Ulrich Beck - Pronalaženje Političkoga

PRONALAENJE POLITIKOGA
Prilog teoriji refleksivne

modernizacije
Ulrich Beck
Naklada Jesenski i Turk
Zagreb, 2001.
Naslov izvornika:
Der Erfindung des Politischen
Zu einer Theorie reflexiver Modernisierung
Ulrich Beck
Suhrkamp Verlag
Copyright Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main 1993
C e n t r a l n o o d j e l j e n j e
316 s:
B E C K U . S
Pr o n a l a e n j e
s
"alfi 13
0125279 coBiss o
Sadraj
Predgovor (Kiril Miladinov) 9
Uvod:
Pitanje o onome "i" 17
I. Ekologija kao moralni zdenac ivota - uvodni dijalog 31
II. Od kritike teorije do samokritike drutva rizika 41
O razlikovanju refleksije i refleksivnosti moderne 42
S one strane osigurivosti: o epohalnoj razlici izmeu
industrijskog drutva i drutva rizika 46
Povratak neizvjesnosti 52
Demokratizacija kritike 61
III. Pojam i teorija refleksivne modernizacije 65
Nedobrovoljna sinteza inovacije i revolucije 69
eljeno + blisko = drukija moderna 76
Sociologija kao sociologija industrijske moderne 78
Osnovne pretpostavke sociologije jednostavne modernizacije 80
Jednostavna i refleksivna teorija modernizacije
- jedna usporedba 83
Samoukidanje, samougroavanje industrijske
moderne - to to znai? 89
Koordinate politikoga u refleksivnoj moderni 94
Industrijsko drutvo je polumoderno drutvo: protumodemizaclja... 99
Saetak i najava sljedeih poglavlja 103
IV. Uspostavljanje none strane moderne: protumodernizacija 107
Protumoderna znai uspostavljenu neupitnost 108
Pronalaenje nacije: nacionalna demokracija kao prepolovljena
moderna 117
Nacionalna i globalna moderna: problematiziranje stranoga 125
Vojno prepolovljena demokracija 130
Predodbe o neprijatelju ovlauju 135
Naturalizacija enskosti 140
Dileme 144
Ekoloke ligature: na putu u ekodemokraciju ili ekodiktaturu? 147
V Subpolitika - Pojedinci se vraaju u drutvo 153
Individualizacija - O nemogunosti da se moderna ivi 154
Politika i subpolitika 158
Zastoj - meditativni oblik trajka refleksivne moderne 166
VI. Putovi u drukije moderne 175
Daljnja diferencijacija industrijskog drutva: feminizacija i
naturalizacija drutva 179
Sloboda za tehniku! 182
O odnosu prema ambivalenciji: model "okruglog stola" 190
Reforma racionalnosti: sinteze kodova 194
Politiki bourgeois 197
VII. Pronalaenje politikoga 203
Politika politike 204
Desupstancijalizacija politikoga 209
Metamorfoza drave 212
Trei put u graansko drutvo: to e biti sa strankama? 217
Protudravni nacionalizam? 223
S one strane desnice i ljevice 226
Life-and-Death-Politics 230
Profesija kao politiko djelovanje 238
VIII. Umijee dvojbe 243
Imaj hrabrosti sluiti se svojom vlastitom dvojbom: Michel de
Montaigne 246
Bogatstvo realnosti 251
Politiki program radikalizirane moderne je skepticizam 252
Civiliziranje sukoba? 255
Kritika dvojbe 260
Literatura 267
Predgovor
Pojam druga moderna - danas i naslov edicije koju je Ulrich
Beck pokrenuo i ureuj e u izdavakoj kui Suhrkamp - lo-
zinka je pod kojom se prepoznaje program kojim Beck odgo-
vara na i danas ive suprotnosti i proturjeja moderne i post-
moderne kao model opisivanja globalnog stanja. Vrlo jak
odjek Beckova programa nije sluajan - to je prije svega zbog
toga to je Beck sveuilini sociolog koji svoj znanstveni rad
uvijek koncipira uj edno i kao osnovu za praktino djelova-
nje. Njegove teze pod nat ukni com druge moderne uvijek su
izravno povezane s njegovim prijedlozima za mogue opera-
cionalizacije u aktualnim kontekstima, bilo da se radi o po-
drujima na kojima su nove paradigme namet nut e globaliza-
cijskim procesima, drutvenim procesima rastvaranja indi-
vidualnih biografija, novom situacijom kapitalizma bez rada
ili neki m etvrtim od razvojnih pravaca specifinih za nae
doba.
Teorija koja je u pozadini tog programa je teorija refleksiv-
ne modernizacije, i ona se prvi put detaljno izloila u knjiii
Predgovor
Pronalaenje politikoga. U toj knjizi Beck dijagnosticira situ-
aciju nakon pada eljezne zavjese i konstituiranja novog sa-
morazumijevanja drutava u okvirima modela drutva riz-
ika. S jedne strane, rizici "zamrauju horizont. Jer rizici kau
to ne valja initi, ali ne i to valja initi. S njima prevladava-
ju imperativi izbjegavanja. Onaj tko koncipira svijet kao rizik
naposljetku postaje nesposobnim za djelovanje"(54). No iv-
jeti u drutvu rizika za Beka ipak ne znai nuno ivjeti pod
nesretnom zvijezdom, nego takvo drutvo potie i na mo-
gunosti da drutvo sebe razumije na nov, samokritian nain:
"U drutvu rizika koje identificira samo sebe kritika se tako-
rei demokratizira; to znai da dolazi do uzajamne kritike
parcijalnih drutvenih racionalnosti i grupa. Na mjesto kri-
tike teorije drutva stupa, dakle, teorija drutvene samokri-
tike odnosno analiza suprotstavljenih linija sukoba reflek-
sivne moderne"(62). Takva promjena diktira rastvaranje onoga
to je dotada bilo neupitno i time otvara anse za reflektira-
nje svih samorazumljivosti svojstvenih ne samo predmoder-
nim drutvima, nego jo i vie industrijskim drutvima prve
moderne. T\i modernu, koja je danas na izdisaju, Beck opisuje
kao polovinu modernu: "teorija refleksivne modernizacije
tvrdi da neto poput 'modernog' drutva jo nigdje ne pos-
toji. to moderno drutvo uope 'jest', kako bi ono izgledalo,
bi li se u njemu moglo ivjeti, to nitko ne zna jer se tip vie
ili radikalnije modernog drutva od industrijskog jo nije ak
ni izmislio ili zamislio. U sluaju takozvanih ' modernih' -
itaj: industrijskih - drutava uvijek se radi o 'po/umoder-
nim', mjeovito modernim drutvima", a "provedba osnovnih
principa moderne ... zahtijeva ukidanje industrijskog mje-
ovitog modela moderne i protumoderne" (99 f.).
Tako s novom paradigmom drutva rizika poinje i proces
refleksivne modernizacije postindustrijskog drutva. Takva
refleksivna modernizacija smjenjuje epohu prve ili klasine
moderne, koju Beck karakterizira kao projekt jednostavne,
linearne ili industrijske modernizacije. Jer prva je moderna
10
Klrll Mlladlnov
bila projekt nedovoljno osmiljene, osamostaljene inovucijo
drutva, a "onaj tko shvaa modernizaciju kao osamostaljen
proces inovacije, mora raunati s tim da i moderna zastarije-
va. Druga strana zastarijevanja industrijske moderne je nas-
tanak drutva rizika" (41).
Zastarijevanje moderne za Beka je rezultat vlastite di-
namike same modernizacije u kojoj se princip inovacije hipo-
stazira u konstantu koja vie nije u stanju reflektirati vlastiti
proces, i drutvo inovacije ostaje bez naina da inovira svoj
vlastiti inovacijski princip - po Beku, sama se ideja ino-
vacije u staroj paradigmi vie ne moe inovirati, ve jedino
jo reproducirati: "Vrlo pojednostavljeno reeno: ako jed-
nostavna modernizacija (i njezina sociologija) opisuje struk-
ture aktera koji reproduciraju, refleksivna modernizacija (i
njezina teorija) opisuje strukture aktera koji mijenjaju". I ako
je izlaz iz te situacije prema tome u promjeni paradigme
modernog drutva u smjeru druge ili refleksivne moderniza-
cije, ona utoliko i sama proizlazi kao rezultat vlastite di-
namike same prve ili jednostavne modernizacije, kao neiz-
bjean odgovor na ono to Beck prepoznaje kao slijepe ulice
linearnosti dotadanjeg modernog razvoja. Samo je u toj no-
voj fazi modernizacije spas od potencijalno katastrofalnih
posljedica karakteristino moderne situacije globalizacije
drutva rizika. Naravno, time to udie nov ivot principi-
ma linearne moderne, refleksivna modernizacija ne znai
dovoenje u pitanje projekta modernizacije u cjelini, nego,
naprotiv, predstavlja "potenciranu modernizaciju koja je u
stanju promijeniti drutvo" (76) - tovie, ona nije nita drugo
nego "modernizacija modernizacije" (77).
S druge strane, ma koliko taj spasonosni odgovor slijedio
iz zakonitosti dinamike same jednostavne moderne, reflek-
sivna modernizacija dijametralno se suprotstavlja dominant-
noj logici njezinog samorazumijevanja odreenog ortodoksi-
jom linearnosti. Stoga ona u drutvu koje i dalje vjeruje u
ideale, mehanizme i pojmovni aparat stare modernizacije
11
Predgovor
moe proizlaziti - i proizlazi - samo takorei usputno, nere-
flektirano i nenamjerno. To je mjesto na kojemu za Beka
postaje presudnim razlikovanje refleksije i refleksivnost. "dok
jednostavna modernizacija motor drutvene promjene na-
posljetku smjeta u kategorije svrne racionalnosti (refleksije),
'refleksivna' modernizacija misli movens promjene drutva
u kategorijama usputne posljedice (refleksivnost): ono to se
ne vidi, ne reflektira, ali se eksternalizira, napokon se gomi-
la do strukturalnog loma koji dijeli industrijsku modernu od
' drukijih' moderni u sadanjosti i budunosti. Prema tome,
'refleksivna' znai - to se ne moe dovoljno esto ponoviti -
nereflektirana, automatska, takorei refleksna, a ujedno epo-
halna modernizacija (koja se dodue takoer - kako potvr-
uje i zadaa koja se ovdje obavlja - moe dohvatiti i shvatiti,
dakle (ipak) reflektirati)" (104).
Tako se kao moda glavni teorijski izazov teorije refleksiv-
ne modernizacije iskazuje paradoks koji je sadran u tome
da se proces postizanja nove povijesne razine drutvene re-
fleksije nuno odvija nereflektirano, mimo i protiv refleksije
na dotadanjoj razini samorazumijevanja drutva. To je za
Beka od posve sredinjeg znaenja, jer on smatra da ba
operacionalizirajui taj paradoks moe izbjei dileme klasi-
nih teorija razvoja koje se izraavaju u suprotstavljanju mark-
sistike i funkcionalistike drutvene teorije - refleksivna
modernizacija tako znai "ne revoluciju, ali drukije dru-
tvo"(76), i taj se razvoj priguene spektakularnosti, ali zato
vrlo temeljit, uvodi upravo kroz mala vrata usputnih poslje-
dica. No zbog svoje neuoljivosti taj proces ne protjee uz
jednoznana i glasna opozivanja, stare neupitnosti odravaju
se prije svega u i dalje ivim polumodernim odnosno klasino
modernim institucionalnim oblicima ije ukidanje nipoto
nije na prvi pogled samorazumljivo. S druge strane, meu-
tim, otvaranje vidika u karakter i dalekosenost te opreke, u
smjer u kojemu vodi njezino razrjeenje, ukratko, ta mogua,
iako ne nuna praktina refleksija refleksivnoga aktualnih
12
Klrll Mlladlnov
promjena konstituira ono to Beck zove pronalaenje poli-
tikoga: "potrebno je napustiti okvir politike statusa quo in-
dustrijskog drutva u pogledu njezinih ciljeva - to su suve-
renost nacionalne drave i njezin vojni pandan, privredni
rast, pot puna zaposl enost i socijalna sigurnost, vodee
stranke koje na tim ciljevima poivaju te shvaanje politikoga
na osnovi koordinata lijevo-desno - ili se taj politiki hori-
zont jednostavne modernizacije bar mora otvoriti, proiriti,
ponovno promisliti i preustrojiti. A time smo ve stigli do
pronalaenja politikoga" (73).
Naravno, samo pronalaenje politikoga ne znai konano
deifriranje politikog algoritma ve samo njegovo formuli-
ranje na reflektiraniji nain. Stare neupitnosti, nereflektira-
nosti i antiindividualistiki fatalizmi i dalje ostaju na boj-
nom polju, ne samo skrivajui se iza naslijeenih polumo-
dernistikih titova nego i kao otvorena reakcija, i upravo je
to novi politiki izazov: "epoha refleksivne moderne koja se
raa nije epoha nade, ona nije raj s rjeenjima za zla koja je
proizvela i koja zaotrava industrijska epoha. Naprotiv: s tom
se epohom pojavljuju posve nove histerije i eskapistiki re-
fleksi, dolazi do povlaenja u stare preglednosti. Ali one su
privlane zato to ideologije fatalizma - bila to vjera u napre-
dak ili izvjesnost propasti - postaju pogrene u stadiju mo-
derne u kojemu se sada i danosti, okotalosti same industrij-
ske epohe - osamostaljeni proces racionalizacije, neosobnost
drutvenih sistema - svode na odluke i djelovanja koji su im
u temelju. To znai da je za teoriju refleksivne modernizacije
bitno novo odreivanje politikoga, jasnije reeno: pronala-
enje politikoga nakon njegova kraja u okvirima industrijs-
kog drutva" (97).
Te su "nove histerije i eskapistiki refleksi" - koje Beck
najee konkretizira navodei nasilje, nacionalizam, nove
religijske pokrete, ezoteriju i renaturalizaciju drutvenih
odnosa - s jedne strane samo novi oblici onoga to je u kla-
sinom, industrijskom modernom drutvu kao po/umoder-
13
Predgovor
nom, kao "proturjenoj povijesnoj simbiozi moderne i protu-
moderne" (104), ostajalo aktivno paralelno s modernizacijskim
elementima i sada se javlja s naglo poveanim agresivnim
potencijalom. Ali njihov novi karakter otvoreno protumo-
dernistikih refleksa, injenica da reagiraju na potenciranje
moderniteta, ini ih i same neizbjeno reflektiranim obram-
benim reakcijama na refleksivne zadae nove epohe, iako
reakcijama koje se artikuliraju upravo kroz inscenacije nere-
flektiranosti, prirodnosti, aut ent i nost i i drugih vodeih
motiva protumodernistikog miljenja. Zato su te histerije i
ti eskapizmi specifino protumoderm, a nisu jednostavna
ponavljanja premoderni h obrazaca: nai me zato to su u
pokuajima da okrenu modernizaciju unatrag upueni na
sredstva koja im na raspolaganje prua samo ista ta razvije-
na moderna. Zato se i predmodernistike parole danas mogu
aktualizirati samo kao protumodernistiki izbori neupitnosti
kao modusa socijalnih konstrukcija, i sav patos povijesnih
autentinosti nije teko demaskirati kao kostimiranu in-
scenaciju (114).
Naravno, sve navedeno samo predstavlja okvir teorije re-
fleksivne modernizacije. Njezina konkretizacija, iji je velik
dio sadran u ovoj knjizi, iri se u svim socioloki relevant-
nim smjerovima. Stoga se daljnje razrade teme Pronalaenja
politikoga mogu traiti i u svim kasnijim Beckovim djeli-
ma. Naravno, s druge strane, bez obzira na svu produktivnost
teorijskog polazita, ni ova teorija nije posve bez slabih toa-
ka i skrivenih proturjeja; ali pristajanje na njih moda je
ionako uvjet formiranja plodnih paradigmi u drutvenim
znanostima.
Kiril M i lad i nov
14
PRONALAENJE POLITIKOG
Prilog teoriji refleksivne modernizacije
Ulrich Beck
Mojoj majci
Uvod
Pitanje o onome "i
Postoji jedan lanak Vasilija Kandinskog s udnim naslovom
"i".
1
Kandinski u njemu pita o rijei koja obiljeava 20. sto-
ljee u usporedbi s 19. Njegov nas odgovor iznenauje: dok
je 19. stoljee bilo odreeno onim ili-ili, 20. stoljee trebalo
bi biti posveeno radu na onome i. Ondje: odvajanje, speci-
jalizacija, nastojanje oko jednoznanosti, proraunjivosti svi-
jeta - ovdje: usporednost, mnotvenost, neizvjesnost, pita-
nje o kontekstu, povezanosti, eksperiment zamjene, isklju-
enog treega, sinteze, ambivalencije.
Neodreenosti onoga i tema su jednog, naeg svijeta. Opro-
taj tog svijeta od reda, njegova nabujala kaotinost, njegova
drska nada u jedinstvo, njegova bespomona pribrajanja, nje-
gove granice i bezgraninost, sve rairenija iluzija granica i
strah koji iz toga nastaje - sve to vreba i mami u tome i. Ono
ili-ili nije zaista ukinuto u nedovrivosti, a moglo bi se rei I
nediferenciranoj milosrdnosti toga i. Ako jest, onda sarno
bespomono, neodreeno, opasno. Naravno, nezadrivu glo-
1
Kandinski (1955).
17
Pronalaenje politikoga
balnost svijeta govori u prilog tome i. To i svladava ak i
granice koje se uvaju orujem. Ali na taj nain i opasnosti
postaju openite i neotklonjive.
Svaka nova epoha politikoga ima svoje kljuno iskustvo.
Napadom na Bastilleu 1789. okonana je "pravna onostra-
nost" monarha, njegov atribut milosti Boje, i "vladavina
naroda", demokracija u granicama nacionalne drave poela
je svoj uvijek problematian pobjedonosni pohod. Dva sto-
ljea kasnije, provala onoga i znakovito se navijeta u dvama
iskustvima: katastrofi ernobilskog reaktora i padu berlin-
skog zida. Ondje iskustvo globalnog drutva rizika opovrga-
va institucije industrijskog drutva po modelu onoga ili-ili,
njihovu pretenziju da osiguravaju i kontroliraju. Ovdje se
razbija ono ili-ili politikog poretka na osnovi podjela Istok-
Zapad i desno-lijevo.
Upravo zato to se to drugo praiskustvo toga i tako brzo
rasplinulo, valja ga zadrati u sjeanju. Komunizam nije na-
pustio pozornicu svjetske povijesti s brutalnim nasiljem, s
rukama vezanim iza lea, s velikim krvavim praskom. On je
nestao kao nona mora pri buenju. Kao bajka made in real-
nosti.
"Upravo je ila kraju 1989. godina", biljei Peter Handke,
"kada se u Evropi iz dana u dan i od jedne zemlje do druge
inilo da toliko toga, i tako udesno lako, postaje drukije, pa
je on zamiljao kako bi netko, tko bi neko vrijeme bio lien
vijesti iz svijeta, recimo dobrovoljno ukljuen u neki istrai-
vaki projekt ili nakon nesree mjesecima bez svijesti, ita-
jui potom prve novine mislio da je to posebno izdanje u
kojemu se pretvara da su snovi porobljenih i razdvojenih
naroda na kontinentu preko noi postali zbiljom. Ta je godi-
na ak i za njega, ije je porijeklo bilo u bespovijesnosti i u
ijem je djetinjstvu i mladosti bilo jedva neto ivota, a toli-
ko prepreka, ... bila godina povijesti: jednom se inilo kao da
ona, uz sve svoje druge oblike, moe biti i bajka koja pripovi-
jeda samu sebe, najzbiljskija i najdjelotvornija, najnebeskija
18
Pltn| o onom "I"
i najzemaljskija od bajki ..., dok se povijest kao velika linjkn
svijeta, ovjeanstva, naizgled iz dana u dan nastavljalo, da-
lje se pripovijedala, dalje bacala ini (ili je to ipak bilu samo
neka varijanta stare prie o duhovima?)..."
2
1989. bila je godina onoga i. Ples na berlinskom zidu sim-
bolizira mirnu revoluciju toga i koja je dola ni iz ega i koja
je do danas neobjanjena, neobjanjiva. Kada se sada, nakon
to su pale, posvuda u Evropi granice ponovno podiu, pri-
zivaju i oznaavaju zastavama, to ostaje reakcija - reakcija na
jednostavnu nepodnoljivost toga i.
Mnogi su prestraeni onim globalnim, difuznim, nedostat-
kom jasnih crta toga i. Gubljenje stranosti onoga stranog i s
time razvl at enj e vlastitoga, koje to i nehot i ce uzrokuje,
doivljava se kao prijetnja. Kau da ne mogu ivjeti bez ili-ili,
te pridodaju da to i ne mogu ni misliti. Dakle, s tim i nipoto
ne poinje raj na zemlji. Vjerojatno se tu javljaju i kobi pot-
puno nove vrste. Ali svijet onoga ili-ili, u kojemu mislimo,
radimo i ivimo, postaje lanim. Ma kako bilo, poinju suko-
bi, eksperimenti s one strane onoga ili-ili, jezikom ove knji-
ge: poinje pronalaenje politikoga.
Knjiga koja ima toliko verzija (i lica) poput ove na svojem
je dugom putovanju imala i posve razliite naslove. Pojavila
se kao "S one strane desnoga i lijevoga", tako je bila najavlje-
na. Sada nosi ponosnu, polemiku zastavicu "Pronalaenje
politikoga" - valjalo bi dodati: nakon kraja poretka zasno-
vanog na sukobu Istoka i Zapada. (Dodatak "Prilog teoriji re-
fleksivne modernizacije" prijeti sociologijom, daje naslutiti
nerazumljivost). Naslov bi mogao glasiti i kratko i jednostav-
no: "i". Ako mi je za to nedostajalo hrabrosti, onda je to bilo
zato to je tom zahtjevu knjiga jo manje dorasla.
Ona se kree oko razlikovanja dviju epoha moderne - jed-
nostavne, industrijske, i refleksivne moderne koja se ocrtava
1 koja poziva na pronalaenje politikoga. Kada bi se ocjena
koja je s tim povezana htjela saeti i zgusnuti koliko je to
2
Handke (1990), 25ff.
19
mogue, onda bi se Kandinskijevim rijeima to moglo for-
mulirati na sljedei nain: "doba onoga i" rastvara i smjenju-
je "doba onoga ili-ili". No to bi - kako sam rekao - bilo
prezahtjevno, a vjerojatno i preoptimistino, previdovnja-
ki, nadilazilo bi i ono to bi smatrao moguim ak i neki
lakomisleni sociolog. No tono je: ta malena rije i svojom
skromnou koja granii s nevidljivou sadri kljueve za
druge moderne.
Kandinski je objavio svoj lanak 1927. godine. Zapanju-
jue je koliko se malo u meuvremenu pridonijelo otkriva-
nju i objanjenju zagonetke koju skriva to slovce i. No ipak i
umiruje uvid da je sve ludilo ovog stoljea naglasilo neophod-
nost zadae da se rijei tajna te malene rastavne, pridjevne i
vezne rijei i. Tako e ono to je Kandinski predviao za 20.
stoljee vjerojatno biti kao zadaa proslijeeno sljedeemu:
pitanje o onome i.
Ne ini se pretjeranim rei da se i sociologija mora iznova
pronai poslije svretka hladnog rata. A koncepcijska rene-
sansa sociologije svakako pretpostavlja socioloku i drutve-
nu kontroverzu o teorijskim i politikim idejama vodiljama.
Ovdje elim dati svoj prilog toj kontroverzi. U sreditu se
nalazi pojam "refleksivne modernizacije". On se dodue na-
dovezuje na tradicije autorefleksije i samokritike moderne,
no njime se misli na neto vie i drugo, naime na u biti jed-
nostavnu ali, kako treba pokazati, dalekosenu i nepromi-
ljenu osnovnu okolnost da industrijska modernizacija u vi-
sokorazvijenim zemljama mijenja okvirne uvjete i osnove
industrijske modernizacije. Modernizacija - vie ne samo
svrnoracionalno i linearno miljena, nego prelomljena, kao
vladavina usputne posljedice - postaje motorom povijesti
drutva.
Industrijska se moderna raspada. No nastaje neto drugo.
To su dva mogua, nuna gledita, pitanja koja otvara teorija
"refleksivne modernizacije". Ona se, dakle, mora razviti kroz
dvije posve razliite vrste promatranja, istraivanja i argu-
20
Pitanje o onome "I"
mentiranja: kao pitanje rastvaranja i kao pitanje smjene. Ov-
dje treba biti rijei i o jednome i o drugome, koliko je to mo-
gue, pa ak i o pitanju to nastaje kada - kako kae Max
Weber - "vrijednosne ideje vodilje" industrijske moderne
izblijede, izgube sjaj, oslobode vie prostora.
Kada moderna poinje, kada zavrava? Kako se moderna
moe shvatiti kao "jednostavna", kako kao "refleksivna"? Ima
li vie moderni? Pitanjima te vrste svojstvena je nerazrjeiva
vieznanost. To nije samo zato to je pojam "moderne" tako
blijed, tako irok, tako didaktian, tako pomodarski da se u
njega moe smjestiti gotovo sve, od radova na renoviranju
zgrada do naela prosvjetiteljstva. To ovisi i o sjecitima koja,
kako je poznato, mjerni strunjaci za kulturne epohe vrlo raz-
liito odreuju. U poglavljima II i III na ta se pitanja pokua-
va bar naznaiti odgovor.
Izraz "refleksivna modernizacija" mora se razviti u vie
dimenzija kako bi se uope mogao ocijeniti, razumjeti, pro-
suditi. Te se dimenzije ne mogu ugurati izmeu korica jedne
knjige. One ak upuuju na razliite knjievne vrste. Kao ideja
u osnovi teorije, "refleksivna modernizacija" mora se uklju-
iti u kolo s konkurentima, dakle mora se precizirati, ocrtati,
relativirati, ukratko: potvrditi se u raspravi s teorijama mod-
ernizacije od Maxa Webera, Simmela, Durkheima, Marxa,
Parsonsa, Foucaulta, Habermasa, Luhmanna sve do Gidden-
sa, Baumana i mnogih drugih.
Jedan drugi nain da se razjasne osobitosti tog teorijskog
gledita vie se orijentira na osnovi socijalnostrukturalnih
opisa i moe se razviti kao fenomenoloka dijagnoza vreme-
na. Hl moe biti rijei o ljubavi, individualizaciji, socijalnoj
nejednakosti, scijentifikaciji, ekologiji, pravu, privredi itd,,
kako bi se u svim tim podrujima dokazalo ono to pada pod
vii pojam "refleksivna modernizacija". Dodue, sam taj po-
jam nema nikakav jednoznaan empirijski korelat poput poj-
ma voa, i budui da se empirijski opis mora izlagati druk-
ije i drukijim krugovima nego struktura i usporedba teorija.
21
uputno je meusobno odijeliti te dvije razine, ako i ne apso-
lutno, onda bar relativno. U ovoj knjizi ne radi se o opoj i
komparativnoj teoriji refleksivne modernizacije
3
, nego o nje-
zinim posljedicama za politiko djelovanje, za pojam poli-
tikoga naprosto.
Upravo je u tome i bitna razlika u odnosu na moje knjige
Risikogesellschaft (Drutvo rizika) i Gegengifte - Die organi-
sierte Unverantwortlichkeit (Protuotrovi - Organizirana neod-
govornost). Dok se ondje istrauje nova globalnost opasnosti,
ovdje se "refleksivna modernizacija" s jedne strane general-
izira, a s druge promilja s obzirom na promjene u pojmu,
mjestu i subjektu politikoga. Pritom vlada slutnja: druga
moderna, u koju smo odavno uli, politika je moderna,
moderna koja, meu ostalim, potie ba i na pronalaenje
politikoga.
Daljnja tekoa u razumijevanju koja je sadrana u pojmu
"refleksivne modernizacije" u tome je to su teorijsko-empi-
rijski i normativno-moralni iskazi tu dubinski povezani, to
se pojavljuju kao stopljeni. Taj se pojam moe upotrijebiti
kao arobni cilindar iz kojega se jednom arolijom vade di-
jagnoze, a drugom savjeti i recepti. Dijagnoza kae: industrij-
ska modernizacija rastvara industrijsku modernizaciju, a eti-
ka: industrijska modernizacija postaje samoj sebi problemom
i temom, te moda omoguava i vie znanja, vie refleksije,
vie kritike, vie otvorenosti, vie alternativa, upravo put u
bolju modernu samoograniavanja, onoga i.
To dvoje treba strogo razlikovati: Ne postoji automatski
prijelaz od postanka klasinog industrijskog drutva nesig-
urnim do refleksije tog njegova ukidanja i promjene samoga
sebe. Vodi li rastvaranje i smjena struktura industrijskog
drutva uope do javne i znanstvene autorefleksije te epo-
halne preobrazbe koja bi oblikovala politiku, zahvaa li to i
zaokuplja masovne medije, masovne stranke, organizirane
3
0 tome usp. naznake u Beck/Giddens/Lash (1993); u tom je kontek-
stu nastala i ova knjiga i mnogo mu duguj e.
22
Pitanje o onome "I"
aktere, postaje li predmetom opih kontroverzi, sukoba, poli-
tikih izbora i reformi - to je empirijsko pitanje na koje treba
tek priekati odgovor i to ovisi o mnogim uvjetima i inicija-
tivama koji se ne mogu unaprijed teorijski rijeiti i predvid-
jeti. Prije je obratno, naime tako da se samoukidanje i samo-
promjena industrijske moderne mogu okrenuti i utopiti u
proiumodernizacije.
Analitika jezgra teorije kae posve amoralno i ne nada-
jui se: refleksivna modernizacija proizvodi fundamentalne
potrese koji mogu ili kao protumoderna voditi vodu na mlin
neonacionalizma i neofaizma (naime kada veina u situaciji
nestajanja sigurnosti priziva i posee za novim-starim rigid-
nostima) ili se pak u suprotnoj krajnosti upotrijebiti za pre-
formulaciju ciljeva i osnova zapadnih industrijskih druta-
va.
Izmeu tih krajnosti nastaju, prijete, lee "ambivalencije
moderne" (Zygmunt Bauman). One - kako se treba opirno
pokazati u poglavlju IV "Uspostavljanje none strane moder-
ne: protumodernizacija" - otvaraju i nove mogunosti raz-
voja "protumoderne", razumljene kao "uspostavljena neupit-
nost". U tom smislu nacionalizam, etnocentrizam, mrnja
prema strancima i nasilje nisu izraz i provala potisnutih ata-
vizama koji i dalje djeluju iza civilizacijskih fasada, nego
odgovori na praiskustvo onoga i, proizvod nikad dovrene
dijalektike modernizacije i protumodernizacije.
To se moe retrospektivno rekonstruirati za 18. i 19. sto-
ljee (na primjer u "naturalizaciji enskosti" u novim prirod-
nim i humanistikim znanostima te s tim povezano veziva-
nje ena za ulogu domaice i majke), ali i za sadanjost i
budunost. Modernizacija barbarstva je varijanta buduno-
sti koja uope nije nevjerojatna, a koja postaje mogua reflek-
sivnom modernizacijom. Ili, reeno jednostavnim Kandin-
skijevim izrazom, provala onoga i moe dovesti do renesanso
onoga ili-ili u razliitim oblicima protumoderne - od e/olo-
rije, novih nauka o spasu i religijskih pokreta preko nasilju i
23
nacionalizma sve do ponovnog oivljavanja predodaba o
neprijateljima i ratova.
Koliko rastvaranja ovjek moe podnijeti? To to refleksivna
modernizacija kaotizira kaos, dakle dovodi do nepodnolji-
vosti, namee pitanje: koja bi protumoderna, koje bi rigid-
nosti mogle biti ili postati prihvatljivima na osnovi kojih
kriterija? To se pitanje - poglavlje IV - zakljuno raspravlja
na primjeru ekoloke krize i remoralizacije svih podruja
drutvenog djelovanja koja njome postaje moguom ("Eko-
loke ligature").
Ova knjiga zauzima stav u sukobu izmeu protumoderni-
zacije s jedne i obnove i radikalizacije moderne s druge stra-
ne, sukobu koji nipoto nije samo teorijski, nego odreuje
godine i desetljea to dolaze. U osnovi je shvaanje koje nosi
cijelu knjigu i koje se u njoj eli izraziti: poslije svretka hlad-
nog rata i Zapad je upao u pobjedniku krizu i ciljevi dru-
tvenog razvoja moraju se iznova izloiti.
4
to "moderna" jest,
moe, eli, to postaje realno neodreenim i otvorenim. itav
je jedan rjenik politikoga i drutvenoga odjednom zastario
i mora se iznova napisati. Upravo to znai pronalaenje poli-
tikoga: model zapadne moderne - ona "okcidentalna" mje-
avina kapitalizma, demokracije, pravne drave i nacional-
ne, a to uvijek znai i vojne, suverenosti - prevladan je, o
njemu se mora iznova dogovoriti i on se mora iznova razviti.
To je sr krize zapadne stranake demokracije o kojoj se mnogo
raspravlja. To se pitanje moe i radikalizirati i reformirati na
pozadini osiguranog samopouzdanja nakon kraja sukoba Is-
toka i Zapada. Postignua evropske moderne - parlamentar-
na demokracija, pravna drava, ljudska prava, sloboda poje-
dinaca - nisu na dispoziciji, ali svakako jest nain njihove
4
"Institucije propadaju zbog svojih pobjeda", kae Montesquieu.
Zagonetna, izvanredno aktualna reenica. Postoje, dakle, dva nai-
na da se nestane s poprita povijesti: biti pobijeen i pobijediti.
Ono prvo se dogodilo bivem Istoku, ovo drugo bivem Zapadu.
Ova knjiga govori o tome drugom.
24
Pitanje o onome "I"
provedbe u kalupima industrijskog drutva. Potrebno j
mnogo toga, takoer i in miljenja koji otvara pogled za prin-
cipijelne alternative.
to se dakle misli pod pronalaenjem politikoga? Politi-
ka koja pravila ne samo provodi, nego ih i mijenja, politika
koja nije samo politika politicar, nego i politika drutva, ne
samo politika sile, nego i politika oblikovanja, umijee poli-
tike. To se moe pokazati na svim razinama, u svim temama,
posebno u vanjskoj i vojnoj politici: u Evropi vie ne postoji
sigurnosni sistem, jer vie ne postoje ugovorni partneri koji
su zakljuili sporazume, ne postoje politiki teritoriji na koje
su se oni odnosili, i ne postoje interesi koji su se trebali
ravnomjerno zadovoljiti. Utoliko se drama u bivoj Jugoslaviji
naposljetku ne moe izolirati; posvuda prijete ratni sukobi,
ak i meu susjedima koji raspolau atomskim orujem -
recimo meu Rusijom i Ukrajinom. Iz tog bi se opasnog sta-
nja moglo izai samo pronae li se nov evropski sigurnosni
sistem (na evropskom kongresu koji bi se radi toga trebao
sazvati). No on nije u izgledu, a to je samo jedan primjer: ono
to ne postoji, ali bi se moralo stvoriti, odavno je postalo
bitnim "uzrokom" ope bijede.
Prema tome, pod pronalaenjem politikoga ne misli se
na generalizaciju dravne i socijalne politike, nije svako dje-
lovanje politiko djelovanje u starom smislu rijei, pa ni mar
kroz institucije. Misli se na to da se u sve vie pitanja nalaz-
imo u situacijama koje se pomou uobiajenih institucija i
pojmova, koncepcija politikoga, ne mogu niti shvatiti niti
se na njih tako moe primjereno odgovoriti. To pak i nije tako
novo.
Politika, politike institucije nikada se ni s ega nisu oti-
tavale ili naule, nisu se izvodile iz nepromjenjivih prirod-
nih zakona, nego su se uvijek pronalazile. Politika i umjet-
nost, ali i tehnika, nose te peate samostvaranja. Povijest
politikoga u tom je smislu povijest pronalaenja politikog
- od grke demokracije i dravnikog umijea preko Machin-
24
vellijeva nauka o moi, teorija drave Hobbesa i Maxa We-
bera sve do provokacije enskog pokreta "privatno je politi-
ko" i praznog politikog pouka o "ekolokom restrukturiranju
industrijskog drutva". Principi demokracije, koji se danas
navijetaju kao Mojsijevi zakoni, morali su se pronai uspr-
kos premoi - i empiriji! - nedemokratskih sistema. Zato
njihovi utemeljitelji nisu mogli ni slutiti o brzini promjena i
globalnosti veza i opasnosti koje se pokreu s pobjednikim
pohodom demokratskog industrijskog sistema.
Ukratko, ba kao u grkoj antici oblici lokalne, a u 18. i 19.
stoljeu oblici nacionalne demokracije, tako se danas moraju
iznova pronai oblici globalne demokracije. Naravno, nikak-
va knjiga, nijedan autor ne moe preuzeti na sebe tu zadau,
ali prije moe sljedee: slobodno argumentirati za tu zadau
i podii je u opu svijest, dakle otvoriti pojam politikoga za
izazove globalne industrijske civilizacije na prijelazu u 21.
stoljee. To bi - moda - bio odgovor na izazov iz 1989., go-
dine onoga i.
Robert Musil pie u jednom malenom tekstu iznenada
ponovno aktualiziranog naslova Der deutsche Mensch als
Symptom (Njemaki ovjek kao simptom): "Dananje stanje
evropskog duha po mojem miljenju nije propadanje, nego
jo neproveden prijelaz, nije prezrelost, nego nezrelost." A
neto dalje kae: "Cijelo se more tubalica izlilo na nau bez-
dunost, nau mehanizaciju, proraunatost, bezvjernost, i
postignua znanosti i umjetnosti promatraju se kao grijesi
tog stanja. ovjek, kau, samo rauna i ak i njegova navod-
no velika znanstvena postignua nisu nita drugo nego grije-
si tog raunskog nagona..."
"Odrijeenom ovjeku", nastavlja Musil, "preporuaju se
stare spone: vjera, predznanstvenost, jednostavnost, hu-
manost, altruizam, nacionalna solidarnost, dravljansko pot-
injavanje: odustajanje od kapitalistikog individualizma i
njegove duhovnosti." Njegovu usputnu primjedbu, "i soci-
jalizam je pun toga - on vjeruje se da se mora zalijeiti neko
26
Pitanje o onome "I"
propadanje", ovdje izostavljamo, jer je i samom socijalizmu
u meuvremenu proao rok trajanja i sprema mu se du
lijeenje. No tada slijedi ova ocjena: "Posve se rijetko uvia
da te pojave predstavljaju jedan nov problem za koji jo nema
rjeenja; jedva da mi je poznat neki prikaz koji bi tu problem-
atiku naeg doba jednom shvatio kao problem, kao nov prob-
lem, a ne kao pogreno rjeenje."
5
Ne propadanje, ne pogreno rjeenje, ne prezrelost, nego
prijelaz i nezrelost: posvuda se - sablasno - ne-rjeenja od
juer bore s ne-rjeenjima od prekjuer za ovladavanje bu-
dunou koja potpuno izlazi iz okvira. Namjera pronalae-
nja politikoga je probiti te lane alternative na osnovi (bar
zamislive) radikalizacije moderne.
Struktura ove knjige moe se saeti i prikazati na sljedei
nain:
- Najprije se trebaju u obliku dijalogu predstaviti neke sadr-
ajne teze (iz pojmovnog horizonta jednostavne i reflek-
sivne moderni zaci j e i prot umoderni zaci j e), da bi se
probudila volja za itanje (poglavlje I: "Ekologija kao
moralni zdenac ivota - uvodni dijalog");
- zatim se teorija refleksivne modernizacije s jedne strane
objanjava u kontekstu (moda mnogima bliskom) teori-
je drutva rizika (poglavlje II: "Od kritike teorije do
samokritike drutva rizika"),
- s druge se strane razvija kao takva (poglavlje III: "Pojam i
teorija refleksivne modernizacije"),
- da bi se zatim - u poglavlju IV: "Uspostavljanje none
strane moderne: prot umoderna" - suoila s teorijom
protumodernizacije.
- U nastavku se pojam politikoga dopunjava i proiruje
pojmom subpolitike u refleksivnoj moderni (poglavlje
V: "Subpolitika - pojedinci se vraaju u drutvo"). Slijede
dva poglavlja:
5
Musi l (1967), 15.
27
- "Putovi u drukije moderne" (VI) i
- "Pronalaenje politikoga" (VII), koja pokuavaju izvesti
misaoni eksperiment samopri mj ene moderne kako bi
otvorila principijelne alternative.
- Knjiga zavrava esejem o "Umijeu dvojbe", koji skicira i
pokuava ilustrirati spoznajnoteorijske i filozofsko-etike
zvijezde vodilje refleksivne moderne.
Takva podjela knjige moe se razumjeti iz pokuaja da se -
posve preliminarno - razviju i ilustriraju koordinate poli-
tike refleksivne moderne. Poglavlje III "Pojam i teorija reflek-
sivne modernizacije" zavrava navoenjem dimenzija o koji-
ma je rije. U poglavlju II "Od kritike teorije do samokritike
drutva rizika" razvija se suprotnost "sigurno-nesigurno".
Poglavlje IV krui oko dihotomije "nutarnje-vanjsko", i to na
vrlo odreen nain: konstrukcije "protumoderne" misle se
kao uvjeti tog razgranienja. Na tom se putu poduzimaju pret-
hodna objanjenja u vezi s pitanjem o stranome u svjetskom
drutvu rizika. Sljedea poglavlja - "Subpolitika", "Putovi u
drukije moderne", "Pronalaenje politikoga" - variraju glav-
ni par suprotnosti ove knjige: politiko-nepolitiko.
Na ovom se mjestu moe anticipirati jedan rezultat te ana-
lize: nijedna od tih dihotomija ne doputa jasno socijalno
suprotstavljanje i grupiranje. Naprotiv, beziznimna karakte-
ristika osi sukobljavanja u refleksivnoj moderni je ta da se
one na ovaj ili onaj nain raspruju. U vezi s temom poglav-
lja IV: u svjetskom drutvu rizika i "stranac" se etradiciona-
lizira; granice izmeu vlastitoga i stranoga postaju neotre.
No to ne ukida sukobe, nego ih zaotrava, ini ih manje pos-
tojanim. Jednom rijeju: nastaju sukobi onoga i.
Nitko sam ne pie knjigu. Moram rei da bi bez mira - i ne-
mira - Wissenschaftskollega u Berlinu itateljica i itatelj bili
poteeni itanja. Neka iz toga svatko izvlai svoje zaklju-
ke. Ja sam sa svoje strane izuzetno uivao u boravku ondje.
28
Pitanje o onome "I"
Radi se o sretnoj okolnosti da u Njemakoj postoji kozmo-
politski institut koji stvara ideje i koji ideje stvaraju, Knjiga
je napisana - prepisana, izmijenjena i ponovno prepisanu -
s pogledom na Starnberger See i u njegovu okrilju. O njoj 8
raspravljalo, ona se komentirala, poticala, pobijala i izborila
u razgovorima s mnogima koji sada ve godinama prate moj
rad. Moj nain rada, u kojemu se misli oblikuju u nastajanju,
te s njim povezana hrpa rukopisa zacijelo su mnoge stajali
ivaca i vremena. Za to se ispriavam i ujedno od srca zah-
valjujem:
Wolfgangu Bonu i Christophu Lauu, koji su za mene
otvorili bogatstvo svojih ideja; njima ova knjiga zahvaljuje
mnogo vie nego to se moe dokumentirati u uvodu i bilje-
kama. Mnoge ocjene i argumentacije uope su tek nastale
zahvaljujui ivom slaganju i protivljenju Ronalda Hitzlera.
Elmar Koenen me svojim pitanjima esto znao stjerati u kut i
svojim me upozorenjima potaknuo na reformiranje cjeline.
Michaela Pfadenhauer svojim me mrtenjem i svojom spo-
sobnou da na pravom mj est u sl uaj no izgovori rijei
ohrabrenja prisiljavala na preinake ili na preusmjeravanje
argumentacije. Martin Mulow me upozorio na najtee filo-
zofske pogreke mojega teksta. Angela Behring itala je tekst
rije po rije i tako me upozorila na iritantne upljine.
No kako da zahvalim tebi, ija je pratnja - u ivotu i u
knjizi - posvuda prisutna: Elisabeth Beck-Gernsheim? Mis-
lim da je to vrlo jednostavno: tako da u budunosti napiem
jednu knjigu manje.
Onaj tko iz svega ovoga izvede zakljuak da autor samo
zapisuje i saima savjete koje mu daju drugi, u pravu je.
Starnberger See, oujka 1993.
Ulrich Beck
29
II. poglavlje
Ekologija kao moralni zdenac ivota
- uvodni dijalog
6
A. Dok se osamdesetih godina s pojmom "drutva rizika"
povezivala promjena miljenja u razvoju modernih indus-
trijskih drutava, ini se da je s obzirom na probleme deve-
desetih na pozadini fundamentalistikih strujanja svih boja
jedini izlaz povratak tehnokratskim predodbama. A vi go-
vorite o "pronalaenju politikoga".
B. Da, ova je knjiga ba tako lijepo pogrena. I ne dopu-
tam da mi se to ospori. Ona plovi protiv struje. Ali i tako se,
kako je poznato, moe razviti brzina. Tono je da u glavama
jo uvijek vladaju tehnokratski modeli. Ali ve je u osam-
desetima postalo jasno da je predodba linearnog rasta teh-
nike ili i organizacijske racionalnosti zastarjela. Tu se iznena-
da bude otpori, ne samo autsajdera u drutvu, nego i glavnih
aktera.
A. Otpor koji esto glasno zahtijeva bolja tehnika rjee-
nja.
6
Sl j edei je tekst znat no pr oi r ena i pr er aena verzija j ednog Inlnr-
vj ua koji je sa mnom vodi o Ren Al t hammer .
29
B. Naravno da se na probl em s prihvaanjem razvoja krup-
ne tehnologije reagira rafi ni rani m tehnikim rjeenjima. Ali
u razgovorima sam se, na primjer u vicarskim kemijskim
koncernima, uvjerio da t aj model rjeavanja problema vie
nije realna osnova povjerenja. Oni smatraju da su njemake
kampanje kojima se eli zadobiti povjerenje u genetiku teh-
nologiju baen novac. Jer sve dok ne postoji stabilan konsen-
zus za taj razvoj, trita ni su sigurna, budui da e se, naravno,
pojavljivati problemi i dogaat e se nesree. To se ne moe
rijeiti novinskim oglasima. Promjena - recimo mirno: pro-
nalaenje - institucija koje omoguavaju ekoloku obnovu
moderne i konsenzus u pogledu tehnike odavno je ve po-
stalo kljunim pitanjem drutvenog, politikog, privrednog
i tehnolokog razvoja. Dopustite da to izrazim posve malo-
graanski, takorei "svekapitalistiki": onaj tko ovdje ostvari
prednost, ubrat e - dugorono - premije na svjetskom tritu.
A. Ali taj konsenzus, bar se tako ini, zahtijeva prije svega
spremnost na odricanje od linearnog poveavanja onoga to
smatramo blagostanjem.
B. Tu bi se trebalo misliti mnogo radikalnije, upravo kada
se poinje od problema tehnike. Dosada smo u industrijskoj
moderni imali posla s polovinom modernom. Ako se mod-
erna izjednai sa slobodom, onda tehnika to jo uope nije
doivjela. Mislim da moderno organizirati tehniku znai
osloboditi tehniare iz sistema ekonomske prinude. Tehni-
ka radi tehnike! Pri emu bi sumnja moderne u samu sebe
morala obuhvaati i tehniku. A s druge strane autonomno
organizirana upotreba tehnike. Tek tako postaje moguim ono
to je sada iskljueno: rei da tehnici, a ne njezinoj primje-
ni. Mi, graani, tada bismo zaista mogli iznova razmisliti:
kako elimo ivjeti - s tehnikom ili bez nje ili kako s kojom
tehnikom?
A. No iza toga se skriva injenica da se nalazimo pred
povijesnom strukturalnom krizom sistema samih zapadnih
industrijskih drutava?
32
B. Da, ali odgovor ne moe biti natrag, nego reformiranja
industrijske moderne radikalnijom modernom. Ovo doba pati
od toga to ne poduzima odreen korak dalje prema moderni,
A. Tu neete nai mnogo istomiljenika.
B. Da, kada iznosim to shvaanje, meu onima koji se bave
fundamentalnim istraivanjima s jedne strane zamjeujem
velik interes da se napokon oslobode od ekonomske prinude.
No kada je, na primjer, rije o tome da bi oni - a to je jo
najmanje - trebali izgubiti svoj monopol na vjetaenja u pi-
tanjima sigurnosti, zbunjeno kaljucaju i postaju rezerviraniji.
Pritom bi se, mnogo obuhvatnije, princip podjele vlasti morao
primijeniti i na razvoj tehnika, a proces upotrebe ujedno
demokratizirati i uiniti prihvatljivim putem "okruglih stolo-
va". Vano je zamisliti takav model. Mi naime nemamo za-
pravo nikakvih pravih drutvenih alternativa industrijskoj
moderni i pri svakom se razvoju ponovno spotiemo o iste
probleme.
A. Ali to zahtijeva i drukije razumijevanje drave?
B. Da, jer nosilac tog modela morala bi biti javnost koja
doputa da demokracija ima svoju cijenu. To zahtijeva i pro-
mjenu u razumijevanju drave. Drutvo mnogo toga organi-
zira samo. A politiari epaju za njim. Kao to je bilo s desnim
radikalizmom, koji je postao temom dnevnog reda tek nakon
graanskih inicijativa lanaca svjetla. Mislim da se drava jed-
nostavno moe osloboditi odreenih zadaa. Pomalo paual-
no: posvuda gdje postoje organizirani interesi, drava se moe
povui. Tada bi u sredite politike mogla doi zanemarena
pitanja poput ekologije, razvoja tehnike, dijelom i odnosa
mukaraca i ena, a prije svega osiromaenje treeg svijeta,
A. Modernizirana, ali jaka drava?
B. Jedno graansko drutvo vie ne stoji pred dravom u
stavu mirno. Ali potrebne su nam dravne inicijative, na
primjer da bismo mogli prakticirati temu ekologije. Interesi
jo neroenih, poznato je, ne mogu se organizirati i zato nisu
prisutni u politikom sistemu.
33
A. Ali to je mogue samo ako se prije toga formira konsen-
zus, koji je kod takvih problema najee etiko-moralni. No
nova definicija ciljeva zapadnih industrijskih drutava moe
se utvrditi samo meu manjinama. Meu kojima danas one
najjae propagiraju fundamentalizam desnog usmjerenja.
B. ivimo u doba onoga i - a to znai ambivalencije. to
se tie realnog razvoja, mislim da oni koji pokuavaju, na
primjer, i dalje poticati razvoj genetike tehnologije kao dosa-
da, po starom legitimacijskom receptu pretezanja koristi nad
rizicima, sami sebi bacaju pijesak u oi. Konsenzus o napret-
ku je istroen. Onaj tko jo i danas vjeruje da problem - teh-
niku - moe pretvoriti u rjeenje dospjet e u sline tekoe
poput DDR i funkcionara njezine vladajue stranke, naime
iznenada e, na nekom uglu povijesnog razvoja, morati polo-
iti raune zato je uope mislio da se to jo moe.
A. Zato to se, slino kao u socijalizmu, zahtjev za eman-
cipacijom okree u svoju suprotnost.
B. Da, sloboda postaje prijetnjom, samozavaravanjem. To
znaju i bistrije glave u menaderskim uredima, jer jednostav-
no doivljavaju to znai kada se zbog odreenih vijesti u
jednom danu iznenada rue cijela trita. To je situacija u
kojoj se vie ne moe postupati racionalno i ekonomski po
starom modelu.
A. Ali legitimacija je uvijek vezana i za moralnost. No u
realnosti, moralni vrijednosni sistemi propadaj u i ini se da
ih nita ne nadomjeta.
B. Mislim da ekoloko pitanje stvara fantastian moralni
milje. Posve je pogreno rei: sve se vrijednosti raspadaju.
Suprotno je istinito: s opasnostima i posljedicama koje stvara
industrijalizam roen je nov izvor moralizacije koji, dodue,
ne generalizira samo konsenzus, nego i spor. Pa pogledajte
samo kako se glavni grenici u sjajnom i arenom izdanju
preko cijelih stranica njemakih dnevnika izmotavaju i zak-
linju u ekologiju. Tu se moe, u negativu, ipak ve prepoz-
nati stezanje izme ekoloke inkvizicije. Zatim ekoloke kru-
34
nice na ambalaama. To monako mrmljanje o istoi i eko-
lokom djevianstvu, a svatko zna da je to najkupovnija ljubav
uope. To je sjajno. Pa onda problem smea! ista kolektivna
histerija. Ako danas bacite smee u susjedov kontejner, ve
ste zloinac. Dakle, tu se zaista neto dogaa.
A. Ali to je moral koji poziva na spaavanje prvog svijeta i
pristaje na to da se to osveuje treem svijetu, jer se on odsijeca
od prve, ekoloki opasne modernizacije. Fundamentalistiki
zeleni moral gospodara.
B. Prvo se radi o moralnom osjeaju koji do u kapilare
proima cijelo drutvo, i na toj se osnovi danas doista moe
voditi politika na najrazliitijim razinama. Predsjednik Clin-
ton u Sjedinjenim je Dravama pobijedio na izborima tako-
er i zahvaljujui ekolokom New Dealu.
A. No to vrlo lako zavrava na kozmetikim operacijama.
B. Naravno. Ali takoer se moe zamisliti i da ta vrsta
moraliziranja i politikog oblikovanja ekolokog pitanja sve
do u privredu i politiku proizvede i posve drukije struk-
ture. Mogue su ekstremne varijante protumoderne kao re-
akcija na injenicu da industrijsko drutvo sve vie ukida i
ugroava samo sebe, neonacionalistika, neostaljinistika -
ili i demokratska. Iskoritavanje te povijesne anse ekolok-
og morala moe imati potpuno razliite, krajnje ambivalent-
ne posljedice.
A. Ambivalentne ne ponajmanje i stoga to se tema zelene
elite dijelom postavlja na zaista fundamentalistian nain.
B. Mnogi i kau da su ekolozi udarna otrica inteligencije
kao nove klase. Ubrzo e sigurno biti i odgovarajuih kar-
ijera i obrazovnih smjerova. A svi su drugi izgubili sigur-
nost i postat e ovisnima o novim ekotehnokratima. To je
varijanta koja se ne moe iskljuiti. Ali sve to ima i bitno
demokratske elemente. Pogledajte samo "svakotjedni otrov"
u naoj hrani. Tim se "otrovom" pobuuje golema pozorno,si
za pitanja koja su dosada bila organizirana u monopolima, a
sada ih moraju kusati menaderi. Kulturalni ivac inlonisa
35
sigurnosti i ivota, koji je povrijeen ekolokim pitanjem,
tie se svih grupa, i to u sreditu privatnosti. Upravo to i
ini cjelinu tako ambivalentnom. Tema se dodue posvuda
gnijezdi i sprema, ali djelovanje se ne mijenja. Samo se ini
da je integrirana, ali mi smo drutvo loe savjesti. Posvuda
povika, a postupa se suprotno. U usporedbi s tim je trgovina
oprostima, nasuprot kojoj se razvila luteranska reformacija,
bila bezazlena. Upravo je ta shizofrenija bitan razlog nesta-
bilnosti ovog drutva.
A. Sto ne znai nita drugo nego to da politika ekolokih
reformi i demokracija ne moraju imati nita zajedniko. ini
se da se pokazuje upravo suprotno, ekodiktatura koja iz egzi-
stencijalnih razloga govori o nunosti djelovanja.
B. Ekoloka se diskusija u Njemakoj vodila vrlo funda-
mentalistiki, to se u inozemstvu s pravom promatra s nepo-
vjerenjem. "Gangsteri propasti Zapada", kako je Karl Kraus
zvao tu politiku mafiju, ponovno diu glas. S poveanjem
opasnosti, upravo se u Njemakoj uvijek iznova priziva jaka
ruka. Kao to je bilo u odnosu prema desnom radikalizmu.
To to su stranke, suoene s otvorenim lovom na "strance",
rekle: sada moramo promijeniti Grundgesetz, samo je jo -
ak ne niti slikovito govorei - "razbuktalo vatru" nasilnika.
Pljeska na otvorenoj sceni nije bilo samo na licu mjesta.
Vodei takozvanu "debatu o azilu", pljeskalo je - gotovo -
cijelo drutvo. U svim se grupama, u svim strankama bar
oijuka s autoritarnom jednoznanou.
A. Naput anj e demokracije zato to posljedice postaju
prijetee, zato to sloboda poiva i na iskljuivosti?
B. Hi se sav nakostrijeim. Promatrate li ovo drutvo na
razini svakodnevice, tu borbu za individualizaciju, tu malu
postfrancusku revoluciju koja se odigrava u kuhinjama i
spavaim sobama, tada to ne stoji.
A. Moda demokratska diktatura, demokratska prema
unutra, diktatorska prema vani?
36
B. Mogua je modernizacija apartheida u Evropi; bogu 11 i
ograuju zidovima. I to se ve dogaa. Socijalna drava tako-
er je i nelegitimno dijete komunizma, uglavnom nastalo 1/.
straha pred njim. Kako trei svijet moe razvijati socijalnu
sigurnost bez takve prijetnje, to mi je teko zamisliti. A eko-
loko pitanje to jo i zaotrava. Utoliko je i teko odluno se
boriti protiv tih tendencija ograivanja sve do izgradnje no-
vog zida. Tu ni ja vie ne znam lijeka.
A. Kakav je to osjeaj, kao sociolog nemati rjeenja za sre-
dinja pitanja u ovoj zaotrenoj svjetskoj situaciji?
B. U tome to nemam rjeenja i nalazim inspiraciju. Mnoge
odgovore traim uz pomo teorije "refleksivne moderniza-
cije". Po njoj je upravo sama modernizacija ona koja pomie
koordinate modernizacije. No taj izraz "refleksivna moder-
nizacija", dijagnostiki razumljeno, upravo ne znai ono to
je mnogim uima samorazumljivo da kazuje: ne znai reflek-
siju modernizacije, dakle ne znai samoodnoajnost ili auto-
referencijalnost moderne koja se bavi samom sobom, a tako-
er ni - to mnogi pretpostavljaju da bi ga lake pobili -
ponovno osvjeavanje i serviranje poznatoga: jueranje po-
greke i opasnosti kao nekim udom preobraavaju se u sutra-
nji napredak i polet. Naprotiv: samoprimjena - to znai jed-
nostavno: modernizacija - potkopava modernizaciju. No to
se dogaa nereflektirano, neeljeno, neopazice. Svi promatra-
ju i nadaju se privrednom rastu, a za leima im se stoga sve
dublje ukorjenjuje ekoloki drutveni sukob.
A. Ne moe li se, pogledamo li postkomunistike drave,
upravo dokazati neprekinut sjaj zapadnog modela? Upravo
su obeanja demokratskog potroakog drutva - "McDonald-
isam" - sruila realno egzistirajui nesocijalizam.
B. Da je Istok nestao, to je opa tema. Da sada polako i
Zapad nestaje s pozornice, to se uoava tek postupno. Uvi-
jek se govori o treem svijetu kao da on nije nigdje. Ali on je
ba meu nama. U gradskim konglomeracijama Sjedinjenih
37
Drava, a i u bivim evropskim kolonijalnim metropolama
nastaju zone lokalne bijede u kojima su nezaposlenost, smrt-
nost djece, medicinska skrb i socijalna sigurnost pali na
razinu zemalja u razvoju. Prosjeno ivotno oekivanje sta-
novnika Harlema danas iznosi 46 godina - pet godina manje
nego u Bangladeu. Etnika raznolikost posvuda upada u oi.
Dakle, i mi smo trei svijet. To znai doba onoga i. Zato su
iluzorni svi pokuaji zatvaranja unutar zidova. Postaje nu-
nim globalni dijalog koji uope tek nainje i izrie to bi "raz-
voj" - ne samo u takozvanim zemljama u razvoju, nego tako-
er i prije svega u takozvanim visokorazvijenim zemljama -
mogao biti, to to u budunosti treba, to mora znaiti. Cilj-
evi drutva moraju se osloboditi od ispraznog brbljanja o
rastu, modernizaciji, tehnizaciji.
A. ujem poruku, ali nedostaje mi vjera.
B. Drim se svoje dijagnoze: refleksivna modernizacija.
Tako poinje budunost, tako ona postaje politikom. Upra-
vo i u sreditima modernizacije. Posve je otvoreno kako to
zavrava. Mogue su krajnosti, kako nam pokazuju ratovi koji
su iznenada ponovno izbili ili progoni stranaca i idova u
Evropi. I strana tema "etnikog ienja" govori taj jezik, je-
zik koji po okrutnosti i nadmauje djela. Ali, da izdvojim
protivnu krajnost, moguim postaje moda takoer - uz sreu
i domiljatost - neto tako veliko kao to je reforma indus-
trijskog drutva.
A. Zato se taj pesimistini optimizam, koji Vam je poti-
caj, ta janusovska priroda vae dijagnoze ne izraava u naslovu
knjige?
B. Sasvim jednostavno: umoran sam od pesimizma. Ne
privlai me zamisao da dodajem jo net o crnila u opu
zloslutnost. Pa to je evidentno. Ni najcrnja mata vie se ne
moe mjeriti sa zbiljom. U intelektualnom i socijalnoznan-
stvenom smislu posvuda se susreemo s miljenjem koje
svako djelovanje osuuje na bezizglednost. Osobito u Nje-
38
makoj. Iz razloga koji e mi uvijek ostati zagonetni, ovo druft-
tvo, ova epoha, koja je apsolutizirala kretanje, o samoj sobi
iri privid da je neprevladiva. Govor o "kraju povijesti" nijo
se tek tako omaknuo j ednom niem sekretaru State Depart-
menta. On tono izraava vladajue samorazumijevanje. Cijeli
je taj nazor pogrean i postaje sve pogreniji. Najvea mo-
gua suprotnost tome glasi: djelovanje je mogue i ima izgle-
da na uspjeh. To je krajnje naivno. Draka me da to raskrijem
- s one strane svake vjerojatnosti.
A. Jo ste uvijek stari dobri njemaki prosvjetitelj. Ali zalo
ne: "Snai se i tu i tamo baciti pogled u vodu", kako savjetuje
Gottfried Benn?
B. To i inim! Nakon sloma svjetskog poretka na osnovi
podjele na Istok i Zapad neobino su tihi ostali pokuaji da
se nasuprot vladajuoj bespomonosti obnovi zahtjev izdan-
og i prokletog evropskog prosvjetiteljstva. Sve je reeno, nema
izgleda, beznadan sluaj, teorijski kao i praktino - tako gla-
si dijagnoza. Ali ja ne znam sigurniju osnovu od beznaa.
Kada je situacija zaista bezizgledna, nita se vie ne moe ni
pokvariti. Ovdje se treba iskuati to prolaenje kroz besko-
nanost skepticizma prema nesput anom eksperi ment u u
malom, istodobno otro i samokritino. Grijeiti nije indivi-
dual na privilegija, to je sudbi na svih nas. Ni mali koraci ni
visoke metodoloke pete ne tite nas od pogreaka. Napro-
tiv, moramo tako postupati i tako formirati institucije da ta
humanost pogreke ostane, da postane moguom. Refleksiv-
na bi moderna mogla - da se posluim izrazom Zygmunta
Baumana - postati "zaviajem nesavrenosti".
A. Skepticizam kao temelj?
B. Da, zato ne? Inae se moe u sve sumnjati, ali teko u
to da - ako je uope jo neto presudno - u to pripadaju I
takvi misaoni eksperimenti moderne u njezinu odnosu pru-
ma samoj sebi. Bez drukije moderne (ma to se pod limu
moglo zamiljati) preostaje nam samo oajavanje i intoniranje
39
"provjerenih libreta" fatalizma. Mi, moderni ljudi, aktivni
smo majstori nedjelovanja. Ujutro idemo na posao i mijenja-
mo svijet, a naveer peremo ruke u fatalistikoj nevinosti.
A. Netko je jednom rekao: strah me sjaja u oima poprav-
ljaa svijeta.
B. Mene takoer. Moda je vrijeme da se opet pogledam u
ogledalu? Rei u Bennovim rijeima: gledam u vodu i ne
mirim se.
40
II. poglavlje
Od kritike teorije do samokritike
drutva rizika
Onaj tko shvaa modernizaciju kao osamostaljen proces ino-
vacije, mora raunati s tim da i moderna zastarijeva. Druga
strana zastarijevanja industrijske moderne je nastanak dru-
tva rizika. Taj pojam oznaava razvojnu fazu modernog dru-
tva u kojoj se socijalni, politiki, ekoloki i individualni rizici
koje je izazvala dinamika inovacije sve vie otimaju insti-
tucijama kontrole i osiguranja industrijskog drutva.
Pritom se mogu razlikovati dvije faze: s jedne strane stadij
u kojemu se posljedice i opasnosti za nas same dodue sistem-
atski proizvode, ali se javno ne tematiziraju i ne postaju sre-
ditem politikih sukoba; tu dominira samorazumijevanje
industrijskog drutva koje slobodnom odlukom proizvedene
opasnosti ujedno potencira i "legitimira" kao "ostatak riz-
ika" ("drutvo ostatka rizika"). Ovamo pripada vjera u mo-
gunost potpunog ovladavanja, jer ostatak rizika moe se tole-
rirati samo pod tom pretpostavkom.
Potpuno drukija situacija nastaje kada opasnosti indu h
trijskog drutva dominiraju javnim, politikim i privnttiim
41
debatama i sukobima. Tu institucije industrijskog drutva
postaju uzronicima i legitimatorima opasnosti koje one ne
mogu kontrolirati. Taj se prijelaz odvija uz konstantne odnose
vlasnitva i moi. Industrijsko drutvo sebe vidi i kritizira
kao drutvo rizika. S jedne strane, to drutvo jo odluuje i
postupa kao staro industrijsko drutvo, a s druge su inter-
esne organizacije, pravni sistem, politika ve odreeni de-
batama i sukobima koji su proizvod dinamike drutva riz-
ika.
0 razlikovanju refleksije i refleksivnosti moderne
U svjetlu tih dvaju stadija moe se uvesti pojam "refleksivna
modernizacija". On, naime, empirijsko-analitiki razumljen,
ne znai (kako izgleda da sugerira pridjev "refleksivna") re-
fleksiju, nego samosueljavanje: prijelaz iz industrijske epo-
he moderne u epohu rizika odvija se nehotice, nezamijeeno,
prisilno u sklopu osamostaljene dinamike modernizacije po
modelu latentnih usputnih posljedica. Moe se upravo rei
da se konstelacije drutva rizika stvaraju zato to u miljenju
1 djelovanju ljudi i institucija dominiraju samorazumljivos-
ti industrijskog drutva (konsenzus o napretku, apstrakcija
od ekolokih posljedica i opasnosti, optimizam kontrole).
Drutvo rizika nije opcija koja bi se mogla izabrati ili odbaci-
ti kao ishod politikih sukoba. Ono nastaje vlastitim razvojem
procesa modernizacije koji su osamostaljeni, slijepi za pos-
ljedice i gluhi za opasnosti. Oni u zbroju i latentno stvaraju
opasnosti za nas same koje dovode u pitanje, ukidaju i mije-
njaju osnove industrijskog drutva.
Ta vrsta samosueljavanja posljedica modernizacije s nje-
zinim osnovama treba se jasno razlikovati od porasta znanja
i poznanstvljenja u smislu autorefleksije modernizacije. Na-
zovemo li osamostaljen, nehotian i nezamijeen, takorei
42
Od kritike teorije do samokritike drutva rizika
refleksan prijelaz od industrijskog drutva u drutvo rizika
refleksivnou - u razlici i suprotnosti prema refleksiji - onda
"refleksivna modernizacija" znai samosueljavanje s pos-
l j edi cama drutva rizika koje se u sistemu industrijskog
drutva, naime pomou ondje institucionaliziranih mjerila,
ne mogu (primjereno) tematizirati i preraditi.
7
Sto se ba ta
konstelacija u jednom drugom stadiju moe ponovno uiniti
predmetom (javne, politike i znanstvene) refleksije, to ne
smije prikriti nerefleksivan, refleksan "mehanizam" prijela-
za: drutvo rizika stvara se i postaje zbiljskim upravo tako da
se apstrahira od njega samoga.
8
S drutvom rizika se sukobi oko raspodjele drutvenih
"goods" (dohodak, radna mjesta, socijalna sigurnost), koji su
tvorili osnovni sukob klasinog industrijskog drutva i vo-
dili pokuajima rjeavanja u odgovarajuim institucijama,
nadopunjavaju sukobima oko raspodjele zajedno s njima stvo-
renih "bads". Oni se mogu prepoznati kao sukobi oko urau-
navanja koji se rasplamsavaju o tome kako se mogu raspodi-
jeliti, otkloniti, usmjeriti i legitimirati posljedice rizika koji
prate proizvodnju dobara - krupne nuklearne i kemijske teh-
nologije, genetikog istraivanja, ugroavanja okolia, vojnog
naoruavanja i sve veeg osiromaenja ovjeanstva koje ivi
izvan zapadnog industrijskog drutva.
7
Beck (1988), 115ff.
8
Naj upeat l j i vi j i je pr i mj er ekol oko r azar anj e u bi vem i st onom
bl oku koj e se pr ovodi l o uz por i canj e i demoni zi r anj e ekol okog
pi t anj a. Utoliko je esto umi r i vanj e t i me to se t vrdi da je pr obl em
zat i t e okol i a pr obl em dr ut va l uksuza koji u vr emeni ma ekonom-
ske kr i ze nest aj e s popi sa pri j eki h pr obl ema upr avo nai n na koji
se r azar anj a i pi t anj a rasplamsavaju. Mi sl i t i da u Evr opi nakon
nes t anka suprot nost i i zmeu Istoka i Zapada i ma vani j i h proble-
ma - i zgr adnj a cest a i r i zi ni h kemi j ski h i ndust r i j a itd. - isti je
ci ni zam jer se tako uma nj uj u pat nj e i r azar anj e koje razvoj mai ne-
rije i ndust r i j skog rast a takoer proi zvodi . O kompl eks nom odnosu
r eal ne ugroenost i i svijesti o ugroenost i usp. t akoer Beck (1988),
75-108; Volker von Prittwitz (1990) u t om kont ekst u govori o "para-
doks u katastrofe", 13-30; t akoer i Roquepl o (1986).
49
Oznaka drutva rizika svakako izraava taj odnos izmeu
refleksa i refleksije. U drutvenoteorijskom i kulturnodijag-
nostikom smislu, taj pojam oznaava stadij moderne u koje-
mu poinju pretezati opasnosti koje je proizveo dottdanji
put industrijskog drutva. Tako se postavlja pitanje samoog-
ranienja tog razvoja, kao i zadaa ponovnog odreivanja
dosada postignutih standarda (odgovornosti, sigurnosti, kon-
trole, ogranienja tete i raspodjele tetnih posljedica) s obzi-
rom na potencijale opasnosti. No oni ne izmiu samo os-
jetilnom opaanju i sposobnosti predoavanja, nego i znan-
stvenom odrei vanj u. Prema tome, moderna se drutva
sueljavaju s osnovama i granicama svojega vlastitog modela
ba u onoj mjeri u kojoj se ne mijenjaju, u kojemu ne reflekti-
raju njihove posljedice, provode politiku industrijskog sta-
tusa quo.
Ovdje se javlja pojam drutva rizika kako bi se njime izrazio
taj sistemski i epohalni obrat u trima sferama: pritom se radi
prvo o odnosu modernog industrijskog drutva prema pri-
rodnim i kulturnim resursima na kojima se ono temelji, no
ije se zalihe troe i rastvaraju razvojem i provedbom mod-
ernizacije.
Drugo, radi se o odnosu drutva prema opasndstima i
problemima koje je ono proizvelo, a koji sa svoje strane nad-
mauju temelje drutvenih predodaba o sigurnosti i zato
su, ukoliko dolaze do svijesti, u stanju uzdrmati osnovne
pretpostavke dotadanjeg drutvenog poretka. To vrijedi za
sve segmente drutva - recimo za segmente privrede, prava,
znanosti - ali postaje problemom prije svega na podruju
politikog djelovanja i odluivanja.
Dree, troenje, rastvaranje i raaravanje kolektivnih i
grupno specifinih izvora smisla (na primjer vjere u napre-
dak, klasne svijesti) kulture industrijskog drutva (koju su
sa svojim stilovima ivota i predodbama o sigurnosti jo i
daleko u 20. stoljee podravale i zapadne demokracije i
privredna drutva) vode do toga da se sada zadaa definira-
44
nja uvijek preputa ili namee samim pojedincima: to znnl
pojam "proces individualizacije". Razlika u odnosu na Geor-
ga Simmela, Emilea Durkheima i Maxa Webera, koji su teo-
rijski odredili taj proces na poetku ovog stoljea i rasvijet-
lili ga u mnogim povijesnim stadijima, sastoji se u tome to
se ljudi danas ne "otputaju" iz stalekih, religijsko-transcen-
dentalnih sigurnosti u svijet industrijskog drutva, nego iz
industrijskog drutva u turbulencije svjetskog drutva riz-
ika. Preputa ih se, dakle, ivotu koji je ne ponajmanje op-
tereen najrazliitijim, meusobno proturjenim globalnim
i osobnim rizicima.
