Gearoid OTuathail: Geopolitika 21.

Vijeka
Globalizacija je proglaena novom definirajuom priom u svjetskoj politici, otkako su geoekonomske
prie istisnule geopolitike iz javnog diskursa. Geopolitiari u SAD suoili su se s dva povezana pitanja u
posthladnoratovskom razdoblju: prvo, koji su novi strateki izazovi ispred SAD i njezinih saveznika i
drugo, na koji bi nain SAD trebao prestrojiti svoje institucije iz Hladnog rata za odgovor tim novim
izazovima.
Transformacija SAD iz stabilizirajue supersile u agresivnu-nepriznavanjem meunarodnih ugovora,
zaobilaenjem meunarodnih institucija, izigravanjem meunarodnog prava, napadima na suverene
drave, lansiranjem preemtivnog rata i otvorenih prijetnji drugim dravama oblikovalo je nain
provoenja vanjske politike od strane George W. Busha na poetku geopolitike 21. Vijeka. Kako je i kada
SAD postao takva nacija lupe? Mnoge tihe drame karakterizuju geopolitiku 21. Vijeka globalne
pandemije bolesti, ekonomski uspon Kine, porast cijena energije, klimatska nestabilnost, propasti drava,
genocid i dugotrajni regionalni sukobi oko Kamira, Izrael/Palestina i Tajavana ali, transformacija SAD
u supersilu lupea u svjetskim poslovima sredinji je dogaaj geopolitike s poetka 21. Vijeka.
Klintonova administracija i neokonzervativizam
U studenom 1992. Bivi guverner drave Arkansas, Bil Klinton, bio je izabran za predsjednika SAD.
Klintonova predsjednika kampanja bila je organizovana oko slogana: Its the Economy, stupd (Radi se
o ekonomiji, budalo) i njegova pobjeda kojom je zavrila 12-godinja vladavina republikanaca u Bijeljoj
kui, oznaila je trijumf domaih ekonomskih pitanja nad meunarodnim geopolitikim brigama. Klinton
je potpisao i sproveo na snagu NAFTA sporazum The North American Free Trade Agreement). Bio je
predan promjenama u vladanju i promovisao politike treeg puta, poput agresivnog poreznog sistema,
promjena kolskih sadraja i drugih vrijednosti u drutvenom ivotu.
Pojam neokonzervatizam koriten je za opisivanje onih desnoga politikog opredjeljenja koji su
odbacivali politiku detanta Nixona i Kissingera. Za razliku od tradicionalnog konzervativizma, koji se
zalagao za ogranienu vlast i nepovjerljivost prema meunarodnom angamanu, neokonzervativizam je
bio wilsonijizam desno opredijeljenih koji su prihvatali vladine izdatke za odbranu i mesijansku misiju
irenja slobode u cijelom svijetu, ali bez Wilsonove predanosti meunarodnim inistitucijama i
multilateralnim sredstvima. Nekonzervativci su gledali na UN s prezirom smatrajui ih prisiljavajuim i
oslabljujuim faktorom uticaja na suverenitet SAD. Neokonzervativci se zalau za aktivistiku
imperijalnu ulogu SAD kao jedine preostale supersile, koja bi trebala biti voljna suprotstaviti se tiraniji
u svijetu i neapologetski promovisati amerike interese i vrijednosti. Za razliku od politikih realista,
neokonzervativci su vjerovali da su moralne vrijednosti njihova politika verzija koju oni projiciraju
kao univerzalne vrijednosti sredinje za meunarodne odnose. Neokonzervativizam, kao zakljuak,
bio je imperijalna vizija uloge SAD-a u meunarodnim odnosima, wilsonijizam u izmama.
1) Prvi neokonzervativni diskurs, koji je zasluio isticanje za vrijeme Klintonovog mandata, bila je pria
o sukobu civilizacija Samjuela P. Huntingotna. Huntington je tvrdio da e najvee podjele i dominantni
izvor sukoba u budunosti biti kulturni. Nacionalne drave ostat e najsnaniji subjekti meunarodnih
odnosa, ali glavni sukobi u globalnoj politici dogaat e se meu nacijama i grupama razliitih
civilizacija. Sukob civilizacija, tvrdio je, dominirae meunarodnim odnosima. Iako nije sugran u njihov
broj (sedam ili osam) civilizacija.
