinca: svaki je pojedinac slobodan birat
vlastta uvjerenja. Na drugom mjestu, njime se jamči kolektvna
sloboda praktciram a vjere: religija se može neometano praktcira-
t. Na kraju, ovim se zakonom jamči princip jednakost i nediskrimi-
nacije između religija: Republika poštuje sva uvjerenja i nijednome
ne daje prednost. Zakon od 1905. godine je i zakon odvajanja. Pre-
ma francuskom shvaćanju, laicizam je odvojenost države i svih reli-
gija. Ova se odvojenost odražava i u tome što država ne pruža f-
nancijsku pomoć vjerskim insttucijama, zatm u odvojenost vla-
sništva nad nekretninama crkava i države te u nefnanciranju plaća
vjerskih službenika. Ovaj princip odvojenost crkava od države pri-
mjenjuje se i na javne prostore koji moraju bit neutralni, poput
Michèle Boccoz, francuska veleposlanica u RH
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
8 PREPORODOV JOURNAL 162
bolnica ili državnih ustanova. Ovdje ću za primjer uzet nošenje
vjerskih obilježja o kojemu je 2004. donesen zakon. Ovim se zako-
nom zabranjuje da učenici u javnim školskim ustanovama nose vid-
ljiva vjerska obilježja. Ni učenici ni profesori u javnim školama ne
mogu nosit islamski veo, kao ni kipu ili križ, budući da je to za Re-
publiku neutralno mjesto. Vidljiva vjerska obilježja ne mogu nosit
ni državni službenici u javnim ustanovama”, rekla je veleposlanica
Baccoz.
Istaknula je da je drugi zakon o vjerskim obilježjima izglasan
2010. godine, a njime se zabranjuje pokrivanje lica na javnim mje-
stma. “Zakon se odnosi na žene koje nose veo koji prekriva tjelo i
lice – nikab – izvan svojeg doma jer se smatra da je potpuno prekri-
vanje lica žene u suprotnost s njezinim dostojanstvom kao ljudske
osobe. Osim toga, mogućnost identfciranja pojedine osobe je
nužna za očuvanje javnog reda. Ovim se zakonom uređuje pitanje
svih vjera. Novijim religijama u Francuskoj, kao što je islam, ovaj
zakon pruža liberalan okvir štteći vjerske slobode i garantrajući
jednakost u postupanju prema svim religijama. Međutm, ovaj za-
kon, koji je rezultat duge povijest između države i religija koje su
dugo prisutne na njezinom teritoriju, poglavito Katoličke vjere,
može se percipirat i kao izvor nejednakost za manjinske ili nedav-
no uspostavljene religije”, rekla je Baccoz.
Otežavajuća okolnost je izostanak fnanciranja bogomolja, koja
posebno negatvno utječe na praktciranje islamske vjere. Naime,
zakon iz 1905. godine usvojen je kada je već postojalo mnogo crka-
va, hramova i sinagoga koji su izgrađeni uz pomoć javnih sredstava.
U nedostatku ovakve pomoći, izgradnja novih bogomolja je oteža-
na. “Danas postoji 2.400 muslimanskih bogomolja u Francuskoj, ali
samo 90 džamija. Ostale su bogomolje prostori za molitvu, a većini
je površina manja od 100 m
2
zbog čega često ne mogu primit sve
vjernike, a ponekad ni ne ispunjavaju sigurnosne uvjete. Osim to-
ga, većina ovih bogomolja ne može ponudit kulturne sadržaje kao
što su vjerski odgoj, tečaj arapskog jezika ili aktvnost za djecu, za
razliku od ove predivne džamije u Zagrebu. Iako se broj bogomolja
udvostručio u posljednjih 10 godina – 2001. ih je bilo samo 1.000
– njihov još uvijek nedovoljni broj utječe na pojavu osjećaja ne-
pravde, koji, nažalost, dodatno pojačavaju kontnuirani prosvjedi
dijela stanovništva prilikom gradnje islamskih bogomolja”, rekla je
veleposlanica Baccoz, koja je naglasila da muslimani u Francuskoj
uvelike podržavaju zakon iz 1905. godine. Naime, prema jednoj an-
ket iz 2005. godine, čak 82% ispitanih muslimana izjavilo je kako se
slaže da jedino ideja laicizma omogućuje ljudima različith uvjere-
nja da u Francuskoj žive zajedno.
Baccoz je rekla da isključivo vjerski pristup nije dovoljan kako
bismo razumjeli današnji položaj muslimana u Francuskoj. Pripad-
nost islamu istovremeno je i društvena i kulturna pojava koja obu-
hvaća skup uvjerenja, praksi, normi i društvenog ponašanja, kao i
naslijeđe u obitelji. Pripadnost islamu sastavni je dio identteta ne-
kog pojedinca, a može se očitovat na više načina. Brzina integraci-
je useljeničkog stanovništva dubinski mijenja načine življenja
islamske vjere kod različith generacija muslimana u Francuskoj.
Pritom se mogu uočit dvije tendencije: prvo, sekularizacija islama
kod velike većine muslimana u Francuskoj i, drugo, porast radikal-
nog islama. Kod prve skupine islam je često dio obiteljskog i kultur-
nog naslijeđa koje istovremeno smatraju vrijednim izvorom i čvr-
stom sastavnicom njihovog kulturnog identteta. Oni jasno vrše
razliku između svoje vjere i javnog očitovanja ove iste budući da je
religija sada više u sferi privatnog. Ovi muslimani koriste liberalni
okvir koji im se pruža kako bi se integrirali u francusko društvo i
kako bi mogli iskoristt prilike koje im se nude. Postoje brojni pri-
mjeri osoba islamske vjeroispovijest ili porijekla koje su vrlo cije-
njene i priznate u francuskom društvu.
“S druge strane, treba bit svjestan da drugi muslimani, često
izvan obiteljskog kruga i često preko Interneta, otkrivaju radikalni
islam, koji je vrlo udaljen od islama njihovih roditelja. Ovakvi su
nasreću izolirani slučajevi, ali ne treba izgubit iz vida prijetnju
koju predstavljaju za nacionalno jedinstvo. Rast radikalnog isla-
ma temelji se na odbacivanju laičkog i sekularnog francuskog na-
čina života. On djelomično izvire i iz frustracija kod nekih mladih
ljudi zbog nemogućnost da pronađu svoje mjesto u francuskom
društvu koje se već godinama suočava s gospodarskim poteško-
ćama. Nažalost, ova pojava rezultra odbijanjem otvorenog i tole-
rantnog društva – zabrana miješanja, odbacivanje jednakost
spolova, nametanje religijskog svjetonazora u javnim prostorima.
Pristajanje uz radikalni islam predstavlja priliku da se preuzme
zamjenski identtet u odnosu na društveni i gospodarski poredak
koji njegovi sljedbenici odbacuju na radikalan i nasilan način. Ra-
dikalni islamizam ponekad nađe plodno tlo u ozbiljnoj gospodar-
skoj i društvenoj situaciji u kojoj se nalazi stanovništvo stranog
porijekla. Nasilje i neredi koji su izbili 2005. u našim predgrađima
nisu imali nikakav vjerski predznak, već su bili djelo mladih koji su
dijelom stranog porijekla, a koji se nisu uspjeli integrirat. Ogro-
mna većina muslimana u Francuskoj svoju vjeru želi živjet isto-
vremeno poštujući vrijednost Republike, kao svi građani drugih
vjera i uvjerenja. Nažalost, zbog svog ekstremizma, radikalna ma-
njina često uživa veliku medijsku pažnju koja nije u skladu s njezi-
nim stvarnim značajem. Na taj se način pobuđuju strahovi i odba-
civanje kod određenog broja naših sugrađana. Nasilje od strane
nekih utjecalo je na poimanje islama, a neke politčke snage koje
odbacuju ideju otvorene i bratske Francuske su ga iskoristle u
svojim sloganima, kojima su još više narušili sliku islama u Francu-
skoj. Neke politčke struje proftraju od brkanja pojmova islam i
islamizam. Neki islam povezuju s masivnim dolaskom stranog sta-
novništva koje ne poznaju, a koje, prema njihovom mišljenju,
ugrožava temelje tradicionalne francuske kulture”, rekla je
Baccoz.
Naglasila je kako je Francuska velika zbog svoje raznolikost, a
jaka zbog svojeg jedinstva. Ključna vrijednost Francuske Republike
koja omogućuje supostojanje ovih dvaju imperatva je laicizam. “U
ime laicizma je islam priznat u Francuskoj. Islam koji nosi poruku
tolerancije, otvorenost i solidarnost. Islam čije su bogomolje i
imami u savršenom skladu s vrijednostma Republike, kao što su
poštvanje drugih kao osoba te njihovih uvjerenja, ravnopravnost
spolova, sloboda govora i izražavanja”, rekla je Baccoz, koja je na-
glasila da je građanstvo drugi stup integracije muslimana. Građan-
stvo podrazumijeva aktvno prihvaćanje vrijednost koje povezuju
nacionalnu zajednicu, a koje istovremeno ne dovodi do narušava-
nja vjerskih i kulturnih raznolikost, kao ni pluralizma uvjerenja i
identteta.
“Integracija islama u Francusku Republiku konkretno znači mu-
slimanima pružit sve prilike za napredak u francuskom društvu.
Pristup građanstvu bio bi samo privid kada ne bi osiguravao pristup
potpunoj kulturnoj, društvenoj i gospodarskoj integraciji. To je pi-
tanje pravičnost i dostojanstva. Iz tog razloga se žestoko borimo
protv diskriminacije i rasizma te smo nepopustljivi prema govoru i
djelima usmjerenima protv muslimana – uništavanja vjerskih obje-
kata. Napad na džamiju, kao i na crkvu, na sinagogu ili na hram,
napad je na čitavu nacionalnu zajednicu”, zaključila je francuska
veleposlanica Michèle Boccoz. q
Ismet ISAKOVIĆ
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
9 TRAVANJ 2014.
U srijedu i četvrtak, 16. i 17. travnja 2014., u Zagrebu su organizi-
rana dva iznimno zanimljiva književna druženja s renomiranim bo-
sanskohercegovačkim književnikom Zilhadom Ključaninom. Prvo je
16. travnja u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića organizirano
zagrebačko predstavljanje knjige “Male priče”, a zatm sutradan, 17.
travnja, u Islamskom centru Zagreb upriličena tribina na temu “Po-
božni element u bosanskohercegovačkoj novijoj književnost”.
Ogroman doprinos bošnjačkoj i
bosanskohercegovačkoj poeziji
Zahvalivši se knjigoljupcima na dolasku u Knjižnicu i čitaonicu
Bogdana Ogrizovića, moderatorica mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković
najavila je u uvodu književnika i književnog kritčara Ervina Jahića,
predsjednika KDBH “Preporod”, te mladu pjesnikinju Velidu Zukan.
Zbirka “Male priče” je tskana u Sarajevu 2009. godine i slijedi
strukturno matricu postmoderne poetčke prakse Autor je u zbirci
miješao žanrove u tekstovima: Biografja, Legenda, Bijes, Dopis,
Natpis itd., intertekstualne sekvence s naznakom metafkcije, mije-
njanjem uloga čitatelja. Takvim načinom konstruiranja priča pisac
Ključanin pokušava, paradoksalno, proizvest nešto što bi vodilo ka
apsurdu, a ne spoznaji. Autorove “Male priče” slične su Borhesovu
“Alephu”, malenoj kuglici u kojoj se zrcali cijeli svijet, komentrala
je mr. sc. Tiro Srebreniković.
“Vrijeme je neuhvatljivo, čak ni treptaj oka ne predstavlja sadaš-
njost. Sve je u prošlost. A gdje je onda budućnost? Ima li je uopće
nakon postmoderne? Je li zasnovana barem na trivijalnim slikama?
Zilhad je u svoje priče u zbirci 'Male priče' vrlo vješto utkao intertek-
stualne sekvence, polemizirajući s velikim književnim imenima, po-
put Amina Maaloufa, s Borhesa itd. Pričama se tradicija gomila. Pisac
je ne nastoji shvatt, a nit predočit sukcesivno, ona je kao rijeka
koja nosi... U vrlo dojmljivoj priči Luk autor kroz ironiju i grotesku
suprotstavlja dva naoko nepomirljiva i nespojiva svijeta: svijet polit-
ke i pravde i svijet običnog čovjeka koji je prepun obične, trivijalne
svakodnevice. Otac je sa sinom krenuo iz Švedske u Haag. U proda-
vaonici kupuje vreću luka. Na papir napiše: 'Milomiru Stakiću, uprav-
niku logora Omarska. Sinoć sam na švedskom televizoru vidio da su
te skembali. Jednom si mi u logoru dao glavicu luka. Rekao sam da ću
t se odužit. Evo, odužujem se. U potpisu, Adem Ključanin'. Ta naoko
bezazlena odluka Adema Ključanina, autoru je vrlo znakovita. U pita-
nju je višekodirani znak, refeksija mikrokozmosa u makrokozmosu:
Bosne, u odnosu na Haag i Europu, običnog čovjeka i pravde. Svaki-
dašnjica nema rješenja i ima svoj put, u pitanju je paradoks. Ogro-
mno vremensko razdoblje s kojim operira autor (od 500 godina) zbi-
jeno je u slike trenutka, u proširenje naše vizije. U Zilhadovim 'Malim
pričama' se u hiljade boja refektra tsućljetna povijest Bosne. Nje-
gove priče ironiziraju one umove koji ne mogu ili ne žele bit i vidjet
odsjaje bosanske kuglice. Osnovna poruka Zilhadova mogla bi se sa-
žet u citat iz priče Mašina: 'Ne dozvoli da t se život pretvori u nače-
la!'”, zaključila je svoj govor mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković, književ-
nica, pjesnikinja i tajnica KDBH “Preporod”.
“Da bismo artkulirano govorili o književnome opusu Zilhada
Ključanina, trebao bi nam ozbiljan simpozij”, rekao je o Zilhadu
PORTRET KNJIŽEVNIKA: ZILHAD KLJUČANIN
Posvećenik pisanja
Ključaninu književnik Ervin Jahić. “Njegov poetski doprinos boš-
njačkoj i bosanskohercegovačkoj poeziji spada u sam književni
Parnas te scene. Rođen je 1960. godine, a već ima 40-ak knjiga. On
je, bez ostatka, bez ikakvih konkurentskih djelatnost, posvećenik
pisanja, punokrvni profesionalni pisac. Ostavio je uspješnu karijeru
sveučilišnog profesora, osamio se od ljudi kako bi pisao, otšao ta-
mo gdje se bolje vidi, gdje nema gužve, gdje nema meteža i buke,
povukao se na brisani prostor građanske egzistencije. Malo je ljudi
koji donose tako rizične odluke i još ih je manje koji ne sumnjaju u
uzaludnost svoga čina. Osobito u društvima u kojima se tako malo
čita, gdje se fenomenologija trača, izmišljaja, opsjena i privida slavi
kao estetsko i društveno načelo najvišega reda”, rekao je Ervin Ja-
hić. “Za tu vrstu samurajske odluke da se piše i samo piše, te da se
ne traži neke alternatvne identtete, zaista treba bit ili potpuni
luđak ili potpuno samouvjeren čovjek. S pravom, s pokrićem, ta je
odluka u Ključanina bila, još od najranijih dana, nedvosmislena i
rezultrala je takvom spisateljskom plodnošću. Kritčaru je Ključani-
na jako teško pratt. Utvaram si da imam čitateljsko iskustvo sa
20-ak njegovih knjiga. Nigdje u bosanskohercegovačkoj književno-
st kao kod Ključanina ne stoji glasovita Mrkonjićeva dijagnoza 'da
kritčki čin kasni za književnim aktom!' Govorit o Ključaninu znači
kazivat o njegovoj mnogolikoj proizvodnoj svijest, o sceni kulture.
O tehnologiji pisanja. Objavljuje po tri knjige godišnje! Riječ je o
Predstavljanje knjige u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića
(Ajka Tiro Srebreniković, Velida Zukan, Zilhad Ključanin i Ervin Jahić)
Promocija u Islamskom centru
(Zilhad Ključanin, Ervin Jahić i Ajka Tiro Srebreniković)
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
10 PREPORODOV JOURNAL 162
poet doctusu, o piscu koji istražuje tehnike pripovijedanja. U pro-
storu poezije jednako vješto vlada formom soneta koliko i, primje-
rice, gazela. Ključevi za razumijevanje Ključaninove radionicu prak-
sa je pisanja u različitm formatma i pripovjednim postupcima.
Teško je sintetzirat takav opus”, napomenuo je Jahić.
U daljoj deskripciji Ključaninova stvaralaštva kritčar Jahić je nagla-
sio: “Krene li se od poezije, u tom tzv. mirnodopskom razdoblju, sve do
užasnog bosanskohercegovačkog rata, Ključanin je pisao, uvjetno re-
čeno, nezabrinute, nevine pjesme. Bile su refeksije na urbanu pejzaž-
nost, ljubavne defekte, fgurame nature. Ključanin u jednoj studiji kaže
da Bošnjak nikad nije bio Orijentalac, a nikad nije bio nit čovjek Zapa-
da. To je prostor iskustveno-emocionalno-spoznajne dvojnost, plod-
ne literarne ambivalencije. Bijeg od redukcije, bijeg od amblema. Pje-
sme su mu u to vrijeme visoko literarizirane, osviještene o svim pos-
tmodernim izmima. Onda se dogodio rat. I on
to naziva – pjesmama iskustva. Tada je Ključa-
nin 'ispjevao' malo poetsko remek-djelo 'Nika-
da nisam bio u Bosni', demonstrirajući da pje-
sma može bit sugestvnija od svih haaških do-
kumenata. To je poetski katalog rana na boš-
njačkoj i bosanskohercegovačkoj. To su pjesme
spaljene zemlje, pjesme spaljenog jezika, pje-
sme koje provjeravaju prve i zadnje stvari knji-
ževnost. Ono esencijalno s čime književnost od
prvih svojih ovjera svijeta i vremena kreće. Do-
taknuo je unutarnje biće stvari, zanimale su ga
ne pojave nego njihova bit”, zaključio je Ervin
Jahić, naravno, prepuštajući riječ i Zilhadu Klju-
čaninu.
“Ne postoje više ni jedna usta kojima 'li-
po' neće zaškrgutat, jer poezija je suha kao
Ustav, a element su ostali bez maske. Cijeli
bosanski rječnik može stat u hropac logora-
ša iz Omarske!”, započeo je svoje zagrebačko predstavljanje Zilhad
Ključanin. Pročitao je dio teksta iz pjesme Anno Domini: “Na počet-
ku svakog milenija Adem posegne za jabukom. Rebro i glina. Kost i
humus. Kost nevinih u narednom će stoljeću postat i zmijske ko-
st. Doći će kroz krv, pogodit naša srca. Precizno, poput pravde.
Dotad, zastave će se bojit očima predaka. Dotad, pišem pjesmice.
Uredne, kao kućice za paraplegičare. Zadnje doba u kojem se koli-
jevka njihala sama od sebe. Jutarnja krila meleka. Zemlja u kojoj
svako novorođenče liči na Isusa Krista. Zemlja ljupka kao poljski
zahod. Ima maćuhice ispod pendžera po kojima smo jedino razliko-
vali dan od noći...”
“Enzesberger kaže da pjesnici govore u nijemi prostor historije,
u budućnost. Ključaninova poezija potvrda je tomu”, dodao je Ja-
hić, koji je najavio skoro tskanje njegove knjige “Ključ” u Zagrebu,
kao i uprizorenje dramskog teksta ovog autora. Također je podsje-
to i na Ključaninov roman “Šehid”, danas već klasično djelo novo-
vjeke bosanskohercegovačke književnost i bošnjačke proze.
“'Šehid' je roman ritmizirane strukture koja ne bježi od nadreal-
fantastčarskih rekvizita, gotovo magijskih inkantacija, oniričnost,
potonuća u podsvijest. Pisac u njemu demonstrira osobit tekstualni
energizam. U njemu su jednakovrijedne činjenice zbilje/pseudozbilje
i svijet gajba, džinski i nevidljivi ljudskome oku. Taj granični svijet, s
onu stranu iskustva, na mjestma u ovom romanu postaje puno au-
tohtoniji, istnitji, uvjerljiviji od tzv. stvarnog prostora i vremena. Kao
da je tm aktom pripovjedač hto sugerirat da je život posve suspen-
diran i da se treba restaurirat sjećanje, da je to ponovno građenje
svijeta kojeg više nema. Za taj kompleksan pripovjedački zahvat,
Ključanin je morao vladat znanjima arheologa, antropologa, psiho-
loga, teologa, mistka...”, zaključio je Ervin Jahić.
Bez bošnjačke povijesti književnosti
Sutradan, u Islamskom kulturnom centru Zagreb, u okviru tra-
dicionalne Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, o
pobožnim elementma u bosanskohercegovačkoj novijoj književ-
nost razgovarali su Zilhad Ključanin i Ervin Jahić. Moderatorica tri-
bine je bila Ajka Tiro Srebreniković, s sthove Ključaninovih pjesa-
ma čitao je glumac Muhamed Fazlić, prvak drame Bosanskog na-
rodnog pozorišta u Zenici.
“Ključanin je tskao knjigu pod sličnim naslovom: 'Lice svjetlost
(pobožni i sinkretčki element u bošnjačkoj poeziji 20. stoljeća)'.
Bošnjaci još nemaju svoje povijest književnost, na stanovit način
Zilhad je popunio taj procijep. Knjiga počinje
sa kontekstualizacijom Safvet-bega Bašagića,
a slijede je portret niza autora. Studiozno,
akribično on je iščitao cijeli opus bošnjačke
književnost, katalogizirao je, a nabrojao i
ono što nazivamo pobožnim elementma”,
uvodno je kazao Jahić.
Zilhad Ključanin je rekao da je magistrant
Sveučilišta u Zagrebu, na temu “Motva i oblika
u bosanskohercegovačkoj književnost od
1945. do 1990. godine”, koju je prihvato prof.
dr. Krunoslav Pranjić, porijeklom Bosanac. U
svom obraćanju publici posebno je istaknuo
dva imena – Džemaludina Latća i Nedžada Ibri-
šimovića. “Po meni, bez ostatka, najveći, a koji
je pjevao u islamskom prosedeu, bio je Dža-
maludin Latć. Mislim na 20. stoljeće. Zašto?
Gotovo nit jedan pjesnik u 20. stoljeću nije dje-
lovao iz svoje islamske vokacije, a on i kada pje-
va o drugim stvarima, njegova je vokacija islamska. On je veći pjesnik,
osjećajniji od Muse Ćazima Ćatća”, rekao je Ključanin i naglasio da
zrele nacije gledaju doprinos u ukupnom totalitetu – stručni, kreatvni
rast... “Mislim da je vrijeme da se upitamo u 21. stoljeću koji su to
najveći naši pisci? A najveći je Nedžad Ibrišimović, ne Meša Selimović.
Tu je i Ćamil Sijarić. Nedžad Ibrišimović je od samog početka pisao
modernije i recentvnije od Meše Selimovića. Ima iskustvo moderne,
Meša ga nema... Međutm, imamo jedan drugi problem! Kao Hrvat,
Srbi i drugi narodi na jugu Europe – i mi smo izbačeni iz svjetske povi-
jest. Bosna je imala mogućnost da sudjeluje u toj povijest, pri tome
mislim na kulturalnu povijest. Veći pisac od jednog, recimo, Orhana
Pamuka je spomenut Nedžad Ibrišimović. On nije mogao dobit Nobe-
lovu nagradu, on je izbačen iz povijest. Uostalom njegova djela nisu u
recepciji, ne koriste se. To je velika šteta… Iako je islamska književnost
prepoznata i u Europi, nama ta činjenica ne znači mnogo. A bosanski je
islam prvoklasan. Valja podsjett na njegove paganske elemente, ali i
izuzetnost mevluda stvorenih u Bosni. Njihov govor je prvoklasan.
Svetkovina je to u kojoj su sudjelovali svi stanovnici, od najmlađih do
najstarijih, prosvjetljivali su sve”, rekao je prof. dr. Zilhad Ključanin,
koji je podsjeto i na vrednote tariha i njegovu čestu uporabu. “I na
građevinama, i na džamijama, i na nišanima... oni koji su ih pisali imali
su obvezu dosegnut poetske visine.”
Na kraju svog zanimljivog razgovora dvojica su se uglednih knji-
ževnika složila u tvrdnji kako više nema književnika u Bosni i Herce-
govini koji bi bili antislamski, ali se nađe onih koji koristeći elemen-
te islama pokušavaju bit receptvniji. q
Edina SMAJLAGIĆ
Zilhad Ključanin
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
11 TRAVANJ 2014.
Eho, grčka nimfa pokuša zavest sebe-
ljubivog Narcisa i kada je on odbije, posta-
je od tuge – glas. U svome romanu prvi-
jencu “Eho Sarina osmijeha” autorica
Ramzija Oraščanin Kanurić je preko glavne
junakinje svoj unutarnji glas prenijela, ali
uz osmijeh, na sve posjettelje u Noći knji-
ge, 23. travnja 2014., održane u prostori-
jama BNZH u Zagrebu. Tako su se i Bošnja-
ci u Noći knjige, u kojoj su se na desetne
mjesta u glavnom hrvatskom gradu čitali
ulomci knjiga i komentrala književna riječ,
pridružili slavlju pisane literarne riječi.
U slijedu ženske bošnjačke književnost
ima kontnuiteta, ali se taj tjek ne prat su-
stavno i ne valorizira književno-znanstve-
no. Recentniji komentari i pregledi stvaralaštva Bošnjakinja tskani
su 2010. godine u antologiji Filipa Mursela Begovića “Kad zora razr-
jeđuje strah”, gdje je prezentrano osam suvremenih, mladih pjesni-
kinja, od godišta 1977. do 1984. Navodimo ih redom: Šejla Šehabo-
vić, Edina Osmić, Adisa Bašić, Amila Gajević, Ajla Terzić, Nadija Re-
bronja, Bjanka Alajbegović i Naida Mujkić. Bošnjačka je zajednica t-
skala i promovirala zadnjih godina i prozna djela dviju spisateljica
romana – Semke Alagić i novinarke Jasminke Ibrišimović.
Za razliku od bošnjačke (u Hrvatskoj) u hrvatsku žensku književ-
nost od 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je doživjela procvat, ula-
ze nove, talentrane i angažirane spisateljice poput D. Ugrešić, S.
Škrinjarić, S. Drakulić, I. Vrkljan, J. Matanović ili A. Mirković, R. Jeger,
S. Tomić, J. E. Bušić ili A. Šovagović. I hrabro propituju fenomen žen-
skog, razotkrivaju ga, a od Domovinskog rata i pišu angažirano poli-
tčki. Odbacujući stereotpne obrasce i dvojbe oko poćudne/nepo-
ćudne, uzorite/neuzorite podučavateljske literature koju su pisale
žene u ranijim razdobljima i obogaćuju literaturu tematski, jezično i
strukturno. Slično se, prema rijetkim primjerima sudeći, događa i sa
književnim doprinosom bošnjačkih spisateljica pa je prava šteta da ih
se ne prat i znanstveno-teorijski. Uglavnom se Bošnjakinju vidjelo
kao tradicionalnu ženu posvećenu kući, obitelji, urešavala se biser-
jem i srmom ili spominjala njena žrtva dobrotvorstva i volonterstva
na polju obrazovanja i kulture. Tako ju je hvalio, recimo, i “Hrvatski
krugoval” (tskan 12.02.1944.) kada piše o umotvorki i kreatorici pre-
lijepih sevdalinki, pjesnikinji Umihani Čuvidini sa Hrida kod Sarajeva,
s početka 19. stoljeća. Također i o pjesnikinji Habiki, kćeri hercego-
vačkog valije Ali-paše Stočevića, koja je pjevala na turskom jeziku.
Gornjim su zagovorom na čitanje romana “Eho Sarina osmije-
ha” Ramzije Oraščanin Kanurić – moderatorica promocije prof. Edi-
na Smajlagić i Nedžib Vučelj, renomirani fotograf iz Bužima – otvo-
rili bošnjačku Noć knjige.
Tzv. zabavna literatura, o kojoj piše i književni teoretčar prof.
dr. Milivoj Solar, uvela je novu dimenziju razlikovanja književnih
rodova, posebice epskih vrsta, tako i romana. Što jest, a što nije
zabavno ili što jest ili nije trivijalno, bilo da je riječ o kriminalistč-
kim, ljubavnim, SF romanima ili nekom drugom žanru. Sve njih pišu
i moraju pisat ljudi koji jesu stručnjaci u pisanju, dobri tehničari/
PROMOCIJA U “NOĆI KNJIGE”: “EHO SARINA OSMIJEHA” RAMZIJE ORAŠČANIN KANURIĆ
Priča sretnog kraja
ke, a oni ciljaju i na određenu vrst publike.
Tzv. ozbiljni romani, sa stajališta dobrog
ukusa, tvrde vrsni teoretčari književnost,
ne moraju bit i bolji od tzv. zabavnih. Ali
se fenomen zabavnog, koji se još naziva i
kičem, treshom, posebna je vrsta i kamp,
itd., danas je u usponu. Svjesni su toga svi
koji s nestrpljenjem čekaju nastavke neke
od tsuća soap-serija na TV ekranima. Tra-
dicionalizam, udaljavanje od stvarnost
(pustolovine, neobični rasplet kakvi u
stvarnost kobno završavaju, utopistčki
moralizam, često nerealni optmizam,
shematzam pri portretranju likova i mi-
metčnost sretnog završetka njihove su
karakteristke. O “refeksiji minulih vreme-
na” u romanu Ramzije Oraščanin Kanurić, o “baklji optmizma”, o
romanu koji se obraća čitateljima u “vremenu općeg moralnog su-
novrata i dekadencije civilizacije”, pa “obasjava ljudske vrline i vri-
jednost” govori i recenzent Ibrahim Osmanbašić.
“Zanimljivo je kod Ramzije Oraščanin Kanurić da ona počinje pi-
sat u zrelijoj dobi i to kada je, nakon rata u BiH, potražila zaposlenje
van domovine, u Austriji. Čini se da je nostalgija utjecala na nju snaž-
no potcajno pa se literarnim sjećanjima željela vrat u proživljeno.
Roman 'Eho Sarinog osmijeha' kreće iz njenog rodnog Jezerskog, u
općini Bosanska Krupa, i vodi nas u Bihać gdje je polazila Gimnaziju i
završila Ekonomski fakultet. Potom u Zagreb”, komentrao je sadržaj
romana Nedžib Vučelj, koji je zaslužan i za naslovnicu knjige.
Roman “Eho Sarina osmijeha” je otkrio i jednu bošnjačkim spi-
sateljicama svojstvenu islamsku kulturnu podlogu. Kako je autorica
tu večer u razgovoru potvrdila, ona proizlazi, što se nje tče, iz od-
goja u osmočlanoj obitelji vjernika; otud, uvjerena je, i njen optmi-
zam. “A u ovom nam je vremenu optmizam, ljubav i sreća nužna!”,
komentrala je spisateljica. “Nastavljam pisat i već sam pred obja-
vom drugog romana čija je tematka ratna. Pišem i pjesme, putopi-
se, novele. Božji je dar pisat. Sudbina. Poželjela sam to i učinila.
Čula sam da su roman čitala i djeca i stariji. Željela sam im svima
poručit da su osjećaji koje su nekoć gajili mladi ljudi moje genera-
cije bili od velike vrijednost. Danas su minorizirani…”
Želeći svjedočit o svom vremenu i svom iskustvu Ramzija Ora-
ščanin Kanurić krajem ove godine namjerava tskat i svoj drugi ro-
man. “Druga knjiga je istnito svjedočanstvo; glavni junaci su osobe
koje sam poznavala, završava tragično – samoubojstvom. Ne znam
hoću li snosit, nakon objave tog romana i neke konzekvence, ali
sam se upustla u to… I u novelama sam pisala o svijetu koji je ne-
stao, željela sam tako sačuvat običaje, tradiciju u kojoj smo živjeli.”
Ulomke iz romana «Eho Sarina osmijeha» koji govore o ljubavi
i o dojmovima pri dolasku njenih glavnih junaka u Zagreb čitala je
Ajla Kadrić, studentca Baletne škole u Zagrebu, rođena Sarajka.
Večer Noći knjige sevdalinkom “Zumrko moja” otvorili su, a i za-
ključili sa “Vino piju age Sarajlije” i “Ah, moj Aljo”, svojim osebuj-
nim glasom solistca Nada Domazet i Ansambl “Bosana”. q
Edina SMAJLAGIĆ
Ramzija Oraščanin Kanurić
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
12 PREPORODOV JOURNAL 162
U subotu, 24. travnja 2014., u Kongresnoj dvorani “Hadži Salim
Šabić” Islamskog centra u Zagrebu, održan je radni sastanak kojem
su prisustvovali Emir Suljagić, koordinator Građanske koalicije “1.
mart” i brojni predstavnici bošnjačkih asocijacija u Hrvatskoj.
Kako je bilo navedeno u pozivu, cilj sastanka je bio pokretanje
kampanje u RH kojom bi se animirali potencijalni birači kako bi se
registrirali u Popis birača u BiH. Ciljana grupa su birači koji su rođe-
ni u manjem enttetu, RS-u, a koji se trebaju prijavit za parlamen-
tarne izbore koji će se održat 12. listopada/oktobra 2014. godine,
kako bi se osvojio dovoljan broja zastupničkih mjesta na enttet-
skom i državnom nivou. Na taj se način žele otklonit postojeće ba-
rijere na bosanskohercegovačkom putu ka euroatlantskim integra-
cijama, osigurat održiv povratak u Republiku Srpsku, te postavit
temelje za obnovu bosanskohercegovačkog društva na principima
tolerancije, istne, pravde, ravnopravnost i zaštte ljudskih prava
na cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine.
Temeljita informacija o parlamentarnim izborima
2014.
Radi što efkasnijeg i boljeg organiziranog djelovanja organiza-
tori su sudionicima skupa prikazali projekciju dosadašnjeg stanja
glasanja i Popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini.
“Koalicija '1. mart' pokrenula je u pravo vrijeme akciju, važan je
ovo trenutak kada Bošnjaci u Hrvatskoj i van Bosne i Hercegovine
moraju reagirat. Emir Suljagić je tp novog politčara, mlad je, po-
šten, oštar na jeziku, vrijedno ga je podržat. Nakon rata naš dopri-
nos može bit isključivo insttucionalan, jer se teritorij Bosne i Herce-
govine mora još i danas mudro 'osvajat', ne više puškom. Uključit
se, stoga, trebaju svi koji to mogu u sadašnje demokratske procedu-
re i pokušat napravit nekakav napredak u tome. Prisutni na ovom
skupu, a i svi koji budu podržali naše aktvnost, aktvnost Koordina-
cije za registraciju birača koji borave u Republici Hrvatskoj”, uvodno
je rekao mr. sc. Ekrem Bećirović, čelnik Koordinacijskog tma u RH.
“Istna je”, nastavio je Bećirović, “da smo i s Popisom stanovniš-
tva 2011. godine održavali slične sastanke i na sličnu temu. Bili smo
RADNI SASTANAK U ZAGREBU: IZBORI U BIH, 12.10.2014. – REGISTRACIJA BIRAČA KOJI BORAVE U HRVATSKOJ
Mobilizirati birače u RS-u
organizirali i aktvnost. A kada su se uključile i sve naše bošnjačke
insttucije, pomak je bio znatan. Za 50% povećan je evidentrani
broj Bošnjaka-glasača. Slobodna je procjena da je na teritoriju Re-
publike Hrvatske 60.000 Bošnjaka, a izjašnjavali su se koje-kako – i
kao neopredijeljeni. U prvom ih je popisu, 2001. godine, glasalo od
tog broja oko 47%, a u drugom ih je, 2011. godine, bilo znatno više,
73%. Uglavnom po gradovima. U Zagrebačkoj županiji je više od
28% birača, tu se mora agitrat! Važna je i Istarska županija gdje je
6.140 Bošnjaka, pa Primorsko-goranska sa 4.877. U Dubrovačko-
neretvanskoj županiji živi oko 2.000 Bošnjaka, u Vukovarsko-sri-
jemskoj 1.700, u Splitsko-dalmatnskoj 1.300, a u Osječko-baranj-
skoj oko 800. I 'zagrebački prsten' ima oko 1.500 Bošnjaka. Cijeni se
sada, po tom popisu, da je među njima oko 5.000 onih koji su od 15
do 29 godina starost i mogu prvi puta glasovat. Ukupno bi na bira-
lišta moglo gotovo 26.000 Bošnjaka njihova je starost 41,8 godina,
što je slično starost hrvatskih glasačima.”
Bećirović je dao podatke važne za parlamentarne izbore 12. li-
stopada/oktobra 2014. godine. Centralni birački spisak za dijaspo-
ru zaključuje se 29. srpnja 2014., i oni koji izvade osobnu kartu do
tada mogu glasat putem pošte, putem tzv. PRP1 obrasca. Nakon
tog roka ostaje i mogućnost da se ode glasat na lice mjesta, tj. u
svoju općinu, u RS ili druge dijelove Bosne i Hercegovine. Može se,
za veći broj osoba, obavit i prijava za glasanje na jednom mjestu i
koristt plakat “Plakat dijaspora”, gdje se naznači vrijeme i mjesto
objave prijave.
Prijave za glasanje izvan Bosne i Hercegovine šalju se na adre-
su: Izbori u Bosni i Hercegovini, p.p. 451, 71000 Sarajevo; ili na fax:
00387/33-251-333 i 00387/033-251-334; ili e-mail: prijavapp@iz-
bori.ba. Provjera statusa obrade za glasanje izvan BiH obaveza je
podnositelja prijave i ona se može obavit na telefon: 00387/33-
251-331 i 00387/33-251-332 ili na e-mail: info@izbori.ba.
Vrlo je važno sljedeće: prijave birača za glasanje izvan BiH mo-
raju bit dostavljene u Centralnu izbornu komisiju BiH najkasnije do
29. srpnja 2014. godine – i to do 24:00 sat.