9
Istodobno se to oslobaanje - bar u visokorazvijenim za-
padnim dravama blagostanja - odvija u uvjetima socijalne
drave, dakle na pozadini ekspanzije obrazovanja, trita rada
koje zahtijeva visoku mobilnost i znat no uznapredovale
pravne regulacije radnih odnosa, a koji upravo pojedinca kao
pojedinca, tonije: samo kao pojedinca, ine nosiocem prava
(i dunosti). anse, opasnosti, biografske ambivalencije, koje
su se prije mogle svladati u zajednitvu porodice, u seoskoj
zajednici, u povlaenju na drutvenu klasu ili grupu, sve vie
moraju otkrivati, interpretirati i rjeavati sami pojedinci. Te
"rizine slobode"
10
sada se preputaju pojedincima, a da oni
zbog velike kompleksnosti modernog drutva jo nisu u sta-
nju utemeljeno i odgovorno donositi neizbjene odluke, pa
tako ni s obzirom na mogue posljedice.
9
U t ome nije samo razlika u odnosu na kl asi ne analize individual-
izacije nego i toka na kojoj se povezuj u prvi i drugi dio argumen-
tacije u "drut vu rizika" za koj u su pitali mnogi koment at ori . S
jedne strane, biografske odl uke post aj u ri zi ni ma jer vie ne mogu
pratiti zadane model e ili se kao odl uke za t radi ci onal ne uloge i same
moraj u nositi i ivjeti kao rizici; s druge se strane kao egzistencijal-
na si t uaci j a mor aj u istrpjeti i podni j et i soci j al ni (fleksibilizacija
ugovora o radu i radni h odnosa), t ehni ki (genetikotehnoloki mo-
dificirane namirnice) i globalni rizici (ozonska rupa) sa svim svojim
prot urj ej i ma i nerazrjeivostima.
10
Beck/Beck-Gernsheim (1993).
49
Kako se moe precizirati epohalna razlika izmeu rizik
industrijskog drutva i graanskog drutvenog poretka s jedne
i opasnosti i oekivanja drutva rizika s druge strane?
S one strane osigurivosti: o epohalnoj razlici izmeu
industrijskog drutva i drutva rizika
Taj se rez analitiki moe odrediti tako da se kae da dru-
tvo rizika poinje ondje gdje normativni drutveni sistemi
koji obeavaju sigurnost zakazuju u pogledu opasnosti koje
su uzrokovane odlukama. Sada se ta definicija treba detalj-
nije razviti."
Prvo, time se indirektno kazuje da nesigurnosti i prijetnje
(sve do katastrofa, koje ukljuuju i vizije smaka svijeta) nipo-
to nisu moderni problem ve, tovie, stari problem svih
kultura i epoha. Na tome je "moderno" dvoje: s jedne strane
injenica da su, na primjer, ekoloke, kemijske ili genetikote-
hnoloke opasnosti izazvane odlukama, a to znai da se ne
mogu pripisati neovladivim prirodnim silama, bogovima i
demonima, te se na taj nain svaliti s naih lea. Kad se do-
godio lisabonski potres 1755., svijet je duboko uzdahnuo.
Ali prosvjetitelji nisu, kao nakon katastrofe s ernobilskim
atomskim reaktorom, pred sud ovjeanstva zvali industri-
jalce, inenjere i politiare, nego Boga. (to je milost koju
Bog ljudima danas, u moderni rizika, vie ne prua i ne moe
pruati.) Drugim rijeima, ondje gdje odluke - tonije reeno,
odluke koje imaju pred oima tehnike i ekonomske koristi,
11
U osnovi toga je razlikovanje izmeu rizika i opasnosti koje se u
meuvr emenu (u raspravi u Njemakoj) pri hvat i l o u razni m vari-
jantama. O t ome meu ostalim usp.: Lagadec (1987), Evers/Nowot-
ny (1987), Perrow (1987), Lau (1989), Hal f mann (1990), von Prit-
twitz (1990), Bon (1991), Luhmann (1990, 1991), Hahn/Eirmbter/
Jakobs (1992), Brock (1991), Japp (1992) te Beck (1988), osobito 119-
165.
46
a ne, na primjer, ratove i vojne pobjede - trajno i na mirim
nain proizvode (aktualne ili potencijalne) opasnosti, to i mu
(neovisno o statistiki prikazivoj veliini opasnosti ili riz-
ika) sredinje politiko znaenje: obeanja o sigurnosti, koja
se po slubenoj dunosti moraju potvrivati i obnavljati, jav-
no se opovrgavaju. Onima koji donose odluke prijeti optue-
nika klupa. Pritom janusovska narav otkriva politiki ivac:
0 koji se tu neprekidno ogreuje. Naime, upravo su uvari
blagostanja, prava i poretka oni koji istodobno dospijevaju
pod trajnu sumnju i optubu da proizvode i umanj uj u opas-
nosti koje u graninom sluaju ugroavaju sav ivot.
Drugo, ono novo sastoji se u tome to zakazuju etablirani
normativni sistemi. Prije svega, sada sestavlja u zagrade ono
to prevladava u tehniki dominiranim (javnim) diskusija-
ma, naime naizgled "objektivna" koliina prijetnje odreenih
sistema krupne tehnologije ili svakodnevnih postupaka (na
primjer puenja ili ivota u blizini nuklearne elektrane) koja
se moe dokumentirati statistikim podacima o nesreama i
njihovim scenarijima. Nasuprot tome, iz drutvenoteorijske
1 drutvenopolitike perspektive - tako glasi argument - bit-
no je pitanje kako se opasnosti, koje su proizvedene odluka-
ma i najee zaodijevene u obeanja koristi, odnose prema
normama koje trebaju jamiti kontrolu nad njima i njezinu
mogunost.
Tree, pritom je rije o "zakazivanju" kada taj zahtjev za
kontrolom nije u pitanju samo u pojedinanom sluaju, nego
generalno, dakle kada se s dobrim razlozima moe sumnjati
ne samo u kontrolu, nego i u nj ezi nu mogunost; ili, da
ponovim tu metaforu, kada se normativni sistem i njegovo
obeanje sigurnosti prema izazvanim posljedicama i opas-
nostima odnose kao konica bicikla prema interkontinental-
nom avionu. Tada, naime, nastaje politiki prijetea situaci-
ja da se zahtjev za kontrolom i racionalnou neke epohtt
trajno opovrgava posljedicama koje se izazivaju i legitimira-
49
ju njegovim autoritetom, i to u sluaju aktualne ili prijetee
katastrofe javno, takorei in flagranti. To je predznak, povi-
jesni a priori drutva rizika koji ga razlikuje od drugih epo-
ha. One ili uope ne raspolau mogunou samounitenja i
samougroavanja na osnovi odluke ili pak ne pretendiraju
na to da vladaju neizvjesnou koju proizvode.
Ono to je u tom argumentu politiko moe se pojasniti
na sljedei nain: ak i ondje gdje zamiru graanske inicija-
tive, gdje cijelo drutvo ili ak epoha potiskuje ili nijee opas-
nosti s kojima je sueljeno, vjerojatnost nesree i katastrofe
preuzima ulogu politikog provokatora. Industrijski pogoni
i istraivaki instituti u opasnim granama moraju u nudi
proturjecj u kojima djeluju zavaravati sebe i svijet o opas-
nostima koje - zajedno s koristima - proizvode. No tako oni
sami postaju njegovim najupornijim i najtrajnijim protivnici-
ma.
12
Katastrofe, pa ve i sumnja u to da se dogaaju, uvijek
iznova rue sva uvjeravanja, sve brino izgraene legitima-
cije i obeanja o kontroli, i to najee pred masovnomedij-
skim oima cjelokupne javnosti - kako je nedavno iznova
pokazao sluaj s "Hoechstovim" opasnim proizvodima u bli-
zini Frankfurta.
etvrto, perspektiva teorije normi i institucija najprije
posve ignorira pitanja kulturalnih razlika u percepciji (ocjene
i vrednovanja) posljedica i opasnosti. Moda ljudi zaista nisu
u stanju suoiti se s opasnostima koje ugroavaju njihov ivot,
a na kojima osobno nita ne mogu izravno promijeniti. Moda
12
"Glavni prot i vni k nukl ear ne i ndust ri j e (kemi j ske i ndust ri j e itd.)
nisu demonst rant i na ogradama oko gradilita, kritika javnost ...
ve je naj uvj erl j i vi j i i najtrajniji prot i vni k nukl ear ne i ndust ri j e -
sama nukl ear na i ndust ri j a ... Protest moe zamrijeti, a skandal opas-
nosti ostaje" (Beck 1988, 153, 163], Trajna akt ual nost te politike
teorije opasnost i demonstrirala se u razl i i t i m nesreama koje su
upravo i posl i j e zami ranj a protestnih pokreta razbi l e legitimacijske
konst rukci j e i ndust r i j a opasnosti. udno je da se o t om aspektu
politike teorije drut va rizika dosada nije raspravl j al o ni javno ni
unut ar znanost i o drut vu.
48
e jednom postojati drave ili epohe u kojima e ljudi koji UH
to javno upozoravaju biti kanjavani zatvorom. Moda s jod-
ni osjeaju ugroeni otrovima u ivenim namirnicama, ti
drugi onima koji uporno govore o tim otrovima. Moda poi-
nje ope nadmetanje u potiskivanju rizika posve razliitu
veliine, smjera, djelovanja, tako da ve i pokuaj da se oni
razvrstaju u neku listu prioritet postaje beznadno naivnim.
Sve je to vjerojatno, a dijelom ve i realno. Ali to na tome
nita ne mijenja, ve je, naprotiv, konsekvencija fiksne zvi-
jezde pod kojom se nalazi epoha rizika: naime toga to nor-
mativni sistem racionalnosti svojim autoritetom i silovito-
u ukida svoje vlastite osnove. A to je ono to "refleksivna
modernizacija" znai u smislu empirijsko-analitike reflek-
sivnosti: to se dogaa takoer ili upravo tada kada to nitko
ne vidi, ne eli i kada (gotovo) svi to nijeu. Sama prijetea
opasnost-tonije, proturjeje izmeu obeanja racionalnosti
i kontrole s jedne i njihovih aktualnih i principijelnih pov-
reda s druge strane - budi, dakle, uvijek iznova javno sjea-
nje (bar u zemljama i dravama koje bar u principu jame
slobodu tiska i miljenja), i to protiv institucionaliziranih
koalicija i birokracija potiskivanja.
Ali upravo se taj epohalni politikum pokazuje samo ako
se najprije apstrahira od beskonane raznolikosti, suprotno-
sti i neodluivosti kada je rije o percepciji rizika i ako se
(ve socioloki) u sredite postavi pitanje normativnih siste-
ma koji trebaju jamiti mogunost kontrole usputnih poslje-
dica.
Postoji li neki kriterij koji tono izraava tu epohalnu raz-
liku? Peto, ulazak u drutvo rizika dogaa se u onom trenut-
ku u kojemu opasnosti o kojima se drutveno odluilo i koje
se tako proizvelo prekorae granice osigurivosti: indikator
drutva rizika je izostanak privatne osiguravajue zatite,
tovie: osigurivosti i ndust ri j ski h i tehniko-znanstvenih
projekata. To je mjerilo koje na drutvo ne mora izvana nanosi-
ti sociolog ili neki drugi znalac. Samo drutvo stvara to mjer-
49
ilo i njime mjeri svoj vlastiti razvoj: industrijsko drutvo koje
je, ne htijui, sistematski proizvoenim opasnostima muti-
ralo u drutvo rizika balansira s one strane granice osigura-
nja. Racionalnost koja je u osnovi tom sudu proizlazi iz racio-
nalnosti koja je u sri tog drutva: ekonomske racionalnosti.
Privatna su osiguravajua drutva ta koje povlae granicu
prema drutvu rizika. Ona logikom privrednog djelovanja
proturjee uvjeravanjima tehnikih inenjera i poduzea u
industriji opasnosti. Jer ona kau: tehniki rizik moe u slu-
aju "low probability but high consequences risks" tendirati
prema nuli, ali ekonomski rizik istodobno ide u beskonano.
Jednostavan misaoni eksperiment ilustrira razmjere normal-
iziranog rasula: onaj tko danas - to je samorazumljivo za
svakog vozaa automobila - zahtijeva privatnu osiguravajuu
zatitu kao uvjet da bi se uope smjela staviti u pogon vi-
sokoindustrijalizirana proizvodna mainerija puna opasno-
sti, ujedno obznanjuje kraj velikih podruja upravo takozva-
nih industrija budunosti i velikih istraivakih organizacija,
koje sve djeluju bez ikakve ili odgovarajue osiguravajue
zatite.
13
" Kod Niklasa Luhmanna se razlikovanje i zmeu rizika i opasnosti
poklapa sa suprot nou i zmeu situacija oni h koji odluuju i onih
koje te odl uke pogaaju. Sporazumi j evanj e i zmeu nj i h je teko,
ako ne i iskljueno. No istodobno ne nast aj u ni j asne linije sukoba
jer je suel j avanj e i zmeu donosilaca odl uka i oni h nj i ma pogoenih
relativno s obzirom na t eme i situacije. "O ri zi ci ma se govori kada
se neko budue tete mogu svesti na vlastitu odl uku. Onaj tko ne
ue u avion ne moe s nj i me pasti. U sl uaj u opasnost i rije je pak
o tetama kojo dolaze izvana. Da ost anemo pri i st om pri mj eru, o
tome da so pogine od dijelova aviona koji padne. ... Poznate opas-
nosti - potroi i vul kanske erupcije, akvapl ani ng i brak - postaju
rizicima u onoj mj eri u kojoj je poznat o koj i m se mj er ama moe
izbjei da im se bude izloen. Ali time je baeno svjetlo samo na
polovicu tog stanja. Jer s odlukama se ponovno poveavaj u i opas-
nosti, i to u obliku opasnost i koje proi zl aze iz odl uka drugih ...
Tako razlikovanje rizika i opasnosti danas prosi j eca drut veni pore-
dak. Ono to je za jednoga rizik, za drugoga je opasnost . Pua mo-
50
Opasnostima od kojih se ne moe osigurati u najnovije NO
vrijeme pridruuju opasnosti koje su osigurane, ali posluju
neproraunjivima i mnoga osiguravajua drutva dovode na
rub propasti. Osiguravatelji posvuda osjeaju razorne pos-
ljedice efekta staklenika. On pogoduje orkanima koji su - kao
na Floridi 1992. - osiguravateljima mogu stvoriti tetu u visi-
ni od 20 milijardi dolara. Kako izvjetava Greenpeace, nevre-
mena na Floridi i na Havajima otjerala su u steaj devet osi-
guravajuih drutava. Posljedica je ta da osiguravajua drutva
ukidaju osiguranje na rizike. Vlasnici novih kua u nekim
dravama Sjedinjenih Drava ve se danas vie ne mogu osi-
gurati.
14
da riskira rak, ali za druge je on opasnost. Jednako je tako i s vozaem
automobila koji riskantno pretjee, s konst rukt orom i upraviteljem
nuklearnih elektrana, s istraivaima na podruj u genetike tehnolo-
gije - primjera ne nedostaje." Nemogunost ili bar naprosto neprev-
ladive prepreke u sporazumi j evanj u proizlaze iz doivljavanja i vred-
novanja katastrofa. Tu zakazuje mjerilo, "racionalnost" vjerojatnosti
nastupanja. "Moe biti tono da opasnost koju donosi nova nuklear-
na elektrana u susjedstvu nije vea od rizika odl uke da se automobil
godinje vozi tri kilometra vie. Ali koga e taj argument uvjeriti?
Pogled na katastrofe je granica rauna. To se nipoto ne eli - premda
bilo krajnje nevjerojatno. No gdje je taj prag katastrofalnosti od koje-
ga nadalje kvantitativni prorauni vie nisu uvjerljivi? Oito je da se
na to pitanje ne moe odgovoriti neovisno o dal j nj i m varijablama.
Ona je za siromane drukija nego za bogate, za one koji o neemu
ovise drukija nego za one druge. ... Zapravo je zanimljivo pitanjo
to se shvaa kao katastrofa. A to je vjerojatno pitanje na koje oni koji
donose odluke i oni koji su nj i ma pogoeni vrlo razliito odgovara-
ju." (Luhmann 1991a, 88, 91) Moe biti da je tako, ali tada se zane-
maruj e i ignorira takorei sistemsko mjerilo ekonomske osiguravajuo
racionalnosti. Drutvo rizika je drut vo lieno sigurnosti u kojemu
zatita osiguranja opada s veliinom opasnosti - i to u povijesnom
miljeu "drave skrbi" koja obuhvaa sva podruj a ivota (Franois
Ewald 1993) i kasko osiguranog drutva (o sigurnosti kao sociolo-
kom problemu usp. Kaufmann 1973). Tek i jedno i drugo, druStvo
lieno sigurnosti i kasko osigurano drutvo, tvore politiku brizanl-
nost - da ne kaemo eksplozivnost - drutva rizika.
14
Tako izvjetava Sddeutsche Zeitung od 3.2.1993., 12.
1
Povratak neizvjesnosti
Na osnovi toga sada moemo doi do principijelnog gledita
koje ne samo da karakterizira modernu rizika, nego i bitno
odreuje politike suprotnosti koje se s njom pojavljuju. U
drutvu rizika linearni rast racionalnosti dolazi do svojih
granica (razumije li se kao tehnizacija, birokratizacija, eko-
nomizacija, pravna regulacija itd.), kako je vjerojatno naju-
peatljivije i najdalekosenije naznaila i argumentirala so-
ciologija Maxa Webera, ali i mnogi drugi, ukljuujui i autore
Dijalektike prosvjetiteljstva Maxa Horkheimera i Theodora W.
Adorna, koji su tu situaciju vrednovali na suprotan nain.
Upravo nas ti krunski svjedoci meu teoretiarima drutva
prisiljavaju da modele linearnog rasta racionalnosti ne mis-
limo previe "jednostavno". Oni razvijaju i sa sobom nose
beskrajnu kompleksnost. No odluujue je teorijsko i poli-
tiko ishodite po kojemu razvijena industrijska moderna i
njezine kljune institucije raspolau potencijalima prila-
godbe i inovacije koji su dovoljni da se i najopasnije poslje-
dice tehniko-ekonomske modernizacije bar u principu rijee
i ublae novim racionalizacijama, usmj ereni m upravo na
posljedice i prijetnje.
To miljenje i djelovanje u kategorijama linearnog rasta
racionalnosti - to znai: jednostavne moderne - sada se civi-
lizacijom rizika ne dovodi u pitanje samo u pojedinanom
sluaju, nego u sistemskom, sistematskom smislu. Time se
na vrhuncu moderne i zajedno s uspjesima modernizacije
javlja epohalan izazov: kako se ja, kako se mi odnosimo pre-
ma uspostavljenoj neizvjesnosti i nemogunosti kontrole kao
rezultatu najnaprednije racionalizacije?
To je pitanje politiki tako brizantno zato to, kako sam
rokao, uvari postaju prijetnjama pravu, poretku, blagosta-
nju i slobodi. Ono je egzistencijalno tako gorue zato to te
prijetnje dovode u pitanje i ivot i nain ivota privatnih
pojuri i naca u najdubljoj sri njihove privatnosti.
sa
49
Preobrazba nezamijeenih usput ni h posljedica industrij-
ske proizvodnje u globalna arita ekoloke krize, dakle, upra-
vo nije problem svijeta koji nas okruuje - nije nikakav tako-
zvani "problem okolia" - nego dubokosena kriza institucija
samog industrijskog drutva. Sve dok se ti razvoji promatra-
ju u pojmovnom horizontu industrijskog drutva, oni kao
negativne usputne posljedice djelovanja, za koje se naizgled
moe odgovarati i koje je naizgled proraunjivo, ostaju nepre-
poznatima u svojim posljedicama koje razaraju sistem. Oni
se u svojem centralnom znaenju javljaju tek u pojmovima i
s aspekta drutva rizika i skreu pozornost na nunost re-
fleksivnog novog samoodreenja. U fazi drutva rizika, priz-
navanje neproraunjivosti opasnosti koje su izazvane tehni-
ko-industrijskim razvojem prisiljava na autorefleksiju s
obzirom na osnove drutvenih veza i na preispitivanje vaeih
konvencija i osnova "racionalnosti". U samorazumijevanju
drutva rizika, drutvo postaje refleksivnim (u uem smislu
rijei), tj. samo sebi postaje temom i problemom.
"Bit je tih iritacija ono to bi se moglo opisati kao 'pov-
ratak neizvjesnosti u drutvo'. 'Povratak neizvjesnosti u dru-
tvo' pritom prvo znai to da se sve vie drutvenih sukoba
vie ne mogu shvaati kao problemi poretka, nego kao prob-
lemi rizika. Takve probleme rizika karakterizira to da za njih
nema jednoznanih rjeenja; oni se, naprotiv, odlikuju prin-
cipijelnom ambivalentnou koja se najee moe saeti u
raune vjerojatnosti, ali se tako ne moe ukloniti. Njihova
principijelna ambivalentnost razlikuje probleme rizika od
problem poretka koji se per definitionem orijentiraju u smje-
ru jednoznanosti i odluivosti. S obzirom na sve vee ne-
jednoznanosti - a to je razvoj koji se zaotrava - istodobno
gotovo neizbjeno kopni i povjerenje u mogunost konstruk-
cije drutva tehnikim sredstvima."
15
Kategorija rizika predstavnik je jednog tipa drutvenog
miljenja i djelovanja koji Maxu Weberu jo uope nije bio
15
Bo n (1993), 20f. ; o t o me us p. i La s h ( 1992) .
poznat. Taj je tip posttradicionalan, na odreen nain pos-
tracionalan, u svakom sluaju ako se racionalnosr misli kao
svrna racionalnost. Pritom rizici nastaju upravo s uspostav-
ljanjem svrnoracionalnog poretka. Tek s normalizacijom -
bilo industrijskog razvoja s one strane osiguravajue grani-
ce, bilo forme pitanja i percepcije rizika - postaje raspoznat-
ljivo da pitanja rizika iznutra ukidaju i rastvaraju pitanja
poretka njihovim vlastitim sredstvima i kako to ine. Rizici
prte matematikom. Ali uvijek se radi o istim vjerojatnosti-
ma koje nita ne iskljuuju. Iskazima o rizicima uvijek je
svojstvena ta naelna dvoznanost: rizikom koji tendira pre-
ma nuli mogu se rastjerati kritiari da bi se zatim, kada nas-
tupi katastrofa, tuilo na glupost javnosti koja ne razumije
iskaze o vjerojatnosti. Rizici se mogu beskonano poveavati;
jer oni se umnoavaju zajedno s odlukama i gleditima pod
kojima se odluke u pluralistikom drutvu mogu i moraju
prosuivati. U kakav se, na primjer, odnos trebaju dovesti
rizici koji se odnose na poduzetnitvo, radna mjesta, zdrav-
lje i okoli (koji se sa svoje strane opet dijele na globalne i
lokalne, vee i manje rizike), kako se oni trebaju usporeivati,
hijerarhizirati?
U pitanjima rizika nitko nije strunjak, ili su strunjaci
svi; jer ta pitanja pretpostavljaju ono to trebaju stvoriti i
omoguiti - kulturalnu prihvatljivost. Za Nijemce sa umom
propada i svijet. Britanci su okirani zato to im je zatrovano
jutarnje jaje; za njih tu i na taj nain poinje ekoloka kon-
verzija. Francuzi se pak podsmjehuju priama o "le Waldster-
ben" i iza toga slute inscenaciju lobija njemake automobil-
ske industrije koja katalizatorom eli osvojiti evropsko trite.
No presudno je to to se rizicima zamrauje horizont. Jer
rizici kau to ne valja initi, ali ne i to valja initi. S njima
prevladavaju imperativi izbjegavanja. Onaj tko koncipira svi-
jet kao rizik naposljetku postaje nesposobnim za djelovanje.
Pri emu je najvanije to to proirenje i poveanje namjere
da se kontrolira okree tu namjeru u nj ezi nu suprotnost.
54
No to znai da rizici ne samo da pretpostavljaju odluku
nego da ih naposl j et ku i preput aj u proizvoljnosti i u
konkretnom sluaju i naelno: pitanja rizika ne mogu se pru
vesti u pitanja poretka jer se ova takorei gue od imanenl
nog pluralizma pitanja rizika i tako se kriomice i iza proelja
statistike ponovno pretvaraju u pitanja morala, moi, decizi
onizma. Drukije reeno: pitanja rizika prisiljavaju - oprez-
nije izraeno: pozivaju - na "priznavanje ambivalentnosti"
(Zygmunt Bauman).
16
U svojem prikazu engleskog izdanja Drutva rizika Bau-
man je kritizirao "optimizam - mnogi bi rekli: iluziju"
17
-
16
Bauman (1992).
17
Zygmunt Bauman (1992a, 25) argumentira na sljedei nain: prob-
lem nije samo u tome da smo suoeni s izazovima nesluenih
razmjera ve, dublje, u tome to svi pokuaji rjeenja u sebi nose
klicu novih i tekih problema. "The most fearsome of desasters are
those traceable to the past or present persuits of rational solutions.
Catastrophes most horrid are born - or likely to be born - out of the
war against catastrophes. ... Dangers grow with our powers, and
the one power we miss most is that which divines their arrival and
seizes up their volume." No ak i ondje gdje se reagira na rizike
uvijek se bori samo protiv simptoma, a nikada protiv uzroka. Jer i
sama je borba protiv rizika nesputanog privreivanja postala "big
business, " koji nudi "a new lease of life to scientific/technological
dreams of unlimited expansion. In our society, risk-fighting can be
nothing else but business - the bigger it is, the more impressive
and reassuring. The politics of fear lubricates the wheels of con-
sumerism and helps to 'keep the economy going' and steers away
from the ' bane of recession'. Ever more resources are to be con-
sumed in order to repair the gruesome effects of yesterday' s re-
source consumption. Individual fears beefed up by the exposure I
yesterday's risks are developed in the service of collective prod in
tion of the unknown risks of tomorrow." ivot i djelovanje u di u .
tvu rizika zaista su postali kafkijanskima - u strogom smislu lu
rijei (Beck 1988, 99ff.). No moj glavni argument nije u tom smislu
i negativni fatalizam - upravo on! - misli modernizaciju linearno i
stoga ne prepoznaje ambivalencije jedne modernizacija modorniz.i
cije koja ukida svoje osnove u industrijskom drutvu. Zygmunt
Bauman zaista izriito posee za tom idejom refleksivni! moderni/.;)
49
koji je u osnovi moje dijagnoze. Ta kritika poiva - kako se
odavde moe rei - na dodue vrlo rasprostranjenom nespo-
cije: "Beck has not lost hope (some woul d say illusion) that ' reflex-
ivity' can accompl i sh what rat i onal i t y failed to do. What amount s
to anot her apologia for science (now boasting reflexivity as a weap-
on more t rust wort hy t han t he rationality of yore and claiming the
unt ri ed credentials of risk-anticipating instead of those of discredit-
ed problemsolving) can be uphel d onl y as long as the role of sci-
ence in t he past and present plight of humani t y is overstated and/
or demoni sed. But it is only in t he mi nd of t he scientists and their
hi red or vol unt ary court poet s t hat knowl edge (their knowl edge)
' determines being' . And reflexivity, like rationality, is a double-edged
sword. Servant as much as a master; healer as much as a hangman. "
Bauman kae "refleksivnost", no ignorira osebuj an odnos refleksa i
refleksije koji je sadran u moderni drut va rizika (usp. gore). Upravo
se ne misli na neko vie jednakoga - znanost i , istraivanja posljedi-
ca i samousmj eravanj a. Naprotiv, u refleksivnoj moderni refleksiv-
nost rastvara nj i hove oblike i osnove karakteristine za industrijsko
drut vo. Vlastita di nami ka dovodi do kako nepr edvi eni h tako i
neproraunj i vi h situacija i di nami ka unut ar sistema, organizacija i
podruj a (naizgled) privatnog ivota, ali i meu nj i ma. One su nov
izazov za znanost i o drut vu, jer nj i hova anal i za zaht i j eva nove
kategorije, teorije i met odi ke i nst rument e. Prema tome, teorija dru-
tva rizika kae da nepredvidivost dovodi do dot ada nepoznat i h situ-
acija (koje zbog toga ni pot o nisu bolje ili blie spasu!). Kada to
post ane pr edmet om ope svijesti, drut vo dolazi u kretanje. Je li to
prednost ili ubrzava opu propast, to isprva moemo ostaviti po
strani. U svakom sl uaj u, teorija refleksivne moderni zaci j e protu-
rjei osnovni m pret post avkama negativnog fat al i zma. Jer on zna ono
to po svojim vlastitim pretpostavkama uope ne moe znati: ishod,
kraj, bezizglednost. On je pesimistini brat bl i zanac opt i mi zma na-
pretka. Ako ondj e l i nearno miljena vlastita di nami ka (po pri nci pu:
onome to ne moe promijeniti mora se radovati) post aj e izvorom
vjere u napredak, ovdje se ono neproraunj i vo mi sl i kao predvidivo
neproraunj i vo. No zapravo je upravo snaga fat al i zma ona koja ini
fatalizam nei st i ni t i m. Da se posluim ri j ei ma Gnt her a Andersa
(1980): budui da on ima pravo, dijagnoza o "antikviranosti ovje-
ka" je ant i kvi rana. U refleksivnoj modernizaciji nast aj u nove linije
politikih sukoba industrijskog drutva u punom zamahu koje sebe
razumi j e i kritizira kao drut vo rizika. One su moda bolje, a moda
gore, no u svakom sl uaj u drukije i kao takve se pr vo uope mora-
ju uoiti i deifrirati.
56
49
razumu da su pitanja rizika pitanja poretka ili da se bar mogu
promatrati kao takva. Ona to jesu i upravo nisu. Ona su,
naprotiv, upravo forma u kojoj svrnoracionalna logike kon-
trole i poretka samu sebe vlastitom dinamikom dovodi ad
absurdum (razumljeno u smislu "refleksivnosti", dakle neza-
mijeeno i nehotice, ne nuno "refleksije"). To znai da ovdje
poinje rez, sukob u moderni oko osnova racionalnosti, oko
samorazumijevanja industrijskog drutva, i to usred sredi-
ta same industrijske modernizacije (a ne samo u njezinim
rubnim zonama u kojima se preklapa s privatnim svjetovima
ivota).
Industrijsko drutvo, graanski drutveni poredak, a oso-
bito drava skrbi i socijalna drava suoeni su sa zahtjevom
da osiguraju svrnoracionalnu kontrolu, uspostavljanje, ras-
polaganje, (individualnu i pravnu) uraunjivost ovjekovih
ivotnih sklopova. Nasuprot tome, u drutvu rizika nepred-
vidive usputne i kasne posljedice ponovno vraaju taj zahtjev
za kontrolom u carstvo neizvjesnoga, vieznanoga, ukratko:
u carstvo stranosti samome sebi za koje se vjerovalo da je
prevladano. Ali sada dodue i kao osnovu za rasprenu i
mnogoglasnu samokritiku drutva.
18
18
Usp. Bon (1993), koji pokuava integrirati teoriju drutva rizika u
tradiciju kritike teorije. U tom smi sl u i Ant hony Gi ddens (1990)
dijagnosticira "globalizaciju rizika" (124). ak i Mary Douglas, koja
je iz etnoloke perspektive u j ednom vrlo vanom radu prva nag-
lasila kul t ural nu rel at i vnost doi vl j aj a rizika (Douglas/Wildavsky
1982) u novije vrijeme govori o t ome da kategorija rizika postaje
j ednom od "kljunih ideja dananj eg doba" (Douglas 1990, 3): "neo-
vi sno o naci onal ni m granicama razvija se nova politika debata koja
se izraava poj movi ma rizika" (1; citirano po Bon 1993, 21). "ini
se da mnoge klasifikacije i opozicije znanost i o drut vu", pie Sey-
mour Fi ddl e ve 1980., "na pr i mj er sukob prot i v konsenzusa u
sociologiji ili neoklasina ekonomi j a protiv marksi zma, oponaaj u
linije sukoba 19. stoljea. Nesi gurnost i nei zvj esnost su pak kon-
cepti naeg vremena i budui h vremena; bavl j enj e t i me vodi nan
blie znanst venom bavl j enj u sadanj ou i budunou. " (isto, imp.
i Makropoulos 1989). Za Perrowa (1984) s njegovim teorijski auiil-
Jer moe se pokazati da organizacijski oblici i mjere, ali ni
etiki i pravni principi i kategorije poput odgovornosti, kriv-
ice i principa uzrokovanja (na primjer pri istraivanju tete)
ni politiki sistemi odluivanja (na primjer veinski prin-
cip) upravo nisu primjereni za shvaanje odnosno legitimaci-
ju tog povratka neizvjesnosti i nemogunosti kontrole. Ana-
logno vai i za kategorije i metode drutvene znanosti to da
zakazuju pred nepreglednou i vieznanou stanja koja
treba prikazati i shvatiti.
Pritom se ne moraju samo donositi odluke; naprotiv, tre-
ba iznova odrediti pravila i osnove za odluke, za kriterije
prihvaanja i za kritiku s obzirom na (sa stajalita zahtjeva za
kontrolom) nesagledive posljedice koje se ne mogu opravda-
vati. Refleksivnost i neproraunjivost drutvenog razvoja tako
se ire na pojedinana podruja, probijaju regionalne, klas-
no specifine, nacionalne, politike i znanstvene ovlasti i
granice. U ekstremnom sluaju, s obzirom na posljedice at-
omske katastrofe, vie nema onih na koje se to ne bi odnosi-
lo. Obratno, to takoer znai da su na djelovanje pozvani svi
oni koje ta prijetnja moe pogaati i koji u njoj sudjeluju te
da u skladu s tim moraju nastupati odgovorno prema sami-
ma sebi.
Drugim rijeima: drutvo rizika je po tendenciji i samo-
kritino drutvo. Osiguravajui st runj aci proturjee (ne
elei) sigurnosnim inenjerima. Dok ovi dijagnosticiraju
nulti rizik, oni donose sud: ne moe se osiguravati. Stru-
njake relativiraju i svrgavaju drugi strunjaci. Politiari nai-
laze na otpor graanskih inicijativa, industrijski menaderi
iziranim pri mj eri ma to je shvaanje evidentno. Scenari j rizika i suko-
ba osobi t o je poj movno razradi o Lau (1989) t e ga je empi ri j ski
konkret i zi rao u jodnoj jo neobjavljenoj st udi j i . Smi t hson (1988)
vidi kako nast aj u "emergi ng paradigms". ak i Ni kl as Luhmann
govori o drut vu rizika kao samorazumljivosti kojoj ne trebaju citati
(1991); njegovo nast oj anj e da u svoju teoriju si st ema integrira povi-
jesnu i teorijsku probl emat i ku rizika puno je nedobrovol j ni h i polu-
dobrovoljnih samopobi j anj a (usp. gore bilj. 13 te Luhmann 1990).
58
nailaze na moralno-politiki motivirane i organizirane bojkote
potrosac.
19
Uprave doivljavaju kritiku od grupa za samo-
pomo. Napokon, ak i uzronike grane (na primjer kemijs-
ka industrija u sluaju zagaenja mora) moraju raunati s
otporom pogoenih grana (u tom sluaju ribarske industrije
i onih koje ive od priobalnog turizma). Njih one mogu doves-
ti u pitanje, one se mogu uzajamno kontrolirati, moda ak i
ispravljati. tovie, pitanje rizika razdvaja i porodice, profe-
sionalne skupine kemijskih strunjaka sve do menadera
20
,
a vrlo esto unosi razdor ak i u samog pojedinca: ono to
glava eli, a jezik kae, to ruka ne moe izvriti.
Poluge drutvenih promjena esto se nalaze ondje gdje ih
nitko ne sluti - pa ni oni koji su ih na poetku optimistino
odobravali. Primjer za to je preorijentacija njemakog prava
o odgovornosti za okoli s odgovornosti za skrivljenje na
odgovornost za ugroavanje. Po tom pravu (promijenjenom
1991. nakon to je izgorjela skladina dvorana baselskog ke-
mijskog koncerna Sandoz) pogoni - bez dokaza skrivljenja -
odgovaraju osobama za pritom nastalu tetu do visine od po
160 milijuna DM za naruavanje zdravlja i nanoenje tete.
Za to je dovoljna obina pretpostavka uzrokovanja ( 6 Za-
kona o odgovornosti za okoli): ve ako je "postrojenje s obzi-
rom na danosti konkretnog sluaja pogodno da prouzroi
nastalu tetu, pretpostavlja se da je teta prouzroena tim
postrojenjem". Drugim rijeima, teret dokaza nije vie na
oteeniku, koji takav dokaz ionako u pravilu ne moe iznije-
ti, nego na (potencijalnom) tetitelju. Za osobito rizina proiz-
vodna postrojenja zahtijeva se "preventivno jamstvo" koje se
- po prirodi stvari - praktino moe pruiti samo tako da se
19
O t ome usp. - uz uobi aj ene pot roake organi zaci j e - razliite
kampanj e kojima se, sluei se pol ugom pot roaki h organizacija,
ele podrat i politiki (ekoloki) i moral ni ciljevi (u Sj edi nj eni m
Dravama taj se pokret t renut no tematizira u obliku political corect-
ness) (na primjer Gartner/Riessman 1978).
20
Usp. Bogun/Osterland/Warsewa (1992), Hei ne (1992), Heine/Mautz
(1988, 1993), Pries (1991), Corel l o/ Menkes/ Mumpower (1986).
49
osigura svoja odgovornost za okoli. Po modelu osiguravanja
od rizika za okoli, koji su razvili osiguravatelji odgovorno-
sti, "osigurava se zakonska odgovornost privatnopravnog
sadraja za naruavanje zdravlja i nanoenje tete koji su
prouzroeni ' djelovanjem na okoli' na tlo, zrak ili vodu"
(Jrissen). Prema tome, principijelno nisu osigurane i ne
mogu se osiguravati vlastite i starosne tete. Posve je oito
da se tu jo jednom dosee odnosno prekorauje granica eko-
nomski neproraunjivih opasnosti. Jer meunarodno trite
uzvratnog osiguranja ne nudi kapacitete ni za te "rizike za
okoli". Posljedica je da e "stotine tisua tvrtki morati razmis-
liti kako dalje."
21
Pritom se ne radi samo o tim mnogobrojnim, naposljetku
difuznim i u svojem cjelokupnom politikom usmjerenju i
djelovanju nejednoznanim, zanovjetalakim prigovorima
koje vjeti kritiari kritike lako mogu odbaciti zbog toga to
su "povrni" i ne tiu se "logike" drutvenog razvoja, te e to
i uiniti. Iza toga se, naprotiv, ocrtava naelni sukob koji obea-
va da e postati karakteristinim za epohu rizika zato to ve
sada potkopava i proupljuje stare politike koordinate in-
dustrijskog drutva, naime ideoloke, kulturalne, privredne
i politike suprotnosti koje se grupiraju oko dihotomije "sig-
urno-nesigurno" i u svojem se suprotstavljanju profiliraju.
T\i u jednom politikom i egzistencijalnom smislu izbijaju
naelno pitanje i odluka: hoe li se novouspostavljenoj nepro-
raunjivosti i neredu suprotstavljati linearno, po uzoru na
svrnoracionalnu kontrolu, dakle ponovno poseui za sta-
rim ponudama industrijskog drutva (vie tehnike, trita,
drave itd.)? Ili pak ovdje poinje promj ena u miljenju i
djelovanju koja prihvaa i potvruje ambivalentnost - s tada
svakako dalekosenim posljedicama za sva podruja dru-
tvenog djelovanja? Wolfgang Bon pie: "Takva perspektiva
moe se razviti samo kada se odustane od jednodimenzio-
21
Usp. Sddeutsche Zeitung od 13./14. 2. 1993., 24.
60
nalnog itanja zapadne racionalizacije koje je povezano s 'op-
tikom reda' i kada se" u sredite postavi "ono nejednoznano,
neizvjesno, kontingentno i kontekstualno", jednom rijeju:
ono i.
22
Oni se (po teorijskoj osi) mogu opisati kao "linearni", a
ovi kao "refleksivni" (modernizatori). Uz analitiko i empi-
rijsko postaje, dakle, moguim i nuni m i politiko-empirij-
sko i normativno-filozofsko tumaenje tog razlikovanja (no
koje se ovdje ne moe i ne treba pruiti).
Ta drutvena, politika i teorijska, metateorijska konstel-
acija nastaje i zaotrava se s refleksivnom modernizacijom.
Tek ovdje padaju brane starog poretka, a otvoreno istupaju
ireduktibilne vieznanosti civilizacije rizika. Tako je sve
manje socijalnih miljea (i modela) koji stvaraju obvezujue
poretke i podupiru fikcije o sigurnosti. U toj se krizi sigur-
nosti industrijskog drutva u samo sebe otvaraju moguno-
sti i prisile za djelovanje meu kojima se treba odluivati
neprekidno i bez pretenzije na definitivna rjeenja - zahtjev
kojim ivot i djelovanje u neizvjesnosti postaju nekom vrs-
tom osnovnog iskustva.
23
Tko to kako i zato zna ili naui, ili
uope ne naui, to sa svoje strane postaje kljunim biograf-
skim i politikim pitanjem budunosti koja je pred nama.
Demokratizacija kritike
Mnogi kau da je slomom realno egzistirajueg nesocijaliz-
ma izmaknuto tlo pod nogama svakoj kritici drutva. Zapra-
vo je tono suprotno: konstelacija za kritiku, i za radikalnu
kritiku, jo nikada nije bila tako povoljna. Gotovo je s oka-
menjenou kritike, to za kritiku inteligenciju u Evropi tako-
er znai prevlast Marxove teorije ve itavo stoljee. Veliki
22
Bon (1993), 20, takoer 31.
23
Isto, 23, usp. takoer Schulze (1992).
49
je otac mrtav. Kritika drutva sada doista moe iznova doi
do daha te otvoriti i izotriti pogled.
Teorija drutva rizika pri t om izbjegava tekoe kritike
teorije drutva u kojoj teoretiari primjenjuju na drutvo vie
ili manje dobro obrazloena vrijednosna mjerila te ga zatim
po njima (esto i protiv samorazumijevanja onih na koje se
odnose) prosuuju i osuuju. U drutvu rizika koje identi-
ficira samo sebe kritika se takorei demokratizira-, to znai
da dolazi do uzajamne kritike parcijalnih drutvenih racio-
nalnosti i grupa. Na mjesto kritike teorije drutva stupa,
dakle, teorija drutvene samokritike odnosno analiza suprot-
stavljenih linija sukoba refleksivne moderne. Otkrivanje
imanentnog suparnitva institucija koje su jo programira-
ne po mjeri industrijskog drutva, a ve se reflektiraju i kriti-
ziraju iz perspektive samougroavanja drutva rizika, ini
proturjenima norme, osnove, prakse na svim podrujima
drutvenog djelovanja, i to kada se mjere po vaenjima i pre-
tenzijama koji su im imanentni. Jedan primjer: preraunava-
nja rizika koja se temelje na (prostorno, vremenski i socijal-
no ogranienom) pojmu nesree, ali s jedne strane trebaju
proraunati i legitimirati katastrofini potencijal modernih
krupnih tehnologija i industrija, a s druge ga jednako tako i
promauju i krivotvore, mogu se kritizirati i reformirati na
osnovi njihovih vlastitih zahtjeva za racionalnou.
Isplati se tono shvatiti perspektive i pretpostavke dru-
tvene samokritike koje otkriva teorija drutva rizika. Upravo
to pokuava pojam refleksivne modernizacije. On sadri dvije
komponente (ili dimenzije znaenja). S jedne strane razvoj
samog industrijskog drutva u drutvo rizika (argumentiran
na tom tematskom podruju; slino bi se moglo pokazati re-
cimo i na upotpunjavanju moderne preko granice raspolov-
ljenosti na mukarce i ene ili u sistematskoj sumnj i znano-
sti u samu sebe na osnovi vie i boljega znanja te ispitivanja
osnova i posljedica znanstvenih dioba i odluivanja). Di-
namiku svjetskog drutva rizika proizvodi i ubrzava to to se
62
stvari ne zamjeuju, to se gleda u stranu. Ta "mehanika" ima
osnovu u vlastitoj industrijskoj dinamici koja, uzdignuta
iznad "usputnih posljedica" opasnosti, ukida svoje vlastite
(proraunske) temelje.
S druge strane vrijedi i to da, izrazi li se to tono, zamijeti
li se, postane li se toga openito svjesnim, cijelo drutvo
dospijeva u kretanje. Ono to se dotada inilo "funkcional-
nim" i "racionalnim" sada postaje opasnim po ivot i tako
djeluje, dakle proizvodi i legitimira disfunkcionalnost i ira-
cionalnost. Kada se tada jo u kontekstima djelovanja pojave
i propagiraju profesionalne alternative samokontrole i samo-
ograniavanja, institucije se do svojih osnova otvaraju za
ono politiko, mogu se oblikovati, postaju ovisnima o poje-
dincima i koalicijama.
To znai: budui da se prijelaz iz industrijskog drutva u
drutvo rizika odvija bez refleksije, automatski, na osnovi
"sljepoe za apokalipsu" i ndust ri j ske moderne (Gnther
Anders), ukorjenjuju se opasnosti koje - postavi temom i
sreditem sukoba i javnih sporova - ine drutvo kontro-
verznim do u sredita njegova djelovanja i odluivanja i
raskoljuju ga. U horizontu suprotnosti stare rutine i nove
svijesti o posljedicama i postupcima, drutvo postaje samo-
kritino. Rije je, dakle, o kombinaciji refleksa i refleksije
koja, sve dok izostaje katastrofa, moe otvoriti fatalistiku
industrijsku modernu za samokritiku i samopromjenu.
Refleksivna modernizacija sadri oba elementa: s jedne
strane refleksno samougroavanje osnova industrijskog drut-
va uspjenom daljnjom modernizacijom, slijepom za opas-
nosti, i osvjetavanje, refleksiju tog odnosa. Razlika izmeu
industrijskog drutva i drutva rizika tada je i razlika znanja,
dakle autorefleksije s obzirom na opasnosti razvijene indus-
trijske moderne. Ono politiko nastaje iz osvjetavanja opas-
nosti koje su uvjetovane odlukama, jer vlasniki odnosi, so-
cijalne nejednakosti i principi funkcioniranja industrijskog
drutva u cjelini time najprije ostaju nedirnuti. U tom je
49
smislu teorija drutva rizika politika teorija znanja moder-
ne koja je postala samokritina. Radi se o tome da i kako in-
dustrijsko drutvo sebe vidi, kritizira i reformira kao dru-
tvo rizika.
Pojam "drutvo rizika" oznaava samo jedan aspekt; teori-
ja refleksivne modernizacije see daleko preko toga, kako sada
treba pokazati.
64
III. poglavlje
Pojam i teorija refleksivne
modernizacije
Refleksivna modernizacija
24
- pojednostavljeno i anticipira-
jue reeno - znai nestanak jedne epohe moderne i nastanak
druge, jo bezimene, i to ne politikim izborima, padom vlade
ili revolucijom, nego kao latentan usput ni uinak normal-
noga, poznatoga: osamostaljenih modernizacija po shemi i
receptu zapadnog industrijskog drutva. Refleksivna moder-
nizacija za cijelu jednu epohu, industrijsku epohu, otvara
mogunost stvaralakog (samo)unitavanja. "Subjekt" tog
stvaralakog unitavanja nije kriza, nego pobjeda zapadne
modernizacije. Ta je teorija u potpunosti pobuna protiv teo-
rije o kraju povijesti drutva - a, kako se nadam, i njezino
opovrgavanje.
24
O poj mu "refl eksi vne moder ni zaci j e" usp. meu ost al i m: Beck
(1986), osobito poglavlja IV, VI, VII, VIII; Lash (1992), Beck/Gid-
dens/Lash (1993), Giddens (1990, 1991), Zapf (1991), ondj e osobi-
to pri l oge Zapf 23-39, Beck 40-54, Hr adi l 361-369; Mert en/ Ol k
(1992), Rauschenbach/Gngler (1992), Zapf (1992), osobito 204, Lau
(1991), 372-374; Krger (1991), Wehling (1992), osobito 247-283;
sljedei izvodi trebaju pokazati i ukloniti neodreenost i i viozna-
nosti u upotrebi pojma u toj literaturi.
es
Da je svijet nakon kraja hladnog rata u kaosu - tko bi to
zanijekao. No da li zaista? Ta ocjena po opem miljenju vri-
jedi za novi svjetski nered, ali ne i za mjerilo koje obeava
budunost: model zapadnog demokratsko-kapitalistikog
industrijskog drutva. Naprotiv, upravo obratno: mnogi sma-
traju da opasnosti za ovaj svijet potjeu iz toga to se veina
zemalja i kultura jo nije uspela do tog utoita sigurnosti i
racionalnosti, demokracije i blagostanja. Prije svega, nestao
je jedini antagonist, protivnik iz snova, vjeni konkurent -
komunizam. Njegovi su spomenici pali. ak i sjeanje blije-
di u aktivnom zaboravu ili se nerealno idealizira. Ljevica
postaje plemstvom koje vie ne razumije svijet. Gdje bi se u
ovom trenutku trijumfa mogao pojaviti neki povijesni su-
parnik koji bi doveo u pitanje monopol slavnog Zapada na
moral i racionalnost? No takav se suparnik javlja - upravo
se to tvrdi u ovoj knjizi.
Zauzdan socijalnom dravom i demokracijom, kapitalizam
postaje kaotinim - ne zato to bi u nj emu proletarijat dizao
glavu te s novom ironijom povijesti posezao za moi; ne zato
to bi intelektualci sada iz svoje slobodnolebdee egzisten-
cije ipak slali svjetlo razuma zabludjelom ovjeanstvu, ne
zato to bi javnost takorei iza lea tvoraca javnog mnijenja i
artista argumentacije insistirala na nepri nudnoj prinudi is-
tinitoga, dobroga i lijepoga, a ni zato to bi se drutvo rast-
varalo na socijalne pokrete koji se oslobaaju svoje egzisten-
cije nosilaca uloga te napokon ipak uzimaju svoje poslove u
vlastite ruke. No kada svi ti izvori spasa presue i zakau -
odakle tada jo crpsti snagu koja e dovesti u pitanje mono-
pol industrijske civilizacije na racionalnost i moral, njezin
pobjedonosni pohod?
Postoji samo jedna snaga i mo koja je to u stanju, a to je
diktatura stvarne pri nude - ekonomija, tehnika, politika,
znanost - dakle apsolutizam same modernizacije industrijs-
kog drutva. To je teza ili - bez lane skromnosti - teorija,
filozofija koja bi se ovdje trebala skicirati, razviti i pratiti do
66
Pojam i teorija refleksivne modernizacije
nekoliko njezinih konsekvencija: modernizacija se osamostii-
ljuje i liava modernizaciju industrijskog drutva njezinih
osnova i koordinata.
25
Je li to dobra ili loa vijest? Tko bi to znao. No svakako se
time ne misli rei: modernizacija spaava modernizaciju!
Vratite se izvorima moderne, i pijete li iz njih, vidjet ete
svijet novim oima. Ne, tu se za mnoge ui loa vijest nad-
mauje jo gorom. Nije se raspao samo svjetski poredak na
osnovi podjele Istok-Zapad, sada kopne jo i sigurne i samo-
razumljive istine zapadnog demokratskog kapitalizma. Jo se
nikada nije toliko toga rastvaralo!
Manje apstraktno reeno, to znai, na primjer, da se rast-
varaju drutvene klase te da se time zaotravaju socijalne
nejednakosti. Siromatvo osamljuje. Obitelj - mjesto i utoite
zajednitva, bliskosti, intime i ljubavi, upravo i u neprijaznoj
moderni - postaje nakazom. Mnogi polau nade u privredni
rast i sigurnost radnih mjesta, i tko bi im to zamjerio. No
emu se tu tei, za to se moli, to ondje pokazuju razmjeri
tekueg unitenja, tonije: samounitenja. Industrijska mo-
dernizacija troi posljednje osnove i resurse industrijske
modernizacije, i za to se vie ne mogu kriviti vanjski nepri-
jatelji, protiv kojih bi se moglo mobilizirati i zaotriti vlastiti
25
Karl Marx je - inae s posve pozi t i vni m naglascima - izrekao klasinu
formul aci j u vlastite di nami ke kapitalistike modernizacije. "Buro-
azija ne moe postojati ako stalno ne revol uci oni ra proi zvodna sred-
stva, dakle proi zvodne odnose. Nei zmi j enj eno zadravanj e starog
nai na proi zvodnj e bilo je pak prvi uvjet post oj anj a svih pret hod-
ni h i ndust ri j ski h klasa. St al no r evol uci oni r anj e proi zvodnj e, ne-
preki dno uzdrmavanj e svih drut veni h stanja, vjena nesigurnost i
kret anj e odlikuju buroasku epohu pred svima drugima. Svi se vrsti,
zahral i odnosi sa svojom prat nj om asni h predodaba i intuicija
rastvaraju, svi novi zastarijevaju prije nego to mogu okotati. Sve
staleko i nepokret no isparava, sve sveto biva oskvrnjeno, i ljudi
su napokon prisiljeni trijeznim oima sagledati svoj ivotni polo-
aj, svoje uzaj amne odnose." (Werke sv. 4, 465) Zato to ne bi vrijo-
dilo i za borniranosti industrijske epohe? Ili je teorija moderniza-
cije i zni mka od pravila koje sama opi suj e?
108
identitet i pripadnost, nego se to mora pripisati akterima i
jamcima unutarnje sigurnosti i opeg blagostanja. Nije jasno
kako se moe razrijeiti ta dilema da isti indikatori - i osobe!
- simboliziraju blagostanje i unitenje. Ukratko, industrij-
ska moderna zastarijeva, njezina vjera u racionalnost, njezi-
na tehnika magija gubi svoju mo, sekularizira se; i pojav-
ljuje se jedna druga moderna, ije su konture nejasne, jer u
njoj vlada ono i, njegove dileme i vieznanosti. To je poruka
koja mnoge zbunjuje i iritira.
No tu se oivljava jedna jednostavna misaona figura. Nije
li sve kulture i sve epohe na ovaj ili onaj nain rastvorila i
smijenila dinamika koju su same razvile, nije li ih ona pre-
vela u neko drukije stanje? udno je da je ta trivijalna povi-
jesna injenica, taj osnovni postulat svake drutvenopovijesne
perspektive postao gotovo nezamislivim upravo u onoj epo-
hi koja je promjenu apsolutizirala. Moda za svako doba na
njegov nain vrijedi da je samo sebe smatralo neprevladi-
vim, najveim savrenstvom koje je za ovjeka mogue. Ta
generalizacija nadilazi moje poznavanj e povijesti. No za
graansko, industrijsko drutvo, koje oboava inovacije, u
svakom je sluaju karakteristian taj oprotaj od njegove vlas-
tite povijesnosti. On se provodi upravo savreno, i ne pro-
vode ga samo njegovi teoretiari i znanstvenici drutva, koji
u udnovatom spletu suprotnosti svim misaonim sredstvi-
ma uzdiu neprevladivost, esto ak kao zid plaa. I u sa-
mosvijesti graanskog drutva vlada ta golema, nadmona
openitost, koja se od dvojbi brani ak jo i cinizmom i amor-
alnou.
Graansko drutvo uvruje i iri svoje vaenje i vla-
davinu, kako pokazuje Roland Barthes, tako da se ustruava
samo sebe nazvati pravim imenom. Ono posvuda stvara
univerzalizam u kojemu nestaje, ali se uj edno i uspjeno pro-
tee sve dalje. "U politikom se pogledu razi menovanj e
postie idejom nacije. U svoje je doba to bila progresivna
ideja koja je sluila iskljuenju aristokracije. Danas se u naciji
68
Pojam i teorija refleksivna modernizacija
rastvara buroazija, spremna iz nje iskljuiti elemente koj
proglaava tuinskima ... Moe se vidjeti kako ve politiki
rjenik buroazije zahtijeva da postoji neto univerzalno.
To univerzalno graanskog drutva blokira miljenje, upra-
vo zato to samo ne opisuje ve i normira. Graansko, in-
dustrijsko drutvo jednostavno se izjednaava s modernom.
Ona ga simbolizira i svjedoi o njemu, i obratno. Tko u to
posumnja, sam se izdvaja. Modernizacija se zamilja kao glo-
balizacija, kao protezanje povrinom. Ona se kontinuirano
iri. Ostaje nezamislivim da bi se produbljivala, okretala
protiv same sebe, potkopavala svoje temelje i ukidala se.
Strateki stid bezimenosti spreava ili ometa - oteava -
plan koji se ovdje isprobava: nalaenje i pronalaenje ti-
pologije (barem dvaju) modernih drutava, od kojih u jed-
nome dominira ili-ili, a u drugome i (to nas postavlja pred
pitanje: da li izmeu i i ili-ili vlada i ili ili-ili). Pri emu se
prijelaz ne provodi revolucijom, krizom, politikim svrga-
vanjem, promjenom elita ili politikim izborima, nego jed-
nostavno modernizacijom.
Nedobrovoljna sinteza inovacije i revolucije
Sredinji se dijagnostiki iskaz ove knjige nalazi s one stra-
ne tubalica i nada: mi ivimo u svijetu koji je drukiji nego
to mislimo. ivimo u svijetu onoga i, a mislimo u kategori-
jama onoga ili-ili. Za to ne zahvaljujemo moda nekoj opoj
tupavosti, svojoj nesposobnosti, nego zapadnoj moderniza-
ciji u pobjednikom stadiju. Posve normalna sve dalja i dalja
modernizacija stvorila je jaz izmeu pojma i zbilje, a taj jaz
tako je teko pokazati i tako ga je teko imenovati stoga to su
u sredinjim pojmovima zaustavljeni satovi. U svojem je
uznapredovalom stadiju "moderna" (jo jedan izraz toliko
26
Ba r t he s (1974), 125.
maglovit da ne doputa veu jasnou) postala terra incogni-
ta, civilizacijska divljina koju poznajemo i ne poznajemo, koju
ne moemo shvatiti jer je osamostaljena modernizacija ui-
nila beznadno zastarjelim monopolistiki model miljenja
moderne, njezino samorazumijevanje na osnovi industrijs-
kog drutva i industrijskog kapitalizma.
Upravo se moderna zamilja kao inovacija, kao osamo-
staljena, dakle neprevladiva inovacija, kao diktatura inovacije
- ali to znai kao ovjekovjeenje istoga, kao sistem u kojemu
su zbiljske inovacije iskljuene.
To zaustavljanje inovacije u inovacijama i zahvaljujui nji-
ma moe se shvatiti iz dviju misaonih tradicija: s jedne stra-
ne iz "teorije inovacije" (jedan od mnogih: Wolfgang Zapf),
koja se nada razgradnji "organizacijske skleroze", dakle nas-
toji ovladati problemima rasta tako da uklanja njegove ko-
nice.
27
S druge je strane to "dijalektika novoga i uvijek isto-
ga", kako je predstavlja i opisuje Walter Benjamin.
28
Ovdje se tome suprotstavlja jedna misaona figura koju je
teko verbalizirati u uvjetima vladajue skleroze miljenja:
"moderni" se kao njezina vlastita dinamika pripisuje snaga
kojom ona ukida i mijenja samu sebe. Ona se zamilja kao
spoj rastvaranja i restrukturiranja, kao proces koji proizvodi
sigurnosti, a zatim ih razlae. Prema tome, modernizacija
znai nedobrovoljnu sintezu inovacije i revolucije. eli se
inovacija, a izaziva se "revolucija". Naravno, ne eljena revo-
lucija, nego "revolucija" usputnih posljedica, revolucija koja
svrgava vladajue pojmove ili ih, opreznije formulirano, ini
tupima, nijemima i gluhima.
Kako je to mogue, kako se to moe zamisliti? Vrlo pojed-
nostavljeno reeno, tako to se moderna misli upravo kao
osamostaljena modernizacija koja se ne moe priguiti, opoz-
27
Zapf (1975, 1986), koji se poziva na Parsonsa (1969) te na Eisen-
stadta, Bendixa, Al monda, Rokkana itd. (svi u Zapf 1969).
28
Benj ami n (1972); o t ome usp. Wehling (1992), 75-104; ondj e i refer-
encija na Frisbyja (1989).
70
vati ili svrno racionalizirati, pa tako ni ondje gdje ukida svojo
vlastite osnove. No ako moderna vlastitom snagom pomie i
svija svoje osnove i koordinate, onda se postavlja pitanje kako
se to moe shvatiti, otkriti, osvijestiti, iskusiti u uvjetima
zastoja u vladajuim kategorijama. O tome govori cijela ova
knjiga.
29
29
Pierre Bourdieu (1992) je (nadovezuj ui se na Durkheima) na mno-
go nai na razvio tezu da kategorije u kojima mi sl i mo i dj el uj emo
ni su moda samo (znanstveni) konst rukt i koji bi se mogli empirij-
ski i teorijski kontrolirati nego integralni dijelovi drutvenih struk-
tura: "Prvotno naj ee konci pi rani radi vri j eanj a ili osui vanj a
(naa rije 'kategorije' potjee od grke rijei kathegoresthai, javno
optuiti), ti pol emi ki koncept i korak po korak post aj u t ehni ki m
kat egoremi ma kojima, zahval j uj ui amnezi j i o nj i hovu nast anku,
kritiko seci ranj e i akademske rasprave ili disertacije daj u daak
vjenosti. Meu svim mogunost i ma da se sudj el uj e u sporovima -
koje se kao takve, izvana, moraj u iskoristiti ako se eli objektivirati
svoje kategorije - naj pri maml j i vi j a je i naj bezazl eni j a bez sumnj e
ona da se zauzme pol oaj nepri st ranog promat raa ili suca tako da
se odl uuj e u sukobi ma koji real no ni su odl ueni te se zadovolje-
nj e izvlai iz toga da se proglaavaju presude, na pri mj er da se kae
to real i zam zaista jest ... ' Miljenje o biti' na dj el u je u svakom
drut venom uni verzumu, a osobito proi zvodnj i kul t ure na religij-
skom, znanst venom, pr avnom podruj u itd., posvuda gdje se igra-
ju igre u kojima se radi o uni verzal nome. Tu pak postaje vrlo oito
da su ' esencije' norme. " (975) A Mary Douglas pie (1990, 162ff.):
"Svejedno na kojoj se razini drut va kreemo, uvijek su na raspola-
ganj u drut vene klasifikacije - i me je ve previe reeno: one tvore
pozadi nu, hori zont u koj emu vi di mo i ocj enj uj emo same sebe i
druge." Izdvojimo svijet vlastitog doma i pomi sl i mo na "uloge djece
i odraslih, mukaraca i ena". Ve "posve aut omat ski reproducira-
mo uvri j eenu shemu autoriteta i uobi aj enu podj el u rada u obite-
lji, i to to reproduci ramo posve je razliito nego kada to ine neki
Indijac ili Ameri kanac ... Mogli bi smo poeti i s ulogama koje su
naj manj e integrirane u drut veni poredak, na pri mj er sa skitnica-
ma, i tada se od periferije sve vie pribliavati sreditu utjecaja. Ili
moemo poeti s novoroenom dj ecom i kretati se prema drugom
kraju starosne ljestvice. U svakom sl uaj u mi preuzi mamo katego-
rije koje upotrebljavaju nai upr avni organi da bi razrezivali poroz,
popisivali stanovnitvo i procjenjivali pot rebu za kolama ili zatvor-
108
Bitan korak dalje moe nas pomaknut i jedna presudna
slutnja koja vodi ovu teoriju refleksivne modernizacije. Mo-
dernizacija ne mijenja samo industrijsko drutvo kao okvir
modernizacije. Naprotiv, budui da i sve ono vrsto i stale-
ki fiksirano unutar industrijske moderne "hlapi", budui da
institucionalni i organizacijski sklop industrijskog drutva
gubi svoju samorazumljivost i sigurnost, raspada se sklop
uloga ili "kuite poslunosti" (Max Weber) koje je industrij-
ska moderna stvorila i blindirala. Ono se raspada na odluke
pojedinaca. Oni su dobitnici i(!!) gubitnici refleksivne mo-
dernizacije. Drugim rijeima, usput na posljedica usput ne
posljedice je oslobaanje pojedinaca iz kaveza njihovih in-
stitucionaliziranih uloga, renesansa pojmova kao to su rad-
nja, subjektivnost, sukob, znanje, refleksija, kritika, kreativ-
nost.
To je sredinji paradoks: osamostaljenje, koje je usmjer-
eno protiv osamostaljenja industrijske moderne, otvara in-
dustrijsku modernu za odluivanje. Strukture unitavaju
strukture i tako subjektivnosti i djelovanju doputaju da se
razvija. (No to uspijeva samo u onoj mjeri u kojoj se nalaze i
pronalaze nove strukture koje omoguavaju djelovanje.) Lju-
dima iza lea, dakle posve neovisno o tome vide li oni to
ele li oni to ili ne, sredite industrijske modernizacije, dosa-
da izuzeto iz odluivanja, otvara se za odluivanje, sukob
kritiku. To moe znaiti blokadu, propast. /: pronalaenje
politikoga.
No u konkurenciji i uzajamnom prekrivanju, izmeu i i
ih-ili ne dominira i, nego ili-ili. Refleksivna modernizacija
moze imati za posljedicu daljnji razvoj ili protumodernu-
neofaizam ili ekoloku demokraciju; ekodiktaturu, nasilje,
ima. Nae se mi l j enj e uvijek ve kree ut abani m st azama Kako
bismo ikada trebali mi sl i t i same sebe u dr ut vu, a da pri t om ne
posegnemo za klasifikacijama koje se izraavaju u nai m institucija-
ma? Za znanost i o drut vu to ak vrijedi u posebnoj mj eri : predme-
ti kojima se ona bavi izliveni su u admi ni st rat i vni m kategorijama "
72
fundamentalizam ili daljnji razvoj demokracije i prosvjeti-
teljstva koji napreduje preko okotalosti i borniranosti in-
dustrijske civilizacije. Refleksivna modernizacija moe do-
vesti svijet - pa i zapadni svijet - u stanje u kojemu se ubrzava
unitenje, ili postaje moguim ono to se dosada inilo is-
kljuenim: da industrijska moderna revidira i reformira svoje
vlastite ciljeve, osnove, svoje oblike ivota i proizvodnje, svoje
shvaanje morala i racionalnosti.
To bi tada dovelo do obrata razvojne perspektive: nisu zem-
lje u razvoju one koje kopiraju zapadnu modernu s njezinim
ustrojem industrijskog drutva, nego se pitanje razvoja pro-
tee i na prvi svijet, ono se iri na pitanje globalnog dijaloga.
Kako je mogue inteligentno samoograniavanje? Kako su
mogui oblici proizvodnje, ivota, politike, koji prevladavaju
suicidalnost industrijske moderne?
Iako nitko ne moe rei da zna kako e uspjeti preustroja-
vanje nacionalne samounitavalake privrede u globalnu i
demokratsku svjetsku civilizaciju, ipak e se vrlo brzo postii
suglasnost o tome da ono nikako ne moe uspjeti sluimo li
se pritom postojeim, zastarjelim institucijama jednostavne
moderne. No ako se pred tim ne ele i dalje zatvarati oi,
potrebno je napustiti okvir politike statusa quo industrijs-
kog drutva u pogledu njezinih ciljeva - to su suverenost
nacionalne drave i njezin vojni pandan, privredni rast, pot-
puna zaposlenost i socijalna sigurnost, vodee stranke koje
na tim ciljevima poivaju te shvaanje politikoga na osnovi
koordinata lijevo-desno - ili se taj politiki horizont jedno-
stavne modernizacije bar mora otvoriti, proiriti, ponovno
promisliti i preustrojiti. A time smo ve stigli do pronalae-
nja politikoga.
Kant je na prijelazu u 19. stoljee postavio pitanje kako je
mogua spoznaja. Danas, dva stoljea kasnije, usporedno
pitanje glasi: kako je mogue (politiko) oblikovanje? Nije
sluajno to se time postavlja sumarno pitanje koje povezuje
umjetnost i politiku.
108
"Jer po mojem miljenju tek danas poinje ovjekova po-
vijest, njegova ugroenost, njegova tragedija", pie Gottfried
Benn. "Dosada su iza njega jo stajali svetaki oltari i krila
arkanela. Pehari i krstionice zalijevali su njegove slabosti i
rane. Sada poinje niz velikih nerjeivih kobi njega samoga
" 3 0
S one strane prirode, Boga, oltar, istine, kauzalnosti, ega,
ida i super-ega poinje "umjetnost ivota", kako je to zvao
kasni Foucault, ili, kako danas moemo rei, umj et nost
samooblikovanja, a to u moderni koja se osamostaljuje znai
pronalaenje politikoga kao univerzalnog temeljnog uvjeta
ljudske egzistencije. Posve je jasno da se time pred nama ne
otvara nikakvo doba nade, nikakav raj. Jer tu nam prijete i
kobi posve novih razmjera, i to kobi i neuroze koje ne pred-
stavljaju propadanje - to bi ipak bilo neto: gotovo, toka,
kraj! - nego nepropadanje koje nam predstoji.
Tu i na taj nai n dijagnoza refleksivne modernizacije
prekorauje granicu prema normativnome. No zapamtimo tu
dijagnozu: s refleksivnom modernizacijom drutveni se sklop
pomie u sferu neformalnoga i neshvaenoga. U modernizaciji
industrijske moderne, iza proelja poredaka i ovlasti iri se
dungla. Moe poeti safari u nepoznat, neotkriven svijet u
kojemu ivimo.
Uz svu svoju originalnost, ta misaona figura ipak pod-
sjea na dobro poznat motiv: dijalektiku prosvjetiteljstva.
31
To je namjerno. No velike su i razlike. Ne radi se - kao kod
Horkheimera i Adorna - o dijalektici u kojoj kobni razvoj
poinje vrlo rano te se okamenjuje u pravocrtnom porastu
nedaa.
32
Takoer ni ono suprotstavljeno u ovdje izloenoj
30
Benn (1979), 150f.
31
Horkhei mer/ Adorno (1969).
32
Bon (1993, 29) pie: "Tako se teorija drut va u ' dijalektici prosvje-
titeljstva' pr et eno reduci ra na povijest pr opadanj a s naglascima
filozofije subj ekt a, a na tu se povijest samo u ogr ani enoj mj eri
mogu nadovezat i pokuaj i reformulacije znanost i o drut vu. Isto-
dobno, Horkhei mer/ Adorno neizravno i sami ost aj u zatoenici jed-
74
perspektivi nije prosvjetiteljstvo, nego neprosvjetiteljslvo:
polazite je osamostaljena modernizacija. Ona se okree pro-
tiv same sebe, razbija se o samu sebe, otvara industrijsku
modernu za odluivanje sve do nj ezi ni h osnova, izaziva
sukobe ondje gdje ih nitko nije slutio, premjeta i pomie,
rastvara monopole moi, iako - ili, otrije reeno, zato to -
svi brane te monopole.
Ukratko, jednostavno nastaje jedno drukije drutvo, jed-
na drukija moderna, koja moda ni u kojem smislu te rijei
nije nimalo bolja, ali je upravo "samo" drukija; no, naravno,
ipak toliko drukija da to pobuuje i oivljava znatielju i
rad sociolog.
"Dijalektika modernizacije" koju tematizira refleksivna
modernizacija postulira, dakle, na neki nain suprotnost
"dijalektike prosvjetiteljstva": vlastitu dinamiku koja vlasti-
tom dinamikom ukida samu sebe te time uzdrmava i smr-
vljuje i kuite poslunosti industrijske moderne - ma to
potom iz toga nastalo. To znai da zastarijevanje industrijske
moderne same od sebe nije pusta elja, nije nada, nije molit-
va za ozdravljenje nego - po samorazumijevanju - dijagno-
za, naime da industrijska moderna u ubrzanju i vlastitom
dinamikom, neovisno o htijenju i miljenju ljudi, proizvodi
jednu drugu modernu. Kakvu, to nije samo nepoznato, nego
je i ovisno o odlukama te - prije nego to se pone vredno-
vati - zahtijeva da se otkrije zbilja u kojoj ivimo.
nodi menzi onal nog itanja po model u zapadne racionalizacije. Jer
dijalektika prosvjetiteljstva ne pr i kazuj e se nuno kao razvoj in-
t erni h proturjeja civilizacijskog procesa nego kao duboka i sve o-
trija antropoloka suprotnost nesubj ekt ne racionalizacije i nemonog
subjekta koji pita. Slino kao kod Webera, nesubj ekt na racionaliza-
cija kod Horkhei mera/ Adorna t akorei nezaust avl j i vo napr eduj e.
Ona se sve vie usavrava, pri j et i da pot puno pregazi subjekt, i
nema nikakva razloga da se vj eruj e kako bi ona iz i manent ni h raz-
loga mogla doivjeti neuspj eh ili postati aut orefl eksi vnom. Takva
argumentacija naposljetku doput a samo nemonu kritiku ideolo-
gije."