Temeljni, sredinja osovina meunarodnih odnosa, za Huntingotna predstavlja sukob izmeu The west
and the rest (Zapada i ostalih). Dok je istraivao postojanje praiskonskih civilizacija, Huntington je
izumio novu hibridnu viecivilizacijsku mreu, koju naziva konfuinasko-islamistika poveznica. To je
sinteza naoruanih drava.
Huntingtonov koncept civilizacija pun je kontradikcija. Civilizacije su analitike rukotvorine koje nisu
utemeljene na stvarnosti. Civilizacije se esto mijeaju i preklapaju i one se uzdiu i propadaju; one se
dijele i spajaju. Time eli da potvrdi iako su razdjelnice izmeu njih rijetko otre, one su stvarne Ali
ako su razdjelnice rijetko otre, tada to ponitava njegove tvrdnje o krivim linijama, sukobima i razapetim
zemljama.
Huntingotnov koncept indentiteta je poprilino kontradiktoran. Ljudi mogu redefinisati i redefiniu svoje
identitete. A opet, nekoliko stranica dalje kae: U sukobima meu civilizacijama pitanje ta si ti to je
dato i ne moe biti promijenjeno. Huntington smatra da viestruki identiteti posebno vjerski identiteti s
jedne strane, stvaraju sukobe: heterogenost je vjerovanja sam po sebi tuma za sukob. Smatra anglo
protestanstsku kulturu kamenom temeljcem SAD/Zapada i vidi ju potkopanu od strane multikulturalizma
i posebno od strane katoliko-hispanskog stanovnitva SAD. Neki smatraju da je tvrdnja iz 1993.
Sredinja taka sukoba u blioj budunosti bie izmeu Zapada i nekoliko islamsko-konfuijanskih
drava proroanska, bez da shvataju da je Hantingtovnov diskurs uokviravanje sukoba u tim granicama.
2) Drugi primjer neokonzervativne politike je Izjava o naelima (Statement of Priciples) od grupe pod
nazivom Project for a New American Century. Projekt je dizajniran kao trust mozgova za
republikanske kandidate, koji se kandiduju za slubu u Uredu, posebno predsjednikom.
Strateki cilj ove grupe je obnova amerike premoi u meunarodnim odnosima. Cilj nije da SAD
koordinira odnose sa svojim saveznicima u sve vie multilateralnom svijetu globalnih prijetnji
(Klintonova vanjska politika). Umjesto toga cilj je amerika nadmo. SAD mora biti toliko jak da niti
jedan od njegovih saveznika ne moe ni u kakvoj kombinaciji provjeriti njegovu snagu. Neokonzervativci
su imali etiri velike ideje krajem 1990tih: nesumnjivu podrku raketne odbrane, nedvosmislenu podrku
Tajvanu u njegovu sukobu s maticom Kinom, zbacivanje Sadama Huseina i bezuslovna podrka Izraelu.
Bueva administracija i teroristiki napadi 11. Septembra
George W. Bush izabran je za predsjednika nakon to je Vrhovni sud SAD naredio obustavu ponovnog
prebrojavanja glasova u dravi Florida u 200. (da su svi glasovi prebrojani, kasnije su analize pokazale,
na Floridi bi pobijedio kandidat demokrata Al Gore i time postao predsjednik).
Prvi prioritet nove administracije bila je izgradnja raketno-balistikog odbrambenog sistema vrijednog
vie milijardi dolara. Bu je provodio izrazito unilaterlanu vanjskoplitiku agendu koja je odraavala
uticaj i ovinistikog nacionalizma, i Jacksonovu tradiciju u amerikoj vanjskoj politici, i Wilsonijanski
pohod pravde koji se moe pronai u neokonzervativnom uenju.