Ukoliko se želi izvadit nova osobna isprava u enttetu Republi-
ke Srpske zainteresirani glasač treba naglasit da se prijavljuje kao
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
13 TRAVANJ 2014.
povratnik u prijeratno mjesto prebivališta. Uz prijavnicu (koja se
dobije na mjestu glasanja), uplatnicu i predočeni osobni dokument
(kojim se potvrđuje identtet glasača) takvi građani nisu dužni do-
stavit nikakav drugi dokument, a prema članku 20 Zakona o prebi-
valištu i boravištu državljana BiH. Budu li odbijeni, glasači mogu od
nadležnih vlast u RS-u zatražit pisanu odbijenicu na svoj podnese-
ni zahtjev. Uputno je tada podnijet prekršajnu prijavu protv ovla-
štene službene osobe koja je glasanje onemogućila.
Valjalo bi uza se imat jedan od sljedećih dokaza, ukoliko se gla-
sač odluči za prijavu:
• da posjedujete ili ste suvlasnik kuće, stana ili drugog objekta
za stanovanje (ZK izvod, Rješenje o obnovi kuće i slično);
• ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom
pravu, ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu
stanodavca;
• potvrdu da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasniš-
tvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjiže-
nja objekta, stana ili kuće na adresi na koju se prijavljuje pre-
bivalište;
• izjavu stanodavca kao dokaz za prebivalište ako je iz iste vid-
ljivo da stanodavac ispunjava uvjete koji su predviđeni pod
prethodnim točkama (a, b i c) i da taj stanodavac pristaje da
ta određena osoba bude prijavljena na njegovoj adresi stano-
vanja.
Bude li štogod od navedenog nejasno, pozvao je Ekrem Bećirović,
upit se mogu uputt ili Građanskoj koaliciji “1. mart” ili Koordinaciji u
RH (na broj telefona 098/422-035 ili e-mail: srebro@yahoo.com).
Multietnička lista – 9 ujedinjenih stranaka
“Od 2008. godine bavim se kampanjama, dobio sam dva lokal-
na izbora, a volio bih da i ovu kampanju uspješno obavimo”, uvod-
no je rekao Emir Suljagić, koordinator Građanske koalicije “1.
mart”, zahvalivši se domaćinima i delegatma koji su ga došli podu-
prijet u akciji organiziranja mobiliziranja glasača za predstojeće
parlamentarne izbore u BiH. “Na ove će izbore izaći veliki broj poli-
tčkih partja, njihovo je sjedište pretežno u Federaciji BiH, u Sara-
jevu. Nužno je, međutm, ujedinit se za izlazak na ove izbore u Re-
publici Srpskoj. Naša, koalicijska lista je 'Domovina', koju čini devet
stranaka – Demokratska fronta Bosne i Hercegovine, Hrvatska
stranka prava, Posavska stranka, Savez za bolju budućnost, Stranka
za BiH, Stranka demokratske akcije, Stranka dijaspore, Socijalde-
mokratska unija i Stranka pravde i povjerenja – naglašavam, mult-
etnička! Ne i reprezentatvno, ali jest. Od maja 2012. godine, kada
smo počeli zajednički rad, pa do danas, uspjeli smo izborit da Par-
lament Federacije Bosne i Hercegovine – kada se već ne može slo-
žit nit oko čega drugog – odluči usvojit Zakon o pravima povratni-
ka. To znači o ljudima koji su se de facto vratli i žive u manjem en-
ttetu. Za sada se tm ljudima omogućava da zadrže sve prinadlež-
nost i sva statusna prava i benefcije koje imaju u privremenim
zemljama. Ipak, u ovom trenutku 20.000-30.000, a koji žive od
Doboja do Zvornika, duž međuenttetske linije razgraničenja, tj. ko-
ji su u Republici Srpskoj, tamo 'konzumiraju' sve obveze, poreze,
takse itd., osim – prava! Dosadašnje su Vlade, i kantonalne i fede-
ralne, vodile doslovce politku kažnjavanja povratnika. Ako je gra-
đanin mijenjao jedan entteta za drugi, provodile su se mjere kao
da se mijenja država. Jedino su se 'prenosile' boračke prinadležno-
st! Sada to više nije slučaj, a na to se predugo čekalo. Zapravo je
pravi povratak tek sada krenuo”, naglasio je Suljagić.
Prema njegovim riječima veliki se broj naših ljudi, i to u cijelom
svijetu, uključio u ove aktvnost. Kada 15. svibnja 2014. Izborna ko-
misija u Bosni i Hercegovini bude raspisala izbore, Građanska koalici-
ja “1. mart”, koju on predvodi, moći će poslat 50-ak aktvista u 10
zemalja Europske unije koji će u svim udrugama i asocijacijama Boš-
njaka, u džematma, zagovarat izlazak na izbore. “Nužno je potaknu-
t sve naše sugrađane, koji imaju to pravo, da svakako izađu na izbo-
re u oktobru, da glasaju poštom ili lično. Uradili smo još nešto, prvi
puta od rata, da će svu distribuciju materijala napravit BH-pošte!
Dosad je u RS-u tamošnja pošta taj posao 'dobivala' dampinškim ci-
jenama pa se događalo, kao npr. u Srebrenici, da jedan dio obitelji
dobije glasački materijal, a drugi dio – ne. Čini se da je Pošt Republi-
ke Srpske bilo 'nalagano' da svjesno ide u gubitak samo da bi taj po-
sao obavljala... Ne smije se zaboravit da su to oni ist ljudi koji su
vodili rat. U Srebrenici su, zahvaljujući našoj aktvnost i unatoč dovo-
ženju vikend-glasača iz okolnih srbijanskih mjesta, takvi izgubili izbo-
re. Tamo smo bili začuđeni i izlaznošću glasača, bili su koje kako ani-
mirani, čak i 'kićenjem' glasača novcem, od kuće do kuće! Svejedno,
dobili smo te izbore”, podsjeto je Suljagić. “Ne treba zaboravit nit
da su politčke okolnost u svijetu od onog vremena dosta promije-
njene, dosta je islamofobije, a i da je međunarodna zajednica spora
u uočavanju takvih 'aktvnost'. Treba imat na umu da su to oni ljudi,
u Banja Luci i drugdje, koji su klali, pljačkali, silovali, koji su izvršili
genocid. U Vijeću ministara Federacije BiH postoji i Ministarstvo uje-
dinjenih poslova koje pokriva sve, pa i osobne dokumente, sve do
obrazovanja i kulture. Predsjedava mu čovjek koji je etnički očisto
Banja Luku i okolinu, a da za to nikada nije dobio prekršajnu prijavu.
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
14 PREPORODOV JOURNAL 162
To što je činio i naređivao nigdje nije potpisivao. Po meni, počinio je
savršen zločin! Takav je ministar, ministar civilnih poslova, on dolazi,
bez problema, u Sarajevo i ponaša se kao aktvist neke od udruga.
On, i njemu slični, a svi dobro znamo da su krvavi do ramena. Ne
smije se smetnut s uma da će otpor sada bit još i veći jer je i ulog
znatno veći. A taj ulog, držim, je ulaz Bosne i Hercegovine u NATO
savez”, naglasio je Suljagić.
I Građanska koalicija “1. mart” i Koordinacija za bh-izbore u RH,
koja treba potaknut glasača da se prijave i glasaju na predstojećim
jesenskim izborima i u Republici Srpskoj, nastojat će da se izaberu
barem tri (bilo bi još bolje, rekoše prisutni na sastanku, pet!) pred-
stavnika u parlament tog entteta. A valja i nakon th izbora, složili
su se, nastavit radit na promjeni Ustava Bosne i Hercegovine, pri-
premat se i za izbore 2016. godine.
Emir Suljagić je podsjeto prisutne da, osim SDA, drugih stranaka
nit nema u manjem bosanskohercegovačkom enttetu. Medijski
prostor kontrolira Milorad Dodik, a kako preživljava Nezavisna bije-
ljinska TV, teško je znat. Uočljivo je, ipak, promjena i na tom polju, a
stvorene su i četri grupacije stranaka. Očekuje se i mala izlaznost na
te izbore u RS-u. Po Suljagiću, tome je više razloga, a prvi je, koji drži
ključnim, da je tamošnjih 80.000 glasača zapravo fktvno; imaju
osobne dokumente u Bosni i Hercegovini, a žive negdje u Srbiji. “Nji-
hovi su dokument već istekli. Sada ih je i teže obnovit nego prije
dvije ili četri godine dana. Stvari se mijenjaju i u Srbiji... Otud će ovi
izbori bit poprilično neizvjesni. Ipak, SDS mora bit srušen. I samo je
pitanje do kada će Milorad Dodik bit politčki živ, u smislu izbornih
rezultata”, zaključio je optmistčno Emir Suljagić.
“Mora se dosta toga učinit, jer je država puno propustla na-
pravit što se tče glasačkih listća. Mora se omogućit ljudima da
dobiju ličnu kartu. Ljudima, koji su otšli iz svojih prebivališta i koji
imaju zakonsko pravo – prijavit ga. Trebaju se registrirat na svojoj
zemlji, na svom vlasništvu, vlasništvu svojih roditelja, tek se tada
može nešto promijenit. Važno je da se prijavimo”, naglasio je Su-
ljagić. Dodao je i da za iseljenike u Republiku Hrvatsku nije izrađen
poseban program, kao za ostale europske zemlje kamo su otšli
Bošnjaci tokom i nakon rata s područja Republike Srpske. Spome-
nuo je da se Građanska koalicija “1. mart” ne bori da samo Bošnja-
ci uživaju svoja nacionalna prava jer je Bosna i Hercegovina oduvi-
jek bila zemlja u kojoj su sve nacije koristle ista prava. Koncept
“1.marta”, akcentrao je, jest otvorena Bosna i Hercegovina, zajed-
nica u kojoj će njeni građani živjet ravnopravno: “Nikakav etnički
sokak ne želimo!” Zato je i želio od prisutnih čelnika bošnjačkih
udruga i Vijeća nacionalnih manjina čut iskustva iz ranijih izbora i
njihove mogućnost, te gdje i u čemu im je nužna pomoć. “Donekle
nas tamošnje vlast (u RS-u) mogu usporit, ali nas neće zaustavit”,
zaključio je Emir Suljagić.
Podjela zaduženja – presudno osobno iskustvo
Prisutni na sastanku obvezali su se na intenzivan rad i kvalitet-
nu koordinaciju kako bi se što žurnije krenulo na teren. I zbog šehi-
da u Potočarima! Zapravo je 4. svibnja 2011. godine u Potočarima
i osnovana Građanska koalicija “1. mart”.
Dubrovčani bi, recimo, prema riječima Esada Čustovića, trebali
poradit da se od tamošnjih oko 3.500 vjernika više njih izjasni kao
Bošnjaci/inje. Većina doseljenih Bošnjaka u Dubrovniku je iz Gacka,
oko 40%, dosta ih je iz Trebinja i Istočne Bosne. U Gacko se već
odlazilo na glasanje organizirano autobusima i kombijima. Čustović
je podsjeto da će za ove izbore Dubrovčani trebat sredstva jer je
dosta ljudi starije dobi i loših materijalnih mogućnost.
Ibrahim Duraković iz Splita podsjeto je da tamošnji Bošnjaci
obilježavaju ove godine 20. godišnjicu rada. “Aktvist dosad nisu
vodili neku angažiraniju kampanju oko prijave u mjesta prebivali-
šta, osim što su davali zainteresiranim glasačima informacije o iz-
borima i upućivali ih na obrazac kojim mogu glasovat poštom. Kre-
nut ćemo zato s organiziranjem lokalnih skupova, uključit medije,
pokušat se bolje organizirat.”
Ispred sisačkih Bošnjaka govorio je Asim Kulenović. “Na župani-
ji bilježimo preko 5.000 ljudi koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, tek je
manji dio 'Muslimana'. Imamo dobra iskustva oko dosadašnjih iz-
bora, zahvaljujući i Islamskoj zajednici i Stranci demokratske akcije.
Uspješno smo vozili naše ljude na glasanje u BiH, a više od 80%
'graničara' bilo je tamo kada je popisivano stanovništvo. Iz pogra-
ničnih gradova, kao što su Bosanska Kostajnica, Bosanska Dubica i
Bosanski Novi, intelektualna struktura bošnjačkog stanovništva živi
u raznim zemljama i trebat će ih o izborima u BiH dobro informira-
t.” Kulenoviću se činilo problemom i to da je na pojedinim listama
Koalicije previše kandidata, što može zbunit glasače. Smatra da bi
bilo bolje napravit jednu kvalitetnu listu, zajedničku bošnjačko-hr-
vatsko-srpsku.
Šaban Kadrić, predsjednik sisačkog ogranka SDAH, obećao je
fnancijsku pomoć kod odlaska glasača na mjesto glasanja. Zamolio
je kordinatora Ekrema Bećirevića da dostavlja svima zaprimljene
podatke, kako bi se moglo pomoći svima – budući da i jedan glas
negdje znači mnogo.
Kemal Bukvić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manji-
ne grada Zagreba, podsjeto je kako se u RS-u za 221 glas izgubilo
jedno zastupničko mjesto. “A taj jedan glas u Vijeću s Dodigom i
Vijeće bez tog glasa, nikako nije isto. Uspijevali smo u Zagrebu kod
zadnjeg popisa stanovnika ulazit u sve kuće. I Zagreb je tada pove-
ćao broj Bošnjaka za 2.000. Istna, pojavili su nam se i 'Bosanci'.
Gospodin Bećirević može koordinirat ovu akciju od nas iz Vijeća, u
Trnjanskoj 35 u Zagrebu.”
Mensur Ferhatović iz Rijeke je rekao da mnogo Bošnjaka iz Po-
drinja živi na području Istre, u Labinu, a dio i u Rijeci. Napomenuo
je da se svi Bošnjaci međusobno poznaju, imaju razmijenjene bro-
jeve telefona, surađuju... “U Rijeci je sada oko 1.800 Bošnjaka s
pravom glasa. Treba tu infrastrukturu koju imamo u Hrvatskoj, po-
taknut, organizirat, okupit oko ovog projekta. I nekako osvijestt
onih 5.000 koji mogu glasat. U mnoge od gradova i naselja u Repu-
blici Srpskoj ljudi se i ne usude ići, treba to promijenit, skinut me-
dijsku 'Dodikovu šapu'. Još trpi povratak gradskog stanovništva u
manje gradove poput Vlasenice, Bratunca. Moramo postat voj-
skom na terenu, animirat ljude da se upute tamo i daju najmanje
što mogu u ovom trenutku za svoju BiH – da glasuju! Svuda gdje je
i jedan Bošnjak, i na otocima, otći ćemo do njih... Odvojit ćemo
sredstva, imamo ih u vijećima.”
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
15 TRAVANJ 2014.
Mato Nikić, član Upravnog odbora Udruge bosanskih Hrvata
“Prsten” i tajnik Zavičajnog kluba usorskog kraja, također je nagla-
sio kako treba ići od čovjeka do čovjeka. “Efekt medija, mada su
snažni, često su i kratkotrajni, informacije budu brzo zaboravljene.
U rujnu će npr. na Usorskim svečanostma, koje su na državnoj ra-
zini, bit oko 1.000 ljudi, ali ako nakon toga organiziramo skupštnu
Kluba, ne dođe nam nit kvorum. Uvijek nedostaju ljudi koji će radi-
t. Kada smo bili pred lokalnim izborima i pred popisom stanovnika,
išli smo do svakog pojedinca. I ostvarili dobar rezultat. Bilo je i
SMS-poruka. Sve to košta, ali je i velika satsfakcija jer mi se od tada
javlja 60 ljudi. Od rukava do rukava, popit kavu sa svakim, popriča-
t, uručit materijale... nema druge! Materijalno, nitko nam to ne
može namirit, puno je i vremena koje se utroši. Zadovoljstvo je,
ipak, veće jer se to čini za svoje ljude. Bolje, za naše ljude. U listo-
padu će naš rad bit mjerljiv, tad ćemo bit nagrađeni za ono što
smo uradili.”
“U Velikoj Gorici živi dosta stanovnika iz Usore”, napomenuo je
Omer Alibašić, koji je podsjeto da se mora bit svjestan i podijelje-
nost, po svakoj osnovi – u BiH, pa i van nje. “Aktvnost koju potče
Koalicija '1. mart' zato je hvalevrijedna.”
“Koalicija '1. mart' na izbore će jedino u RS-u. U Federaciji BiH
će stranke koje je čine nastupit pojedinačno. Sadašnja lista je mul-
tetnička, a još se dogovara broj mjesta na list”, pojasnio je Emir
Suljagić. “Moram reći da je SDP ostao van te liste. Po našim prebro-
javanjima u manjem enttetu BiH je oko 120.000 Bošnjaka, a glasat
će njih 47.000 do 52.000, ljudi su to koji tamo stalno borave. Broj
glasova u inozemstvu je oko 35.000, a morao bi bit barem četri
puta veći! Svi se izbori svode na brojeve! Bitna je i okolnost tko je
tamo gdje se glasovi broje, kao i za koga se glasa! Zato je nužno
izaći na glasanje u što većem broju. Ako sutra ostanemo, ne daj
Bože, bez Bosne i Hercegovine, nemojmo nikoga drugog krivit za
to – osim sebe. U 'viziji' ljudi koji su krenuli 1992. godine na nas,
koji su ubijali, silovali, palili… nâs Bošnjaka u toj našoj BiH – nema!
Ti su ljudi svoju 'viziju', znamo to – provodili. A nama je za našu vi-
ziju teško izvadit osobnu kartu! Ili, stavit u kuvertu svoj glas, po-
slat ga na adresu u Sarajevu!”
“Nema Bosna i Hercegovina neprijatelje samo u onima koji vo-
de Republiku Srpsku”, podsjeto je saborski zastupnik Nedžad Hod-
žić. “Sve što radim, radim motviran stanjem u matčnoj zemlji, a
bez koje nit nas Bošnjaka neće bit. To je krucijalno, zbog toga u
Hrvatskom parlamentu prekidam sjednice spomene li se nekakav
'treći enttet'! U BiH nema ni bošnjačkih, ni srpskih, a ni hrvatskih
prostora. Ona je cjelovita zemlja, bez obzira kakva je sada. I ako se
ja, koji dolazim iz RS-a, i ovdje u Hrvatskoj, zalažem za ćirilicu, to
znači da se borim za multetničku i građansku BiH. Ona je jedina
naša domovina i mora ostat: multetnička, multkonfesionalna,
multkulturalna. Jer, naša alternatva nije nit Turska, a nit su nam
Arapi, zbog naše vjere, bliži od susjeda Hrvata i Srba. Nema sum-
nje, BiH treba rekonstrukciju. Daytonski sporazum je zaustavio rat,
a rekonstrukcija mora ići prema jačanju suverenost, stvaranju
funkcionalne države. Sada to Bosna i Hercegovina, na žalost, nije.
Ova inicijatva i akcija je jedan od koraka da se kroz državni parla-
ment i putem zastupnika koji bi se odabrali legalnim putem u RS-u,
stvari promijenile. Zato i pozdravljam ovaj operatvni plan i plan
obveza za svakoga od nas kako bi se izvadilo što više osobnih doku-
menata i kako bismo iskoordinirali pomoć onima koji žele otći gla-
sovat. Bilo da je to Gunja, Bijeljina, Teočak ili neka druga općina.
Vjerujem da ćemo ovu utakmicu sigurno dobit”, zaključio je Ned-
žad Hodžić. q
Edina SMAJLAGIĆ
HRVATSKA
16 PREPORODOV JOURNAL 162
Socijaldemokratska partja Hrvatske prolazi najveću krizu do sa-
da. Odnos između premijera Zorana Milanovića i ministra fnancija
Slavka Linića doživio je kulminaciju krajem travnja 2014. kada je
ostavku podnijela Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne
uprave. Poznavatelji prilika u SDP-u smatraju da je tme Linić uzvra-
to zbog Branka Šegona kojeg je premijer smijenio mjesec dana rani-
je. Čavlović Smiljanec donijela je čvrstu odluku. “Predsjedniku Vlade
podnijela sam ostavku, a on je tu ostavku prihvato. Podnijela sam
ostavku na mjesto ravnateljice Porezne uprave i na mjesto pomoćni-
ce ministra fnancija Slavka Linića”, izjavila je Čavlović Smiljanec do-
davši da se vraća u Hrvatski sabor u koji je izabrana na list SDP-a.
VLADAJUĆA KOALICIJA SVE TEŽE NOSI BREME AKTUALNE KRIZE, IAKO REZULTATI U GOSPODARSTVU ULI-
JEVAJU NADU
Smjene, afere i dodatni porezi
Slavko Linić i Zoran Milanović
Protv nje USKOK vodi istragu temeljem kaznene prijave koju je
podnijela policija. Teret je se da je stopirala ovrhu kojem je od
osječkog OLT-a trebalo bit naplaćeno 10,5 milijuna kuna poreznog
duga.
Ministar Linić i premijer Zoran Milanović nakon izbijanja afere
stali su u obranu Čavlović Smiljanec te poručili da je nemaju namje-
ru smijenit, pogotovo Milanović koji ima veliko povjerenje u nju.
Linić je još na dan njezine ostavke govorio da će Čavlović Smiljanec
ostat na svojoj poziciji jer nije kriva za optužbe koje joj se stavljaju
na teret. No čini se da je Linić pokušao samo zamaglit stvarne od-
nose u svom resoru. “U posljednje vrijeme imala sam velikih pro-
blema u suradnji s Ministarstvom fnancija. Ostavku podnosim
zbog stalnih podmetanja i opstrukcija od strane određenih ljudi
koje su kulminirale tme da me se inkriminira i dovodi u vezu s lju-
dima koje ne poznajem, nit sam ikada s njima bila u kontaktu”,
rekla je Čavlović Smiljanec. Na informaciju iz medija da se Linić su-
sreo sa Željkom Bilošem, vlasnikom osječkog OLT-a zbog kojeg se
protv nje vodi istraga, rekla je da je i ona to pročitala. “Iznenadilo
me da ministar stupa u kontakt s osobom koja je pod istragom.
Jako je zanimljivo da se mene dovodi u vezu s tm čovjekom, kojeg
ne poznajem, nit sam ga ikada srela”, kaže Čavlović Smiljanec.
Posao joj je, kako kaže, zbog učestalih podmetanja bio otežan.
Nije, veli, očekivala da će ići tako daleko i podmetat joj ljude s ko-
jima, tvrdi, nema veze i radnje koje nije činila. Razlozi podmetanja,
kako kaže, nisu joj poznat. “Pretpostavljam da je to zato što sam
dobro radila svoj posao”, rekla je ustvrdivši da je davala sve od se-
be otkad je postala šefca Porezne uprave.
SMIJENJEN SLAVKO LINIĆ – SPAČVA JE BILA KAP KOJA JE
PRELILA PUNU ČAŠU
Napetost na relaciji predsjednika Vlade Zorana Milanovića i mini-
stra fnancija Slavka Linića izbile su na površinu početkom godine, sa
slučajem Linićeva pomoćnika Branka Šegona, a kulminirale nedavnom
ostavkom ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec. Čini se
da je ostavka Čavlović Smiljanec bila okidač premijeru, jer tek što su se
događaji oko OLT-a djelomice stšali, početkom svibnja 2014. u dnev-
nom tsku se pojavila vijest o tome da je Linić u postupku predstečajne
nagodbe za tvrtku Spačva ošteto državu za 27 milijuna kuna, jer je pre-
ma procjeni koju je naložila Čavlović Smiljanec, zemljište, koje je poslu-
žilo za naplatu poreznog duga, plato 33 milijuna kuna, a ono je vrijedno
samo 6 milijuna kuna. Linić je istoga dana u svom očitovanju premijeru
optužio Čavlović Smiljanec za neutemeljeno nisku procjenu zemljišta te
podsjeto na četri prethodne procjene na znatno više iznose.
Mnogi smatraju da je ova vijest lansirana iz Banskih dvora kako bi
se Slavko Linić defnitvno eliminirao iz Vlade RH. Vlada je odmah na
slučaj predstečajne nagodbe vinkovačke Spačve reagirala kratkim pri-
općenjem iz koje su poručili da je premijer Milanović dobio od Linića
traženo očitovanje te da će “razmotrit sve podatke iz ministrovog
očitovanja kako bi imao cjelovitu informaciju”. Međutm, već sutra-
dan, 6. svibnja 2014., predsjednik Vlade Zoran Milanović smijenio je
Slavka Linića s mjesta ministra fnancija, a za novog ministra predložio
dosadašnjeg Linićevog zamjenika Borisa Lalovca. q
Slavko Linić i Nada Čavlović Smiljanec
Boris Lalovac, novi ministar fnancija RH
HRVATSKA
17 TRAVANJ 2014.
Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a
HDZ ispred SDP-a
Zbog raznih afera koje su izbile zadnjih mjeseci, a u koje su upetlja-
ni SDP-ovci, odrazili su se i na rejtng te stranke u Hrvatskoj. Po prvi put
od dolaska Kukuriku koalicije na vlast, oporba je preuzela vodstvo u
istraživanju Crobarometra, koje je provela agencija Ipsos Puls. SDP je
tako nastavio trend pada, uzrokovan lošom ekonomskom politkom i
drugim krivim potezima Vlade. Istraživanje provedeno na 968 ispitani-
ka uoči izbora za Europski parlament, pokazalo je kako oporbeni blok
predvođen HDZ-om (koalicija HDZ - HSS - HSP dr. Ante Starčević - BUZ
- ZDS) uživa podršku 25,1% birača, dok je potpora SDP-ovoj vladajućoj
koaliciji (SDP – HNS – HSU - IDS) pala na 23,7%.
Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko za rezultate ispitvanja
javnog mnijenja o rejtngu stranaka po kojima je HDZ prestgao SDP
rekao da to izaziva malo veselja, ali ne potpuno, jer je razlika mno-
go veća od objavljenih rezultata. “HDZ je prošle godine na izborima
dokazao da je prvi, i na lokalnim i na izborima za Europski parla-
ment, a ove godine će to bit još izraženije”, procijenio je.
Tomislav Karamarko o iracionalnosti
Na pitanje ima li kakve prijedloge za Vladu RH, temeljem poziva
premijera da oporba da konstruktvan savjet o rezanju rashodovne
strane proračuna i sprečavanju povećanja defcita, Karamarko je
odgovorio da s njima na pitanju poreza ne može naći zajednički
jezik. “Oni će stalnim dizanjem poreza provest politku uništenja
do zadnjeg radnog mjesta”, ocijenio je. Kako je dodao, može se
razgovarat o potcanju proizvodnje, o razvoju malog i srednjeg po-
duzetništva, jer sva stabilna društva i ekonomije počivaju na ma-
lom i srednjem poduzetništvu. “Naši prijatelji, odnosno politčki
suparnici to očito ne shvaćaju”, ustvrdio je Karamarko.
U vezi s porezima na štednju i nekretnine Karamarko je rekao je
kako jedan dan kažu da ih neće bit, pa hoće, pa opet neće te da je
to, kako je ocijenio, “potpuno dezorijentrana ekipa”. “Pokušavaju
rezanjima i dizanjem poreza postći rezultate, to je iracionalno.
Jedna od defnicija iracionalnost, da ne kažem ludila je stalno inzi-
stranje na istom rješenju koje t donosi loše rezultate a t očekuješ
da će taj rezultat bit drugačiji”, rekao je i ocijenio da je ova Vlada
promašena te da je vrijeme da ode.
Za promjene odluka premijera i Vlade je rekao da se ne bi bavio
Milanovićem, njegovim izričajem, njegovom kolebljivošću, “njego-
vom negacijom samoga sebe”. “Nek’ se tme bavi netko drugi”,
rekao je predsjednik HDZ-a. Kazao je i kako HDZ ne vrijeđa SDP, da
se ne veseli možebitnim kriminalcima u njihovim redovima, nit to
kapitalizira. “Mi pričamo o problemima i fenomenima, a ne o ljudi-
ma”, rekao je Karamarko.
Na pitanje mogu li građani u vezi s porezima bit mirni ako HDZ
dođe na vlast, Karamarko je rekao da će u tom slučaju vodit uravno-
teženu poreznu politku. Ponovio je da poreznog obveznika treba nje-
govat kako bi zarađivao i bio dobar porezni platša. “Naš naglasak je
na razvoju proizvodnje. Mora se stmulirat ljude da otvaraju frme, da
je oslobođen davanja prvih godinu dana onaj tko nekoga zaposli, da se
PDV plaća nakon naplate računa”, rekao je predsjednik HDZ-a.
Svi su isti
“U ovom mjerenju demokracije pokazuje se kako je hrvatsko
društvo na tragu jedne beznadnost uplovilo u drugu beznadnost”,
smatra politčki analitčar Anđelko Milardović, koji se slaže kako je
rast popularnost HDZ-a u odnosu na SDP reakcija građana na posve
promašenu politku vladajućih, unatoč činjenici da ni druga opcija
nije bolje rješenje. Narod razloga za veselje zbog činjenice da je HDZ
nadjačao SDP, prema Milardovićevoj ocjeni - nema. “Alternatva je
nova beznadnost. HDZ i SDP su stranke dvaju ideologijskih tabora,
ali vode dvije vrlo slične politke. Epilog vladavine i jednih i drugih je
da je zemlja dovedena u stanje beznađa”, kaže Milardović.
“Hrvatska i ovo društvo pate od politčkog bipolarnog poreme-
ćaja, u zadnjih 20 godina se krećemo u bipolarno poremećenom
politčkom okruženju, gdje nam se ne nudi nikakva alternatva”,
ocjenjuje Milardović i dodaje kako su hrvatski građani beznađe po-
litčkog vodstva i HDZ-a i SDP-a već dobro iskusili na svojoj koži u
posljednjih 20 godina. I HDZ i SDP svojom politkom Hrvatsku upor-
no guraju unazad i prema dnu.
Upravo zato Milardović pozdravlja nove politčke opcije koje
građani doživljavaju kao osvježenje na politčkoj sceni, poput
ORaH-a, ali upozorava kako Hrvatskoj ne trebaju ekstremne opcije.
“Potrebne su demokratske promjene u smislu jačanja lijeve opcije,
u smislu jačanja centra... Gledam jako pozitvno na bujanje novih
opcija, ali ne podupirem ekstreme. Bipolarizam ovakve vrste je
kontraproduktvan za 95% stanovništva i treba pozdravit nastoja-
nja da se izađe iz politčkog poremećenog bipolarnog sustava. Kao
društvo smo u talačkoj situaciji politčkog poremećenog bipolariz-
ma, tonemo sve dublje”, smatra Milardović.
Komentrajući nadmoć HDZ-a nad SDP-om, Milardović je posta-
vio pitanje: “Možemo li se sada radovat da nam je otvorena nada,
da nam je otvorena perspektva jer je unutar ovog bipolarno pore-
mećenog sustava jedna stranka nadjačala drugu? Obje opcije su
iste i vode u beznađe. Obje opcije su u zadnjih 20 godina društvo
dovele do provalije i do ruba siromaštva. Zemlju su dovele skoro do
prosjačkog štapa i tko voli nek’ izvoli i dalje glasat za daljnje propa-
danje i za nastavak ove beznadne situacije”, zaključio je za kraj po-
litčki analitčar Anđelko Milardović.
Promašeni politički potezi
Politčki analitčar Davor Gjenero smatra kako su ovi trendovi
potpuno očekivani. Naime, popularnost SDP-u i ostatku vladajuće
koalicije opada već mjesecima. “Istraživanja poput Crobarometra
već tradicionalno podcjenjuju rezultate HDZ-a i HSS-a za 2-3%, pa
je realna prednost HDZ-a pred SDP-om i veća”, naveo je Gjenero. A
glavni krivci za ovako loš rejtng SDP-a su neuspjesi i nekompeten-
tnost Vlade, kao i nesposobnost premijera Zorana Milanovića, što
građani kažnjavaju promjenom politčkih preferencija. Gjenero
smatra kako SDP ima dobre šanse vratt se na vrh do idućih parla-
mentarnih izbora, budući da je riječ o “kvalitetnoj stranci s puno
obrazovanih ljudi”, ali uvjet je odlazak premijera Zorana Milanovi-
ća s čela Vlade i SDP-a. SDP-u na čelu stranke treba neko novo,
HRVATSKA
18 PREPORODOV JOURNAL 162
RASTU MANJE STRANKE – MIRELA HOLY VEĆ TREĆA
Crobarometar agencije Ipsos Puls pokazao je da sve veću podršku
bilježi stranka bivše SDP-ove ministrice Mirele Holy – OraH, koji podupi-
re 10,2% birača, a slijede Laburist sa 10%, Savez za Hrvatsku sa 6,1%,
koalicija Nacionalni forum - HSLS - PGS - LZR sa 4,5% te nezavisna lista
Milana Bandića sa 4%. Ostale liste osvojile bi 3,3%, dok je neodlučnih
13,1% birača koji su sudjelovali u ovom ispitvanju javnog mijenja.
I istraživanje koje je Crobarometar proveo prije mjesec dana po-
kazivalo je sve veći pad SDP-a te nagli rast popularnost ORaH-a kojeg
mnogi birači smatraju osvježenjem na politčkoj sceni.
77% birača smatra da Hrvatska ide u lošem smjeru, dok 16% ispi-
tanika smatra da je smjer dobar, a 7% ne zna odgovor na to pitanje.
55% birača SDP-a smatra da zemlja ide u dobrom smjeru, dok 36%
birača smatra kako je smjer loš. Vladinu politku podupire svega 19%
birača, dok je 73% ispitanika protv vladinih mjera.
Gledano pojedinačno po strankama, HDZ je već drugi mjesec za re-
dom u minimalnoj prednost pred SDP-om. HDZ tako podupire 19,8%, a
SDP 19,7% birača. ORaH se popeo do trećeg mjesta, s podrškom 10,8%
ispitanika te tako nakon nekoliko godina skinuo s te pozicije Laburiste
koji se nalaze na četvrtom mjestu s podrškom 8,8% birača. HDSSB uživa
podršku 3% birača, Bandićeva lista 2,8%, HSS 2,6%, HSP 2,1%, HSP dr.
Ante Starčević, Nacionalni forum i Hrast po 2%, BUZ 1,6%, a HNS je s
poraznih 1,5% podijelio poziciju s HSU. Slijede Hrvatska zora sa 1,4%,
Grubišićeva lista sa 1,3%, HSLS sa 1,2%, IDS sa 0,8% te SDSS sa 0,4%.
Neodlučnih je 13,4%, a 1,2% pripada ostalim strankama.
I predsjedniku Ivi Josipoviću, kojeg od početka mandata građani
smatraju najpopularnijim politčarom, popularnost pada iz mjeseca u
mjesec. Trenutno ga podupire 68% birača. Pad potpore bilježe i Zoran
Milanović (25%) te Tomislav Karamarko (17%). Druga najpopularnija
politčarka u državi je Mirela Holy (63%), a slijede Josip Leko (46%),
Dragutn Lesar (45%), Ivan Grubišić (43%), Vesna Pusić (36%) i Ruža
Tomašić (34%).
Mirela Holy je najpopularnija među biračima SDP-a (97%), a slije-
de Josipović (96%), Leko (80%), Pusić (78%) i Milanović (71%). Među
HDZ-ovim biračima je najpopularnija Ruža Tomašić (73%), a slijede
Karamarko (69%), Josipović (65%) te Holy (59%). q
Mirela Holy, predsjednica OraH-a
sposobnije lice. Sve SDP-ove afere i krive poteze koje su povukli u
posljednje vrijeme teško je pobrojat. Milanović, kojeg je Gjenero
istaknuo kao “slabu kariku” SDP-a, nije jedini koji bi iz stranke tre-
bao otći. Ministar fnancija Slavko Linić također je na vrhu popisa,
posebice jer se njegovo ime neprestano spominje u aferama.
Vladajuća je koalicija očito u velikim problemima jer osim afe-
ra, opći je dojam, vuku potpuno promašene politčke poteze kojim
se hrvatsko gospodarstvo baca u sve dublju krizu. Umjesto da režu
vlastte troškove i glomaznu birokraciju, Vlada neprestano za nov-
cem poteže u ionako krajnje ispražnjene džepove građana. Stalno
se uvode novi namet – od poreza do neprestanog rasta trošarina,
a na obećanja vladajućih o tome kako neće bit novih zaduženja
države i novih rezova već su mnogi počeli odmahivat rukom. Vlada
državu dodatno zadužuje i po više puta mjesečno, no dubioze su
takve da ni dodatna zaduženja nisu dovoljna pa teret moraju sno-
sit građani i gospodarstvo novim nametma.
Dašak nade
Unatoč lošoj atmosferi zbog spomenuth afera, građane je u
travnju mogla obradovat informacija nam rastu izvoz, potrošnja, in-
dustrijska proizvodnja, a povećan je i broj izdanih građevinskih do-
zvola. Za ostvareni rast industrijske proizvodnje u prvom tromjeseč-
ju 2014. ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak kazao je da to pokazuje
da rezultat rada Vlade dolaze, premda su pomaci nešto sporiji nego
što su građani očekivali. “Očekivali smo mali rast industrijske proi-
zvodnje. Očekivali smo da prvi kvartal bude dobar, bit će i treći i če-
tvrt, a za drugi ćemo još vidjet, ali ćemo sigurno ove godine imat
rast”, kazao je ministar nakon što je objavljeno da je industrijska pro-
izvodnja u ožujku na godišnjoj razini porasla treći mjesec zaredom,
što nije zabilježeno još od početka recesije 2009. godine.
Prema podacima Državnog zavoda za statstku, industrijska je
proizvodnja u ožujku porasla 0,7% u odnosu na ist lanjski mjesec,
dok je u prva tri mjeseca ojačala 1,5% u odnosu na isto razdoblje
prošle godine. “Nije lako vraćat stare dugove prijašnjih Vlada, bri-
nut o kontroli defcita, provodit reforme i nakon toga očekivat
veliki rast u gospodarstvu, ali očito i ovi rezultat govore da smo na
dobrom putu, kako smo i najavljivali”, rekao je Vrdoljak.