108
eljeno + blisko = drukija moderna
Samimo dosada reeno i zgusnimo to u definiciju. Reflek-
sivna modernizacija treba znaiti: promjena industrijskog
drutva koja se neplanirano i neopazice odvija u sklopu nor-
malne, osamostaljene modernizacije i uz konstantan, intak-
tan politiki i ekonomski poredak ima trostruk cilj: radikal-
izaciju moderne koja rastvara premise i konture industrijskog
drutva te otvara putove u drukije moderne - ili protumo-
derne.
Refleksivna modernizacija zastupa, dakle, ono to oba
krunska svjedoka "jednostavne", to znai klasine moder-
nizacije industrijskog drutva, marksisti i funkcionalisti, is-
kljuuju u konsenzusu svojih suprotstavljenih pozicija: ne
revoluciju, ali drukije drutvo. Tabu koji se time rui je pre-
utno izjednaavanje latentnosti i imanentnosti drutvene
promjene. Da se prijelaz iz jedne drutvene epohe u drugu
odvija nepolitiki i nehotice, mimo svih instancija politikog
odluivanja, crta sukoba i sporova stranake politike, to pro-
turjei demokratskom samorazumijevanju ovoga drutva kao
i temeljnim uvjerenjima njegove sociologije.
Prema tome, refleksivna modernizacija znai - jednostav-
nije reeno -potenciranu modernizaciju koja je u stanju pro-
mijeniti drutvo. U dosadanjoj perspektivi, prevrate u dru-
tvu signaliziraju prije svega lomovi i gorka iskustva No ni to
ne mora biti tako. Drukije drutvo ne raa se uvijek samo u
boli. Ne samo sve vee siromatvo, nego i sve vee bogatstvo
i nestanak suparnika na istoku dovode do aksijalne promje-
ne problemskih sklopova, relevantnih okvira i kvalitete poli-
tikoga. Oluju koja nosi visoko industrijalizirano drutvo u
jednu drukiju epohu ne izazivaju samo indikatori sloma,
nego to mogu upravo i velik ekonomski rast, visoka produk-
tivnost rada, brza tehnologizacija i visoka sigurnost zapos-
lenja.
76
Na primjer, sve politike stranke bar tvrde da podravaju
i potiu veu zaposlenost ena, ali ona vodi polaganom pre-
vratu dosadanjeg profesionalnog, politikog i privatnog
poretka svijeta. Vremensko i ugovorno fleksibiliziranje rada
mnogi podravaju i potiu, ali time naposljetku rastvaraju
one granice izmeu rada i onoga to nije rad koje je odredilo
industrijsko drutvo. Upravo zato to se takve sitne mjere s
velikim ukupnim posljedicama ne najavljuju uz fanfare, bur-
na nadglasavanja u parlamentu, programatsko-politika su-
protstavljanja ili pod zastavom revolucionarnih promjena,
dakle ne slue se "nelegitimnim", spektakularnim sredstvi-
ma, refleksivna se modernizacija industrijskog drutva naj-
ee odvija u barunastom stilu, neopazice, pa ak i meu
sociolozima koji i dalje skupljaju podatke u starim kategori-
jama. Neophodnost, bliskost, esto i poeljnost inovacija
prikriva njihov potencijal da mijenjaju drutvo. Vie istoga,
smatra se, ne moe proizvesti nita kvalitativno novo.
eljeno + blisko = drukija moderna. Ta formula zvui i
djeluje paradoksalno i sumnjivo.
Refleksivna modernizacija, kao obuhvatna, openita, re-
strukturirajua, ne zasluuje samo filantropsku znatielju kao
jo jedna nova "vrsta" drutvene promjene. Ta modernizacija
modernizacije prvorazredan je fenomen i u politikom smis-
lu. S jedne strane, ona znai gubitak dubinske sigurnosti i-
tavog drutva koji je teko ograniiti - s jednako tako teko
ograniivim programatskim sukobima na svim razinama dje-
lovanja. Refleksivnu modernizaciju istodobno zahvaa samo
jedna razvojna dinamika, koja za sebe, ali u razliitim uvjeti-
ma, moe imati upravo suprotstavljene posljedice. Tome se u
razliitim kulturnim krugovima i na razliitim kontinenti-
ma pridruuju nacionalizam, masovno siromatvo, religijs-
ki fundamentalizam razliitih smjerova i religija, ekonom-
ske krize, ekoloke krize, moda ratovi i revolucije, a ne smiju
se zaboraviti ni izvanredna stanja koja proizvode velike nes-
ree, dakle dinamika sukoba drutva rizika u uem smislu.
108
Sociologija kao sociologija industrijske moderne
Sociologija je kontroverzna znanost. Pozitivno formulirano,
to znai da ona raspolae bogatim izborom razliitih teorij-
skih jezika i osnovnih teorija koje je ponekad ak i teko do-
vesti u meusoban odnos (u strunom se argonu oni, osla-
njajui se na Thomasa Kuhna, zovu "paradigme").
33
No taj
teorijski pluralizam lako moe zavarati, on prikriva injenicu
da u sreditu orkana vlada tiina jednog temeljnog konsen-
zusa: modernizacija se, neovisno o bilo kakvim jezinim raz-
likama, shvaa potpuno strukturalno analogno, ona se pro-
milja i istrauje na osnovi vrlo srodnih pitanja.
34
Zato?
Klasici su izgradili misaone sisteme u kojima mi danas jo
uvijek ivimo i kojima lutamo.
Teorija refleksivne modernizacije dovodi u pitanje taj i da-
lje iv klasini modernizacijski konsenzus. Stoga ta teorija mora
ui u spor s dvama konkurentskim pravcima, i u tom sporu
mora precizirati i obraniti svoje osnovne crte i pretpostavke.
S jedne strane nalaze se dominantne teorije jednostavne
klasine modernizacije industrijskog drutva, koje usprkos
svom njihovu mnotvu i internim suprotnostima karakter-
izira izjednaavanje modernizacije s modernizacijom indus-
trijskog drutva. Unutar tog horizonta jednostavnih teorija
modernizacije postoje, naravno, dvije kole koje se meusob-
no estoko pobijaju - naime funkcionalistika
35
i marksis-
tika
36
, koje su sa svoje strane takoer razvile svoje varijante
postindustrijalizma
37
i kasnog kapitalizma
38
. Na primjer, u
33
Ironino je da Kuhn (1967) upravo znanost i o dr ut vu nije smatrao
dost oj ni ma ni stanja paradigme.
34
O t ome Berger (1988), 224-235.
35
Izloena u Zapf (1969), u teorijskoj eksplikaciji Mnch (1984 1986)-
usp. i skeptiki Lepsius (1977), kritiki Bhl (1970 1990)
36
Na pri mj er Brandt (1972), Wallerstein (1986), samokritiki u novije
doba i Kurz (1991). '
Fourasti (1954), Bell (1975), Touraine (1976)
Offe (1972), Habermas (1973).
38
78
teorijama postindustrijalizma horizont moguih buduno-
sti suava se na pomicanje teita s industrijskog sektora na
usluni. Upravo to pomicanje i jedino ono teorijski se izvo-
di, promilja i istrauje. Ali pritom ostaje neupitnim izjed-
naavanje modernizacije s modernizacijom industrijskog
drutva (ve i zbog pretpostavljene teorije sektora).
39
S druge su se strane nale teorije postmoderne.
40
One ne
nijeu samo ekoloko pitanje. One se upravo profiliraju tako
da se na ovaj ili onaj nain oprataju od principa moderne.
(To ne vrijedi za Wolfganga Welscha, koji na karakteristian
nain govori o "postmodernoj moderni", te ni za sve one na
koje se on poziva.) Postmodernistike se teorije opratanja
od moderne takoer temelje na brkanju moderne s moder-
nom industrijskog drutva, samo ovaj put s negativnim za-
kljucima: budui da moderna i moderna industrijskog dru-
tva slove za neraskidivo povezane, kada se pone nasluivati
povijesna pogrenost tog modela, s kapitalistiko-demokrat-
ske industrijske moderne ne skae se u neku drukiju mo-
dernu, nego u postmodernu. Tu se, dakle, na prvi predznak
strukturalnih promjena dezertira i maloduno se naputaju
principi moderne kao i dijagnoza radikalizirano modernog
drutva.
Prema tome, obje suprotstavljene pozicije iskljuuju ono
o emu ovdje treba pitati, naime vie moderni koje tokom
daljnje modernizacije nastaju njezinom vlastitom dinamikom
39
Usp. Zapf (1992), 201ff kao i Berger (1988); o drut venot eori j skom
znaenj u t ermi na moderna usp. Bauman (1992, 347f.), Habermas
(1985, 9 - ondj e i daljnje uput e o literaturi) te osobito Welsch (1991,
45ff.).
40
To suprotstavljanje prikriva prekl apanj a, produkt i vnost i zajednike
toke. Tako bi se svakako mogle pokazati podudarnost i koje su zajed-
nike teorijama post moderne i refl eksi vne moder ne i koje one is-
tiu protiv u sebi suprot st avl j eni h shvaanj a j ednost avne moderni -
zacije (u rasponu i zmeu funkci onal i zma i marksizma). Za produk-
tivnost debate o post moderni usp. u sociologiji meu ostalima Vestor
(1984), Lash (1990), Crook/Pakulski/Waters (1992), Gieen (1901),
Bauman (1992a).
108
takorei na mala vrata kao usput na posljedica (bolje reeno
ustaljuju se iza nepovijesnih opih pojmova koji ih skriva-
ju).
Ako jednostavna modernizacija prvo znai rastvaranje a
zatim i smjenu tradicionalnih naina ivota oblicima indus-
trijskog drutva, refleksivna modernizacija znai prvo ras-
tvaranje, a zatim i smjenu oblika industrijskog drutva druk-
ijim modernama. Razlika dviju faza moderni h drutava
sastoji se, dakle, u tome da predmetom procesa rastvaranja i
smjene jednom postaju predindustrijske tradicije, a drugi put
'tradicije" i sigurnosti samog industrijskog drutva. Upravo
se na to misli pod samoprimjenom: osamostaljena moderni-
zacija prelazi preko industrijskog drutva ("ukida" ga?) jed-
nako kao to je modernizacija industrijskog drutva rastvor-
ila i smijenila staleke i feudalne drutvene oblike.
Kao motor te preobrazbe drutva vie ne vrijedi svrna
racionalnost nego usputna posljedica:: rizici, opasnosti, in-
dividualizacija, globalizacija. Dakle ono to se ne reflektira
skuplja se u strukturalni prijelom koji odvaja industrijsku
modernu od druge moderne. Upravo se tu nameu pitanja
kojima se sada treba posvetiti: kako se u doba svrne racio-
nalnosti "refleksivna" modernizacija moe zamiljati kao
nereflektirana, automatska, takorei refleksna, a istodobno i
drutvenopovijesna? Drugim rijeima, kako se na kategoriji
usputne posljedice moe utemeljiti tipologija razliitih mo-
dernih drutava?
Osnovne pretpostavke sociologije jednostavne
modernizacije
S pobjedonosnim pohodom industrijske, dakle jednostavne
moderne - o tome postoji irok socioloki konsenzus - pro-
bijaju se i odreeni oblici svakodnevnog ivota i sistemski
80
organizacijski principi. Oni se mogu izraziti kao tri pret-
postavke teorija jednostavne modernizacije:
(1) ivotne situacije i procesi mogu se drutveno organiz-
irati i socioloki preslikati u klase. One dodue preuzimaju
staleke suprotnosti i kulturu, ali se temelje na poloaju u
industrijskom proizvodnom procesu, na suprotnosti najam-
nog rada i kapitala. Oko toga se ispredaju beskrajne debate o
broju, granicama, relevantnosti, ideologijama "klasa" te po-
tom, manje upeatljivo, "slojeva". No te politike sukobe i
znanstvene sporove karakterizira pretpostavka jedne samora-
zumljive istine: mjesto u proizvodnom procesu utjee ili,
tonije reeno, uvjetuje kako i gdje netko ivi, kakve su nje-
gove potroake i rekreativne navike, kakvi se politiki na-
zori, pripadnosti itd. od njega mogu oekivati. Drugim rijei-
ma, dinamika socijalne nejednakosti tumai se na osnovi
jednoznanih, razgraniivih i politiki kontrarnih ili kon-
tradiktornih makrogrupnih kategorija. Unutar tih povijesnih
"apriornih formi zora" raspl amsavaj u se mnogi i strasni
sporovi, ali ne o tome da, nego kako treba shvatiti te empi-
rijski i politiki odrediti i protumaiti te drutvene oblike
(na primjer socijalistiki ili kapitalistiki model drutva).
(2) Rastvaranje tradicionalnog poretka - u tome se klasici
takoer slau, usprkos svim razlikama izmeu njihovih di-
jagnoza - odvija se kao revolucionaran proces, i to ili otvore-
no i eksplozivno (kao francuska revolucija) ili trajno i erup-
tivno (kao industrijska revolucija). U skladu s tim, novi je
poredak industrijskog drutva, koji stupa na mjesto stalekog
i feudalnog poretka "po Bojoj volji", nesiguran. Moderno je
drutvo, kako to formulira Hans Freyer, "za sve velike socio-
loke sisteme negativno, kritiko, revolucionarno. Ono u sebi
nema ni smisla ni oslonca, nego goni preko sebe. Ono je izgu-
bilo poredak, i jo nije nalo novi."
41
Poredak industrijskog drutva u sociologiji se (od Spen-
cera do Parsonsa i Luhmanna) mislio kao funkcionalna difa-
41
Freyer (1930), 165, citirano po Berger (1988), 226.
108
rencijacija podsistem. Moderna (itaj: industrijska) drutva
po tome stjeu i razvijaju osobitu sposobnost prilagoavanja
i uinkovitost sluei se "umijeem odvajanja" (Richard
Rorty). Duboki potresi dovode do otcjepljenja politikoga od
ekonomskoga, znanstvenoga od politikoga itd. Svi ti izdife-
rencirani podsistemi razvijaju svoje vlastite "stvarne zakoni-
tosti" - svoj "binarni kod" (Luhmann).
Prepustimo i ovdje rije jednom potisnutom autoru, koji i
dalje djeluje upravo u svojoj potisnutosti: "Pretpostavimo
da su na podruju moralnoga posljednja razlikovanja ona
izmeu dobra i zla; na podruju estetskoga ona izmeu lije-
poga i runoga; na podruju ekonomije ona izmeu koris-
noga i tetnoga ili, na primjer, isplativoga i neisplativoga ...
Specifino politiko razlikovanje, na koje se mogu svesti poli-
tika djelovanja i motivi, razlikovanje je izmeu prijatelja i
neprijateljaNa tu su se posljednju toku, na kojoj Carl
Schmitt - klasini autor onoga ili-ili - temelji svoju teoriju
politikoga, mnogi - gotovo svi - (teorijski) okomili. A ipak
je upadljivo u kolikoj se mjeri s time poklapaju Luhmannove
formulacije, sve do u mikrokozmose njegovih pojmova, i to
upravo na njihovoj osnovnoj razini "autonomnih, binarno
kodiranih podsistema".
(3) Tim "podsistemima" vladaju njihove vlastite zakonito-
sti. To znai da je zakon kretanja jednostavne moderne do-
due mnogolik, ali linearno i jednodimenzionalno miljen
proces racionalizacije u smislu poveavanja i razvoja sistem-
ski specifine svrne racionalnosti. To pak znai jo vie, i
to drukijih, "inteligentnih", "ekolokih" tehnologija i siste-
ma krupne tehnologije, novih trita, strunjaka, patenata.
Na opasnosti za okoli odgovara se, na primjer, pronalaskom
i proizvodnjom patentiranih mikroorganizama koji jedu in-
dustrijske otrove itd. Ta preobrazba linearnim poveavanjem
racionalizacije moe se i mora planirati i provoditi na svim
razinama drutva i svim sredstvima kojima drutvo raspolae:
42
Sc hmi t t ( 1963) , 26.
82
Pojam i teorija refleksivne modernlzaoljt
novim organizacijama, novim karijerama, novim strunim
disciplinama, novim podrujima prava, inicijativama za sav-
jetovanja itd. - ali to je ista racionalnost, isti zahtjev za kon-
trolom i sigurnou u viem, rafiniranijem obliku.
"Racionalizacija" pritom ujedno znai i (tehniziranu) re-
fleksiju. Subjekt i vrsta refleksije mogu se mijenjati (stru-
njaci, javnost, pojedinci itd.). No ostaje pretpostavka da je
"otcjepljenjem od tradicije moderno drutvo prinueno nai
svoj temelj iskljuivo u samome sebi. Javlja se tip drutva
koji se podie na svojim vlastitim temeljima. Ta se situacija
izraava u sve veoj poplavi refleksivnih pojmova kojima se
pokuava shvatiti osnovna figura moderniteta: samoupotre-
ba (Marx), samoproizvodnja (Touraine), autoreferencijalnost
(Luhmann), poveanje kapaciteta samousmjeravanja (Zapf)."
43
Jednostavna i refleksivna teorija modernizacije -
jedna usporedba
"Refleksivna" modernizacija - u nenormativnom, empirijski-
teorijskom smislu samopreobrazbe, samoukidanja industrij-
ske - mora se jasno razlikovati od tih refleksivnih pojmova
koji su se uvrijeili u sociologiji. Gore smo (u kontekstu teo-
rije drutva rizika, str. 42 ff.) ve pokazali da "refleksivnost"
moderne i modernizacije nipoto ne mora automatski znai-
ti i refleksiju moderne ili samoukidanje industrijske moder-
ne. Ona, na primjer, moe biti i vjetar u jedra razliitih pro-
umoderni (usp. poglavlje IV). I govor o "samoodnoajnosti",
o "autoreferencijalnosti" zaotrava logiku onoga ili-ili te ig-
norira dvoznanosti onoga i koje provaljuju s refleksivnom
modernizacijom (nenormativno razumljenom).
44
Ovdje pos-
43
Berger (1988), 226.
44
Wehling (1992, 247ff.) zasniva svoju kritiku refleksivne moderniza-
cije na svi m t i m nespor azumi ma. Rije je o vj eroj at no i no tako
S3
taje upitnim upravo ono to se ondje zastupa: to "samo" (obri-
si) industrijske moderne gubi se u procesu modernizacije
koji pomie svoje vlastite temelje i koordinate te se nadomje-
ta jednim drugim samo koje treba teorijski i politiki pojmi-
Teza da dinamika industrijskog drutva ukida svoje vlas-
tite osnove podsjea na poruku Karla Marxa da je kapital-
izam grobar kapitalizma, ali znai neto drugo. Prvo, novi lik
drutva ne stvaraju krize nego - ponavljam - pobjede (slo-
bodno recimo:) kapitalizma. To ujedno znai i drugo: kon-
ture klasinog industrijskog drutva ne rastvara klasna bor-
ba nego normalna modernizacija, nastavak modernizacije.
Konstelacija koja time nastaje takoer nema nita zajedniko
ni s u meuvremenu propalim ut opi j ama socijalistikog
drutva. Naprotiv, ova teza tvrdi da industrijska dinamika u
punom zamahu klizi i prelazi u drukije drutvo bez velikog
praska revolucije, mimo politikih debata i odluka u parla-
mentima i vladama.
Model po kojemu se to zamilja je ekoloko pitanje. Kako
je poznato, ono nastaje upravo apst rahi ranj em od njega
neobuzdanim ekonomskim rastom. Ako se tei samo rastu i
ako se zanemaruju ekoloke posljedice, time se zaotrava
ekoloka kriza (ne nuno u svijesti ljudi, u javnosti).
No tu odmah upada u oi jo jedna razlika. Suprotno de-
bati o ekologiji, refleksivna modernizacija ne tei samouni-
tenju, nego samopromjeni osnova industrijske moderniza-
cije. Hoe li svijet propasti, to nije samo posve otvoreno, nego
je prije svega i socioloki posve nezanimljivo. Samo je prijet-
nja propasti tema (i to je svakako velika, do danas jedva
obraena tema) sociologije s one strane industrijske vjere u
napredak.
Dakle nije rije o teoriji krize ili klasnoj teoriji, nije rije o
teoriji propasti svijeta, nego o teoriji nehotinog, latentnog
rijetkom sl uaj u preventivnog pobijanja, tj. dokazuj e se neistinitost
teorije prije nego to se ona uope postavila i pri kazal a.
rastvaranja i smjene moderne industrijskog drutva onime
to je naizgled samorazumljivo: "normalnom" modernizaci-
jom s vlastitom dinamikom. Metodoloki - takorei misa-
ono tehniki ili misaono eksperimentalno formulirano - to
znai samoprimjenu modernizacije na modernizaciju indus-
trijskog drutva. Tako se karakteristike jednostavne i reflek-
sivne (teorije) modernizacije shematizirano mogu suprotstav-
iti na sljedei nain.
(1) Refleksivna modernizacija rastvara kulturalne pret-
postavke drutvenih klasa i smjenjuje ih oblicima individu-
alizacije socijalne nejednakosti. S jedne strane, to znai da
nestajanje drutvenih klasa i ukidanje socijalne nejednakos-
ti nisu isto. tovie, rasplinjavanje drutvenih (interesnih)
klasa napreduje usporedno sa zaotravanjem socijalne ne-
jednakosti, koje se sada vie ne odvija u drutvenim oblici-
ma iji se svjetovi ivota mogu doivotno identificirati nego
se vremenski, prostorno i socijalno raspada.
45
S druge strane, na osnovi (profesionalnog) poloaja u rad-
nom i proizvodnom procesu vie se ne moe zakljuivati o
oblicima ivota, ivotnoj situaciji, stilovima ivota pojedinih
osoba. Tako tvrdnja o refleksivnoj modernizaciji znai sma-
njivanje kovarijacije ekonomski odreeni h diferencijacija
miljea te subjektivnih interesa i situacijskih definicija.
46
Pos-
ljedica toga je pak to da su teorije drutva koje se temelje na
njegovoj podjeli na makrogrupe sve manje u stanju opisivati
aktualne razvoje. Istodobno, drutvene institucije - porodino
i socijalno pravo, ali i sindikati i politike stranke - vie ne
mogu nai drutvene strukture na kojima bi se mogle teme-
ljiti. "Klasini model sukoba industrijske moderne, borba
izmeu vie ili manje stabilnih interesnih grupa, preputa
mjesto tematski usredotoenoj lutajuoj spremnosti na sukob
45
Beck (1983), Berger/Hradil (1990), Berger (1993), Beck/Allmendinger
(1993).
46
Lau (1991), Hradil (1987), Kreckel (1992), 107-211.
108
koja se orijentira prema javnosti po mjeri masovnih medi-
ja "
47
(2) Pitanja funkcionalne diferencijacije preputaju mjesto
pitanjima funkcionalne koordinacije, umreavanja, usklai-
vanja, sinteze itd. Ono i i opet grabi tlo od onoga ili-ili -
takoer i u carstvu teorije sistema. Sama diferencijacija pos-
taje drutvenim problemom
48
; nain povlaenja granice izme-
u sistema djelovanja postaje problematinim zbog poslje-
dica koje izaziva. Zato se i zmeu znanost i i privrede,
privrede i politike, politike i znanosti povlae ovakve grani-
ce i ne mogu li se one u svojim zadaama i kompetencijama
drukije povezati i "skrojiti"? Kako se podsistemi mogu isto-
dobno zamiljati i organizirati kao funkcionalno autonomni
i koordinirani? Kako je, dakle, mogue "usklaivanje sistem"
koje doputa oboje: autonomiju i koordinaciju?
49
Napreduje
li moderna zaista - empirijski gledano - na nain sve vee
diferencijacije? Ili se moda moe primijetiti i upravo su-
protno, recimo na podruju znanstvenog i teholokog razvo-
ja, gdje se upravo ukida razlika izmeu osnovnih istraiva-
nja i razvoja tehnike, gdje se rui granica koja ih je odvajala?
50
Ne provode li se posvuda realni ekperimenti onoga "i" u
kojima se meusobno primjenjuju, kombiniraju i spajaju "bi-
narni kodovi" koji se u teoriji jednostavne modernizacije
zamiljaju kao striktno odvojeni?
Zato binarni kodovi pojedinih podsistema zapravo moraju
poivati upravo i samo na tim osnovnim razlikovanjima koja
navode teoretiari sistema? Ve se jednom usporedbom moe
naznaiti proizvoljnost i decizionizam tih razlikovanja: Carl
Schmitt razlikuje za politiku i politiki sistem prijatelja i
neprijatelja, Niklas Luhmann ono to je izabrano i neizabra-
47
Lau (1991), 374.
4 8
M ^ '
f U n
,
k C i 0 n a l n
f
d i f e r e n c i j a c i
'
e US
P-
m
e
U
ostalima Mnch
(1991), Ruschemeyer (1991).
49
Wilke (1992), 292ff.
50
Krohn/Weyer (1989), Hal f mann (1990), Lau (1991).
86
no. Jesu li to razlike u temperamentu, u politiko-teorijsko)
ideologiji? Zato jedno, a zato drugo? I kako se to mjeri, kako
se o tome odluuje? Je li razlikovanje "korisno-nekorisno"
korisno ili nekorisno? Moe li se kodiranje "lijepo-runo"
smatrati lijepim ili runim? Ili moda nain binarnog kodi-
ranja ne potpada pod razliku kojom sam barata? No na emu
tada poiva? Na nekoj ideji? Na duhu vremena? Na samora-
zumijevanju elita u pojedinim institucijama? Na osnovnim
iskustvima koja su teoretiaru zajednika - s kim? Ili na nee-
mu drugom?
51
51
U svojoj knjizi o znanost i Luhmann (1990) u jeziku i teoriji autopo-
jetinih sistema jo j ednom odbacuj e sve ontoloke referencije: zbi-
lju, istinu, objektivnost. Po nj egovu samorazumi j evanj u, on provo-
di radi kal ni konst rukt i vi zam koji neri j et ko iznosi s i roni ni m do
podrugl j i vi m pr i mj edbama o svemu iz ega vonj a stara evropska
potraga za istinom. No - uj mo i udi mo se! - u sreditu njegove
sistemske teorije znanost i nalazi se apodi kt i na pretpostavka binar-
nog funkcijskog koda znanost i koja zna razlikovati i zmeu ili istini-
to ili lano. A kao vrhunac, ni j ednom se pr i mj edbom ne spomi nj e
to proturjeje i zmeu radikalnog konst rukt i vi zma i jednog upravo
august i novskog f undament al i zma istinitoga i lanoga. Luhmann,
dakle, provodi konst rukt i vi zam "kao-da" koji se ondj e gdje se radi
o supst anci j i njegove argument aci j e pret vara u svoju suprot nost ,
nai me u st rukt ural no konzervativan pozi t i vi zam istinitoga i lanoga
koji on, meut i m, vie ne moe sadraj no utemeljiti. Sve ono to
prot urj ei njegovu bi narnom kodi ranj u sistema znanost i pri t om se
samo r ubno spomi nj e: to poi nj e s r aunom vjerojatnosti te preko
neprovjerivosti teorijskih i empi ri j ski h iskaza see sve do okretanja
eksperi ment a i praktine pri mj ene u kr upnoj tehnologiji. Da tehni-
ka i tehnizacija upravo i u znanost i uope i maj u sve veu ulogu, to
se jedva i zamjeuje. Karakteristike razvoja moder ne znanost i - pre-
vlast tehnike, prvenstvo proi zvodnj e prije eksperi ment al ne provjere,
konst rukci j a model a i scenarija, dug popi s samopropi t i vanj a po-
tencijalno operativnih razlikovanja i zmeu istinitih i neistinitih iska-
za - ne konkuri raj u starom shemat i zmu pod kojim Luhmann pro-
mat r a znanost . U t om "i st om" svi j et u i st e znanost i , u tom
funkci onal i st i kom znanst venom i deal i zmu koji se slui konstruk-
tivistiko-skeptikim premazom, tada ni takve prljavtine kao intii-
resi, mo, prisile, novac, odl uke o ul aganj i ma, kul t ural na i politi-
ka prepletanja ne igraju nikakvu ulogu koja bi utjecala na automat izum
108
(3) Pojam linearnog rasta racionalnosti znai dvoje: jedan
deskriptivni i jedan normativni model. Taj normativni mo-
del klasine teorije modernizacije moe se pokazati kod Tal-
cotta Parsonsa i u njegovoj teoriji "evolucionarnih univerza-
lija", ali takoer, politiki pragmatinije, i kod Wolfganga
Zapfa.
52
Tvrdi se da su moderna drutva imala odreene
pronalaske koje su razvila da bi postala prilagodljivija te sto-
ga sposobnija preivjeti u sloenim okolnostima. Zapf meu
te "osnovne institucije" ubraja konkurencijsku demokraciju,
trinu privredu i drutvo blagostanja s masovnom potro-
njom te socijalnu dravu. I Zapf vidi izazove pred moder-
nim drutvima. Ali za njega je nezamislivo da se oni ne bi
mogli svladati pomou navedenih osnovnih institucija.
"U perspektivi u kojoj se modernizacija promatra kao
evolucijski proces neuspjenih i uspjenih reformi i inovaci-
ja", pie Zapf, "ne moe se jamiti ni vjeni opstanak osnovnih
institucija konkurencijske demokracije, trine privrede i
socijalne drave. Ali trenutno ne vidim efikasnu alternativu
za njih. Veliina problem, na primjer ekoloka kriza, sama
za sebe jo nije argument za promjenu sistema. I veliki se
problemi prostornim, vremenskim, stvarnim i socijalnim
podjelama mogu pretvoriti u zadae koje se mogu svladati
reformama i inovacijama ... U tom smislu govorim o nas-
tavku modernizacije u doglednoj budunosti kao promjeni u
detalju uz konstantnost opeg smjera."
53
Prema tome, u teoriji jednostavne modernizacije diferen-
cijacija se izjednaava s linearnom racionalizacijom. Politi-
ki formulirano, to znai da - naposljetku - nema alternative
odluka o i st i ni t ome i l anome. Znanost stvara znanj e kao znanost
kroz znanost za znanost i radi znanosti: idila iste apstrakcije kao
j ednosmj erna ulica i konani stadij znanst venog razvoja. Luhman-
nova je r adi kal nost u nai nu na koji je f akt i nost znanost i koja
ukida samu sebe i u praksi svojega istraivanja post aj e t ehni kom i
politikom okrenuo u funkcionalistiki novopl at oni zam.
52
Na primjer Zapf (1992).
53
Isto, 207.
88
za osnovne institucije. Na pitanje kako emo izai na kraj s
izazovima ovdje se daje odgovor: pomou poznatog, bliskog
nam instrumentarija - vie tehnike, vie trita itd.
Samoukidanje, samougroavanje industrijske
moderne - to to znai?
Upravo to - empirijski i normativno - nijee teorija reflek-
sivne modernizacije. Ona u empirijsko-teorijskom pogledu
raskida s pretpostavkom linearnosti. Na njezino mjesto stu-
pa "argument samougroavanja": nastavak modernizacije
ukida osnove modernizacije po modelu industrijskog dru-
tva. No ni ta misao nije ni tako originalna ni tako jednozna-
na kao to izgleda. Naprotiv, ona se zaista moe nai ve u
klasinoj sociologiji.
Ovdje se - to ini, na primjer, Tnnies, ali sve do danas i
Jrgen Habermas, Daniel Bell i, s novim poletom, "komuni-
taristi" - prvo zastupa i ocrtava teza o gubitku zajednitva
(esto nostalginim, kulturalnopesimistikim tonom).
Drugo, rano se i opirno izloilo i komentiralo uvjerenje
da podjela rada proizvodi integraciju, ali u odreenim oblici-
ma, koji s industrijalizmom postaju dominantni, i dezinte-
graciju te kao posljedicu toga anomiju, nasilje, samoubojstva
(u tome vodeu ulogu imaju uvidi ranog Durkheima).
54
Karakteristino je da se ta dva argumenta samougroavanja
u klasinoj sociologiji izlau u na odreen nain ogranienu
obliku: posljedini problemi ne pogaaju - tako glasi pret-
postavka - same institucije, organizacije, podsisteme; oni ne
ugroavaju njihovu pretenziju na kontrolu i upravljanje, su-
moodnoajnost i autonomiju podsistema.
Tome je s jedne strane razlog teorija dvaju svjetova o poje-
dincu i sistemu, organizaciji i privatnom svijetu ivotu, koji
54
Na klasian nai n u njegovim st udi j ama o podjeli rada i samouliojsl-
vu.
108
se uglavnom zamiljaju kao osamostaljeni. S druge strane,
dijagnoza gubitka zajednitva i dezintegracije u klasinoj se
sociologiji utemeljuje takorei "ekoloki". Polazi se, dodue,
od toga da moderna drutva troe "resurse" o kojima ovise -
kulturu i prirodu - a da se ne mogu pobrinuti za njihovo
odranje, za njihovo obnavljanje. No ta se samougroavanja
- tu gradi svoje gnijezdo optimizam napretka - mogu svaliti
na okoli. "Optimiranje u jednoj sferi djelovanja izaziva prob-
leme u drugim sferama kojima je teko ovladati"
55
- ali ne u
samom sistemu.
No ta je prestabilirana kontrolirana harmonija svakako
pria za malu djecu, izraz vjere u nevinost jednostavne mo-
dernizacije. Tu se uplee teorija refleksivne modernizacije.
Pritom se mogu zamisliti pitanja, suprotni projekti razlii-
tih nijansi i itanja koji - jednom blae, jednom radikalnije -
otvaraju i izlau argument samougroavanja.
U jednoj se ranoj varijanti samougroavanje zamjenjuje
samopromjenom. Tu se ne radi o propadanju, nego o promjeni
scene, tonije - o dvostrukom kazalitu. Na istim se pozor-
nicama izvode dva komada istodobno i prepleui se: s jedne
strane stara borba oko raspodjele za eljena dobra, za proiz-
vedena bogatstva u svim oblicima njihove poeljnosti (kapi-
tal, radna mjesta, potroaki potencijal itd.); s druge nova
drama sukoba oko rizika, najee skrivena u prvome, ali
koja sve vie izbija u prvi plan.
56
55
Berger (1988).
58
O t ome osobito Lau (1989). "Tipino je da se novi sukobi vode kao
sporovi o dr ut venoj konst rukci j i i def i ni ci j i r i zi ka i opasnost i
Definicija rizika u tom smislu znai preraspodj el u oskudni h dru-
tvenih resursa kao to su novac, prava vlasnitva, utjecaj, legitim-
nost. Di menzi j e tih borbi oko definicija - pogoenost , mo, trok-
ovi izbjegavanja i znanj e - mogu se dodue pokl apat i , ali u pri nci pu
r r - r
j e d
,
n e

d r U g i m a
'
T a
'
e o s e b u
) n a logika tehno-
lokih i ekolokih rizika ono to spreava t raj no fi ksi ranj e sukoblje-
ni h grupni h interesa: oni koji iz rizika dobi vaj u mogu u nekoj dru-
go, di menzi j i zbog rizika gubiti. Nestabilno i pr ot ur j eno drutveno
90
Kako se ta dva scenarija zamjenjuju i razlau, kako se ulo^n
moraju i mogu "igrati" i ispunjavati istodobno i sukobljava-
jui se u scenarijima koji su naizgled primjereni samo za stare
borbe za poloaje, koja se proturjeja i kurioziteti pritom jav-
ljaju i postaju normalnima, to se danas svakodnevno moe
prouavati kada se izmjenjuju vijesti o otrovima i o nezapos-
lenosti. Tu se takorei pomijeano izvode Marx i Macbeth,
pregovori o plaama u javnim slubama i Goetheov "Carob-
njakov uenik".
Drugo, jedna varijacija toga moe se uoiti i pokazati na
eroziji mukih i enskih uloga. Na prvi pogled, argument
zvui poznato: izjednaavanje, ravnopravnost ena na tritu
rada i u profesiji ukida obiteljske temelje industrijskog dru-
tva. No pod time se misli samo na to da se raspada osnova
podjele rada, njezina samorazumljivost. Time se mijeaju i
razlau "klasine" uloge i poloaj ena i mukaraca - k tome
i eksplicitno refleksivno. To se ne moe izjednaiti s unita-
vanjem (kao u ekolokoj krizi), ali ni s naputanjem dvos-
trukog scenarija (kao u prevladavanju sukoba oko bogatstva
sukobima oko rizika), nego ima skromnije znaenje. Tu je rije
o nestanku samorazumljivosti, sigurnosti, o odluivanju,
pregovaranju itd., ali time i, obratno, o povratnom djelova-
nj u na unutarorganizacijske kontekste.
57
Potom poinje tvrda jezgra argumenta o refleksivnosti: ta
teorija proturjei okrenutosti svijetu koja je karakteristina
za jednostavnu modernizaciju, njezinu svrnom optimizmu
predodreene, takorei od Boga eljene kontrolihilnosti ne-
kontrolibilnoga. Iz toga se moe iskovati itav lanac argume-
nata.
fiksiranje interesa koji su u igri ima dal ekosene posljedice. Dosadu
se moe utvrditi da sve t radi ci onal ne i nst i t uci j e za prevladavunjo
sukoba uglavnom doivljavaju neuspj eh kada je rije o novi m riz-
icima zato to pretpostavljaju j ednoznane, stabilne interesno orga-
nizacije." (1991, 374)
57
O t ome Baethge (1991).
108
Prvo - i pomalo paualno - globalizacija usputnih "pos-
ljedica" u atomskoj dravi i u pritajenim ekolokim katas-
trofama (ozonske rupe, promjene klime itd.). Kako su upe-
atljivo pokazali Gnther Anders, Hans Jonas, Karl Jaspers,
Hannah Arendt i mnogi drugi, mogunost hotiminog i ne-
hotinog kolektivnog samoubojstva zaista je povijesni novum
koji probija sve moralne, politike i drutvene pojmove - ak
i pojam "usputne posljedice". Ve i samo taj proizvedeni fa-
tum civilizacije rizika ini smijenim govorenje o "ekster-
nalizaciji", pretvara ga u simptom vladajue "sljepoe za
apokalipsu" (Anders) (o tome usp. poglavlje II).
Drugo, na mnogo se naina pomou cirkularnih uinaka
zbroja i bumeranga dovodi u pitanje pretpostavka klasine
sociologije o mogunostima eskternalizacije. Usputne pos-
ljedice obezvreuju kapital, razaraju povjerenje, dovode do
slomova trita, remete dnevni red, unose razdor meu zapos-
lenike, u menadment , sindikate, stranke, profesionalne
grupe, obitelji. S obzirom na reforme prava kojima se pre-
raspodjeljuju tereti dokaza, na nunosti osiguranja, to vai
ak i za trokove u uem smislu. Pritom za poetak moe
ostati posve otvorenim pitanje kako eksternalizacije propada-
Tece, u sluaju pitanja osnovne orijentacije i sukoba o
njima, pojedinci sa svojom svijeu vraaju "posljedine
probleme" u pogone i organizacije. U onoj mjeri u kojoj se
ekoloko pitanje u nekom drutvu probilo, u kojoj je procuri-
lo, od njega se ne mogu zatititi ni unutarnji krugovi i jezgre
pokretaa modernizacije u privredi, politici i znanosti Poe
li se od toga da su "organizacije" u bitnome rezultat interpre-
tacije, interpretacijski proizvodi pojedinaca u drutvenim
kontekstima
58
, onda postaje jasno da izdiferencirane podsiste-
meod povratnih uinaka samougroavanja koje oni izaziva-
58
O tim naznakama interakcionistike sociologije organizacije usp.
na primjer, Ahr ne (1990), van Maanen (1979), a u smi sl u teorSe
igara i moi takoer i Crozier/FMedberg (1980).
92
ju moe tititi samo jo neka metafizika sistema. Mogunost
eksternalizacije je, dakle, vjera, moda ak vrhovna vjera teo-
rije jednostavne modernizacije koja propada i postaje apsurd-
nom s rastom usputnih posljedica i njihovom sve veom vid-
ljivou.
(4) Taj se argument iri. On vrijedi i u sluaju izjednaa-
vanja modernizacije sa scijentifikacijom. Sociologija jedno-
stavne modernizacije kombinira dva optimizma: linearnu
perspektivu scijentifikacije i vjeru u anticipativnu kontrolibil-
nost usputnih posljedica - bilo to tako da se one mogu "ek-
sternalizirati" ili tako da se mogu smanjiti "inteligentnijim"
racionalizacijama druge vrste te se pretvoriti u nov polet.
Upravo tom dvostrukom optimizmu kontrole proturjei povi-
jesno iskustvo i s njime teorija refleksivne modernizacije.
S jedne se strane protiv toga argumentira time da scijenti-
fikacija potkopava scijentifikaciju. Poveava se i jedno i drugo:
i nunosti utemeljenja i nesigurnost. Jedno uvjetuje drugo.
Osim toga, imanentna pluralizacija rizika dovodi u pitanje
racionalnost prorauna rizika. S druge strane, drutvo se ne
mijenja samo onime to se vidi i eli, nego i onime to se ne
vidi i ne eli. Motorom povijesti drutva ne postaje svrna
racionalnost (kao u teoriji jednostavne modernizacije) nego
usputna posljedica. (Ovdje u samo naznaiti i pribiljeiti
za kasnije objanjenje da se ta usputna posljedica mora vid-
jeti, shvatiti, dakle rastvoriti se kao usputna posljedica kako
bi se ta teza uope mogla smisleno formulirati i utemelji-
ti.
59
)
59
Tu je u poj mu refleksivne moderni zaci j e sadrana jedna dvoznanost
koja se, dodue, moe samo analitiki izdvojiti: izreena i primijo-
nj ena, ta teorija uki da svoj sredinji iskaz o nezami j eenoj sistom-
skoj preobrazbi industrijske moderne.
108
Koordinate politikoga u refleksivnoj moderni
(5) Industrijska moderna politiki misli i djeluje u koordi-
natama lijevo-desno. One su se kondenzirale i okamenile kao
kvaziapriorne. Njih se moe kritizirati, opovrgavati, ismija-
vati, aliti, moe ih se smatrati i proglaavati nevaljanima i
besmislenima - politika i njezine kontroverze uvijek e se
iznova svrstavati i polarizirati u skladu s tim magnetizmom,
osim ako se ta osovina ne zamijeni drugima. Samo ako nam
uspije nekim alternativama probiti monopol lijevoga i des-
noga u politikome, koji je bio otkriven francuskom revolu-
cijom i koji je s industrijskom modernom zapoeo svoj po-
bj edonosni pohod, mogu se shvatiti politike napet ost i
refleksivne moderne koje ve amore iza starih, uvrijeenih
suprotnosti. One se samo tada moda - u konfliktnim proce-
sima institucionalizacije- mogu izliti u oblike politikog or-
ganiziranja.
Iz iste hipotetine znatielje, uz svu privremenost, oprez,
bez pretenzije na sistematinost, potpunost, a pogotovo ne
na (konanu) valjanost, ovdje se trebaju - vraajui se na
ranije skiciranu teoriju - ocrtati i zamisliti sljedee dihoto-
mije politikoga u refleksivnoj moderni: sigurno-nesigurno,
unutra-vani te - kada je rije o samoj temi - politiko-nepo-
litiko.
Suprotnost sigurnost-nesigurnost uvedena je i razjanjena
u poglavlju II (str. 55 ff.). Ovdje moemo dodati samo nekoli-
ko natuknica: opasnosti se esto promatraju i od njih se stre-
pi kao da je rije o neemu to se moe izmjeriti, odvagati,
to se moe pokazati kao prelako ili preteko. Kao "vaga" i
mjerilo za takve sudove vae nalazi, metode, modeli priro-
doznanstvenika i tehniara. U sociolokoj se perspektivi pak
pokazuje da su opasnosti i rizici drutvene konstrukcije par
excellence. Oni se mogu samo vrlo nedostatno razumjeti i
prosuivati ako se polazi od njihove naizgled jednoznano
mjerljive "teine", ve su za njih, naprotiv, presudne kultur-
94
alno prevladavajue predodbe o sigurnosti i (pravno) insti-
tucionalizirane sigurnosne norme. One unaprijed utvruju
kada se i zato neto treba smatrati dovoljno prihvatljivim
ili pak skandaloznim i krajnje alarmantnim. Povijesno nas-
tale, kulturalno dominantne vrijednosne predodbe, koje se
uvijek iznova naglaavaju u javnim debatama, utvruju koje
nesigurnosti i opasnosti po ivot vae kao "normalne" i zane-
marive, a koje pak, u sluaju da se prikrivaju i umanjuju,
izazivaju prosvjede i revolucije, pobune, izljeve ogorenja,
pad vlade itd.
Pritom se povrede sigurnosti - za razliku od povreda
norme jednakosti, koje tvore predmet sukoba u industrijskoj
moderni - odnose na prava na ivot i preivljavanje. Onaj
tko - hotice ili nehotice - ugroava ivot drugih, taj u svim
zemljama, kulturama i epohama vai kao "zloinac" koji mora
raunati s visokim, najviim kaznama. Takoer nije jasno
koliko je kompromisa mogue u odlukama o opasnostima po
ivot, koliko su one trajne i sistematine i koliko se takvima
mogu uiniti. Kategorija "nehotine, kolektivne opasnosti po
ivot" openito je povijesna novost. Politiki gledano, od sre-
dinje je vanosti to to ta opasnost ne potjee "izvana", od
neprijatelj, nego "iznutra", i to od onih koji trebaju jamiti
sigurnost i poredak, pravo i blagostanje. Od kaznenog prava
titi dodue tanak zid nevienosti i nehotinosti, a prije svega
teret dokaza, no ne i od percepcije javnosti i od njezine os-
ude. Sistemski normalizirane opasnosti po ivot, koje se kao
takve percipiraju, dovode do meusobnog rasplinjavanja ste-
reotipova o uvarima i ruiocima najviih vrijednosti. Time
se znatno skrauje rok trajanja politike legitimnosti.
Unutra-vani: ono i na tri naina vlada svjetskim drutvom
rizika. Kao prvo, kada se radi o globalnim opasnostima, ne
pomau granice. Drugo, to nestajanje granica opasnosti ne
dovodi do prijateljstava, nego poopuje i mijea opasnosti
preko svih granica. Tako se, tree, javlja potreba, ak i refleks
za postavljanjem novih granica. Doivljava se "kraj drugoga":
108
"Bijeda se moe iskljuiti, ali vie ne i opasnosti atomskog
doba." One se tiu svih, i upravo je to "kraj svih naih raz-
vijenih mogunosti distanciranja".
60
No bezgraninost opas-
nosti ne sjedinjava, nego poveava opasnosti, puta ih da
narastaju do neproraunjivosti. Lutajua atomska oruja, kri-
jumarenje radioaktivnim tvarima, vijesti o ratovima koji se
vode u blizini nuklearnih elektrana blizu vlastite granice -
sve to upozorava na opasnosti koje se ne mogu zatvoriti u
granice, koje su svijet pretvorile u bure baruta s upaljenim
fitiljem. Na mjesto uzajamno proraunjivih krvnih neprija-
telja komunizma i kapitalizma stupila je, dakle, difuzna opa
i paualna opasnost koja ne razlikuje izmeu prijatelja i ne-
prijatelja. Ona upravo u sigurnosnim oazama Zapada izazi-
va vapaj za granicama i zidovima.
Tako gledano, neonacionalizam i neofaizam ne nastaju i
ne hrane se (samo) iz transhistorijskih atavizama koji su skup-
ljeni i zbijeni u potisnutim pojmovima i doivljajnim oblici-
ma naroda, nacije, etnikog identiteta te koji sada krvavo eks-
plodiraju. Ponovno je oivljavanje staroga takoer i rezultat
refleksa izoliranja pred difuznim globalnim opasnostima koje
se u dogledno vrijeme nee moi ograniiti. Budui da su te
opasnosti sa sebe zbacile poredak hladnog rata, mnogi in-
sceniraju arhajske uvjete, poseu - to se moe usporediti sa
savjetom da se radi zatite od atomske eksplozije nad glavu
podigne aktovka ili da se zavue pod stol - za bodljikavom
icom i zidovima na granicama kako bi se zatitili od neega
od ega vie nema zatite. Drugim rijeima, gubitak poretka
- nemogunost da se ogranie opasnosti koje sada slobodno
lutaju poput ulinih razbojnika u srednjem vijeku - dovodi
do toga da se povlaenje iza bedema ini toliko refleksno
samorazumljivim, toliko neophodnim. No tu se nasuprot
realnosti onoga i ne podie i ne brani zid, nego iluzija zida.
Politiko-nepolitiko: jednostavna moderna i njezina socio-
logija, njezina teorija su fatalistike - bilo u starom smislu
60
Beck (1986), 7.
96
vjere u napredak (tehnika rjeava probleme koje sama proiz-
vodi), bilo u smislu bezizglednosti bilo kakvog suprotstav-
ljanja tom razvoju zbog osamostaljenja industrijske dinamike
koja ubrzava svoju vlastitu propast: pesimizma napretka. T\i
osuenost na fatalizme koji se meusobno pothranjuju, a koje
i ndust ri j ska epoha proi zvodi i uvijek iznova obnavlja i
podupire, refleksivna modernizacija ublaava, a moda ak i
ukida. Iz suoavanja modernizacije sa samom sobom nastaje
slika drutva pod prinudom djelovanja, s mogunostima i
neurozama djelovanja. Institucije industrijskog drutva ot-
varaju se za odluivanje, postaju ovisne o pojedincima, dos-
tupne djelovanju i oblikovanju, a time na nov nain i ideolo-
giji. Dodue, to uspijeva samo u onoj mjeri u kojoj se formiraju
nove strukture koje stabiliziraju mogunosti djelovanja.
Da ne bi bilo nesporazuma: epoha refleksivne moderne
koja se raa nije epoha nade, ona nije raj s rjeenjima za zla
koja je proizvela i koja zaotrava industrijska epoha. Napro-
tiv: s tom se epohom pojavljuju posve nove histerije i es-
kapistiki refleksi, dolazi do povlaenja u stare preglednos-
ti. Ali one su privlane zato to ideologije fatalizma - bila to
vjera u napredak ili izvjesnost propasti - postaju pogrene u
stadiju moderne u kojemu se sada i danosti, okotalosti same
industrijske epohe - osamostaljeni proces racionalizacije,
neosobnost drutvenih sistema - svode na odluke i djelova-
nja koji su im u temelju. To znai da je za teoriju refleksivne
modernizacije bitno novo odreivanje politikoga, jasnije
reeno: pronalaenje politikoga nakon njegova kraja u okvir-
ima industrijskog drutva.
S razliitim se razlozima i iz razliitih perspektiva u glav-
nim pravcima u sociologiji sredite modernizacije smatra
imunim u odnosu na intervencije, promjene, cijepanja. Hi
vlada svijet prinude, koju neki nazi vaj u "kapital", drugi
"sistem", trei pak "tehnika", i kojoj se s posve suprotnim
vrijednosnim predznacima pripisuje aura nedodirljivosti,
samorazvoja, te se u osnovi osigurava protiv svakog zahtjeva
108
za promjenom. Pritom se radi takorei o ploama sa zakoni-
ma industrijske moderne koje je praotac Mojsije - Max We-
ber - dobio osobno od Boga u goruem grmu. U skladu s
time se i sukobi i proturjeja uoavaju na rubnim podruji-
ma - u presijecanju izmeu funkcionalno izdiferenciranih
podsistema i svjetova ivota - a ne u sreditu samih siste-
ma. Modernizacija mijenja sve. Ali promjena promjene, pro-
mjena modernizacije ostaje nezamislivom.
Postulat st rukt ural ni h funkci onal i st a je da institucije
obiljeavaju aktere. Interakcionisti pak kritiziraju to stajali-
te tvrdei da akteri konstruiraju institucije. U pozadini toga
ocrtava se socioloki konsenzus: racionalnost je na strani
institucija. Akteri se uzimaju u obzir samo kao nosioci ulo-
ga, a inae su otputeni u privatnost. To ne proturijei inje-
nici da su se u meuvremenu razvile mnoge teorije koje ras-
tvaraju organizacije u igre moi i naglaavaju da se svaka
sistemska prinuda u djelovanju pojedinaca mora proizvodi-
ti i obnavljati. Ali djelovanje ovdje najee znai reproduk-
tivno ponaanje; to znai da, bez obzira na to smatraju li se
sistemskim tvorevinama ili proizvodima djelovanja, na kra-
ju svaki put opstaju i nastaju sistemi (institucije). No na ob-
zoru nema perspektive koja bi ozbiljno shvaala pojam dje-
lovanja i pripisivala mu politike kvalitete oblikovanja i
promjene.
61
Vrlo pojednostavljeno reeno: ako jednostavna moderni-
zacija (i njezina sociologija) opisuje strukture aktera koji re-
produciraju, refleksivna modernizacija (i nj ezi na teorija)
opisuje strukture aktera koji mijenjaju. Klasina dijalektika
strukture i aktera slabi, ak se i obre: same strukture posta-
61
Izni mku - dodue sredi nj u - predstavlja Joas (1988, 1990). Njego-
va teorija kreat i vnost i ovjekova dj el ovanj a, koj u, meu ostalim
razvija u kritici teleolokog modela svrno raci onal nog djelovanja
(poseui za amer i ki m pragmat i zmom j ednog Peircea, Deweya
Meada itd.) u openi t oj perspektivi teorije (djelovanja) govori o onome
sto ja u ovoj knj i zi zovem "pronalaenjem politikoga".
98
ju predmetom procesa pregovaranja o drutvu i njegove pro-
mjene. Zato je tako, to je predmet ove rasprave: u sklopu
refleksivne modernizacije raspadaju se i samorazumljivosti
industrijske epohe, i time se u sredite pomie djelovanje
pojedinaca. To pak znai da nastaju proturjene samorazum-
ljivosti koje iznuuju izbore, odluke, uraunavanja i sukobe,
a time i stalnu zadau koordiniranja i koaliranja, i to kako u
privatnoj sferi tako i u profesiji, u politici, u djelovanju unu-
tar i izvan organizacija.
Industrijsko drutvo je polumoderno drutvo:
protumodernizacij a
Klasinoj sociologiji i politici modernizacije industrijskog
drutva prigovaralo se da pod parolom nepristranog univer-
zalizma prakticira amerikanizaciju, evropeizaciju, pozapad-
njenje, jednom rijeju imperijalizam. Taj prigovor dobro
izraava jedno proturjeje koje je unutar sociologije jedno-
stavne modernizacije teko formulirati i neutralizirati. Na
ovaj ili onaj nain tu se uvijek apsolutizira neki povijesni
status quo, odreeni model. Da se i moderna drutva moder-
niziraju, drugim rijeima doivljavaju prevrate, to se tu is-
kljuuje jednako kao i pitanje kojim ciljevima moderna dru-
tva (osim bezimenog cilja daljnje i daljnje modernizacije)
zapravo mogu i trebaju teiti. Modernizacija je - promatrana
s obzirom na modernizatora, a ne na onoga koji se treba mo-
dernizirati - druga rije za "besciljnost", "dospjelost", "sta-
tus quo", umjesto jednog auta moda dva ili tri.
Nasuprot tome, teorija refleksivne modernizacije tvrdi da
neto poput "modernog" drutva jo nigdje ne postoji. to
moderno drutvo uope "jest", kako bi ono izgledalo, bi li se
u nj emu moglo ivjeti, to nitko ne zna jer se tip vie ili
radikalnije modernog drutva od industrijskog jo nije ak
108
ni izmislio ili zamislio. U sluaju takozvanih "modernih" -
itaj: industrijskih - drutava uvijek se radi o "polumoder-
nim", mjeovito modernim drutvima u ijoj se arhitektonici
i strukturalnoj slici moderni "graevni elementi" kombiniraju
i stapaju s elementima protumoderne.
62
Univerzalizam ljud-
skih i graanskih prava dodjeljuje se i odrie po nacional-
nim kriterijima; trino drutvo poiva na obiteljima, mode-
lu "nesebine ljubavi" koji je upravo suprotstavljen trinim
zakonima razmjene. Potrebno je samo izvriti misaoni eks-
periment s jednakou mukaraca i ena u poslu, obitelji itd.,
o kojoj se danas tako olako govori, kako bi se shvatilo da
provedba osnovnih principa moderne i tu zahtijeva ukida-
nje industrijskog mjeovitog modela moderne i protumoder-
ne.
Govor o "modernizaciji" u polumodernom drutvu posta-
je, dakle, dvoznanim: on se moe zamisliti i razvijati ili u
brazdama i kategorijama industrijskog drutva ili kao proved-
ba moderne protiv industrijskih polovinosti i borniranosti,
kao rastvaranje industrijskog drutva radikalizacijom mo-
deme. Pritom je mogue da se eli ono, a postigne ovo. Upravo
ta dvoznanost oznaava razliku i suprotnost sociologije i
teorije jednostavne i refleksivne modernizacije.
U dijagnostikom pogledu, izjednaavanje industrijskog i
modernog drutva predstavlja, dakle, kolektivno samozava-
ravanje, apsolutizaciju samoga sebe. To izjednaavanje zat-
vara oi pred injenicom da su u drutvu u kojemu ivimo u
razvijenim zemljama Zapada moderni elementi stijenjeni,
proeti, stopljeni s elementima protumoderne. Moglo bi se
prigovoriti da je to terminoloko cjepidlaenje. Ali ni izdale-
ka! Ovdje se radi o tome da se otkrije, shvati i postavi u sre-
dite jedna potisnuta strana takozvanog modernog drutva,
a time i njegov nastanak i njegova budunost. Praksa termi-
62
I poj am "pr ot umoder ne" rtva je i nfl at orne konj unkt ur e- o tome
usp. Beck (1986), 176ff Zapf (1991), 443-503, Bohrer/ Scheel (1992)-
usp. kasnija razj anj enj a na str. 107ff.
100
nolokog prodavanja magle - ili, ako se eli tako nazvati, je-
zina automodernizacija, samousavravanje djelomino mo-
dernog drutva - skriva naime zaista izrazit problem da se u
modernu uvijek ulazilo samo u kavezima, stijenjeno, eks-
kluzivno za odreene grupe, po jasnoj shemi toga to je unu-
tra, a to vani. Okolnost da se graansko drutvo opravdava-
lo, rasplinjavalo i irilo u opu anonimnost dovela je do
raskola koji danas s uspjesima i globalizacijom moderne izbija
na svjetlo dana.
Graani su rekli "ovjeanstvo" ali su - u najboljem slu-
aju - mislili "nacija". Demokracija je dolazila na svijet uvi-
jek i samo kao nacionalna, dakle ne samo kao ograniena
nego i kao pripitomljena od strane svoje suprotnosti, kao
snano vojno naoruana demokracija koja se osigurava od
neprijatelj svojega kolektiviteta. Njezina univerzalistika
pretenzija politiki nije nikada bila anacionalna, dakle nika-
da izravno univerzalistiki miljena i skovana. Ako se preko
onoga nacionalnog i mislilo o onome univerzalnom, to je
najee bilo kao povezanost, savez republika (kao kod Kan-
ta), kao internacionala nacionalnih demokracija, a ne kao
demokracija ovjeanstva. A tek bi ta figura "politiki"
ispunjavala ono to se openito mota u zraku i u glavama.
Moderna, taj vatromet pretenzija openitosti i univerzal-
izama, uvijek je bila ograniena svojom suprotnou, ona ju
je dozirala, kontrolirala, zazidavala, prakticirala. Drugim rije-
ima, kao prvo, modernizacija - proimanje principa mo-
derne (demokracija, stjecanje radom, odluivanje, prinue-
nost na utemeljenje) - i profumodernizacija - iskljuenje i
apsorbiranje tih princip - jednako su izvorne. Povijesti us-
pjeha i kriza modernizacije mora se, dakle, suprotstaviti po-
vijest uspjeha i kriza protumodernizacije. Za to je s jedne
strane nuno ocrtati, objasniti i rasvijetliti pojam, teoriju,
instrumente, startegije, institucije, figuracije "protumoder-
ne" i "protumodernizacije".
108
Drugo, ta dijalektika modernizacije i protumodernizacije
nije samo stvar prolosti, socioloke historiografije, nego i
pitanje sadanjosti i budunosti. Nakon faza modernizacije
mogu i zaista e slijediti faze protumodernizacije. Nipoto
nije - nikada! - sigurno da je neka odreena razina moderni-
teta ireverzibilna (emu se u dijelovima sociologije i teorije
jednostavne modernizacije vie nada nego to bi se tome u
prilog argumentiralo). To je gorka, krvava pouka 20. stoljea:
modernizacija i modernizacija barbarstva ne iskljuuju se,
ak se - moda! - nadopunjavaju, ponekad isprepleu. Tim
jezikom ne govore samo sistemi kolektivnog ludila faizma i
komunizma. Taj nam crni realizam namee i samo deklara-
tivno zauzdan potencijal trenutnog tehnolokog popravlja-
nja svijeta (genetika tehnologija, humana genetika itd.).
Upravo je i budunost protumoderne tema jedne sociologije
koja se trgnula iz - zapravo ipak lijepih - bajki sve dalje i
dalje pravocrtne modernizacije.
Pojednostavljeno govorei, premisi ireverzibilnosti, koju
je pretpostavljala sociologija jednostavne modernizacije, su-
protstavlja se premisa reverzibilnosti teorije refleksivne mod-
ernizacije. Ovdje se modernizacija ne promatra samo kao
slojevit proces s meusobno suprotstavljenim tendencijama
i strukturama nego, preciznije, kao nedovrena, nedovriva
dijalektika modernizacije i protumodernizacije. Naravno,
"dijalektika" koja se ne samo objektivirano uigrava i odigrava
iza lea pojedinaca ve se takoer i bitno odvija i oblikuje u
djelovanju, u miljenju, u sukobu, ukratko u politikome.
Test te teorije protumodernizacije su 18. i 19. stoljee faza
uspostavljanja industrijskog drutva u sreditu Evrope. U
tom vremenskom razdoblju ne samo da se eruptivno i revo-
lucionarno uspostavlja, ustaljuje i uvruje kao samoraz-
vojni model tehniko-ekonomske inovacije. Ne raspruju se
samo ideje politike i kulturalne moderne koje se materijal-
iziraju u odgovarajuim institucijama: uspostavljanje par-
lamentarne demokracije, ope birako pravo, pravna drava,
102
univerzalistiki principi ljudskih prava, kako je to zapisano
u amerikom ustavu. Razvija se i "nona strana" te se provo-
di usprkos otporima: potinjavanje ena, njihovo zazidava-
nje u ulogu domaica i majki, nacionalizam i rasizam 19. sto-
ljea, industrijalizacija ratovanja, uope opa mobilizacija,
opa vojna obveza, militarizacija cjelokupnog drutvenog ivo-
ta i njegove eksplozije u svjetskim ratovima, koncentracijskim
logorima, logorima za preodgajanje itd. - sve se to stvara,
ugrauje, programira ruku pod ruku sa strukturom i u struk-
turi "modernog" drutva koje pretendira na monopol na mo-
dernitet: industrijskog drutva.
No ta istodobnost, to suprotstavljanje moderne i protu-
moderne nije sluaj ili nesrea nego je - zato valja otvoriti
oi i drati ih otvorenima - sistematski uvjetovano i poveza-
no sa sistemom (kako se treba skicirati u sljedeem poglav-
lju IV). S tom se dijalektikom moderne (upitnost) i protumo-
derne (neupitnost) okreem razmiljanjima o granicama i
tokama obrata refleksivne modernizacije koje Scott Lash
tako naglaava i zahtijeva u kontekstu debate o komunita-
rizmu.
63
Protumoderna upravo nije sjena moderne nego projekt,
in, institucija, jednako izvorna kao i sama industrijska mo-
derna. Ona se eli, uspostavlja, i to svim sredstvima i resur-
sima same moderne: znanou i istraivanjem, tehnikom i
tehnolokim razvojem, odgojem, organiziranjem, masovnim
medijima, politikom itd.
Saetak i najava sljedeih poglavlja
Kako se, dakle, razlikuju epohe i teorije jednostavne i reflek-
sivne modernizacije? Horizont obiljeava est suprotnosti,
est tipova karakterizacije (redoslijedom poglavlj).
63
La s h (1992), 263f .
108
Prvo, na mjesto modela linearnosti (i atavizama kontrole)
sve dalje modernizacije u i me vjere u napredak st upaj u
mnogolike i vieslojne argumentacijske figure samopromjene,
samougroavanja, samorastvaranja osnova i oblika racio-
nalnosti u sreditima (moi) industrijske modernizacije, i to
kao (usputna) posljedica pobjeda osamostaljene moderniza-
cije, posljedica koja se ne moe kontrolirati: vraa se neiz-
vjesnost. (O tome usp. poglavlje II.)
Drugo, dok jednostavna modernizacija motor drutvene
promjene naposljetku smjeta u kategorije svrne racional-
nosti (refleksije), "refleksivna" modernizacija misli movens
promjene drutva u kategorijama usputne posljedice (refle-
ksivnost): ono to se ne vidi, ne reflektira, ali se eksternaliz-
ira, napokon se gomila do strukturalnog loma koji dijeli in-
dustrijsku modernu od "drukijih" moderni u sadanjosti i
budunosti. Prema tome, "refleksivna" znai - to se ne moe
dovoljno esto ponoviti - nereflektirana, automatska, tako-
rei refleksna, a ujedno epohalna modernizacija (koja se do-
due takoer - kako potvruje i zadaa koja se ovdje obavlja
- moe dohvatiti i shvatiti, dakle (ipak) reflektirati).
64
(O tome
usp. poglavlja II i IV)
Tree, sociologija jednostavne modernizacije uzdie in-
dustrijsko drutvo u moderno drutvo naprosto. Sociologija
refleksivne modernizacije otkriva da je industrijsko drutvo
proturjena povijesna simbioza moderne i protumoderne,
64
Ta vieznanost upozorava na srodnost i zmeu kasne, refleksivne
moderne i tradicije rane romantike, kako ona naj odl uni j e - mora
se tako rei - izbija u fragment i ma Friedrich Schlegela iz Athenu-
ma. Ta se nedovrenost - "fragment" - dvojba, ironija, samopropi-
tivanje i samoumanj i vanj e - paradoksal no f or mul i r ano - dovode
do dovrenja, i to u konsekvent noj modernizaciji moder ne. U svojem
eseju O nerazumljivosti Schlegel pie: "Ot voreno i zj avl j uj em da ta
nj ec u dijalektu fragmenat a znai da je sve samo jo t endenci j a da
je ovo doba doba t endenci j a ... I t u je moda naj bol j e initi ga sve
sablaznjivijim; kada sabl azan dosegne vrhunac, ona puca i ieza-
va, i odmah moe poet i razumijevanje. Jo ni smo dovol j no napre-
dovali u davanj u poticaja: ali to nije, to jo moe biti "
104
poiumoderno drutvo koje se zbog daljnje modernizacije i
radikalizacije moderne rastvara i smjenjuje drukije "moder-
nim" ili "protumodernim" drutvenim oblicima. To znai da
tu u sredite dospijeva pitanje o protumoderni. Moderniza-
cija na prijelazu u 21. stoljee dogaa se u uvjetima suprot-
stavljanja refleksivne modernizacije, koja produbljuje, poop-
ava nesigurnosti, i protumodernizacije, koja priziva, obeava,
razvija, analizira nove-stare rigidnosti i granice (poglavlje IV).
etvrto - s obzirom na ivotnu situaciju, nain ivota,
socijalnu strukturu - kategorije i teorije makrogrupa nasu-
prot teorijama individualizacije (i zaotravanja) socijalne
nejednakosti. (O tome usp. poglavlje V.)
Peto, problematika funkcionalne diferencijacije "autono-
miziranih" sfera djelovanja zamj enj uj e se problematikom
funkcionalne koordinacije, umreavanja, stapanja izdiferen-
ciranih podsistema (kao i njihovih "komunikacijskih kodo-
va"). (O tome usp. poglavlje VI.)
esto, s one strane ljevice i desnice - metaforike mjesta
koja se s industrijskom epohom uspostavila kao sredstvo za
ureenje politikoga - poinju (to e se ovdje i u nastavku
vie opipavati raljama nego tvrditi lupajui akom po stolu)
politiko-teorijsko-ideoloki sukobi koji se mogu ocrtati na
osovinama i dihotomijama sigurno-nesigurno, unutra-vani,
politiko-nepolitiko. (O tome usp. prvenstveno poglavlje VII,
ali i poglavlja II (str. 55 ff.) i V (str. 158 ff.).)
65
65
Wofgang Zapf pie: "Kao kritiki koment ar elim rei da je pozicija
Ulricha Beka tako fasci nant na stoga to se i st odobno dri progra-
ma moderni zaci j e i provodi f undament al nu kri t i ku suvr emenog
drut va, ukl j uuj ui i naj vei di o dananj e sociologije. Beck eli
ocrtati j ednu ' drukiju moder nu' i pronicljiviju, savjesniju, reflek-
t i rani j u, upravo refl eksi vnu teoriju. Ona bi mogla stei simpatije
pristaa kritike teorije tridesetih i ezdeset i h godi na za koje je vaila
Adornova reenica: "Cjelina je ono neistinito". Ona moe pridobiti
razarane marksiste iji su snovi o soci j al i zmu dodue razbijeni, ali
kojima se sada pokazuj e da i demokracije t ri ne ekonomije moraj u
pr opast i zbog svoj i h prot urj ej a. Ona je moder ni zi r ana vari j ant a
108
doktrine o kasnom kapitalizmu, pri emu ekoloka kriza sada preu-
zima ulogu koj u je svoj edobno imala l egi t i maci j ska kriza kasnog
kapitalizma. Ona je jo j edna teorija ' treeg put a' s one strane soci-
jalizma i kapi t al i zma. " (Zapf 1992, 295) S t i me se sl aem.
106
IV. poglavlje
Uspostavljanje none strane
moderne: protumodernizacija
Refleksivna modernizacija ne vodi neizbjeno - tako smo
naglasili - refleksiji modernizacije i njezinih posljedica, nego
ona pogoduje i protumodernizaciji.
Izraeno Kandinskijevim razlikovanjem: ono i proupljuje
ono ili-ili. Ali ono ga time ne ukida zaista. Naprotiv, vie-
znanosti onoga i pogoduju renesansi onoga ili-ili.
U tome je sadrano vie toga. Prvo, ono i moe tolerirati
ono ili-ili samo dok to ili-ili ne ukida, ne nijee to i. No ili-ili
brie i. Prema tome, u krajnjoj liniji, izmeu i i ili-ili ne vla-
da i, nego ili-ili. (Cime i u nekoj mjeri neizbjeno prelazi u
ili-ili.) Drugo, ono i postaje realnim te u toj istoj mjeri i
neizdrivim u svijetu oskudica i opasnosti. Tako moemo,
tree, saimajui rei kako sa znaenjem onoga i raste znae-
nje onoga ili-ili - u svijesti i ponaanju ljudi.
"Najvea tekoa nae generacije sastoji se u tome", citira
povjesniar Paul Kennedy jedan lanak londonskog Econo-
mista iz 1930., "da nai uspjesi na ekonomskoj razini loliko
nadmauju napredak na politikoj razini da ekonomija i poli-
107
tika vie ne mogu drati isti korak. U ekonomskom je po-
gledu svijet jedinstvena, sveobuhvatna sfera djelovanja. U
politikom pogledu svijet nije samo ostao rascjepkan na 60
ili 70 suverenih nacionalnih drava, nego nacionalne jedin-
ice postaju sve manjima, mnogobrojnijima, i nacionalna
svijest jaa. Napetosti izmeu tih dvaju suprotstavljenih raz-
voja izazvale su gomilu okova, potresa i slomova u drutve-
nom ivotu ljudi."
66
Refleksivna modernizacija ukida granice - klasa, privred-
nih grana, nacija, kontinenata, obitelji, spolnih uloga. Protu-
modernizacija iznova potvruje, dovlai, postavlja, uvruje
stare granice. Odavno ivimo u uvjetima realno postojee
"svjetske unutarnje politike" (Karl Friedrich von Weizsck-
er) - zato se obnavljaju ograde i zato se podiu nove zastave,
jer ograenost miljenja i djelovanja za mnoge sjaji zavodlji-
vim sjajem. Sada valja istraiti to proimanje i suprotstavlja-
nje refleksivne modernizacije i proumodernizacije.
Protumoderna znai uspostavljenu neupitnost
Pojam "protumoderne" je - kako ve i sama rije kae - nas-
tao kao protupojam pojma moderne. Ta negacija ne bi bila
iznenaujua kada se to proturjeje i ta veza ne bi mislili u
moderni, kao integralan princip konstrukcije same moder-
ne. Moderna znai pitanje, odluivanje, proraunjivost; pro-
tumoderna znai neupitnost, neodluivost, neproraunjivost
i pokuaj da se ta neodluivost prisili na odluku protiv sve
moderne u moderni. I ovdje se opet pojavljuje ono i: neod-
luivost i odluivanje, moderna i protumoderna. No to se
dogaa upravo kao reakcija na modernu i njezin stav dovo-
enja u pitanje. Pritom je upravo to ogranienje moderniteta
u modernom drutvu (uz svu imanentnu proturjenost, no
66
Kennedy (1992), citirano po Der Spiegel, br. 13/1993, 143.