Interpretacija napada 11. Septembra kao objave rata od strane zloinitelja, protiv SAD koji predstavlja
univerzalne vrijednosti, proizvela je geopolitiku kojom dominira unilateralizam, borbeni stavovi,
pojednostavljene polarizacije i moralni apsolutizam. Prva slubena izjava bilo je Buevo obraanje na
zajednikoj sjednici Kongresu, devet dana nakon napada:
Pred svakom nacijom, u svakoj regiji, sada stoji odluka ili ste s nama ili ste na strani terorista. Od
dananjeg dana prema svakojj naciji koja nastavi skrivati ili podsticati terorizam, SAD e se ponaati
neprijateljski.Ovo je borba svih koji vjeruju u napredak i pluralizam, toleranciju i slobodu. Ta je teorija
bila imperijalna, a opet zbog rata SAD za ruenje talibanskog reima u Afganistanu, bila je iroko
podravana, nadutost koju je izraavala nije dola na vidjelo sve dok Bueva administracija nije
unilateralno odluila kako je Irak sledei.
Bilo je mnogo drugih interpretacija o moguim odgovorima na napade 11. Septembra osim lansiranja
globalnog rata protiv terora (GWOT).
Kritiku reakciju popularnih tumaenja napada 11. Septembra osigurao je sekularni palestinski
intelektualac Edward Said, profesor na Univerzitetu Columbija, na Manhatnu, nekoliko kilometara od
podruja prvog napada. Said primjeuje tri stvari: Prvo, zbog tragine spektakularnosti napada 11.
Septembra, mediji mudruju i politiari poseu za rjenikom preuveliavanja i apokalipse, ne bi li
imenovali, kategorizovali i mobilizovali. Veliki nasilni dogaaji izgleda zahtijevaju velike polarizirane
kategorije, te su kategorije beznadne u ovladavanju neredom naega nezavisnog svijeta i meuzavisnosti
brojnih ivota. Drugo, odbijajui pojednostavljenu Zapad protiv islama dihotomiju, istie modernost
metoda kojima se slue teroristi otmiari zrakoplova. Probuljuje svoj stav tvrdei kako intelektualni
korijeni radikalnog islama lee u evropskom protuprosvjetiteljstvu i da romantiarsko uvjerenje kako
svijet moe biti preoblikovan djelovanjem volje, je isto tako dio modernoga svijeta kao i prosvjetiteljski
ideal univerzalne civiliazcije bazirane na razumu. Obje tvrdnje, su mitovi. Tree, zamjeujui znaajan
porast islamofobije u SAD, Said nudi drugaiji set kategorija prema kojima se svijet nakon napada moe
razumjeti: mo i nemo, razum i neznanje, pravda i nepravda. Dok je on pisao, ipak, najsnanija vojska na
svijetu bombardovala je jednu od najsiromanijih drava u svijetu. Javno mnijenje u SAD zapaljeno je,
ovinistiki nacionalizam budio je elju za osvetom. ef protivteroristikog centra CIA oblikovao je
prevladajui koncept pravde: kad s njima zavri vojska SAD, oni (teroristi) e imati muhe sa svojim
bjeloonicama.
Preemptivna ratna strategija i invazija na Irak
Kampanja napada na Irak je lansirana zajedno s objavom nove Strategije nacionalne sigurnosti u rujnu
2002. Dokument uobliava imperalnu tvrdnju koja je trajan alibi za ameriki intervencionizam i stanje
nasilja na planeti. SAD mora braniti slobodu i pravdu zato to su ti principi ispravni i istiniti za sve ljude
svuda. Najvaniji aspekt dokumenta u poetku planiranja invazije na Irak jest njezino uobliavanje
doktrine preemptivnog rata protiv drava lupea.
Mi ne moemo dozovliti naim neprijateljima da napadnu prvi
Buevu obraanju naciji 2002. Godine osudio je osovine zla koje mariraju prijetei svjetskom miru,
povezujui Irak, Iran i Sjevernu Koreju, tri zemlje koje su imale minimalne meusobne kontakte.