Ipak, ekonomski analitčari smatraju da to nije rezultat rada
ove vlade nego rasta aktvnost u Europskoj uniji te niske baze na
kojoj se mjere rezultat. Unatoč tome, rekao je ministar, rezultat
ohrabruju. Podsjeto je da svaki zaposlenik u industriji donosi tri do
pet novih radnih mjesta u uslužnim djelatnostma koje prate indu-
striju. “Razvoj industrije i energetke stoga su apsolutni prioritet i u
fokusu Ministarstva gospodarstva. Samo još moramo zaustavit
pad potrošnje. Ako je zadržimo barem na istoj razini, onda ćemo
ove godine imat rast BDP-a”, smatra Vrdoljak.
Odgovarajući na novinarsko pitanje hoće li oporezivanje kamata na
štednju iznad iznosa od 400.000 do 500.000 kuna prisilit ljude da novac
povuku iz banaka, ministar gospodarstva istaknuo je da je to mjera
usmjerena na smanjenje štednje i na rast potrošnje. “To je jedna od
mjera koju trebamo provest. Ako netko štedi 500.000 kuna i ako mu
uzmemo mali dio kamate koju je zaradio na taj iznos, na taj način mu
pokušavamo objasnit da je dobro da potroši te novce i da zaradi neg-
dje više nego što može na kamat. To je mjera koja bi trebala donijet
smanjenje štednje i rast potrošnje”, zaključuje ministar Vrdoljak.
Planom konvergencije koji je Vlada usvojila u svibnju 2014., pred-
vidjela je za iduću godinu oporezivanje štednje, no još nisu poznat
detalji na koji način i koji iznosi bi se oporezivali po stopi od 12%. q
Edis FELIĆ
HRVATSKA
19 TRAVANJ 2014.
U srijedu, 16. travnja 2014., održana je dugoočekivana, 57.
sjednica Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, na ko-
joj je usvojeno Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u
Državnom proračunu RH za 2013. godinu, kao i Odluka o rasporedu
sredstava osiguranih u Državnom proračunu za 2014. godinu (pot-
pore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih
manjina). Prihvaćeno Godišnje izvješće ubrzo je objavljeno na služ-
benim web-stranicama Savjeta za nacionalne manjine RH, dok se
na objavljivanje Odluke i svih njenih pojedinačnih stavki – što je
najočekivanija godišnja vijest za udruge nacionalnih manjina – mo-
ralo čekat tjedan dana, do izlaska u Narodnim novinama.
Financijska sredstva 2013./2014. – smanjenje za
10,22%
Na sjednici Savjeta za nacionalne manjine objavljeno je da su za
2014. godinu udruge nacionalnih manjina prijavile 1.364 projekta, za
čiju realizaciju su zatražile malo više od 66 milijuna kuna. No, iz Držav-
nog proračuna RH za kulturnu autonomiju će se izdvojit gotovo upola
manje novaca, točnije 33,698 milijuna kuna. U odnosu na 2013. to je
smanjenje od 10,22%, a u odnosu na 2012. godinu čak 17,82%.
Tablica 1: Raspodjela fnancijskih sredstava –
usporedba 2013./2014. godina
2013. GODINA
Prijavljeno projekata: 1.297
Ukupno zatraženo: 68.383.472,42 kune
Izdvojeno iz Proračuna: 37.613.240,00 kuna
2014. GODINA
Prijavljeno projekata: 1.364
Ukupno zatraženo: 66.229.690,00 kuna
Izdvojeno iz Proračuna: 33.698.000,00 kuna
Na sjednici je objavljeno je kako će u 2014. godini sufnancirat
83 udruge, a za natječaj se prijavilo njih 108. Prema kriterijima no-
SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE – RASPODJELA FINANCIJSKIH SREDSTAVA ZA
2014. GODINU
Recesijska vremena
voprijavljene nevladine udruge, ustanove nacionalnih manjina, po-
družnice i KUD-ovi (ukupno 22) neće dobit sredstva jer to nije u
skladu s kriterijima za utvrđivanje fnancijske potpore. Trima udru-
gama (jednoj crnogorskoj i dvjema romskim) novac je uskraćen
zbog nepodnošenja izvješća i utvrđenih nepravilnost u prošloj go-
dini, prvenstveno zbog nenamjenskog trošenja novaca. Oni su do-
bili bezuvjetnu odbijenicu. Velik broj fnanciranih manjinskih udru-
ga nije zadovoljio zbog različith razloga (nenamjensko trošenje,
neadekvatna dokumentacija…), te im je dat rok od 90 dana da
isprave pogreške kako bi se njihova Godišnja izvješća usvojila, a
one izbjegle obavezu vraćanja dodijeljenih fnancijskih sredstava.
“Odluka o raspodjeli sredstava za kulturnu autonomiju nacio-
nalnih manjina donijeta je u teškim okolnostma, pa su i dodijelje-
na sredstva manja nego lani. Zbog krize u proračunu ima manje
novca za sve hrvatske građane, pa tako i za udruge nacionalnih
manjina”, rekao je Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za na-
cionalne manjine RH. Naglasio je da pripadnici nacionalnih manjina
snose teret krize kao i ostali hrvatski građani, a da sredstva za kul-
turnu autonomiju nisu odraz nekih njihovih dodatnih prava, nego
borba za njihov ravnopravan položaj. “Savjet se neće rukovodit
sistemom uravnilovke, nit će uvodit glavarinu, odnosno visinu
sredstava razmjernu broju pripadnika nacionalne manjine, već će
prednost imat sadržaji i programi koji se mogu opravdat pred
svim građanima Hrvatske. Postotak smanjenja nije ist za svaku od
19 manjina koja se fnanciraju preko Savjeta, pa je tako ruska ma-
njina dobila i više sredstava nego lani”, između ostaloga, rekao je
Tolnauer na sjednici krovne manjinske insttucije u Hrvatskoj.
Financijska sredstva u 2014. godini raspoređena su na sljedeći na-
čin: Srbi 9.562.000, Talijani 7.333.000, Mađari 3.899.000, Česi
3.078.000, Bošnjaci 1.589.000, Slovaci 1.327.000, Rusini i Ukrajinci
1.311.000, Slovenci 674.000, Romi 666.000, Makedonci 664.000, Žido-
vi 661.000, Nijemci i Austrijanci 626.000, Albanci 622.000, Crnogorci
608.000, Rusi 150.000, Poljaci 93.000 i Bugari 87.000 kuna. Dakle, uku-
pno: 32.950.000 kuna. Tome se treba pridodat i 748.000 kuna za tzv.
ostale aktvnost (stvaranje pretpostavki za ostvarivanje kulturne auto-
nomije; informiranje i osposobljavanje članova Vijeća i predstavnika
Sjednica Savjeta za nacionalne manjine RH (foto: Nenad Jovanović, “Novost”)
HRVATSKA
20 PREPORODOV JOURNAL 162
nacionalnih manjina; zajednički programi; prekogranična suradnja;
“Manjinski forum”, informatvni dvomjesečnik Savjeta; web-stranica
Savjeta za nacionalne manjine), što je sveukupno 33.698.000 kuna.
Reakcije/obrazloženja raspodjele financijskih
sredstava
Prva vijest o ovogodišnjoj raspodjeli sredstava objavljena je u
subotu, 19. travnja, na HTV-u, u emisiji “Prizma”. Novinarka Danie-
la Draštata sljedećim je riječima započela višeminutni prilog: “Kako
bi samo bila raskošna naša manjinska scena kada bi bilo novca za
sve projekte koje su manjinci zamislili. Imali su ideja točno dvostru-
ko više od onoga što će moći ostvarit. Kriteriji za dodjelu novca, a
zatm i praćenje trošenja, sve su stroži. A od manjina se očekuje da
ostvare projekte koji su relevantni za manjinsku, ali i širu zajedni-
cu…” U “Prizmi” su se mogla čut komentari predsjednika i članova
Savjeta za nacionalne manjine RH – Aleksandra Tolnauera, Mile
Horvata i Nedžada Hodžića – neposredno nakon održane sjednice.
“Naravno da manjine nisu zadovoljne s tm, ali, Bože moj, za
nadat nam se da će to bit doprinos konsolidaciji proračuna i da
ćemo iduće godine moći razgovarat o nekakvim jačim sredstvima.
Dakle, th 10% za koja su umanjena sredstva po mojoj procjeni ne-
će bitno umanjit rad udruga”, rekao je Mile Horvat, saborski zastu-
pnik srpske nacionalne manjine (SDSS).
Nadžad Hodžić, saborski zastupnik pet ex-jugoslavenskih nacio-
nalnih manjina, ustvrdio je da će bit nezadovoljnih, pri čemu je
imao jednu molbu: “Ja sam sad zamolio da probamo barem održa-
t u budućim vremenima ovaj nivo ako bi problemi s BDP-om bili
ovakvi kakvi jesu. Jer ovakvi drastčno smanjenje sredstava za pro-
grame nacionalnih manjina praktčno urušava te programe.”
Sjednica Savjeta za nacionalne manjine nije prošla bez oštrih
tonova. Međutm, bez obzira na negodovanja, proračun za kultur-
nu autonomiju manjina izglasan je s 11 glasova “za”, jednim “pro-
tv” i jednim “suzdržanim”. Kako doznajemo, protv je bio Bashkim
Shehu, albanski predstavnik u Savjetu za nacionalne manjine.
“Nezadovoljstvo je sastavni dio zadovoljstva jer nikad ne možeš
bit zadovoljan ako jedno vrijeme nisi nezadovoljan. Ali, ja pozivam
sve da budemo, ipak, svi zadovoljni u ovom vremenu koje je pred
nama – i da se svi stsnemo. Jer i naš predsjednik Vlade je najavio,
kao što znate, da nije još sve svršeno. Dakle, mi možemo očekivat
još jedan rebalans što će se onda, jasno, odrazit i na nacionalne
manjine”, za “Prizmu” je izjavio Aleksandar Tolnauer, predsjednik
Savjeta za nacionalne manjine RH.
Trosatna rasprava na sjednici na momente je bila vrlo polemična,
što je nagnalo neke članove Savjeta da predlože pomalo nepopularnu
mjeru: da se sjednice na kojima se objavljuje odluka o raspodjeli fnan-
cijskih sredstava – zatvore za javnost. U intervjuu za “Novost” zani-
mljiv prijedlog je iznio Veselko Čakić, potpredsjednik Savjeta za nacio-
nalne manjine: “Smatram da sjednica Savjeta treba bit otvorena za
medije i kad je raspodjela sredstava u pitanju, ali bi se mogao primije-
nit princip koga se drže lokalne samouprave, a koje prije toga imaju
zatvorenu sjednicu na kojima se otklanjaju svi sporni moment oko
raspodjele. Dobro je rekao jedan od kolega da bi to trebala bit sveča-
na sjednica, a ne mjesto za višesatne rasprave pred novinarima od
kojih neki mogu i pogrešno prenijet sukus rasprave.”
Povećanje financijskih sredstava za Bošnjake…
jednog dana!?
Prošle godine, na 52. sjednici Savjeta, jednoglasno je odlučeno
da se za tri nacionalne manjine – Albance, Bošnjake i Rome – poku-
šaju osigurat dodatna sredstva. To je predloženo nakon što je po-
pisano stanovništvo i utvrđen točan broj pripadnika navedenih
nacionalnih manjina.
U Zapisniku sa 52. sjednice Savjeta za nacionalne manjine, odr-
žane 18. travnja 2013., stoji sljedeće:
“Saborski zastupnik prof. dr. sc. Milorad Pupovac predložio je
da se od Vlade Republike Hrvatske zatraže dodatna sredstva iz Dr-
žavnog proračuna za bošnjačku nacionalnu manjinu (s obzirom na
povećanje broja pripadnika te manjine u popisu stanovništva iz
2011. godine) i romsku nacionalnu manjinu (s obzirom na specif-
čan socijalni, ekonomski i politčki položaj). Osobito ga je podržao
saborski zastupnik Nedžad Hodžić koji je inicijatvi dodao albansku
nacionalnu manjinu. Članovi su jednoglasno podržali inicijatvu te
je Savjet na temelju članka 35. Ustavnog zakona o pravima nacio-
nalnih manjina donio ZAKLJUČAK:
Savjet za nacionalne manjine podržava inicijatvu Kluba zastupnika
nacionalnih manjina Hrvatskog sabora da se Vladi Republike Hrvatske
predloži da u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2013. godi-
nu s pozicija proračunskih korisnika nadležnih za civilni sektor osigura
dodatna sredstva za stvaranje preduvjeta za ostvarivanje kulturne au-
tonomije romske, bošnjačke i albanske nacionalne manjine.”
Na pitanje novinarke “Prizme” o tom obećanju/zaključku/pre-
poruci, uz primjetan smiješak, očitovao se Nedžad Hodžić: “Nisu to
bila sredstva koja je trebalo izdvojit iz ovih sredstava – nego da se
probaju iznaći nova sredstva. Naravno, ekonomska situacija je ta-
Aleksandar Tolnauer,
predsjednik Savjeta za naconalne manjine RH
Veselko Čakić,
potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH
HRVATSKA
21 TRAVANJ 2014.
20,55%. Dakle, više nego što je ukupno smanjenje programima
svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, što je u potpunoj suprotno-
st sa smislom zaključka sa 52. sjednice Savjeta za nacionalne ma-
njine RH.
Detaljniju analizu i odgovor na pitanje – što je tome razlog –
pokušat ćemo dat u sljedećem broju “Preporodovog Journala”,
kada će svoje ocjene izreći čelnici najznačajnijih bošnjačkih udruga
u Republici Hrvatskoj. q
Ismet ISAKOVIĆ
kva i onoga momenta kada će BDP počet rast – mi ćemo se žustro
borit za tu odluku. U ovom momentu mislim da je to nerealno.”
Indikatvno je da se bošnjački saborski zastupnik uvijek slaže i
ima razumijevanje za stavove vladajuće koalicije. Podsjetmo se, na
saborskoj raspravi prošle godine, u ime Kluba zastupnika nacional-
nih manjina podržao je prijedlog Državnog proračuna, a njegov ko-
mentar usvojenih sredstava za fnanciranje kulturne autonomije
pripadnika nacionalnih manjina bio je sljedeći: “U Proračunu za
2013. sredstva se smanjuju za 6% u odnosu na Proračun iz 2012.
Zbog toga nismo sretni i veseli, ali nismo ni nesretni. I to shvaćamo
kao jednu od mjera koje idu za stabilizacijom ukupnih državnih f-
nancija, pa ćemo odluku podržat.”
Bošnjaci 2012./2014. – smanjenje za 20,55%
(-411.000 kuna)
Potpuno je jasno da je stabilizacija državnih fnancija je u sferi
“nemoguće misije”, što je osobito vidljivo kada se analiziraju dodi-
jeljena sredstva iz Državnog proračuna u recesijskim godinama –
od 2009. do danas. Analiza jasno pokazuje strmoglav pad unatrag
zadnje dvije godine. Za sada se radi o 17,82%, ali uzimajući u obzir
da je vrlo izgledan rebalans Državnog proračuna, možemo očekiva-
t, kao i prošle godine – dodatno smanjenje. Prošlogodišnji reba-
lans odnio je 3% prvobitno predviđenih novaca, tako da je umjesto
38.663.240 raspodijeljeno milijun kuna manje – 37.613.240 kuna.
Od 2012. bošnjačkim udrugama znatno su umanjena sredstva
– od točno 2 milijuna do 1,589 milijuna, što je smanjenje od
Tablica 2: Raspodjela sredstava iz Državnog proračuna RH –
potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina (od 2007. do 2014. godine)
GODINA /
NACIONALNA
MANJINA
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.* 2014.
Albanci 787.100 929.000 976.000 945.000 932.000 842.000 753.000 622.000
Bošnjaci 1.700.000 2.006.000 2.107.000 2.041.000 2.000.000 2.000.000 1.916.000 1.589.000
Bugari 71.000 84.000 88.000 98.000 100.000 105.000 100.000 87.000
Crnogorci 678.100 800.200 841.000 820.000 810.000 810.000 734.000 608.000
Česi 3.136.000 3.702.900 3.894.000 3.775.660 3.726.000 3.726.000 3.533.000 3.078.000
Mađari 3.850.000 4.543.000 4.772.000 4.620.000 4.568.000 4.568.000 4.402.000 3.899.000
Makedonci 696.200 822.000 863.500 820.000 808.000 808.000 754.000 664.000
Nijemci i Austrijanci 673.600 795.000 835.000 809.000 797.000 797.000 732.000 626.000
Poljaci 70.000 83.000 88.000 98.000 92.000 101.000 96.000 93.000
Romi 1.250.000 1.475.000 1.549.000 1.333.000 1.070.000 825.000 795.000 666.000
Rusi 65.000 77.000 82.000 100.000 121.000 125.000 125.000 150.000
Rusini i Ukrajinci 1.444.300 1.705.000 1.792.000 1.734.000 1.689.000 1.654.000 1.580.000 1.311.000
Slovaci 1.411.000 1.665.000 1.749.000 1.695.000 1.675.000 1.675.000 1.563.000 1.327.000
Slovenci 696.500 822.000 864.000 835.900 822.000 822.000 770.000 674.000
Srbi 9.469.000 11.174.000 11.759.000 11.440.000 11.293.000 11.333.000 10.888.000 9.562.000
Talijani 7.170.100 8.461.200 8.901.000 8.627.000 8.520.000 8.520.000 8.315.000 7.333.000
Židovi 673.600 795.000 835.000 807.000 790.000 790.000 747.000 661.000
UKUPNO 33.841.500 39.939.300 41.995.500 40.598.560 39.813.000 39.501.000 37.803.000 32.950.000
Ostale aktvnost 1.158.500 1.572.200 1.594.500 1.245.240 1.523.318 1.580.318 860.240 748.000
SVEUKUPNO 35.000.000 41.511.500 43.590.000 41.843.800 41.336.318 41.081.318 38.663.240 33.698.000
Napomena: *Krajem 2013. godine obavljen je rebalans Državnog proračuna (navedena fnancijska sredstava su umanjena za 3%)
Nedžad Hodžić,
saborski zastupnik i član Savjeta za nacionalne manjine RH
HRVATSKA
22 PREPORODOV JOURNAL 162
U petak, 25. travnja 2014. godine, od 11,00 do 18,00 sat, u
Ulici grada Vukovara 235 u Zagrebu, Centar za rehabilitaciju i radnu
aktvnost “Ozana” širom je otvorio svoja vrata za sve one koji su se
željeli upoznat s korisnicima Centra i rezultatma njihova rada, ali i
da nauče vještne koje su oni već usvojili.
Ovo je prigoda da nešto kažemo o Centru “Ozana” koji je osno-
van 1991. godine s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invali-
ditetom i posebnim potrebama. “Ozana” je u početku djelovala u
smislu pomaganja djeci koja imaju teškoće u razvoju, a kasnije proši-
ruje svoju aktvnost na mlade i odrasle osobe s intelektualnim teško-
ćama. 2002. godine utemeljena je ustanova – Dnevni centar za reha-
bilitaciju i radne aktvnost. Velika i sretna obitelj Ozanovaca čine
djeca koja pohađaju predškolski program, njih 20-ak, i 34 odraslih.
Programi se temelje na principima waldorfske pedagogije, pa su ta-
ko prisutni sadržaji umjetničke i kreatvne radionice, obogaćene
glazbenim, sportskim i mnogim aktvnostma socijalnog značaja.
Ozanovci, Preporodovi dobri susjedi, pozvali su naš Ženski zbor
“Bulbuli” da svojim nastupom i dobrom interpretacijom savdalinki
uveličaju ovaj “Ozanin” dan. Ljubav i toplina se nikada nisu mogle
sakrit, tako i ovoga puta kada je sevdalinka pronašle put do svake
duše, izazvavši veliko oduševljenje i sreću na licima ne samo korisni-
ka “Ozane” nego i njihovih roditelja, prijatelja i svih prisutnih. Bilo je
to jako lijepo druženje u kojem se darivalo onog drugog i uzimalo od
njega. Što bi moglo bolje ispunit dušu i približit je onom drugom ako
ne glazba i ples. Za to dvoje ne trebaju prevoditelji. To se jednostav-
no može samo doživjet. Sevdalinka je u Danu Ozaninih otvorenih
vrata, doista, doprijela do svake duše, vidjelo se to po razdraganost,
osmijesima i ozarenim licima. “Ako učinite jedan trun dobra, vidjet
ćete ga...”, ali i suprotno, tako nas upozorava Vječna Riječ. Trun do-
bra su podarile naše Bulbulice i njihov voditelj Ismet Kurtović ovim
predivnim ljudima, ali i oni njima. Za uzvrat su im Ozanovci pružili
priliku da zajedno zaplešu irski ples i podučili ih u tome, uz pomoć
plesne grupe “Irish Maiden” koja je, također, bila gost programa.
Bilo je to lijepo i veselo druženje, čista srca i vedre duše.
Svaki četvrtak, u prostorima Udruge “Ozana”, u Ulici grada Vuko-
vara 235, održavaju se aktvnost u Štrikeraj cafeu, koje plijene po-
glede prolaznika izloženim rukotvorinama i kreatvnim radionicama.
Zanimljivo je istaći kako se Ozanovci bave flcanjem vune, izradom
jako lijepih i korisnih predmeta, cvijetnih aranžmana... Njihova je lju-
NASTUP ŽENSKOG ZBORA “BULBULI” NA DANU OZANINIH OTVORENIH VRATA
Ljepota dobrih djela
bav i pletenje, tkanje, ples, glazba, slikanje... Što li sve ne mogu stvo-
rit ove vrijedne ruke? Rehabilitacija, oporavak, socijalizacija itd. su
riječi koje nas uvijek asociraju na nešto što nije završeno, na nešto
što je drugačije od nas, nešto o čemu društvo treba brinut itd., ali
vidimo da ovi dobri i čestt ljudi imaju zlatne ruke i toplu dušu, mož-
da bolju od nekih koji su obdareni velikom Božjom milost i ne treba-
ju ničiju pomoć. Ali, sami sebe dovedu u poziciju zbog nezainteresi-
ranost, lijenost, ignoriranja drugoga, okoline i sl. da ne znaju, kako
narod veli, ni konac u iglu udjenut. Sad recite, kome je potrebnija
rehabilitacija? Ovi ljudi iz Centra prihvaćaju život u svim njegovim
ljepotama, raduju se malim stvarima za koje neki drugi ne vide ni da
postoje, iz njih zrači životna radost i optmizam.
Dobro vođenim projektma, educiranih osoba u Centru, svaki
korisnik stječe samopouzdanje, svojim radom ruši stereotpe o
osobama s posebnim potrebama.
Zahvaljujemo “Ozani” na pozivu, jednom lijepom i posebnom
iskustvu, u nadi da će se suradnja i u budućnost nastavit, zbog
plemenitost i dobrote, zbog pjesme i plesa, zbog njih koji život
osjećaju, možda, bolje i dublje, nego drugi ljudi, zbog nas koji uči-
mo kako život može bit beskrajno lijep, uživajući u svakom njego-
vom trenutku. q
Ajka TIRO SREBRENIKOVIĆ
Članice udruge “Ozana”
Ženski pjevački zbor “Bulbuli” Zagreb (nastup u Sisku povodom Donatorske konferencije knjiga)
INTERVJU
23 TRAVANJ 2014.
Cilj Sarajevskog procesa 1983. – gušenje islama u
bošnjačkom narodu
Prošla su tri desetljeća od Sarajevskog procesa, presude optu-
ženima izrečene su 21. kolovoza/augusta 1983. godine. “Za djela
protv naroda i države” tada su, pored Vas, osuđeni Alija Izetbe-
gović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih
Behmen, Derviš Đurđević, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović,
Mustafa Spahić i Đula Bičakčić. Optuženi Rušid Prguda, teški srča-
ni bolesnik, umro je za vrijeme istrage. Koji je bio cilj tog klasičnog
montranog politčkog procesa?
Bismillahir-rahmanir-rahim… Komunist su imali više ciljeva ko-
je su željeli postći tm procesom, a po mome mišljenju, najvažniji
cilj im je bio ugušit islam u bošnjačkom narodu. Optuživši nas i
osudivši za navodnu “islamizaciju Muslimana”, oni su – izvan sud-
nice, u stvarnom procesu, onom u javnost – izmislili i plasirali tzv.
kolektvnu krivicu našem narodu optuživši i nas i taj narod da želi-
mo usred Evrope formirat Islamsku Republiku istrjebljenjem srp-
skog i hrvatskog naroda na tlu Bosne. I “islam” bi to, navodno, po-
činio da nije bilo njih – ttoista, čuvara “bratstva i jedinstva”. Za to
vrijeme, u Beogradu je planirana Republika Srpska i pripreman ge-
nocidni rat protv čitavog jednog muslimanskog naroda. Dozvolite
mi da vas malo ispravim: rahmetli Rušid nije umro za vrijeme istra-
ge, njega su komunist doslovno ubili u ćeliji danonoćnim mrcvare-
njem!
U izjavi za bosansko-hercegovačke medije prošle godine ste
izjavili da se radi o “presudi koja je omogućila genocid”. Možete li
nam detaljnije objasnit takvu tvrdnju?
Radi se o tome da su bosanskohercegovački komunist, gromo-
glasno obrazlažući navodne razloge i motve našeg hapšenja i viso-
kih kazni koje su nam dali, putem svojih medija, a posebno preko
“Oslobođenja” i ondašnje sarajevske Radio-televizije, posijali opa-
sno sjeme politčke nesvijest u Bošnjaka, a mržnje prema svemu
što je muslimansko kod Srba i Hrvata, kako onih koji žive sa nama u
Bosni, tako i onih koji žive u Srbiji i Hrvatskoj. Naravno da će Srbi i
Hrvat zamrzit islam i njegove sljedbenike koji – kako su ih komuni-
st uvjeravali – prijete njihovim sunarodnicima istrjebljenjem! Mi,
Bošnjaci, bili smo potpuno politčki nesvjesni šta se iza brda valja u
tom desetljeću – od 1980., nakon smrt Josipa Broza, do 1990. – za
šta su najveći krivci komunist potekli iz našeg naroda koji su, u to
vrijeme, blejili o očuvanju “bratstva i jedinstva” i Jugoslavije, a pr-
stom nisu makli da bi vlastt narod i republiku pripremili za nado-
DŽEMALUDIN LATIĆ, PROFESOR NA FAKULTETU ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU
“Islam i bošnjaštvo su zabranjeni, pod stigmom u Bosni! I samo oni! Islam i bošnjaštvo se sumnjiče,
“otkrivaju”, analiziraju, guše... Ne ugrožavaju se prava Jevreja ni Roma danas u Bosni ni izdaleka
kao prava Bošnjaka! Pa ako ste pisac – “nepotkupljivi svjedok Povijesti”, kako kaže Krleža – ponikao
u islamskoj vjeri i bosanskome jeziku, morali biste biti glas za slobodu evropskih Palestinaca,
posljednjeg naroda u Evropi koji, na početku 21. stoljeća, uslijed povijesnih zabrana i stigmatizacija
sa svih strana, postaje nacija.”
Mi smo “pretpolitički narod”
Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ
lazeće događaje. Tu istu politčku nesvijest mi smo imali uoči Dru-
gog svjetskog rata, nakon što su Srbi u Beogradu 1939. godine
mučki ubili dr. Mehmeda Spahu, lidera JMO-a.
Godine 1992., u ličnom razgovoru sa gospodinom Stpom Mesi-
ćem, koga smo vodili u prostorijama HDZ-a u Zagrebu, na moje pi-
tanje kako su se hrvatski komunist ponijeli u tom desetljeću, on mi
je rekao: “Vrlo korektno! Oni su nas u HDZ-u instruirali o nastupa-
jućim velikosrpskim ratnim operacijama i molili nas da preuzmemo
vlast budući da oni više nisu imali moralni nit politčki rejtng na
temelju kojega bi mobilizirali hrvatski narod za obrambeni rat!” A
kada su naši aktvist iz Patriotske lige počeli pripreme za odbram-
beni rat protv esdeesovih paravojnih formacija i tzv. JNA, ofciri s
našim imenom i prezimenom izbacivali su ih iz svojih kabineta sa
tvrdnjom da je “Titova armija najhumanija armija na svijetu i da
ona neće ratovat protv vlasttog naroda”. Da podsjetmo, u tzv.
JNA nije bilo ni 5% muslimanskog ofcirskoga kadra, mada smo mi
bili treći narod po brojnost u Jugoslaviji – bilo nas je 23%. Od th
5% ofcira, nijedan nije imao komandno mjesto od nekog značaja.
Jedan je bio glavni za sanitet u nekoj armijskoj oblast – i to je bio
naš najviše pozicionirani ofcir. U takvoj opasnoj politčkoj situaciji,
samo su idiot kakvi su bili “naši” komunist mogli da šute i ponaša-
ju se na manje-više poznat način.
Da li su neki od tadašnjih komunistčkih dželata i kadrovika,
koji su stajali iza Sarajevskog procesa 1983., još uvijek aktvni u
politčkom i javnom životu BiH?
Svi koji su živi, aktvni su politčki, na ovaj ili onaj način. Mogući
inicijator našeg procesa, Raif Dizdarević, donedavno je bio politčki
Prof. dr. sc. Džemaludin Latć
INTERVJU
24 PREPORODOV JOURNAL 162
savjetnik Sulejmanu Tihiću u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine,
sabesjednik “najvećih intelektualaca u Islamskoj zajednici”, osni-
vač i spiritus movens organizacija pod nazivom “Josip Broz Tito”…
Edina Rešidović, javni tužilac na našem procesu, bila je u vrhu SDP-
a, a inače je aktvni advokat koji brani Bošnjake optužene za ratne
zločine, posebno one iz SDA. Ne znam gdje je i šta radi Amir Saliha-
gić, sestrić Raifa Dizdarevića, koga je UDBA postavila za šefa naše
istrage. Najmonstruozniji istražitelj u našem procesu, Nazif Džu-
bur, čitavo vrijeme radi svoj posao u obavještajnim strukturama
pod kontrolom SDA. Munira Alibabića Munju predsjednik Alija
Izetbegović imenovao je za nekog šefa u “našim” obavještajnim
strukturama, danas je u Glavnom odboru politčke stranke Željka
Komšića i objavljuje knjige u kojima tvrdi da je nas, osuđene 1983.
godine, a posebno Aliju, u zatvoru vrbovao KOS za svoje djelova-
nje. Hamdija Pozderac se posthumno proglašava “ocem bošnjačke
nacije”, a to čine saradnici UDBA-e iz tzv. Zelene knjige. Sudija-iz-
vjestlac na Vrhovnom sudu, mislim da se zove Sejo, bio je poslanik
SDA u Federalnom parlamentu, a kasnije nezavisni kandidat...
Svjetski bošnjački kongres je fantomski trik
Mustafe Cerića
Koliko je i zbog čega važno da se otkriju veze UDBA-e, ali i
KOS-a, sa vrhom Islamske zajednice i imamima za vrijeme socija-
listčke Jugoslavije? Nakon izlaska tzv. Zelene knjige tadašnji reis
Mustafa Cerić napravio je zvaničnu anketu u kojoj se zanimao za
mišljenje žrtava progona o doušnicima iz Islamske zajednice koji
su bili suradnici UDBA-e. Rezultat je bio više nego zanimljiv i indi-
katvan. Što nam govori?
Ta persona – koja nikada nije porekla navode hrvatskih medija
da je bila suradnik tajne policije Komunistčke partje – upravo u
stlu svoga zanata napravila je trik: pozvala je nas, žrtve komuni-
stčke diktature, da damo izjave o “Zelenoj knjizi” – kada mi nismo
ništa znali o njegovoj vezi sa tajnom policijom. Njemu je bilo stalo
do njegove karijere koju će spomenut navodi hrvatskih medija oz-
biljno dovest u pitanje. I umjesto da svaki službenik Islamske za-
jednice koji je pod prisilom morao potpisat suradnju sa UDBA-om
bude tretran kao UDBA-ina žrtva, kao i mi, robijaši, Cerić je radi
svoje karijere i te ljude stavio u nezavidan položaj. One koji su dra-
govoljnom saradnjom sa UDBA-om gradili sebi karijeru Cerić je
amnestrao, umjesto da ih ukloni iz Islamske zajednice.
No, morao bi počet od sebe! Javnost ne zna šta sam sve pretrpio
od toga karijeriste u njegovom nastojanju da uguši moj glas. Da po-
entram: Islamska zajednica, kao jedina organizacija koju smo imali
tokom komunizma, bila je pod najvećim pritskom UDBA-e. Većina
nas koji smo se školovali u Medresi i bili njezini službenici nismo pod-
legli tm pritscima, neki od nas su izgubili svoje živote, i, dakle, poni-
jeli smo se – hvala Allahu, dž.š. – časno, kao pravi sljedbenici poslani-
ka Muhammeda, s.a.v.s. Naši najveći imami: Mehmedef ef. Handžić,
Mustafa Busuladžić i dr. Ahmed Smajlović zbog toga ponosnog čuva-
nja emaneta islama i islamskih nauka ubijeni su kao šehidi na tome
putu. Bošnjaci na njih i na svu ostalu našu ulemu i imame mogu bit
ponosni! Nažalost, jedan broj svršenika Medrese – među koje spada
i samozvani, zapravo SDA-ov, reis Cerić – ponio se sasvim suprotno:
oni su svoju karijeru izgradili služeći UDBA-i i bivšem bezbožničkom
sistemu. Hto-ne hto, kao žrtva komunistčke diktature, ja sam po-
stao neka vrsta Simona Wiesenthala koji istražuje komunistčke zlo-
čine i otvara Pandorine kutje beščašća koje se, kako sam već rekao,
posebno bilo koncentriralo u Islamskoj zajednici i čija sramna tradici-
ja, nažalost, i dalje traje.
Prije nekoliko mjeseci dirnuli ste u “osinje gnijezdo”, kada ste
u emisiji TV OBN-a izjavili da je bivši reisu-l-ulema Mustafa Cerić,
dok je bio imam u Zagrebu i Čikagu, bio suradnik UDBA-e pod
kodnim imenom “Vezir”. Ubrzo ste dobili otkaz na Fakultetu za
islamske studije u Novom Pazaru. Osim toga, Mešihat Islamske
zajednice u Srbiji uputo je i zahtjev Islamskoj zajednici u BiH da
Vas otpust s mjesta profesora na Fakultetu islamskih nauka u
Sarajevu. Iza svega je stajao dvojac Mustafa Cerić – Muamer Zu-
korlić. Kako je priča završila i koje su njene konotacije?
Zukorlić je dva puta tražio na sjednici Rijaseta da se taj njihov
zahtjev o mome progonstvu sa Fakulteta islamskih nauka u Saraje-
vu stavi na dnevni red – i svaki put mu je to odbijeno. Ja nisam ni-
kakav “slučaj” i nijedna insttucija Islamske zajednice o meni uopće
nije raspravljala. U Novi Pazar – gdje me je upravo taj Zukorlić mo-
lio da dođem da predajem, gdje sam učestvovao u podizanju naj-
prije Islamske akademije, pa onda i Univerziteta, gdje sam sve uči-
nio da tamošnji Fakultet za islamske studije bude uvezan u sistem
Islamske zajednice, gdje su me student, kolege i sandžački narod iz
džamija neobično poštvali – više ne idem, i ne namjeravam ići.
Uz bivšeg reisa Cerića i sandžačkog mufiju Zukorlića vežu se
Bošnjačka akademija nauka i umjetnost (BANU) i Svjetski boš-
njački kongres. Što je stvarni cilj osnivanja th insttucija/organi-
zacija i koliko su one stvarno potrebne bošnjačkom narodu? Ka-
kve se namjere/nijjet kriju iza takvih “projekata”?
Svjetski bošnjački kongres je fantomski trik Mustafe Cerića da
se domogne najviše politčke pozicije nakon što mu nije uspjelo da
se nametne kao doživotni ili nad-reis na posljednjoj sjednici Sabora
Islamske zajednice u njegovom mandatu, a BANU je plemenita ide-
ja nekolicine naših izvanrednih naučnika i umjetnika. Nažalost, oni
su, poslovično, politčki naivni ljudi – primili spomenut dvojac u
osnivače BANU-a, misleći da će im oni donijet početni novac za rad
te insttucije. Daljnje ponašanje Cerića i Zukorlića je poznato javno-
st: BANU nije dobila nikakav novac od njih – iako su ga sakupili od
našeg naroda u tzv. dijaspori – i sada oni, Cerić i Zukorlić, sve čine
da iz njezina članstva istjeraju mene i dr. Ibrahima Pašića i BANU
učine isključivo svojim djelom koje bi im pomoglo da ostvare nove
karijere. Mi, ostali osnivači, podržavamo predsjednika Ferida
Muhića i vjerujemo da će spasit ovu, našem narodu itekako po-
trebnu insttuciju, držeći se Statuta koga smo usvojili. Ako se to
desi, Cerić i Zukorlić će najvjerovatnije otći iz ove insttucije, a ako
se to ne desi, onda će je njih dvojica srušit.
Doneseni Ustav Islamske zajednice nije postavljen
na šerijatskim osnovama
U tom kontekstu, kakvo je Vaše mišljenje o uspostavljanju in-
sttucije tzv. europskog mufije? Mnogi alimi i bošnjački intelek-
tualci dali su negatvan odgovor, a s druge strane, nekima je to,
za sada, nedosanjani san.
Priča o evropskom mufiji, naravno, vezana je za Mustafu Ceri-
ća. Ja sam zbog toga bio protv te inicijatve, ali nakon što sam sa-
slušao neke naše važne imame koji žive u Zapadnoj Evropi, izgleda
da se u EU zaista ozbiljno razmišlja o evropskome mufiji i da ta
funkcija ima svoga smisla. Ali, kako do nje doći? Ja ne znam. Ono
što u ovome trenutku čovjek može reći jeste da po svaku cijenu
Bošnjaci moraju odbacit relatvizaciju pozicije reisu-l-uleme u Sa-
rajevu. Ako bi se to desilo, onda nas čeka novi, planirani haos.
Kakvo je Vaše mišljenje o najavljenoj kandidaturi bivšeg reisa
Mustafe Cerića na mjesto bošnjačkog člana u Predsjedništvu BiH?
INTERVJU
25 TRAVANJ 2014.
Valjda se moje mišljenje, nakon moga sukoba sa tm udbašem,
unaprijed zna. Ukratko: gadi mi se!