108
Uspostavljanje none strane moderne
koja se, karakteristino, esto ipak povlai drugi plan) dalo i
uvrstilo konture i okvir industrijske moderne.
Prema tome, u pojmu "protumoderna" rije "moderna" tre-
ba shvatiti i pridjevno: moderna protumoderna. To znai da
se - suprotno sadraju kljunih prot umoderni h pojmova:
nacija, narod, priroda, ena, mukarac - upravo ne radi o ne-
emu starom, nadvremenom, antropolokom, transcendent-
nom (ili ma kako se zvali ti izrazi za ono neumoljivo). Radi
se o neemu to se pojavilo - i pojavljuje se - relativno kas-
no, naime s modernom i protiv nje. Izumljenost pripada pojmu
protumoderne kao bjelina bijelom konju. Kae se "priroda",
ali se misli i provodi - i to time - naturalizacija. Tonije:
renaturalizacija, jer je to oprirodnjenje reakcija na dovoenje
u pitanje. Upravo to znai i ini protumodernizacija.
Protumoderna se prvo mora uspostaviti, izabrati, ona je,
dakle, projekt i proizvod moderne (obveza utemeljivanja itd.),
drugo, ona joj proturjei, tree, ona je strukturalno ogrania-
va te, etvrto, zbog njezina otvorenog proturjeja moderni
nju daljnja modernizacija ne ugroava, nego ona, peto, zadobi-
va svoju strukturirajuu stabilnost samo na osnovi poseb-
nih {protumodernih) modusa legitimacije. U tom bi se smis-
lu tipologija legitimne vlasti Maxa Webera mogla nadopuniti
protumodernim oblicima legitimacije - takorei uspostav-
ljenim nonim stranama moderne.
U tom smislu "protumodernu" definiram kao uspostav-
ljenu, uspostavljivu neupitnost. Tonije, kao brisanje, ukla-
njanje pitanja u koje se moderna raspada. Protumoderna
apsorbira, demonizira, uutkava pitanja koja moderna na-
bacuje, servira i osvjeava. (Umjesto "uspostavljena neupit-
nost" definicija bi takoer mogla glasiti i uspostavljena neod-
luivost, uspostavljena pripadnost itd.; time se samo varira
osnovna znaajka definicije.)
U toj ne samo aktivnoj, nego i svjesnoj neupitnosti lei
temelj jedne zagonetke protumoderne. Ona povezuje ono to
se ini uzajamno iskljuivim: svijest, osvijetenost i njezino
109
ukidanje, nestajanje u neupitnosti. U tome se zasniva i sre-
dinja razlika izmeu pojma institucionalizacije i pojma pro-
tumoderne. I jedan i drugi tee stvaranju samorazumljivost
ili, da to kaemo formulom koja se ovdje upotrebljava, us-
postavljene neupitnosti. No institucionalizacija znai pro-
laznu, a ne trajnu neupitnost. Nasuprot tome, protumoder-
na - po svojem pojmu - apsorbira pitanja pri punoj svijesti.
Da se posluimo primjerom: upuivanjem na sposobnost
ene da raa pokuava se jednim potezom uspostaviti neu-
pitnost podreenog poloaja ena upravo i u "modernom"
drutvu, i to ne kriomice i neizreeno, nego izriito i uz odo-
bravanje utemeljujue refleksije (na primjer u znanstvenom
sudu) te ak i samih ena. Iz toga se moe zakljuiti troje:
prvo, modernitet protumoderne ne znai samo eksplicitnu,
nego - po pretenziji - i utemeljenu protumodernu. Drugo,
protumoderna utemeljenja koja preobraavaju te upitnosti u
neupitnost esto - nipoto netipino - dolaze iz znanosti
Na primjeru ena to dobro potkrepljuju medicina, biologija,
pravo, filozofija. Sveenici jednostavne moderne tako se
raskrinkavaju kao akteri protumoderne. Oni svaki put daju
na raspolaganje kognitivne instrumente koji omoguavaju i
osiguravaju ograniavanje i prepolovljavanje moderne u
"strukturi" industrijskog drutva i njegovih buduih muta-
cija. Tree, protumodernizacije se, budui da su eksplicitne
i budui da se moraju utemeljiti, ponovno i "rastemeljuju"
one se demontiraju daljnjom modernizacijom i znanstvenom
kritikom. Primjer za to je ovo to smo rekli: povijesni i sistem-
atski radovi enskih studija doveli su do toga da se moe
smatrati da je bar u empirijsko-analitikom smislu propao
pokuaj da se stari odnosi meu spolovima u krevetu, ku-
hinji, zanimanju i politici i u moderni utemelje na sposob-
nosti ene da raa.
Prema tome, protumoderna nije samo uspostavljena te u
tom smislu moderna. Ona doputa, osigurava, uspostavlja
110
neupitnost u horizontu osvijetenosti. Stoga je rije o aktivnoj
svjesnoj neupitnosti.
I protumoderna se moe samorazumljivo institucionaliz-
irati, tj. potonuti u predsvjesnu rut i nu (itaj: neupitnost).
Utoliko pojam institucije lei poprijeko u odnosu na pojmove
moderne i protumoderne. I jedna i druga mogu u svojim ele-
mentima postati (ili se uiniti) aktivno samorazumljivima.
No samo protumoderna postie ono to se, sa stajalita poj-
ma moderne, ini apsurdnim i nezamislivim: svjesno - blae
reeno, znajui - ukinuti, preinaiti, ograniiti beskonanost
pitanja u neupitnost.
No upravo ta znaajka - ta zagonetka - utemeljuje primam-
ljivost, neodoljivost protumoderne u uvjetima ivota u mo-
derni. Upravo tako protumoderna postaje tako obeavajuom
za modernu, za miljenje i djelovanje koje je toliko izmueno
sumnjom i nesigurnou. Anticivilizacija ne postaje moguim
pobjednikom u civilizacijskoj dresuri i nad njom tako to bi
brutalno istrebljivala pitanja, nego svjesno putajui da se
ona izgube u uspostavljenoj, esto ak scijentificiranoj neu-
pitnosti.
Karakteristika neupitnosti da je uspostavljena u sebi je
vieznana; ostaje otvorenim tko, kako i protiv koga uspostav-
lja i brani tu neupitnost. To se moe razumjeti na dva naina:
s jedne strane, uspostavljanje se razumije u smislu negacije
staroga, prirodno danoga, antropolokoga - naglaava se povi-
jesni karakter, tonije postanak protumoderne s industrijskom
modernom u 18. i 19. stoljeu. S druge strane, uspostavljena
neupitnost takoer moe - kako se moe pokazati na primje-
ru nasilja - proizlaziti iz djelovanja.
Kako u malome, kao ulini prepad, tako i u velikome, kao
rat, ivotna opasnost iznuuje najvee mogue pojednostav-
ljenje (kako je najupeatljivije i najapologetskije pokazao Carl
Schmitt). Ta radikalizacija onoga ili-ili kao prvo ubija pitanja
i upitnosti onoga i.
111
U svakodnevnoj spirali ulinog nasilja mladi isprobava-
ju, dakle, stroj za mljevenje pitanja kojim je lako rukovati. Iz
toga slijedi jedna daljnja bitna znaajka protumoderne: prak-
sa, dakle ne samo normiranje, vrijednosti, znanje i spozna-
tost, nego i djelovanje. Nasilnika protumoderna apsorbira
pitanja u djelovanju i pomou njega. Ona se u djelovanju
usvaja, uvjebava. Ona pliva u djelovanju, u struji i sa stru-
jom djelovanja otplavljuje pitanja.
To prvenstvo realne snage i moi djelovanja upozorava na
superiornost, ali i na inferiornost protumoderne. Djelovanje
ionako i uvijek znai kraj razgovora, pitanja, dvoznanosti.
Miljenje se osjea osvjeenim u onome ili-ili djelovanja i u
svojoj moi da to ili-ili uspostavi usprkos svim vieznanos-
tima onoga i. Protumoderna, dakle, vlada sluei se "jezikom"
injenja i u tom "jeziku" - injenja koje potkopava, koje
okonava vjeno vrludanje sumnje i za to kao nagradu dobi-
va jednostavne brutalnosti i brutalne jednostavnosti zbilje.
Tome treba dodati jo neto: ako moderna apelira i bori se
oslanjajui se na razum, ratio, pitanje, sumnju, razlog i uzrok,
protumoderna svira na klavijaturi osiroenih i isuenih os-
jeaja: mrnja, ljubav, strah, nepovjerenje, opijenost, seks,
instinkt. Tu se emocionalno uvjebava i prakticira pripad-
nost, u nju se emocionalno uivljava i ona se emocionalno
iivljava. Neupitnost proizlazi iz nadmoi jedne (moderno
reeno) "magije osjeaja", iz osjeajne prakse koja otpuhuje
treperenje i oklijevanje pitanja i sumnjanja instinktivnom i
refleksnom sigurnou efikasnog dj el ovanj a. No time se
nipoto ne eli rei da je svaki osjeaj ili svako apeliranje na
emocije eo ipso protumoderna (ba kao ni svako djelovanje).
No svakako se moe rei da se protumoderne konstrukcije
temelje na emocijama (prisilnim radnjama ili, tonije, prisil-
nim obranama). Iz njih one izvlae svoju uvjerljivost i snagu.
Emocionalnost i antropologija su bitni sastojci iz kojih se
one mijeaju.
112
Protumodernu ne karakterizira, dakle, samo aktivna, us-
postavljiva neupitnost, nego njezina provedba, njezin uspjeh
takorei na bijelom danu svijesti. Tu svoju kvalitetu da gasi
vatru pitanj prot umoderna stjee uranj aj ui u milje jed-
noznanosti realno nadmonog djelovanja kao i posve in-
telektualno ugoenom emocionalizacijom: produbljenjem,
ukraavanjem, obvezivanjem i uslojavanjem tog djelovanja.
Tu se provode i utuvljuju poreci koji dodue nisu utemelje-
ni, ali su emocionalno ustanovljeni i jasno profiliraju ono
to je unutra i ono to je vani (to znai predodbe o prijate-
ljima i neprijateljima).
Taj u pojam protumoderne razjasniti i ilustrirati jednom
temom koja izbjegava negativni prizvuk i vrijednosni hori-
zont: ljubav, seksualnost, izabrana predanost nagonima. Tu
su sadrane sve znaajke o kojima je rije. Naizgled prastara,
ta tema svoju svakodnevnu dramatinu snagu ipak stjee i
razvija tek kasno, s romantiziranjem, demoraliziranjem, indi-
vidualiziranjem, dakle s modernom. Njezina se snaga ne zr-
cali samo u reklamama i masovnim medijima, nego i u bur-
noj "sukcesivnoj poligamiji" koja se samo na povrini izraava
u visokom broju rastava braka.
Privatnost se otvara i zatvara. To znai da se sveenici
povlae iz spavaih soba u kojima su bili prisutni preko
ispovjedaonice. Pravo se ponaa na jednak nain. Tako se
razvija suprotnost proraunjivoj moderni: ljubav sa svim
svojim nebesima i paklovima svojih obeanja i svoje kobi.
"Ideja civiliziranog rata, korektnog ubijanja i bombardiranja",
pie Katharina Rutschky, "jednako je apsurdna kao i ideja
seksualne veze provedene po propisima."
67
Znamo kako se postavljaju pitanja, a njima se pak moe
diskreditirati nauena, prosvijeena seksualnost maenja.
Tako uspijeva uranjanje u uitke izabrane neupitnosti nago-
na, anti-upitnosti. Robert Musil govori o tome da se ljudi
"Ci t i r ano po Sddeutsche Zeitung Magazin, br. 10, od 12. 3. 1993.,
16.
113
oamueni ljubavlju pretvaraju u "zapjenjene lude". (Ipak se
mora dodati: ele se pretvoriti.) Teko je nai toniju prispo-
dobu. Na slian nain to vrijedi i za druge srodne pozornice
protumoderne: nasilje i rat.
Za protumodernu su svi osnovni pojmovi, oni koje mo-
derna demontira, demaskira i delegitimira, sveti: naravno "tra-
dicija", "briga" za nju - itaj: njezino pronalaenje, insceni-
ranje - ali prije svega i priroda, religija, nacija, suprotnost
onoga vlastitoga i onoga tuega, identiteti po modelu mi-oni,
a time i njihovo krajnje zaotravanje: odnos prijatelja i ne-
prijatelja, te kao arobni tapi ponovnog pojednostavljenja
nasilje - bilo to u dravnom obliku kao vojska (policija), u
meudravnim ratovima ili u graanskim ratovima razlii-
tih vrsta; bilo to u nasilju ulice koje prodire u porozni dravni
monopol na silu te ivi od njegova raspadanja, njegova dele-
gitimiranja. To, meutim, znai da usredotoenje na pojam
"tradicije"
68
suava pogled, horizont. Time se potcjenjuje ras-
poloiv spektar, takorei funkcionalna ekvivalentnost pro-
tumodernih elemenata i institucija koji nastaju i dobivaju na
vanosti s industrijskom epohom i u njoj. Tada takoer izmiu
i njihove razlike i suprotnosti u kroju i u nainu na koji funk-
cioniraju te - to se ne smije zaboraviti - njihova atraktivnost
upravo u modernim, tonije hipermodernim uvjetima.
Nasuprot tome, ovdje valja u sredite panje postaviti di-
jalektiku moderne i protumoderne. Max Weber je s dobrim
razlozima analizirao modernu kao proces raaravanja. No
istodobno se odvija i proces sanktifikacije, naturalizacije i
tabuiziranja drutvenih odnosa. Demontai tradicija mogu
se suprotstaviti procesi remontae. Demaskiranje i remaski-
ranje idu ruku pod ruku. tovie, ponekad se ini da ovi drugi
procesi na paradoksalan nain podupiru i omoguavaju one
prve. Ukratko, nuna je sloena perspektiva koja otkriva
istodobnost proturjeja i ovisnosti refleksivno modernih i
68
Us p. Gi d d e n s ( 1993) .
114
prot umoderni h elemenata i struktura u slici "modernog"
drutva.
Navjestitelji protumoderne prisiljeni su - kako pie Hel-
mut Dubiel - "djelovati na tlu same moderne".
69
Jodlanje i
high-tech, mrnja prema strancima i superindustrijalizacija
predstavljaju se i prikazuju kao proturjeja koja se uzajamno
omoguavaju.
Protumoderna i njezini teoretiari ive u proturjeju. Oni
nikada ne mogu ispuniti ono o emu govore. U sluaju us-
pjeha, oni ograniavaju samorazvoj moderne poseui za
kostimima prolosti. Sluei se modernim sredstvima (uklju-
ujui i proizvodnju realnosti i efekata put em masovnih
medija), nai suvremenici izvode na pozornicama moderne
maskeradu prolosti kao realni igrokaz.
"Evropskom mjeancu - sve u svemu, prilino runom
plebejcu - naprosto treba kostim: neophodna mu je povijest
kao skladite kostima. Naravno, on pritom zamjeuje da mu
nijedan dobro ne pristaje - on ih mijenja jedan za drugim.
Pogledajmo samo te iznenadne promjene sklonosti i izmjenu
maskerade stilova u devetnaestom stoljeu; pogledajmo taj
oaj zbog toga to nam 'nita ne pristaje' . Uzaludno je pokua-
vati se ponaati romant i no ili klasino ili kranski ili
firentinski ili barokno ili ' nacionalno' , in moribus et artibus:
to ' ne pristaje'! Ali ' duh' , osobito ' povijesni duh' , jo i u tom
oajanju nalazi koristi: uvijek se iznova iskuava neko novo
drevno doba ili nova daleka zemlja, njima se zaogre, odlau
se, spremaju, a prije svega prouavaju - mi smo prvo doba
koje je ueno in puncto 'kostima', pri emu mislim na mo-
rale, uvjerenja, umjetnike ukuse i religije, doba koje je kao
nijedno prije njega spremno na karneval velikog stila, na
lakrdijanje i obijest duha, na transcendentalne visine najve-
eg glupiranja i aristofanovskog izrugivanja svijetu. Moda
se radi o tome da upravo tu jo otkrivamo carstvo naeg
6 9
Dubi e l (1992), 753.
115
pronalaska, ono carstvo gdje i mi jo moemo biti originalni,
recimo kao parodiari svjetske povijesti i Boje lude - prem-
da nita dananje nema budunosti, moda je ipak jo ima
ba na smijeh\"
70
Pritom imaju najvei uinak ba one maske kod kojih svi-
ma zamire smijeh u grlu: u Evropi i Njemakoj nakon kraja
sukoba Istoka i Zapada moe se (skoro) sve - sjesti gol u
podzemnu eljeznicu ili ulijepiti kosu u jeeve bodlje i obo-
jati je u pjege. No kada se vie "Heil Hitler!" ili se na zidove
ispisuje "Juden raus!", to pogaa ivac naeg stoljea i izazi-
va ok koji se u valovima iri oko Zemlje.
Protumoderna je moderna te se, dakle, mora utemeljiti.
Kako pokazuje Martin Riesebrodt u komparativnoj studiji o
amerikim protestantima s poetka 20. stoljea i iranskim
iitima od ezdesetih godina
71
, ta fundamentalistika stru-
janja ne moraju braniti i tititi od snanih konkurentskih
tumaenja i zahtjeva samo sadraje svoje vjere i svoja itanja
svetih spisa, nego i svoj nain ivota. U uvjetima relativis-
tikog iskustva moderne, vjera postaje predmetom odluke i
razloga. Pritom se nipoto ne radi samo o vizijama neke
nadzemaljske pravednosti. Naprotiv, s obzirom na sve vie
alternativa - od zaposlenosti ena preko sve manj i h mogu-
nosti mijeanja roditelja u ivot njihove djece do uestalosti
rastava braka i "permisivne" seksualnosti - na dispoziciji je
sama jezgra tradicionalnog naina ivota. U tom smislu
Riesebrodt vidi kako se u modernom fundament al i zmu u
njegovim posve razliitim oblicima artikulira i formira "pat-
rijarhalni protestni pokret".
Iz svega toga proizlazi jedan sredinji problem: kako je
mogua institucionalizacija neupitnosti, provedba protumo-
derne sredstvima moderne? Kako se uspostavljena, svjesna
neupitnost moe legitimirati sredstvima moderne? U vezi s
70
Nietzsche (1966, 2. sv.), 686.
71
Riesebrodt (1990).
116
tim e se u nastavku egzemplarno razmotriti etiri pitanja.
Prvo: kako su moderna i protumoderna prepletene i stoplje-
ne u demokratskom modelu u okviru nacionalne drave?
Drugo, kako se u modelu nacionalne drave ukidaju protu-
rjeja demokratizacije i militarizacije, i kada i kako ona izbi-
jaju? Tree, kako se naturalizacija moe shvatiti kao uspostav-
ljena neupitnost? to nj u karakterizira i kako se ona moe
ilustrirati na primjeru naturalizacije ene? Napokon se, kao
etvrto, trebaju bar naznaiti dileme koje iz toga proizlaze za
konstrukciju stranoga u svjetskom drutvu rizika.
Pronalaenje nacije: nacionalna demokracija kao
prepolovljena moderna
Kako nastaju nacije? Kako je nastala ideja, model ureenja
svijeta po onome ili-ili nacionalnih drava?
"Dva putnika u jednom odjeljku u vlaku. Ne znamo nita
o njihovim ivotima, o njihovu porijeklu ili njihovu cilju.
Oni su se raskomotili, podigli stolie, vjealice za odjeu,
odloili prtljagu na police. Na slobodnim mjestima lee no-
vine, kaputi, torbice. Vrata se otvaraju i ulaze jo dva putni-
ka. Njihov dolazak ne izaziva simpatije. Primjetna je oita
nevoljkost, putnici se stiu, oslobaaju mjesta, dijele po-
lice nad sjedalima. Pritom se raniji putnici, premda se uope
ne poznaju, ipak ponaaju solidarno. Nasuprot novopridoli-
ma nastupaju kao grupa. Rije je o njihovu teritoriju kojim se
tu raspolae. Svakoga tko jo ue promatraju kao uljeza. Nji-
hovo samorazumijevanje odgovara samorazumijevanju uro-
enika koji polau pravo na itavo podruje. To shvaanje ne
moe se racionalno obrazloiti. ini se da je tim dublje uko-
rijenjeno."
'Ali ipak gotovo nikada ne dolazi do otvorenih sukoba",
opisuje dalje tu scenu Hans Magnus Enzensberger, jer je "tor-
tu
itorijalni instinkt" srednjoevropskih putnika u odjeljku vla-
ka dobro dresiran i civiliziran. "Odjeljak vlaka je ... mjesto
koje slui samo promjeni mjesta ... Putnik je negacija sjedio-
ca. On je realan teritorij zamijenio virtualnim. No on ipak
brani svoje privremeno boravite s tihom ogorenou."
To je ipak udno i zanimljivo: taj "teritorijalni instinkt"
pokazuje se u svojoj univerzalnoj, refleksnoj apsurdnosti
upravo na tom prolaznom mjestu dolaenja i odlaenja - za
svakoga razumljivo, jer je svatko ve jednom "zalajao" na "ulje-
ze" i (vie ili manje civilizirano) branei teritorij otjerao ih
sa slobodnih mjesta.
"Sada jo dva putnika otvaraju vrata odjeljka. Od tog se
trenutka mijenja status onih koji su uli prije njih. Jo minu-
tu ranije, oni su bili uljezi, stranci; sada su se odjednom
pretvorili u uroenike. Oni pripadaju klanu sjedilaca, vlas-
nika odjeljka, i polau pravo na sve povlastice za koje oni
vjeruju da im pripadaju. Paradoksalnom se pritom ini obra-
na 'naslijeenog' teritorija koji se upravo zaposjeo; zanimlji-
vo je kako im nedostaje svako suosjeanje s novopridolica-
ma koji se moraju boriti s istim otporima..."
72
I tako dalje. Asocijacije i zakljuci slijede gotovo sami od
sebe: nisu li esto upravo "stranci" - recimo grki radnici u
Njemakoj - oni koji izraavaju svoje gaenje prema drugim
"njima slinima", recimo Ibrcima koji ive i rade u Njemakoj?
Nisu li sami "Nijemci" arena mjeavina, kondenzat onih
nesjedilaca koji su ostali tu, koji sada - povezani "teritori-
jalnim instinktom", posve usporedivo s instinktom prido-
lih putnika u spomenutom vagonu - usmjeravaju svoju na-
cionalnu teritorijalnu svijest protiv novopridolih "stranaca"?
Ne radi li se u sluaju agresivnosti koja se pritom nakuplja i
izraava takorei o prirodnoj reakciji, o "podrigivakom nasi-
lju" koje potjee iz "eluanih sokova" i koje je teko zatomiti?
Ne svode li se svi pokuaji da se zatomi to pranepovjerenje
na neeljenu podrku neeljenoga - nasilje prema strancima?
72
Enzensberger (1992), l l f f .
118
Enzensberger svojom lijepom parabolom vlaka eli rei:
"Grupni egoizam i mrnja prema strancima su antropoloke
konst ant e koje pret hode svakom obrazl oenj u. Njihova
univerzalna rasprostranjenost pokazuje da su stariji od svih
poznatih drutvenih oblika."
73
Time se eli omoguiti neto
oputenosti koja se tako brzo gubi upravo u Njemakoj pos-
lije i nikad poslije nacionalnog socijalizma. No ipak je upra-
vo to pitanje: nije li ba "teritorijalni refleks", koji se ovdje
antropoloki zaodijeva neodoljivom evidencijom, proizvod
kamufliranog i skrivenog eurocentrizma? Zamislimo samo
sudar razliitih stoljea, pretpovijesnu hordu u vagonu nje-
makih eljeznica i kako netko od njihovih ulazi u njihov
odjeljak: kakvo bi to bilo slavlje! Poslovini indijanski ples-
ovi izbacili bi iz kolosijeka sve njemake vozne redove, a
moda i itav vlak. No kada bi k njima uao neki "stranac" -
itaj: stranac za njih - oni bi ga (prepustimo se svim predra-
sudama) ili oboavali kao boga ili pojeli, peenog na ipki
sjedala.
Kraj misaonog eksperimenta: nije li pretpostavka tog nai-
na na koji onaj koji sjedi u intercityju odbija onoga koji jo ne
sjedi upravo sam intercity, mobilni svijet? Postavimo li pita-
nje drukije, ne javlja li se taj "instinkt povlaenja granice"
tek na kraju duge evropske evolucije sa ciljem diferencijacije
pojedinca? Nije li to to Enzensberger itaocu opisuje tako
naglaeno prepoznatljivo, naime obrambeni refleks koji svatko
usmjerava prema svakome, upravo egzemplaran rezultat
kasne individualizacije? ini li se on nama modernima i hip-
ermodernima moda upravo zato tako "prirodnim", tako posve
samorazumljivim? Oituje li se u njemu naa kasna, poopena
"antropologija" individualizirane ope otuenosti? Radi li
se, dakle, moda o idealnom primjeru uspostavljene neupit-
nosti?
74
73
Isto, 13.
74
Za ta relativirajua pitanja duguj em zahval nost Elisabeth Beck-Gern-
shei m.
119
Poetni se uvid "protumoderne" moe ilustrirati upravo
evidencijom Enzensbergerova primjera i na njezinoj pozadi-
ni. Pretpostavimo, dakle, da postoji neto poput refleksa
povlaenja granice. Moe biti da ljudi koji odrastaju u odre-
enoj obitelji stjeu prapovjerenje koje je putem jezika i po-
vijesti nacionalno obojeno i za koje u njemakom postoje samo
zloupotrebljavani pojmovi. Moe biti da to prihvaanje tog
prapovjerenja oslobaa gra i uvruje demokraciju.
No moglo bi, na primjer, biti i tako da upravo naturaliza-
cija kojom se, kako bi se uvrstila, dii i zaodijeva protu-
moderna poiva na nekom antropologizirajuem shvaanju
nacionalnoga. Ali jedno je jasno, naime da se tom "etnikom
prapotrebom", tim "teritorijalnim refleksom" nipoto ne moe
utemeljiti model drave i drutva nacionalizma i nacionalne
drave ili ak izljevi nasilja i mrnje prema strancima u Evro-
pi vie ne hladnog, ve vrueg rata.
U sluaju nacionalnoga nipoto se ne radi o nekom pod-
zemnom krvoilnom sistemu povijesti koji je zaboravljen i
potisnut i iz kojega (i zbog toga) sada ponovno estoko lipti
krv. To naturalizirajue (i stoga fatalizirajue) shvaanje prije
svega uope nije moralno, nego povijesno, i to iz temelja po-
greno (to Enzensberger uostalom posve jasno vidi i kae
75
).
"Nacionalizam nipoto nije buenje nacija", pie povjesni-
ar Ernest Gellner. Naprotiv, tu legendu pokuavaju svim
sredstvima proizvesti i uvrstiti navjestitelji "nacionalne
batine", recimo rodoslovnim stablima ili teorijama o pori-
jeklu i rasi. Gellner nastavlja: "Nacije se pronalaze ondje gdje
ih prije nije bilo."
76
No to je "pronalaenje nacije" (Benedict
75
"Klanovi i udr uenj a pl emena postoje otkada l j udi nast anj uj u Zem-
lju; nacije post oj e tek otprije oko dvije st ot i ne godi na. Nije teko
uoiti razliku. Et ni ke zaj edni ce nastaju gotovo samoni kl o, ' same
od sebe'; naci j e su svj esno stvorene, esto posve umj et ne tvorevine
koje ne mogu bez neke specifine ideologije." (15)
76
Gellner (1964), 169, citirano po Anderson (1988), 15f usp i Gell-
ner (1991).
120
Anderson) egzemplaran proces, in utemeljenja ujedno mo-
dernog i protumodernog industrijskog drutva. 1\i su se -
to su povjesniari uostalom dobro istraili - proturjeju
moderne i prot umoderne - demokracija i narod - gotovo
savreno spojila u modelu "nacionalne demokracije", "vla-
davine naroda", i jo i danas se spajaju. To umjetniko re-
mek-djelo prepolovljene moderne danas se rastvara s globa-
lizacijom. To treba razmotriti.
"Nacija je", definira Anderson, "zamiljena politika zajed-
nica - zamiljena kao ograniena i suverena. Zamiljena je
zato to njezini lanovi nikada nee poznavati veinu dru-
gih, nikada ih nee sresti ili o njima bar uti, ali u glavi sva-
koga od njih postoji ta predodba njihove zajednice ... Naci-
ja se zamilja kao ograniena, jer ak i najvea od njih s moda
milijardu ljudi ivi u tono odreenim, premda promjenji-
vim granicama, s ije se druge strane nalaze druge nacije."
77
Pozivanje na nacionalno je, dakle, da se posluimo izrekom
Roberta Musila, "upravo ironino internacionalno".
78
Nijedan
nacionalist, ma koliko gorljiv, ne sanja o dravi koja bi obu-
hvaala sve ljude, onako kako su krani nekada i te kako
sanjali "o posve ' kranskom' planetu".
79
Svijet tih predo-
daba protumoderan je, a ne drevan bar iz dvaju razloga. S
jedne strane, ta slika anonimnog, ali ipak suverenog ureenog
zajednitva "naroda" izokree drutveni model koji je vladao
tisuljeima: model dinastija koje su narodu odricale svaku
legitimnost te su svoja prava i vladavinu uz pomo crkve i
njezina sveenstva i vjerovanja svojih podanika u religiju
izvodile izravno od Boga. Zamisliti narod kao suveren i kao
suverena nije znailo samo bogohulstvo nego je moglo sta-
jati i glave. Veza koja je povezivala ovostranost s onostranou
morala se, dakle, presjei. Utoliko su jezine forme i formule
koje su tu nastale i uvrijeile se - suverenost naroda, ljubav
" Ande r s on (1988), 15f.
78
Musil (1967), 15.
79
Anderson (1988), 23.
121
prema domovini, materinski jezik itd. - monete jedne seku-
larizirane, ovostrane, svjetovne religije.
No nita se manje avanturistikom ne ini ni predodba
jedinstvenosti "narodne zajednice". Tu se morala nasilno po-
tisnuti izvorna mnotvenost koja je posvuda vladala. To je
uope moglo uspjeti samo u onoj mjeri u kojoj je pronaen -
i tu se to zaista mora rei - knjievni jezik. On vie nije smio
biti kranski, dinastiki jezik vladara i uprave. Naprotiv iz
mnotva govorenih dijalekata morali su se "sliti" sjedinjava-
jui jezici koje je karakteriziralo dvoje: s jedne strane to da su
otvarali jezini prostor te da su ga inili dostupnim i prisut-
nim za svakoga. Prema tome, ono to se kasnije zove "mate-
rinskim jezikom" prvo je moralo biti stvoreno. S druge stra-
ne, taj se prostor morao ispuniti na sasvim svakodnevan nain
i postati prostorom ivljenja i doivljavanja, morao se obli-
kovati po uzoru na "anonimnu zajednicu" nacije. Za to je sim-
bol, kako pokazuje Anderson, svakodnevno itanje novina
Novine su takorei "jednodnevni bestseler", njihovo i-
tanje neka je vrsta masovne ceremonije koja se provodi u
nomadskoj zasebnosti, a istodobno je standardizirano Od
Hegela potjee tvrdnja da modernom ovjeku novine slue
kao zamjena za jutarnju molitvu.
80
Tek s pronalaskom novina i s njihovom masovnom po-
tronjom ispunjava se - danas gotovo da bi trebalo rei da se
prlja - jezini prostor koji tu anonimnu, nacionalnu zajed-
nicu odrava u izmjeni aktualnih "vijesti" svakog dana sva-
kog sata (u doslovnom smislu rijei) "u toku" - i tako je stvara
Nacije su, dakle, nacije italaca novina. To meutim pret-
postavlja beskonano mnogo toga: pronalazak tiska, pronala-
zak knjievnih jezika, potiskivanje latinskoga, oslobaanje
rijeci i knjige, takoer i pronalazak kapitalistikog trita rijei
i knjiga, brze i masovne potronje, aktualnosti i roka njezina
trajanja - da upozorimo samo na tu liniju proizvodivosti
80
Citirano po Ander son (1988), 41.
122
publike koja se u itanju i znanju o tom itanju razumije kao
"zajednica", kao "nacija". Jezik moraju kruniti nacionalni
pjesnici, pot rebni su mu njegovi nacionalni junaci - od
junaka na Olimpijskim igrama do junaka na grobljima.
Tek se uz pomo novinskog trita nuno jedinstvo nacio-
nalnoga - "materinskog jezika" - moe usmjeriti prema unu-
tra i biti provedeno. Jer nacija i nacionalni jezik najee
nasilno nijeu, potiskuju mnotvo etnikih posebnosti. Samo
se tako mogu razgraniiti u odnosu na ono to je izvan njih,
stei i stabilizirati jedinstvenost i suprotnost. Posredovanju
se tei putem manjinskih prava koja se, meutim, kako poka-
zuje povijest, uvijek osiguravaju samo vrlo ogranieno. Pre-
ma tome, meu ostalim su i kapitalizam i njegove pokretake
snage pretpostavke koje uope omoguavaju da se realizira
ideja nacije kao razgraniene, anonimne zajednice italaca
novina koja svoj nos svakodnevno gura u iste napuhane teme.
Te samo naizgled jasne jezine granice, koje uope nisu
stare i koje su uope tek omoguile ono nacionalno i nacio-
nalnu svijest, morale su se, dakle, doslovno stvoriti. To omo-
guava tek tiskana reprodukcija nacionalnoga! No time je bio
postavljen samo prostor. On se zatim ispunio zbrkom vie
ili manje udnovatih ideja i planova kako da se one provedu
u djelo. Tako je nastao onaj "koktel nacionalne drave" od
etnosa i demosa kojemu se kasnije pripisala apodiktinost.
Osobito je u britanskoj koloniji Sjeverne Amerike uspjelo tako
pomijeati osnovna prava, ustav, narodnu suverenost, drav-
ljanstvo, republikanske institucije, kapitalizam, vjeru u teh-
nologiju, religioznost, nacionalnu zastavu i pjevani "Oe na"
nacije, nacionalnu himnu, zainjene opom atmosferom po-
leta i nemira da se cijela Amerika - a u meuvremenu smo
skloni rei i ostatak svijeta - jo do danas nalazi u karavani
na daleki divlji zapad.
Taj ideoloki i politiki recept nacionalne drave sjao je i
prijetio, ve prema tome s koje ga se strane promatralo. To jo
bila ista provokacija za dinastiki model koji je vladao svi-
123
jetom: monarhijske institucije, apsolutizam, podaniki duh,
nasljedno plemstvo, kmetstvo i tako dalje. Pomalo skeptinos-
ti pobuuje dodue injenica da se ropstvo moglo tako neu-
pitno integrirati u poetke amerike demokracije. Thoureau,
onaj praamerikanac koji je tako zarazno i buntovniki sanjao
ameriki san da od toga jo do danas crpe pokreti graanske
neposlunosti posvuda u svijetu, umro je jo u vrstom uvje-
renju da je njegova borba protiv ropstva bila uzaludna.
Tako se poetkom 19. stoljea iskristalizirao onaj model
suverene nacionalne drave ija se zavodljivost, ne ponaj-
manje za politike elite svih boja, sastoji u tome to, bar privre-
meno i bar prema vani, oivljava staru bogolikost. Jer suver-
enost znai uzdignutost iznad instancija koja se ograniava
samo vlastitom slabou ili vojnom snagom drugih drava.
U skladu s tim, taj je model - kako pie Anderson - bio
"otvoren za duhovnu krau".
81
Zanimljivo je da su propali svi pokuaji odozgo da se posve
pokretljivo podruje vlasti naturalizira kako bi se liilo svoje
povijesnosti i dvojbenosti te ovjekovjeilo aurom "prirodno-
ga". Moe se rei da su ti pokuaji morali i da moraju propas-
ti. Jer niti je etnika posebnost izvorna kategorija niti se gra-
nice nacionalnih drava poklapaju s granicama dinastija niti
je sama nacionalna drava etniki jedinstvena tvorevina. Sto-
ga pozivanja na pravo na samoodreenje uvijek ostaju opas-
nima: svaka etnika grupa kojoj je stalo do nje same i njezi-
nih elita moe se posluiti modelom nacionalne drave da
bi insistirala na svojoj neovisnosti i - ako je nuno, sluei
se silom u ime samoodreenja - napustila dravni savez.
82
Za taj neuspjeh "slubenih nacionalizama" (Seton-Watson)
mnogo je primjera, i primjer ruskog carstva, ukljuujui i
raspad Sovjetskog Saveza, samo je najimpresivniji od njih.
81
Isto, 86.
82
Taj pr i nci p et ni kog s amoodr eenj a u me u v r e me n u je post ao
dravnim "pri nci pom individualizacije" u Evropi nakon kraja poretka
koji se zasnivao na sukobu Istoka i Zapada.
124
Uvijek se radi o uzal udnom pokuaju, kako to formulira
Anderson, da se "mala i uska koa nacije navue preko gole-
mog tijela imperija".
83
Tu ve bolje pristaje Enzensbergerova
prispodoba: nacije su prolazne stanice za ljude koji time to
zajedniki itaju novine spreavaju pridolaenje drugih. Pri-
tom prispodoba eljeznikog vagona nije najsretnija, i to u
jednom karakteristinom smislu. Naime, kao to znamo, na
mjestu u kretanju kao to je vlak itaju se sve mogue no-
vine.
84
U svjetskom drutvu, koje bi moda bolje predstavljao in-
terkontinentalni avion nego intercity, moe se javljati potre-
ba za povlaenjem granica, ali sve su manje mogunosti za
to. Time pak moda tek kasno nastali "teritorijalni instinkt"
(Enzensberger) postaje ujedno i ei i tee ispunjiv.
Nacionalna i globalna moderna: problematiziranje
stranoga
Nacionalna demokracija, demokracija nacionalne drave, ne
poiva na harmoniziranju nego na politiki osjetljivim kom-
promisnim rjeenjima proturjeja izmeu "etnosa i demosa"
(Emerich Francis).
85
Prema unutra se razlike i sukobi izme-
u etnikih grupa rjeavaju uniformiranjem, harmonizira-
njem. Put do nacionalne drave poploan je potiskivanjem.
Njegov je zakon ili-ili. To pak znai iskljuenje prema vani,
83
Anderson (1988), 91.
84
Klasine formulacije Georga Si mmel a ilustriraju t u ambivalentnost.
Stranac nije "lutalica koji danas doe, a sut ra ode, nego on ... nije
posve prevl adao odvoj enost dol aenj a i odl aenj a" (1908, 764).
Stranac se odlikuje time to nije ni unut r a ni vani; on nije nepri-
jatelj, a nije ni prijatelj, nego je "odnos pr ema nj emu ne-odnos, on
je ... istodobno blizu i daleko" (770).
85
Francis (1965) te u novije doba Gellner (1991), takoer i Bielefeld
(1991), Baubck (1991).
125
konstrukciju stranoga, neprijatelj, i njihovo potvrivanje
(aktiviranje) u (prijeteim) ratovima; prema unutra prinud-
nu asimilaciju, protjerivanje, unitavanje kulture i ivota
"zastranjenih" grupa koje se ne ele pokoriti dravnoj uni-
formnosti "materinskog jezika". U skladu s tim se i uspo-
stavljanje domaega, pretvaranje "stranoga" u "vlastito" uvi-
jek restriktivno tumailo.
"Uspjeh integracije imigranata ovisi o vie faktora, na pri-
mjer o njihovu relativnom broju, klasnom poloaju, udalje-
nosti zemlje njihova porijekla i mogunostima komunikacije,
zatim o ideolokim ' momentima' itd. Nedostatak osmiljene
imigracijske politike ima jednako razorne posljedice kao i
odnos prema strancima koji bi poivao na pogrenim (uto-
pijskim) ideologijama ... Ni regionalizam ni federalizam nisu
per se od pomoi u rjeavanju problem etnike heterogenosti
u demokratskoj dravi, kako to pokazuje i primjer 'topionice'
Sjedinjenih Amerikih Drava koji se danas smatra neuspje-
lim. To vai za sve imigracijske zemlje, koje su uostalom i
stoga esto sklone diktaturi (Juna Amerika), kao i za nacio-
nalne drave koje su umjetno stvorene na tlu multietnikih
zajednica nastalih pod posve drukijim pretpostavkama (Jugo-
slavija)."
86 0
Ako je nacija u bitnome nacija italaca novina, onda to u
doba globalizirane televizije i telekomunikacija i opet posta-
je problematino. T\i se razapinje prostor bezgranine jav-
nosti koji nadsvouje i potkopava nacionalnu konstrukciju
"stranoga" i "vlastitoga". Dva dogaaja u Evropi zacijelo se
nisu sluajno dogodila istodobno: ukidanje granica i mili-
tantni izljevi mrnje prema strancima kojima se izgubljene
granice pokuavaju ponovno "zapaliti" (u materijalnom i je-
zinom smislu).
Globalnom mobilnou, trgovinskim odnosima, turizmom,
ali i mjeovitim oblicima ivota u "vlastitome" (od migracija
preko stranih radnika do internacionale naci onal ni h gas-
86
Fr anci s ( 1992) , 2.
126
tronomija), uni formi ranj em i standardiziranjem svjetskih
kultura nestaju mogunosti nacionalnoga ili-ili, a rastu i pre-
vladavaju neodreenosti onoga i. Procesi individualizacije,
globalno miljeni, ukidaju pretpostavke podizanja i obnav-
ljanja nacionalnih suprotnosti vlastitoga i stranoga. "Stranac",
a kao posljedica toga i vlastitost vlastitoga, postaje neodre-
enim, detradicionaliziranim. No iz toga ne slijedi da oni
nestaju u onome "i", ve, upravo obratno, da postaju kon-
struktivistikima i aktivistikima. Ono nacionalno postaje
pitanjem moi koja si sredstvima sile osigurava i legitimira
nacionalnu mo. U toj perspektivi izljevi mrnje prema stran-
cima i etniki odreeni ratovi u Evropi upuuj u na to da
granice svjetskog drutva rizika postaju irealnima. Oni ne
svjedoe o oivljavanju starih, i dalje aktivnih narodnih kul-
tura i etnikih identiteta potisnutih u marksizmu-lenjinizmu,
nego su militantne reakcije na sve manje mogunosti da se u
moderni onoga i zastupaju i obnavljaju "stranost" i "druki-
jost".
Time se - kako nasluuje Sighard Neckel - moda promi-
jenio i tip stranca i stranoga koji je na poetku stoljea bio u
osnovi analiza Georga Simmela. "Postoji li jo", pita Neckel,
"taj tip 'stranosti' u naim susretima sa strancem, jer ono
strano za nas postaje signifikantnim samo ukoliko ga sree-
mo? Ono nepoznato nije strano, ono je posve jednostavno
nepoznato, za nas nepostojee. Ono strano je neto to je druk-
ije, ali drukije za koje znamo ili koje upoznajemo. Sa stranim
se danas susreemo ee nego nekada i moda na izmije-
njen nain. ini mi se da su u odnosu vlastitoga i stranoga,
koji u antropolokom pogledu karakterizira nesigurnost, dvije
pretpostavke tog odnosa i same postale nesigurnima.
S jedne strane, u nastalom globalnom drutvu ne moe-
mo neupitno polaziti od toga da je s iskustvom stranoga i
dalje na jednak nain povezana karakteristina nesigurnost
uzajamnih oekivanja. Ako svjetsko drutvo karakteriziraju
ekonomska meuovisnost, medijska umreenost, prostorna
127
mobilnost i kulturalna standardizacija, onda to ne ostavlja
netaknutim ni nae znanje i naa oekivanja u odnosu s oni-
me to je strano. Ukoliko se susreemo sa strancem i stranac
s nama, mi danas pripadamo istom komunikacijskom kon-
tekstu. U njemu su ve sadrani uzajamno poznavanje i uza-
jamna oekivanja - takoer i o odnosu spram same stranosti.
Pojasnimo to na najekstremnijem sluaju: elja da se uniti
ono to je strano, dakle holokaust, danas vie nije latentna
tendencija koja se moe manifestirati u nekom odnosu pre-
ma stranome. Ona je postala manifestnom i tako ve neiz-
bjeno ulazi u nae znanje o stranome i u samu nau komu-
nikaciju sa stranim, na primjer u pogledu moguih posljedica
odnosa sa stranim.
Cini se da je postala nesigurnom i jedna druga pretpostav-
ka u klasinoj definiciji odnosa sa stranim: ono strano pret-
postavlja ono vlastito kao razliku, u drutvenom pogledu
postojanje grupa koje smo 'mi', a nasuprot kojima se ono stra-
no moe razlikovati kao iznimka, manjina ili ono to je druk-
ije. Ono vlastito ne konstruira se nita manje nego ono stra-
no, i tvrdim da je krhkom postala sama konstrukcija vlastitih
grupa i kolektivnih identiteta - te tako i razlikovanje u odno-
su na ono to je strano. Oblici vlastitoga koji su zajedniki
unutar kolektiva, a od kojih se razlikuje ono ' strano' kao difer-
encija, danas se sve manje mogu oslanjati na one osnovne
procese koji ih proizvode. To su s jedne strane stabilna iden-
tifikacija s vlastitom drutvenom grupom, a s druge interi-
orizacija vrijednosti koje su zajednike unut ar kolektiva ...
Zaotreno reeno: ono to je Simmel razumio kao znaajku
stranoga - 'lutalica koji danas doe, a sutra ostane' - u doba
individualizacije i samo postaje opim oblikom ivota."
"To sada ne znai", nastavlja Sighard Neckel, "da je odnos
prema stranome postao manje problematian, upravo suprot-
no. Kada se povlaenje granice prema onome to je strano
vie ne moe pouzdati u jednoznana i samorazumljiva kul-
turalna razlikovanja, dogaa se dvoje: s jedne strane, tada
128
postaje vidljivim konstruktivistiki karakter stranoga (a i
vlastitoga), karakter koji mu je, dodue, oduvijek pripadao,
ali se sada - lien samorazumljive kulturalne evidencije -
jasnije istie kao socijalni konstrukt.
S druge strane, mijenjaju se razlozi za povlaenje granica.
One se u drutvenom pogledu otvaraju sve do istog deciz-
ionizma, ija osnova upravo vie nije ono to je kulturalno
nepoznato i neizvjesno, ono to su predmoderna drutva jo
povezivala s onim to je strano. Odnosi s onim to je kultur-
alno strano sve se vie nadomjetaju socijalnom konkuren-
cijom i politikom strategijom. Uzme li se, recimo, u obzir
skepsa mlae evropske etnologije prema tezi o naizgled
drevnim i etniki zasnovanim napetostima koje u Evropi sada
izbijaju, onda se dananji evropski graanski ratovi bandi
ne prikazuju kao kulturalni sukobi, nego kao sukobi za mo.
Pojedinci, osloboeni vrstih kulturalnih veza, tada konstru-
iraju ono vlastito i ono strano na proizvoljniji, fluidniji,
privremeniji i promjenjiviji nain, i to vie po mjeri borbe za
povlastice (prava) i resurse i raspolaganje moi nego po stup-
nju iritiranosti onime to je kulturalno strano. Kulturalne
razlike pritom takoer postaju osobito lako dostupnim sred-
stvom legitimacije strategija moi (politizacija askriptivnih
znaajki itd.), kao to su kao takorei vanjska referencijalna
toka (o navodnom strancu) prikladne za konstrukciju vlas-
titih ' prigodnih grupa' ija se unutarnja koherentnost i sas-
tav mijenjaju u skladu s neprijateljem koji se u tom asu kon-
struira."
87
To sada valja tonije analizirati.
87
Ne c ke l (1993), 5ff.
129
Vojno prepolovljena demokracija
Nacionalne drave revolucionirale su rat jednako kao i ustave
na kojima poivaju. Demokracija je s vladavinom naroda stvo-
rila i razvijala i narodnu vojsku, s opim pravom glasa i opu
vojnu obvezu, a s nacionalnim osjeajem nacionalno oduev-
ljenje umiranjem i ubijanjem u ratu. Budui da je vjekovni
neprijatelj ponos i teret, koji ne samo da se pripisuje drugi-
ma, nego u oima drugih resi i vlastitu egzistenciju, u tome
se skriva dvojbeno zadovoljstvo da se vlastitim oduevlje-
njem kod drugih rasplamsa ar za vlastitom propau. Da se
vojska demokratizirala, to se, dakle, moe rei samo u tom
smislu da se poopila. Demokratski l e g i t i mi r a n a drava pris-
vojila je pravo da sve graane stavi pod oruje - ako je neop-
hodno, i sluei se silom.
88
Tvrdnja o "demokratizaciji" rata
tona je i u jednom drugom smislu: nisu samo oni koji se
bore, nego i svi civili ugroeni u svojem ivotu, vlasnitvu,
u svojoj imovini. To proirenje rata koje na kraju - u atom-
skom ratu - izjednaava pobjednike i pobijeene svakako je
"postignue" moderne. Ako demokracija znai tu vrstu total-
ne jednakosti, onda je s demokracijom pobijedila i jednakost,
naime galit rata.
Posvuda se kae da je jaka vojna snaga drave, upravo de-
mokratske drave, pretpostavka privrednog procvata i jamac
unutarnjeg poretka u dravi i njegove suverenosti prema vani.
Makar to bilo i tono, ipak je i zavaravajue: vojska i demo-
kracija odnose se kao vatra i voda. Uzmimo samo vrijednosti
graanskog drutva: osnovna prava koja svakoga izjednaavaju
sa svakim i proglaavaju njegovo dostojanstvo nedodirljivim,
koja znae kanjavanje onih koji ih ugroavaju i kre. Onaj
tko ita te i druge divne reenice i tko je sauvao osjeaj za
poeziju politikoga osjea kako se u nj emu skupljaju suze
radosnice. Kada se potom sjeti izvjetaja i slika koji svjedoe
88
Shaw (1988), Mann (1984).
130
o ratovima i pripremama za rat, meu njih se mijeaju suze
uasa i bijesa. Tu ovjekov ivot vrijedi manje od mesa u ko-
jemu ovjek ivi. Dok demokracija pita o volji pojedinca,
vojska zahtijeva da se on potini. Polazi li ondje sva vlast od
naroda, ovdje sve zapovijedi stiu odozgo. Dok ondje ve
namjera da se ubije znai teak prekraj, ovdje se slave itavi
tabovi kako bi se, koliko je to mogue, svi oni koji se naziva-
ju neprijateljima zajedno poslali u vjeni mir, kada ve ne
moe u ovozemaljski. Ako bi se pojavio otpor, on se moe
slomiti dravnom silom - istom dravnom silom koja isto-
dobno prijeti kaznom za protupravno skidanje dlake s glave
nekog sugraanina. Kamo god se pogleda, ista slika: demo-
kracija znai javnost, dovoenje u pitanje, suodreivanje,
transparentnost odluivanja, a vojska je druga rije za tajnost,
zapovijed, ubijanje, najstroe zabrane. Radije u prekinuti tu
poznatu tubalicu..
No istodobno vai i to da u drutvenoj svijesti i u teoriji
moderne drave ta proturjeja izmeu demokracije, vojske i
kapitalizma nisu prisutna, da nisu ni ukinuta ni harmonizi-
rana. Kako je to mogue?
Prvo, sve demokracije, upravo i one s bogatom tradicijom,
koje slue kao uzor, kao Velika Britanija, Francuska i Sjedi-
njene Drave, bile su i jesu vojno osigurane demokracije u
tom smislu da su u njima vojska i demokracija ule u sim-
biozu u kojoj se uzajamno iskljuuju i ograniavaju.
Drugo, u dosadanjoj je povijesti moglo nedostajati mno-
go toga, ali nikada nije nedostajalo neprijatelja. Neprijatelji i
neprijateljstva jedan su od rijetkih "prirodnih resursa" koje
moderna oito nije potroila, nego se u njoj proizvode.
Tree, vojni pojam drave oznaava konsenzus ljevice i
desnice. Vojna sila pripada onim drutvenim injenicama
koje su sporne uvijek i samo u rukama protivnika, a nikada
u slubi vlastite stvari. Socijalisti, komunisti, socijalni demok-
rati, kapitalisti, liberali svih vrsta itd. moda nisu svi pjeva-
li hi mnu dravnoj sili, ali su svakako intonirali pjesmu o
131
nj ezi noj nunosti i sudjelovali u odgovarajuoj militarizaciji
drut va.
etvrto, nuklearno zastraivanje - ostatak razuma koji u
nj emu odjekuje - dosada spreava ono najgore, pripitomlja-
va.
Peto, monopol na vojnu silu daje dravi autoritet i suve-
renost kojima parlament i pravo dodaju legitimnost. Bez sile,
drava bi bila poput eunuha u prosidbi.
esto, ondje gdje empirija nije dovoljna, pomae antropo-
logija. Suverene su drave mehanizmi moi koji iznad sebe
ne poznaj u i ne priznaju nikakav obvezujui autoritet. No iz
toga proizlazi - posve neovisno o svoj povijesti - nesigurnost
u pogledu uzajamnih oekivanja, bar latentna prijetnja zbog
koje se vojska i militarizacija drutva ine neophodnima i
neuki di vi ma.
Sedmo, istodobno se, meut i m, nunost i organizacije
vojne si l e moraju dovesti u ravnoteu sa suprotnim nuno-
stima demokracije; to moe uspjeti (u odreenim uvjetima),
ali i ne mora (u nekim drugim uvjetima).
Tko, dakle, ne zatvara oi pred proturjejem istodobnoga,
nalazi s e postavljenim pred dva konkurentska pitanja.
S j edne strane: to dri - slikovito govorei - vatru i vodu
zaj edno? Kako se povezuju vojska i demokracija, vojska i
ekonomija u naprednim, vojno i demokratski visoko razvije-
nim dravama i drutvima Zapada? Anticipirat u svoj odgo-
vor u nekoliko natuknica: nita ne djeluje tako integrativno
kao neprijateljska prijetnja. Dakle, neprijatelj ili, socioloki
tonije reeno, uspjena "drutvena konstrukcija predodbe
o neprijatelju", u koju se vjeruje i koju odlikuju svi atributi
realnoga, ovlauje dravu upravo i za to da ograniava demo-
kraciju. Konsenzus o obrani i demokratski konsenzus u meu-
sobnoj s u konkurenciji; onaj prvi doputa da se ogranii drugi,
iskoritava se protiv njega.
Time gotovo da je postavljeno i drugo pitanje, a gotovo da
se na nj ega i odgovorilo. Proturjeja izmeu vojske i demo-
132
kracije izbijaju u onoj mjeri u kojoj predodbe o neprijatelju
blijede i postaju kulturalno nevjerodostojnima: u "dravi bez
neprijatelja"
89
- bilo tako da neprijatelji postaju prijateljima,
koji ele pristupiti NATO-u, bilo tako da u sklopu procesa
drutvene modernizacije i individualizacije postaju upitni-
ma i otpadaju drutvene i kulturalne pretpostavke konsen-
zusa o obrani.
Izmeu vojske i demokracije ne vlada, dakle, samo (esto
naglaavan) odnos uzajamnog utemeljivanja: vojska daje de-
mokraciji mo, a demokracija legitimira vojsku. Te dvije sfere
i logike djelovanja modernog drutva takoer se nalaze u sta-
nju uzajamne opsade: vojska prijeti ogranienjem i potkopa-
vanjem demokracije, a demokracija vojske. To nije samo pi-
tanje prokl ami rani h ciljeva i namj era - dakle ili pu ili
pacifizam, smanjivanje vojnog prorauna, vojnih povlastica
i slino. To nadmetanje u potiskivanju moe se djelomice
zbivati samo od sebe, a djelomice se moe i provoditi zaobi-
laznim putem (latentnih) usput ni h posljedica. Udarna sna-
ga i spremnost obrane ograniava mogunosti kretanja graa-
na; na manevrima ili u ozbiljnoj situaciji to postaje fizikom
realnou. Ali i prijetnja ozbiljne situacije ima pravni utje-
caj, recimo u pravu na demonstracije, u unutarnjoj politici.
Uspiju li se zahtjevi opozicije prikazati slinima zahtjevima
neprijatelja, kritika se potiskuje u nadlenost obavjetajne
slube, pijunae. Obratno, socijalna drava moe toliko ras-
tvoriti drutvene spone da se naposljetku raspadne i pos-
ljednja utvrda drutva makrogrupa - drutvo s bilo kakvom
predodbom o neprijatelju - te da se moda visoko naoruano
demokratsko drutvo vie ne moe homogenizirati u vjeri u
zajednikog neprijatelja i motivirati se u ozbiljnoj situaciji.
Drugim rijeima, sve su demokracije vojno prepolovljene
demokracije. Provedena demokracija uki da sposobnost i
spremnost za obranu jednako kao to, obratno, militarizacija
8 9
Beck (1993).
133
drutva (privrede, prava, oblika privatnog ivota, ivotnih
stilova) potkopava i rastvara demokraciju.
Nacionalna drava i industrijsko drutvo skrojeni su u
potpunosti kao prepolovljene moderne, tako da je vojno pre-
polovljavanje demokracije samo jedan sluaj meu mnogi-
ma. To se moe osobito zorno pokazati s obzirom na suprot-
nosti izmeu mukaraca i ena. Kae se da su one (poput
neotklonjivosti rata) stare, da se temelje na prirodi, na antro-
pologiji, da su nepromjenjive. No zapravo je drukije: kao
to se militarizacija drutva - opa vojna obveza - uspostav-
ljala zajedno s demokratizacijom - opim pravom glasa - tako
su se u 19. stoljeu odvojili i rad u kui i profesija te su se
ekskluzivno dodijelili enama i mukarcima.
No nije se tako odvijalo samo to prepletanje, nego se ana-
logno odvija i raspletanje: u drugoj polovici 20. stoljea, s
"feminizacijom obrazovanja", sa sve veim zapoljavanjem
ena i majki, sa sve vie rastava braka te stoga i s prisilom za
ene da izgrade vlastitu profesionalnu egzistenciju, dakle da
ostanu mobilne te da i u obiteljskoj fazi zadre "vlastiti ivot",
konst rukci j e prepol ovl j ene moder ne na osi podj el e na
mukarce i ene postaju krhke. Jednako tako, s civiliziranjem
vojne organizacije (odgoj za demokraciju, sve ee civilno
sluenje vojnog roka), s provedbom i primjenom demokrat-
skih prava, racionalizacijom vojne tehnologije (koja omogua-
va demilitarizaciju svakodnevice i habitusa modernog dru-
tva) postaju upitnima konstrukcije prepolovljene moderne
na osi razlikovanja izmeu vojske i demokracije. Taj je razvoj
u hladnom ratu ostao latentnim, no sada istupa s propau
vojno utvrenog svjetskog poretka na osnovi sukobljavanja
Istoka i Zapada.
90
Dakle, poput suprotnosti izmeu mukaraca i ena, in-
dustrijalizacija je proizvela i suprotnost graanina i vojnika.
90
Primjeri za to su sporovi o vojnom naoruanj u (i prenaoruanj u) i o
pol i t i ki m ci l j evi ma zapadni h vojski, kako NATO-a tako i svih
(protu)obavjetajnih organizacija.
134
No vrijedi i obratno: drutvene suprotnosti izmeu robova i
slobodnih graana, mukaraca i ena tisuljeima su bile sta-
bilne i (uglavnom) su se prihvaale, ba kao i proturjeja izme-
u graanina i vojnika. Dodue, s razlikom koja nije nebitna,
naime da su suprot nost i i zmeu citoyena i vojnika bile
sadrane i da su se morale razrjeavati u jednoj osobi, u jed-
noj biografiji i zmeu razliitih faza ivota (obrazovanje,
graansko zanimanje i vojna sluba, rat). Upravo ima li se
pred oima dramatinost proturjeja izmeu graanina i
vojnika, sa stanovitom se nevjericom postavlja pitanje kako
su se ona tako dugo mogla prihvaati gotovo neopaena.
Proturjeja izmeu vojske i demokracije odnose se na sre-
dinju osnovu drutvene moi, na dravni monopol na silu.
Za razliku od suprotnosti izmeu kapitala i rada, mukaraca
i ena, koja se takoer temelje na arhitekturi industrijskog
drutva, odluujui se klju, sredinja poluga za ravnoteu
moi izmeu vojske i demokracije nalazi u neprijateljskom
ugroavanju izvana.
Predodbe o neprijatelju ovlauju
U svim dosadanjim demokracijama postoje dvije vrste au-
toriteta: jedna polazi od naroda, a druga od neprijatelja. Pro-
turjeja izmeu vojske i demokracije, vojske i privrede ne
javljaju se sve dok u drutvu prevladava uvjerenje da nepri-
jatelji svojim ratnim namjerama i sredstvima ugroavaju pore-
dak i ivot graana.
Pojam "neprijatelja" u najveoj je moguoj suprotnosti s
pojmom "sigurnosti". Postojanjem i prisutnou neprijatelja
sigurnost je ugroena u svim njezinim dimenzijama (pore-
dak, vrijednosti, ivot), i to kolektivna je sigurnost kolektiv-
no ugroena, ne latentno i nenamjerno, nego ciljano i namjer-
no, ba svim sredstvima i mogunostima protivnike vojne
sile.
135
Pred tom se prijetnjom t ope suprotnosti i proturjeja.
Ugroavajui egzistenciju, neprijatelj iznuuje obranu, obram-
beni konsenzus. On "pozajedniava", i to ne "samo" na os-
novi vrijednosti, ve i pri nuduj ui na reakciju. Ono to je
osobito kada se postavljaju odnosno suprotstavljaju nepri-
jatelji svakako je - da unaprijed zatvorimo put svakoj ontologiji
- u zaotravanju u odluku o ivotu i smrti
91
, ne u privatno-
individualnom ili prijelaznom podruj u kriminala ve u
otvorenom suprotstavljanju dravnih organizacija. Neprija-
telji su na objema stranama opremljeni svim peatima i zasta-
vama dravnog legitimiteta. Neprijatelji nisu kriminalci. Oni
si dodue uzajamno rade o glavi, ali sve su osobe poznate i
najee se nalaze na dobro plaenim poloajima na kojima
stjeu pravo na visoke mirovine. Svatko ima svoje pravo na
svojoj strani, moe nastupati s itavim znamenjem svojega
legitimiteta: zakonima, odlukama parlamenta, drutvenim
odobravanjem. Osobitost neprijatelja (u odnosu na krimi-
nalce) u tome je to su oni bivi kriminalci koji su se popeli
bar do poloaja prvih slugu svoje drave te se sada mogu
baviti svojim poslom kao opom "narodnom stvari" uz poli-
cijsku zatitu i parlamentarne peate. Oni su u svojoj kari-
jeri prekoraili granicu koja i kriminalcima omoguava ne
samo da postanu ministri ve i da otputaju ministre te, ako
treba, progone svoje protivnike kao kriminalce.
Predodbe o neprijatelju ovlauju. Predodbe o neprija-
telju imaju najvii prioritet kada je rije o sukobima; one nad-
jaavaju klasne sukobe. One s egzistencijalnom silom insce-
niraju i institucionaliziraju veliku neupitnost protumoderne
- ono ili-ili pred kojim sva pitanja nijeme.
"Utemeljenje" izabrane, proizvodive neupitnosti nalazi se
u nijemoj pri nudi same sile, i to je svakako "utemeljenje"
posebne vrste. Ono stvara odnose, logiku ponaanja kao na-
pada i obrane. Za i protiv, to je isprva smrt za pitanja, a
91
Us p. Sc h mi t t ( 1963) .
136
zatim za ljude. Ne samo zato to iz cijevi puke jo uvijek
stie najuvjerljiviji "argument", ve zato to prijetnja ukida
svaku i ndi vi dual nost . Posve normal ni kaos moderne re-
gredira, ponovno se pojednostavljuje na pri nudnu alternati-
vu - ja ili on, mi ili oni. Prijetnja dovodi do uspostavljene
pripadnosti u kojoj tada vlada "sudbina" spirale nasilja.
Budui da je konsenzus u svim demokracijama postao
kronino oskudnim resursom, moe se rei da su demokrat-
ske drave u osobitoj mj eri upuene na rezervni polu-
demokratski izvor iz kojega proistjee odobravanje - predo-
dbe o neprijatelju. Pri mi j enj ene na unut ar nj u politiku,
predodbe o neprijatelju stvaraju, sadre, otvaraju izvore iz-
vandemokratskog, protudemokratskog, antidemokratskog
odobravanja. Njihovo njegovanje omoguava da se s konsen-
zusom postane neovisnim o konsenzusu. Predodbe o ne-
prijatelju predstavljaju takorei alternativne izvore energije
za sirovinu konsenzus koja se potroila razvojem demokra-
cije. Unutarnja demokratizacija nekog drutva moe se drati
u ahu sluei se predodbama o neprijatelju, a da se pritom
ne mora odrei odobravanja. Predodbe o neprijatelju - pro-
matrane sa svoje unutarnje strane, s obzirom na svoje glavne
unutarnjepolitike usputne posljedice - omoguavaju odme-
tanje od demokracije s blagoslovom demokracije.
Obrambeni konsenzus je dakle "protuotrov" za demokrat-
ski konsenzus koji je esto mnogo tee postii. Osim toga,
predodbe o neprijatelju se - u odreenim granicama - poko-
ravaju principima vlastitog uspostavljanja (masovni medi j i ,
poticanje konkurencije, dramaturgija stranoga). Predodbe o
neprijatelju legitimiraju dravno nasilje kao odgovor na nasi-
lje. "Strogo povjerljivo!" - tako glasi peat kojim se presijeca-
ju sva pitanja te se vrata pred demokracijom s treskom zat-
varaju i zakljuavaju.
Predodbe o neprijatelju, dakle, ograniavaju demokraci-
ju, i to u dvostrukom smislu: one omoguavaju da se post-
137
ave ograde pred kojima moraju stati sve demokratske samora-
zumljivosti te legitimiraju stvaranje i odvajanje "nedemo-
kratskih prostora, prostora razrijeene demokracije". U nji-
ma se moe - po utvrenim pravilima - iskuavati, planirati,
provoditi sve ono na to se inae odnose najstroe zabrane:
na primjer planiranje i razraivanje ubojstva, izdavanje no-
vaca za zastraujue sisteme naoruanja ija "produktivnost"
kulminira u tome da se nikad ne upotrijebe te mnogo toga
drugoga. Obrambeni konsenzus je dakle konsenzus o ovlas-
tima. Koliko daleko seu te ovlasti, to vie ne ovisi o demo-
kratskom suverenu, graaninu, nego o razmjerima ugroe-
nosti i "nunost i ma" obrane koje "odgovorni" smat raj u
"nunima". Predodbe o neprijatelju su rudnici nunosti.
One ovlauju monike i od nemonih izvlae odobrenje za
te ovlasti.
Pritom je zanimljiv obrat i prepletanje onoga to je unutra
i onoga to je vani, aktivnosti i pasivnosti, nasilja, moi i
odobravanja u konstrukciji neprijatelja. To funkcionira po
starom principu tuakanja. Kriv je onaj drugi! Sva inicijativa
polazi od neprijatelja. On me ugroava, a ne obratno, i to
uvjerenje doista vlada na objema stranama. Predodba o ne-
prijatelju i nije sam neprijatelj, nego predodba koja se o "ne-
prijatelju" proizvodi. No ja sam pritom mogu, u skladu s
logikom tuakanja, tvrditi da sam nevin. Predodba o nepri-
jatelju ini stranca neprijateljem, a ujedno ukida i aktivnost
svojega tvorca i kae: on je neprijatelj koji me ugroava, a nije
moja predodba o neprijatelju ono to ugroava njega.
Vrlo pojednostavljeno reeno, tu se argumentiralo na slje-
dei nain: prvo, nacije su nacionalne zajednice italaca no-
vina u kojima se razvijaju i mogu razvijati anonimnost, indi-
vidualizacija i suprotstavljanje vlastitoga i stranoga po na-
cionalnom shemat i zmu. Drugo, predodbe o neprijatelju
ovlauju. Ako je to dvoje tono, time se, tree, kazuje i to da
se u doba globalne telekomunikacije bar javlja ili bi se mogao
javiti otpor protiv tog naina stjecanja i legitimiranja moi.
138
U svakom sluaju, tu bi se moglo nalaziti ishodite za mo-
guu mirovnu inicijativu Ujedinjenih nacija koja bi se po-
mou globalnih informacijskih mrea mogla suprotstaviti
nacionalnim mehanizmima konstrukcije predodaba o ne-
prijateljima, jednostavno reeno propagandi. Takoer bi se
moglo zamisliti da se u sluaju sukoba neutralnim novinar-
ima Ujedinjenih nacija na objema stranama odobri pravo na
informacije (emisije, vijesti). Drama raspada Jugoslavije
pokazuje kako se nacionalna suverenost nad odailjaima i
prostorom koji pokrivaju iskoritava za nemilosrdno hu-
kanje, dok su sredstva i mogunosti da se globalnom tele-
javnou suprotstavi tom klasinom mehanizmu raspirivanja
rata ostala neupotrebljena. Tako se inicijative, poput one
majki koje su odvodile svoje sinove iz kasarni, potiru esto
falsificiranim izvjetajima o nadiranju tenkova koji podstiu
strah, agresivnost i bijes te obje strane pripremaju za uase
koji potom eksplodiraju.
92
Sistematsko ukidanje nacionalne
informacijske suverenosti - od nacionalno mjeovitih do
globalnih emisija - svakako bi bilo jedna od vanih pret-
postavki za civiliziranje nacionalnih sukoba.
Ne mora li detradicionalizacija stranoga, pita se Sighard
Neckel, dovesti do obrata klasinog pitanja? Postaje li "sada
u individualiziranom drutvu rizika onaj drugi kao stranac
zaista problemom ili pak, obratno, upravo sukcesivno ras-
tvaranje stranoga predstavlja onaj problem na kojemu se te-
melje nasilna iskljuivanja? To bi moglo biti objanjenje i za
to to nam je danas toliko teko razviti takorei funkcionalne
ekvivalente stare institucije gostinskog prava. (Upozorenje:
funkcionalnost gostinskog prava poivala je na nejednakos-
ti, a dananju situaciju karakteriziraju univerzalizirani zah-
tjevi za jednakou.) Tada danas ne bi onaj drugi, nego po-
tencijalno svaki drugi bio objekt nasilne agresivnosti - ne
ukoliko je stranac ili se doivljava kao neprijatelj, nego uko-
92
Peic/Fleiner/von Mller/Mugasa/Marsh (1993), 13-20.
138
liko je u slabijoj situaciji od agresora i doivljava se kao slabiji
ili nemoan da se brani. Stranost bi tako bila poseban sluaj,
jedna varijanta ope tendencije modernog drutva koju je,
recimo, Jean-Paul Sartre razumio kao objektiviranje drugoga.
Po tom se shvaanju sloboda prepoznaje po tome u kolikoj
mjeri mogu raspolagati drugima tako da ih liavam njihove
subjektivnosti, objektiviram i inim predmetom svoje vlas-
tite slobode. Upravo mi se to ini i situacijom stranca, ali ne
s obzirom na njegovu drukijost, nego s obzirom na njegovu
nemo."
93
Uz nasilje postoji jo jedan krunski svjedok protumoder-
ne: insceniranje prirode. Ono se moe prouavati na mno-
gim posve razliitim temama; no najupeatljivije na "natura-
lizaciji enskosti", kako su pokazali enski studiji.
Naturalizacija enskosti
Zene postoje jednako dugo kao i mukarci, i ene i mukarci
svakako se razlikuju, meu ostalim i po onim poznatim i pi-
kantnim, ne uvijek malenim razlikama. No da te differentiae
speculativae objanjavaju poloaj ena u drutvu, to je mo-
derna legenda. "Prirodna ena" je otkrie 18. i 19. stoljea.
Pritom su se mobilizirala sva sredstva humanistikih zna-
nosti koje su upravo bile u nastanku. Tako francuski prosvje-
titelj Denis Diderot pie:
ene su podlone epidemijama divljanja ... One su do-
due izvana civiliziranije od nas; ali iznutra su ostale prave
divljakinje ... One manje vladaju svojim osjetilima od nas
... Zene, vi ste udnovata djeca! ... Ideje pravednosti, vr-
line, poroka, dobrote, zloe plutaju na povrini njihove due.
Sebinost i egoizam su pak primile u itavoj njihovoj pri-
93
Ne c ke l ( 1993) , 8.
140
rodnoj snazi ... ene su rijetko sistematine, uvijek su pod-
reene trenutku.
94
"enama u modernom drutvu", saima rezultate enskih
studija Hannelore Bublitz, "u kojemu se za sve ljude progla-
avaju jednaka prava, pripada mjesto stranoga, egzotinoga i
djetinjastoga." Ono ensko stilizira se kao suprotnost kul-
ture. "Istodobno kada se - muki - subjekt konstituira kao
suveren, autonoman pojedinac koji se - opremljen samosvi-
jeu i spoznajnoteorijskom kompetencijom za definiranje -
odvaja od prirode i osjetilnosti, ene se bacaju natrag u pri-
rodu te se uz pomo nove znanosti o ovjeku, koju formu-
liraju mukarci, ograniavaju na svoju - naravno, empirijski
nepotkrijepljenu - organsku osnovu te se time iskljuuje iz
drutveno-kulturalnog i znanstvenog napretka te iz odred-
bene uloge u povijesti i drutvu."
95
Prirodne su kategorije remek-djelo uspostavljanja i ovjek-
ovjeenja neupitnosti. One svladavaju zmaja moderne koji
riga pitanja, zatvaraju ga iza zidina nepromjenjivosti. Tu se
ne uspostavlja nita od onoga to se de facto uspostavlja. Tu
se samo omoguava uvid u ono to se ionako dogaa. Tu se
priprema brana postelja i ukraava se samorazumljivosti-
ma. TU ne samo da se ne mora, ne samo da se ne smije pitati,
nego to tu uope i nije potrebno, ovjek se moe prepustiti
struji onoga ionako. U rezervi se uvijek uva mogunost da
se, ako bude oportuno, ovo ili ono usmjeri u vlastitu korist
sluei se polugom za uspostavljanje koja u fatalizmu pri-
rodnoga u najboljem sluaju ostaje skrivenom. Jer tko je ili
to je "priroda", o tome odluujemo mi - u nudi i sredstvi-
ma znanosti. Unutarnja pokretljivost i vanjska ukoenost,
spremnost na primanje - koja se moe prikazati, uspostaviti
kao prinuda! - to je mali raj na dohvat ruke u svijetu koji se
razloio na pitanja.
94
Diderot (1981), 171f., citirano po Bublitz (1992), 60.
95
Bublitz (1992), 60.
141
Priroda ne "legitimira", to bi bila previe aktivistika for-
mulacija, ona apsorbira odluke, pretvara odluke u ne-odluke.
Ona ne uspostavlja samorazumljivosti i pravo kao moral i
argument, nego kao nunost. Pitanja se nabacuju i, suprotno
svojem porijeklu, potiskuju pod povrinu refleksije te se
ondje zapeauju i uutkavaju nunostima. "Priroda" nije
dobra i nije loa, ona jest. Ovdje se moe kupati u postojee-
mu i imati udjela u onome to je za nas ljude inae zatvoreno:
u vjenosti - naravno, kao drutvenoj konstrukciji.
Ona doputa, zapeauje zaborav drutva sa svom njego-
vom neshvatljivom, nerazmrsivom zbrkanou. Tu se moe
- konano! - napraviti reda, poistiti. "Priroda" je ponovno
roenje jednostavnosti nakon njezina svretka. Kada ne bi
tako sjajno ve postojala u svojoj vjenoj raspoloivosti, ona
bi se morala izumiti. Ono najosobnije i ono najopenitije
izravno sudjeluju jedno u drugome. Sve to - da ne bi bilo
zabune - nakon svretka prirode, nakon njezina rastvaranja u
drutvo. Jer tako se moe uzdizati u nebesa samo ono to ne
postoji.
"Priroda" presijeca sve vorove moderne. Ona osigurava
uitke nunosti, i to ne samo jednom ili dvaput, nego trajno
- no ne zaboravimo, kao socijalna konstrukcija. To znai kao
neupitnost koja se moe institucionalizirati.
"Taj stabilizirajui princip je naturalizacija drutvenih
klasifikacija. Potrebna je analogija zahvaljujui kojoj se for-
malna struktura jednog vanog kompleksa drutvenih odno-
sa moe ponovno nai u svijetu prirode, na nebu ili gdje ve,
pri emu je vano samo to da se to 'gdje ve' ne moe prepoz-
nati kao drutveno proizveden konstrukt. Kada se ta analogi-
ja s prirode prenese na neki kompleks, a odande opet na pri-
rodu, onda se ta formalna struktura koja se ponavlja ukopava
u svijest, a stalna promjena smjera tih prenoenja osigurava
joj istinu koja govori sama za sebe."
96
96
Dougl as ( 1991) , 84f .
142
Bilo bi posve pogreno pretpostaviti da kategorija prirode
s modernom postaje suvina. Naprotiv. Jer uspostavljena,
odluiva priroda kao osnova protumoderne s ubrzavanjem
moderne dobiva na fascinantnosti, postaje upravo alarmant-
no privlana kao protuotrov scijentificirane te time i tehni-
ki uspostavljive neupitnosti. Utoliko ne bi trebalo potcjenji-
vati mogunost da se upravo refleksivna moderna utemelji
na scijentificiranim kategorijama prirode: sociobiologija, u
presudnom smislu ekologija, ali i discipline tjelesne i ivot-
ne revolucije koja nam predstoji - humana genetika, re-
produkcijska medicina itd. - te iz toga drutveno izvedene
oblikovne mogunosti potajne, dobrovoljne "eugenike" op-
remljene peatima zdravstvene skrbi
97
: "Priroda u doba svoje
tehnike reproduktibilnosti" (Gernot Bhme).
98
Razlika izmeu 19. i 21. stoljea sadrana je upravo u tim
svakako presudnim suprotnostima izmeu ideoloke i teh-
nike "naturalizacije". Tada su se mogle naturalizirati "samo"
slike, slike ovjeka i svijeta. Sutra e se - moda, vjerojatno?
- sami uvjeti nastanka ivota premjestiti u neku sada u
doslovnom smislu proizvodivu "prirodu", koja stoga zapra-
vo vie nee biti priroda, te e u tom uem smislu postati
predmetom oblikovanja i promjene.
"Ono to nas, s one strane svake romantike i prirodoljub-
lja, u tim mogunostima plai, to je ponovno steena svijest
da, kada kaemo 'priroda', govorimo o samima sebi: da govo-
rimo o prirodi koja smo mi sami. Tehnika reproduktibil-
nost dovodi u pitanje nae vlastito samorazumijevanje."
99
97
Eugeniki pokreti postojali su mnogo prije rasnog ludila nacional-
nog socijalizma, i to u svim politikim grupaci j ama; s mogunosti-
ma reprodukcijske medi ci ne i humane genetike, te ideje o bioloko-
t ehni kom st var anj u bol j eg ovj eka pos t aj u r eal ni ma u obl i ku
pri vat ne eugenike (Weingart/Kroll/Bayertz 1988, 684); o t ome usp.
kasnije, str. 233ff.
98
Bhme (1991).
99
Isto.
143
Ukidanje prirode, njezino rastvaranje u tehniki projekt,
poklapa se s mogunostima postvarene, takorei zbilja zbilj-
ske naturalizacije. TU je pojam "proizvodnje" prirode izgu-
bio svaku metaforinost. Ta modernizacija prirode koja omo-
guava da se stvara sama "priroda", koja to vie nije, a ne
samo njezina slika, prua buduoj prot umoderni upravo
nezamislive mogunosti: oblike sada ak i postvarene natu-
ralizacije drutvenih odnosa, njihovu preobrazbu u tjelesna
iva bia koju jo ne moemo zamisliti.
Dileme
Pojam protumoderne potpun je uas za svakog iskrenog zas-
tupnika moderne. "Protumoderna" izaziva jedan refleks:
skretanje pogleda, nijekanje, potiskivanje, bijeg, pljuvanje,
zatvaranje, sputavanje, osuivanje, razbijanje. Utoliko je
pokuaj da se prui vrijednosno neutralan pojam "protumod-
erne" slian pokuaju da se skoi kroz prozor i poleti u vis.
No ako je ovdje skicirana dijalektika moderne i protumod-
erne tona, onda se time mijenja crno-bijela slika. Pitanje vie
nije da li protumoderna - da ili ne? Pitanje tada glasi: koja
protumoderna? I kako se protumoderna moe utemeljiti i
zadobiti: vraanjem predmoderni ili posezanjem za jo uope
neozbiljenom modernom? Negacijom ili radikalizacijom
moderne nasuprot industrijskoj entropiji?
Dileme svih pokuaja proboja u jednom ili drugom smjeru
mogu se jasno izloiti na stol budunosti nasuprot svakom
didaktikom upletanju (upravo kada se iznose s prosvjeti-
teljskom gestom, koja je ionako spala na prijetee podizanje
kaiprsta).
Prva je dilema u tome to se univerzalizam moderne ne
moe ni odbaciti ni upotrijebiti. Ovo drugo znai oprotaj od
moderne, a ono prvo odlazi u prazno, jer s one strane nacio-
144
nalne demokracije poinje institucionalni vakuum. Izdrati
to dvoje i drati ih otvorenima, to gotovo da nadilazi ovje-
kove mogunosti.
Postoje dva jednostavna, pogrena odgovora na taj prob-
lem kavez slobode, utvrda blagostanja, povijesnog jedinstva
proturjecj izmeu moderne i protumoderne s kojima u svjet-
skom drutvu rizika posvuda imamo posla. Jedan od tih odgo-
vora poiva na dodue ispravnom uvidu da samo odvajanje,
dakle granice, omoguavaju slobodu. Drukije reeno: uki-
danje odvajanja svodi se na ukidanje slobode.
To prvo - granice omoguavaju slobodu - moe se ilustri-
rati na funkcionalnoj diferencijaciji modernog drutva: slo-
boda privatne sfere, sloboda istraivanja, prava itd. zaista,
kako je to formulirao Michael Walzer, poivaju na onom "umi-
jeu odvajanja"
100
koje odlikuje liberalno drutvo i politiku.
Walzer s pravom polemizira protiv lijevih nadanja o cjelo-
vitosti, o prevladavanju granica, jer ona irom otvaraju vrata
tiraniji: "Marxova vizija individualnog i kolektivnog samoo-
dreenja zahtijeva (iako sam Marx nije razumio taj zahtjev)
postojanje zatienog prostora unutar kojega se mogu donositi
vane odluke. Ali neki takav prostor moe postojati samo
ako se bogatstvo i mo ograde zidovima i ogranie ... Tako
crkveni biskupi kritiziraju dravnu obrambenu politiku, a
radikalni disidenti nalaze svoje mjesto na sveuilitima ...
U svakom sluaju, institucije slijede svoju vlastitu unutar-
nju logiku, premda reagiraju i na naine na koje na njih utjee
itav sistem. Igra unutarnje logike moe se potisnuti samo
tiranskom silom, prelaenjima granica i ruenj em zidova
101
No argument "Liberalizam je svijet zidova, i svaki zid
stvara novu slobodu"
102
ne rastvara jednako tako realan uni-
100
Wal zer (1993), 45.
101
Ist o, 45.
102
Ist o, 38.
145
verzalizam liberalizma. On samo gleda dalje ili apstrahira
od njega.
Obratno, na taj nain ostaje posve nejasnim kako se gra-
nice trebaju ili mogu povlaiti, "krojiti" - bila rije o granica-
ma izmeu podsistema ili o onima izmeu zemalja, kultura i
kontinenata. To ne znai samo propusnost, dakle kako se tre-
ba ili moe definirati "domae", tue uiniti domaim, "natu-
ralizirati", i kakva se slina pitanja jo postavljaju. Otrije
formulirano, nejasno je ili postaje nejasnim da li u ovoj glo-
baliziranoj moderni uope jo raspolaemo modusom gra-
nice, da li i ukoliko realno postojee granice uope jo odva-
jaju i ograuju. Koliko, dakle, granice - ma koliko "neprobojne"
bile - jo vrijede s obzirom na realni univerzalizam moder-
ne. Naravno, mesni su specijaliteti nacionalno organizirani.
I trite, novac, znanost proupljuju apodiktinost granica i
nacionalnoga te dovode modernu u stanje lebdenja izmeu
nacija. Drugim rijeima, ono i ini nerealnima ak i one gra-
nice koje su povuene i koje se uvaju orujem.
Naravno, ni taj problem nije nov. Nekada davno granice
jedva da su postojale i na papiru. Tek je nacionalna drava
razvila sistematiku i utvrivanje granica. Za istoni se blok
moe rei da je propao ne ponajmanje zbog iluzije "eljezne
zavjese" koja je ve za odailjae i prijemnike televizijskih
programa bila posve nepostojea. Pitanje o znaenju granica
svakako je star problem; ali to je ipak problem koji se s raz-
vojem drutva globalnog trita i globalnih opasnosti sve
oitije i sve neizbjenije postavlja.
Lanoj jednostavnosti obeanja da e se ukidanjem grani-
ca realizirati salonski univerzalizam na drugoj strani odgo-
vara lana jednostavnost kojom se postojee granice slave kao
jamstva slobode. Tako se u moderni koja se globalizira igno-
rira pritajeni irealizam samo naizgled realno postojeih gra-
nica.
103
103
Takozvana "debat a o azilu" u Njemakoj u prol j ee 1992. ilustrira,
meu ostalim, upravo tu propusnost granica. "Rjeenje"? Njema-
146
Jedna se druga dilema moe svesti na jedno jednostavno
pitanje: koliko rastvaranja ovjek moe podnijeti? Ako je tono
da refleksivna moderna razara ak i osnove i instrumente za
kontrolu neizvjesnosti, nitko se ne moe uditi tome to se
za protumodernom ezne i posee kao za gutljajem vode u
pustinji. Refleksivna modernizacija provocira, dakle, protu-
modernizaciju, i to u svim oblicima: nove religijske pokrete,
ezoteriju, nasilje, neonacionalizam, neorasizam, ali i renatu-
ralizaciju drutvenih odnosa i socijalnih problema valovi-
ma genetike tehnologije i humane genetike.
104
Svi ive od
istog obeanja da e se na ovaj ili onaj nain doi do novih
neupitnosti - rigidnosti - koje e napokon okonati stalno
propitivanje i samopropitivanje.
I ovdje se postavlja isto pitanje: ne nikakve granice, nego
koje granice, i kako uope granice? Pitajmo drukije: koja
protumoderna? To emo izvidjeti na primjeru ekolokog pi-
tanja.
Ekoloke ligature: na putu u ekodemokraciju ili
ekodiktaturu?
Dok se Evropa kao u nekoj povijesnoj igri "ovjee, ne ljuti
se" na prijelazu u 21. stoljee vraa u 19., suoava se s nacio-
nalizmom i antisemitizmom, u Sjedinjenim Dravama doga-
aju se uzbudljive novosti. ini se da se ondje ljudi napo-
kon okreu neizbjenim pitanjima sadanjosti i budunosti.
"Doao sam do uvjerenja da moramo poduzeti smion i ned-
voznaan korak: spaavanje okolia treba uiniti sredinjim
principom organizacije nae civilizacije." Tako pie AI Gore,
ka stvara zid od susj edni h drava. Azi l ant i se u veini sluajeva
alju natrag u zemlje preko kojih su uli u Nj emaku - osim ako sci
radi o l uksuzni m azilantima koji si mogu pri ut i t i da izravno avion-
om dolete iz zemlje u kojoj su ugroeni.
104
1 ekoloki se pokret poziva na pri rodu u tom smislu.
147
ameriki potpredsjednik.
105
Demonizirano, ismijavano, na-
vjetano, i napokon program vlade - ini se da je ekoloko
pitanje dolo do samog kraja svoje meteorske karijere.
Knjige nisu politika. Takoer se, kao to je poznato, od
namjera moe i odustati ili se one mogu okrenuti u svoju
suprotnost. No ostaju pitanja: koliko si dugo Evropa jo moe
priutiti da tri unatrag u toj utrci za budunost protiv je-
dine velesile na Zemlji? Zbog ega je upravo tema okolia
tako eksplozivna? Kada e ona dovesti do letargije i fataliz-
ma, agresivnosti i zazivanja vrste ruke? Kada i kako e mo-
tivirati na promjene, moda ak i na reformu industrijske
moderne? Mogu li se iz ekolokih tema iskovati modeli dru-
tvenog poretka koji e se suprotstaviti tendencijama rast-
varanja koje su karakteristine za refleksivnu modernizaci-
ju? Kako zauzdati protumodernu u ekolokom pokretu, dakle
kako ono asketski-diktatorsko povezati s rasipnou i slobo-
dom moderne?
AI Gore doista nije otkrio ekoloke teme. Ono to je on
otkrio i iz ega poinje crpsti jest njezina vanost kada je
rije o formiranju smisla, politike i strukture. Posttradicio-
nalni svijet samo se naizgled raspada u anominu individu-
alizaciju, on - doista paradoksalno - u izazovima samoskriv-
ljenog samougroavanja posjeduje zdenac mladosti za re
-moraliziranje, motiviranje - i neuroze. Zaotreno reeno, na
mjesto staleke i klasne svijesti, vjere u napredak ili u propast
i predodbe o komunistikom neprijatelju AI Gore postavlja
"ovjeanski projekt spaavanja okolia". Kod njega se u "New
Dealu" koji je jo donedavno izgledao sanjarskim na nov nain
povezuju i spajaju vrijednosno konzervativne, religijske i
emancipatorski-lijeve ideje i strujanja - te daju krila privredi.
Industrija je u Sjedinjenim Dravama oito prela na stranu
demokrata zbog politike ekolokog uvjerenja i onoga to ona
obeava u ekonomskom smislu. To je primjer za to da utopija
105
AI Gor e ( 1992) .
148
ekoloke demokracije ne mora kolidirati, ve da moe i
koalirati s privredom u potrazi za izgubljenim ansama za
tritem i poslom. No to je samo jedna varijanta. Moda ak
i ona koja je u Njemakoj i Evropi najmanje vjerojatna.
Jo neotkrivene osobitosti ekolokih ligatura mogu se -
nipoto sluajno - bar naznaiti, odmjeriti i ocrtati uspore-
de li se s nacionalnim konsenzusom u pitanjima obrane. U
prostornom je smislu obrambeni konsenzus ujedno nacio-
nalan i antinacionalan; on prema unutra povezuje suprotno-
sti tako to prema vani mobilizira protiv onih koji su drugi,
stranci. Za razliku od toga, ekoloki bi konsenzus (kada bi
neega takvoga ikada bilo i moglo biti) bio globalnog forma-
ta, dakle nadnacionalan. Naravno da su u njemu mogui i
vjerojatni i nacionalni, nacionalistiki tonovi. Moda e ak
postojati i neto poput "ekolokog obrambenog konsenzusa":
mobilizacija protiv "opasnih nuklearnih elektrana" s druge
strane granice. Ve se sada razmilja o nadnacionalnim pravi-
ma na intervenciju i o primjeni sile kako bi se drave eko-
loke grenice privele globalnom razumu. Usvojeno, interi-
orizirano ekoloko pitanje istodobno i prema unutra ukida
granice privatnosti. Razvrstavajui smee, danas svatko mora
kao mali globalni aktivist sudjelovati u zajednikoj akciji
spaavanja Zemlje i ovjeanstva. Uspostavlja se totalna odgo-
vornost koja vie ne ostavlja nikakvo utoite.
Obrambeni konsenzus i ekoloki moral nastupaju sa sli-
nim arom spaavanja od sada anonimiziranih, univerzalizi-
ranih, postvarenih "neprijatelja" - itaj: "neprijateljskih tvari".
Ako obrambeni konsenzus jo i zna za neto poput odbijanja
vojne slube, ini se da "odbijanje ekoloke slube" vie ne
dolazi u obzir. Hi se i mladi i stari, i invalidi i oni koji su na
vlasti, koji zapovijedaju, ali u prvom redu ene moraj u
potruditi i iskazati u svakodnevnom obrambenom ratu.
Obrambeni konsenzus jo uvijek zna za doba mira. On
najee samo prijeti ozbiljnim sluajem, sluajem rata, i ve
149
time mnogo postie. No njegova egzekutivnost vremenski je
i socijalno ograniena. Stalno ratno stanje znailo bi siguran
kraj. Kada bi ekoloko pitanje dolo na vlast, to bi, ako se
smijem posluiti takvom usporedbom, znailo neku vrstu
trajnog rata. Hi se mora djelovati, i to odmah, posvuda, svi,
i u svim okolnostima.
Ekolokom bi moralu, temi ekolokih sukoba moglo usp-
jeti ono emu je kranstvo uvijek teilo i to mu nikako nije
uspijevalo: progutati sve neprijatelje i konkurentske religije
koje se meusobno bore za utjecajne sfere, preobratiti ih i u
to ukljuiti ak i jo neroene, budue generacije. Samo bi
mrtvi, dodue, bili iz toga iskljueni. Inae - promisle li se
do kraja moralne mogunosti ekolokih tema - zaista nema
mogunosti za bijeg.
Onaj tko misli da biti slian ivotinji rastereuje, da bi to
bilo lijepo, da to omoguava sve to je ljudima zabranjeno -
napadati druge, prepadati ih i prodirati, i kako se sve jo
mogle nazvati te slasti - taj se vara. Upravo je u tome ono to
je zaista vano: ekoloki moral u gesti velikog sustvaralakog
ti obgrljuje ivotinje, a i biljke. ak e i misli teko moi traj-
no sauvati svoju iskonsku slobodu pod pritiskom te nove
ekoloke univerzalnosti. Samo jo ekoloki misliti! Razvrsta-
vanje smea poinje u glavi! Ako takav moralni format ne
probudi politike duhove i instinkte, onda ovom svijetu
valjda zaista vie nema pomoi.
Treba se samo sjetiti poslunog strpljenja s kojim se ve
danas podnosi i provodi demokratizacija smea kako bi se
shvatilo kakva je strukturirajua snaga sadrana u ekolo-
kom pitanju. Industrija, slijepa za posljedice svojega djelo-
vanja, jednostavno je (ne svjesno ili izravno, ali zbog svoje
prihvaene dominacije) sve uinila razvrstavateljima smea
u svojoj neplaenoj slubi, po principu da se, ako ve ne
proizvodnja, demokratizirati trebaju bar njezini otpaci. To se
ne odbija sa zgraanjem - i pozivajui se na princip uzroko-
vanja - nego se neprestano zaista i ini s mazohistikom gor-
150
ljivou. Ni za koga nigdje nema dana bez smea, i, to je jo
udnije, nitko tako neto ne trai, ne zahtijeva. Meu ostalim,
i to ve sada dokazuje ligatorsku snagu ekolokog pitanja. Onaj
tko vjeruje da se to - srednjorono i dugorono - moe rije-
iti kozmetikom, simbolikom politikom, taj ne razumije ono
totalno i koje tu takoer prijeti.
Iz tog se moralnog materijala mogu iskovati krajnje su-
protne realnosti i drutvene strukture - demokratske i dik-
tatorske, da navedem samo krajnosti. Upravo je zato tako ele-
mentarno vano i neizbjeno pitanje o ekolokoj demokraciji
koja kroti protumoderni, diktatorski potencijal i pomiruje
ga, povezuje sa slobodom i dvojbom moderne.
151
VI. poglavlje
Subpolitika - Pojedinci se vraaju u
drutvo
Moderna i protumoderna, jednostavna i refleksivna moder-
nizacija isprepleu se. No to isprepletanje - staromodno
reeno, ta dijalektika - nije proizvoljno, ono je usmjereno.
Oblici podrutvljenja jednostavne industrijske moderne ras-
tvaraju se u sri, ponekad uz stvrdnjavanje i posveenje svojih
ljutura - i taj proces zovemo individualizacijom.
106
Ljudi
se na kraju 20. stoljea oslobaaju iz oblika ivota indus-
trijskog drutva, onako kao to su se na ulasku u industrij-
sku epohu oslobaali (i oslobaaju se) iz staleko-feudalnih
samorazumljivosti, oblika ivota i drutva. Da se ta dva pro-
cesa - prijelaz u industrijsku i prijelaz u refleksivnu moder-
nu - na pragu 21. stoljea u Evropi, ali i u raznim drugim
zemljama presijecaju, to ini razumljivima potrese koji su
zahvatili svijet nakon sloma hladnoratovskog poretka. Na to
se ovdje misli kada se govori o sukobu dviju moderni.
106
Diskusija o individualizaciji razvila se u mnogi m smj erovi ma; o
t ome usp. u novije doba - s opi rni m bi l j ekama o literaturi - Beck/
Beck-Gernsheim (1993, 1993a).
153
Individualizacija - 0 nemogunosti da se moderna
ivi
"Individualizacija" ne znai mnogo toga za to mnogi misle
da znai kako bi mogli misliti da ne znai nita - na primjer,
ne znai atomiziranje, izdvajanje, osamljivanje, kraj svake
vrste drutva, prestanak odnos; esto se podmee jo jedna
teza koja zahtijeva pobijanje, naime da se radi o emancipaciji,
oivljavanju graanskog individuuma nakon njegove smrti.
No ako su sve to nesporazumi koji slue nekoj svrsi, kakva se
tada suglasnost pod time treba razumjeti?
"Individualizacija" znai prvo rastvaranje te drugo zamje-
nu oblika ivota industrijskog drutva drukijim oblicima u
kojima pojedinci moraju sami stvarati, inscenirati, krojiti svoje
biografije. Stoga se i naziva "individualizacijom". I jedno i
drugo - i rastvaranje i zamjena, Giddensovim rijeima, "dis-
embedding" i "reembedding" - ne dogaa se sluajno, indi-
vidualno, dobrovoljno, izazvano razliitim povijesnim uv-
jetima, nego zajedno, i to u opim uvjetima socijalne drave
razvijenog industrijskog drutva rada kakva su se od ezde-
setih godina formirala u mnogim zapadni m industrijskim
zemljama.
U slici klasinog industrijskog drutva kolektivni se obli-
ci ivota zamiljaju kao sadrani jedni u drugima na nain
ruskih babuki. Klasa pretpostavlja malenu obiteljsku zajed-
nicu, ona pretpostavlja podijeljenost uloga po spolu, ova
podjelu rada izmeu mukaraca i ena, ova pak brak. Klase
se ujedno razumiju kao zbroj takvih obitelji koje si meusob-
no nalikuju i razlikuju se od drugih "klasno tipinih oblika
obitelji" (na primjer gornji sloj). Obiteljski dohodak, to znai
dohodak takozvane "glave obitelji" (neutralna rije, no koja
se realno ita jednoznano muki), upotrebljava se i za em-
pirijsko-operativnu definiciju pojma klase. Zato se zaposle-
nost ena u analizi klasa ili posve zanemaruje ili se "brie".
107
107
Heath/Britten (1984), Stanworth (1984).
154
Subpolitika - Pojedinci se vraaju u drutvo
Obratno reeno, ve onaj tko dohodak mukaraca i dohodak
ena uzima kao odvojene osnove mora dobiti sliku rascijep-
Ijene socijalne strukture koja se vie nikada ne moe svesti
na neku "klasnu sliku s damom". To su samo primjeri za to
kako se kategorije industrijskog drutva poput ivotne situ-
acije i voenja ivota na odreen nain meusobno pret-
postavljaju. One se - to kazuje teorija individualizacije - na
jednako odreen nain sistematski rastvaraju i smjenjuju.
Na njihovo mjesto dakle ne stupa nita (to je upravo ono
na to cilja veina osporavanja teorije individualizacije) nego
jedna drukija vrsta voenja i oblikovanja ivota koja - otuda
i ime individualizacije - vie nije "usaena" u tradicionalna
oekivanja i obvezujua nego poiva na pravilima socijalne
drave. Ona pak pretpostavlja pojedinca kao aktera, konstruk-
tora, onglera i inscenatora vlastite biografije, vlastita iden-
titeta, vlastitih socijalnih mrea, veza, uvjerenja. Jednostavno
reeno, "individualizacija" znai raspad samorazumljivost
industrijskog drutva kao i nudu da se bez tih samorazum-
ljivosti za samoga sebe i zajedno nau i pronau nove "samora-
zumljivosti". Da pritom dolazi do neto turbulencija, to zna
svatko tko je gledao filmove Charlieja Chaplina i Woodyja
Alina.
Jo jednom, drukije formulirano: tubalice zbog individ-
ualizacije, koje su sada u modi, zazivanje osjeaja za ono mi,
ograivanje od stranoga, uzdizanje obitelji i solidarnosti ili,
izraeno jezikom nove teorije, "komunitarizam", propagiraju
se pod pretpostavkom provedene individualizacije i najee
su reakcije na doivljenu nemogunost da se ivi individu-
alizacija koja poprima anomine crte.
Jo jednom: individualizacija ne poiva na slobodnoj od-
luci pojedinaca. Zajedno sa Jean-Paulom Sartreom moemo
rei da su ljudi osueni na individualizaciju. Individualiza-
cija je prisila, premda paradoksalna prisila na stvaranje,
samooblikovanje, samoinsceniranje ne samo vlastite biografije
nego i njezinih spona i mrea, i to uz izmjenu preferencija u
155
odlukama i fazama ivota - naravno, u opim uvjetima i
danostima socijalne drave kao to su obrazovni sistem (stje-
canje potvrda o obrazovanju), trite rada, radno i socijalno
pravo, stambeno trite itd. I tradicionalan brak i obitelj pos-
taju ovisnima o odlukama i moraju se sa svim svojim protu-
rjejima ivjeti kao osobni rizik.
Prema tome, "individualizacija" znai da normalna bio-
grafija postaje izabranom biografijom, "skrpanom biografi-
jom" (Ronald Hitzler).
108
to je netko sve bio i istodobno jest,
to misli i ini, to tvori njegovu individualnost. To nije nuno
povezano s graanskom hrabrou i osobom, ali jest s raspa-
dom opcija i nunou da se te tue-vlastite opcije za sebe i
druge prikau i uspostave kao "jedinstvo".
Kako sada tonije zamisliti vezu izmeu individualizacije
i socijalne drave, individualizacije i pravno osiguranog
trita rada? To moe postati jasnijim na jednom primjeru:
profesionalne biografije. Za mukarce ona vai kao samora-
zumljiva, za ene nije tako - jo uvijek ne! No u svim je in-
dustrijskim dravama ipak zaposlena - bar - polovica ena,
a sve vie njih i za vrijeme majinstva. Ankete pokazuju da
su za novu generaciju ena profesija i majinstvo samora-
zumljivi ivotni projekti. Ako se nastavi tendencija da u obi-
telji zarauju dvoje, danas i u budunosti e se u rubrici "male
obiteljske zajednice" morati zajedno pratiti dvije osobne
biografije - obrazovanja, profesije, karijere.
Nekada su prevladavala staleka pravila i propisi za skla-
panje braka (kao nerazrjeivost braka, majinske dunosti
itd.). Ona su dodue ograniavala prostor djelovanja, ali su
djelovala i obvezujue, stvarala su (esto prinudne) zajed-
nike karakteristike izmeu pojedinaca. Za razliku od toga,
danas se ne radi o tome da se nita ne oekuje, nego postoje
oekivanja, ali s obratnim predznakom: da i ene rade na vlas-
titoj obrazovnoj i profesionalnoj karijeri i da je se dre, jer se
108
Hi t zl er ( 1988) .
156
inae u sluaju rastave suoavaju s prazninom, a u braku su
upuene na suprugov novac - sa svim simbolinim i stvar-
nim ovisnostima koje to sa sobom donosi. Ta oekivanja,
meutim, upravo ne razvijaju vrstu povezanost nego raz-
dvajaju i umnoavaju pitanja. Tako svakoga i svaku, takoer i
u braku, prisiljavaju da djeluje i izdri kao individualni ak-
ter i konstruktor vlastite biografije.
Veina socijalnih prava su individualna prava. Na njih
ne mogu polagati pravo obitelji nego upravo samo pojedinci,
tonije radno aktivni pojedinci (ili oni koji su spremni na
radnu aktivnost, nezaposleni). Sudjelovanje u materijalnom
osiguranju i dobrima socijalne drave u velikoj veini slua-
jeva pretpostavlja sudjelovanje u privreivanju. To se, meu
ostalim, moe potvrditi i na primjeru spora oko iznimaka:
plaa za rad u kui, mirovina za domaice. Sudjelovanje u
privreivanju pretpostavlja pak sudjelovanje u obrazovanju,
to dvoje mobilnost i spremnost na mobilnost, to su sve zah-
tjevi koji nita ne zapovijedaju, ali potiu pojedinca na to da
se izvoli konstituirati kao pojedinac: da planira, da razu-
mije, da konstruira, da djeluje - ili, ako "zakae", da sam anje
ono to je posijao.
I tu se sreemo s istom slikom: odluke, moda neodluive
odluke, dakle nipoto ne slobodne, nego iznuene, izborene
odluke u uvjetima oekivanja koja vode u dileme, ali ipak
odluke koje pojedinca postavljaju u sredite kao pojedinca i
kanjavaju ga za tradicionalne oblike ivota i ophoenja.
109
Socijalna je drava - moda protiv svoje volje - pokusni po-
ligon za kondicioniranje egocentriranog naina ivota. I makar
se ope dobro utrcavalo u srca ljudi u programu obveznog
cijepljenja, ta je litanija o izgubljenom zajednitvu licemjer-
na i karakterizira je dvostruki moral sve dok mehanika indi-
vidualizacije ostaje netaknutom i nitko je zaista ozbiljno ne
dovodi u pitanje - to niti eli niti moe.
109
Onaj tko misli da se individualizacija pospj euj e priajui o njoj
ili da se moe zaustaviti moral i zi ranj em, ignorira tu i nj eni cu.
157
Politika i subpolitika
Ta vrsta individualizacije ne ostaje privatnom, ona postaje
politikom u jednom odreenom, novom smislu: individu-
alizirani pojedinci, majstori samih sebe i svojega svijeta, vie
nisu "nosioci uloga" jednostavnog industrijskog drutva, koje
pretpostavlja funkcionalizam. Naprotiv, obratno je: institucije
u svojoj programatici, u svojim osnovama postaju nerealni-
ma, proturjenima i stoga ovisnima o pojedincu - nuklearne
elektrane, koje mogu unititi ili okuiti cijelo tisuljee, pro-
suuju se i tretiraju kao rizici te se "legitimiraju" u uspored-
bi s puenjem, koje je statistiki riskantnije. U institucijama
poinje potraga za izgubljenom klasnom svijeu gornjeg ili
donjeg tipa, jer su sindikati, politike stranke itd. na njoj
izgradili svoje programe, privukli svoje lanstvo i stekli mo.
Postporodina mnotvenost oblika obitelji u rastakanju statis-
tikim se sredstvima skraja po modelu nostalgine figure
"male obitelji" koja i dalje vlada u glavama ljudi itd.
Ukratko, nastaje podvojen svijet, gdje se njegovi dijelovi
ne mogu preslikati jedan u drugi: jedan svijet simbolinih
politikih institucija i jedan svijet svakodnevne politike
prakse (sukobi, igre moi, instrumenti i arene), i oni pripadaju
dvjema razliitim epohama, naime epohi industrijske i epo-
hi refleksivne moderne. Na jednoj strani dolazi do praznine
u djelovanju politikih institucija, na drugoj do neinstitu-
cionalne renesanse politikoga: pojedinci se vraaju u dru-
tvo.
Protiv toga naizgled govori gotovo sve. Teme o kojima se
raspravlja u politikim arenama - gotovo da bi se moglo rei:
ije se suprotnosti simuliraju - jedva da su jo dovoljno zapa-
ljive da bi se iz nj i h mogle oekivati iskre politikoga. U
skladu s time se odluke sve manje mogu izvesti iz nadgrad-
nje stranake programatike, ve se, obratno, stranake, sin-
dikalne i druge organizacije slue temama koje su dane na
slobodno raspolaganje kako bi od njih skrojile pragmatine
158
pretpostavke svoje daljnje egzistencije. I na unutarnjem i na
vanjskom planu, ini se, ono politiko gubi svoju polarizira-
juu i svoju formativnu, utopijsku kvalitetu.
Ta dijagnoza po mojem miljenju poiva na jednoj kate-
gorijalnoj pogreci - i ispravka te pogreke dodue ne oduz-
ima dijagnozi ono to je na njoj istinito, ali je ipak okree u
njezinu suprotnost. Ta je pogreka izjednaavanje politike s
dravom, s politikim sistemom. Politika se oekuje u arena-
ma koje su za nj u stvorene i od strane za nju ovlatenih ak-
tera: parlamenta, politikih stranaka, sindikata itd. Kada ondje
stanu politiki satovi, ini se da je prestalo pulsirati ono
politiko u cjelini. Pritom se previa dvoje: prvo, to da nepo-
kretnost dravnog aparata i njegovih ispostava svakako moe
ii usporedno s pokretljivou mnogih aktera na svim mo-
guim razinama drutva - dakle zapinjanje politike s aktivi-
ranjem subpolitike. Onaj tko zuri u politiku odozgo i eka,
previa samoorganizaciju politikoga koja - bar potencijalno
- moe "subpolitiki" pokrenuti mnoga, sva podruja drut-
va.
Drugo, u gledite se i u sud preuzima politiki monopol
politikih institucija i aktera na koji oni polau pravo na os-
novi politike konstelacije klasinog industrijskog drutva.
Pritom se zaboravlja da se politiki sistem i povijesno-poli-
tika konstelacija mogu uzajamno odnositi kao realnosti dviju
epoha. Na primjer, porast blagostanja i ugroenosti uzajam-
no se uvjetuju. U onoj mjeri u kojoj se to (javno) osvjeuje,
branitelji sigurnosti vie nisu na istoj strani s planerima i
proizvoaima ekonomskog bogatstva. Koalicija tehnike i
ekonomije ljulja se jer tehnika dodue jaa produktivnost,
ali istodobno stavlja na kocku legitimnost. Pravni poredak
vie ne utemeljuje socijalni mir jer opasnostima sankcionira
i legitimira prikraivan ja itd.
Drugim rijeima, ono politiko izbija s one strane for-
malnih nadlenosti i hijerarhija i to previaju upravo oni
koji politiku izjednaavaju s dravom, politikim sistemom,
159
formalnim nadlenostima i ispisanim politikim karijerama.
Taj "ekspresionistiki pojam politike" (Jrgen Habermas), koji
doputa da se ono politiko i oblik drutva postavljaju jedno
nasuprot drugome kao varijabilni, ovdje se uvodi iz jednog
jednostavnog razloga. On u miljenju otvara mogunost pred
kojom se danas sve vie zatjeemo: politika konstelacija in-
dustrijske epohe postaje nepolitikom, dok ono to je u in-
dustrijalizmu bilo nepolitiko postaje politikim. Radi se o
kategorijalnoj preobrazbi politikoga uz konstantne insti-
tucije, netaknute i nepromijenjene elite moi.
Ono politiko traimo na pogrenom mjestu, sluei se
pogrenim pojmovima, na pogrenim razinama, na pogrenim
stranicama dnevnih novina. Upravo ona podruja odluiva-
nja koja u modelu industrijskog kapitalizma lee u zavjetrini
politikoga - privatnost, privreda, znanost, opine, svakod-
nevica itd. - u refleksivnoj moderni dospijevaju u oluje poli-
tikih sukoba. Pritom je vano to to je to koliko daleko to
ide, to to znai, kamo to vodi i samo opet ovisno o poli-
tikim odlukama koje se ne trebaju samo donositi nego i ob-
likovati, ispunjavati programima i pretvarati u mogunosti
djelovanja. Politika odreuje - otvara, ovlauje - politiku.
Te mogunosti jedne politike politike, jednog pronalaenja
politikoga nakon njegova "dokazanog" svretka ono su to
treba otkriti i rasvijetliti.
Fenomen osamdesetih godina koji u drutvenom smislu
najvie zapanjuje i iznenauje, a koji je svakako najmanje
shvaen, nenadana je renesansa politike subjektivnosti - iz-
van i unutar institucija. U tom smislu nije pretjerano rei da
su graanske inicijative u tematskom pogledu preuzele vlast.
One su bile te koje su protiv otpora etabliranih stranaka na
dnevni red stavile teme jednog ugroenog svijeta. To ni u
emu nije oitije nego u sablasti novog "deklarativnog mora-
la" koja krui Evropom: nunost ekolokog spaavanja i ob-
navljanja svijeta u meuvremenu je postala univerzalnom.
Ona sjedinjuje konzervativce sa socijalistima, kemijsku in-
160
dustriju s njezinim zelenim krvnim neprijateljima. Gotovo
da se moramo plaiti da e kemijska industrija obistiniti ono
to najavljuje u svojim bljeteim reklamama i pretvoriti se
u drutvo za zatitu prirode. Priznajemo, sve je to privid,
programatski oportunizam, a tek tu i tamo moda i zaista
iskrena promjena miljenja. Djelovanje, mjesta iz kojih nas-
taju injenice time jo ostaju uglavnom netaknuti. No ipak
se ne moe porei da teme budunosti, o kojima sada svi
govore, nisu proizale iz dalekovidnosti onih koji su na vlas-
ti ili iz parlamentarne borbe - pogotovo ne u katedralama
moi u privredi, znanosti i dravi. Njih su, usprkos zdrue-
nom otporu te institucionalizirane ignorancije, na drutveni
dnevni red postavile u sebi zbrkane, moralizatorske grupe i
grupice koje se prepiru o pravom putu, koje su razdrte sum-
njama i podijeljene u svai.
Subpolitika je postigla posve nevjerojatnu tematsku pob-
jedu. To ne vai samo za Zapad, nego upravo i za Istok Evrope.
Tu su se grupe graana - nasuprot svoj evidenciji drutve-
nih znanosti - pojavile iz niega svoje neorganiziraniranos-
ti, pijuniranog konformizma, i ipak su - bez telefona i stroja
za kopiranje - svojim pukim okupljanjem na ulicama pri-
nudile dravnu silu na uzmicanje, na propast. Taj se ustanak
realno postojeih pojedinaca protiv "sistema" koji je njima
navodno vladao do u kapilare svakodnevice ne moe objas-
niti ni shvatiti uvrijeenim kategorijama i teorijama. Nije
bankrotirala samo planska privreda. Temeljito je opovrgnuta
i sistemska teorija koja drutvo misli neovisno o subjektu
(pa makar uvari njezinih dogmi i organizacijski funkciona-
ri jo nisu uklonjeni i baeni u staro eljezo). U drutvu bez
privole, u legitimacijskom smislu upravo ispranjenom, oito
ve jedan udar vjetra, izazvan zovom za slobodom, moe
sruiti kulu od karata dravne sile.
Razlike izmeu odlunih graana na Istoku i Zapadu su
oite - i o njima se esto govorilo, no manje je to bio sluaj s
njihovim takoer vrlo zanimljivim slinostima: orijentacija
161
na bazu, izvanparlamentamost, klasna ili stranaka neveza-
nost, organizacijska i programatska difuznost i posvaanost.
Moglo bi se rei: tempi passati. Ali ma koliko teko mnogi-
ma to padalo, i lovci na ljude radikalne desnice koji od ljeta
1992. na njemakim ulicama hukaju protiv "stranaca" (i onih
koje takvima smatraju) kao i potajna neugodna podrka koju
pritom imaju do politikih vrhova (sada napokon svi ele
izmijeniti osnovno pravo na azil) - ta rulja takoer koristi,
upotrebljava te anse subpolitike. To nas moe pouiti da
subpolitika nije otvorena samo za jednu stranu. Tu mogu-
nost da se ispuni vakuum uvijek moe iskoristiti i prilagodi-
ti i suprotna strana, i suprotna stranka za suprotne ciljeve.
Ono to se u starom razumijevanju politike javlja kao "gu-
bitak konsenzusa", "nepolitiko povlaenje u privatnost", kao
"nova duevnost" ili "njegovano suosjeanje", to moe - pro-
matrano s druge strane - biti borba za novu dimenziju poli-
tikoga.
Jo uvijek prevladavajui dojam da u "vruini" proces
individualizacije "isparava" ono socijalno, konsenzus, nije,
dodue, pogrean, ali nije ni toan. On zanemaruje nunosti
i mogunosti uspostavljanja novih socijalnih veza i obvezu-
jue snage - ma koliko provizorne (na primjer i mogunosti
insceniranja novog opeg konsenzusa o ekolokom pitanju)
- koji se upravo ne mogu izraziti i shvatiti pomou starih
kategorija.
Korisno je razlikovati izmeu razliitih konteksta i oblika
individualizacije. U nekim zapadnim zemljama, a osobito u
vedskoj, vicarskoj i na zapadu Njemake, imamo posla s
"potpuno kasko osiguranom individualizacijom", to znai
da tu procesi individualizacije proizlaze iz miljea blagosta-
nja i socijalne sigurnosti (ne za sve, ali za mnoge) i u njemu
se odvijaju. Razliiti su uvjeti "sirotinjske individualizacije"
koja dijelom ve na istoku Njemake, ali prije svega u bivim
komunistikim zemljama i zemljama treeg svijeta dovodi
do nemira posve drukijih razmjera.
162
No individualizirana kultura svakodnevice Zapada upra-
vo i jest kultura nakupljenog znanja i samosvijesti: vie vieg
obrazovanja, bolje mogunosti zarade i radna mjesta koja
unaprijed ne iskljuuju bar pravo na razvoj i sudjelovanje.
Pojedinci jo uvijek meu sobom dijele stare oblike i insti-
tucije i igraju se u njima, no jednim se dijelom svoje egzis-
tencije i svojega identiteta, svojim angamanom i svojom
hrabrou iz njih i povlae. Ali njihovo povlaenje nije samo
povlaenje ve ujedno i prelaenje u podruja drukije ak-
tivnosti koja se ine tako neotrima i nestalnima ne ponaj-
manje zato to se ta unutarnja imigracija esto dogaa s pola
srca, takorei samo jednom nogom, dok se drugom i dalje
stoji u starom poretku.
"Gnijezdo" svojega "politikog zaviaja" naputa se djeli
po djeli. To znai da se u jednoj stvari zastupa strana revo-
lucije, a u drugoj se podrava reakcija, ondje se naputa brod,
a ovdje se opet ukrcava itd. Sve se to vie ne pokorava jednoj
shemi koju mjerai politike mape stavljaju u temelj svojih
analiza.
Individualizacija politikih sukoba i interesa ne znai,
dakle, odustajanje od angamana, ne znai "demokraciju iz
trbuha", zamorenost politikom. Ali dolazi do proturjenog
angamana na mnogo strana koji mijea i kombinira klasine
polove politikog spektra tako da svatko - konsekventno mi-
ljeno - misli i djeluje desno i lijevo, radikalno i konzerva-
tivno, demokratski i nedemokratski, ekoloki i antiekoloki,
politiki i nepolitiki. Svatko je pesimist, pasivist, idealist,
aktivist u djelominim aspektima svoje egzistencijalne biti.
To meutim znai samo to da uvrijeene koordinate politike
- desno i lijevo, konzervativno i socijalistiko, povlaenje i
sudjelovanje - vie ne vrijede i ne pomau.
Za tu vrstu prakse, koju je lake shvatiti negativno nego
pozitivno (ne instrumentalna, ne vlastodraka, ne izvrna,
ne odreena ulogama, ne svrnoracionalna) postoje samo
isprani i mutni izravni pojmovi koji upravo klevetniki i
163
podrugljivo govore o "zajednitvu" ili "cjelovitosti". No sva-
ko izbjegavanje oznaka moe samo zanijekati i promaiti
injenicu, a ne ukloniti je: ispod i iza proelja i ruevina
ponekad ak sjajno poliranog starog industrijskog poretka
dogaaju se prijelomi i obrati - ne posve nesvjesno, ali niti
svjesno i ciljano, ve vie poput kolektivnih slijepaca bez
sljepakog tapa i psa, ali s nj uhom za ono to je osobno vano
i ispravno te stoga, poopi li se, takoer ne moe biti posve
pogreno. Ta stonona ne-revolucija tee. Ona se izraava u
zvunoj kulisi sporova na svim razinama i u svim temama
razgovora, na pri mj er tako da ni t a vie ne prolazi kao
"samorazumljivo", sve se mora prokokodakati, usitniti, ras-
praviti i izmrcvariti kako bi na kraju - s blagoslovom opeg
nezadovoljstva - krenulo ovim ili onim "tokom" koji nitko
ne eli, moda samo iz jednog razloga: zato to inae prijeti
opa blokada. To su, dakle, "trudovi" novog drutva koje dje-
luje i oblikuje samo sebe, koje sve mora na neki nai n
"pronai", ali ne zna kako, zato, s kime; ono bolje zna kako
ne, protiv ega, s kime ni u kojem sluaju.
Politika je znanost svoj pojam politike, kako je poznato,
razvila u trima aspektima: prvo, ona pita o institucionalnom
ustroju politike zajednice kao samoorganizaciji drutva [Pol-
ity), drugo, o sadrajima politikih programa za oblikovanje
drutvenih odnosa (Policy) te, tree, o procesu politikog
sukobljavanja oko udjela u moi i poloaja {Politics). Pritom
pojedinac ne vai kao onaj tko je sposoban za politiku, ve se
pitanja upuuj u organiziranim, korporatistikim, dakle ko-
lektivnim akterima.
Subpolitika se razlikuje od politike time to (a) na pozor-
nici oblikovanja drutva nastupaju i akteri izvan politikog
ili korporatistikog sistema (dakle grupe ljudi iste profesije i
zanimanja, tehnika i ekonomska inteligencija u poduzei-
ma, znanstvenim institutima, u upravi, strunjaci, graan-
ske inicijative, javnost itd.); i (b) to za mo oblikovanja poli-
164
tikoga u nastanku ne konkuriraju samo socijalni i kolektivni
akteri nego - zajedno s njima i jedni s drugima - i pojedinci.
Prenese li se na subpolitiku (= pitanje o restrukturira-
juoj praksi moderne) razlikovanje izmeu polity, policy i
politics, nameu se sljedea pitanja:
(1) Kako je "subpolity" institucionalno ustrojena i orga-
nizirana? Koji su izvori njezine moi, njezine mogunosti
otpora, strateki potencijali njezina djelovanja? Gdje su njez-
ine smjernice i granice njezina utjecaja? Kako u refleksivnoj
modernizaciji nastaju prostori i mo oblikovanja?
(2) S kojim se ciljevima, sadrajima, programima "subpol-
icy" provodi na kojim podrujima (zanimanjima, profesija-
ma, pogonima, sindikatima, strankama itd.)? Kako se sub-
policy postvaruje, uvjetuje, dovodi i provodi u ne-politiku?
Koje se strategije - na primjer "zdravstvena skrb", "socijalna
sigurnost", "tehnike nunosti" - za to upotrebljavaju i kako
te tko ih primjenjuje?
(3) Koji se organizacijski oblici i forumi "subpolitics" mogu
zapaziti, koji su u nastanku? Koji se poloaji moi ovdje kako
otvaraju, uvruju, premjetaju? Ima li sukobljavanja unu-
tar pogona o politici poduzea ili koncerna (politika rada,
tehnike, proizvoda)? Nastaju li neformalne koalicije ili ko-
alicije koje se formaliziraju za ili protiv odreenih stratekih
opcija? Nastaju li struni, ekoloki, feministiki krugovi ili
radne grupe unutar grupa ljudi istog zanimanja ili radnih
cjelina unutar pogona? Koji stupanj, koju kvalitetu organiz-
iranosti oni iskazuju (neformalni kontakti, diskusije, statut,
vlastiti asopis, osmiljeni rad s javnou, kongresi, code of
ethics, zastava sa znakom)?
165
Zastoj - meditativni oblik trajka refleksivne
moderne
Mnogi se spasu iz dilema kasne moderne i okotalosti stra-
nake oligarhije u zapadnim demokracijama nadaju od sub-
politizacije drutva. arobna formula koja treba opomenuti
na promjenu smjera glasi ope dobro. Taj pokret zajednitva
u Sjedinjenim se Dravama okuplja pod intelektualnim bar-
jacima komunitarizma.
U0
Na popisu elja nalazi se zajed-
nika predodba drutva koje je integrirano na osnovi etikog
dobra. Ta je ideja, pie Der Spiegel, "podjednako fascinantna
i opasna. Jer s jedne strane nije jasno tko utvruje to je do-
bro, a s druge to bi se trebalo dogoditi sa sljedbenicima lo-
ega.""
1
"Subpolitika" znai oblikovanje drutva odozdo. "Od pre-
sezanja samovlasnih elita", pie Claus Leggewie, "od neus-
pjeha intervencija preoptereene drave, od iluzije nevidlji-
ve ruke trita, a i od ponovnog pada u autoritarne i narod-
njake modele bez vrijednosti uva nas samo graansko
drutvo koje sami stvaramo - bez stabilnog sredita, bez
tonih mjerenja kompetencije, bez homogenih uvjerenja, bez
pretpostavljenog konsenzusa, bez savrenog opeg plana."
112
Subpolitizirano je drutvo graansko drutvo koje svoje
zadae na svim podrujima i poljima drutvenog djelovanja
uzima u vlastite ruke - ili, opreznije reeno, ono bi to moglo
postati (izmeu vie mogunosti). Povijest, a bar povijest
politikih ideja posljednjih dvaju stoljea, zaista nee moi
bez povijesti subpolitike: unutarnju i vanjsku politiku, kao i
ekoloku i tehnoloku, odozdo su prema gore bitno sadrajno
potaknuli i bar u ciljevima (su)odredili mirovni, enski i
ekoloki pokret. ak i opa zasienost politikom i povika na
stranke koje sada haraju takoer s u izraz graanskog samoza-
110
Za rezi me vani h priloga usp. Honnet h (1993).
111
Darnstdt/Sprl (1993), 154.
112
Citirano po isto, 154f.
166
varavanja. Time se prikriva da se - uostalom i u mobilizaciji
drutva desnog radikalizma - drutvo moe subpolitiki
oblikovati i da se tako zaista i oblikuje.
Egzemplarni sluajevi subpolitike mogu se navesti iz nje-
make prolosti posljednjih godina. Na primjer Wackersdorf-.
sukobi o postrojenju nuklearne industrije za preradu radio-
aktivnog otpada zaotravali su se. Dolo je do militantnog
naoruavanja, kako na strani policije tako i demonstranata.
Politiki potez koji je oslobodio gra (premda nije i rijeio
situaciju) nije doao s politikog vrha. On se bio ve odavno
zatvorio u ustrajavanju na ispravnosti svojih odluka. On je
doao s podruja subpolitike, u ovom sluaju same nukle-
arne industrije: projekt je - zbog "trokova" - prekinut i iz-
vezen u Francusku. Dakle, ne rjeenje, ali subpolitika.
Drugi primjer je ogranienje brzine. U sporu oko promet-
nog sistema budunosti meusobno su povezane dvije teme
- unitavanje okolia i poginuli u nesreama. Sjedinjene
Drave i veliki dijelovi Evrope odavno su proveli jedan ele-
ment rjeenja: samoograniavanje brzine. No ne i Njemaka,
koja plae zbog umiranja uma. U toj situaciji - subpolitiku
- inicijativu preuzimaju suci Saveznog ustavnog suda: ono
banalno, nespektakularno postaje polugom da bi se poelo s
dalekosenim promjenama. Ako je dotada nesrea u jurnjavi
automobilom za ustavni sud vaila kao "neizbjena" - ba
kao da je motoru od 200 konjskih snaga ugraen neki prirod-
ni zakon koji na njemakim autocestama razvija svoju snagu
bez ovjekova sudjelovanja - sada se vozaeva "odgovornost
za ugroavanje" s obzirom na posljedice njegova djelovanja
interpretira na samorazumljiv nain: onaj tko vozi automo-
bil mora biti odgovoran za opasnosti koje time izazove. On je
odgovoran za ugroavanje koje izaziva njegovo vozilo - nje-
govo oruje na etiri kotaa.
Ovdje se ponovno primjenjuje kriterij osiguranja u dru-
tvu rizika (usp. gore 46 ff.): ako se prividna prirodna neukro-
tivost opasnosti - ovdje jurnjava na cesti i njezine smrtonos-
167
ne posljedice - uini uraunjivom, objektom odgovornosti i
osiguranja, te stoga i skupom za onoga tko je uzrokuje, onda
se, dodue, prometni sistem nee promijeniti u svojim os-
novama, ali e se pomaknuti jedna skretnica koja zajedno s
drugim mjerama svakako moe pomoi da se nametne politi-
ka samoograniavanja, samokontrole, samoodgovornosti. Tko
eli, moe i dalje juriti - da bi to prije stigao do mjesta svoje
nesree. S one strane 130 kilometara na sat on to tada, daka-
ko, ini na vlastitu odgovornost - odnosno na rizik svojega
kasko osiguranja.
113
Naravno, detaljnije gledano, rezultat te prometne subpoli-
tike ustavnih sudaca s jedne je strane javni apel, a s druge
reklamna akcija za potpuno kasko osiguranje. No taj primjer
ipak egzemplarno rasvjetljava mogunosti subpolitike koja
mijenja pravila - ovdje subpolitike ustavnih sudaca (koji su
s obzirom na to u povoljnijoj situaciji od drugih na osnovi
svojega poloaja i koji imaju ovlasti, kako pokazuje njihovo
prizivanje u krajnje politikoj odluci o sudjelovanju Bund-
eswehra u bivoj Jugoslaviji): najee se radi samo o neu-
glednim samorazumljivostima iz kojih se mogu iskovati nove
smjernice.
Upravo u toj eksplozivnosti malenoga, naizgled banalnoga
sadran je dobar dio efikasnosti i tajna subpolitike. esto se
prazne formule moraju pretvoriti u pouke, samorazumlji-
vosti u poluge kako bi se moglo aktivno sudjelovati u su-
protstavljanju snaga koje se uzajamno blokiraju.
Primjer Italije: jedan milanski sudac legalistiki interpre-
tira praksu i spregu izmeu drave, privrede i stranaka, to
je dugo slovilo kao "talijanske prilike", istrauje, optuuje,
izvodi pred sud, osuuje - s rezultatom da se ljulja itava
drava. Pisac Umberto Eco slavi to to Italija sada napokon
doivljava svoj 14. srpnja 1789. eljezni oligarsi od Giulija
113
Tu jo j ednom post aj e oito kako "konica" osi guranj a omoguava
usporavanje (u dosl ovnom smislu).
168
Andreottija do Bettina Craxija zaslueno su postali rtvama
napada na rimsku Bastillleu.
114
Primjer otpada u Bavarskoj: godine 1991. u Bavarskoj je
udnovatu utrku izmeu CSU i SPD izazvao strah od mo-
gueg uspjeha referenduma za jedan model recikliranja koji
je po pokrajinskom pravu bio doputen. Obje velike stranke,
dotada relativno nezainteresirane za taj problem, pokuavale
su udovoljiti graanskim inicijativama sve dalekosenijim
programatskim koncesijama. Referendum nije uspio. No kon-
cepciju je provela CSU. "To su", pie Der Spiegel, "metode
stalnog ' opsjedanja' drave i stranaka koje i Jrgen Habermas
hvali kao akciju upornih graana s dorbim izgledima na us-
pjeh."
115
I kada upravni organi ili lokalni politiari domove za
azilante smjetaju na mjestima i u gradskim etvrtima gdje
je njihove stanovnike teko ili nemogue tititi od napada,
naime u stambene etvrti s visokom stopom nezaposlenosti
i ozloglaene zbog djelovanja desnih radikala, u tom se smislu
provodi subpolitika: u poaru stanova i ljudi mogu se na
desno pomaknuti politike koordinate i priroriteti drave.
Takoer vrijedi i obratno, naime da lanci svjetla protiv mrnje
prema strancima i hukanja ne ponajmanje zahvaljuju svoj
uspjeh svojoj iskljuivoj inicijativi odozdo - protiv stranaka
i stranakih granica.
No mora se opomenuti pred nerealnim optimizmom: ono
to se odozdo ini kao utjecajna sfera subpolitike, odozgo
gledano ima za posljedicu gubitak probojne snage, smanje-
nje i minimaliziranje politike. Subpolitizacijom se poveavaju
pravo na glas i mogunosti za sudjelovanje u oblikovanju
drutva onih grupa koje dotada uope nisu sudjelovale u
sadrajnom procesu tehnologizacije i industrijalizacije: graa-
na, javnosti, socijalnih pokreta, ekspertnih grupa, lokalnih
1, 4
Damstdt/Sprl (1993), 142.
115
Isto, 158, Habermas (1992).
169
zaposlenika, ak i mogunosti pojedinaca da graanskom
hrabrou "pomiu gore" u sreditima razvoja. Prema tome,
subpolitizacija znai smanjivanje centralistike politike us-
mjeravanja, zapinjanje dotada neometanih tokova na otporu
kontroverznim projektima; okolnosti u kojima razliite grupe
i razine koje sudjeluju u odluivanju mobiliziraju sredstva
pravne drave jedne protiv drugih. To se ne dogaa samo u
konfrontaciji institucija i grupa graana nego i u suprotstav-
ljanjima nacionalne i komunalne politike, zeleno motivirane
uprave i starih menadmenta u industriji itd. Na kraju nitko
ne pobjeuje, ni opozicija ni dravna vlast, pri emu ti poj-
movi zapravo postaju onako relativnima kao to se i moraju
zamiljati. Dolazi do ope "relativne nemoi" (naravno, ne-
moi i grupa graana) koja je nalije subpolitikog aktiviz-
ma. No upravo to zapinjanje nekada konsenzualno podma-
zanog procesa industrijalizacije, koji na svim razinama pro-
izvodi gubitnike, usporava proces i predstavlja rani oblik
neureenog, anarhistikog samoograniavanja i samokontrole.
Postoje dvije paradigme nedobrovoljnog usporavanja: riz-
ik (usp. gore str. 52 ff.) i zastoj. Pritom zastoj ne znai zastoj
u prometu nego, posve openito, modernizacijski infarkt u
svim moguim pojavnim oblicima i na svim podrujima
drutva. Posvuda prijeti ope zaepljenje i preplavljivanje,
na primjer i u masovnim medijima gdje se s bezbroj kanala
eli dokrajiti javnopravni sistem i irom otvoriti vrata pro-
izvoljnosti.
Jedno od sredstava subpolitike je zastoj (u izravnom i pre-
nesenom, poopenom smislu) kao modernizirani oblik nedo-
brovoljnog trajka. 1\i se moe zapaziti kako blokada i politi-
zacija - i njihova vieznanost! - djeluju zajedno, prelaze
jedna u drugu. Probija se uvid da tako vie ne ide, da to ne
moe proi - zastoj. Taj "nagomilani" graanski protest dio
je "life politics" (Giddens, usp. takoer str. 230 ff.), on moe
eksplodirati na sve strane politikog svijeta. U svakom slu-
aju, prometna politika tu ima dubinsku dimenziju za sva-
170
kodnevni ivot koja se u prisilnom usporavanju izraava na
nain koji je za svakoga vrlo osjetan i politian.
Zastoj, dakle, uvijek znai iskustvo zastoja, predstavlja,
dakle, kategoriju kulturalnog iskustva - za razliku i protivno
"klasnom iskustvu" - koja se, kako je poznato, morala ras-
cijepiti na jedno "po sebi" i jedno "za sebe" kako bi si osigu-
rala "objektivnost". Zastoj uz to ima i egalitaran uinak. U
njemu su sve klase automobila jednake. Reenica koja na jed-
nom mjestu estih prometnih zastoja u Miinchenu, napisa-
na sprejem, svjetluca u oi vozaima i sjedaima u automo-
bilima: "Ti nisi u zastoju, ti jesi zastoj!", izraava upravo to
izravno i nedobrovoljno "iskustvo socijalizma" u automobil-
skom klasnom drutvu, jednako kao i paralela izmeu zasto-
ja i trajka. Zastoj, dodue, za razliku od trajka nije opasan.
Jednostavno se nita ne dogaa. Radi se, dakle, o nedobro-
voljnom pasivnom otporu modernizacijskom infarktu koji
prijeti sa svih strana.
Iznuena meditacija zastoja u svim temama i na svim razi-
nama prerazvijenog drutva mogla bi - prilino paradoksal-
no - pokrenuti promjenu u miljenju i djelovanju koja sprea-
va podmazan tok stvari. Iz toga politika moe i mora razviti i
utemeljiti svoju formativnu, stvaralaku radikalnost i crpsti
nove naine postizanja konsenzusa.
Prema tome, subpolitizacija drutva svodi se - manje pozi-
tivno, skeptino-realistiki formulirano - isprva na oteava-
nje, spreavanje stare politike.
116
U legitimacijski vakuum
razvoja tehnike i industrije koji se poigrava propau na rate
probijaju se zahtjevi, proturjeja, raskoli i koalicije koji sa
sigurnou dovode do toga da se prije ili kasnije dovedu na
116
S obzirom na sporni konsenzus o energiji to, na primjer, znai i to
da, ako se na kraju pregovora i zmeu drut veni h aktera ne postigne
sporazum, vjerojatno u dogl edno vri j eme po svoj prilici nee biti
novi h nukl earni h elektrana u Njemakoj. Jer teko da e privreda
ponovno uloiti milijarde u politiki nesi gurne projekte. Utoliko bi
neslaganje moglo biti i put u naput anj e nukl earne energije.
171
172
optueniku klupu oni tehnoloki razvoji ije su usput ne
posljedice sagledivo nesagledive i u jednom dubljem smislu
vae kao upitne. Dakle, na primjer, planovi iz eira arob-
njakovih uenika u genetikoj tehnologiji i humanoj geneti-
ci, ali ve i autoceste, palionice smea, novi industrijski pogo-
ni koji se smatraju opasnima, nuklearne elektrane (da i ne
govorimo o problemu njihova otpada) zapleu se u trnovito
ipraje otpora i proturjeja koji - naposljetku - trai ili au-
toritarne odgovore policijske drave ili pak jednu drukiju
modernu koja razvoj tehnike i industrije ugrauje u postu-
pak za postizanje novog konsenzusa (o tome usp. dolje po-
glavlje "O odnosu prema ambivalenciji: model 'okruglog sto-
la"', str. 190 ff.).
Prema tome, da bi se razumjelo to se u Evropi danas
dogaa, mora se imati pred oima i ono to se ne dogaa, ali
to bi se moglo dogaati kada bi ve postojale nune poli-
tike institucije koje tek valja pronai. Posvuda su na djelu
samo one politike snage i institucije koje postoje, a ne one
koje tek valja pronai i utemeljiti. To pak znai da je manjak
"smisla za mogue" (Musil) i snage za oblikovanje postao
uzrokom jadnog stanja koje vlada.
"Ako se eli proi kroz vrata koja su otvorena, mora se uze-
ti u obzir injenica", kae Musil u romanu ovjek bez svojsta-
va, "da ona imaju vrst okvir: to naelo ... jednostavno je
zahtjev smisla za realno. No ako postoji smisao za realno...,
onda mora postojati i neto to se moe nazvati smislom za
mogue." On bi se mogao "definirati kao sposobnost da se
misli sve to bi takoer moglo biti i da se ono to jest ne
shvaa kao vanije od onoga to nije ... Takvi ljudi moguega
ive, kako se kae, u finijem predivu, u predivu izmaglice,
mate, sanjarenja i konjunktiva ... No ono mogue ne obu-
hvaa samo snove onih sa slabijim ivcima nego i jo nepro-
buene Boje namjere." Netko tko "pazi na mogue istine ima",
nastavlja Musil, u oima drugih esto "vatru, polet, volju za
graenjem..., koja se ne ustruava pred zbiljom, ali je pro-
matra kaozadau i pronalazak ... Budui da njegove ideje ...
nisu nita nego jo neroene realnosti, naravno da i on ima
smisao za realnost; ali to je smisao za moguu realnost..."
117
1, 7
Mus i l (1952), 16f.
173
V I . poglavlje
Putovi u drukije moderne
Za ovo gledite postoji samo jedna rije: naivno. U tome se
slau oni koji jarke realnosti kasne moderne inae slikaju i
vide u upravo suprotnim bojama i suprotno ih vrednuju:
optimisti i pesimisti napretka. Jer ako u oku oluje, u sreditu
raaravanja postoji neka izvjesnost, onda je to ta da zakon
tehniko-ekonomske inovacije vai nedodirljivo i nemilosrd-
no.
Mainerija modernizacije koja pokree svijet dio je ono-
stranosti u ovostranome, tehniki Bog - ili vrag! - moderne
kojega se moe voljeti, protiv kojega se moe buniti, ali se
samo jedno ne moe: iskljuiti ili reprogramirati taj podi-
vljali ljudski stroj. Prijelaz poput onoga od eljeznice do avi-
ona u pitanjima drutvene dinamike moderne jednako je is-
kljuen poput pokuaja da se automobil zamijeni biciklom.
No ono to je mogue te se i dogaa jest suprotno vredno-
vanje tog modernog usuda. Jedni naglaavaju i pozdravljaju
umnoavanje opcija koje tako postaje mogue. Oni dobivaju
za pravo time to su drave u kojima opcije "cvatu" u meu-
153
vremenu izgradile zatitne zidove protiv njihove privlanosti.
Drugi pak vide kako itav mamutski projekt ili pada izravno
u ponor ili klizi u novo barbarstvo. U jednome se ta dva su-
protstavljena gledita lako slau: nita se ne moe zaista pro-
mijeniti. Sva sekularizacija nije mogla nimalo promijeniti tu
vjeru da se u tome ne moe nita promijeniti.
S krajem hladnog rata nastala je paradoksalna situacija.
Ono posve neoekivano, tovie, ono to je bilo dokazano
iskljueno - politika renesansa Evrope - nije dovelo do
ponovnog oivljavanja evropskih ideja, do istilita i vatrome-
ta pitanja nego do ope sputanosti. Fatalizam - jednom pozi-
tivan, drugi put negativan - proturjei fatalizmu, potvruje
fatalizam. Tako se uz svu sklonost realizmu i nihilizmu koja
je sadrana u evropskoj tradiciji zanemaruje i prekriva ono
to tvori vitalnost Evrope: samoobnavl j anj e radi kal nom
samokritikom, samorazaranjem. Prosvjetiteljstvo je poseban
sluaj u kojemu pobijeeni pobjeuje svojim porazom. Opti-
mistiki i pesimistiki fatalizam u jednome se slau: da pos-
toji samo jedan, naime industrijski lik moderne, ije nuno-
sti jednom proizvode onu blaenu mjeavinu potroakog
drutva i demokracije, a drugi put ubrzavaju opu propast.
Tertium non da tur. Tertium datur! Mogue je mnogo moder-
ni - tako glasi suprotno naelo refleksivne modernizacije.
"Kao to je svojedobno fino uho ulo u ureenoj tiini grm-
ljavine, tako otro oko u kaosu moe odgonetnuti jedan drugi
red", pie, kako je uvodno citiran, Vasilij Kandinski. "Taj red
naputa osnovu onoga 'ili-ili' i polako dosee novu osnovu -
i. Dvadeseto stoljee nalazi se pod znakom toga 'i'." To i eks-
perimentira s iskljuenim treim. "Gotovo kao providnou
fiksirane razlike konsekventno se istrauju i bez osobita napo-
ra postaje jasno da se metode, materijal i njegova obrada na
objema podrujima bitno ne razlikuju. Javlja se mogunost
za umjetnika i znanstvenika da zajedno rade na jednoj te is-
toj zadai ... Istu principijelnu vrijednost ima i jedan drugi
poticaj i rad koji mu slijedi, a koji su takoer potekli iz slikarst-
176
va - ruenje zida izmeu umjetnosti i tehnike te pribliava-
nje tih dvaju dotada strogo odvojenih i, kako se openito sh-
vaalo, meusobno neprijateljskih podruja koje je uslijedi-
lo."
118
Sociologija - recimo tonije: (ironino) starea sociologija
modernizacije, mora dijelom postati umjetnost, mora, dakle,
postati zaigrana kako bi se oslobodila svojih vlastitih misa-
onih blokada. To bi se moglo nazvati kemijom premisa: sue-
ljavati, odmjeravati, sukobljavati, meusobno stapati pseu-
dovjenosti sve dok u misaonoj epruveti ne pone iskriti i
dimiti se, smrditi i sijevati.
Kako se mijenja slika "funkcionalno diferenciranog" in-
dustrijskog drut va ako se na njega pri mi j ene premi se
"funkcionalne diferencijacije"? Zato podvrste sociolokog
funkcionalizma uvijek slikaju neku sliku drutva kao izdife-
renciranog u smislu dovrenosti, dok moda daljnje diferen-
cijacije industrijskog drutva koje se zbivaju upravo danas
ukazuju na putove u drukije moderne?
Zato bi se modernizacija iscrpljivala u autonomizaciji,
upravo u "autoreferencijalnosti" (Luhmann)? I zato ne u
suprotnosti: u specijalizaciji za kontekst, u sistemskim koor-
dinacijama? Moda je premisa autonomije novije sistemske
teorije, koja se napuhala do autistinosti, samo mali jedan-
put-jedan, dok infinitezimalni raun poinje ondje gdje se
autonomija umreava s autonomijom, gdje nastaju institucije
dogovaranja i pregovaranja itd.? Refleksivna modernizacija
moda poinje ondje gdje zavrava logika diferenciranja i
rastvaranja, gdje se ona kombinira i sukobljava s logikom
posredovanja i samoograniavanja.
Nije li pomalo dosadno (dobro, to nije znanstvena katego-
rija), recimo dakle: pomalo premalo kompleksno ocrtavati
uvijek samo raspad starog svijeta na "binarne kodove"? Ne bi
li bilo vrijeme da se razbije taj veliki socioloki simplifikacijs-
, , n
Kandinski (1955), 99, 104f. (Isticanje U. B.).
177
ki tabu te da se, na primjer, pita o sintezama kodova, da se
istrauje gdje se one ve danas i kako isprobavaju? Je li kom-
binacija umjetnosti i znanosti, tehnike i ekologije, privrede i
politike s rezultatom neega treeg, nepoznatog, to se treba
pronai, zaista iskljuena stoga to je iskljuenom dri mali
jedan-put-jedan jednostavnog funkcionalizma? Zato se zna-
nost, koja sve mijenja, sama mora misliti i prakticirati kao
nepromjenjiva? Ili je moda tako da nain na koji se ocjenjiv-
ala i odbacivala neka promjena u okviru znanosti i na koji se
to i danas ini istiskuje iz vidnog polja upravo one mogu-
nosti samoograniavanja i samopromjene koje su znanosti
otvorene i za koje je vrijeme - naime njezino vlastito odusta-
janje od monopola na istinu koje postaje moguim i nunim
s metodikom dvojbom kojoj znanost bar verbalno odaje
priznanje?
Fatalizam svakako ima i dobre strane. Na primjer, on
spreava aktivizam jedne modernizacije moderne koji otvara
Pandorinu kutiju. Ali on djeluje kao kare u glavama socio-
loga koji se, znajui za vlastite zakonitosti moderne, ustruava-
ju makar i sistematski postaviti i razmotriti pitanje o druki-
jim modernama. "Samoprimjena", tako glasi arobna rije koja
treba olabaviti, prevladati te blokade. Pri razjanjenju te misli
elimo metodiki postupati i navesti svaki princip indus-
trijske moderne koji se treba (u misaonom eksperimentu)
primijeniti na strukturu samog industrijskog drutva, da bis-
mo zatim pitali: koja vrsta, koje lice moderniteta nastaje ako
vai ono to se uope ne moe zaustaviti, naime da moderni-
zacija pregazi i industrijsko drutvo?
119
Samoprimjena - konkretizirana s jedne strane na klju-
nom poj mu "funkci onal ne diferencijacije", a s druge na
paralelnom pojmu "funkcionalne autonomije", ondje razli-
kovana u dimenzijama budunosti i prolosti, ovdje u di-
1,9
Taj mi saoni eksperi ment ostaje i opi suj e ponaj pr i j e teorijski mo-
gue smj erove razvoja; ali on na taj nai n moe vodi t i i do pojmova
kojima se mogu shvatiti i analizirati akt ual ni realni eksperimenti.
178
menzijama unutarnjega i vanjskoga - vodi do etiriju prob-
nih, heuristikih kategorija refleksivne modernizacije: onaj
tko pita o "funkcionalnoj diferencijaciji", o "funkcionalno
diferenciranom" drutvu, postavlja u dimenziji budunosti
(1) pitanje o (revolucionarnoj) daljnjoj diferencijaciji indus-
trijskog drutva, a u dimenziji prolosti (2) pitanje o zastar-
ijevanju "modernog" drutva i njegovih sistemskih logika i
institucija u cjelini.
120
Poe li se od kljunog pojma "funkcionalne autonomije",
moe se doi do dvaju pitanja refleksivne modernizacije: u
vanjskome je to (3) pitanje o institucijama posredovanja i
pregovaranja izmeu sistema, a u u unut arnj emu (4) pitanje
o uvjetima mogunosti "sinteza kodova". Ti vrlo razliiti
putokazi u drukije moderne ovdje e se samo dotaknuti,
egzemplarno razmotriti i pratiti nekoliko koraka.
Daljnja diferencijacija industrijskog drutva:
feminizacija i naturalizacija drutva
Put u industrijsku modernu je, to se svakako mora rei, pro-
bila, na primjer, francuska revolucija. Ona je oslobodila pi-
tanje moi od njegovih staleko-religijskih pripadnosti i nedo-
dirljivosti. Usprkos svim nemogunostima i konzervativnoj
retorici, plebs je postao suverenom - bar po pretenziji i pro-
ceduri. Time su bili postavljeni kriteriji politikog utemelje-
nja moi kojima se sve do danas ak i diktatori moraju bar
verbalno pokoravati.
U industrijsku modernu takoer vodi i industrijska revo-
lucija. Ona je posjednicima kapitala, privredno aktivnom
graanstvu jednom zauvijek dala pravo na stalne inovacije.
Ono to je za prethodne epohe bilo posve nezamislivo, ak i
bogohulno, promjena koja slijedi promjeni i nakon koje slije-
120
O t o me gor e pogl . II.
179
di nova promjena, nezadrivo, neovladivo, i to promjena svih
ivotnih uvjeta, sada post aj e samorazumljivim, zakonom
moderne kojemu se svi moraj u pokoravati pod prijetnjom
kazne svoje ekonomske propasti.
Nuno je podsjetiti na to da je "funkcionalna sistemska dife-
rencijacija" druga rije za revoluciju. Tek se tada moe razum-
jeti to se misli kada se pita koje funkcionalne sistemske dife-
rencijacije izvode iz industrijskog drutva. Danas se ocrtavaju
dvije - s jedne strane potresi feministike revolucije, a s druge
sistemska diferencijacija prirode "u doba njezine tehnike re-
produktibilnosti"
121
; jo se jedna moe bar ubaciti u arenu
moguega kao hipoteza koja omoguava da se misli ono
nezamislivo: tehnika, koja se oslobaa od ekonomskih prisi-
la, odbacuje jaram svoje privredno-vojne upotrebljivosti i pos-
taje modernom: nita osim tehnike, tehnika radi same sebe.
Ustanak ena je, drukije od eksplozije francuske revolu-
cije, pritajena revolucija, subrevolucija, no ne na barunas-
tim apama, nego na kandama. Gdje i koliko ona see, ona
mijenja industrijsko drutvo u njegovoj osjetljivoj unutra-
njosti: privatnosti, i otuda see (tamo i natrag?) do u vrhove
muke vlasti i samorazumljivosti. Subrevolucija ena, koja
uzvraajui udarce izravno rastvara svakodnevni poredak
drutva u njegovu ivanom sistemu, svakako moe dati dru-
tvu drukiji lik. Samo se treba odvaiti na eksperiment: dru-
tvo u kojemu bi mukarci i ene bili zaista ravnopravni (ma
to to u pojedinostima znailo) nesumnj i vo bi bilo jedna
drukija moderna. injenica da se, naprotiv, uz namjerno
sudjelovanje ena podiu zidovi od prirode, antropologije,
obiteljske i majinske sree pripada posve drugoj prii. Mjera
za promjene koje predstoje ne ponajmanje su i potresi koji su
ve - u perspektivi mnogih ena - doveli do "neuspjeha"
trajne feministike pobune. Fundamentalizmi najrazliitijih
vrsta su, kako pokazuju istraivanja drut veni h znanosti,
121
B h me ( 1992) .
180
patrijarhalne reakcije, pokuaji da se iznova proglase zakoni
"muke sile tee".
122
Ve sada postaje vidljivim da velika konstanta industrij-
ske epohe, priroda, gubi svoju zadanost, da postaje proizvo-
dom, integralnom "unutarnjom prirodom" (u tom smislu)
postindustrijskog drutva koja se moe oblikovati. U indus-
trijsko drutvo vodi apstrahiranje od prirode. Preko indus-
trijskog drutva vodi integracija prirode u drutvo. "Priro-
da" postaje drutvenim projektom, utopijom, /^naturalizacija
znai denaturalizaciju. l b se pod barjakom "prirode" usavr-
avaju oblikovne pretenzije moderne. Priroda postaje poli-
tikom, a u ekstremnom sluaju, koji ve danas moemo pro-
matrati, poljem genetikotehnolokog "rjeavanja" drutvenih
problema (okoli, socijalna i tehnoloka sigurnost itd.). No
to znai da se drutvo i priroda stapaju u "prirodno drutvo"
- bilo da se priroda podrutvljuje, bilo da se drutvo natu-
ralizira. No to znai samo da ta dva pojma - priroda i dru-
tvo - gube i zamjenjuju svoj smisao.
Kojim se pravcima pritom kree, to se unaprijed moe ot-
kriti samo proroanski - i uz neto primjene princip in-
dustrijske proizvodnje: industrijski sistemi koji se preorijen-
tiraju na pri rodnu proi zvodnj u pretvaraju se u prirodne
sisteme koji donose trajne drutvene promjene. Proizvedena
"priroda" (u ne simbolikom, materijaliziranom znaenju te
rijei), "priroda odluivanja" omoguava stvaranje injenica,
stvorene tjelesnosti. Tu se politikom stvaranja stvara svijet
ivih bia koji svoj proizvodni karakter moe sakriti u tjeles-
noj prinudi koju prikazuje i proizvodi (usp. gore "Protumo-
derna", str. 108 ff.).
Ekoloko pitanje i ekoloki pokret, koji, naravno, naizgled
pozivaju na spaavanje prirode, ubrzavaju i dovravaju taj
proces troenja. Izraz "ekologija" nije tek tako toliko vieznaan
da se u njemu moe ugodno smjestiti gotovo sve, od pro-
roanstava propasti do hipertehnike.
122
O t ome Riesebrodt (1990).
181
Sloboda za tehniku!
Tanki sloj legitimacije sistem krupne tehnologije, koji puca
i guli se pri sljedeoj velikoj nesrei, uvijek se pokuava osi-
gurati korakom unatrag, zaustavljanjem, veim brojem kon-
trola. Zato se jednom - bar u misaonom eksperimentu - ne
odvaiti na vie moderne: sloboda za tehniku!
To znai osloboditi tehniku iz okova (i interioriziranih
sputanosti) ekonomije i drave te je izloiti hladnom vjetru
sumnje. Tehnika i sami tehniki znanstvenici morali bi se
pitati: je li tehnika mogua? Kako je tehnika mogua? Je li -
ili, radikalnije, kako je - mogua tehnika koja bi bila neutral-
na s obzirom na korist i neefektivna? Kako su mogue prin-
cipijelne alternative - estetike, politike, ekoloke, koje
obraaju panju na materijalnost svijeta i ozbiljno je shvaa-
ju - , kako su mogui neinstrumentalni projekti i slike teh-
nikoga? Kako izgleda tehnika koja dvojbu ne nijee, nego je
prihvaa? U dvojbi za dvojbu!
Ta se utopija jedne ujedno radikalno moderne i osloboene
tehnike moe objasniti u paraleli s umjetnou, sa slikars-
tvom. Arnold Gehlen citira Rimbauda koji 1871. anticipira
skok u apstraktno slikarstvo: "Iz slikarstva moramo istjerati
njegovu staru naviku kopiranja kako bismo ga uinili suve-
renim. Umjesto da reproducira predmete, ono treba iznui-
vati uzbuenja pomou crta, boja i obrisa crpljenih iz vanj-
skog svijeta, ali pojednostavljenih i zauzdanih." I Gehlen na
istom mjestu citira Herberta Reada: "Oblici koje je neki um-
jetnik korak po korak realizirao i dovravao imaju vlastiti
ivot (life of their own) i slijede logiki razvoj koji umjetnik
ne bi mogao izmijeniti ni kada bi to htio. Zaista postoje dva
izvora inspiracije: jedan se nalazi u onome to se zove priro-
dom, a drugi je u samom umjetnikom djelu; ne postoji, tako-
rei, samo oblik ivota, nego i ivot oblika."
123
123
Citirano po Gehl en (1965), 66.
182
Iz tehnike moramo istjerati njezinu staru naviku kopira-
nja privrednih nunosti i vojnih ciljeva kako bismo je ui-
nili suverenom.
I na podruj u t ehni ke postoje dva izvora inspiracije:
privredna korist, uinkovitost, bre, funkcionalnije itd. kao
prvi izvor; drugi je izvor inspiracije samo tehniko djelo. Taj
izvor treba otvoriti. Tehnika bi mogla - poput slikarstva -
postati istom i apstraktnom, otkriti i isprobati svoja "uzbu-
enja crta", svoje zakone toke, povrine, boja itd.
To, dodue, pretpostavlja da tehnika i tehnika znanost
iznutra i izvana odbace dogmatizam racionalnosti vanjske
svrhe i ovladivosti te se otvore za proizvedenu neizvjesnost,
vieznanost, ambivalenciju, kontekstualnost i principijel-
nu dvojbenost svojih projekata. Ta "tehnika dvojbe" svojom
bi razvijenom znanstvenou i profesionalnom etikom samu
sebe uinila odvjetnikom onih nesigurnosti koje sama proiz-
vodi. Upravo bi se u tome sastojali njezin ponos, njezino
dostojanstvo, njezina samostalnost i autonomija. No to znai
kada sama t ehni nost postane izvorom inspiracije, a ne
ekonominost i uinkovitost?
Prvo, otkrivanje - i poticanje! - tehnike radi nje same. Na
primjer, industrijska bi se istraivanja pod tim gleditima
"vrijednosno neutralne" i "vrijednosno pluralne" tehnike
odbacivala, ona bi bila pojam vanjskog odreivanja. Tek tako
mogu tehniki stvaraoci i znanstvenici doi do onoga to
Kandinski zove "unutarnjom nunou" te to pojmovno i
oblikujui osloboditi - vlastitu vrijednost i vlastitu logiku
materijala, osobitost oblikovanja, onoga strojnoga, konstruk-
tivnosti.
124
Ti stvaraoci "apstraktne tehnike" (miljene ana-
logno apstraktnom slikarstvu) u istom dahu kritiziraju robo-
vanje tehnike tradicije ekonomiji, njezino potinjavanje
124
Tragovi bi se mogli razotkriti i skupiti povi j esni m prouavanj i ma
koja polaze od zajednikog porijekla umj et nost i i tehnike, na pri-
mjer u talijanskoj renesansi.
183
"osrednjosti" racionalnosti vanjske svrhe koja se uspjela ob-
jasniti i idealizirati kao antropoloki apodiktum.
Drugo, takva bi se tehnika mogla osloboditi iz jednodi-
menzionalnosti i linearnosti te se otvoriti za ono i: razviti i
interiorizirati drukije vodee principe nego to su principi
ekonominosti i uinkovitosti. Moda bi tako bilo mogue
prevladati sudbinsku sljepou za posljedice, dakle utemelji-
ti jednu vrstu tehnike koja nadomjeta sekundarno ispitivanje
i tehniku posljedica tehnologijama i tehnikim razvojem koji
bi minimalizirali posljedice.
Tehnika koja bi bila u tom smislu "ekoloka" trebala bi se
pronai jednako kao i tehnika koja bi temeljnim principom
svojega razvoja i metode inila alternativnost i dvojbu.
125
To
znai da bi ta vrsta tehnike, tree, svojom unutarnjom logikom
ukidala stvarnu prinudu i na njezino mjesto postavljala etiku
i praksu stvarne alternative.
126
Samo bi se tako drutvo oslo-
bodilo od tehnike prevlasti time to bi se omoguile i iz-
nudile politike, etike i javne odluke. Tu bi se - metodolo-
ki njegujui dvojbu, konstruktivnu matovitost i tehniki
pluralizam - uvijek razraivalo i prikazivalo klupko mogu-
nosti koje si meusobno proturjee, prisiljavaju se na neteh-
niko odluivanje, ime se govor o "stvarnoj tehnikoj pri-
nudi" ini pretpotopnim.
Tek se tom "apstraktnom" i u umjetnikom smislu "nepre-
dmetnom", vrijednosno pluralnom tehnikom koja je produila
putem moderne i postigla razinu dvojbe u samu sebe otvara
mogunost da se nanovo razvrstaju i autonomno organizira-
ju pitanja upotrebe i primjene tehnike. Tu se mogu i moraju
pronai i uspostaviti institucije javne rasprave, etikih kon-
troverzi, suodluivanja i glasanja o tehnikim razvojima. To
125
Tehnika i t ehni ki razvoj tee sigurnosti, nj i hov je kredo kontrolibil-
nost. Kako izgleda t ehni ki razvoj koji pret post avl j a i ozbiljno shva-
a povratak neizvjesnosti, o tome se uope ni j e razmiljalo ni pita-
lo.
126
Subpol i t i ka t ehni ke bila bi, dakle, subpol i t i ka pl ur al ne stvarnosti.
184
je pak doista upravo suprotnost onoga to se danas zbiva i
to je nit vodilja tehnoloke politike. Ona se oslanja na opti-
malno proimanje tehnikog razvoja i ekonomske upotrebe
za ubrzavanje inovacijske spirale.
Tehniki razvoj u jednostavnoj industrijskoj moderni, kako
je poznato, nastaje i nalazi se pod diktatom ekonomskih raz-
loga. Poduzea ne investiraju da bi usreila ovjeanstvo ili
ga sauvala od problematinih posljedica nego da bi otvorila
obeavajua trita i podruja ekspanzije. Ona procjenjuju
kako post upaj u konkurenti i na osnovi trine prognoze
donose dalekosene i iz njihove perspektive nune odluke o
buduim teitima svojih istraivanja i proizvodnje. "Sre-
dinji je problem taj to se ta vrsta razvoja potreba i usmjera-
vanja inovacija, koju provode poduzea, u pravilu ne dogaa
kao odgovor, nego ve unaprijed senzibilizira drutvo i ar-
tikulira interese, dakle uglavnom neovisno o demokratskim
raspravama o buduim osnovnim crtama tehnikog razvoja,
te se orijentira samo prema mjerilima privatne privredne
uinkovitosti i isplativosti."
127
Prvi veliki projekt tog teh-
nikog razvoja i te upotrebe tehnike pod vlau ponude bila
je i jest industrija nuklearne energije, za koju je bilo potreb-
no financiranje od strane drave i javna legitimacija. Novo
"edo" legitimatora tehnike - genetika tehnologija - takoer
stoji i nastaje pod tim trinim pritiskom dokazivanja. No
kako da se istrauje - takoer i o posljedicama i rizicima -
pod giljotinom uloenih milijardi?
Dravna politika, koja bi morala zastupati ope dobro i
protiv hukanja industrije, koja blagostanjem potencira i
opasnosti, ostaje "u vrlo velikoj mjeri odana visokobrzinskom
sistemu modernizacije orijentirane prema svjetskom tritu.
Umjesto da pokuava zakoiti opasan tempo razvoja novih
rizinih tehnologija, izotriti osjeaj za njihove opasnosti i
problematine posljedice, podrati iroku potragu za tehno-
lokim alternativama i prihvatiti vei udio drutva u proce-
127
Dol at a (1992), 352.
184
sima odluivanja o tehnolokoj politici, i politiki je pristup
opasnostima i rizicima novih tehnologija dosada ostao nez-
natan usporedi li se s nastojanjima da se ne ugrozi interna-
cionalna konkurentnost i poloaj vlastite nacije. Dravna
politika u tom obliku vie pridonosi ubrzavanju, osamosta-
ljenju i uvrivanju problematinih tehnolokih linija nego
njihovu opreznom i odgovornom razvoju."
128
Model osloboene, apstraktne tehnike radi nje same uki-
nuo bi taj interesni kartel, tu pri vrednu i vlastodraku
feudalizaciju tehnike i tehniara. To znai da ne bi dolo samo
do usporavanja te stoga i mogunosti revidiranja tehnikog
razvoja. Tek bi tako uope bila mogua "tehnika koja tolerira
pogreke" (Christine i Ernst Ulrich von Weizscker).
129
Tek
bi tako bilo mogue priznanje zablude, a da to priznanje ne
dovede do ekonomske i drutvene katastrofe. I tek bi tako
uope moglo postati mogue ono to je dosada strukturalno
iskljueno: rei "da" tehnici i "ne" njezinoj upotrebi.
Taj model radikalizirane moderne poiva na dvama misao-
nim stupovima: s jedne strane na tome da se tehnika, koja
vlada posvuda i nigdje, sistemski difuzno, liena vlastitog smi-
sla, posve u smislu "umijea odvajanja" {Walzer), otme dik-
tatu ekonomije i vojno angairane drave, da se oslobodi. To
bi se moglo usporediti sa zadaom organiziranja i financira-
nja javnog obrazovanja. Ako se openito zahtijeva da tehnika i
tehniari napuste svoj bjelokosni toranj i ukljue se u indus-
trijsku praksu i svijet ekonomske upotrebe, ovaj model tei
upravo suprotnome, takorei "Spitzwegovu modelu" tehnike:
vratiti tehniku u (sveuilini) bjelokosni toranj! Podravanje
znanosti tehnike koja se bavi osnovama i koja dvoji te se ne
osvre na korist bilo bi deviza high-tech drutva koje zadrava
pravo da samo odluuje o svojoj tehnikoj budunosti.
Reeno zajedno s Kandinskim: "Odvajanje ... od 'ivota'
[itaj: od privrede; U. B..], konsekventno zadubljivanje u vlas-
128
Isto, 359.
129
U. v. Weizscker (1991).
186
tite ciljeve, izraajna sredstva i mogunosti i ... istodobno
prirodan i iv interes za ciljeve, izraajna sredstva i mogu-
nosti na drugim poljima" duhovnog ivota.
130
Tek bi se s tom
"tehnikom u bjelokosnom tornju" mogao sanjati i isproba-
vati san o jednoj zaista "modernoj", autonomnoj tehnici koja
otkriva svoje vlastite mogunosti. Tek tako i tu mogla bi se
rastvoriti i prevladati deantropologizacija tehnike - apodik-
tum da tehnika uvijek jest i moe biti samo sredstvo za za-
mjenjive, vanjske svrhe (to je protumoderna tamnica tehni-
ke koja je ve po svojoj zamisli osuena na podreenost).
U usporedbi s umjetnou, tehnika se jo nalazi u stadiju
prije samootkrivanja i samorevolucioniranja slikarstva u 20.
stoljeu. Nju sputava naivni realizam korisnosti i ekonomi-
nosti. Slino kao to su umjetnici u prethodnim stoljeima
preslikavali, kao to su morali portretirati svece, vladare i
prirodu, tako tehnika slui dravnim i ekonomskim "nuno-
stima". Da bi se rastvorio taj "naivni tehniki realizam" bio
bi potreban "kubizam inenjera", Plavi jaha tehniara, Klee,
Kandinski, koji pred oima svih u stvaralakoj revoluciji raa-
ju istou tehnike.
Tek bi se tako mogao izmisliti i uspostaviti drugi stup tog
misaonog modela osloboene i radikalizirane moderne teh-
nike: podjela moi i suodluivanje u primjeni i upotrebi teh-
nike, u tehnizaciji drutva.
'Alternativni tip regulacije znanstveno-tehnikog prevra-
ta, koncipiran kao suprotnost visokobrzinskom sistemu mo-
dernizacije orijentirane prema svjetskom tritu, po mojem
bi miljenju morao poivati na etirima posve drukijim uga-
onim stupovima: (1) na opem priznavanju i primjeni odgo-
vorne sporosti i opreza u baratanju novim, rizinim teh-
nologijama, (2) na politici istraivanja i tehnologije koja
reagira na drutvene probleme, ispravlja tehnoloke pogre-
ke i aktivno podrava alternativne putove tehnolokog raz-
voja, (3) na poduzimanju dubokog ekolokog preustroja onih
"" Kandinski (1955).
187
industrijskih sektora ija je proizvodnja odnosno iji su proiz-
vodi optereeni rizicima koji se drutveno ne mogu zastu-
pati, te (4) na temeljitoj demokratizaciji i decentralizaciji
modela ekonomsko-politikog odluivanja."
131
Meu ostalim, to znai da bi oslobaanje tehnike i teh-
niara od jarma ekonomije takoer moralo ii usporedno s
njihovim razvlaivanjem u sivoj zoni upotrebe. Morao bi se
prekinuti njihov monopol u sigurnosnim pitanjima i raspod-
jeli posljedica.
132
Iz toga slijedi drugi povijesni korak podjele
moi - ovaj put izmeu razvoja tehnike (koja bi time mogla
pronai i razviti posve drukije slike o samoj sebi i svoje posve
drukije osnove) i primjene tehnike koja bi se, demokratski i
moralno legitimirana, uglavnom izdvojena iz miljea prima-
rne industrijske moderne, mogla samostalno organizirati.
Dileme nekontrolirane tehnike upravo se ne zamjenjuju,
kako mnogi misle, autonomijom tehnike, nego nedostatkom
te autonomije, njezinim podreivanjem privredi i preplet-
anjem s njome, njezinom programiranom nezrelou. U teh-
nici lienoj vlastitog smisla, pronalazaki ar i otkria auto-
matski se pretvaraju u prevrate i opasnosti koji se ne mogu
kontrolirati. Genetika tehnologija i humana genetika preo-
braavaju ak i zakone ljudskog ivota. Tko to ini? Tehniari?
Politiari? Industrija? Javnost? Pitajte ih, i odgovor e biti
poput Odisejeva: nitko. Tehnoloka se politika u razvijenoj
moderni, koja se hvali pobjedonosnim pohodom odluiva-
nja i kontrole, moe usporediti s "niijom vlau" (Hannah
Arendt). Za nj u Hannah Arendt kae da je to najtiranskiji od
svih oblika vlasti jer se u njoj nikoga ne moe pozvati na
odgovornost.
133
131
Dolata (1992), 362.
132
To znai, na primjer, da se organi i komisije u sivoj zoni tehnike i
politike formi raj u interdisciplinarno, da budu ot voreni za pripad-
nike pogoeni h grupa i za laike, da se u cjelini uki ne monopol na
sudsko vj et aenj e pojedinaca i grupe t ehni ara.
133
Arendt (1976).
188
Podreivanje tehnike uvjetuje i njezinu poluprofesional-
nost.
134
Tehnika vai ili kao deduktivna filijala eksperimen-
talno provjerene teorije ili kao izvor koristi, rjeenja proble-
ma svake vrste. I u jednom i u drugom sluaju nijee se
konstrukcijska logika, samostalnost neke tehnike, premda su
sve znanosti odavno skliznule u sferu tehnikoga i kriteriji
korisnoga su se u supstanciji pluralizirali i postali upitni-
ma.
Tehniari bi se morali osloboditi od vladavine privrede -
ne samo u svojem vanjskom poloaju, ve takoer i u svojoj
predodbi, u svojem projektu tehnike - kako bi oslobodili
drutvo od izvana odreene prevlasti tehnike. Moda zvui
paradoksalno: sloboda tehnike i oslobaanje drutva od teh-
nike mogli bi biti jedno te isto. Drukije reeno, radikaliza-
cija moderne - tehnika kao l'art pour l'art - mogla bi ujedno
stvoriti pretpostavke za sistemsko rjeavanje problema up-
ravljanja, kontrole i demokratizacije tehnike - upravo odva-
janjem, autonomizacijom i koordinacijom podsistem. Oslo-
boena tehnika, koja je odbacila jaram svoje korisnosti, razbija
i automatizam svoje upotrebe te tako uope tek omoguava
nova usklaivanja izmeu sistem, stvaranje "filtrirajuih
institucija", institucija pregovaranja koje vijeaju i odluuju
o da i ne te o njihovu kondicioniranju i mjeovitim oblici-
ma.
135
Ako se sve to i dalje ini nerealno, rije je ipak o "realis-
tikoj utopiji" (Giddens) jedne radikalizirane moderne. I samo
misaoni eksperiment otvara oi za uvid da je tehnika - bit
moderniteta - u ustroju industrijskog drutva protumodei-
no organizirana.
1.4
Na pri mj er Hortleder (1970), Kogon (1976), Larson (1977).
1.5
No ti se "medusi st emski sistemi" ne smi j u razumj et i po model u
izdiferencirane kooperacije; u t ome je sadrana nepraktikabilnost -
takoer i jezika.
189
O odnosu prema ambivalenciji: model "okruglog
stola"
Onaj tko se vie ne eli miriti s propadanjem legitimacije
tehniko-industrijskog razvoja, mora razmisliti o tome kako
se "nova ambivalencija" moe uiniti prihvatljivom i pred-
metom mogueg konsenzusa. Ono "i" koje se tu isprobava
glasi: institucije posredovanja izmeu sistema. One u rudi-
mentarnom obliku ve postoje u razliitim modelima "ok-
ruglog stola" ili u komisijama za javno mnijenje, etiku i riz-
ik. Teorije jednostavne modernizacije misle modernizaciju
kao autistinu, a teorija refleksivne modernizacije misli je
kao umreenu, i to po modelu specijalizacije za kontekst.
Dok jednostavna modernizacija misli funkci onal nu diferen-
cijaciju post hoc i kao "samoniklu", refleksivna moderniza-
cija misli je u smislu sadrajnog "procesa razluivanja" u
kojemu se granice izmeu podsistema mogu i drukije po-
vui ili se mogu odrediti tako da se oni preklapaju, proimaju
ili kooperiraju. Drugim rijeima, sredinjim pitanjem pos-
taje ono o sistemima koji su vieznani, koji doputaju i
omoguavaju ambivalencije, prelaze granice i proimaju
se.
130
U drutvu rizika nove autoceste, palionice smea, kemij-
ske, nuklearne i genetike tvornice i istraivaki instituti
nailaze na otpor grupa koje su njima neposredno pogoene
Tu se u meuvremenu mogu oekivati takve reakcije, a ne
izljevi radosti (kao u doba rane industrijalizacije). Upravni
organi nalaze se suoeni s injenicom da se ono to oni
planiraju kao dobroinstvo osjea kao muka i da kao takvo
doivljava otpor. Zbog toga oni i strunjaci u pogonima i
istraivakim ustanovama vie ne razumije to se dogaa jer
su uvjereni da su te projekte razvili po svojem najboljem
136
Mnch (1991a), Willke (1992), o sljedeemu usp. Hoffmann-Riem/
Schmi dt -Assmann (1990).
190
znanju i savjesti, "racionalno" u smislu "opeg dobra". No
pritom se previa povratak neizvjesnosti.
137
Protiv ambiva-
lencije se borilo starim sredstvima jednoznanosti, pri emu
se, meutim, previa bar dvoje.
Prvo, koristi i tereti vie ili manje opasnih proizvodnih i
infrastrukturalnih projekata koji ukl j uuj u problematine
posljedice nikada se ne mogu "pravedno" raspodijeliti. U
skladu s time, drugo, ovdje nije od koristi uobiajeni instru-
ment politikog savjetnitva - struni izvjetaj. Ni igra su-
protstavljenih strunih miljenja ne razrjeava sukobe ve
samo uvruje fronte. U mnogim pogonima u kojima se
rukuje opasnim tvarima ili proizvodima mogu se uti zahtje-
vi za osnivanjem "ekolokog sindikata". Posvuda isto: trae
se forumi i oblici suradnje koja potie konsenzus izmeu
industrije, politike, znanosti i stanovnitva. No za to se
upravo mora ukinuti model svrnoracionalne jednoznano-
sti.
(1) Mora se odbaciti predodba da upravni organi i stru-
njaci uvijek posve tono ili bolje od drugih znaju to je tono
i dobro za sve: ukidanje monopola strunog razuma.
(2) Krug grupa koje se trebaju ukljuiti u odluivanje ne
moe se vie zatvarati na osnovi gledita koja su imanentna
struci nego se mora otvoriti u skladu s kriterijima socijalne
relevantnosti: informaliziranje nadlenosti.
(3) Svim sudionicima mora biti jasno da na poetku od-
luke jo nisu pale i da se ne radi o tome da se samo jo "proda-
ju", da se uvjere i drugi: otvaranje strukture odluivanja.
(4) Pregovaranje iza zatvorenih vrata izmeu strunjaka i
nosilaca odluka mora se, dakle, prevesti i pretvoriti u javni
dijalog izmeu najrazliitijih aktera - s posljedicom daljnje
"nekontrolibilnosti": uspostavljanje parcijalne javnosti.
(5) Za taj se postupak moraju dogovoriti i sankcionirati
norme - naini razgovora, protokoli, diskusije, interpretacije
117
O t o me us p. gor e 52ff.
191
intervjua, oblici za postizanje privole i usklaivanje stavova:
samozakonodavstvo i samoobvezivanje.
138
Institucije pregovaranja i posredovanja te vrste moraju
eksperimentirati s novim metodama, strukturama odluiva-
nja, presijecanjima kompetencije i inkompetencije i viestru-
kih nadlenosti. Do nj i h se ne moe doi bez rastvaranja
monopol i delegiranja moi kao ni uz pomo starih preten-
zija i modela efikasne jednoznanosti. Svi koji u tome sudje-
luju, organi i pogoni, sindikati i politiki mandatari, moraju
biti spremni odustati od maksimalistikih zahtjeva, kao to,
obratno, i radikalni protivnici moraju pristajati na kompro-
mise. To se moe postii i intenzivirati tim prije ako se uope
ne javlja dojam starog svrnoracionalnog poretka, kao da se
radi samo o tome da specijalisti "prosvijetle" laike.
Pregovaraki forumi nipoto nisu mainerije za proizvod-
nju konsenzusa s jamstvom uspjeha. Oni ne mogu ukloniti
ni sukobe ni nekontrolirane opasnosti industrijske ekspan-
zije. No oni mogu insistirati na izbjegavanju i na simetriji
neizbjenih rtava. Oni mogu navikavati na ambivalencije i
integrirati ih, otkrivati pobjednike i poraene, obznanjivati i
na taj nain bar poboljavati pretpostavke politikog djelo-
vanja.
U civilizaciji rizika svakodnevica je kulturalno oslijepila:
osjetila javljaju da je stanje normalno ondje gdje - moda -
vrebaju opasnosti. Drukije reeno, rizici produbljavaju ovis-
nost o strunjacima. Drukiji odnos prema ambivalenciji
pretpostavlja, dakle, da se iskustvo u drutvu omogui i in-
stitucionalno utemelji na nov nain - takoer i upravo pro-
tiv znanosti. Jer znanost ve odavno nije iskustvena znanost;
ona je vie znanost podataka, metoda i proizvoenja. U civi-
lizaciji opasnosti doista se poinju jedan od drugoga odva-
jati dva smjera i tipa znanosti: stara laboratorijska znanost
koja se nalazi u punom cvatu, koja, matematizirana i tehni-
138
Pri emu su, dodue, u tom samoobvezi vanj u sadr ane poluge
iskljuivanja koje takoer opet mogu osudi t i cj el i nu na neuspj eh.
192
ka, ali bez iskustva preoblikujui proima i otkriva svijet, i
javna iskustvena diskurzivnost koja omoguava kontroverzan
pogled na ciljeve i putove, posljedice i opasnosti.
I jedan i drugi tip imaju svoje posebne perspektive, ne-
dostatke, nunosti i metode. Laboratorijska znanost je zbog
svoje sistemske uvjetovanosti uglavnom slijepa za posljedi-
ce koje prate i ugroavaju njezine uspjehe. Za razliku od toga,
javna diskusija - i predoavanje! - opasnosti odnosi se na
svakodnevicu, zasiena je iskustvom, igra se kulturalnim sim-
bolima; no ona je i ovisna o medijima, manipulativna, pone-
kad histerina i u svakom sluaju ne raspolae laboratorijem,
te utoliko ovisi o istraivanju i argumentaciji i potrebna joj je
znanost koja e joj sluiti (klasina zadaa sveuilita!). Njoj,
dakle, nije u temelju znanost odgovora, nego prije neka vrsta
znanosti pitanja. Ali ona takoer moe izlagati ciljeve i norme
testu javnosti u istilitu suprotnih miljenja i na taj nain
upravo buditi potisnute sumnje koje su u normalnoj znano-
sti, slijepoj za opasnosti i posljedice, kronino zanemarene.
U obama se sluajevima radi o potpuno razliitom tipu
znanja. Ondje specijalizirano, kompleksno, ovisno o meto-
di. Tu usmjereno prema osnovnim karakteristikama i osnov-
nim pogrekama (na primjer problematika utvrivanja gra-
ninih vrijednosti ili praktino, etino baratanje raunima
vjerojatnosti).
139
Cilj bi moralo biti prevladavanje bornira-
nost laboratorijske znanosti pomou borniranost svakod-
nevne svijesti i masovnih medija i obratno (posve u Popper-
ovu smislu). Za to su potrebni pozornice i forumi, recimo
neka vrsta "gornjeg doma" ili "tehnikog suda" koji obzna-
njuje i jami podjelu moi izmeu razvoja i primjene tehni-
ke.
140
,:,!
> Ta gledita i osnove drutvene (nasuprot tehnikoj) racionalnosti u
odnosu prema opasnost i ma i posl j edi cama svakako se mogu pre-
cizirati i kanonizirati.
140
Usp. Adam (1990).
193
Reforma racionalnosti: sinteze kodova
Teza o "artistikom evanelju o umjetnosti kao zadnjoj evrop-
skoj metafizici" (Benn) ili Nietzscheov stav "nihilizam je os-
jeaj sree" danas se ve mogu nai na razini reklama, privre-
de, politike, svakodnevice, dakle prihvaeni su, trivijalizirani.
Nakon onoga nita ne dolazi nita nego estetizacija. Ljudi u
posttradicijskom drutvu lutaju negdje na granici izmeu
umjetnosti i artificijelnosti. Tako su nastajale, odreivale se,
formirale se granice, klasifikacije, veze u fino ispletenim
mreama koje s jedne strane omoguavaju izbor, uraunji-
vost i autostilizaciju, a s druge masovnu proizvodnju, di-
zajn, prodaju, mode.
Gerhard Schulze je iz toga i za to skovao pojam "drutva
doivljaja" (pri emu se svakako jedan vaan i toan djelo-
mini aspekt - smije li se rei umjetniki-artificijelno? - pre-
komjerno stilizira). Scott Lash razvija tu misao u teoriju
estetike refleksivnosti.
141
On s time povezuje pitanje o gra-
nicama refleksije zato to estetiki i praktini razum urau-
nava u (ako se moe upotrijebiti ta sintagma) "emocionalni
razum". Pritom on brka refleksiju (znanje) s refleksivnou
(samoprimjenom).
142
Ja pak elim ii jedan vaan korak da-
lje: estetika dimenzija refleksivne modernizacije, o kojoj
govori Scott Lash, obuhvaa, opisuje samo jedan poseban
sluaj od mnogih - staromodno bi se moglo rei - realis-
tikih utopija (kritiari bi ih nazvali vizijama uasa) na pri-
jelazu u 21. stoljee. Rigidna teorija jednostavne moderne
koja zamilja sistemske kodove kao iskljuive te ih pripisuje
jednom i samo jednom podsistemu blokira horizont buduega,
horizont mogunosti, samooblikovanja, samoograniavanja,
ukratko: "umijee moderne".
Taj rezervoar otkriva se, dokuuje tek poto su se predoile,
shvatile, pronale i isprobale kombinacije, legure, sinteze
141
Schul ze (1992), Lash (1992).
142
Isto, 264f.
194
kodova. Za to je "laboratorij estetike", kojim je drutvo odavno
postalo, samo jedan primjer. Klasino formulirano, pitanje
glasi: kako se istina moe kombinirati s ljepotom, tehnika s
umjetnou, privreda s politikom itd.? Koje realnosti, racio-
nalnosti postaju mogue i nastaju kada se komunikativni
kodovi primijene jedni na druge, stope se jedni s drugima i
pritom nastane neko niti-niti, neko tree, novo, koje omo-
guava neto novo i osigurava mu trajnost?
Taj se problem moe razjasniti na jednoj paraleli izmeu
genetikog i komunikacijskog koda. Genetiki kod otkriva sre-
dite nastanka prirode (i ovjekove prirode), komunikacijski
kod sredite iz kojega nastaju konstrukcije realnosti, mogu-
nosti realnosti podsistem. Radi se o osamostaljenim seg-
mentima racionalnosti koji ograuju i iskljuuju sistemski
zgruane mogunost i dj el ovanj a moderne. Tu analogija
prestaje. Ne postoji tehnika komunikacijskog koda (u smislu
genetike tehnologije), nema naina da se kodovi segmenata
racionalnosti tehniki (poput genetikih kodova) otvore i da
se njima manipulira. Ono to je mogue, a dijelom se ve i
isprobalo, jest dovoenje u meusoban odnos i meusobna
primjena samo naizgled "autoreferencijalnih" podracional-
nosti u metaracionalnom misaonom eksperimentu. Ne u
smislu nekog anything goes nego u smislu ciljanog novog
utemeljenja, stvaranja, opreznije reeno korekture sistemskih
racionalnosti koje su zastarjele i postale povijesno iracional-
nima. Nije li, na primjer, za priznavanje ambivalencije na
koju prinuuje civilizacija opasnosti potrebna neka druga
"vrsta", tonije druga racionalnost znanosti (istraivaka logi-
ka, proceduralna pravila, metodologija eksperimenta i teori-
ja)?
143
Na primjer, dvojba, koja ne samo da slui znanosti nego
sada takoer, refleksivno usmjerena, ometa i razara njezine
lane, glinene jednoznanosti i prividne izvjesnosti, mogla
bi postati mjerilom za jednu drukiju modernu koja uzima u
141
Naznake u Bon/Hartmann (1985), Bon/Hohlfeld/Kollek (1989).
195
obzir "osnovno pravo na zabludu" (B. Guggenberger).
144
Su-
protno iroko rasprostranjenoj predrasudi, dvojba, naime,
omoguava sve iznova: znanost, spoznaju, kritiku, moral,
samo drukije, neto skromni j e, privremenije, osobnije,
arenije, pouivije, time pak takoer i znatieljnije, otvorenije
za ono to je suprotno, neoekivano, nespojivo, i to s tole-
rancijom koja se temelji na posljednjoj konanoj izvjesnosti
zablude.
145
Drugim rijeima, refleksivna modernizacija takoer i bit-
no znai "reformu racionalnosti". Tek bi ona mogla uzeti u
obzir povijesni apriori ambivalencije u refleksivnoj moder-
ni. To je svakako tema ovog stoljea. U prvim se koracima to
neskromno pitanje o novoj skromnosti dodue svakako moe
kretati u horizontima podracionalnost koje je razvila jed-
nostavna moderna i uzajamno ih izolirala. Ono moe njima
eksperimentirati, ne u smislu neke "kemije racionalnosti"
ili "racionalnosti iz retorte", nego u smislu stvaralake herme-
neutike koja produktivno usmjerava konstruktivizam i svr-
gava ga s prijestola pomou njega samoga.
Objanjenje za bolest industrijske moderne nije u viku
nego u eklatantnom manjku racionalnosti, u vladajuoj ira-
cionalnosti. Ona se - ako uope - ne moe izlijeiti povlae-
njem, ve samo radikalizacijom racionalnosti koja u sebe
preuzima potisnutu neizvjesnost. I onaj kome taj civilizacijski
lijek nije po volji, kojemu nije ukusan jednostavno zato to
ne moe i ne eli povjerovati nikakvom novom civiliza-
cijskom vrau, moda e razumjeti da taj zaigrani odnos pre-
ma zemaljskim izvorima izvjesnosti, ta vrsta eksperimenta s
racionalnou samo rekonstruira ono to je kao realni civili-
zacijski eksperiment odavno u toku i zamahu.
144
Guggenberger (1988).
145
O t ome usp. zavrno poglavlje "Umijee dvojbe".
196
Politiki bourgeois
Moderna sve pretvara u odluke: istinu, prirodu, Boga, znan-
stvenu objektivnost. No u mjeri u kojoj se to dogaa oni koji
odluke donose ire o sebi predodbu da se sve odvija bez
odluivanja - institucije, sistemi, vlastite dinamike koje ono
to oni rade opravdavaju igom neprepoznatljivosti. Reflek-
sivna moderna ne moe se misliti ako se ne razbiju te kon-
strukcije osloboenosti od djelovanja. Na svim podrujima
drutva nastaju mogunosti "subpolitikog" djelovanja i obli-
kovanja. Moderna, koja je bar u svojoj glavi fatalistika, klizi
u politiku modernu u kojoj se konstante pomiu, preobraa-
vaju i izmjenjuju. Od preobrazbe obiteljskog poretka i odno-
sa meu spolovima preko ekoloke preobrazbe industrijskog
drutva pa sve do preobrazbe Evrope (ma gdje jednom zavr-
avale njezine granice), bar je za jedan povijesni trenutak
gotovo sve dospjelo u kretanje. Slika "drukije moderne"
mnogima se moe initi pretjeranom i zagonetnom. No ona
krui kao pitanje, strah, poricanje, znatielja u upravama
poduzea, stranaka, sindikata itd. - samo ne u glavama so-
ciologa. Jedan put onamo vodi preko stapanja onoga to je
sistemski odvojeno: politike i privrede.
Na primjeru ekolokog pitanja moe se argumentirati na
sljedei nain: provala ekologije u ekonomiju otvara ekonomiju
za politiku. Industrija i privreda postaju politikim projek-
tom u tom smislu da se oblikovanje samog poduzea - njego-
va organizacijska i personalna politika, paleta proizvoda i
razvoj proizvodnje, investicije u krupnu tehnologiju - vie
ne moe provoditi iza zatvorenih vrata kao stvarna i sistem-
ska nunost.
146
Naprotiv, oko svega se toga skupljaju alterna-
tive koje proimaju cijeli proces, ime na nekada samovlasne
i stoga "nepolitine" upravne organe utjeu drukija oeki-
vanja, akteri i obziri, osobito oni koji se odnose na potroae.
Nepolitini bourgeois kasnog kapitalizma reguliranog soci-
140
Deut schmann (1989), Pries (1991).
197
jalnom dravom postaje politikim bourgeoisom koji u svo-
joj privrednoj sferi mora "vladati" po kriterijima politike
legitimacije. Ekonomska aktivnost, koja je u jednostavnoj
moderni uglavnom ekonomski odreena, u refleksivnoj mo-
derni mora usvojiti i integrirati principe politikoga. Ona
se, dakle, mora utemeljiti i ovisi o pregovorima - prema vani
i prema unutra, u odnosu na javnost (potroae) i na (aktual-
ne i potencijalne) zaposlenike.
147
Te nunosti otvaranja prema politikome za privrednu se
aktivnost prevode na posve ekonomski jezik. Na primjer,
ekoloko senzibiliziranje privrede potjee i otuda to pogoni
u rizinim industrijama imaju ili se pribojavaju problema s
mladim kadrovima na razini kvalificiranih radnika i vi-
sokokvalificiranih strunjaka. Krene li se jo jedan sloj dub-
lje, zaposleni u spornim pogonima i istraivakim ustano-
vama izloeni su stalnim pitanjima i kritici svoje svakodnevne
okolice (znanaca, susjeda, mrea itd.), esto i svojih najbliih,
ali uvijek ukljuujui i njihove najblie. Zaotreno reeno, to
ne znai samo da profesionalno sudjelovanje u nekoj (javno
pretpostavljenoj) opasnoj proizvodnji u pogonu zavrava u
privatnom optuivanju i opasnostima, sve do psihoterape-
utskog tretmana djece koja vie ne podnose sukob izmeu
oekivanja vrnjaka i identifikacije s ocem (roditeljima). No
to takoer znai (to ne mogu potkrijepiti rezultatima istra-
ivanja) da za studente i zaposlene na onim podrujima i u
onim pogonima koji se stigmatiziraju kao "opasni" padaju
izgledi na branom tritu. Kada na taj nain opasnost koja
se u njihovu pogonu proizvodi i nijee postaje osobnom, zais-
ta se moe raunati s time da e - dugorono - zanimanja,
pogoni i grane koji su optereeni imidem opasnosti imati
problema s mladim kadrovima.
Prijevodi javnih diskursa i stereotipova u ekonomsku sfe-
ru oiti su, budui da javnost uvijek ima i ulogu potroaa te
147
Steeger (1992), Krieger/Lange (1992), Boyer (1992).
198
se mora osvajati i vezivati, dakle uvjeravati. U uvjetima jed-
nostavne modernizacije to se umanj uj e u problemi njege
imida. Ali to odvajanje onoga unutra i onoga vani sa svoje je
strane opasno stoga to e se u sluaju sljedee nesree ili
sumnje da se nesrea dogodila, u sluaju sljedeeg "otrova
tjedna" (koji je siguran koliko i amen u crkvi), sve investicije
te vrste pretvoriti u prah i pepeo. To znai da samo ekonom-
ska aktivnost koja ozbiljno shvaa javne posljedice i utjecaje,
anticipira ih i integrira u sve odluke unutar pogona, koja se,
dakle, otvara prema politici i drutvu, prikljuuje ih, inte-
grira, moe osiguravati ekonomski uspjeh.
To vrijedi tim vie stoga to se potroai posvuda na svi-
jetu (i tu se ini da Sjedinjene Drave imaju predvodniku
ulogu) poinju efikasno organizirati te sada sa svoje strane
moraliziraju i javno organiziraju in kupovine. Tako sinteti-
zacija ekonomije i javnosti u privredi i u drutvu seu jedna
u drugu, uzajamno se pojaavaju, rastvaraju monopol eko-
nomskoga i iznuuju nove veze, kombinacije politike i eko-
nomije.
"Politiki bourgeois" koji nastaje u tim procesima ne smije
se brkati sa citoyenom, pa ni s "privrednim citoyenom". Ta
nova vrsta otvorene, strukturirajue industrijske politike osta-
je naime vrlo jasno razliita od procesa i mehanizama politi-
kog sistema: "politiki poduzetnik" budunosti nije izabrani
reprezentant; o udjelima i uspjesima proizvoda i organizaci-
ja i dalje odluuju neutralni indikatori plae i dobiti. No ono
sadrajno "kako" postaje kontroverznim, suodredivim, ono
moe i mora dobiti odobrenje. Povjerenje postaje sredinjom
kategorijom, ono postaje "kapitalom povjerenja" koji se moe
proigrati upravo nastavi li se po starom industrijskom sce-
nariju. Otuda "nova svetost" privrede: ekoloki moral, etika,
odgovornost, posve i u punom sjaju, kao reklamna poruka.
Refleksivna modernizacija na taj nain postaje diskurziv-
nom modernizacijom. "Drutvo diskursa" (Jrgen Habermus)
mijenja okvirne uvjete privredno-tehnikog djelovanja, no
199
iznuuje samo drukiji "stil ponaanja", drukije oblike i
forume prezentacije; ono obezvreuje i dosadanje znanje o
organizaciji i strategiji te iznuuje nove oblike djelovanja i
legitimacije unutar pogona.
Politizacija, koja u industriju unosi ekoloke i tehnike
opasnosti, ima dvije strane: s jedne, industrijska aktivnost
pogona postaje ovisnom o javnosti i diskurzivnom; s druge,
rastu anse za utjecaj vanjskih grupa, a time i upravnih orga-
na i parlamentarno-dravne politike. Stara "nepolitika"
velika koalicija izmeu uprave, drave, privrede, tehnike i
znanosti vie nije dovoljna. Ona se raspada pod javnim
optubama zbog "pristajanja" na ugroavanje. Porast blago-
stanja i ugroavanja uzajamno se uvjetuju. U onoj mjeri u
kojoj se to (javno) osvjetava, branitelji sigurnosti vie nisu
na istoj strani s planerima i proizvoaima ekonomskog
bogatstva. Koalicija tehnike i ekonomije postaje krhkom jer
tehnika, dodue, poveava produktivnost, ali istodobno ris-
kira legitimnost. Pravni poredak vie nije osnova socijalnog
mira jer s opasnostima sankcionira i legitimira opu tetu.
Drukije reeno, nemo slubene politike u odnosu na
industrijski blok nemo je u odnosu na klasini poredak.
Ona se moe prevladati u jednoj politici politike koja kujui
ekonomske saveze razvija mogunosti svojega vlastitog utje-
caja: javnost u svojoj dvostrukoj funkciji kao potroa i savjest
postaje trajnim ispovjednikom grene privrede. Ono to je
dosada bilo samo na papiru i to nitko nije ozbiljno shvaao
- kontrola, sigurnost, zatita graana i okolia od razornih
posljedica privrednog rasta - odjednom postaju poluge po-
mou kojih drava, javnost, grupe graana, upravni organi
mogu pl ani rat i i provoditi svoje politike intervencije u
utvrde privrede u ime novog ekolokog kriarskog pohoda.
Gubitnici stvaraju dobitnike. U onoj mjeri u kojoj indus-
trija javno gubi svoju ekoloku nevinost, druge privredne
grane na tome grade svoju "ozelenjavajuu" egzistenciju.
200
Privreda, koja poinje ekoloki uiti, rascjepljuje se. Taj ras-
cjep pak doputa nametanje pouivosti politikim sredstvi-
ma. Kao to su se pape i carevi sluili sitnim vladarima u
svojim meusobnim obraunima (kao to su i ovi to inili s
papama i carevima), tako podjela na dobitnike i gubitnike
otvara politiku igru s granama, poduzeima, porezima i kon-
trolama, zainjenu i pripravljenu sa "znanstvenim analiza-
ma rizika" koje malo ovdje, malo ondje postavljaju, skrivaju i
premjetaju crnog Petra uzronika. Ta "igra", koja nastaje i
razvija se zajedno sa samom politikom, doputa stvaranje
koalicija pro i contra i njihovo meusobno izigravanje s ciljem
repolitizacije politike. Drugim rijeima, jednoj je ekolokoj
politici mogue dati strateke dodatne satove u obliku -
ironino formulirano - malog prirunika ekolokog maki-
javelizma. Tek se time formuli o "ekolokom restrukturira-
nju drutva" oduzima aura ekonomske naivnosti i ona se
oprema politikim znaenjima i moi djelovanja koji postaju
nunima pri prijelazu iz ekolokog morala u ekoloku poli-
tiku.
Eksperiment privredne politike s onime i razvija se, dak-
le, istodobno na vie razina i u razliitim smjerovima: prvo,
menadment se moe i mora shvatiti kao neka vrsta izborne
jedinice u kojoj se uvijek iznova mora boriti za pristanak,
premda upravo nije mandat arno organiziran (teajevi za
menadment itd.). Drugo, strategije i metode menadmenta,
ukljuujui i personalnu, tehniku, organizacijsku politiku i
politku trita rada, treba otvoriti za tu ovisnost o javnosti i
konsenzusu te kritizirati i preoblikovati na osnovi odgovara-
juih alternativa. Plima odgovarajuih savjetnika na polica-
ma knjiara - "S one strane hijerarhije" - upozorava na real-
nost pitanja - i sukoba! - koji se tu otvaraju.
148
Tree, ovisnost privrede o politici moe se, kao to sam
naznaio, pretvoriti i u ovlaivanje politike. Nesree i vje-
Umjesto mnogih i s mnogo literature Toffler (1990), 165-240.
201
rojatnosti nesrea ili vijesti o otrovima u drutvu rizika su
postale "politikim faktorom" s kvazirevolucionarnim djelo-
vanjem (pritom se sada zaista ne moe vie govoriti o "poli-
tikom subjektu"). Za dlaku izbjegnute katastrofe, zatajene
katastrofe, a da i ne govorimo o katastrofama koje su se zaista
dogodile, otvaraju okotale odnose ak i najjaih, "najautore-
ferencijalnijih" industrija za politiko djelovanje i oblikova-
nje - izvana (uprava, komune, politike stranke, grupe graana
itd.), ali i iznutra, u konkurenciji i suparnitvu odjela, oso-
ba, grupa i politika unutar pogona, za sindikate u pogonu i
izvan njega itd.
Napokon se - etvrto - moe zamisliti da industrijski
pogoni, na koje su se odreeni oblici kontrole opasnosti dosa-
da takorei delegirali i koji su ih samokontrolirano obavljali
sada "dobivaju" te funkcije organizirane u samom pogonu na
mjeovit javno-privatan nain. To povezivanje sistemskih
logika pribliavalo bi se modelu trojanskog konja u kojemu
se potencijal ugroavanja na licu mjesta promatra i procje-
njuje po principu podjele moi.
Pri svemu tome su to samo poeci, eksperimenti privrede
i politike u privredi o kojima se ve moe svjedoiti.
202
VI I . poglavlje
To se gledite mora obraniti i precizirati nasuprot bar trima
prigovorima. Prvo, onaj tko ukida granicu izmeu politike i
nepolitike liava samoga sebe osnove vlastitog argumenta.Ako
je sve na neki nain politiko, onda takoer na neki nain
vie nita nije politiko. Ne pretvara li se tu ak nuda poli-
tikih okotalosti u vrlinu subpolitike pokretljivosti i pokre-
nutosti - po principu: budui da vie nita ne prolazi, od-
jednom prolazi sve? Uostalom, "spoznaja da je sve politika",
pie Klaus von Beyme, "zavodi na krivi put ako se ne dopuni
uvidom da je sve i ekonomija i kultura."
149
Drugo, ne zavrava li subpolitika upravo ondje gdje poi-
nje politika, gdje se radi o onome "pravome", o kljunom pita-
nju moi - vojnoj snazi, vanjskoj politici, privrednom rastu i
nezaposlenosti? Je li, dakle, isticanje subpolitike druga vrs-
ta anticipativne poslunosti?
Tree, ne see li i ne ivi li subpolitika upravo onoliko
dugo koliko moe biti sigurna u podrku politike - pravo i
Von Beyme (1991), 343.
203
novac? Ne mora li se, dakle, argument okrenuti: ne pret-
postavlja li razvoj subpolitike reaktiviranje politikog sre-
dita i sistema? Moglo bi se posumnjati da se u formuli o
"pronalaenju politikoga" radi o pukim eljama. Ili, jo gore,
ne zaziva li se tu i provodi uskrsnue "etatistikog reform-
skog apsolutizma" (Thomas Schmid) nakon njegove smrti?
Pokuat u odgovoriti na te prigovore i pobiti ih pojmovnim
i tipolokim diferencijacijama politikoga i politizacije.
Politika politike
Suprotnost Istoka i Zapada bila je obino cementiranje poli-
tikoga: uloge su bile utvrene, sve je bilo odreeno suprot-
nostima. Kako u malome, svakodnevnome, tako i u velikome,
u svjetskoj politici, normalnost i odst upanj e, "vladanje",
"partnerstvo" i "neutralnost" bili su markirani i utvreni sve
do u pojedinosti industrijske proizvodnje, komunalne, obi-
teljske i tehnoloke politike, politike pomoi u razvoju itd.
Bio je to poredak koji je poivao na kapitalnoj suprotnosti i
njezinu ovjekovjeenju i koji je postizao troje: napetost, mo-
gunosti jasne orijentacije i svjetski politiki poredak koji se
mogao prikazivati kao nepolitiki.
Ako je doputeno ono to je neobuzdano u politikome
usporediti s biem iz ivotinjskog carstva, moe se rei: lav
je uao u zoolokom vrtu i zijevao. Njegovi su se uvari
brinuli za njegov kavez i uvali ga te mu za zabavu posjetila-
ca koji su gledali sa svih strana dobacivali neto krvavog mesa.
Mnoge su bistre glave to telegeno hranjenje lava, taj politiki
zooloki cirkus zvali "simbolikom politikom". Dresura je bila
opa i posvuda prisutna. Politika je bila politiica. Drama-
turgija je bila sve. Ono to se ionako dogaalo i javni prikaz
toga razvijali su se po zakonima obratne proporcionalnosti:
to manje prostora za politiku i to manj e suprotnosti izme-
u stranaka, to se vie nabacivalo pjenom.
204
Sa slomom suprotnosti izmeu Istoka i Zapada nastala je
paradoksalna situacija: politika se i dalje odvija u starim kave-
zima. No lav je na slobodi! Igra se igra zoolokog vrta - bez
lava. S lavovima koji se slobodno kreu postupa se kao s
lavovima u zoolokom vrtu. I kao narcistika uvreda osjea
se kada oni ne trae sami od sebe reetke miroljubivosti i ne
pokuavaju se dati zatvoriti iza njih. U Evropi se pojavio dio
politike divljine, praume bez institucija - kako u veliko-
me, tako i u malome, u svim sferama politike, ak i u onima
koje su se dosada kao nepolitika uglavnom mogle nadati glat-
kom uspjehu, poput tehnologije, industrije i znanosti.
Ve smo uveli razliku izmeu slubene, etiketirane poli-
tike (politikog sistema) i subpolitike (u smislu subsistem-
ske politike). Povratak politikoga s one strane suprotnosti
Istoka i Zapada i s one strane starih sigurnosti industrijske
epohe iznuuje i opravdava jedno daljnje razlikovanje koje
lei poprijeko u odnosu na prethodno, naime izmeu poli-
tike koja se vodi pravilima i politike koja mijenja pravila.
Prva moe biti posve stvaralaka i nekonformistika. No ona
se kree unutar sistema pravila igre industrijskog i socijal-
nog drutva nacionalne drave (ili, kako mi kaemo, jedno-
stavne moderne). Nasuprot tome, politika koja mijenja pra-
vila tei "politici politike" u smislu promjene samih pravila.
S tom vrstom metapolitike ili superpolitike povezano je dvoje:
s jedne strane zamjena sistema pravila igre, a s druge pitanje
u koji se sistem pravila igre treba prijei. Umjesto skata tre-
balo bi moda igrati preferans ili obratno.
I unutar jednostavne politike - skata - postoji mnotvo
posebnih, vie ili manje rafiniranih varijanti. Moe se, na
primjer, igrati pik, grand, nula itd., s razliitom spretnou i
s razliitim uspjehom. No posve nova situacija nastaje kada
se trebaju promijeniti i zamijeniti sama pravila igre. Pritom
se vrhunac zabune postie kada se oboje igra istodobno: skat
i igra zamjene pravila. Sluei se zamijenjenim sistemima
pravila, igra se za promjenu samih sistema pravila. Neki i
205
dalje igraju skat, dok drugi, na njihovo zgraanje, istodobno
igrajui skat uporno pokuavaj u pronai i progurati nova
pravila igre. Danas posvuda imamo posla upravo s takvim
krianjem i presijecanjem normalnosti i apsurdnosti.
Igra klasinog industrijskog drutva tee dalje - suprot-
nosti rada i kapitala, lijevoga i desnoga, interesne suprotno-
sti udruenja i politikih stranaka. Istodobno, mnogi zahti-
jevaju i sami poinju izvrtati sistem pravila, pri emu ostaje
posve nejasnim - preneseno mislei - hoe li se u buduno-
sti igrati preferans, ovjee, (ne!?) ljuti se ili nogomet. Politi-
ka koja se vodi pravilima i politika koja mijenja pravila pre-
klapaju se, mijeaju i kriaju. Postoje razdoblja u kojima
dominira jedna, potom opet ona u kojima prevladava druga.
Dok Evropa doivljava pad u rigidne, krvave varijante nacio-
nalne drave jednostavne moderne, Amerika kree na novi
kontinent pronalaenja politikoga, isprobava - i trpi - poli-
tiku politike (moda).
Nasuprot razlikovanju izmeu slubene politike i subpoli-
tike, koja se orijentira prema sistemskim ralanjenjima drut-
va, mora se, dakle, postaviti razlikovanje jednostavne (voene
pravilima) i refleksivne politike (koja mijenja pravila). Ono
se mjeri po stupnju, po kvaliteti politikoga. Pritom se for-
mula o politici politike ili pronalaenju politikoga, koja tome
tei, nipoto ne mora normativno zamiljati. Ona samo
izraava to bi se moralo dogoditi kada bi postalo zbiljskim
ono o emu je posvuda rije (i u smislu obrane!) - neovisno
o tome jesu li to snovi, none more ili pak ideje na put u
ozbiljenja. Minimalistiki miljeno, danas imamo posla s
realno djelatnom idejom pronalaenja politikoga - maksi-
malistiki miljeno, samo drutvo i njegove grupe kreu u
tom smjeru.
Razlikovanje izmeu jednostavne i refleksivne politike
moe se primijeniti na obje - na slubenu politiku i na sub-
politiku - kao i na uvjete politizacije. Iz toga slijedi esto-
djelna tablica koju ovdje izlaem.
206
Kat egor i j e pol i t i koga
K val i t et a odnosno epoh a pol i t i koga
j ednost avna ( koj a
pr i mj enj uj e pravila)
ref l eksi vna ( koj a
mi j enj a pravila)
Pol i t i ka
pol i t i kog
si st ema
si mbol i na pol i t i ka,
ekonomski rast, puna
zaposl enost , t eh ni ki i
soci j al ni napredak
reakti vi ranj e odnosno
met amorf oza drave,
desupst anci j al i za-
ci j a pol i t i koga
M j est o i vrsta
pol i t i koga
Sub( si st emska)
pol i t i ka
j ednost avna ekspert na
raci onal nost, prevl ast
t eh nokrat ske,
birokratske akti vnosti ;
pri vatnost
reforma raci onal nosti ,
pol i t i ko poduzetni
tvo, profesi j a kao
pol i t i ko dj el ovanj e
U vj et i
pol i t i zaci j e
trajk, parl ament arna
ve i na, dravna
i ni ci j at i va, kol ekt i vno-
i ndi vi dual i st i ka r j e-
enj a ( na pr i mj er
aut omobi l , osi guranj a)
zastoj, bl okada te kao
j edna vari j anta borba
za konsenzus i
ref orme moder ni zaci j a
unutar i izvan
pol i t i kog si st ema
Ono politiko, ukoliko se ponaa miroljubivo, ukoliko se moe
drati miroljubivim, odvija se po razumijevanju demokra-
cije nacionalne drave jednostavne moderne iskljuivo kao
po pravilima voena borba stranaka za pristup financija-
ma i za poreznu polugu moi - s ciljevima privrednog rasta,
|)une zaposlenosti, socijalne sigurnosti, smjene vlasti u smis-
207
lu personalne smjene, smjene stranaka. To jest, tako se odvi-
ja, tako se realizira demokracija. No politika u smislu restruk-
turiranja sistema vlasti, nj ezi ne transformacije, samorast-
varanja vlasti prema gore i prema dolje, time to se, na primjer,
kompetencije u odl ui vanj u s jedne strane delegiraju na
udruenja, a s druge na globalne aktere - to nikada! Drukije
reeno: politika u sklopu i sistemu pravila nacionalne drave
ne znai osvajanje nove zemlje politikoga, svjetski poli-
tikoga, svjetskog drutva rizika. Vode se sporovi o provedbi
i osiguranju demokratskih i privrednih pravila igre naciona-
lnih drava. Taj model politike iz mnogih je razloga upitan,
ne ponajmanje zbog dvostruke inflacije pretenzija: dravna
politika treba biti nadlena za sve, i svi trebaju i ele u njoj
sudjelovati.
S postojeim, zastarjelim institucijama to ni u kojem slu-
aju nee uspjeti. No ako se pred time vie ne ele zatvarati
oi, mora se napustiti okvir politike statusa quo ili se bar
otvoriti, proiriti, iznova promisliti i komponirati: upravo
na to cilja pronalaenje politikoga. To isto vrijedi i za Evro-
pu, za Evropsku uniju, za svijet nakon kraja hladnog rata, za
suprotnosti izmeu bogatih i gladnih, izgladnjelih zemalja i
regija, koje tada otvoreno i radikalno istupaju, za probleme
selidbe siromanih i politikih bjegunaca koji navaljuju na
utvrdu Evropu itd.
Pronalaenje politikoga znai stvaralaku, samostvarala-
ku politiku koja upravo ne kultivira i ne obnavlja stara nepri-
jateljstva, iz njih ne zadobiva i ne otri sredstva moi, nego
smilja i kuje nove sadraje, oblike i koalicije. Misli se na
renesansu politikoga koja - da se posluim jednom Fich-
teovom prispodobom - "postavlja samu sebe": iz aktivnosti
razvija svoju aktivnost, takorei za vlastiti se perin izvlai
iz movare ustajalosti. Ne misli se na "politiku uvjerenja"
(Max Weber) ili neku deklarativnu politiku. Pronalaenje
politikoga, naprotiv, zahtijeva makijavelistiku realistinost
(usp. str. 199.). No ona se ne iscrpljuje u tome ve se bori za
208
prostore, oblike i forume za stvaranje i nalaenje stila i struk-
ture unutar i izvan politikog sistema.
150
Desupstancij alizacij a politikoga
Ovdje skicirano shvaanje politikuma moderniteta u vakuu-
mu Evrope nije na ratnoj nozi samo s empirijom i teorijom
politike nego i sa sve univerzalnijim iskustvom nemoi u
odnosu na nadirue i meusobno proturjene izazove. Moe
li se uope smisleno govoriti o nekoj politici koja mijenja
pravila? Ne mora li se, obratno, onome politikome izdati
smrtovnica, kako to najljepe, najdrastinije ini Hans Mag-
nus Enzensberger?
151
Jedna rairena dijagnoza jest da se socijalna drava oka-
menila na svojim uspjesima, ako se nije i uguila. Njezine
socijalne i politike institucije vie nisu bile dorasle dinamici
privrednih snaga. Upravo debate o alternativama - u pogledu
nezaposlenosti, ekolokog unitenja i kronino praznih dr-
avnih blagajni - u sedamdesetim i osamdesetim godinama
u dovoljnoj su mjeri pokazale koliko je dravni aparat postao
Iromim. Tu i tamo - osobito ondje gdje se radilo o socijalnim
uslugama koje se vie nisu mogle financirati - u dravne su
se planove integrirale graanske inicijative koje su smanjivale
trokove. No u cjelini upravo to okruivanje postojeega al-
ternativama moe vaiti kao potvrda injenice da dravna
politika tu vrstu svojega osvjeavanja, ma koliko ona mogla
biti poeljna bilo s kojeg stajalita opeg dobra, smatra ili
suvinom ili nesposobnom da se integrira - vjerojatno i jed-
no i drugo. U svakom sluaju, ona se, ini se, i u tih malo
(ilemenata ponovno odbacuje pri prvoj prilici koju ponudi
aktualna recesija. Ne prihvaa se ak ni ta klica promjene
'*'" O t ome usp. gore Uvod, 25f.
1 1
Enzensberger (1991).
209
pravila i politiki se sistem ponovno ograniava na svoju
vlastitu i pravu svrhu: i zmj enu politikog osoblja.
"Institucionalni sklop Savezne Republike" - pie Claus
Koch - "povezuje mi ni mum politike pokretljivosti s maksi-
mumom fleksibilne stabilnosti. Restrukturiranje bi se mora-
lo voditi mravljim principom: svatko prema instinktivnom
planu nosi jedno zrno od starog mjesta do novoga. Tako pro-
matrano, preuzimanje alternativne kulture u tragovima u
politike aparate uz njihovo istodobno ograivanje bilo je
dobra vjeba za gotovo nepolitiku integraciju Istone Nje-
make na Zapad. Upravo i prividni protuprimjer, ustavna
debata u novoj Njemakoj, pokazuje istu pomirljivu poduzet-
nost koja sve ostavlja po starome."
152
I kada se promotre sve glavne politike ideje i teorije, nas-
taje ista slika. Suprotnosti politikog svijeta koje vladaju gla-
vama, strankama, parlamentima i politikim obrazovnim
institucijama potjeu iz doba raanja industrijske epohe:
liberalizam, socijalizam, nacionalizam, konzervativizam. Te
politike teorije govore o globalnom unitavanju okolia, ali
i o feminizmu, kritici ekspertizma i tehnologije i o znanstve-
noj alternativi, dakle o remodernizaciji moderne, kao slijep-
ci o bojama.
Te suprotnosti u osnovnim procjenama uvjetovane su ra-
zlikama u pojmu politikoga i na njima se temelje. Ali radi
se i o neemu drugom: nakon kraja hladnog rata, mi mislimo
i djelujemo u jezinim ruevinama u kojima se iza sjajnih
verbalnih fasada posvuda gnijezde, griju i uspostavljaju nove
realnosti. To bi se moglo zvati pronalaenjem politikoga kao
politike statusa quo: konstantnim se zadrava naziv kljunih
politikih institucija i zato se gotovo bez ikakve legitimacije,
mimo panje javnosti, mogu promijeniti politike smjernice.
Pritom se u strogom smislu radi o desupstancijalizaciji
politikoga koja postaje moguom slomom poretka na osnovi
suprotnosti Istoka i Zapada. Ovdje se odlino moe primije-
152
Koch ( 1991) .
210
niti metafora iz arhitekture. Bidermajerska proelja stare re-
publike Zapada konzerviraju se te se istodobno iza njih -
ispod praga vidljivosti i kritike - zamjenjuju zidovi i katovi,
takorei nijedan kamen, nijedan princip ne ostaje na svojem
mjestu.
Primjer vojne politike: Bundeswehr je Bundeswehr (Nato
je Nato itd.). Istodobno, stara domaa Bundeswehr pretvara
se svjetsku Bundeswehr. Bundeswehr se "desupstancijaliz-
ira". Ostaje njezin bidermajerski ugled, ali ona inae samo
izdaleka lii vojnoj organizaciji tog imena.
Primjer vanjske politike: u konstelaciji Istoka i Zapada
vladao je eljezni princip nemijeanja u stvari drugih drava.
Onaj tko je - recimo iz moralnih razloga - zahtijevao vojnu
intervenciju, bio je - i to s obiju strana eljezne zavjese -
sumnjien i napadan kao ratni huka. U meuvremenu je
poeo vrijediti ili se tako ini - pod pokroviteljstvom Ujed-
injenih nacija - suprotan princip mijeanja iz humanitarnih,
moralno-politikih razloga, dakle neka vrsta pozitivno okre-
nute Brenjevljeve doktrine biveg Zapada. On sam sebe
smatra slabim i kukavikim ako ne brani ljudska prava - gdje
i kada, na osnovi koje neovisne presude? - u drugim drava-
ma. No budui da ta "obrana" znai invaziju na druge zemlje,
dakle napad i rat, mora se dopustiti pitanje kako je bio mo-
gu tako aksijalan zaokret u politici i globalnoj politikoj kon-
stelaciji, ime se on moe opravdati i kako sada na osnovi
njega postupati u svijetu nasilja?
I jedno i drugo su primjeri za politiku politike, politiku
koja mijenja pravila, no koja se prikazuje kao nepolitika jer
se provodi u konstantnim institucijama s konstantnim na-
zivima. Radi se, dakle, o paradoksalnom sluaju nepolitike
koja mijenja pravila, ak i politike nepolitike, bar kada kon-
stantnost institucija i naziva slui kao tit od pogleda izvana
kako bi se unutra zamijenili sadraji.
To vrijedi i za druga podruja politikoga i drutva: stran-
ke, sindikate, upravne organe, industrijske pogone, privat-
211
nost itd. (usp. o tome, na primjer, poglavlje "Politiki bour-
geois", str. 197 ff.). "Pronalaenje politikoga" esto se pro-
vodi neformalno, po modelu bidermajerske desupstancijali-
zacije. Razumije se samo po sebi da je za to u konkretnom
sluaju potreban dokaz i da se ne moe upotrebljavati kao
empirijski alibi.
Sve potvruje jednu osnovnu injenicu koja se teko moe
izraziti uobiajenim jednoznanim pojmovima: promj enu
kvalitete politikoga uz konstantne institucije politikog siste-
ma, neizmijenjene politike elite, dakle uz netaknutu sistem-
sku sliku funkcionalno diferenciranog drutva. To osloba-
anje politikoga uz nepromijenjene drutvene organizacije
teorija refleksivne modernizacije dijagnosticira i komentira
u njegovoj sri. Uz te prekrivene i skrivene oblike pronalae-
nja politikoga, postoje, naravno, i otvoreni.
Metamorfoza drave
0 modernoj dravi mogu se rei suprotne stvari: s jedne stra-
ne, ona odumire, a s druge se mora iznova pronai. I za jedno
1 za drugo postoje dobri razlozi. Moda to uope nije tako
proturjeno kako se isprva ini. Izraeno formulom: odumi-
ranje plus pronalaenje jednako je metamorfoza drave. Tako
se moe naznaiti, naslikati slika jedne drave koja - poput
zmije - odbacuje staru kou svojih klasinih zadaa i razvija
kou novih globalnih zadaa.
"Politiari su uvrijeeni zato to ljude sve manje zanimaju",
pie Hans Magnus Enzensberger, "a trebali bi se radije pitati
zato je tako. Mislim da su stranke rtve samozavaravanja,
da imaju pogrenu definiciju politike ... Sr dananje poli-
tike je sposobnost samoorganiziranja ... To poinje s najsva-
kodnevnijim stvarima: pitanjima u koli, problemima stanara,
prometnom regulacijom ... Danas se nasuprot dravi nalaze
212
sve mogue grupe, manjine svih vrsta ... ne samo stare orga-
nizacije poput sindikata, crkvi, medija. I sportai su vrlo or-
ganizirani. Homoseksualci, trgovci orujem, vozai, invali-
di, roditelji, utajivai poreza, rastavljeni, ekolozi, teroristi itd.
Oni mogu tvoriti deset tisua instancija moi u naem dru-
tvu."
153
"U staroj Evropi zajednica se uvijek opisivala po modelu
ovjekova tijela. Vlada je bila poglavar, glava. Ta je metafora
definitivno pass. Vie ne postoji sredite koje sve predvia,
svime upravlja i o svemu odluuje. Mozak drutva vie se ne
moe lokalizirati, inovacije i odluke o budunosti ve odavno
vie ne dolaze iz politike klase. Naprotiv, tek kada je neka
nova ideja postala banalnom, stranke i vlade je se dosjete ...
Njemaka je savezna vlada relativno stabilna i relativno us-
pjena, ne zato to, ve iako njome upravljaju ljudi koji se
smijee s izbornih plakata. Premda ministar pote ini sve
da bi potu unitio, pisma ipak stiu. Premda se aktualni
kancelar ponaa poput slona u trgovini porculanom, posao
na istoku uspijeva. I tako dalje ... Taj paradoks doputa samo
jedno objanjenje: Njemaka si moe priutiti nekompetent-
nu vladu zato to ljudi koji nam dosauju u dnevniku na-
posljetku uope nisu vani."
154
Pod samoorganiziranjem se pritom - na to upozorava Her-
mann Schwengel - "ne misli na stari liberalni topos o slo-
bodnim drutvenim snagama"; jer one su se okretale upravo
protiv politikih pretenzija drave. "Preciznije, samoorgani-
ziranje znai ponovno sjedinjenje tih slobodnih snaga u naj-
dubljim slojevima drutva, u privrednoj, komunalnoj i poli-
tikoj djelatnosti." Samoorganiziranje znai (refleksivnu)
subpolitizaciju drutva. "Razdvojili su se mjesto i subjekt
definicije opeg dobra, specifine politike tehnike moi, jam-
stva javnog mira i izazovne tvrdnje o politikoj povijesti ovog
m
Enzensberger (1991), 230f.
IV1
Isto, 228f.
213
i samo ovog drutva. Oni su jednako dostupni ekonomskim
i kulturalnim institucijama kao i politikima."
155
Na mjesto drave koja djeluje stupa drava koja pregovara,
koja priprema pozornice i dijaloge te pritom vodi reiju.
158
"Pregovaraka sposobnost moderne drave vjerojatno je i
vanija od sve problematinije hijerarhijski jednostrane spo-
sobnosti djelovanja."
157
U kasnoj moderni stoljea na izmaku
"(tradicionalna) drava odumire: kao 'posebno bie', kao tvor-
evina suverenosti i kao hijerarhijski koordinator".
158
Odumi-
rati ne mora znaiti zakazati, kako se to na razne naine pos-
vuda sugerira u tubalicama zbog "izdosaenosti strankama".
Naprotiv: i uspjeh ubija. Odumiranje drave esto je druga
strana samoorganiziranja, subpolitizacije drutva, ak i dio
ostvarene utopije. Politika koja se prilagodila simbolikome
oznaava meustadij u kojemu su klasine dravne zadae
jednostavne moderne u ikari aktivnog drutva dijelom (u
principu) rijeene, dijelom su zapele, a dravni se izazovi
refleksivne moderne jo uope nisu zamijetili.
Drutveni znanstvenici imaju tekoa s pojmom smrti. No
da moe doi do neega poput dravnog modanog udara, to
je pokazao slom Istoka. Tko iskljuuje pojam "institucional-
ne smrti" ne shvaa s ime se posvuda susreemo upravo u
ovo doba epohalne preobrazbe: institucije zombiji, koje su
povijesno ve odavno mrtve, ali ipak ne mogu umrijeti - na
primjer klasne stranke bez klasa, vojske bez neprijatelja ili
dravni aparat koji na mnogim podrujima pokree i odrava
u kretanju ono to se ionako dogaa.
Ako je tono da dravne zadae moraju odumrijeti i izno-
va se definirati i konstituirati, onda se postavljaju pitanja
kako i koje. Carl Bohret je ponudio zanimljiv prijedlog: kri-
155
Schwengel (1967), 18.
156
O novijoj literaturi o promi j enj eni m zadaama drave usp. takoer
Willke (1992).
157
Scharpf (1991).
158
Isto.
214
terij "mogunosti pregovaranja" o drutvenim interesima.
On smatra da je ta mogunost dana u sluajevima kada su
interesi sposobni za samoorganiziranje, to jest kada ih izra-
avaju i zastupaju organizirani akteri u drutvenim i poli-
tikim arenama. Nasuprot tome su nove dravne zadae, koje
treba otkriti, karakterizirane time to o njima nije mogue
pregovarati nego se prvo uope moraju izdvojiti iz difuzne
openitosti, formulirati i pretvoriti u predmet slubene poli-
tike; na primjer, povreda interesa ivota i preivljavanja jo
neroenih, prirode oko nas ili stvaranje nadnacionalnog, ide-
aliter globalnog poretka. "Sva se problemska podruja o koji-
ma grupe osoba i organizacije principijelno 'mogu pregova-
rati' mogu ' podrutveniti' ; ovdje to znai da se ona mogu
tematizirati u multilateralnom sistemu pregovaranja - uz
sudjelovanje drave. To se sve vie odnosi i na koncipiranje
prava, gdje dravnom aketru prije svega preostaje sredinja
uloga u upravljanju kontekstom." Drukije reeno, klasina
podruja simbolike politike mogu se dislocirati, delegirati
na organiziranu subpolitiku drutva.
"No svi aspekti o kojima se 'ne moe pregovarati', ili zato
to nedostaje izravan partner ili zato to takvi partneri ne
mogu efikasno i u odgovarajue vrijeme zastupati svoje in-
terese, principijelno se trebaju obavljati kao funkcionalne
zadae drave. To vai uvijek kada se dotiemo ' maksime
preivljavanja' ili kada postoje razlozi za pretpostavku neke
'generacijske odgovornosti' ili zatite budueg svijeta; ali i u
sluaju ' pritajenih katastrofa'. Tu je deregulaciju u dogledno
vrijeme mogue zamisliti samo po cijenu propasti. Drava
se zato na tom podruju posveuje temama koje jo nemaju
drutvenu konkurenciju - recimo ekologiji. Ona za to treba
moi polagati pravo na procesualni monopol. Drava mora
doputati i htjeti da joj zadaa koja joj je dopala ne pripada
trajno ve da se uvijek iznova tematizira od strane konkuren-
cije koja se javlja (dakle da se 'podrutvljava')."
159
IS
" Bohr et (1991), 9f.
215
Pritom se ne radi samo o novoj definiciji podruja drav-
nih zadaa nego o radikalnom pitanju nisu li odreene naiz-
gled "vjene" zadae i institucije koje su za njih zaduene
zastarjele. Refleksivna politika ne znai, dakle, samo prona-
laenje, nego ienje politikoga. Izravno reeno, umorstvo
institucija - kako ubiti mrtvace? Pripada li, na primjer, vojs-
ka biti drave (u to bi nas htjele uvjeriti gotovo sve teorije
drave od Hegela preko Maxa Webera do Carla Schmitta), to
je posve upitno i u doba ambivalencije mora se postaviti kao
pitanje.
160
Prema tome, ne pledira se, recimo, za nove dravne zadae
unutar starih oblika. Naprotiv, bit argumenta je u tome da ta
nova zadaa ujedno prisiljava dravu na nov oblik svlada-
vanja zadaa. Drava mora provoditi samoograniavanje,
samouzdravanje, mora odustajati od monopol i privremeno
osvajati druge. "Ni 'laissez-faire' noobdijske drave ni au-
toritativno planiranje intervencionistike drave nisu primje-
reni uvjetima visoko diferenciranog modernog drutva ... Cilj
je konstrukcija realnosti u kojima imaju prostora i konstruk-
cije realnosti drugih sistema. S obzirom na vanjske okolnos-
ti koje se vie ne mogu interno kontrolirati, radi se o samoog-
ranienjima izdiferenciranih funkcionalnih sistema pomou
procesa nadgledanja u kojemu se perspektiva uzajamne in-
tervencije - recimo politike u znanost, znanosti u politiku -
dopunjava perspektivom pronalaenja uzajamno kompati-
bilnih identiteta."
161
160
0 prot urj ej i ma i zmeu vojske i demokraci j e nakon svretka su-
protnosti Istoka i Zapada usp. Beck (1993).
161
Willke (1992), 296, 303.
216
Trei put u graansko drutvo: to e biti sa
strankama?
Velike politike stranke u zapadnim demokracijama - dugo
sinonim za uspjeno izraavanje interesa i miljenja graana
- u posljednjim su godinama dramatino dospjele na zao glas.
Znakovi upuuj u na oluju: stranka onih koji ne biraju u svim
je "participacijskim demokracijama" jedina stranka koja sol-
idno raste. Za petama su joj desne ili ak radikalno desne
stranke koje vie ili manje otvoreno love glasove raspirujui
mrnju prema strancima i hukajui protiv njih. Meu etab-
liranim konkurentskim strankama vie ne funkcionira igra
pozitivne nule moi: loiji rezultati stranaka na vlasti vie
se ne odraavaju u porastu glasova za opoziciju. Naprotiv, u
gotovo svim demokratskim drutvima koja se smatraju uzor-
nima imamo posla s dvostrukim krizama: vlade i opozicija,
koja se bori za njihovu smjenu, morali su se miriti s gubici-
ma glasova i trpjeti krize.
Sve se vie igra na tuu slabost. Vie se ne nastoji uspjes-
ima nadmaiti konkurenta nego se pokuava razmjere kriza i
skandala drati ispod razine neuspjeha i gubitka povjerenja
koji mue protivnika. Izbori se ne dobivaju odobravanjem
veine, dakle time to neka stranka predstavlja bolje kandi-
date i programe, nego time to se potencijalne nebirae
razmjerom svojih skandala i svojih neuspjeha manje ogora-
va nego to to ini konkurentska stranka.
162
O razlozima za taj razvoj ocrtava se konsenzus: stabilnost
stranaka poivala je, meu ostalim, na njihovu svrstavanju
uz relativno jasno odvojene i za stranke predvidive socijal-
no-moralne miljee, u Zapadnoj Njemakoj, recimo, jedan so-
cijalnodemokratski - klasini radniki i sindikalni milje - i
jedan katoliki, s kojim su mogle raunati stranke Unije. Pod
H. Schmitt (1987), Scheuch/ Scheuch (1992), Raschke (1982), Klinge-
mann/ St ss/ Wessel s (1991), Kaase/ Kl i ngemann (1990), Gaul and
(1991), Leif/Legrand/Klein (1992), Starzacher (1992).
217
tim je uvjetima bilo mogue, kako se to lijepo kae, postaviti
kao kandidata i eir na tapu, i njega bi se biralo. Drukije
reeno, velike stranke ni su morale proizvoditi konsenzus,
one su s njime mogle raunati, bar u elementarnim osnov-
nim pitanjima male i velike politike. To nije samo pogodo-
valo razvoju stranake oligarhije, na to se danas posvuda
tui.
163
To je omoguavalo i jasno kontrastiranje programa i
kandidata po stereotipnoj shemi lijevoga i desnoga pri kojoj
su svi, takorei po najavi, znali kako trebaju glasati. Drugim
rijeima, bio je to poredak po shemi ili-ili koji sada rastvara i
smjenjuje ono i. Izvana je prijetio zajedniki neprijatelj i lju-
ti ideoloki suparnik, i on je ujedno iznutra stabilizirao su-
protnosti. U tom je smislu bilo pogreno shvaati dinamiku
stare Savezne Republike neovisno o DDR i obratno. Te dvije
njemake drave tvorile su od poetka "roenu suprotnost",
neku vrstu negativnog jedinstva, naime jedinstvo u kojemu
se mogla uspostaviti i organizirati unutarnjepolitika shema
opozicije "desno-lijevo"u horizontu vojne konfrontacije Is-
toka i Zapada: te su dvije strane jedna za drugu utjelovlja-
vale opoziciju izmeu drava. DDR nije bila samo u drav-
nom, nego i u "unut arnj epol i t i kom" smislu anti-SRNj,
jednako kao to je i SRNj bila anti-DDR, to je i ovdje i ondje
odreivalo i polariziralo politika sukobljavanja. I u tom
smislu - a ne samo kroz jezik, kulturu i zajedniku povijest -
podjela je uvijek bila nerealna.
Budui da je Istok utjelovljavao "lijevi eksperiment", a
ujedno i zauzimao mjesto neprijatelja u vojnom sukobu Isto-
ka i Zapada, na Zapadu je bilo lako stigmatizirati lijevu poli-
tiku i kritiku i zaepiti joj usta sumnjajui u nj u da u najbla-
em sluaju naivno zastupa stvar protivnika. Kritika sistema
gotovo da je spadala u nadlenost protuobavjetajaca i zato
uope nije ni iziskivala ozbiljno suoavanje. U presijecanju
Istoka i Zapada s lijevim i desnim pomijeali su se demokrats-
ko i vojno miljenje i jezina igra te se ovo drugo intenzivira-
163
Od Jaspersa (1962) do Weizsckera (1992).
218
lo nasuprot onome prvom. Lapidarna reenica kojom se rje-
avao problem socijalistike opozicije u Saveznoj Republici
- "pa onda odite preko" - govori ba o tome.
Sukob koji je bio uhvaen u shematici Istoka i Zapada u
podijeljenoj se Njemakoj, dakle, odvijao u kripcu dravnog
utjelovljenja vlastite sistemske opozicije s one strane eljezne
zavjese s konkretnim posljedicama: s jedne strane, socijal-
izam u DDR bio je takorei nakovanj na kojemu se na Zapadu
moglo tui po lijevoj politici; s druge strane, opozicija na
Zapadu bila je lijeva i zato prinuena ograivati se od stalji-
nistike DDR, no istodobno je morala braniti i lijeve zahtje-
ve DDR od "imperijalistikih napada" kasnokapitalistikih
"kriznih menadera".
164
Taj zakon protudravne opozicije ostavio je traga u inter-
noj politici opozicije. SPD je nakon svoje godesberke prisege
zapadnom savezu i njegovim pravilima ekonomske igre post-
ala "dravno podobnom". Socijalno-liberalna politika reformi
takoer se uvijek morala braniti od sistematski podjarivane
sumnje da planira DDR-izaciju Savezne Republike. Tek pod
zapadnim jedrima (ukljuivanje u NATO, vedski model,
demokratski socijalizam) mogla je dobiti zamah.
165
ir
'
4
U t om nj emako-nj emakom kripcu i nt el ekt ual na je opozicija stare
Savezne Republike lako bila protiv svakoga "za", a to je tada znailo
anal i zu kapitala, socijalistike model e koji su se, prkosei izjed-
naavanj u s DDR, uvijek promi l j al i i zasnivali samo paual no, a
ni kada se doista suoavaj ui s real no post oj ei m mogunost i ma
barbarskog socijalizma. Tako lijeva inteligencija Zapadne Njemake
nije ozbiljno uzi mal a u obzir ni analize totalitarizma koje je pro-
vodila Hannah Arendt ni opt ube jednog Solenjicina, Bulgakova,
Mandel j t ama ili propaene i spovi j edi j ednog Ar t hur a Koestlera.
Za to je vrijeme svaki pucanj na zi du bio pucanj u srce marksis-
tikog humani zma. Nije teko predvi dj et i da ta gorka potiskivanju
jednog teorijski ponosnog socijalizma r azuma i protesta nisu bn
idealno polazite za poi nj anj e i voenj e dijaloga s bol ni m iskustvi-
ma Istone Evrope.
11,5
Najkasnije sada, gledano unatrag, mor amo dakle rei: onaj tko je
elio prouavati, analizirati Saveznu Republ i ku morao je istraivnl i
218
Tako udnovat, ini se da je takav poredak, ta mehanika
onoga ili-ili, gledano unatrag, imao jednu veliku odliku koja
bi se danas ve gotovo mogla idealizirati: on je nudio prisil-
nu stabilizaciju igre politike moi koju nepreglednost ono-
ga i, koja sada posvuda vlada, vie ne moe ponuditi.
U doba onoga i ne postaje samo razlikovanje i profiliranje
stranaka sve nevjerodostojnijim i skurilnijim, nego uspored-
no, zahvaljujui procesima individualizacije, sve teim pos-
taje i pridruivanje ideolokim zaj edni cama u drutvu i
politici (usp. "Subpolitika - pojedinci se vraaju u drutvo"):
tko pri kojoj temi i kandidatu zato kako glasa, to se vie ne
odvija ni po kakvoj proraunjivoj shemi s kojom se moe rau-
nati. Individualizacija iznutra destabilizira sistem velikih
stranaka zato to detradicionalizira vezanost za stranku, ini
je predmetom odluke ili, gledano sa strane stranke, ne'ime
to se treba proizvesti, to je u uvjetima rasprenosti intere-
sa, miljenja i tema slino pokuaju da se uva vrea buha.
166
Svi ti radikalno izmijenjeni osnovni uvjeti - rastvaranje
kalupa politikog konsenzusa na koje se moe raunati, koji-
ma se u politikoj aktivnosti moe baratati i o kojima se pre-
govara, gubitak eljenog homogenizirajueg neprijatelja i raz-
vodnjavanje jednoznanih karakteristika ljevice i desnice - i
ovdje dovode do povratka neizvjesnosti (usp. str. 52 ff.). Ve-
like politike stranke ine se poput dinosaura industrijske
i DDR-kao i obratno. Koncentracija na j edan od tih naizgled samo-
stalnih dijelova (dok se onaj drugi vie ili manj e preui vao iz poli-
tikog konformi zma) kolski je primjer sput avanj a znanost i o dru-
tvu samorazuml j i vost i ma njezina "predmeta". To ne vai samo za
sociologiju marksi st i ki h kadrova na Istoku, nego na drugi skriveniji
nai n i za zapadnonj emaku sociologiju. Bar meni ni j e poznat a nijed-
na knjiga, ni j edna analiza politike scene u Saveznoj Republici koja
bi uzi mal a u obzir prot udravnu opoziciju u DDR i koja bi sistem-
atski razraivala ut j ecaj tog prekograninog suprot st avl j anj a na so-
cijalnu i pol i t i ku di nami ku tih dviju drava.
166
Wehling (1991), Wi esendahl (1989), Starzacher i dr. (1992) Brk-
lin (1988).
220
epohe na izmaku u kojoj je vladalo ili-ili klase, nacije i na-
pretka. One su muzeji koji vladaju, nalaze se - jo - na vlas-
ti. Ne ponajmanje i zato to se sam stranaki sistem ne moe
izravno smijeniti i stranke su posvuda zauzele vlast i dre
je. Jer njima je uspjelo nadmudriti podjelu dravne moi,
ovladati sudstvom, partlamentima i ministarstvima. "Stran-
ke", kritizira Dieter Grimm, "surauju same sa sobom u raz-
liitim ulogama."
167
No ipak mogu doivjeti brechtovsku sud-
binu: da si - moda - budu morale izabrati neko drugo
drutvo. U tom je smislu proroanski sluaj Italije.
Prije prikazana povezanost ukidanja i obnove drave tada
bi svakako imala i odl uuj ue posljedice za i nt eresnu i
stranaku organizaciju u liberalnim demokracijama. Promje-
ne u dravnim zadaama - vraanje organiziranih interesa u
drutvo, podizanje neorganiziranih interesa, koji ipak ugro-
avaju ili osiguravaju ope dobro, na razinu sredinjih zadaa
i osovina politikog sistema - mogle bi revitalizirati ono poli-
tiko politikog sistema. No ta realna utopija moda pada
ve na tome to ona sama pripada sluaju na koji se odnosi:
ona izvire iz globalnog interesa za koji se u vl adaj uoj
stranakoj oligarhiji teko moe organizirati potrebna snaga.
Njezino ozbiljenje bit e mogue samo u onoj mjeri u kojoj se
probije ono to se ocrtava kao varijanta koja ak nije ni
nevjerojatna: trei put u graansko drutvo.
168
Intenziviranje plebiscitarnih elemenata uope i ne mora
ii ustavnopravnim putem, u Njemakoj tako arko oboava-
nim (uvoenje referendum itd.). Taj se trei put moe zapoe-
ti i neizravno, strukturalnom demokratizacijom politikih
stranaka i drugih velikih organizacija industrijskog drutva
(sindikati, udruenja poduzea, profesionalna udruenja itd.)
te - do kraja miljeno - zavrava njihovom desupstancijal-
izacijom. To znai da se one, uz zadravanje i njegu konstantne
fasade, iznutra prazne i reorganiziraju. Na neki nain, to bi
107
Citirano po Darnstdt/Sprl (1993), 150.
,na
Dubiel/Frankenberg/Rdel (1989), Habermas (1992).
221
bio obrat simbolike politike. Ako se ondje proizvodi dim da
bi se simulirala vatra, ovdje se demonstrira konstantnost da
bi se participacijski desupstancijalizirao "dravni posjed"
stranake politike.
Elemente za to u meuvremenu uvodi u debatu ak i pred-
sjednik drave. "Kod nas", kae Richard von Weizscker u
svojem poznatom intervjuu, "profesionalni politiar ope-
nito nije ni strunjak ni diletant nego generalist s posebnim
znanjem kako se treba boriti protiv politikog protivnika."
169
Njegov je prijedlog na toj liniji: vee sudjelovanje biraa u
imenovanju kandidata. Claus Offe ide jo jedan bitan korak
dalje i zahtijeva da se na stranake izborne popise postave i
nelanovi stranaka i da im se kvotama ak pomogne da dou
na vlast.
170
Ti i drugi naizgled neznatni unutarstranaki pla-
novi i elementi za restrukturiranje (na primjer elektorski
izbori kandidata za kancelara) trebaju uiniti kartel stranaka
propusnim za graanke i graane, za struni razum i nove
ideje. Na istoj liniji nalaze se i unutarstranake frakcije s
obzirom na kljune teme budunosti (ene, okoli, socijalna
politika, renacionalizacija) koje omoguavaju suradnju izme-
u stranaka.
Ako se dalje promilja taj razvoj, isto postaje drukijim. I
dalje postojea imena stranaka i njihove organizacije ispu-
njavaju se novim sadrajima koji ukidaju stranakost stra-
naka u njihovoj staroj shematici. Na taj bi se nain trans-
misijske vrpce za formiranje politike volje mogle (ako indi-
vi dual i zi rano drut vo sljedeom pri l i kom na brzi nu ne
dokraji velike stranke) otvoriti za subpolitiko graansko
drutvo.
Analogno se moe misliti i desupstancijalizacija sindika-
ta i udruenja poduzea, lijenika, inenjera itd., njihovo ot-
varanje za nove teme, za interese i izazove koji se postavljaju.
169
Weizscker (1992), 150ff.
170
Citirano po Darnstdt/Sprl (1993), 158.
222
Okruivanje autoreferencijalnih institucija alternativama
moglo bi imati uspjeha u onoj mjeri u kojoj se na taj nain
osigurava i poveava propusnost odozdo prema gore.
Naravno, ta slika zanovjetalakih, pluralnih sabirnih stra-
naka koje gube svoj profil i otvaraju se za privremeno, tem-
atski specifino, osobno pronalaenje konsenzusa, koje tvore
forume na niim razinama, mnotvu graanskih interesa na
svim razinama drutva nude sastajalita i sudjelovanje u
odluivanju, pretpostavlja da se usporedno s time jaa i raz-
vija neovisnost institucija iroke javnosti - televizije, dnevnih
novina, radija. Nije dovoljno smanjiti stranaki utjecaj na te
poluge etvrte moi i intenzivirati sudjelovanje graana. Od
sredinje je vanosti takoer i da se neovisnost javnopravnog
sistema sauva od smrti komercijalizacije i komadanja. Surad-
nja grupa graana i masovnih medija postavila je (pri emu
ne ignoriramo komplikacije) na dnevni red teme globalne
ugroenosti. Samo tom suradnjom moe se demokratski ar-
tikulirati i kritiki pratiti restrukturiranje stranakog krajo-
lika i dravnih zadaa.
Drukije reeno, demokratizacija kritike koja postaje mo-
guom u drutvu rizika (usp. str. 61 ff.) znai da nuna panja
i jednoznanost kritike u igri vlade i opozicije poputa, dok
je kritika, pa i radikalna kritika, sauvala i dalje razvila svoje
kriterije i svoje mjesto u javnim masovnim medijima.
171
Protudravni nacionalizam?
Godina onoga i, 1989., brzo je izblijedjela. ini se da rene-
sansa politikoga koja nastaje iz ruevina istonog bloka na
sablasan nain daje za pravo Carlu Schmittu. Emancipacija
od komunistikog centralizma, njegovo razaranje i komada-
nje poiva na revolucionarnoj snazi etnikih diferencijacija i
171
Utoliko je kljuno znaenje osiguranja neovisnosti masovnih modlju.
223
nacionalizama koji su se smatrali mrtvima. Zakljuak glasi:
nemamo posla s krajem, nego sa zamjenom predodaba o
neprijatelju. Na mjesto starog veleneprijatelja - komunizma
- stupa mnotvo naci onal ni h sukoba potencijalno ratnih
razmjera. Jugoslavenska drama mora se shvatiti kao sijeva-
nje na horizontu uoi pravog nevremena koje se priprema na
tlu nekadanjeg Sovjetskog Saveza i prijeti Evropi i svijetu.
No upravo se na toj prijetnji pokazuje to ini opa misa-
ona okotalost. Imamo posla s neobjanjivo brutalnim ratovi-
ma i izljevima, ali je to - jo! - nacionalizam ije se predo-
dbe o neprijatelju ne usmjeravaju prema vani, nego prema
unutra, i koji povijesno poiva na sintezi etninosti i samoo-
dreenja. Nacionalizam koji se prelijeva u Evropu s biveg
Istoka dobiva svoju povijesnu snagu i legitimnost iz prevla-
davanja komunistikog centralizma. Da se preciznije izrazim:
nije Zapad zbacio komunizam, nego su to uinili potisnuti
nacionalizmi. Iz te pobjede potjee i traje tajna nacionalis-
tike fascinacije koja sada s novom okrutnou prijeti utopi-
ti Evropu u krvi.
Mi smo narod! Mi smo jedan narod! Tako su glasile ree-
nice koje su sruile berlinski zid. Karakteristino je pojaa-
nje - gledano sa zapadne strane, neugodno - koje se izraava
i izbija umetanjem rijei "jedan". Teko se mogu saetije rijei-
ma izraziti zalet i skok, utemeljenje na demokraciji i pranje-
nje u nacionalizmu. Prvi je iskaz govorio o demokraciji i ob-
novi DDR. I jedno i drugo palo je tek s rijeju "jedan": i DDR
i socijalistika utopija. Jednako je tako zanimljiv redoslijed:
ne "jedan", nego jednostavno narod je zbacio osuenost na
nemo, naao je hrabrosti za osvajanje ulice. Neki su se za-
padni promatrai najeili kada se pojavilo to "jedan". No ta
jeza isprva se utopila u radosnoj omamljenosti dogaajima.
Tek postupno postaje jasno da se to "jedan" ne moe tako
lako ponovno pretvoriti jednostavno u narod, da se ne moe
zatvoriti u kavez. U ispadima protiv stranaca na istoku Nje-
make jo se mogu prepoznati kasne posl j edi ce jednog
224
protudravnog "nacionalizma" koji crpi svoj autoritarni au-
toritet iz reenice "Mi smo jedan narod".
Drukije reeno, etnika varijanta i nijansa principa samo-
odreenja ono je to nacionalizam ini tako razornim za Evro-
pu poslije hladnog rata. Taj princip, koji mnogi difamiraju
kao ostatak zastarjele graanske etike i graanskog drutva,
ismijavaju kao puki privid u ideolokoj borbi sistema, sada
se s krajem vojnih blokova pokazuje kao otar dvosjekli ma
u odnosima unutar i meu evropskim i svjetskim dravama.
Ono to su nekada mogli samo ratovi, naime pomicati grani-
ce izmeu drava, ukidati ravnoteu moi na cijeloj jednoj
hemisferi, danas je mogue mirnim put em i u potpunosti
time da etnike grupe i dijelovi drava zahtijevaju svoje iz-
vorno pravo na samoodreenje te da ga provode u djelo. Ras-
cjepljenje Cehoslovake zasada je posljednji primjer.
S time je povezano jo neto: bar se na poetku radi tako-
rei o neonacionalizmu s predodbom o neprijatelju okre-
nutom prema unutra. Njega pak moe pregaziti agresivni,
ekspanzivni neonacionalizam. To se moe prepoznati pos-
vuda gdje - kao u Srbiji - staljinistiko-nacionalistika reak-
cija pokuava vojnim sredstvima ponovno osvojiti izgublje-
ni teritorij. I multietninost na Istoku ugroena je "neosov-
jetskim savezom", a zatim on ugroava i evropski Zapad. No
karakteristino je da je to reakcija na uspjehe nacionalisti-
ko-religijskog separatizma koji se suprotstavljao pokuajima
asimilacije u komunistikom centralizmu. Dodue, to se lako
moe pokazati kao jedan od mnogih meuoblika koje smje-
njuju novi autoritarno-diktatorski reimi. Kada se vidi kako
brzo revolucija jede svoje roditelje
172
, tome u prilog govore
zastraujui simptomi.
172
Ba u ma n (1993).
225
S one strane desnice i ljevice
Pokuaj da se na taj povijesni sklop primijene kategorije
"desnice" i "ljevice" najbolje svjedoi o pojmovnoj zbrci koju
je priredila povijest: je li prevoenje komunistikog u kapi-
talistiki sistem "lijevi" ili "desni" proces? Je li otpor tome,
dakle ouvanje "postignua ostatka socijalizma", "konzerva-
tivan" ili "progresivan"? Zastupa li onaj tko ometa i razara
lijevu grobnu tiinu nemilosrdno prokazujui perverzije so-
cijalizma u svim njegovim realnim oblicima jo uvijek stvar
"klasnog neprijatelja" ili ve preuzima ulogu "postsocijalis-
tike ljevice" i utemeljuje njezinu pretenziju u Evropi bu-
dunosti?
173
Lijeva i desna politika u starom su svjetskom poretku imale
svoju klasinu klijentelu, svoje vlastite jezine oblike (jez-
ine mjehure), svoje tabu-teme, konstelacije saveznitava i
suparnitava te svoje pogrene korake koji su se mogli uini-
ti namj erno i nenamjerno, s predvidivim rezultatima. No u
onoj mj eri u kojoj su na tom klaviru pucale ice, glazba je uz
jednaku spretnost prstiju i iste note postajala nemuzikalna.
173
Ot kada je izbacilo iz sedla samu "lijevu teoriju", pi t anj e "What is
left?" (St even Lukes) poi nj e unosi t i razdor i u preost al e grupe i
grupi ce ( o t ome usp. instruktivnu seriju u frankfurter Allgemeine
Zeitung u drugoj polovici 1992.). Svjedoci smo novog fenomena res-
taurativne ljevice. I u glavama ljeviara krui staro desno pitanje: je
li ba sve bilo pogreno samo zato to je nekol i ko Staljina i Honeck-
era upr opast i l o stvar? Kada valja na t aj nai n brani t i i spaavati
soci j al i zam od njegovih (za)voditelja, i znova se otkriva ak i uloga
poj edi nca u povi j est i . Ono to se uvi j ek spoi t aval o desni ci -
r edukci j a povijesti na povijest junak - sada se dogaa na samoj
ljevici: slom socijalizma rezultat je dj el ovanj a poj edi naca, a ne soci-
jalistikih odnosa. Ne mora li se - pita se i zaht i j eva - u uvjetima
t r i j umf al i zma pobj edonosnog kapi t al i zma st aj at i upr avo uz stare
pri nci pe, razlikovati realni socijalizam od idealnoga i tek sada doista
ut emel j i vat i i navijetati socijalistike utopije? Ni su li upravo "za-
padni konvert i t i " ti koji trkaraju za duhom vr emena i uzviene uvide
i perspekt i ve oportunistiki rtvuju zapadnoj kritici drutva?
226
Politika postaje - s gubitkom orijentacije na osnovi sheme
lijevoga i desnoga - nijemim filmom ili, tonije, zvunim
filmom s pokvarenim zvukom. Otvaraju se usta, tipka se po
tastaturi - no nita se ne uje!
Imamo li u Evropi moda jo stari stranaki krajolik in-
dustrijskog drutva, ali ve naznake i predznake za to da e
on u sljedeim godi nama propast i do u svoje dubi nske
slojeve? Je li, dakle, refleksivna modernizacija dug potres koji
postavlja na glavu "stranaku geologiju"? Je li moda ak sav
nemir koji nam ve danas oduzima dah tek tiina pred olu-
ju? Ili to sve vai, ali rezultira upravo suprotnime: zato to
ljudi gube jo i posljednji oslonac poretka na osnovi podjele
na ljevicu i desnicu, oni restauriraju taj poredak?
Moda ta mjesna metafora zaista ima nezamjenjive pred-
nosti: ona vrijedi uvijek i posvuda, postoji tradicija njezine
primjene na ono politiko i uvrijeena je te bipolarno kroji
(prezahtjevnu) kompleksnost, dakle njome se praktino barata,
to je dragocjenost kojoj vrijednost raste upravo s propau
svjetskog poretka.
Empirijska politika znanost potvruje relevantnost i sig-
nifikantnost sheme desno-lijevo u glavama stanovnitva.
174
No moda anketirani misle na slian nain kao drutveni
znanstvenici koji ih anketiraju: oni nemaj u alternativa. U
svojoj bespomonosti slue se pojmovnim takama prolos-
ti iju neprimjerenost i zastarjelost i sami ve jasno osjeaju.
Politika metafora o desnome i lijevome, koja je roena
zajedno s graanskim drutvom,
175
vjerojatno je neprevladi-
va - osim ako je "svrgnu" alternative. Politike i konfliktne
koordinate budunosti ovdje su se artikulirale u trima diho-
tomijama: sigurno-nesigumo, unutra-vani, politiko-nepoli-
tiko. Pritom se radi o pitanjima savjesti: prvo, kako se nosi
s neizvjesnou, drugo sa stranim, tree s oblikovljivou
drutva?
174
Umjesto mnogih drugi h Gabriel (1992).
175
Lukes (1991).
227
Zato ta, a ne neka druga pitanja savjesti i ne neke druge
suprotnosti? Zato to u perspektivi teorije koja se ovdje raz-
vija imaju bolje izglede na uspjeh od drugih - jasnije reeno:
bolje izglede za stilizaciju i inscenaciju. Jer ti su izgledi naj-
vaniji, a ne recimo interna vaenja i karakteristike navedenih
dimenzija i kategorija. Na osnovi skicirane teorije refleksiv-
ne modernizacije plauzibilno je pretpostaviti, prvo, da e se
i ubudue moi uspjeno provoditi nacionalistika protu-
modernizacija, drugo, da napredovanje samorazaranja pro-
dubljuje liniju konflikta sigurno-nesigurno i, tree, da e "kon-
flikt dviju moderni" u politikom i subpolitikom pogledu
tek pokazati i razviti svoju pravu teinu.
Znaenje koje veliko suprotstavljanje unutra-vani, mi-oni
ima za budunost ne iznenauje. S obzirom na nacionalis-
tike ratove i prijetee rijeke izbjeglica u Evropi valjda zaista
nije potrebna nikakva teorija refleksivne modernizacije kako
bi se postavila takva prognoza. Za njom bi se prije moglo
posegnuti zbog pitanja kako. Ondje gdje institucije propada-
ju, na one koji djeluju obruavaju se lavine mogunosti. U
jednakoj mjeri javlja se neutaiva potreba za jednostavnou
i novim rigidnostima. Kada alternativne institucije, koje
omoguavaju i rastereuju djelovanje, vie nisu na raspola-
ganju, tada poinje bijeg u maskeradu starih sigurnosti. One
moraju takorei uskrsnuti u svoje nestajanje. Tome slue
"kostimiranja" (u posve doslovnom smislu te rijei) koja kom-
biniraju dvoje: pripadnost (kao najjai protuotrov rastvara-
nju) i - prilino paradoksalno - uspostavljivost (usp. "Protu-
moderna", str. 107). Jer drukije se ta rupa ne moe ispuniti.
To znai da ne doivljavamo renesansu naroda nego rene-
sansu insceniranja naroda (ili insceniranje renesanse naro-
da). Ona ima uspjeha - na TV-programima i naslovnim strani-
cama - zato to su druge vrste promj ene blokirane i ono
nacionalno - ma koliko gorko to mnogima zvualo - zavodlji-
vo mirie po samoodreenju. Pritom se razliite mogunosti
protumodernizacije - nacionalizam, nasilje, ezoterija itd. -
228
mogu nadopunjavati, mijeati, sukobljavati i pojaavati, me-
usobno konkurirati.
to nam pomae upozorenje na insceniranu narav neona-
cionalizma? Gubi li on stoga ita od svoje opasnosti? Ne, ali
on postaje bespomoniji, heterogeniji, privremeniji, nesta-
bilniji, zadobiva takorei postmoderne karakteristike i od-
bacuje ono fatalistiki demonsko to zavodi na pratei anti-
cipativni nacionalizam. Taj neonacionalizam koji bi se valjda
trebao dugorono uspjeno inscenirati je avet kojoj je, kao i
drugim avetima, da bi mogla kruiti u meuvremenu potreb-
no, na primjer, njezino mjesto u televizijskom programu i
zamukla subpolitika bar na Zapadu (jo) demokratske vei-
ne.
176
U biti se neto slino moe rei i o drugim dvjema polar-
izacijama. S kontroverzama o stvorenim opasnostima usau-
ju se suprotnosti sigurno-nesigurno. Politizacija se oito
dogaa u tematski specifinim okvirima. To pak znai da se
onaj tko negdje vjeruje u sigurnost drugdje nalazi meu
ugroenima. Niklas Luhmann je iz toga zakljuio da se to
suprotstavljanje ne moe institucijski usitniti i da se ne odvija
s jasnim linijama fronte.
177
Posljedica bi bio fluktuirajui kon-
fliktni potencijal koji se ne moe ni ograditi ni zaotriti u
politike sukobe. Pritom svakako ostaje skrivenim to da same
institucije sigurnosti i osiguranja sadre i istiu mjerila po
kojima se mogu optuiti za nesigurnost bez osiguranja.
178
Upravo to otvara putove u subpolitizaciju, izaziva supro-
tan impuls da se nastavi na isti nain, impuls nepolitike.
Suprotstavljanje stare i nove moderne i jest potres koji obu-
hvaa i elektrizira sva podruja aktivnosti modernog drut-
va. Inicijative nailaze na otpor rutina i rutinera. Ne mora sa
organizirati jednostavna nego refleksivna subpolitika. Za to
se mogu ispitati dva mogua modela: blokada i koalicija.
m
Usp. Heitmeyer (1991).
177
O t ome usp bilj. 13.
178
Isto.
229
Sa subpolitizacijom se javlja opa nemo. Svi, i moderni-
zatori i njihovi kritiari, st upaj u u mjestu i zapleu se u
gustiu uzvitlanih gledita i interesa. No ba to zapinjanje
nekada konsenzualno podmazanog procesa industrijalizacije
usporava proces, ono je rani oblik jednog anarhistikog samo-
ograniavanja i samokontrole dosada nezauzdanog nastavka
industrijalizacije na isti nain.
179
Ope proimanje i sukobljavanje unutar i izvan instituci-
ja iznuuje i potie nastanak osobno povezanih mrea po-
drke koje treba odravati, a koje se proteu preko granica
sistema i institucija. Na neki nain, dakle, propast instituci-
ja stvara prostor za refeudalizaciju socijalnih odnosa. To je
mjesto na kojemu se moe pojaviti neomakijavelizam na svim
podrujima drutvenog djelovanja. Ureenja se moraju stva-
rati, kovati, formirati. Samo mree koje se moraju povezivati
i odravati i koje imaju svoju vlastitu "monetu" omoguava-
ju uspostavljanje moi i protumoi.
Life-and-Death-Politics
Pojam politike jednostavne moderne poiva na koordinatnom
sistemu ija se jedna koordinata protee meu polovima des-
no-lijevo, a druga meu polovima javno-privatno. Postajanje
politikim tu znai naputanje privatnoga u smjeru javnosti
ili, obratno, razrastanje pretenzija stranaka ili vladine poli-
tike u sve kutke privatnoga. Ako graanin ne doe k politici,
politika dolazi k njemu.
Anthony Giddens zove taj model "emancipativnom poli-
tikom" i razlikuje ga od onoga to zove "life politics": "Life
politics concerns political issues whi ch flow from process-
es of self-actualisation in post-traditional contexts, where
globalising influences intrude deeply into the reflexive pro-
179
O t ome usp. i zvode o "Zastoju", gore str. 166ff.
230
ject of the self, and conversely where processes of self-reali-
sation influence global strategies."
180
Ono to je na tom shvaanju uzbudljivo sastoji se u tome
to se tu - za razliku od Christophera Lascha i njegova govo-
ra o "narcistikoj kulturi" - ono politiko dosee odnosno
to ono provaljuje ak i u prolasku kroz ono privatno, tako-
rei sa stranje strane. Sve ono to se u okviru opozicije
lijevoga i desnoga u politici industrijskog drutva smatra
gubitkom, opasnou, otpadanjem i propadanjem - bavlje-
nje samim sobom, pitanja tko sam ja ?, to elim ?, kamo idem ?,
ukratko izvorni grijesi individualizma - vodi drukijem iden-
titetu politikoga: Life-and-Death-Politics.
181
Moda e se ta nova kvaliteta politikoga moi razumjeti
ako se prvo obrati panja na histerije koje se tu javljaju.
Zagaenje zraka, vode, ivenih namirnica svakako povisuje
uestalost alergija u medicinskom, ali i u psiholokom i poli-
tikom smislu te rijei. Svatko je upleten u borbe imunosiste-
ma razliite vrste, nainom svojega ivota i prehrane anti-
cipira neprijateljske tvari koje ga okruuju. One nevidljivo
vrebaju, posvuda sveprisutne. Drugim rijeima, u ekolokoj
se kulturi u dubinskim slojevima privatnoga izravno i neiz-
bjeno povezuju ono najopenitije i ono najintimnije. Pri-
vatnost u svojoj sri postaje loptom kojom se nabacuju znan-
stvene posljedice i teorije, javni sporovi i konflikti. Pitanja
jednoga dalekog svijeta kemijskih formula izbijaju u najdubljoj
unutranjosti vlastitog naina ivota kao pitanja o samome
sebi, pitanja o identitetu, egzistencijalna pitanja, krvavo oz-
biljna, i teko ih je ignorirati. Tako je u mikrokozmosu pri-
vatnosti jo jednom sadrano svjetsko drutvo, u sredini pri-
vatnosti gnijezdi se i grije ono politiko.
to tvori ono politiko, ono politizirajue u Life-Politics?
Prvo neizbjenost koja se, drugo, nalazi u proturjeju s prin-
,B0
Giddens (1991), 214.
1S1
O t ome usp. i Beck-Gernsheim (1991), Bauman (1992a).
231
cipima privatne suverenosti te koja se, tree, za svoje oprav-
danje vie ne moe pozivati na karakter prirodne nunosti (u
izvornom smislu te rijei). Nastaje - suprotno pretenziji in-
dividualizirane moderne na raspolaganje i odluivanje - novo
prinudno iskustvo koje nije identino ni s ovisnou o pri-
rodi prethodnih stoljea ni s klasnim iskustvom industrij-
ske epohe i ne smije se s njima brkati.
To je iskustvo civilizacijski proizvedene "prirodne sud-
bine" u kojoj refleksivna ja-kultura doivljava i trpi nemilos-
rdnost svoje tehnike konstruktivnosti, svoje globalne dru-
tvenosti. Sada je odjednom mikrokozmos vlastitog naina
ivota povezan s makrokozmosom zastraujue nerjeivih
globalnih problema. Naposljetku se mora - moralo bi se! -
preokrenuti svjetski poredak kako bi se moglo slobodno di-
sati.
Pritom se budi i egzistencijalan interes znanstvenih kate-
gorija, izvora pogreaka i perspektiva za preivljavanjem o
kojemu su stari humanisti mogli samo sanjati. Na primjer,
filozofska pitanja egzistencijalizma postaju svakodnevnima.
Sren Kierkegaard sa svojim bavljenjem strahom kao nalijem
slobode, pitanja tko kako definira smrt i ivot, odluuje o
smrti i ivotu, u neizbjenosti donoenja odluke svakome se
nameu, postaju velikim temama koje sve elektriziraju.
182
Ta nova simbioza filozofije i svakodnevice eklatantno se
iskazuje u pitanjima koja ljudima nameu napredak medi-
cine i humana genetika. Ti razvoji svode se na demokratiza-
ciju Boga. Oni ljude prisiljavaju na pitanja koja su prijanje
kulture i religije projicirale na Boga i bogove. Uspjesi re-
produkcijske medicine i humane genetike uskoro e rodite-
ljima i lijenicima omoguiti da negativno biraju svojstva
dolazee generacije, a zatim moda i pozitivno. Ve je sada
mogue u ranom stadiju prepoznati odreene, kako se kae:
"genetski uvjetovane nasljedne bolesti", te pobaajem sprije-
182
Gi d d e n s ( 1991) .
232
iti roenje djeteta za koje postoji takva vjerojatnost. Moe se
predvidjeti da se na taj nain - ako se ne donesu izriite
zabrane koje je teko kontrolirati i koje najee vae samo za
neki odreeni kulturni krug - moe "upravljati" izborom
mukog i enskog potomstva. A sve je to tek poetak duge
serije znanstvenih revolucija.
Reprodukcijska medicina i humana genetika otvaraju vra-
ta jednoj drukijoj kvaliteti politikoga.
183
Ona se ponajprije
odlikuje odsutnou svih odredaba slubeno politikoga:
nema izvrne vlasti, nema parlamenta, nema propisane pro-
cedure, nema upravnih organa koji podupiru svu politiku.
Tu svatko vlada nad samim sobom i svojim potomstvom te
vrijednosti koje njime upravljaju (borniranosti, resentimane,
strahove) moe izravno primijeniti u vlastitoj reiji (uz po-
mo "genetikih savjetnika" koji ga opsluuju). Na mjesto
podjele moi izmeu izvrne, zakonodavne i sudske vlasti
stupa izravna provedba u vlastitom sluaju, zdravstvena skrb
za sebe i za svoje. No ta izvrna privatnost - nemojmo se
zavaravati - u konanici je upravo onaj put, ona vrata kroz
koja se san (ili nona mora) o "novom ovjeku" moe pretvor-
iti u djelo, u krv i meso. Nakon kraja socijalizma i njegove
none more o novom ovjeku poi nj e nova nona mora
formiranja zbilje po svojoj slici i prilici, ovaj put u opoj
privatnosti i izriito dobrovoljno.
Za stapanje prirode i politike, bioloko formiranje dru-
tva koje tu postaje moguim karakteristino je da se tu izno-
va odmataju obeanja stare politike koja je zavrila u slijepoj
ulici. Ve e se uskoro humanom genetikom "poboljavati",
razvodnjavati, potkopavati stari obrazovni ideal.
184
Zato ii
dugom, tegobnom zaobilaznicom obrazovanja i pedagogije ako
se selekcijom i oblikovanjem genetske osnove mogu - bar
principijelno -nadoknaditi nedostaci nedovoljne sposobno-
,fl3
Beck-Gernsheim (1991), Daele (1985), Hohl fel d (1985), Beck (1988),
31-61.
184
Beck-Gernsheim (1991), 56-77.
233
sti za uenje, a moda ak i usmjeriti i osigurati poneko svojs-
tvo koje se pozitivno vrednuje? Napredak humane genetike
konkurira obrazovnoj politici, tonije, on omoguava dugo-
ronu politiku biopolitikog raspolaganja koja ima jednu ve-
liku prednost: ona smanjuje trokove, neizvjesnosti u rezul-
tatu nadomjeta "efikasnom predispozicijom".
Tako se moe i produiti. Usudimo li se jednom popustiti
misaone konice, i kao i dosada pustiti da se dogaa sve to
postaje mogue, bar u anticipaciji brze misli, onda se politi-
ka rada i mjere zatite na radu mogu nadopuniti ili zamijen-
iti genetikim testovima za zapoljavanje. Oni pak u prag-
matizmu dobrovoljnosti vode do anticipacije u stadiju prije
roenja. To pak znai da ljudi s odreenim diskriminiranim
(vjerojatnim) svojstvima ne nestaju nego, mnogo neujnije,
uope vie ne dolaze na svijet.
Uzmimo bilo koje podruje konvencionalne politike - eko-
loku politiku, privrednu, tehnoloku, borbu protiv nasilja,
naravno i zdravstvenu politiku, koja i prua opravdanje za
sve krupne posljedice koje se isprva jo i ne vide - i vidjet
emo da sva ona nalaze i razvijaju svoje dopune i zamjene u
mogunostima privatnog djelovanja koje nudi razvoj spoz-
naja i pronalazaka genetike tehnologije. Ve se trae genets-
ka svojstva koja - naravno, u vezi s "vanjskim utjecajima" -
pogoduju pojavi nasilnikog ponaanja. Ekoloka politika - i
to se ve dogaa - moe se uiniti "efikasnijom" uzgajanjem
biljaka i ivotinja (ak i to razlikovanje postaje zastarjelo
evropskim) koje jedu otrove i onih koje su na njih otporne.
Linearna racionalizacija genetskog koda otvara jedan poli-
tiki prostor. Za njega je karakteristino to da predstavlja
tonu suprotnost stare politike: ovdje javnost, ondje privat-
nost, ovdje s pristankom ivih osoba, ondje u prenatalnoj
tami eugenike epruvete, ovdje u ruhu zakona i prava, ondje
u ruhu zdravlja, ovdje sa svom propi sanom procedurom,
ondje izravno, privatnim zahvatom. Jer pojedinci stjeu mo-
234
gunosti punktualnog interveniranja i oblikovanja koje dik-
tatori prolih epoha nisu imali - mogunosti da izabiru svoj-
stva ljudske prirode i tako u i ndi vi dual noj kolektivnosli
formiraju lice drutva koje nastaje: privatna eugenika.
185
Dopustit u si sljedeu prognozu: upravo zato to se te
mogunosti oblikovanja otvaraju u privatnome - a ne u poli-
tikom sistemu - one su uspjene i po svoj e prilici biti i
iskoritene, gotovo bez otpora, gotovo bez javnosti. U skladu
s tim se mijenjaju i oekivanja i vrijednosti. Ono to se jo
danas ini sablasnom bajkom iz eksperimentalne muionice
doktora Mabusea izgubit e svoju spektakularnost nakon to
bude provedeno i doivljeno te e, kao toliko toga drugoga,
nastaviti svojim putem, prvo s uasom, potom s koriu, za-
tim moda opet s uasom u kojemu nee nedostajati koristi.
Naravno, to su sanjarenja, none more. Ali, ruku na srce,
to nas titi od tog lijepog novog svijeta? Realistiki promatra-
no, ne moral, ne zakon, ne zabrana, ne dobrovoljno odricanje
(premda se nita od toga ne treba potcjenjivati), nego prije
svega jedno: nedostatnost istraivanja koje radi i bjesni, no
ipak ne dolazi onoliko daleko kao "nade" koje ga nose. Ne-
dostatnost, povezana s internom i eksternom kritikom i al-
ternativnou, posljednji je realistini kamen spoticanja koji
nas - moda - uva od polijetanja u raj humane genetike.
Jedan je od brojnih velikih paradoksa taj da znanstvenici koji
svojim pronalazakim darom predvode taj proces da bi ga
osigurali moraju initi oboje: mamiti obeanjima uspjeha koji
neposredno predstoje i istodobno sve prigovore koji se stoga
javljaju ublaavati i guiti pozivajui se na uzaludnost svojih
nastojanja.
"Izvrna vlast" budue kulturalne i drutvene revoluciju
koju sa sobom donosi humana genetika je pojedinanu odlu-
ka "privatnog pojedinca". Revolucija humane genetike jo iz-
vanparlamentarna revolucija. Formula "privatno jo polili-
185
Weingart/Kroll/Bayertz (1988), 684.
235
ko" tako dobiva i dodatni smisao s obzirom na humanu gene-
tiku, a on se brzo moe pokazati kao njezin glavni smisao.
Kao to smo rekli, ovjekova povijest, njegova ugroenost,
njegova tragedija tek poinje. Jer tehnika, potencirana u ge-
netiku, postaje rodnim mjestom vjerskih ratova koje drava
vie ne moe neutralizirati kao to je to mogla s njihovim
religijskim preteama na kraju srednjeg vijeka. Prve slutnje
fundamentalistikih sukoba koji predstoje kasnoj moderni
genetske tehnologije ve se danas mogu prepoznati u suko-
bima o legalizaciji prekida trudnoe. Tako se na ravanjima
putova "politike tijela", nabijene pitanjima identiteta, ocr-
tavaju vjerski ratovi izmeu grupa ija neprijateljstva proi-
zlaze iz razlika njihovih stilova ivota.
Profesija kao politiko djelovanje
Jedno od presudnih pitanja bit e u kolikoj mjeri te suprot-
nosti povratno djeluju i utjeu na uvare racionalnosti, na
strunjake. Jer pitanje moi u institucijama postavlja se kada
su razvijene alternative i kada su suoe sadrajno sukoblje-
ne grupe strunjaka.
"Empirijski se moe pokazati", pie Elisabeth Beck-Gern-
sheim, "da se meu humanim genetiarima u Njemakoj sve
vie raspravlja o pozicioniranju njihove struke, o moguno-
stima i ansama, granicama i opasnostima. Uzmimo - da
navedemo dva aktualna primjera - pro i contra za ukidanje
starosne indikacije u prenatalnoj dijagnostici ili dijalog izme-
u grupa za samopomo i humanih genetiara koje predvode
poznati predstavnici struke, a koji upravo zapoinje. Tu se
angairano, strasno, dijelom ak i ogoreno spori o sadrajima
i metodama, tu se iznose i neugodna pitanja i prigovori. U
reprodukcijskoj tehnologiji teko da bi se mogle nai uspore-
dive diskusije. To je vjerojatno ne ponaj manj e u vezi s tim
236
to se u lijeenju sterilnosti mnogo dublje usjekao jedan pro-
fesionalno interni raskol, s jedne strane tehniki, a s druge
psihosomatski orijentiran smjer."
186
Zanimanja i profesije - razumljeni kao "proizvodi s pedi-
greom" na tritu rada, kao licencirana kompetencija robnog
karaktera - uvari su odreenog oblika normalizirane sub-
politike: u tim "modelima radne snage" osobno-socijalni iden-
titet povezuje se s pravom i dunou oblikovanja sadraja
rada. Profesionalne grupe posjeduju produktivnu inteligen-
ciju, mo oblikovanja u drutvu.
187
To moe znaiti razliite
stvari. Neki sudjeluju u opem dobru bavei se politikom
kruha svagdanjeg, drugi se bave politikom zdravstva, a trei
pak humanogenetikim "popravljanjem svijeta".
Zanimanje titi od nevolja trita rada time to moguno-
sti djelovanja osigurava i s obzirom na pogone, kupce radne
sposobnosti.
S time je povezano i drugo: zanimanje i profesije su (mo-
gua) mjesta graanske "antipolitike" [Konrad).
lse
Tu (uz so-
cijalnu i pravnu sigurnost, birako pravo, pravo okupljanja
itd.) samosvjesni individualist ima glavnu bazu neukroti-
vosti svojega miljenja. Heterogenost inteligencije, razlii-
tost intelektualnih pozicija, namjera i nazora, njihov trajni
spor meu sobom, sav prezir i ignoriranje koje oni njeguju u
meusobnom ophoenju ine ih svime, no ne i "klasom" u
bilo kojem politiki upotrebljivom smislu te rijei.
Tree, profesije su de facto akteri u globalnom drutvu
strunjaka, i ta realno postojea nadnacionalnost predodre-
uje ih za aktere globalnih rjeenja.
189
186
Beck-Gernshei m (1992), 333; usp. i di skusi j u u asopi su Medi-
zinische Genetik 1991f.
187
Freidson (1975), Beck/Brater/Daheim (1980), posl j ednj e poglavlje.
188
Konrd (1984).
189
Utoliko struktura kolegijalnih oekivanja sadri i meunaci onal ni
i nadnaci onal ni model ponaanj a koji na karakteristian nai n mijea
i povezuj e ono strano i ono prisno. Drukije reeno, profesionalna
racionalnost dijelom realizira ono i u onome ili-ili.
237
etvrto, subpolitizacija strunjaka dogaa se upravo u onoj
mjeri u kojoj se na profesionalnim i strunim podrujima
proizvode i meusobno suprotstavljaju mogunosti alterna-
tivnog djelovanja.
Tehnokracija zavrava s alternativama koje se otvaraju u
tehniko-ekonomskom procesu i polariziraju ga. Ukoliko i im
te alternative postanu naelne i detaljne, profesionalne i prof-
itabilne, omoguavaju karijere, otvaraju trita, moda ak i
svjetska trita te na taj nain rastvaraju blok privredne moi
i time omoguavaju i i znuuj u nove sukobe i konstelacije
izmeu i unutar institucija, stranaka, interesnih udruenja,
javnosti svake vrste, raspada se slika autoreferencijalnosti
socijalnih sistema koja bi bila neovisna o djelovanju. Sami
se socijalni sistemi otvaraju za oblikovanje. Poput drutve-
ni h klasa, u refleksivnoj modernizaciji blijede i socijalni
sistemi. Njihov opstanak postaje ovisan o odlukama, o legi-
timaciji, postaje promjenjiv. Mogunosti alternativnog dje-
lovanja predstavljaju, dakle, otricu koju preskau sistemi
koji su neovisni o pojedincima.
Pritom je bitna uloga pitanja kako duboko alternativnost
dira i raskoljuje strunu racionalnost. To je dosada bilo
nezamislivo ili bar nije predstavljalo nikakvu realnu prijet-
nju. To su promijenila tri uvjeta: prijelaz iz jednostavne u
refleksivnu scijentifikaciju, ekoloko pitanje i prodiranje fem-
inistikih orijentacija u razliite profesije i profesionalna
polja djelovanja.
190
Ondje gdje znanosti i strune discipline uzajamno poseu
za osnovama, posljedicama i pogrekama drugih i na njih
bacaju svjetlo, sa strunom se racionalnou dogaa upravo
ono to se u jednostavnoj scijentifikaciji dogaalo s laikom
racionalnou: njezini nedostaci postaju vidljivi, ona posta-
je upitna i otvorena za oblikovanje i preoblikovanje.
191
Eko-
190
Da alternative unut ar grupa strunjaka i meu nj i ma probijaju dru-
tvenu konst rukci j u realnosti, to pokazuju i Berger/Luckmann (1980).
191
O t ome usp. naznake u Beck (1986), poglavlje VII.
238
loko pitanje prodire na sva profesionalna podruja i tu se
izraava u sadrajnim sporovima o metodama, postupcima
proraunavanja, normama, projektima, rutinama. U svakom
sluaju, egzistencija ekolokih raskola u profesionalnim gru-
pama i strunim krugovima postaje bitnim indikatorom i
mjerilom stabilnosti klasinog industrijskog drutva. To isto
na drukiji nain vai za feministiku kritiku znanosti i pro-
fesije, kada se ona ne zadovoljava optubama zbog iskljui-
vanja ena iz profesije nego kritizira bit, profesionalno mo-
nopoliziranu racionalnost i praksu te imanentno profesio-
nal nom ot roumnou i met odi nou iznova i drukije
definira i komponira strunu kompetenciju; i to ne samo
individualno nego udrueno i organizirano.
Na taj se nain razbija jedan ideal, naime da strunjaci
mogu - tako se openito pretpostavlja - rjeavati razlike u
miljenjima svojim metodikim sredstvima i svojim znan-
stveno-tehnikim normama. Ako se samo dovoljno dugo
istrauje, protuargumenti e zamuknuti i zavladat e jed-
noznanost i slaganje. Moglo bi biti da je upravo suprotno:
istraivanje koje pita dalje i sloenije, koje se posveuje svim
prigovorima i usvaja ih, ta vrsta refleksivnog istraivanja ras-
tvara svoje pretenzije na jednoznanost i monopol i istodob-
no poveava oboje - ovisnost o utemeljenjima i nesigurnost
svih argumenata.
Moda e se prigovoriti da su sve to spekulacije koje padaju
pred tvrdim maksimama trinog uspjeha. Ta radi se - tako
e mnogi rei i tome e se nadati - o neobaveznim miljenji-
ma, odobravanju koje se jednom uskrauje, a drugi put opet
daje, no iji se barjaci preteno vijore na vjetru ekonomske
klime. Jedna sona privredna kriza (ma koliko bila tuna u
detaljima), kombinirana s masovnom nezaposlenou koja
napada supstanciju i samosvijest stanovnitva, razgoni te
sablasti i u novom sjaju ponovno istie stare smjernice kla-
sine industrijske modernizacije.
239
Taj prigovor moe biti toan u odreenim, ranim uvjetima
ekoloke kritike, ali sve manj e kada sama privreda profitira
od uspjeha i opasnosti koje je sama stvorila.
192
Kada nastaju
grane koje svoju egzistenciju i svoje trite podiu na prizna-
vanju i uklanjanju opasnosti, tada su i centrale ekonomske
moi podijeljene na pravovjernike i reformiste, reformatore,
ekoloke demonstrante, ekoloke konvertite itd.Ako se pro-
bije spoznaja da ekoloka rjeenja, ekoloka kompetencija i
inteligencija na svim podrujima drutva nisu u skladu samo
s vrijednostima, nego i s tritem, dugorono ak i sa svjet-
skim tritem, onda se iri jaz izmeu gubitnika i dobitnika
u ekolokoj utrci za (ekonomsko) preivljavanje. Ekologija
postaje hit sa zajamenim uspjehom - bar kao ekoloka kozme-
tika, ambalaa. Otpor jedne polovice privrede, drutva ili
nacija i kulturnih krugova nalijee na veliku koaliciju alarm-
irane javnosti, ekolokih profitera i ekolokih karijerista u
industriji, upravi, znanosti i politici. To pak znai da se ot-
varaju alternative, da suradnja postaje nesigurnom, moraju
se kovati, izdravati koalicije, za njih se mora boriti, a one
opet polariziraju. Tono to ubrzava krug propadanja moi
institucija.
Istodobno s opasnou i njezinim opim opaanjem nas-
taje krajnje legitiman interes za obranu od nje i za njezino
uklanjanje. Ekoloka kriza proizvodi, uzgaja kulturalnu svijest
Crvenog kria. Ona mijenja ono svakodnevno, nitavno,
nebitno u testove hrabrosti u kojima se moe dokazati juna-
tvo. Daleko od toga da zaotravaju i jaaju opu besmislenost
i prazninu moderne, ekoloke opasnosti stvaraju horizont
sadrajnog smisla izbjegavanja, obrane, pomoi, moralnu
klimu i milje koji se zaotravaju usporedno s rastom opas-
nosti i u kojemu dramatine uloge junaka i lupea dobivaju
novo svakodnevno znaenje. Nastaju legende sizifovskog tipa.
ak je i negativni fatalizam - nita se vie ne moe, za sve je
192
J a e ni c ke ( 1979) .
240
prekasno - samo jedna takva varijanta. Upravo je to pozadi-
na pred kojom Kasandra moe postati profesijom, karijerom.
Ekoloko pitanje, doivljavanje svijeta u koordinatnom
sistemu ekoloko-industrijskog samougroavanja pretvara
moral, religiju, fundamentalizam, bezizglednost, traginost,
samoubojstvo, smrt - uvijek prepletene sa suprotnou: spa-
avanjem, pomoi - u univerzalnu dramu. Privreda se moe
odluiti hoe li u tom realnom teatru, u toj trajnoj drami, u
toj svakodnevnoj komediji uasa preuzeti ulogu lupea i tro-
vaa ili ulogu junaka i pomagaa i time se javno hvaliti. Kul-
turalne pozornice ekolokog pitanja moderniziraju arhajske
modele: tu postoje zmajevi i vitezovi koji ih ubijaju, Odiseji,
bogovi i demoni, samo to se to sada s podijeljenim ulogama
igra, dijeli, dodjeljuje i odbija na svim podrujima djelova-
nja - u politici, pravu, upravi, a ne ponajmanje upravo u
privredi. S ekolokim pitanjem jedna postmoderna, mloha-
va, zasiena, ispranjena, fatalistika kultura guje patete
sebi postavlja herkulovsku zadau koja svakoga i svugdje
podbada te dijeli privredu na "gangstere propasti" ili "Rob-
ine Woodove".
Sistematski je mogue - kako je to uinio Volker von Prit-
twitz - razlikovati dvije konstelacije u ekolokom sukobu:
193
prva je konstelacija blokade, i tu ekskluzivno i spektakular-
no jedni nasuprot drugima stoje industrije uzronice i grupe
pogoenih graana. Kretanje u tom sukobu poinje tek u dru-
goj konstelaciji, u kojoj se (a) bude interesi pomagaa i (b)
slabi koalicija preuivanja izmeu uzronika i gubitnika.
To se zbiva u onoj mjeri u kojoj dijelovi privrede, ali i profe-
sionalne inteligencije (tehniari, istraivai, pravnici, suci)
preuzimaju uloge spasilaca i pomagaa, dakle u kojoj se eko-
loko pitanje otkriva kao konstrukcija i ekspanzija trita I
moi. To pak pretpostavlja da industrijsko drutvo postaje
industrijskim drutvom loe savjesti, da samo sebe razumije
Von Pr i t t wi t z (1990).
241
i optuuje kao drutvo rizika. Jer samo tako industrije i kar-
ijere spasilaca i izbavitelja mogu razviti svoje junatvo koje
motivira i donosi dobit. To pak zahtijeva naputanje puke
kritike i prijelaz na okruivanje postojeega alternativama.
Ekoloko pitanje mora se usitniti na druga pitanja: tehniku,
razvoj, oblike proizvodnje, politiku proizvoda, nain pre-
hrane, stilove ivota, pravne norme, oblike organiziranja i
uprave itd. Tek drutvo koje se budi iz letargije i pesimizma
konfrontacijske konstelacije te shvaa ekoloko pitanje kao
nebeski dar univerzalne autoreformacije dotada fatalistike
industrijske moderne moe iscrpsti potencijal uloga poma-
gaa i junaka te iz njih dobiti zamah potreban da iz toga ne
nastane samo ekoloka kozmetika visokog stila nego da se
zaista osigurava budunost.
Ekologija ukida neutralnost, strukovnu nepolitinost eko-
nomske sfere. Ona se u svojem grenitvu cijepa na dvoje,
postaje djeljivom - sve do u menadment, do u linost, iden-
titet osoba na svim razinama djelovanja. To cijepanje i podje-
la na grenike i one osloboene od grijeha doputa "trgovinu
politikim oprostima", vraa politici instrumente moi "pa-
pinskog pravorijeka i nepravorijeka", javnog izlaganja i samo-
nametnute pokore velikih industrijskih grenika, pa ak i
sredstva javnog muenja "ekoloke inkvizicije". Od toga se
veina politiara ustee u svojoj dobroti po mjeri javnosti.
Da bi se iz zbirke politikih instrumenata posluili njima
makar i samo da bi iznudili dobrovoljnost, za to, ini se, pro-
fesionalnim ekolokim politikim plivaima protiv struje
nedostaju politika karizma i politiki realizam.
242
VI I I . poglavlje
Umijee dvojbe
Nitko ne moe nijekati da se prosvjetiteljstvo, koje - po Kan-
tovoj izreci - provodi oslobaanje iz samoskrivljene nezre-
losti, moe pervertirati. Lista organiziranog, usavrenog uasa
koji je proizvelo ovo stoljee ne doputa nikakvu sumnju:
holokaust, staljinizam, logori za preodgajanje od Sibira do
Kambode, pipci tajne policije u DDR. No nije li u tim stra-
nim iskustvima jedne "dijalektike prosvjetiteljstva" (Horkhe-
imer i Adorno) uz uas i tugu sadrano i - olakanje? Olak-
anje stoga to nije mogue prosvjetiteljstvo jednoznanosti,
prisilno objanjenje koje se iri poput zarazne bolesti? Ne
pokazuje li se na barbarstvu koje nastaje i prijeti u sjeni mo-
derniteta i kao njegova sjena stari nauk da sloboda jedno-
stavno omoguava i razaranje i unitavanje?
Nije li u svakom prosvjetiteljstvu, kako se ono dosada
mislilo, zastupalo, prakticiralo, sadran elementarni funda-
mentalizam svadljivosti i indoktrinacije koji ga uvijek izno-
va lako pretvara u njegovu suprotnost? Moda zalazak zvijez-
da stajaica primarnog prosvjetiteljstva - pojedinac, idenlitet,
243
istina, realnost, znanost, tehnika itd. - predstavlja pretpo-
stavku za poetak jednog drukijeg prosvjetiteljstva koje se
ne boji dvojbe ve je ini elementom ivota, elementom pre-
ivljavanja?
Sto je toliko uasavajue u Foucaultovu uvidu da su insti-
tucije oslobaanja rafinirane mree podjarmljivanja? Narav-
no, bune se nai razoarani ideali! itavo eksperimentalno
postrojenje prosvjetiteljstva pretvara se u svoju suprotnost!
No ne izraava li se u tome i pritom upravo itav uitak ra-
zotkrivanja? Nije li to onaj prauitak prosvjetiteljstva koje se
ne zaustavlja ni pred svojim vlastitim oholostima i prvot-
nim nadama te radosno rui svoje vlastite tiranske spomeni-
ke?
Moda iz prihvaenog skepticizma, svjesnog samoga sebe,
nastaje oblik ivota po mjeri ovjeka? Moda je zabluda koja
se stalno dokazuje jedini nain da se privedemo razumu?
Moda je skepticizam, obogaen ironijom, distanciranjem od
samoga sebe i jezino doivljenim i konzerviranim brkanjem
epoha i biografija egzistencijalni oblik u kojemu moderna
odbacuje megalomanske oholosti industrijske epohe? Moda
samosvjesna dvojba priprema put u jednu drukiju moder-
nu, zasnovanu upravo na malenosti, deziluzionizaciji? Moda
reflektirani skepticizam, koji ivi i argumentira na visini svo-
jega doba, prevlada arogantnu vjeru u tehniku industrijaliz-
ma i utemelji toleranciju i znatielju za drukijost drugih?
Dubio ergo sum: dvojim, dakle jesam! Dvojim, dakle post-
ajem! Dvojim, dakle dajem ti prostor! Dvoji, dakle prizna-
je me! Ja i ti dvojimo, dakle jesmo! Dvojimo, dakle postaje-
mo mogui! Dvojimo, dakle postoje mnoge moderne, i sve
poinje iznova!
Moda dvojba, moja i tvoj, stvori prostor za druge i u raz-
voju drugih za mene i za nas? Bi li ta utopija dvojbe koja pita
i nosi mogla tvoriti osnovu, osnovnu misao etike jednog
postindustrijskog jf radikalizirano modernog ugovora o iden-
titetu i drutvu?
244
Umijee dvojbe
Moda je dvojba, koja znanost vie ne samo nosi, nego je i
svrgava, jedina mogunost kojom se laik moe osvetiti stru-
njacima koji ga patroniziraju? Moda se common sense re-
fleksivne - i ekoloki senzibilne - moderne pokae kao dvo-
sjekli common scepticism : prema vani, on je otar i bezobziran
prema starim i novim apsolutizmima, a prema unutra malen
i viljast, gradi gnijezda subverzivne udobnosti?
Ne, razaranje velikih starih iluzija nije gubitak nego nu-
nost da bi se otkrile daljine malenosti, slasti relativizma,
mnogoznanosti, mnogostrukosti onoga ja, potvrenih na-
gona (koji su se prije sagibali pod reimom jednoga velikog
ja). "Moja nesavrenost ... nije priroena, nije zasluena",
priznaje Franz Kafka u svojem dnevniku. "Prigovori lee po
mojoj unutranjosti." "Ja sam" sam "moda najbolji pomaga
mojih napadaa. Naime potcjenjujem se i to ve znai da pre-
cjenjujem druge."
194
Moda fascinacija Kafkinog "krabanja"
poiva i na tome da u bespotednosti s kojom on u slikovni-
cama svojega jezika iznosi svoju vlastitu ruiniranu egzisten-
ciju odzvanja i moe se osjetiti oslobaanje od jarma koje do
danas znai odranje velike fasade onoga ja za njegove nos-
ioce?
U razbijanju identiteta, ja, istine, realnosti lome se i li-
sice na rukama i dui kojima su ljudi po nalogu tuih sila
sami sebe vezivali i poniavali.
195
Osjea se neto od okretne
ivosti koja odlikuje egzistenciju sktinice i donkihoteriju pred
napuhnut i m t i rani ma vlastitog ja graanskog svijeta ili
junacima samodopadnosti postgraanskoga - bar u knjiev-
nosti. Skeptik, ironiar, mnogostruko ja koje skriva samo
sebe, egzistencija lutke i leptira koja se iahuruje i uahu-
ruje, koja sama ne zna nita, ali to zna bolje i utemeljenije od
svih drugih - fascinacija koju ta vrsta beskarakternog karak-
194
Citirano po Bauman (1992), 112f.
195
No radost zbog toga ne bi trebala sakriti i nj eni cu da samo posebne
okolnosti i osobne karakteristike doput aj u kreativno svladavanje
nesigurnosti; o tome Keupp (1990).
245
tera izaziva na kazalinim pozornicama (na realno postojee
post-Hamlete u gledalitu) pokazuje da ovdje postaje vidlji-
vom zvjezdana iskra slike samoga sebe.
Skepticizam, nasuprot iroko rasprostranjenoj zabludi, sve
iznova omoguava: pitanje i razgovor tako i tako, ali i vjeru,
znanost, spoznaju, kritiku, moral, drutvenost, samo druk-
ije, nekoliko brojeva manje, privremenije, podlonije revi-
ziji, pouljivije, a time opet i znatieljnije, otvorenije za ono
suprotno, neoekivano, nespojivo, i to s tolerancijom koja se
temelji i ima korijene u posljednjoj krajnjoj izvjesnosti zab-
lude. Poslije Marxa, Engelsa i Lenjina, poslije Horkheime-
ra, Adorna i Habermasa, prije svih bi trebalo iznova otkriti
Montaignea kao oca kritike teorije drutva refleksivne mo-
derne.
Imaj hrabrosti sluiti se svojom vlastitom dvojbom:
Michel de Montaigne
Kada me netko s djejom okrutnou pita: U kojem drutvu
mi zapravo ivimo?, morao bih se probiti kroz mnoge ne -
ne kapitalizam ili kasni kapitalizam, ne industrijsko dru-
tvo, ne drutvo uslunih djelatnosti, a takoer ni postmod-
erna - do odgovora: u moderni koja poinje dvojiti u samu
sebe, koja e, ako sve dobro zavri, uiniti dvojbu mjerilom i
graditeljem svojega samoograniavanja i promjene same sebe.
Dvojbe oslobaaju. I to upravo i od vladavine strunjaka ko-
joj su pomogle da se ustolii.
Upravo tu i tako razili su se prije etiri stoljea putovi
dvojice gotovo suvremenika, od kojih je svaki na drukiji
nain civilizirao i usavrio dvojbu: Descartesa i Montaig-
nea.
196
Descartes upotrebljava dvojbu da bi od nje pobjegao i
postigao izvjesnost; to je put u eskpertokraciju. Montaigne
196
O t ome Toulmin (1991).
246
Umijee dvojbe
pak dvojbom titi i otri svoju vlastitu izvornu sposobnost
obrane od stranoga, njegova filtriranja, odvajanja i osigura-
vanja prostora i sluha za svoje vlastito uenje, za svoj vlas-
titi glas. Upravo to nainjanje i destruiranje dvojbom svakog
autoriteta tvori Montaigneovu modernost i subverzivnost.
On je najradikalniji individualist koji je ikada posegnuo za
perom. Njegov je svjetonazor, koji se opravdava samo s obzi-
rom na svoj horizont i samo iz tog horizonta, radikalan i sto-
ga to oduzima dvojbi svaku traginost, svaku zdvojnost.
Montaigneova je skepsa vedra, autoironina, dakle posve
"nefaustovska". tovie, ona pobija Hamleta.
Kantov zahtjev "Sapere aude!" - imaj hrabrosti sluiti se
svojim vlastitim razumom - tu parolu prosvjetiteljstva moda
nitko nije realizirao na doslovniji, izravniji nain - pa ni sam
Kant - od tog seoskog plemia koji je ve tada dva stoljea
leao u grobu: Michela de Montaignea. Moda bi u njegovu
smislu trebalo poantirati: imaj hrabrosti sluiti se svojom
vlastitom dvojbom! Pri tome je naglasak na rijei "vlastita".
To danas, opet dvjesto godina kasnije, prije svega ukljuuje
otpor izjednaavanju razuma s razumom strunjaka koje je
za Kanta jo bilo posve samorazumljivo.
Nitko manji nego Max Horkheimer autoritativno je optuio
Michela de Montaignea za kozervativizam, za "graansku
apologetiku". I to kako. "Ono malo razuma to ga imam", cit-
ira Horkheimer hladno iz Eseja, "upotrebljavam u sadanjim
graanskim ratovima na to da oni ne ogranie moju slobodu
kretanja."
197
Reformacija je na kocki. Ni iskre pristranosti za
stvar prosvjetiteljstva! Njemu nita nije sveto - osim nje-
gove bjelokosne meditativnosti, njegovih literarnih vjebi,
njegove "slobode kretanja". Jo i gore. "Gade mi se novosti,
ma kakvo lice nosile, i u pravu sam, jer od njih sam vidio
mnogo loih rezultata." Montaigne oblae svoj ivot dvojbama
dok se oko njega svijet raspada u ruevine. "Ne vidim cjelinu",
197
Horkheimer (1971).
247
zapisuje namigujui i brie i posljednje zahtjeve koji bi mog-
li sezati dalje od toga, "a ne vide je ni oni koji nam je obeava-
ju pokazati."
No nemojmo se zavaravati: Montaigne je onoliko konzer-
vativan i apologetian koliko su rotkvice crvene - naime u
ljusci. Ono to postoji u njegovim oima nije ni sveto ni do-
bro, pa ni jednostavno razumno; ono nema ba nikakve pred-
nosti osim te to postoji. Red i drava, zakon i pravo nisu
nita drugo nego etabliran nered, bespravnost i nasilje koji
uivaju potovanje zbog svoje visoke starosti - vrlo esto
smijeni, neljudski i apsurdni.
Situacija koju ve Montaigne ima pred oima iritantno je
moderna. Bog, priroda, moral, pravo, obiaji, sve to svijetu
daje red i obvezuje, nalazi se s one strane horizonta, i to u
posve nedohvatljivoj daljini. Na njegovo gledite i njegov stav
ne moe se primijeniti ak ni rije "skepticizam", jer Mon-
taigne uope ne trai mogunost objektivne spoznaje, dakle
ni ne nijee tu mogunost. Iz istog razloga on nije ni nihilist
ili, ako ipak, onda pragmatian, takorei optimistian nihi-
list. Njemu uope nije teko sjediniti svoj nihilizam i kran-
stvo, ak utemeljiti svoje kranstvo nihilizmom. Upravo zato
to ne moe spoznati i odluiti to je istina, on se dri one
koja mu doputa da vodi svoj ivot. Ve to daleko nadilazi
njegove snage. On ivi u ruevinama religijske slike drutva
i svijeta, u ruevinama njezina vaenja koje za njega, ako
uope, stjeu autoritet samo od njega samoga. On donosi svoje
zakone - pa i ako su to oni stari i vaei.
Mali princ penje se ujutro na brdo kako bi izlazeem sun-
cu zapovijedio da izae. To Montaigne ne ini i on ne misli
tako. Za njega - da ostanemo u toj slici - ne postoji sunce po
sebi, nego samo sunce za njega. To sunce on moe pokretati
svojim pogledom. Samo pokret glave i ono nestaje. Skok, i
ono poskakuje, a onaj tko glavu kruno pokree moe ga vid-
jeti kako plee meu granama drvea. On mora, dakle, krpati
svoj svijet, drati ga na okupu, pokretati, koliko je to ve
248
Umijee dvojbe
mogue, mora birati, "i budui da nisam u stanju birati, sli-
jedim izbor drugih i ostajem u koloteini u koju me Bog pos-
tavio. Inae bih se morao kotrljati i kotrljati bez kraja." Red
stvari poiva na odlukama, tonije odluci protiv prevelikog
tereta koji znai njegovo dovoenje u pitanje. Nita vie.
I dvojbe su dakle - tko bi to pomislio! - krajnje nesavr-
ene, smijene, i njih pogaa zabluda, ukratko: i dvojbe su
posve dvojbene. U tome je itava tajna njihove pripitomlji-
vosti. Onaj koga spopadne dvojba, mora je dvojei otjerati.
Dvojbe skau kroz sve plamene obrue svojih dresera kada
ih progone sline, dakle dvojbe. I u to se ne moe dvojiti:
zastraujue su samo dvojbe napuhnut e izvjesnou. Uto-
liko se moe rei da onaj tko napola dvoji zdvaja. Onaj tko
posve dvoji, dakle tko veliku dvojbu koja ga pritie jo usit-
ni manjima, taj moe otkriti da dvojbe stvaraju mogunosti.
Bavei se samima sobom, one postaje praktine, pokretljive,
otre ili okrugle, ve prema tome u kakav se odnos dovode,
kako se tjeraju jedna na drugu, kako se okreu, upotrebljava-
ju, za to i protiv ega. Od onoga koji dvoji one iznuuju
odluku, oblikovanje samoga sebe. Onaj tko eli nauiti "umi-
jee ivota" (Foucault) mora vjebati umijee dvojbe.
Dvojba - refleksivna e moderna za nju imati vie imena
nego eskimi za snijeg! No jedno je "sigurno": neizbjenim
postaje razlikovanje izmeu linearne i refleksivne dvojbe. Onaj
tko jednostavno, linearno dvoji zaplee se u dileme besko-
nanog regresa. On za svakom dvojbom mora poslati jo jed-
nu, i tako beskonano. A budui da prolazak kroz beskona-
nost nama vremenitim biima nije mogu, prijeti zdvajanje,
prekid postupka, dogmatizam. To su vizije skepticistikog
uasa koje se stoljeima njeguju i ire u kulturi izvjesnosti
radi zastraivanja od preljuba s dvojbom. U sociologiji j)
Helmut Schelsky u tom smislu kritizirao uzaludan pokuaj
"institucionalizacije trajne refleksije".
198
Tako bi se mo^ln
pogreno razumjeti umijee dvojbe.
198
Schelsky (1965).
249
Ako je, dakle, linearna dvojba s gledita kulture istine prvo
nemogua, drugo dogmatska i tree amoralna, mora se do-
dati: upravo je to suprotnost dvojbe, i to suprotnost koju, prvo,
istinoznalci i istinotraioci visoko istiu radi boljeg zastra-
ivanja i koja, drugo, potjee iz enje za prevladavanjem
dvojbe. Onaj tko zdvaja, taj ne eli dvojbu nego sigurnu, jed-
noznanu spoznaju. Onaj tko se uputa u beskonani regres,
taj trai neto to mu oito nije dano nai. Onaj tko goni i
goni dvojbu i zatim se tui da - dogmatski! - mora prekinu-
ti, taj ne eli dvojbu nego ne-dvojbu. Tako postaje oito da je
uobiajena slika skepticizma strukturirana tako da bi se mogla
opovrgnuti. Ona, kako je reeno, slui uvjebavanju njegove
suprotnosti.
Refleksivna dvojba slama pak energiju istine koja tjera dvoj-
bu u zdvajanje tako to se, prvo, dvojba prihvaa kao element
ivota poput vode i zraka; njezina prevladivost je pria za
malu djecu koja je u povijesti politike za sobom ostavljala
krvav trag. Drugo, doivljava se, moe se doivjeti da dvojba
ne tjera dvojbu u zdvajanje, nego je slama. Sama dvojba odu-
zima dvojbi njezinu kiselost, njezino razgrizajuu snagu, da
ne kaemo: dvojbenost. Dvojba, okrenut a protiv dvojbe,
zapovijeda dvojbi da stane. Ona takoer omoguava - priv-
idnu - suprotnost: vjeru, povjerenje, moral, spoznaju itd.
Samo upravo bez one udne pretenzije obvezivosti koja guta
sve daljnje dvojbe, osuuje ih i puta da se ono osobno uro-
ni i utopi u openitosti.
Tu vrstu vjere, koja se osigurava samo dvojbom, vjernik
mora zastupati svojim ja. To je neopozivo njegova vjera, nje-
gova osobna vjera koju je izabrao i za koju odgovara, pa i ako
je to stara opa vjera.
Protiv toga se jo jednom okrenuti pozivajui se na strai-
la "proizvoljnosti" ili "dogmatizma" i "decizionizma" odava-
lo bi kako se dvojba jo uvijek prima vrhovima prstiju istine.
250
Umijee dvojbe
Bogatstvo realnosti
Dvojba koja ne potjee iz neznanja nego iz veeg znanja, iz
daljnjeg pitanja, najsigurniji je pobjednik moderne. Svi su
pokuaji pobune protiv nje i bijega u nove izvjesnosti osue-
ni na neuspjeh, pa tako i svi moderni, industrijski, bili to
pokuaji trita, tehnike ili znanosti. Onaj tko se kladi na
dvojbu, dobiva. To je zakon slabih, koji nadmonim silama
osamostaljenih industrijskih opasnosti oduzima, razgriza
temelje na kojima one stoje i nastaju. Dvojba - agresivna pre-
ma vani i prema svim skrivenim i otvorenim apsolutizmima
u industrijskom miljenju i djelovanju - ne samo da razara
ve omoguava produktivnost, pogoduje joj i potie je. Up-
eatljiva svjedoanstva o tome iznosi umjetnost, ne samo
ovostoljetna, ali ona osobito. Njezine slike isti su stvarala-
ki vatromet samounitenja. Kao njegovi se plamenovi i pep-
eo mogu razgledavati i moe se diviti bojama, skulpturama i
romanima. Dosada su se oni jednostrano gledali i itali kao
manifesti rastvaranja. Da je taj (kako kae Gottfried Benn) "es-
tetiki nihilizam" forma usitnjavanja i smanjivanja iz koje
nastaje - moglo bi nastajati! - samoograniavanje, ironina
humanost samosvjesne zablude, to se rijetko spominje u svim
tubalicama i uz sav miris tamjana. Moda klasina moder-
na u slikarstvu nije promijenila i proirila samo opaanje
nego i pronala kreativno samoograniavanje, samosmanji-
vanje kao oblik ovjekova ivota, miljenja i djelovanja.
Ondje gdje se raspada dogma o jednoj objektivnoj real-
nosti ne nastaje nita, a ne vlada ni proizvoljnost. Sve su to
zastraivanja, polovinosti, kamuflirani pokuaji spaavanja
zamuklih sigurnosti, proteze razuma. Upravo na toj granici i
iz nje nastaje i mnogostruka realnost: suprotnost osjetila.
Realnost uiju proturjei realnosti oiju, ova proturjei real-
nosti ruku itd. Jezik ne odraava nego stvara. Samo ono to je
formulirano postoji. Sve je drugo utvara, vraanje. "Ti mis-
lioci sa svojim temeljem bitka koji nitko ne vidi, posve be-
251
zoblinim, sve sami prilozi i prilagatelji - oni otvaraju sla-
vinu, uglavnom tada iz nje izae neto Platona, pa se malo
tuiraju, i zatim sljedei ue u kadu" (Gottfried Benn).
Biografski kavez svojega ja naputa se kroz vrata knjiga.
itanjem se moe uroniti u druge epohe i egzistencije i zam-
ijeniti se za njih. "Rijei, rijei - imenice! One trebaju samo
rairiti krila i tisuljea e ispasti iz njihova leta." Monopol
jedne realnosti - "demonski pojam Evrope" - se slama, i tek
time postaju vidljivima skuenost i siromatvo jednog up-
ravljanog "realizma" koji kontroliraju strunjaci i koji je raz-
vlastio osjetila, osjetilne realnosti.
Iskustvena nesigurnost, perspektivizam nije propast real-
nosti nego poetak bogatstva realnosti, njihova izobilja. Za
to nije potrebno nita drugo nego pokretljivost miljenja i
pogleda za uivanje u dragocjenostima koje nudi umnogo-
struavanje realnosti i njezino subjektiviranje i estetiziranje.
Jednoznaan uvid postaje mnogoznanim. No time ujedno
postaje i izravno dostupnim - kroz jezik, uitak, pogled, kri-
tiku, miljenje, pitanje, dakle kroz glavu i njezin stav. Nema
sitnih sveenika s njihovim metodolokim oltarima koji bi
spreavali pristup. U pogledu su i samo u nj emu zasuni koji
otvaraju ili zatvaraju. Jezik koji otvara pogled, pogled koji ispu-
njava jezik, oivljava ga, voli, postaju ocem i majkom novih
realnosti. Ono to osvjetavam, to nastaje. Izgovoriti znai
proizvesti. Otvaraju se, stvaraju se prostori koje, jednom
prisutne u jeziku, svi mogu ispunjavati ivotom, kroz koje
svi mogu prolaziti i zaposjedati ih.
Politiki program radikalizirane moderne je
skepticizam
Ma kako se zamiljala drukija moderna, nj u e na svim po-
drujima karakterizirati poveana koliina, a vjerojatno ak i
drukija kvaliteta nesigurnosti: kao varijacija, mnogolikost,
252
Umijee dvojbe
izmjena, ambivalencija, ali i kao prijetnja, opasnosti koje jed-
nostavno izmiu uvrijeenim proraunskim normama. U
uobiajenoj perspektivi to znai strah - sa svim posljedica-
ma koje se iz toga mogu oekivati, i u politikom smislu. No
to ne mora biti jedini sluaj i ne mora biti nuno. Ta nesigur-
nost koja sve zahvaa i proima upravo nije samo mrana
strana slobode. Naprotiv, nju valja, upravo obratno, otkriti
kao njezinu svijetlu stranu. Uvoenje nesigurnosti u nae
miljenje i injenje moe nam pomoi da se izborimo za upra-
vo ono smanjivanje svrha, za onu sporost, revidibilnost i
pouivost, brinost, obzir, toleranciju i ironiju koji su nuni
za prijelaz u drukiju modernu. Drugim rijeima, ono to u
sadanjosti i u budunosti potresa institucije i ljude jest pro-
turjeje izmeu, s jedne strane, sistemskog obeanja sigur-
nosti (tehnike, socijalne i politike) koje je u temelju mega-
lomaniji industrijske epohe i njezinih institucija te, s druge,
koliine pranesigurnosti koja se stvara refleksivnom moder-
nizacijom i probija se i postaje oitom usprkos sigurnosnom
oklopu koji se stalno obnavlja.
Politiki program radikalizirane moderne je skepticizam!
Dvojba i zabluda grobari su stare moderne i mjerila nove za
koju se treba izboriti. Velikom su industrijskom projektu
potrebne upravo one sigurnosti koje refleksivnou moder-
ne postaju suvinima. Provedena dvojba zahtijeva drukiju
raspodjelu moi, drukije strukture odluivanja, drukiju
arhi t ekt uru institucija, drukiju t ehni ku i njezin razvoj,
drukiju znanost, drukije obrazovanje i podlonost odluka
reviziji - ne ponajmanje zbog anticipiranja posljedica. Sve
za nekoliko brojeva manje, sporije, otvorenije za suprotnost,
opovrgavanje, kako to prilii dvojbi koja je postala sigurna u
samu sebe.
Postoji unutarnja srodnost unutar klasine industrijske
moderne izmeu njezinih vodeih ideja i kljunih kategori-
ja: nacionalna drava, klase, znanstvena istina, vjera u teh-
niku i politika shema na osnovi suprotstavljanja prijatelja i
253
neprijatelja. Upravo uvjerenje da se eli, posjeduje i zastupa
ono to je dobro i istinito ono je na emu se temelje neprija-
teljstva, ratovi i, kao preventivna jamstva protiv njih, vojska,
naoruanje, tajna policija, pijunaa, dakle militarizacija
cjelokupnog drutvenog i politikog ivota. Realizam jednog
Machiavellija, rata svih protiv svih kod Hobbesa, onoga poli-
tikoga koje se kod Carla Schmitta oslanja na odluku o iz-
vanrednom stanju i na suprotstavljanje prijatelja i neprijate-
lja - sve te teorije politike koje polaze od izvornog grijeha
moi pretpostavljaju doba morala i istine.
Ondje gdje je dvojbeno jesmo li sami u pravu ili u posjedu
istine, gdje se pitanja nalaze u zoni u kojoj se presijecaju
tonost i netonost, gdje dvojbe u samoga sebe nagrizaju oho-
lost, neprijatelji vie nisu neprijatelji, iako nisu ni prijatelji
s kojima se plee na proslavama solidarnosti, nego su oni
koji zajedno dvoje jedni nasuprot drugima. Njihovi interesi
mogu biti dijagonalno suprotstavljeni. Oni e se tada vidjeti
kao takvi, kao takvi e se relativirati, o njima e se pregovara-
ti i nalaziti rjeenja. Iz jednog jednostavnog razloga: u doba
dvojbe suprotnosti se vie ne mogu dogmatizirati u neprija-
teljstva koja mogu opravdati stvaranje ili pokretanje stroja za
uzajamno ubijanje. Jedni se drugima smiju, prvo ak samome
sebi, ili se susreu s "civilnom ravnodunou" ( Gof f man) ,
ali si meusobno ne razbijaju glave. Budui da dvojenje uklju-
uje mogunost da se svijet i samoga sebe koncipira i pro-
matra s gledita predmeta, na kraju bi se morala razbiti glava
samome sebi.
Dvojenje znai mnotvenost glasova, suprotstavljenih gla-
sova na svim stranama, u svakome. To logiki (da li i psiho-
loki ili socijalno, to je drugo pitanje) iskljuuje sukobljav-
anje po shemi prijatelj-neprijatelj. Obrat no, mi l j enj e u
kategorijama neprijateljstva ima smisla samo u apsolutis-
tikom crno-bijelom miljenju koje je openito sivo i isklju-
eno u tekuem spektru boja miljenja koje dvoji. Otrije
reeno: radikalna nejednakost dvojbe - iskljuenje dvojbe u
254
Umijee dvojbe
samoga sebe i koncent ri ranj e sve dvojbenosti na strani
drugoga, stranoga - neizbjena je pretpostavka drutvenog i
dravnog poretka koji je ugroen ratom. Posve dvojbeno dru-
tvo koje je obuzeto produktivnom dvojbom u samo sebe, koje
je u strogom smislu nesposobno za istinu, ne moe razvijati
i odravati konstrukcije neprijatelja.
Drugim rijeima, pacifizam i dvojba su srodni. Istina i
vojska potjeu iz jedne te iste misaone kuhinje.
Civiliziranje sukoba?
Svi veliki evropski pokreti i epohe bili su u potrazi za nekim
medijem neutralizacije sukoba i ratova. Prosvjetiteljstvo je
proglasilo vladavinu razuma, dakle znanosti, prava, odgoja,
te je pokualo etablirati i artikulirati te sfere. To je trebalo
omoguiti da se sukobi izmeu pojedinaca, grupa i drava
rjeavaju razumno, to znai mirno, racionalno i pravedno.
Za te se svrhe civiliziranja sukoba mnogo toga izmislilo i
stvorilo. Kao posljednje i valjda najintenzivnije "racionalna
zakonitost tehnike". Ona se inila, a mnogima se i danas ini
najneutralnijom, neutralnou i racionalnou naprosto. U
svojem nijemom jeziku stvarnih evidencija, razumljive upo-
trebe u svakodnevnom ivotu, olakanja, udobnosti, porasta
produktivnosti, utede vremena, maksimaliziranja snaga i,
u zbroju svega toga, potenciranja moi, ona je svu skepsu
koja je oduvijek pratila njezin pobjedonosni pohod potisnu-
la na podruje idealistikoga i pesimistikoga. Zlogukosl
buntovnika protiv tehnike nije nalazila i ne nalazi trajan odjek
uz olakanja koja nam tehnika svakodnevno omoguava.
No tehnika je svakako neutralna koliko je neutralan otrov-
ni plin koji unitava insekte, ali moe i ljude. Tehnika je in-
strument - i oruje, i zato to slui svakome, ona nije neu-
tralna. Prije se plauzibilno moe tvrditi suprotno: tehnika
255
proizvodi mo - osobito atomska tehnika i njezini mnogoli-
ki izdanci u kemijskim, a uskoro moda i genetikim orujima
- ije se prijetnje naposljetku igraju realizacijom onoga apso-
lutno negativnog.
No i protiv tog zloslutnog uvida moe se tvrditi da tehni-
ka ostaje politiki i kulturalno slijepa. Iz tehnike koja se shva-
a kao "samo" tehnika, koju mnogi - s prizvukom racional-
nosti i zalaska demokracije - uzdiu u tehnokraciju, ne moe
se utemeljiti ni zadobiti nikakav obvezujui oblik neutral-
izacije drutvenih sukoba.
Moda taj san o civiliziranju suprotnosti moe nai novo
tlo u pojmovima i idejama u ijem se sreditu nalazi i vlada
dvojba? Dvojba doputa spor, ak ga i i znuuj e, ali ona
razgrauje dogmatizam suprotstavljenih pozicija i sredstava
kojima se sporu pristupa. Ona omoguava pacifikaciju suko-
ba koja to dvoje - sukob i mir - pomiruje na taj nain da su
obje krajnosti, raj i rat, iskljuene ili bar postaju manje vjero-
jatnima. Onaj tko dvoji, taj se spori, bori se moda i protiv
lane izvjesnosti, protiv tiranije jednoznanosti i onoga ili-
ili. Ali on ne moe na barikade, on to i nee uiniti, jer dvoj-
ba proizvodi dvojbu u samoga sebe i podie je kao to otac
podie sina. Onaj tko eli dati prostora dvojbi uvijek se moe
pozivati samo na graanski otpor dvojbe i na njezine vrline
koje se prije mogu uraunati niim staleima kulturalnih
svojstava nego onima koji pogoduju diktatorima - bile to vr-
line ukusa, politikog odluivanja ili tehnike "za dobro svih".
Kultura dvojbe, koja kultivira dvojbu i pomae joj da dobije
oblike javne prezentacije i priznanja, nita ne zabranjuje, ni-
ta ne iznuuje, nikoga niime ne misionira, ve, naprotiv,
omoguava ono to je najsuprotnije, najprotivnije, ali u pri-
guenim oblicima, upravo u oblicima nagrienim i razvedren-
im dvojbom. Ono to se kulturama vjere i izvjesnosti inilo i
to im se ini kao slabost, raspadanje - dvojiti - to za nju
postaje vrlinom, izvorom produktivnosti, samoogranienim
256
Umijee dvojbe
samorazvojem kojemu je bitno strano sve nadnaravno veli-
ko, sve to openito vlada, jer to nijee izvornu mjeru ljud-
skoga: zadrku, nesigurnost, ono "da, ali...".
Dvojba je neto dobrohotno, duboko humano. Ona pod-
sjea - neopozivo i neumoljivo s nadmoi kritizera - na gra-
nice, na izgubljenost u zabludi, na bestemeljnost i najponos-
nijeg, najsavjesnijeg miljenja i djelovanja koje se razmee
svom snagom strojeva i tehnikim savrenstvom uz pomo
kojih napreduje. Nasuprot tome smijulji se dvojba, ona ape,
vie, nasre i uzmie: sve je dvojbeno! Moe se sluiti tisua-
ma kompjutera i svom svjetovnom i nadsvjetovnom mud-
rou. Ti si ono to jesi: jadna pobuna protiv krhkosti svoje
egzistencije, zaborav, rastjerivanje dvojbi koje posvuda vire.
Sva rasko, sva sigurnost nastali su i istesani su iz toga, a ne
sami od sebe.
U doba refleksivne moderne put miljenja - znanosti, teh-
nike - okree se natrag svojemu zemaljskom porijeklu: dvojbi.
Ona vlada u svim kostimima i svim oklopima koji je nijeu i u
jeziku odlunih izvjesnosti kojim se slue oni koji je poriu.
Bog provedene moderne je dvojba. Ona je prasamoa ovjeka
koji je suoen samo jo sa samim sobom i sa svojim reflekti-
ranim neuspjehom. Zadnja milost koja Bogu preostaje za one
koji su mu jednom trebali i htjeli nalikovati je dvojba. Ona i
moda samo ona omoguava da se dogmatika industrijalca
pretvori u reflektirano samoograniavanje postindustrijskih
naina proizvodnje i ivota. A vlastita je snaga zemaljskih stvari
razlog zato miljenje iz ponosnog hoda svoje izvjesnosti pada
na koljena i nalijee na dvojbu iz koje sve potjee: spoznaja,
trite, druga tehnika kreacija sve do genetikotehnolokih i
(ne)humanogenetikih revolucija koje sada predstoje. Dvojba
je antireligijska religija moderne koja ograniava samu sebe.
Pritom je dvojba svakako i strog vladar. Ona podbada, razje-
da i pobjeuje izvjesnost koja je ignorira. Izvjesnost je Juda
koji nijee svojega gospodara, dvojbu.
257
Ruku na srce, dragi kolegice i kolege! Navedite mi jednu
teoriju s naeg podruja koja nije sporna, koja se samo prih-
vaa i ne bi imala bilancu koja bi uz odobravanje morala pod-
nositi - tajiti! - i pravo brdo dvojbi i suprotstavljanja. Ja bar
ne vidim nijednu takvu i rado bih ispravio zaborav na koje-
mu bi morala poivati neka nedvojbena teorija na naem po-
druju (ili i samo neko empirijsko istraivanje, ukljuujui i
sve rezultate!). Svi mi djelujemo u znanostima koje, prim-
ijene li se striktno strogi kriteriji deklarirane znanstvenosti,
moraju graditi svoje argumente i uvide na vie ili manje op-
ovrgnutim teorijama. To gorko zvui. No to nipoto nije tako
samo u drutvenim i duhovnim znanostima. I u "tvrdim" su
prirodnim znanostima nerastjerive dvojbe stalni pratioci svih
spoznaja. I tu pomae samo zatvaranje dvojbi u tamnicu ire-
levantnosti da bi se na njoj mogle podii palae spoznaje.
Vrijeme je i dostojno je znanosti koja je postala samosvje-
sna i vie ne mora konvertitski vrebati priznanje da se poza-
bavi i svojom mranom stranom, sveprisutnom, a ipak kar-
akteristino potisnutom, utamnienom dvojbom. No ako je
tono da je dvojba sjena svake spoznaje, onda se nitko ne
smije zavaravati o tekoama koje se suprotstavljaju naoj
namjeri da rasvijetlimo tu mranu stranu.
Tama u koju ostaju uvijene dvojbe - usprkos, zbog, zahva-
ljujui svojoj sveprisutnosti - u mnogome podsjea na nain
na koji se u graanskim krizama postupalo sa seksualnou
(i na koji se i danas postupa). Sve su paralele tu: o dvojbi i o
onome to je dvojbeno govori se ispod glasa, oni ostaju uvije-
ni, smjetaju se vie dolje nego gore, i opsceno je i nadrauje
razgovarati o dvojbi u krugovima u kojima vlada spoznajni
moral. I sredinja funkcija seksualnosti, proizvodnja potom-
stva, ovdje ima svoj pandan: spoznaje koje e sutra vrijediti
proizvode se nou (ponekad i danju) u intimnom kontaktu s
dvojbama. Spoznaje ne nastaju iz potvrivanja spoznaja. One
naprosto vrijede. Nove spoznaje nast aj u samo iz uitka
dvojenja koje niemu ne priznaje vaenje.
258
Umijee dvojbe
Dvojba je pogonska snaga znanosti. Kao to se ini sa sek-
sualnim matanjima, jednom bi se morala istraiti matanja
znanstvenika o dvojbi - ono to oni zaista misle jedni o dru-
gima i o znanosti drugih. Postoje oni koji sadistiki dvoje i
oni koji to ine mazohistiki, koji se najradije bave samima
sobom itd. No svi se ponaaju onako kako to zahtijeva gra-
anski moral ljubavi prema istini: ine jedno, a propovijedaju
drugo, sveano, s kravatom i u svjee izglaanim odijelima.
Drukije reeno, znanosti odrastaju, pa ak i znanosti o
drutvu. 1\i se pogled hladi, nade se pretvaraju u prah, a
poveava se trezvenost, takoer i u odnosu na vlastite nagone.
Samo to diktira dvojba, dvojba u samoga sebe, za koju je sva-
kome bolje da s njom nae zajedniki jezik nego da se s njom
trajno prepire.
Svi se povlae pred zmajem dvojbe. To je zbog dvojbi koje
on riga: moe li se, na primjer, ekoloko restrukturiranje in-
dustrijskog drutva zaista postii dvojei? Ne mora li dvojba
sve odbacivati i priznavati? Nije li ona bespomoni izbaciva
proizvoljnosti? Ne znai li dvojiti - konsekventno - zdva-
jati? Gdje je mogunost nalaenja sebe u ovom ionako po-
maknutom svijetu, kako u malenome, privatnome, tako i u
velikome, ako perspektivom dominiraju samo jo dvojbe?
Napokon, pretpostavimo li da je dvojba bit znanosti, moder-
ne, prosvjetiteljstva, ne bi li tada - kao to to u zalasku re-
ligijske izvjesnosti ini Veliki inkvizitor u Dostojevskijevu
romanu Braa Karamazovi - bilo nuno iriti i braniti milo-
srdnu la o spoznajnim sigurnostima kako bi se suprotstavi-
lo toj provali onoga nita u svijet koji je jednostavno ovisan o
spoznajama?
Jo jednom, dvojba nita ne spreava, ali mnogo toga omo-
guava. Onaj tko eli neto doznati o tajnama produktivnosti
(ne samo u znanostima, nego i u umjetnosti, glazbi, politici,
u svakodnevnom ivotu), taj se mora pozabaviti prirodom
dvojbe. Izvor nj ezi ne energije je t akorei genetski kod
stvaralatva. Nita toliko ne oivljava kao provedena dvojba.
259
Prvo, ona je ampanjac mi l j enj a. Drugo, nije mi poznat
nijedan temelj za neku kritiku teoriju drutva (koja bi tada
neizbjeno bila takoer i samokritina teorija) koji bi bio tako
dalekosean i elastian kao temelj dvojbe. Tree, dvojba poka-
zuje put u jednu drukiju modernu. Ona je modernija od
stare, industrijske moderne koju poznajemo. Ta je, naime,
podignuta na sigurnosti, na obrani od dvojbe i njezinu po-
tiskivanju.
Kritika dvojbe
Treba otkriti taj izvor kritike i kritike drutva: samosvjesnu
dvojbu koja argumentira na visini svojega vremena. Jedno od
glavnih proturjeja industrijske moderne je to da se istodob-
no mora raspirivati dvojba i zastupati sigurnost za produk-
ciju i reprodukciju moi, tehnike, drave. Ono to je Max
Weber dodue slutio, ali nikada nije razotkrio, povezanost je
dvojbe i slobode, dvojbe i demokracije. Istina je drskost ko-
jom se samoga sebe i druge zavarava o svojem miljenju. "Gri-
jeiti, a ipak i dalje morati vjerovati svojoj unutranjosti, to
je ovjek, i s one strane pobjede i poraza poinje njegova sla-
va" (Gottfried Benn).
Tako se tek nakon svretka velikog prosvjetiteljstva moe
otkriti kritika dvojbe. To je umijee vie francusko i anglosas-
ko. Jer ono je usko povezano s ironijom, jezinom duhovito-
u, naglaavanjem stilistikoga. Nijemci pak dvoje - sistem-
atski i zaljubljeni u teoriju - s gestom zdvajanja. Da dvojba
moe utemeljiti angaman i dati mu krila, to nas mogu nauiti
Sokrat, Montaigne, moda i Locke, te u nae vrijeme Han-
nah Arendt, Albert Hirschmann i Richard Rorty.
Ne nedostaje ideja za promjenu drutva. Danas zaista
mnogi suvremenici (slino kao i u vrijeme prevrata u prolim
stoljeima) hodaj u s planovima promjene svijeta u depu ili
260
Umijee dvojbe
srcu. Evidentno je da prometni sistem ne moe ostati ovakav
(naravno, izuzimajui vlastiti automobil). ak i predstavnici-
ma rizinih industrija gotovo je samorazumljiv zahtjev za
"ekolokim restrukturiranjem industrijskog drutva" (a da
pritom ne postaju zeleni). Da ene ele drukiju znanost,
drukiju privredu, drukije drutvo, to se priznaje - kako
oito tako i neostvarivo. Evropa se nalazi pred novim poet-
kom ili pred slomom: to se dvoje na neki nain preplee.
Praume, u Junoj Americi i drugdje, zahtijevaju nau pot-
punu panju, ba kao to se i ozonska rupa moe zaepiti,
zakrpati samo zajednikim globalnim djelovanjem. Na nama
je da se odreknemo nuklearne energije. I neka mi se ne zamjeri
to na kraju sa samo nekoliko rijei navodim globalne prob-
leme: glad, pothranjenost, eksplozija stanovnitva, mobilno
siromatvo.
No uzmu li se kao mjerilo djela koja se smatraju neophod-
nima, onda skepsa raste s kvadratom neispunjenih zahtjeva.
ivimo u samokritinom drutvu rizika koje uz tihu grinju
savjesti ustraje u starim navikama. Ta istodobnost revolu-
cionarnog prevrata na rijeima s konzervat i vnom neak-
tivnou na djelu moda proizlazi iz verbalnog poputanja
duhu vremena. Ona jest i ostaje prijetnja sui generis.
Iskustvena orijentiranost sociologije gubi na vjerodos-
t oj nost i kada se ograuj e od tih dr ut veni h kret anj a i
zapaanja koja nameu restrukturiranje, a time i kritiku pos-
tojeeg industrijskog drutva. Svaki kvalificirani industrijs-
ki radnik, svaki maturant, svaki glasa CSU koji je u meu-
vremenu razvio posve noramlnu ekoloku svijest ima pred
oima konkretne mogunosti promjene drutva, a te se mo-
gunosti jedan sociolog kao analitiar tog drutva ustruava
makar i shvatiti, pod prijetnjom kazne svojega cehovskog nad-
ja.
Drutvo rizika svakako je drutvo deklarativne kritike.
Reklama je pravi primjer dobro etabliranog izvora kritike
teorije. Tu sve prti od kritike (uglavnom savreno iskrivije-
261
ne, naivno lairane). Sve je ekoloki, a u meuvremenu i su-
protno od toga. Ionako nas tu stalno i nezadrivo obasipa
rajsko cvijee prema kojemu se naa realnost lako otkriva i
moe raskrinkati kao peina - jednostavnim okretanjem i
otvaranjem obeanja i ambalaa.
No samokritika ne zavrava na reklamama. Ekoloka kri-
tika posvuda se ugnijezdila kao loa savjest. ak i katedrale
industrijske moi zahvaene su i nagriene ekolokom pro-
tureformacijom - bar u miljenju, u deklarativnoj prisili.
Industrijski poinioci iz uvjerenja, koji se bore i propadaju
nosei zastave napretka, postali su rijetkost.
Moda je najvaniji doprinos istonih Nijemaca njihovoj
zapadnoj brai i sestrama (poetni) sjaj u njihovim oima
kojim sii otupljivali otricu njihovim dvojbama u same sebe?
Moda je dar rijeka izbjeglica i azilanata za Njemaku koja ih
odbija u njihovu masovnom opredjeljenju koje je teko kon-
trolirati, a koje umrtvljuje dvojbe u same sebe koje su od po-
etka muile ljude u ovoj zemlji? No sve to nee koristiti:
recept uspjeha - zahtjevi za sigurnou, strogom kontrolom,
regulativna samosvijest, ta antropomorfizirana birokracija
Njemaka - ono je to kandama kritike omoguava da os-
tanu duboko u svim procesima i institucijama ovog superin-
dustrijskog drutva.
"Refleksivna modernizacija" znai takoer i to da samo
drutvo na raznovrsne, prekrivene, skrivene naine proizvo-
di samokritiku koju jedna sociologija koja se ustruava svake
kritike drutva uope ne moe zapaziti i deifrirati. anse
drutvene kritike prema tome su u tome da se ona uope ne
mora nanositi na drutvo izvana, normativno, s gestom pame-
tovanja, ve nastaje i izvire iz osnova i izvora u sreditu tog
drutva. Kritika drutva u fazi refleksivne modernizacije nije
pitanje normativne opcije nego empirije, a time i pojmova za
koje su, svakako, potrebni odgovarajui senzori.
Samokritika moderne koja - moda! - poinje djelovati s
refleksivnom modernizacijom mora se, dodue, boriti sa
262
Umijee dvojbe
sumnjom da je rije o puko imanentnoj kritici. Ta osuda po
shvaanju marksistike kritike drutva pogaa sve konku-
rentske pothvate koji ne polaze od Marxa. To gotovo sino-
nimno izjednaavanje kritike s Marxovom kritikom, koje je
gotovo itavo stoljee sputavalo kritiku inteligenciju, sada
otpada. Tako se uope moe otkriti i razviti ono to su so-
ciolozi ve uvijek i uvijek iznova naglaavali: da sociologija i
svoje spoznajne ambicije moe realizirati samo u kritici, dakle
kao distancirana, drska, nesputana i slobodna u donoenju
svojih sudova.
Neto tako veliko, nepromiljeno, zaluujue naivno po-
put "ekolokog restrukturiranja drutva" u svakom se slua-
ju ne moe provoditi i pratiti istraivanjima znanosti o dru-
tvu koja za mnogo milijuna njemakih maraka jo jednom
moraju (funkcionalistiki) otroumno dokazati da je sve, prvo,
neovisno o djelovanju te, drugo, da se odvija na najbolji mo-
gui nain. To, meutim, znai da se sociologija mora pro-
mijeniti eli li spoznavati i komentirati (namjerno ne kaem
zadovoljiti) potrebu drutva za promjenom. U svakom slu-
aju, postoji drutvena potreba za sociolokom kritikom drut-
va koju "sociologija upravne probave" (Claus Offe) uope ne
zamjeuje.
Sociologiji pripada posebno znaenje: ona bi mogla pos-
tati "oko" za realnosti koje staro miljenje i stare institucije
potiskuju i nijeu. No to je mogue samo u dvostrukom
sukobu sa sociologijama jednostavnog industrijskog drutva
(bila to sociologija obitelji, industrijskog rada, organizacije,
socijalne politike, analize klasa i slojeva) i s institucijama
koje su glavni adresati, nalogodavci, financijeri i korisnici
znanja koja prua znanost o drutvu. ' Administrativna" so-
ciologija, koja je osnovom svojih pojmova, specijalizacije i
suradnje pri svojim razgranatim istraivanjima uinila up-
ravni aparat, upravni mentalitet i upravne ladice, postaje
antikvarijatom industrijskog drutva, namjesnikom institucija
koje zastarijevaju, proizvoaem podataka ija institucionalna
263
kategorijalna konstantnost pot vruj e praznu umiljenost
"autoreferencijalnih" sistema i organizacija.
Socioloka kritika bila bi proba koja pretpostavlja institu-
cionalnu postojanost sociologije kakvu pak osobito nudi i-
novnika znanost na sveuilitima. No istodobno bi ona
mogla zapaliti i javnu iskru bez koje sociologija lako postaje
projektom vrlo skupog subvencioniranja drutvenih samora-
zumljivosti koji bi se vrlo lako i gotovo bez posljedica mogao
rtvovati sljedeem valu tednje. Naravno, element provoka-
cije je prolazan, "sociologija vatrenih stupova" moe spasti
na pozu i nije primjerena za cilj planiranog istraivanja. No
bez tog alca lako se moe dogoditi da sociologija u punom
sjaju svoje institucionalizirane prezentnosti ne bude vie
nigdje prisutna.
Kada je drutvo samokritiko, nekritika sociologija pos-
taje pogrenom, a kritika konformistinom. No kritika kri-
tike tek bi se jo morala pronai.
Ponekad sanjam san kojega se dio sastoji u izvjesnosti da sam
budan, posve budan. U tom snu uvijek iznova ponavljam
sve to govori protiv onoga to mislim. Preklinjui kaem da
je djelovanje opasna iluzija. Ono pretpostavlja neko ja koje-
ga, kako je dokazano, ve odavno vie nema. Vladaju sistemi
i odnosi u kojima ljudi koji govore ja i koji nita ne govore
diu svoj glas i ruku itd. To je loe prepriano, jer u meni su
ivi svi argumenti koji najuvjerljivije dokazuju nemogunost
da se stringentno i misli pojam djelovanja, a kamoli da se on
ispuni realnim djelovanjem koje neto proizvodi. No ta jaka
ivost argumenata kojima sam posve ispunjen kod mene nema
uspjeha, a razlozi za to izravno su mi poznati, ali ih teko
mogu imenovati. Oni djeluju nevjerodostojno, kao da pri-
padaju nekom prolom vremenu, kao da su napamet naue-
ni, deklamirani, teatralno, pranjavo i sablasno, tako da se
tim utvarama moram ak i podsmjehivati. Zamjeujem kako
vie pazim na njihovo strateko znaenje nego na njihov sadr-
264
Umijee dvojbe
aj. Nisu li to sjajni izgovori?, moram se podsmjehnuti. Ma
koliko se oni pravili zmajevima i kostrijeili se, uvjerljivost
tih argumenata izrasta iz njihovih ugodnih strana. Slino
tapeciranom namjetaju, oni omoguavaju da se na njih padne
i zaboravi na odgovornost. Nade sile na aktiviranje, ak su i
opasne, kako nas pouava ovo stoljee. Bezizlaznosti su kas-
ni darovi bogova u kojima se moe udobno smjestiti i tapeci-
rati svoj ivot mogunou da se ne djeluje. Tako promatran,
nauk o bezizlaznosti i beznadnosti oslobaa. On oslobaa za
ivot za samoga sebe koji vie ne mora trpiti uvrede o
"egoizmu" jer sada glupost nadanja titi od svih prisila da se
realizira neto vie od samoga sebe. Naravno, bezizlaznost
mora biti silovita i nedvojbeno objektivna kako bi ta stara
prisila da se djeluje te prigovori i grinja savjesti koji je u-
vaju napokon doivjeli slom. Samo konana bezizlaznost oslo-
baa za samoga sebe, a ti se nada i zato si opasan - to mi
sijevne glavom prije nego to se probudim i tako opet izgu-
bim svoj smisao za realnost.
265
Literatura
Adam, K. (1990): "Der St aat i m Zwi el i cht ", u: Schaeffer, R. (ur.): Die
technisch-wissenschaftliche Zukunft, Bonn/Frankfurt/M.
Ahme, G. [1990): Agency and Organization, London.
Ander s, G. (1980): Die Antiquiertheit des Menschen, Mnchen.
Ar endt , H. (1970): Macht und Gewalt, Mnc he n.
Baethge, M. (1991): "Arbeit, Vergesel l schaft ung, Ident i t t ", u: Soziale
Welt.
Bart hes, R. (1974): Mythen des Alltags, Fr ankf ur t / M.
Baubck, R. (1991): Immigration and the Boundaries of Citizenship,
Be (neobj avl j en rukopi s).
Bauman, Z. (1992): Moderne und Ambivalenz. Das Ende der Ein-
deutigkeit, Hamburg.
Bauman, Z. (1992a): "The solution as problem - Ulrich Beck's Risk
Society", u: Times Higher Supplement, 13. stud. 1992., 25.
Bauman, Z. (1992b): Mortality, Immortality & Other Life Strategies,
St anford, California.
267
Bauman, Z. (1993): "Die Revol ut i on f r i t i hr e Eltern, ", u: Soziale
Welt, 3.
Bauman, Z. (1993a): Intimations ofPostmodernity, London.
Beck, U. (1986): Bisikogesellschaft, Frankfurt / M.
Beck, U. (1988): Gegengifte - Die organisierte Unverantwortlichkeit,
Frankfurt / M.
Beck, U. (1993): "Der fei ndl ose Staat", u: Unsel d, S. (ur.): Politik ohne
Projekt?, Frankfurt/M.
Beck, U./Allmendinger, J. (1993) : Individualisierung und die Erhebung
sozialer Ungleichheit: Methodenentwicklung fr den Allbus 1993
za DFG.
Beck, U. /Beck-Gernsheim, E. (1993) (ur.): "Ni cht Aut onomi e, sonder n
Bast el bi ographi e", u: ZfS, 3.
Beck, U. / Beck-Gernshei m, E. (1993a): Riskante Freiheiten - Zur Indi-
vidualisierung der Lebensformen in der Moderne, Frankfurt / M.
Beck, U./Brater, M. / Dahei m, H.-J. (1980): Soziologie der Arbeit und
der Berufe, Rei nbek.
Beck, U./Giddens, A. /Lash, S. (1993): Reflexive Modernisierung, Frank-
furt / M.
Beckenbach, U. (1991): Industriesoziologie, Berlin.
Beck-Gernshei m, E. (1991): Technik, Markt und Moral, Frankfurt / M.
Beck- Ger nshei m, E. (1992): "Wi der das Par adi gma des Kri egsschau-
pl at zes", u: Ethik und Sozialwissenschaften, 3.
Bell, D. (1975): Dienachindustrielle Gesellschaft, Fr ankf ur t / M.
Benj ami n, W. (1972): Gesammelte Schriften, Fr ankf ur t / M.
Benn, G. (1986): Das GottfriedBenn Brevier, Mnc he n.
Benn, G. (1989): Essays und Reden, Frankfurt/M.
Berger, B. / Luckmann, T. (1980): Die gesellschaftliche Konstruktion der
Wirklichkeit, Fr ankf ur t / M.
Berger, J. (1986) (ur.): Die Moderne - Kontinuitten und Brche (=
Soziale Welt, pos ebni svezak 4), Gttingen.
Berger, J. (1988): "Moderni t t sbegri ffe und Moder ni t t skr i t i k" u- So-
ziale Welt, 3.
268
Literatura
Berger Peter A. (1993): Statusunsicherheit und Erfahrungsvielfalt.
Sozialstrukturelle Individualisiemngsprozesse und Fluktuationsdy-
namiken in der Bundesrepublik Deutschland, Mnc he n (rukopis).
Berger, P./Hradil, S. (1990) (ur.): Lebenslagen, Lebenslufe, Lebens-
stile (= Soziale Welt, pos ebni svezak 7), Gt t i ngen.
Berking, H. / Neckel , S. (1990): "Politik der Lebensst i l e", u: isto.
Ber man, M. (1982): All That Is Solid Melts into Air. The Experience of
Modernity, New York.
Beyme, K. v. (1991): Theorie der Politik im 20. Jahrhundert, Ft ank-
furt / M.
Bielefeld, U. (1991): Das Eigene und das Fremde, Hambur g.
Bhme, G. (1992): Natrlich Natur - ber Natur im Zeitalter der
technischen Reproduzierbarkeit, Frankfurt/M.
Bohret , G. (1991): Die Handlungsfhigkeit des Staates am Ende des
20. Jahrhunderts, Speyer (rukopi s).
Bogun, R. / Ost er l and, M. / War sewa, G.: "Arbei t u n d Umwe l t i m
Ri si kobewut sei n von I ndust r i ear bei t er n", u: Soziale Welt, 2.
Bohrer, K. H. / Scheel , K. (1992) (ur.): GegenModerne?, u: Merkur 522/
523.
Bon, W. (1991): "Unsi cher hei t u n d Gesel l schaft ", u: Soziale Welt, 4.
Bon, W. (1993): "Unsi cher hei t als sozi ol ogi sches Probl em", u: Mit-
telweg 36, vel j aa/ ouj ak.
Bon, W. (1993a): Das Problem des Anderen in der Risikogesellschaft,
Hamburg (rukopis).
Bon, W./Hartmann, H. (1985) (ur.): Entzauberte Wissenschaft ( =
Soziale Welt, posebni svezak), Gt t i ngen.
Bon, W./Hohlfeld, R./Kolleg, R. (1989): Risiko und Kontext, Ham-
bur g (HIfS di skusi j a 5/90).
Bour di eu, P. (1992): "Die Genese der r ei nen st het i k", u: Merkur
524.
Br and, K.W./Bsser, D. /Rucht, D. (1986): Aufbruch in eine andere
Gesellschaft, Ft ankfurt / M.
Brandt, G. (1972): "Industrialisierung, Moderni si erung, gesellschaftli-
che Ent wi ckl ung", u: ZfS, 1.
269
Brock, D. (1991): "Die Ri si kogesel l schaf t u n d das Risiko der Zuspi t -
zung", u: ZfS, 1.
Brock, D. (1993): "Wi ederkehr der Kl assen?", u: Soziale Welt, 3.
Brock, L. (1992): "Die Dritte Welt i n i hr em f nf t en Jahrzehnt ", u: Aus
Politik und Zeitgschichte, sv. 50/ 92.
Bronner, S. E. (1992): Moments of Decision, London.
Bubl i t z, H. (1992): "Geschl echt ", u: Kort e/ Schfers (nr.): Einhrung
in die Hauptbegriffe der Soziologie, Opladen.
Bhl , W. (1970): Evolution und Revolution. Kritik der symmetrischen
Soziologie, Mnchen.
Bhl , W. (1990): Sozialer Wandel im Ungleichgewicht. Zyklen, Fluk-
tuationen, Katastrophen, Stuttgart.
Covello, V./Menkes, J. / Mumpower , J. (1986): Risk Evaluation and
Management, New York/London.
Covello, V. / Mumpower, J. (1980): "Risk Anal ysi s a nd Risk Manage-
ment ", u: Schwi ng/ Al ber t s (ur.): Societal Risk Assessment, Ne w
York.
Crook, S./Pakulski, J./Waters, M. (1992): Post moderni zat i on, London.
Crozier/Friedberg (1980): Macht in Organisationen, Wei nhei m.
Daele, W. v. d. (1985): Mensch nach Ma?, Mnc he n.
Darnst dt , T./Sprl, G. (1993): "St r eunende Hu n d e i m St aat - Die
liberale Demokr at i e a m Wendepunkt ", u: Der Spiegel 13, 142ff.
Deutschmann, Ch. (1989): "Reflexive Verwi ssenschaftl i chung und
'kultureller Imperialismus' des Managements", u: Soziale Welt, 3.
Dreitzel, H. E/ St enger, H. (1990) (ur.): Ungewollte Selbstzerstrung,
Frankfurt / M.
Diderot, D. (1981): "ber di e Frauen", u: Erzhlungen und Gesprche,
Frankfurt / M.
Dolata, U. (1992): Weltmarktorientierte Modernisierung, Frankfurt/M.
Douglas, M. (1991): "Risk as a forensi c r esour ce", u: Daedalus, 4.
Douglas, M. (1992): Wie Institutionen denken, Fr ankf ur t / M.
270
Literatura
Douglas, M. /Wildavsky, A. (1982): Risk and Culture, Ne w York.
Dubiel, H. (1992): "Der Ri ndament al i smus i n der Moderne", u: Merkur
522/523.
Dubi el , H. /Rrankenberger, G. /Rdel, U. (1989): Die demokratische
Rage, Rrankfurt/M.
Drkhei m, E. (1977): ber die Teilung der sozialen Arbeit, Frankfurt/M.
Ei senst adt , S. N. (1979): Tradition, Wandel und Modernitt, Ft ank-
furt / M.
Enzensberger, H. M. (1991): Mittelma und Wahn, Frankfurt / M.
Enzensberger, H. M. (1992): Die groe Wanderung, Frankfurt / M.
Eppler, E. (1992): Kavalleriepferde beim Hornsignal - Die Krise der
Politikim Spiegel der Sprache, Frankfurt / M.
Evers, A. / Nowot ny, H. (1987): ber den Umgang mit Unsicherheit,
Frankfurt / M.
Ewal d, F. (1993): Der Vorsorgestaat, Fr ankfur t / M.
Fiddle, S. (1980) (ur.): Uncertainty, Ne w York.
Fourast i, J. (1954): Die groe Hoffnung des XX. Jahrhunderts, Kln.
Francis, E. (1965): Ethnos und Demos, Berl i n.
Francis, E. (1992): Der mgliche Beitrag der Soziologie zur Lsung
von aktuellen Problemen, die die sogenannten interethnischen Bez-
iehungen betreffen, Mnc he n (rukopi s).
Frisby, D. (1989): Eragmente der Moderne, Rheda- Wi edenbr ck.
Fukuyama, F. (1992): Das Ende der Geschichte, Mnche n.
Gabbert, K. (1988): "Pr omet hei sche Schaml osi gkei t ", u: st het i k und
Kommunikation, 69.
Gabriel, O. W. (1992): Erklren von Parteienkonflikten, Bamberg (ruko-
pis).
Gart ner, A. / Ri essman, F. (1978): Der aktive Konsument in der Dien-
stleistungsgesellschaft, Frankfurt/M.
Gellner, E. (1964): Thought and Change, London.
271
Gellner, E. (1991): Nationalismus und Modeme, Berlin.
Gi bbons (1991): Politics in postmodern Age, London.
Gi esen, B. (1991): Die Entdinglichung des Sozialen, Frankfurt / M.
Gi ddens, A. (1990): The Consequences of Modernity, St anford.
Gi ddens, A. (1991): Selfidentity and Modernity, London.
Gi ddens, A. (1993): Living in a Post-Taditional Society ( nj emaki pr-
i j evod u Soziale Welt, 4).
Gore, A. (1992) Wege zum Gleichgewicht, Mnc he n.
Guggenberger, B. (1988): Das Grundrecht auf Irrtum, Mnchen.
Haber mas, J. (1973): Legitimationsprobleme im Sptkapitalismus,
Frankfurt / M.
Haber mas, J. (1985): Der philosophische Diskurs der Moderne, Frank-
furt / M.
Haber mas, J. (1992): Faktizitt und Geltung, Frankfurt / M.
Hal f mann, J. (1990): "Techni k und sozi al e Or gani sat i on i m Widers-
pr uch", u: Hal f mann/ J app (ur.): Riskante Entscheidungen und
Katastrophenpotentiale, Opl aden.
Handke, P. (1990): Versuch ber die Jukebox, Fr ankf ur t / M.
Heat h, A./Britten/Nicky (1984): "Women' s Jobs Do Make a Difference",
u: Sociology 18, 2.
Hei ne, H. (1992): "Das Verhl t ni s der Nat ur wi ssenschaf t l er und Inge-
ni eur e i n der Gr ochemi e zur kol ogi schen Indust ri ekri t i k", u:
Soziale Welt, 2.
Hei ne, H. /Mautz, R. (1993): "Die Hear usbi l dung ber uf l i chen Umwel t -
bewut sei ns i m Management der Gr ochemi e angesi cht s ffentli-
cher Kritik", u: Mitteilungen des Soziologischen Forschungsinsti-
tuts Gttingen, 20.
Heitmeyer, W. [1991): Rechtsextremistische Orientierungen bei Jugendli-
chen, Weilheim/Mnchen.
Hitzler, R. (1988): Sinnwelten, Opl aden.
Hof f mann- Ri em/ Schmi dt - Assmann (1990) (ur.): Konfliktbewltigung
durch Verhandlung, Baden-Baden.
272
Literatura
Hohl f el d, R. (1989): "Die zwei t e Sc hpf ung des Menschen", u:
Schller/Heim (ur.): Der codierte Leib, Zrich.
Honnet h, A. (1993) (ur.): Kommunitarismus, Frankfurt / M.
Horkheimer, M. (1971): "Mont ai gne und die Funkt i on der Skepsis", u:
isti, Anfnge der brgerlichen Geschichtsphilosophie, Frankfurt/M.
Horkhei mer, M. / Adorno, Th. W. (1969): Die Dialektik der Aufklrung,
Frankfurt / M.
Hortleder, G. (1970): Das Gesellschaftsbild des Ingenieurs, Frankfurt /
M.
Hradi l , S. (1990): "Post moder ne Sozi al st r ukt ur ?", u: Berger/Hradil
(ur.): Lebenslagen, Lebenslufe, Lebensstile, Gttingen.
Hradi l , S. (1991): "Sozi al st r ukt ur el l e Par adoxi en u n d gesel l schaft l i -
che Moderni si erung", u: Zapf (ur.): Die Modernisierung moderner
Gesellschaft, Frankfurt / M.
Jnicke, M. (1979): Me das Industriesystem von seinen Mistnden
profitiert, Kln.
Japp, K. P (1992): "Sel bst verst rkungseffekt e ri skant er Ent schei dun-
gen", u: ZfS.
Joas, H. (1990a): "Die Demokr at i si er ung der Di fferenzi erungsfrage",
u: Soziale Welt.
Joas, H. (1992): Die Kreativitt des Handelns, Fr ankfur t / M.
Jonas, H. (1985): Technik, Medizin und Ethik, Fr ankfur t / M.
Kaase, M. / Kl i ngemann, H.-D. (1990): Wahlen und Whler, Opl aden.
Kandinsky, W. (1955): "i", u: isti, Essays ber Kunst und Knstlvr,
Zr i ch.
Kauf mann, F. X. (1973): Sicherheit als soziologisches und sozialpoli-
tisches Problem, Stuttgart.
Kennedy, P. (1992): In Vorbereitung auf das 21. Jahrhundort, I' hmk-
furt / M.
Keupp, H. (1990): Riskante Chancen, Mnchen.
Klingemann/Stss/Weels (1991) (ur.): Politische Klasso und politische
Institutionen, Opl aden.
273
Kogon, E. (1976): Die Stunde der Ingenieure, Dsseldorf.
Konrd, G. [1984): Antipolitik, Fr ankf ur t / M.
Krohn, W./Weyer, J. (1989): "Gesel l schaf t al s Labor", u: Soziale Welt.
Krger, H.-D. (1991): "Reflexive Moder ni si er ung und der neue St at us
der Wissenschaften", u: Deutsche Zeitschrift fr Philosophie 12.
Kuhn, T. (1967): Die Struktur wissenschaftlicher Revolutionen, R-ank-
furt / M.
Kurz, R. (1991): Der Kollaps der Modernisierung, Frankfurt / M.
Lagadec, P. (1987): Das groe Risiko, Nr dl i ngen.
Larson, M. S. (1977): The Rise of Professionalism, Berkeley.
Lash, S. (1990): Sociology of Postmodernism, London.
Lash, S. (1992): Die sthetische Dimension reflexiver Modernisierung,
Lau, C. (1989): "Ri si kodi skurse", u: Soziale Welt.
Lau, C. (1991): "Gesel l schaf t sdi agnose ohne Ent wi ckl ungst heor i e"
u: Gl at zer (ur.): Die Modernisierung moderner Gesellschaften -
Ergnzungsband, Frankfurt/M.
Leif, T./Legrand, H, J. / Kl ei n, A. (1992): Die politische Klasse in Deut-
schland, Bonn.
Leggewie, C. (1993): Alhambra-Der Islam im Westen, Rei nbek.
Lepsi us, R. M. (1977): "Sozi ol ogi sche Theor eme ber Sozi al st r ukt ur
der ' Moder ne' u n d di e ' Moder ni si er ung' ", u: Koselleck (ur.): Stu-
dien zum Beginn der modernen Welt, St ut t gart .
Low, R. (1985): Leben aus dem Labor, Mnc he n.
Loo, H. v. d. / Rei j en, W. v. (1992): Modernisierung, Mnc he n.
Luhmann, N. (1990): "Ri si ko und Gefahr", u: isti, Soziologische
Aufklrung 5, Opl aden.
Luhmann, N. (1990a): Die Wissenschaft der Gesellschaft Frankfurt/M.
Luhmann, N. (1991): "Verst ndi gung ber Ri si ken u n d Gefahren" u-
Die politische Mein ung.
Luhmann, N. (1991a): Soziologie des Risikos, Berl i n.
Lukes, S. (1991): "What ' s Left?", u: Literary Supplement, kol ovoz.
Lyotard, J.-F (1986): Das postmoderne Wissen, Graz/ Be.
274
Literatura
Maanen, J. v. (1979): "The fact of f i ct i on i n or gani zat i onal et hnogra-
phy", u: Administrative Science Quarterly, 24.
Mann, M. (1984): "Capi t al i sm and Mi l i t ari sm", u: Shaw, M. (ur.):
War, State and Society, Ne w York.
Makr opoul os, M. (1989): Modernitt als ontologischer Ausnahme-
zustand, Mnchen.
Marx/ Engel s (1964): Das kommunistische Manifest, u: Werke sv. 4.
Mayer-Tasch, P. C. (1987): Die verseuchte Landkarte, Mnchen.
Maynt z, R. (1988): "Funkt i onal e Tei l syst eme i n der Theor i e sozi al er
Di fferenzi erung", u: Maynt z i dr.: Differenzierung und Verselbstn-
digung, Frankfurt / M.
Mont ai gne, M.: Essais (razliita i zdanj a).
Mller, E. (1986): Innenwelt der Umweltpolitik, Opl aden.
Mnch, R. (1984): Die Struktur der Moderne, Frankfurt / M.
Mnch, R. (1986): Die Kultur der Moderne, Frankfurt/M.
Mnch, R. (1991): "Der Myt hos der f unkt i onal en Di fferenzi erung",
u: Gl at zer (ur.): Die Modernisierung moderner Gesellschaften -
Ergnzungsband, Opl aden.
Mnch, R. (1991a): Dialektik der Kommunikationsgesellschaft, Frank-
furt / M.
Musil, R. [1967): Der Mann ohne Eigenschaften, Hamburg.
Neckel, S. (1991): Status und Scham, Fr ankf ur t / M.
Neckel , S. (1993): Kommentar zu Wlfgang Bon: Das Problem des
Anderen in der Risikogesellschaft, Hambur g (rukopis).
Nietzsche, F. (1966): Jenseits von Gut und Bse, Mnchen.
Offe, C. (1972): Strukturprobleme des kapitalistischen Staates, Frank-
furt / M.
Opi t z, P. J. (1990): Weltprobleme. Globale Herausforderungen an der
Schwelle zum 21. Jahrhundert, Mnc he n.
275
Parsons, T. (1969): "Evolutionre Uni versal i en der Gesellschaft", u:
Zapf (ur.): Theorien sozialen Wandels, Kln.
Pei/Fleinert/v. Mller/Mugasa/Marsh: "Der Medien-Plan", u: Sd-
deutsche Zeitung-Magazin, br. 11.
Perrow, C. (1987): Normale Katastrophen, Frankfurt / M.
Preu, U. K. (1990): Revolution, Fortschritt und Verfassung, Berlin.
Pries, L. (1991): Betrieblicher Wandel in der Risikogesellschaft, Op-
l aden.
Pri t t wi t z, V v. (1990): Das Katastrophen-Paradox, Opladen.
Raschke, J. (1982): Brger und Parteien, Bonn.
Raus chenbach, T./Gngler, H. (1992) (ur.): Soziale Arbeit und Erzie-
hungin der Risikogesellschaft, Neuwi ed.
Ri esebrodt , M. (1990): Fundamentalismus als patriarchalische Pro-
testbewegung, Tbi ngen.
Rosenmayr, L. (1989): Die spte Freiheit, Be.
Rosenmayr, L. (1992): "Sozi al syst em und Bewut sei n", u: Gut t mann/
Langer (ur.): Das Bewutsein, Be.
Rschemeyer, D. (1991): "ber Entdifferenzierung", u: Glatzer (ur.):
Die Modernisierung modemer Gesellschaften - Ergnzungsband,
Opladen.
Scharpf, F. (1991): Die Handlungsfhigkeit des Staates am Ende des
20. Jahrhunderts (rukopis).
Scharpf, E (1991)-.Koordination durch Verhandlungssysteme (MPIFG
di skusi j a 91/4), Kl n.
Scheuch/ Scheuch (1992): Cliquen, Klngel und Karrieren, Rei nbek.
Schmi t t , C. (1963): Der Begriff des Politischen, Hambur g.
Schmi t t , K. (1967): Neue Politik in alten Parteien, Kl n.
Schul ze, G. (1992): Die Erlebnisgesellschaft, Fr ankf ur t / M.
Schwengel , H. (1987): "Die Zukunft des Politischen", w.Asthetikund
Kommunikation, 65/66.
Shaw, M. (1988): The Dialectics of War, London.
276
vtmrn
Starzacher/Schacht/Friedrich/Leif (1992) : Protestwhler und Wl/l/VW
1
weigerer, Kln
Steeger (1992): Future Management, Frankfurt/M.
Toffler, A. (1990): Power-Shift, New York.
Toulmin, S. (1991): Kosmopolis - Die unerkannten Anf$(llmh
Moderne, Frankfurt/M.
Touraine, A. (1976): Die postindustrielle Gesellschaft, FVtnkfurt/M
Wallerstein, I. (1986): "Typologie von Krisen im Weltsystem", Ul l f f t l
(ur.): Moderne, Gttingen.
Walzer, M. (1993): Zivile Gesellschaft und amerikanische Demakrullfi,
Berlin.
Weber, M. (1987): Politik als Beruf, Hambur g.
Wehler, H.-U. (1975): Modernisierungstheorie und Geschichte, Ol-
tingen.
Wehling, H.-G. (1991): Vfahlverhalten, Stuttgart.
Wehling, P. (1992): Die Moderne als Sozialmythos, Frankfurt/M.
Weingart, P. i dr. (1988): Rasse, Blut und Gene, Frankfurt / M.
Weizscker, R. v. (1992): Im Gesprch mit Gunther Hofmann lind
Werner A. Perger, Ft ankfurt / M.
Weizscker, U. v. (1991): "Geringe Risiken dur ch fehl er fr eundl i ah*
Systeme", u: Scht z (ur.): Risiko und Wagnis, sv. 1, Pful l i ngen.
Welsch, W. (1990): sthetisches Denken, Stuttgart.
Welsch, W. (1991): UnserepostmodemeModerne, Wei nhei m.
Wiesendahl, E. (1989): "Etablierte Parteien i m Abseits?", u: Waimuth
(ur.): Alternativen zur alten Politik?, Darmstadt.
Willke, H. (1992): D/e Ironie des Staates, Frankfurt/M.
Zapf, W. (1970): Theorien sozialen Wandels, Kln.
Zapf, W. (1975): "Die soziologischen Theor i en der Modernisierung",
u: Soziale Welt.
277
Zapf, W. (1991) (ur.): Die Modernisierung moderner Gesellschaften
1 p , / r y '
Frankfurt/M.
Zapf, W. (1992): "Entwicklung u n d Zukunf t moder ner Gesellschaften",
u: Korte/Schfers (ur.): Einfhrungin die Hauptbegriffe der Soziol-
ogie, Opladen.
278
BI BL I OT E K A P OL I T I K A TEORI J A
I zdavai
Naklada Jesenski i Turk
Za i zdavae
Mio Nejami
U redni tvo
Toni Kursar, Ana Matan, Zdravko Petak
Glavni urednik biblioteke
Toni Kursar
Preveo i uredio
Kiril Miladinov
Grafiki urednik
Mario Ostoji
Izrada omota
Ti sak
FRIGELJ OFFSET
ISBN 953-6483-98-X
U DK 316. 422
316.334.3
BECK , U lrich
Pronalaenje politikoga : prilog teoriji refleksivne
modernizacije / U lrich Beck ; <preveo i uredio K iril M iladinov>
; - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2001. - ( Biblioteka
Politika teorija)
Prijevodi djela : Der Erfindung des Politisch en - Bibliografija.
ISBN 953-6483-98-X
I. Inustrijsko dru tvo - - M odernizacija
Copyr i gh t z a h r vat sko i zdanj e Nakl ada J e s e ns k i i Turk
Naklada Jesenski I Turk, Vlaka 10, Zagreb, tel./fax: 01 48 16 574;
e-maii.j-t@jesenski-turk.hr, www.jesenski-turk.hr

Ulrich Beck - Pronalaženje Političkoga

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ulrich Beck - Pronalaženje Političkoga

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRONALAENJE POLITIKOGA

Prilog teoriji refleksivne

You might also like