Postajalo je mnogo geopolitikih opravdanja za ratobornost amerike vanjskopolitike i vojne strategije
pod uticajem dogaaja 11. Septembra 2001. Dva su vrijedna razmatranja
1) Kristol i Kagan zajedno su uredili knjigu pod nazivom Present Dangers, koja je bila saetak
neokonzervativnih stavova ponavljajui klasini diskurs aktuelne prijetnje. lanak Roberta
Kagana (2002) pod naslovom Snage i slabosti iz Policy Reviewa, asopisa koji je izdavala
konzervativna institucija Hoover, i koji je stekao znaajnu panju medija. Kaganov lanak je
pokuavao objasniti rastuu podjelu izmeu SAD i vodeih lanica EU u uslovima razliitih
konteksta i filozofija. Kaganovi argumenti su preuveliani i pretjerani. U sredinjoj tvrdnji lanka
Kagan je naveo kako: Amerikanci su s Marsa, a Evropljani s Venere: slau se oko malo toga i sve
se manje razumiju. I, ovo stanje odnosa, nije prolazna pojava rezultat jednih amerikih izbora ili
jednoga katastrofalnog dogaaja. Razlozi za transatlantsku podjelu su duboki, dugo se razvijaju i
vjerovatno e potrajati. Kada dolazi do odreivanja nacionalnih prioriteta, odreivanja prijetnji,
definisanja izazova i stvaranja i implementacije vanjskih i odbrambenih politika, SAD i Evropa
idu odvojenim putevima. Kaganove teze su pojednostavljene. Evropa se okree od moi i nije
sklona upotrebi sile u me. Odnosima.
2) Drugo opravdanje rata pojavilo se u predveerje samog rata u asopisu Esquire. Thomas P. M.
Barnett je sveuilini lan amerike pomorske vojne akademije i Rumsfeldov pomonik u
Pentagonu, u pitanjima transformacije snaga i strategija budunosti. Meunarodni odnosi odvijaju
se oko jednoznanog zapleta koji Barnet otkriva da je globalizacija koja odreuje pravila i stvara
poveznice. Svjetska politika karta podijeljena je u dvije sukobljene prostorne zone,
Funkcionalnu Jezgru, koja ima vrsto odreena pravila i vrstu povezanost i neintegrirajui
ponor, gdje je odreivanje pravila arbitrarno, disfunkcionalno i nepostojee. Implikacije ove
teroije su potom razjanjene: SAD e budue ratove voditi u Ponoru, a ne protiv velikih modernih
drava kakva je ona i sama. Naposlijetku, poruka koja je sadrana u zvunom sloganu jest:
isprekidanost definie opasnost.
Bernet pie da je svjetski politiki prostor poput operativnog sistema prostora kompjuterskog
sistema. Njen operativni sistem je neoliberalan a odreena pravila i sistem administrator je SAD.
Rat u Iraku predstavljao je dilemu za neke liberalne internacionaliste, koji su, iako su se protivili
unilateralizmu vanjse politike veeg dijela Bueve administracije, podrupirali zbacivanje Sadama Huseina
s vlasti zbog njegova dokazanog krenja ljudskih prava. Ovu grupu moemo opisati kao liberalne
imperijaliste.
Michael Ignatieff, direktor Carr Centre for Human Rights Policy na Sveuilitu Harvard, formulie
moralne dileme podupiranja imperijalistikog SAD u Teretu objavljenom tri mjeseca prije invazije na
Irak. Ignatieff razlikuje tri argumenta suprotstavljenih stvarnosti na nain kako ih on vidi:
1) Sad je zanijekano carstvo, a u svijetu nakon 11. Septembra to je problem. SAD je neteritorijalno
carstvo koje on naziva lagano carstvo, globalna hegemonija ija milost znae slobodna trita,
ljudska prava i demokratija, poduprijeta zadivljujuom vojnom moi kakvu svijet jo nije vidio.
Sugerie aktivistima ljudskih prava kako moraju prihvatiti da upotreba sile u meunarodnim
odnosima moe biti pozitivna i da mnogi ljudi duguju svoju slobodu amerikom pokazivanju
vojne moi. Ignatieff prihvata mnoge prie promovisane od strane Bueve administracije:
opravdanje tzv. preemptivnog rata, obavjetajne podatke koji tvrde kako Irak posjeduje
oruje za masovno unitenje, kako bi to oruje uinilo Sadama vladarom regije, ak i tvrdnju
kako bi Irak mogao prijetiti ili ugroziti SAD.