Prije nekoliko godina, u pisanom elaboratu, zatražili ste da se
Islamska zajednica postavi na islamske osnove. Nakon višemje-
sečne javne rasprave krajem travnja/aprila 2014. usvojeni su
amandmani na Ustav Islamske zajednice u BiH. Koliko su usvoje-
ne ustavne promjene u skladu s Vašim shvaćanjem šure/dogovo-
ra vjernika i modernog ustroja vjerske insttucije?
Nažalost, moja saborska inicijatva o šerijatzaciji Islamske za-
jednice i dalje nailazi samo na ogluhu. Istna, imami je podržavaju u
svakom susretu sa mnom, ali samo preda mnom. Tokom nedavne
javne rasprave Nastavno-naučno vijeće Fakulteta islamskih nauka,
uz ostale prijedloge, gotovo u cijelost je podržalo tu moju inicijat-
vu, ali nijedan od naših prijedloga nije usvojen nit je uopće došao
na raspravu u Saboru. Doneseni Ustav nije postavljen na šerijat-
skim osnovama i to će se ne samo ovoj administraciji Islamske za-
jednice, nego svima nama, članovima Islamske zajednice i Bošnja-
cima – obit o glavu. Ovo nije na islamski način centralizirana i soli-
darna, već razroka, višeglava, nejedinstvena zajednica. Kakva šuma
– takvi zečevi! Sa ovakvim pasivnim članstvom Islamske zajednice,
koje misli da će pukim činom plaćanja članarine ispunit sve svoje
obaveze prema islamu i Ummetu, sa ulemom koja na svaku inicija-
tvu odmahuje rukom i unaprijed je smatra “preuranjenom za naše
prilike”, a pred svakom zloupotrebom vlast “mudro” šut, sa ova-
kvom svjetovnom inteligencijom kojoj je do islama stalo koliko do
lanjskog snijega – nerealno je očekivat i najmanju šerijatzaciju
matce našeg postojanja.
Europa nije prevladala duh ekstremne
posesivnosti, materijalizacije i podjele na “građane
Atene” i barbare
U Europi sve više jačaju ekstremni neonacistčki pokret, koji
imaju sve jače uporište u parlamentma svojih zemalja. Među nji-
ma se istču grčka Zlatna zora, koja ima čak 18 zastupnika, kao i
Stranka za slobodu, na čijem je čelu poznat islamofob Geert Wil-
ders, koja je nakon izbora 2010. godine postala treća najsnažnija
stranka u Nizozemskoj. U većini slučajeva objekt njihove mržnje
su muslimani. Nedavno je Zlatna zora otvoreno prijetla muslima-
nima u Grčkoj kako će bit “zaklani kao pilad ako se ne odsele iz
Grčke”, te da će spriječili izgradnju prve džamije u Ateni. S druge
strane, “liberalni” Wilders izjavljuje: “Ne mrzim muslimane, mr-
zim islam.” Kuda jačanje takvih ideja može dovest Europu?
Nažalost, Evropa ni nakon najkrvavijeg od svih stoljeća – mislim
na prošlo stoljeće – nije uspjela da prevlada svoj duh ekstremne
posesivnost i materijalizacije i, prije svega, Aristotelove podjele na
“građane Atne” i barbare. Nakon hladnoratovskog razdoblja, sada
smo mi, muslimani, postali – ako smo to ikada i prestali ovdje bit?
– novi njezini “barbari”, “koji imaju slobodu samo da budu dobri
robovi”, kako je pisao ist flozof, najutjecajniji od svih na ovom
kontnentu. No, ta stvar i ne mora bit tako pesimistčna – jer u
“vrtložnoj dijalogici” Evrope, kako kaže E. Morin – stanuje i onaj
drugi duh, suprotstavljen prvome – po kome su islam i muslimani
“dio Evrope”, kako kaže M. Barosso – a ne nikakvo njezino “strano
tkivo”. Siguran sam da će opasne ideje koje spominjete ojačat ovaj
drugi duh, ali i nas, “muslimanske Evropljane”. Na tome putu, na-
Priča o evropskom mufiji, naravno,
vezana je za Mustafu Cerića. Ja sam
zbog toga bio protv te inicijatve, ali
nakon što sam saslušao neke naše važ-
ne imame koji žive u Zapadnoj Evropi,
izgleda da se u EU zaista ozbiljno raz-
mišlja o evropskome mufiji i da ta
funkcija ima svoga smisla. Ali, kako do
nje doći? Ja ne znam. Ono što u ovome
trenutku čovjek može reći jeste da po
svaku cijenu Bošnjaci moraju odbacit
relatvizaciju pozicije reisu-l-uleme u
Sarajevu. Ako bi se to desilo, onda nas
čeka novi, planirani haos.
Do “Daytona 2” mora doći, ali on se mo-
že održat pod dva uvjeta: prvo, da se
poštuju principi međunarodnog prava i,
drugo, da na njemu, osim sila Zapada,
učestvuju Republika Turska i Saudijska
Arabija kao međunarodni zašttnici boš-
njačkih interesa. U protvnom, Bošnjaci
bi bili izloženi novoj “luđačkoj košulji”.
INTERVJU
26 PREPORODOV JOURNAL 162
ma je potreban vjerski žar, autentčni džihad al-kalami/borba za
islam i muslimane vlasttom riječju, duh islamske nauke, umjetno-
st, flozofje i ahlaka/islamskog morala. Podsjećam vas da su musli-
mani nakon križarskih ratova u 11. i 12. stoljeću i mongolske najez-
de u 13. stoljeću, nakon pada Garnate/Granade, upravo naukom i
ahlakom uspijevali da trijumfalno iziđu iz “Triju noći islama”.
Medijska kampanja pod nazivom “islamski fundamentali-
zam”, koja traje od 80-ih godina prošlog stoljeća, dobila je svoje
gorljive sljedbenike, zar ne? Detaljno ste proučavali manifest An-
dersa Breivika, norveškog desničara i zločinca, pri čemu ste došli
do zanimljivih zaključaka.
Moji zaključci su slijedeći: da je taj manifest mogao sačinit sa-
mo neki ozbiljni insttut, i to nakon višegodišnjih istraživanja, anali-
ziranja i planiranja, kao i da su europski nacist povezani od Londo-
na i Osla do Beograda i Atne. Podsjećam vas da je i Hitler neke
svoje ideje preuzimao od engleskih ultradesničarskih krugova, dar-
vinista i inkvizitora koji su istrijebili višemilionsku rasu miroljubivih
Indijanaca na američkom tlu. Sa žalom se sjećajući ubijenih norveš-
kih djevojaka i mladića, koji su, svojim izborom da žive u društvu sa
ljudima drukčijeg porijekla i svjetonazora, i ne htjući prkosili straš-
nom inkvizitoru Breiviku – i u ovom odgovoru ću ostat optmist-
čan, jer je izrazita većina norveške javnost emocionalno i politč-
kim stavom stala uz žrtve, a osudila ubicu!
S jačanjem islamofobije, jačaju i vrijeđanja Božjeg poslanika
Muhammeda, a.s., putem flmova, karikatura, “ozbiljnih” znan-
stvenih radova… Kakav bi trebao bit adekvatan muslimanski od-
govor?
Naša dva osnovna islamska izvora, Kur'an i Sunnet, ne samo što
su dostavili Istnu, nego su i nas, njezine sljedbenike, podučili kako
da je prenosimo čovječanstvu. Kur'an navodi tri osnovne metode:
“Na Put Gospodara svoga pozivaj mudrošću i lijepim savjetom i sa
njima raspravljaj na najljepši način.” Gazali je smatrao da se ova
treća metoda odnosi na muslimanski dijalog sa kršćanima i Jevreji-
ma, odnosno ehl-i kitabijama, u kome se ne dira ni u čiju dogmu,
već se potcrtava ono što nam je zajedničko. Muslimanski odgovor
na izazov o kome govorite mora bit polivalentan.
Živeći Sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve se-
llem, što više ga izučavajući i što kreatvnije ga tumačeći, moramo
spasit njegovu “beskrajnu svjetlost” za svoje nove naraštaje, a kr-
šćanima i Jevrejima te društvenom valu suvremenog agnostcizma
na Zapadu predstavit ga kao “Poslanika za sva vremena”, kao što
kaže Karren Armstrong. Kao jedinog preostalog rizničara pologa
svih 124.000 vjerovjesnika i poslanika, pa i onih poslanika na koje
se primarno referiraju prvi, Isaa, a.s., sina Merjemina, ili drugi, Mu-
saa, a.s. Jer oni nemaju sunnete nijednog od “svojih” poslanika, te
sunnete čuva poslanik Muhammed. Podsjećam vas da Kur'an sve
Allahove poslanike naziva uswet-om, modelom identfkacije za či-
tav ljudski rod, i ako nestane toga vjerovjesničkog pologa – a na to
ciljaju autori smeća koje ste spomenuli – niko neće moći savreme-
ne i buduće kršćanske, jevrejske, agnostčke i druge naraštaje spa-
sit od bezboštva i, posljedično, socijalnih i svih ostalih zala.
Ulema s ovih prostora šut, pa i kada se takve stvari mogu
pročitat u osnovnoškolskim udžbenicima. Npr. u zvaničnom hr-
vatskom udžbeniku iz povijest za 6. razred osnovne škole piše
sljedeće: “Trgovac iz Meke, imenom Muhamed, živio je krajem VI.
i početkom VII. stoljeća. Upoznavši se s kršćanskom i židovskom
vjerom koja je propovijedala vjeru u jednoga Boga, odlučio je ute-
meljit novu vjeru koja će ujedinit dotad razjedinjena arapska
plemena. Stoga je i on započeo propovijedat vjeru u jednoga bo-
ga. Vrhovno božanstvo nove vjere – islama – je Allah, a sljedbeni-
ci islama nazivaju se muslimani. Muhamed je sebe smatrao Bož-
jim prorokom.” Vaš komentar?
Takve stavove su džahilijjetski Arabljani, henoteist, Jevreji i ne-
što kršćana, iznosili odmah po Nubuvvetu – obznani poslanstva Mu-
hammedova, s.a.v.s. To i takvo osujećivanje islama traje više od 14
stoljeća, a poslanik Muhammed, s.a.v.s., iz dana u dan privlači sve
više ljudi svojoj svjetlost. Neki mladi henoteist, bilježe historici, koji
je Poslanika poznavao prije Nubuvveta, kada je čuo da je on oglasio
svoje poslanstvo, rekao je samom sebi: “On poslanik? To je najveća
istna ili najveća laž! Ako je to najveća istna – onda me ona obavezu-
je, a ako je najveća laž – onda mi je jedina obaveza da je ugasim!”
Oko tri godine je išao za Poslanikom, prato njegova obraćanja i po-
stupke – i samo šuto. Nakon toga, prišao je Poslaniku i izjavio Šeha-
det. Poslanik, s.a.v.s., upita ga zašto je toliko oklijevao, na što mu
ovaj mladić odgovori: “Da t nisi poslanik od Boga, t bi sigurno bar
nekad izrekao neku laž, ili polulaž, ili nešto što te je nedostojno, ili bi
učinio neki postupak koji t ne priliči... Ali, sve što t činiš, slaže se sa
mojim razumom i mojom prirodom.” Svako ko neopterećeno izuča-
va njegov briljantni Sunnet doći će do istog zaključka.
Do “Daytona 2” mora doći, ali uz dva uvjeta…
Protest u BiH tokom veljače/februara 2014., koji su donijeli
nezapamćene nemire i demonstracije u većem broju gradova, po-
kazali su da je bosansko-hercegovačka politčka scena prilično
tužna i tegobna. Politčki analitčari smatraju da su Bošnjaci u
najgorem stanju od kraja rata do danas. Kakva je Vaša ocjena
sadašnjeg položaj Bošnjaka u BiH?
Februarski su protest, suprotno parolama njihovih aktera, sa-
mo još više uzdrmali državu, a ništa bitno nisu donijeli. To su, da se
razumijemo, bili protest Bošnjaka/Jugoslavena protv Bošnjaka/
muslimana. Nažalost, postojeće garniture vlast, koje ne branim,
nemoguće je smijenit zbog sadašnjeg izbornog zakona u Bosni po
kome samo parlamentarne stranke imaju pristup državnom budže-
tu. Da nisu bili zloupotrijebljeni od svojih zasad nepoznath nalogo-
davaca, te protestante je trebalo okrenut protv OHR-a koji je na-
metnuo takav izborni zakon i koji našu državu – u ovoj “daytonskoj
rasistčkoj svinjariji”, kao što reče Dževad Karahasan – drži zaklju-
čanom. Dakle, treba nam zakon po kome ćemo svi, koji želimo da
politčkim sredstvima otključamo svoje pravo na državu i da tu dr-
žavu razvijamo ravnopravno, učestvovat u izbornoj trci. To je farz-
i kifaje, zajednička obaveza svih muslimana.
Prošla su skoro dva desetljeća od mirovnih pregovora u
Daytonu i potpisivanja sporazuma koji je u značajnoj mjeri krivac
za sadašnje neodrživo stanje u BiH. Gdje je izlaz iz „daytonske
luđačke košulje”? Može li doći do revizije Daytonskog sporazuma
kako bi BiH postala funkcionalna država na cijelom prostoru?
Do „Daytona 2” mora doći, ali on se može održat pod dva uvje-
ta: prvo, da se poštuju principi međunarodnog prava i, drugo, da
na njemu, osim sila Zapada, učestvuju Republika Turska i Saudijska
Arabija kao međunarodni zašttnici bošnjačkih interesa. U pro-
tvnom, Bošnjaci bi bili izloženi novoj „luđačkoj košulji”.
Bili ste i aktvni sudionik politčkih događanja u jednom periodu
svoga života, 12 godina ste bili uz rahmetli predsjednika Aliju Izetbe-
govića, svoga ahbaba. Sjećate li se kakvih razmišljanja rahmetli
predsjednika Izetbegovića? Da li su sadašnja SDA i država Bosna i
Hercegovina ono za što se rahmetli Alija Izetbegović borio i zalagao?
INTERVJU
27 TRAVANJ 2014.
Da vas podsjetm: na prvim poslijeratnim izborima 1996. godi-
ne SDA je dobila preko 70% bošnjačkih glasova, a danas ih ne dobi-
ja ni 15%. Bošnjacima je spas u jednoj jakoj politčkoj muslimanskoj
i svebošnjačkoj demokratskoj organizaciji koja bi formirala bosan-
skohercegovački front sa drugim nebošnjačkim demokratskim
strankama desnog centra. Ni jednog ni drugog zasad nema na po-
molu! Što se tče rahmetli Alije Izetbegovića... Da, bio sam uz njega
sve do 2001. godine, u politčkom smislu, a sve do njegove smrt, i
poslije njegove smrt, u ljudskom smislu. Ja sam ga doživljavao kao
svoga ahbaba, a vjerovatno i on mene. Međutm, poslije Daytona,
to je, jednostavno, bio drugi čovjek u politčkom smislu. Nekoliko
puta išli smo zajedno na važne politčke sastanke, naročito one taj-
ne, za koje skoro niko nije znao. Bio sam iznenađen kakve mi je
teške i najpovjerljivije zadatke davao, dok je, u isto vrijeme, vršio
pritsak na mene da prestanem sa svojim antkomunizmom.
Jednom smo se, u Marakešu, u hotelu gdje je odsjeo Winston
Churchill kada je tajno pravio svoje planove za sjevernoafrički front
protv Hitlera – Alija je spavao u njegovom apartmanu – do pred
rani sabah svađali, doslovno – otmali se za našu stranku. Ja sam
bio za to da ona ostane muslimanska i svebošnjačka, bez ikakvog
dodira sa komunistma, a on je bio za “pomirenje” sa komunistma.
Tvrdio je kako su se kod Srba pomirili četnici i partzani, kod Hrvata
ustaše i partzani – i da se i mi moramo pomirit sa našim “partza-
nima” te da SDA mora krenut ka “građanskoj opciji”. Možete zami-
slit kako sam se osjećao? Najprije sam počeo da kričim i prokli-
njem, podsjećam ga na Allaha, dž.š., i Sudnji dan – “Šta ćeš, bolan,
reći Allahu, dž.š., na Sudnjem danu?” – zatm na Saliha Behmena
– “Kako te nije std Salke?”… Uvjeravao sam ga da naši komunist
nisu nikakvi socijaldemokrat već najprimitvniji ćafri te da je po-
djela među nama, Bošnjacima, sasvim druge prirode od one podje-
le kakvu imaju Srbi i Hrvat unutar svojih korpusa, da se u svakoj
analogiji krije opasnost od krivog zaključka, itd. Ali, ništa nije po-
moglo: Alija je imao moć, odlučio je da namjerno izgubi prve na-
redne izbore, a onda da se “pomiri” sa komunistma – “da se poklo-
ni komunistčkom šejtanu”, što bi rekao moj brat Nedžad.
Da se razumijemo: on je to sve uradio u najboljoj namjeri. Rezul-
tat njegove odluke su poznat javnost. Kada je, na Kongresu SDA
2001. godine, isposlovao to “pomirenje”, kada sam ja, neposredno
nakon 11. septembra i toga kongresa, uskoro bio stavljen na crnu li-
stu u ambasadama nekih zapadnih zemalja – spasio me jedan moj
prijatelj, katolik, ambasador jedne prijateljske zemlje – otšao sam
rahmetli Aliji u Centralu SDA i politčki se halalio s njim ovim riječima:
“Vidiš, Alija, kada smo napravili SDA, ja sam pitao svoga rahmetli
babu, imama, da li da idem s tobom – jer smo i tada, 1990. godine,
mogli završit u zatvoru, pa sam se bojao da sada svjesno ne nane-
sem bol svome babi – on mi je, u Gornjem Vakufu, gdje sam ih upo-
znao nakon SDA-ovog skupa, rekao: 'Dobro, sine, idi s našim Alijom,
jer ovo je borba za slobodu islama i muslimana, a i nas hodža, ima-
ma!' Vidiš, Alija, da nas nisu podržali imami, ove stranke ne bi bilo, a
t sada našu najveću politčku organizaciju predaješ u ruke Saveza
komunista! Od danas – mene, hodže i hodžinog sina, ovdje nema!”
Od toga dana do danas prošlo je 13 godina. Alijinu povijesnu od-
luku njegovi nasljednici i ideolozi “građanske opcije”, socijalistčki
intelektualci koji su upropastli sve čega su se takli u našem narodu,
i danas tumače kao njegovu posljednju pobjedu, a zapravo, radi se o
genijalnom promašaju! No, ja nisam čovjek koji bi se ikad predao, ja
sam učenik svoga babe i Saliha Behmena – islam i Bosna su moji ci-
ljevi, a ne Alija Izetbegović i njegova voluntaristčka, neislamska poli-
tka. Samo me poštovanje prema njemu kao, ipak, našem prvom
predsjedniku, sprječava da svjedočim o njegovim modernistčkim
pogledima na islam i imame – pogledima u koje bošnjačka javnost
nikad ne bi povjerovala – o njegovim samostalnim odlukama koje su
se pokazale katastrofalnim za naš narod, o njegovoj igri našom za-
jedničkom strankom... Valjda će i za to doći vrijeme...
Februarski su protest, suprotno parolama
njihovih aktera, samo još više uzdrmali dr-
žavu, a ništa bitno nisu donijeli. To su, da
se razumijemo, bili protest Bošnjaka/Ju-
goslavena protv Bošnjaka/muslimana.
Nažalost, postojeće garniture vlast, koje
ne branim, nemoguće je smijenit zbog sa-
dašnjeg izbornog zakona u Bosni po kome
samo parlamentarne stranke imaju pri-
stup državnom budžetu. Da nisu bili zlou-
potrijebljeni od svojih zasad nepoznath
nalogodavaca, te protestante je trebalo
okrenut protv OHR-a koji je nametnuo ta-
kav izborni zakon i koji našu državu – u
ovoj “daytonskoj rasistčkoj svinjariji”, kao
što reče Dževad Karahasan – drži zaključa-
nom. Dakle, treba nam zakon po kome će-
mo svi, koji želimo da politčkim sredstvi-
ma otključamo svoje pravo na državu i da
tu državu razvijamo ravnopravno, uče-
stvovat u izbornoj trci. To je farz-i kifaje,
zajednička obaveza svih muslimana.
INTERVJU
28 PREPORODOV JOURNAL 162
Stvari se kreću u pravcu koji je povoljan za našu
Bosnu i Bošnjake
Nedavno ste govorili o potrebi pravednog i sveobuhvatnog
bošnjačko-srpskog mirovnog sporazuma, koji bi pomogao stva-
ranju takvog sporazuma između pravoslavnih i muslimanskih
naroda koji žive na području od Vladivostoka do Cazina. Može li
tom sporazumu pomoći što među živima više nije akademik Do-
brica Ćosić, “otac” srpske nacije i glavni ideolog Memoranduma
SANU?
Bošnjačko-srpski odnosi su najneuralgičnije pitanje balkanskog
čvora. O tome pitanju razmišljam bar dva i po desetljeća, i sve mi
se čini kako smo mi, Bošnjaci, imali malo znanja i vještne da taj
čvor raspetljamo u svome, srpskom i svačijem drugom interesu. Mi
ne poznajemo Kur'an, mi ne znamo kreatvno čitat Sunnet. Ne po-
znajemo dovoljnu ni svoju, nekmoli tuđe historije. Mi smo doista
“pretpolitčki narod”. Antmuslimanski i antbošnjački režimi u po-
sljednjih 130 godina u nama su ubili sve naše izvorne, potcajne
vjerskopolitčke ideje, od naših umova formirali su svoju, sa našeg
stanovišta – tuđu inteligenciju, potpuno odrođenu od vlasttog na-
roda i svojih korijena.
Mi se ne pitamo šta bi poslanik Muhammed, s.a.v.s., uradio da
je na našem mjestu. Po mome mišljenju, najprije bi proučio menta-
litet srpskog naroda, a zatm bi tražio saveznike za svoje univerzal-
no plemenite ciljeve u tome narodu i kod njegovih neprijatelja.
Potom bi podržavao žišku monoteizma u tome narodu, ma koliko
on bio opskuran u ovom slučaju. Nakon toga bi im iznosio učenja
islama, a u isto vrijeme se pripremao za odbranu od njihovog veli-
kosrpskog zločinačkog projekta u svakome momentu i na svakom
koraku i protv njega vodio neprestanu borbu svim sredstvima koja
dopuštaju naša vjera i općeljudska pozitvna civilizacija. Najveći
srpski historičari argumentrano tvrde kako proces hristjanizacije
nikada nije završen kod Srba. To je narod koji pripada tzv. svetosav-
lju, više nego bilo kojoj nebeskoj religiji...
Nakon svega što nam je velikosrpska ideologija i praksa učinila,
mi imamo priliku da na najširi, najkreatvniji način konkretziramo
kur'anski ajet: “Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrat pa će t
dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postat! A to mogu postći
samo saburljivi! To mogu postći samo sretni.” Ko se boji toga ajeta
i Kur'ana u cjelini? Dobrica Ćosić, najglasniji i najopsesivniji ideolog
srpskog širka – višeboštva i nevjerništva. U svojoj knjizi “Vreme
zmija” on se doslovno boji da će – uslijed sve više atraktvnost isla-
ma za Zapadnjake, pa čak i za njegove Srbe – njegov narod otći u
“Ihtonovu religiju”. Citrat ću Vam to mjesto, gdje on, govoreći o
suvremenim srpskim generacijama, piše slijedeće: “Šta će se njih
tcat sudbina srpskog naroda, Kosova, Republike Srpske, Vojvodi-
ne, Srbije? Oni su mondijalist; oni su 'građani sveta'... Za njih neće
postojat narod ni sirotnja. Žene će im bit samo 'ribe'. Zabava će
im bit nasilje; sivi biznis i seks. Dokle će takvo društvo trajat? Dok
postoji ovakva kakva postoji Amerika i njena ideologija i civilizacija.
Dvadeset i prvi vek će bit apokaliptčki vek; vek užasa, nepoznath
dosadašnjoj istoriji. I pobeda Ihtonove monoteistčke religije. A to
će bit islamska.” Usputno rečeno, Ihton ili na grčkom jeziku Ixion,
bio je mitološko biće koje je na prijevaru ubilo svoga tasta, zbog
čega je smatrano bićem “neočišćenim od grijeha”. Ćosić u islamu
vidi religiju prijevare, a muslimani Balkana, umjesto zahvalnost Sr-
bima što uopće žive na Zemlji, po Ćosiću, lukavo kuju ihtonovske
zavjere srpskom narodu!
Pogledajte sada Kur'an: “A koliko puta je malobrojna skupina
pobijedila veliku skupinu – s Allahovom pomoći?!” Pogledajte suru
Inna e'atajna, koju naša ulema uporno opskurno prevodi i tumači:
“Ti stalno budi u duhovnoj vezi sa Gospodarom svojim i Njemu se
okreni čitavim svojim bićem; onaj ko tebe vrijeđa – on će bez spo-
mena ostat!” A ta je sura objavljena povodom prijetnji koje su he-
noteist Arabije upućivali poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., nakon
što mu je umro malodobni sin tvrdeći da će, sa skorom Poslaniko-
vom smrću, nestat i islama i muslimana. Zar se Ćosić, Karadžić i
ostali “geniji” zla iz srpskoga naroda razlikuju od Poslanikovih ne-
prijatelja? Pa čega i koga je nestalo na Arabijskom poluotoku: isla-
ma ili širka?
U kontekstu rečenog nameće se neminovno pitanje: može li se
Bosna i Hercegovina očuvat? Imaju li Bošnjaci, najbrojniji narod
u BiH, dovoljno mudrost, česttost i intelektualnog potencijala
da sačuvaju svoju domovinu – jednu i jedinu?
U svojoj novinarskoj karijeri tri puta sam obavio razgovor sa
gospodinom Viktorom Jakovičem, prvim američkim ambasadorom
u Bosni – i sve tri puta mi je taj veliki gospodin ponavljao: “Vaša
šansa je u granici na Drini koja je međunarodno priznata granica!
Zapamtte, Rusi su tenkovima preorali granice triju baltčkih zema-
lja: Litvije, Latvije i Estonije, Amerika je preko 70 godina ambasado-
re th zemalja držala u Washingtonu – i danas su to slobodne ze-
mlje u međunarodno priznatm granicama!” Suprotno Ćosiću, koji
je smatrao da “međunarodna konstelacija” ide naruku velikosrp-
skom projektu, stvari se kreću u pravcu koji je povoljan za našu
Bosnu i Bošnjake.
Zabranjeni pisac u vlastitoj zemlji
Za kraj razgovora osobno pitanje… Što ste Vi, ustvari: pisac,
profesor, politčar, flozof? Da li ste zaboravljeni kao pisac? Neg-
dje sam pročitao da se smatrate “zabranjenim” piscem u Bosni?
Jasno je da nisam politčar... Moja pozicija u bošnjačkoj barušt-
ni je tragikomična: neottoist, koji imaju vlast u ovom dijelu Bosne
gdje su Bošnjaci dominantni, kad izbacuju moju književnost iz svih
programa, kažu: “On je teolog, on nije pisac!” Teolozi – mislim na
muslimane među njima, pogotovo za Cerićeva vakta – kažu: “On je
pjesnik, nije on za islamsku teologiju!”, kao što, fala milom Allahu,
i nisam. Bošnjački politčari kliču “u duetu”: “On nije za politku, on
je pjesnik i hodža!”
Ustvari, bitno je ko su oni jer oni imaju moć i svi oni su doveli, i
danas vode, ovaj nesretni narod u propast. Neskromno, oni su tako
jadni, tako nemoralni, tako iskompleksirani, tako neobrazovani i
nesposobni da se boje svake svježe, originalne ideje, pa i moga pi-
sanja i mojih flipika protv svega što ovu zemlju i ovaj narod drži
pod svojom čizmom! Zato sam ja i danas zabranjeni pisac u vlast-
toj zemlji. Danas samo ne mogu da me hapse, kao nekada, ali iste
četničko-komunistčko-inkvizitorske sile zla guše moj glas i elimini-
šu me iz književnog i općenito javnog života gdje god stgnu, nesmi-
ljeno. Zapravo, one, udružene sa ttoistčkim kameleonima iz našeg
naroda, to čine svakom glasu bošnjačke slobode, pogotovo onom
koji je inspirisan islamom.
Islam i bošnjaštvo su zabranjeni, pod stgmom u Bosni! I samo
oni! Islam i bošnjaštvo se sumnjiče, “otkrivaju”, analiziraju, gu-
še... Ne ugrožavaju se prava Jevreja ni Roma danas u Bosni ni iz-
daleka kao prava Bošnjaka! Pa ako ste pisac – “nepotkupljivi svje-
dok Povijest”, kako kaže Krleža – ponikao u islamskoj vjeri i bo-
sanskome jeziku, morali biste bit glas za slobodu evropskih Pale-
stnaca, posljednjeg naroda u Evropi koji, na početku 21. stoljeća,
uslijed povijesnih zabrana i stgmatzacija sa svih strana, postaje
nacija. q
BOSANSKI BAROMETAR
29 TRAVANJ 2014.
Skupštna u Banja Luci donijela je sredinom travnja 2014. enttet-
ski Zakon o prebivalištu i boravištu. Ovim zakonom građani će mora-
t uz prijavu prebivališta predočit i neki od dokaza, poput kupopro-
dajnog ugovora za nekretninu ili dokaz da imaju valjan osnov za pri-
javu prebivališta na toj adresi. "Često dolazi do zloupotreba po ra-
znim osnovama. Mi moramo uredit tu oblast", rekao je Radislav Jo-
vićić, ministar unutrašnjih poslova RS-a. A da je oblast neuređena,
istakao je Jovičić, otkrilo se na lokalnim izborima prije dvije godine
kada je od strane koalicije “1. mart” pokrenuta kampanja o prijavlji-
vanju ljudi na područje Srebrenice. Tome je prethodila odluka banja-
lučke vlade da se ne pristupi izmjenama Izbornog zakona koji se do
tada sprovodio, a odnosilo se na mogućnost da svi građani BiH glasa-
ju u prijeratnom mjestu prebivališta, bez obzira gdje žive danas.
Izglasavanje zakona izazvalo je reakciju nesrpskih građana i
stranaka tog dijela Bosne i Hercegovine jer je tme prekršen Ustav
te zemlje. I zaista, reguliranje prebivališta u ovlast je države, a ne
entteta, pa će u narednim mjesecima to bit vruća tema, sve do
izbora u listopadu 2014.
Najprije je u štabu Milorada Dodika bilo odlučeno da se zakon
u skupštni razmatra po hitnom postupku. Kao izgovor istaknuto je
da je to odgovor na blokadu zakona na državnom nivou koji ne
može proći proceduru u Domu naroda, jer su predstavnici Bošnja-
ka protv, s obrazloženjem da se radi o ugrožavanu prava građana.
Ipak, da je to vrlo škakljiv problem pokazuje i iznenadna pro-
mjena prijedloga da se ide u hitnu proceduru prijedlogom o redov-
noj proceduri. Taj je prijedlog ponudio zastupnicima zakonodavni
odbor skupštne, no ne treba sumnjat da je zapravo Dodik u za-
dnjem trenutku ustuknuo. To pak nije bila prepreka da se zakon
izglasa. Većinom glasova srpskih poslanika odbijen je prijedlog Klu-
ba SDP-SDA da se ovaj nacrt povuče iz parlamentarne procedure. U
obraćanju zastupnicima Amir Zahirović, član poslaničkog Kluba
SDP-SDA, kazao je da ovaj zakon treba povući iz procedure jer nje-
govo donošenje nije u nadležnost entteta. "Ovo je kršenje člana 4.
Ustava BiH i derogiranje državne nadležnost i državnog Zakona o
prebivalištu jer se u članu 46. enttetskog zakona navodi da stupa-
njem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o prebivalištu i
boravištu BiH", pojasnio je Zahirović. On je obavijesto predsjedni-
ka skupštne Igora Radojičića da poslanici SDP i SDA iz principijelnih
razloga neće prisustvovat dijelu sjednice tokom koje se bude raz-
matrao nacrt ovog zakona.
Ugrožena sloboda kretanja
Šefk Džaferović iz SDA rekao je da ovo pitanje nije u nadležno-
st entteta već isključivo države i da se radi o klasičnom pritsku na
državne insttucije. "Mi nastavljamo sa svojom politkom kada je
taj zakon u pitanju. Smatramo da je to veoma štetan zakon za sve
građane i za BiH. Pokušaj vlast RS-a je veoma rizičan potez jer se
radi o antdejtonskom djelovanju. Vlast ne mogu zanemarit slobo-
du kretanja, robe, ljudi, kapitala ili ograničavat slobodu koja je jed-
nako vrijedan daytonski princip kao i složena struktura zemlje. A
ovaj zakon bitno ugrožava slobodu kretanja."
DOK MILORAD DODIK DONOSI PROBLEMATIČNI ZAKON O PREBIVALIŠTU, U HRVATSKIM STRANKAMA
DOLAZI DO RASKOLA
Zakon je protuustavan
Emir Suljagić, koordinator Građanske koalicije “1. mart” kaže
da vlast u Banja Luci ne može donijet zakon samo na jednom dijelu
teritorije BiH: "Enttetski zakon ne može preživjet apelaciju Ustav-
nom sudu BiH, čak i ako se desi da prođe sve instance u RS-u. Da
sam na mjestu vlast u RS-u, ja bih bio malo pažljiviji jer usvajanje
dva zakona o prebivalištu je veoma opasno, to bi bio kraj jedinstve-
nog sistema ličnih dokumenata."
Predsjednik Kluba SDP-SDA Ramiz Salkić i potpredsjednik Skup-
štne rekao je da ovakav zakon može štett bezviznom režimu.
Sljedbenici Milorada Dodika, ali i njegovi oponent koji su podr-
žali ovakav zakon uplašili su se ne samo masovnijeg prijavljivanja
prebivališta u tom enttetu, nego i poteza enttetske Skupštne Fe-
deracije BiH koja je netom usvojila Zakon o pravima povratnika u
prijeratno mjesto prebivališta u RS i Brčko distrikt, kojim se povrat-
nicima omogućava da bez obzira na prijavu prebivališta u manjem
bh enttetu zadrže sva prava u Federaciji BiH. "Sedam dana prije
usvajanja ovog zakona, SDA je potpisala koalicioni sporazum sa ko-
alicijom ‘1. mart’, čiji je cilj da u RS-u dobije 100.000 glasova, da
dominira Narodnom skupštnom i da u Parlamentu BiH obesmisle
enttetsko glasanje", rekao je predsjednik Skupštne Igor Radojičić.
Stopiran zakon na državnom nivou
Podsjetmo, zakon na državnom nivou kojeg je predložilo Vije-
će ministara BiH za sada je blokiran jer su se poslanici SDA žalili da
zakon štet interesima Bošnjaka. Pa iako je Ustavni sud BiH takvo
mišljenje odbio, zakon nikako ne može dobit zeleno svjetlo jer
SDA-ovi delegat u Domu naroda opstruiraju sjednice, zbog čega
Milorad Dodik i istomišljenici gube strpljenje.
No, procedura je ipak složenija jer se zakon mora razmatrat i u
vijeću naroda kao nekom vrstom drugog doma enttetskog parla-
menta, a to znači da će Klub Bošnjaka pokrenut vitalni nacionalni
interes. Nakon toga slijedi usaglašavanje u zajedničkoj komisiji, a s
obzirom da je izvjesno da dogovora neće bit, zakon će završit na
enttetskom ustavnom sudu. Ukoliko i prođe ovu instancu, struč-
Emir Suljagić
BOSANSKI BAROMETAR
30 PREPORODOV JOURNAL 162
njaci predviđaju da će bit pokrenuta apelacija i na Ustavnom sudu
BiH. Sudeći po procedurama, malo je vjerojatno da će zakon stupi-
t na snagu prije izbora ove godine, što je i bio cilj velikosrbima.
Potvrdio je to i Halid Genjac, predsjedavajući Kluba bošnjačkog
naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštne BiH. On je rekao
da će klubovi bošnjačkog naroda u Vijeću naroda manjeg entteta i
Domu naroda Parlamentarne skupštne Bosne i Hercegovine kori-
stt sve dopuštene pravne mehanizme kako bi spriječili stupanje
na snagu prijedloga Zakona o prebivalištu i boravištu u ovom bo-
sanskohercegovačkom enttetu. On je istakao kako odluka Skupšt-
ne da razmatranje zakonskog akta iz hitne vrat u redovnu proce-
duru pokazuje da su i srpski poslanici svjesni da se pitanje prebiva-
lišta i boravišta ne može rješavat na nivou entteta. No to koriste,
tumači tako Genjac, kao mehanizme za pritsak na Dom naroda PS
BiH da donese izmjene i dopune Zakona o prebivalištu i boravištu
državljana BiH koje je u proceduru dostavilo Vijeće ministara BiH.
Ustavom BiH, podsjeća predsjedavajući Kluba bošnjačkog na-
roda, jasno je defnirano da je jedno od temeljnih ljudskih prava
sloboda kretanja, a samim tm i vlastt izbor mjesta prebivališta i
boravišta. "Ukoliko se usvoje zakonska rješenja koja će bit druga-
čija u jednom enttetu u odnosu na državu BiH, a što je vidljivo iz
prijedloga koji je ponuđen u RS-u, onda je to veliki problem. U tom
slučaju radi se o oduzimanju nadležnost državi, protuustavnom i
protuzakonitom djelovanju. Podrivanje nadležnost države bila bi,
uvjeren sam, dovoljna osnova da Ustavni sud BiH takav zakon stavi
van snage", ocijenio je Genjac.
Kao činjenicu da se radi o protuustavnom djelovanju Genjac
potkrepljuje i podatkom da je u Ustavu BiH i to njegovim članom 1.
jasno propisano da je BiH pravna država. "Enttetski zakon bi uveo
pravnu nesigurnost građana i ako se kao takav ne bi stavio van sna-
ge, imali bismo nesagledive posljedice", upozorava Genjac. Navodi
i da je Aneksom 7. Daytonskog mirovnog sporazuma jasno navede-
no kako će enttet uklonit sve administratvne prepreke kada je u
pitanju povratak. "Zakon koji se predlaže u RS sadrži elemente koji
su neprecizni i zasigurno kao takvi bi ometali povratnike. Stoga mo-
žemo reći da je taj akt i protvan Aneksu 7", ocjena je Genjca.