2) Tvrdi da potezi SAD prema Iraku ukljuuju dugorono preuzimanje tereta nad cijelom regijom.
Vjeruje kako se SAD mora pozabaviti opresijom Palestinaca od strane Izralea ako eli smiriti
bijes u regiji i zaustaviti stvaranje buduih terorista.
3) Tvrdi kako teret carstva SAD ne mogu nositi same. Treba saveznike koje trenutano odbija
militarizmom i unilateralnim metodama. Ignatieff parafrazira Kaganovu priu o SAD i Evropi
potvrujui radije nego izazivajui njene pojednostavljene polarnosti i militarizam. Zavrava
upozorenjem Americi. Amerika rizikuje stvarajui klasini razlog za pad imperalnih drava:
nadutost. To se oituje u mnogim oblicima: zavaravanju nastalom na prihvaanju vlastite
herojske slike o samom sebi, mijeanjem globalnih vojnih sredstava s blogalnom moi, i proau
pokuaja dolaska do granica carstva. Mnogi aspekti Ignatieffova eseja su sporni pogreno
opisivanje nedjelovanje UN-a, njegovo prihvatanje pria Busheve administracije, i nedostatak
kritikog angamana u politikoj ekonomiji i kulturi carstva ali ostaje relevantan kao rasprava o
opasnostima koje SAD-u prijete iz irake avanture.



Ameriki nacionalizam i problemi supersile lupea
Knjigu America Right, or Wrong (Amrika u pravu ili ne 2004) je djelo Anatola Lievena, u kojem daje
analizu zato je Amerika postala supersila-lupe, a ne konzervativni hegemon kakav bi trebala biti, ve,
kako on kae nezadovoljna i ak revolucionarna sila, koja razbija brdo na kojem kraljuje. Njegovo
objanjenje lei u prirodi amerikog nacionalizma, vodstvu Georga W. Busha, i traumatizirajuim
uincima napada 11. Septembra 2001. Na ameriki ivot i kulturu. Ameriki nacionalizam je kompleksna
sinteza sainjena od, s jedne strane Amerikog Kreda (teza) koji utjelovljenje standardne drutvene
nacionalistike prie jednakosti, slobode i prihvaanja razliitosti, a opet s druge strane takoer se sastoji
od iskljuivo etnonacionalizma (antiteza) kojim dominiraju bijele hrianske tjeskobe i brige.
Prvo, unilateralizam SAD je umanjio, a ne uveao ameriku mo. Kroz svoje odmaknute politike i
neprijateljstvo prema meunarodnim institucijama i mehanizmima, SAD je izgubo prijatelje i otjerao
ravnodune prema antagonizmu.
Drugo, SAD je krenula u rat kada to nije morala uiniti. SAD su pokazale strateku nestrpljivost u
sukobljavanju sa Sadamom Huseinom i pourile u rat bez meunarodne koalicije ili plana za postizanjem
mira.
Tree, SAD su nepotrebno oduzimale ljudske ivote i rasipale finansijska sredstva u Iraku.
etvrto, doputajui da njezina vojna strategija bude voena eljom za osvetom, SAD su ozakonile
prekomjerne ispade amerikog nasilja i ilegalnog zatvaranja i taktika muenja koji su potkopali njezin
moralni autoritet.
Peto, najvee oruje terorista je njihova sposobnost za irenje straha.
Naposlijetku, rat Bueve administracije utemeljen je na dualizmu koji je inducirao opasnu polarizaciju u
svjetskim poslovima. Iako je preplitko i pojednostavljeno tvrditi da Bu nasuprot Bin Ladena predstavlja
sukob fundamentalizama, postoje vrsti dokazi kako je Bueva administracija u odgovoru na napade 11.
Septembra, podstakla rast teroristikih organizacija, uinila drave-lupee jo odlunijim u zahtjevima za
nuklearnim orujem, i proizvela tetnu podjelu izmeu Islama i Zapada.