Ovaj zakon osudili su SAD i Ured visokog predstavnika.
HDZ 1990 ne ide zajedno s Hrvatskim narodnim
saborom
Defnitvno je puklo između dvaju HDZ-ova. Stranke okupljene
oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS), s iznimkom HDZ 1990, na
predstojećim općim izborima u Bosni i Hercegovini izaći će zajed-
no. Bivši predsjednik “Devedesetke” Božo Ljubić izrazio je nezado-
voljstvo što vodstvo stranke na čelu s Martnom Ragužom ide u
smjeru koji nije, smatra, dobar za Hrvate. "Žalostan sam zbog toga
što Predsjedništvo HNS-a nije moglo donijet odluku konsenzusom
o zajedničkom izlasku na izbore. Moje osobno stajalište oko toga je
ustvari nastavak moga politčkog djelovanja od ranije. Ja sam svoj
politčki kredibilitet, stranački, a u okviru toga čak i osobni zadnji
godina apsolutno investrao u projekt HNS-a. Sada i nadalje svoj
politčki kredibilitet sam spreman stavit u funkciju samo HNS-a,
odnosno ostvarenja politčkih interesa HNS-a. Legitmno je da ljudi
razmišljaju stranački i osobno, ali ja tu ostajem do kraja principije-
lan", rekao je Ljubić.
Dodao je kako projekt Hrvatskog narodnog sabora treba nasta-
vit djelovat i da su u njega pozivani svi politčki predstavnici koji
prihvaćaju njegovu politku uključujući i dokumente. "Ja osobno
kao predsjednik Glavnog vijeća HNS-a i kao član Predsjedništva
HNS-a nastavit ću djelovat na njegovoj daljoj insttucionalizaciji i
ispunjavanju ovoga sadržaja koji je defniran politkom HNS-a. Ja
sam uvjeren da taj projekt treba hrvatskom narodu, a u svakom
slučaju i Bosni i Hercegovini i da će on ići dalje. Svaki odgovoran
hrvatski politčar trebao bi ga podržat s obzirom na ustavnu i stvar-
nu poziciju hrvatskog naroda", stav je Bože Ljubića.
U politčkim krugovima u Hercegovini nakon posljednjih doga-
đaja u Hrvatskom narodnom saboru špekuliralo se o mogućim po-
djelama unutar HDZ 1990, i to između onih koji su za zajednički
nastup hrvatskih stranaka i onih koji su za to da spomenuta stranka
sama ide na izbore. I zaista, predsjednik Gradskog odbora Mostara
HDZ 1990, Slaven Raguž, ponudio je svoj mandat na raspolaganje,
ali su članovi Odbora odbili mogućnost da on napust stranku. Ko-
mentrajući za najave ujedinjenja HDZ 1990 s Hrvatskim narodnim
savezom, Slaven Raguž je naveo kako je upravo to glavni razlog
njegove odluke, istčući da se toj marginalnoj stranci pravno nere-
gularnom izmjenom Statuta ustupaju mjesta u vrhu stranke kao da
se radi o nekoj realnoj politčkoj snazi. "Riječ je o strančici koju su
svi napustli, osim Krešimira Zubaka i njegovih istomišljenika. Taj
čin nije ništa drugo nego davanje politčke slamke spasa čovjeku
koji je jedan od najodgovornijih za dekonsttuiranje Hrvata u BiH za
vrijeme Alijanse", smatra Slaven Raguž, rekavši da ne želi bit u istoj
stranci sa osobama koje su, kroz tzv. Alijansu i Platormu, sotonizi-
rali sve hrvatsko u Bosni i Hercegovini. “Ne želim i neću bit u istoj
stranci s politčkom grupacijom koja i dan-danas pozdravlja Alijan-
su i Platormu te korist svaku prigodu za sotoniziranje svega što
nosi hrvatski predznak”, dodao je naglasivši kako ne želi bit “dije-
lom politke koju diktra i podupire Sarajevo i dijelom politke koja
u politci isključivo vidi trgovinu za što većim plijenom”.
Halid Genjac
Božo Ljubić
BOSANSKI BAROMETAR
31 TRAVANJ 2014.
Novo okupljanje
U kuloarima se sve glasnije može čut da vodstvo HDZ 1990 sve
otvorenije vodi pregovore i sa strankama Živka Budimira (Stranka
pravde i povjerenja - SPP), Zvonka Jurišića (HSP) i braće Lijanović o
postzbornoj koaliciji sa SDP-om na razini Federacije BiH. Potporu
takvom konceptu daju i neki istaknutji pojedinci građanskog svje-
tonazora poput predsjednika “Napretka” Franje Topića, fra Luke
Markešića, Slave Kukića, itd.
U međuvremenu, ostavku je podnio i glavni tajnik HDZ 1990 Josip
Merdžo. "Zbog neslaganja oko pristupa i postupaka vezanih uz dogo-
varanje zajedničkog nastupa na određenim razinama za opće izbore
2014. godine u okviru Hrvatskog narodnog sabora BiH, podnosim
ostavku na mjesto glavnog tajnika HDZ 1990’’, naveo je Merdžo u
ostavci naslovljenoj na predsjednika HDZ 1990 Martna Raguža. Zbog
teže povrede Statuta HDZ 1990, rada u suprotnost s programom i
zbog grubog kršenja etčkog kodeksa, Predsjedništvo ove stranke je
donijelo odluku o izbacivanju Slavena Raguža iz članstva HDZ 1990.
Također, raspušten je GO Mostar te se obvezalo Glavno tajništvo
da organizira Izvanrednu izbornu skupštnu za mostarski ogranak
stranke. Na sjednici održanoj u Usori Predsjedništvo HDZ 1990
uskratlo je mandat Boži Ljubiću za predstavljanje HDZ 1990 u Glav-
nom vijeću Hrvatskog narodnog sabora, zbog nepoštvanja odluka
koje su donesene na tjelima HDZ 1990. “Bilo bi časno mandat vratt
stranci, jer je taj mandat dobio kao predsjednik HDZ 1990. Ova odlu-
ka je u izravnom interesu ozdravljenja odnosa u HNS-u”, priopćeno
je iz “Devedesetke”, a zbog javnog istupanja suprotno stavovima
Predsjedništva i Središnjeg odbora, Predsjedništvo je dalo odobre-
nje za pokretanje stegovnog postupka i protv Damira Ljubića.
Nakon što je Središnji odbor jednoglasno razriješio dosadaš-
njeg Glavnog tajnika Merdžu, na prijedlog predsjednika Martna
Raguža, za ovu funkciju izabran je Ilija Cvitanović, također jedno-
glasno. Izabrani je novi glasnogovornik Perko Nikić, umjesto dosa-
dašnjeg Vese Vegara, te međunarodni tajnik Ante Janković.
Raspravljalo se i o izvješću predsjednika Martna Raguža s po-
sljednje sjednice Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora. Tom
prilikom Raguž je istakao kako HDZ 1990 ostaje otvoren za HNS po
pitanju zajedničkog nastupa za člana Predsjedništva BiH, RS-u i žu-
panijama gdje su ugroženi vitalni nacionalni interes, ali se istovre-
meno zalaže za njegovu reformu. "Da smo na ispravnom putu po-
tvrđuje i takvo stajalište ljudi iz intelektualnih i crkvenih struktura",
navodi se u priopćenju HDZ 1990.
Podneseno je i izvješće o sporazumu o integriranju Hrvatskog
narodnog saveza (bivši HSS-NHI Krešimira Zubaka) u HDZ 1990. Ra-
guž je tom prilikom naglasio da ovaj sporazum ne ulazi u domenu
politčkog i programskog integriteta koji ima HDZ 1990. "HDZ 1990
ostaje pri svojim programskim stajalištma defniranim na Saboru
ove stranke, a sve stranke koje se prepoznaju u tm okvirima, vrata
HDZ 1990 su im otvorena", navodi se u HDZ 1990. q
Edis FELIĆ
UNUTARSTRANAČKI RASKOLI – BUDIMIR: “BIT ĆE TOGA JOŠ!”
Osim u HDZ 1990, došlo je i do istupanja i u Savezu za bolju buduć-
nost (SBB), čiji je predsjednik Fahrudin Radončić, donedavni ministar
sigurnost BiH. Iz SBB-a su istupila dvojica članova, zastupnika u Zastu-
pničkom domu Parlamenta Federacije BiH, Hazim Kapić i Nihad Alika-
dić. Predsjednik Federacije BiH i Stranke pravde i povjerenja (SPP) Živko
Budimir očekuje, kako je rekao, da će se to u sljedećem razdoblju doga-
đat i u drugim strankama. "S obzirom na to da je politčka situacija u
BiH, a posebno u Federaciji BiH turbulentna već gotovo dvije godine i da
ovakva vremena dovode do toga da ljudi iskazuju svoje neslaganje sa
određenim djelovanjem u politčkim strankama, u kojima su do sada
bili, za očekivat je da će se takav proces i nastavit", istaknuo je Budimir.
Hazim Kapić i Nihad Alikadić, kako su istaknuli, neće više djelovat
u zastupničkom klubu SBB BiH, već kao samostalni zastupnici u tom
domu. Alikadić je Feni kazao da je njegov razlog za istupanje iz Kluba
upravo SBB-ovo protvljenje hitnoj proceduri seta antkoruptvnih za-
kona, a Kapić da se on i otprije ne slaže s politkom SBB-a, posebno u
Unsko-sanskom kantonu, gdje je Radončić zagovarao koaliciju sa SDA-
om i Laburistčkom strankom Fikreta Abdića.
U tom kontekstu, Budimir kaže da ulazimo u vrijeme u kojem "ma-
ske padaju", odnosno u kojem će se vidjet tko zaista radi u interesu
građana Bosne i Hercegovine, a tko ne. "Doći će do određenog presla-
givanja na politčkoj sceni. Nakon izbora to će bit puno dramatčnije
nego sada, ali i do izbora ćemo imat takvih situacija", kazao je Budimir.
A da bi i u SDA moglo doći do sukoba, i to ponovo između prista-
lica predsjednika stranke Sulejmana Tihića i zamjenika predsjednika
Bakira Izetbegovića, potvrđuje smjena zadnjeg dana travnja Bakira
Alispahića. On je smijenjen s funkcije člana Kadrovske komisije SDA, a
Izetbegović je umjesto njega predložio Aliju Fitozovića, predsjednika
stranačke općinske organizacije u Bosanskom Šamcu.
Alispahić je smijenjen na sjednici Predsjedništva SDA, na kojoj se
za smjenu izjasnilo 14 članova. 10 koji su glasali “protv”, uglavnom su
kazali da nisu sigurni da se sa smjenom slaže i predsjednik Tihić. To je
nakon sjednice stranačkog Predsjedništva novinarima kazao Izetbe-
gović. Rekao je i da će kontaktrat s Tihićem, koji je inače teško bole-
stan te, ukoliko Tihić bude protv, postoji mogućnost preispitvanja
odluke i eventualno njenog poništenja.
Izetbegović kao razloge za Alispahićevu smjenu navodi da nije na
pravi način uzvrato povjerenje koje mu je SDA, iako nije njen član, uka-
zala članstvom u Kadrovskoj komisiji. U tom kontekstu je između osta-
log spomenuo Alispahićeve javne istupe, odnosno intervjue. Na novi-
narsko pitanje da li se smjena Bakira Alispahića iz Kadrovske komisije
može tumačit kao raskol, Izetbegović je odgovorio: "Ne znam je li to
raskol ili su naprosto drugačija viđenja u stranci." Za prijedlog da Alija
Fitozović, čovjek s ratnim referencama i angažmanom u stranačkom
Glavnom odboru, bude u Komisiji umjesto Bakira Alispahića, Izetbego-
vića je, kaže, opredijelilo i to što je Fitozović prijatelj s Tihićem. q
Živko Budimir
Martn Raguž
IZ SVIJETA
32 PREPORODOV JOURNAL 162
LIBIJA: Temeljito urušavanje (i nestanak) državnih
institucija
Farsa od države
Cijela Libija počinje sličit na jednu veliku farsu. Premijer Ali Zeidan
je pobjegao iz zemlje i sada se nalazi u Njemačkoj otkuda poziva na
novu intervenciju u Libiji: “Sve što može dovest do sigurnost bit će
prihvatljivo za Libiju. Trebaju nam snage iz UN-a, regije ili trupe s Bli-
skog istoka.” Što se tče Kongresa, u njemu je ostalo svega 76 zastupni-
ka od ukupno 200, ostali su se povukli. Navodno bi se parlamentarni
izbori trebali održat ovog ljeta, ali bez usvajanja novog Ustava.
8. travnja 2014. Libijski parlament – Opći nacionalni kongres (GNC)
– potvrdio je Abdullaha Al-Thinniji za premijera libijske privremene
vlade. Dobio je rok od tjedan dana da sastavi novu Vladu koju treba
potvrdit Kongres, a koja će naslijedit Vladu bivšeg premijera Ali Zeida-
na smijenjenog 11. ožujka.
Libiju nakon Gaddafjevog brutalnog ubojstva defnira slaba prije-
lazna vlada i sve veće nezadovoljstvo bivših ustaničkih skupina koje
odbijaju položit oružje. Dok se libijske vlast muče se s uspostavom
temeljnih insttucija vladavine prava, različite militantne skupine često
na met imaju dužnosnike.
13. travnja novoimenovani libijski premijer Abdullah al-Thinni od-
stupio je s dužnost nakon što su ga napali zajedno s njegovom obitelji.
15. travnja u središtu Tripolija, nakon što su maskirani napadači zau-
stavili konvoj i pritom ozlijedili vozača, zajedno sa svojim tjelohranite-
ljem kidnapiran je jordanski ambasador Fawaz al-Aytan.
Francuska zabrinutost i američko obećanje
U izjavi francuskoga ministra obrane Jean-Yves Le Driana,
objavljenoj 7. travnja 2014., stoji kako je Južna Libija postala upori-
šte islamistčkih gerilaca i da je jedini način borbe protv toga u
snažnom kolektvnom odgovoru susjednih zemalja. “Sve smo za-
brinutji. To je zmijsko gnijezdo u koje se džihadist vraćaju, u kojem
se naoružavaju i regrutraju nove borce. To je opasno i trenutačno
nema uvjeta za rješenje.”
24. travnja 2014. William Burns, zamjenik američkog državnog taj-
nika, obećao je Libiji dodatnu američku pomoć u borbi protv ekstre-
mistčkog nasilja, ustvrdivši kako ona ne može postći politčku i gospo-
darsku stabilnost ako prvo ne odgovori na sigurnosne izazove. “Nasilni
ekstremizam koji je u porastu predstavlja ogroman izazov za Libiju ali i
za libijske partnere. Zbog toga moramo hitno i odlučno pomoći Libijci-
ma da izgrade svoje sigurnosne kapacitete, da prodube protuterori-
stčku suradnju, te da promiču zdrav politčki proces… To će dugoroč-
no povećat sigurnosne izglede u zemlji”, rekao je Burns.
Početak sudskog procesa u Tripoliju
14. travnja 2014. u Tripoliju je počelo masovno suđenje broj-
nim dužnosnicima iz Gaddafjeve vlade, a u fokusu su njegovi sino-
vi, Saif al-Islam i Saadi Gaddaf. Neki politčki analitčari smatraju da
ovo suđenje nije pravni proces već običan linč, zadnji čin fzičke
eliminacije Velike Narodne Socijalistčke Arapske Džamahirije, dok
drugi istču da se radi dosad najvećem ispitu prijelaza postgaddaf-
jeve Libije prema demokraciji.
OD MAŠRIKA DO MAGRIBA – REVOLUCIJA I DEMOKRACIJA NA DJELU
Zanimljiva vremena
U procesu koji se održava na prostoru zatvora al-Hadba u Tri-
poliju, trebao je pristup bit omogućen novinarima i obiteljima, no
to se zabranilo, unatoč činjenici da je nedavno libijski ministar pra-
vosuđa, Salah al-Merghani, tvrdio: “To neće bit pokazno 'Mickey
Mouse' suđenje. Neću dopustt nekakve ludost, ali ću se pobrinu-
t da suđenje ispoštuje međunarodne standarde… Zato će i bit
otvoreno za javnost.” U konačnici u sudnicu je pušteno tek nekoli-
ko novinara, članova obitelji i nekoliko UN promatrača, nakon što
su na ulazu predali svoje mobilne telefone.
Na suđenju se pojavilo svega 23 od 38 optuženika, koji su bili smje-
šteni u crne željezne kaveze. Gaddafjevi sinovi nisu bili tu. Ključna oso-
ba iz Gaddafjeve vlade – “čovjek broj 2”, njegov sin Saif al-Islam
Gaddaf, i dalje se nalazi u zatvoru na prostoru planinskog grada Zintan
na zapadu Libije. Nije jasno zašto se nije pojavio Saadi Gaddaf kojeg
drže u Tripoliju. U konačnici je sud u Tripoliju odlučio kako se Saif može
uključit putem video veze, no ni to nije organizirano. Optuženima nije
dopušten ni pristup odvjetnicima, toliko o poštenom suđenju.
Osim Gaddafjevim sinovima, sudi se još 36-orici pripadnika bivše
Vlade, a među njima je i Gaddafjev šef obavještajnih službi, Abdullah
al-Senussi, zatm bivši libijski premijeri, al-Baghdadi al-Mahmudi i Bou-
zid Dorda, kao i bivši ministar vanjskih poslova, Abdul At al-Obeidi.
Međunarodni kazneni sud (ICC) i organizacije za ljudska prava
zabrinute su stanjem libijskog pravosudnog sustava i vlada bojazan
da Gaddafjevi sinovi neće imat pošteno suđenje. “Ako ne dobiju
pošteno suđenje, to će bacit sumnju na to da nova Libija nema
namjeru selektvno provodit pravdu”, rekao je Hanan Salah iz Hu-
man Rights Watcha. “Zasad, postoje problemi s njihovim zastupa-
njem. Mnogi na ovom suđenju nemaju odvjetnika, što je osnova
svakog poštenog suđenja. Njihovim odvjetnicima nije dopušten
pristup sudskim dokumentma. U pojedinim slučajevima suci i od-
vjetnici su maltretrani i imamo navode o iznuđenim priznanjima.”
EGIPAT: Život ima malu vrijednost –
fizička eliminacija Muslimanske braće
Prvi krug suđenja
U Egiptu traje suđenje pristašama Muslimanske braće, koji su kra-
jem prošle godine proglašeni teroristčkom organizacijom. Izrečene su
najstrože presude u povijest Egipta, ali i modernog čovječanstva… U
prvoj presudi, 24. ožujka 2014., Egipatski sud osudio je na smrt uku-
Saadi Gaddaf, Saif al-Islam Gaddaf i Abdullah al-Senussi
IZ SVIJETA
33 TRAVANJ 2014.
pno 529 pristaša svrgnutog predsjednika Mohammeda Morsija. U
presudi se istče kako su krivi za ubojstvo pripadnika policije, ranjava-
nje dvojice te napad na policijsku postaju u gradu Minya 14. kolovoza
2013., na dan kada je u Kairu policija i vojska ubila oko 700 Morsijevih
pristaša.Od svih koji su se našli pred sudom, oslobođeno je tek njih 16.
Zapadni mediji su prenijeli kako je ova rigorozna presuda poka-
zatelj aktualne kampanje kojom pro-vojne vlast u Egiptu žele utšat
opoziciju nakon “rušenja prvog demokratski izabranog predsjednika
u povijest Egipta”. Službeni Kairo, kao i brojni pristaše novih vlast,
na situaciju gledaju dijametralno suprotno istčući kako je ovo “bor-
ba protv terorizma”. Iz SAD-a su poručili kako su “jako zabrinut i
šokirani” i da će tražit pojašnjenje od egipatskih vlast, no, glasnogo-
vornica američkog State Departmenta, Marie Harf, također je navela
kako se radi o “važnom odnosu kojeg ne želimo prekinut”.
O “kvalitet" pravnog postupka” se teško može govorit – pre-
suda je donijeta nakon svega dva ročišta. Njihovi odvjetnici istču
kako dokazi nikada nisu predstavljeni obrani nit im je dopušteno
da uopće budu u sudnici za vrijeme izricanja presude. Prvo ročište
je održano u subotu (22. ožujka), a već u ponedjeljak, 25. ožujka,
određene su smrtne kazne. “Ovo se nikada nije dogodilo u povijest
Egipta nit u povijest bilo koje zemlje, nit u povijest sudstva koliko
ja znam”, rekao je Mohamed Zera, odvjetnik iz organizacije za ljud-
ska prava u Kairu. Jedino što je blizu, istče Zara, bila je presuda
koju je protv islamista 90-ih godina proveo tadašnji egipatski pred-
sjednik Hosni Mubarak, kada je na smrt osuđeno 106 osoba.
liberalna opozicija. Nekako u isto vrijeme zabranjen je Pokret “6.
travnja”, koji je bio jedan od pokretača demonstracija koje su prije
tri godine s vlast srušile Hosnija Mubaraka.
SIRIJA: 2014. – godina sirijske pobjede?
Predsjednički izbori – 3. lipnja 2014.
21. travnja 2014. Sirijski parlament u Damasku je donio odluku
o raspisivanju predsjedničkih izbora, koji će se održat 3. lipnja.
Predsjednik Sirijskog parlamenta, Mohamed Jihad al-Laham, rekao
je kako će se kandidature za izbore primat do 1. svibnja. Sirijci koji
žive izvan zemlje mogu glasat, u sirijskim ambasadama, ali se ne
mogu kandidirat. Time je isključen i cijeli SNC koji od početka rata
živi po hotelima od Istanbula do Pariza.
Prema novom zakonu na izborima mogu sudjelovat kandidat iz
različith stranaka i pokreta, ali moraju prebivat u Siriji najmanje 10
uzastopnih godina, roditelji i njegova supruga moraju bit Sirijci, a mo-
raju dobit i potporu 35 parlamentarnih zastupnika. Ovaj zakon uklju-
čuje predstavnike aktualne vlast, kao i unutarnju sirijsku opoziciju
koja je za vrijeme sukoba bila u stanju pronaći zajednički jezik s reži-
mom i nije napustla zemlju. Put do predsjedništva zatvoren je za tzv.
vanjsku sirijsku opoziciju. Njezini predstavnici su gotovo cijeli život u
inozemstvu i ne mogu dobit potporu 35 zastupnika. Iako su etnički
Sirijci, svima je jasno da iza njih stoje Sjedinjene Američke Države.
Predsjednički mandat Bashara Al-Assada istječe 17. srpnja. Rat
još uvijek traje, iako je dosta izgubljenog teritorija vraćeno i pred-
nost je sada očito na strani vladinih snaga. Sirijski ministar informi-
ranja Omran Al-Zoubi je rekao: “Nećemo tolerirat kašnjenje ili po-
ništenje predsjedničkih izbora zbog sigurnosne situacije ili domaće
i strane politke.” Ovim potezom Damask zapravo jasno daje svima
do znanja, a naročito prozapadnoj opoziciji SNC, da je vrijeme za
“politčko rješenje” prošlo – ustupaka više neće bit, vojna kampa-
nja će se nastavit do konačne pobjede.
Reakcije zapadnih zemalja i prozapadne koalicije SNC
Zapad i njegovi saveznici iz monarhija Perzijskog zaljeva tvrde
kako su predstojeći izbori u Siriji – “parodija demokracije”, kako ih
je 21. travnja nazvala Jennifer Psaki, glasnogovornica Bijele kuće.
Washington i London su odmah priopćili kako neće priznat rezul-
tate izbora, a njime se priključio i Bruxelles.
“Izbori u organizaciji režima provedeni u jeku sukoba samo u po-
dručjima pod kontrolom režima i s milijunima Sirijaca izbjeglim iz svo-
jih domova krše temeljna načela demokracije, bit će lišeni vjerodo-
stojnost i potkopat sve pokušaje postzanja politčkog rješenja”, stoji
u priopćenju šefca europske diplomacije Catherine Ashton, koja pozi-
va sve stranke da zaustave nasilje, kršenje ljudskih prava i “potvrde
svoju namjeru da sudjeluju u idućem krugu Ženevskih pregovora”.
“Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad čini ruglo od nečega što bi
trebao bit demokratski izabran čelnik jedne zemlje. Ja ne mislim da se
na ovaj način može napredovat u politčkom procesu, što je za Washi-
ngton i dalje jedini način za izlazak iz krize. Mi ćemo i dalje nastojat
uspostavit proces koji će kroz pregovore između sirijskih vlast i opozi-
cije dovest do politčke tranzicije, odnosno stvaranja nove vlade u Da-
masku”, izjavio je Jay Carney, glasnogovornik Bijele kuće.
“Planovi Assada da održi izbore mogu bit usmjereni samo na
očuvanje njegove diktature. Oni se neće održat, jer ovaj režim ne-
će zaustavit napade na civilno stanovništvo. Izbori neće bit održa-
ni na temelju međunarodnih standarda, njihovi rezultat neće ima-
t nikakvu vrijednost i neće bit vjerodostojni”, rekao je Mark
Simmonds, zamjenik britanskog ministra vanjskih poslova.
Sudac Saed Youssef i reakcije na njegovu presudu
Drugi krug suđenja
Presuda iz ožujka podigla je veliku prašinu, ne samo u međuna-
rodnim razmjerima nego i u Egiptu, pa je i veliki mufija, koji potvr-
đuje smrtne presude, rekao nešto poput “što je puno, puno je”.
Sudac Saed Youssef morao je preinačit dio svoje presude: na blaže
kazne - od 25 godina do doživotnog zatvora - osudio je 492 od njih,
dok su 37-orici ostale smrtne kazne.
To je obznanjeno na drugom krugu suđenja, 28. travnja, kada je
sudac Youssef nadmašio samog sebe – na smrt je osudio 682 pri-
padnika Muslimanske braće, a među njima Mohammeda Badiea,
čelnika Bratstva. Mediji navode da su se žene, koje su čekale pred
sudom, onesvijestle kada su čule presude. Konačna odluka očeku-
je se 21. lipnja nakon mišljenja mufije.
Iako svojim presudama na određeni način slijedi politku voj-
nog vrha koji je u ljeto prošle godine s vlast srušio izabranog pred-
sjednika Muhameda Morsija, poznavatelji lokalnih prilika sumnjaju
da iza ovih presuda stoje vlast. Naime, novinarima portala The
Daily Beast prenesena je informacija kako je sudac Youssef imao
sina koji je poginuo u sukobima s prosvjednicima, nakon čega on
najoštrije kažnjava svaki napad na snage sigurnost.
Ipak, Youssefove presude se uklapaju u poteze kojima vojni vrh
nastoji očuvat vlast. Ne samo da su Muslimanska braća proglašena
teroristčkom organizacijom, nego se na udaru pravosuđa našla i
IZ SVIJETA
34 PREPORODOV JOURNAL 162
Reakcija iz SNC-ovog sjedišta u Istanbulu je, očekivano, gnjev-
na. Istču kako je Assad “odvojen od stvarnost”, kako je ovo “paro-
dija od demokracije” te kako će taj potez “uništt pregovore oko
mirnog rješenja”.
Od početka rata u Siriji prozapadna opozicija (SNC) situirana u
susjednoj Turskoj imala je u više navrata priliku kapitalizirat na ak-
tualnom stanju. Ustupci su se nudili, pa i za vrijeme konferencije
Ženeva II - no odbili su sve, očito potaknut željama svojih sponzo-
ra, inzistrajući da predsjednik Assad mora prvo sići s vlast. Sada,
kada se situacija uvelike okrenula u korist vojske i vlast, mogli bi
zbog tog stava ostat bez ičega.
Ovo su prvi predsjednički izbori na kojima sudjeluje više kandi-
data iz različith stranaka, a ne jedan čovjek iz vladajuće Ba'ath
stranke. Pobjednik na ovim izborima će imat najveći mogući legit-
mitet, a do sada se prijavilo 11 kandidata, od čega dvije žene. Poli-
tčki analitčari u arapskom svijetu i Siriji ne sumnjaju da će Basahar
Al-Assad pobijedit na izborima, a prema anketama za njega će gla-
sat najmanje 75% birača koji izađu na izbore, što američka CIA go-
vori već mjesecima.
toga, SAA je krenula u potpuno oslobađanje Homsa, trećeg po ve-
ličini sirijskog grada, “kolijevke revolucije”, a pokrenuta je i žestoka
ofenziva na sjeveru Latakije.
U svemu ovome vrlo važno je zahlađenje odnosa između SAD-a
i Saudijske Arabije. Mjesecima pripremana posjeta Baracka Obame
je završila tako da se američki predsjednik i kralj Abdullah nisu
uspjeli dogovorit oko nijednog važnog pitanja. “Al-Monitor” citra
saudijske medije koji su, nakon što je Obama odleto iz Riyadha,
susret opisali kao “konačni razlaz s Washingtonom ili početak pot-
puno novih i drugačijih odnosa s dugogodišnjim saveznikom”.
Saudijska Arabija dodatno iritra Washington i NATO savez sva-
đom s Katarom, koju je 12. travnja “Crescent Internatonal” opisao
na slijedeći način: “Kao djeca koja se svađaju oko igračke, saudijski
i katarski vladari su uključeni u svađu koja je jako uznemirila njiho-
ve gazde u Washingtonu i NATO savezu. Sirija nastavlja gorjet u
groznom ratnom požaru, a zemlje Zaljevskog vijeća za suradnju
ulaze u neku vrstu konfederalnog građanskog rata i destabiliziraju
arapski svijet. Stari rivali – Katar i Saudijska Arabija – još jednom su
prešli granicu kojom ugrožavaju američko-izraelski projekt rata u
Siriji. Saudijska Arabija i Katar su dvije zemlje koje su najviše naoru-
žavale sirijske pobunjenike, međutm, napredovanje Sirijske vojske
uz pomoć Hezbollaha i diplomatsku potporu Irana dovela je do slo-
ma takfristčkih pobunjenika. U ovim okolnostma bi svako daljnje
pomaganje i slanje sofstciranog oružja pobunjenicima u Siriji sa-
mo produžilo agoniju i krvoproliće u toj zemlji. Saudijska Arabija i
Katar su bili ohrabreni željom Washingtona da se otvori Južni front
uz sirijsko-jordansku granicu, što se vidi na njihovim satelitskim te-
levizijama koje i dalje pozivaju na svet rat protv šiita u Siriji. Sau-
dijska Arabija nastoji globalizirat svoje vehabitsko učenje, a ni zlo-
kobno posredovanje Katara nije ništa manje otrovno.”
IRAN: U očekivanju trajnog mira (ili rata)
Američki neokonzervativci na djelu
Bivši američki potpredsjednik Dick Cheney početkom travnja
2014. bio je poseban gost na konferenciji Republikansko-židovske
koalicije (RJC) u Las Vegasu. Za vrijeme govora žestoko je kritzirao
predsjednika Baracka Obamu zbog “slabost” prema Iranu. Izjavio je
kako je Obama “slab vrhovni zapovjednik” jer “ne odrađuje svoju
zadaću”. “Zadaća predsjednika je čuvat Ameriku od svih neprijate-
lja, a to se ne provodi. SAD je danas u najgoroj situaciji po pitanju
Bliskog istoka u mom životu”, rekao je bivši američki potpredsjednik.
U svom govoru odbacio je bilo kakve pregovore između Washi-
ngtona i Teherana te javno podržao ideju izraelskog vojnog napada
na iranska nuklearna postrojenja. Pritom se prisjeto susreta s izra-
elskim generalom Amosom Yadlinom, koji je sudjelovao u unište-
nju nuklearnih reaktora u Iraku (Osirak, 1981.) i Siriji (Deir ez-Zor,
2007.). Prisjetvši se međusobnog susreta i razgovora iz 2007., Che-
ney je istaknuo: “Pogledao je preko stola za vrijeme večere i rekao:
'Dva su pala, jedan je ostao!' Znam točno na što je mislio.”
Dakako, svima je jasno tko je “ostao” prema Yadlinu i Cheneyu,
no za razliku od izraelskog ilegalnog napada na Irak i Siriju, na Iran,
ipak, još uvijek nisu krenuli. Jasno je da bi Izrael preferirao da taj
“posao” za njih odrade Amerikanci, no odnosi između Tel Aviva i
Washingtona nisu najbolji u zadnje vrijeme. Izrael već dugo vreme-
na vrši pritsak na Obaminu administraciju zbog Irana, pa i putem
ovakvih uvijek ratobornih aktera kao što je Cheney i njemu slični.
Podsjetmo se, izraelski premijer Benjamin Netanyahu oštro je osu-
dio pregovore između Zapada i Irana po pitanju iranskog nuklear-
nog programa, istčući kako se radi o “povijesnoj pogrešci”.
Basharu al-Assadu zbog posljednjih pobjeda previđaju apsolutnu
pobjedu na izborima
Situacija na sirijskom ratištu
16. travnja 2014. postalo je jasno kako dugo najavljivanog Juž-
nog fronta u Siriji neće bit ništa. Toga dana je Jordansko zrakoplov-
stvo gađalo pobunjenički konvoj koji je s južnog sirijskog bojišta iz
pokrajine Dara'a hto prijeći granicu i ući na jordanski teritorij. Si-
gurnosni izvori iz Jordana za “Al-Akhbar” su izjavili “kako je odluka
o zračnim udarima donesena kako bi se pripadnicima Al-Nusra
Fronta, koji su odgovorni za nedavni napad na granični prijelaz Na-
sib na sirijsko-jordanskoj granici, dalo do znanja da jordanska kra-
ljevina neće trpjet njihovo prisustvo na svom teritoriju”.
Politčki analitčari su suglasni u ocjeni kako je takva jordanska
reakcija povezana s posjetom jordanskog kralja Abdullaha II Al-Hu-
sseina Moskvi, gdje je glavna tema razgovora, naravno, bila Sirija.
Još u veljači 2014., po želji Washingtona i Riyadha, Jordan je trebao
poslužit kao “poligon” za agresiju na Siriju, međutm, sada je izvje-
sno da izlazi iz “protusirijske koalicije” – uskraćuje podršku sirijskim
pobunjenicima, pooštrava antteroristčke zakone i ubrzo na robiju
šalje prvu desetoricu pripadnika ekstremistčkih skupina koji su su-
djelovali u sirijskoj pobuni.
Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad i regularna SAA nisu mogli
propustt ovakvu priliku i ne krenut u konačni obračun s pobunje-
nicima. Nakon oslobađanja Yabrouda, Rankousa, kršćanskog gradi-
ća Maaloule, zatm Qalamouna, pobunjeničkog uporišta u planin-
skom području uz libanonsku granicu, pojačane su aktvnost i u
Aleppu, gdje je oslobođen niz prigradskih i gradskih četvrt. Osim
IZ SVIJETA
35 TRAVANJ 2014.
Vojna parada u Teheranu
18. travnja 2014. u Teheranu je održana tradicionalna godišnja voj-
na parada poznata kao Dan pobjede. Svečanim defleom kopnenih,
zračnih snaga, oklopnih vozila i pripadnika počasne garde obilježen je
Dan Armije IR Iran. Predstavljeno je razno naoružanje domaće proizvod-
nje, među kojima su se istcali dronovi (bespilotne letjelice) i rakete.
AFGANISTAN: Predsjednički izbori –
odlazak Hamida Karzaija
Predsjednički izbori i američka očekivanja
5. travnja 2014. održani su predsjednički izbori u Afganistanu,
prvi demokratski transfer vlast otkako su talibani srušeni s vlast
2001. nakon američke invazije. Pravo glasa ima oko 13,5 milijuna
stanovnika, koji su mogli birat između 8 kandidata.
Analitčari se slažu da su ovi izbori jako važni za budućnost zemlje,
a ako budu uspješni, obilježit će prvu demokratsku tranziciju vlast u
povijest zemlje. Legitmni izbori su nužni da bi Afganistan nastavio
primat milijarde dolara strane pomoći potrebne za održavanje gospo-
darstva i snaga sigurnost kada pripadnici međunarodne koalicije
predvođene SAD-om napuste zemlju u prosincu. Afganistan je još uvi-
jek jako ovisan o međunarodnoj pomoći, a Karzaijeva administracija
ostat će zapamćena po spektakularnoj neučinkovitost i korupciji tako
da će donatori bilo koju novu administraciju pažljivo pratt.
“Nadamo se da će izbori bit mirni, sveobuhvatni te da će (rezulta-
t) bit prihvatljivi za afganistanski narod. Stabilna i prihvatljiva politčka
tranzicija bitna je za međunarodnu potporu Afganistanu. Ovo je pre-
kretnica. Očekujemo milijune Afganistanaca na biralištma, na ovim
ključnim izborima. Afganistanski narod treba opet pokazat da će se
oduprijet prijetnjama talibana izlaskom na glasanje kako bi novom
predsjedniku dao mandat potreban za vođenje zemlje prema uspješ-
nijoj budućnost”, rekao je Jay Carney, glasnogovornik Bijele kuće.
Odluka u drugom izbornom krugu
Nakon prvog kruga izbora nitko nije dobio natpolovičnu većinu
glasova – u drugi krug kvalifcirali su se Abdullah Abdullah, bivši
ministar vanjskih poslova Afganistana, sa 45,0% glasova, te ekono-
mist Ashraf Ghani s 31,6%. Za njima dolazi Zalmay Rassoul, blizak
suradnik predsjednika Hamida Karzaija.
Iranski predsjednik Hassan Rohani na vojnoj paradi u Teheranu
U svom govoru iranski predsjednik dr. Hassan Rohani istaknuo ka-
ko je Iranska vojska sposobna obranit se od bilo kojeg napada. “Susje-
di moraju da znaju da iranska vojska želi stabilnost u regiji. Poručili smo
svijetu za vrijeme nuklearnih pregovora kako ne podupiremo agresiju,
podupiremo dijalog. Mi ne napadamo nijednu zemlju i ne želimo rat,
ali ćemo se čvrsto suočit s bilo kojom agresijom protv Irana.”
Iranski ambasador u UN-u
Početkom travnja 2014., nakon relatvnog zatopljena odnosa,
Iran i SAD ponovno su se našli u diplomatskom konfiktu. Naime, za
novog ambasadora u UN-u Iran je odabrao Hamida Aboutalebia, za
kojeg Amerikanci tvrde da je sudjelovao u talačkoj krizi u Američkoj
ambasadi u Teheranu 1979. godine, nakon pobjede Islamske revo-
lucije. Ova odluka razljutla je američke dužnosnike, koji su odmah
najavili da će u američkom Senatu glasat o zabrani ulaska Abouta-
lebia u SAD. Senator Ted Cruz je poručio: “Ovo je namjerna uvreda
SAD-u od strane Irana. Taj čovjek ne smije kročit na američko tlo.”
Glasnogovornik Bijele kuće, Jay Carney, rekao je kako se Obamina
administracija protvi imenovanju Aboutalebia za UN-ambasadora
te kako bi ova situacija čak mogla dovest u pitanje i pregovore oko
iranskog nuklearnog programa nakon što je zadnjih mjeseci došlo
do relatvnog poboljšanja odnosa.
Iranska glasnogovornica vanjskih poslova, Marzieh Afham, ne
vidi problem u imenovanju Aboutalebia: “Prema našem stajalištu,
ambasador je izabran jer je već bio služio u europskim zemljama i
u Australiji te je njegov rad opisan pozitvno u posljednjim diplo-
matskim misijama. On je kvalifciran za tu poziciju.”
Hamid Aboutalebi je do sada bio ambasador u tri zemlje, no u
SAD-u će vjerojatno ponajviše ostat zapamćen kao osoba koja je
navodno sudjelovala u opsadi američke ambasade pred kraj admi-
nistracije Jimmya Cartera. No, Aboutalebi tvrdi kako je on tada su-
djelovao samo kao “prevoditelj i pregovarač”.
Američki politčari, međutm, misle drugačije. 19. travnja ame-
rički ambasador Barack Obama je potpisao zakon kojime se zabra-
njuje ulazak u zemlju svakom UN ambasadoru za kojeg SAD tvrdi
da je bio ili jest uključen u “teroristčke aktvnost”. Imajući u vidu
kako se sjedište UN-a nalazi u New Yorku, ova odredba je apsolut-
no neprihvatljiva, naročito kada se uzme u obzir da SAD vrlo lako
proglašava pojedine strane dužnosnike teroristma kada im se ne
dopadaju.
Abdullah Abdullah, Zalmay Rassoul i Ashraf Ghani
Ashraf Ghani je bivši dužnosnik Svjetske banke i rektor Sveučili-
šta u Kabulu, intelektualac koji obećava borbu protv korupcije i jača-
nje gospodarstva. Za njega se pretpostavlja da bi nastavio opći poli-
tčki smjer postavljen nakon pada talibana prije 13 godina. Abdullah
Abdullah, ofamolog koji je bio glasnogovornik protutalibanske koa-
licije i njezino najpoznatje lice u svijetu prije talibanskog pada, tako-
đer obećava radna mjesta i stabilnost, ali i reformu sadašnjeg pred-
sjedničkog politčkog sustava davanjem više ovlast parlamentu.
Drugi krug izbora je planiran za 14. lipnja. Tko će na izborima
pobijedit, neće imat neke velike razlike, barem ne kada je riječ o
vanjskoj politci zemlje. Naime, Hamid Karzai je odbio potpisat spo-
razum sa SAD-om prema kojem bi dio Američke vojske ostao u Afga-
nistanu i nakon 2014. godine, no, sva trojica vodećih kandidata ista-
knuli su kako su spremni potpisat sigurnosni pakt sa SAD-om.
Aktualni afganistanski predsjednik, Hamid Karzai, sukladno Usta-
vu nije se mogao kandidirat. Međutm, nakon ukupno 12 godina na
vlast očekuje se kako će on i dalje ostat iznimno utjecajna fgura.
Pritom treba naglasit kako se njegovo stajalište prema američkoj
vojnoj prisutnost poprilično izmijenilo, kao i odnosi u regiji. q
Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ
KULTURA
36 PREPORODOV JOURNAL 162
Alhamijado (dolazi od nepravilne upotrebe
arapske riječi al adžemijje, što znači strani, ne-
arapski) je naziv kojeg su dali španjolski Arapi
za pisano stvaralaštvo koje je nastajalo na
arapskom pismu, a španjolskom jeziku, odakle
potječe naziv za svako ono stvaralaštvo koje je
pisano arapskim pismom, a maternjim jezi-
kom, bez obzira u kojoj je kulturi nastajalo.
Kod nas je ova vrsta stvaralaštva bila nedovolj-
no istražena i valorizirana. Alhamijado književ-
nost je bila umjetnički slabije oblikovana u od-
nosu na stvaralaštvo nastajalo na orijentalnim
jezicima, a razloge za to prof. dr. Muhsin Rizvić
vidi u tome da je “postojao nedostatak vlastte
originalne književne tradicije na narodnom je-
ziku, nepoznavanje književnog stvaranja svojih
slavenskih susjeda u BiH, koje je po svom duhu
i prirodi inače bilo religijski zatvoreno, učinili su
da se alhamijado literartura, s jedne strane, po
svojim idejama, motvima i sadržini osloni na
pobožno – didaktčki vid naslijeđene orijental-
ne književnost, a s druge strane na musliman-
sku narodnu poeziju po obliku i književnom
izrazu, uprošćavajući ih od suhog, egzaktnog i
nepoetskog izričaja”.
Počeci alhamijado stvaralaštva
Na prostoru BiH ova vrsta književnog stva-
ralaštva može se pratt od 15. stoljeća, nastajala je na bosanskom
jeziku, a napisana arabicom. Kontnuirana pojava alhamijado stva-
ralaštva počinje od 17. stoljeća i traje sve do prve polovine 20. sto-
ljeća. Razvijala se paralelno sa stvaralaštvom na orijentalnim jezici-
ma i narodnom lirskom i epskom pjesmom, kroz književne oblike:
ilahije (najpopularnija vrsta stvaralaštva Bošnjaka i na narodnom i
na orijentalnim jezicima), kaside, poruke ili pozivi (arzuhali), pje-
sme po uzoru na narodnu poeziju, mevlude, udžbenike, kratke pri-
če, mistčna djela, molbe, legende, narodne petcije upućene tur-
skoj vlast, poslanice itd. Forma ovog stvaralaštva kretala se od di-
jaloških do sthovanih oblika, od sažete lirske forme do dugih ep-
skih formi-poema, pisanih od peteraca do osamnaesteraca. Imena
autora često su ostajala nepoznata, jer se nisu potpisivali ispod
svojih tekstova, osim što su pjesnici u sthove utkivali svoja imena.
Tako su ostala zapisana imena Ilhamije, Uskufje, Šejh Abdurahma-
na Sirrije, Muhameda Ruždije, jednog od posljednjih alhamijado
pjesnika. Ova vrsta stvaralaštva bila je u sjeni staralaštva nastalog
na orijentalnim jezicima, sve do 18. stoljeća. Alhamijado nastavlja
svoj put i za vrijeme austrougarske uprave, kada se počinju tskat
udžbenici na arabici, didaktčki radovi, tekstovi religijskog sadržaja,
BOSANSKI JEZIK – TEMELJ BOŠNJAČKOG NACIONALNOG IDENTITETA (VI)
Alhamijado stvaralaštvo na
prostoru Bosne
časopisi itd. Do ovog perioda u BiH je bila pri-
sutna tradicija prepisivanja rukopisa s izuzet-
nom kaligrafjom, minijaturama i vještnom
uvezivanja knjiga. Pojavom prve štampartje u
Sarajevu ova vrsta umjetnost stavlja se u drugi
plan, nakon čega dolazi do veće izdavačke dje-
latnost na latničnom i ćiriličnom pismu. Poja-
va alhamijado stvaralaštva prisutna je i u dru-
gim sredinama koje su bile upućene na islam-
sku kulturnu tradiciju (Grčka, Albanija, Špa-
njolska itd.).
U 18. stoljeću u Bosni i Hercegovini dolazi
do postepenog opadanja književnog stvara-
laštva na orijentalnim jezicima, a intenzivno
se počinje pisat alhamijado književnost. Jača-
nje ove vrste stvaralaštva u 18. stoleću na pro-
storu Bosne moguće je povezat s prodiranjem
kulturno-prosvjetnih i književnih ideja sa Za-
pada. Alhamijado su pisali srednje obrazovani
slojevi društva te zbog toga po umjetničkim
vrijednostma zaostaje za stvaralaštvom na-
stalim na orijentalnim jezicima, čiji su se auto-
ri obrazovali na poznatm školama Osmanskog
carstva. Alhamijado književnost značajna je za
povijest bosanske pisane riječi, a za povijest
jezika posebno. Najstariji alhamijado tekst, do
sad pronađen, je ljubavna pjesma Mehmeda
Erdeljca “Hirvat turkisi” iz 16. stoljeća, a po-
sljednji tekst je “Mevlud” Saliha Gaševića, objavljen 1942. u Sara-
jevu.
Neka imena alhamijado književnika
Muhamed Uskufja, rođen 1601. u Tuzli. Rano je ostao bez ro-
ditelja, često mijenjao mjesto boravka te je došao i do Carigrada.
Pisao je pjesme na turskom jeziku s ljubavnom, socijalnom, refek-
sivnom itd. tematkom. Posebno se trebaju istaknut pjesme u koji-
ma se govori o pohlepi koja za pjesnika predstavlja izvor zla na ze-
mlji. Uskufja je pisao i manji broj pjesama na bosanskom jeziku.
Bavio se i jezikoslovljem. Napisao je bosansko-turski riječnik. U
Predgovoru je napisao da je on Bosnevi (Bošnjak), a svoj jezik nazi-
va bosanskim kao što se o nazivu maternjeg jezika izjasnio i njegov
suvremenik fra. Matja Divković. Na početku ovog Riječnika Uskuf
je zapisao: “Bosanski da vam besidim, bratami.” Leksička građa
pjesama nastalih na bosanskom jeziku siromašna je turcizmima.
Pjesme su napisane na štokavskom nariječju, ikavskim govorom, a
mali broj riječi su ijekavske i ekavske. Po mišljenju Alije Nametka
ijekavizmi i ekavizmi u Uskufjevim pjesmama su nastali od strane
prepisivača. Jedna od Uskufjevih alhamijado ilahija glasi: “Višnjem
KULTURA
37 TRAVANJ 2014.
Bogu, sve koji sazda, / Kako ću poći, kako li doći? / Pamet i duša
komu su brazda, / Kako ću poći, kako li doći?”
Mehmed-aga Pruščanin predstavlja jedno od značajnih imena s
kraja 17. stoljeća u bosanskohercegovačkoj književnost. 1728. go-
dine iz rodnog Prusca poslan je u Duvno da čuva granicu. Iz vojnič-
kog života nastao je “Duvanjski arzuhal”, jedna vrsta molbe pisane
arapskim pismom a bosanskim jezikom. U arzhalu je izražena ep-
ska atmosfera, vojnički život koji je utjecao na teško pjesnikovo
unutarnje stanje, s osjećajem beznađa i pesimizma. Neki od stho-
va u arzuhalu su: “Evo pišem arzuhal, / Da vam kažem i svoj hal, /
Propade nam vas mal / Siromasim, gospodo!”
Umihana Čuvidina rođena je u Sarajevu 1795. godine. Ova pje-
snikinja, uz Habibu Stočević Rizvanbegović koja je pisala na tur-
skom jeziku, predstvalja značajno ime u okviru kulturoloških kreta-
nja bosanske književnost u kojoj su djelovale i ove dvije pjesniki-
nje. I jedna i druga pjesnikinja u svojim sthovima na vrlo emotvan
i suptlan način izražavaju duboke osjećaje koji su izazvani ratnim i
politčkim previranjima toga vremena u kojem su muškarci dobiva-
li presudne uloge, a žene su se mogle protv nepravdi jedino borit
samozatajno, svojom kre-
atvnošću, pisanjem. Umi-
hana u svom djelu govori
o povijesnom događaju,
srpskom ustanku kod Lo-
znice 1813. godine kada
je u vojsku pozvan i njen
zaručnik Mujo Čamdži-
bajraktar. Prije zaručniko-
ve pogibije, Umihana je
napisala pjesmu pod na-
slovom “Sarajlije iđu u
vojsku protv Srbije”. Ha-
lid Kreševljaković je na
Vratniku zabilježio jednu
deseteračku pjesmu koja
se pjevala u narodu, ali se
sa sigurnošću može reći
da ju je napisala ova pje-
snikinja. Jezik Umihaninih
pjesama je čist narodni,
osim u opisima određe-
nih dijelova narodne noš-
nje gdje su upotrebljavani turcizmi. Umihana je žalila Muju na na-
čin da je “za godinu dana lice ne umila, a za drugu ne nasmijala se,
a za treću kose ne oplela. Četvrte godine kosu je odrezala i poslala
daji na kapiju koji joj je kosu pozlato, a dajinica biserom kitla”.
Muhsin Rizvić poeziju Umihane Čuvidine okarakterizirao je na
način da su “dijelovi kombinovani u sekvencama dužeg i kraćeg st-
ha, sporijeg i bržeg ritma, a koja se po svojim stlskim kvalitetma
ne razlikuje od narodne lirsko-epske pjesme, ali predstvalja zani-
mljiv pokušaj poetskog stvaranja po ugledu na nju. Ova literatura
ima moralistčki karakter”.
Fejzo Sofa, učenik medrese u Travniku s kraja 18. i početka 19.
stoljeća. Pjesmom “Ašiklijski elif-ba” izlazi iz didaktčko-religijskog i an-
gažiranog tematskog okvira alhamijado književnost. Pjesma ima lju-
bavni karakter, zanimljiva je po svojoj formi-svaki arapski harf (slovo)
kazuje voljenoj djevojci po jednu ljubavnu poruku: “Elif eldi, nijjet geldi
/ primakni se, dušo, meni / da ja kažem elif tebi: / Ti si tanka elif motka,
/ tu je osnov, tu je potka // Be je mjesec, pod njim nokta: / t si mjesec,
ja sam nokta. / Mjesec nokta obasjava / nokta mjesec zagrijava.”
Alhamijado pjesnik Muhamed Velihodžić - Razija (18. stoljeće)
prvi se zalagao za uvođenje bosanskog jezika u škole – mektebe.
Poznata je njegova didaktčka pjesma “Čujte, djeco svikoli”.
Najplodniji alhamijado pisac je Abdulvehab Ilhamija, rođen
1773. godine, a pogubljen 1821. godine. Bio je izrazit kritčar druš-
tvenih prilika onoga vremena. To se posebno vidi u njegovoj pjesmi
“Čudan zeman nastade”, koja je u sastavu njegovog “Divana”, pje-
sama pisanim na arapskom, turskom i bosanskom jeziku.
U izrazito mistčne pjesnike naše alhamijado-književnost spada
Abdurahman Sirrija (1785.-1847.) za koga je vezana poznata sufj-
ska tekija na Oglavku kod Fojnice. Djed i otac su mu bili kadije. Nje-
gova poezija na turskom jeziku je tasawufskog usmjerenja. U ovoj
vrst poezije pokazuje se većim pjesnikom nego u sthovima na bo-
sanskom jeziku. Poznate su njegove ilahije iz alhamijado književno-
st.
Omer Humo, umro 1880. godine, bio je istaknut prosvjettelj i
zagovornik uvođenja bosanskog jezika u škole, pisao je priručnike
pedagoškog i didaktčkog sadržaja. Njegov ilmihal “Sehletul-vusul”
je prva štampana knjiga u nas arebicom 1875. godine.
U našoj alhamijado
književnost veoma je bilo
popularno vjersko- didak-
tčko djelo “Avdija”, koje
je napisao Jusuf Čengić;
ta nevelika knjižica prvi
put je štampana 1885.
godine, ali ju je proširio
Mehmed Kapetanović -
Ljubušak, čije je prošire-
nje zanimljiviji i ljepši dio
djela koje je objavljeno
1905. godine.
Vrlo plodan i popula-
ran pisac arebicom bio je i
Muhamed Dizdarević -
Ruždija iz Trebinja (rođen
1823. godine). Prevodio
je sa turskog i arapskog
jezika, a među njegovim
alhamijado djelima, koje
su uglavnom moralno-di-
daktčke prirode u okviru
islamskog učenja, istče se zanimljiva hikaja (priča) o Ejubu, a.s.
Nusret Omerika u svom istraživanju alhamijado pjesništva mo-
starskih autora izdvaja Ahmed-agu Arsinovića Ziraiu (17. stoljeće).
Omerika istče kako je “jedna od osnovnih karakteristka alhamija-
do književnost njena vezanost za muslimansku sredinu i neposto-
janje dodirnih točaka sa književnostma drugih naroda osim u po-
četku nastanka, gdje se kod većine ljubavnih pjesama osjeća knji-
ževna prisutnost Dubrovnika, Dalmacije i petrarkistčke lirike, na
koju nekoliko pjesama osobito leksikom živo podsjeća”. Jedna od
takvih pjesama je pjesma Ziraina “A ja pođoh i povedoh konja na
vodu” u kojoj se istče slobodan ljubavni izliv nježnost koji je odu-
darao od islamske duhovnost. U pjesmi nema velikog broja turci-
zama, napisana je ikavicom i pod utjecajem trubadurske i narodne
poezije: “A ja pođoh i povedoh konja na vodu, / a na vodi lipa
gospa lišce umiva”. Omerika govori i o stvaralaštvu Abdullaha Bje-
lavca, Hamze ef. Sulejmana Puzića i još o nekoliko anonimnih au-
tora. q
Ajka TIRO SREBRENIKOVIĆ
KULTURA
38 PREPORODOV JOURNAL 162
Pod Tuzlom se zeleni meraja,
haj na meraji, aman prostrta serdžada.
Na serdžadi džerimdžija Mujo,
haj što od cura aman džerim uzimaše.
Svaka cura po žut dukat daje
haj samo Fata, aman stotnu dukata.
Zgoda koja je nastala prilikom otvaranja Jalske džamije u Tuzli,
bila je povod da nastane sevdalinka “Pod Tuzlom se zeleni meraja”.
“Džerim” znači globa ili novčana naknada, koja se u osmanlijskom
dobu plaćala za učinjene prijestupe.
U sevdalinci “Pod Tuzlom se zeleni meraja” riječ je o krađi soli
u Tuzli. Džerimdžija Mujo, stvarna je ličnost, bio je albanskog pori-
jekla, veoma strog i besprijekoran u kažnjavanju svih onih koji su u
Tuzli krali so. Fata iz pjesme je istnita ličnost, kćerka Salih-age Star-
čevića (Atkovića) iz Atk mahale. Pjesma, nastala za vrijeme sulta-
na Selima III, opjevala je zgodu prilikom otvaranja Jalske džamije u
Tuzli kada je džerimdžija Mujo uhvato društvo tuzlanskih djevoja-
ka, među kojima je bila i lijepa Fata Atković u “krađi” soli (djevojke
su, šale radi, htjele ukrast malo soli).
Budući da je bio oštar i beskompromisan, odmah je počeo da
galami na djevojke:”Za krađu se ide u zatvor”, na što su djevojke
lakonski odgovorile da su spremne da odmah plate. Međutm, cije-
na koju je kazao Mujo bila je previsoka – jedan dukat. “Svaka po
dukat! Jeste li čule? Po groš plaćaju momci, ali djevojke... To je zato
jer ste vi iz najboljih tuzlanskih porodica, pa možete platt, a državi
treba para! Puno para! Eto u svake od vas vise grivne dukata. U
momaka toga nema. Ili propiše il’ djevojkama dadoše! Osim toga,
svakom momku, jer je momak, može svašta u vreću stat, pa i kra-
PRIČA O SEVDALINKAMA: TUZLANSKE DJEVOJKE KAŽNJENE ZBOG KRAĐE SOLI
Pod Tuzlom se zeleni meraja
đa, ali djevojkama nikano ne stoji.” “Ali, to nije pravo, Mujaga!” Na
ove riječi džerimdžija Mujo kao da pobjesni, viče koliko ga grlo no-
si. Od svih djevojaka Mujo prima po dukat, a sve preko oka gleda
na lijepu Fatu. Očima je jede... A Fata Atković, lijepa šćer hadži
Salih-age, iz Atk mahale, baci dukat na zemlju, ošine Muju pogle-
dom punim prezira i mržnje i ode.
Takav postupak, takvo poniženje jako razljut gordog Albaneza,
pa zagrmi: “Ne primam, ne!” Prihvat se za silah, pa će za pušku, ali
se brzo premisli i zakriči: “Ti moraš platt stotnu dukata ili odmah
da te vodim u zatvor!” Lijepa Fata naglo skide nizu dukata, ravnih
stotnu dukata, pa ih baci u lice džerimdžiji Muji s riječima: “Eto, pa
se najedi gladniče!”
Čim se po Tuzli pročulo šta se djevojkama dogodilo, odmah je
tuzlanski kajmekam Hasan ef. naredio istragu protv džerimdžije
Muje, smijenio ga sa položaja i osudio uz povrat novca oštećenim
djevojkama. Iza toga nije prošla ni nedjelja dana, kada se s one
strane Jale pročula pjesma: “Pod Tuzlom se zeleni meraja”.
Ovu sevdalinku zasigurno najautentčnije je tumačio rahmetli
Zekerijah Đezić. Legendarni sevdalija rođen je 14. novembra 1937.
godine u Janji, a umro u Sarajevu nakon teške bolest 17. oktobra
2012. godine. Prekrasnim baršunastm basom-baritonom, estet-
kom rezultranom, između ostalog, i višedecenijskim spikerskim
pozivom na Radiju Sarajevo, Zekerijah je plijenio dušu zaljubljenika
bosanske sevdalinke.
Sudbina mu bila da bude spiker i pjeva sevdalinke, da razgaljuje
dušu narodu radeći maksimalno prepoznatljivo i odgovorno, i jed-
no i drugo. Rahmetli Zekerijah Đezić Đeza zaslužio je da mu zemlja
bosanska bude lahka – neizmjerno ju je volio. q
Avdo HUSEINOVIĆ
Jalska (Mehmed-agina) džamija u Tuzli Zekerijah Đezić (1937.-2012.)
KULTURA
39 TRAVANJ 2014.
U Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu, u izložbe-
nom salonu “Ljudevit Šestć”, 15. travnja 2014. svečano je otvorena
izložba fotografja Nedžiba Vučelja pod nazivom “Fotografske inspi-
racije”. U gradu na četri rijeke Nedžib Vučelj, fotograf, književnik i
novinar, izložio je 50-ak fotografja s motvima prirodnih ljepota Bo-
sanske krajine i Sandžaka, ali i Karlovačke županije, gdje je nastala
jedna od njegovih najljepših serija fotografja – crveni makovi.
Izložbu je otvorila prof. Frida Bišćan, ravnateljica Gradske knjiž-
nice “Ivan Goran Kovačić”, koja je uvodno istaknula da je tokom
2013. godine Nedžib Vučelj u Hrvatskoj dobio čak četri nagrade za
fotografju, među kojima i Grand prix, što je jedan od razloga zbog
čega je pozvan da izlaže u Karlovcu. “Izložbeni salon 'Ljudevit Še-
stć' Gradske knjižnice 'Ivan Goran Kovačić' u Karlovcu postao je
zadnjih godina omiljeno mjesto okupljanja umjetnika i brojnih po-
klonika lijepe umjetnost Karlovca i njihovih gostju iz zemlje i regi-
je. Svojom otvorenošću umjetnicima i amaterima svih vrsta umjet-
ničkog izražavanja, daje izuzetan doprinos bogatstvu kulturne po-
nude grada Karlovca”, rekla je ravnateljica Bišćan, koja je upoznala
prisutne s osnovnim biografskim podacima autora izložbe, svestra-
nog umjetnika porijeklom sa Sandžaka, koji živi i radi u Bužimu
(BiH). “Njegove fotografje odlikuju se detaljima koje oku običnog
promatrača često promaknu. U tome je njihova ljepota i vrijednost
jer nam autor svojim osobnim emotvnim pristupom prirodi i njezi-
nim ljepotama, kao i umjetničkim doživljajem, svojim fotografja-
ma omogućuje da vidimo i ono naizgled nevidljivo. Rosa na cvijeću,
paukova mreža, raspršene kapljice slapa – samo su dio prekrasnih
motva u kojima možemo uživat sljedeća dva tjedna. S obzirom na
suradnju s hrvatskim fotografma i česta gostovanja u Hrvatskoj,
nekoliko fotografja s motvima iz Karlovačke županije sigurno će
zainteresirat i dodatno motvirat Karlovčane na posjet ovoj izlož-
bi. A da se zaista radi o prekrasnoj izložbi i izvrsnom fotografu, mo-
žete se uvjerit i sami, jer mi do sada nismo imali ljepšu izložbu fo-
tografja”, rekla je Frida Bišćan.
Autor Nedžib Vučelj govorio je o prirodnim ljepotama Bosan-
ske krajine, Sandžaka i Karlovca s okolinom. Posebno se osvrnuo na
specifčnost fotografranja rose i paučine, osebujnim fotografja-
ma po kojima je nadaleko poznat. Za rijetke ranojutarnje simbioze
rose i paučine zna mali broj ljudi, a još manji ih uspije kvalitetno
fotografrat. “Samo paukice pletu mreže i to noću, a po ljepot i
kompaktnost ispletene mreže može se prepoznat njihovo zdravlje
i raspoloženje. Čarolija rose i paučine nastaje vrlo rijetko, samo 15-
ak dana u godini, a za njihovo fotografranje potrebni su specifčni
klimatski uvjet, posebne lokacije – i rano buđenje, mnogo prije
prvih sunčevih zraka. Napravit takve fotografje, sačuvat unikatne
fotografske trenutke, ne može svatko”, rekao je Vučelj.
Likovna umjetnica Mira Marković Mikoc, u ime UAZ-a grada Za-
greba i Zagrebačke županije (Udruga osoba s amputacijom), uručila
je Nedžibu Vučelju priznanje za učešće, nesebičan doprinos i pokaza-
nu humanost na djelu na kulturnoj manifestaciji “Radost na Dobri”.
Fotografje crvenih makova, rose i paučine, zatm “krajiške lje-
potce” rijeke Une, starog grada Bužima i Jajca, te prekrasni pejzaži
Bosanske krajine i Pešterske visoravni oduševili su prisutne na sve-
čanom otvaranju izložbe u Karlovcu. Izložba “Fotografske inspiraci-
IZLOŽBA “FOTOGRAFSKE INSPIRACIJE” NEDŽIBA VUČELJA (KARLOVAC, 15.-30. TRAVNJA 2014.)
Inspirativna ljepota detalja
je” bila je otvorena za javnost do 30. travnja, nakon čega je Nedžib
Vučelj s novom izložbom gostovao u Luksemburgu i Frankfurtu. U
međuvremenu je dobio poziv da izlaže i u Berlinu.
“Maksimalno sam se potrudio da za Karlovac dobro pripremim
izložbu. Izložio sam ciklus fotografja iz Karlovca i okoline, ciklus iz
Krajine i ciklus iz Sandžaka. Ova tri ciklusa obuhvatla su oko 50 fo-
tografja A3 formata, od prirodnih ljepota do portreta i makro foto-
grafje. Imponovalo mi je kada su mi neki službenici iz biblioteke
rekli da do sada nisu imali ljepšu izložbu fotografja. Jako mi se do-
pao galerijski prostor jer je veoma prometan radi knjižnice, a i ga-
lerija je otvorena cijeli dan, do kasno uvečer, što nije slučaj sa dru-
gim galerijama. U septembru 2014. odlazim za Zagreb, gdje sam
dobio termin i prostor za 'izložbu po ključu', obzirom da sam prošle
godine u Hrvatskoj na jednom takmičenju fotografa dobio nagradu
Grand Prix”, rekao je Nedžib Vučelj za “Preporodov Journal”.
Podsjetmo se, 2013. je bila godina velikih fotografskih uspjeha
Nedžiba Vučelja. Na takmičenjima međunarodnog karaktera u Hrvat-
skoj osvojio je četri nagrade za fotografju. Na foto-natjecanju na te-
mu “Čovjek i fotoaparat – 2013.”, održanom u travnju u Zagrebu, Vu-
čelj je za fotografju pod nazivom “Lovac na dobre fotke” osvojio prvo
mjesto. U srpnju, na Fotofestvalu “Slovin – Slunj – Rastoke 2013.”,
osvojio je treću nagradu za fotografju “Refeksije u vodi”. Na 8. Me-
morijalnom natjecanju u fotografji “Jozo Vranić”, održanom u Donjoj
Stubici krajem rujna, osvojio je Grand Prix za fotografju pod nazivom
“Čep”. U studenom, na međunarodnom natjecanju u galeriji “Zagy fo-
to” u Zagrebu, nagrađena je njegova fotografja “Extreme”.
Uspjesi Nedžiba Vučelja (Morane kod Tutna, 1955.) nisu ostali
nezamijećeni u BiH i Sandžaku. Prošle godine, povodom 70. godišnji-
ce ZAVNOS-a i ZAVNOBiH-a, Udruženje Bošnjaka porijeklom iz San-
džaka u Federaciji BiH Nedžibu Vučelju je dodijelilo Zlatnu plaketu za
njegove velike uspjehe na polju novinarstva, književnost i fotograf-
je, a posebno za uspjehe na međunarodnim takmičenjima i afrmaci-
ji BiH i Sandžaka u svijetu. Prilikom uručivanja priznanja general Ra-
miz Dreković, predsjednik Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandža-
ka, istaknuo je kako narod veoma cijeni Nedžibov rad, ne samo u
Sandžaku, već i mnogo šire, a posebno u Bosanskoj krajini. q
Ismet ISAKOVIĆ
Nedžib Vučelj
KULTURA
40 PREPORODOV JOURNAL 162
U organizaciji Kulturno-sportskog centra “Skenderija”, TDK “Ša-
hinpašić” i Udruženja izdavača i knjižara BiH, od 23. do 28. travnja
2014. u Sarajevu je održan 26. Međunarodni sajam knjige. Moto
ovogodišnje tradicionalne sajamske priredbe bio je “Riječ – Knjiga
– Univerzum”. Na 2.000 kvadratnih metara izložbenog prostora izla-
galo je oko 250 izdavača i knjižara na 95 štandova. Ove godine ulaz
za posjetoce bio je besplatan, a zakup štandova jefiniji za 30%. U
“Bosanskoj kući”, centralnom prezentacijskom prostoru, održano je
100-tnjak promocija novih izdanja i pratećih tematskih izložbi i se-
minara. Posebna zanimljivost 26. Sarajevskog sajma knjige ogledala
se u činjenici što su izdavači iz Srbije po prvi puta nastupili sa zajed-
ničkim štandom pod pokroviteljstvom Vlade Republike Srbije.
Svoje mjesto među izlagačima našao je i KDBH “Preporod” Za-
greb, čije su se knjige i časopisi mogli vidjet na štandu Ministarstva
za ljudska prava i izbjeglice BiH (Sektor za iseljeništvo), koje dugi niz
godina pomaže autore i izdavače iz bosansko-hercegovačke dijas-
pore. U njihovoj organizaciji, tokom pet sajamskih dana, održano je
25 promocija na kojima je predstavljeno oko 40 autora porijeklom
iz BiH, a koji žive i stvaraju u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Austriji, Bel-
giji, Češkoj, Švedskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Norveškoj i
Velikoj Britaniji. Štand Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH
u dvorani “Mirza Delibašić” Kulturno-sportskog centra “Skenderi-
ja”, prema ocjeni organizatora Sajma, bio je jedan od posjećenijih
štandova. Promocije djela pisaca iz bosansko-hercegovačke dijas-
pore pratlo je nekoliko stotna poštovatelja pisane riječi.
Promocija izdavačko-informatvne djelatnost KDBH “Prepo-
rod” održana je u subotu, 26. travnja 2014. Ervin Jahić, predsjednik
KDBH “Preporod”, Filip Mursel Begović, izvršni urednik “Behara” i
Ismet Isaković, glavni urednik “Preporodovog Journala”, predstavi-
li su Preporodovu izdavačko-informatvnu djelatnost u 2013. godi-
ni: časopise “Behar” i “Preporodov Journal”, te knjige “Davna svita-
nja” Ajke Tiro Srebreniković, “Poetka Envera Čolakovića” Emsuda
Sinanovića i “Snovopriče o Sefardima i Aškenazima Travničkim”
Rusmira Agačevića. Treba istaknut da su knjige Ajke Tiro Srebreni-
ković i Rusmira Agačevića dan ranije, u petak, 25. travnja, pred-
stavljene u sarajevskom Kamernom teatru.
U ponedjeljak, 28. travnja 2014., zadnjeg dana 26. Sarajevskog
sajma knjige dodijeljene su sajamske nagrade i priznanja izdavači-
ma i piscima u različitm segmentma izdavaštva i bibliotekarstva.
Predsjednik Ocjenjivačke komisije bio prof. dr. Zvonimir Radeljko-
vić, a članovi Ljubica Ostojić, Nevenka Hajdarović i Almir Kurt.
Za životno djelo u području književnost priznanje je dodijelje-
no prof. dr. Tvrtku Kulenoviću. Nagradu za najbolji izdavački podu-
hvat godine dobili su “Rabic d.o.o.” za djelo “Olimpijsko Sarajevo
za nezaborav – 14. ZOI tri decenije poslije”, Naučnoistraživački in-
sttut “Ibn Sina” Sarajevo za djelo “Suštnsko čitanje Ibn’Arabijevog
Fususa kroz komentar Abdulaha Bošnjaka” i Izdavačka kuća “Bo-
sanska riječ” Tuzla – Wuppertal za “Bosanski knjigometar”. Nagra-
da za najbolji časopis pripala je časopisu “Motrišta” Matce hrvat-
ske Mostar.
Nagradu za uredništvo su dobili Miroslav Prstojević i Milo Jukić.
Nagradu za oblikovanje knjige dobili su Dragan Stefanović za dizajn
djela “Olimpijsko Sarajevo za nezaborav – 14. ZOI tri decenije posli-
26. SARAJEVSKI SAJAM KNJIGE (23.-28. TRAVNJA 2014.)
Pozitivna sajamska atmosfera
je” (Izdavačka kuća “Rabic d.o.o.” Sarajevo) i Mario Mikuličić za
dizajn djela “Mostar u slici i riječi” (Algoritam Stenek i Algoritam
Zagreb). Najbolji udžbenik za osnovnu školu je “Moj portal 7”, udž-
benik informatke za 7. razred devetogodišnje osnovne škole, čiji
su autori Mario Staničić, Branka Vejnović, Zoran Dimovski i Slaven
Pehar. Najbolji udžbenik za visoko obrazovanje je “Prijenos mase”
autora Šefa Šikala i Nejre Šikalo.
Za najbolju sajamsku promociju djela dobitnici nagrada su Go-
ethe-insttut u BiH, Kulturni centar “Kralj Fahd”, “Broarna – Mosto-
vi” Gotebörg, “El-Kalem”, “Nova knjiga” Podgorica i “Planjax
d.o.o.” Tešanj. Hrvatska dječja knjiga nagrađena je nagradom za
najbolji štand sajma. Za dugogodišnji doprinos kulturi i organizaciji
Sarajevskog sajma knjige nagradu je dobilo Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice BiH.
Specijalna nagrada u području umjetnost je dodijeljena dr. sc.
Sandri Vitaljić za djelo “Rat slikama”. Specijalne nagrade u područ-
ju znanost su dobili Ahmad Vaezi za djelo “Uvod u hermenautku”,
Asim Kurjak i Milan Stanojević za djelo “Prvi koraci roditeljstva” i
Biblioteka “Gospodarska misao”. Nagradu za najbolji prijevod do-
bili su udruga “Lastavica” i češki nakladnik “Big Ben bookshop” za
projekt prevođenja djela Miroslava Krleže s hrvatskog na češki jezik
(“Spisy Miroslava Krležy/Djela Miroslava Krleže”).
Specijalnu nagradu žirija dobili su Republika Srbija – Ministar-
stvo kulture i informisanja i Narodna biblioteka Srbije za koordini-
rani izdavački nastup, Goethe-insttut u BiH za izložbu Herte Müller
“Začarani krug riječi”, Ministarstvo kulture i turizma Republike Tur-
ske za promociju izdavaštva i prevodilaštva, Asocijacija izdavača
Kraljevine Saudijske Arabije za nastup na sajmu, te Nacionalna i
univerzitetska biblioteka BiH za izložbu “Povijest Vijećnice”.
Organizatori 26. Sarajevskog sajma knjige bili su izuzetno zado-
voljni postgnutm rezultatma. Sajam je posjetlo blizu 50.000 ljudi,
a zabilježena je i mnogo veća prodaja nego proteklih godina “Publi-
ka je dolazila u ogromnom broju i to je doprinijelo da se pozitvno
ozračje u svih šest dana osjeća na štandovima. Mislim da je ovo bio
najuspješniji Sajam u organizacionom smislu i uopšte u nekoj pozi-
tvnoj atmosferi u proteklih pet godina”, izjavio je Ajdin Šahinpašić,
direktor TDK “Šahinpašić”. q
Ismet ISAKOVIĆ
Ismet Isaković, Ervin Jahić i Filip Mursel Begović
KULTURA
41 TRAVANJ 2014.
Izdavačko-grafčka kuća “Planjax” iz Tešnja (BiH) poslije dugih i
opsežnih priprema krajem listopada 2013. godine krenula je s reali-
zacijom Biografskog leksikona “Ko je ko u Bosni i Hercegovini 2014.-
2018.”. Riječ je o knjizi formata B4, obima oko 1.000 stranica u kojoj
će se naći fotografje i biografje istaknuth bosansko-hercegovački
državljana i državljanki iz svih oblast ljudskog djelovanja – znanost,
medicine, kulture, umjetnost, ekonomije, privrede, politke, diplo-
macije, religije, medija, muzike i sporta. Upis novih imena je u toku i
trajat će do kraja lipnja 2014. godine, kada bi trebali započet završni
poslovi na izradi knjige. Tiskanje je planirano tokom rujna 2014. go-
dine, a prvo predstavljanje na Franfurtskom sajmu knjiga, najvećoj
svjetskoj izložbi knjižara i izdavača. Redakciju čine prof. dr. Enes Ku-
jundžić, glavni urednik, Ramiz Brkić, izvršni urednik, mr. Bajruzin Haj-
ro Planjac, odgovorni urednik, te sekretarice redakcije Muamera
Planjac, Berina Bašić i Miodraga Miškić. U Izdavačkom savjetu, kojim
predsjedava akademik Abdulah Sidran, između ostalih, nalaze se i
Jakob Finci, Hajrudin Somun, Vlastmir Mijović, Miodrag Simović i
drugi. Svaka od navedenih oblast ima svoga redaktora.
Na 26. Sarajevskom sajmu knjige, održanom od 23.-28. travnja
2014., Izdavačko-grafčka kuća “Planjax” iz Tešnja dobila je nagra-
du za najbolju sajamsku promociju. Na štandu Ministarstva za ljud-
ska prava i izbjeglice BiH, koje dugi niz godina pomaže autore i iz-
davače iz bosansko-hercegovačke dijaspore, pa tako i KDBH “Pre-
porod”, upoznali smo mr. Bajruzina Hajru Planjca, osnivača i pred-
sjednika Uprave “Planjaxa”, poznatog pisca za djecu i omladinu, s
kojim smo porazgovarali o hvalevrijednom izdavačkom poduhvatu.
“Izdavačko-grafčka kuća ‘Planjax’, koja posluje u sastavu ‘Pla-
njax Group’ Tešanj, obilježava 25 godina uspješnog poslovanja.
Ovaj jubilej planiramo proslavit izdavačkim poduhvatom godine,
vrlo zanimljivom enciklopedijom, Biografskim leksikonom ‘Ko je ko
u Bosni i Hercegovini 2014.-2018.’. Riječ je o obimnoj knjizi u kojoj
će bit objavljene biografje-životopisi oko 3.000 najistaknutjih Bo-
sanaca i Hercegovaca, domaćih i onih u dijaspori, iz različith obla-
st života i rada. Zamišljeno je da se ovaj projekat radi svake četri
godine”, rekao je Bajruzin Hajro Planjac, čija je tvrtka osam godina
dodjeljivala najprestžniju bosansko-hercegovačku pjesničku na-
gradu – “Planjaxovu nagradu za najbolju knjigu poezije u BiH”.
Radi se o iznimno vrijednom projektu, posebno značajnom zbog
činjenice što se radi o biografskom leksikonu ovakvog tpa koji po prvi
put izlazi u BiH. Ideja za projekt je imala zanimljivu “evoluciju”. “Teško
je sada izmislit toplu vodu, jer dosta toga je izmišljeno. To sada treba
znat primijenit. Naime, prije izvjesnog vremena moj prijatelj Stjepan
Kljujić je predložio da radimo zajedno takvu knjigu, ali moram priznat
da je to ogroman posao i nisam smio odmah to prihvatt. Poslije toga
na književnim susretma ‘Stazama djetnjstva’ u Bosanskoj Krupi, uva-
ženi prof. dr. Enes Kujundžić ponovo me potaknuo na tu ideju, koju
sam nakon konsultacija sa drugim istaknutm ljudima i prihvato. Orga-
nizirao sam ekipu. Istna, ne u punom kapacitetu, jer je bio oktobar,
novembar i decembar, period kada su gužve u štamparijama. No, sada
idemo 300 na sat. Kontaktramo blizu 100 udruženja i insttucija, traži-
mo od njih spiskove članstva ili njihove prijedloge, zatm redakcija sve
te prijedloge provjerava, ‘važe’… Kontaktramo sve, počevši od Akade-
mije nauka, Udruženja pisaca, Nogometnog saveza, Univerziteta, stra-
BIOGRAFSKI LEKSIKON “KO JE KO U BOSNI I HERCEGOVINI 2014.-2018.”
Izdavački poduhvat
naka, udruženja, inovatora… Jedna ekipa je zadužena i za kontakte sa
istaknutm intelektualcima iz dijaspore, kao i sa bosansko-hercegovač-
kom diplomacijom. Nastojimo da sve ‘pokrijemo’. Čak smo napravili
dogovor sa vodećim dnevnim, sedmičnim i mjesečnim listovima i revi-
jama da i njihovi čitaoci iz svoje sredine mogu predlagat istaknute lič-
nost, te ih nominirat slanjem njihovih imena i prezimena, kao i e-ma-
il adrese. Cilj nastanka ovakve jedne publikacije jeste da se na jednom
mjestu objedine sve uspješne i poznate ličnost, a da pri tom nijedna
ne bude ispuštena. Do sada je obrađeno preko 2.000 biografja, a sva-
ki mjesec imamo preko 10.000 pregleda na internet stranici na kojoj je
detaljno navedeno sve što će knjiga sadržavat. Borimo se za to da niko
značajan za ovu zemlju ne bude izostavljen. Začudio sam se koliko ima-
mo potencijala i u dijaspori, od Njemačke, Irske i Skandinavije, preko
Kanade i Amerike, do Australije”, rekao je Bajruzin Hajro Planjac.
Naglasio je da je rad na prikupljanju podataka za Biografski lek-
sikon “Ko je ko u Bosni i Hercegovini 2014.-2018.” pri kraju, a zadnji
datum za primitak novih informacija je kraj lipnja 2014. godine,
odnosno početak ramazana. “Koristm se ovom prilikom da inici-
ram i čitaoce ‘Preporodovog Journala’ da predlože istaknute lično-
st slanjem njihovih e-mail adresa. Veliki broj Bošnjaka porijeklom
iz BiH živi u Hrvatskoj, a mnogi od njih zaslužuju da budu upisani u
leksikonu. Bilo bi jako dobro kada bi u predviđenom roku dostavili
svoje biografje i fotografje na e-mail info@kojekoubih.ba ili pozi-
vom na broj telefona 00387/62-873-378. Aplikacije su dostupne i
na našoj web stranici www.kojekoubih.ba”, rekao je Bajruzin Hajro
Planjac, koji je za Središnju knjižnicu nacionalne manjine Bošnjaka
u Sisku donirao 100-tnjak knjiga dječje tematke iz asortmana Iz-
davačko-grafčke kuće “Planjax” iz Tešnja.
Prikupljanje podataka za Biografski leksikon “Ko je ko u Bosni i
Hercegovini 2014.-2018.” odvija se pod motom “Što je zapisano
ostaje – što nije nestane!”. Sljedeća knjiga izlazi tek za četri godine,
malo predugo za odugovlačenje ili čekanje, a i život nosi svoje… Zato,
Bošnjaci i Bošnjakinje porijeklom iz BiH, javite se na e-mail info@
kojekoubih.ba ili broj telefona 00387/62-873-378, otrgnite svoje ime
i djelo od zaborava – i budite sastavni dio iznimno vrijedne knjige. q
Ismet ISAKOVIĆ
Bajruzin Hajro Planjac
KULTURA
42 PREPORODOV JOURNAL 162
Treće izdanje Tjedna turskog flma u Zagrebu, održano od 22. do
27. travnja 2014. u kinu “Europa”, predstavilo je 10 nagrađivanih
flmova suvremene turske kinematografje. Tjedan turskog flma na-
stavak je suradnje Hrvatsko-turske udruge prijateljstva i Veleposlan-
stva Republike Turske u Hrvatskoj čija su nastojanja usmjerena ka
približavanju turske kulture u Hrvatskoj. Manifestaciju je svečano
otvorila hrvatska ministrica kulture Andrea Zlatar Violić i pritom ista-
knula: “Ove godine mnogo toga se poklapa, osim same 20. godišnji-
ce udruge, sljedeće godine slavimo i 20 godina postojanja katedre za
turkologiju na Filozofskom fakultetu iz koje je nastalo niz prijevoda
koji nam omogućuju da gledamo flmove, da čitamo te da upoznamo
jedni druge.” Otvorenju je prisustvovao i turski veleposlanik Burak
Özügergin, istaknuvši zadovoljstvo zbog približavanja turske kinema-
tografje i kulture hrvatskoj publici što je osjetno u sve većoj posjeće-
nost već tradicionalnog Tjedna turskog flma u Zagrebu.
Svečanom otvorenju 22. travnja slijedilo je prikazivanje flma “Lep-
trov san” (Kelebeğin rüyası) redatelja Yılmaz Erdoğana, koji je uz broj-
ne nagrade ove godine zapažen i po kandidaturi za Oscara u kategoriji
najboljeg stranog flma. Publika je kroz tjedan ispunjen najkreatvnijim
turskim flmova, osim navedenog, mogla pogledat flmove “Ljetna
vježbenica” (Tatl kitabı), “Vremena i vjetrovi” (Beş vakit), “Rana na
srcu” (Gönül yarası), “Tri prijatelja” (Üç arkadaş), “Brodovi od kora lu-
benica” (Karpuz Kabuğundan gemiler yapmak), “Istanbulske priče”
(Anlat İstanbul), “Naš dubok očaj” (Bizim büyük çaresizliğimiz), “Adam
i vrag” (Ademin trenleri) i “Očekujući raj” (Cennet beklerken).
Yılmaz Erdoğana i Necatja Akpınara osnuvši 1994. godine prvu
veliku flmsku kompaniju u Turskoj pod imenom BKM započinju
stvarat neke od ponajboljih turskih flmova. Upravo je zahvaljujući
toj suradnji nastao i premijerno prikazan flm “Leptrov san”, koji je
uključio brojne poznate turske glumce poznate našoj publici uglav-
nom preko televizijskih serija. Film je snimljen prema istnitoj priči
o dva mlada pjesnika koji žive u malom turskom gradu Zonguldak
1940-ih godina. Njihovo literarno stvaranje i pokušaj da se probiju
u poznatom književnom časopisu prate problemi ondašnjeg doba
kao što su neimaštna, bolest, prisilni radovi te Drugi svjetski rat.
Radnja započinje kada upoznaju djevojku Suzan. Odlučivši razriješi-
t taj ljubavni problem okladom obojica joj pišu i predaju pjesmu, a
pobjednik će bit onaj čija joj se pjesma više svidi. Ova ljubavna
drama protkana politčkim problemima Turske 40-ih godina 20.
stoljeća osvojila je publiku diljem Europe, zavrijedivši tako i spome-
nutu kanditaturu za Oscara u kategoriji najbolji strani flm.
U sklopu programa uslijedila je i priča o školarcu Aliju, drama
“Ljetna vježbenica”. Radnja je smještena u mjesto Silife na obali
Sredozemnog mora gdje desetogodišnji Ali živi sa obitelji. Naizgled
idiličan sredozemni miran gradić narušavaju protagonist ove dra-
me, Alijeva obitelj. Naime, tenzije započinju napuštanjem vojne
škole njegova starija brata zbog želje za odlaskom na studij čemu
se njihov otac jako protvi. Stoga po završetku škole Ali provodi lje-
to uz oca učeći sve o poslu u trgovini. Usporedno s tme Ali proma-
tra sa strane probleme koji su zadesili njegovu obitelj, trpi maltre-
tranja od strane svojih vršnjaka no sve to prekida izenadni možda-
ni udar koji pogađa njegova oca. Film “Vremena i vjetrovi” isto ta-
ko prikaz je unutarnje borbe mladih osoba i života u provinciji
3. TJEDAN TURSKOG FILMA (ZAGREB, 22.-27. TRAVNJA 2014.)
Najkreativniji turski filmovi
unutar koje se ljudi pokušavaju nosit sa životnim nedaćama. Rad-
nja obrađuje život jednostavnih i marljivih ljudi koji žive u skladu sa
ritmom zemlje, zraka, vode i godišnjih doba. Protagonist su troje
djece starost od 12, 13 godina – Ömer, Yakup i Yıldız. Ömer je oku-
piran osjećam usamljenost i promjenama koje donosi to razdoblje
života, no isporovociran privilegiranim statusom mlađega brata
potajno priželjkuje očevu smrt. Yakup je pak usredotočen na lju-
bavne probleme i simpatju koju gaji prema učitelji. Dok se djevoj-
čica Yıldız bori sa osjećajem manje vrijednost zbog zapostavljeno-
st i maltretranja od strane majke.
“Rana na srcu” i “Istanbulske priče” flmski su portret Istanbula.
Radnja provg flma se odvija oko umirovljenog učitelja koji po po-
vratku u Istanbul doživljava potpunu transformaciju života. Drugi
pak flm u originalnom prijevodu “Pričaj mi Istanbule” zamišljen je
kao spoj pet moderniziranih klasičnih priča koje objedinjuje scenarij
Ümita Unala, dok svaku priču režira drugi redatelj. Na taj nam način
Istanbul pripovijeda svojih pet priča. U program je uklopljen i ni-
skobudžetni biografski privijenac Ahmeta Uluçaya “Brodovi od kora
lubenica” u kojem govori o djetnjstvu i flmu koji okupira pažnju dva
mladića u malom anadolskom selu Tepecik. Zanimljiva povijesna
drama “Očekujući raj” u centar svoje radnje smješta Hrvata po ime-
nu Efatun koji putem devširme stže u prijestolnicu Osmanskog Car-
stva te postaje izvanredni minijaturist. Izgubivši ženu i sina očajnički
pokušava ovjekovječit njihov lik te počinje slikat portrete po uzoru
na europske slikare. Kako je radnja smještena u 17. stoljeće kada
europski utjecaji još uvijek ne prodiru u osmansko slikarstvo te zbog
činjenice da vjerski zakon i tadašnji standardi u slikarstvu brane pri-
kaz ljudskog lika prestaje se bavit minijaturom. No njegovu odluku
uskoro prekida veliki vezir koji nalaže da se Efatun dovede na dvor
čime započinje njegova avantura Anadolijom i posvećivanje izradi
portreta. Treće izdanje Tjedna turskog flma zatvorio je “Naš duboki
očaj”, posljednji flm preminulog redatelja Seyfja Teomana o dva ci-
mera koji u svoj stan prime sestru zajedničkog prijatelja, depresivnu
djevojku zbog gubitka roditelja Nihal. djevojka uskoro izlazi iz depre-
sivne faze te se u njoj počinje budit lijepa i divna mlada žena čime
ujedno započinje i ljubavna podloga ove drame. q
Helena MARKOVIĆ
Insert iz flma “Leptrov let”
KULTURA
43 TRAVANJ 2014.
Ove godine Republika Hrvatska obilježila je 22. obljetnicu prizna-
nja Republike Hrvatske od strane Islamske Republike Iran, a tom prigo-
dom dana 25. travnja 2014. Hrvatsko-iransko društvo prijateljstva or-
ganiziralo je predavanje “Ta divna zemlja Iran: uspomene jednog vele-
poslanika iz zemlje kolijevke civilizacije”. Predavanje je održano u veli-
koj kongresnoj dvorani “H. Salim Šabić” Islamskog centra u Zagrebu, u
Prilazu Safvet-bega Bašagića bb. Izlagač uspomena petogodišnjeg bo-
ravka u Iranu bio je bivši veleposlanik Republike Hrvatske u I.R. Iran
prof. dr. sc. Esad Prohić. Osim Hrvatsko-iranskog društva prijateljstva
ovom su se događaju kao sponzori pridružili i putnička agencija Perze-
polis i trgovina Karavansaraj. Predavanje “Ta divna zemlja Iran” bilo je
osjebujno izlaganje o Iranu iz aspekta jednog veleposlanika koga je
petogodišnji boravak u toj zemlji potaknuo na daljna zalaganja u kul-
turnoj i gospodarskoj razmjeni između Hrvatske i Irana.
Profesor Esad Prohić rođen je 30. srpnja 1950. godine u Zagrebu.
Godine 1974. stječe diplomu inženjera geologije na Sveučilištu u Za-
grebu te nakon 10 godina i doktorat iz područja geologija-geokemija.
Nakon toga posvećuje svoju bogatu karijeru znanstvenog radnika
geologiji i zaštt okoliša, predano radi i u Hrvatskoj i u inozemstvu,
predstojnik je Mineraloško petrografskog zavoda i redovit profesor
Geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematčkog fakulteta Sveučili-
šta u Zagrebu. U više navrata pozvan je da održi predavanja na neko-
liko poznath svjetskih visokoškolskih i znanstvenih ustanova (Uni-
versity of Kansas, Mississipi State University, Colorado School of Mi-
nes, United States Geological Survey at Reston and Denver, Monta-
nuniverisitat Leoben, Univerzitet u Ljubljani, Visokoškolski centar u
Kopru, itd.). Osim što je radio na mnogim znanstvenim istraživanji-
ma, profesor Prohić je i jedan je od najcjenjenijih predavača i surad-
nika visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj i svijetu, a na nekoliko naci-
onalnih i međunarodnih projekata iz područja geokemije i utjecaja
okoliša na ljudsko zdravlje radi kao voditelj i suradnik. Profesor Esad
Prohić je član više uglednih znanstvenih i stručnih organizacija koje
se bave ekologijom, zašttom voda i njihovim upravljanjem te geolo-
gijom. Za svoj je rad dobio razna priznanja i nagrade. Više od 50
znanstvenih radova u vodećim svjetskim i domaćim znanstvenim
časopisima, jedna samostalna autorska knjiga i dvije u kooautorstvu
te više od 100 stručnih radova, elaborata i izvješća, uglavnom iz po-
dručja zaštte okoliša, dostatno govore o bogatom i plodonosnom
životu doktora Prohića. Godine 2001. započinje svoju politčku aktv-
nost koja je od samih početaka bazirana na kulturnim i ekološkim
temeljima. Stoga u razdoblju od 2001. do 2005. godine obavlja duž-
nost savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za znanost, obrazo-
vanje i zašttu okoliša, a od 4. veljače 2008. pa sve do 2012. obavlja
dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u I.R. Iran.
U zadnje smo vrijeme više puta imali priliku slušat iskustva biv-
šeg veleposlanika Prohića o godinama provedenim u Iranu. Ono što
profesor Esad Prohić neprestano istče je spremnost Irana za šire-
njem i poboljšanje suradnje na gospodarskim i kulturnim poljima s
Hrvatskom. To je, prema njemu, potaknulo bilateralnu suradnju i
učvrstlo ekonomsko-kulturne veze između ovih dviju država. Ipak
sve to zasjenjuje ljubaznost, smirenost i izrazita gostoljubivost koju
Iranci iskazuju na svakom koraku. Sve to profesor Prohić imao je pri-
liku upoznat kroz svoj petogodišnji mandat, i unatoč tome što je
PREDAVANJE PROF. DR. ESADA PROHIĆA “TA DIVNA ZEMLJA IRAN”
Kolijevka civilizacije
prestao obavljat dužnost veleposlanika I.R. Iran, i dalje u suradnji sa
Hrvatsko-iranskim društvom prijateljstva i Iranskim kulturnim cen-
trom sudjeluje na događajima poput nedavnog predavanja o iran-
skom pjesniku i znanstveniku Omaru Hajjamu i sudjelovanje na sve-
čanom otvorenju koncerta tradicionalne iranske glazbe povodom
proslave Iranske Nove godine. Sve to naglašava njegov rad na učvr-
ščivanju hrvatsko-iranskih veza dok sam Prohić istče da je Hrvatska
odlučna u namjeri produbljivanja odnosa s Iranom te da između ove
dvije države postoji sjajan potencijal za suradnju na brojnim poljima.
Ono što je njega osobno osvojilo jest količina toga što Iran mo-
že ponudit na gotovo svim poljima, svoje prekrasne tepihe ručne
izrade, njihova osebujna tradicionalna kultura koja se ne odmiče
od nekih pradavnih tradicija poput obilježavanja Noruza, tj. prvog
dana Nove godine kod Iranaca, njihova gostoljubivost i otvorenost
prema . gostma. Iako mu je život proveden u Iranu uvelike obilje-
žila prometna nesreća 2010. godine u gradu Hamadanu sve ljepote
ove zemlje pomogle su da mu ta tragedija ne obilježi vrijeme koje
je tamo proveo. Maleni djelić kulturnih i prirodnih ljepota profesor
Prohić hto je podijelit sa zaljubljenicima u Iran upravo na ovom
predavanju “Ta divna zemlja Iran: uspomene jednog veleposlanika
iz zemlje kolijevke civilizacije”, te na taj način izrazit svoja pozitv-
na iskustva u toj divnoj zemlji – Islamskoj Republici Iran. q
Helena MARKOVIĆ
Veleposlanik Esad Prohić (prvi slijeva) s hrvatskom privrednom
delegacijom u Iranu
KULTURA
44 PREPORODOV JOURNAL 162
U ponedjeljak, 14. travnja 2014., u prepunoj Multmedijalnoj
dvorani Općine Novi Grad u Sarajevu upriličena je premijerna pro-
jekcija dokumentarnog flma “Na Drini krvavi Višegrad” redatelja
Avde Huseinovića, dugogodišnji suradnik “Preporodovog Journala”
iz Sarajeva. Njegov šest po redu dokumentarni flm govori o stra-
danju Bošnjaka u Višegradu, gradu na obali rijeke Drine, mjestu u
kojem se kroz povijest najčešće ponavljao genocid i zločini nad
Bošnjacima. Riječ je o ekraniziranoj kronološkoj priči o stradanju i
zločinima od Prvog srpskog ustanka, preko Prvog i Drugog svjet-
skog rata, sve do posljednje velikosrpske agresije na BiH od 1992.
do 1995. godine.
Prije projekcije, kojoj je prisustvovalo više od 500 gledatelja,
održana je minuta šutnje i proučena El-Fatha svim ubijenim Boš-
njacima u Višegradu i žrtvama agresije u periodu 1992.-1995. godi-
ne. Film su, između ostalih, došle pogledat članice udruženja “Že-
na – žrtva rata” i “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, zatm članovi
Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva u periodu
1992.-1995. godine, predstavnici Saveza logoraša BiH, boračkih or-
ganizacija, te istaknute javne ličnost, među kojima su bili akade-
mik Abdulah Sidran i Naser Orić, ratni komandant Srebrenice.
Na svečanoj promociji flma prisutnima se obrato Ahmet Sej-
dić, ratni komandant Prve slavne višegradske brigade Armije Repu-
blike BiH, koji je istaknuo da su Bošnjaci fenomen jer iskazuju tole-
ranciju i naivnost koliko god ih klali i palili. “Čini se kao da praštamo
sve dok ne nestane ili nas ili zločinaca. Dokle više? Borit ćemo se da
više nikada ne budemo paljeni, protjerani i ubijani. Bosna i Herce-
govina još uvijek nije onakva kakvu je žele civilizovani građani. Da
je pravde u BiH, ova premijera bi bila održana u Višegradu, borit
ćemo se da se to desi što prije… Ovo je flmski zapis koji olakšava
pravdi da dostgne potrebne rezultate kako se sutra u Bosni i sva-
kom drugom sutra ne bi ponovilo ono što je nama brutalno i zloči-
nački urađeno tokom agresije. Ovakvi flmovi i zapisi trebaju, ne
samo nama već i budućim generacijama, da se zna kroz kakve smo
golgote prolazili kako bi preduprijedili namjere da nam se nešto
slično ikada više ponovi. Smatram da je flm izuzetno značajan jer
oslobađa dobar dio istne o Podrinju. Ovaj flm je naša historijska
lična karta kojom ćemo se identfkovat mi, naša djeca i naše budu-
će generacije”, rekao je Sejdić.
Autor Avdo Huseinović je, između ostalog, istaknuo kako su u
Višegradu počinjeni stravični zločini, u kojima je ubijeno mnogo ci-
vila, žena, djece i staraca. “Istovremeno, Višegrad je grad koji još
uvijek poriče jezive zločine nad dojučerašnjim komšijama, gdje se
još uvijek negira zločin i genocid nad Bošnjacima, tako da živi ta
nepravda koja traje stoljećima nad ljudima ovog kraja”, rekao je
Huseinović, dodavši kako o nacistčkim zločinima postoji stotne
flmova, dok na temu strašnog genocida koji je zadesio bošnjački
narod na prste jedne ruke možemo izbrojat video svjedočanstva o
tome. Naglasio je da flm “Na Drini krvavi Višegrad” posvećuje ra-
hmetli Hasanu Tufekčiću, čovjeku koji je “dokument – lična karta
Bošnjaka iz Višegrada”. “Zamolio bih vas da zapamtte ovo ime –
Hasan Tufekčić. To je čovjek kojem su četnici pod vodstvom Draže
Mihailovića 1943. godine u Višegradu ubili 10-ero djece. Jednom
čovjeku ubili su desetoro djece u nekoliko krvavih dana i noći te
“NA DRINI KRVAVI VIŠEGRAD”, DOKUMENTARNI FILM AVDE HUSEINOVIĆA
Stoljetna stradanja i genocid
1943. godine. Nepunih 50 godina kasnije, 1992. godine, Hasanu su
četnici ubili još troje djece u Višegradu. Dakle, u dva rata su mu
ubili 13-ero djece. Ovaj flm ja posvećujem rahmetli Hasanu Tufek-
čiću i svim bošnjačkim Hasanima”, rekao je Avdo Huseinović.
U znak zahvalnost za očuvanju istne o Višegradu i ratu od u
BiH od 1992.-1995. Avdo Huseinović je dobio prigodne poklone od
predstavnica Udruženja “Žena – žrtva rata”, kao i od Emina Švraki-
ća, osnivača Zelenih beretki. “Našem Avdi Huseinoviću želim uruči-
t zelenu beretku uz poruku da je nosi sa ponosom, a komandantu
Sejdiću i višegradskoj heroini Bakiri Hasečić uručujem naš orden
zbog svega što su učinili”, rekao je Švrakić.
Krvava Drina – najveća grobnica Bošnjaka
U izjavi za “Preporodov Journal” redatelj Avdo Huseinović je
naglasio da ideja o snimanju flma o višegradskim zločinima posto-
ji već nekoliko godina i da se rodila u komunikaciji s podrinjskim
patriotama, a posebno s Ahmetom Sejdićem, ratnim komandan-
tom Prve slavne višegradske brigade Armije Republike BiH. Tehnič-
ka izvedba je trajala malo više od godine dana.
El-Fatha prije premijerne projekcije flma “Na Drini krvavi Višegrad”
Ahmet Sejdić i Avdo Huseinović
KULTURA
45 TRAVANJ 2014.
“Ova priča mi je bila izazov. U dosadašnjih pet flmova radio
sam na tematci Sarajeva i Srebrenice. Višegrad me stalno provoci-
rao… Bio sam nezadovoljan da niko po tom pitanju ne radi ništa, da
je Višegrad zapostavljen, kao i sve golgote koje je tamošnji boš-
njački narod prošao. Ovo je bio težak i istraživački jako zahtjevan
projekat. Radio sam ga pune dvije godine i za razliku od mojih rani-
jih autorskih ostvarenja ovo je flm koji zaviruje dublje u prošlost, u
doba kada su Bošnjaci Višegrada stradali mnogo, mnogo prije 90-ih
godina. Ušao sam u genezu zločina koji se počeo dešavat još od
Prvog srpskog ustanka, preko Drugog svjetskog rata da bi kulmina-
ciju doživio 1992. godine kada Višegrad, po metodama kako su ubi-
jani ljudi, postaje mjesto u kojem su, zasigurno, izvršeni najstravič-
niji zločini. Pokazali su to slučajevi paljenja djece, žena i staraca u
Pionirskoj ulici, na Bikavcu, masovna ubistva ljudi na ćupriji Me-
med-paše Sokolovića, silovanja, masovna ubistva u višegradskim
školama i drugim objektma, logorima... Ustvari, cijeli Višegrad je
bio bošnjačko stratšte. Ono što je mene kao istraživača posebno
interesovalo je to na koji način je izvršen ovaj četvrt u nizu zločina
nad Bošnjacima ovog grada. Došao sam do zaključka da se radilo o
odlično isplaniranom i odlično izvedenom zločinu genocida. Više-
grad je okupiran od strane JNA nakon koje su se desili strašni zloči-
ni. Moramo konačno prestat koristt foskule koje su se podobro
udomaćile u javnost vezane za to da je pokolje u ovom gradu izvr-
šila paravojna jedinica ‘Osvetnici’ na čijem čelu je bio zločinac Mi-
lan Lukić. Naime, ne radi se ni o kakvoj paravojnoj jedinici već o
dobro organizovanoj vojnoj formaciji koja je bila pod direktnom
kontrolom Državne bezbjednost Srbije i koja je, tokom svog zloči-
načkog pohoda, otuda imala svoje nadređene. Da je to tako poka-
zuju fotografje mučenja Bošnjaka oteth u mjestu Sjeverin, prika-
zanih u flmu, koje zločinac Milan Lukić sa svojim zločincima muči.
Te fotografje su, nakon pada zločinačkog Miloševićevog režima u
Srbiji, pronađene u fjokama zločinca Sretena Lukića, jednog od vo-
dećih policijskih funkcionera Srbije optuženog u Hagu za zločine na
Kosovu, a koji je blizak rođak Milana Lukića. One, nedvojbeno, go-
vore o vezi između policijskog vrha Srbije i vojne formacije Milana
Lukića koja je u Višegradu iza sebe ostavila krvavi trag. Ovo je te-
meljita priča o Bošnjacima Višegrada od Mehmed-paše Sokolovića
pa do ovih događaja od prije nekoliko mjeseci kada je nasilno izbri-
sana riječ ‘genocid’ sa Spomen obilježja u mezarju Stražište”, rekao
je Avdo Huseinović.
Naglasio je kako su u Višegradu činjeni stravični zločini, te da je
u njemu ubijeni mnogobrojni civili, a među njima više od 100 djece
i stotne žena. “Najveći dio th ljudi je završio tako što su njihova
tjela bačena u Drinu. Nažalost, većina njih još nije pronađena i za-
sigurno će rijeka Drina ostat najveća grobnica Bošnjaka. Poruka
ovoga flma jeste da ta nepravda nad Višegradom ne prestaje, da
sve ono što se dešavalo stoljećima još uvijek negdje tavori kroz ne-
giranje genocida. Sadašnji građani Višegrada poriču jezivu prošlost
tog grada, još uvijek negiraju zločin i genocid nad Bošnjacima, tako
da živi ta nepravda koja traje stoljećima nad ljudima ovog kraja.
Imam osjećaj da se u glavama onih koji su to počinili kreira neki
novi zločin. Ovo je flm istne, a ne može bit više istna. Ona je u
Višegradu jedna. To je potvrdio i Tribunal u Haagu i možemo to
stalno pratt kroz suđenja i brojne presude. Svi znamo šta se desi-
lo. Mi se nismo trudili da dokazujemo da ono što je neka druga
propaganda plasirala. Istnu smo dokumentovali”, rekao je Husei-
nović, koji je podsjeto na riječi jednog uglednog britanskog novi-
nara koji je rekao: “Ako ono što je Milan Lukić radio u Višegradu
1992. godine nije genocid, onda ja stvarno ne znam značenje te ri-
ječi.”
Podsjetmo se, Međunarodni tribunal za ratne zločine u Haagu
i Sud BiH do sada su za zločine u Višegradu krivim proglasili osam
pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske.
Milan Lukić osuđen je na doživotnu robiju, Sredoje Lukić na 30 go-
dina zatvora, Momir Savić na 18, Mitar Vasiljević na 15, Boban Ši-
mšić i Novo Rajak na 14, Željko Lelek na 13, a Nenad Tanasković na
12 (presuda mu je u žalbenom postupku smanjena na osam godi-
na). Osuđene zločince Milana i Sredoja Lukića, te Mitra Vasiljevića,
Haški tribunal je tereto za “istrebljenje velikog broja civila, uključu-
jući žene, djecu i starce”.
U dokumentarnom flmu “Na Drini krvavi Višegrad”, koji traje
skoro puna dva sata, učestvuje/svjedoči 35 sudionika th događa-
nja, te analitčara i akademika poput Abdulaha Sidrana, Muhame-
da Filipovića i Amora Mašovića. Najviše prostora je dano preživje-
lim žrtvama i njihovim porodicama kao svjedocima. Prva projekcija
flma simbolično je upriličena 14. travnja/aprila, jer je toga dana
prije 22 godine JNA izvršila agresiju na međunarodno priznatu Re-
publiku BiH. “14. aprila 1992. Užički korpus JNA pod komandom
ratnog zločinca pukovnika Ojdanića umarširao je sa nekoliko hilja-
da vojnika u Višegrad, smijenio legalnu vlast i instalirao vlast Srpske
demokratske stranke, te ozvaničio početak strašnih zločina nad
Bošnjacima. Smatram da bi se 14. april trebao obilježavat kao Dan
genocida nad Republikom BiH, jer je ona najočitja na primjeru Vi-
šegrada. Tada je BiH bila već nezavisna zemlja. Nakon okupacije
došli su jezivi zločini u kojima su ubijene hiljade ljudi, a najveći ubi-
jenih je završio u talasima krvave Drine, koja je ponovo postala naj-
većom grobnicom Bošnjaka. Duboko vjerujem, a dobijam redovno
iz cijelog svijeta poruke podrške, da će ovi projekt bit temelj buđe-
nja svijest kod naših ljudi i važan doprinos kreiranju historije o ge-
nocidu nad Bošnjacima na cijelom prostoru BiH”, naglasio je reda-
telj Avdo Huseinović, dugogodišnji suradnik “Preporodovog Jour-
nala” iz Sarajeva. q
Ismet ISAKOVIĆ
Avdo Huseinović (Sarajevo, 1973.),
redatelj, publicista i novinar, bio je bo-
rac Prvog korpusa Armije Republike
BiH tokom cijelog rata. Do sada je sni-
mio šest dokumentarnih flmova o
najbolnijim i najstrašnijim događanji-
ma za vrijeme agresije na BiH: “Vanze-
maljci iznad Sarajeva” (2008.), “Krvavi
ples po šeheru” (2010.), “Daleko je
Tuzla” (2010.), “Bosna ili smrt” (2011.),
“A bili su samo djeca” (2012.) i “Na
Drini krvavi Višegrad” (2014.). Napi-
sao je i dvije knjige: “Dželat naroda
mog” (2009.), koja faktografski tretra
najveće ratne zločine nad Bošnjacima
u ratu od 1992.-1995. godine, te “Naser – od Gazimestana do Haga i
nazad”, istnitu priču o brigadiru Naseru Oriću, legendarnom ratnom
komandantu obrane Srebrenice. Suradnik je “Preporodovog Journa-
la” od ožujka 2008. godine.
Avdo Huseinović trenutno radi na realizaciji još tri dokumentarna fl-
ma: o zločinima i genocidu na teritoriju općine Prijedor u ljeto 1992. (“Pri-
jedorska polja smrt”), o konclogorima tokom rata 1992.-1995. (“Logori
smrt”) i stradanju Bošnjaka u posljednja tri stoljeća (“Bošnjaci – genocid
u kontnuitetu”). Premijerna projekcija flma “Prijedorska polja smrt” bit
će upriličena 31. svibnja/maja 2014. u Melbourneu, Australija.
Svojim djelovanjem na očuvanju istne o prethodnom ratu Avdo Hu-
seinović je, kako istču bosansko-hercegovački mediji, “na sebe preuzeo
odgovornost čuvara našeg kolektvnog sjećanja”. Njegovi dokumentarni
flmovi i knjige vraćaju dostojanstvo pamćenja bošnjačkom narodu. q
PRIČE IZ BOSNE
46 PREPORODOV JOURNAL 162
U aprilu 1992. godine kao major biv-
še JNA, kada je izvršena agresija na Bo-
snu i Hercegovinu, a njegova jedinica na-
pustla Travnik, Mihajlo Petrović, rođeni
Beograđanin, odlučio je da ostane u
Travniku i stavi se na raspolaganje Terito-
rijalnoj odbrani Republike Bosne i Herce-
govine. Nije prihvato ni poziv svoje poro-
dice da dođe u Beograd, ni poziv roditelja
svoje supruge da se preseli u Zagreb. Sa
majorom su u bosanskoj ratnoj neizvje-
snost ostali supruga Ana, sin Aleksandar
i kćerka Jelena.
Poljubac bosanskoj zastavi sa
ljiljanima
Travnički svjedok, borac Armije RBiH,
na sljedeći način opisuje situaciju u Travni-
ku i postojavanje prvih branilaca ovog gra-
da: “Toga dana dan je bio sunčan, prijatan
sa laganim povjetarcem, osim što je sa
horizonta dolazila potmula grmljavina četničke artljerije. U grad se
slijevale rijeke izbjeglica, zabrinuth porodica uglavnom bez očeva
koji su ili već ‘nestali’, ili su čekali u raznim logorima da ‘nestanu’ ili
da budu razmjenjeni. ‘Žive za žive, mrtve za mrtve’, k’o što reče čet-
nik 250-torici Kozarčana prije nego što je naredio njihovo strijeljanje
na Korićanskim stjenama. Mi smo stajali puni adrenalina u stroju
ispred Travničke medrese. Objekat ostao iza Turaka, služivši svrsi i
vjernicima do 1946., a onda su partzani odlučili da nema Boga i me-
dresu pretvoriše u Šipadovu prodavnicu namještaja. Crkve th godi-
na nisu pretvarali u prodavnice namještaja… Valjda il’ je tamo Boga
bilo više il’ svojom konstrukcijom nisu zadovoljavali potrebe neke
prodavnice. Šejtanska posla u svakom slučaju. Osim što smo stajali i
bili puni adrenalina znojili smo se do bola. A šta bi drugo i radili u
prvim uniformama Armije BiH sklepane na brzinu u Travničkoj kon-
fekcijskoj industriji, i to od nepromočivog šatorskog krila i ‘izvana’
zamaskirano ružnim štamparskim bojama. Zato smo imali odlične
čizme, ionako ih je ‘Borac’ imao pune magaze za milu i dragu JNA.
Bili smo prava mlada armija, golobradi mladići koji su snove od prije
neku noć zamijenili sa surovošću života. Golobradi, ali i odlučni – go-
loruki stat pred četvrtu armijsku silu u Evropi može il’ budala il’ po-
nosan čovjek. S ove vremenske distance rekao bih – obadvoje. Tog
dana zakleli smo se na vjernost do groba dragoj domovini i prvi put
pozdravili vojničkim pozdravom preslikanim sa bosanskih stećaka –
ruka u visini ramena sa raširenim prstma. Bosna je bila naša i mi smo
bili njezini. Nas 300 u stroju, svih vjera – lijevo od mene Zoran, Srbin,
pravoslavac, a desno od mene Darko, Hrvat, rimokatolik. Bez lažne
patetke i suvišnih riječi. Vrijeme je radilo protv nas. Nije to k’o u
flmovima, nema pozadinske muzike koja pojačava doživljaj gledao-
cu, a bilo ih je th dana podosta – majki koje plaču, djece koja nas
gledaju i pozdravljaju mahanjem, didova koji komentraju i naš izgled
i naše naoružanje. A ono ‘bajno’, većinom lovačko, pokoji pištolj, dok
MAJOR MIHAJLO PETROVIĆ: ROĐENI BEOGRAĐANIN, BOSANSKI HEROJ SA VLAŠIĆA
Major Mihajlo, bosanski gazija
su vlasnici ‘ciganki’ i ‘heklera’ vođeni pod
‘terminatori’. Elem, mog’o bih vam pričat
još dva dana o tom jednom posljepodne-
vu. Ali neću jer bitan je momenat kad je iz
Medrese izašao naš prvi komandant i odr-
žao govor nakon kojeg bi i najveća kukavi-
ca uzela motku i krenula s nama. Izašao je
ispred nas u uniformi JNA s oznakama Te-
ritorijalne odbrane, srednjeg rasta, crn,
proćelav, bucmast. Strogog pogleda, od-
lučnih pokreta uvježbanog glasa za ‘dreku’
bez mikrofona i razglasa. Pogledao je niz
stroj i komandovao: ‘Mirno! Na desno
ravnajs! Mirno! Na mjestu odmor!’ Ta-
man toliko smo i znali od strojevih radnji.”
Travnički branilac zabilježio je i govor
majora Mihajla Petrovića izrečen toga
sudbonosnog dana, 13. aprila 1992. godi-
ne: “Dragi moji borci, ja sam major Mi-
hajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, ofcir
bivše JNA. Moj deda borio se na Solun-
skom frontu protv austro-ugarskih faši-
sta, moj otac borio se i protv nemačkih, ustaških i četničkih fašista,
a izgleda da je došlo vreme da se i ja borim protv ovih bradonja sa
brda. Otac mi je pričao kakvi su bili četnici u onom ratu, a ja vam
mogu odmah reći, jer sam to imao priliku videt poslednjih meseci,
da će ovi bit mnogo gori. Bosanac nisam rođenjem, al’ sam postao
i srcem i dušom otkako živim ovde, a živim dugo. Stavio sam se na
raspolaganje našoj Teritorijalnoj odbrani i oni su prihvatli te mi
ukazaše čast i poverenje da vodim ovaj odred. Prošli ste malo obu-
ke u ova dva dana, nedovoljno i malo. Ali mi imamo jednu prednost
nad našim neprijateljom, a dragi moji, to je samo spoznaja da izme-
đu njih i vaših porodica stojite samo vi noćas. Ako prođu preko vas,
ovaj narod nema nade, a ako ne prođu noćas mi imamo vremena
da ojačamo, da se obučimo, da pripremimo odbranu. Ako četnici
noćas provale u Turbe, pada i Travnik i Vitez i Zenica... U Zeničkoj
kasarni čeka tenkovska brigada bivše JNA i oteže sa pregovorima.
Ako padne Turbe oni će krenut sa leđa na nas, a ko drži Lašvansku
dolinu, drži pola Bosne. Biće to borba prsa u prsa, za svaku ulicu, za
svaku kuću. Njih će bit i više i bolje naoružanih. Ne bojte se, junak
umire jednom, a kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte sa-
mo u živu metu. Ko nema oružja nek’ otma od neprijatelja, ko ne
može nek’ čeka da pogine saborac. Uzimaj, nastavi dalje ili ne uz-
miči gdje staneš. U tami slušajte moj glas, nemamo radio veza, ne-
ma ‘Motorola’ nit RUP-ovki. Slušajte i radite šta naredim... I za-
pamtte, između ovog nezaštćenog i golorukog sveta i njih naoru-
žanih najboljim oružjem i mržnjom u kojoj žele da nas sve unište,
noćas stojite samo vi!’”
Nakon toga pokazao je postrojenoj bosanskoj vojsci kako se voli,
poštuje i bori za domovinu: “Ušuto je, a neko mu donese bosansku
zastavu sa ljiljanima. Major Petrović joj salutra, poljubi je i posla da i
mi to isto uradimo. Potom smo posjedali u kamione i otšli put Tur-
beta. Idućih 24 časa smrt je plesala oko nas. U onoj grmljavini, borbi
Mihajlo Petrović (1953.-1992.)
PRIČE IZ BOSNE
47 TRAVANJ 2014.
i jaucima cijelo vrijeme je odjekivao njegov glas. Kao u starim priča-
ma o junacima. Mi smo znali – dok čujemo taj glas, ima nade... Na-
kon 24 časa bili smo postrojeni ispred pošte u Turbetu. Major nije
govorio, samo je prilazio svakom vojniku, pružao mu ruku, česttao i
ljubio ga u obraz. Njegov pogled govorio je najbolje, bio je pun pono-
sa i divljenja za nas. Četnici iz Zeničke kasarne nisu otšli prema Vite-
zu, Travniku, Turbetu… otšli su na Vlašić. Tog 13. aprila u skoro sva-
kom gradu Bosne, gdje su se ljudi koliko-toliko organizovali četnici,
nisu provalili. 13. aprila 1992. godine Travnik je imao sreću da u nje-
mu pred braniocima stoji major Mihajlo Petrović.”
Major Mihajlo u pjesmi opjevan
Karadžićevi Srbi prognali su 9. maja 1992. godine Bošnjake vla-
šićkog sela Mudrike. Major Petrović je postavljen za komandanta
odreda u kojem su bile i izbjeglice iz Mudrika. Bili su razočarani
Mudričani kad su saznali da će za komandanta imat Srbina – i to
još iz Beograda. Nisu mu vjerovali, ali samo nekoliko dana. Vrlo
brzo je svojim herojstvom major Petrović zadivio gorštake sa Vlaši-
ća i rodila se teško opisiva neraskidiva veza među njima. Petrović je
zajedno sa Mudričanima na Šešičkoj planini ratovao četri mjeseca
neprekidno napadajući neprijatelja. Svojim borcima je govorio, kad
bi kretali u akciju, da ne dozvole da on živ padne četnicima u ruke.
“Ako me zarobe, odmah pucajte u mene”, naređivao je major Mij-
hajlo Petrović.
Zbog blizine srpskih položaja bilo je rizično i doći na Šešićku pla-
ninu, zato su Petrovićevim borcima voda, hrana i municija dopre-
mani samo noću na konjima.
O Petroviću i njegovim ratnicima Travničani su pjevali pjesme.
Jedna od njih počinje ovako:
“Po Travniku raja priča:
‘Eto našeg Petrovića!
Hrabre borce on nam vodi
da živimo u slobodi.’”
A Mudričani su spjevali bećarac: “Petroviću, neka t je dika, t si
sabr’o hiljadu vojnika.”
U intervjuu 26. juna 1992. godine major Petrović je novinarki
Nađi Riđić, između ostalog, kazao: “Moji borci su gorštaci iz bosan-
skih šuma kojima život nikad ništa nije poklanjao, nego samo uzi-
mao. Oni su dobričine koji su svojim komšijama Srbima sve opra-
štali do onog trenutka kada su im zapalili domove u Mudrikama,
koje su krvavo decenijama gradili.”
Major Mihajlo Petrović ostao je poznat i po još jednoj izjavi: “Ja
danas branim BiH i muslimane od agresije na BiH i muslimane od
strane Srbije, a moguće da na Drini budem branio Srbe i moju
otadžbinu Srbiju.”
Ljudi kao major Mihajlo Petrović teško se više rađaju
Vodile su se u drugoj polovini oktobra 1992. godine borbe za
Jajce i vidjelo se da će grad brzo past u ruke Vojske RS-a. Komanda
iz Travnika je naredila da se major Petrović povuče sa svojim borci-
ma sa Šešićke planine, kako ne bi došao u okruženje neprijatelja.
Major je rekao da to “ne dolazi u obzir”. Međutm, ponovo mu je
naređeno da se povuče i major odlučuje da u svojoj zoni odgovor-
nost postavi mine kazavši “da će Šešićka planina, kad je on minira,
i dogodine bit slobodna”.
Dan prije pogibije Faruk Hadžijunuzović je donio foto aparat i
napravio jedinu ratnu sliku majora Petrovića. Tog dana, major se
zloslutno smijao, tako da je taj smijeh nadaleko odjekivao planin-
skom dolinom. Kad ponese srce u ratu, skoro uvijek odnese u smrt,
zato se heroji svoga srca plaše više nego neprijateljskog pucnja.
Bila je nedjelja, 25. oktobar 1992. godine. Krenuo je sa saborcima
prema kot Mlakva, gdje je trebalo da postavi mine. Prišao je jednoj
ranije postavljenoj mini od koje će poginut, čudno je zagledao nekoli-
ko minuta, zatm prekoračio preko nje i otšao do obližnjeg brijega.
Uzeo je blok i nešto ucrtao. Nedugo nakon toga, vrato se staroj mini i
čučnuo nad njom. Najednom se desila zastrašujuća eksplozija od koje
je teško ranjen major Petrović. Pretpostavlja se da je majoru ispala
puška i aktvirala “njegovu minu”, koju je par minuta prije prekoračio.
Bio je u dubokoj komi i odmah je munjevito niz strme vlašićke staze i
bogaze prvo transportovan do saniteta, pa do bolnice u Travniku. U
travničkoj bolnici je odlučeno da se hitno prebaci u Zenicu, ali na putu
za zeničku bolnicu zauvijek je napusto ovaj svijet.
Vezirski grad takvu sahranu nije zapamto. Ispraćaju i sahrani po-
smrtnih ostataka majora Petrovića, 27. oktobra 1992. godine, prisu-
stvovale su hiljade Travničana svih nacija i uzrasta. Bio je to njihov
posljednji pozdrav sa čovjekom Mihajlom Petrovićem, bosanskim
patriotom i herojem koji je ostao na časnoj strani historije. Uz samu
Lukačku džamiju u centru Travnika, na vječnoj straži leži major Petro-
vić, koji je tu sahranjen po ranije iskazanoj vlasttoj želji da njegovi
posmrtni ostaci, ukoliko pogine, budu pokopani uz one sa kojima se
zajedno borio za slobodu i humanost, za Bosnu i Hercegovinu.
Nosilac je najvišeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i ordena
“Zlatni grb sa mačevima”.
Na vijest o smrt majora Petrovića, njegovi saborci, gorštaci sa
Vlašića nisu krili suze. Ne, nisu plakali zato što su mislili da je pogi-
nuo uzalud, nego zato što se ovakvi kao njihov dobri Mihajlo teško
više rađaju. q
Avdo HUSEINOVIĆ Grob majora Mihajla Petrovića ispred Lukačke džamije u Travniku
DIJALOG CIVILIZACIJA
48 PREPORODOV JOURNAL 162
“Europa smrdi”, rekao je neki dan u Zagrebu Rachid Taha, fran-
cusko-alžirski glazbenik autentčnoga, politčki angažiranog glazbe-
nog stla. U razgovoru s novinarkom Ivanom Dragičević, održanom
nakon koncerta u zagrebačkoj tvornici, u okviru Subverzive festva-
la, govorio je o francuskom licemjerju spram migranata, odnosno
građana drugoga reda, u zemlji slobode, jednakost i bratstva i nji-
hova kulturnog utjecaja, te o razlozima zadržavanja alžirske putov-
nice odbijajući susret s kompliciranom francuskom administraci-
jom i naposljetku samo francusko državljanstvo. Nije se libio otvo-
reno govorit protv središta moći, korupcije u policiji, medijima,
politci. “Moć i sloboda u vrijeme kontrole: mreže, ideologija, alter-
natve”, naziv je 7. po redu festvala, koji je u središte stavio pitanje
europskog “zatvaranja vrata” i kretanja prema desnom ekstremiz-
mu, restrikciji ljudskih prava i sloboda te birokratzaciji i fragment-
zaciji društvenih struktura kroz nametanje i umrežavanja sve većeg
broja kontrolnih mehanizama nevidljivih oku javnost.
Je li Europa (otvorena) za svakoga i koje su mogućnost prevazi-
laženja jaza između deklaratvno otvorenih, a faktčki zatvorenih gra-
nica, između država, zajednica, etničkih skupina, “domicilnog” i
“useljeničkog” stanovništva? Geslo Europske unije – sloboda kreta-
nja ljudi, robe i kapitala – sasvim sigurno posljednje desetljeće i više,
dobiva jedno posve novo značenje i redefniciju. Europa za svakoga,
poprimila je čvrste oblike slobode kretanja robe i kapitala, a sloboda
kretanja ljudi ne samo da je postala sve veći izazov, nego su zidine
tzv. tvrđave Europe sve veće i vidljivije ostatku svijeta s jasnom poru-
kom NEdobrodošlice, na što nas ozbiljno upozorava i sadržaj doku-
mentarnog flma “Koliko još možemo ovako?” (slob. prijev.: “How
much further?”), stavljajući u središte grčku bezizlaznu situaciju.
Upozorenja na sve strane da politke zemalja članica Europske
unije postaju sve restriktvnije i diskriminatornije, a društvena kli-
ma sve više zaražena virusom straha i nepovjerenja. Javni govor i
javni prostor svakodnevno obilježava diskriminatorna, ksenofobič-
na, islamofobična i rasistčna klima, predvođena aktvnim politča-
rima i politčkim strankama, novinarima i drugim javnim fgurama
koji ne prezaju od etketrajućih izjava poput one Davora Šukera o
crnim Ciganima. Sportske utakmice, osobito one nogometne, poli-
gon su ekstremistčkim grupacijama za prosipanje uvreda i fzičko-
ga nasilja spram drugih navijača i igrača “neeuropskog porijekla”.
Ta zaražena klima dio je i kulture poslodavaca koji su u brojnim
EUROPA DOBRODOŠLICE ILI EUROPA NEPOVJERENJA I BARBARSTVA
Europska kretanja
zemljama uveli prakse nezapošljavanja migranata namećući im za-
htjev poštvanja domicilne kulture zabranjujući im istcanje vlast-
th kulturnih i vjerskih simbole. Poznat su slučajevi nizozemskih
poslodavaca koji zabranjuju ženama muslimankama koje nose hid-
žab/nikab ili drugi oblik pokrivala za glavu i tjelo – neposredan rad
s klijentma, opravdavajući zabranu borbom za prava žena i njihovu
ravnopravnost u društvu – civiliziranom europskom društvu.
Tzv. ant-imigracijska, odnosno ant-imigrantska atmosfera, rađa
se i nastaje kao plod restriktvnih politka država članica Europske
unije, ali i djelovanja društvenih grupa koje se bore za čistoću etnič-
kih i nacionalnih zajednica Europe. Francuski zakoni aktvni gotovo
cijelo desetljeće koji daju uporište policiji za bezuvjetno i bezgranič-
no legitmiranje, pretresanje, ispitvanje “sumnjivih” osoba, odno-
sno ljudi migrantskog porijekla, ili pak ponovno uspostavljanje grani-
ca između Danske, tek su neki od zornih primjera gubitka solidarno-
st i kontroliranja kretanja nepoželjnog življa. Belgijski nas primjer
upozorava na opasno kuhanje lonca koji bi svaki čas mogao eksplo-
dirat i ponovit scenu pariških, berlinskih i drugih europskih zapalje-
nih predgrađa od prije desetak godina. Gotovo svakodnevni su pri-
zori grčkog nacionalizma i prodornih poruka/akcija ekstremistčkih
grupa poput Zlatne zore ili pak švedskih rasistčkih grupacija sa sve
većim brojem pristaša i sudionika uličnih prosvjeda i nasilnih akcija.
Reakcije solidarnost i poruka protv rasizma jako su the, a švedska
policija u tome uvelike pomaže zabranjujući javna okupljanja aktvi-
sta za ljudska prava. Sve je veći broj zajednica u kojima se lokalno
stanovništvo buni protv izgradnje i djelovanja prihvatnih centara za
izbjeglice, epidemično šireći predrasude o istma kao kriminalcima,
kradljivcima i prenositeljima bolest. Rastući broj takvih pojava za-
jedno sa primjetnim rastom tzv. insttucionalnog rasizma, stvara sve
dublje politčke i bio-politčke razlike, nacionalne i etničke podjele, te
tretranje izbjeglica i drugih migranata ne samo kao ne-građane (u
odsustvu politčkih i drugih prava), nego i kao ne-ljude, u potpunost
ih negirajući, ponižavajući i dehumanizirajući.
Tražitelji sigurnosti
U većini se europskih društava, tražitelji azila (odnosno migran-
t u potrazi za utočištem u politčkom smislu radi ugroženost vlast-
ta života, s obzirom na nacionalnost, rasu, boju kože, jezik ili pri-
Europa je spas? Afrički imigrant
DIJALOG CIVILIZACIJA
49 TRAVANJ 2014.
padnost politčkoj skupini, odnosno s obzirom na politčko mišlje-
nje), percipiraju kao prijetnja socijalnom miru, nacionalnom jedin-
stvu i budžetu. Potonji se uklapa u već dobro postavljen obrazac
traženja izlika u ekonomskoj krizi za nemogućnost i nevoljkost dr-
žava članica na otvorenije i solidarnije politke prema migrantma u
potrebi za utočištem. Kretanja tražitelja azila, ne samo da su doži-
vjela pad u brojčanom smislu, posljednjih godina, nego su se i uvje-
t prihvata i smještaja ozbiljno umanjili. Naime, prihvatni centri za
tražitelje azila diljem europskih su zemalja prenapučeni i tme
ugrožavaju psiho-fzičku sigurnost njihovih štćenika.
Od 2004. godine Haaškim je sporazumom utvrđena važnost:
usklađivanja standarda zaštte tražitelja azila u zemljama članica-
ma Europske unije, učinkovite suradnje u facilitaciji migracija, a i
važnost stalnog povećavanja solidarnost i odgovornost među ze-
mljama članicama Europske unije. Zato je uspostavljen Zajednički
europski azilni sustav (CEAS – Common European Asylum System).
Uloga CEAS-a je i uspostava minimalnih standarda prihvata i smje-
štaja tražitelja azila, no danas ne samo da vidimo snažan raskorak
među onim europskim minimalnim i međunarodnim standardima,
nego i kontnuirano umanjivanje i snižavanje praga minimuma.
Dok s jedne strane uviđamo smanjivanje prava i mogućnost traži-
telja azila, s druge strane usporedo pratmo rast restrikcija od stra-
ne države. To je zasigurno i jedan od razloga zašto se broj tražitelja
azila u europskim zemljama bitno smanjuje, a takav se trend sliko-
vito vidi u zemljama koje su u posljednjih deset godina postale čla-
nicama Europske unije.
Usredotočenost na stalnu kontrolu granica i teritorija te na si-
gurnost, onu nacionalnu, odnosno sigurnost nacionalnog jedinstva
i proračuna, dovela je do toga da su države počele koristt prakse
iznimaka i diskrecijskih odluka, radije nego donošenja propisa o ra-
znim aspektma prihvata, smještaja i drugih prava tražitelja azila.
Da zemlje imaju različite i restriktvne pristupe, svjedoči i podatak
da statstka dodijeljenih azila varira od zemlje do zemlje, pa tako
imamo skalu od 7% do 77% dodijeljenih zaštta u odnosu na broj
podnesenih zahtjeva za azil. Restriktvne su politke svoju manife-
staciju našle i u broju dodijeljenih azila, odnosno trajnih zaštta tra-
žiteljima azila, pri čemu uočavamo kako se broj dodijeljenih azila
smanjuje, dok se broj supsidijarnih zaštta uvećava. Radi se o alter-
natvnom tpu zaštte koje ima svoje vremensko ograničenje (3 go-
dine uz mogućnost produžetka na isto razdoblje te godinu više na-
kon toga) dok se situacija u zemlji porijekla tražitelja azila ne pro-
mijeni. Osim toga, međunarodni standard non-refoulment ili za-
brana vraćanja u zemlju porijekla gdje je tražitelju azila život ugro-
žen, pravilo je koje se primjenjuje bez iznimke. Ipak, trenutno nit u
jednoj zemlji članici Europske unije nema dovoljno jamstava da se
ovakva praksa neće počet događat ili da se već ne događa.
Europa dobrodošlice
Mnoge zemlje danas ne mogu, uslijed velikog broja tražitelja
azila, odnosno loših uvjeta prihvata i smještaja i/ili ograničenog
proračuna, osigurat pravedan sustav azila i dostojanstvenog stan-
darda života. U tom smislu, Europa treba vidjet urgentne promje-
ne i pomake prema zaštt ljudske sigurnost, za razliku od tradicio-
nalnog prihvaćanja nacionalne sigurnost kao ultmatvnog polazi-
šta. Potrebno je usmjerit se prema kreiranju politka i izgradnji
praksi društvenog optmuma koji će poštovat slobodu kretanja i
dostojanstvo ljudskog života, njegove sigurnost i sreće.
Pitanje europske dobrodošlice, gostoprimstva prema drugima,
trećima, marginaliziranima, u središtu je mnogih modernih raspra-
va. Postavlja se pitanje koliko su europska društva spremna nadići
podjele, one podjele između shvaćanja onih koji čine domicilno
stanovništvo (mi) i onih koji su gost, “pridošlice”, “dotepenci”
(oni). Možemo li pronaći društvene i strukturne primjere koje
omogućavaju povezivanje kulturalnih praksi i etno-kulturalnu-reli-
gijsku različitost, pitanje je na koje je gotovo nemoguće naći pože-
ljan odgovor, poznavajući koliko je habitualnih prepreka pred ra-
skidanjem homogenih društvenih struktura i praksi i promjena
uobičajenog, ustaljenog načina života i kulturnih obrazaca. U prilog
tome, govore i gotovo sveprisutni asimilacijski modeli integracije
“stranaca”, odnosno zahtjeva prema njihovoj adaptaciji društvima
“dobrodošlice”. Asimilacija se odnosi na adaptaciju pojedinaca i
čitavih grupa, običajima, normama, vrijednostma i drugim druš-
tvenim karakteristkama društva koje prima stranca. Rekli bismo
da stranac postaje kulturalno apsorbiran u novu zajednicu. Za ljud-
ske običaje vezane za vlasttu kulturalnu i svaku drugu praksu, ovaj
je pristup invanzivan i opterećujući s obzirom na zahtjeve domi-
nante kulture.
Postavlja se pitanje politčke alternatve, i osobito sada, nado-
mak izborima za Europski parlament i izborima europskih zemalja,
o daljnjem odnosu prema migracijama i strancima. Poznat je slučaj
kada je bivši belgijski premijer, inače lider Europske narodne stran-
ke koja okuplja demokršćane u većini zemalja članica Europske
unije, pristupio socijal-demokratma i liberalima tražeći zajedničko
djelovanje i borbu protv ekstremizma. Postavlja se naravno pita-
nje tko od europskih lidera danas ima ovakvu ideju i snagu da soli-
darno istupi u korist ljudskih života i sigurnost, u korist Europe za-
jedništva i gostoprimstva odmičući se od starog europskog barbar-
stva. q
Emina BUŽINKIĆ
Ant-imigrantsko raspoloženje u Švicarskoj
Grčki neonacist - Zlatna zora
ŽIVJETI ISLAM
50 PREPORODOV JOURNAL 162
Islam jača, ali i tortura nad muslimanima
Neprijateljstvo između Poslanika, a.s., i oholih Mekkelija ušlo je
u novu, intenzivniju, fazu u kojoj će Mekkelije pokazat još veću
mržnju prema svemu što Muhammed, a.s., propovijeda. I ne čudi.
Muhammedov, a.s., nauk naglavačke je okretao sve temeljne vri-
jednost na kojima se zasnivalo mekkansko društvo. Osim dijame-
tralno suprotstavljene percepcije Boga, bilo je i drugih prepreka
između novog, islamskog, pogleda na svijet i tradicionalnih arap-
skih vrijednost. Poslanik je tumačio kako na Sudnjem danu ni jed-
na tradicionalna vrlina do kojih su Arapi toliko držali kao što su
bogatstvo, slava, podrijetlo, položaj u društvu, prijateljstvo s pje-
snicima, ljepota žena u kući, brojnost potomaka – neće imat nika-
kvu vrijednost. Ono što će se računat jeste ispravna percepcija
Boga i pojedinačno vladanje, davanje hrane siromašnima, skrb za
siročad, zaštta udovica i nemoćnika.
1
Takvo učenje mekkanski oli-
garsi nisu mogli prihvatt. Oni su svoju poziciju među Arapima ste-
kli brigom o tradicionalnim božanstvima, tako da je vjera u samo
Jednoga Boga za njih u temeljima bila neprihvatljiva, a u budući,
vječni svijet, nisu uopće ni vjerovali.
Oni govore: “‘Zar kada se u kost i prašinu pretvorimo, zar ćemo,
kao nova bića, doista bit oživljeni?’ Reci: ‘Hoćete, i da ste kamenje ili
gvožđe ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može bit oživlje-
no.’ – ‘A ko će nas u život vratt?’ – upitat će oni, a t reci: ‘Onaj koji
vas je i prvi put stvorio’ – a oni će prema tebi odmahnut glavama
svojim i upitat: ‘Kada to?’ Ti reci: ‘Možda ubrzo!’” (Al-Isra, 50-51)
Za Muhammeda, a.s., i njegovo poslanstvo, brzo su čuli i drugi
Arapi koji su se počeli raspitvat o novoj vjeri. Mnogi bi svoj dola-
zak u Mekku radi trgovine ili posjete Kabi iskoristli da ga osobno
upoznaju ili da izdaleka oslušnu što to on naučava. To je dodatno
zabrinulo mekkanske mušrike. Nisu smjeli dopustt da se o novoj
vjeri prenese i jedna pozitvna informacija izvan Mekke. Zato su
počeli organizirano dočekivat putnike na prilazima Mekki upozo-
ravajući ih na Muhammeda, a.s., ili bi hodali u njegovoj blizini i
opovrgavali njegove riječi. Opisivali su ga kao opasnog vrača, op-
sjednutog pjesnika, ludog zanesenjaka i vještog čarobnjaka kojeg
treba izbjegavat po svaku cijenu jer svojim propovijedanjem dono-
si nesreću.
2
Tim su nazivima, koje je Muhammed, a.s., najviše mr-
zio, nazivali mekkanski mušrici posljednjeg Božjeg poslanika, a.s.,
plašeći druge da bi mogli ostat opsjednut odnosno da će im se zlo
dogodit ako bi slušali Muhammedove, a.s., riječi. Neki su to do-
slovno shvatli da su rukama začepljivali uši kad bi samo ugledali
Poslanika, a.s.
3

Ali Kur’an, umjesto Muhammeda, a.s., uvijek odgovara, braneći
Poslanika, a.s.: “A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite,
on je (Kur’an) doista govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije
govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi ni-
kakva proroka - kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospo-
dara svjetova!” (Al-Haqqa, 38-43)
ISLAMSKE TEME: POSLANIK ISLAMA MUHAMMED, A.S. (XXIII)
Progoni i mučenja prvih
muslimana (I)
U početku misije, u prvih nekoliko godina poslanstva, Mu-
hammeda, a.s., nisu fzički uznemiravali jer je imao jaku zašttu svo-
ga hašemijskog roda. Samo su mu verbalno prijetli, vrijeđali i nazi-
vali ga pogrdnim imenima. Poslaniku je bilo naređeno da sve te
uvrede strpljivo i stoički podnosi i da ne uzvraća. “Ti sa svakim lije-
po! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" (El-’Araf,
199)
Džihad Kur’anom
Alllah, dž.š. naređuje svome Poslaniku da sa svakim postupa li-
jepo, a da se inadžija i oholih neznalica kloni. No, kako su pritsci,
vrijeđanja i prijetnje iz dana u dan postajali sve učestaliji i opasniji,
Muhammedu, a.s, se naređuje da se protv mušrika/nevjernika ak-
tvno bori, da povede džihad istnom, tj. Kur’anom. Kur’an je zapra-
vo bio i ostao najmoćnije Poslanikovo, a.s., oružje u borbi za istnu.
To je, kako to lijepo Tarik Ramadan veli, “njegovo duhovno i inte-
lektualno oružje protv agresije”.
4
“..zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama
protv njih bori…” (Al-Furkan, 52)
Kasnije će Muhammedu, a.s., bit dozvoljen i fzički džihad, ili
obrambeni rat, međutm, borba za istnu uvijek će se prije i poslije
svega vodit Kur’anom koji je čudo po sebi i očit dokaz Istne. Što
god vjernike na tom putu zadesi, Milostvi im Bog obećava nagradu
na budućemu, vječnome životu.
Kada su uvidjeli da misija islama napreduje te opasno ugrožava
vjeru njihovih predaka, pagani počeše i fzički nasrtat na samog
Božjeg poslanika u namjeri da ga uplaše, ali i da mu nanesu ozbiljne
fzičke povrede.
5
Dok je molio pored Kabe na njegovo časno tjelo
istresali su izmet i iznutrice od životnja, ismijavali ga, prijetli i vri-
jeđali, ali sve to nije pokolebalo Poslanika i prve muslimane u šire-
ŽIVJETI ISLAM
51 TRAVANJ 2014.
nju islamskih načela. Štoviše, Muhammed, a.s., je molio da i takve
Allah, dž.š., uput na pravi put.
6

Najslabije su muslimane svakodnevno premlaćivali, izgladnjiva-
li, mučili žeđu za vrijeme velikih ljetnih žega kada je inače mekkan-
ska vrućina u hladu skoro nepodnošljiva. Tako su prvi Muhamme-
dovi, a.s., sljedbenici morali vlasttm zdravljem i životma platt
visoku cijenu širenja islama.
7
Muhammed, a.s., je učio svoje sljedbenike da moraju bit str-
pljivi, ustrajni i da nikada ne gube nadu u Allahovu pomoć. A Božja
pomoć nekada dolazi na način kojeg čovjek uvijek ne razumije. Ka-
da su napadi na prve muslimane kulminirali, svjestan da im ne mo-
že ponudit zašttu, Muhammed, a.s., je predložio svojim sljedbeni-
cima da privremeni spas od mušričke torture potraže kod abesin-
skog kralja Negusa, kršćanina, koji je nadaleko bio poznat po pra-
vednost, promoviranju obrani istne i pravde. Allah, dž.š., je odre-
dio da prve muslimane od paganskih napada zaštte kršćani.
Spas kod kršćana u Abesiniji
Određeni broj muslimana, onih najslabijih i nezaštćenih čvr-
stm rodovskim vezama ili drugim ugovorima, slijedeći Poslanikove
upute, potajno su napustli Mekku i odselili u Abesiniju, današnju
Etopiju.
8
Tamo ih je primio kršćanski kralj Negus i pružio im osob-
nu zašttu. Kada su kurejševićki prvaci čuli da je nekoliko desetaka
muslimana odselilo u Abesiniju odmah su poslali su svoje emisare,
najbolje govornike, sa skupim poklonima i zamolbom za abesin-
skog kralja da muslimane vrat nazad u Mekku. Optužnica je glasila:
napustli su vjeru svojih predaka, a nisu primili ni njegovu kršćan-
sku, te sada propovijedaju neku novu (opasnu) vjeru.
9
Kršćanski
kralj Negus će zauvijek ostat zapamćen među muslimanima kao
pravedni vladar koji je pružio utočište nezaštćenim muslimanima i
koji se nije polakomio pred skupim poklonima. Inzistrao je da sa-
sluša svoje goste koji su, znajući za njegovu pravednost, došli u nje-
govu zemlju kako bi sačuvali svoju vjeru i svoju slobodu.
Govor koji će pred kraljem i njegovim najbližim suradnicima i
svećenicima održat Džeafer ibn Talib, sin Ebu Taliba, a brat Alija,
r.a., bit će uvršten u anale islamskih propovijedi. Džafer je pred
Negusom i njegovim biskupima izrekao sljedeće rečenice: “Mi smo,
kralju, bili neuk narod. Obožavali smo kipove, jeli meso uginulih
životnja, činili razvrat, kidali rodbinske veze, uznemiravali susjede,
jači je tlačio slabijeg. Živjeli smo tako sve dok nam Allah nije poslao
Poslanika, jednog od nas, čije porijeklo iskrenost i povjerljivost i
neporočnost dobro poznajemo. On nas je pozvao Allahu, da ista-
knemo Njegovu Jedinost i da samo Njemu robujemo, da napustmo
ono što smo mi i preci naši obožavali mimo Njega. Naredio nam je
da govorimo samo istnu, da izvršavamo preuzete obaveze, da ču-
vamo rodbinske veze, da se lijepo odnosimo prema susjedu, da se
suzdržavamo od zabranjenoga i od krvi. Zabranio nam je razvrat,
lažan govor, jedenja imetka siročeta i potvaranje čestth žena. Na-
redio nam je da samo Allahu robujemo i da Mu ništa ne prepisuje-
mo; naredio nam je namaza, zekat i post…”, i nabrojao mu ostale
islamske propise, a mi smo to potvrđivali. “Sve što nam je Poslanik
rekao da je došlo od Allaha, mi smo to prihvatli i primijenili. Samo
smo Allaha obožavali i nismo Mu ništa pripisivali. Zabranjivali smo
ono što nam je On zabranio a dopuštali ono što nam je on dopu-
sto. Naš je narod, međutm, prema nama pokazao neprijateljstvo.
Mučili su nas i silom odvraćali od naše vjere kako bi nas ponovo
umjesto robovanju Allahu Uzvišenom, vratli obožavanju kumira.
Oni žele da mi opet činimo ono što smo ranije činili. I kad su svom
silom navalili na nas, kad su nam počeli činit nasilje, kad su nam
uskratli sve mogućnost i ispriječili se između nas i naše vjere, tada
smo došli u tvoju zemlju. Tebe smo, kralju, izabrali mimo ostalih,
željeli smo bit u tvojoj blizini i mi se nadamo da nam se kod tebe
neće učinit nepravda!”
10

Zatm im je Džafer, na kraljevo inzistranje da citra nešto iz
Kur’ana, proučio sljedeće kur’anske ajete: “I spomeni u Knjizi Mer-
jemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan
zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila
poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. ‘Utje-
čem se Milostvom od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uzviknu ona. ‘A ja
sam upravo izaslanik Gospodara tvoga’ – reče on – ‘da t poklonim
dječaka čista!’ ‘Kako će imat dječaka’ – reče ona – ‘kad me nijedan
muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’ ‘To je tako!’ – reče
on. ‘Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo
znamenjem ljudima i znakom milost Naše. Tako je unaprijed odre-
đeno!’” (Merjem, 16-21)
Primjer suradnje i dijaloga između muslimana i
kršćana
Proučeni ajet izmamili su suze kralju Negusu i njegovim bisku-
pima. Negus je tada rekao je svojim svećenicima, ali i mekkanskim
emisarima, da muslimane ne bi izručio ni za sva blaga ovoga svije-
ta. Međutm, mekkanski su predstavnici odlučili, prije nego se vra-
te u Mekku, upotrijebit još jedan adut. Kralju su prigovorili da štt
one koji o Isusu govore na drugačiji način koji i nije baš u skladu sa
kršćanskim vjerovanjem. Negus je tražio da mu Džafer citra
kur’anske riječi koje govore o Isusu/Isau, a.s. – i on mu je citrao
prve ajete kur’anskog poglavlja Merjem/Marija. Negusovo pitanje
da mu pojasne na koji način vjeruju u osobu Isusa krista, Džafer je
odgovorio: “Kažemo ono kako nas je naučio naš poslanik
Muhammed,a.s.: “On je Božji rob, Njegov poslanik, Njegov duh,
Njegova Riječ koju je On udahnuo neporočnoj Merjemi.” Na ove
riječi Negus je svojim štapom na zemlji načinio crtu i rekao: “Isus,
sin Marijin, ovoliko je drugačiji od toga kako si ga t opisao.”
11
(Na-
stavlja se…)
Bilješke:
1
Barnaby Rogerson, Prorok Muhamed, str. 92.
2
Martn Lings, Muhammed, str. 75.
3
Muhammedu, a.s., se događalo isto što i Nuhu/Noi, kada je pozivao svoj narod.
Evo što Kur’an o tome veli: “On (Nuh) reče: ‘Gospodaru moj, ja sam narod svoj i
noću i danju, doista, pozivao, ali ga je pozivanje moje još više udaljilo. I kad god sam
ih pozivao da im oprostš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokriva-
li - bili su uporni i pretjerano oholi.” (Nuh. 5-7)
4
Tarik Ramadan, Stopama Božijeg Poslanika, str. 62.
5
Zna se da ga je Ebu Džehl pokušao ubit dok je kod Kabe klanjao namaz. Vidjet Ibn
Hišam, Poslanikov životopis, str. 58.
6
Čak se i najveći neprijatelj islama Ebu Džehl našao u molitvama Muhammeda, a.s.
On je molio Allaha, dž.š., da ojača islam ili Ebu-l-Hakemom tj. Ebu Džehlom ili Ome-
rom, r.a. Ovaj će drugi ubrzo preći na islam i postat jedan od najbližih Poslanikovih
suradnika, iako je u početku pokazivao veliku mržnju prema Muhammedu, a.s.
7
Vrijeđanja, mučenja i progoni su bili tako nasilni i kontnuirani da su ashabi, Posla-
nikovi najbliži sljedbenici, jednom Poslanika upitali: “Nećeš li nam zamolit Allaha,
dž.š., da nam pomogne?” Poslanik je odlučno odgovorio: “Mnogi od vjernika prije
vas su bacani u iskopane rovove i rasijecani od glave do pete, a to ih nije odvratlo
od njihove vjere; meso im je kidano s kostju i prikivani su gvozdenim klinovima, a to
ih nije odvratlo od njihove vjere. Tako mi Boga , ova stvar će zasigurno prevladat,
tako da će usamljeni putnik moći putovat od Sane (u Jemenu) do Hadramevta ne
bojeći se nikoga osim Boga ili vuka za svoje stado. Ali, vi ste nestrpljivi.” (Hadis pre-
nosi Buharija) Vidjet: Tarik Ramadan, Stopama Božijeg Poslanika, str. 64.
8
Bilo ih je 80, ne računajući djecu koju su poveli sa sobom. Martn Lings, Mu-
hammed, str. 113.
9
Riječ je o Abdullahu b. Ebi Rebi’u i Amri ibn El-Asu
10
Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 63.
11
Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 64.
Mirza MEŠIĆ

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful