You are on page 1of 1164

A.

Kostjuk: NO PADA U PODNE


Besplatni e-roman na npup.kostjuk.net
Kostjuk.net - Neto poput dizajna
Usluge grakog dizajna, ilustracije i
animacije - www.kostjuk.net
Kako je g. O traio istinu (i posao)
Pratite strip o pustolovinama luckastog
maka na Koprivnica.net i Nezavisni.hr
A. Kostjuk: NEMAJU KRV
Besplatna zbirka kratkih pria na
nemaju-krv.kostjuk.net
Aleksandar Kostjuk
IOX
www.kostjuk.net
2014.
IOX
Netko &e no&as umrijeti.
Svrab mu se "irio tijelom, po(ev"i od ko$e u nezavidnim dijelovima tijela pa
preko cijele povr"ine, napreduju&i poput sitnih insekata ispod njegove zimske
odje&e, da bi prodro duboko u meso i da, po prvi put u $ivotu svrbjele su ga
kosti. Svrab, o(ito nezadovoljan vlastitim podvigom i izostankom prikladne
reakcije na istoga, ustupio je svoje mjesto otvorenom bolu pa je mer Paaor, u
suglasju s vlastitim i nikada zapostavljenim osje&ajem samosa$aljenja, odlu(io
cijelo ovo putovanje identicirati s osje&ajem bola.
Boljele su ga prepone, pa le)a, pa vrat, pa (eljust, a sada mu je poput armade
pomahnitalih bubnjara nadirala u$asna glavobolja koja je, po njegovoj procjeni,
bila u stanju rastopiti mu mozak i probiti svoj put kroz njegovu lubanju i na gorku
slobodu.
Mer Paaor nikada nije volio jahati konje blago re(eno! a sada se ta
antipatija razvila u mr$nju koja je bila (istokrvna poput dalekog pretka ove $ivine
ispod njega prije nego "to je bio prisiljen pariti se s tko zna kakvim mje"ancima,
ogavnim stvorovima s kojima je bio srodan samo po pripadnosti istome planetu i
biti predmetom silovanja za zabavu svojih nedvojbeno nesimpati(nih vlasnika
(ija su imena s vremenom sasvim sigurno postale uvrije$ene psovke preko kojih
se te"ko prelazilo bez barem minimalnog prolijevanja krvi ili blagog saka&enja a
na "tetu vlastitog psihi(kog i reproduktivnog zdravlja.
Tko je uop&e izmislio jahanje konja? Zacijelo nekakav bolesni um koji je imao
previ"e slobodnog vremena pa je mogao smi"ljati takve... takve... neudobne ideje.
Zar nije ta osoba mogla bolje razmisliti o implikacijama svoje izopa(enosti? I
zar nije mogla voditi ra(una o tome kakve &e to posljedice imati za mene? Sada!
Uop&e nije bilo pitanje je li on pobornik nemilosrdnog izrabljivanja $ivotinja.
Dapa(e! 'ak su mu i konji simpati(ni kada su upregnuti u ko(iju i komotno
bi(evani sa sigurne udaljenosti. Isto je vrijedilo i za "ia-volove, ingove, karlanske
kljuna"e i ostale tegle&e be"tije. Iako, mer je osobno ipak preferirao udobnost i
brzinu T-kapsule.
I gdje bi bila na"a civilizacija bez saroskarabeja? Nezamislivo. Ali posjesti
(ovjeka na prljavu zvijer i o(ekivati da na njoj provede sate i dane, da se pretvara
kako je to ne"to posve prirodno i da povrh toga jo" razgovara s drugim ljudima o
tome kao o ne(emu vrijednom razgovora?
Potpuno neprihvatljivo!
Sunce je bilo na zalasku. To mu se nije svi)alo. Konj mu je zateturao i mer
skoro ispadne iz svoga sedla. Njegov pratitelj u nedostatku bolje rije(i osvrnuo
se prema njemu i uputio mu pogled koji je oslikavao, ako ve& ne privla(an, onda
originalan spoj krute nezainteresiranosti i $elje da nekome prere$e grkljan. Gledao
ga je tako nekoliko sekundi, ali to je bilo dovoljno meru da ga pro)u trnci. I po(ne
razmi"ljati o izlo$enosti svoga grkljana. Okrenuo mu je ponovno le)a i zare$ao:
"Pazi kuda ide" s tom konjuzinom, ljigavi s'tryatahu. Ako kljuse slomi nogu,
ostavit &u te ovdje da zajedno istrunete." Pljunuo je glasno na tlo.
4
Aleksandar Kostjuk
Nje$ne rije(i njegova suputnika nisu mogle pobolj"ati njegove jaha(ke
sposobnosti. A i nije bila njegova krivnja. Kako su zalazili sve dublje u "umu,
tako je teren postajao sve grublji. Kamenje je izlazilo iz crnoga tla i predstavljalo
bi izazov (ak i za ljudske noge. A bivalo je sve mra(nije.
Mer Paaor se zaista nadao da &e se konj mo&i nositi s ote$anim uvjetima jer
uop&e nije sumnjao da bi (ovjek koji mu je navodno dodijeljen kao (uvar i vodi(,
a koji inzistira da ga se zove Kola(i&, bez razmi"ljanja obistinio svoju prijetnju.
Kola(i& je bolje navigirao svojim konjem kroz zamke na tlu, ali on je i imao
vi"e iskustva s tim stvarima.
Nije to bilo kamenje. Shvatio je to kad je po(eo primje&ivati artfakte uz stazu.
Cestu. To je nesumnjivo nekada bila cesta. Kameni gnomi, prikazi stvorenja iz
no&nih mora, kamene table s neraspoznatljivim urezima, maleni obeliski svih
oblika, veli(ina, namjena kojih se danas nijedan $ivu&i um vi"e ne sje&a. Bilo je tu
i cijelih oltara. Priroda je te ljudske tvorevine uzela pod svoje, na njima su
svakojake biljke i najraznovrsnija gamad na"li svoj komadi& povr"ine za
pre$ivljavanje.
Komarac ga je ugrizao za vrat. Dobro ga je opalio "akom.
Zaboravljeni jezici, razjapljena usta puna o"trih zubiju, nepoznate geometrije i
zapisi polo$aja zvijezda, sve to je pratilo nekada, u davninama, ljude koje su
koristili ovu cestu od koje su danas ostale uglavnom rupe i pokoji ostatak kolnika
koji su ovo podru(je uredno odr$avali jedva prohodnim.
Nisu to bili artefakti jedne civilizacije, ve& nekoliko njih, bio je siguran u to.
Sezali su zasigurno daleko prije Deprivacije, u Prvo razdoblje Launnsaraga.
Po(etak Prijelaza.
Bilo je to razdoblje koje si niti jedno ljudsko bi&e danas ne mo$e predo(iti. U
to su doba nevjerojatnim tempom, gotovo eksplozivno nicale fantasti(ne,
veli(anstvene, napredne civilizacije koje su stekle do dana dana"njeg nedostignuto
znanje i mudrost koji su nestali zajedno s njima. A te civilizacije nestale su jo"
br$e nego su nastale. Preko no&i.
Nitko ne zna kako je to moglo biti mogu&e. Mera Paaora to i nije odve&
interesiralo. Zapravo uop&e. Ono "to ga jest interesiralo je za"to te civilizacije,
kada su ve& morale nestati, nisu po(istile za sobom na odlasku, nego su ostavile
ovaj oduran kr" kroz koji on mora voditi svoga konja bez da mu polomi noge.
A mer Paaor nikada nije volio jahati konje.
Konjem je krenuo lijevom stranom drevne ceste jer je primjetio da tu nema
velikih gromada.
Ponovno ga je ugrizao komarac. Nije ni primjetio. Po(e"ao se radije po bedru s
nadom da &e to donijeti olak"anje donjoj polovici njegova tijela. Nije.
Morat &e uskoro riskirati i predlo$iti Kola(i&u da malo predahnu. Jer jo" dugo
ovako ne&e izdr$ati.
Kretali su se dalje stazom, napreduju&i sve dublje i dublje u Okru, u smjeru
Ebzaharii doline. Kako su se udaljavali od svega ljudskoga, nevinost tin'jau
stabala zamijenila je nakaradnost a(ur stabala. Ljudi znaju (esto re&i kako su sva
5
IOX
stabla ista. Barem neuki ljudi. No koliko god netko bio neuk, a mer Paaor je bio
neuk do gotovo vulgarnih razmjera, takvo ne"to ne&e re&i za a(ur stabla. Nisu
postojala dva istoga oblika.
Kada ih (ovjek vidi, prvo po$eli vidjeti ne"to drugo. Tada, ako ih unato(
svojim $eljama mora ponovno vidjeti, dobiva asocijaciju na one deformirane
ljudske i $ivotinjske fetuse koji se izla$u u prljavim staklenkama pod "atorima
putuju&ih paracirkusanata koji sabla$njivanjem svoje malobrojne, a nerijetko i od
natpolicije progonjene publike $ele odvratiti pa$nju od (injenice da se njihova
zabavnost zadr$ava (vrsto u okvirima nedostatka bilo kakve zabavnosti, a time
opet $ele odvratiti pa$nju od (injenice da su to ljudi koji zbog svoje odbojnosti
naj(e"&e uz iznimku one male manjine koja mora samo trpjeti prijeke poglede
narogu"enih vjeverica kojima otpada krzno nalije&u na bode$e koji se sasvim
slu(ajno na)u u rukama nevinih prolaznika koji ni"ta ne slute. U mra(nim
uli(icama, naravno.
Neke podsje&aju na nadrealne slike golookih umjetnika koji vole $ivjeti svoje
no&ne more i dijeliti ih s drugima.
No&ne more. Ti umjetnici o(ito nikada nisu pro"li ovdje. Ili jesu?
A(ur stabla su djelovala poput skulptura od mesa. Mrtvog mesa. Mrtvog sivog
mesa, pro$etog crvenim krvnim $ilama. Uvijala su se u svim mogu&im oblicima, u
svim mogu&im pravcima. Imala su nabore, udubljenja, pore, kraste, (ak i bodlje.
Li"&e im je bilo grimizno. Uvijek grimizno.
Jo" mu je nekakav insekt sletio na nos. Trzajem glave ga je otjerao.
Kako se kretao, svjetlost i sjene su se poigravali na tim $ivotinjskim
strukturama a(ur stabala. Dobivao je dojam da se mi"i&i ste$u, kapilare "ire, da
drve&e pulsira. Di"e. No znao je da je to samo varka. Kora a(ur drve&a je ne"to
najtvr)e na "to (ovjek uop&e mo$e nai&i. Obi(nom sjekirom ili pilom ne mo$e"
kroz nju. To je otprilike sve "to je znao o a(ur drve&u.
Vi"e i nije $elio znati. To je bila samo jedna od mnogih (udnovatosti nastalih
nakon Deprivacije.
Svijet se na naglo zatamnio. Sjena je pala na putnike, samo na sekundu. Kada
su mer i Kola(i& digli poglede, vidjeli su samo prazno nebo izrezuckano
kro"njama drve&a. Mer je osjetio kako mu se sti"&e grudni ko". Dah mu je zastao.
Odjednom mu je bilo jako hladno.
"!to je to bilo?" vikne Kola(i&u.
"A "to ti ja znam!" re(e ljutito, ne osvr(u&i se.
"Ali bilo je veliko! Sjena je-"
"Glupi s'tryatahu, ako &e" skakati na svaku sjenku, onda ti je bolje da se vrati"
u svoju pala(u i li$e" si rane na dupetu. Okra je prepuna svakakvih be"tijetina.
Ni"ta (udno..."
Kola(i& jedva da je okrenuo glavu prema njemu dok je govorio. Iako ga je
poku"ao prikriti ljutnjom, mer je bio siguran kako je osjetio strah u Kola(i&evu
glasu. !to god to bilo "to ih je preletjelo, u(inilo ga je nervoznim.
To je mera jo" vi"e prepla"ilo. Ako se ljudeskara poput Kola(i&a dade
6
Aleksandar Kostjuk
uznemiriti, kako bi se, dovraga, on trebao postaviti?
Ako je sada zaista bio izba(en iz takta, mo$da bi ovo bio dobar trenutak da mu
predlo$i maleni predah. S druge strane, ovo je mo$da najgori mogu&i trenutak.
Nije bio dovoljno upoznat s Kola(i&evim psihi(kim ustrojem da bi mogao
procijeniti kada je povoljan trenutak predlagati mu ne"to, bilo "to, iako nije bio
siguran ni posjeduje li on uop&e psihi(ki ustroj. Barem s jednog ljudskog gledi"ta.
Morat &e se odva$iti. Dojahao mu je sa strane i krenuo govoriti kada se Kola(i&
naglo okrene prema njemu.
"Ovdje &emo stati, s'tryatahu. Konji trebaju predah. Jo" je velik komad puta
pred nama. !to tako blene" u mene? Lijep sam ti, kurvi"u?"
Mer Paaor se nije uop&e vi"e obazirao na njegove uvrede. Bio je presretan "to
&e napokon mo&i udijeliti malo milosti svome, u to uop&e nije sumnjao, uni"tenom
tijelu.
"E, tamo &emo se skloniti sa staze," re(e pokazuju&i prstom malu (istinu s
lijeve strane ceste bez drve&a i s pokojim grmom.
Kad je napokon sjahao, mer Paaor je napokon shvatio kolika je zapravo bol u
njegovu tijelu. Jedva je uspio skupiti noge. Kosti su mu krckale dok je poku"avao
uspostaviti ne"to sli(no ljudskome dr$anju, a mogao se zakleti da je (uo
namje"tanje vlatitih crijeva u utrobi. Ispu"tao je jecaje olak"anja, iako je sada bio
prili(no siguran kako bi bilo bolje da uop&e nije sjahao. S vremenom bi mu tijelo
obamrlo i vi"e ni"ta ne bi osje&ao.
A sada... Sada je osje&ao sve.
"!to je, s'tryatahu? Navikli smo putovati u nosiljci? Ako $eli", mogu ti nogu
svezati za svog konja i vu&i te ostatak puta, ha, ha! Tvoj se konj onda ne&e morati
toliko mu(iti." Smijao se i dok je otpio iz svoje polote pa mu je voda curila niz
bradu i obraze.
Meru je ve& bio pun nos njegovih uvreda. Vi"e nisu bile toliko uvredljive
koliko naporne i neoriginalne. "Predobri ste, gospodine. No dr$at &u se konja. Ali
kad ste to ve& spomenuli, navikao sam putovati T-kapsulom. To je puno br$e i
mnogo manje smrdljivo." Na ovo se Kola(i& uko(io i zamrznuo svoj pogled na
meru, no ovaj je nastavio. "Svatko iole civiliziran koristi takav na(in prijevoza s
vremena na vrijeme."
Kola(i& nije odgovarao, nego ga je samo mrko gledao s otvorenom polotom jo"
u ruci. Mer se upla"io da mo$da nije pretjerao. Sukob s ovakvom mrcinom imao
bi vrlo izvjestan kraj.
"To je za gradske pizdeke," re(e napokon. "Ali ako ba" $elite, Va"e Gospodstvo
mo$e slobodno nastaviti put u svojoj kapsulici ili kako ve& zovete toga vraga.
Naravno, ako nai)e koja." Osvrtao se afektivno oko sebe. "Ne vidim ni jednu.
Mo$da im nije sezona. Izgleda da &e" morati jahati sa mnom, civilizirani
s'tryatahu." Posprdno se hihotao pa onda otpio jo" malo iz svoje polote, okrenuv"i
meru le)a.
Mer Paaor je o$ednio gledaju&i ga pa je i sam posegnuo za svojom polotom
koja je visjela sa bisaga, odmah do jedne od dvije vre&a koje su bile pune zlatnih
7
IOX
ognara. Otvorio ju je i prinio ustima.
Voda koja mu je potekla niz grlo bila je poput melema i gotovo se zadavio
njome kada je za(uo glasni "um iz blizine i zvuk Kola(i&eva ma(a kako izlazi iz
korica koji je uslijedio gotovo trenutno.
U djeli&u sekunde u Kola(i&evim rukama na"li su se striglar i divovski ma(.
Njegov je (uvar istr(ao ispred mera i prema izvoru "uma dok se ovaj jo" borio s
vodom koja je u"la na krivi ulaz.
"!to je to bilo?" upita prepla"eni mer.
"Ku"!" odbrusi mu Kola(i& kroz zube.
Dr$e&i striglar uperen prema naprijed, s prstom (vrsto na okida(u, spreman
svakome neprijatelju raznijeti meso s kostiju, oprezno se pri"uljavao. Kretao se
oprezno, a mer iza njega jo" opreznije. Toliko oprezno da se uop&e nije micao.
Primjetio je ono "to je Kola(i& zasigurno spazio prije njega.
Netko je tamo bio. Me)u drve&em. I (ini se da se nije ni poku"avao sakriti.
Kola(i& je ve& toliko bio prekriven deblima stabala da ga je jedva nazirao. Mer
se odjednom osjeti vrlo izlo$enim. Koliko god neugodan njegov pratitelj bio,
morao je priznati da mu je davao osje&aj sigurnosti. Krenuo je polako njegovim
stopama kako bi bolje vidio "to se doga)a. Mo$da mu mo$e pru$iti potporu u
slu(aju izbijanja borbe.
Nisam ratnik, ali nisam ni bespomo&an.
Gromki Kola(i&ev glas ga prene. "Mo$e" dopuzati ovamo, kukavni s'tryatahu!
To su samo nekakvi isu"eni prljavci."
Mer Paaor ubrza korak i stigne do mjesta gdje je stajao Kola(i&. Tamo ugleda
u malome prostoru izme)u uvijaju&ih stabala tri mu"karca koji su sjedili na tlu,
okru$uju&i nekakvu okruglu kamenu plo(u koja je bila duboko ukopana u tlu.
Plo(a se "irila u koncentri(nim krugovima, a u svakom pojasu bili su nanizane
inkrustacije, pismo njemu nepoznato. U sredi"njem krugu bio je urezan besmislen,
iako u$asno kompleksan geometrijski lik. Barem mu je tako djelovalo u ovom
polumraku pred zalaz Sunca.
Mu"karci su bili stari. Vrlo stari. Imali su duge, sjede kose koje su djelovale
poput slame. Nisu bile potpuno bijele. Jedan od njih imao je glatko tjeme pa mu je
mogao vidjeti lice bolje nego ostaloj dvojici, iako je i on sjedio pogrbljen pred
plo(om.
Lica su im izgledala izmu(eno. A tijela jo" vi"e. Mo$da su bili mla)i nego "to
su izgledali. Imali su na sebi samo istro"ene "iroke hla(e od pralana obavijene
cijelom du$inom ko$nim remenjem. Tijela koja su razotkrivali bila su ispijena,
naborana i prepuna o$iljaka, ali unato( tome najupe(atljivije na njima bila je
njihova $ilavost. Poput kore drveta koje mo$e odolijevati svim izazovima. Ovi su
o(ito tako)er mogli odolijevati neprijateljskim uvjetima jer kako bi ina(e mogli
sjediti na ovoj hladno&i, a da se ne smrznu na smrt.
Iako nisu odavali previ"e $ivosti.
Na ko$i je primjetio i ne"to "to bi mogle biti tetova$e, ali bile su toliko sitne i
razbacane da je puno vjerojatnije da su to jo" nekakve rane. Ne bi se (udio da su si
8
Aleksandar Kostjuk
ih, uklju(uju&i i ove o$iljke, sami nanijeli.
Ti fanatici si to vole raditi. !tovatelji prirode ili "to ve&. Nije o(ekivao da nai&i
na takvo ne"to ovdje. Ovo mjesto nije namijenjeno ljudima.
"Tra$ite ne"to, gosparu?" prozbori onaj s (elom tihim, ali sna$nim glasom.
"Molim?"
"!to tra$ite?" Okrene se prema njemu. O(i su mu bile blijede. Prazne. Gotovo
kao da nije imao zjenice. Zar je slijep? Ali zuri ravno u njega.
"Ne tra$im ni"ta," re(e ljutito mer Paaor, uznemiran pojavom ove spodobe.
"La$ete," re(e glasom poput lahora.
"!to?!"
"Da... Da, vi (esto la$ete."
"Zna" li ti s kime razgovara"?"
"O(ito zna," ubaci se Kola(i&, "pa zar ne vidi" da te poznaje, gnoju tupavi?"
Tada se stane slatko smijati jer, kao "to je to njegov obi(aj, sebe smatra neodoljivo
duhovitim.
U meru je kipio bijes. Ve& mu je bilo previ"e stalno slu"ati Kola(i&eve psovke i
dobacivanja, ali da ga sada poni$ava otvoreno pred nekakvim obra"tenim
klo"arima? #elio je nekako izraziti svoj bijes, ali nije znao kako. Potu&i se s
Kola(i&em nije dolazilo u obzir, a napad na ove star(eke ne bi bio ba" nekakav
podvig koji bi u"ao u anale juna(kih djela.
Kola(i& se kona(no prestao smijati. "He, he, dobro, dosta "ale. Da ih ubijem?"
"Molim?!"
"Da ih ubijem? Vidjeli su nas, a re(eno mi je..." On napravi gestu jednim od
svojih bode$a, ali ako je to trebalo ne"to zna(iti, mer to nije uspio shvatiti.
"Nisu nas vidjeli. Mislim da su slijepi."
Na licu starca koji mu se obratio pojavi se smije"ak. Neznatan, ali dovoljan da
se mer (itav naje$i.
"Da? A da ih svejedno ubijem? Dobro bi mi do"la vje$ba."
Mer zaista nije znao kako odgovoriti na takvo pitanje. Rekreativno ubijanje
nije mu bio stran pojam, ali to nije bilo ni ne"to "to je osobno iskusio. Bio je tu,
naravno, onaj nemili doga)aj iz njegove mladosti s ro)akinjom Roralom i njenom
odvratnom sluzavom $ivotinjom za koju je tvrdila da je pas, iako je ta stvar s
psom imala veze koliko i epidemija kuge s Ev-Navalovom najnovijom poemom,
Ovoga puta bez poveza, draga. Ipak, taj se incident ne ra(una.
"Mo$da bi bilo dobro da pripazite na konje... ovaj..." priop&i mu mer oprezno.
Kola(i& mu se unese u lice. "A, je li? Ba" dobro "to imam jednog tako velikog
stratega uz sebe! Prljavi s'tryatahu," dobaci mu jo" dok se zaputio prema njihovim
konjima, ali ne prije nego "to je pljunuo u smjeru trojice staraca na tlu.
"La$ete dobro, gosparu," obrati mu se ponovno pro(elavi starac.
Mer ga probode pogledom. Stari mu je ve& stvarno i"ao na $ivce. "Za"to? Zar
niste slijepi?"
"Svi su ljudi slijepi, gosparu."
Mer Paaor zakoluta o(ima. I u ovoj divljini uspio je naletjeti na lu)aka koji
9
IOX
oko sebe sipa dubokoumne lozofske misli. A tada shvati da jo" uvijek u ruci dr$i
polotu. Bio je grubo prekinut kada je poku"ao uta$iti $e). Ovoga je puta dobro
potegnuo. Godila mu je svje$a voda, iako je malo te$e gutao. Dosada"nji napori
nisu po"tedjeli nijedan dio njegova tijela, kako je i sumnjao.
Kada je zatvorio polotu, ugledao je starca kako uko(eno dr$i svoj mrtva(ki
pogled na njemu. Ostala se dvojica do sada nisu pomakla ni cincu.
"Koga vraga bulji"? Zar niste zauzeti "tovanjem prljav"tine na toj va"oj... "to
ve& jest?"
"Mi ne "tujemo, gosparu. Mi slu"amo."
"Aha. A "to to slu"ate?"
"Ono "to ne $elimo (uti."
Mer o(ajno uzdahne. S ovakvima ne mo$e" nikada pobjediti. "Mo$ete li biti
malo konkretniji? Koga vraga uop&e radite ovdje? Ne provodite valjda svoje dane
ovako?"
"Slu"anjem ukazujemo po"tovanje. Ono "to ljudi obi(no (uju jest jeka njihovih
strahova. Grade utvrde u svojim srcima i hvale se visinom njihovih zidina. Misle
da &e, ako okamene svoje du"e, dignu svoj glas i nao"tre svoj ma(, pobijediti tamu
koja zjapi pod njima poput hladnog oceana koji, kao i sve u prirodi, na pra"ta i ne
tuguje. Misle da mogu pobjediti istinu."
"Uh... A "to je istina, star(e?"
"Istina? Istina je da pobjede nema. Nemogu&a je. Istina je da su na"i najgori
strahovi... potpuno... utemeljeni."
"Aha..." procijedi mer koji primjeti kako mu se grlo osu"ilo, iako je tren prije
pio vodu.
"Samo u potpunoj skru"enosti pred prirodom mo$emo na&i uto(i"te od
demona. Samo potpuna predaja daje nam istinsku slobodu i istinsku mo& da
budemo... ljudi." Okrene se prema svojoj plo(i na tlu i prije)e prstom preko teksta
ispisanog u drugom pojasu od sredi"njeg simbola. "'Zasllanuar yeh ir kyoge el
wggesa obo'lrrwaeqar kyoge'. Kada tama konzumira pokornog, svjetlost se ra)a, a
nada slijedi."
"Hm, da... vrlo originalna lozoja, ali-"
"Vi nosite svoje strahove sa sobom. Ovdje. A time uskra&ujete ovom mjestu
po"tovanje koje zaslu$uje. To ne mo$e pro&i bez posljedica, gosparu."
"Je li to prijetnja, star(e?"
"Prijetnja? Je li izlazak Sunca prijetnja? Je li A"muva na nebu prijetnja? Ono
"to uvjetuje prirodu nije prijetnja. Samo (ovjek slaba uma to ne shva&a."
"Je li tako? Bolje da vas ja ostavim prije nego mi do)e ipak pustiti svog kolegu
da vam odere ko$u." Okrene se od njih i zaputi prema Kola(i&u.
"Kart+atomasuri to ne&e trpjeti. Njihov dom je nepovrediv. Slijedit &e svoje
instinkte. Nepogre"ivo."
Mer se naglo okrene natrag prema starcu. Jeza ga pro)e. "!to si rekao? Ovo
nije teritorij kart+atomasura. To je mnogo sjevernije. Nikad-"
"Cijela Okra je teritorij kart+atomasura. Cijela Nesska. Oni ne zalaze u ovo
10
Aleksandar Kostjuk
podru(je jer po"tuju ono "to ovo mjesto predstavlja. !tuju duh pro"losti, ono "to je
prethodilo, i ono "to &e iz toga uslijediti." Stavio je ruku na plo(u kao da miluje
ma(ku. "Znakove mo$ete vidjeti posvuda. Ono "to su Drevni upisali svojim
du"ama u tlo bezvremeno je i njegova snaga ne jenjava. Kart+atomasuri osje&aju
duboko strahopo"tovanje pred tom snagom koja (eka bu)enje. I ne pra"taju onima
koji to ne (ine."
Stari je zaista si"ao s uma. Otkad gamad "tuje bilo "to? "Zanimljivo, ali sad si
rekao da kart+atomasauri ne obilaze ovo podru(je. Kako &e nas onda kazniti? Zar
&e prekr"iti svoje pravilo? Proturije(i" sam sebi, starkeljo." Mer Paaor ni sam nije
vjerovao da se upu"ta u besmislenu raspravu s nekakvim lu)akom. Ovakvo
laprdanje nije morao slu"ati jo" od dana kada se napozvan u"uljavao na bankete
radi besplatne hrane i o(ijukanja s djevojkama koje su bile ili previsoko ili
prenisko na razgranatom stablu plemenita"kih linija da bi ih mogao o$eniti, a ceh
je morao platiti pomnim pra&enjem ko"marnih predavanja majki tih istih
djevojaka o destilaciji njihovih nokata i utjecaju koji to ima na tapiserije u
njihovim ku&ama koje mu$evi uporno odbijaju promijeniti. Ali sada ga je ve&
toliko uzrujao...
"Oni su vjerni svojim instinktima," re(e starac i stavi se u polo$aj u kojem je
bio u kakvom ga je na po(etku na"ao. "Uvijek postoji na(in," doda jo". Tiho.
"!to to zna(i?"
Starac je "utio.
"Ne ignoriraj me, star(e, ne&e" sa mnom razgovarati kao s budalom, a onda
mudro "utjeti! Odgovori mi!!"
Ni"ta.
Mer Paaor odmahne rukom i napokon krene, odlu(an vi"e se ne osvrtati.
Toliko se ve& uzrujao da je bio siguran da je ve& crven u licu. Tako mu i treba kad
ulazi u rasprave s olinjalim senilcima. Senilcem. Ona su dvojica mo$da (ak bila
mrtva. Ali kad je smrt do"la, mo$da nisu primjetili promjenu, he, he, he, na"ali se
u sebi zlobno.
Kad je do"ao do Kola(i&a, ovaj je ve& bio na svome konju, spreman za polazak.
Njegov konj je za to vrijeme brstio nekakav ru$ni tamni grm s crvenim to(kicama.
Odvukao ga je od njegove gozbe i s mukom se popeo na be"tiju. "Za"to si ga
pustio jesti to grmlje? 'uo sam da ovdje ima mnogo otrovne vegetacije."
"Brini se sam za svog konja, s'tryatahu. Ali ako je grm bio otrovan, onda &e" to
ubrzo saznati, zar ne?" Po(ne se zdu"no smijati.
Mer je tmurno jahao za njim. Nije imao pojma da su pla&enici tako u$asno
duhoviti.
"!to si se tamo derao? One okamine su te razljutile? Da nisi mo$da ubio
kojega, ha?"
"'emu? Besmislena blebetanja lu)aka."
Iss'xu je promatrao dvojicu konjanika kako bezbri$no idu svojim putem. Ve&
dugo $ivi u Svijetu, ali nikada se ne mo$e prestati (uditi ljudskoj gluposti. Za"to
11
IOX
ljudska bi&a toliko ustraju na vlastitoj propasti? Zar ne streme ni(emu drugome
osim la$nome potvr)ivanju svojih la$nih iluzija? La$ im je u krvi. Navikli su se na
nju kao "to su se navili na udisanje zraka. Koje li bijedne egzistencije.
Upozorio ih je. Barem je poku"ao.
Onaj mu"karac njegovana lica kojeg je onaj naprasiti Dolorac nazvao
s'tryatahom do"ao je jako blizu da ga slu"a. Da ga (uje.
Ali on je impregniran strahovima. Strah mu prije(i vidjeti ono "to mu je jasno
pred o(ima. Kakav to strah mora biti! Doslovce smrdi na njega. Nanju"it &e ga
nadaleko. I gostiti se njime.
O da, njegova bol bit &e znatna.
Reci rije(i.
Stigao je!
Kako me do(ekujete?
"Jedino kako mo$emo. Jedino kako znamo."
!to ste nau(ili?
"Ni"ta. Tko smo mi da spoznajemo?"
Reci rije(i.
"'Zasllanuar yeh ir kyoge el wggesa obo'lrrwaeqar kyoge'. Kada tama
konzumira pokornog, svjetlost se ra)a, a nada slijedi."
Jesi li spreman?
"Koliko spreman mogu biti, gosparu."
Jesu li oni spremni?
Iss'xu pogleda Z'sna i Kr'qa. Nikada nije vjerovao da &e do&i ovako daleko. A
jo" manje da &e to u(initi svi zajedno. "Gotovo."
Je li to ponos?
"Nikako, gosparu."
Gdje ste?
"S vama."
Tko &e trpjet?
"Vjekovi."
!to &e uslijedit?
"Tama."
Gdje je tama?
"Iza nas!"
Tko je 'ovjek?
"Onaj koji stremi. Onaj koji bje$i."
Jesi li ti 'ovjek?
"Ne!"
Tko sam ja?
"Nitko. Glasnik. Tama."
Gdje sam ja?
"S nama."
Da.
12
Aleksandar Kostjuk
Po(eo je odmah s Z'snom. Ovaj se dr$ao zaista dostojanstveno. Bio je
ponosan na njega. 'ak i pomalo zavidan. No ne smije imati takve osje&aje. Ne u
ovome trenutku. Krv je po(ela natapati tlo. Ne"to je moralo pobje&i, to je
neizbje$no.
Ve& je krenuo na Kr'qa. I"lo je brzo. Br$e nego "to je o(ekivao. Uistinu
impresivno. Ono "to je (ekao cijeloga $ivota odvijalo se u ovome trenutku. A on
je imao (ast vidjeti to vlastitim o(ima i poni$enje biti posljednji.
Iss'xu osjeti istinsku sre&u kako mu buja u grudima. Po prvi put u $ivotu do"lo
mu je da zapla(e.
Ali nije.
!teta "to onaj napuhanko i njegov ubojica nisu imali jo" mrvicu strpljenja i
ostali ovdje. Mogli su svjedo(iti ne(emu "to &e kroz eone koji slijede do$ivjeti
samo "a(ica $ivih bi&a.
No (ast je to koju ne zaslu$uju. Ne takvi.
Ne bi oni ni znali cijeniti "to se doga)a ovdje. U ovome trenutku. Dah mu je
zastao. Za nekoliko sekundi bit &e njegov red. Za nekoliko sekundi nastupit &e
vrhunac. Apetit ovoga bi&a bit &e zadovoljen, a on... On &e biti predan.
Konzumiran.
Za(udo, po mraku se nekako lak"e jahalo. Ako se zanemarila tjeskoba zbog
zjape&e tame sa svake strane staze i povremeni neznatni "um od kojeg se meru
Paaoru svaki put $eludac stisnuo u grudu. Lak"e je bilo jahati jer je bilo manje
izgleda za spoticanje konja. One kamen(uge, ostaci zaboravljene ceste, ovdje su
se pojavljivali samo u tragovima. No tlo je bilo nekako druga(ije. Mer tome uop&e
ne bi pridavao pa$nju, ali njegov je konj pokazivao o(itu nelagodu zbog toga.
Kola(i&ev tako)er. Zemlja je ovdje bila meka, ali nekako zrnata. Koliko je mogao
raspoznati.
A"muva, Krnji Mjesec bio je visoko na nebu, sjao punim sjajem. Sre&a, jer
ina(e ne bi vidjeli ni prst pred sobom. Ovako je staza bila prepoznatljiva, barem u
svojim osnovnim linijama. Ipak, (udno je gledati A"muvu ovako, po no&i. Ne
sje&a se kada ga je posljednji put tako gledao, ako uop&e. No& ne pripada
ljudskome rodu.
Konj ponovno napravi njemi trzaj u znak negodovanja zbog nepoznatog i
nadasve sablasnog ambijenta u koji je ba(en bez pitanja. Mer ga pogladi lagano
po vratu kako bi se smirio i po prvi put od kada su se sreli, suosje&ao je s jadnom
$ivinom.
Ponovno "um.
Mer je sko(io u svome sedlu. 'itava ko$a mu se naje$ila i strava mu se popela
po ki(mi poput horde ljutitih igala. Uko(io se gledav"i u smjeru iz kojeg mu se
(inilo da je do"ao zvuk. Nije mogao biti siguran. Nije bilo glasno. Dr$e&i glavu
jo" uvijek u istom polo$aju, nespretno je rukom tra$io svoje oru$je. Napipavao je,
ali nije ga mogao na&i.
Od toga je po(eo jo" vi"e pani(ariti. Sada je uklju(io i o(i u potragu. Kako ga
13
IOX
je mogao smjestiti tako da ga ne mo$e na&i? Da su ga, primjerice, sada napali,
imao bi vjerojatno najvi"e sekundu za djelovanje. Na Kola(i&a se nije smio
previ"e oslanjati. Nije mogao znati bi li pla&enik prisko(io i njemu u pomo& ili bi
spa"avao isklju(ivo svoju ko$u. Znao je za "to je pla&en, ali to je bila velika
razlika od onoga "to &e zaista u(initi.
Prona"ao ga je. Ali je predugo trajalo. Sljede&i put mora imati na umu gdje dr$i
oru$je kako bi mogao brzo reagirati. No to je zna(ilo da bi u trenutku kada nastupi
opasnost morao biti sposoban razmi"ljati u stanju duboke i kroni(no
uznapredovale panike, a za to je jedva bio sposoban i pod normalnim
okolnostima.
Kola(i& je tako)er reagirao na zvukove. Dodu"e, ne tako nervozno poput mera
Paaora. Nije se (ak ni postavio da dohvati neko oru$je iz svoga bogatog
pokretnog arsenala. To je meru na jedan iracionalan na(in davalo utjehu. Ako ovaj
ubojica smatra da nema opasnosti, onda je vjerojatno i nema. Samo "to nije bio
siguran zna li Kola(i& dobro procijeniti situaciju. Je li djelovao, odnosno
susprezao se od djelovanja na temelju iskustva ili (iste arogancije?
Zapravo su ti "umovi najvjerojatnije bili padanje li"&a i kretanje sizomi"a kroz
travu. Problem s tim "umovima bio je "to su bili tako rijetki. Kada si je mer prije
polaska na svoju misiju predo(avao suludo lutanje "umom usred mra(ne no&i,
zamislio si je huktanje sova, kri(anje raznoraznih nepoznatih zvijeri, kvrckanje,
"i"tanje, me"koljenje, ci(anje i zavijanje.
Ali ni"ta. !umom je vladala grobna ti"ina. Muk. 'ak ni vjetar nije povremeno
uznemirio kro"nje stabala. Kao da nije bilo ni(eg $ivog u Okri.
Naslu"ao se svakakvih pri(a o ovoj "umi, poput onih kako je to zapravo
grobnica divovskoga bi&a iz davnina koje ne voli kada netko prekida njegovu
mrtvo&u ili kako u njoj $ivi narod sablasti koji kultivira cijelo ovo podru(je u
skladu s nekakvim onostranim urbanisti(kim planom. Bilo je tu i apsurdnih pri(a,
poput one o djevoj(ici koja je u trenutku Deprivacije progutala svoju jaha(u "alicu
pa je zbog silne tuge kao rezultata toga (ina lila suze koje su napojile ravnicu na
kojoj od tada smiju rasti samo stvari koje (ine ljude tu$nima ili ih, u najmanju
ruku, duboko deprimiraju. I mo$da pokoja paprat. Bila je tu i pri(a kako je Okra
mjesto velikih opasnosti i neprirodnih pojava s kojima se nositi mogu samo
kart+atomasuri, nikako (ovjek.
Potonja je pri(a bila poprili(no neodre)ena, ali vjerojatno je zbog toga bila i
toliko to(na.
Ipak, u ovome trenutku sve te pri(e nisu mu bile od velike koristi. Mer Paaor
je u tome trenutku zaklju(io kako bi me)u narod trebalo biti dopu"teno plasirati
samo one legende s razumnom koli(inom provjerenih, prakti(nih informacija i
mo$da (ak uputstvima koja se mogu brzo primijeniti na licu mjesta.
"!to je, s'tryatahu? Ne"to smo nervozni, ha? Nadajmo se da ne&e nai&i koja
krtica. Ne $elim da ti zataji srce ovako blizu cilja." Smijao se sebi u bradu.
"Jako smije"no," odvrati mu mer, "ho&ete li u borbi napadati svojim oru$jem ili
&ete neprijatelja jednostavno na brzinu zatu&i svojom jezi(inom?" Morao mu je
14
Aleksandar Kostjuk
vratiti milo za drago. Ve& mu se popeo na vrh glave.
Kola(i& naglo okrene svoga konja prema meru. "!to bi to trebalo zna(iti,
pseto?! #eli" mo$da vidjeti moje ratni(ke vje"tine? Malu demonstraciju, ha?
Vjeruj mi, ne&u prozboriti ni rije(. A ne&e" ni ti." Sada mu je na svome konju bio
udaljen pola metra. Preblizu.
"Hm... da... siguran sam da biste protivnika poput mene lako pobijedili, ali ako
je to vrhunac va"eg borila(kog umije&a, bojim se da &e va" ugled vrhunskog
pla&enika biti kratkoga daha."
"!to je sad to? Udar na moju (ast?" Na trenutak je umuknuo i mer je gledao
njegov kameni izraz lica koje je bilo tek napola vidljivo samo zahvaljuju&i
mjese(ini. "Ugled?" napokon ponovno progovori. "Ti ni"ta ne shva&a", zar ne,
glupi s'tryatahu?"
Nije ni vidio kretanje njegove ruke. Samo mu se odjednom vrat na"ao u
$eljeznom stisku, a zrak je jedva pronalazio svoj put uz piskutavo cviljenje.
Kola(i&eva "aka bila je nevjerojatno sna$na. Mer ju je svojim rukama poku"avao
ukloniti sa svoga vrata, ali to je bilo isto kao i kad bi poku"ao njima smrviti
kamen.
"'ast? Ugled? Time se valjda razbacujete vi plemi&ki gmizavci. Ali ovdje... u
divljini... time si mo$e" obrisati dupe. Ja ubijam da bih ubio. Bolesnike, $ene,
djecu, naoru$ane stra$are, s le)a, na spavanju, dok bu"e svoje kurve. Ubijam kako
je god potrebno i koga je god potrebno ako ja imam od toga koristi. Ako je onaj
drugi mrtav, a ja $iv i mo$da jo" k tome s par nov(i&a u ruci, boli me dupe "to
netko misli o mome umije&u i kako sam trebao ubiti. Jer krajnji rezultat je uvijek
isti. A taj rezultat je moje pre$ivljavanje. To je moja jedina (ast i druga mi ne
treba. A tebe ne&u ubiti jer mi trenutno vi"e vrijedi" $iv. Trenutno. Kada tvoje
pre$ivljavanje vi"e ne bude bitno za moje, tada &u mo&i bez oklijevanja izrezati
tvoje bubrege i prodati ih na crnome tr$i"tu. Je li to jasno?"
Mer je bio bez rije(i, poglavito jer je jedva disao kroz Kola(i&ev stisak.
"Jasno?!" Protresao mu je glavu u svojoj "aci.
"Jasno," uspije iscijediti bespomo&ni mer.
"Dobro, a sad &emo se ovdje ulogoriti. Tu," re(e mahnuv"i rukom prema stablu
(iji je vrh groteskno bio uvijen prema tlu i koje je sa svojom bogatom kro"njom
djelovalo je poput nekog pogrbljenog starca koji vu(e svoju dugu kosu po tlu. "Tu
&emo imati dobar zaklon."
Mer Paaor nije $elio ulaziti u raspravu o tome za"to se moraju odmarati kada
su ve& tako blizu, pogotovo sada nakon "to je Kola(i& maknuo ruku s njegova
vrata, daju&i mu time priliku u$ivati u obi(nome zraku kao nikada do sada u
$ivotu.
Sjahali su sa svojih konja i poveli ih pod okrilje a(ur stabla. Mjese(ine je
nestalo i bili su u potpunom mraku. A(ur stablo potpuno ih je sakrilo od okolnoga
svijeta. A tada se $uta svjetlost pojavi. Kola(i& je upalio bak-krabur, ali tek ga je
neznatno raspirio. Svjetlosti je bilo tek toliko da mogu vidjeti ispred sebe. Stavio
je bak-krabur na tlo, a onda sa svoga konja odvezao le$aljku od trilige i razmotao
15
IOX
ju na tlu. Tada je ne"to izvadio iz torbe koja je visjela s konja i otrgnuo to zubima.
Su"eno meso, valjda.
"Ako ima" "to za jesti, s'tryatahu, onda jedi. Poslije &emo odspavati sat-dva."
Mer Paaor je u ti"ini uzeo svoju deku koju je kupio na onoj odvratnoj postaji,
a onda pogledao "to ima za jesti. Imao je tako)er samo su"eno meso. Kockice
svinjetine i plo(ice piletine. Izbor je bio te$ak, ali odlu(io se za plo(ice. Sjeo je na
svoju deku na tlu nasuprot Kola(i&u i po(eo jesti. Bak-krabur na tako niskoj
postavi uop&e nije grijao. Blaga svjetlost koju je zra(io jedva je sezala do "zidova"
njihova privremena uto(i"ta. Zaklon je zaista bio dobar, morao je priznati. Imao je
osje&aj da je u velikom "atoru. Kola(i& je mo$da sadisti(ki psihopat s neugodnim
sklonostima, ali zato zna svoj posao.
Naka"ljao se da privu(e Kola(i&evu pa$nju. Ovaj ga kratko o"ine pogledom i
vrati pogled natrag na slabo tinjaju&i bak-krabur. "Ne bih nikako $elio da ovo
zvu(i poput kritike, ali zanima me za"to smo se ulogorili ovdje ako smo tako blizu
Nambuu. Jo" koji zarat i tamo smo, zar ne?"
Kola(i& ga nije gledao. "Preblizu smo. Na"... tvoj dolazak je najavljen tek za tri
sata."
Mer je bio zbunjen. "Da... i?"
"I... ti ne zna" kakvi su papupari. Paranoi(ni guliko$e. Ne vole kada netko
kasni na dogovor s njima. Ali jo" manje vole kada netko urani na dogovor s
njima. Da sada do)emo, zasuli bi nas sa sumnji(avim pitanjima i nijedan ih
odgovor ne bi zadovoljio. Otkinuli bi nam glave tek toliko da budu sigurni da su...
sigurni."
"Da, ali... To nema nikakvog smisla."
"Ma nemoj..."
"Ho&u re&i... za"to bi bili sumnji(avi na nekoga tko dolazi na dogovor ranije?
Takvo ne"to se obi(no smatra-"
"Kome ja govorim? Zidu? Zar nisi slu"ao "to sam ti sada govorio, s'tryatahu?
Misli" li da su to ljudi koje bi pozvao na svoje pizdolike (ajanke? Zapravo, mo$da
i bi. Jer su oni kao i ti pseta. Imaju izrazito sku(ene nazore i njihovo je poimanje
svijeta ograni(eno na ono "to trenutno vide. Naviknuti su da stvari budu onakve
kakvima su ih oni zamislili. Ako ne"to iska(e iz obrasca, oni ne&e razmi"ljati za"to
je to tako jer im uop&e ne pada na pamet da bi ne"to moglo biti druga(ije od onoga
"to to po njihovom mi"ljenju jest. Svemir je za njih ono "to su si oni zamislili, a
oni su u njegovu sredi"tu. To je jo" ne"to po (emu su sli(ni tvojoj plemi&koj bagri.
I zato si uzimaju za pravo ubiti bilo koga tko iska(e iz njihovog malenog
svijeta. Zbog toga i zbog svakakvih droga koje stalno $deru, snifaju i guraju si ih
tko zna kamo."
"Ali za"to..." Mer je prigu"io ostatak svoje misli. Nije ni znao "to bi mislio o
svemu ovome.
"!to za"to? Za"to tvoji nalogodavci posluju s takvim (oporom? Ne znam "to
tvoji aristokrati-stratezi to(no ovdje rade, a prema tvojoj glupoj faci zaklju(ujem
da ne zna" ni ti, ali o(ito im za to trebaju papapuri. Unato( svojoj ograni(enosti ili
16
Aleksandar Kostjuk
mo$da ba" zbog nje, papapuri su idealna radna snaga. Znaju se postaviti prema
ovoj divljini i znaju kako je ukrotiti. Koliko je to uop&e mogu&e. Tako su i
pre$ivjeli tako dugo tako duboko u Okri. Navodno su tu doma&i ve& stolje&e-dva.
Nitko ne zna kako im to uspijeva. Pre$ivjeti, mislim. Zna se samo da su im
mozgovi dovoljno spr$eni da to uop&e poku"avaju." Cini(no se nasmijao i stavio u
usta posljednji komad mesa.
Mer Paaor bio je zate(en Kola(i&evim znanjem, ali misli su odjednom
odlutale u potpuno drugome smjeru. "Kola(i&u?"
Kola(i& bijesno istisne zrak kroz zube. O(ito se nadao da &e mer biti miran
neko vrijeme. "!to sad?"
"Onaj starac je rekao da-"
"Koji vra$ji starac?"
"Jedan od one trojice oko onoga oltara... znate..."
"Ah, one mumije."
"Tako je. Jedan od njih je rekao kako je cijela Okra teritorij kart+atomasura. Je
li mogu&e da je to to(no jer..." Mer utihne nakon "to Kola(i&ev pogled naglo
postane leden. 'eljusti su mu se stisnule na spomen kart+atomasura.
"Da je to to(no, budaletino, misli" li da bih bio ovdje usred no&i? Nitko ne ide
ni blizu te gamadi. Nitko tko $eli $ivjeti. A ja volim $ivjeti. Njihovo podru(je su
Triotra, Dram-Hrataaga i jo" neki manji dijelovi. Nikako cijela Okra. Ovdje nisu
vi)eni ve&... nitko niti ne pamti. Druga pri(a je s gradovima, tamo znaju navratiti,
ali ti to zna" bolje od mene, zar ne?"
"Da, ali ne bi li bilo-"
"Slu"aj ti mene, ti iritantni s'tryatahu!! Pla&en sam otpratiti te do Nambua i
natrag. To &u i u(initi. No ne&u slu"ati tvoje idiotske pri(e inspirirane razgovorom
s nekakvim olinjalim senilcem. Ako te takve pri(e zabavljaju, mo$e" ih pri(ati na
banketima svojim plemi&kim sugovnarima. No "to se mene ti(e, nisam pla&en i ne
moram slu"ati idiotsko blebetanje nekakvog nalickanog poludebila. Na"e su teme
za razgovor ovime do kraja putovanja iscrpljene. A sad &emo le&i i spavati.
Predla$em to i tebi jer &emo na povratku ubrzati tempo i vjerojatno ne&emo imati
mnogo prilika za spavanje. Ako ti se ne spava, onda samo le$i. U svakom slu(aju,
ako prozbori" jo" jednu rije(, ja &u te uspavati dr"kom svoga ma(a, prljavo pseto!"
Ugasio je bak-krabur i onda se samo jo" (ulo kako se namje"ta na svojoj le$aljci.
Mer je sjedio u potpunoj tami, jo" pod utjecajem Kola(i&evih rije(i. Te rije(i
bile su sna$ne poput njegove "ake. Trebalo je nekoliko trenutaka da shvati kako je
svjetlost uga"ena i kako bulji u crnilo.
U ruci mu je jo" bila mesna plo(ica. Nije ju stigao pojesti, bio je zauzet.
Konverzacijom. Na brzinu ju je pojeo i legao "to je ti"e mogao. Kola(i& je ve&
spavao. 'uo je duboko disanje. Nevjerojatno. A jo" prije nekoliko sekunda kipio
je od bijesa.
Konji su vjerojatno tako)er zaspali. Uglavnom, nije ih (uo. Dodu"e, ti se konji
nisu ni za cijeloga putovanja nijednom oglasili. Tiha pasmina, valjda.
Njegova se deka pokazala kao slaba zamjena za krevet. Najudobnije mu je bilo
17
IOX
le$e&i na le)ima. Brzo je morao ustanoviti da je takva vrsta le$anja tek ubla$ena
ina(ica jahanja. Ve& su ga boljele lopatice, ki(ma, rebra, a i po(eo mu se u no$nim
prstima javljati osje&aj koji mu je dosad bio nepoznat, ali koji nije obe&avao ni"ta
dobro, barem ne "to se njegovih no$nih prstiju ticalo.
Le$anje na le)ima o(ito je osu)eno na neuspjeh. Poku"ao se namjestiti na bok.
Pitao se za"to se Kola(i& toliko uzrujao kada je spomenuo kart+atomasure. Bio
je jo" bjesniji nego kada mu je kritizirao umje"nost u borbi. S druge strane, sam
spomen kart+atomasura budi u ljudima najve&e strahove. Ono duboko zakopano u
njima, "to susre&u samo u no&nim morama. Da, oni su poput no&ne more. A taj
ugled sasvim je opravdan. Nije mu bilo poznato postoji li netko tko je imao bliski
susret s tim vragovima koji nije uklju(ivao standardni deset cinci debeli (eli(ni
zid izme)u njih, a da je to pre$ivio ili barem po$ivio dovoljno dugo da prozbori
koju rije( o tome prije nego "to ga je lije(nik ili iridij-lije(nik odbio lije(iti jer ne
voli dirati osobe koje su ranjene, bolesne ili bilo "to drugo "to bi ih odvratilo od
investiranja u industriju potapanja kvaki za nehendikepirane papkare.
Mo$da je Kola(i& bio jedan od tih rijetkih. Je li se on na"ao u okr"aju s
najve&im ljudskim neprijateljem izuzev"i ljude i pre$ivio? Kada bi ga (ovjek
pogledao, rekao bi da je za to kadar.
Sje&a se kakav je dojam ostavio Kola(i& na njega kada ga je prvi put ugledao.
Jedna rije( odmah (ovjeku pada na pamet kada ga vidi. !iroko. Sve je na njemu
bilo "iroko. Njegovo tijelo bilo je "iroko i nosilo je "iroke ruke, "iroke noge, "iroki
vrat na kojemu je sjedila "iroka (elava glava. Glava mu, kako se meru (inilo, nije
bila prirodno bez kose, ali nije bila ni obrijana. Djelovala je vi"e kao da je bila
$rtva neke u$asne prirodne katastrofe koja je zacijelo uklju(ivala ogromne, o"tre
predmete koji su letjeli ogromnom brzinom i mo$da (ak komadi&e drva koji su
nenamjerno gorjeli. To se barem dalo zaklju(iti na temelju ogromnog o$iljka koji
se pru$ao sve od njegova potiljka pa do lijeve obrve koja je gotovo potpuno
ustuknula pred o$iljkom, i jo" nekoliko manjih razmje"tenih po njegovoj
nezavidnoj lubanji.
Ve& je tada bio naoru$an do zuba kao i sada. To mu je vjerojatno normalan
na(in odijevanja. Na le)ima je imao (ak dva ogromna ma(a, za pojasom su mu
bila smje"tena dva striglara, punjenja za striglar te niz bode$a razli(itih veli(ina.
Preko normalne odje&e, koja, prema svemu sude&i, nije pratila aktualnu modu,
nosio je ko$ni oklop i mre$u remenja koji su mu slu$ili kao spremi"te za arsenal, a
vjerojatno i kao "tit. Za obje podlaktice imao je zataknute no$eve, na jednoj nozi
je imao ne"to poput sjekire, a na drugoj malene kose. Ima tu jo" svakakvih
predmeta posvuda po njegovom tijelu, a za koje mer nije znao re&i "to su, ali se sa
sigurno"&u moglo re&i da im je namjena ubijanje, a malo vjerojatno je da su
slu$e... neubijanju.
Kola(i& je od prvoga njihova susreta dao do znanja da &e pomagati meru
Paaoru u obavljanju njegova zadatka i da &e ubiti svakoga tko bi mogao i
pomisliti na to u tome ga sprije(iti, (ak i ako za to mora ubiti i samoga mera.
Tako)er je odmah dao do znanja da mu se osoba koju &e pratiti uop&e ne svi)a, "to
18
Aleksandar Kostjuk
je odmah obznanio pljuvanjem na merovu (izmu, insinuiranjem da je imao
intimne odnose s merovom majkom i majkom njezine majke, detaljnim opisom
merova ru$noga lica i podrobnim obja"njenjem za"to mer nikako ne mo$e biti
ru$niji.
Na to su slijedile kontinuirane psovke i uvrede, naj(e"&a od kojih je bila
s'tryatah. Mer je bio prili(no siguran da je to iz e(koga jezika. Taj se jezik
uglavnom koristi na krajnjem jugozapadu Nesske, u Doloru i Imakysiji. Kola(i& je
zacijelo $itelj jedne od tih zemalja, to se pozna i po jetkom naglasku koji ima kad
govori vatski.
E(ki se zapravo i nije pro"irio izvan granica Dolora i Imakysije. Istina je da se i
tamo sve manje koristi, "to zbog sna$noga utjecaja Skriptoruma, "to zbog
(injenice da je to jezik s premalo rije(i koje imaju neukusno previ"e zna(enja.
Nije bilo rije(i koja nije predstavljala barem dvadeset razli(itih pojmova i nije bilo
(ovjeka s e(koga govornog podru(ja koji si svaki pojam nije tuma(io na trideset
razli(itih na(ina. Navodno cijeli jezik raspola$e s nekih stotinjak rije(i, s
tendencijom opadanja, "to je nedvojbeno razlog mnogim nesporazumima.
Neki zlobnici zato tvrde da je upravo to razlog, a ne nedostatak infrastrukture i
nancijske potpore prijestolnice, za u(estalo nasilje koje se odvija u tim
zemljama. Njihovi oponenti im pak uzvra&aju da se upravo pojmovi u(estalo i
nasilje najbolje sla$u u samim centrima mo&i Nesske i da bi tim nepismenim
budalama bilo bolje kada bi se umjesto kritiziranja tu)ih jezika potrudili nau(iti
vlastiti kako bi mogli "to bolje sro(iti pismenu molbu za vlastitom eutanazijom.
Tada bi se po(ele razmjenjivati uvrede i prijetnje smr&u, da bi potom uslijedilo
razdoblje izostanka bilo kakve rasprave. Tome bi opet uslijedilo razdoblje
slu(ajnih trovanja hranom, nesretnih prehladom induciranih dekapitacija i
misterioznih nestanaka negdje izme)u jedanaest nave(er i tri ujutro. Nakon toga
se svi protivnici ujedine u izjavi kako se to ne smije nikada vi"e dogoditi, samo
"to nitko ne $eli re&i "to bi to to zapravo trebalo predstavljati.
Rije( s'tryatah zacijelo ima tako)er tucet zna(enja. Koliko mer zna, jedno od
njih je bolest koja napada ljude ili galebe slaba srca nakon "to im vjerovnici ili
kaligra zapale ili prebojaju ku&u i potruju ili siluju stoku. Jedno drugo je vezano
za jednu vrstu lopo(a (iji rubovi podsje&aju na prizor (ovjeka koji lizanjem
kamenja $eli izraditi svrdlo za zamrzavanje vilica.
No kad bi Kola(i& rekao meru s'tryatah, vjerojatno je mislio na naj(e"&e
zna(enje te rije(i, a to je osoba koja nevje"to barata izmetom stajskih $ivotinja.
Iako kao (ovjek iz na dru"tva nije navikao biti predmetom uzastopnog
obasipanja najgorim uvredama ako ne ra(unamo tematske ve(eri mera
Criskama, oho! vrlo se brzo navikao na Kola(i&ev rije(nik i (ak izgradio s njim
jedan stabilan odnos koji se odr$avao zahvaljuju&i uzajamnom ignoriranju do
maksimalne mogu&e mjere.
To je barem palilo do maloprije. Zamalo je postao $rtvom Kola(i&eve
izvje$bane brutalnosti.
Sad ga grozno boli rame. Okrene se na drugu stranu.
19
IOX
Ni to ne obe&ava.
Dosad je Kola(i&a do$ivljavao kao neku vrstu dresirane $ivotinje s velikim
propuhom u lubanji. Dresirane da ubija. I sakati. No njegovom demonstracijom
okrutnosti pokazalo se i da (ovjek zna razmi"ljati. Njegove rije(i duboko su ga
dojmile, iako mu to nikada ne&e priznati. Vjerojatno je to zato "to je ovo potpuno
druga(iji svijet od onoga na koji je naviknut. Koliko god nasilne bile spletke me)u
ku&ama i u dr$avnoj politici, ovaj milje u koji je ba(en odlikovao se nasiljem koje
je bilo druga(ije. Ne nu$no ve&e od doma&ega. Mo$da nekako prirodnije.
Primjerice, kad su stigli u onu bezimenu "umsku postaju na rubnom dijelu
Okre koja bi pro"la kao seoce da su ljudi vi"e nalikovali na ljude, a ku&e vi"e na
ku&e ljudi, bio je prisiljen bode$om iz obiteljske zbirke kojeg je ponio sa sobom
probosti (ovjeka koji mu je nju"kao oko vre&a s novcem na konju. Dobro, mo$da
je rije( prisiljen pretjerana, no Kola(i& mu je rekao kako ga nitko u ovom
dra$esnom mjesta"cu ne&e po"tivati ako samo otjera znati$eljnika. A kad je rekao
da ga ne&e po"tivati, mislio je da &e ih sve pozvati da mu u(ine sve u rasponu od
silovanja, preko ubijanja, pa sve do ubijanja i silovanja.
Stoga ga je brzo probo no$em. S le)a. Sre&om, jer gospodin je bio velik i ve& s
le)a je izgledao opasno. Osje&ao se ushi&eno. Nikada prije nije ubio (ovjeka. S
le)a. I mogao ga je samo ostaviti tamo na tlu, bez podmi&ivanja organa reda i
mira, bez izmi"ljanja glupih izgovora i bez dostavljanja sitne naknade obitelji
putem neslu$benih kanala.
A kasnije, nakon "to su se u jedinoj kr(mi nave(erali Kola(i& je ve(erao, mer
je samo gledao u svoj tanjur poku"avaju&i odgonetnuti koliko je puta morao biti
ubijen njegov obrok kada je mer ve& zajahao svoga konja, Kola(i& je sru"io na
tlo ogromnu groteskno na"minkanu gazdaricu kr(me i po(eo ju silovati pred njim
i jo" nekolicinom gledatelja koji su iza"li iz kr(me, pijuckaju&i pritom svoju
halpu.
Meru, naravno, nije palo na pamet intervenirati. Samo je s (u)enjem gledao taj
(in koji ga je podsje&ao na lutkarske predstave koje je njegova $ena znala
organizirati za njegova nemirna deri"ta. Nekako je to bilo zabavno.
Kad je zavr"io, mer je dobio dojam kako to ipak nije bilo silovanje jer je
gazdarica po(ela ljubiti Kola(i&a po licu, govoriti mu prosta(ke po"alice od kojih
su se oboje zdu"no smijali i nuditi mu besplatno pi&e i jelo ako ostane jo" malo s
njom. Kola(i&, naravno, nije imao nikakvu namjeru ostati, ali gazdarica ga nije
imala namjeru pustiti pa ga je vukla za nogu kada je on ve& bio na konju. Na to ju
je Kola(i& nogom gurnuo i ona je spektakularno pala u blato da bi odmah po(ela
plakati. Kako su odmicali, mer je imao priliku vidjeti u daljini gazdaricu kako
vjerojatno iz tuge zbog Kola(i&eva odlaska re$e nekoj zalutaloj ma(ki grkljan i
njome premla&uje jednu svoju mu"teriju koja je stajala pred kr(mom.
Tada je Kola(i& ostavio dojam da ba" i ne zna razmi"ljati u previ"e pravaca, ali
sada se dojam promijenio. Vjerojatno krvo$ednost nije dovoljna za pre$ivljavanje
u poslu pla&enika. Ako $eli" ostati u poslu, zasigurno mora" uklju(iti i mozak.
Zna Kola(i& vi"e nego "to da naslutiti.
20
Aleksandar Kostjuk
No u jednom je bio u krivu glede mera. Njegovi nalogodavci, kako ih je
Kola(i& nazvao, rekli su mu "to rade ovdje. Jedino "to mu nisu rekli i "to nikako
nije mogao shvatiti jest za"to to rade. Kada je pitao, govorili su mu nekakve
neodre)ene stvari kojima su mu zapravo $eljeli re&i da se to njega ne ti(e i da se
koncentrira na svoj zadatak.
Tp je vrlo opasan pothvat. Za njegovu osobu pogotovo, ali opasno je za sve. To
bi moglo promijeniti mnoge stvari. No stvari se ionako uvijek mijenjaju, obi(no
nagore. Promjena s kojom je on ra(unao, a koja mu je bila obe&ana za igranje
klju(ne uloge u projektu, uz, naravno, gomilu ognara, bila je promjena statusa
ku&e Paaor.
Orar Paaor. To mi jako dobro zvu(i. A ako dobro odigra svoje karte, mogao
bi biti i sazr Paaor!
To su mu (vrsto obe&ali. Bio je toliko ushi&en tom idejom da je ne"to od toga
dao naslutiti i svojoj jezivoj $eni kada se opra"tao od nje. Nije da je od nje
o(ekivao odobravanje ili iskaz po"tovanja i divljenja. Nije da je od nje o(ekivao
bilo "to. Njihov brak je bio daleko od sretnoga. I jo" dalje od braka. Njihovi
odnosi su ve& dugo vremena nepopravljivo naru"eni. Ona njemu ve& godinama
zamjera "to ju je o$enio, a on njoj ve& godinama zamjera "to njena krvna loza nije
istrijebljena jo" prije nekoliko stolje&a.
Nije da on mrzi svoju $enu. Samo ima odre)ene rezervacije glede njenog
sebi(nog inzistiranja da $ivi na ovome planetu kad barem kolaju glasine o tome
u nekim znanstvenim krugovima ima toliko drugih. Sigurno ona ima sli(no
mi"ljenje o njemu, ali, sre&om, mogao se tje"iti (injenicom da ga za to uop&e nije
briga.
Le$anje na boku se, dakle, pokazalo kao lo"a ideja. Vratio se le$anju na le)ima
"to se, u odnosu na prvi put, sada (inilo i ne ba" tako lo"e.
Nije istina. Gore je.
Njegova supruga Skia bila je poput boli koju je osje&ao sada. Kad god bi se
ona pojavila u nekoj prostoriji, hladno&a bi naglo zahvatila sve prisutne, a
svjetlost bi izgubila onu uro)enu sposobnost brzoga kretanja kroz zrak pa se zato
oko Skie uvijek "irila neka aura sumraka. Takav je barem dojam stekao mer o
svojoj imeri.
Njegovi sinovi sre&om nisu naslijedili demonska obilje$ja svoje majke, iako
nisu naslijedili ni neke njegove dobre karakteristike. Dodu"e, do sada nije uspio
razabrati koje bi to to(no bile. Svejedno, bojao se da bi njegovi nasljednici mogli
ipak poprimiti neke od maj(inih neugodnih karakternih crta pa se zato trudio
svoditi njihove kontakte na minimum, prepu"taju&i odgoj djece sposobnim
rukama naoru$anih guvernanti i demoraliziranih u(itelja (ija je sklonost
ekscesima vezanih uz pljevu zaista malena.
Nije bio ni to(no siguran kako su uspjeli za(eti tu djecu. Dok je bila mlada, nije
bila toliko odbojna, ali svejedno je moralo biti mnogo unutarnje volje, iako se
nikako ne mo$e sjetiti kako se to to(no dogodilo. Mora da su se u tome trenutku
nekako poklopile brojne astronomske pojave, a u sam proces morala je biti
21
IOX
uklju(ena ogromna koli(ina laganja i igala sa zelenkasto otrovnim vrhovima,
zavjese (ije "velje nisu marile za stanje na prigradskim cestama, prijetnje, ucjene i
ultimatumi koji su nesumnjivo sadr$avali pojmove kao "to su bol, vatra, sivilo,
ra(un za krumpir, pisalo s okusom nesimetri(nog brda i izostanak gra)evnog
materijala za pje"(anu luku.
I po"to imaju tri sina, to se moralo dogoditi najmanje tri puta.
Da, njegova imera nije bila dru"tvo kojem se (ovjek nada kad do)e ku&i nakon
radnoga dana koji bi, po svemu logi(nome sude&i, trebao biti naporan, ali zapravo
nije uop&e. Mer i nije volio raditi. Ali je zato nakon posla volio odlaziti svojoj
ljubavnici Kareoli. Ona je pravo nalazi"te nje$nosti i topline.
'isto tehni(ki, ljubavnica mo$da nije najbolja rije( kojom bi se opisala Kareola
i merov odnos s njom. Kurva bi vjerojatno bila mnogo prikladnija. Vrlo prometna
kurva bio bi jo" bolji opis. Mer Paaor je tolerirao "to je svoje vrijeme s Kareolom
morao dijeliti s posjetiteljima koje je iz razloga s kojima jo" uvijek nije bio na(istu
odbijao zvati mu"terijama, no volio bi kada bi mu Kareola, njegova ljubavnica,
barem jednom to(no izgovorila ime. Stalno ga je zvala Romi, Danko, a ponekad i
Mica. On bi joj svaki put kada bi joj do"ao u posjet rekao da ga zove Anttuuro, a
ona bi ga upitala za"to bi ga tako zvala. On bi joj rekao zato "to je to njegovo
primime, a ona bi ga nakon toga gledala na na(in koji je ostavljao dojam da ga
nije pozorno slu"ala, da bi se onda ubrzo pokazalo da ga zaista nije uop&e slu"ala,
a nakon toga bi na neko vrijeme potpuno prestali govoriti. A onda bi mu rekla da
se brzo odjene jer joj za koji trenutak dolazi majka, brat, sestri(na ili teta.
Njegov $ivot je tu$an.
Ali ne zadugo. Sazr Paaor, da, da.
Kad obavi ovaj zadatak i primi nagradu nakon dovr"etka projekta, do&i &e do
zna(ajnih promjena u njegovu $ivotu. O, da, zna(ajnih. Za po(etak bi mogao
ne"to u(initi glede svoje supruge koja je u obitelji po$eljna poput nasljedne
bolesti. Ako bi je se nekako uspio rije"iti, mo$da bi se (ak mogao i ponovno
o$eniti. Nije da mu je potreban nasljednik, tri su sasvim dovoljna, no ne bi bilo
lo"e imati rezervu u smislu odre)enog ugleda, utjecaja na visokim polo$ajima.
Nova plemi&ka titula (ak i s mnogo novaca koji mu je obe&an nema preveliku
te$inu bez jedne... genetske podloge.
Mer Paaor je imao iluzija o ugledu svoje ku&e tek do one mjere koja ga
sprije(ava da otvoreno pita svoje prijatelje za"to njegovu obitelj ba" nitko ne voli.
Savez s nekom starijom ku&om, (ak i ako vi"e ne raspola$e velikim bogatstvom,
bio bi dobra investicija u budu&nost. Na pamet mu pada ku&a Deii"i.
Ili mo$da (ak Trpimirovi&. Skoro je uskliknuo na tu pomisao. Mora biti
oprezan. Te planove mora zadr$ati za sebe sve do povoljnoga trenutka.
Odjednom mu (udne misli po(nu prolaziti kroz glavu. Do"le su nepozvane, ali
za(udio se za"to na njih nije naletio i prije.
Ovaj zadatak i nije neki veliki pothvat. Vi"e formalnost nego prijeka nu$da.
Ako mo$e postojati ne"to poput formalnosti u Okri. Ipak... da nije on odabran za
ovu misiju jer je smatran potro"nom robom? Utroba mu se stegne na tu pomisao.
22
Aleksandar Kostjuk
Zaista, ako on obavi svoj dio, ne&e vi"e biti potreban. Dodu"e, ovakve &e stvari
trebati ponavljati. Kanali komunikacije moraju biti otvoreni. No za to mogu na&i
nekog novog. Tako)er potro"nog. To bi imalo i smisla. Posebno mu je nagla"ena
va$nost o(uvanja diskrecije u ovoj stvari. A to je njega (inilo suvi"nim
svjedokom. Kojeg bi bilo mudro ukloniti. Napokon, to bi i on u(inio da ima
dovoljno inteligencije, resursa, utjecaja i hrabrosti da pokrene ovakav plan.
To zna(i da mora ostati $iv samo do susreta sa papuparima. Na povratku
njegova sigurnost vi"e ne&e biti prioritet. Igra li Kola(i& ovdje zna(ajnu ulogu? Je
li dobio tajni nalog da ga u odre)enom trenutku zakolje? Njegovog za"titinika su
mu dodijelili, nija ga sam prona"ao.
Ma samo sam paranoi(an...
Ako to i jest istina, onda vi"e ni ne mo$e ne"to u(initi glede toga. Kola(i& je
ubojica s iskustvom. Ako taj trenutak do)e, ne&e mo&i u(initi ba" ni"ta da to
sprije(i.
Na jedan (udan na(in ta mu je misao donijela izvjestan spokoj. Mer Paaor je
polako, ali sigurno utonuo u san.
Bu)enje je bilo daleko od ugodnog. Zurio je u tamu i nije znao koliko je dugo
spavao. Kao da je to sada bilo bitno. Znao je samo da mu se golema ruka nalazila
preko usta, ste$u&i mu (eljust do bola i (vrsto priti"(u&i njegovu glavu o tlo.
Osje&ao je topli dah na svome obrazu. Prema snazi "ake koju je ve& imao prilike
iskusiti, zaklju(io je da se radi o Kola(i&u.
Zar su njegovi strahovi bili opravdani? Ovo bi bio zaista lo" trenutak da po(ne
imati pravo. A on je u ovaj posao u"ao s ozbiljnom namjerom ne umrijeti. Ali jo"
je prerano! Ako ga sada ubije, cijelo putovanje &e biti besmisleno.
Osjeti dah na svom uhu i jedva (ujni "apat odjekne u njemu. "Nismo sami."
Kola(i&eva ruka mu polako okrene glavu i on ugleda slaba"nu mjese(evu svjetlost
kako osvjetljava Kola(i&evo lice. A"muva se valjda smjestio tako da se ne"to
njegovih zraka probijalo kroz malene pukotine guste kro"nje koja ih je skrivala. A
kroz te pukotine mogao je vidjeti kako se ne"to kre&e.
Gran(ice zakrckaju pri koraku ne$eljenog posjetitelja. Tko god to bio "to god
to bilo! nije bio samo u prolazu. O(ito se "uljao ovdje. Napravi jo" dva koraka.
Stajao je. Nejasna silueta se micala na mjestu, ali o(ito nije imala namjeru negdje
drugdje gurati svoj nos.
Kola(i&ev "apat ponovno. "Ako ima" neko oru$je, primi ga se, ali ne (ini ni"ta i
ne govori ni"ta dok ti ne dam znak." Polako mu je odmaknuo ruku s glave i tada je
mer mogao vidjeti kako je Kola(i& ve& isukao svoj ma(, a sada je drugom
slobodnom rukom izvukao striglar.
Mer posegne za svojim oru$jem i ovoga puta ga odmah na)e.
Zaista nije mogao razaznati radi li se o (ovjeku ili $ivotinji. I "to to radi? Tra$i
li njih? Ili ih je ve& na"lo? Na"ao. Mo$da ih okru$uju sa svih strana i (ekaju da
iza)u van. Ali za"to ne navale unutra jednostavno? Ovo stablo i nije neka utvrda.
To vjerojatno zna(i da ne znaju da su mer i Kola(i& ovdje sakriveni. Ali "to $eli,
23
IOX
tko god to bio? Za"to se zadr$ava ovdje?
Napravio je nekoliko brzih koraka.
Mer se strese, ali nije proizveo ni zvuka. Do vraga, "to ja radim ovdje? Nikada
ga u $ivotu nije bilo ovoliko strah.
Zatresao je grane njihova stabla. Mer prigu"eno sikne, a Kola(i& mu vrati ruku
na usta. Sljede&ih nekoliko trenutaka stajao je nepomi(an. A tada se ne"to (ulo.
!kljocavi zvuk. Ne"to je "krgutalo. To nije (ovjek! Dobro "to je Kola(i&eva ruka
jo" uvijek dr$ala merova usta za(epljenim jer bi ina(e ispustio takav jecaj koji bi
ovom uljezu otklonio svake sumnje o mo$ebitnoj prisutnosti ljudi pod ovim
drvetom.
Ako sumnja da su ovdje, za"to se ne zagleda pod kro"nju? Mo$da ih zaista
okru$uju. Ne $elim biti ovdje! Ne $elim biti ovdje!
Ponovno se kretalo. Ovoga puta bez zastajkivanja. Zvu(alo je kao da odmi(e.
Ti"ina. Je li oti"lo?
Kola(i& mu prinese glavu. "Pri(ekat &emo," "apne mu i ponovno makne ruku s
njegovih usta.
'ekali su ne zna ni sam koliko dugo. Sekunde? Sati? Mer je bio toliko
preplavljen strahom da je ve& po(eo umi"ljati prijete&e "umove od kojih se
smrznuo na mjestu.
Ni"ta. Ni zvuka.
Kola(i& ponovno tiho prozbori. "Slu"aj me. Ako su nas prona"li, mo$da nas
sad (ekaju vani. Ako je tako, vjerojatno su spremni (ekati dovoljno dugo da nas
uvjere kako nema opasnosti. Mi ne&emo (ekati. Ustat &emo i polako i tiho
uzjahati. Kada ti dam znak, jurnut &emo van na cestu. Ako nas napadnu, brzina &e
nam biti najbolje oru$je. Jasno?"
"Da," pro"ap&e mer jedva jedvice jer mu se grlo doslovce zgr(ilo od straha.
Kola(i& je ustao i mer za njim. Popeli su se tiho na konje koji cijelo ovo
vrijeme nisu ispustili ni najmanji zvuk. Zaista ih je po(eo voljeti. Nije bilo lako
penjati se na njih u mraku jer ono malo mjese(ine "to se probijalo bilo je jedva
spomena vrijedno. Na tlu je ostavio svoju deku. Nije bilo vremena za
pospremanje. Sada su bili spremni za akciju. To(nije, Kola(i& je bio spreman za
akciju. Mer Paaor je bio spreman bje$ati glavom bez obzira i ostaviti Kola(i&a na
cjedilu ako to zna(i spa"avanje njegovog $ivota. Zaista nije $elio biti ovdje!
"Sad!!!" uzvikne Kola(i& i potjera svog konja kroz granje. Mer je zahvaljuju&i
svome kukavi(luku reagirao sekundu kasnije nego "to je trebao, ali svejedno je i
on potjerao svoga konja i zagalopirao kroz kro"nju, urlaju&i dok su mu grane
grubo "ibale lice.
Obojica urlaju&i, isko(ili su na cestu, spremni se suo(iti uzvrle krvi s
neprijateljem. Da, (ak i mer Paaor. Ali nije bilo nikoga. Cesta je bila prazna.
Okretali su se na sve strane, ali nisu mogli vidjeti ni"ta. Nikoga. Samo mra(na,
drevna cesta i mra(na, utihla "uma.
Kola(i& nije djelovao zadovoljno. "Hajdemo! Haj!" Potjerao je konja i odjurio
u no&, a mer je slijedio njegov primjer, samo "to je pritom zamalo pao s konja.
24
Aleksandar Kostjuk
Galopirali su bez prestanka vjerojatno nekoliko zarata da bi nakon toga usporili. I
odahnuli.
"!to je to bilo?" upita mer bez suzdr$avanja.
"A otkud bih ja to trebao znati? Mo$da samo neka $ivina koja nas je nanju"ila,
ali nije se odva$ila ne"to poduzeti glede toga."
"Ne zvu(ite ba" uvjereni u to."
Kola(i& ga probode svojim ubojitim pogledom. A onda se okrene natrag prema
stazi i ne re(e ni"ta.
Sada su samo kaskali, i iako nisu bili glasniji nego "to su bili na prevaljenom
putu, mer Paaor je smatrao kako su preprebu(ni. Jo" pod dojmom neposrednog
u$asavaju&eg iskustva, mer je bio jako zabrinut zbog buke koju su proizvodili.
Zaista su trebali prona&i diskretniji na(in prolaza kroz ovu ukletu "umu. Neka
vrsta kamua$e tako)er ne bi bila naodmet. 'udio se "to ih ve& nisu rastrgale
divlje zvijeri i "to nisu rasprostrti na jelovniku ovda"nje "arolike ore i faune.
"!to je, gmizavi s'tryatahu? Napunio si ga&e, ha? !to se toliko me"kolji"?"
"Ah, oprostite "to sam nervozan, nisam naviknut na susrete s nemanima."
"Nemani? Bila je to sjena. #ivina u potrazi za hranom, a mo$da i neki skitnica,
lu)ak koji se zabavlja lutaju&i "umom, jedu&i korov i nude&i se kao hrana
zvijerima, ha, ha! Ima svakakvih manijaka na ovom svijetu!"
Ti bi trebao znati. "Morate li tako glasno govoriti? Mo$da nas jo" slijedi. Ne
moramo ga jo" navoditi. Osim toga, to sigurno nije bio (ovjek, ali ako je bila
zvijer, onda je to neka posebna, jer je ova bila visoka i hodala uspravno. Takav
sam barem dojam dobio prema kretanju sjenke."
"Pametnjakovi&. Ni"ta ti nisi vidio, glupi s'tryatahu. Mogao je to biti mi", a ti
bi vidio zmaja. Toliko si se tresao od straha, hah! A ako nas ta stra"na 'neman'
slijedi, onda nas slijedi. Nije nas mogla izgubiti iz vida pa ni ne treba na"u pomo&.
Neka samo do)e..."
"Osvr&ete li se zato vi"e nego prije? Ipak ste nervozni zbog ovoga, zar ne?"
"Oprezniji sam, da, pseto! Nervozan? Nikako. Ako se prepusti" strahovima,
onda te bilo tko mo$e pobijediti. Osim mo$da tebe." Nasmijulji se.
Opet duhovitosti. Nije ga prevario. I on je bio uznemiren njihovim no&nim
posjetiteljem i nije bio siguran da je to bilo ne"to s (ime se mo$e nositi. No u
jednom je Kola(i& bio u pravu. Ono "to je rekao o strahovima. Hrabro"&u se
vjerojatno mo$e pobijediti sve. To meru nije bilo od velike pomo&i. On je u strahu
bio jako dobar i nije imao ni sklonosti ni volje s time prestati. Zna(i li to da je ve&
izgubio?
Ne. Napokon, za"to postoje pla&enici?
"Ipak je bilo gusto. 'udo "to se konji nisu uznemirili. Nisu ni zucnuli," re(e
mer.
"'udo?" nasmije se Kola(i&. "Nije to nikakvo (udo. !to misli" za"to sam
odabrao ove konje, s'tryatahu? To su kal'glanci, najotpornija pasmina koja postoji.
Mogu prije&i stotine zarata s ogromnim teretom na le)ima bez hrane i vode. U
glavi imaju organ koji hvata vlagu iz zraka koji udi"u i izdi"u. Tako se mogu
25
IOX
napojiti jednostavnim disanjem. I da, kada se dobro ukrote, ostat &e mirni i tihi
(ak i kad bi ih stotinu tvojih kolega aristokrata poku"alo naguziti na jednoj od
va"ih (ajanki."
Jo" duhovitosti. Stvarno ima (udne predod$be o na"em dru"tvenom $ivotu.
Iako... "Znate, palo mi je na pamet, ako je ono ipak bio (ovjek, mo$da je to bio
papupar. Mogu&e je, zar ne?"
"Postavlja" mnogo pitanja, s'tryatahu. To "kodi zdravlju. Ali ako $eli"
odgovore, pitaj njih," re(e Kola(i& pokazuju&i glavom prema naprijed.
Mer ne shvati "to mu ovaj pokazuje jer je vidio isto "to i do sada, mra(nu
"umu. No sada kad je bolje pogledao, ne"to je tu bilo... Zavoj pred njima bio je
obra"ten granjem i tek kad su ga pro"li, mer ugleda pred sobom mra(ni zid preko
(ijeg se gornjeg ruba prevaljalo svjetlo.
"Nambu?" upita mer.
"Nambu."
Bila je to velika (istina, o(ito ne prirodno nastala, u (ijem se sredi"tu nalazila
pravokutna utvrda. U mraku se nije moglo dobro vidjeti od (ega je izgra)ena, ali
prema osvijetljenim rubovima izgledalo je kao da se zidovi sastoje od velikih
kamenih blokova. Na svakome kutu nalazilo se "iljasto ispup(enje. Promatra(ki
toranj? Uz lijevi bo(ni zid, iz smjera iz kojeg su dolazili, ugledao je ogromne
zaobljene objekte. Jeza ga preplavi. Mer povu(e svoga konja i on stane.
"!to je sad?" upita iznervirano Kola(i&.
"Jesu li... jesu li ono..." zamuckivao je pokazuju&i prstom ogromne kukcolike
pojave.
"!to... Aha, to. To su te njihove naprave. Pokretni strojevi s debelim metalnim
oklopom. Ne&e ti ni"ta, juna(ino."
Mer krene ponovno naprijed, sad ve& iznerviran svojim vlastitim strahom.
Prepla"io se glupih strojeva. Jesu li to strojevi kojima obavljaju posao? A "to bi
drugo bili? Bila su dva, sada je bolje vidio, i vrhovi su im sezali skoro do vrha
zidova utvrde. Bili su kolosalni. Zar su ih ti primitivci sami izradili ili su ih kupili?
Vjerojatnije je da su ih ukrali. Dodu"e, jo" nikada nije vidio ne"to takvo. Da
papupari nisu civiliziraniji nego im to glas koji ih prati pripisuje?
Ta bi se misao zasigurno zadr$ala u merovoj glavi, no bila je naglo isprana
valom smrada u koji je naletio kako su se pribli$avali utvrdi. Ve& je naslu&ivao "to
taj smrad obe&ava, ali do sada se ve& nau(io ne naga)ati o takvim stvarima, nego
se jednostavno prepustiti njihovom traumatiziraju&em u(inku. !to ja, dovraga,
ovdje radim?
Vrata koja su se nalazila to(no pred njima nije mogao vidjeti jer ih je skrivala
tama. Primjetio ih je tek kada se iz njih prolomilo svjetlo. Otvor se ra"irio i
razotkrio osvjetljenu unutra"njost utvrde, ali samo nakratko jer su kroz vrata
izletjele (etiri osobe nose&i u rukama nekakve glomazne predmete. Kola(i& je
ponovno munjevitom brzinom izvukao svoj ma(. Jedan od njih je nosio bak-
krabur koji mu je visio s jedne ruke. S obje je dr$ao glomazni metalni predmet. Ti
predmeti o(ito nisu bili ukrasne prirode nego barem sude&i prema
26
Aleksandar Kostjuk
prenagla"enim bodljama koje su str"ile na njihovim krajevima, a koji su bili
upereni prema meru i Kola(i&u oru$ja. Izgledala su kao da su sklepana od
razli(itih prona)enih dijelova, a nazirao je i podosta hr)e.
Sli(an bi se opis dao primijeniti i na papupare. Odje&a im je bila jedna kaoti(na
hrpa prljavih krpetina spojenih tko zna kako u jednu cjelinu, vise&i s njihovih
tijela poput trulih listova. Lica su im bila obra"tena kosom i bradom, s uo(ljivim
tragovima poku"aja brijanja i "i"anja. Ti su poku"aji o(ito bili neuspje"ni, a jesu li
bili namjerni ili slu(ajni, bolje je ne znati.
Kola(i& je digao glavu, a mer ga je slijedio kako bi vidio "to je to tako
zanimljivo. Red papupara koji su preko ruba prednjeg zida uperili svoje ma"tovito
oru$je prema njima te"ko bi se mogao nazvati zanimljivim, ali svakako
zabrinjavaju&im.
Ovo nije slutilo na dobro.
"Lozinka!" dovi(e jedan iz skupine za dobrodo"licu.
"Bolje ti je da ka$e" prave rije(i, s'tryatahu, ina(e smo gotovi," progun)a
Kola(i& diskretno u merovu smjeru.
Mer uzdahne. Bojao se ovoga trenutka, ali nije se mogao izbje&i. Bilo bi puno
neugodnije isprobavati oru$je ovih dragih ljudi s pogre"ne strane. "Led se ne topi,
golubica je bijela i ru$na, a njena majka je kurva."
Kola(i& ga pogleda razroga(enih o(iju. Jo" nikada nije vidio takav zapanjeni
izraz na njegovu licu. Mer na njegovo (u)enje odgovori slijeganjem ramena.
Papupar se okrene prema zidu i uzvikne ne"to na nekom nepoznatom jeziku.
Rulja na vrhu zida odmah se povukla, a potom su se otvorila vrata. Odbor za
do(ek zaputio se prema utvrdi, a jedan od njih im dade znak da ih slijede.
Pro"av"i kroz vrata, smrad je dosegao svoj klimaks. Meru Paaoru se zavrtjelo
u glavi i borio se protiv nesvjestice koja ga je dozivala kako bi mu ubla$ila "ok
koji je njegovo tijelo do$ivljavalo sa svakim novim udisajem. Bilo je to ne"to
najodvratnije "to je ikada u"lo u njegov nos. Ni Kola(i& nije bio imun na tu
grozotu. Skvr(io se u svom sedlu, no dr$ao se mnogo bolje od mera. Ovo je
izmicalo svakoj deniciji zraka. Mer je stavio ruku preko usta i nosa, ali to nije
previ"e pomoglo. Od smrada su mu ve& o(i suzile, a sadr$aj njegova $eluca ve& je
pokazivao vrlo iskrene namjere za revoltom. Umrijet &u od trovanja! Kako mo$e
smrdjeti tako stravi(no na mjestu pod otvorenim nebom?
Odgovor na to pitanje dale su mu njegove suzne o(i. Ova utvrda bila je
pretrpana papuparima. Zapravo je ovo mjesto bilo premalo da bi se moglo nazvati
pravom utvrdom, ali je ljudi zato bilo dovoljno da bi ih se nazvalo ve&im selom.
Sve je bilo nekako kockasto. Ova mala utvrda imala je oblik kvadrata, a (etiri
zgrade unutara zidova bile su kockastog oblika. Te vi"ekatnice su, (ini se, bile
izgra)ene od blata koje se neplanski nabacivalo i su"ilo. Vidjelo se prema
strukturama kako su zidovi tih domicila rasli u slojevima. Iz njih je str"ila slama,
trstike, kosti, pokoja lubanja i ne"to "to je podsje&alo na krzno. A ako se ne vara,
vidio je i nekoliko okamenjenih ljudskih ruku!
Te"ko je opisati prizor koji se odvijao pred merovim o(ima. Odvratnost i
27
IOX
grotesknost mije"ali su se u dosad nespojivim kombinacijama, guraju&i ljudske
granice opiranja onoga "to je zdrav um spreman prihvatiti kao podno"ljivo
silovanje lucidnosti prema onome "to je tako neljudsko i nesveto da si to ni
najmra(niji um nije poku"ao predo(iti, eksplodiraju&i u grobu vlastite
inzitezamalnosti poimanja tako stra"no nepojmljivog.
I morao je ponovno naglasiti smrad. Smrdjelo je u$asno.
Iako su mu pogled prema (itavoj savr"eno osvjetljenoj unutra"njosti utvrdice
prije(ile te zgrade, bilo je sigurno da je svaka cinca slobodne povr"ine bila
pokrivena ovom trulom ruljetinom. Doslovce su se svojim konjima morali
probijati kroz inertnu masu papupara koja je o(igledno polagano tekla upravo
prema njima. Ona (etvorica koja su ih do(ekala probijali su put prema, koliko se
dalo naslutiti, uglu jedne od kockastih nastamba, ali to nije previ"e pomagalo. U
(itavoj utvrdi doslovce je bio (ovjek do (ovjeka. Naguravali su se kako bi se
pribli$ili do"ljacima, nezinteresirano gazili jedne druge, teku&i poput $itke, trule
mase. Vidio je (ak jednog papupara kako davi drugog u$etom, samo "to je taj
nakon davljenja krenuo u suprotnom smjeru od toka pa onda to ubojstvo
vjerojatno nije bilo motivirano gorljivim nestrpljenjem za susret sa strancima.
Mer je prou(io njihove nastambe. Iz otvora na njima koje bi jedan ma"toviti
(ovjek mogao nazvati prozorima str"ale su glave jednako znati$eljne kao i one na
tlu. Ti prozori bili su tako)er pretrpani ljudima i po du$ini i po "irini "to je meru
sugeriralo da je unutra"njost tih zgrada jednako prenatrpana kao i njihove ulice.
Na nekim su se prozorima ljudi toliko natiskali da su shvatili kako su zaglavili. Pa
su se bacakali, ritali da, nekima su str"ile noge stenjali, a neki su samo
mlohavo visjeli preko ruba "to je vjerojatno zna(ilo da od sada nadalje ne&e
pokazivati interes za bilo "to. U tom naguravanju pao bi i pokoji mu"karac ili $ena
na tlo, odnosno na gomilu, "to je prolazilo prli(no neprimje&eno. Na jednom
prozoru su (inili ne"to "to je sli(ilo na... O, Bo$e! Bolje da gleda dolje.
Kako ljudska bi&a mogu $ivjeti ovako? Ovo je vi"e sli(ilo nekakvoj koloniji
kukaca nego ljudskom naselju. Kako mogu raditi, jesti, spavati, disati ovako
natrpani? Kamo sam to dospio?
Na dva-tri mjesta primjetio je visoke rebraste konstrukcije koje su bile
razli(itih i vrlo intenzivnih boja. Jako su se isticale u ovoj monokronoj okolini. Na
njihovim "iljcima bile su nabodene malene $ivotinje koje su se jo" vrpoljile.
Malena gola djeca, crna od prljav"tine, visjela su po tim konstrukcijama iznad
gomile koja je tekla i zadirkivala su te malene $ivotinje koje iz nekoga razloga jo"
nisu umrle.
Zanimljivo je to da nije bilo mnogo razgovora ni buke. Samo lagani mrmor.
Samo su zurili. Izrazi na licima bili su ekvivalenti njihova mirisa. Svi su gledali
Kola(i&a i mera izbuljenih o(iju i iskrivljenih usta "to je dalo naslutiti kako im
zasigurno $ele ne"to u(initi i kako bi to ne"to najvjerojatnije bilo na isklju(ivo
jednostrano zadovoljstvo.
Kona(no su se zaustavili kod ugla jedne zgrade kojeg su (inila dvokrilna vrata
od kore a(ur drve&a. "Ovdje," vikne jedan od vodi(a dignuv"i svoje oru$je prema
28
Aleksandar Kostjuk
vratima. Dvojica papupara pri"la su vratima i djelomi(no ih otvorila. "Sada,"
vikne ponovno onaj isti.
Dakle, bio je red na njemu. Sjahao je s bolom u preponama i nezgrapno stao na
tlo. Tada je s mukom s konja skinuo dvije te"ke ko$ne vre&e povezane remenom i
stavio ih na svoja bolna ramena. Pri"ao je Kola(i&u koji je ostao na svome konju i
strate"ki odmjeravao ovu smrdljivu gomilu. "Mo$da bi bilo dobro da ne ma"ete
tim ma(em previ"e. Ne $elimo da pomisle kako-"
"Ti radi svoj posao, a ja &u svoj. I po$uri! Ne&u te vje(no (ekati." Okrene se
natrag hordi koja je zurila u njega.
Primiv"i na znanje Kola(i&eve rije(i, Mer Paaor je krenuo, nose&i vrijedni
teret prema vratima. Ona su se otvorila pred njim i zatvorila (im je u"ao u
prostoriju. Sama prostorija bila je trokutasta, a u dva ugla nalazili su se mali
stoli&i na kojima su stajali bak-kraburi i zra(ili svoju svjetlost i toplinu. Mogli su
svjetliti i ja(e, ali o(ito se ovdje "tedjelo. Po podu prostorije bilo je razbacano
mnogo ljudi. #ivi ili mrtvi, bilo je te"ko re&i, osim za one koji su svako malo
napravili pokoji trzaj. Njemu nasuprot, u sredini prostorije, za ve&im stolom sjedio
je mu"karac razjapljenih usta. S druge strane stola bila je stolica, o(ito rezervirana
za mera. On sjedne.
"Hm... dakle... drago mi je "to smo se napokon na"li. Ja sam mer Paaor,
o(ekivali... ste..." Nije dovr"io ono "to je $elio re&i. 'ovjek kojem je govorio bio
je nepomi(an u svom stolcu, glave nagnute naprijed, opu"tene (eljusti koja je
razotkrivala i pokoji zub, o(iju uvrnutih u glavu pa mu je vidio samo bjeloo(nice.
Mer je to, naravno, primjetio odmah po ulasku, no nije to shvatio kao ne"to
neobi(no po"to se takve denominacije o(ito ne mogu primijeniti na ovaj ogranak
ljudske rase. Pod normalnim bi okolnostima odmah zaklju(io da se pred njim
nalazi jedna potpuno imbecilna osoba koju bi, tako)er pod normalnim
okolnostima, predao u ruke svojim posilnima koji bi ga pak predali nekoj bri$noj
ustanovi koja bi ga prodala obli$njoj tvornici ljepila kao svoj doprinos razvitku
lokalnog gospodarstva. Dakako, i pod ovim okolnostima mora re&i da se radi o
potpuno imbecilnoj osobi, samo "to je ovdje problem "to s njom mora poslovati i
"to u blizini nema niti jedne tvornice ljepila koja bi bila u stanju barem ubla$iti tu
(injenicu.
Mo$da je ovo ispit. Mo$da mora ustrajati. "Da... mislim da trebamo ovo "to
br$e rije"iti. Ja vama predam novac i upute i svatko mo$e krenuti svojim putem.
Dakako, vrlo sam impresioniran va"im... hm... naseljem... i... jako mi je drago-"
Iz usta njegova sugovornika po(ela je curiti slina. Prelijevala se preko njegove
brade i kapala po stolu. Iako je ovo bila jedina aktivnost ove osobe do sada, bila je
dovoljna da mer okrene glavu iz ga)enja. Nije znao koliko &e dugo jo" mo&i
podnositi ovu no&nu moru.
O(ito radi ne"to krivo.
"Znate...ja-"
Kroz vrata iz slinavog gospodina bane u prostoriju veliki mu"karac, pri)e
merovom sugovorniku s le)a, primi ga za kosu i jednim ga potezom ruke baci
29
IOX
preko prostorije kao da je nekakva prljava krpica koja smeta. Kao da se ni"ta nije
dogodilo, mu"karac sjedne u sada slobodnu stolicu i obrati se meru: "Ja sam Lotar.
Ti si iz grada?"
"Tako je. Zovem se mer-"
"Ti si iz grada?"
"Em... da..."
"Ti si iz grada i "alje te Bijeli (ovjek?"
"Bijeli (ovjek? Aha... da. !alje me Bijeli (ovjek."
"Odgovara" opisu osobe za kontakt, osim "to si znatno ni$i. Objasni!"
!to? O (emu on to govori? Rekli su mu prije polaska koji im je opis dan. Nije
se mogao toliko promijeniti za vrijeme putovanja, iako je to zaista bilo izazovno
tjelesno iskustvo. Osim ako... Nije valjda?
Mer Paaor s velikim oprezom po(ne ustajati. Uspravljao se polako, a Lotar ga
je pratio svojim o(ima koje nisu ni na trenutak trepnule ni skrenule pa$nju na
ne"to drugo. Kada je mer kona(no stajao uspravno u svojoj punoj visini, Lotar
re(e hladno: "Shva&am."
Mer sjedne natrag u svoju stolicu. Dakle, imam posla s idiotima.
Lotar tada iz svoga odijela koje je bilo jednako $ivopisno kao i ono njegovih
sunarodnjaka, ako ne i vi"e, izvu(e komad presavinuta krumpirova papira. Izravna
ga na stolu i mer na njemu ugleda otisnuti pe(at. Svoje ku&e. Tada na stol stavi
crni, smolasti komadi& ne(ega. "Moram provjeriti pe(at," re(e Lotar.
"Naravno, izvolite," odgovori mu i ispru$i mu ruku na kojoj je bio prsten s
pe(atom kojim je nedavno napravio ovaj otisak pred sobom.
Lotar nije gledao prsten. "Moram provjeriti pe(at," ponovi Lotar, ne obaziru&i
se uop&e na njegov prsten.
!to sad ho&e? Ah, da, shva&am. Skine prsten s ruke i razma$e ga po onom
crnom komadi&u koji je sada prepoznao kao uljani ugljen. Uzme papir i napravi
svje$i otisak odmah do onog starog. Pritom je pazio da bude jednako okrenut kao
i stari. Ne $elim ovdje provesti cijelu no&.
Lotar uzme papir i duboko se zadubi u njega. Nakon abnormalno mnogo
vremena promatranja, Lotar zgu$va papir u gluntu, baci ju na pod i digne pogled
prema meru.
"I? Jeste li sada sigurni u moj identitet?"
"Ne."
"Molim?"
"Odgovara" opisu (ovjeka za kontakte i nosi" njegov pe(at, ali to ne zna(i da si
ti on. Lobar ovdje ka$e da bi mogao imati brata blizanca koji te zamijenio i ukrao
tvoj pe(at. Zna on, govori iz iskustva."
Kakva je sad to glupost? Kako uop&e odgovoriti na takvo ne"to? I tko je sad taj
Lobar? Valjda je to jedan od ovih crkotina na podu. "Lobar... ima brata blizanca?"
"Ne."
Naravno. Nasmijao se "armantno. "Uvjeravam vas... da nemam brata blizanca."
"Mi to ne mo$emo znati. Trebamo dokaz."
30
Aleksandar Kostjuk
"Dokaz?! Kako vam mogu-" U"utio je. Ne smije dizati glas. Mora ovome
smireno pristupiti. "Dakle... gospodine Lotar... nemate razloga vjerovati da imam
blizanca. A kamoli da me on zamijenio."
"Imam. Izgledate kao prava osoba i po"tivali ste dogovor i do"li na vrijeme. To
je to(no "to bi u(inio varalica kako ne bi pobudio sumnju."
Takvoj se logici zaista ne mo$e proturije(iti. Sad ga je ve& hvatala panika. Zar
&e umrijeti ovdje, pod o"tricom ovih paranoi(nih izroda? "Slu"ajte, kako bih vam
ja trebao dokazati da nemam brata blizanca?"
"Kako je ime tvojemu bratu?"
Slutio je ovdje priliku. "Ja... ne znam?"
Lotar kimne glavom. "Da ste znali, to bi zna(ilo da imate brata blizanca i da ste
vjerojatno on. Sada znamo da ga mo$da nemate i da vjerojatno niste on. To je
poznati Lokorov paradoks. Lokor je imao brata blizanca, Lukora. Lokor je imao
dva kamena i $elio je sko(iti dva puta, a Lukor je sko(io dva puta, a $elio je dva
kamena. Lokor je ponudio Lukoru dva kamena u zamjenu za dva skoka. Lukor je
prihvatio dva kamena, ali nije mogao dati Lokoru dva skoka. Jer nije mogao. Zato
je Lukor ubio Lokora, a onda oti"ao bra&i blizancima Luturu i Lutoru. Oni su ubili
Lukora na njegov zahtjev, a on im je zauzvrat dao svakome po jedan kamen. Kako
se takvo "to nikada ne bi ponovilo. Shva&a"?"
Mer Paaor je u ovome trenutku svim snagama obuzdavao poriv da iz petnih
$ila po(ne dozivati Kola(i&a u pomo&. A onda se malo pribrao i shvatio da
zapravo napreduje. !to god to zna(ilo. "Da... naravno. Em, mo$emo li prije&i na
na" dogovor?"
"Novac," re(e odmah Lotar.
"Molim?"
"Novac."
"Aha, svakako." On stavi na stol te"ke vre&e koje su mu visjele preko krila.
"Novac," ponovi on.
"Ne razumijem, ovo je-" Da, naravno, trebao se ve& naviknuti. Otvorio je obje
vre&e i prosuo njihov sadr$aj po stolu. Zlatni ognari su zveckaju&i letjeli preko
ruba stola i padali posvuda po podu i njegovim stanovnicima. Valjda ne&e tra$iti
od njega da to po(isti.
"Upute," re(e Lotar.
"Hm? Ah, da. #elimo da se sada koncentrirate na zapadnu Triotru."
"Zapadnu Triotru?" upita Lotar.
"Da."
"Zapadnu Triotru?" ponovi on.
Mer je oklijevao. "Emm... da."
"Mo$ete i&i." Ustao je i iza"ao na vrata na koja je i u"ao, tako brzo da mer nije
ni shvatio da odlazi sve dok ga ve& nije bilo. Nije ni pipnuo bogatstvo koje se
prosulo po cijeloj sobi, a nijedan od le$e&ih primjeraka tako)er nije reagirao.
Mer je bio manje-vi"e sam u trokutastoj prostoriji. Tek kad se oporavio od
nadmetanja s Lotarom, ustao je i ubrzao prema izlazu. Prizor je bio onakav kakav
31
IOX
je ostavio iz sebe. Mase papupara ispunjavale su vidik, a Kola(i& se na svome
konju osvrtao u svim pravcima, tra$e&i potencijalnu opasnost, ni ne znaju&i gdje
zapo(eti. Svi su oko njega ulijevali sve, samo ne osje&aj sigurnosti, pogotovo s
tim svojim praznim zurenjem i mirnim stajanjem na mjestu. Ve& je bio vidno
uznemiren.
Ovo je o(ito bio savr"en trenutak za odlazak.
"S'tryatahu, gdje si, dovraga, tako dugo?! Penji se na konja i idemo prije nego
"to se ispovra&am po ovim... ovim..."
"Evo, sti$em." Ovoga puta nitko mu nije oslobodio put do njegova konja koji,
za(udo, nije bio ni ubijen, ni silovan, ni obogaljen. Probijao se kroz gomilu
papupara koji su samo zurili u njega, i nastavljali zuriti dok ih je odguravao od
sebe, poku"avaju&i pritom djelovati "to manje agresivno. Bo$e, kako smrde! Kako
su ti ljudi jo" $ivi?
Kona(no je do"ao do svoga konja i s vi"e motivacije nego ikad popeo se u
sedlo i lagano zatresao uzde. Polako su se kretali kroz gomilu koja se, iako to
nikako nije moglo biti mogu&e, jo" dodatno zgusnula. Papupari su izmicali tek
toliko da konjima ne budu direktno na putu, ni"ta vi"e. Mer je zapravo $elio
odgalopirati odavde, ali to bi vjerojatno ostavilo lo" dojam na ove ljude. I podosta
prega$enih trupala. Zato se samo fukusirao na svoj cilj izlaz iz utvrde.
Kako su mu primicali, merova zabrinutost je rasla jer su vrata bila zatvorena i
nitko nije hitao otvoriti ih. Ho&e li ih pustiti oti&i? Napokon, dobili su novac.
Mogu ih ubiti i re&i da nikada nisu ni bili ovdje.
Kada su stigli do vrata, po(ela su se otvarati pod snagom papuparskih ruku.
Mer bi odahnuo, ali to bi zna(ilo preduboko udisanje ovog "zraka". Nije si mogao
priu"titi onesvijestiti se u ovome trenutku. Dva su konjanika pro"la i na"la se na
(istini. Izvan utvrde. Iako se smrad jo" osje&ao, to je bila prava blagodat spram
onoga unutar zidova te kloake pa je mer sa zadovoljstvom udahnuo taj divni
svje$i zrak. Bio je to nevjerojatan osje&aj. Vjerojatno se tako (ovjek osje&a kada
umre i ponovno se rodi.
I Kola(i& je s olak"anjem po(eo disati. Vidio je, jo" dok su bili u utvrdi, kako je
sav preznojen. "Dovraga, s'tryatahu, za ovakve stvari nisam pla&en. Bio sam na
svakakvim odvratnim i odbojnim mjestima, ali ovo... ovo je..."
"Da, znam, nema rije(i kojima bi se to opisalo. Sre&om smo sada vani." Mer
pogleda prema sablasnoj "umi utonuloj u tamu. Ono "to mu je jo" ove no&i
ulijevalo strah u kosti, sada je bio izvor olak"anja. Zaista, nakon posjeta Nambuu,
veselio se putovanju tom u$asnom, ukletom, jezivom, (udovi"nom "umom.
Od sada mo$e i&i samo na bolje.
"Hej, daj nam svoju majku!" za(uje glas.
Prerano se poveselio. Kola(i& i on okrenu naglo konje prema utvrdi i ugledaju
(etiri... pet... "est papupara. Njihovo je pribli$avanje iz smjera utvrde razotkrio
jedan od njih kada je upalio bak-krabur kojeg je nosio. Ostala petorica nosila su
one "armantne glomazne spravice za ubijanje. I ponovno su bile uperene u mera i
Kola(i&a.
32
Aleksandar Kostjuk
Kola(i& je odmah posegnuo za ma(em, ali jedan od njih dovikne: "Ne!! Spusti
ruke gdje ih mogu vidjeti, pla&eni&e."
"Slu"ajte," progovori mer, "mo$da je do"lo do nekog nesporazuma. Mi smo
do"li ovdje poslovno. Upravo sam zavr"io... ehem... pregovore s cijenjenim
gospodinom Lotarom i mi-"
"Lotar ka$e svoje, ali i mi ka$emo svoje. Lotar je zadu$en za misiju, ali ne
uskra&uje nam pravo na na"u misiju. Na"e pravo. Mi se brinemo za sebe. Lotar
nam to ne mo$e uskratiti. Nema pravo."
Koje besmisleno blebetanje! Koga vraga ovi ho&u?
"Daj nam svoju majku!" vikne ponovno predvodnik grupe.
Majku?!? Mer se okrene prema Kola(i&u i izrazom lica ga upitao "to to ovi
lu)aci melju, ali i njegovo je lice bilo jednako zbunjeno. Samo je blago odmahnuo
glavom kao znak nerazumijevanja ovoga apsurdnog zahtijeva. "Majku? Moja
majka je mrtva. Nisam siguran-"
"Bez odga)anja. Ne&emo te ozlijediti ako ne treba. Daj nam svoju majku. I ti
isto," re(e pokazuju&i sada prema Kola(i&u.
"!to?! O (emu vi to-"
"Govore o na"im konjima, s'tryatahu," ubaci se Kola(i&.
"Konjima? Ali za"to..." Zapravo to nije bitno u ovome trenutku. Sigurno su ovi
umiljati degenerici imali svoje sasvim opravdane razloge vjerovati da je merov
konj ujedno i njegova majka, no najbitnije je sada bilo izvu&i $ivu glavu. S
konjima. Mer ne bi mogao prevaliti onaj silni put natrag pje"ice. Kola(i& mo$da
bi. Mer ne. Njegove noge nemaju to u sebi. Osim toga, put bi se toliko oduljio da
ne bi imali dovoljno ni hrane ni vode.
Mer ponovno nabaci svoj diplomatski smije"ak. "Gledajte, na"i ko... ovaj, na"e
majke su nam potrebne za na" put. Ali ako biste prihvatili ne"to drugo u zamjenu,
siguran sam da se mo$emo ne"to... dogovoriti..." Meru je ponestajalo rije(i jer
njegove dosada"nje nisu ostavile preveliki dojam na njihove napada(e. Zapravo,
pogledi su im upravo postali ubojitiji nego ina(e i podigli su svoje oru$je, spremni
zapucati svakoga trena.
"S druge strane, ha, ha, nisu nam toliko potrebni. Sigurno &e kod vas biti u
mnogo boljim rukama, zar ne, Kola(i&u?" Okrenuo se prema njemu, skrivaju&i
lice od papupara, upu&uju&i mu pogled koji se nadao da &e shvatiti.
Kola(i& uzvrati pogledom razumijevanja, bezbri$no kimaju&i glavom. "Da.
Naravno."
"Pa &emo mi sada sjahati..." Kola(i& je bio smje"ten ne"to iza mera u odnosu
na papupare pa je prvi potez bio na meru. Mer na(ini pokret kao da je krenuo
sjahati, ali tada dohvati svoj mali striglar i zatvorenih o(iju i bez ciljanja ispali ga
u predvodnika grupe.
Dobra stvar kod striglara bila je "to nije bila nu$na preciznost. #rtvu ste samo
morali pogoditi negdje i bila bi u najmanju ruku onesposobljena. Ta je (injenica
dobro do"la i o(ajno lo"em strijelcu poputa mera Paaora jer je, unato( njegovom
slijepom ga)anju, papuparu s kostiju noge meso rapre"eno poput pijeska sa suhog
33
IOX
kamena. Bolnom urliku unaka$enog napada(a uslijedilo je Kola(i&evo bacanje
mera na tlo. Ni trenutak prekasno jer mu je cincu od glave projuaklo ne"to.
Ne"to o"tro, nesumnjivo.
Papupari su pucali na njih. Mer nije odmah shvatio da je Kola(i& iskoristio
njegov potez i vlastitim striglarom raznio jo" dvojicu.
Sve se to dogodilo u sekundi. Tek se na"ao na tlu, a mer je ve& uslijed
Kola(i&eva zamaha letio u smjeru zida te je i sam Kola(i& odsko(io naprijed.
Ponovno ni trenutak prerano, jer su se na tom mjestu na tlu zabila tri malena
koplja. Papupari su bili nevjerojatno brzi i odli(no su ga)ali.
No Kola(i& je bio br$i. Bacanjem mera u stranu na tren je razdijelio njihove
mete, natjerav"i ih da na djeli& sekunde oklijevaju, "to je iskoristio da zavitla svoj
bode$ u grlo jednoga od papupara. Izvukao je svoj ma( i u posljednjem trenutku
njime odbio koplje koje je jedan od njih ispalio u njega. Zatim se nevjerojatnom
brzinom bacio prema papuparu s bode$om u grlu i uhvatio ga dok je jo" padao,
iskoristiv"i ga kao "tit dok su ga njegovi kolege zasipali malenim kopljima iz
svojih nezgrapnih oru$ja.
Papupara izbu"enog oru$jem vlastitih sunarodnjaka bacio je prema preostaloj
dvojici, sru"iv"i jednoga od njih na zemlju, a drugog izbaciv"i iz ravnote$e. Poput
divlje zvijeri bacio se na onoga na tlu i zabio svoj golemi ma( u njegova prsa.
Izvadio je ma( iz tijela "to je br$e mogao, ali ne dovoljno brzo. Posljednji se
papupar osovio i naciljao ga. I pritisnuo okida(.
Iglice iz merova striglara ovoga su puta izmrcvarile obje noge i to u ba"
povoljnom trenutku. Papupar je urlaju&i ispalio svoje posljednje koplje koje je za
dlaku proma"ilo Kola(i&a. Kola(i& mu, naravno, nije ostao du$an te, ne
oklijevaju&i, pojurio je prema njemu i gotovo mu nevidljivim zamahom ma(a
odrubio glavu.
Glava se otkotrljala pokraj mera koji je jo" bio skljokan na tlu, ali jo" uvijek
uko(eno dr$e&i uperen striglar. Kola(i& tada pri)e prvoj merovoj $rtvi koja je jo"
bila $iva i tresla se u lokvi vlastite krvi i mesa. Kola(i& i njemu glatko i s
nevi)enom graciozno"&u odrubi glavu. Potom izvu(e svoj bode$ iz jednog od
trupala, a onda oru$ja spremljenog u koricama krene prema meru.
Poput krpene igra(ke podigne ga i postavi na noge. "Hajdemo brzo odavde.
Prije nego "to se sjete tra$iti na"e o(eve."
Iako jo" u "oku, mera nije trebalo nagovarati. Popeo se ponovno na svog konja
i potjerao ga svom snagom. Mer i Kola(i& galopom su odjurili u tamom zavijenu
"umu.
Kad su napravili siguran razmak izme)u sebe i Nambua, maksimalno su
usporili kako bi konji imali priliku malo odahnuti. Krnji Mjesec se ve& podosta
spustio na nebu, ali ipak je jo" uvijek velikodu"no poklanjao svoju svjetlost
dvojici putnika na drevnoj stazi kojom malo tko ima hrabrosti kro(iti. Pogotovo
no&u.
"Hah, kako smo sredili prokletu gamad, ha? S krivima su si htjeli omrsiti brk!
34
Aleksandar Kostjuk
Ali gadni su, to im moram priznati. Brzi. I ciljaju bez pogre"ke, i to jo" s onim
gromadama od oru$ja. Sigurno su te"ka kao oni."
"Da, bilo je gusto. Moram priznati da sam mislio da je to to. Kraj."
"Da, ali ipak se nisi usrao u ga&e. Opalio si mrtvo hladno u onoga grih'tongeha.
Paf! Samo ne znam za"to si mu pucao u noge. I onom drugom. Kada si u takvoj
situaciji gdje i najmanji krivi potez zna(i smrt, ne smije" imati milosti. Trebao si
ciljati glavu ili trup."
"I jesam," odgovori mu mer.
Kola(i& ga pogleda iznena)eno. "Oba puta?"
"Oba puta."
Nasmije se. "Da, nerado to priznajem, pseto, ali dobro si se dr$ao. Nisam
mislio da u tebi kuca srce ratnika."
"O... hvala." Na vlastito (u)enje, mer se na"ao zate(enim ovom pohvalom.
Ina(e nikada ne bi reagirao na komplimente od nekog tako priprostog poput
Kola(i&a, no s obzirom da sebe nikada nije smatrao osobito hrabrim, a kamoli
ratnikom, i da je pohvala dolazila od (ovjeka koji je o(ito bio u mnogo okr"aja,
koji bacaka ljude kao da su gran(ice i re$e ih poput maslaca, sada se osje&ao
po(a"&enim. Da, ako ova mrga od (ovjeka misli da u njemu ima ne(eg hrabrog,
onda tu vjerojatno ima istine. Napokon, bio je u okr"aju s nadmo&nim
neprijateljem i jo" k tome pobijedio.
'ak je spasio Kola(i&u $ivot.
"Da, samo nemoj misliti da si mi spasio $ivot," re(e Kola(i&. "!to se mene ti(e,
u opasnost sam i do"ao zbog tebe. Pa smo sada kvit. Jasno?"
"Savr"eno." Kod takvih stvari zaista ne treba mnogo o(ekivati.
Meru naglo doleti neka misao. "Kvragu!"
"!to je pak sad?" zare$i Kola(i&.
"I"ao sam tim spodobama kako bih sklopio dogovor... ili bolje re&i, da
produ$iti ga. Ali sad smo ubili "estoricu njih. Mislite da bi mogli za osvetu
uskratiti suradnju? Dovraga, kako bih to objasnio?"
"Ja se ne bih previ"e brinuo. Ne bih rekao da je to odve& bri$an okot. Vidio si
kako $ive. Vjerojatno su sretni "to &e sada imati malo vi"e mjesta. Uz malo sre&e,
ostavit &e ih tamo trunuti i jednostavno nastaviti sa svojim $ivotom. Ako to mo$e"
nazvati $ivotom. Odvratno." Pljunuo je na tlo kao da je $elio izbaciti iz sebe gnoj
koji se nakupio u toj utvrdi.
Mer se sli(no osje&ao. Jo" je osje&ao onaj nesnosan smrad. Stresao se od
pomisli na to mjesto. No Kola(i&eve su ga rije(i utje"ile. Papupari vjerojatno nisu
sorta koja bi odbijala obaviti posao samo zbog nekoliko umjereno raskomadanih
sunarodnjaka. Uostalom, samo su se branili.
"A "to mislite za"to su nazvali na"e konje majkama? I "to su, dovraga,
namjeravali u(initi s njima?"
Kola(i& mu uputi izraz zapanjenosti. "Stvarno to $eli" znati?"
Mer razmisli kratko o tome. "Ne."
Nastavili su u ti"ini jahati. !uma je i na povratku izgledala isto. Mra(no. Ti"ina
35
IOX
je bila konstantna i neumoljiva. Jo" nijednom nije zapuhao vjetar. Ni da"ak. Kako
su ponovno zadirali u "umu, odsje(eni od svega ljudskog i onoga "to $ivi u
uvjerenju da je ljudsko, u kosti mu se vra&ala ona poznata jeza. Jedva je (ekao
vratiti se ku&i, u poznato okru$je. Ne bi rekao da mu dosad nije bilo zabavno, ali...
Nije bilo zabavno.
No nada se kako je bilo unosno. Vrlo unosno. Ti &e odvratni papupari valjda
obaviti svoj dio pa &e on dobiti svoj dio kola(a. Moraju to obaviti. Upute su bile
prili(no jasne, iako koncizne. Glupi papupari. Za"to moraju zapo"ljavati takvu
bagru? I za"to je morao jedan plemi& biti stavljen u slu$bu tekli(a? Navodno su to
oni sami tra$ili. To je apsurdno. I potpuno suvi"no. Sve je to moglo te&i mnogo
jednostavnije. No sam se uvjerio kako ti ljudi ne razmi"ljaju. !to im je to(no i"lo
kroz glavu, nije $elio ni zami"ljati.
Sada mu je palo na pamet da mo$da onaj Lotar nije uop&e bio "ef. Mo$da je
samo razgovarao s nekim lu)akom, koliko ta rije( mo$e imati nekog zna(enja
me)u papuparima. Mo$da tamo ni nema neke slo$ene hijerarhije pa je svejedno s
kime razgovara".
Uglavnom, on je svoj dio posla obavio. I o(ekuje da ga se u skladu s tim i
nagradi.
Sazr Paaor, da, da.
'ini se da je kona(no nai"lo ne"to vjetra. Mer primjeti kro"nju jednoga stabla
ispred njih kako se lagano trese. Kako su se pribli$avali, treslo se sve ja(e. I bilo
je jedino. A mer nije mogao uop&e osjetiti vjetar. Onda se se odjednom kro"nja
digla u vis, vi"e nego je to zapravo mogla. Kao da je orkan udario.
Ali nije bilo vjetra.
Li"&e se razletjelo na sve strane usred treperavog lamatanja onoga za "to je mer
sada znao da nije kro"nja ikakva drveta.
Krila.
Ne!!
"Kola(i&u..." re(e drhtavim glasom.
"Vidim!"
Stvor se sada u cijelosti pokazao, poletjev"i iznad stabala, stvaraju&i divovsku
crnu mrlju na nebu. I nije bio jedini. Jo" dva su se tako)er razotkrila, tako)er s
njihove lijeve strane i glasan zvuk zujavog lamatanja divovskih krila ispunio je
no&.
Okra je kona(no prekinula svoju ti"inu.
Ne!!!
"Kreni udesno! U "umu!!" zadere se Kola(i&. On je odmah zapucao uzdama i
pojurio kroz stabla. Mer ga je u stopu pratio.
Jurili su me)u deblima jedva vidljivim u neprijateljskoj tami, tjeraju&i svoje
konje da tr(e jo" br$e i jo" br$e. Zvuk (udovi"ta koja ih prate sve je glasniji.
Dostizali su ih. I bilo ih je vi"e od tri.
"Kamo idemo?" vikne mer Kola(i&u.
"Nemam pojma. Na (istini bi nas odmah zgrabili. Samo juri "to br$e!!"
36
Aleksandar Kostjuk
"Ali ne znamo kamo-"
"Juri, do vraga!!!" urlikne glasom o(ajnika. Kola(i& o(ito nije znao drugi izlaz
iz ove situacije osim "to br$eg bje$anja.
No bili su prespori. Neprijatelj je ve& bio nad njima. Nije ih mogao vidjeti, ali
zato (uti treperenje njihovih krila koje je bivalo sve glasnije, a masivno lomljenje
grana nazna(ilo je njihovo nestrpljivo pribli$avanje plijenu.
Jedan se pribli$io tlu. Jasno je (uo njegove mnogobrojne noge kako stru$u po
kori drve&a i po mekanoj zemlji. Bio je samo nekoliko ahata od mera. Br$e, br$e!!
Nije vidio ni"ta pred sobom. Kako se ti konji ve& nisu zaletjeli u jedno od stabala?
Bili su prepu"teni njihovim instinktima. Ni Kola(i&a vi"e nije vidio. 'uo je samo
topot kopita njegova konja.
Odjednom svjetlost. Bez ikakvog predznaka, na"li su se na rubu pove&e
udoline u kojoj nije bilo drve&a, samo visoke trave. Bila je cijela jasno vidljiva
pod svjetlo"&u mjese(ine. To nikako nije bilo mjesto gdje bi bili sigurni, obojica
su to znala pa su zaustavili trk konja i okrenuli ih natrag prema "umi.
Iz tame izroni ogromna tjelesina (udovi"ta koja se svom svojom masom
obru"ila prema Kola(i&u, obaraju&i njega i njegovog konja na tlo uz siloviti tresak
i kotrljanje. Kroz merov konj istodobno pro)e ogromno rilo i podigne ga u vis.
Mer je visoko poletio i kao Kola(i& se bolno iskotrljao prema sredini udoline. Po
prvi put je (uo konjevo glasanje. I posljednji. Stvor je odbacio uginulu $ivotinju
poput krpe.
Namamili su nas ovamo! Poput stoke.
S bolovima u cijelome tijelu ustao je i krenuo prema Kola(i&u koji je s oru$jem
u rukama ve& (ekao nemani koje su ih okru$ivale. Izranjali su iz tame stabala.
Njihova razgranata $drijela su se sjajila na mjese(ini. Mogao je vidjeti njihova
krila kako str"e iz kro"anja sa svih strana. Bilo ih je posvuda. Po(eli su ih
nadlijetati. Sada je gledao desetke na nebu, kru$ili su nad njima, neki bli$e tlu,
neki tako visoko da su djelovali si&u"no.
"Kola(i&u..."
"Samo mi nemoj cviliti kao baba. Zgrabi oru$je ako ga jo" ima" i po(ni
pucati!" Nije ni dovr"io re(enicu kad je ve& ispalio salvu iglica u gada koji ih je
sru"io. Njegov hitinski oklop je prsnuo i uz u$asno siktanje i "kljocanje stvor se
po(eo koprcati na mjestu. Ali nije bio mrtav.
Dolazili su i drugi. Stezali su obru( oko njih kretaju&i se gotovo be"umno
svojim (lankovitim nogama po mekome travnatu tlu. Ali nije bilo tiho. Visoki
tonovi i "kljocanje bili su sve glasniji i glasniji. Uskoro su bili okru$eni ogromnim
zidom od kukaca. Svi su hodali jedni preko drugih kako bi prvi do"li do plijena, a
kakofonija je postala nepodno"ljiva.
Ovo je no&na mora! Za"to se ovo doga)a meni? Bo$e, ne, ne, ne!!
Kola(i& je hrabro pucao u svakog najbli$eg neprijatelja. Jedan se zaletio prema
njima, ali ovaj ga je do(ekao sa striglarom, a kada je spustio glavu, ma(em mu ju
je probio uz glasan zvuk probijanja oklopa.
"Do)i, iskoristit &emo truplo kao "tit. I po(ni pucati ve& jednom, prokleti
37
IOX
s'tryatahu! #eli" umrijeti na koljenima?!"
Ne $elim uop&e umrijeti. No pridru$io se Kola(i&u uz tijelo mrtvoga (udovi"ta i
napokon izvadio svoj mali striglar. Uperio ga je u hordu nemani, ali nije znao
kamo ciljati. Bilo ih je ve& tako mnogo i bili su tako blizu da je osje&ao njihov
zadah. Dok je Kola(i& pucao iz svoga striglara, usporavaju&i napredovanja kukaca
truplima ubijenih kojima su se njegovi odmah po(eli gostiti, mer je mahao svojim
na sve strane, preplavljen o(ajem. Onda je kona(no opalio jednom u gomilu i
raznio jedno krilo, jedno od mnogih koje je str"alo iz ove vojske. Zaglu"uju&i krik
je to popratio, tako glasan da si je morao pokriti u"i. Ispalio je jo" jedan, i jo"
jedan. I onda ni"ta. Bio je prazan.
Bio je to manji model. I nije ga se sjetio napuniti.
"Molim te, reci mi da zna" izlaz odavde," uputi rasplakane rije(i Kola(i&u dok
su pred poplavom namani sve vi"e tonuli u tamu.
"Bojim se da ne. Ali zato &u ih povu&i sa sobom koliko god mogu!" Odbacio je
prazni striglar, zamijenio ga velikim bode$om i s urlikom navalio naprijed. U
istom trenutku ne"to je sna$no udarilo mera i odbacilo ga nekoliko ahata od
Kola(i&a.
Mer se okrene le$e&i na tlu, tra$e&i Kola(i&a, no nije ga vidio. Ni (uo. Vidio je
samo tu gamad. Deseci, stotine. Svuda oko njega. Jedan od njih sleti kraj njega i
zamahne svojom (lankovitom nogom prema njemu. Mer jo" jednom mlohavo
poleti i skljoka se na zemlju.
Polusvjestan, mer se na"ao licem u travi i blatu. Nije se mogao micati. Jo" je u
nekom zakutku uma bio svjestan kolosalnih tijela nemani koja ga nadvisuju.
Obavili su ga potpuno. Nastupila je tama, ali osje&ao ih je na svojoj ko$i.
Sada je barem sve gotovo.
Probudio se uz njemi krik. #elio je urlati, jecati, kri(ati. Ni"ta nije izlazilo.
Tijelo mu je bilo sputano. Samo je glavu mogao micati. Koliko je ve& dugo
ovdje? Kako je dospio ovdje? Za"to ga nisu ubili? Iako ve& zagu"en strahom,
morao je trenuta(no osjetiti strahopo"tovanje pred prizorom koji mu se prostirao
pred o(ima. Bio je na dnu divovske "pilje. Bila je jako nako"ena i su$avala se od
baze prema krajnjem otvoru kroz koji je mogao vidjeti (itavog A"muvu, skoro
pred odlazak s neba.
Svjetlost mu je bila neobi(no jaka. Dobio je dojam kao da se "pilja grana iz
Krnjega Mjeseca prema njemu, gledaju&i u njega. Kao da se nalazi na nekoj
nestvarnoj, grotesknoj pozornici.
!pilja nije dobar opis. To je samo divovski tunel kroz koji su se presjecali
prolazi vjerojatno jo" ve&eg kompleksa. Bio je to najmanje zarat duga(ak prolaz
i"(r(kan otvorima koji su se pru$ali u nekoj slo$enoj, organskoj, savr"enoj
geometriji. Bili su tu prolazi, brazde, neobi(ni lukovi, valovite stijene, sve
napu&eno kart+atomasurima. Ti divovi su izgladali kao komarci u usporedbi s
ovom nevjerojatnom nadstrukturom.
Za"to me nisu ubili?
38
Aleksandar Kostjuk
Osje&ao je kako umire. Sporo. Presporo. Nije $elio (ekati. Neka ova no&na
mora zavr"i. Jo" uvijek nije mogao vikati. Naprezao se da vikne, da preklinje, bilo
"to. Naprezao se iz petnih $ila, ali jedva je ispustio tihi siktaj. #elio je plakati, ali
suze nisu $eljele do&i. Nije mogao ni plakati.
!to su mi to u(inili?
Spustio je pogled na svoje tijelo. Bilo je gotovo cijelo uronjeno u neku krutu
tamnu valovitu masu. Bio je uspravljen, a ruke nategnute prema nazad, iako ih je
jedva osje&ao. Prsa i glava bili su mu istureni prema naprijed. Noge nije osje&ao.
Mo$da ih vi"e nije ni imao.
Poku"ao se osvrnuti oko sebe. Te"ko je micao glavu, iako nije osje&ao nikakvu
bol. Nikakvu zi(ku bol. Bio je stopljen s nekakvim zidom ili stijenom. Nije
mogao dobro vidjeti. Ali dobro je vidio priliku sa svoje lijeve strane.
Kola(i&. I on je bio uronjen u valoviti kamen, samo mnogo dublje od mera.
Samo mu je lice bilo razotkriveno. Stravi(no. Bilo je prepuno rana, a njegove
krvave o(i koje su gr(evito tra$ile uokolo, bez ijednog treptaja, odavale su u$as u
njegovoj du"i. Patio je. Ni prema njemu nisu imali milosti.
Imam li i ja takav izraz lica?
Pred njim se na ravnome dnu "pilje prostirala "uma visokih "iljaka. Svi su bili
blago uvijeni i osim onih u prednjim redovima, gubili su se u tami te divovske
prostorije. 'ak ni Krnji Mjesec nije to mogao obasjati.
Ne"to se kretalo me)u tim skulpturama. Nije bilo veliko. I hodalo je na dvije
noge. 'ovjek! Kretao se polako i provirivao preko ruba kamenih izdanaka,
skriven u tami. Kao da nije $elio da ga mer vidi. Vrebao je.
Mer je $elio viknuti da mu pomogne, ali jo" uvijek ni"ta nije izlazilo, unato(
trudu. Posjetitelj se po(eo pribli$avati. Prema meru koji je zjapio ustima
poku"avaju&i ne"to re&i, sugerirati u kakvoj se nevolji nalazi. 'ovjek se (udno
kretao i izdaleka se (inilo da je gol. No tada se pribli$io i mer je mogao jasno
vidjeti.
To nije (ovjek.
Vitko "tapi(asto bi&e bilo je svjetlosme)e boje, gotovo bijelo. Visoko poput
(ovjeka. 'lankovito poput kukca i s (vrstim, sjajnim oklopom. Dvije ruke i dvije
noge. Hodalo je uspravno kao (ovjek. Djelovao je poput uspravnog skakavca, ali
bez ikakvih obilje$ja. Tijelo mu je bilo ravno i glatko, pa tako i glava. Samo dvije
crvene to(ice koje su valjda bile o(i.
Mer Paaor je sada $elio kri(ati vi"e nego ikad. Tresao se i bacakao se koliko je
mogao a nije mogao dok mu se to stvorenje pribli$avalo. Kad mu je do"lo na
pola ahata, stalo ga je prou(avati. Gledalo mu je tijelo bez $urbe, napraviv"i svako
malo korak naprijed ili natrag. Tada je pru$ilo ruku prema njemu i bocnulo ga
(lankovitim krutim prstima u prsa. Kao da $eli vidjeti kako &e reagirati. Mer se,
naravno, nije mogao ni micnuti. Jo" ga je koji trenutak promatralo, a onda se
okrenulo i nestalo u "umi uvijenih "iljaka.
Kada ga je bocnulo, mer je postao svjestan ne(ega u "to nije bio siguran od
kada se probudio. Sada je to jasno osje&ao i taj osje&aj je ja(ao. Ne"to se u njemu
39
IOX
micalo. Ne"to je u njemu raslo. Napredovalo. Jesu li ga zato ostavili na $ivotu?
#elim umrijeti!
Okrenuo se prema Kola(i&u koji je jo" bio $iv, jo" u stravi(noj agoniji. Osje&ao
je krivnju zbog njegove sudbine. Ratnik poput njega nije zaslu$io ovakvu smrt.
Ovakvo poni$enje. Trebao je poginuti u borbi. Odjednom se zapita za"to si je
odabrao to ime. Kola(i&. Kojeg li smije"nog imena! Koje li mu je pravo ime? Nije
ga se usudio pitati, a on mu ne bi rekao. 'udno, nisu se podnosili tijekom cijeloga
putovanja, a sada su kao bra&a. U patnji.
Osje&a kako smrt dolazi. Ali ne jo". Jo" nije vrijeme. Bol jo" nije dosegla
vrhunac.
Tisu&e je kart+atomasura jo" uvijek dominiralo krajolikom koji se prostirao
pred njim. Nad njim. Samo gmi$u uokolo, bez prestanka. Mer Paaor se zagleda u
Krnji Mjesec. Kako je lijep. Za"to to nikada prije nije vidio? Nije vidio mnoge
stvari. Sada kada mu kraj dolazi, postaje svjestan mnogih stvari. Svojih
nalogodavaca koji su ga uvalili u ovo, svoje pohlepe koja ga je uvalila u ovo,
Kareole, te tupave kurvetine, svoje djece koju vi"e ne&e vidjeti i kojima nije
priskrbio ono "to je oduvijek $elio, (ak i svoje $ene koju je vjerojatno trebao bolje
podnositi i manje mrziti.
I Boga kojeg je nau(io ignorirati.
Zaista, netko &e no&as umrijeti.
40
IOX
I
Predvi)anje budu&nosti je poput sijanja
pijeska kroz prste: koliko god uspje"ni
bili u tome, svi &e vas gledati (udno i
nitko vam ne&e vjerovati da to (inite
besplatno. Predvi)anje pro"losti je
mnogo unosnije: ljudi su vam skloni jo"
manje vjerovati, ali i jo" vi"e platiti da
prestanete.
Tobbar Ara zmmamua Kyorliis
OKTOGONALNI SEPARATORIJ:
'ETVRTI CIKLUS
Ako postoji postoji poslovica koja nedostaje u ljudskoj civilizaciji, onda je to
ova: "Ne vjeruj (ovjeku koji sjedi dva stola desno od tebe, (ak ni ako se pravi da
te ne poznaje." Takva mudrost najvjerojatnije ne bi nai"la na previ"e
razumijevanja, pa (ak ni prihva&anja ako ne ra(unamo na odaziv stanovnika
malog, ali nepoznatog sela Fiuge (ije je $ivotno uvjerenje da se svaka izgovorena
rije(, bilo kada i bilo gdje, mora dokumentirati i utisnuti u umove naroda kako bi
se mogla na kraju upotrijebiti protiv putuju&ih prodava(a kariranih cipela koji,
kako su ih u(ili njihovi preci, a "to je zapravo ve& dugo op&e poznato,
predstavljaju utjelovljenje zla koje se mo$e otjerati samo uzastopnim i suvislim
govorom koji bi ih trebao onemogu&iti u izgovaranju prodajnih slogana,
zavo)enju fantasti(nim popustima i mamljenju svojim demonskim asortimanom, a
koje dolazi i u alternativnom, iako pone"to rije)em obliku kao popunjiva( rupa na
napu"tenim vodenim tokovima ali smatrao je da bi njemu sada jako dobro do"la,
ako ne kao prakti(na pomo&, onda barem kao moralna potpora.
Ivanu je taj tip bio sumnjiv od trenutka kada je do"ao prije tri dana. Do"ao je
sav ure)en, nalickan, ula"tenih noktiju i po(e"ljanih obrva. Nije razgovarao
mnogo s ljudima, ali kada je jest, bio bi sav "armantan, afektivan i pompozan.
42
Aleksandar Kostjuk
Stalno je hodao uokolo podignuta nosa i s blagim arogantnim smije"kom na licu,
kao da $eli obi(nim smrtnicima jasno dati do znanja kako je on ne"to bolje, ne"to
vi"e, ne"to "to smijete dirati i (emu se smijete diviti, ali nikako si umi"ljati da ste
time dosegli njegov rang. 'ak i dok je sjedio za svojim Rakkanis terminalom,
dr$ao se kao da zna gumbe stiskati bolje od svih ostalih.
Naravno, stekao je i dojam da samo njemu ide na $ivce. Iako je bio umi"ljen,
bio je to dozirano i prekriveno ve& spomenutim "armom. Zra(io je previ"e
elegancije da bi ga ve&ina ljudi smatrala odbojnim, (ak i kada bi se jako trudili.
Pogotovo se one kvo(ke iz Ra(unovodstva nisu libile pokazati koliko im je
simpati(an. Kada je ju(er nosio proizvodne protokole tamo, (uo ih je kako se
hiho&u.
"Joj, jeste vidjeli onog novog, kako se zove, Noraal? Ba" je zgodan."
"Je, i kako je uvijek u"minkan. Taj je sigurno ambiciozan."
"Sumnjam, vjerojatno je dobio posao preko veze. Vjerojatno sin(i& nekog
polubogatuna koji se mora dokazati tatici. Za dva tjedna vjerojatno ga ne&e biti.
Ali zgodan jest."
"Pa to sam ja i rekla. Ambiciozan. Kada ode, vjerojatno &e nam "efovat.
Odnekud. U ovoj tvrtki ljudi stalno dolaze i odlaze, ali ovaj &e dospjeti nekamo,
pazite "to vam ka$em."
"Uh, ti stalno laprda" neke budala"tine, glupa(o jedna. Zaista ima" ma"te.
Vidjela si (ovjeka jednom i ve& sve zna" o njemu. Ba" si glupa!"
"Sama si glupa(a, glupa(o!"
"Ne, to si ti. Glupa."
"Mama ti je glupa!"
"A tvoja mama je drolja!"
"Barem nije glupa!"
"O, da, sigurna sam da, dok radi na le)ima, (ita ponude za posao koje joj sti$u
iz raznih ortou(ili"ta."
"Ma ti si jedna-"
"Dosta, vas dvije!!"
"Uh, mo$da je to stvarno neki bogatun. Navodno plemi&i znaju slati najbli$u
rodbinu u svoje pogone kako bi provjeravali stanje. Jer samo njima vjeruju. Ajme,
mislite da nas provjerava?"
"Ma kakvi!"
"Hej, da to nije... Ako jest "to je ona rekla, da to nije mo$da Trpimirovi&?"
"Neeee..."
"Nema" pojma. Stari sazr nema sinova. Samo hrpu k&eri."
"Istina."
"Znam i sama da nema sinova. Ali mogao bi biti neki daljnjii rod, brati& ili "to
ve&."
"Glupost."
"Ako je, onda ga treba zgrabiti."
"Tko? Ti?"
43
IOX
"A "to mi nedostaje? Mogao bi pro&i i gore."
"Istina, ali to ti je ujedno i jedini adut."
"Prava se javila!"
"Biste li vi mo$da mogle malo raditi?"
"Ti "uti. Zna", mogla bi..."
I tako dalje. 'ovjek je tek stigao u tvrtku, a ve& je predmetom $estokih
diskusija. To nije normalno. 'ak se i Alana hihotala dok je govorila o njemu.
Alana. Prije vi"e od godinu dana pozvao ju je da iza)e s njim. Prihvatila je sa
sumnjivo velikim odu"evljenjem. U tom se trenutku ve& bio pripremio za
primanje odbijenice u obliku zvanja osiguranja, sugestivne "amar(ine ili
jednostavnog NE. A ona je pristala. Ivan je bio presretan. Izvan sebe. #ene su mu
do tada bile potpuno neshvatljive. To se u tome trenutku nije promijenilo, ali je
zato bilo mnogo podno"ljivije.
I tako su iza"li. Odli(no su se zabavili, vi"e nego je to Ivan uop&e namjeravao.
Na kraju njihove romanti(ne ve(eri rekla mu je kako joj je to bio najbolji spoj u
$ivotu. To mu je bilo prili(no te"ko vjerovati, ali nije se ni borio protiv toga. U
svakom slu(aju, bio je to najbolji spoj u njegovu $ivotu. Pa ju je odlu(io poljubiti
kako bi ve(er bila savr"ena. Ona je na to jednostavno ustuknula i po(ela si
maramicom (istiti cipele. On ju je pitao za"to ju ne mo$e poljubiti, a ona mu
opu"teno re(e da to ne $eli. To je za nju o(ito bilo dostatno obja"njenje jer nakon
toga je jednostavno oti"la bez pozdrava. Sljede&ega dana pro"la je pokraj njega i
pozdravila ga kao da su usputni stranci. Isto je bilo i u danima koji su uslijedili.
Tri mjeseca nakon toga udala se za neku mrcinu od (ovjeka. Svi njeni prijatelji
bili su pozvani na svadbu. Ivan nije. Nije da bi do"ao.
Bi.
Tri mjeseca nakon toga njena mrcina od mu$a zavr"ila je u zatvoru. Ona je
tvrdila da je uhi&en jer je na zidovima ispisivao slogane protiv svoga poslodavca
koji je svima zaposlenima $elio prepoloviti pla&e. To je bilo malo te$e vjerovati
jer je poznato da je Alanin mu$i& ustrajno nezaposlen i kroni(no nepismen. Istina
je, navodno, da je njen mu$ sudjelovao u plja(ki jednoga "tanda na tr$nici pri
(emu je ranjen jedan prodava( i to nekih osam sati nakon plja(ke. I hr(ak mu je
oslijepio. Navodno.
U potrazi za pomo&i, Alana je dotr(ala prvo Ivanu. Zapravo, bio je sedmi na
njenu popisu, ali bio je prvi koji ju je uop&e saslu"ao. Zamolila ga je da na sudu
svjedo(i u korist njezina mu$a kao karakterni svjedok. Pitao ju je kako bi mogao
biti takvo ne"to kad ga uop&e ne poznaje, na "to je ona briznula u pla(. Da i nije
zaplakala, on bi joj pomogao. On jednostavno nikome ni"ta nije mogao odbiti.
Nije se previ"e volio zbog toga, ali znao je i da bi mogao biti mnogo gori.
Do"ao je na su)enje svjedo(iti. To nije dan kojeg se voli prisje&ati, niti o kojem
voli razmi"ljati ili govoriti. U kratkim crtama, njegovo svjedo(enje nije pomoglo i
za dlaku je sam izbjegao zatvorsku kaznu. Ne treba re&i kako je Alana bila
iznimno razo(arana i ljutita na Ivana. No ona mu je odmah velikodu"no ponudila
mogu&nost iskupljenja. Tra$ila je od njega da joj pomogne u mu$evu bijegu iz
44
Aleksandar Kostjuk
zatvora kojeg je organizirala ona u suradnji s nekim preplanulim "epavcem kojeg
je upoznala toga jutra. Ivan joj je rekao kako je to ipak previ"e za njega, a njegova
odbijenica bila je popra&ena "amar(inom po njegovu obrazu.
Njen mu$ je jo" uvijek u zatvoru. Bio je oslobo)en optu$bi, ali je neposredno
prije predvi)enog otpu"tanja iz zatvora sasvim nehotice i"(upao jednom od (uvara
nekoliko kralje"aka iz le)a.
A Ivanu su $ene jo" uvijek potpuno neshvatljive.
Da nije tako ljutit na tog Noraala samo zbog Alane? Je li samo ljubomoran "to
taj snob "armira $ene samom svojom pojavom? Mo$da. Ali nije to sve. Ima tu jo"
ne(ega. Ve& je odavno shvatio da je $enama tek neznatno "armantan i jo" manje
zgodan iako bi mogle pro&i mnogo gore, dovraga! pa se do sada ve& navikao
da drugi mu"karci plijene pa$nju $ena kojima bi on $elio plijeniti pa$nju. I volio je
misliti da ba" nije toliko povr"an.
I nije ga bilo briga za svoje unutarnje nesigurnosti i mi"ljenja drugih: tip mu se
jednostavno nije svi)ao.
A nije mu se svi)alo ni to (ekanje. Njegov je Rakkanis terminal reagirao na
njegove unose mnogo sporije nego ina(e. Nije problem kod njega, vidio je i druge
kako iziritirano (ekaju da se kodovi povratne informacije ispi"u na glatko crnoj
povr"ini kal stakla. Suris je (ak potpuno izgubio $ivce i izderao se Kale'H kada ga
je zamolila da joj posudi ne"to brinske smole kojom bi premazala komad
praznog papira kojeg je na"la kada se sagibala za nekim drugim, potpuno
razli(itim komadom praznog papira koji joj zapravo i nije trebao, a pri (emu se
sjetila da je potpuno zaboravila dovr"iti protokol HYP-031.
Upravo je na spomen HYP-031 Suris planuo i po(eo joj se derati u lice. S
izbijenim i oku nimalo ugodnim venama na vratu dao je glasno Kale'H do znanja
kako on sasvim sigurno i najvjerojatnije nije tvornica brinske smole, kako ne
voli kada ga se prekida u (ekanju da zapo(ne va$an posao, kako upravo mrzi kada
se o protokolu HYP-031 govori kao o ne(emu zbog (ega on ne bi nikako, ni u
snu, mogao planuti od bijesa, kako ne $eli slu"ati o njenim praznim papirima, iako
bi za to mogao biti zainteresiran negdje izme)u gableca i zavr"etka radnog
vremena, kako je ona relativno ru$na i iznimno glupa, i kona(no, kako svakako
mo$e posuditi njegovu brinsku smolu pod uvjetom da mu je ne vrati izme)u
gableca i zavr"etka radnog vremena.
Na to je Kale'H briznula u pla( i s licem u rukama pobjegla od o(iju
gledateljstva ne uzev"i Surisovu smolu, prepu"taju&i svoj komad praznoga papira
njegovoj neizvjesnoj sudbini.
Suris je i ina(e bio vrlo tanak sa $ivcima pa je bilo neizbje$no da dobije
nadimak Mrvica. Tako ga je barem nazvao Lkarin iz Odjela za kontrolu
kvalitete. Zapravo, samo ga je on tako zvao jer nitko nije shva&ao kako bi
nadimak Mrvica mogao biti u vezi sa Surisovom nadra$uju&om naravi. Lkarin
tu nije $elio i&i u op"irne ili bilo kakve detalje, ali je natuknuo kako to ima veze s
ne(im "to se mo$da dogodilo kada je mo$da gledao razmontiravanje jedne
kanalizacijske cijevi koja to mo$da i nije bila, i jo" pri tom namignuo, vjerojatno
45
IOX
$ele&i time ostaviti dojam tajanstveno inteligentnog momka. To mu, naravno, nije
uspjelo pa su ga uglavnom svi u tvrtki vje"to izbjegavali, bilo da izbjegnu slu"anje
njegovih mudrosti, bilo da izbjegnu da im ponovno namigne "to se pokazalo
tajanstveno uznemiruju&im.
I bio je degutantno debeo, a kancelarija koju je dijelio s jo" tri ne"to manje
debele $ene uvijek je vonjala po spaljenom li"&u.
Kale'H je jo" dobro pro"la. Spomenula je tek protokol HYP-031. Da je
spomenula, primjerice, protokole WPR-9042 ili UKM-755, Suris bi vjerojatno
mnogo $e"&e regirao. Ti protokoli i mnogim drugima izjedaju $ivce svojom
zahtjevno"&u. I bili su jako va$ni za proizvodnju, a time i va$ni "efovima gore.
Imali su zna(ajnu proceduralnu strukturu koja je iziskivala gotovo bolnu
minucioznost, iako ne ba" onakvu kao kod UTY-9575 ili mo$da OQA-217, a
izazivali su u slu$benicima onu nelinearnu vrstu administrativne nervoze i bijesnu
apatiju karakteristi(ne za RGK-772, pomije"ano mo$da s potisnutom
nedoli(no"&u FVC-072 i deprimiraju&om nekoherentno"&u KJK-866. Nisu bili
ni"ta nalik na protokol PTB-7743 koji je bio odgovoran za (ak nekoliko krvarenja
desni i vi"e neuspjelih transplantacija bubrega. LKR-2113 izazivao je oprezno
zijevanje koje je svakoga trenutka moglo biti prekinuto vije"&u o masovnom
trovanju ptica koje sli(e golubima na glavnome gradskom trgu, a WAS-669 je,
primjerice, bio prili(no marginalan i zbog svoje dosadnosti predmetom sprdnje
(ak i kada ga se do posljednjeg slova provodilo. A o HUV-284 i LKJ-7895 bolje je
uop&e ne govoriti. O ESU-909 jo" manje.
Suris je u ne(emu ipak bio u pravu. Terminali presporo reagiraju. Ve& je
nekoliko sati ovako i ako se nastavi, nitko ne&e ispuniti kvotu. Za to &e biti,
naravno, krivi isklju(ivo radnici, a ne lo"i uvjeti. !ef Topaz jedva &e do(ekati
priliku da svojim podre)enima o(ita lekciju zbog lo"e obavljena posla i otkine im
od dnevnice zbog istoga. !ef Topaz je u ovoj tvrtki bio na pravome mjestu. Samo
je ovdje njegova patolo"ka mr$nja prema radnicima dolazila u savr"en sklad s
njegovom patolo"kom mr$njom prema ljudima. Pojam racionalnog poslovanja
njemu je bio otmjeni paravan za gotovo umjetni(ko iskazivanje nespremnosti za
potiskivanje svoje iracionalne mr$nje na sastancima osoblja, slu$benim objavama,
domjencima i njemu najdra$e u pa$ljivo sro(enim dopisima gdje se nerijetko
nije susprezao dodati svoj potpis ispisan krvlju, uz jasno istaknutu napomenu kako
se ne radi o njegovoj krvi.
Ovaj problem bi ipak trebao zabrinuti i njega. Ako Rakkanis terminali ne
po(nu raditi po svojim uobi(ajenim performansama, ne&e mo&i neobavljeni posao
svaliti na radnike, bez obzira koliko zluradog truda ulo$io u to.
Problem je zasigurno u Sredi"njoj jezgri. Ne mo$e biti ni"ta drugo. Njezina
hirovita brzina obrade podataka bila je svima poznata i s njome se ra(unalo, ali
ovakvih odstupanja jo" nije bilo. Da tamo nije do"lo do pomora? Znalo se i to
doga)ati, iako rijetko. Ako je to ovdje slu(aj, bit &e potrebno mnogo uzgoja koji
bi mogao trajati danima da se dostigne potrebni kapacitet.
Atula je prolazila pokraj operativnih stolova. Kao uvijek, nosila je izazovnu
46
Aleksandar Kostjuk
suknju, jo" izazovniju crnu svilenu ko"ulju koja joj se pripijala uz tijelo, mre$aste
(arape koje su ocrtavale savr"ene linije njenih nogu te ogrta( od ko$e pamu(nog
goveda s (itavom i savr"eno o(uvanom glavom i jednom nogom koji su nekako
naru"avali op&i dojam, ali i odvra&ali pa$nju od o$iljka njena davno izgubljenog
lijevog uha kojeg je ponosno pokazivala (e"ljaju&i svoju tamnocrvenu kosu
ekstremno udesno.
"Hej, Atula!"
Ona se zaustavi na Ivanov poziv i okrene se prema njemu. !iroko se nasmije"i i
pri)e mu. Blizu. "Hej, Ivek, kako si mi?" Ona mu po(ne prstima nje$no mrsiti
njegovu ugljanu kosu.
"Ha? Pa, dobro sam. Po starom. Kako si ti?" Ivan bi se mnogo lak"e prepustio
njenoj ljubaznosti da glava mrtvog goveda koje joj visi s ramena nije uperena u
njegovo lice, prisiljavaju&i ga da gleda u te staklaste o(i i razjapljena usta. I noga
ga je, nji"u&i se, lupkala lagano po le)ima.
"I ja sam dobro. Kako tvoj ne&ak? Nisam ga ve& dugo vidjela."
"Ovaj... ti ga nikad nisi vidjela."
"Nisam? Nisi li ga ovamo doveo pro"le godine?"
"Mmm... ne."
"Ma jesi. Imali smo malu zabavu u povodu Kale'Hinih zaruka, sje&a" se? Svi
smo plesali, pili, smijali se. On je bio tako veseo da je po(eo skakutati. Onda sam
ga ja posjela u krilo i igrala se s njime. Bio je tako sladak. Sigurno se sje&a". Samo
si zaboravio."
"Sje&am se, da. Samo... Atula, to je bio Kale'Hin zaru(nik, a ne moj ne&ak. A
Kale'H nije bila previ"e odu"evljena dok vas je vidjela kako se... hm... igrate."
Atula se ozbiljnim pogledom zagleda u svod. Nekoliko je trenutaka tako
buljila. Zadubljena. "Sigurno?" obrati mu se kona(no.
"Sigurno. Moj ne&ak nema ni (etiri godine."
"!to, (etiri? Kako brzo odrastu. Sje&am se dok je jo" imao... Ne, (ekaj, ni to
nije bio on. Ma joj, ba" sam blesava, sve sam spobrkala. !to si me htio pitati?"
Ivan je otvorio usta kako bi joj odgovorio, ali ni"ta nije iza"lo. Tako ga je
zbunila da je zaboravio za"to ju je uop&e zaustavio. A onda mu je sinulo. "Aha,
da, zna" mo$da ima li kakvih vijesti iz Sredi"nje jezgre? Izgleda da imamo
probleme. Sve je usporeno. Ti si tamo bli$e Jezgri, jesi li "to (ula?"
"Paaa, nekoliko slu$benika Jezgre je nekoliko puta pro"lo kroz na"e
kancelarije. !to je (udno, jer rijetko napu"taju radno mjesto, osim kada idu jesti. I
(inili su mi se uzrujanima."
"Da? Onda se ne"to zaista doga)a. Ni"ta se ne govori tamo?"
"A zna" i sam da izme)u odjela nema neke komunikacije. Osim one preko
glave"ina, naravno."
"Pa mi komuniciramo."
"Joj, zna" "to mislim. Svatko odradi svoj djeli& posla, a samo pompozni
polubogovi u svojim uredima vide cijelu sliku. Osim toga, mi dvoje smo prijatelji,
zar ne?" Po(ne ga nje$no gladiti ispod brade. Bila je nadomak tome da mu sjedne
47
IOX
u krilo. "Mi stalno tra(amo. No to su samo tra(evi. A o poslu ionako nitko ne $eli
razgovarati. Dovoljno je "to ga moramo raditi. Tako da, ako i postoji problem u
Sredi"njoj jezgri, vjerojatno ne&emo nikada saznati o (emu se radi."
"Da... vjerojatno." Bilo mu je sve te$e koncentrirati se na njene rije(i jer je
njenim pribli$avanjem dobio predobar pogled na njeno odsutno uho. Ko$a mu se
po(e je$iti.
"Da, nemoj se ti ni"ta brinuti. Ve& &e oni to rije"iti. Kako god. Usput, kad smo
ve& kod tra(eva, (ula sam jedan dobar o Passoriji."
"Kome?"
"Passorija. Sestra blizanka onog trenera saroskarabeja, Vigona."
Znao je za Vigona. Nije ga upoznao, ali zna ga po glasu. Bojao si je lice crveno
i jeo je isklju(ivo svje$u kredu. Navodno je prili(no stalo$en tip. Ili je to barem
postao nakon "to si je dao kirur"ki ugraditi d$epni sat u nadlakticu. "Da, da. !to je
s njom?"
"Iz pouzdana sam izvora (ula kako joj je djed jo" prije dvije-tri godine ostavio
ogromno nasljedstvo, i to samo njoj. Brat nije dobio ni"ta."
"Vigon nije ni"ta dobio? Za"to?"
"Navodno nije ni znao za njega."
"Nije znao da Passorija ima brata blizanca? Kako je mogao ne znati?"
"Nemam pojma. Ludo, ha?"
"Dobro, ali... Ako je dobila nasljedstvo, za"to radi u ovom mu(ili"tu?"
"Upravo tako! Da meni netko ostavi bogatstvo, ja bih pobjegla odavde i vi"e se
nikad ne bih vratila. Naravno, posje&ivala bih prijatelje," re(e mu to "kakljaju&i
mu uho.
"Da... daj, nemoj... ovaj, "to ona ka$e?"
"Pitala sam ja nju."
"I?"
"I ni"ta. Po(ela je krvariti iz nosa. Obilato."
"Bo$e, je li zdrava?"
"Ivek, zar me nisi slu"ao? Cura o(ito nije zdrava."
"Da, valjda..."
"Ah, moram i&i. Posao, posao. Ako ne"to (ujem, javit &u ti, dobro?"
Razbaru"ala mu je kosu i namignula mu zavodni(ki prije nego mu je okrenula
le)a i nastavila svojim putem. No glava pamu(nog goveda koja joj je visila s
ramena bila je okrenuta prema Ivanu i njemu se u(ini kako te sablasne o(i zure u
njega. Odmjeravaju&i ga.
"Hvala, Atula." Atula je bila vrlo simpati(na $ena na jedan neprirodno
perverzan na(in. I rado je o(ijukala s mu"karcima, "to je pokazivalo koliko je
samosvjesna. Ivan joj je izgleda bio osobito drag. On je morao priznati da bi Atula
s oba uha bila vrlo privla(na $ena. Mo$da je imao previ"e predrasuda zbog njenog
izgleda, no ipak, kru$e pri(e o tome kako je izgubila to uho.
Navodno je imala momka koji je imao prili(no izopa&eno poimanje ljubavi pa
joj je radio razne... stvari. Stvari koje su uklju(ivale $ongliranje. I $onglere.
48
Aleksandar Kostjuk
Navodno je ona u tim stvarima iznimno malo u$ivala pa je poticala svoga momka
da dade svojoj ma"ti odu"ka. I navodno je bila njena ideja da joj odre$e uho. I to
no$em. Samo "to joj je odrezao krivo. Navodno. Zatim je ona za osvetu njemu
odrezala mnogo toga. I navodno je svoj upe(atljivi modni detalj od crknutog
goveda ukrala od njega.
Bio je svjestan da nije u poziciji biti izbirljiv prema $enama, ali Atula je bila
jednako odbojna koliko i privla(na, i pri pomisli na nju osje&ao se nekako... sam
sebi strano.
Onaj Noraal je tako revno radio za svojim terminalom. 'ak je i to radio
uzdignuta nosa. I kako on mo$e raditi tako brzo kad se svi ostali vuku kao
tulipu$evi, (ekaju&i vje(nost da se ispi"e nekoliko bijednih redaka? Valjda $eli
pokazati kako on mo$e raditi sve sam, bez upotrebe strojeva, (ak i ako za to
koristi strojeve.
Je li to mogu&e?
Ma nije. Samo glumata. I to radi tako da uop&e ne privla(i nikakvu pa$nju na
sebe. 'ime samim po sebi privla(i pa$nju na sebe. Kako mu idu na $ivce takvi
ljudi. Pogotovo ovaj.
Blokovi protokola pojave se na njegovu Rakkanis terminalu. Napokon. Po
glasovima kolega oko sebe zaklju(io je kako se i kod njih stvari pokre&u. Ipak
&emo ne"to obaviti danas. Valjda problem onda nije bio tako ozbiljan. Ipak bi ga
zanimalo "to se to to(no dogodilo.
Bolje je ne biti previ"e znati$eljan.
Ve& dva sata radi bez predaha. Jo" nijednom nije trepnuo. Bole ga le)a. Uvijek
se, dok se zadubi u posao, previ"e nagne prema terminalu pa ga zaboli tamo dolje.
Protegnuo bi se on u svome sjedalu, ali ako ga "ef Topaz slu(ajno ugleda a
sigurno gleda, motri, vreba mogao bi zaklju(iti, bez da sebe previ"e prisiljava na
to, kako je njegovom podre)enom dosadno ili kako se zabavlja kada bi morao
raditi.
Uspravio se u sjedalu. Malo je napeo le)ne mi"i&e. To je bolje.
Ivan nije bio tip (ovjeka koji bi se $alio. Znao je da bi moglo biti mnogo gore.
Ve&ina njegovih kolega uvijek se $ali kako im ne valja ovo, kako im nedostaje
ono, kako bi radije bili negdje drugdje, kako bi $eljeli da im kolege (e"&e
stradavaju u blagim nesre&ama kako bi oni mogli br$e napredovati. Ne Ivan. Za
razliku od ve&ine ljudi, nije se nadao boljemu jer je ovaj posao i bio bolji od svega
"to jednog siroma"nog momka poput njega mo$e spopasti. Zato je cijenio ono "to
ima, makar je bio i svjestan koliko ovo mjesto nije prilago)eno podr$avanju
$ivota, ljudskog ili nekog drugog. Ve&ina ljudi nazvala bi ga kratkovidnim i
neambicioznim, i iako bi to bio prili(no dobar opis njegove osobe, on je sebe
radije zvao zadovoljnim.
Otkad je zaposlen u Toxi-Koli, u kratkome je roku napredovao od (ista(a-
bilje$nika-dostavlja(a-(ista(a do operatera-dostavlja(a-bilje$nika, "to i nije
unaprje)enje u punom smislu te rije(i, ali nije ni korak natrag. I nikada mu pla&a
49
IOX
nije bila smanjena vi"e nego svima ostalima, a to i nije tako malen podvig.
Njegovo radno mjesto na kojem je ve&i dio dana tako)er nije tako lo"e. To je
ogromna operativna dvorana, duga i "iroka najmanje pola zarata, a visoka
vjerojatno i vi"e. Dva divovska valjkasta stupa prote$u se sredi"njom linijom
dvorane. Ti stupovi su umre$eni u kompleksnu (eli(nu konstrukciju nad glavama
zaposlenika na tlu koja se granala u "etali"ta ispred ureda na gornjim katovima i
dva ukri$ena mosta koji spajaju dvije suprotne strane dvorane na najgornjem katu,
gdje pretendenti za bogove obitavaju, kako se vjerojatno ne morali mu(iti
hodanjem uz rub prostorije kada po$ele prije&i u nasuprotni ured. A nerijetko
mo$e vidjeti kako netko stoji s tih mostova i gleda. Promatra svoje robove. Uvijek
bi bili predaleko da im vidi lica a lica ionako ne bi znao povezati s imenima jer
su imena tih velikana tako)er uglavnom nedostupna masama koje ne"to vi"e od te
nedostupnosti nisu ni zaslu$ile a izbliza ih tako)er nikad nije vidio. Malo tko
jest.
Bila je to prevelika (ast stajati licem u lice sa "efovima svih "efova.
Iznad njih su se nalazili ogromni, visoki prozori koji su sezali sve do ruba
svoda kojeg su podupirali divovski stupovi. Kroz prozore je ulazilo danje svjetlo
koje se u bezbrojnim zrakama probijalo kroz isprepletenu (eli(nu mre$u i
osvjetljavalo (itavu prostoriju i njene stanovnike. Pod odre)enim kutem mogla se
(ak vidjeti i bjelina neba. Prozori imaju mehanizam koji prije zalaska Sunca preko
njih navla(i ogromne za"titne zasune od titana.
U ovoj se tvrtki sve radi u velikom stilu.
Na dnu te dvorane radi Ivan. On sjedi ve&i dio dana za jednim od
mnogobrojnih operativnih stolova s Rakkanis terminalima koji su naslagani u
nekoliko dugih kolona. Ipak, svi ti stolovi ispunjavaju jedva polovinu povr"ine.
Ostatak (ine ljudi. Ljudi u hodu, ljudi u bijegu, ljudi koji nose i prenose ne"to,
ljudi koji zaobilaze ljude, ljudi koji guraju ne"to, ljudi koji vu(u ne"to. Ljudi u
pokretu. Ovdje je uvijek vrlo dinami(no. Uvijek netko hoda, poskakuje, $ustro
raspravlja, prolijeva ulsu po podu, stru$e, cvili, sr(e, boja malene stupi&e koje
zatim uklanja, prenosi nekakve nepoznate strojeve i bizarne spremnike, vi(e i urla,
podme&e nogu drugima, navla(i u$ad, re$e u$ad. Ponekad zna pro&i i pokoji
saroskarabej iz Administracije, a jednom je ovamo zalutao i karlanski kljuna". I
ne, nije to bilo samo jednom.
Te"ko je bilo doku(iti "to ti silni ljudi rade, za"to to rade i ima li to bilo kakve
veze s onim "to se u ovoj tvrtki radi, a to je proizvodnja Toxi-Kole. Doznati
funkciju svega toga prometa bilo je nemogu&e i nepo$eljno. Mogli ste naga)ati o
tome, ali od toga vas samo zaboli glava.
S dvije suprotne strane operativne dvorane na tlu nadovezivao se po jedan
"iroki hodnik koji omogu&uje velik protok ljudi. S toliko mnogo prostora sa svih
strana, (ovjek se osje&a gotovo kao pod otvorenim nebom.
Ispisivao je protokole. Grafograf je bu(no i bez $urbe otiskivao Ivanov rad,
daju&i mu priliku da malo kvrcne staljenim zglobovima svoje ruke.
Kvrc! To je bolje.
50
Aleksandar Kostjuk
Posljednja stranica bila je ispljunuta iz grafografa i ba" kad se Ivan krenuo
otisnuti na daleki put do Administracije, Ra(unovodstva, Poluadministracije,
Trokutnog ra(unovodstva te Centra za distribuciju protukontrolnih protokola kako
bi svatko dobio svoj primjerak, u"i mu probije neugodno poznati zvuk. !kripanje
razglasnog sustava kada se pokre&e bilo je bolno, (ak i ako ste bili gluhi, a
imunitet na to jo" nitko nije razvio jer se tonalitet zvu(nika stalno mijenja i parira
svakoj ljudskoj prilagodbi.
Gotovo ljudski glas prolomi se (itavom dvoranom. "OVDJE GOVORI
IZVR!NI PODDIREKTOR PREDPROIZVODNE SEKCIJE SEKUNDARNOG
PROIZVODNOG POGONA TOPAZ. NEKA SE SLU#BENICI GRUPACIJE F7
SMJESTA ZAPUTE U SOBU ZA SASTANKE. PONAVLJAM, NEKA SE
SLU#BENICI GRUPACIJE F7 SMJESTA ZAPUTE U SOBU ZA SASTANKE.
KRAJ OBJAVE." Tada su zvu(nici jo" zastrugali u znak prekida.
A onda su se ponovno uklju(ili. Ivan, kao i mnogi drugi, pokrio je u"i.
"HVALA," re(e glas. I to je onda bilo to.
F7. To smo mi. Protokoli &e morati (ekati. Njegovi kolege i on digli su se i
krenuli ususret svome ljubljenome "efu. Ivan je iskoristio priliku da se malo
protegne. Suris je ne"to nerazumljivo opsovao, a Morena je izrazila nadu da ovaj
sastanak bude ispunjen nedostatkom svega onoga (ega nije nedostajalo na
posljednjem takvom sastanku. Iako (vrsta cura, Morena jednostavno nije mogla
dobro podnijeti sositicirane insinuacije "efa Topaza glede uloge jedne
voluharice, koja je ostala neimenovana, u braku njenih roditelja.
Svi su se obeshrabreno vukli prema svome cilju. Bilo je to (udno vrijeme za
sazivanje sastanaka. Obi(no bi se takve stvari obavljale na po(etku radnog
vremena. Da se nije ne"to ozbiljno dogodilo? Ili jo" bolje pitanje: da se nije
dogodilo ne"to ozbiljno za "to oni nisu ni pribli$no odgovorni, a za "to bi mogli
biti smatrani apsolutno i bez ikakve sumnje odgovornima? Sve je ovdje mogu&e i
bolje je jednostavno brojati crne i bijele kvadrate koji su (inili repetitivni uzorak
parketa sve dok se to ne"to i ne dogodi.
Stigli su do sobe. Imala je broj 887.4. Pokraj vrata nalazila se malena ni"a u
zidu koja je bila gotovo u potpunosti ispunjena karticama s prijedlozima kako se
obra(unati s ljudima koji kupuju maramice uz tvrdnju da ih $ele u(initi vla$nima,
a zapravo ih $ele u(initi tek neznatno vla$nima i onda ih upotrijebiti u natjecanju
vesla(kog kluba kojeg bezuspje"no nagovaraju da naziv promijeni iz Osporena
voda u Suha velemaramica, a koji svoje primjedbe na vesla(ki odnos prema
maramicama i pojavama koje s maramicama i pticama koje sli(e maramicama
nemaju mnogo, iako bi to pod svaku cijenu trebale imati, ispisuju na kartice
kojima je prenatrpana ni"a uz vrata ne"to dalje niz hodnik.
To je imalo veze s (injenicom da je soba 887.4, osim "to je to soba za sastanke,
i soba za suzgud. Suzgud je pomalo neobi(na aktivnost manje grupe ljudi
zaposlenih u Toxi-Koli. To je po svoj svojoj prilici hibrid izme)u "porta koji je
uklju(ivao odijevanje drugih ljudi u o(uvane dijelove ormara koji nikada nisu bili
u kontaktu s vulkanom ili ne(im "to ima oblik vulkana i intelektualnog natjecanja
51
IOX
koje je uklju(ivalo kri$aljku, nenametljivu "ipku od pro(i"&enog kositra, (a"u
prokuhanog leda i besperspektivni drveni disk nedovoljno sumnjivog porijekla.
Rije( suzgud nije imala ba" nikakva zna(enja. Izmislili su je neki zaposlenici kako
bi skrenuli pa$nju na problem prevelikog zanimanja za tu "portu nesli(nu
aktivnost (iji pobornici zasigurno imaju ozbiljne du"evne probleme koje bi trebali
rje"avati popularnim alkoholnim pi&ima, a ne suzgudom.
U"li su u sobu slo$no, tjeraju&i jedni druge da po)u prvi. !ef Topaz ih je tamo
(ekao na malenoj platformi koja mu je davala dovoljno visine da se osje&a
superiorno u odnosu na svoje podanike. Bio je odjeven kao i uvijek. Sme)e
odijelo od jeftinog pralana, crna kravata, siva ko"ulja, tamnosme)a kosa savr"eno
po(e"ljana i oblikovana, bez ijedne vlasi na krivome mjestu, sitne "takorske o(i,
crne mokasine koje su ispolirane reektirale toliko svjetlosti da bi (ovjek koji bi
mu kojim slu(ajem s najve&om ponizno"&u stao lizati cipele lako oslijepio. Broj
takvih je malen, a njihova su imena opasni uroci kojima baratati mogu samo
najsposobniji.
"Dobar dan," re(e Topaz svojim blagim $enskastim glasom koji jo" nikada do
sada nije izgubio na svojoj jednoli(nosti. I ljigavosti. Ispod te artikulirane
sladunjavosti le$ala je uvijek prezriva hladno&a od koje (ovjek dobije neugodan
okus u ustima, sve oko njega postaje tamnije, a sebe na)e kako ne mo$e mirno
stajati na jednome mjestu.
"Dobar dan, gospodine izvr"ni poddirektore," odjeknu svi u nesinkronom zboru
dok su mnogi samo otvarali usta.
"Vidim da vam je trebalo (ak pet minuta da do)ete ovamo. Ali dobro, bolje se
valjda od vas i ne mo$e o(ekivati," obrati se svojim tiho-pjevnim glasom i plitkim
smije"kom kojim namjerno $eli lo"e prikriti svoje otvorene uvrede. "Pa po(nimo
onda. Pro"loga su se tjedna neki zaposlenici $alili kako su radni uvjeti u tvrtki
neprimjereni obimu posla kojega obavljaju. Ja sam te primjedbe vrlo ozbiljno
shvatio i prenio ih vi"oj instanci na detaljno razmatranje. Pridodao sam, naravno,
preporuku za trenutnim otpu"tanjem doti(nih radnika. Stoga, ako ste primjetili da
netko od va"ih kolega izbiva danas, to je zato "to su im ju(er uru(eni dokazi.
Naravno, bili smo posve korektni i naredili istragu o eventualnom neprimjerenom
pona"anju tih radnika, sada biv"ih, kako bismo vidjeli ima li osnove za kazneni
progon bilo koje vrste. Kra)a uredskog pribora, o"te&enje opreme, zlostavljanje
zaposlenica ili uredskog pribora i sli(no.
Nadalje, (ujem kako me)u vama kru$e pri(e o navodnoj inspekciji
Vaarlanskog odbora Skriptoruma u Toxi-Koli. Kako su inspektori u tajnosti
prou(avali djelatnosti svih odjela, odnose me)u i prema radnicima, tokove novca,
imovinski status pojedinih zaposlenika, ne"to "to bi ukazivalo na bilo kakve
nepravilnosti u poslovanju. Ovdje sam da vam ka$em kako su sve te glasine u
potpunosti istinite. Zaista smo bili predmetom inspekcije Vaarlanskog odbora i
zaista je netko odavde... dojavio kako je takva inspekcija ovdje potrebna.
Naravno, dobri ljudi nisu na"li ba" ni"ta i (ak su se ispri(ali direktorima zbog
takvog naru"avanja integriteta ove tvrtke.
52
Aleksandar Kostjuk
A "to se ti(e osobe koja je "irila la$i o vlastitoj tvrtki, vlastitoj obitelji... posve
sam siguran kako se ona sada..." Zastao je. Odjednom neznatno pro"iri svoj ljigavi
osmijeh. "Nije bitno."
"Grupacija F7," nastavi on, "ovoga mjeseca nije dala neke impresivne
rezultate. !tovi"e, bili ste krajnje prosje(ni. Nisam zadovoljan i svoje sam
nezadovoljstvo prenio vi"oj instanci. #ustro sam im sugerirao da donesu mjere
kojima &e vas dodatno... motivirati. Da.
Na$alost, ima nekih koji smatraju kako radite dobro. Pa su vam zbog toga (ak
odlu(ili dati pla&eni slobodan dan."
#amor odu"evljenja pro"iri se sobom. Nitko nije o(ekivao ovakavu
nevjerojatnu velikodu"nost.
"Sre&om," nastavi Topaz prigu"iv"i $amor, "razgovarao sam s njima i uvjerio ih
kako vam je slobodan dan zaista nepotreban. Suvi"an (ak. Ne, ne morate mi
zahvaljivati."
Odu"evljenje je u $urbi napustilo sobu.
"No nastavimo s na"im poslom. Gospo)ica Rngarda?"
"Da?" javi se Iona.
"Prou(avao sam va"e rezultate. Bijedno, zaista bijedno. Mislim da biste zaista
trebali razmisliti o otkazu prije nego "to se ova tvrtka upusti u gnjava$u s va"im
otpu"tanjem. Jer prema ovome "to vidim," re(e smijulje&i se i gledaju&i u nekakve
papire, "to je zaista samo pitanje vremena. Onda, gospodin Gyarlapois?"
Ridion mu odgovori.
"Nekada ste vrlo obe&avali. Ali od obe&anja se ne $ivi, zar ne? Iako mi se (ini
da &ete upravo vi to uskoro i morati. Da. Gospodin Dmitar?"
Ivan se sav stresao dok je njegovo ime iza"lo iz usta toga stvora. "D-da?"
"Vi zaista ne te$ite ni(emu osim vlastitoj osrednjosti, zar ne? Tu$no je kad za
ovakvu uglednu tvrtku rade ljudi koji prosje(nost (ine samo jo"... prosje(nijom."
Iako je znao da od ove spodobe ne mo$e o(ekivati ni"ta osim najzlobnijeg
poni$avanja, svejedno se uzrujao na ovo najnovije poni$avanje, razmi"ljaju&i
pritom mo$e li ne"to biti prosje(nije nego "to ve& jest. Kao da je to bitno.
Nedostatak semanti(ke vrijednosti bio je popunjen rasko"nom zlonamjerno"&u.
Izmislio je novu uvredu samo za njega. Ivan se osje&ao u$asno. Mrzio je sebe "to
je tako osjetljiv.
Topaz je redao njegove kolege, serviraju&i im ugla)ene uvrede i suptilne
dvozna(ne natruhe o neizbje$nom gubitku zaposlenja, di$u&i sa zadovoljstvom
razinu bijesa u sobi s nadom da &e mu netko dati povod da danas uru(i nekoliko
otkaza.
Do"ao je do Noraala. "Gospodin Enthinyam?"
"Ovdje," odgovori on ponosno.
Topaz se zagleda na trenutak u papire, a onda ponovno digne pogled prema
Noraalu. "Nije lo"e, nije lo"e."
Noraal kimne arogantno u znak potvrde Topazovih rije(i, daju&i jasno do
znanja kako druga(ije nikako ne bi moglo biti. Ivan je skoro poludio na mjestu
53
IOX
gdje je stajao. U sekundi se toliko razljutio da se jedva suzdr$avao da se ne obru"i
na tog prokletog prevaranta. 'ovjek je ovdje tri dana tri dana!! i ve& prima
pohvale za svoj spektakularan rad. Sada je sve bilo jasno. Ako je postojala ikakva
sumnja prije, sada je vi"e nema.
S tim tipom denitivno ne"to nije u redu.
Topaz je kona(no zavr"io sa svojom revizijom. Naravno, samo je Noraal
primio pohvale, a svi ostali otrov ove zmijetine na platformi. Kod jednoga je (ak
oti"ao tako daleko da mu je predlo$io da po(ne kupovati odje&u i prestane ju sam
izra)ivati od odba(enih zavjesa.
"Jo" bih dotaknuo jednu temu. Bilo je danas neke pomutnje glede smanjene
procesorske snage pa je (ak i produktivnost morala trpjeti. Kru$e razne glasine pa
ih $elim sasje(i u korijenu. Sve je to bilo sasvim bezazleno, radilo se o malome
nesporazumu koji je na$alost prekasno primje&en. Uglavnom, ono "to $elim re&i
jest to da se to vas ne ti(e i da &e svatko ali ba" svatko biti otpu"ten ako &e
postavljati daljnja pitanja. Sve jasno?"
Mrmor prisutnih se oglasi u znak razumijevanja.
"Odli(no. Dovi)enja." Topaz nije gubio vrijeme, nego je si"ao s platforme i
krenuo prema izlazu probijaju&i se kroz svoje nedostatno utu(ene zaposlenike
mahanjem ruke ispred sebe. Dr$e&i se kao da su svi osim njega u sobi ku$ni,
izjurio je kroz vrata i nestao, daju&i napokon svima prisutnima priliku odahnuti i
hitro zapo(eti misli o bilo (emu drugome, samo ne o ovome "to se ovdje dogodilo,
kako bi sljede&ih nekoliko dana mogli "to bolje izbjegavati no&ne more koje bi
najvjerojatnije sadr$avale velike koli(ine nazubljenih trokolica sa gu"terskim
osmijehom odjevenih u odijelo od sme)eg pralana i smrtonosno o"tre formulare
za nabavu formulara za nabavu nazubljenih trokolica sa gu"terskim osmijehom
odjevenih u odijelo od sme)eg pralana kojih, na osobnu $alost, nikada ne mo$e
biti dosta.
Ivan ima iskustva s no&nim morama.
Svi su po(eli izlaziti iz sobe. Ivan se nije $elio gurati kroz ljude koji su gorljivo
$eljeli prionuti poslu, bilo da je to zbog toga "to su prijetnje svoga omiljenog "efa
shvatili kao poticaj da umnogostru(e svoje napore, bilo da je to zato "to &e im se
nakon ovakvog tretmana ostatak dana njihov posao doimati poput ugodne
razonode, imaju&i stalno u prikrajku svoga uma svje$e potvr)enu (injenicu kako
stvari mogu biti mnogo, mnogo gore od zatupljuju&eg sjedenja za Rakkanis
terminalom.
Dok su izlazili, mogao je (uti oprezno tiho mrmljanje svojih kolega. Bilo je to
uobi(ajeno negodovanje kakvo je (esto pratilo ove sastanke, se$u&i od klasi(nog
"Prljavi "takor" pa preko $elja da se "ef Topaz ili barem njegov ve&i dio upotrijebi
za vje$banje amaterskog zubarstva ili otorinolaringologije i napokon do otrcanih
prijetnji ubojstvom i sodomijom.
Ivan se zato prepustio svojim mislima. Nije mu bilo jasno "to je bila svrha
svega ovoga. Odvu&i ih naglo s posla kako bi s njima odr$ao isti onakav sastanak
kakav imaju po redovitom rasporedu. I na sljede&em redovnom (astiti &e ih istim
54
Aleksandar Kostjuk
otrovom kao i maloprije, istim kao i na svakom drugom sastanku. To je
jednostavno bilo besmisleno, (ak i za "efa Topaza.
Ne"to je ipak bilo druga(ije. Ubacio je na kraju onu primjedbu o problemima u
Sredi"njoj jezgri. Kao ne"to (ega se tek u tome trenutku sjetio. No Ivan je imao
osje&aj da je Topaz tek $elio ostaviti dojam kao da se radi o ne(emu marginalnom,
a zapravo je to bilo ne"to "to ga je jako zabrinjavalo. !tovi"e, ta napomena o
Sredi"njoj jezgri vjerojatno je bila svrha cijeloga sastanka! Nije moglo biti ni"ta
drugo.
Osim mo$da da pohvali ono sme&e Noraala. Ivanova antipatija naglo je
prerasla u plamte&u mr$nju. Sam se sebi (udio zbog toga. Ina(e ne zamjera
mnogo ljudima, (ak ni onima kojima zamjerati ima mnogo.
Ne, problemi u Sredi"njoj jezgri bili su razlog. Samo za"to se poku"ao
minorizirati problem na kojeg ve& sutra ionako nitko ne bi mislio? Mora da se
tamo dogodilo ne"to ozbiljno. Ali "to je moglo biti tako ozbiljno ako se rije"ilo za
nekoliko sati? I je li problem uop&e bio u Sredi"njoj jezgri?
Njegovi su mu instinkti govorili da je u pravu. Ivan spada u tip osobe koja bi
rado rekla kako uvijek vjeruje svojim instinktima, no istina je kako s time ima vrlo
malo iskustva. Instinkti su ne"to (ime nikada nije dobro ovladao. Iako nikada nije
ni osje&ao potrebu u(initi ne"to takvo.
Stoga mu je sljede&a misao bila da po prvi put prihvati neki Topazov savjet i
sve zajedno zaboravi. Od razmi"ljanja o tome ne&e postati pametniji, ali bi
svakako mogao postati nezaposleniji, pogotovo ako bi po(eo razmi"ljati na glas.
Nije ni primjetio da je ostao sam u sobi. Eto "to (ovjeku donosi razmi"ljanje.
Mora se vratiti na posao. Danas su svi potro"ili vrijeme na bezvezarije. Ba" je
krenuo istupiti na hodnik, kad je kraji(kom oka spazio ne"to. Gotovo mu je
promaklo. Kao i svima ostalima. Na podu je le$ao list papira. Prvi mu je impuls
bio da to ignorira, ali onda pomisli da bi moglo biti va$no. Nekome. Mo$da.
Sagnuo se i pokupio ga. Nekakav dokument? Na vrhu je pisalo: "Finalni transfer
zemlji"ta." Zvu(alo je preuzbudljivo pa je zaklju(io da pripada "efu Topazu. I bilo
je na podu pokraj njegove kraljevske platforme.
I sad bi on to trebao vratiti. To je zna(ilo obratiti mu se osobno, a to je zna(ilo
nevolju i stres.
A da jednostavno ostavi glupi papir na podu gdje ga je i na"ao pa neka mu
netko drugi to vrati? Netko tko nije on. No "to ako netko shvati da je on na"ao
dokument, a nije ga vratio nego ga bacio natrag? Ova tvrtka ima o(i i u"i posvuda,
naslu"ao se pri(a. I bio im je sklon vjerovati. A ako i nitko ne dozna, mogli bi svi
njegovi kolege stradati. I on. Jer ako se radi o va$nome dokumentu i ako ga na
kraju nitko ne na)e, Topaz bi vjerojatno shvatio gdje ga je izgubio i optu$io sve
njih za kra)u, nemar, nesavjesnost, urotu i tko zna "to jo".
Dovraga!
Istr(ao je na hodnik u potrazi za "efom Topazom. Nije ga vidio u smjeru velike
dvorane. Okrene se na suprotnu stranu i spazi ga. Kretao se dalje niz divovski
hodnik. Ivan potr(i za njim.
55
IOX
"Ehm... gospodine... gospodine Topaz!" dozivao ga je oprezno kad mu je do"ao
s le)a.
Ovaj stane na mjestu, ali ne okrene se. "Da?" re(e, jo" uvijek pokazuju&i le)a.
Tada se okrene kretnjom kojom je dao do znanja kako to radi iznimno nevoljko.
Umorni, netolerantni pogled "efa Topaza u trenu ga je u(inio nervoznim.
"Ovaj... ja... na"ao sam ovo na podu i... hm... ne znam je li to va"e. Vjerojatno
je."
"Hm? Ah, valjda mi je ispalo. Hva-" Stao je usred rije(i (im je bacio pogled na
dokument koji mu je vratio. Topaz je rijetko mijenjao izraz lica i nije ga bio
sposoban zna(ajno promijeniti. No sada ga je promijenio do maksimuma. Njegove
su se sitne o(i razroga(ile. Njemo je buljio u taj komad papira kao u duha. No tada
digne pogled prema Ivanu. Ivan se naje$i. Pogled je bio nekako... ispitiva(ki. Te
su ga sitne o(i odmjeravale.
"Je li sve u redu, gospodine? Jesam li... ovaj, trebao sam vam vratiti to, ne?"
Nije odmah odgovorio. Samo ga je promatrao praznim pogledom. "Svakako.
Sve je u redu. Vratite se na posao, gospodine... Dmitar, je li?" Glas mu je postao
nekako... ljubazan.
"Tako je."
Topaz se bez rije(i okrene i nastavi svojim putem.
Ivan se tako)er okrene i krene vlastitim putem, samo "to je bio krajnje
uznemiren ovim krajnje uznemiruju&im susretom. Druga(iji i nije mogao biti,
znao je to od po(etka. No to mu nije pomagalo protiv osje&aja ledeno&e koji mu je
puzao niz kralje"nicu.
Kvrrrrc... kvrc... """"""".....
"... i vra&amo se u emisiju s na"im novim gostom. Dragi slu"atelji, s nama je u
studiju gospodin, pardon, profesor Qualy Hrgis Mitu Kontonduura. Dobro do"li,
profesore."
"Hvala vam lijepo, Es. I $elim se zahvalit-"
"Da, da, stignete to. Recite, profesore, (ega ste vi to to(no profesor?"
"Oh, ja sam profesor Ektla+dre."
"I sumnjao sam da ste ba" to. A "to je to Ektla+dra?"
"Ektla+dra? To vam je upravo drevna znanost koja se bavi isklju(ivo
prou(avanjem pojava koje su prouzrokovane varijabilnim (imbenicima
nespeci(nih anomalija pojedinih podskupina prirodnih akumulacija neprirodnih
pojava prouzro(enih jednom vrstom nestabilne mje"avine kemijskih elemenata (iji
u(inak ima utjecaj na ljude koji nemaju na le)ima izrasline u obliku ma(aka ili
rabljenih (ajnika, iako bi to prema Ektla+dri najvjerojatnije mogli imati, a ta
mje"avina je direktno povezana s nekoliko vrlo va$nih rupa u zemlji koje su
iskopane tek nedavno na zasad jo" nelociranim lokacijama, a nije u nikakvoj, i to
moram naglasiti, nikakvoj vezi s relativno velikim komadi&ima drva (ija se
ornitolo"ka vrijednost zadr$ava tek u granicama empiri(ki nepotvr)enih otkri&a
zraka iznimno, iznimno mlake temperature."
56
Aleksandar Kostjuk
"Mlake temperature, zna(i?"
"Tako je."
"Tada &ete nam jako dobro do&i pri na"em velikom problemu kojeg je na(ela
jedna od na"ih vjernih slu"ateljica. Zove se... samo malo, aha, evo... Zove se
Lnaxa. Nadam se da sam dobro izgovorio, Lnaxa, ako nas slu"a", a slu"a"
sigurno, zar ne? Zar ne?"
"Mislim da vam ona ne mo$e odgovori-"
"Ha, ha, ha, na"a nas je draga Lnaxa upoznala s ovim problemom i to ne tako
"to nam je pisala, ne. Ne, ona se potrudila i poslala nam $au-kocku sa snimkom
kojom nam se obra&a. To nas, dakako, navodi na zaklju(ak kako je Lnaxa iznimno
nepismena, a ako &ete suditi prema njenom glasu kao ja, onda je i prili(no ru$na i
najvjerojatnije bez obu&e. E, pa, dragi profesore Kontonduura, sada &u vam
pustiti snimku. I na"im slu"ateljima, naravno. Pozorno slu"ajte kako bismo vi i ja
mogli "to bolje pomo&i Lnaxi. Spremni?"
"Spreman. Pustite."
"Evo ga..."
"Dragi Ese, zovem se Lnaxa i tvoja sam vjerna slu"ateljica. Pratim tvoju
emisiju ve& sedam godina, a po(ela sam nakon "to mi je moja najstarija sestra
lagala da su ju pojeli er-vukovi. To je bilo jedno vrlo te"ko razdoblje za mene i
tvoja emisija davala mi je snagu da prebrodim te turobne dane pune izazova. Jer,
zna", nakon "to mi je lagala, sestru sam pozvala k sebi na razgovor, ali nije se
$eljela odazvati. Napokon sam odlu(ila ja oti&i k njoj i rije"iti cijelu stvar. No
kada sam do"la, nje nije bilo. Vratila sam se ku&i i na"la u njoj nikoga drugog
nego moju najstariju sestru kako nekakvim ogromnim "karama re$e moj omiljeni
pladanj. Ja sam ju upitala za"to to radi, a ona je rekla zato "to ju nisam pozvala k
sebi u posljednje vrijeme i jer nemam dobre (a"e u ku&i. Ja sam joj rekla da ju
jesam pozvala, a ona je meni rekla da ssssnjjjjjjjjaaaaaaaaaaammmmmmm..."
"Dobro, ovaj dio je prili(no naporan. I nema veze s na"om temom pa &emo
malo ubrzati. Evo, sad &e..."
"... zzzzfiiiiiit i onda su ju na kraju zaista pojeli er-vukovi. Zapravo, bio je
samo jedan i taj je neposredno nakon toga umro. Ali ne "aljem ti ovu poruku zbog
toga, nego zbog doga)aja koji se odvio u mojoj ku&i prije nekoliko dana i koji me
stra"no potresao. I jo" me uvijek potresa. Vidi", ja $ivim zajedno sa svojom
mla)om sestrom u okrugu Ssonasi i iako je prili(no starija od mene, sve ove
godine ostale smo jako bliske. Dijelimo sve osim kruha i (arapa, i mnoge smo
nevolje prebrodile zajedno. Ali ovo "to se dogodilo toliko nas je uznemirilo da
nam ni na"e zajedni(ke snage ne daju dovoljno hrabrosti da se s time nosimo.
Sve je po(elo u no&i. Pripremala sam se za krevet, (e"ljaju&i svoju kosu i
tresu&i (a)u iz (arape koju sam na"la u "umi toga dana, kad za(uh zvuk. Bio je to
neobi(an zvuk, ne znam kako bih ga to(no opisala. Bio je vrlo... vrlo... neobi(an. I
(udan. I odmah sam znala da ne"to nije u redu. Pa sam oti"la spavati. No usred
sna ponovno sam (ula taj isti zvuk. Odmah me probudio i vi"e nisam mogla
zaspati. Odjenula sam odmah svoj krzneni pla"t i krenula prema sobi svoje sestre.
57
IOX
Na putu sam ponovno (ula taj zvuk, ovoga puta glasnije. Prepala sam se i ubrzala
korak. Sasvim slu(ajno sam opazila na sagu u hodniku rupu koju je napravila
moja nesmotrena mla)a sestra va)enjem komadi&a poda kojim se $eljela igrati.
Nisam kucala, nego sam odmah u"la u sestrinu sobu. Ona je, kao uvijek, spavala
na podu jer joj je krevet bio pretvrd jo" otkada je u njemu poku"ala prokuhati
svoju no&nu komodu. 'vrsto je spavala i o(ito nije (ula ono "to sam ja (ula. Ili
mo$da jest (ula, ali nije tome davala preveliku va$nost. Ili je mislila da je (ula
kako dolaze prodava(i kola(a koje je prevarila za jedan ognar nekoliko dana
prije pa je popila jednu od onih tableta koje joj daje onaj neugodni iridij-lije(nik
koji nas stalno poku"ava uvjeriti da svu svoju imovinu oporu(no ostavimo njemu
kao zahvalu "to nas gotovo nikada nije zarazio nijednom relativno opasnom
bole"&u i "to nam nikada nije naplatio lijekove koje krade od obli$njih nosa(a
ovaca... Ma nije bitno. To sam barem mislila prije nego "to sam ju probudila.
Svoju sestru, ho&u re&i. Probudila sam ju i ona me odmah napala "to sam ju
probudila. Nije voljela ni kad bih u"la u njenu sobu, a kamoli kad bih ju do"la
buditi. Iako, iskreno, nikada nisam ni bila u njenoj sobi. To mi je tada bio prvi
put, koliko se mogu sjetiti.
Kad me prestala udarati po rebrima, objasnila sam joj da sam (ula nekakav
zvuk. Odmah se uko(ila od straha. Pomislila je ono "to sam i ja prvo pomislila,
znate, da su u ku&u uspjeli u&i kart*atomasuri. Ja sam ju odmah uvjerila kako je
to nemogu&e, ali i da sam uvjerena kako ne"to nije u redu. Zajedno smo iza"le iz
sobe i spustile se u prizemlje... ah, da, nas dvije spavamo na katu... da, a ona je
uzela u ruke nekakvu divovsku sjekiru koju do tada jo" nisam vidjela. Malo me
za(udilo da ona ima takvo ne"to. No, uglavnom, si"le smo dolje i upalile bak-
krabur koji je visio u dnevnoj sobi i ugledale... Joj, Es, da zna" kako smo
vrisnule. Moja je sestra po(ela mahnito mahati rukama i zamalo mi je odrubila
glavu tom svojom sjekirom. Sre&om, samo me bal(akom udarila u trbuh pa sam se
po(ela presavijati od boli na podu. Tada mi je pomogla ustati, iako sam joj
govorila da me ostavi dolje jer zaista nisam mogla stajati od silne boli. No ona je
bila uporna i nije $eljela sama stajati pred tim... tim.
Znate, donji se kat sastoji uglavnom od kuhinje i dnevnog boravka koji su
odijeljeni zidom. Upravo se taj zid pomaknuo sa svoga mjesta i po(eo se kretati
dnevnim boravkom i... o, Bo$e... i pomicao je poku&stvo. Stavio je stari naslonja(
u kojem je moja sestra uvijek voljela gledati kroz prozor u jedan kut sobe i
okrenuo ga prema polici s knjigama, a stoli& za kojim smo uvijek pijuckale ulsu
stavio je... stavio je... "mrc... pokraj ulaznih vrata! A tamo ga nikada nisam
$eljela!
A tada nam se obratio. Rekao je da se zove Medenozlatnik i ba" u tome
trenutku moja je sestra bacila svoju sjekiru prema njemu. Pritom me porezala po
mom lijevom ramenu, ali ipak ga je uspjela pogoditi. No sjekira se odbila od
Medenozlatnika i smrvila vazu koju je na"a prabaka sama izradila od iznutrica
$ivotinje za koju je mislila da je medvjed, ali kasnije se pokazalo da nije.
Medenozlatnika udarac uop&e nije omeo i on se nama ponovno predstavio,
58
Aleksandar Kostjuk
dodav"i kako mu je drago "to smo dobile (ast upoznati ga i kako se nada da &emo
u budu&nosti jako dobro sura)ivati. A tada je po(eo... jih... tada je po(eo
preskakivati u$e.
A to uop&e nije bilo na"e u$e!!
Nas dvije smo to gledale, zale)ene na mjestu, izbezumljene od straha. Nismo
znale "to bismo, samo smo promatrale ukopane na mjestu. A tada je napokon
prestao s preskakivanjem u$eta i sjeo za stol koji nam tako)er nije pripadao.
Izvadio je iz svoga "e"ira hrpu papira i po(eo nam obja"njavati prednosti
osiguranja za prozore, krovove, podrume i smo(nice. Naveo nam je posebnu
ponudu osiguranja protiv napada kart*atomasura, kao i ekskluzivnu ponudu
police $ivotnog osiguranja uz popust od (ak pedeset posto.
Ali za popust smo morale sklopiti policu u roku od tri dana!!
I otada se to nastavlja. I nema kraja na vidiku. Ese, o(ajna sam. O(ajne smo!
Ne $eli napustiti ku&u. Medenozlatnik mi je ve& prodao "est polica osiguranja, a
mojoj sestri sedam! Ne znam koliko &u to jo" mo&i izdr$ati. #elim obi(an zid, a ne
tu... tu stvar. Ne $elim vi"e polica osiguranja! I $elim svoje poku&stvo onako kako
je bilo. Taj ga napasnik jo" uvijek premje"ta. To nije normalno. I"la sam na
policiju, ali tamo su mi samo poku"ali prodati protuprovalne nau"nice i ukrali su
mi ukosnicu za kosu. Molim te, ti si jedini koji mi mo$e pomo&i. Pomozi
naaaaaaaaaaam!!! Ja ne&u...."
"No dobro, tu postaje zaista naporno. I nerazgovjetno. Ono glavno smo (uli.
Pa, profesore Kontonduura, "to vi mislite o ovome? Je li ovo "to smo (uli istina ili
se tu radi o jednoj psihoti(noj osobi kojoj bi trebalo sudski oduzeti pravo da
raspola$e svojom imovinom?"
"Slu"ajte, ja sam znanstvenik i kao takav smatram da su svi ljudi psihoti(ni, s
izuzetkom mene i... jo" nekolicine ljudi koje sam upoznao u jednoj kr(mi neki dan.
No ono "to smo ovdje (uli jest vjerodostojno jer je problem pokretnih zidova ve&
dugo poznat znanosti, iako mo$da ne i "iroj javnosti. S tim se pitanjem intenzivno
bavio jedan ugledni znanstvenik za kojeg vjerojatno tako)er niste (uli, ali koji je
na tom podru(ju u(inio (uda. Radi se o doktoru Glogoni s istoka Nesske."
"O, pa (uo sam ja za njega. Nije li on otkrio postojanje sprave za mjerenje
sira?"
"Pa... nije ba" otkrio, ali svakako je dao najve&i doprinos njenom
razotkrivanju. To je zapravo i bio po(etak njegova pravog znanstvenog rada jer
ga je to otkri&e potaknulo da ostatak svoje karijere posveti pokretnim zidovima."
"Aha. I prodaju li svi pokretni zidovi police osiguranja?"
"Zapravo ne. Takvi su (ak vrlo rijetki. Ova gospo)a vjerojatno nije svjesna
kakav raritet ima u ku&i. Ne, ve&ina pokretnih zidova prodaje rabljenu robu poput
starih dijelova nedostatno fermentiranih strojeva ili kostiju studenata prava koje
na)u na svojim putovanjima. Ne"to manji broj bavi se uslu$nim djelatnostima
poput podzemnog jedrili(arstva ili skidanja ko$e s lopti. Istina je da se ve&ina
pokretnih zidova ne bavi bilo (ime. Zapravo su vrlo pasivni, ne vole ni"ta raditi
pa zato i (esto izazivaju netrpeljivosti u svojoj okolini. Mnogi ih naj(e"&e nazivaju
59
IOX
lijenima, ali to zaista nije prikladan atribut za njih. Oni su ono "to sam sada
rekao, pasivni. Nemaju na"e svjetonazore i nemaju na"u dru"tveno indoktriniranu
potrebu... raditi... bilo "to.
Tako je barem za ve&inu, kao "to sam rekao, a "to se ti(e ove manje skupine
pokretnih zidova, njih tako)er treba sagledati u "irem antropolo"kom kontekstu. I
povijesnom. Tek tada &emo shvatiti "to to njih motivira i "to ih to to(no odvaja od
njihovih, da tako ka$em, mirnijih kolega.
Doktor Glogona je nakon mnogo prou(avanja najrazli(itijih zidova diljem
Nesske do"ao do zaklju(ka kako se tu radi o jednoj skupini koja je $rtva
predrasuda od strane razli(itih glodavaca, mrtvoga li"&a, nekih odre)enih
pojedinaca me)u mravojedima i (ak nekolicine vrsta trstike. To je jedno vrlo
zahtjevno podru(je znanosti koje je jo" u povojima i koje ne mo$emo prou(avati
zasebno nego tek kao dio "ire discipline znanstvenog prou(avanja. U tom smo se
pogledu slo$ili doktor Glogona i ja kada smo se sreli na jednome skupu o
napla&ivanju sprovoda.
On mi je (ak pomogao svojim mnogo bogatijim znanjem s toga podru(ja pri
pisanju moje znanstveno-popularne plo(a-knjige koja je, eto, nedavno tiskana u
(ak nekoliko primjeraka. Radi se o djelu na kojem radim ve& nekih desetak
godina. Knjiga se zove Denominacija rasta svinja u uvjetima oskudne proizvodnje
bi(eva u kojoj sam se pozabavio ulogom Ektla+dre u lije(enju krastavaca od
ovisnosti. Naravno, kada pi"ete o tome, ne mo$ete ne pisati o zidovima i zidovima
bliskim temama. I tu je, ponavljam, doktor Glogona bio neprocijenjiva pomo&."
"Aha, i "to bismo mi sada-"
"Ispri(avam se, i samo bih jo" $elio re&i kako &e se moja plo(a-knjiga za
nekoliko dana na&i u prodaji po upola ni$oj cijeni."
"Upola? Opa, (uli ste, slu"atelji. Po$urite prije nego vam te silne horde
razgrabe posljednje primjerke. Dobro, sada smo se upoznali s problemom. Pa...
"to biste vi sada savjetovali gospodi(ni Lnaxi u vezi s njenim problemom?"
"Em... pa ja bih joj toplo preporu(io da uzme policu $ivotnog osiguranja, ako
ve& nije. To je uvijek mudar potez. Ja sam i sam uzeo jednu."
"Ne od nekoga zida, pretpostavljam, ha, ha?"
"!to? Ah, ne, od svoga "ogora. On je agent jednog osiguravaju&eg dru"tva."
"Zar osiguravaju&a dru"tva jo" postoje?"
"Pa... (isto tehni(ki gledano, ne. Nije to pravo osiguravaju&e dru"tvo, to je vi"e
jedna... vi"e jedna..."
"!to?"
"... klaonica."
"I to ste (uli na Radiju Kuli, dragi slu"atelji, u emisiji Popodne s Esom.
Nadam se da ste nas pomno pratili, posebice Lnaxa kojoj $elimo puno sre&e s
njenim zidom. A sada &emo se malo odmoriti uz umiruju&e rije(i na"ih sponzora.
"Je li vam dosta suho&e? Suhe ograde, suhe ruke, suhi prozori? Va"im brigama
je sada kraj jer u Va"e domove sti$e nevjerojatni blago zapaljivi..."
Klik.
60
Aleksandar Kostjuk
"!to to radi", za"to si ugasila?"
"Joj, mrzim te reklame, traju vje(no. A moramo i raditi."
Zaista su morale raditi. I bilo bi zaista lijepo kada bi s time i po(ele. Bilo bi mu
mnogo dra$e kada bi se te kantinske djelatanice vi"e bavile dijeljenjem hrane
vojski izgladnjelih slu$benika, a manje okretanjem gumbi na tom glupom radiju.
Turo, pozama"ni kuhinjski pomo&nik sumnjivih higijenskih navika nije imao
ikakvu namjeru (initi bilo "to "to bi izlazilo iz okvira njegove profesije, a to je
stru(no istovarivanje hrane iz kadica, koje bi ove glupa(e trebale staviti pred
njega, na ravne pladnjeve nestrpljivih radnika posredstvom divovske zaima(e za
koju neki tvrde da je u neka davna jednostavnija vremena kada su ljudi jo" bili
ljudi, a vodoinstalatere ste mogli "amarati usred bijela dana bila predmetom
temeljita i nimalo pretenciozna pranja.
Napokon su se pokrenule. Ali su svojim tjelesnim gestama davale jasno do
znanja kako ih ove stotine gladnih ljudi svojim neizre(enim inzistiranjem da rade
posao za koje su pla&ene zapravo prekidaju u mnogo va$nijem poslu.
Red ljudi s pladnjevima napokon se pokrenuo, a Turo je elegantno i
zapanjuju&e brzo stavljao na svaki pladanj dva odreska od metasoje, hrpu crvenog
pirea od krumpira, brda"ce ka"ice od mahuna, gra"ka i ne(ega "to je izvorno
vjerojatno trebao biti grah te jedan zdravi komad povrtne juhe. Njegove su
pomo&nice mijenjale kadice koje su se praznile munjevitom brzinom, ali nisu
dopustile da ih to ometa u tra$enju radijskih emisija koje su im pru$ale o(ito te"ko
opisivo zadovoljstvo. Ponovno su uklju(ile onog idiota Esa koji je po(eo
trabunjati o va$nosti redovitog kupovanja nu$nika kao iskaza ljudske slobode.
Taj je Es iznimno popularan. Imao horde obo$avatelja diljem Nesske. Ivan
nije me)u njima. Ne podnosi ga.
Nije uvijek bilo tako. Kao adolescent bio je njegov najve&i obo$avatelj. Kad je
Es Astura to mu nije pravo ime, ve& umjetni(ko, ukrao ga je od jednog lika iz
Orkkanisova epa Tennerra Ientiokulis, a pravo mu je ime navodno toliko jadno da
bi ga netko ve& odavno bio zatukao da je u"lo u u"i previ"e ljudi preko no&i
postao od anonimusa do superzvijezde, Ivan mu se bezuvjetno divio i, kao i svi
njegovi prijatelji, $elio ga pod svaku cijenu upoznati i biti poput njega. Es je bio
istinski uzor novoj generaciji mlade$i dok su roditelji bili jedna ogromna
gnjava$a.
No tada su ga odre)eni dramati(ni doga)aji u $ivotu prisilili radikalno
promijeniti svoj pogled na svijet oko sebe. To je imalo za posljedicu da Esa i
njemu sli(ne po(ne do$ivljavati sve manje kao svjetionike dru"tva, a sve vi"e kao
parazite koji se hrane $ivotnim sokovima toga istog dru"tva.
Prije deset godina Es je bio neugledni pisac osrednjih kazali"nih komada s
ogromnim kockarskim dugovima i nizom poziva na sud zbog tu$bi pojedinih
vlasnika peradarskih farmi za seksualno zlostavljanje i ugro$avanje proizvodnje.
No tada je napisao jedan genijalni kazali"ni komad s tobo$e satiri(nim pogledom
na dana"nje dru"tvo prema predlo"ku izvje"&a o pokvarenom ventilu jedne
tvornice sapuna koja je propala zbog glasina da je koristila radnike, koji su
61
IOX
misteriozno nestajali jedni za drugim, u proizvodnji, i to ne sapuna.
Odjednom su svima bila puna usta Esa Asture. Njegovu je popularnost
odlu(io iskoristiti vlasnik Radija Kule, orar Lelklelnik Wq, i ponudio mu
vo)enje vlastite emisije na svojem radiju. Es je bio taman dovoljno pametan
znati kako nikada vi"e ne&e mo&i ponoviti svoj spisateljski uspjeh pa je odmah
prihvatio ponudu. Emisija je bila ogroman uspjeh, slu"anost radija toliko je
porasla da se po(ela mjeriti u postocima, a Es je postao iznimno utjecajna osoba
koja je gurala svoj prljavi nos gdje god se sjetila. Ubrzo je postao voditeljem (ak
nekoliko emisija od kojih su Esov fantasti(ni higijenski kutak i U politiku s
Esom bile najpopularnije, Esov indeks otrovnosti i Nisi ti kriv, Ese
najomiljenije, a Sve Esove ljubavi i Es o Esu najslu"anije.
Istina je da je svima dragi Es jedno pokvareno kopile koje razotkriva intimu
najrazli(itijih ljudi, predstavljaju&i to kao "teme o kojima se predugo "utjelo u
dru"tvu," a zapravo malo po malo i konstanto pothranjiva kolektivni voajerizam
otupjelih ljudskih masa, stimuliraju&i u svojoj vjernoj publici razbuktavanje
najni$ih nagona kako bi mogli s perverznim ushitom slu"ati i gutati njegove
sladunjave rije(i jo" jedan dan. Kada bi iz ljudi na njihovo vlastito zadovoljstvo
izgnje(io sve najintimnije detalje, ostavio bi ih na cjedilu i pre"ao na neku svje$iju
temu.
Red je napredovao, ali zbog dekoncentriranosti Turovih pomo&nica Ivana je
zahvatio strah kako bi mogao ostati gladan. A zaista je bio gladan.
No ipak je do"ao na red. Turo je profesionalnim zahvatima sru(io dana"nji
jelovnik na Ivanov pladanj i, iako je ra(unao s njegovim silovitim zamasima,
gotovo je ispustio svoj obrok na pod. Podcijenio je snagu njegovih ru(etina.
Njegovi odresci od metasoje bili su u najve&oj opasnosti. Ve& su odletjeli preko
ruba, ali Ivan ih je vi"e sretnim nego spretnim zahvatom ruke zaustavio i vratio na
mjesto.
Bilo bi mnogo lak"e dr$ati hranu na pladnju da se ovdje radi o pravim
pladnjevima. Pladnjevima ih se zvalo iz (iste kurtoaznosti, no na kraju su to ipak
bile ravne, glatke plo(e od (elik-aluminija. Nije bilo ni dr$aka ni povijenih rubova
ni barem blagih udubljenja. To su jednostavno bili obi(ni komadi metala,
izrezanih u seriji. Nisu se (ak ni potrudili malo izbrusiti rubove nakon
industrijskog rezanja. Rubovi su bili podno"ljivi ako ih niste pre(vrsto dr$ali, ali
uglovi su bili ubojito o"tri. Posjekotine nisu bile neuobi(ajene na gablecu gdje se
ljudi stalno guraju. Ivan je imao nekoliko o$iljaka na le)ima, prsima i rukama od
mnogobrojnih rana koje je zadobio u ovoj katini u ove gotovo (etiri godine koliko
je u Toxi-Koli. Kad je tek do"ao ovamo, jednom je radniku prerezana vena na
vratu kada je njegov vlastiti prijatelj krenuo sjesti pokraj njega, okrznuv"i ga
svojim pladnjem. Jadnik je cvilio na podu dok su svi samo zapanjeno gledali,
ni"ta ne poduzimaju&i. Uklju(uju&i i Ivana.
Najgore je bilo "to, nakon "to su odnijeli njegovo tijelo, svi nastavili jesti kao
da se ni"ta nije dogodilo. I to samo oni koji su prestali jesti kako bi promatrali
tragediju. Ivan, uglavnom, toga dana nije ni"ta jeo.
62
Aleksandar Kostjuk
Otada mu je bilo te"ko stavljati hranu u usta u ovoj prostoriji jer bi se uvijek
sjetio toga jadnika kojem nikada nije ni doznao ime. Namjerno.
Naravno, nedostatku apetita uvelike je doprinosila i sama hrana. Nije bio
siguran, ali sumnjao je da su hranu namjerno (inili neukusnom kako se gladni
radnici ne $alili zbog premalih porcija. Ne da je Ivanu ovo bila malena porcija.
Ako &emo iskreno, ovdje se uvijek dobro najeo, (ak i u onim danima kada se
morao pretvarati da ono "to guta, bio je siguran, nikada nije bilo namijenjeno
uno"enju u tijelo kroz usta. Iako bi volio barem jednom pojesti nekoliko $lica
tople juhe, a ne ju $vakati poput mesa. No po"to se hrana servirala na ravnim
plo(ama, sve je moralo biti u krutom, iznimno viskoznom ili $elatinastom stanju.
Ipak, nije da se $ali. Hrana je hrana i on ju je temeljito i bez predrasuda
konzumirao i (ak u velikoj mjeri probavljivao.
!rogg mu dolazi ususret. Ve& je mislio kako ne&e nikada sti&i. Ivan mu je uspio
sa(uvati slobodno mjesto kraj sebe na kraju jednog od duga(kih stolova za
objedovanje.
!rogg mu pru$i ruku i Ivan se rukuje s njim. Kao i uvijek, stisnuo mu je "aku
do bola, ali, kao i uvijek, Ivan se pravio kao da ni"ta nije ni primjetio.
"Bok, Ivek. Kako si mi?"
"Hrana mi je skoro pala na pod."
"Zna(i da si dobro. To je dobro."
"A ti?"
"Ah, ono govedo Krukor ponovno mi je poku"ao pobrkati papire kako bi me
sabotirao. Ali ja sam mu smjestio la$ne papire, a dok nije gledao ukrao sam mu
torbu i zapalio ju. I stresao sam pepeo u jednu njegovu ladicu s porukom "to to
zapravo jest. Odnosno, "to je bilo. I tko mu je to u(inio. Ne $elimo nedoumice u
uredu, zar ne? E, da, a najbolje je "to... he, he, he... "to to nije njegova torba.
Posudio ju je od svoje $ene-hijene. O, da, ve(eras &e biti veselo u ku&i Krukor."
Trljao je zadovoljno rukama.
"Mo$da biste vas dvojica trebali kona(no malo porazgovarati o svojim
nesuglasicama."
"Kakvim nesuglasicama? Mi $elimo jedan drugoga uni"titi, tu smo potpuno
usugla"eni. Jedino smo razli(itih mi"ljenja glede (injenice da &u ja pobijediti.
Sme&e jedno!"
"Ako je tako, dobar tek."
"Dobar tek i tebi, Ivek."
Iako je Ivan bio sekundarni operativac, a !rogg djelatnik Centra za distribuciju
protukontrolnih protokola, me)u tamo"njim zaposlenicima odmilja zvan Sepsa,
njih dvojica bili su dobri prijatelji. Ivanu je !rogg bio najbolji i gotovo jedini
prijatelj, a vjerojatno je on to bio i !roggu zbog njegova uro)enog nepovjerenja
prema ljudima. Nisu odmah postali prijatelji. To je do"lo nekako postepeno
tijekom redovitih gableca u kantini pri (emu su otkrili da imaju jednu stvar
zajedni(ku: nijedan od njih dvojice nije imao nijednu manu zbog koje bi ga ovaj
drugi $elio mrziti, ubiti, kupiti mu psa kako bi mu ga po no&i onda zapalio ili ga
63
IOX
olajavati kod susjeda "kandaloznim pri(ama o dvije pijane konobarice i jednom
osrednjem nakovnju.
'ak ga je povremeno, kada je Ivan na"ao vremena, vodio sa sobom na svoje
ve(ernje pohode kr(marskim podzemljem u potrazi za dobrim komadima. Tu je
!rogg bio daleko vje"tiji od Ivana i bezobrazno odva$niji. Zapravo, njegovo
umije&e zavo)enja $ena bilo mu je toliko neshvatljivo da mu se ponekad (ini da ih
obra)uje na nekom stranom jeziku. Kojeg one nau(e onoga trenutka kada im se on
obrati. Ivan mu je zavidio na toj sposobnosti i posebice na njegovom stavu kojim
je uvijek riskirao sve, bez trunke straha od neuspjeha. Nije mu zavidio na zajedljiv
na(in. Dapa(e, bio je pun po"tovanja i divljenja.
Istina, sve te $ene koje je !rogg zasipao svojim zavodni(kim "armom bile su
(udne, u naj"irem smislu te rije(i. Toliko (udne da se Ivan ponekad u njihovom
prisutstvu osje&ao kao da se nalazi usred sna iz kojeg bi se svakog trenutka trebao
probuditi uz vrisak. No zna i nai&i pokoja simpati(na djevojka koja da naslutiti da
bi i Ivan imao "anse kod nje.
Na$alost, !roggova zavodni(ka strategija uzimala je i svoj neugodni danak.
Njegov izravni pristup imao je za posljedicu da bi otprilike polovica $ena podlegla
njegovu "armu te bi zapale njega dok bi druga polovica otvoreno izra$avala
svoje zgra$anje i gnu"anje, a po"to je Ivan bio s njim, taj njihov odbojni stav
obuhvatio bi i njega pa je nerijetko primio i pokoji "amar umjesto !rogga kojeg bi
ovaj pak poku"avao opravdati obrazlo$enjem kako je poku"avao upecati jednu za
njega. Ivan bi tada znao glumiti povrije)enog, ali zapravo nije ni"ta zamjerao
!roggu. Ti ve(ernji izlasci bili su mu zabavni i iako je obi(no mogao samo gledati
$ene koje odlaze u !roggovu naru(ju, ta ga je atmosfera podsje&ala da je jo"
uvijek mlad. A ve& se tako dugo osje&a staro.
I nije da je uvijek bio bezuspje"an. Jednom je uspio pobuditi pozornost jedne
mlade djevojke. Zvala se Ronda ili Monda, nije dobro (uo od buke, ali bila je
relativno privla(na u svakom pogledu osim mo$da svoje ruke. Imala je, naime,
umjetnu ruku, i to Ivana ina(e ne bi smetalo, no ona je tu ruku voljela
od"arajivati pred publikom. Od"arala bi ju i na"arala natrag. Iznova i iznova.
Stalno bi to radila s nevjerojatnim odu"evljenjem, govore&i stalno "Gle, gle!" ne
skrivaju&i kako ju to zabavlja vi"e nego "to bi bilo "to drugo ikada moglo. I morao
je priznati kako je to i bilo nekako zabavno, ali tek prvih nekoliko puta. Ali nakon
dva sata to je postalo prili(no zamorno. Za sve osim za nju, dakako.
No Ivanu se svi)ala njena vedra narav pa su zajedno iza"li iz bunkera-
kr(metine i krenuli na "etnju promenadnom cijevi koja se pru$ala do centra grada.
Tijekom (itave "etnje u detalje mu je pri(ala kako je poku"ala ispe&i pletenicu,
kako joj je pletenica zagorjela jer joj je ne"to po(elo izlaziti iz kanalizacijskog
"ahta, kako bi voljela imati u blizini svoga stana ne"to sli(no vodenom tornju kako
bi joj pletenice bile dostupnije, kako nikada nije srela nekoga tko nema vlastitu
cijev, kako je jednom vidjela (ovjeka kako krade suvenire iz jednoga bazena koji
je bio to(no onakav kakvog je imao jedan njezin biv"i de(ko prije nego "to ju je
ostavio zbog rode ili prepelice, nije dobro (uo. Ivan nije imao namjeru priznati da
64
Aleksandar Kostjuk
nema pojma o (emu je ona mljela, ali to ga nije sprje(avalo sudjelovati u
razgovoru, ali isklju(ivo kako bi ga usmjerio prema njegovu okon(anju. Ona je,
naravno, svako malo skidala svoju ruku i vra&ala ju natrag.
Tada joj je odjednom, pri tisu&itom od"arajivanju, ruka ispala iz ruke i pala
kroz re"etku na podu promenadne cijevi. Pala je na dno nekakvog odvodnog
kanala koji je trenutno bio suh. Ronda ili Monda se pani(no bacila na tlo kako bi
dohvatila svoju omiljenu ruku kroz re"etku. Kroz stenjanje je molila Ivana za
pomo&. Ivan bi pod normalnim okolnostima bez razmi"ljanja sko(io u pomo&. No
u tom je trenutku samo vidio jednu predivnu priliku da pobjegne.
Pobjegao je.
Oti"ao je u !roggov stan gdje je bilo predvi)eno da prespava jer, naravno, nije
mogao i&i svojoj ku&i prije zore. Trudio se da ne ometa njega i njegovu aktualnu
prijateljicu.
Kasnije ga je malo grizla savjest "to je tako neuljudno oti"ao. Vjerojatno je
mogao biti i malo tolerantniji. Mu"karac nezavidnih kvaliteta poput njega
vjerojatno bi trebao biti malo manje izbirljiv glede $ena, priznao je to sebi, ali
osje&ao je kako se nalazio u okru$enju u koje zapravo ne spada. Sve u svemu, bio
je obiteljski (ovjek s mnogo obveza i istina je da se osje&ao pomalo krivim "to se
pona"a kao razuzdani adolescent, a ne kao odrasla osoba.
Osim toga, valjda nije previ"e tra$iti $enu koja ne trabunja nesuvisle pri(e o
pletenicama i bazenima i koja ne smatra da je rastavljanje vlastita tijela ne"to
privla(no. A imao je i sna$an osje&aj kako bi Ronda ili Monda, da su se jo" malo
zbli$ili tijekom te ve(eri, od"arala jo" ne"to sa sebe osim ruke, a to bi zaista bilo
previ"e. Neka ga ljudi nazovu picajzlom, ali to bi mu zaista bilo previ"e.
"Onda, !rogg, kako je u Sepsi? Izuzev"i tvoja uobi(ajena piromanska
nadmetanja."
"Hm?" Okrene glavu prema njemu, $va(u&i svoj odrezak od metasoje kao da se
radi o komadu "tavljene ko$e. "U Sepsi? Pa, ve&ina se $alila kako im je zlo
tijekom podneva jer je iz ventilacije tada izlazio miris crknutog saroskarabeja,
iako je meni vi"e vonjalo po hrpi ma(aka, nekoliko kolega po(elo je lu)a(ki
ka"ljati zbog pulveriziranog betona "to otpada sa stropa koji se mrvi nad njima,
neke dvije $enske vodile su $u&nu raspravu o tome koja od njih ima ve&i broj
vlasi, pa su ih (ak po(ele brojati, hah, a onaj Rassukov, zna" ga, poku"ao se ubiti
gutanjem sklopova iz svoga terminala. Dakle, stanje je dvostruko bolje nego ju(er,
ha, ha, ha, grj..." Po(eo se daviti svojim zalogajem. Sav je pocrvenio u licu dok
je iska"ljavao komadi&e koji su krenuli ne$eljenim smjerom dok se on razdragano
smijao.
Ivan ga malo lupi po le)ima. "Dobro sam, sve u redu. Ajoj, do vraga... Daj,
Ivek, uzmi ti ovaj drugi odrezak, ne&u tu gadost ponovno stavljati u usta. Ne
podnosim tu metasoju. Zar nam ne mogu dati ne"to dostojnije ljudi? Ovakvo se
ne"to daje stoci, a ne po"tenim, radi"nim ljudima."
"!to, pa nije tako lo"e. Znalo je biti i gore."
"To ne zna(i da je ovo u redu. To mi se svi)a kod tebe, Ivek, ti uvijek gleda"
65
IOX
svjetliju stranu svake gadosti."
Zaista? Nikada to nije primjetio na sebi. Gadosti oko sebe samo je nau(io
ignorirati, to je sve. Vjerojatno tu le$i zabluda.
"Samo ti jedi. Ti si ionako uvijek gladan, kad tro"i" novac na onu svoju
sirotinju doma."
"A ti nikad nisi gladan, iako bi trebao biti. Ve&i si od mene."
"Ve&i sam, da. I izdr$ljiviji. Osim toga, za mene je najhranjivija svje$e
nato(ena halpa u Zaklanom kico"u nakon posla. Po mogu&nosti peta za redom.
Ha! Koju donosi sisata konobarica. Ha!"
A to se Ivanu svi)alo kod !rogga. Bio je u stanju cijeli svoj dan procijeniti na
temelju kvalitete i koli(ine popijene halpe.
"Svi)a li vam se moja maska?" do)e glas ispred njega. Ivan iznena)eno digne
glavu sa svoga obroka prema suprotnoj strani stola. Gledao je u priliku odjevenu u
sivu ko"ulju, jo" siviju kravatu i veliki pla"t izra)en od nestru(no oderane fotelje.
Na glavi je imao komad kore od nekog drve&a koji mu je prekrivao lice, izuzev"i
proreze za o(i. Iznenadio je i ljude s druge strane kojima se priljepio s le)a. Vi"e
uzrujao nego iznenadio.
"Znate, ovo je moja maska. Ja sam majstor preru"avanja. Poga)ate tko sam ja?
Ne? Ja sam 'ovjek-Maska! Ha, ha! I, kako vam se svi)a moja maska? Slobodno
recite. Znam da se divite." Skakutao je lijevo-desno, naginju&i se preko ramena
ljudi koji su se jedva suzdr$avali da ga ne odalame. Doja)ivao im je, a oni su
davali pristojne odgovore u nadi da &e oti&i.
"Svi)a li vam se moja maska? Ja sam 'ovjek-Maska, znate."
"Ne bismo nikada pogodili."
"Ba" je... super."
"!to ka$ete na moju masku? Ali ne smijete tra$iti da ju skinem. Ne, ne."
"Zgodna je, da..."
"Nije lo"a, nije lo"a..."
"Hej, 'ovje(e-Masko, zna" li se preru"iti u nevidljivog (ovjeka, ha, ha?"
"'ovjek-Maska mo$e sve, samo ne mo$e otkriti svoj pravi identitet. To me ne
smijete pitati. Ali smijete hvaliti moju masku."
"'uj ti, idiote, mi ovdje jedemo, i ako ne&e" masku od moje cipele, idi gnjaviti
nekog drugog!"
"Tako je, ja sam 'ovjek-Maska! Ha, ha, ha! Moje najve&e oru$je je moj tajni
identitet. Nikada ne biste pogodili tko sam zaista. Ni za milijun godina."
"A bi li mogao oti&i kako bismo ipak mogli po(eti poga)ati?"
"Gubi se, kretenu!"
"Kud je ba" nas na"ao?"
"Neka mu netko, molim vas, re(e da ode jer &u mu ina(e zabiti tu masku u-"
"Ha, ha, nikada ne&ete otkriti tajnu 'ovjeka-Maske. Nikada!" Teatralno je
mahao svojim velebnim pla"tem i prsio se kako bi iskazao svoju snagu i
tajanstvenost. To mu je barem bila namjera. Zapravo je to bilo prili(no tu$no.
Identitet 'ovjeka-Maske nije bio neka velika tajna. Radilo se o Fulisuporu iz
66
Aleksandar Kostjuk
Sanitarnog odjela. 'ovjek (isti ovu zgradu ve& nekih trideset godina i jedan je od
najstarijih slu$benika u Toxi-Koli. Koju godinu prije Ivanova dolaska Fulisupor je
raskomadao fotelju iz svoga doma njegova supruga je potvrdila na(inio masku
od kore stabla koju je na"ao na ulici ispod neke strvine i po(eo zamaskiran
skakutati po svakom kutku zgrade, uvjeravaju&i ljude kako ga nitko ne mo$e
prepoznati jer je on 'ovjek-Maska, majstor preru"avanja. I tako redovito.
Bilo je posve nejasno za"to radi tako ne"to. Ono "to se zna jest da nikada ni"ta
nije o"tetio niti bilo koga ozlijedio. U po(etku je to ljudima bilo zabavno, tada ih
je po(elo biti strah, tada ga je netko temeljito prebio, a kada je nakon trideset dana
lije(enja do"ao natrag na posao, svi su prihvatili njegove eskapade kao normalnu
svakodnevicu.
!to se ti(e njegovog psihi(kog stanja i uzroka koji su mu ga poremetili, po
tvrtki kru$i iznimno popularna teorija kako je popio previ"e Toxi-Kole.
Za(udo, Fulisupor nikada nije bio otpu"ten zbog 'ovjeka-Maske niti ga je itko
vi"e krenuo mlatiti. Izgleda da je, svjesno ili nesvjesno, prihva&en kao svojevrsna
maskota tvrtke. Barem za unutarnje potrebe. Nikada nije upotrijebljen u
promotivne svrhe.
"Onda, mo$ete li pogoditi tko je 'ovjek-Maska? Ne mo$ete? Nisam ni mislio,
ha, ha, ha! Onda, svi)a li vam s moja maska?"
"Ma svi)a nam se! A sad se gubi!"
"Luda maska, stari."
Ta je kora Ivanu izgledala jako grubo. Ako nije bila ni(ime podstavljena, onda
je Fulisuporovom licu moralo biti jako neugodno. Iako se vjerojatno ve& navikao
na to.
"Oh, vi ste Dmitar, zar ne?" obrati mu se odjednom 'ovjek-Maska.
Ivan je morao priznati da se prepla"io dok mu se taj (udak izravno obratio. Ne
mo$e biti dobro dok ljudi koji hodaju uokolo s drve&em na licu znaju va"e ime.
"Samo sam vam $elio re&i kako mi je jako $ao."
Ivan razroga(i o(i. O (emu je ovaj govorio? Pogleda !rogga, ali on je djelovao
jo" zbunjenije, ako je to moglo biti mogu&e.
"Zaista je tu$no "to morate sutra umrijeti," re(e sa sjetom 'ovjek-Maska.
Ivana proguta knedlu. !rogg tresne "akom po stolu. "Hej! 'uj ti mene, ludaro-"
"No za utjehu," nastavi 'ovjek-Maska ne obaziru&i se na !roggov bijes,
"uzmite ove novine." Izvu(e iza pla"ta svijene novine i pru$i ih Ivanu. "Slobodno
ih zadr$ite, ja sam ve& sve pro(itao."
Dr$ao je novine ispru$ene, ali Ivan je bio toliko zabezeknut da se nije mogao
pomaknuti. !rogg tada nasilno otrgne novine iz njegovih ruku. "Hvala! A sad se
gubi prije nego "to ti glavu otkinem."
'ovjek-Maska pojuri kantinom, glume&i da leti i vi(u&i: "Ha, ha, ja sam
'ovjek-Maska!" Izgubio se u gomili.
"Prokleti manijak. Koga vraga dr$e to stra"ilo ovdje? Sigurno postoji neki
sanatorij ili psetarnica koji bi ga s rado"&u primili."
Tek se nakon !roggovog rogoborenja Ivan pribrao, iako je jo" uvijek bio
67
IOX
uznemiren. I nije bio jedini. Odmah je primjetio kako svi oko njega za stolom
bulje u njega. "!to je?!"
Svi se prenu i nastave jesti.
Ivan se okrenuo !roggu. "Misli" li da mi je prijetio?"
"Ma kakvi. Taj mo$e prijetiti samo svojoj sjeni. Ne obaziri se na njega, Ivek.
Takvih lu)aka, na$alost, ima previ"e. Ima ih na svakom koraku. Treba ih
jednostavno ignorirati."
"Ima lu)aka, ali ne najavljuju svi moju smrt."
"Ma rekoh ti da zaboravi". Uostalom, svaki pravi lu)ak najavljuje ne(iju smrt.
Kako bi ina(e privukli pozornost na sebe? To su pravila zanata. Ignoriraj ga. I evo
ti novine. Barem nekakva korist od 'ovjeka-Maske."
Ivan primi novine i rastvori ih. Bile su to Zanimljive novine, gradski dnevni
list. Ne bi to bio njegov prvi izbor novina. No bile su zaista jedine koje su donekle
imale ne"to vrijedno (itanja. Bilo je jo" nekoliko novina u gradu, ali sve su pisale
ili o sastojcima za mje"avinu betona kojim se timare ribe za proizvodnju zelene
boje ili o jednome bezimenome uli(nom uglu kojem nekolicina ljudi koji vole
nositi jakne u obliku kvaki $eli dati naziv prema (ovjeku za kojeg su (uli da voli
dolaziti na posao dube&i na glavi na splavi vlastite izrade, a (ije prezime prema
jednom vrlo pouzdanom izvoru zavr"ava s er ili s ecitaran.
Ivan pogleda naslovnicu:
"'OVJEK POGINUO PRI NEUSPJELOM POKU!AJU SAMOUBOJSTVA"
Jako originalno. I informativno. Svi udarni naslovi u tim novinama nekako
uvijek zvu(e isto. Okrenuo je prvu stranicu. Odmah mu je u oko pala vrlo
realisti(na ilustracija grupe ljudi koji vuku ogromnog majmuna bez glave, no nije
ju mogao smjestiti ni uz jedan od (lanaka na stranici. Po(eo se ogledavati "to pi"e:
"VE'ER STRAVE U RESTORANU
Kada su gosti restorana Kraljevski trova( besplatni deserti svake druge
forore, a svakog vikenda besplatna boca ne-vina ako naru(ite dvostruku porciju
mariniranog gove)eg koljena u zapadnom dijelu grada ju(er do"li jesti
poslastice koje redovito priprema kuhar svjetskoga glasa koji u svojim receptima
obavezno koristi za(ine obiteljskog gospodarstva Tontolovi smjeli gomolji,
Qeloritniar Papreni zvan Masni, zasigurno nisu o(ekivali da &e ona zavr"iti
tragi(nom smr&u jednoga od najvjernijih gostiju. Teo Makuris Wreena
Loboridaskus dolazio je dvadeset godina u Kraljevskog trova(a s obitelji i
restoran mu je toliko bio prirastao srcu da je u njemu (ak pokopao svoju suprugu
koja je navodno umrla.
No ju(er je vjerojatno trebao ve(erati negdje drugdje. Kada je u restoran u"ao
visoki, "e"irom zamaskirani (ovjek kojem je oko vrata visjela ogrlica od ljudskih
u"iju, a u lijevoj ruci, na kojoj je imao narukvicu od ljudskih stopala, dr$ao veliki
no$ s kojeg je kapala krv, nitko u restoranu ni"ta nije posumnjao. No samo
68
Aleksandar Kostjuk
iznenada taj je (ovjek pri"ao gospodinu Loboridaskusu, hodaju&i po tepihu kojeg
i vi mo$ete kupiti na akcijskoj rasprodaji ovoga tjedna u trgovini Implicitne
Lubenice, stao pred njega na suprotnoj strani stola i zabio mu divovsku sigu u
le)a. Njegova k&er i sestra po(ele su vri"tati "to je privuklo pa$nju ostalih gostiju
koji su ve& bili mislili da se nakon ubojstva vi"e ni"ta zanimljivo ne&e dogoditi.
Op&a panika je izbila me)u nespremnim osobljem kad je ubojica zatra$io jelovnik
od jednoga konobara koji ga je nakon toga zamolio da ode. Gosti su po(eli tra$iti
ra(un, dok su ga neki odbijali platiti jer su vidjeli kako se ovdje postupa s
gostima, misle&i time na konobara koji je $elio otjerati ubojicu iz restorana. Tada
je panika izbila i me)u gostima jer je ubojica poku"ao ubiti jo" nekoliko ljudi, no
u tome ga je sprije(ila hrabra skupina ljudi, kako doznajemo od izjava o(evidaca,
koja ga je podsjetila da mu je no$ ve& krvav i da bi ga daljnjim ubijanjem dodatno
zakrvavio. To je o(ito bio pribli$no uvjerljiv argument jer je ubojica nakon toga
mirno oti"ao odrezav"i toj hrabroj skupini ljudi tek pokoji prst i ukrav"i im
svakome lijevu cipelu.
Natpolicija je brzo reagirala i do jutra je stigla u restoran nakon (ega je
pouhitila sve goste, njihove prijatelje i rodbinu te dala eutanizirati njihove
ljubimce, a sada (eka nalog kojim &e mo&i u(initi isto i njihovim prijateljima i
rodbini. No kako doznajemo iz visokih natpolicijskih izvora, nalog najvjerojatnije
ne&e dobiti. Natpolicija provodi temeljitu istragu i nakon nekoliko dana po(et &e
ozbiljno razmi"ljati o potjeri za ubojicom ako se poka$e da je ubijeni gospodin
Loboridaskus zaista mrtav.
Najve&i problem u natpolicijskoj istrazi je motiv. Nakon razgovora s njegovim
prijateljima, kolegama i obitelji, doznali smo da je ubijeni bio iznimno drag
(ovjek koji se nikada nikome nije zamjerio. Bilo je, dodu"e, prije nekoliko godina,
prije njegova umirovljenja, prijetnji smr&u koje su stizale od raznih osoba koje su
bile uvu(ene u nesporazume kakvi znaju pratiti Loboridaskusovu profesiju
amaterskoga radio-krvnika.
Od osoba koje su $eljele ostati neimenovane, a (ija &emo imena objaviti u
sljede&em izdanju, doznali smo kako je ubojstvo u pitanju mo$da povezano s
razmiricama koje su u tijeku izme)u restorana Kraljevski trova( i Poreznog
odreda Skriptoruma zbog navodnog dodatnog priho)ivanja restorana
proizvodnjom neispravnih (a(kalica koje nije navedeno u pro"lomjese(noj
poreznoj prijavi.
Identitet ubojice ostaje nepoznat, ali njegovi nam prijatelji s velikom
sigurno"&u tvrde kako on nikada nikog ne bi ubio bez da se prije toga intenzivno
ne posavjetuje sa svojim ulaznim vratima. Njegovi susjedi ka$u kako je rije(i o
ljubaznom (ovjeku koji rado poma$e ljudima, pogotovo kada za to mo$e koristiti
svoje no$eve. I oni nas uvjeravaju kako ubojica nepoznatog identiteta nikada
nikog iz njihova $ivokompleksa nije ubio u afektu i bez dobroga razloga.
Uglavnom, potraga za ubojicom vjerojatno &e po(eti u sljede&ih nekoliko dana
pa &e se vjerojatno nakon toga i nastaviti, a glasnogovornik natpolicijske uprave,
koji $eli ostati anoniman, uvjerava nas kako &e svi mediji tijekom istrage i potjere,
69
IOX
a ako bude potrebno, i uhi&enja i pogubljenja, biti dr$ani u potpunoj
informacijskoj blokadi te kako &e se svako informiranje javnosti o bilo (emu
vezanim za bilo "to smatrati te"kim prijestupom zbog kojeg &e morati poduzeti
odlu(ne korake koji &e mo&i biti sprije(eni samo ozbiljinim redeniranjem
natpolicijske unutarnje korupcijske politike.
Takve smo rije(i ve& prije (uli, no sloboda tiska $ivi i dalje. A no$ kojeg je
ubojica gospodina Loboridaskusa nosio za vrijeme ubojstva, ali nije imao priliku
zadovoljavaju&e iskoristiti, proizvela je tvornica no$eva Micekovi mirisni no$evi.
Nakon dvjesto godina jo" uvijek mirisno re$u!"
Bez ove vijesti nikako ne bi bio sposoban nastaviti dan. 'udio se "to su
samozvani novinari izostavili toliko popularne opise krvi, prolijevanja krvi,
brisanja krvi i prodaje razglednica sa slikama krvi.
!to jo" ima?
"NEMAN IZ OKRE PONOVNO UDARA
Tek smo ju(er doznali kako su prije tri dana u okrugu Salam'A, odmah do
sjevernog ulaza u Kne$ev Dvor, na)ena tijela trojice mu"karaca (pretpostavlja se
da su mu"karaci) odrubljenih glava. Tijela su im bila prili(no izmu(ena pa &e
identikacija biti vrlo te"ka. Zanimljivo je ipak da ozljede, osim onih na njihovim
vratovima, izgleda nisu nanesene nekim predmetom nego su ti mu"karci nekako
prsnuli, a njihovi rasto(eni organi probili su se kroz ko$u na nekoliko mjesta.
Najlogi(nije obja"njenje bi bilo da su ti ljudi ba(ene s velike visine. To je
barem obja"njenje natpolicijskog slu$benika Drobo"a koji redovito kupuje
namirnice u trgovini namirnicama i statisti(kim kamenjem 'aka-!tola u kojoj do
kraja mjeseca mo$ete razgledati i kupiti razli(ite primjerke iz bogatog asortimana
visokokvalitetnih remena za njegovanje i bi(evanje crvenokosih provalnika,
uvezenih iz daleke zemlje Psyya'Ro gdje ih proizvode ogromne skupine
rehabilitiranih vodopija koji je, poput nas, do"ao tek ju(er pa je tijela na"ao u
ve& poodmaklom stanju raspadanja, s obzirom na visoki stupanj vlage koji vlada
u tom okrugu zbog velikih koli(ina mokrih, rabljenih stroboskopa koje ovdje
ilegalno u velikim koli(inama ve& godinama odla$e tvrtka Riiro&Riiri&sinovi bez
koje ne mo$ete voditi profesionalnu i isplativu politiku odlaganja mokrog otpada,
pogotovo jer Riiro&Riiri&sinovi ne napla&uju tro"kove prijevoza izvan grada kao
ni tro"kove prepariranja voluharica.
Problem s Drobo"ovom teorijom je "to ti ljudi nisu imali otkuda pasti. 'itav
okrug Salam'A je jedna ravna ravnica u kojoj ve& stolje&ima nije naraslo niti
jedno drvo, a najvi"e zgrade visoke su pet ahata. Kad smo pitali slu$benika kako
obja"njava manjkavost svoje teorije, priznao nam je kako nema obja"njenja za
svoje obja"njenje, kako vjerojatno nikada ne&emo doznati "to se ovdje zaista
dogodilo i kako &e vrlo rado i bez da ga posebno molimo isprazniti spremnik
svoga striglara u nas ako mu postavimo jo" jedno pitanje. Slu$benik Drobo" je
zatim oti"ao, rekav"i nam usput kako ga uop&e ne smeta ostaviti ove le"ine ovdje
70
Aleksandar Kostjuk
trunuti.
Nas je ovaj misterij previ"e zaintrigirao da bi smo ga samo tako pustili. #eljeli
smo znati "to se dogodilo ovoj obezglavljenoj trojici. Ako su umrli od pada,
otkuda su pali? A pasti su morali s ogromne visine da im tijela tako implodiraju. I
ako su umrli od pada, za"to su im odrubljene glave? Jo" jedna zanimljivost koja
dodaje o"trinu cijelome misteriju jest to da su mu"karci ubijeni u no&i koja je
uslijedila onoj u kojoj je ovaj okrug bio metom napada kart*atomasura. I drugi
su okruzi tako)er bili pogo)eni, ali te no&i $ari"te roja bio je okrug Salam'A.
Krenuli smo razgovarati sa stanovnicima okruga, no nisu bili previ"e
glagoljivi. Dobili smo dojam da se ne(ega boje. Nekoliko dobrih ljudi ipak je
pristalo re&i nekoliko rije(i. 'ak su nam dali da zabilje$imo intervju na $au-kocki
kakvu mo$ete kupiti u trgovini Bijesna travarica po ponudi Plati jednu, kupi jo"
jednu. Na"i su nam sugovornici rekli da su ubijeni bili $rtve groznoga stvora koji
dolazi iz Okre, a koji hara(i okolnim podru(jem Kne$eve Kule ve& nekoliko
tjedana. Istinost njihovih rije(i mo$emo i mi potvrditi jer imamo podatke kako je
sli(nih slu(ajeva bilo i u drugim okruzima. Na)eni su mrtvaci s te"kim
o"te&enjima tijela, ali (esto i s odje(enim udovima ili glavama. No to nije sve.
'ini se da $rtve nisu samo ljudi, ve& i kart*atomasuri! Navodno su na)ena
netaknuta tijela kart*atomasura, no dokaze za to nismo na"li, "to nas je navelo na
zaklju(ak kako se ipak radi o pretjerivanju. Ljudima (esto pri takvim neobi(nim,
iako istinitim, pojavama zna proraditi ma"ta pa dodaju neke elemente (itavoj
pri(i kako bi zvu(ala stra"nije.
No misterij ostaje. Neki lokalni ljudi tom su stra"nom stvoru dali ve& i ime.
Zovu ga Iox, prema demonu-"apta(u koji se spominje u Ishinetikonu, drevnoj
okultnoj knjizi, jednoj od rijetkih sa(uvanih iz Tre&eg razdoblja Launnsaraga.
Postoji li zaista stra"no (udovi"te? Najrazumnije obja"njenje bilo bi da je Iox
zapravo neka skupina kart*atomasura koja se s drugima bori za teritorij. To bi
mo$da objasnilo i u(estale napade rojeva diljem Edhazije u posljednje vrijeme. To
ne obja"njava, naravno, "to su trojica mu"karaca radila usred no&i na mjestu koje
je no& prije bilo prepuno kart*atomasura. Zapravo, "to su uop&e radili vani usred
no&i? Nitko s malo pameti ne izlazi van no&u. Radi li se o lu)acima koji nisu ni
zaslu$ili bolje nego da ih netko ubije na najgrozniji mogu&i na(in? Vjerojatno.
Ipak, mnogo pitanja ostaje neodgovoreno. Osim jednog. Mrtvaci su nosili odijela
skrojena u obiteljskom obrtu Vapno i tratin(ica koji nudi gotove krojeve po
pristupa(nim cijenama, a po mjeri izra)enu odje&u kroje za pola cijene osobama
s pote"ko&ama u podrumu.
#eljeli smo na licu mjesta, dakako, potra$iti odgovore na jo" neka pitanja, no u
tome nas je sprije(ila grupica nasmije"enih stanovnika okruga oboru$anih svje$e
nao"trenim sjekirama i predvo)ena malenom curicom duge plave kose (ija je
sjekira bila najve&a od svih. Bili su brzih nogu, ali mi smo sre&om bili br$i.
Ovaj (lanak je sponzorirala tvornica jestivih igala za "ivanje Lija-ImPresiJa.
Novo na tr$i"tu: od sada jestive igle dolaze u (ak tri razli(ita okusa! 'okolada,
pre"ani krumpir i karbonizirana $aba!"
71
IOX
Koje strahote. Samo ubojstva i ubijanje. Zar nema nekih vedrijih tema? Na
primjer, nakon "to ju je poku"ao oplja(kati, d$epar zamolio djevojku da se uda za
njega. I ona je pristala pod uvjetom da joj vrati novac koji joj je pro"li put ukrao.
Ili tako ne"to. I jo" uvijek ne mo$e na&i (lanak vezan uz sliku obezglavljenog
majmuna.
!to je ovo? 'ini se zanimljivo.
"SVE SPREMNO ZA OTVORENJE SAURINAI TORNJA
Za sedam dana tristotinjak uzvanika iz svih dijelova Nesske svjedo(it &e
vjerojatno najve&em spektaklu kojeg svijet pamti od trenutka Deprivacije.
Veli(anstveni dvjesto ahata visoki toranj obitelji Saurinai bit &e kona(no otvoren
javnosti, barem na dan otvorenja. Novo upravno sredi"te jedne od najbogatijih i
najutjecajnijih obitelji u Nesski i Skriptorumu bit &e demonstracija mo&i cijelome
svijetu. Iz toga &e tornja obitelj Saurinai centralizirano upravljati svim svojim
operacijama. Ima stotinu ureda, tucet velikih dvorana koje se mogu prenamijeniti
za najrazli(itije potrebe, (etiri dizala koja &e se kretati du$ sredi"nje osi radi "to
bolje mobilnosti zaposlenih te najve&i ra(unalni procesor na svijetu kojeg &e
pokretati (ak dvjesto tisu&a saroskarabeja!
I imat &e ludi pogled na grad.
Toranj &e izvana izgledati poput kristalne igle. To je zato "to je gotovo cijela
povr"ina prekrivena prozorima "to omogu&uje pogled na sve strane svijeta. No
bez brige, toranj ima genijalan sustav koji prozore u trenu prekriva s dva sloja
titanskih rebrenica koje ni"ta ne mo$e uni"titi i koje cijelu zgradu obavijaju
nepropusnim oklopom. Kart*atomasuri, i ne pomi"ljajte na to!
Sam je toranj u potpunosti dovr"en ve& prije tri mjeseca. No kako bi spektakl
pri otvorenju bio ve&i, (ekalo se ovoliko kako bi se dovr"ila plahta koja prekriva
cijeli toranj i koja &e se pred o(ima uzvanika obru"iti na tlo i razotkriti Saurinai
toranj poput nekog isklesanog kipa. Sve ja tako to(no isplanirano da &e pri padu
te kolosalne krpe broj ljudskih $rtava biti sveden na minimum, uvjeravaju nas
organizatori. Sasvim je sigurno kako nitko va$an ne&e poginuti.
Stigav"i na popri"te, nailazimo na organizatoricu sve(anosti, imeru Criskam
glavom. Ima jo" samo sedam dana da sve pripremi za sve(anost i sve mora biti
savr"eno. Iako je bila zauzeta koordiniranjem ljudi koji su raznosili stolice, dizali
lukove ukra"ene cvije&em, spaljivali neispravne stolice, sastavljali pozornicu za
predstavu, pripremali instant platforme za vje"anje ako bi zabava krenula nekim
uzbudljivijim smjerom, kako to zabave gospodstva znaju, i "to"ta drugo, na"la je
nekoliko minuta da odgovori na nekoliko na"ih pitanja.
'Cijenjena imero, kako napreduju pripreme?'
'Odli(no, odli(no. Ima jo" mnogo posla, ali sve &e biti spremno na vrijeme.'
'Neki su se iznenadili "to jedna imera osobno preuzima ovakav ogromni posao.
Niste htjeli to prepustiti ispomo&i?'
'Oh, draga moja, vi patite od stereotipa. Samo zato "to sam plemenita roda i
72
Aleksandar Kostjuk
bolja od vas, ne zna(i da sam iznad svih. Barem ne zna(ajno iznad. I ja volim
zasu&i rukave i malo se oznojiti. Ja slu$im svome narodu.'
'Zaista pohvalno.'
'Naravno da jest. Hvala vam. Naravno, u po(etku sam zaista prepustila posao
svojoj asistantici !i"i, no ona nije ispunila moja o(ekivanja pa sam ju dala
izbi(evati. Simboli(no, dakako. Bi(em. Dakako, namjeravala sam ju otpustiti, ali,
kako $ivot igra svoje igre, !i"a se samozapalila kada ju jedan od patuljastih konja
koje moja ljupka k&er uzgaja poku"ao umotati u celofan dok je spavala.'
'Moja su&ut.'
'Molim?'
'Zbog !i"e.'
'Ah, da, tragi(no, tragi(no.'
'Kako &e izgledati proslava?'
'Detalje vam, na$alost, ne mogu re&i, ali bit &e vrlo uzbudljivo. I bit &e mnogo
iznena)enja, mnogo dobrih dojmova i mnogo zabave. Naravno, tijekom proslave
otvorenja zahvalit &emo se svim ljudima koji su mukotrpno radili na ovome
projektu. I rulji koja je izgradila ovaj toranj, naravno. Pri izgradnji je, na$alost,
poginulo oko 400 ljudi, stotinjak graditelja, stotinjak in$enjera, mo$da jo"
stotinjak ljudi, desetak ze(eva, jedna kobila i pedesetak nekakvih bosih tipova
kojima se ntiko nije potrudio doznati imena. Posebno &emo zahvaliti ljudima koji
su poginuli prije nego "to su podigli svoju pla&u, (ime su vlasnicima projekta
u"tedjeli mnogo novaca. I zahvalit &emo jo" stotinjak stranaca koji su radili na
izgradnji tornja, iako ih nitko nije zaposlio pa su radili besplatno. Oni su
najzabavniji od svih. A nitko ne zna njihov jezik pa oni jo" uvijek ne znaju da im
nitko ni"ta ne&e platiti za rad. Ba" su urnebesni. Dakako, o(ekujemo da &e pri
postavljanju plahte poginuti jo" nekih dvadesetak radnika. Zato interventne ekipe
(ekaju spremne ako se to dogodi. Ako neki (ovjek padne, oni &e brzo o(istiti
mjesta koja bi eventualno mogla biti zaprljana. Sigurno i sami znate kako je te"ko
isprati krv iz bijele plahte.'
'Svakako. Pa, imero Criskam, $elim vam mnogo uspjeha.'
'Hvala vam lijepa. I hvala vam "to vi i va"a sorta ne&ete do&i na otvorenje.
Kod ovakvih priredaba moramo ipak odr$avati odre)eni nivo, zar ne?'
Osvje$avaju&a pi&a za proslavu otkrivanja Saurinai tornja osigurava tvrtka
Toxi-Kola.
Pijte Toxi-Kolu, osvje$avju&e pi&e s najni$om stopom smrtnosti!"
Pro(itav"i to, Ivan digne pogled s novina i na divovsku, najmanje petnaest
ahata "iroku, crnu plo(u od kal stakla koja je dominirala kantinom. Na njoj je
pisalo velikim slovima: "TOXI-KOLA - OSVJE#AVAJU%E PI%E S NAJNI#OM
STOPOM SMRTNOSTI." Ispod tih rije(i nalazila se duga(ka brojka koja se iz
trenutka u trenutak mijenjala, a ozna(avala je broj dosad prodanih boca. Neki
tvrde kako taj broja( uop&e ne prati stvarnu prodaju, nego samo automatski
pove&ava broj pretprogramiranim neujedna(enim tempom.
73
IOX
Volio bi kada bi se njegova tvrtka barem u vlastitom doma&instvu suzdr$avala
od kori"tenja tog otrcanog slogana. Shva&a on kako su zaposlenici Toxi-Kole
tako)er vrijedno potencijalno tr$i"te koje se ne smije zanemariti, ali oni bi ipak
mogli shvatiti kako ljudi koji $ive za Toxi-Kolu ipak ne&e s ogromnim
entuzijazmom i srda(nom otvoreno"&u gutati tu misterioznu teku&inu kako to,
primjerice, (ini Toxi-Kolino najpropulzivnije tr$i"te: mladi ljudi s puno ambicija, s
puno adrenalina u venama i s malo nade da &e ikada dobiti natrag svoje organe
koje su prodali kako bi nancirali svoje malo privatno natjecanje u isu"ivanju
u$adi bez kojeg ve&ina dana"njih mladi&a i djevojaka nemaju osje&aj da su u"li u
razdoblje zrelosti.
Statistike zaista potvr)uju kako od svih bezalkoholnih pi&a Toxi-Kola ubija
najmanje ljudi. Barem kada gledate postotke ljudi koji ju piju. No s obzirom da je
Toxi-Kola najprodavanije pi&e s kojom konkurencija uklju(uju&i i Quiyadu,
teku&u ina(icu jelenove glave u prahu ne mo$e ni pribli$no dr$ati korak, mora se
ipak priznati kako apsolutne brojke poginulih ba" i ne govore u korist njena
slogana.
Nitko, osim nekoliko odabranih, ne zna od (ega se sastoji Toxi-Kola. Navodno
je glavni sastojak krv nepoznatog podrijetla, "to bi objasnilo intenzivno crvenu
boju, ili umrvljeni granit posebne vrste koji se uvozi tajnim rutama iz dalekog
Dolora. Nijedno vjerojatno nije istina. Ono "to se zna jest da je Toxi-Kola
grimizna neviskozna teku&ina koja polovici populacije ima okus po piletini, a
drugoj polovici po malo poznatom gradi&u Bresku (iji stanovnici vole ga)ati
Sunce pribada(ama, a ako ju ne volite piti, mo$ete ju upotrijebiti u vrtu jer je
odli(an pesticid.
"!to te mu(i, Ivek?" prene ga !rogg iz misli. "Nekako si mi jako zami"ljen.
'ak nisi ni po(istio svoj ru(ak s uobi(ajenim elanom," re(e pokazuju&i Ivanov
prazni pladanj.
Nije ni primjetio da je sve pojeo.
"Sama sranja u novinama, ha? Nemoj da ti ih oduzmem, Ivek. Ne mogu si
priu"titi da mi jo" i ti padne" u depresiju."
"!to? Ma ne! Ne mogu na&i (lanak koji ide uz ovu sliku. Vidi", ovu..."
"Hm. Koje gluposti. Ali ako ga ba" tra$i", tu ti je. Gle."
Zaista. Kako ga nije vidio prije? Ba" je glup. Dodu"e, stranice novina su pravi
kaos. Samo je naga)ao, ali onaj koji je radio prijelom o(ito se gra(kom strukom
po(eo baviti samo radi terapije u lije(enju svog neizlje(ivog alkoholizma u koji je
zapao zbog kroni(ne drhtavice na lijevom bedru.
Bio je to sitni (lan(i&. Da vidimo:
"FANTASTI'NI NEPOTVR,ENI ULOV
Pro"loga tjedna s lova(ke ekpedicije u dio zemlje koji su odbili imenovati do"la
je skupina od deset ljudi (ne jam(imo za to(nost ove brojke) predvo)ena
profesionalnim lovcem Rastakaruajem (ime osobe ne mora odgovarati stvarnom
(injeni(nom stanju). Lovci su se vratili sa svog uzbudljivog putovanja s
74
Aleksandar Kostjuk
nevjerojatnim ulovom koji je "okirao javnost (za stvarnost postojanja ulova,
njegove nevjerojatnosti i sposobnosti "okiranja javnosti ne mo$emo biti odgovorni
mi, nego isklju(ivo lovci (ije postojanje ne&emo ni potvrditi ni pore&i). Dru$ina se
vratila vuku&i za sobom divovskog majmuna. Majmun je najmanje deset ahata
dug, i to ne ra(unaju&i glavu, koju nije imao pri dolasku. A nema ju ni sada
(veli(ina majmunova tijela je nepotvr)ena i Zanimljive novine ne preuzimaju bilo
kakvu odgovornost za eventualne poteze ljudi ili skupina ljudi koji svoje postupke
temelje na potvr)enim ili nepotvr)enim mjerama majmunskih i drugih tijela, a
nedostatak majmunove glave prije svega treba shvatiti kao stilsku guru pa tek
onda kao osvjedo(enu (injenicu). Rastakaruaj je za novine potvrdio kako je
majmuna ubio on nakon "to su ga ostali lovci oslabili rezanjem njegove glave
(ovu izjavu gospodina Rastakaruaja, (ime ne $elimo re&i da je to zaista njegovo
ime, nisu potvrdili ostali lovci, (ime ne $elimo sugerirati da su ju porekli, ali zato
za postojanje izjave, ako ju je zaista izrekao on, odgovara isklju(ivo on i spram
ostalih lovaca, "to ne zna(i da jam(imo za (injenicu da ostali lovci postoje ili ne
postoje). Iz nepotvr)enih izvora doznajemo kako &e majmun biti prodan na
dobrotvornoj dra$bi s po(etnom cijenom od jednog ognara (Zanimljive novine ne
jam(e za nepotvr)enost na"ih izvora, kao "to ne jam(e za bilo kakve nepredvi)ene
tr$i"ne okolnosti izazvane prodajom majmuna nepotvr)ene veli(ine, porijekla,
zdravstvenog stanja i postojanja).
'lanak su sponzorirali Sindikat kroja(a-ubojica i proizvodni ogranak Instituta
za obradu sporadi(no mentalno oboljelih."
Ivan sklopi natrag novine. #ao mu je "to je to uop&e pro(itao. Trebao je samo
gledati sliku.
Osvrnuo se oko sebe. Ljudi su polako odlazili sa svojih stolova i kretali natrag
na posao. Pogleda na svoj pladanj. Prazan je. A on je jo" gladan. Mo$da bi ipak
mogli davati ve&e porcije. Nije da se $ali...
!roggu je tako)er bilo dosta. U manje od (etiri godine koliko jedu zajedno,
uvijek se $alio na hranu, $alio se kako se hrana istovaruje na njegov pladanj, $alio
se na ambijent u kojem tu hranu mora jesti, $alio se na ljude koje mrzi "to ne
planiraju bolje obroke svojih vjernih radnika i $alio se na ljude koje op&enito
mrzi, a koji s hranom nemaju nikakve veze.
!rogg se zapravo $alio na hranu punih "est godina svoga zaposlenja u Toxi-
Koli, a po"to je Ivan u njoj tek nepune (etiri, davao mu je redovita izvje"&a o
svemu "to je propustio. !rogg nikada ne bi bio dosadan sa svojim pripovjedanjem.
Uvijek bi u svojim ogovaranjima i zanovijetanjima upotrijebio neku originalnu
psovku, iznio ne"to zanimljivo o nekoj osobi koju poznaju, i pri(ao ponekad vrlo
uzbudljive anegdote. Bilo ga je zanimljivo slu"ati, a on je volio da ga netko slu"a
kada istresa svoje frustracije. Nikada nije bilo ni(ega zlokobnog u njegovim
rije(ima. Iako je uvijek rogoborio protiv nekoga ili ne(ega, njegov stav je gotovo
uvijek bio pozitivan i benevolentan.
Istina je da on jedna velika dobro&udna mrcina, iako to nikada ne bi priznao, a
75
IOX
Ivana bi opalio po glavi da mu to ka$e. Prijateljski, naravno.
Zajedno su krenuli prema izlazu, usput baciv"i svoje pladnjeve u okno koje
vodi u modul za strojno pranje. Primjetili su neku viku ne"to dalje u kantini.
Izgleda da je nekome iz ruku pao pladanj i zabio se u ne(ije stopalo. Ranjena
stranka nije pokazivala razumijevanje za o(ito kajanje nespretnog nosa(a pladnja,
kao ni spremnost prihvatiti svoje ranjavanje kao nesretan slu(aj. Tu(njava je,
prema svemu sude&i, bila neminovna, no interes za nju bio je malen i u opadanju.
U ovoj tvrtki ionako ima dosta uzbu)enja. Ni Ivan ni !rogg nisu se time
zamarali nego samo nastavili van iz kantine.
"Hej, ho&e" li ve(eras i&i sa mnom do cure koju sam upoznao? Zove se
Ish'Kmma i ima kod ku&e nekakav ludi stroj koji proizvodi neku opaku glazbu
kada stavi" kapljicu krvi na reaktivnu plo(u. Totalno uvrnuto! A cura je apsolutna
lu)akinja. I, uf, $eli me, stari. I donijet &e hrpu svojih prijateljica koje su jo" lu)e
od nje. Sigurno &e se na&i neka za tebe. Ha, "to ka$e"?"
"Ti si stvarno neumoran, !rogg. Rado bih do"ao, ali ne mogu. Zapravo, mislim
da do kraja tjedna ne&u mo&i nikamo. Izgleda da baku hvata nekakvu prehlada. A
dok se ona razboli, Rina to odmah uhvati pa &u se ja morati brinuti za maloga."
"... a onda &e se on razboljeti, pa ti... Ah, stari, ne znam kako to uspjeva". Ja se
ne bih mogao brinuti za obitelj. Sre&a "to ju nemam. Ah, "teta, bilo bi zabavno, ali
vjerojatno je cura ipak malo preluda za mene. Stalno si po ruci ispisuje nekakve
rije(i, zna". I te"ko se koncentrira."
"Kao da to tebi smeta. Idi ti sam i zabavi se. Ako ne zavr"i" na sudu zbog njih,
mo$da do)em nekom drugom prilikom."
"Pa dobro, mo$da navratim. Iz pristojnosti. Hajde, Ivek, dr$i mi se. Vidimo
se!"
"Vidimo se." Krenuli su svaki svojim putem prema radnim mjestima. Nema jo"
dugo do kraja radnog vremena, ali Ivanu je sada nekako bilo mrsko i&i raditi. To
jest, vi"e nego ina(e. Nije da se $ali na svoje zaposlenje.
Nije lagao !roggu kad mu je rekao da bi rado i"ao s njim. Ni kada je rekao da
ne mo$e. Osje&ao se odmah krivim zbog takvih misli, ali bilo bi mu dra$e kada
danas ne bi uop&e morao ku&i. Voli svoj dom i ljude u njemu, ali ve(eras bi ba"
volio raditi ne"to druga(ije i uzbudljivo.
Da, (ak i ako bi to uklju(ivalo lu)akinje koje si pu"taju krv.
76
Aleksandar Kostjuk
II
Pitaj me "to je smrt i ja &u ti re&i "to je
$ivot. Pitaj me "to je $ivot i ja &u ti
prorokovati smrt. Pitaj me za"to ti la$em
i ja &u ti uskratiti istinu. Pitaj me "to je
istina i ja &u zanijekati sebe. Pitaj me tko
tko sam ja i ja &u zanijemiti od pla(a.
Pitaj me za"to pla(em i re&i &u ti sve "to
si ikada $elio znati.
Arrytar od Siore
PRIRU'NIK ZA DRESIRANJE VJEVERICA
S prozora je gledala kao i uvijek. Zanemarila je svoju jutarnju rutinu i posve se
posvetila njegovim gracioznim kretnjama. Njegove redovite vje$be kojima se
dr$ao u formi i brusio svoje borbene vje"tine za nju su bile blago re(eno
intrigantne. Bez i(ega "to bi mu odvratilo pozornost, bez ikakvog prenemaganja ili
pompe, bez publike koja bi hranila ta"tinu, potpuno se koncentrirao na zias za
vje$banje u ruci i protivnika koji ga nema nikakvu namjeru "tedjeti.
Bilo je gotovo senzualno gledati ga. Netko bi vjerojatno na to rekao kako
previ"e vremena provodi sama, kako se ne kre&e u dru"tvu dovoljnog broja
mu"karaca pa pada u nesvijest pri pogledu na prvoga tipa koji joj prije)e preko
puta.
Netko bi zaista mogao re&i ne"to takvo za nju i vjerojatno bi s obzirom na
okolnosti imao pravo na to. No ne bi mogao biti dalje od istine. Jer Oris nije
obi(an mu"karac. Ni"ta na njemu nije obi(no.
La$na o"trica ziasa njegova u(itelja sijevala je nevjerojatnom brzinom prema
njemu, ali on je uspje"no odvra&ao udarce i istovremeno vlastitim ziasom poku"ao
zadati i sam par udaraca. No njegov je u(itelj prevje"to parirao njegovim
zamasima, iako je to (inio sve te$e i te$e. Oris je u(io nevjerojatnom brzinom.
Gledala ga je prije dva tjedna s ovoga prozora na mjestu gdje je on sada i borba
77
IOX
nije bila ni pribli$nog intenziteta kao sada, a trajala je tek tre&inu vremena
aktualne. A ova jo" nije gotova.
Njegov je u(itelj sada lansirao salvu udaraca, ma"u&i ziasom takvom
spretno"&u i brzinom da mu se o"trica uop&e nije vidjela. Poput orkana je navalio
na Orisa i ovaj se sada vidljivo mu(io poku"avaju&i odbiti rafalnu paljbu. U(itelj
Unstaridas ga je o(ito uljuljao u osje&aj la$ne sigurnosti da bi mu onda odjednom
demonstrirao svoju stvarnu snagu. Unstaridas ga zaista nije imao bilo kakvu
namjeru "tedjeti, ali to je (inio prema Orisovoj $elji.
Oris uslijed ki"e udaraca koji su ga zasipali i koje je zasada uspje"no blokirao
izgubi ravnote$u i padne na tlo. Siknula je pred tim prizorom i odmah pokudila
samu sebe zbog toga. Osje&ala se kao da je jedna od onih naivaca koji za vrijeme
kazali"ne predstave po(nu vri"tati i rezati drugim gledateljima kosu "karama koje
su dali izraditi samo za tu prigodu jer su uvjereni da je glavni lik na pozornici
zaista primio ubojiti ubod pepeljarom u grudi od strane osvetni(ki nastrojenog
vagatelja jastu(nica, kao "to je to slu(aj u Malakovljevu Princu koji je odbio
umrijeti ili da je plemeniti i mudri kralj Gri" zaista pristao da mu njegov omiljeni
medvjed odgrize glavu kako bi kona(no izlije(io svoju $garavicu zbog koje je
njegova ljubav s prelijepom petonogom medvjedicom Anelotom osu)ena na
propast, kao u Pjergrawanovu Dezinfektusu.
To je samo trening, podsjetila je samu sebe. Iako mu je svejedno $eljela
pobjedu.
Unstaridas nije nimalo oklijevao i iskoristio Orisov pad kako bi zadao
odlu(uju&i udarac i odnio pobjedu. Zastane joj dah. No Oris u posljednjem
trenutku zavitla svoje tijelo u stranu, izbjegav"i u(iteljev udarac i osoviv"i se
ponovno na noge. Ispustila je nekontrolirani usklik odu"evljenja i osjeti kako joj
srce lupa kao ludo.
To je moj Oris.
Sve "to radi je savr"eno. Ali nigdje se to nije vidjelo tako dobro kao na
vje$bali"tu. Za nju je najbolje "to uvijek vje$ba gol do pasa pa mo$e vidjeti
naprezanje i gibanje njegovih isklesanih mi"i&a, iako nije vidjela onoliko koliko bi
$eljela s te daljine. Voljela bi ga promatrati iz ve&e blizine, ali on nije volio da mu
ne"to odvra&a pozornost. A kako joj je nedavno rekao: "Ako &e" mi ti odvra&ati
pozornost, onda bolje da i ne treniram jer ne&u mo&i skinuti pogled s tebe ni na
sekundu."
Bilo je to tipi(no mu"ko sladunjavo laskanje, znala je to, ali u ovom je slu(aju
upalilo. A bila je gotovo potpuno sigurna kako vje$ba razgoli&enih prsiju zbog
nje. On bi to, dakako, porekao da ga upita, bila to istina ili ne.
Oris je sada krenuo u napad. Njegov je u(itelj o(ito bio zate(en njegovom
vje"tinom pa je sada bio u defenzivi, pariraju&i Orisovim vje"tim i originalnim
pokretima ziasom. Orisova svijetlo zlatna kosa uvijala se i vijorila uslijed
njegovih manevara i Sonja se na)e zate(ena pred samom sobom shvativ"i kako joj
je scena koja se odvijala pred o(ima bila ne gotovo, nego istinski senzualna.
Zna ona da mu"karci moraju i$ivljavati svoje $ivotinjske instinkte u borbi ili
78
Aleksandar Kostjuk
raznoraznim nadmetanjima, i to je ina(e smatrala glupim i barbarskim, no u ovom
slu(aju...
Kao "to je ve& dugo svjesna: Oris nije obi(an mu"karac.
Zato bi i voljela kada bi mogli provoditi vi"e vremena zajedno. Iako $ive ve&
dugo zajedno na Dvoru Saurinai, kao da su zaratima udaljeni. To i nije tako
pretjerani dojam jer je dvorac zaista ogroman. Poput osrednjeg grada, samo s
manje ljudi. Obitelj Saurinai ju je tako srda(no prihvatila u svoj dom kada je njen
otac tako naglo i tragi(no umro da se sada i sama osje&ala kao Saurinai.
A uskoro &e to biti i formalno. Njena udaja za Orisa samo je pitanje vremena.
No pravo pitanje je: koliko vremena? Oris je toliko zauzet svojim obavezama da
jo" neko vrijeme ne&e mo&i biti mu$ kakvog ona zaslu$uje, rekao joj je to sam, pa
&e jo" neko vrijeme morati biti samo zaru(nica.
Svejedno bi voljela provoditi vi"e vremena s Orisom. Trenutno mnogo (e"&e
nalije&e na njegova brata nego na njega. A to je poku"avala "to vi"e izbjegavati.
Njegov brat Luaru je groteskan. Ne shva&a kako takav stvor mo$e proistje&i iz
loze kakva je Saurinai. No on je obitelj i tolerira ga. Kad bi se sreli, ona bi se
ljubazno nasmije"ila i lagano naklonila, iako vjerojatno nikada nije uspjela
potisnuti prvotni impuls kada ga ugleda i ustukne. Vidjela bih na njegovu licu da
zna kako samo suspre$em ga)enje. I strah.
Slu"kinja je u"la u njenu sobu. Bez kucanja, po svom obi(aju. Krabara je draga
osoba, ali ipak malo previ"e le$erna za doma&instvo ovoga ranga.
"Gospo Yaria, ponovno uhodite mladog gospodara pri treningu! I ponovno ste
zaspustili svoju jutarnju toaletu. Pogledajte si kosu. Niste si ju ni po(eli (e"ljati."
"Nemoj mi opet dijeliti prodike, Krabara. Morala bi se zaista podsjetiti gdje ti
je mjesto. Radit &u "to mi god pa"e. I nije kao da imam neke obveze danas. Kao
"to ih nisam imala ju(er. Kao "to ih ne&u imati ni sutra."
"Ne bih bila tako sigurna, gospo. Cijenjena sazra $eli razgovarati s vama. Na
slu$benoj audijenciji."
Sonja sko(i na noge. Sazru je sretala jo" rije)e nego Orisa. !to bi mogla
$eljeti od nje? Ako je to u slu$benu svojstvu, onda to mora zna(iti samo jedno. Je
li mogu&e? Zar &e njene molitve kona(no biti usli"ane? "Je li... je li rekla za"to me
treba?"
Krabarino se lice izdu$i u (u)enju, a njene velike nje$ne o(i zatrepere. "!to...
meni? !to vam je, gospo? Sazra ne povjerava svoje poslove sluni(adi. Da sam ju
pitala, odmah bih letjela s dvora. Takvo se ne"to naprosto-"
"Dobro, dobro, jedno ne bilo bi sasvim dovoljno." Po(ela se nervozno osvrtati.
"!to je rekla, kada me $eli vidjeti?"
"Pa... rekla je "to prije jer u podne mora u Kne$evu Kulu."
Sonja pogleda na uljani kronomjer. Pro"lo je deset sati! "O, Bo$e, za"to mi nisi
to prije do"la re&i?! Moramo po$uriti. Pogledaj mi kosu, sva je ra"(upana, nisam
ju ni po(ela (e"ljati!"
"Pa to sam ja sada rekla, gos-"
"Nemoj mi pri(ati pri(e, nego mi pomogni! Moram se jo" na brzinu oprati i
79
IOX
odjenuti. Odjenuti! !to da odjenem? !to je prikladno za takve prilike? Ni ne znam
koja je prilika!" Ali nadam se.
"Ja bih vam preporu(ila onu krasnu tjegidu od tamnozelene "irske svile."
"Ma tko te pita? Za"to tjegidu? Nije to malo preozbiljna odje&a?"
"Ha, eto... sazra mi se doimala prili(no ozbiljnom kad mi je predala poruku za
vas. S druge strane, ona se uvijek doima ozbiljnom. Zapravo, mislim da ju nikada
nisam vidjela-"
"No dobro, neka bude tjegida. Nemoj tu samo stajati, nego ju donesi i onda mi
pomogni. Moramo po$uriti!" Ima pravo. Ne smije stati pred sazru kao nekakva
razma$ena balavica. #ena koja &e nastaviti lozu Saurinai mora se prvo dokazati
sposobnom i doli(nom.
Krabara zakoluta o(ima i odskaku&e prema ormaru kako bi izvadila tjegidu.
Sonja je za to vrijeme zgrabila antikni srebrni (e"alj kojeg joj je Oris poklonio, a
za kojeg je tvrdio da je izra)en od kristaliziranih suza supruga garninskih ratnika
koje su danima plakale jer su saznale da su im mu$evi pre$ivjeli posljednji okr"aj
Stogodi"njeg rata jazavaca, da su svi nezakonito o$enili istu kobilu zbog
nasljedstva i da su jo" k tome svi od jedne druge kobile jeftino kupili hla(e od
epsilonskog droka kojeg je jednostavno nemogu&e prati. Po(ela se brzo (e"ljati i
pritom jaukati jer je u $urbi (upala vlasi. Ovoga &e puta izostati dvjesto poteza
(e"ljem. Morat &e se zadovoljiti s brzih i bolnih sto. "Au!"
"Samo nemojte histerizirati, gospo. Ve& &ete sti&i na sastanak."
"Karabara, draga si mi, ali... jao... nemoj sada mljeti svoje mudrosti, nego se
koncentriraj na posao. Hajde, dok se ja (e"ljam... Au!... Ti me skini i na brzinu me
operi."
"!to, tu gdje da sada stojite?"
"Da, odmah! Au!"
"Nebesa, "to jo" ne&u do$ivjeti u svom $ivotu!" Iako prenera$ena, Krabara je
raspetljala vezice na Sonjinoj no&noj halji i oprezno ju svukla s nje, ostaviv"i ju
stajati golu s njenim (e"ljem dok je ona punila lavor s toplom vodom.
Sonja je bila uzbu)ena. I prestra"ena. Osje&ala je kako joj se $eludac stegnuo
od nervoze. Je li zaista do"ao taj dan? "Jao!!"
Zamah s boka. Skok u stranu. Blokiraj udarac. Brzi okret, udarac nogom po
koljenu, jo" jedan munjeviti okret i iznenadni udarac po vlastitim le)ima. Oris je
vi"e iz ljutnje nego zbog udarca kojeg je primio urliknuo poput bijesnoga psa.
"Mrtvi ste, gosparu," re(e mu Unstaridas oslanjaju&i se na svoj zias, dr$e&i svoj
uobi(ajeni hladnokrvi izraz lica. Prokleti gad. "Da su ovo pravi ziasi, a ovo prava
borba, sada bi liptila krv iz ogromne rane na va"im le)ima."
"Je li?" odvrati mu cini(no Oris. Sav zadihan i znojan mahao je svojim ziasom
kojeg nije upotrijebio onako kako je $elio. Bio je ljutit. Skoro ga je imao,
prepotentnoga gada.
"Jako ste napredovali, mladi gospodaru, ali jo" ste uvijek prebrzopleti. Kada
vidite priliku za udarac, vi ju iskoristite divlja(kim obru"avanjem i pri tom
80
Aleksandar Kostjuk
ostavljate svoju bo(nu stranu tijela potpuno izlo$enu."
"Kada nastupi prilika za pobjedu, ja ju iskoristim. I vi ste me to u(ili, u krajnjoj
liniji."
"Priliku za pobjedu treba iskoristiti, bez sumnje. Obi(no dobivate samo jednu.
Ali treba biti siguran je li to prilika za vlastitu pobjedu ili protivnikovu. Sada sam
vam, primjerice, servirao pobjedu. Barem naizgled. U stvarnosti sam vam servirao
klopku hine&i ranjivost koja je vas je uljuljkala u privid puta do pobjede. Stvari
nisu uvijek onakvima kakvima se (ine."
"Da, ni"ta nije onako kako se (ini." Oris se sada malo smirio. No to svejedno
nije promijenilo (injenicu da mrzi poraze. A ti si zabij svoje lozoranje u dupe.
"To(no. Ni"ta nije onako kako se (ini. I "to ste nau(ili iz ovoga?"
"Da nema pobjede kada poku"avate pobijediti?"
"Mudro. Ali krivo. Pouka je da postoje razli(iti na(ini pobijediti protivnika.
Jedan od njih je pustiti protivnika da ga pobijedi njegova vlastita samouvjerenost.
I ambicija."
Na posljednju Unstaridasovu rije( Oris ga prostrijeli pogledom. On sa mnom
tako razgovara? Zaista si sva"ta dopu"ta. Unstaridasa Orisov prezrivi pogled nije
dojmio. Nije ni trepnuo.
"Zar to nije isto?"
"Ni govora. Kada se nau(ite samodisciplini, shvatit &ete razliku. I jo" se ne"to
moglo nau(iti ovdje. Napad mora uvijek biti i obrana. Protivnikova slabost mo$e
biti i njegova snaga. Uvijek treba ra(unati sa svim mogu&nostima, a ne se u
jednom trenutku uhvatiti samo za jednu. Svaki pokret mora biti u skladu s
dvozna(no"&u prilika oko sebe."
"Aha..." Oris se kretao prema rubu dvori"ta. Tamo ga je na terasastu "etali"tu
(ekao vjerni Septa. Unstaridas je krenuo za njim.
"Iako moram priznati kako ste me dobro opalili po koljenu. To je zaista dobar
na(in onesposobljavanja protivnika."
"Ali ipak ste pobijedili."
"Jesam," re(e bez oklijevanja.
"Da. Ipak, bio sam brz. Va"a strategija la$ne ranjivosti bila je dobra, ali
riskantna. Da sam bio djeli& sekunde br$i, ja bih zadao udarac, a ne vi."
"Pobjedu obi(no i odre)uju djeli&i sekunde. I da, riskirao sam mnogo. No ako
se upu"tate u borbu na $ivot ili smrt, onda ste vjerojatno i spremni na rizike koji s
njom dolaze. U $ivotu nikada nema jamstava."
Mudro. Ali krivo. Ja sam ba" veliki obo$avatelj jamstava.
Septa je stajao spreman pokraj svojih kolica na kojemu su bili ru(nici i pi&e za
osvje$enje umornih ratnika. "Gospodo, izvolite," re(e on suhim glasom, pru$aju&i
im ru(nike. Rado su ih primili i obrisali znoj koji je curio niz njihova lica. Oris sa
zadovoljstvom primjeti kako je njegov u(itelj ma(evanja ovoga puta mnogo
crveniji u licu. I kako je potro"io mnogo vi"e daha nego ina(e. Koliko god
primjedbi on imao na Orisov stil ma(evanja, morao se danas jako potruditi kako
bi pobijedio svoga u(enika. Bio je blizu. Jako blizu.
81
IOX
"!to si nam spremio, Septa?" upita ga Unstaridas pokazuju&i pogledom prema
kotli&u iz kojeg je nalijevao pu"e&u teku&inu u malene jol"e s crno-zelenim
ornamentima i motivima $ivotinjskih pand$i.
"#eljezni (aj, majstore Unstaridas. Okrijepljuje tijelo i duh. Daje snagu i
izdr$ljivost. Malo sam se osmjelio i kapnuo malo limuna.
"!to bismo mi bez tebe, Septa?" re(e mu Oris sa smije"kom.
"Svakako, gospodaru."
Oris digne svoju jol"u u znak zdravice i Unstaridas, vidjev"i gestu, u(ini isto,
iako, sude&i prema izrazu njegovu lica, o(ito nije imao namjeru piti. #eljezni mu
(aj valjda nije po volji.
"Za rizike," re(e Oris.
Unstaridas pristojno kimne, ali njegov nezainteresirani izraz kakvog je dr$ao
ve&inu vremena sugerirao je kako nema simpatije za ki(aste geste svoga
plemi&kog u(enika koji ga tako dobro pla&a. Kucnuli su jol"ama i popili vru&i (aj.
Unstaridas napravi kiseli izraz lica nakon "to je ispraznio jol"u. "Uh, rekao si
malo limuna, Septa? Ovdje ima vi"e limuna nego $eljeznog (aja."
"Ispri(avam se, majstore, bilo je to nesmotreno od mene. Donijet &u vam novi.
Bez limuna."
"Ne, ne, sve u redu."
I Oris se namr"ti na reski (aj. "Zaista si pretjerao, Septa. Nemojte mu zamjeriti,
u(itelju. Septa ne voli biti suhoparno stra"ilo kakvo jest pa stalno tra$i nove
na(ine biti originalan. Je li tako, Septa?"
"Svakako, gospodaru."
"Onda, u(itelju, ho&emo li jo" jednu rundu?"
"Mislim da smo za danas dosta u(inili. Svemu treba pristupati s mjerom."
"Hajde, samo jo" jednu malu rundicu. Ne mora to biti prava borba, i ja se
moram oporaviti od ove zadnje. Ali $elio bih isprobati nekoliko novih poteza.
Sam sam ih smislio. I $elim (uti va"e mi"ljenje."
Unstaridas ga je gledao svojim sumornim netolerantnim pogledom. U(enik ne
bi smio proturije(iti u(itelju. Orisovo moljakanje i dodvoravanje smatrao je
znakom slabosti. Slabosti koju treba izbiti iz njega. "Dobro, ali ne&emo dugo."
"Odli(no."
"Da vidimo "to ste to smislili. Iznenadite me, gosparu Orise."
"Mislim da ne&ete biti razo(arani, u(itelju."
"Vidjet &emo." Unstaridas iza)e na (istinu u pratnji svoga u(enika. Dvori"te je
bilo prostrano i prekriveno gustom travom. Jutarnja rosa jo" se uvijek dr$ala za
vlati, daju&i travnjaku vla$an sjaj, a miris je bio intenzivan i poticajan. I iako je
nebo ve& bilo bijelo, dan je jo" uvijek mirisao po jutru.
Unstaridas svojim ziasom napravi tradicionalni pozdrav majstora ma(evanja.
Oris u(ini isto i odmah zauzme borbeni stav. Ra"iri noge, savine koljena i s
dr"kom pokraj uha usmjeri la$nu o"tricu ziasa prema svome u(itelju. Unstaridas
zauzme pripremni polo$aj, ali ni"ta posebno kako bi se pripremio za napad
neprijatelja.
82
Aleksandar Kostjuk
#eli vidjeti kakvu sam vratolomiju sada pripremio.
Oris pojuri prema njemu, vitlaju&i zijasom. Unstaridas je stajao nepomi(no, ne
reagirav"i ni na koji na(in, ne skidav"i pogled s borbenog mladi&a koji mu se
pribli$avao.
Oris se na)e nadomak svoga u(itelja i u tom se trenutku nogama odgurne s tla,
poleti u stranu s Unstaridasovog desnog boka, napravi okret u zraku, vitlaju&i zijas
odozgo prema u(itelju. Unstaridasov zias strelovito jukne kako bi blokirao
Orisovu o"tricu, no Oris zaobi)e svojim ziasom u(iteljev, sleti na tlo, u rakovu
polo$aju napravi okretaj i zamahne ziasom prema Unstaridasovim nogama.
No la$na o"trica presje(e goli zrak jer je Unstaridas spremno posko(io,
izmi(u&i Orisovom vje"tom udaracu, istodobno zamahnuv"i prema Orisu koji se
jo" nalazio pod njim.
Iako la$na o"trica, ona odere travu s tla i zelenilo se raspr"i zrakom oko njih.
Oris se odmah nakon svoga neuspjela poteza odkotrljao u stranu, za dlaku
izbjegav"i jo" jedan trag u(iteljeva zijasa na svojim le)ima. Osovi se na noge
samo da bi se na"ao pred ple"u&om o"tricom svoga u(itelja koji nije gubio ni
sekunde, nego se smjesta obru"io na svoga u(enika koji je, odbijaju&i njegove
udarce koji su slijetali sa svih strana, uzmicao prema natrag.
Prvi napad bio je dobar i brz, ali Unstaridas ga je spremno do(ekao. Sada je
Oris pla&ao svoju odva$nost (istom defenzivom pred u(iteljem koji mu je o(ito
namjeravao o(itati jo" jednu lekciju.
Ipak, ra(unao je Oris i s time. Napokon, prije nekoliko mu je minuta pokazao
kako napad za koji se smatra da je pobjedonosan mo$e ispasti poguban. Zato je
imao jo" par poteza u rukavu.
Pri Unstaridasovu posljednjem naletu nije samo blokirao njegovu o"tricu, nego
je nevjerojatnom brzinom isprepleo njihove ziase, dr"kom svoga ziasa uklije"tio
njegov i privukao ga naglo k sebi. Samo na djeli& sekunde, ali dovoljno da ga
nadlakticom sna$no odgurne od sebe.
Unstaridas poleti unazad i otkotrlja se na tlo. Oris nije ni sekunde oklijevao,
kao "to ni njegov u(itelj nije oklijevao, i pre"ao u napad, jurnuv"i prema njemu
dok je jo" bio na tlu.
Iako je u trenu pada na meku travu Unstaridas ispustio svoj zias iz ruke, nije
mu trebalo dugo da ga dohvati i odbije s ogromnom $estinom Orisovu o"tricu, sve
u djeli&u sekunde. Oris odskaku&e unatrag uslijed Unstaridasova silovitog
protuudara i gotovo izgubi ravnote$u.
Nau(io je ne podcijenjivati u(iteljevu vje"tinu, ali sada je podcijenio njegovu
snagu. Gad je nevjerojatno otporan, to mu moram priznati.
Unstaridas se digne na noge i sada su obojica stajala su(elice, u polo$ajima za
napad.
"Zias ne mora biti protivnikovo jedino oru$je, u(itelju."
"Istina, iako to uvelike odstupa od pravila dobrog ma(evanja."
"Pravila?" Oris se po(ne smijati. "Stvarno me (udite, u(itelju, da laprdate takve
gluposti. U borbi na $ivot i smrt nema pravila. Postoji samo pobjeda ili smrt. I to
83
IOX
je to."
"Jest. Ali ovo nije borba na $ivot i smrt. Mi vje$bamo umije&e rukovanja
ziasom."
"Cijepidla(enje. Sve je borba na $ivot i smrt." Oris navali na svog u(itelja,
njegova o"trica je "i"tala na sve strane, a Unstaridas mu je nepogre"ivo parirao. A
onda brzim pokretom povu(e njegovu o"tricu prema dolje i drugom ga rukom
odalami sna$no po obrazu. Oris ponovno zatetura unatrag.
Vratio mi je milo za drago. "I vi ste ne"to nau(ili danas, u(itelju!"
"Jesam, ali ne ono "to vi mislite," re(e on dr$e&i ispru$enu o"tricu prema
njemu.
"Ma nemojte," re(e Oris kese&i se dok mu je krv curila iz razbijene usne.
"Da. Mislim da biste trebali... da biste trebali..." Unstaridas po(ne te"ko disati.
"Mislite da bih trebao... "to? Nije vam dobro, majstore Unstaridas?"
Unstaridas naglo problijedi. Po(ne teturati na mjestu, poku"avaju&i se odr$ati
uspravnim s vidljivom slabosti u nogama. Zias je sada tek vukao po tlu, labavo ga
dr$e&i dok je pogledom bolesnika lutao oko sebe.
Zias mu ispadne iz "ake kojom se odmah potom uhvati za svoje grudi,
ispu"taju&i bolni jauk. Disanje mu je sada ve& bilo hrapavo i moglo se vidjeti da se
bori za svaki dah. Unstaridas digne pogled prema svome u(eniku koji je stajao,
mirno oslanjaju&i ruke na svoj zias. Na licu mu je bio samouvjereni osmijeh.
Spoznaja se uo(i u o(ima majstora ma(evanja.
Pomakne pogled prema terasi gdje je stajao Septa. Stari je sluga tako)er bez
uzrujavanja promatrao njegovu agoniju, stoje&i s rukama iza le)a pokraj kotli&a sa
$eljeznim (ajem i setom jol"i. Iz grla kotli&a jo" je izlazila para. 'aj je jo" bio
vru&. Pogleda jol"u iz koje je pio.
"Da," obrati mu se Oris, "dobro ste pogodili. 'aj. Vama ni"ta ne promakne. No
dobro, ne"to vam o(ito jest, jer ina(e ne biste bili u ovome stanju."
Unstaridas malaksa. Hropte&i padne na koljena, jo" uvijek se dr$e&i za prsa
koja su ga sve vi"e izdajala. "Ti... ti..." re(e jedva. Snage su mu bile na izmaku.
"Ja, ja "to? Postoje razli(iti na(ini da pobijedite protivnika. Jedan od njih je,"
napravi malu stanku i stavi mudri izraz lica, "da ga otrujete." Nasmije se skromno
kroz stisnute nake"ene zube, likuju&i zbog uspje"nog parafraziranja svoga sada
ve& klonulog u(itelja. "Rekao sam vam da imam nekoliko novih poteza na
repertoaru. Kako vam se svi)a ovaj?"
Unstaridas kroz bolne hropce i crvenih o(iju poku"a re&i ne"to. "Proklet...
prok..."
"I mislio sam da &e vam se svidjeti."
Majstor ma(evanja sru"i se mrtav potrbu"ke na tlo. Oris ga je promatrao,
zapanjen koliko mu zadovoljstva ovaj prizor donosi. Ve& se dugo nije ovako
dobro zabavljao. Unstaridasov izraz lica pred smrt bio je neprocijenjiv.
Trenutak je pro"ao. Topli osje&aj zadovoljstva prohujao je poput hirovitog
proljetnog povjetarca. Sada je to samo le"ina u njegovu dvori"tu.
Oris zabije svoj zias u zemlju i krene prema Septi. Ovaj ga je spremno (ekao,
84
Aleksandar Kostjuk
nije se pomaknuo sve ovo vrijeme ni cincu. Bez rije(i uzme ru(nik sa Septinih
kolica i ponovo se obri"e njime.
"Gospodaru," re(e Septa pru$aju&i mu bijelu maramicu. Oris ga zbunjeno
pogleda zbog te njegove geste. "Usnica vam krvari, gospodaru Orise."
"Ah, da, hvala." Ve& je zaboravio rane koje je zadobio prilikom treninga.
Prihvati maramicu i stane si brisati krv koja mu je pocurila niz bradu. "Jesam li?
Vidi li se jo"?"
"Krv ne, ali rana da. Imam ovdje slilirijske masti. Da vam saniram ranu njome?
Mogla bi se upaliti. Ili incirati." Septa je ve& izvadio iz d$epa okruglu metalnu
kutijicu s ma"&u. Uvijek spreman na sve.
"Ma kako si ti bri$an, Septa. Nemoj me navla(iti za nos. Pre$ivjet &u napuklu
usnu nekako. Iako moram priznati u(itelju da ima "aku od olova. Mislim, imao je,
hm. Ba" me po"teno odalamio. Na trenutak mi se (inilo da &u se onesvijestiti,
toliko mi se zavrtjelo. Nisam mislio da je za to u stanju. Da je zamahnuo malo
ja(e..." Zastane i pogleda Septu koji je pomno pratio svaku njegovu rije(. "Ne bi
mi bilo ni"ta. Nisam ja od slame." Baci mu u lice krvavu maramicu.
"Nipo"to, gospodaru."
"Koji si to otrov koristio?"
"Samo ne"to iz moje zalihe. Zove se Zmajeva vjetrenja(a."
"Vrlo... slikovit naziv."
"Uistinu, ali nije moja zasluga. Recept je star ve& stolje&ima."
"Recept?" Oris se nasmijulji. "To mi se svi)a. No na trenutak sam se pribojao
da si mo$da otrovao i mene. 'aj je stvarno bio kiseo. Kad sam ga progutao, ve&
sam mislio kako osje&am ispod svog tog limuna gor(inu otrova."
"Ne bi mi to palo na pamet, gospodaru Orise. Otrov je bio u u(iteljevoj jol"i. A
(aj sam morao zasititi limunom jer Zmajeva vjetrenja(a ima vrlo intenzivan okus.
I miris. Majstor Unstaridas bi sigurno prepoznao opasnost. Gor(ina koju ste
osjetili je od $eljeznog (aja."
"Aha..."
"Upotrijebio bih otrov bez okusa i mirisa, ali za pripremu takvog trebam
vremena, a toga nisam imao previ"e. Da ste mi prije rekli za svoj plan glede
majstora Unstaridasa..."
"Ah, zna" ti mene. Inspiracija mi do)e samo ovako," "kljocne prstima, "i onda
moram brzo djelovati kako ju ne bih izgubio."
"Svakako, gospodaru."
"Iako... to je ipak mogla biti dobra prilika da me se rije"i". Samo si morao
zamijeniti jol"e i... paf!"
Orisova insinuacija, naravno, nije izazvala nikakve emocije u Septi bio je
prepametan i prehladnokrvan za to ali je stavio afektivan izraz blage
zapanjenosti na lice. "Kako to mo$ete re&i, gospodaru? Godinama vam vjerno
slu$im. I va"oj ku&i. Nikada ne bih iznevjerio va"e povjerenje. Uostalom, va"a bi
majka sigurno bila protiv va"eg trovanja."
"A "to misli" tko bi ti naredio da me otruje"?! Nisam ni mislio da bi to u(inio
85
IOX
samoinicijativno. Moja majka... bilo bi to jako primamljivo za nju."
"Nikako. Ne bih to nikada u(inio. Ni ona."
"Sada si rekao: slu$i" meni i mojoj ku&i. To dvoje nije nu$no u suglasju."
"Gospodaru Orise, uvjeren sam kako va"a majka za vas osje&a isklju(ivo
maj(insku ljubav i ponos."
"Zato te volim, Septa. Zna" srati koliko si dug i "irok i pritom zvu(ati kao da
izgovara" bo$ansku istinu."
"Hvala, gospodaru."
"Izme)u nas dvojice... Kada bi do"lo do toga da mora" birati izme)u moje
majke i mene... (isto hipotetski, dakako..."
"Dakako."
"... koga bi izabrao?"
"Pa... kod takvih odluka dobro je voditi ra(una o budu&nosti."
"I?" Oris digne obrvu.
"I... mladi jesu budu&nost, zar ne?"
"Aha. U tom slu(aju, Septa, svakako &u voditi ra(una da nikada ne ostarim."
"Svakako, gospodaru," re(e on uz skromni smije"ak.
Uvjeravala je samu sebe kako ne mora biti nervozna. Sve &e biti u redu.
Napokon, me)u obitelji je. Na neki na(in. Stra"na misao joj odjednom do)e i ona
se protiv svoje volje strese. Pogleda svoje nokte. Potpuno je zaboravila na njih! U
svoj toj strci nije joj palo na pamet ure)ivati i nokte. Krabara isto nije bila velika
pomo&. Osim "to joj je predlo$ila tjegidu, samo je radila "to joj je ona rekla i jo"
pritom kukala i zapomagala.
Pa to se tako ne radi, gospo! Neka mi se Bog smiluje, kako vam takve stvari
padaju na pamet? To nikako ne&e i&i, gospo! Ne mo$ete s takvim stvarima brzati,
gospo! Ba" je dosadna. I ba" od nje mora slu"ati prodike o kr"enju onoga "to se
spada.
"Ja kr"im pravila, gospo, kako bi moji gospodari mogli izbjegavati sve
nedoli(ne procedure. Sluge se i ustaju rano kako se gospodstvo ne bi moralo
odijevati na brzaka kao nekakvi... nekakvi... konobari u goru&em skladi"tu," rekla
je Krabara dok joj je petljala oko tjegide pod njenim neprekidnim zapovijedanjem
da po$uri. Koje li demagogije. Krabara bi trebala i&i u politiku. To joj je i rekla.
Ona se tada nasmijala na to. "Pa, moja gospo, i"la bih ja u politiku, ali ne volim
sjediti u podrumima, (ekaju&i da mi dva patuljka nare$u kruh kojeg onda moram
(uvati tjedan dana."
Ta je izjava Sonju potpuno zbunila. Nije shvatila "to je Krabara time $eljela
re&i. A nije to uspjela prokljuviti ni do sada. Jedna od njih dvije o(ito je izgubila
nit tijekom rasprave, ali da ju sada spali grom kroz ovaj otvoreno-zatvoreni prozor
pokraj nje, ne bi znala re&i koja.
Odsada &e svakako izbjegavati rije( politika u Krabarinoj blizini.
Ormar za odje&u u njenim odajama ima ogrebotinu na lijevoj nozi.
Nokti joj i nisu tako lo"i, zaklju(i gledaju&i ih. Malo bru"enja bi im dobro
86
Aleksandar Kostjuk
do"lo, ali to se i ne vidi ako se ba" pozorno ne gleda. Valjda me sazra ne&e
detaljno odmjeravati. Iako bi ba" mogla. Pogotovo ako &e se na sastanku govoriti
o onome o (emu ona tako mahnito misli da &e se govoriti.
Kvragu!
Dr$at &e ruke iza le)a "to dulje mo$e. Nije upadljivo i daje dojam formalnosti.
Tako je. Formalnosti.
Kad je bila malena, $eljela je biti pamu(na deka kad odraste.
Stajala je u ogromnom hodniku koji je imao samo jednu funkciju: voditi u
slu$bene odaje sazre Saurinai. Nije imao nikakvih sporednih vrata. Samo velike
zlatom ukra"ene prozore s jedne strane i s druge strane niz razli(itih umjetni(kih
djela koja su o(ito trebala impresionirati svakoga tko kro(i ovim dugim putem do
vrata same sazre pa kada napokon stigne, da stigne prepun strahopo"tovanja.
Djelovalo je.
Zrake Sun(eve svjetlosti veli(anstveno su obasjavale mramorne plo(e
lepezasto njegovanog kraljevskoga poda, bijelobijele zidove s ornamentalnim
reljefom od plavozelene linkre i fantasti(nu umjetni(ku kolekciju. 'itav se hodnik
(inio jednostavno (arobnim.
A odmah do ulaza u odaje nalazilo se veliko zrcalo u kojem se Sonja mogla
cijela vidjeti. Okvir je bio izra)en od podzlata i oblikovan u isprepletene zmije
(ije su se glave susretale na samome vrhu. O(i su im bile, vjerojatno ne slu(ajno,
od crnoga zmijskog srebra. 'etiri zmijske glave simetri(no su se pru$ale ispod
gornjega brida zrcala i bile su oblikovane tako da se dobije dojam kako njihove
zlokobne o(i gledaju prema bespomo&nom liku u zrcalu ispod njih. Trenutno je taj
lik bila Sonja i to ju je zrcalo pone"to uznemiravalo.
Nije se mogla sada uzrujavati zbog toga. Ima u ovome trenutku mnogo ve&e
brige i ne mo$e si priu"titi odvra&anje misli zbog lo"eg estetskog dojma.
Osim toga, po pitanju estetike, zrcalo trenutno i nije tako lo"e izgledalo. Jer u
njemu se odra$avala vitka mlada djevojka u tamnozelenoj svilenoj tjegidi. Nije
zaista lo"e izgledala, morala je unato( svoj svojoj skomnosti priznati. Jedino nije
bila ba" sigurna da tamnozeleno pristaje uz njenu medenoplavu kosu. Gledala se
svih strana. Sada ionako ne mo$e ni"ta promijeniti.
Pro"loga je tjedna mo$da vidjela pticu.
Tjegida je bila pripijena uz njeno tijelo i diskretno je ocrtavala njegove linije.
Malo je namjestila meki ovratnik, (inilo joj se kako je lagano nakrivljen. Izravnala
je rukave koji su, iako sastavni dio, bili odvojeni od same tjegide i razotkrivali
njena gola ramena. Razrezi sa svake strane razotkrivali su njene vitke noge zbog
(ega joj je bilo pomalo neugodno. No ovo bi se ipak smatralo vrlo ozbiljnom
haljinom, samo za vrlo ozbiljne prilike.
Da nije ipak preozbiljno? 'ak je i kop(ama potjerala kosu unazad kako joj ne
bi padala po ramenima kako to obi(no pu"ta. Izgledala je... odraslo.
Nasmijala se na tu misao. Shvatila je kako je do sada bila obi(na razigrana
curi(ka. Sada se odijeva kao $ena sa zadatkom.
Da nije ipak preozbiljno? Za"to je uop&e slu"ala Krabaru?
87
IOX
Zrcalo u njenim odajama je od santistakla.
Za"to mora toliko (ekati? Bila je shvatila da se sazri $uri. Bila bi jako
razo(arana kada bi sazra oti"la bez da ju primi. Shva&am da ima mnogo posla,
ali... Njen joj je pomo&nik rekao kako &e ju gospodarica za(as primiti. To je bilo
prije pola sata. 'ekanje joj je pove&avalo nervozu. I sada je upravo shvatila da je
$edna. Danas uop&e ni"ta nije popila. A no&as je popila tek (a"u ne-vina. #eljela je
popiti dvije, ali zapravo nije htjela.
Jo" je malo poravnala rukave. Da, sada je bolje.
Osvrnula se oko sebe za slu(aj da netko mo$da gleda i rukama poduprla grudi
prema gore. Sazra ju mora do$ivjeti kao plodnu $enu, a ne kao adolescentkinju.
Pritom joj je u oko pala slika koja je visjela pokraj zrcala. Uo(ila ju je, dakako,
i prije, ali bila je prenervozna zbog sazre i preusredoto(ena na popravljanje svoga
izgleda da bi se zamarala neva$nim stvarima. Ali sada ju je nervoza pomalo pro"la
i (ekanje joj je ve& postalo zamorno. Kad ve& mora provesti dan u ovom hodniku,
mo$e onda i prou(iti pokoju ovda"nju znamenitost.
Bila je doista impresivna. Slikana je u tehnici perforirane masti na glinenom
platnu, u stilu rane pozitivisti(ke deinterpretacije s o(itim, iako blagim,
primjesama neopseudosecesionizma. Prikazivala je bogolikog (ovjeka u oklopu, s
kacigom iz koje su str"ali rogovi i kljove. Taj junak ja"e krilatog er-vuka u
plamenu i sa "esterokutnim kopljem omiljenim oru$jem junaka iz starih legendi
obru"ava se na kolosalnu odsje(enu riblju glavu iz (ijih o(iju lipte slapovi krvi
koji se pak ulijevaju u razgranatu crvenu rijeku na dnu slike. Uz u"&e rijeke nalaze
se mnogi ljudi koji bez i(ega na sebi poku"avaju na gle$njevima slomiti "tapove
kojima su prethodno poku"avali poslo$iti humke crne plodne zemlje tako da se
daju listati. Pokraj njih su prolazile razne $ivotinje, tijela uvijenih i zgr(enih od
boli i patnje, koje s nevjerojatnom predano"&u poku"avaju sebi odgristi noge kako
bi od svojih $ivih i beznogih tijela napravile most preko jednog od pritoka krvave
rijeke na kojem bi goli ljudi mogli lomiti svoje "tapove i ru(ati sa svojim
obiteljima. I to na stolnjacima izra)enih od $ivotinjskih nogu. I priborom od krvi.
Odmah do u"&a rijeke rasla je gotovo crvena zelena trava koju su pasle
obezglavljene krave i minijaturne ovce. U samoj rijeci plivala bi pokoja mrtva
ptica ili odba(eni papirni svitak. Nad rijekom lete ptice koje u svom freneti(nom
bunilu poku"avaju zatu&i jedna drugu papirnim svitcima razli(itog podrijetla i
literarne vrijednosti.
Ipak je oklopljeni junak bio ono "to je davalo veli(inu i uzvi"enost slici. Lice
mu je bilo potpuno sakriveno kacigom, ali iz oklopa mu je na prsima curila krv, a
crvena mrlja imala je oblik portreta mladi&a duge crne kose, dubokoga glasa i
plavih o(iju. Nad njim su s nekakvih velebnih greda na nitima visjele ladice
izra)ene od sljepljenih klju(eva za no&ne posude iz kojih je ispadala zlatna
pra"ina. Pra"inu su zapravo izbacivali strojevi loptastog oblika koji su bili
pri(v"&eni na unutarnje bo(ne stijenke ladica i povezani lancem od ljudskih
lubanja i nadkoljenica s distributerima zlatne pra"ine na vanjskoj stijenki ladica, u
kojima je radilo sveukupno pedesetak golih ljudi za nisku nadnicu i obe&anja o
88
Aleksandar Kostjuk
boljem $ivotu.
Sonja je ju(er oti"la spavati, sjeti se.
Znala je odmah "to ova slika predstavlja. Otkako $ivi na ovom dvoru, poku"ala
se "to bolje upoznati s povije"&u ku&e Saurinai. A ova slika opisuje jednu od
najuzbudljivijih razdoblja te povijesti. 'ovjek na slici je Tunadorro Trika Leskayy
Saurinai, utemeljitelj modernog tiskarstva.
Jo" davno prije Deprivacije ljudi su otiskivali pisanu rije( pomo&u vrlo
primitivnih tehnika kao "to su pisanje odsje(enom rukom po papiru, udaranje
cilindri(nim $licama po povr"ini mlake vode, lijevanje rastaljenih zdjela za ka"u u
posebno modelirane kalupe od papira za jedenje ka"e te protiskivanje mladih
ovaca kroz sito od recikliranih krletki. Te tehnike bile su vrlo nepozudane, krajnje
kompleksne i neekonomi(ne, a i bile su uzrokom mnogih po$ara u javnim
nu$nicima i kiparsko-prozorskim udru$enjima. Dodatan problem tada"njeg
tiskarstva bio je "to je ve&ina ljudi u toj struci bila nepismena, bez ruku ili (ekala
pogubljenje bliskoga ro)aka.
Tada je do"ao Trika i uveo pravu revoluciju. On je, naime, potrovao cijelu
svoju obitelj. I bio je jako veseo zbog toga. Javnost se, s druge strane, zgra$ala
nad tim (inom i tra$ila da vlast snizi poreze i davanja na prijevoz dlake. I da se
Trika privede pravdi, "to je tada za jednog plemi&a zna(ilo da mu treba oduzeti
naslov, a njegova konja, ako ga je krivac slu(ajno imao, pribiti na zid neke jave
ustanove, nije bitno koje, kako bi ostali konji u budu&nosti dobro razmislili prije
nego "to njihovi plemi&ki vlasnici po(ine kazneno djelo za koje zbog svoga
povla"tena statusa, dakako, ne mogu kazneno odgovarati.
U skladu s time ni Trika nije odgovarao za svoj gnjusan zlo(in, ali mu je tada
suda(ko vije&e, koje se sastojalo od (etiri predstavnika osiguravaju&ih dru"tava,
jednoga suca i ne(ega "to se radi izbjegavanja suvi"nih pitanja jednostavno zvalo
sisavcem, ipak dosudilo da mora platiti nov(anu od"etetu u vrijednosti dvjesto
tisu&a goveda ili u vrijednosti dragoga kamenja te$ine dvjesto tisu&a goveda. Trika
se odlu(io za prvu varijantu od"tete da bi ju onda odbio isplatiti. Nije to bilo samo
zbog toga "to mu je sama pomisao da on bilo kome pla&a bilo "to smije"na i
uvredljiva, nego i zbog toga "to ku&a Saurinai tada nije raspolagala velikim
bogatstvom kao danas. Sam Trika kao poglavar obitelji "to je bio i prije nego je
pobio obitelj bio je zaslu$an za nekoliko vrlo nemudrih ulaganja, od kojih je
najkatastrofalnije bilo ono u neprotnu samoubila(ku udrugu za prikupljanje
ki"nice.
Suda(ko vije&e koje mu je presudilo, zgro$eno Trikinim ismijavanjem
autoriteta pravosudnih tijela, izreklo je ultimatum da &e udvostru(iti kaznu, "to je
Triku ostavilo posve hladnim. Da ipak smiri tu cijelu prenapuhanu aferu oko
pokolja svoje obitelji, dao je ubiti jednog od sudaca. Odnosno jedinog. To ba" i
nije dalo onakve rezultate koje si je Trika pri$eljkivao jer je sudac koji je
zamijenio ubijenog poveo cijelo suda(ko vije&e u osvetni(ki pohod, narediv"i
zapljenu ve&eg dijela imovine Saurinaia. Trika je ponovno poku"ao smiriti cijelu
situaciju tako da je dao ubiti i novoga suca. Na$alost, njegovi izvr"itelji vratili su
89
IOX
mu se usred no&i u to preddeprivacijsko razdoblje ljudi su jo" mogli slobodno
"etati no&u! s uznemiruju&om vije"&u da se sudac u pitanju, iako su se iznimno
trudili, ne da ubiti. !to je to to(no zna(ilo, do dana dana"njeg je ostala jedna od
najve&ih tajni bez (ijeg razotkrivanja ljudi mogu $ivjeti sasvim normalne $ivote.
Trika je shvatio kona(no kako se nalazi u situaciji iz koje se vi"e ne mo$e
izmigoljiti. Morao je platiti kaznu. To je bio veliki problem jer nije imao dovoljno
novaca za to. 'ak i da mu je suda(ko vije&e odblokiralo imovinu, vjerojatno ne bi
imao dovoljno. Ili bi imao dovoljno, ali bi onda potpuno propao. Trika je duboko
u svojoj du"i osje&ao kako &e svoj problem rije"iti tako da ubije nekoga. Samo "to
nije znao koga bi to trebao ubiti, a da to rezultira ishodom povoljnim isklju(ivo za
njega. U tom kriti(nom trenutku povijesti ku&e Saurinai Triki je bilo pomalo $ao
"to je pobio ba" cijelu obitelj. Trebao je ipak ostaviti nekoga na $ivotu jer mu je
zaista trebao netko tko bi mu udijelio pokoji savjet.
I onda je na njegova vrata do"ao (ovjek kojeg povijest poznaje samo pod
imenom X'Ilijas. Taj je (ovjek Triki predstavio poslovni model koji bi uz malenu
nov(anu potporu ku&e Saurinai trebao obojici donijeti ogromno bogatstvo. Trika,
naravno, nije slu"ao ono "to mu je X'ilijas poku"avao prenijeti jer ga je u svoj dom
pustio samo zato "to mu se (inio kao savr"eni kandidat za jednu od njegovih igri
vje"anja po kojima su Saurinai toga doba bili toliko poznati. No X'Ilijasove rije(i
bile su toliko intrigantne da su ipak prodrijele do Trike koji se pribrao i odlu(io
poslu"ati "to mu ovaj neobi(ni (ovjek $eli re&i, pa mo$da (ak i odgoditi njegovo
vje"anje.
X'Ilijasov plan bio je iznimno originalan. Predlo$io je osnivanje malene
grupice operativaca u kojoj bi svaki od njih stvorio udrugu za nancijske
transakcije. Svaki bi od tih operativaca tu udrugu stvorio pod la$nim imenom i
vodio ju je preko neke stvarne osobe, ili jo" bolje, vi"e osoba kojima bi tu udrugu
pripisao. Te bi udruge nudile naivnim ljudima povoljna imanja, stoku u pola
cijene, govore&e ptice koje proizvode srebro i sli(ne stvari koje ve&ina ljudi
jednostavno mora imati pod svaku cijenu. Ljudima bi se omogu&ivalo pla&anje na
rate tih nepostoje&ih imovina tako da daju dio, ili jo" bolje, sav svoj posjed kao
zalog. Ti bi se zalozi koristili za prezentacije robe drugim klijentima kako bi se
la$ne ponude (inile uvjerljivijima, pa je tu bila nu$na dobra koordinacija izme)u
svih operativaca. Uglavnom, sva imovina koja bi se prikupila "to br$e bi se
prodala, a kada bi prevareni klijenti shvatili da su prevareni, krivnju bi snosili
slu$beni vlasnici udruga koji, naravno, o cijeloj ma"ineriji ni"ta ne bi znali.
Stvarni vlasnici jednostavno bi se povukli. Svaki bi osnovao novu udrugu i svaki
bi pritom bio bogatiji nego "to je bio za osnivanje posljednje. I sve bi zapo(eli
iznova. X'Ilijas je doveo umije&e prijevare na jednu potpuno novu razinu. Trebao
je samo malo po(etnoga kapitala kako bi mogao u za(etku posla lak"e varati ljude.
Trika je slu"ao "to mu X'Ilijas govori i srce mu je pritom kao ludo lupalo. Misli
su mu jurile glavom poput tisu&u oluja. Sko(io je na noge pun nove nade i $aru&eg
elana. Napokon je znao "to mora u(initi. Napokon je otkrio kako mu budu&nost
mora izgledati.
90
Aleksandar Kostjuk
Nakon "to je posluzi naredio da objese X'Ilijasa ispred dvorca nije (ak ni
ostao gledati odmah se bacio na posao. Primjenio je X'Ilijasov poslovni model,
uz nekoliko preinaka. La$ne su udruge bile osnovane, i to u mnogo ve&em broju
nego "to je X'Ilijas to zamislio, ali pripisane na osobe koje zaista postoje, ali
nemaju ba" ni"ta sa samim udrugama. To(nije, radilo se o vlasnicima i
zastupnicima osiguravaju&ih dru"tava. Trika je u prijevare dodao jo" i pokoje
ubojstvo, silovanje i otmicu tako da bijes prevarenih bude "to ve&i.
Njegova inicijativa bila je u potpunosti uspje"na. Osim "to je prikupio zavidnu
koli(inu novca, pokrenuo je jedan novi trend. Pokret (ak. Bio je to pokret za
uni"tenje osiguravaju&ih dru"tava. Bijes javnosti bio je toliko velik da je otpo(elo
kolektivno ubijanje svih koji su imali ne"to s osiguravaju&im dru"tvima.
Osiguravaju&e dru"tvo postalo je dru"tvena anatema broj jedan. Ono "to se tada
osje&alo prema njima usporedivo je s dana"njim odrije"itim stavom kojeg javnost
zauzima prema, primjerice, kradljivcima gline ili zlostavlja(ima kabanica.
Taj je pokret, naravno, zahtijevao hitan preustroj (itavog pravosudnog sustava
"to je na kraju predivno i"lo na ruku prepredenog Trike. Na kraju nije morao
platiti ni nov(i&a kazne.
No ru"ila(ki pokret oti"ao je mnogo dalje nego "to je bilo tko, uklju(uju&i i
Triku, planirao. Iako su se pokazala iznimno otpornima, osiguravaju&a su dru"tva
u sljede&a dva stolje&a potpuno istrijebljena. Zato se danas police osiguranja mogu
kupovati samo od malih nezavisnih poduzetnika na planski neure)enom tr$i"tu.
Danas se dobro zna da je Trika bio taj koji je la$no optu$io osiguravatelje, no to se
smatra manje bitnom (injenicom. Za ve&inu ljudi "kandal s nancijskim
prijevarama bio je samo katalizator za ne"to "to se jo" odavno trebalo u(initi. Iako
nitko ni danas ne zna to(no re&i za"to je to trebalo u(initi.
Prilikom mahnitog uni"tavanja ku&e jednoga osiguravaju&eg agenta, silovanja
njegovih ku&nih ljubimaca i potrep"tina te odvo)enja njegove obitelji u roblje,
prona)en je jedan naizgled bezvrijedan artefakt. Radilo se o pradavnoj tehnologiji
otiskivanja knjiga pomo&u tiskovnih formi od olovnog sloga i ru(ne pre"e. Ljudi
su tu tehnologiju ne"to kasnije prepoznali kao vrijednu i po(eli ju primjenjivati. I
iako se jo" ponegdje protiskuju ovce kroz sito, danas je olovni slog
najrasprostranjenija tiskarska tehnika uop&e.
I zato je Tunadorro Trika Leskayy Saurinai otac modernog tiskarstva. Recimo.
Povijest Saurinaia uistinu je bogata i "arolika. Toliki ljudi i toliki doga)aji bez
kojih Nesska ne bi bila ono "to je danas. 'ovjek bi mogao potro"iti cijeli $ivot na
prou(avanje te povijesti i ipak ne doznati ni desetinu. Sje&am se pri(e o jednom-
Vrata sazrinih slu$benih odaja otvorila su se. Nisu "kripala, ali zvuk im je ipak
odavao te$inu. Sazrin pomo&nik kratko o"i"ane kose izgleda nije imao nikakvih
muka rukovaju&i njima. 'ovjek u bezli(nom crnom odijelu pri)e joj. "Gospo
Yaria, sazra &e vas sada primiti."
Sonji srce po(ne naglo lupati i otkrije kako ne mo$e s lako&om disati. Srce joj
je u prsima tako divlja(ki udaralo da se bojala kako se to mo$e vidjeti. Zbog toga
se jo" vi"e uzrujala. Sazrin pomo&nik ravnodu"na stava, prema svemu sude&i,
91
IOX
ni"ta nije primjetio na njenim prsima.
Sonja se nakloni (ovjeku. "Hvala," re(e ti"e nego "to je namjeravala. On se
pomakne u stranu i oslobodi joj prolaz u prostoriju. Sonja polako krene, uzimaju&i
duboke, ali lagane udahe. Dr$ala je uznosit stav dok je hodala, kako se i spada u
ovakvim situacijama. Ona u)e, a pomo&nik zatvori za njom vrata, ostav"i sam na
hodniku.
Ovo su bile sazrine slu$bene odaje. Ovdje nikada nije bila. Mali broj ljudi
vjerojatno jest. Iako sigurno nema (ovjeka kojemu ne bi zastao dah pred
proporcijama prostorije. Sazra je ovdje obavljala svoje va$ne poslove i netko bi
vjerojatno o(ekivao kako to (ini u nekakvom sivom uredi&u s radnim stolom i
nekoliko polica za knjige. No ovo je mjesto vi"e sli(ilo dvorani za bal. Njene
odaje su ogromne!
Prvo "to je upadalo u o(i bila je ogromna knji$nica. Sonja je bila u knji$nici
Dvora Saurinai, i ona je bila velika, ali ne ovako velika. Njene police prekrivale su
gotovo polovicu zidova (itave prostorije. I bile su do kraja popunjene, do
posljednje cince. Knjige su sezale skroz do stropa, barem trideset ahata. Ti zidovi
od knjiga okru$ivali su veliku drvenu platformu od nekoliko razina s kojih se
moglo pristupati tom ogromnom literarnom bogatstvu. Platforma je bila
stepenasta i na svaku razinu moglo se do&i uvijenim stubi"tem sa svake bo(ne
strane ili sredi"njim koje se pru$alo frontalno. Svaka razina imala je svoj stol tako
da je netko mogao raditi na tom mjestu bez suvi"nog migiriranja, i svaki je imao
pokraj sebe dva visoka stalka na kojima su stajali podzlatom ure"eni bak-kraburi
kako nikome ne bi nedostajalo svjetla.
!to li je bilo u tim knjigama da nisu bile u slu$benoj ku&noj knji$nici?
U drugoj polovici prostorije bilo je razmje"teno nekoliko manjih stolova uz zid
i jedan duga(ki du$ sredi"nje osi. Sa stropa su visjela dva velika kristalna lustera.
Bili su veli(anstveni. Rasko"ni i razgranati, kao da su se sastojali od milijuna
savr"eno izbru"enih kristala. Na danjem su svjetlu predivno svjetlucali. Kako tek
izgledaju kada su upaljeni? Vjerojatno su elektri(ni, "to zna(i da mogu sjati i
poput samoga Sunca.
Na zidu skroz lijevo od nje, nasuprot knji$ni(arskom dijelu prostorije, nalazilo
se ogromno lice nekakve zvijeri razjapljenih usta. Bio je to reljef od grimiznoga
mramora, plitak, ali tako uvjerljiv da je ostavljao dojam kako prava glava
(udovi"ta str"i iz zida. Nosnice su mu bile ra"irene, a usta razjapljena kako bi
razotkrivala o(njake koji su se pru$ali od gornje do donje (eljusti. Zapravo to nisu
bili o(njaci, ve& dva duga(ka valjka. Prema srebrnkastoj, mre$astoj teksturi Sonja
je zaklju(ila kako se radi o uve&anoj verziji bak-krabura. To je i imalo smisla.
Ovakvu divovsku prostoriju zacijelo je te"ko odr$avati toplom.
Bilo je tu i svakakvih drangulija koje su doprinosile rasko"i i popunjavale te
nepregledne prazne povr"ine zidova. Kipi&i, gobleni, tapiserije, slike, kolekcije
ma(eva i kopalja, maske, uokvireni pergamenti, bro"evi i pokoja mrtva
$ivotinjica.
Za jednim od onih manjih stolova, uz prozor, sjedila je sazra, okrenuta prema
92
Aleksandar Kostjuk
prozoru i le)ima prema Sonji, naizgled pi"u&i ne"to. !to god radila, o(ito je
zavr"ila jer je nalivpero zapiknula u maleno postolje, a list papira ispred sebe
kratko prou(ila i stavila u ladicu stola.
"Ispri(avam se," re(e ustaju&i se i okre(u&i se prema Sonji, "morala sam jo"
ne"to dovr"iti."
"Naravno, moja sazro," re(e Sonja blago se naklonuv"i, "nadam se da nisam
do"la u nezgodno vrijeme." Ruke iza le)a, sjeti se. Lagano ih preklopi na le)ima,
nenapadno se smije"e&i sazri.
Sazra se kretala prema njoj kraljevskim hodom. Bila je ustinu dojmljiva
osoba. Iako ve& u pedesetima, sazra nije izgubila na $enstvenosti, a ni na ljepoti
koja ju je u mladosti (inila tako popularnom. I po$eljnom.
Da, ko$a joj je ve& nekako gruba i napeta, ne mladena(ki meka. Podo(njaci su
ve& bili vidljivi, a i pokoja se bora po(ela pojavljivati na njenom mi"i&avom vratu.
No upravo je to (inilo njenu ljepotu jedinstvenom. I tajanstvenom. Zaista, ova je
$ena zra(ila nekom neopisivom snagom. Nitko tko bi ju vidio ne bi dovodio u
pitanje njen autoritet na (elu ku&e Saurinai.
Njena duga maslinasto crvena kosa bila je svezana u konjski rep. Nije imala
sjedina. #ene poput nje tjeraju starost od sebe samom snagom volje. Bila je
visoka. Iznimno visoka. Vi"a od Sonje. Sje&a se kada ju je prvi put srela. Sazra je
tada stajala nad njom, promatraju&i je pogledom lovca. Tako joj se barem tada
(inilo. Osje&ala kao da njene sme)e o(i prodiru u nju, gledaju joj u du"u. Tada je
mislila da je sazra za to sposobna.
Misli tako i sada.
"Za mene je uvijek nezgodno vrijeme," obrati joj se napokon sazra dok je
stala ni dva ahata od nje. "No to ne mo$e biti razlog za zapostavljanje obitelji, zar
ne?" Glas joj je bio, iako hladan, leden (ak, sna$an i neumoljiv. Njene rije(i bile
su prodorne i neporecive.
"Svakako, moja sazro."
Sazrine usne se razvu(u blago u stranu. Od prepredenog osmijeha Sonja se
naje$i. "Rekla sam da smo obitelj, zar nisam? Zovi me slobodno Lsslayn. Sonja."
Sonja se iznena)eno nasmije. "Oh... hvala vam... em, Lsslayn. Po(a"&ena
sam."
"Za"to?" upita ona. Njen smije"ak nestane.
"M-molim?"
"Za"to si po(a"&ena?"
"Pa... jer je velika (ast i biti u va"oj prisutnosti, a zvati vas imenom..."
"Je "to? Privilegij? Jest, to je privilegij. Za na"e podanike. Tako ne zaboravljaju
gdje im je mjesto. Ali ako &e" postati punopravnom (lanicom ove obitelji,
nedopustivo je da se veseli" takvim ispraznim trivijalnostima. Saurinai se vesele
kad njihova mo& raste i kada drugi ljudi $ude za njihovom prisutno"&u. Mi, s
druge strane, ne $udimo za ni(ijom milo"&u. Ni"ta "to nam netko $eli udijeliti nas
ne zanima. Jer to je jednostavno bezvrijedno. Ono istinski vrijedno (ovjek mora
zgrabiti, zaraditi, ulo$iti sav svoj trud u to. Zato Saurinai nikada nisu po(a"&eni.
93
IOX
Oni su ti koji dijele (ast. Razumije" li to, Sonja?"
Sonja digne bradu kako bi pokazala da nije slaba. Re(e glasno: "Razumijem...
Lsslayn."
Smije"ak joj se vrati. "Dobro."
Sonjino je tijelo vibriralo od uzbu)enja. Je li upravo ostavila dojam na sazru?
Sazra ju pogleda od glave do pete. Polako. "No, nemoj se dr$ati tako uko(eno.
Izgleda" kao da si na vojnoj smotri." Osmijeh na njenom licu sada je djelovao
opu"teniji. I iskreniji.
Sonji je sada bilo neugodno zbog sazrine opaske. Maknula je ruke iza le)a i
objesila ih ukr"tenih prstiju ispred sebe.
"Vrlo si lijepa, Sonja," re(e sazra dok se okretala od nje. "Je li to tjegida koju
sam ti poklonila za ro)endan?"
"O, ne, ona je bila bijela sa zlatnim resicama. Ovu mi je poklonio... otac." Tek
se sada toga sjetila. Kako joj to prije nije palo na pamet? "Zapravo, bilo je to
neposredno prije..."
Sazra se osvrne i ugleda sjetu na Sonjinu licu. "Ah, da. Tragi(na smrt. Tvoj je
otac bio dobar prijatelj. I meni nedostaje."
"Da..."
"Ali moramo misliti na budu&nost, zar ne? Tako bi on $elio."
"Svakako," re(e Sonja s osmijehom.
"#eli" li ne"to popiti?" upita ju sazra kada je stigla do stola s raznoraznim
bocama.
Sonja se sjeti svoje $e)i. Je li nudila samo iz pristojnosti? Ipak, sad joj je
odr$ala govor kako ne smije biti pokorna. "Hm, bih li mogla dobiti (a"u vode?"
"Vode?!" Sazra se po(ne smijati dok je ve& to(ila neko crvenkasto pi&e u
veliku (a"u. "Zaista zna" $ivjeti, Sonja. Nemam vode, na$alost, ali imam mjatun.
Jesi li ga kad pila?"
"Ne, nisam."
"Uvozim ga iz Omassluuna. Oni ga jedini znaju po"teno proizvesti." Sada je
ve& punila i drugu (a"u. "Odvratna dr$ava, dodu"e. Nesska i nema neke velike
koristi od nje." Hodala je prema Sonji s dvije do vrha napunjene visoke (a"e.
"Osim mjatuna, dakako." Pru$ila joj je njenu (a"u i Sonja ju sa smije"kom primi.
U sebi je bila zabrinuta nad samom koli(inom ovoga pi&a koje, ako je suditi
prema mirisu koji joj je upravo pro(istio sinuse, nije nimalo blago.
Sazra digne (a"u da bi nazdravila. Sonja joj digne ususret svoju (a"u. "Za
budu&nost."
"Za budu&nost," uzvrati Sonja.
Kucnule su (a"ama i to tako jako da je Sonja pomislila da su se razbile. To bi
joj bilo i dra$e. Sada to mora popiti. Odlu(ila je ne oklijevati pa je otvorila usta i
hrabro potegnula iz (a"e.
Kada bi $eljela biti pristojna, rekla bi kako joj se teku&ina koja je tekla niz grlo
(inila poput kipu&e lave. A kada bi bila otvorena, rekla bi kako joj se (inilo da &e
u tom trenutku umrijeti. Mjatun joj je u sekundi spalio usta i pre"ao isto (initi s
94
Aleksandar Kostjuk
njenim grlom i ostalim organima. Vatra koja je buktila u njoj od tog paklenog pi&a
bila je toliko jaka da je Sonja bila uvjerena kako su joj plu&a upravo nestala.
Pretvorena u dim i pepeo.
Zaista, nakon "to je otpila, nije mogla udahnuti zrak. Zjapila je ustima,
hvataju&i zrak koji bi ohladio njeno $drijelo, pritom ispu"taju&i zvuk poput svinje
koju kolju. Suze su joj navrle u o(i i bilo joj je drago "to nema zrcala u blizini jer
je bila sigurna kako joj je lice potpuno crveno, vjerojatno s pokojom $ilom koja
poku"ava probiti svoj put prema van.
Ono "to joj nije bilo drago je "to ju je sazra mogla vidjeti. Htjela se pred njom
dokazati kao jaka. A sada &e umrijeti. Nakon "to je po(ela disati, uslijedio je
ka"alj.
"Opa, polako, mala!" Sazr ju je lupkala po le)ima. "Trebala si mo$da krenuti s
malim gutljajima. Dobar je taj mjatun, je li? Dobro ti zagrije krv. Od ovoga ti ne&e
nikada biti hladno."
"Da... dobar je. Odli(an..." re(e Sonja promuklo i sa suzama na licu.
Poku"avala se dr$ati "to dostojanstvenije.
"Naravno, potrebno je privikavanje. Ali nakon toga ne mo$e" bez barem par
gutljaja na dan."
Sonja samo kimne u znak slaganja.
Sazra je ispraznila svoju (a"u. Sonja nije mogla vjerojavati. Pila je tu $ivu
vatru kao da je voda. "Pretpostavljam da ne&e" popiti do kraja?" re(e pokazuju&i
jo" uvijek punu (a"u u Sonjinoj ruci.
"Pa... mo$da malo poslije. Nisam tako $edna."
"Oh, mjatun ne smije stajati. Kad ga se nato(i, treba ga odmah popiti. Ina(e
izgubi na snazi."
Zaista? To bi bilo lijepo. Ali ne smije biti nepristojna. Morala je i tu ku"nju
pro&i. Prinijela je (a"u ustima kako bi ispila svoj mjatun do kraja. Molila se samo
da to izdr$i bez da padne u nesvijest ili komu.
Sazra zaustavi Sonjinu ruku i izvadi (a"u iz nje. "No dobro, ne&u da mi se
ovdje skljoka". Sljede&i put ponovno &emo nazdraviti zajedno i onda &e" ve&
mnogo bolje podnositi mjatun."
To joj je bilo te"ko vjerovati. "Sasvim sigurno, Lsslayn. Hvala."
Sazra nagne (a"u i strusi Sonjin mjatun u tren oka. Sonja je ponovno gledala s
nevjericom.
"!to me tako gleda"? Bez brige, od ovoga postanem pijana tek nakon tre&e ili
(etvrte (a"e."
"Ne sumnjam u to ni na trenutak, Lsslayn," re(e ona s uvjerljivim smije"kom.
Otkrivala je mnoge zanimljive stvari o sazri danas.
"Ne pije" $estoka pi&a, o(ito. Pije" li uop&e alkohol?"
"Ponekad popijem (a"u ne-vina ili vina. Ali ne vjerujem u opijanje."
Sazra zna(ajno digne obrvu na Sonjinu posljednju misao.
Sonja to primjeti i uspani(i se. "Ho&u re&i... mislim... ne $elim implicirati da se
vi opijate... ho&u re&i... ne bi mi nikada palo na pamet..."
95
IOX
"Redovito pijem," prekine Sonjino blebetanje, "ali tek sam nekoliko puta u
$ivotu bila pijana. Tu smo sli(ne. Ni ja ne vjerujem u opijanje. Alkoholizam je za
me znak slabosti. Piti treba samo kako bi pokazalo da se s pi&em zna" nositi. Boca
ne smije kontrolirati tebe, ona mora slu$iti tebi. Kao i sve ostalo."
Sonji se pri(ini kako su se sazrine o(i zasvjetlucale dok je izgovorila
posljednju re(enicu. Zbog toga se lecne.
"I naravno, u tom pogledu mjatun je odli(an protivnik. Sna$an je, ali jo" me
nikada nije pobijedio. Tu sam, dakako, me)u rijetkima. Mjatun je $iva vatra, kako
si i sama mogla primjetiti. Navodno je to pi&e zaslu$no za podjednak broj i
trudno&a i poba(aja."
Nije shva&ala. !to je to zna(ilo? Pogleda sazru koja se smije"ila vragolasto. I
onda je shvatila "alu pa se stane smijati. "Ah, shva&am... vrlo duhovito." No
sazrin se smije"ak nije promijenio pa Sonjin smijeh naglo zamre. Je li to bila
"ala? "!to... ozbiljno?"
Sazra slegne ramenima, hine&i neupu&enu.
Zadirkuje me. Mnoge zanimljive stvari, zaista.
"No dobro, prije)imo sada na ozbiljnije stvari. Vjerojatno si bila iznena)ena
"to si primila moj poziv tako naglo. Pogotovo ako uzmemo u obzir da smo se tek
nekoliko puta srele."
Sonja je pozorno slu"ala "to sazra ima re&i. Disala je samo onoliko koliko je
bilo neophodno.
"Bojim se da se to ni u budu&nosti ne&e promijeniti. Vrlo sam zaposlena $ena i
mogu odvojiti vrlo malo vremena za bilo koga. 'ak i za Orisa." Stane "etati
polako prostorijom s rukama ukri$enim na prsima. "To, naravno, nije razlog da ti
ne postane" aktivnom (lanicom ove obitelji. Oris te jako hvali i oboje mislimo
kako je vrijeme da preuzme" ve&e odgovornosti."
Sonja proguta slinu. Srce joj je opet lupalo kao ludo. Znala sam, znala sam!
Jedva je susprezala uzbu)enje zbog onoga "to &e sada uslijediti. No ni"ta nije
rekla.
"A osobno ni sama ne volim kada se ovdje netko mota nezaposlenih ruku. Ako
dobro razumijem, studirala si ekonomske znanosti, zar ne?"
Ovo ju je zateklo. Ekonomske znanosti? 'udna li pitanja. "Hm... da, na
Visokom ortou(ili"tu u Kraljevu Domobranu."
"Odli(no. Da, kao "to sam rekla, vrlo sam zaposlena $ena. Vodim poslove koji
su rasprostranjeni diljem Nesske i ne mogu ih nikako prepustiti na samovolju
nekakvih upravitelja ili direktor(i&a. Obavezno moram sve nadzirati, uvijek
moram imati potpuni pregled nad doga)ajima koji su va$ni za ku&u Saurinai."
Sonja je bila sve zbunjenija. Kamo ovo vodi?
"Na$alost, neke stvari zbog obujma posla jednostavno ne mogu nadzirati. Kao
"to je upravljanje imanjem. Sigurno si se i sama osvjedo(ila koliko je ono veliko."
"O, da, zaista je veliko. I prelijepo."
"Prelijepo, da. I to nije slu(ajno. Upravljanje imanjem Saurinaia morala sam
prepustiti nekom drugom, ali ne jer to smatram kao neku marginalnu stvar. Ni
96
Aleksandar Kostjuk
govora! Mudra upravlja(ka politika nije va$na samo zbog na"ega ugleda, ve& i
zbog sigurnosnih razloga. Mo$da toga nisi svjesna, ali ovaj dvorac i cijelo imanje
oko njega linija su obrane od na"ih mnogobrojnih neprijatelja."
Morala je priznati, o tome jo" nikada nije razmi"ljala. "Nemate valjda ba" tako
mnogo neprijatelja? Sigurno, ku&a Saurinai ima-"
"Mo&! Da. I to nas (ini metom. I nije va$no imamo li mnogo neprijatelja. Jedan
je sasvim dovoljan. A vjeruj mi... vi"e je od jednog."
Sonja kimne glavom na na(in koji je pokazivao sazri da je primila njene rije(i
kao smrtno ozbiljne. Osjeti kako je temperatura pala u prostoriji. Bila je sigurna
da je to isklju(ivo odraz njezine zabrinutosti. Ovaj je razgovor oti"ao ve& jako
daleko od onoga "to je o(ekivala.
"Zato se taj posao ne mo$e dati bilo kome. Osoba mora biti netko kome
vjerujem. Stoga upravljanje imanjem ve& nekoliko godina prepu"tam svome... hm,
sinu. I radi to dosta dobro, ali to je ipak velik zalogaj za samo jednu osobu. Te"ko
mu je obavljati ba" sve zadatke istodobno i na vrijeme. To je razumljivo. Osim
toga, nedostaje mu stru(noga znanja s pojedinih podru(ja. Pa sam mislila da vas
dvoje od sada vodite imanje. Kao jednakopravni partneri. On &e ti prenijeti svoja
iskustva, a ti &e" ga upotpunjivati znanjem s podru(ja ekonomije. Onda, "to
ka$e"?"
Sonju ponovno obuzme veselje. Od vjen(anja o(ito jo" ne&e biti ni"ta, to ju je
svakako razo(aralo. No to sad ni ne&e biti toliko bitno ako &e mo&i provoditi
mnogo vi"e vremena sa svojim ljubljenim Orisom. Rame uz rame. Partneri!
"Svakako, Lsslayn, ni"ta mi ne bi bilo dra$e nego raditi zajedno s Orisom."
Poku"avala je suzbiti svoje odu"evljenje zbog sazrine ponude, no vjerojatno joj
to nije previ"e uspijevalo.
Sazra se zbunjeno namr"ti. "Oris? Ne"to si krivo shvatila, draga. Oris je moj
nasljednik. Budu&i vo)a ku&e Saurinai. Ja ga uvodim u sve poslovne i ine
mehanizme koje &e mu omogu&iti uspje"no upravljanje na"im bogatstvom kada
mene vi"e ne bude. Njemu predajem klju(eve carstva. Kao ja, ni on se ne mo$e
dodatno optere&ivati kao upravitelj imanjem. To (ini njegov brat, Luaru."
Sonjino se veselje u samo jednom trenutku raspr"ilo poput pepela cigariliona.
Osje&ala je kako ju ne"to ste$e u $elucu, a nagla slabost zahvati njene noge pa se
po(ne osje&ati mlitavo poput slamnate lutke. Sada bi joj jedini odu"ak dalo
obru"avanje na koljena i vri"tanje iz petnih $ila. Luaru?! Ne, ne, ne! "Ali... mislila
sam... da ja... ovaj..." Bilo joj je te"ko sro(iti ne"to smisleno. Shvati da joj je u
trenutku te"ko i pravilno disati.
"Da, znam da moj mla)i sin nije prikladno dru"tvo za lijepu djevojku poput
tebe, Sonja. Ili za bilo koga, kad smo ve& kod toga. Ali stvarnost je onakva kakva
jest. On je moj sin. Moja... obitelj. Time je i tvoja obitelj. Ako &e" biti Orisova
$ena, morat &e" ga prihvatiti kao brata."
Ako? !to zna(i ako? Taj ako joj uop&e nije zvu(ao dobro. Ovo je no&na mora.
Ali nu$no je da se sabere. Ako sada napravi ispad, mo$e zaboraviti svoju
budu&nost u ovoj obitelji. "Da... svakako. Va"a obitelj je i moja obitelj. Napokon,
97
IOX
ne mo$e biti lo" ako je va" sin."
Sazrine o(i na to odlutaju nekako u stranu. "Daaa...Uglavnom, ne morate
dijeliti krevet, samo posao. A posla ima mnogo. I s tako va$nom zada&om, ne
(ekujem ni"ta manje nego da se oboje pona"ate profesionalno. I da budete predani
zajedni(kom cilju."
"Naravno," re(e Sonja susprezaju&i suze koje su samo (ekale da eksplodiraju.
"Dakle, pristaje"?"
Sazru se ne odbija. "To uop&e nije upitno, Lsslayn. Sa zadovoljstvom &u se
primiti te zada&e."
Sazra razvu(e usne u zadovoljni osmijeh. "Odli(no. I zapamti, ovu ti du$nost
predajem jer ti vjerujem, Sonja." Rekla je te rije(i kao da su granule s neba.
Jednostavne rije(i koje kriju iza sebe veli(inu. Esencijalnost. Nerazmrsivu
svrhovitost. I sudbinu u koju nema uvida, samo poniznosti.
"Ne&u vas razo(arati." Smatrala je da se dr$i prili(no dobro s obzirom kako se
osje&ala.
"Znam da ne&e"." Sazra krene u smjeru svoje knji$nice. Provu(e svoj konjski
rep kroz ruku i zatrese ga. "Dobro, to je onda sve. Imam jo" ne"to za obaviti prije
nego odem. Predla$em da sada ode" Luaruu kako biste probili led. Porazgovarajte
i onda se bacite na posao. S njim sam ve& razgovarala, o(ekuje te."
Sonja kimne glavom, iako joj je sazra ve& okrenula le)a. Dan joj je po(eo
tako dobro, a sada se pretvorio u ne"to... odvratno. Provoditi dane s onim
(udovi"tem bila je pomisao koju jo" nije mogla probaviti. Bilo je to ne"to
nepojmljivo. Najgora je bila kona(nost cijele stvari. Odbijanje sazre uop&e nije
bila opcija. Morat &e nekako na&i na(ina s time se nositi. Izgovori i izmotavanja
tako)er nisu opcija.
Sonja pokunjeno krene prema vratima kroz koja je prije nekoliko minuta u"la
kao potpuno druga(ija osoba. Kako se stvari mogu brzo promijeniti.
"O, Sonja," dovikne joj sazra dok je jo" uvijek odmicala od nje. Nije se
osvrnula.
"Da?"
"Ubudu&e malo vi"e pa$nje posveti svojim noktima. Ipak se nalazi" na Dvoru
Saurinai."
"Da," re(e Sonja, iako ju sazra nije mogla (uti. Gledala je njena le)a. A onda
je prou(ila svoje nokte dok je nastavljala svoj put van iz sazrinih odaja.
Kvragu!
"Osje&am se dobro! Zar se ti ne osje&a" dobro, Septa?"
"Bio sam i gore, gospodaru."
"Sti"aj malo svoje veselje, Septa. Jo" &e" mi po(eti plesati tu."
"Poku"at &u se sudr$ati, gospodaru."
"Daj se malo opusti. Zar mora" uvijek biti takva uko(ena mumija?"
"Ne, gospodaru. Ne moram."
"Pretpostavljam da je to ne"to poput "ale."
98
Aleksandar Kostjuk
"Pretpostavljate dobro, gospodaru. To je svakako ne"to."
"S tobom nikako na zelenu granu, Septa."
"I to je ne"to, gospodaru."
Oris mu odmahne rezignirano rukom. Stajali su u polumra(noj oru$arnici u
koju je jedino svjetlo stizalo iz dvori"ta na kojem su proveli jutro. Bio je to
zapravo jedan duga(ki hodnik s lu(nim svodom koji je spajao jedan od ulaza na
unutarnje dvori"te s velikom i rasko"nom prostorijom koja je slu$ila kao
svojevrstan mauzolej, ali je i bila ishodi"te puteva koji su vodili u sve dijelove
dvorca. Iako hodnik, imao je naredane ni"e u kojima se nalazila razna oprema, od
za"titnih oklopa i ma(eva svih duljina i oblika pa sve do rogloja, strgilara i ostalih
predivnih naprava za ubijanje na daljinu.
Oris je zakop(avao ili(ki prsluk kojeg je nasumce izabrao u ovoj sva"tarnici.
Prsluk mu je bio malo tijesan pa je petljao s gumbima. Gledao je zbirku
smrtonosnih naprava oko sebe. Dobar dio nje sam je popunio i bio je jako
ponosan na sebe zbog toga. Bio je to pravi muzej najrazli(itijih oru$ja.
Iako muzej nije prava rije(. To implicira ne"to staro i beskorisno. Oris je tu
stavio iznimno svje$e primjerke sredstava za ubijanje, "to kupljenih, "to izra)enih
po narud$bi, "to ukradenih od pojedinih trgovaca koji su imali svaku namjeru
prodati svoje oru$je, pa (ak ga i pokloniti pod prijetnjom oru$ja, samo "to nisu
ra(unali da bi ih njihov poduzetni(ki duh i bezuvjetna $elja za zaradom mogli
dovesti u situaciju da moraju za jednog iznimno zahtjevnog kupca svjedo(iti
deranju ko$e s vlastita tijela jer se kupcu u pitanju (inilo iznimno
nezadovoljavaju&im jednostavno oplja(kati nekoga bez da mu poka$e kako mu
$ivot mo$e biti neopisivo gori nego "to je mislio u trenutku dok su ga plja(kali.
A u muzeju se ni"ta ne smije dirati. Ovdje je diranje po$eljno i (ak nepohodno.
Treba osjetiti oru$je u rukama, mo& koje ono daje njegovu gospodaru, strah onih
koji su naprosto preru$ni, a da bi ih se li"ilo bliske demonstracije njegove
u(inkovitosti.
Ali takve ga stvari ne ispunjavaju. Ne zaista. No osje&ao je kako je krivo
shva&en od strane ljudi oko sebe. Odmjeri pogledom Septu koji je mirno stajao
kraj njega, (ekaju&i sljede&u zapovijed koju &e izvr"iti sa zadovoljstvom koje je
jednako dvojbeno kao i njegova uvijek tako nagla"avana odanost.
"Septa, ti sigurno misli" kako ja volim ubijati?"
"Nije na meni da sudim o svojim gospodarima, gospodaru."
"Da ili ne?"
"Da," odgovori mu brzo i precizno.
"To sam si i mislio. Da zna", ni"ta ne bi moglo biti dalje od istine. Ja volim
izazove. Ali ne one kakvima se zadovoljavaju oni pseudopustolovi i nazoviratnici.
Ja volim... istinske izazove. One koji deniraju sam $ivot. Koji (ine samu su"tinu
prirode i njene okrutne i neumoljive predodre)enosti. Priroda je kuja i ako ne
shvati" tokove njene prevrtljivosti, nikada ne&e" na&i svoje mjesto u njoj."
"Tokove, gospodaru?" Njegov je glas pokazivao blagu zainteresiranost za
Orisove rije(i, njegove o(i su zijevale.
99
IOX
"Da, Septa, tokove. Ti su tokovi su suptilni, uvijaju se na nezamislive na(ine,
skrivaju se u "umi uzroka i posljedica."
"Bojim se da vas ne pratim, gospodaru."
"Mehanizam svijeta, Septa. Ljudi misle da je tako jednostavan. Misle da su sve
shvatili i da im je sve poznato. Izgubili su se u nevjerojatno kompleksnim
strukturama toga mehanizma pa su preko njega nakalemili svoje simplisti(ko
vi)enje. Ali ja ne $elim $ivjeti u zabludi. #elim shvatiti kako taj mehanizam
funkcionira. #elim znati "to ga pokre&e i s kojom svrhom, bez obzira koliko to
bolno bilo."
"Bolno za vas ili za druge, gospodaru?"
Oris se nasmije. "Oboje. A kad shvati" kako mehanizam funkcionira, tada ga
mo$e" i kontrolirati."
"Nije li to malo preambiciozno, gospodaru? Nitko ne mo$e kontrolirati
prirodu."
"Istro"ena oskula. Toliko je puta ponovljena da ju svi uzimaju zdravo za
gotovo. Mo$da je i istinita. Mo$da nije. Poanta je u tome da ja $elim znati."
"Fascinantno. Ipak, va"e... istra$ivanje (esto zavr"ava truplima za koje se onda
ja moram pobrinuti."
"Ultimativni ciljevi zahtijevaju ultimativna sredstva. A to (esto vodi u smrt.
Vjeruj mi, smrt tih ljudi nikada mi nije bio primarni cilj. To je bilo samo sredstvo
k cilju."
"A "to je s onom djevojkom pro"loga tjedna koja vam je poku"ala-"
"No dobro, (ovjek se ponekad mora i zabaviti! Ne mora" ba" sve shva&ati tako
doslovno, Septa."
"Moja gre"ka, gospodaru."
"Ho&u re&i da u poku"aju razumijevanja ustroja svijeta (inim stvari koje se
naizgled (ine prili(no izravne. I jednodimenzionalne. Zar ne?"
Septa je do"ao sasvim blizu toga da trepne. Ali nije.
"Primjerice, na"... moj neposredni susret s majstorom Unstaridasom.
Vjerojatno si zaklju(io kako sam se probudio ujutro i odlu(io jednostavno ubiti
svoga u(itelja ma(evanja, je li? Ono "to sam zaista $elio posti&i jest potaknuti
lanac doga)aja koji bi me doveli do novih... recimo, spoznaja. Ja sam ti rekao da
otruje" njegov (aj jer sam iskreno vjerovao da &e (ovjek njegovih instinkata
prepoznati opasnost i smjesta djelovati. Onako kako sam si ja to zamislio, trebao
je shvatiti da ga $elimo otrovati, tebi najvjerojatnije slomiti vrat, a mene izazvati
na borbu na $ivot i smrt."
"Briljantno. Ali majstor Unstaridas bio je mnogo bolji od vas," re(e Septa.
Oris uputi svome drskome slugi pogled koji bi, da su njegove o(i o"trice,
prepolovio Septu na pola.
Septa kao da to nije primjetio i ravnodu"no nastavio. "U borbi na $ivot i smrt
vjerojatno biste izgubili $ivot. !to biste time postigli? Zar ste bili voljni toliko
riskirati?"
"Apsolutno! Zar me nisi slu"ao? Za spoznavanje istine..."
100
Aleksandar Kostjuk
"Ah, da, ultimativna sredstva."
"Tako je. Naravno, doga)aji su se mogli razviti u potpuno nepoznatim
pravcima. Tome sam se i nadao. Zbog toga sam i odabrao Unstaridasa. Jer je
(ovjek od kalibra, s iskustvom. Bio. Na$alost, stvari su se odvile
najpredvidljivijim smjerom. U tom me pogledu moj u(itelj zaista razo(arao.
O(ekivao sam toliko vi"e."
"Siguran sam da bi se majstor sada posipao pepelom "to nije dostigao va"e
standarde. Da ga nismo ubili, dakako."
"Siguran sam da bi, Septa, siguran sam da bi. No u(inio sam ono "to se u(initi
moralo. Takvi su ratnici ionako uvijek spremni umrijeti za vi"u stvar."
"A i i"ao vam je na $ivce."
"I i"ao mi je na $ivce. Stalno taj njegov pokroviteljski pogled. S tom kamenom
facom. Podsje&ao me malo na tebe. Zapravo, prili(no. Ni ti ne mijenja" izraz lica.
'ast iznimkama. Nisam ni siguran da ima" pravo lice."
"Laskate mi, gospodaru."
"Da niste mo$da u rodu?"
"Koliko ja znam, nismo. Ali ako vam je tako lak"e, mogu se praviti da jesmo."
Oris ga zbunjeno pogleda. "Lak"e zbog (ega?"
"Lak"e ako biste i mene po$eljeli otrovati jednoga dana."
Kako je s lako&om izgovarao te rije(i. Taj se (ovjek zaista ni(ega ne boji.
Prepredeni stari lisac. "Ali Septa, ti si moj (ovjek za otrove. Zar bi se otrovao da
ti to naredim?"
"Ako ni"ta drugo, svakako bih dobro razmislio o doziranju."
Ponovo ga zbunjeno pogleda. "!to to zna(i?"
Septa digne lijevu obrvu. "To zna(i da smo upravo iscrpili temu za razgovor,
gospodaru. I da kasnite na audijenciju sa svojom majkom."
Oris napravi izraz kao da je progutao gnjili krumpir. "Za"to mora" govoriti
takve stvari, Septa? Zar ti nisam sada rekao kako se ba" dobro osje&am?"
"Jeste, gospodaru."
"I za"to mi to mora" kvariti spominjanjem moje majke?"
"Ona je va"a majka, gospodaru."
"Ah, Septa, tvoji su argumenti uvijek neoborivi."
"Da, gospodaru."
"No dobro, znam da kasnim. Idem sad. Neka majka (eka. Kad smo ve& kod
toga, jesi li se pobrinuo za truplo u(itelja? Ne $elim da gnoji travnjak na mom
vje$bali"tu."
"Ve& sam nalo$io slugama da se pobrinu za njega. Tako)er sam razglasio kako
je umro od zatajenja srca prilikom treninga."
"Odli(no, odli(no..."
"Bio sam i toliko slobodan pobrinuti se za njegov pogreb. Na ra(un ku&e
Saurinai. Nadam se da je to u redu?"
"Zar ve&? Zaista ne gubi" vrijeme. Odmah misli" na sve. Da, da, naravno, mi &e
snositi sve tro"kove sahrane. 'ovjeku je zatajilo srce dok je mene podu(avao pa
101
IOX
onda snosimo barem dio odgovornosti, zar ne?"
"Da, gospodaru."
"I po"alji njegov honorar najbli$oj obitelji. Ako ju ima."
"Svakako, gospodaru. Raspitat &u se."
"Odli(no." Oris se polako kretao prema mauzoleju, a njegov sluga Septa pratio
ga je u stopu, dva koraka iza njega. Kora(ali su pokraj naredane ratne opreme koja
je u polumraku djelovala prijete&e, poput $ivog relikta nekog zaboravljenog rata
(iji se $ar ipak jo" uvijek zadr$ao u o"tricama ma(eva i vr"cima kopalja. Ne"to od
stvari zaista je bilo poprili(no staro. Oris nije znao otkud sve to potje(e. Ta je
krama dugo skupljala pra"inu prije nego se on zainteresirao za nju i odlu(io
stvoriti pravu zbirku.
Ili(ki prsluk koji je odjenuo bio je mal(ice pretijesan, ali mu to nije smetalo.
Svi)ao mu se jer je ostavljao njegove mi"i&ave ruke gole, a i razotkrivao je dio
njegovih prsa. Nije volio imati previ"e na sebi nakon treninga jer je tada uvijek
osje&ao vrelu krv kako mu kola tijelom i svojim pulsiranjem ome)uje njegovo
savr"eno tijelo. Da, obo$ava svoje tijelo. Za"to biti skroman kada si jednostavno
bogovski gra)en? !teta "to u ovome trenutku nema nikoga u blizini tko bi znao
cijeniti to tijelo s njime. Osim ovog suhoparnog starca kojem kroz $ile kolaju
ledene sige.
"Zna", ipak mi nisi pokvario raspolo$enje, Septa."
"Trudit &u se vi"e u budu&nosti, gospodaru."
"Ne, jo" se uvijek dobro osje&am. A zna" "to to zna(i, zar ne?"
"Da &ete obilno doru(kovati, gospodaru?"
"Ne! Donesi mi kurvu."
"Tako rano, gospodaru?"
"Tako rano."
"Neku odre)enu?"
"Ne nu$no. Zapravo... Lnanqua bi mi dobro pasala. S onom svojom
neobuzdanom kosom. I nogama kao u trka&eg konja."
"Bojim se da je Lnanqua jo" uvijek izvan pogona. Va"i... susreti s njom
proteklih tjedana bili su malo previ"e za nju. Lije(nik ka$e kako &e se oporaviti do
kraja mjeseca. Iako bi mogla "epati nakon toga."
"Ah, da, skoro sam zaboravio na to. !teta. Ionako je nakon posljednjeg puta
u$asno zaprljala moju sobu."
"Da, gospodaru."
"Koliko ste ju ono morali (istiti?"
"Tri dana, gospodaru."
"Da, da, da. To je ba" bilo smije"no."
"Urnebesno, gospodaru."
"Dobro, nije bitno. Dovedi mi neku. Bilo koju."
"Svakako, gospodaru. Jo" danas?"
"Jo" sad!"
"Zar ne idete sazri? A onda biste trebali-"
102
Aleksandar Kostjuk
"Da, da, idem k njoj i skratit &u to "to je vi"e mogu&e. Ti samo obavi svoj dio."
"Imate i druge obaveze danas."
Oris se naglo okrene i unese se u lice svome slugi koji ga je sada ve& jako
iziritirao. "'uj, svjestan sam svojih obaveza. I ti mi nema" "to dijeliti lekcije.
Mora" samo slijediti moje zapovijedi. Zato mi dovedi prokletu ku-"
Septa se naka"lje kao znak da je odjednom potrebna diskrecija. Oris nije ni
primjetio da su iza"li iz mra(nog hodnika i u prostrani i osvjetljeni mauzolej.
Septin pogled bio je uperen mimo svoga gospodara. Oris okrene glavu prema
onome "to je slugi zauzelo pa$nju.
Na jednom od tri velika stubi"ta koja su se pru$ala na tri strane svijeta silazila
je djevojka u zelenoj haljini. Sonja. Prepoznao ju je odmah. Dovraga, samo mi je
ona jo" trebala!
Iako je ona bila posljednja osoba koju bi $elio vidjeti sada i ve&i dio godine
Oris navu(e svoj topli smije"ak i krene ususret svojoj "ljubljenoj". Glupa(a ga ve&
godinama obo$ava. Pona"a se poput nekakvog "tenca bez majke. !to i nije daleko
od istine. Li"ena svega naslje)a, kao i svojih roditelja, dolazila je vrlo blizu
deniciji kopileta. Svejedno su ju njegova draga majka i on dr$ali u ku&anstvu.
Bila je jo" uvijek plemenita roda, bez obzira na sve, i mogla je jo" poslu$iti nekoj
svrsi.
Tr(ala je po stubama prema njemu, uzbu)eno i s nestrpljenjem. Opet je imala
onaj patni(ki izraz lica. Koga &e mu vraga ovoga puta izjadati?
Oris ju je do(ekao s ra"irenim rukama i ona mu je dotr(ala, baciv"i mu se u
naru(je. On ju je zagrlio, podigao i napravio piruetu s njom. Ba" kako to ona voli.
Dr$ala ga je (vrsto i sa stra"&u, s licem zaronjenim u njegova prsa.
"Orise, tako te dugo nisam zagrlila. Nisam ni znala koliko mi to nedostaje"."
"Nisam ni ja, draga. Toliko sam zaokupljen svojim poslovima da ponekad
zaboravim kako je dobro jednostavno nekoga priviti uza se."
O(i su joj se caklile dok je gutala njegove rije(i. "Orise," re(e tiho, gotovo
jecaju&i.
"I osjetiti toplinu njezina tijela."
"O, Orise," izdahne i prinese svoje usne njegovima.
Oris ju poljubi duboko i intenzivno. Na trenutak mu se u(inilo kako je
odjednom postala mek"a jer se topila u njegovu naru(ju. Kada je poljubac zavr"io,
pre"ao je rukom nje$no preko njena obraza, milovaju&i je. Zatvorila je o(i od
ugode i stavila svoju ruku na njegovu, priti"(u&i je uz svoje lice kako bi dodir bio
jo" bliskiji.
"!to si se tako uredila? Ide" na va$an sastanak?"
"!to?" Sonja spusti pogled na sebe. "Ah, to. Ne, dolazim sa sastanka. S tvojom
majkom."
"O?" To mu je bila novost. !to stara vje"tica sada petlja?
"Da, zato sam... Joj, (ula sam za majstora Unstaridasa. Rekla mi je jedna od
slu"kinja."
"Ah, da, Unstaridas. Zaista tragi(na pri(a."
103
IOX
"To je grozno. A ba" sam vas promatra... ovaj, ugledala sam vas sa svog
prozora dok sam se odijevala. Bili ste obojica u dobroj formi. To je valjda bilo
samo nekoliko minuta prije..."
"Da, najvjerojatnije. Stari je majstor izgleda precijenio snagu svoga srca. I
izdalo ga je ba" usred borbe. To zacijelo nije smrt kakvu si je pri$eljkivao. Borac
takva glasa! Sigurno je $elio poginuti u pravoj borbi, a ne od infarkta poput kakva
starca. Osje&am se malo krivim."
"!to? Za"to? Nisi ti kriv "to je imao slabo srce."
"Ali kriv sam "to sam forsirao trening. On mi je rekao kako sve treba raditi s
mjerom, ali ja sam bio nestrpljiv. #elio sam sve odmah nau(iti."
"Ne smije" sebe kriviti. Takve se stvari doga)aju."
"Ah, valjda."
"Naravno. !to bi ti Unstaridas rekao da stoji sada pred tobom? Da se prepu"ta"
krivnji ili da se hrabro bori" za novi dan?"
A ti si danas osobito puna nadahnutih sranja, zar ne? Da majstor Unstaridas
sada stoji pred njim, vjerojatno bi ve& vadio otupjelu o"tricu ziasa za trening iz
njegova srca koji bi se tu na"ao najvjerojatnije iz bijesa i nedovoljnog
razumijevanja za ubojstvo (ijim je predmetom bio. "Ima" pravo." Prstima joj
nje$no makne pramen kose koji joj je pao preko lica. "Valjda sam to samo $elio
(uti od nekoga drugog. Dobro "to imam nekoga tako mudrog u blizini."
Od njegova laskanja Sonjino se lice ozari, a smije"ak joj se rastegne od uha do
uha. Glupa(a &e stvarno sve progutati.
"Zna(i, dobro si? Mogu li ne"to u(initi za tebe?"
Da, oti)i. "Ve& si to u(inila."
Dodatno se raspekmezi na te njegove rije(i. A onda odjednom njen osmijeh
zamre i njen pogled postane ozbiljan. "Orise, ja..." Prije nego "to je po(ela
govoriti stane i pogleda u stranu. Prema Septi. "Ispri(ajte nas," re(e mu, a onda
povu(e Orisa za ruku i odvede ga do podno$ja ogromnoga kipa, dvadesetak ahata
udaljenog od Septe. Oris se osvrne prema svome slugi koji je stajao na mjestu.
U(ini mu se kako se na njegovu licu vidi smije"ak. Stari je gad sigurno u$ivao dok
je njegova gospodara mu(ila ova be"tija.
!to sada ho&e? Koliko &e ovo trajati?
Kad su stali, Oris joj se odmah obrati. "Sonja, ne mora" se bojati Septe. Pred
njim nemam tajni. Vrlo je diskretan."
"Vjerujem. Ali bih ipak $eljela da ovo nitko ne (uje. Ne $elim da netko pomisli
kako se $alim. Svi ste bili tako dobri prema meni."
Sada ga je ve& potpuno zbunila. "#ali"? #ali" zbog (ega? Zar se ne"to
dogodilo?"
"Da. Rekla sam ti da sam bila kod tvoje majke."
Oris kimne u i"(ekivanju. Sada je ve& bio zaintrigiran. Njegova majka mu
ponovno spletkari iza le)a.
"I... povjerila mi je upravljanje va"im imanjem."
!to?!
104
Aleksandar Kostjuk
"S tvojim bratom."
Aha.
"Prihvatila sam, dakako. Ni"ta joj ne bih mogla odbiti. Ali..." Pogne glavu kako
joj se ne bi vidjelo lice. "Tvoj brat, zna"..."
"Hm, shva&am. Nije ba" dru"tvo s kojim bi $eljela biti u istoj sobi?"
"Ne $elim ispasti grozna..."
"Ne, ne, moj brat jest grozan. Ni ja ne volim biti predugo u njegovoj blizini, a
ja sam mu od svih ljudi na svijetu najbli$i. Ali brat mi je. !to je, tu je."
"Tvoja je majka ne"to sli(no rekla."
"Vjerujem. Nitko nije zadovoljan ovom situacijom. Luaru je svakako ljaga na
dobrom imenu na"e obitelji. Ipak, navikli smo se na njega. Jer je obitelj. A i ti &e"
uskoro biti obitelj pa &e" se morati naviknuti na njega, ovako ili onako. Bolje je da
onda to bude "to prije. Sla$e" se?"
Sonja poti"teno kimne glavom. "Znam sve to. Samo... ne znam ho&u li to mo&i.
Nisam jaka poput tebe."
Oris joj nje$no podigne glavu i pogleda ju u o(i. "Ako to netko mo$e, onda si
to ti."
Ponovno se nakrevelji.
"A tko zna... mo$da se (ak i sprijateljite." A mo$da ti ta nakaza poka$e neke
trikove koji se mogu raditi pod tvojom suknjom. Mo$da onda ne&e" toliko gnjaviti.
"Mo$da... Slu"aj, kad smo ve& na temi obitelji, zna" li kada &emo se mo&i
vjen(ati? Ve& tako dugo (ekamo."
"Da, znam." Oris unese u svoj glas "to vi"e prizvuka poti"tenosti kako bi bio
"to uvjerljiviji. "Na$alost, sada se odvijaju neke vrlo va$ne stvari i ne mo$emo si
priu"titi nikakvo odvra&anje pozornosti. To "to ti je majka dodijelila ovu
odgovornost pokazuje samo koliko su nam ruke vezane."
"Znam, samo sam ve& toliko nestrpljiva."
"I ja sam. Na" nam dru"tveni polo$aj i ne daje mnogo slobode. Ponekad si
po$elim da smo oboje obi(ni ljudi, s obi(nim niskopla&enim poslom, bez svih tih
svjetskih briga." Mo$e" misliti! "No ne treba tugovati. Na" &e dan vrlo brzo do&i."
"Obe&aje"?"
"Obe&ajem." ... da &u u(initi sve da mi se skine" s grba(e. Poljubi je nje$no na
usne. "A sada moram i&i."
"I ja. Ne&e" nikome re&i o ovome razgovoru?" pro"apta mu u lice.
"Ni rije(i." Vraga ne&u! Majka mi ima podosta toga objasniti.
"Dobro. Nadam se da ne&e ponovno trajati tako dugo prije nego "to se vidimo."
"Ne&e."
"Ipak $ivimo u istoj ku&i, hi, hi," re(e dok su im se ruke razdvajale.
U$asno duhovito. "'uvaj se, ljubavi." I nestani ve& jednom.
"I ti." Sonja se stane uspinjati stubama kojim je i do"la, ovoga puta veselije.
A Oris je odahnuo. Napokon. Pro"ao je pokraj Septe koji je stajao s rukama iza
le)a. "Znam, Septa. Sada ve& stvarno kasnim na susret sa svojom majkom."
"Zaista, gospodaru."
105
IOX
"Evo, idem. #elim ju pitati neke stvari."
"Va" susret s gospom Yariom bio je dirljiv."
"Opet tvoj humor?"
"Samo me zanimalo jeste li se mo$da predomislili?"
"Glede (ega?"
"Glede kurve. #elite li ju jo" uvijek?"
"Vi"e nego ikad, Septa. Vi"e nego ikad."
Na"ao je dobro mjesto za gledanje. I oslu"kivanje. Mo$da predobro. Mogao je
(uti njezine rije(i. Rije(i koje su boljele, iako to nisu smjele. Znao je ve& "to je
mislila o njemu. Koliko je puta to ve& vidio u njenim o(ima?
Nakaza.
Bio im je tako blizu. Mislili su da mogu diskretno razmjenjivati rije(i. Poznaje
sve tajne zakutke ovoga dvorca, bolje nego itko drugi, ali ovo je prvi put da je ovu
tajnu prostoriju koristio za prislu"kivanje. Nikada se prije tu nije vodio neki va$an
razgovor. Ali sada jest. I mogao je nju vidjeti izbliza. Njegov ju je brat obra)ivao
svojim poznatim umije&em, a ona mu je jela iz ruke. Kako ju je tek dodirivao.
Mogao je gotovo i sam osjetiti njenu ko$u na svojoj, toliko je blizu bio.
Je li to Oris znao? Je li bio svjestan njegove prisutnosti? Je li to radio zbog
njega? Da ga mu(i? Ili nagradi?
Njemu je to bilo oboje. Gledati nju bio je i u$itak i kazna.
Tako lijepa.
Njegov se gospodar udaljavao od njega u$urbanim koracima. Susret s
njegovom neljubavnicom podosta ga je uzdrmao. Izgleda da je onaj dobar osje&aj
bio kratkoga daha. Ipak, sigurno &e se na&i ne"to "to &e ga ponovno oraspolo$iti.
Mora na&i neku prikladnu djevojku za njega. Neku koja ne krvari prebrzo. I koja
nije previ"e ovisna o kisiku. Mladoga gospodara Orisa takve stvari znaju (esto
uzrujati, iako im je sam uzrokom.
Nije lako dr$ati njega zadovoljnim. Djevojke s kojima se "zabavlja" rijetko
traju dugo. Ve&ina ili umre ili se ubije ili si obrije glavu pa se ubije. A onda krivi
njega, kao da ih je on lo"e odr$avao ili ne"to sli(no. Neko& je imao dojam da je
Oris uvjeren kako te $ene zaista u$ivaju u stvarima koje im radi.
Danas zna kako ga jednostavno nije briga. Taj (ovjek $ivi samo kako bi mu
drugi slu$ili.
Poput mene. Ve& dvadeset godina slu$i Saurinaima i ve& dvadeset godina
svjedokom je (injenici da njegovi gospodari imaju jedinstvenu sposobnost
neograni(enog pomicanja granica vlastite perverzije. Oris je u tom pogledu
istinski vrhunac obiteljskoga uzgoja. Ve& dugo za njega odstranjuje trupla koja
ostavlja za sobom ili ih stvara za njega. Ubijao je s lako&om kad god se to tra$ilo
od njega, ni"ta mu to nije zna(ilo.
No danas mu je mladi Saurinai nakon najnovijeg smrtonosnog pothvata s
majstorom Unstaridasom rasprostro svoju $ivotnu lozoju kojom ga je valjda
106
Aleksandar Kostjuk
$elio dojmiti.
Ve& dugo nije (uo nekoga mljeti takve gluposti. Oris je bio gluplji nego "to je
to ikada mogao pretpostaviti. Idiot koji svoju krvo$ednost pravda potragom za
vi"om istinom prava je opasnost. Prije svega za sebe, ali i za one oko sebe.
Septa ubija bez gri$nje savjesti. Svejedno mu je. #ivot neke osobe ne
predstavlja mu ni"ta. Kao ni njena smrt. Ne shva&a "to je to tako posebno kada
(ovjek umre nasilnom smr&u u usporedbi s prirodnom smr&u. Mrtvo je mrtvo. Sve
ostalo je pitanje nih nijansi semantike.
Ali kada netko netko ubija s fanati(nom ambicijom to ve& predstavlja
problem. A ambicija Orisa i njegove majke je nezasitna je. U toj kroni(noj
aroganciji ne vide fundamentalni propust u svojem grabe$u za mo&i i
kontroliranjem svega oko sebe kako bi to podredili svojoj volji: svi takvi poku"aji
u povijesti bili su osu)eni na propast. !to je broj trupala po kojima su se
(astohlepni, iako ponekad mo$da dobronamjerni vo)e ljudi penjali do vrhunaca
mo&i bio ve&i, to je njihov pad do dna bio du$i i nerijetko iznimno neuredan.
Kada $eli" zakomplicirati svijet oko sebe kako bi i"ao tebi na ruku, to ti u
pravilu skra&uje $ivot. Kada svijet oko sebe komplicira" nizanjem le"eva, to zna(i
da ga drasti(no komplicira", a to opet zna(i da su ti dani odbrojani.
Ta povratna sprega sudbine, ako vjerujete u takvo "to, neumoljiva je i bez
iznimke. Sazra i njen sin svojim najnovijim spletkama namjeravaju jako
zakomplicirati stvari. Gluposti koje izvode (ine njihove dane odbrojanima. Koliko
&e dugo u$ivati u plodovima svoga rada, te"ko je re&i. Septa samo zna da ne $eli
biti u blizini kada vrijeme istekne. Jer iako mu ljudski $ivot ni"ta ne zna(i, za
jedan je ipak emocionalno vezan. Za svoj.
Stajao je na mjestu gdje su do maloprije razgovarali Oris i Sonja. Osje&ao se
zaista malenim dok ga je nadvisivala kolosalna skulptura (ovjeka koji golim
rukama raste$e (eljusti zmijolike nemani s mnogobrojnim nogama koja je
obavijala njegovo tijelo. Stisak nemani bio je sna$an jer se na licu junaka vidjela
agonija. Ali ni njegov stisak nije jenjavao. Bron(ana skulptura bila je toliko
dinami(na da je ostavljala dojam kako se borba neprestano nastavlja, bez kona(na
ishoda. Neizvjesno sve u vje(nost.
Postolje na kojem je skulptura stajala navodno je grobnica Dra Lyrkarinara
Wqo Saurinaia. Jo" jedna velebna osobnost u dugoj povijesti ove ku&e. Prije dva
stolje&a na susjednom je imanju posadio "umu oblatraga, stabla koje brzo raste i
brzo osiroma"uje tlo. Izbor vrste drve&a nije bio slu(ajan. Tada susjedno imanje
pripadalo je obitelji Ra"u. Ra"ui nisu podnosili Saurinae, a Saurinai nisu skrivali
uzajamnost toga osje&aja.
Porijeklo te zavade vuklo je korijene jo" jedno stolje&e unazad kada je tada"nji
sazr Saurinai zabranio svome ne&aku da se s njegovim sinom natje(e u rastezanju
"ia-volova. Pobjednik bi, dakako, bio sljede&i sazr. Aktualni sazr nikako nije
mogao dopustiti da njegov sin ne preuzme (itavo nasljedstvo pa nije dolazilo u
obzir bilo kakvo natjecanje koje bi to moglo ugroziti. Pogotovo ne u rastezanju
bilo koje $ivotinje. Ne&ak je, naime, nosio karirane hla(e, "to bi mu dalo
107
IOX
nepravednu prednost.
Ne&aka je to razbjesnilo pa je optu$io sazra kako zabranjuje nadmetanje samo
zato "to ne $eli njega za svoga nasljednika. Sazr mu je rekao kako je to to(no, "to
je ne&aka jo" vi"e razbjesnilo te je ustrajao u tvrdnji kako je on mnogo bolji izbor
od sina, s (ime se sazr tako)er slo$io. Tada je ne&ak optu$io sazra da je glup,
nesposoban i nedostojan svoje titule i da svoga sina za nasljednika $eli samo jer
mu je u pogledu inteligencije toliko sli(an. Iako nevoljko, sazr se morao i s time
slo$iti.
Izlu)en (injenicom da se sa sazrom sla$e oko svega osim oko toga tko bi
trebao biti sljede&i sazr, ne&ak je napustio obitelj i odcijepio svoj dio imanja
Saurinaia. Ne&ak se zvao Ra"u i bio je to osnutak nove ku&e. Pa je razumljivo
za"to su se Saurinai i Ra"ui toliko mrzili: bili su rod.
Ne&ak je nakon raskola u potpunosti prestao nositi karirane hla(e, "to je kasnije
gorko po$alio.
Lyrkarinar je bio odlu(an kona(no razrije"iti razmirice izme)u dvije ku&e
nakon stotinu godina uzaludnih poku"aja. U duhu diplomatske tradicije Saurinaia
zaklju(io je kako bi pokolj nad svim Ra"uima bio najprakti(niji pristup problemu.
I nije kao da bi to bilo nemoralno, bio je (vrsto uvjeren u to. Napokon, bili su u
rodu.
Zato je Lyrkarinar naredio da se na posjedu Ra"ua posadi "uma oblatraga koja
bi trebala slu$iti kao diverzija kada snage Saurinaia krenu u napad na Ra"ue. Iako
je to mo$da samo malen povijesni kuriozitet, iz dana"nje perspektive nije posve
jasno kako je jedna "uma mogla slu$iti kao diverzija. Po nekoj ustaljenoj logici
svje$e posa)ena "uma zapravo je trebala biti dobar inidikator Ra"uima da njihovi
susjedi ne"to spremaju i natjerati ih na oprez. Stoga je te"ko razumjeti za"to su
Ra"ui dopu"tali Saurinaima sa)enje stabala kojima je trebalo najmanje deset
godina da narastu i koja su jo" k tome uni"tavala plodno tlo. !uma nije mogla
poslu$iti ni kao zaklon jer se nalazila na rubu posjeda i jer bi invazivne snage
nakon izlaska iz nje morale prije&i jo" mnoge zarate prije nego "to bi dospjeli do
samoga prebivali"ta Ra"ua.
Obja"njenje za to mo$da se mo$e na&i u fascinaciji Ra"ua livadom koja se
nalazila na suprotnoj strani posjeda u odnosu na diverzantsku "umu, a usred koje
se nalazila jedna igla koja je imala okus po stolnjaku koji je preklopljen barem
(etiri puta od strane nepismenog njegovatelja cipela. Fascinacija koja je trajala
deset godina i koja je Saurinaima dala odlu(uju&u takti(ku prednost.
Zato je ono "to je uslijedilo bilo toliko bizarno. Napada(ke su snage bez ikakva
otpora stigle do dvorca Ra"ua i prodrijele u njega s namjerom ubiti svakoga tko je
tamo $ivio. Na$alost, u tome trenutku tamo vi"e nitko nije $ivio. Svi su uku&ani
po(inili kolektivno samoubojstvo. Svi Ra"ui bili su ve& mrtvi i pokopani. Nije
jasno tko ih je pokopao, kao "to nije ni jasno za"to je ve&ina snaga Saurinaia
poginula u napadu na Ra"ue.
Ipak, krajnji cilj bio je postignut. Ra"ui su maknuti s puta, a njihov se posjed
vratio natrag u ruke ku&e Saurinai. Naravno, iz dana"nje perspektive ta se
108
Aleksandar Kostjuk
operacija (ini kao jedno golemo tra&enje vremena i resursa, ali i dokazuje ne"to
"to nije nu$no pravilo, ali se svakako zna doga)ati: sre&a prati glupe.
I zaista je Lyrkarinar imao vi"e sre&e nego pameti. To je mo$da nasljedna crta
me)u Saurinaima. Ho&e li Oris i Lsslayn imati isto tako sre&e, unato( izgledima?
Mogu&e. Treba pri(ekati i vidjeti.
Jedino nije shva&ao "to bi taj ogromni kip trebao predstavljati. Lyrkarinar je bio
debelo kopile koje se tijekom $ivota nije udostojalo ni samo oti&i na zahod. A
ovdje vidimo mi"i&avog mu"karca koji se goloruk bori s nekakvim
neidenticiranim polu(udovi"tem. Da to mo$da nije aluzija na njegove notorne
izopa(ene seksualne sklonosti?
Da, moglo bi biti to. Sad kad bolje pogleda, taj patni(ki izraz lica mogao bi biti
smijeh.
Obja"njenje je vjerojatno mnogo jednostavnije. Skulptura je prikazivala
Lyrkarinarovu viziju samoga sebe. Onako kako je on sebe vidio. O(ito, nije bio
odve& samokriti(an.
Jo" jedna nasljedna crta me)u Saurinaima.
Sada bi trebao krenuti. Na&i prikladnu kurvu za gospodara Orisa nije lak
zadatak. One koje (uvaju skrivene u podrumu brzo postanu prili(no be$ivotne.
Sigurno &e opet neke glumiti da su bolesne kako bi izbjegle susret s Orisom. To
mu zapravo dosta olak"ava posao jer tako prepoznaje one koje ga se najvi"e boje.
A mladoga Orisa ni"ta tako ne uzbu)uje kao strah u o(ima nositeljice svoga
zadovoljstva. Samo mora izabrati neku kojoj ve&ina organa jo" radi. Da, te$ak je
to posao, ali na kraju, Saurinai su ipak njegovi gospodari, a on njihov sluga.
Zasada.
Uz nedostatak svake gracioznosti, otvorio je vrata sazrinih odaja grubo
tresnuv"i njima o zid. "Van," re(e sazrinom pomo&niku koji se snebivao nad
neciviliziranim pona"anjem sazrina sina. On okrene glavu prema sazri koja je
upravo silazila sa svoje knji$ni(arske platforme. #elio je znati "to njegova
gospodarica zapovijeda.
Oris stane izme)u pomo&nika i svoje majke onemogu(uju&i mu pogled na nju.
Buljio je u o(i bezumnog (inovnika na udaljenosti od nekoliko cinci. "Ne gledaj
nju! Van!" Gledao je tako u njega ne dopu"taju&i mu da bilo kamo skrene pogled.
Pomo&nik se napokon okrene i iza)e iz prostorije, zatvaraju&i vrata afektivnom
gestom kojom je vjerojatno $elio pokazati svome nadobudnom mladom
gospodaru kako se barata vratima.
"Vidim da si usavr"io svoju vje"tinu upravljanja ljudskim resursima, sine."
Rekla mu je to nje$nim glasom dok je prolazila pokraj njega prema jednom od
svojih radnih stolova na drugome kraju prostorije.
"Vidi" krivo. Ljudski resursi moja su specijalnost, majko. Oduvijek." Slijedio
ju je njenim putem i dok se ona zadr$ala kod svoje zbirke $estokih pi&a, Oris se
bacio u jedan englan koji je bio postavljen uz prozor. Bilo je jako udobno sjediti u
englanu pa se odmah razvalio u njemu.
109
IOX
"#eli" li jedan irngritar?" upita ga majka dok je sebi to(ila neko bezbojno pi&e
u (a"icu. Vjerojatno birk.
"O, jedan irngritar bi mi jako dobro do"ao," odgovori joj sa skepti(nim
prizvukom, sumnji(av gleda njene uslu$nosti.
"Onda si ga uzmi." Sazra se sa svojim pi&em okrene od stola i stane lagano
"etati.
"Dra$esno, majko." Oris se nakesi. Majka je zaista izgubila svu originalnost.
"Mo$da &u ga ipak popiti kasnije. I ne treba mi. Jo" mi je krv topla od treninga."
"Da, tvoj trening. 'ujem da je dana"nja poduka bila osobito zanimljiva." Nije
ga gledala u o(i, samo se kretala prora(unato besciljno, gledaju&i mudro u svoju
malenu (a"u (iji je oskudni sadr$aj polako pijuckala.
"I bila je zanimljiva. Jo" je k tome i u(itelj umro."
"Od (ega je umro?"
"Smrti, majko. Vrlo je (esta u va"im godinama i nikada ne kuca prije ulaska."
"Da. Je li to bilo zaista neophodno?"
"Ja mislim da je bilo neophodno. Je li bilo zaista nepohodno, to ti u ovom
trenutku zaista ne bih mogao re&i. Povijest &e re&i svoje."
Sazra se okrene prema njemu. Sada ga je gledala u o(i. "Ne mudruj ti meni, ti
malo govno. Ovo nije jedna od tvojih droca koje mijenja" kao ga&e. Unstaridas je
bio vojnik na glasu. Oko njegove &e smrti ljudi postavljati pitanja."
"I dobit &e umiruju&e odgovore."
"Koji ih mo$da ne&e zadovoljiti. Ubojstvo je posljednje "to nam treba u ovom
trenutku."
Oris se po(ne hihotati. "E, to je zaista smije"no. I to iz tvojih usta, majko?"
"Da, iz mojih usta jer ja razmi"ljam prije nego krenem ubiti nekoga. I prvo za
"to &u se pobrinuti jest da ne umre unutar moja vlastita (etiri zida!"
"Bilo je otvoreno nebo nad njim, ako te to tje"i."
Pogled njegove majke govorio mu je kako ju to niti tije"i niti zabavlja.
Ali zabavljalo je njega. "Upravo je zbog toga savr"ena situacija. Nitko ne&e
pomisliti da bi bih ga ja ubio u svome domu, usred bijela dana. I jo" je k tome
preminuo za vrijeme borbe. Nitko ne&e sumnjati u bolesno srce."
"Nadajmo se. Jer nam u ovome trenutku zaista ne treba privla(enje krive vrste
pa$nje. Ne sad."
"Bez brige. Tko bi se usudio uprijeti prstom u ku&u Saurinai?"
"Koliko malo zna", sine. Smijem li pitati za"to je bilo nu$no ubiti
Unstaridasa?"
"Smije" pitati. Ali ne smije" tra$iti prihvatljivi odgovor. Pogotovo ne glede
za"to. Glede kako bih ti ve& mogao dati ne"to prihvatljivo. Ali to te ne zanima. Zar
ne?"
"Ne."
"Onda je time i ta tema zaklju(ena. Prije)imo na neku drugu. Na primjer, za"to
si onoj glupa(i Sonji povjerila upravljanje na"im imanjem? Ili jo" bolje, za"to to
nisi prvo raspravila sa mnom?"
110
Aleksandar Kostjuk
"Ja sam glava ku&e Saurinai, ne ti. Tvoj brat ne mo$e ba" sve sam. Ide mu
prili(no dobro, nerado to priznajem, ali neke stvari zna raditi ofrlje kako bi stigao
obaviti sav posao na vrijeme. Sonja &e mu dobro do&i pri ruci."
Oris se nacereka na posljednje sazrine rije(i.
Majka ga prostrijeli pogledom pa nastavi ignorirati. "I ne volim da mi se tu
nekakva djevoj(ura vucara po dvoru, glume&i princezu. Ovdje svatko ima dati
svoj doprinos. Osim toga, moram vidjeti kakvoga je kova. Ako &e roditi
nasljednika ku&e Saurinai, morat &e se dokazati sposobnom. I (vrstom."
"Jo" me uvijek planira" spojiti s njom? Sigurno ima boljih ponuda za
Saurinae."
"Ima. No treba dr$ati sve opcije otvorenima. Moglo bi biti korisno spojiti se s
nekom mo&nom ku&om, ali ima prednosti i u $enidbi s plemkinjom bez ikakva
utjecaja. Tako je supruga prikladnoga statusa, a bez rodbine koja bi mogla
gnjaviti."
"Pijem u to ime," re(e Oris sarkasti(no di$u&i nepostoje&u (a"u u svojoj ruci
iznad svoje glave. "Mo$da bismo mogli u(initi oboje. Meni neku dobrostoje&u
plemkinju, a Sonju dademo Luaruu."
Majka odjednom stavi lu)a(ki izraz lica. "Ne lupetaj gluposti!"
"!alim se! Iako bi mu dobro do"la razonoda. Jedina iskustva s $enama bile su
mu one kurve koje smo mu dovodili, ali s tim je ve& odavno prestao. Na trenutak
sam pomislio da je to razlog za"to si ih... hm... spojila."
"Rekla sam za"to sam ih spojila, kako si se izrazio. Luarovo zadovoljstvo
uop&e mi nije na pameti. Dok ne pravi probleme, imat &e ovdje dom. Sve ostalo
nije dostojno toga..." Stisnula je usne. Nije izrekla do kraja "to je $eljela re&i.
Ugledala ga je i shvatila po izrazu njegova lica kako ju provocira.
"Jo" uvijek bolna to(ka? Da, Luaru je zaista jedan gadan pri"t na predivnom
licu Saurinaia. Zaista, za"to ga se nisi rije"ila (im se rodio? Zar si bila
preplavljena maj(inskim osje&ajima koji su ti pomutili razum? Ili se to tada nije
(inilo tako stra"nim? Njegove... osobitosti jo" nisu bile tako izra$ene dok je bio
dojen(e, je li?"
Majka je "utke slu"ala njegove rije(i, zure&i kroz veliki prozor koji je pu"tao
svjetlost u kojoj se kupala ova preuveli(ana soba. "Predvodnica jedne ku&e ne
mo$e se voditi svojim osobnim osje&ajima." Napravi malenu stanku. "I da, rije"ila
bih ga se u trenu. Na$alost, vijesti o njegovu... stanju pro"irile su se neslu&enom
brzinom. Svi su odmah znali za njega. Njegova bi smrt bila... Osim toga, tvoj otac
za to nije htio ni (uti. !to ga nije sprije(avalo da svu krivnju neprestance svaljuje
na mene."
"Jesi li ga zato ubila?"
Nije ni trepnula. Niti skrenula pogled. Samo je gledala kroz prozor i ispraznila
do kraja svoju (a"u. "Kako napreduje projekt?"
"Projekt? Dobro."
"!to zna(i dobro?"
"Dobro zna(i da stvari nisu lo"e, majko. Stvari idu onako kako smo planirali."
111
IOX
"'ujem ne"to drugo."
"O? A "to to?"
"Na"i ljudi ginu. Ginu prije nego "to obave svoj posao."
"Takve se stvari doga)aju."
"Misli" da sam ja budala?! Pratim svaki tvoj korak i ne mogu re&i da sam
zadovoljna. Povjerila sam ti ovo jer sam smatrala da si na visini zadatka. Ali ako
se poka$e da nema" kontrolu nad situacijom..."
Oris sko(i na noge i stane nasuprot svojoj majci. "Nemam kontrolu? Nemam
kontrolu?! Povjerila si mi ovo jer sam jedini koji to mo$e sprovesti u djelo.
Jedini!! Ni ti ni bilo tko u ovoj usranoj obitelji, nitko u ovoj zemlji, (ak nitko u
cijeloj Nesski! Ja!"
Majka se nije uznemirila od njegova ispada. "Dobro. Onda mi reci za"to tvoji
ljudi misteriozno pogibaju?"
"Gdje ti $ivi", majko? No& pripada 'surima. Ako su bili dovoljno glupi i
neoprezni..."
"Nisu kart+atomasuri! Zar si anga$irao ljude koji su toliko tupavi da idu "etati
no&u kako bi udahnuli svje$i zrak? U to me ne&e" uvjeriti. I to svi do
posljednjega. Ba" na"i ljudi i nitko drugi nije ubijen? To mi je zaista te"ko
progutati."
"Temelji" zaklju(ke na povr"nim izvje"&ima. Nije bilo nikakve temeljite
istrage, za "to sam se osobno pobrinuo. Kako su ubijeni, zaista je te"ko re&i. Ako
nisu kart+atomasuri, onda ih je netko drugi koknuo. I tko ka$e da su oni jedini
ubijeni?"
"Ti bi mi trebao kazati. Ti bi to trebao znati. Takve pojedinosti su va$ne.
Trebao si narediti istragu i onda sve zata"kati."
"Prerizi(no! Opasnost od curenja informacija je prevelika. Ne znam jesi li
zaboravila, majko, ili to nikada nisi ni znala, ali problem s korupcijom je to "to
korumpirani nisu osobito lojalni."
"Ako si tako pametan kako tvrdi", trebao si na&i na(ina. Moramo znati "to se
doga)a na terenu. !to ako netko sabotira projekt?"
"Tko bi ga sabotirao? Kome bi uop&e palo na pamet da smo mi uzrok tome
kaosu?"
Majka si krene to(iti jo" jednu (a"icu birka. "Kru$e pri(e o nekakvom bi&u.
Navodno se bori i protiv samih kart+atomasura."
Oris je (uo to "to je (uo, ali nije mogao vjerovati svojim u"ima. I to jo" iz
maj(inih usta. Iako bi se trebao sada jako zabrinuti, prvi nagon bio mu je prasnuti
u smijeh. Jedva se suzdr$avao od toga pa mu je pokoji hihot morao pobje&i.
"Majko, zar ti je razum zaista usahnuo pod stare dane?"
"Pazi se..."
"Ne misli" valjda na onoga demona o kojem babe i pijanci pri(aju bajke? Iox,
mitolo"ko (udovi"te, krenulo je u pohod na kart+atomasure, a tu i tamo si dohvati
kojeg tajnog slu$benika ku&e Saurinai? Zaista zanimljiva ideja. Suluda, ali
zanimljiva."
112
Aleksandar Kostjuk
"Legende (esto imaju izvor u stvarnosti."
"A jo" (e"&e imaju izvor u alkoholnom trovanju i novinarskom
senzacionalizmu. To nekakve selja(ine s pola mozga koje se vjerojatno hrane
blatom, ili (ime ve&, izmi"ljaju pri(ice kako im se $ivoti ne bi (inili
degutantnijima i praznijima nego "to zaista jesu. A novinarima to dobro do)e jer
svaka nova vijest mora biti grotesknija od prethodne. A uz to su i glupi."
"Mo$da, ali svejedno treba biti oprezan. Ne svi)a mi se to."
"Ni meni, ali znali smo da na"i agenti ne&e nu$no nai&i na topli prijem. Ako ih
je netko ubio, onda su to vjerojatno stanovnici okruga za koje su bili zadu$eni. S
time smo ra(unali od samoga po(etka, zar se ne sje&a"?"
"Sje&am se ja svega. Samo imam lo" osje&aj."
"Predvodnica jedne ku&e ne mo$e se voditi osje&ajima."
"Jednoga dana netko &e ti odje&i tu jezi(inu, Orise."
Nakesi se. "Onda se nadam da je taj dan "to dalje. A taj netko "to bli$e."
"Kao "to sam rekla, budi oprezniji. !alji vi"e ljudi ako treba."
Oris zakoluta o(ima. "Dobro, poslat &u ve&e grupe. Za probu. To ionako nije
najesencijalniji dio plana."
"To(no. Kako stojimo s onim pi... papi... kako se, dovraga, zovu?!"
"Papupari. Te"ko mi je naga)ati kako s njima stojimo, ali zasad rade "to treba."
"Moramo intezivirati svoje aktivnosti. Odnosno, oni moraju svoje. Treba strah
me)u ljudima dovesti do vrhunca i onda privesti kraju cijeli plan. Ako predugo
traje, onda &e se svi naviknuti i sve &e biti uzalud."
"Sla$em se. Zato sam i dogovorio s njima do sada najve&u akciju. Sljede&i &e
dani biti jako uzbudljivi."
"Sre&om su prestali tra$iti plemi&ke kurire. U (emu je tu uop&e bila stvar?"
"Te"ko je objasniti. Ti papupari..." Zatrese glavom i zgrabi jednu od boca na
stolu, nije ni pogledao koju. Stane si to(iti gusto crno pi&e u jednu "iroku lipricu.
"Pristali su na obi(ne pla&enike tek nakon nestanka onog mera, kako se zvao?"
"Paaor."
"Da, Paaor. Sjeo sam s njihovim vo)om i pristao je da ubudu&e ne uvla(imo
nikoga visokorangiranog u pri(u. Tako sada "aljemo naivce za male novce."
"Pobrine" li se za njih nakon povratka?"
"Pa, dam ih ubiti, ako si to mislila. One koji se vrate $ivi, dakako."
"Jesi li siguran da uspiju prenijeti poruku?"
"Koliko se meni (ini, da. Papupari uvijek naprave ono "to smo naredili.
Zapravo je to zanimljivo. Put do tamo uspje"no prevale svi. Jedino povratak nije
previ"e izvjestan."
"Misli" da ti papupari ne"to mute iz na"ih le)a?"
"Ne"to denitivno mute. Ali ne iza na"ih le)a. Mislim da uop&e nisu sposobni
za to. Prili(no su otvoreni."
"Dobro, ako ih tako dobro poznaje", objasni mi onda ovo: za"to, dovraga,
mora" s njihovim vo)om dogovarati susrete s glasnicima umjesto da mu da" sve
upute dok se sami sastajete?"
113
IOX
"Prili(no besmisleno, je li?"
"Vrlo."
"Ne znam, ti papupari neke stvari do$ivljavaju iznimno ograni(eno."
"Onda su idioti?"
"Mogu&e, ali mislim da nije to. Jednostavno ne mogu shvatiti odre)ene
pojmove ako okolnosti nisu onakve kakve bi po njima trebale biti. Mo$e" im tupiti
isto satima, ali oni to ne&e primiti jer im rije(i same po sebi ni"ta ne zna(e."
"!to onda? Ako ne razgovara" s njima u njihovom domu, ne&e te razumjeti?"
Oris slegne ramenima. "Valjda." Sumnji(avo pomiri"e crnu teku&inu koju si je
nato(io. Nije mu poznata.
"Ali ti si razgovarao s vo)om izvan-"
"Majko, nemoj ih ni poku"avati shvatiti. Ja sam ve& odavno prestao s time.
Prebizarni su da bi ih se shvatilo. Na primjer, vo)a s kojim se sastajem..."
"Da?"
"... uvijek je neki drugi tip."
"Predivno. No dobro, glavno da obavljaju svoj dio posla. Poslije &emo se
obra(unati i s njima ako &e raditi probleme."
"To(no. Kako ide tvoje podmazivanje Skriptoruma?"
"Ne onako kako bih $eljela. Previ"e interesa je u igri. Ne smijem riskirati
bu)enje prevelikog zanimanja u previ"e ljudi. Mogli bi namirisati priliku koja je
namijenjena samo nama. S druge strane, moram motivirati prave ljude u pravom
trenutku. Ravnote$a snaga u Skriptorumu je krhka i ovisi o vrlo kompleksnom
spletu okolnosti. Ali postoje ljudi koji mogu sa svojeg polo$aja zna(ajno
pokrenuti doga)aje kako bi stvari prevagnule malo na na"u stranu."
"Zar samo malo?"
"Polako i promi"ljeno, sine. To je jedini put do istinske mo&i."
"Zapamtit &u si to." Opet je pala u dubokoumno stanje, prepotentna stara
drolja. "Ima" li nekoga od pravih ljudi na umu? Nekoga odre)enog?"
"Ima jedan inspektor Vaarlanskog odbora. Zove se Riln'Lakorya. Zamjenik je
predsjednika odbora. Jedan od."
"!argarlana?"
Majka mu kimne.
"Ne bi li onda bilo pametnije pristupiti !argarlanu? Ipak je predsjednik."
"Stvari tako ne funkcioniraju u Skriptorumu, Orise. To si ve& trebao nau(iti.
!argarlan mo$da ima vi"i rang, ali Rin'Lakoyra ima mnogo vi"e utjecaja."
"Shva&am." Mrzi dok mu majka soli pamet.
"Mislim da bi on mogao biti na" (ovjek. Moramo ga pridobiti."
"Da ga dovedem?"
Ona kimne. "Ali s taktom. Bez tvojih teatralnosti. I grubosti. Ponavljam,
moramo tog (ovjeka pridobiti."
"Naravno. Pa ja sam oli(enje takta, majko." A ti si posljednja koja bi mi smjela
dijeliti prodike u tom pogledu.
"O, da, ne znam "to sam si uop&e mislila," re(e s obilatom dozom sarkazma.
114
Aleksandar Kostjuk
"Da. Idem ja sad." Stresao je sadr$aj liprice niz grlo. Odvratno. 'im mu je
dotaklo jezik, javio mu se poriv za povra&anjem. Sluz je bila tako gusta da mu je
sporo klizila. Presporo. "Koji je ovo vrag?" upita majku nagri$enim glasom.
Majku je njegova reakcija zabavljala. "To je ogora. Fermantirani dijelovi
saroskarabeja."
"!ali" se?"
Ona odmahne glavom, jo" uvijek zabavljena.
"Odvratno."
"Vrlo stimulativno pi&e. Ne podnosi ga ba" bilo tko, naravno."
"Naravno." Tresnuo je lipricom o stol i krenuo prema vratima. Prokletnica je
znala "to si je nato(io i pustila ga da to popije. Dijelovi saroskarabeja! Koji bi to
dijelovi bili? Za"to uop&e razmi"lja o tome? Bolje je to "to prije zaboraviti.
Vratit &e joj on to.
"Ne zaboravi, za dva sata kre&emo za Kne$evu Kulu."
"Da, majko," re(e joj ne okre(u&i se. Stalno mu se obra&a s visoka.
Dva sata? To je cijela vje(nost. Nadam se da je stari Septa sve pripremio u
mojoj sobi. Cura &e dobiti ubrzani tretman, dodu"e, no nadoknadit &e joj to kada
se vrati. Malo ga je volja pro"la nakon ovog grotesknog susreta s majkom. A
majka je uvijek imala takav utjecaj na njegov libido. Ipak, kada do)e do svoje
igra(ke, sve &e mu se vratiti.
Tresnuo je vratima za sobom, kao "to je u(inio i kada je ulazio. Maj(in
arogantni pomo&nik, koji je cijelo ovo vrijeme (ekao na hodniku, s prezirom ga je
pogledao dok je pro"ao pokraj njega. Nije se obazirao na njega. Do&i &e i na njega
red. Ali sada ima va$nije stvari na koje mora misliti.
Projekt je sada najva$niji.
Mora priznati, iako mu kida $ivce, majka je razradila prili(no dobar plan.
Najbolji dio je, dakako, "to je njega odabrala za provedbu. I iako on (ini ve&inu
posla, maj(in se doprinos nikako ne smije podcijeniti. Zaista, kada Saurinai
postanu najmo&nija ku&a u Nesski, Oris &e pred cijelim svijetom obznaniti
maj(ine zasluge i zahvaliti joj se za njen mudro"&u motivirani doprinos.
Nakon "to ju ubije, naravno.
115
IOX
III
Porobljavanje naroda danas je lak"e nego
ikad. Prvo mu priredi zabavu. Tada ga
uvjeri kako mu je lo"ije nego "to mu
zaista jest. Tada mu obe&aj kako &e biti
bolje. Tada ga iznevjeri i priredi mu
zabavu. Tada odaberi bilo koga iz
mno"tva i svali grijehe na njega. Tada na
krivca navuci bijes naroda. Tada navedi
narod da osje&a krivnju zbog toga. Tada
povedi narod u novo doba i, "to je
najva$nije, uvjeri ga kako je sve to bila
njegova ideja. A tada mu priredi jo" jednu
zabavu.
Owa Ggarraloo Dobrohotni
ZANEMARIVI NEDOSTACI
DEMOKRATSKOG TOTALITARIZMA
Nikad ne sjedi gol na kamenu, znaju (esto stariji govoriti mladima. Mudar
savjet pa se zato i osje&ao mudro "to nije gol nego odjeven. I uop&e nije sjedio na
kamenu. Nije (ak ni sjedio nego hodao. Nije samo hodao, nego je hodao prema
izlazu iz zgrade Toxi-Kole nakon naporna i natprosje(no bizarna dana. Rije(
bizarno i nema nekog zna(enja u Toxi-Koli, pogotovo ako pogledate mrlju na
bijelome betonskom zidu hodnika koji je vodio prema pultu za raspu"tanje.
Mrlja je bila vrlo intrigantna, pogotovo ako uzmete u obzir kako je iste boje
kao i zid, a time i potpuno nevidljiva. Netko bi onda rekao kako to uop&e nije
mrlja i kako uop&e nema oblik pseudolepezaste krijesnice koja poku"ava namotati
putuju&i orkestar sa samo jednim majmunom u rolu kako bi polo$ila ispit iz
metalurgije. Taj bi netko tako)er mogao ustvrditi kako takvoj mrlji nije mjesto na
mjestu kao "to je bijeli zid i kako ne"to treba pod hitno poduzeti protiv ljudi koji
116
Aleksandar Kostjuk
tvrde da jest. Taj netko nikako ne bi bio Wer Hioppcernax'T koji je i zaslu$an za
nano"enje te mrlje.
Kada je vrijeme bilo povoljno, a okolni uvjeti donekle povoljni, Hioppcernax'T
si je dao velikoga truda i ulo$io zna(ajne osobne resurse kako bi nanio mrlju ba"
na to mjesto. Bio je odlu(an i samouvjeren, i radi vlastite psihi(ke spreme a
manje radi radi nedostatka (e"lja nije poku"ao nijednom razgovarati sa svojim
odrazom u (a"i koja mu je od svih stvari na svijetu koje mu ne zna(e ni"ta zna(ila
najvi"e. Kako se pri(a u tvrtki, Hioppcernax'T je bio vrlo ponosan na svoje djelo i
uop&e nije $alio polomljeni nokat i koljeno koje je zadobio za vrijeme svoga rada.
Kako se pri(a u tvrtki, dan nakon svoga diverzantskog poteza netko ga je
upitao koji broj cipela nosi na "to je on odmah reagirao poricanjem da ima bilo
kakve veze s nespomenutom mrljom, da je sudjelovao u vaganju volova, da je
samo jednom poku"ao ustanoviti koje je boje $buka u spava&oj sobi njegove
susjede u $ivokompleksu za koju je odmah porekao da ju poznaje i da postoji, da
je bilo kada bio dijelom nekakvoga plana koji bi mu omogu&io sudjelovanje u
aktivnostima srodnima vaganju volova, da &e bilo "to ikada priznati bez garancije
da ne&e morati nositi tu)u odje&u kada to priznaje.
Osiguranje Toxi-Kole odmah je primjetilo Hioppcernax'Tovo sumnjivo
pona"anje. Stoga ga je pozvalo na obavijesni razgovor u svoj ured. Tako su
slu$benici osiguranja doznali da je Hioppcernax'T napravio mrlju u pitanju, da
nije imao ba" ikakva razloga to u(initi, da je to u(inio to(no 432 dana nakon "to je
na jugoistoku Nesske neki tip u(inio ne"to sli(no, samo "to je taj raznio skladi"te
ze(eva, da nosi hla(e koje nisu sudjelovale u plja(ki o kojoj u tome trenutku nisu
bili obavije"teni niti su znali ikakve dodatne detalje o njoj osim da u njoj nisu
poginule tri ili manje osoba, da se Wer Hioppcernax'T ne zove Plora Feaser
Vibinotasia Kreksses i da su potro"ili pet sati na ispitivanje krive osobe.
Hioppcernax'T je sve te navode, dakako, odrije"ito porekao zbog (ega je
gotovo do"lo do toga da ga privede natpolicija. To se iz razloga bliskih
razumijevanju dinamike uida u kretanju dima nije dogodilo pa je Hioppcernax'T
ostao slobodan i zaposlen. On je to, naravno, sve porekao "to tako)er nije imalo
bilo kakve posljedice za njegov status u Toxi-Koli.
Upravo mu je taj isti Hioppcernax'T maloprije namignuo dok su se su radnici
spu"tali (oporativno prema izlaznom terminalu. Nije to bilo prijateljsko
namigivanje, a jo" manje zavodni(ko. Bilo je to namigivanje koje je trebalo
poslati poruku prezira za(injenog $eljom da se osobi kojoj je namigivanje
namijenjeno dogode razne stvari koje bi preferabilno trebale biti povezane s
ne(ime sli(nom urlicima, o"trim ili barem tek blago tupim rubovima stolova,
ljudima zamaskiranih lica koji su imali nesretno i traumati(no djetinjstvo i ranama
na koje se nanosi nesterilizirana gaza od strane neupu&ene osobe.
Te"ko je rije(ima do(arati kako jedno takvo namigivanje izgleda, ali vjerojatno
je dovoljno re&i kako ono zahtijeva mnogo umije&a, nese i mi"i&ne snage. Toliko
mnogo da je Hioppcernax'T izgubio nadzor nad svojim nogama i gotovo se survao
niz stepenice. Zapravo, moglo bi se re&i da se jest survao, ali ipak se uspio
117
IOX
zaustaviti prije posljednje stepenice pa se onda (isto tehni(ki nije survao niz
stepenice.
Tada je Ivan shvatio i da to namigivanje nije bilo namijenjeno njemu nego
kolegi pored njega po imenu Pjonas. Pjonas mu je objasnio za"to mu je
Hioppcernax'T dao na znanje da ga mrzi. Hioppcernax'T je, naime, iznimno
dru"tvena osoba i voli provoditi svoje vrijeme s osobama koje poznaje. Na$alost
i to samo njegovu postoje ljudi koje ne poznaje, a to je ljudska osobina koju od
svih ostalih prezire najvi"e. Nepoznavanje ljudi u njemu budi upravo lu)a(ki
bijes. Ivan tada zaklju(i kako je namigivanje moglo biti upu&eno i njemu s
obzirom da se Hioppcernax'T i on nisu slu$beno upoznali.
Ivanu bi to zasigurno bilo razmjerno zanimljivo da u jednom trenutku nije
naprosto prestao razmi"ljati o tome.
Kona(no je stigao do pulta za raspu"tanje radnika. Za pultom je radio
saroskarabej koji je svojim silnim nogama/rukama munjevitom brzinom
procesuirao radnike na odlasku. Ovaj spada u posebnu i rijetku pasminu koja se
zove lice-mnemist. Takvi saroskarabeji, osim svojih uobi(ajenih sposobnosti,
imaju i sposobnost pam&enja lica. Ljudskih lica. Zato ovaj radi ba" ovdje. Radnici
bi ugurali svoje mehani(ke kartice u aparat koji se nalazio ispred saroskarabeja, a
ovaj bi odmah prou(io lice radnika i "zaklju(io" podudara li se identikacijska
oznaka kartice s osobom koja ju je upravo upotrijebila.
Saroskarabej bi tada sve te podatke onda unio na svome terminalu i prenio ih
svojim "kolegama" u Sredi"njoj jezgri. Dodu"e, nepoznato je kakve je to to(no
podatke slao u Sredi"nju jezgru. O(ito je samo da je to vi"e od puke potvrde da
nitko ne vara ili zloupotrebljava mehani(ku karticu, s obzirom na koli(inu
tipkanja koje prati svakog radnika. Zna se samo da saroskarabej to radi zaista
brzo. Mnogo br$e nego bi to (ovjek mogao, imaju&i u vidu golemu koli(inu ljudi
koja je u jedan mah $arko $eljela kroz usko grlo iza&i iz zgrade.
Ivan gurne svoju karticu u tanki otvor poluvaljkaste naprave. Naprava glasno
"kljocne, a saroskarabej utipka ono "to je ve& morao utipkati. Zapravo ni u jednom
trenutku nije prestao. Ljudi su nestrpljivo prolazili pokraj njega, a njegovi su
munjeviti pokreti bez problema dr$ali korak s tom u$urbanom masom.
Iako to nije morao lice-mnemist prepozna (ovjeka iz gotovo svakoga kuta
Ivan je pogledao prema zaposlenom saroskarabeju. Ponekad to zna u(initi.
Pogledao ga je tra$e&i o(i na tom crnom hitinskom tijelu, ali nije ih na"ao. Pitam
se gleda li me upravo u o(i? Saroskarabeji su po du$ini tijela gotovo ravni
(ovjeku, no po visinu se$u tek do struka. Ovaj je bio posjednut u svoje sedlo pa je
bio povi"en na razinu njegovih o(iju. Nekako mu se to nije svi)alo. Kada se
normalno kre&u po tlu, ni$i su od ljudi i imate osje&aj da ste ipak iznad njih.
Ivanu zna biti neugodno u prisutnosti saroskarabeja. Nije znao je li to jer se
radi o ogromnim kukcima ili zbog toga "to preuzimaju ljudske poslove. Iako nema
ni(eg ljudskog u na(inu na koji obavljaju svoje poslove. Mo$da je asocijacija na
kart+atomasure prevelika...
A ti lice-mnemisti. Pomisao da jedan takav stvor zna kako izgledate prili(no je
118
Aleksandar Kostjuk
uznemiruju&a. Da vas ima u mislima. Iako oni ne razmi"ljaju o tome. Oni samo
$ele raditi, raditi. Primjetio je da drugima to ne smeta. Za"to i bi?
Ivan je prije izlaska na zrak i slobodu morao jo" skrenuti u sporednu prostoriju.
Nju bi se na neki na(in moglo nazvati gara$om, s obzirom da je bila namijenjena
(uvanju dvocikala zaposlenika, no vjerojatno bi prikladniji naziv bio odlagali"te,
po"to su dvocikli bili nabacani na jednu ogromnu nepreglednu hrpu. To je zbog
toga "to radnici nisu sami ostavljali svoje dvocikle ovdje nego na ulazu u zgradu
kada bi stigli na posao. Tamo bi ih (ekao uvijek isti predani radnik koji sebe u
odre)ene dane u tjednu zove Blohar, a u neke druge Veliki Igli(ar. Istina, jutros je
tvrdio da se zove Rararlinc i da mu majka poku"ava zavesti kutiju od cipela koju
je dobio na poklon od jedne osobe koja je po svojoj prilici mogla biti kravatama
ure"en grm, iako nije inzistirao na istinitosti te (injenice, no Ivan ga je u sebi zvao
Blohar i to, naravno, samo kada je bilo apsolutno neophodno razmi"ljati o njemu.
Blohar je vrlo "armantna osoba. I morao je to biti s obzirom da je zadu$en za
delegiranje tu)ih dvocikala u okruglu rupu u podu koja se "armantno zove portal
za prihvat dvocikala. Blohar bi to (inio sa "irokim smije"kom i velikim zaletom
kako nikome ne bi palo na pamet da ne u$iva u svome poslu. Pritom bi nerijetko
ispu"tao neartikulirane, iako same po sebi vrlo prirodne, $ivotinjske urlike, kao i
pokoju psovku na ra(un onih koji su rupu za koju je zadu$en u(inili tako "irokom
"to je svakako ote$avalo njegove blagom stupidno"&u inspirirane napore da u(ini
"to ve&u "tetu tu)im dvociklima. I znao je zvi$dati, za "to je primjetio da je
tako)er jo" jedna njegova aktivnost koja ne nailazi na odu"evljenje kakvo je
o(ekivao od bilo (ega "to bi radio izme)u jutarnjeg izbjegavanja tu"iranja i
poslijepodnevnog mirisanja betona na "etali"tu.
Rupa u podu bila je ulaz u okno kroz koje su padali dvocikli i usmjeravali se
prema ovoj prostoriji i ovoj hrpi iz koje je sada morao locirati i izvu&i svoj stari
dvocikl. Nipo"to lak zadatak. Bilo je to poput ogromne "ikare na(injene od
kota(a, ru(ki i lanaca. Trebalo je razgrtati taj kr" pa$ljivo i s velikim naglaskom na
izbjegavanje pogibelji. Znalo se dogoditi da se u premetanju dvocikala to brdo
obru"i na ljude, uzrokuju&i smrt, a nerijetko i ozljede. Naravno, najve&a je
opasnost bila od o"te&enja vozila. Ionako ve& na(eta pri odlaganju, trebalo ih je
izvu&i u uporabnom stanju.
Bio je to vrlo naporan posao. Bilo je mnogo lak"e izvla(iti jedan dvocikl za
drugim nego, primjerice, hodati po njima u mukotrpnom tra$enju svoga
vlasni"tva. A bio je tu i gadan smrad. 'esto bi se tu znala na&i pokoja crknuta
$ivotinja koja je nedvojbeno bila djelo cijenjenog gospodina Blohara koji
i$ivljavanje na ne$ivim prijevoznim sredstvima o(ito nije smatrao dovoljno
zadovoljavaju&im kori"tenjem svoga vremena.
Na"ao je svoj dvocikl. Nestrpljiv, silom ga je odvukao iz kr"a, pritom
uzrokuju&i malenu lavinu. Okolni su se dvocikli glasno stropo"tali na pod. Jedan
je za dlaku proma"io jednog kolegu koji je reagirao nezadovoljnim dizanjem
obrve i neprepoznatljivom gestom maloga prsta lijeve ruke. I jo" ga je nazvao
idiotom.
119
IOX
Istina je da ovdje ima mnogo dvocikala koje nitko ve& dugo nije pokupio. Jesu
li zaboravljeni bili dvocikli ili njihovi vlasnici, to ne zna. Zna samo da
dvociklisti(ko brdo iz mjeseca u mjesec raste i raste.
Uspravio je svoje vozilo i poveo ga van iz ovoga smetli"ta. Na izlazu vi"e nije
bilo nikoga. Dok se on natezao s onom kramom, njegovi kolege su s mnogo $ara i
ne gube&i vrijeme evakuirali zgradu Toxi-Kole i napravili "to ve&i razmak izme)u
sebe i nje. Ne razmi"ljaju&i, Ivan je slijedio njihov primjer i na svome dvociklu
krenuo na prilaznu cestu.
Voze&i se, Ivan primjeti kako na njegovu dvociklu nema polote s (ajem koju
mu je pripremila baka jutros. Nestala u onom kr"u. Tko bi ju sada na"ao? Rekao
joj je sam kako to nije dobra ideja, ali nije se volio s njom raspravljati. Sljede&i
put ne&e ni"ta ostavljati.
Kad &e ti ljudi ve& jednom oti&i? Smetaju joj. Ve& je bilo kasno, a ona je
morala sada slu"ati buku koju su proizvodili ti nespretnjakovi&i. Koliko im treba
da na)u te svoje dvocikle? Aara$ia bi ih na"la dvostruko br$e od njih, a starija je...
dobro, ne dvostruko, ali ipak je starija.
Ti mladi danas! Ni"ta ne vrijede.
Na primjer, onaj gospodin Kias. Pet puta je pro"ao pokraj svoga dvocikla i nije
ga spazio. A ona je odmah znala gdje mu je iako gleda kroz pukotine i to odozdo.
Nije to ni"ta (udno, dodu"e. Taj se Kias nikada na ni"ta nije mogao koncentrirati.
Dok je radio kao preslagiva(-izmjenjiva( u Sepsi stalno mu je netko morao
provjeravati papire i naj(e"&e ih iznova slagati. Nije bilo ni"ta bolje ni kada su ga
prebacili u Sanitarni odjel. Dovoljno je re&i kako niste $eljeli jesti kruh dok je on
bio u blizini.
Ona Viliocita nema jo" ni osamnaest godina! blesavo je gledala pola sata,
iako joj je njen crveni dvocikl doslovce vri"tao pred o(ima. A onaj Yigor je
premetnuo dvadesetak dvocikala kako bi do"ao do svoga, a nije morao. Trebao je
samo pri&i s druge strane i ispu&i ga van. Valjda mu se nije dalo hodati toliki put!
Ti mladi danas.
Onaj mladi gospodin Dmitar Ivan, ako se dobro sje&a bio je malo strpljiviji
u svojoj potrazi pa je bio i br$i. Dobar je on momak, iako malo smu"en. Zapamtila
si ga je zbog onoga "to je (ula o njegovoj obitelji kada je tek stigao u tvrtku. Ba"
joj je bilo $ao zbog njega.
S njegova je dvocikla uzela polotu s (ajem. Prvo je bila tek znati$eljna ovdje
joj ponekad zna postati prili(no dosadno a onda je okrenula pe(atni mehanizam
na njoj i pomirisala "to je unutra. I mirisalo je bo$anstveno. Polota je do vrha bila
napunjena (ajem od supramaline i mrkve. I jo" se pu"io, toliko je bio vru&. Ve& je
prema mirisu znala da je dobro pripremljen. Predobro. O(ito ga nije on sam
slo$io. Vjerojatno ga je skuhao netko tko je bli$e njenim godinama nego
njegovim.
!to ne zna(i da je stara.
Osje&ala se malo krivom "to ga je oplja(kala. Ali vru&i (aj ba" &e joj dobro
120
Aleksandar Kostjuk
do&i no&as kada zna zahladiti. Ovdje je imala gotovo sve "to joj treba, ali rijetko
do)e do nekog stru(no pripremljenog obroka ili napitka. Zapravo to nije kra)a.
Samo je posudila polotu. Vratit &e mu je sutra. Praznu, istina, ali, op&enito
gledaju&i, netaknutu. A da je mladi gospodin Dmitar upoznat sa situacijom,
sigurno bi drage volje prepustio svoj (aj starijoj gospo)ici koja $ivi u spremi"tu
ispod brda dvocikala.
Aara$ia je prije tri tjedna do"la ovamo po svoj zahr)ali dvocikl nakon duga
dana na poslu. Malo je kasnila pa nije bilo vi"e nikoga osim nje u blizini. Osim
saroskarabeja. S mukom se popela do svog dvocikla i ba" dok ga je zgrabila, brdo
pod njome se uru"ilo. Propala je kroz bujicu od isprepletinih dvocikala da bi na
kraju tresnula na tvrdo i izgubila svijest.
Kada se probudila, odmah je shvatila da se nalazi na dnu odlagali"ta dvocikala,
ali da su se dvocikli poslo$ili tako da su stvorili jednu veliku "upljinu u
unutra"njosti svoga brda. U toj je "upljini ona bila zavr"ila. Nije se dalje
uru"avala, (inila se prili(no stabilnom. To joj u tome trenutku nije zna(ilo puno jer
ju je uhvatila panika. Nije bilo izlaza. Po(ela je vri"tati u pomo&, ali nikoga nije
bilo u blizini. Morala je (ekati do sljede&ega dana da se netko pojavi.
Samo "to to nije puno koristilo. Zvala je u pomo& sve dok nije promukla, ali
(ini se da nitko nije reagirao. Bila je prili(no sigurna da je (uju. Nisu je mogli ne
(uti. Ali o(ito vapaji ugro$ene $ene nisu bili ne"to "to je odudaralo od
svakodnevice pa onda valjda nisu ni smatrali da moraju ne"to poduzeti.
Aara$ia se ubrzo pomirila s (injenicom da &e umrijeti. I da &e ovdje istrunuti
bez da to netko primjeti.
Ipak, kako je vrijeme prolazilo, shvatila je kako sve ovo ima zna(ajnih
prednosti. Kao prvo, prostor je bio mnogo ve&i od njena stana u onom odurnom
$ivokompleksu. Nadalje, shvatila je i da ne mora gladovati. Onaj sociopat Blohar,
Veliki Igli(ar, ili kako se ve& zove, redovito je bacao nekakve crkotine niz okno.
Istina, nikada prije nije morala derati $ivotinje kako bi do"la do hrane, ali brzo se
navikla. Za to je na"la i mnoge korisne alate poput no$eva, $lica, pladnjeva,
tanjura, bak-krabura i mnogo toga drugoga. Nije mogla vjerovati "to sve ljudi
bacaju ovamo. Mogla si je ispe&i obilne obroke, nije morala biti $edna jer je
otkrila vodovodnu cijev iz koje je pila, a bio je tu i otvor kanalizacije gdje je
mogla obavljati nu$du.
Na"la je i plahte, deke, odje&u i razne krpe. S tim i s dijelovima dvocikala
napravila si je improvizirani namje"taj. Za(udila se sama sebi za "to je sve
sposobna.
Ostao je, dakako, problem "to nije mogla van, ali i to se uskoro rije"ilo. Na"la
je u kr"u dovoljno veliku pukotinu kroz koju se mogla provu&i. Nije lako, ali
svakako izvedivo. Pa je tako povremeno izlazila i koristila sanitarne prostorije
same tvrtke, tra$ila po uredima "to se da pobrati, a "to bi joj bilo od koristi, "etala
kako bi protegnula noge.
#ivjela je poput kraljice, bolje nego ikada prije, i to sve besplatno!
Kada se sjeti kako joj je bilo prije nego "to ju je sudbina gurnula na dno
121
IOX
dvociklisti(ke planine. Njen joj je stanodavac ljubazno uru(io opomenu pred
izbacivanje, dodaju&i pritom kako je uvjeren da &e ona uspjeti prikupiti potreban
novac za stanarinu, a ako ne, kako &e "zajedno smisliti ne"to." Dok je to rekao
potap"ao ju je po stra$njici. Sve je to (inio, dakako, nakon "to joj je upao u stan
usred no&i s nekakvim gospodinom (ija je (itava glava bila umotana u aluminijsku
foliju, a s njegova su tijela od vrata do koljena visjele malene staklenke napunjene
nekakvim zelenkastim uljem. Samo "to u jednoj nije bilo ulje nego neka mutna
teku&ina u kojoj je plivalo ne"to sli(no poskakuju&em pastiru.
Njen stanodavac doti(nom je gospodinu pokazivao stan u koji se mogao useliti
nakon "to, a to su bile njegove rije(i, "spalimo...ovaj, izbacimo babetinu bez
love." Naravno, bio je dovoljno obazriv da joj to ne re(e u lice, stoga je (ekao da
im ona okrene le)a.
Nikada joj se nije svi)ao njen stanodavac. Uvijek bi hodao uokolo u istoj
prljavoj potko"ulji, pokazuju&i svoje nakaradne, dlakave, masne mi"i&e. Kud god
bi i"ao, u gubici bi imao cigarilion od konjskog kopita. Pu"io bi ga s gu"tom, a
pepeo je rado istresao na tu)im sagovima. Op&enito je sve stanare $ivokompleksa
tretirao kao sme&e, a pogotovo one s vodenim gumbima i naran(astim potplatima.
I one bez novaca. Aara$ia je jedva pre$ivljavala sa svojim primanjima. Njena
pla&a u Toxi-Koli bila je niska, a $ivot u gradu tako je skup. Dvije tre&ine zarade
i"le bi na stanarinu, a ostatak je uvijek morala nekako rastegnuti na hranu i vodu.
To joj nije (esto uspijevalo pa je nerijetko bilo dana kada ni"ta ne bi jela jer se
znalo dogoditi da zbog previ"e posla ne stigne ni na gablec u kantini.
Znala je povremeno zaraditi pokoji ognar prodajom lentskih kristala i $au-
kocaka kao predstavnica uspje"nog trgova(kog poduze&a pod imenom Trgovina
stvarima koje je svoje sjedi"te imalo u podrumu njena $ivokompleksa, u sobici
dva puta dva ahata. No nakon "to je njen vlasnik nenadano preminuo navodno je
nepa$njom umjesto tuceta elasti(nih imitacija igijskih obrednih voluharica
po"tom poslao svoju glavu ostala je i bez tog izvora prihoda. Tada su po(ele
stizati opomene i prijetnje, da bi se kona(no na"la pred izbacivanjem na ulicu.
Nije znala "to bi. Nije imala rodbine ni u gradu ni na selu kojoj bi se mogla
doseliti. 'ak ni u prigradskom pojasu.
Nije imala nikoga.
A tada je zavr"ila na dnu hrpe otpada i sve je krenulo na bolje. Zaista se ne
mo$e potu$iti. Jednom se (ak odlu(ila vratiti na posao. Kada su joj rekli da je
dobila otkaz zbog besposli(arenja, osjetila je kao da joj je teret pao s le)a. Ni
sama do toga trenutka nije bila svjesna koliko je mrzila raditi u toj tvornici otrova.
Vratila se u svoj novi "stan" i jednostavno se opustila. Posljednjih dana (ak se
odva$ila iza&i van iz tvrtke no&u. Sigurnosnim (uvarima na izlasku bi rekla kako
je radila prekovremeno kao obja"njenje za svoje no&no kretanje na posjedu Toxi-
Kole, ali to bi im uvijek rekla vrlo tiho kako se ne bi probudili. Uzela bi jedan od
starih dvocikala koji je jo" u voznom stanju i odvezla se podzemnom cijevi do
gradskoga centra. Tamo je prona"la malenu gostionu u kojoj se dru$e ljudi njenih
godina.
122
Aleksandar Kostjuk
Dakle, nisu stari.
Tamo je s njima do kasno u no& razgovarala i pila, (ak je i plesala s jednim
zgodnim sjedokosim "armerom. Ipak, najvi"e su vremena provodili igraju&i
karta"ku verziju jedne nove igre po imenu suzgud. Jo" nikada nije pobijedila, ali
to joj uop&e nije bilo va$no. Dodu"e, bila je prili(no sigurna kako u toj igri i ne
mo$e" pobijediti bez da si slomi" neke va$ne zglobove u tijelu.
Napokon su svi oti"li. Napokon mir. Mora se sada malo odmoriti jer no&as
ponovno ide u no&ni izlazak. Qel'Gar joj je obe&ao da &e joj pokazati neke nove
plesne korake.
Sutra se mora sjetiti vratiti polotu gospodinu Dmitru. Da ne bi pomislio da je
kradljivica. Iako ni ne zna da postoji.
Aara$ia se ispru$ila na svom krevetu i odahnula. Sklopila je o(i i stala lagano
drijemati.
Ra(vanje je bilo pred njim. Dvociklisti(ka cesta nastavljala se dugim putem do
Akona u sredi"tu grada, ali je i skretala prema najbli$oj T-postaji. Ba" je gu$va na
cesti. Svi oko njega jure na svojim pompoznim dvociklima kao da su na utrkama.
Svako malo pretekao bi ga netko s razvijenim osje&ajem za nepo"tivanje
prometnih propisa koji zapravo i ne postoje i imao je osje&aj da to (ine samo kako
bi mu pokazali da mogu. Gradski skorojevi&i. I on je mogao juriti jednako brzo
poput njih, ali tako bi mu se brzo umorile noge. Nakon izlaska iz grada morao je
jo" prevaliti dobar komad puta kroz svoj okrug da bi stigao do svoje ku&e. Mora
"tedjeti snagu. Ionako je nema previ"e.
Osim toga, nije preticao jer se nije usudio i&i preblizu rubu. Ako si $elio biti
zaista br$i od svih ostalih, morao si pri&i rubu zaista blizu. A po"to nema nikakve
ograde ili bilo (ega, mo$e se lako dogoditi i da prije)e" ostatak svog puta vrlo
kratkog i ne$eljenog lete&i prema dolje. Dovoljno je da neki kreten profrca
pokraj tebe, recimo nekoliko cinci od tvog dvocikla, i da na trenutak izgubi"
kotrolu nad svojim vozilom. Trenutak je dovoljan. Malo po(ne" vijugati i ve&
ispod tebe nije cesta nego zjape&a dubina. Ne bi bio prvi. Nagledao se on sva(ega
na ovim cestama.
Obru"avanje na tlo zaista bi bio lijep kraj njegova dana. I $ivota. Iako, navodno
s donje strane cesta ima mnogo intrigantnih znamenitosti, poput bujne vegatacije
koja se nekontrolirano "iri u vrlo neobi(nim uzorcima sli(nima nakupini ljudskih
"aka koje zajedni(kim snagama poku"avaju smisliti kako do&i do one lon(arije
koja im je prijeko potrebna, te kolonija ptica koje su iz nekih razloga odabrale ta
mjesta kako bi se odvikle od izbjegavanja pu"enja, no bez mnogo uspjeha.
Na$alost, iako je pad prema dolje dovoljno dug da ubije (ovjeka, nije dovoljno
dug da bi se taj isti (ovjek osvrnuo i u$ivao u krajoliku prije nego "to umre pod
okolnostima za koje &e se te"ko na&i netko tko bi ih bio voljan istra$iti ili (ak
razmi"ljati o njima du$e od treptaja okom.
Sve su ceste u Kne$evoj Kuli uzdignute. Visine variraju, ali minimum je nekih
petnaestak ahata. Isto je i sa "etali"tima i tra(nicama T-kapsula. I prilazi su tako)er
123
IOX
direktno spojeni na tu infrastrukturu pa ljudi uglavnom i ne silaze na tlo. Barem
neki. Nepoznat je uzrok te averzije prema kretanju tlom, ali mo$da ima nekakve
veze s rasprostranjenom idejom da to (ini ljude uzvi"enima. Uzvi"enima u odnosu
na "to, nije posve jasno. Naravno, to je ipak gadna navada takozvanog srednjeg
sloja kojem se iz mnogih izvora sugerira kako je mnogo bolji od ve&ine puka, iako
se od njega razlikuje tek po tome "to ima ne"to vi"e podmeta(a za pazuhe i ne
mora u javnim praonicama dodatno pla&ati krznene "alice.
Istina je da je usprkos dizanju (itavog grada u visinu $ivot na tlu prili(no $iv.
Iako se svi koriste tim mostovima koji se kao mre$a pru$aju kroz (itav grad,
ve&ina ipak obavlja svoje poslove tamo dolje. Unato( brojim trgovinama,
epoksikuplerajima i megabi(evaonicama koji su se smjestili u zgradama, najve&i
dio trgovine grada odvija se upravo na tim prizemnim, prosta(kim ulicama. A i
najvi"e ulaza u zgrade ima upravo uz tlo, a ne gore, "to mnogo govori i o
umi"ljenoj uzvi"enosti umi"ljenog srednjeg sloja.
Ljudi u gradu sva"ta smi"ljaju kako bi se osje&ali va$nima, shvatio je to Ivan
ve& davno, i voljni su potro"iti velike koli(ine novaca kako bi to potkrijepili.
Sve je to prili(no blesavo jer no&u se svi mije"aju bez obzira na stale$ u
podzemlju grada. A no& je tako)er veliki motor gradskog gospodarstva. 'itava
Kne$eva Kula, kao i svaki normalan grad, ima podzemnu ina(icu svoje
infrastrukture. Cijevi za promenadu, dvocikliste i T-kapsule spajaju sve dijelove
grada jer, iako nitko ne mo$e van no&u, grad mora podjednako funkcionirati kao i
danju. 'ak i bolje.
Stigao je do T-postaje. Kapsula Arho88, jedina koja mu odgovara, prozvi$dala
je pokraj njega. Kao i uvijek. Morat &e sada pri(ekati sljede&u. Sre&om, redale su
se brzo pa valjda nadati se! ne&e morati predugo (ekati.
I na postaji je bila gu$va. Mnogi su odlazili ku&i s posla, poput njega, mnogi su
tek kretali na posao, a dosta ih je (ekalo s dvociklima uz sebe, poput njega. Bilo je
tu i ljudi koji nisu imali nikakvu namjeru koristiti T-kapsule, ali ipak su se
zadr$avali ovdje kako bi nekome prodali grlo od boce za koje su uvjereni kako &e
jednoga dana nekome poslu$iti kao inspiracija za podmetanje po$ara u klubu ljudi
koji umjesto plahti na svojim krevetima koriste rabljene boce ili ukrali koju kesicu
za novac bez novca koja bi im sasvim sigurno trebala donijeti veliko bogatstvo u
obliku neprovjerenih dijelova doma&ih $ivotinja koje slasti(ari znaju dr$ati u
svojim spava&im sobama, a koja &e im, na$alost, donijeti samo neugodne susrete u
mra(nim zadimljenim sobicama s ru$nim tipovima s nadimkom poput Dera( ili
Prstorez koji &e im u tijelo zabadati objekte koje slasti(ari ba" i nemaju obi(aj
dr$ati u svojim spava&im sobama.
Ovdje se uvijek na)e i pokoji ekcentrik koji svog psa pomo&u stru(no
zapletene vunene veste poku"ava nau(iti jahanju karlanskog kljuna"a, zbunjeni
lutalica koji sve u svojoj blizini poku"ava uvjeriti da njegova sestra nema nikakvu
namjeru piti vodu iz svoga ramena, (ak ni kad biste ju to zamolili kao "to to on ne
(ini, ili draga gospo)a koja je posve uvjerena da &e stajanjem na mjestu osloboditi
svoju djecu iz zatvora u koji su dospjeli kada su poku"ali redenirati sintakti(ki
124
Aleksandar Kostjuk
zna(aj rije(i plja(ka i otmica.
I ne treba zaboraviti nesretnike u kaputima koji nisu izra)eni od slame i sa
staklenim "e"irima koji se uvijek naviruju preko ruba postaje u neobja"njivoj nadi
da &e ih netko prema vlastitom naho)enju gurnuti u bezdan.
T-postaja je dio pje"a(ke zone na tre&em ili (etvrtom katu velikog poslovnog
centra Ero-Granatus. Sama postaja nalazi se direktno ispred pompozno
glomaznog ulaza u najve&u megatrgovinu u gradu koja je ujedno i dio jednog od
najve&ih trgova(kih lanaca u Edhaziji i u ovom dijelu Nesske. Organon trgova(ko
dru"tvo neko& je bila malena trgovina sme)om bojom, ali danas je mo&no carstvo
trgovina u kojima mo$ete nabaviti najrazli(itije vrste sme)ih boja, velike
asortimane $lica za grabljenje sme)e boje, odje&u i obu&u svih veli(ina koje
mo$ete nositi ako slu(ajno idete bojati ne"to u sme)e, no mo$ete to nositi i ako
ni"ta ne bojate. Ako se ba" na)ete u takvoj situaciji.
Sje&a se Ivan kako je tu na"ao (etkasti odvija( kojeg je mukotrpno i bez
uspjeha tra$io u bezbroj trgovina i javnih praonica. Kada ga je napokon na"ao u
Organonu, de$urna mu je djelatnica objasnila kako (etkasti odvija( mo$e kupiti
samo ako potpi"e deklaraciju u kojoj stoji da ga ne&e koristiti za skidanje sme)e
boje s javnih povr"ina i supru$nika javnih djelatnika, da ga ne&e upotrijebiti za
bacanje svje$e opranih ga&a na vo&e koje se prema statistikama vodi kao glavni
uzrok opadanja interesa za nesme)e boje, da ne&e poku"ati prodati odvija(
institucijama koje se ne bave izradom palisada za pranje ga&a, da ne&e voditi
javne razgovore s ljudima koji se dovode u vezu s prekomjernom upotrebom
(etkastih i inih odvija(a i, naposljetku, da ne&e nikada koristiti (etkasti odvija( u
slu(aju obna"anja javne slu$be koja ima bilo kakve veze sa sme)om bojom ili
sme)kastim potkovama.
Ivanu su se to tada (inili kao prili(no razumni uvjeti kojih se nije imao ikakvu
namjeru pridr$avati pa je s rado"&u potpisao deklaraciju. U me)uvremenu je
izgubio odvija(, i to prije nego ga je uspio upotrijebiti. Ipak, bio je siguran da &e
se ve& negdje pojaviti, kao "to je siguran da s njegovim nestankom veze ima onaj
klinac u njegovu susjedstvu koji se stalno "ulja oko tu)ih ku&a i na prozorima
ostavlja papiri&e na kojima je ispisano pet stvari koje bi kojoti bolje radili od ljudi,
od kojih najvi"e sablazni izaziva broj tri i njegova nesuptilna insinuacija. Mo$da
ljudi ipak pretjerano reagiraju na to jer op&e je poznato da nijedan (ovjek nema
tako malena usta niti tako veliku sposobnost uvijanja tijela.
Tko bi razumio tu djecu?
Primjetio je nekakvo kome"anje kod ulaza u megatrgovinu (im je stigao, no
mislio je da je to samo zbog velike reklame koja je nadvisivala sam ulaz, a na
(ijem su vrhu upravo malene mucaste $ivotinje bje$ale pred crnom vranom koja
ima crvenu maramu oko vrata.
Reklama je promovirala nekakvu posebnu ponudu u trgovini:
"Cijenjeni kupci, do sljede&eg strepatnora mo$ete iskoristiti jedinstvenu
ponudu proizvoda tvrtke Valakalara. Mjenja(i pribada(a, dvocijevni stakleni
jastuci za bra(ne krevete, ru(no izvezeni prelama(i slivnika, elasti(na reglanska
125
IOX
jedra za krovopokriva(e i jo" mnogo toga. Sve za Va" dom, sve za Va"u obitelj.
Valakalara proizvodi pru$aju vrhunsku kvalitetu i dugotrajnu pouzdanost, a sada
sve to uz fantasti(an popust od 3,72%! Ne razmi"ljajte treba li Vam to, ne
razmi"ljajte imate li novaca za to, nego iskoristite ve& danas ovu nevjerojatnu
ponudu i u)ite u ekskluzivan klub korisnika vrhunskih Valakalara proizvoda.
Uz to, svaki kupac koji prije)e iznos od pet tisu&a ognara dobiva na poklon
tucet ru(no oslikanih karata s motivima samopromo(ivih cipela. A kupac koji
prije)e iznos od deset tisu&a ognara dobiva na poklon veliku zbirku nereaktivnih
ormara za kapute od recikliranih samopromo(ivih cipela i zlatom impregniranog
blata.
Valakalara, nema do Valakalare!
ORGANON VA! PARTNER ZA MALO VJEROJATNU BUDU%NOST!"
Op"irnog li oglasa. Ivan je uvijek bio uvjeren kako bi reklame trebale biti
koncizne i jezgrovite. A pet tisu&a ognara?! Tko &e potro"iti takvo bogatstvo u
jednom du&anu? Naravno, takvih se uvijek na)e, ali bilo bi po"tenije kada bi se
takvim rastro"nim kupcima kao poklon nudilo ne"to vi"e od karata i nekakvih
nereaktivnih ormara. Istina, jo" po"tenije bi bilo kada bi toliko novaca za tro"enje
imao on, a ne netko drugi. Ivan bi to bogatstvo znao mnogo bolje iskoristiti.
Uvjeren je u to.
Reklama ipak nije bila razlog onoj gu$vi. Pitao je jednog gospodina koji je
upravo do"ao iz tog pravca "to se tamo doga)a, a on mu je odgovorio kako je
ju(er ujutro njegova debela $ena legla na njegovu noga koja je zbog toga utrnula. I
nastavio je svoj put. Onda Ivan postavi isto pitanje jednoj mladoj djevojci koja je
do"la istim putem. Ona mu re(e kako se neka "tip(ina... ono... naprosto totalno
sru"ila, ku$'"... ono..." i svi su bili uvjereni kako je bolestan ili u najmanju ruku
mrtav. Neki je mladac bio odlu(an pomo&i nepoznatom (ovjeku u nevolji i o(ito
je mislio kako &e to najbolje posti&i ako uzme sav novac koji mu na)e u
d$epovima, potr(i "to br$e mo$e odatle i na kraju slomi nogu i klju(nu kost u
poku"aju da od jednog kosmatog diva s mi"i&ima od granita ukrade trocikl kojim
bi pobjegao od natpolicije (ija je potjera za mladi&em prema nekim naznakama
bila mogla po(eti u vrlo bliskoj budu&nosti.
Jedan od prolaznika do"ao je na ideju da bi mogao ustanoviti kako pomo&i
(ovjeku tako da ga po(ne bockati vrhom "tapa kojeg je upravo kupio u Organonu,
(ime se ponosno i u minuciozne detalje hvalio. I zaista ga je stao bockati, prvo u
glavu, zatim u trbu"nom predjelu pa onda u noge. Mno"tvo ljudi koje se okupilo
oko (ovjeka na tlu i (ovjeka koji ga je bockao s nevjerojatnim je i"(ekivanjem
promatralo razvoj doga)aja. Mnogi su se po(eli kladiti koliko &e tip na tlu ostati
mrtav, a neki su gospodinu koji je neumorno bockao upu&ivali razne prostote i
seksualne insinuacije na temelju njegova vje"tog baratanja "tapom.
Na kraju se posrnuli gospodin osvijestio i bockaju&em gospodinu nasilno
oduzeo "tap i onda ga ne"to manje nasilno prelomio preko njegove lijeve
sljepoo(nice. Pokazalo se kako se (ovjek nije onesvijestio, nego je jednostavno
legao kako bi si malo pridrijemao. Zato se tako grubo ponio prema gospodinu sa
126
Aleksandar Kostjuk
svje$e kupljenim "tapom koji ga je sada zamijenio ispru$en na hladnom betonu
ispred trgovine.
Spavaju&i gospodin odlu(io je tu$iti Organon zbog ugro$avanja njegova
zdravlja jer, kako je on tvrdio, mora redovito spavati kako mu se metabolizam ili
tako ne"to ne bi pokvario ili promijenio. A po"to je bio probu)en ispred
Organona, odlu(io je smatrati upravo trgova(ki lanac odgovornim. Organon je
odmah odgovorio protutu$bom. Podnio je prijavu protiv doti(nog gospodina zbog
prosja(enja, sodomije i navo)enja na prostituciju.
I sve se to dogodilo unutar pet minuta neposredno prije Ivanova dolaska.
Za(udio se kako uvijek propu"ta zanimljive stvari, iako mu i nije previ"e $ao "to
je propustio posljednji doga)aj. Voajeristi(ko promatranje tu)ih sva)a i
obru"avanja ljudi na tlo nije ne"to "to (ini njegov $ivot potpunim.
Mlada je dama u svakom slu(aju bila vrlo op"irna i detaljna u odgovoru na
njegovo pitanje iako dobar dio njenih rije(i nije posve razumio pa joj se
zahvalio. Ona mu je rekla da joj se ne zahvaljuje jer smatra da su mu "hla(e...
ono... totalno sranje." Zatim je oti"la s postaje prema gradu, nji"u&i kukovima u
svom jednodijelnom crnom kostimu koji je nagla"avao linije njena tijela koje su
ipak donekle bile naru"avane mre$om lanaca koji su ga obavijali.
Zvi$duk mu privu(e pa$nju. Snaga mu je postepeno rasla, "to je zna(ilo da se
nova T-kapsula pribli$ava. Jurila je ogromnom brzinom prema postaji, ali onda je
po(ela vidno usporavati. Dok je ve& bila skoro stala, Ivan je vidio njenu oznaku
Arho88. Imao je sre&e danas. A to nije misao koja mu (esto prolazi kroz glavu.
Duguljasta, aerodinami(ki zaobljena, hr)avo sme)a i raznim umjetni(ki
inspiriranim "arama prekrivena kapsula stala je na postaji i smanjila neznatno
svoju razinu dok je uspostavila zi(ki kontakt sa svojim tra(nicama.
Ve&ina ljudi misli da T-kapsule lebde na nekakvom elektromagnetskom ili
protugravitacijskom polju, no to je posve krivo. Svaka T-kapsula ima na dnu seriju
rezonatora koji proizvode ultrazvukove na iznimno visokoj frekvenciji.
Ultrazvukovi su usmjereni prema tlu ispod kapsule, odnosno na njene tra(nice,
iako se termin tra(nica koristi vi"e iz navike preostale iz nekih zaboravljenih
vremena u kojima su takve rije(i jo" imale nekakvu funkciju. Ovdje se radilo o
obi(noj debeloj metalnoj gredi koju je obavijalo tijelo kapsule i du$ koje je
putovalo po cijelome gradu velikim brzinama. Ultrazvuk bi prouzro(io velike
oscilacije zraka i to do odre)ene kriti(ne to(ke u kojoj bi taj zrak jednostavno
eksplodirao, vr"e&i pritisak na kapsulu i di$u&i ju nekoliko cinci u zrak. Ultrazvuk
je za to bio idealan jer je stvarao konstantan i ujedna(en pritisak. Zato T-kapsule
zvi$de dok se kre&u. Ne direktno zbog ultrazvuka, nego zbog pucanja zraka koje
oni prouzrokuju.
I zato mnogi ku&ni ljubimci stanovnika koji $ive pokraj ruti T-kapsula imaju
izrazito visoku sklonost samoubojstvu.
Sko(ni se mehanizam aktivirao i vrata T-kapsule otvorila su se. Masa ljudi
poput mrava se ra"trkala u svim smjerovima iz nje, idu&i svaki za svojim poslom.
Ivan krene odmah prema ulazu, vode&i svoj vjerni dvocikl. Morao je na&i
127
IOX
upotrebljive hvataljke za koje bi ga zaka(io. Svi su se oko njega gurali i jedva je
uspio ukrcati dvocikl. Te"ko ga je bilo vu&i za sobom dok su se svi naguravali,
poku"avaju&i zauzeti slobodna sjede&a mjesta. Jedna je $ena po(ela "amarati
drugu i vikati joj da se digne jer ona $eli sjesti na to mjesto. Nastavila ju je uporno
"amarati sve dok ova nije posegnula rukom u svoju torbicu. Zamahom ruke baci
"amarateljici punu "aku vapna u lice. #ena odmah prestane sa "amaranjem i po(ne
vri"tati kao da umire. Bijeloga lica i oduzeta vida ona se skljoka na pod kapsule,
ali nastavi urlikati. Putnici oko nje odlu(ili su joj pru$iti potporu pa su je laganim
gurkanjem svojih nogu odkotrljali iz kapsule. Jedan je odrpanac uspio skinuti
cipele s njenih koljena trenutak prije nego "to su vrata T-kapsule zalupila i skoro
mu otkinule ruke. Cipele je stavio u izgri$eni "e"ir koji je izvukao iz svojih ga&a.
Koje je nosio preko hla(a.
Ivan se nije dao smesti tim doga)ajima, nego je "to je br$e mogao do"ao do
stalka za dvocikle koji mu se (inio donekle stabilnim. Povukao je dvocikl
prednjim kota(em prema gore i zataknuo ga za hvataljke na stjenci T-kapsule.
Uspjeh. Radio je ovo svakoga dana, no to bi mu uvijek bio izvor stresa. Iako su T-
kapsule bile opremljene za transport dvocikala, ve&ina putnika nije blagonaklono
gledala na one koji bi ulazili sa svojim vozilima kao ni na one koji su si palili
dlake na le)ima tijekom vo$nje. To mu (esto daju do znanja pogledima punima
mr$nje i psovkama na temu dvocikala i raznih drugih predmeta s kota(ima koji im
vjerojatno ina(e ne prolaze (esto kroz glavu. Ivan je imao mnogo razumijevanja
za njihovu iracionalnu i nepodijeljenu mr$nju, ali ni"ta glede toga nije mogao
poduzeti.
A nije se ni mogao time previ"e zamarati. Njegov najve&i problem uvijek je bio
smjestiti svoj dvocikl. 'esto nije mogao na&i prikladan stalak jer bi svi bili
slomljeni. A u nekim slu(ajevima i rastaljeni. Tada je morao putovati dr$e&i
dvocikl u ruci, "to pri velikim brzinama koje T-kapsula dosti$e uop&e nije
prakti(no. Tako se jednom kod zaustavljanja obru"io na pod zajedno sa svojim
dvociklom. Zapravo, obru"io bi se na pod da prije toga nije naletio na sjedala u
kojima su sjedili ljudi. Jedan je kota( silovito udario u jednu gospo)u koja je
po(ela jecati od bola. Ivan joj je, (im se uspravio, krenuo pomo&i i nekako ju
utje"iti, ali nije stigao jer je njen mu$ bacio dvocikl kroz zrak i prema Ivanu koji
se bolno strovalio na pod. Jo" dok je le$ao mu$ se bacio na njega i stao ga daviti
svojim masnim rukama. Ivan je ve& osje&ao kako zrak, a tako i $ivot, izlazi iz
njega dok se odjednom preko mu$eva lica nije pojavila celofanska vre&ica.
Njegov je potencijalni ubojica popustio stisak i po(eo se boriti s osobom koja ga
je gu"ila s le)a. Otpor mu i nije polazio za rukom jer je vrlo brzo posustao i pao
na pod razotkrivaju&i Ivanovim o(ima osobu koja ga je poku"avala ubiti, njegovu
vlastitu $enu. Njen psihoti(ni pogled dok je stiskala vre&icu oko mu$eve glave
ponukao je Ivana da napravi mali odmak od nje.
Kad se mu$ umrtvio, skinula je vre&icu s njegove glave i obrisala znoj s (ela. A
onda se sa smije"kom obratila Ivanu: "Hvala, ve& danima (ekam ovakvu priliku."
"Je-je li mrtav?" upitao ju je, ve& znatno uznemiren.
128
Aleksandar Kostjuk
"Tko, on? Ma kakvi! Samo, ovo je jedini na(in da dovedem prasca u red. Ni"ta
ne radi po ku&i." Jo" ga je dodatno "utnula u trbuh dok je to rekla.
Tada je samo kimnuo u znak razumijevanja kako bi izbjegao svaku daljnju
raspravu.
Ivan nikada ne&e shvatiti $ene.
T-kapsula kre&e. Lagano se podigla i onaj poznati visoki ton pojavi se u
njegovim u"ima. Kroz musavi prozor ugleda onog gospodina kojem je supruga
legla na nogu kako se dezorijentirano mota uokolo. Stao je kraj ruba "etali"ta i
gledao preko ruba prema prljavome dnu. Nekoliko je trenutaka potpuno
nepomi(no stajao pognutog tijela i glave koja je visila nad dubinom.
A onda je sko(io. Nije se spotaknuo, nitko ga nije gurnuo i nije izgubio
ravnote$u. Sko(io je.
O(ito mu jutros nije utrnula samo noga.
Ivan se osjeti nekako prazno zbog toga. 'esto vi)a takva samoubojstva i
nesre&e pa je s vremenom postao neosjetljiv na to. Mo$da to i nije prava rije(. Jer
sada se osje&ao krivim "to ga smrt ovoga (ovjeka nije vi"e dirnula. Kao "to nije ni
dirnula sve ove ljude oko njega. Pomisao da bi on mogao biti poput ovih
beskrvnih ljudi potaknula je u njemu jo" jedan osje&aj kojeg u ovome trenutku ne
$eli imenovati.
Ubrzanje T-kaspule bilo je veliko. 'ovjek bi zapravo trebao sjediti kako bi ga
sila pritisnula u sjedalo. No Ivan si nije mogao priu"titi taj luksuz, morao je cijelo
vrijeme biti uz svoj dvocikl, "to da pazi na to da ne ispadne iz stalka, "to da ga ne
bi neki od karijeristi(kih lopova zgrabio u trenutku nepa$nje. Ti vragovi su brzi.
Kada bi sjeo, (ak i maleni razmak od dvocikla bio bi prevelik put za prevaliti kada
bi $elio zaustaviti lopova. Uostalom, uvijek potro"i vrijeme na postavljanje
dvocikla pa mu svi zauzmu slobodna mjesta, a onda je i uzaludno uop&e
razmi"ljati o takvim stvarima.
Iako &e se do postaje na kojoj on izlazi T-kapsula gotovo potpuno isprazniti,
morat &e ostati stajati do kraja puta. Za svaki slu(aj. Uvijek za svaki slu(aj.
Ubrzanje ga je pritisnulo na hladne ekstremitete stalka za dvocikle. Po"to to i
nije neko ugodno le$i"te, morao se (vrsto odupirati rukama. To je iziskivalo dosta
snage i tro"ilo mnogo energije. Zato nakon vo$nji T-kapsulom nije morao binuti o
redovitoj tijelovje$bi. Ima je dovoljno po putu.
Kada je T-kapsula dostigla stalnu brzinu, mogao se malo opustiti. Ali samo
malo, jer je jedan putnik upravo iz ov(jeg mjehura koji mu je napunjen vodom
visio oko vrata izvadio pozama"nu ma(etu nazubljene o"trice i ukra"enu
stiliziranim prikazima kuni&a koji preskakuju ovnovu glavu na panju. 'ovjek se
konjski smije"io i ponosno laganim umjetni(kim kretnjama pokazivao svojim
suputnicima svoj ponos i diku. Suputnici, s druge strane, nisu previ"e dijelili
njegovo odu"evljenje, ako je suditi prema njihovim licima, no razumno je
pretpostaviti da to i nije bila namjera naoru$anog gospodina. Jedan dje(ak koji je
sjedio u maj(inu krilu odva$io se i upitao gospodina je li ikada ubio nekoga tom
ma(etom. 'ovjek mu je odgovorio da to nije ma(eta nego no$ za mazanje
129
IOX
marmelade na kruh. Dje(ak mu se po(eo smijati. Naoru$ani se gospodin zbog
toga razbjesnio i po(eo prijetiti dje(aku da &e ga ubiti svojim no$em i razmazati
ga na svome kruhu. Pa se sada uklju(ila dje(akova majka koja je tvrdila da on
nema pravo razgovarati tako s njenim sinom, osim ako mu je kojim slu(ajem otac,
a ako mu je otac, da onda imaju za raspraviti neke stvari. Naoru$ani je gospodin
po(eo uz obilje psovki i analogija vezanih za ravnicu punu "tandova na kojima se
prodaje ljepilo za klju(eve obja"njavati majci "to misli o njoj i njenom sinu. No
odjednom je usred re(enice zaspao i po(eo glasno hrkati.
Njegova ma(eta-no$ ispala mu je iz ruku na pod i gotovo nevidljivom kretnjom
projurio je lopov koji se pojavio ni od kuda i zgrabio ba(eno oru$je. I nestao kako
se i pojavio.
Ivan na to (vrsto zgrabi svoj dvocikl. Vra$ji lopovi, posvuda su.
T-kapsule imaju mnogo postaja na svom putu pa je putovanje bilo jedan
uzastopni niz ubrzavanja i usporavanja. Ivan se morao (vrsto dr$ati, pogotovo pri
usporavanju, kako ne bi odletio. Ruke bi ga obi(no zaboljele od napora kojeg su
ulagale u to pa ni sada nije bilo druga(ije. Ve& je on osmislio odre)en ritam svoga
tijela kako bi se uskladio s mjenama T-kapsule, ali svejedno je bilo iscrpljuju&e.
Putovanje T-kapsulom moglo je biti jako opasno. 'uo je pri(e kako na
zavojima ponekad iz T-kapsule kojoj nedostaje prozorsko staklo izleti pokoji
(ovjek uslijed centrifugalne sile. Ivan je upoznat sa silama na ovim putovanjima
pa mu u takve pri(e nije bilo previ"e te"ko vjerovati. Tako)er je (uo pri(e kako se
T-kapsule izra)uju od hrskavice istrunulih divokoza za koje se vjeruje da su umrle
prirodnom smr&u. Ivan je dobro upoznat s gra)om T-kapsula pa mu je u takve
pri(e bilo te"ko vjerovati. Da ih izra)uju od trulih divokoza, T-kapsule sigurno ne
bi toliko smrdjele.
Gradski se krajolik mijenjao pred njegovim o(ima. Kroz prozor mu se
prostirala zamu&ena slika zgrada uslijed velike brzine kojom se kretao prema rubu
grada. Sada je ve& ostavio Toxi-Kolu daleko iza sebe. Dok je promatrao kako sam
grad juri oko njega, u no$nim je prstima osje&ao ultrazvu(ne vibracije koje su
dolazile od rezonatora pod njegovim nogama. Taj mu se osje&aj uvijek nekako
svi)a, opu"taju& je, i imao je dojam kako je on jedini koji na to obra&a pa$nju.
Mo$da je to zbog toga "to je jedan od rijetkih ljudi koji zna barem osnovne
principe vozila koje ga transportira pri ubojitim brzinama.
Nije slu(ajno "to to zna. Nije to (uo na radiju od onog samoljubivog idiota
Esa koji govori samo o "dru"tveno zna(ajnim" temama, "to obi(no
podrazumijeva kurvu koja umire od barem tri spolno prenosive bolesti i njeno
patosom za(injeno mi"ljenje kako bi gradske vlasti trebale redenirati svoju
politiku upravljanja otpadom u koji, dakako, ona ne spada. Niti od pjevaju&ih
hijena koje uli(ni cirkusanti znaju dovoditi sa sobom kao dio svoje to(ke u kojoj
bi jadna izbi(evana $ivotinja obi(no morala izrecitirati Driigstrus-Plwurov
teorem o uskla)enim kru$nicama pravokutnog trokuta, nakon (ega bi obi(no
rodbina hijene u pitanju do"la izravnati ra(une s cirkusantima pa bi tek tada
nezainteresirana publika $ivnula. Ne, on je o tim stvarima zaista (itao. Iako je
130
Aleksandar Kostjuk
imao osnovno obrazovanje, njegovi su roditelji ipak $eljeli da se upozna sa
svijetom oko sebe umjesto da se samo prepusti toku kao "to to ve&ina ljudi (ini.
Za svoj "esti ro)endan dobio je na poklon plo(a-knjigu Grolov nevjerojatni
svijet tehnike Serlusa Lota Grola. Dati jednom "esterogodi"njaku knjigu na poklon
bilo je poput gadnoga "amara koji je djetetu moglo zna(iti jedino da ga njegovi
roditelji mrze, no kad se jednom zainteresirao za svoju plo(a-knjigu, nije se vi"e
mogao odvojiti od nje. Unato( Grolovom zabrinjavaju&em nepoznavanju
najosnovnije gramatike, pravopisa i sintakse te njegovoj preobilatoj upotrebi
pojma superimponirana crijeva u gotovo svakoj re(enici, Ivanu se otvorio jedan
fascinantan svijet u kojem strojevi zaista rje"avaju probleme, a ne kao oni u
bakinim pri(ama za laku no& koji samo tro"e novac na alkohol i usitnjavaju tu)e
stolnjake. Ivan nije mogao vjerovati kakvih su se sve nevjerojatnih stvari ljudi
domislili. Znanost i tehnika vi"e nisu bili bili nekakvi apstraktni pojmovi, nego
prave discipline koje se bave stvarnim problemima.
Ivan je $elio znati kako sve funkcionira. Ne samo tehnologija, ve& i priroda.
Njegovim roditeljima bilo je drago "to im sin pokazuje takav entuzijazam pa su od
tada koristili svaku posebnu prigodu da mu poklone jednu plo(a-knjigu od kojih
bi svaka bila od nekog drugog autora i s nekog drugog podru(ja. !to je vi"e (itao,
to je vi"e shva&ao kako u svijetu ima toliko toga "to izmi(e svakom obja"njenju,
iako je bilo autora koji su tvrdili da su oni sve savr"eno objasnili i kako se tu nema
vi"e ni"ta za re&i pa su (ak na kraju knjige znali uputiti poruku svome (itatelju da
ne sumnja u sadr$aj knjige koju je pro(itao jer &e mu ina(e provaliti u ku&u i ubiti
ga kako bi ga nau(io pameti.
Na takve se marketin"ke trikove Ivan nije obazirao. Radije je sve te podatke
sam sebi protuma(io. !to je vi"e znao, dodu"e, to je manje shva&ao. Nije
pomagalo ni to "to su mnogi znanstvenici proturije(ili jedni drugima, a Ivan nije
imao objektivnog na(ina provjeriti koji je od njih u pravu. Zbog toga mu je bilo
dra$e prou(avanje in$enjerstva. Tu su se ljudi bavili konkretnim, a ne apstraktnim
problemima pa su im i rje"enja bili konkretni ure)aji koji su svoje prinicipe
dokazivali tako "to su ispravno radili.
Istina, danas je njegovo odu"evljenje tehnikom daleko ispod onoga koje je
imao kao adolescent. A prirodom jo" manje. Vjerojatno je to imalo veze s time da
je svakoga dana uronjen u tehniku pa je ve& pomalo po(eo sumnjati u njenu
sposobnost slu$enja ljudima, a sve je vi"e bio uvjeren kako su ljudi u jednom
nepoznatom trenutku po(eli slu$iti strojevima, redeniraju&i dru"tvene uloge na
potpuno krivi na(in.
A priroda... Ona mu se isto zamjerila.
Nije da se odrekao istra$ivanja novih stvari. Samo nije sve "to bi pro(itao
prihva&ao kao neporecivu isitinu i kraj svih spoznaja. I zato jo" uvijek rado (ita.
Koliko mo$e. Kada su bili velika obitelj s vi"e izvora prihoda, kupovanje plo(a-
knjiga nije bio tako veliki izdatak. Danas, kada sam mora privre)ivati za cijelu
obitelj, mora paziti na svaki ognar. Stoga rije)e kupuje literaturu. Kada mo$e,
posudi od nekoga. Od nekoga tko (ita knjige, "to nije ba" tako lako na&i. Kada
131
IOX
stigne, spusti se prema mnogobrojnim tr$nicama koje svakakvo sme&e prodaju po
iznimno niskim cijenama. Tu i tamo na)e se ne"to prihvatljivo.
Tako mu je nedavno do"la u ruke, ako ne ba" pou(na, onda barem zanimljiva
plo(a-knjiga po imenu Razlaga(i involucijskog praga. Napisao ju je abrarski
lozof i matemati(ar Quuiussass Jerkne Ejnix Uiopistas. U njoj je opisao opus
jedne manje poznate grupe vizionara i izumitelja koja je sama sebi, i nikome
drugome, bila poznata pod imenom Struna"i. Prakticirali su prili(no neortodoksne
znanstvene metode i od strane javnosti bili su do$ivljavani kao ljudi nevrijedni
do$ivljavanja. Istra$ivali su do tada nepoznate na(ine proizvodnje energije, uzgoja
hrane i lije(enja bolesti. Najve&i dio plo(a-knjige posve&en je najpoznatijem i
zapravo jedinom poznatom (lanu Struna"a, Chri'Agilijonu. U povijesnim se
knjigama redovito spominje, i to naro(ito kao (ovjek koji je osmislio, detaljno
razradio i kao prvi implementirao koncept prolakti(kih pogubljenja. Isto tako
izumio je posebno oblikovanu $eljeznu kutiju za sortiranje svje$e poko"ene trave.
Chri'Agilijonov doprinos ljudskoj rasi neprocjenjiv je. To su barem bile
Chri'Agilijonove posljednje rije(i, kako pi"e u Uiopistasovoj plo(a-knjizi.
Ne bi bilo lo"e kada bi vi"e ljudi (italo vi"e knjiga. Pomislio je to gledaju&i
grad koji mu je izmicao pred o(ima. Nije da je Kne$eva Kula ru$an grad, samo
"to je njegova blistavost u velikoj mjeri nagr)ena sivilom (eli(nih okvira kakve
sve ljudske nastambe moraju obavezno imati. Iako priznaje da to arhitektima u
mnogome su$ava mogu&nosti estetskog izra$aja, mora tako)er priznati i da se
moderna arhitektura umrtvila i da si uop&e nije ni dala truda izgraditi ne"to
primjereno osovinskom gradu poput Kne$eve Kule.
Primjerice, Glyyntiatisova kupola u kojoj je smje"tena Gradska jezgra tako)er
ima ogromnu (eli(nu povr"inu, no ona je ukra"ena na pravim mjestima
jednostavnim reljema od iritiranog bakra i vanjskim apsidama od grimiznog
kositra. Takvom je postala tek nekon Deprivacije jer je stara gotovo kao i grad,
preko tisu&u godina, a svejedno je najljep"a gra)evina u cijeloj Edhaziji. Ne treba
o(ekivati da se nove gra)evine tako rako"no ukra"avaju iako Glyyntiatisova
kupola ima, zapravo, vrlo jednostavnu vanj"tinu ali ipak bi trebalo nekako
potisnuti tu dominaciju (elika u o(ima gra)ana, kad se ve& ne mo$e u njihovim
$ivotima.
Vi"e ih ne grade kao nekad. Danas se to sve radi na brzaka. One najljep"e
gra)evine su i one najstarije. Kako se prati razvoj grada kroz vrijeme, tako se
mo$e primjetiti o(iti trend opadanja interesa za sitnice kao "to su boje. Dakako,
ima nekih lijepih zgrada koje odstupaju od toga pravila, pa (ak i $ivokompleksa
koji su ina(e sinonim za nakaradnost. Ali takvi su primjeri rijetki. A "arene
reklame koje one(i"&uju lice ovoga grada uop&e ne ubraja u te primjere. Ba"
suprotno.
Vjerojatno je to povezano sa stanjem duha u Kne$evoj Kuli. Ili to(nije,
potpunim pomanjkanjem duha. Mo$da ima predrasuda kao de(ko iz ruralnih
predjela, a mo$da ba" zbog toga mo$e sa strane vidjeti ono "to gradski ljudi ne
mogu jer su sami dio toga. Ljudi se ovdje kre&u poput kakve zaga)ene, trule
132
Aleksandar Kostjuk
rijeke, praznih pogleda uvijek nekamo idu, ne gledaju&i jedni druge u o(i, $ure&i
se sti&i do tko zna kojeg mjesta, a do kojeg moraju do&i tek da bi od njega nekamo
ponovno krenuli.
Ve&ina radi poslove koje ne voli kako bi si mogla priu"titi $ivot u osovinskom
gradu, a $ivot u njemu $eli kako bi mogla iskusiti sve prednosti kakve takav grad
pru$a. Da bi zaista stigla do svih tih prednosti, mora $rtvovati vi"e od svoga bi&a i
ljudskosti nego "to je to isprva namjeravala, a kada napokon iskusi te prednosti,
shvati da to i nisu neke prednosti, kao "to shvati da joj to i ne smeta previ"e
zahvaljuju&i duhovnoj i tjelesnoj obamrlosti kojoj se morala predati kako bi do tih
prednosti do"la. A ta joj obamrlost tako)er dobro do)e kada mora raditi poslove
koje ne voli.
Naravno, on se kre&e zajedno s tom bezumnom masom, radi sve "to i ona radi,
i tako)er ne vidi neku osobitu svrhu u tome. Osim "to priskrbljuje za svoju obitelj.
No on, za razliku od ve&ine, nema iluzija koje bi ga sprije(avale da toga bude
svjestan. I naposljetku, jo" je jedna va$na razlika ta "to on svakoga dana napravi
odmak od svega toga. On ide u grad kako bi se vratio ku&i.
A ona nije daleko. T-kapsula je stigla do njegove postaje. Ovdje, na
jugozapadnom rubu grada, bilo je jedino mjesto gdje se jedna T-kapsula spu"tala
do tla. To je ujedno i posljednja postaja prije nego "to Arho88 krene putem kojim
je i do"ao.
'im je T-kapsula dovoljno usporila, Ivan otka(i svoj dvocikl i pripremi ga za
polazak. Zaustavili su se. Vrata su se otvorila br$e od treptaja oka. Ivan je brzo
poveo svoj dvocikl iz T-kapsule i napokon se na"ao vani. Obi(no bi on bio jedini
koji se iskrcava ovdje, ali sada je iza"ao jo" jedan gospodin. Ogledavao se oko
sebe zbunjeno, "to je o(ito zna(ilo da se ne snalazi najbolje u ovom dijelu grada.
"Mogu li vam pomo&i?" dovikne mu Ivan dok se uspinjao na svoj dvocikl.
"!to? Ah, hvala. Da, biste li mi mogli re&i je li Trogranitna (etvrt daleko?"
"Trogranitna (etvrt?" Nikad (uo. "Nije mi poznata. To je neka manja (etvrt?"
"Manja? !to vam je? To je jedna od najve&ih."
Najve&ih? Ivan je bio zbunjen. Bio je uvjeren da je do sada prili(no dobro
upoznao grad. "Mo$da ste krivo (uli naziv?"
"Ne bih rekao." Jo" se malo osvrnuo oko sebe. "Ovo jest grad Nebosmaragd?"
Ivan nije znao kako odgovoriti na to. A onda mu sine. "Ne."
"Ne?!"
"Ne. Ovo je Kne$eva Kula."
'ovjek se uhvati rukama za glavu. "Dovraga."
Nije znao "to bi jo" mogao ovdje u(initi pa je krenuo svojim putem. "Pa...
sretno."
"!to? Ah, da... hvala vam. Ovaj... znate ho&e li skoro do&i nova T-kapsula?"
"Ho&e, idu prili(no redovito."
"Aha. Hvala," re(e poti"teno i ostane stajati na mjestu. 'ekaju&i.
Ivan se otisne na put mal(ice dezorijentiran ovom epizodom. Nije (udo "to mu
Trogranitna (etvrt nije zvu(ala poznato. Nebosmaragd je na drugom kraju Nesske.
133
IOX
Ovaj je gospodin u krivoj dr$avi.
Udaljavao se od sve vi"e od (etvrti u kojoj se iskrcao pa tako i od samoga
grada. Ovo podru(je nekada se vjerojatno i moglo nazvati industrijskom zonom,
ali sada su to uglavnom napu"tene tvornice i skladi"ta koje (ekaju prenamjenu od
strane sljede&eg vala besku&nika, sitnih nametnika i voluharica.
Nije da je ba" tako zapu"teno. Industrija je i ovdje aktivna, samo nema tako
dobre uvjete i infrastrukturu kao u unutra"njosti grada. Cijevi vodovoda i
plinovoda nekada su ovdje i"le i odr$avale ovo podru(je vitalnim koliko se
jedna prljava, zaga)ena i bu(na okolina prepuna neuglednih zgrada u kojima ljudi
poku"avaju dr$ati korak sa strojevima mo$e zvati vitalnom no danas su one tek
pradavni relikti koji, ako imaju sre&u, slu$e kao okupljali"te svekolike pra"ine
koje se ovdje mo$e na&i bez iscrpnih potraga. Iz nekoga je razloga ovaj dio grada
postao nezanimljiv ljudima kojima je prije toga bio zanimljiv pa je sve prepu"teno
zubu vremena. Ovda"nji kompleksi nikada nisu imali vlastite energane pa su se
glede opskrbe energijom morali snalaziti kako su god znali. A o prerangonima
mogu samo sanjati.
Ima tu mnogo praznih tvorni(kih hala i jedva uru"enih zgrada nepoznate
izvorne namjene koje se (esto koriste kao prostor za bujanje crnoga tr$i"ta pa je
ovdje dobre poslovne prilike na"lo mnogo lihvara, krijum(ara razrije)ene droge,
opona"ateljica kurvi, najamnih postolara-davitelja, madracomlatitelja-
ekshibicionista, preprodava(a jeftinih vrlo skupocjenih predmeta koji nikako nisu
ukradeni, pa i pokoji guta( ma(eva koji se preorijentirao na gumbe.
Ima ovdje i kriminala. D$eparenje i oru$ani prepadi ovdje su (esti. 'esti su,
naravno, i u ostatku Kne$eve Kule, no ovda"nji je kriminal nekako rudimentaran.
Ovdje ti priprijete, uzmu ti sve vrijedno "to ima" osim ako nema" ni"ta, onda te
oni nervozniji razbojnici znaju razrezati na jedan vrlo neprili(an na(in i odu
dalje svojim poslom. A posao je plja(kanje, naravno. To je mnogo druga(ije od
plja(ki, primjerice, u sredi"tu grada. Tamo razbojnici napadaju ljude uz pompu i
fanfare, poku"avaju&i privu&i "to vi"e pozornosti na sebe. Osim "to to olak"ava
natpoliciji njihovo hvatanje, takva vrsta lopovluka koja je nagr)ena neukusnom
teatralno"&u odvla(i (esto njegove izvr"itelje od onoga "to je stvarno bitno
plja(kanje ljudi. Stoga su sve (e"&i slu(ajevi da plja(ka"i zaborave oplja(kati
osobu koju su napali, "to za posljedicu ima da se o njima u javnosti stvaraju vrlo
podjeljena mi"ljenja. I da prodaja sizomi"eva naglo raste.
Ivan se nije bojao da bi mogao biti napadnut. Plja(ka"i su voljeli izvoditi svoje
prepade iz mra(nih kutaka ili iskakanjem iza uli(nih uglova koji isijavaju la$nu
nevinost. Postaja T-kapsule gdje se on iskrcava smje"tena je na (istini, s najbli$im
gra)evinama na najmanje stotinjak ahata. U ovom predjelu prevladava svojevrsna
oronula stepa, otvoreni prostor na kojem mo$ete vidjeti svakoga tko bi vam
mogao prilaziti jo" dok je sitan na va"em vidiku. A prostor prema kojem se on
kretao imao je sve manje zgrada, a sve vi"e "iroke prostrane ravnice na kojoj se
netko s nepo"tenim namjerama ne bi osje&ao previ"e ugodno. Banditi bi se ovdje
osje&ali izlo$eno. Ne samo oni, nego i ve&ina gradskih ljudi. Ivan je jo" dodatno u
134
Aleksandar Kostjuk
"irokom luku obilazio pokoju baraku ili stra&aru koja se jo" mogla na&i na putu
prije nego bi potpuno napustio gradsku zonu i u"ao u prigradski pojas.
Osim toga, da ga netko i napadne, do(ekao bi ga spreman. Naime, on uvijek
nosi sa sobom no$. To, dakako, i nije neka prednost jer uop&e ne zna baratati
njime. U slu(aju opasnosti, najbolje "to bi znao u(initi jest mahati njime na "to
manje smije"an na(in mogu&e. Svjestan je da mu oru$je ne bi nikako pomoglo, ali
nije to ni njegov izbor. Iskonikoritas propisuje obavezno no"enje oru$ja svakoj
osobi koja je napunila petnaest godina, ima barem jednu ruku, nije u krvnome
srodstvu s bilo kojom vrstom divlja(i i ima manje od osam osuda za te"ka
ubojstva. No$ spada u minimum potrebnog naoru$anja i nosi ga samo kako ga
neki nadobudni natpolicajac ne bi oglobio ili mu ukrao cipele.
Oru$je mu je zapravo prili(no mrsko pa je ve& razmi"ljao o nabavi dozvole za
neno"enje oru$ja. Malo se raspitao o tome i doznao kako je za to potrebno imati
mnogo novaca ve& je na toj stavci odustao i da morate imati mnogo veza me)u
nekim vi"im (elnicima natpolicije, ali i veze s pokojim polupolitologom tako)er
su nezaobilazno sredstvo prema pribavljanju bilo kakve dozvole. Usto morate i
obavezno poznavati barem jednog profesionalnog prokuhavatelja vode, iako nije
uspio doznati za"to bi to bilo tako presudno.
Neki su mu prijatelji savjetovali da si kupi jedno od onih prakti(nih malih
oru$ja s punjenjem. I"ao je (ak pogledati na tr$nicu, i tamo su mu nudili bogati
arsenal. Iako je (esto i"ao na tr$nicu, za(udio se "to prije toga dana nije primjetio
da se tu nudi dovoljno oru$ja da se izbri"u dva grada poput Kne$eve Kule. Jedan
tamnoputi trgovac istetovirane podlaktice i vje"ta jezika za bagatelu mu je
ponudio jedan ilaur. To je malena metalna kutijica koja se remen(i&ima navu(e
poput rukavice na vanjsku stranu "ake. Ima malenu ru(icu koja se stavi izme)u
ka$iprsta i srednjeg prsta koja slu$i kao okida(. Svakim se potezom lansira jedna
nazubljena bodlja od koje &e, kako se trgovac dra$esno izrazio, "seratori padati k'o
govna," "to je vjerojatno zna(ilo da &e eventualni napada( umrijeti. Ilaur ima
ukupno (etiri punjenja i mo$e se zako(iti kako ne bi slu(ajno okinuo. Trgovac ga
je dobro obrlatio, to mu je morao priznati, pa je od njega za zaista nisku cijenu
kupio jedan takav ilaur i jednu cijelu kutiju s pripadaju&im bodljama.
Iako je takva jedna spravica zaista prakti(na, nije ju jo" nikad ponio sa sobom.
Upotrijebiti ilaur zna(ilo bi ubiti nekoga, a to za njega i nije zvu(alo previ"e
prakti(no. Dapa(e, pomisao mu je prili(no mrska. Pa se dr$i no$a. Zna da je to
jedan prili(no kukavan stav i ne ponosi se njime, ali ne mo$e tu ni"ta. Takav je
kakav jest.
Niti &e o tome sada razmi"ljati. Lijep je sun(an dan i ve& je u svojim plu&ima
mogao osjetiti kako vi"e ne udi"e onaj te"ki gradski zrak, ve& svje$inu prirode
koja jo" nekako pre$ivljava pokraj neprirodnosti urbanog kaosa. Lijepo je voziti
se ovom prostranom stepom, iako do$ivljaj uvijek pomalo naru"ava o(ita
(injenica da s tlom ovdje ne"to nije u redu. Trava raste, ali vlati su neujedna(ene,
a ima i mnogo potpuno ogoljenih podru(ja. Izgledalo je poput glave (ovjeka koji
je dao slijepom lemuru da ga "i"a strojnim brija(om prema vlastitom naho)enju.
135
IOX
Nitko nije prolazio ovuda, koliko je on znao. Jednostavno je postojalo ne"to "to je
trovalo tlo. Nije znao "to i nije $elio znati, s obzirom da uvuda prolazi svakoga
dana. Kad bi doznao, vjerojatno bi se istoga trena razbolio.
Tako to obi(no ide.
Stigao je kona(no do Gologa mosta. Iako to(na granica izme)u Kne$eve Kule i
okruga Vrana'Rma nije precizno denirana, za Ivana je prelazak Gologa mosta
zna(io da je ostavio Kne$evu Kulu iza sebe i u"ao u svoj rodni okrug.
Naziv mosta nije slu$beni. Zapravo i nema ime jer se to jedva i mo$e zvati
mostom. To je maleni prijelaz iznad kanala kojim je neko& tekla voda, a koji je
ve& odavno presu"io i pru$io prostor za najbujniju vegetaciju na ovom prostoru i
uto(i"te za mnoga malena stvorenja. Naziv Goli most dali su mu radnici obli$njeg
polulegalnog pogona u kojem su se proizvodili razni strojni dijelovi. Taj su mu
naziv dali jer postoji pri(a kako su nekada davno mlade zaposlenice tvornice
lon(arije, koja je svojevremeno bila najve&a tvornica u gradu, dolazile do ovoga
kanala, skidale se do gola i kupale se u (istoj vodi koja je tekla njime, peru&i jedna
drugoj le)a. Pri(a gotovo sigurno nema temelja u stvarnosti, ali nitko ne bi $elio
uskratiti tu ma"tariju izmu(enim radnicima kojima vjerojatno samo slika
djevojaka pri masovnom kupanju daje snagu da izdr$e mukotrpno ru(no
pretvaranje upotrebljivih dijelova odba(enih strojeva u ne"to "to se mo$e prodati,
dvanaest sati dnevno, bez odmora i bez ljudskih uvjeta rada.
Kako je napredovao prema unutra"njosti Vrana'Rme, tako je trava postajala
zelenija, a od gradske vreve vi"e nije bilo ni traga. Krajolik ga uvijek podsje&a na
dane prije nego "to se zaposlio u Toxi-Koli, kada je radio kao obi(an dostavlja(,
raznose&i na svome dvociklu pisma, dokumente i $au-kocke po okolnim
okruzima. Stigao je do utabane staze koja &e ga povesti pokraj "ume Ripra koja je
u principu dio Okre, no nitko na nju ne gleda kao na Okru. Kao prvo, nema one
(udovi"ne vegetacije kakva se mo$e na&i a tra$it &ete samo ako ste $eljni
umrijeti nasilnom smr&u ili ako niste ljudsko bi&e u unutra"njosti Okre, i kao
drugo, Ripra je odijeljena zi(ki od Okre "to je dovoljno ovda"njim $iteljima da ju
ne smatraju Okrom. I to (ine rado jer samo ime ima vrlo neugodne konotacije i
zna samim svojim izgovaranjem tjerati ljude da se naoru$aju, podebljaju oklope
svojih ku&a, "amaraju susjede zbog indolentnosti, potro"e mnogo novaca na razne
sigurnosne sustave od kojih nema nikakve koristi i da se naposljetku isele jer im
ni"ta od poduzetog nije dalo osje&aj sigurnosti dovoljan da ih li"i kroni(ne
nesanice i negodovanja svojih uku&ana "to su ih izbacili iz njihovih kreveta jer su
trebali prostor za koplja, (eli(ne plo(e, "iljke i oru$ja za koja su apsolutno bili
uvjereni da &e im dobro do&i.
!u"tanje kamen(i&a pod kota(ima njegova dvocikla imalo je umiruju&e
djelovanje, od (ega je pak dobio energije da malo ubrza. #elio je "to prije sti&i
ku&i. Zaletio se veselo prema naprijed, ali onda je naglo morao usporiti jer je ba"
preko staze prelazila, kako je izgledalo, (itava obitelj nutrija. Bilo ih je mnogo i
nisu se $urile. Shvativ"i kako ne&e mo&i nastaviti, a da ne pregazi bar jednu od
njih, stao je. Odmah je dobio dojam kako one nisu znale cijeniti njegovu gestu jer
136
Aleksandar Kostjuk
su ga pojedine gledale nekako mrko dok su polako napredovale u svojoj koloni.
Mo$da mu se to samo (ini. Uostalom, za"to bi ga nekakve nutrije mrko
gledale? Jesu li uop&e sposobne za takvo ne"to?
Kolona nutrija nije imala kraja. Kako su nestajale u visokoj travi s desna, tako
su nove nadolazile s lijeva. Takvo ne"to jo" nije vidio. Nije znao ni da se one dr$e
tako zajedno. Ipak, nestrpljiv da napokon stigne u svoj dom, nije se mogao
zamarati time pa je si"ao sa svog dvocikla, rukama ga digao s tla i pa$ljivo krenuo
preko dlakave trake od nutrija koja je presijecala stazu. Pa$ljivo je kora(ao me)u
njima i one su bile vidno uznemirene njegovom nasrtljivo"&u. To ih ipak nije
odvratilo od njihove rute i nastavljale su dalje po ravnoj liniji.
Kada je do"ao na suprotnu stranu, skoro je stao na jednu. Ali nije. Spustio je
dvocikl na tlo i krenuo dalje.
Kako se vozio dalje, osje&ao se pomalo glupo "to je imao toliko obzira prema
nutrijama. Ipak su to "teto(ine. A ako ih se ovoliko nakotilo i jo" k tome udru$ilo,
onda &e uskoro biti mnogo halabuke u susjedstvu. Osim toga, dok su nutrije
prolazile, primjetio je da nekolicina tih $ivotinja nosi zlatni nakit. To mu se uop&e
ne svi)a.
S njegove mu je desne strane prolazila Ripra. Ovdje su se mije"ala tin'jau i
krapl stabla koja svojim odnosom stvaraju zanimljivu prostornu dinamiku "ume.
Tin'jau je vrsta koja raste znatno vi"e od krapla i kro"nje tako)er rasprostire
znatno "ire. Krapl je u tom pogledu u podre)enom polo$aju, ali zato je to stablo
mnogo ja(e i puno lak"e izvla(i vodu iz tla. Krapl stabla su poznata po tome da
znaju osiroma"iti tlo. To je iznimno na "tetu tin'jau stabala pa su zato te dvije vrste
sklopile svojevrstan pakt. Svako stablo jedne vrste dr$at &e se na sigurnoj
udaljenosti od stabala druge vrste. Tako tin'jau ne&e oduzimati kraplu dragocjene
Sun(eve zrake, a krapl &e tin'jau stablima ostavljati dobru porciju bogatog tla na
kojem mogu uspijevati. Takav prirodno uspostavljen ekvilibrij me)u vegetacijom
(ini ovaj "umski prostor vrlo prohodnim i dobro osvjetljenim.
S lijeve strane pru$ala se travom i papratima obrasla nizina koja je ne"to dalje
prestajala i (inila obalu jezerca. To jezerce je jo" dalje prelazilo u prostranu
mo(varu koja je (inila dobar komad okruga Vrana'Rma. Nekada je na mjestu te
mo(vare bila ravnica, no na njoj se nisu bavili poljoprivredom nego rudarstvom.
Cijelim ovim podru(jem, (ak i daleko izvan teritorija Kne$eve Kule pru$a se
bogata $ila $eljeza, magnezija i titana. Mo$da (ak najbogatija u cijeloj Nesski.
Naravno, nije svugdje jednako dostupna i navodno je najlak"e bilo vaditi tu
ruda(u na ovome podru(ju. Bilo je to davno i te"ko je re&i "to je tu to(no, no "ire
se pri(e u posljednje vrijeme kako se planira ponovna eksploatacija rudnog
bogatstva ba" ovdje. Istina, takve pri(e kru$e ve& godinama i dosad se nije
dogodilo ba" ni"ta "to bi ih potkrijepilo.
Neka tako i ostane. Samo nam jo" ovdje treba rudnik da nam stvara buku i
zaga)enje.
'ini mu se da vidi ne"to naprijed. Da, mogao bi biti. Kad se malo pribli$io, bio
je siguran. Frin" je neumorno radio svoj posao i i"ao mu je svojim lak"a"om
137
IOX
ususret.
Kad ga je stigao da njega, zaustavio se kako bi ga pozdravio. I on se zaustavio,
ali nije silazio. Nije morao jer su prednji kota(i lak"a"a (vrsto integrirani u cijelo
vozilo pa je mogao ostati udobno sjediti u svom sjedalu. "Hej, Frin", kako si mi?
Zar jo" nisi zavr"io svoju rutu?"
Frin" se veselo nasmije"i, kao uvijek, i napravi rukom niaspara"ki pozdrav.
"Ivane, undlau ire. Odgovor na tvoje prvo pitanje je: dobro sam kao i uvijek.
Jespra. !to se ti(e moje rute, tek ju zapo(injem."
"O?"
"Da, da, ne"to sam petljao s jednim preprodava(em. Cijelo sam se jutro s njime
cjenkao oko neke robe. Taj khrapalu mi je $elio uvaliti kramu po trostrukoj
vrijednosti. Mislio je kako je naletio na nekog starog senilca kojeg &e preveslati.
Je li? Ma nemoj! Hehe, na kraju sam ga tako izmu(io da mi je prodao robu za
manje nego "to stvarno vrijedi. Hah! Nije se jo" na"ao taj koji bi znao prevariti
velikog Frin"a, ha? Asore triosge, ha? Da, da."
"O(ito nije (uo za tebe. Ne bi ina(e ni poku"avao."
"Upravo tako! Ti dana"nji trgovci. Dazpah! Budale, je li? Da sam ja tako radio
u njihovim godinama, misli" li da bih bio ovdje? Ha?"
"Mmm... ne?"
"Upravo tako! Ah, sve se mijenja. A ti, Ivane, gotov si za danas?"
"S poslom sam gotov, samo da se jo" dovu(em do ku&e."
"Ah, vi dana"nji mladci, nemate snage u mi"i&ima. !to bih ja trebao re&i?
Vozim ovu kramu u Kne$ev Dvor. Tamo &u prespavati, a ujutro &u odmah sve
frknuti na jednoj od tr$nica."
"!to, sve?"
"Sve! Do posljednjeg lonca s rupama. Ne vjeruje" mi da mogu? Mo$emo se
okladiti."
"A, ne, nikad se ne kladim protiv tebe, Frin"e."
Po(ne se smijati. Pru$i ruku i stane ga nje$no pljuskati po obrazu. "Pametan si
ti, Ivane. Ima jo" nade za tebe, hahaha!"
"Hvala," re(e Ivan polaskan komplimentom ovog prepredenog i nadasve
vitalnog starca, iako mu je ruka bila malo presna$na za njegov obraz.
"Eh, dobro. Trebao bih po&i. Ne $elim se na&i na sredini puta usred no&i.
Pozdravi mi baku. Stao sam kod va"e ku&e po putu i ponudio joj jednu krasnu
vazu. Ajme, "to me izvrije)ala! Moj "arm na nju o(ito ne djeluje."
"Ne primaj to osobno. Ima predebelu ko$u. Za bilo koga."
"Zato ju i volim. Hajde, vidimo se, lhana."
"Sretan put, Frin"e."
Rastali su se, krenuv"i u suprotnim smjerovima, podjednako neumorno vrte&i
svoje pedale. Frin" je morao imati najmanje osamdeset godina, ali ima i srce
dvadesetogodi"njaka. Prije nekoliko desetlje&a doselio se iz Nias Pare u Edhzaiju i
otad se bavi trgovinom na crno. Jednako toliko star je i njegov lak"a" koji je bio
malen kao i svi drugi, no Frin" je uvijek uspio strpati takvu gomilu robe u nj da je
138
Aleksandar Kostjuk
to bilo te"ko za vjerovati. I iako to nije bila nekakva osobito kvalitetna roba, on bi
ju uvijek uspje"no uvalio nekome. Zna svoj posao, to mu se mora priznati. Dr$i se
svojih metoda i one su uvijek davale rezultata. Dr$i se i svoga jezika. Iako je ve&
pola $ivota daleko od rodnog Nias Pare, jo" uvijek mije"a vatski s materinjim
jezikom.
Sada bi zaista morao ubrzati. Sunce jo" nije za"lo, ali $elio bi jo" malo u$ivati u
danu u udobnosti svoga doma. Sre&om, ve& je blizu. Pogledao je bijelo nebo,
uvijek bijelo. Sunce mu je bilo iza le)a, mogao je jo" osjetiti njegovu neznatnu
toplinu. To(no ispred njega na nebu se nazirao Krnji Mjesec. Bio je vi"e nego
napola u sjeni i vidio se samo njegov okrhnuti vrh. Djelovao je poput grumena.
Sje&ao se djetinjstva, kada mu je baka s tatine strane pri(ala legende iz
pro"losti. Jedna od njih bila je i pri(a o Deprivaciji. Baka bi uvijek tu pri(u kao,
uostalom, i svaku drugu pri(ala kao da je se sje&a, iako se to nikako nije mogla.
Bila je ve& tada jako stara, ali ipak ne toliko stara. Svejedno, Ivanu to nije smetalo.
Volio je slu"ati njeno pripovijedanje, njen meki glas. Uostalom, pri(e su joj bile
prili(no utemeljene na (injenicama, izuzev"i mo$da njenu ulogu koju je imala u
njima. A pri(a o Krnjem Mjesecu pri(a je koju je najbolje zapamtio.
Kao i svako dijete.
139
IOX
IV
Uvrije$eno je mi"ljenje me)u mno"tvom
da je vjera uvjerenje u postojanje
stvarnosti izvan dosega na"ih osjetila.
Istina je da je vjera mo& oblikovanja
stvarnosti, istinskog i zi(kog
utjelovljenja eksplicitnih svijetova samom
snagom volje i namjere. To je ono
bo$ansko u nama "to nas denira kao
slobodna bi&a. Zbog toga gubitak vjere
treba shvatiti kao ni"ta manje od
uni"tenja (itavih svijetova.
Esih Solo-Q
'OVJE'ANSTVO I DRUGI LJUDI
Prije petsto godina bilo je jedno vrlo uzbudljivo razdoblje ljudske povijesti.
'ovje(anstvo je u to doba nakon mnogo razmi"ljanja do"lo do znanstveno
neosporivog zaklju(ka kako je kolektivna ljudska glupost pala na dotad najni$u
razinu u poznatoj ljudskoj povijesti pa se lavina ljudske inovativnosti obru"ila na
neslute&i narod, tjeraju&i ga da se povla(i pred naletom dotad nevi)ene
civiliziranosti i guraju&i ga na metafori(kim koljenima u metafori(ku malenu
prostoriju koja je dobila naziv prema jo" nikada izre(enim rije(ima: "Od sada &e
sve biti druga(ije." A narod je u odu"evljenju koje jednostavno nije mogao odbiti
prihvatio (injenicu da je u"ao u novu fazu razvoja (ovjeka, a onda s jednako
energi(nim odu"evljenjem oti"ao doma i nastavio raditi ono "to je ve& bio radio
kad su ga prekinuli.
Bilo je to vrijeme novoga politi(kog aktivizma, novih ideja i novih... stvari.
Kada biste prije petsto godina upitali petogodi"nje dijete, mu"ko ili $ensko, "to
$eli za "esti ro)endan, ve&ina bi vam bez sumnje odgovorila: "Mo& da uni"tim sve
140
Aleksandar Kostjuk
svoje neprijatelje."
Novi uzbudljivi pravci u umjetnosti su nastajali, iskazuju&i bu)enje me)u
ljudima i vapaj za slobodom koji se najbolje oslikavao u ma"tovitim prikazima
sedala koja zvi$de u mraku i skulpturama smrznutih lokvi ki"nice koja izgaraju,
tako)er u mraku. Ljudi su u novootkrivenoj ljubavi prema $ivotu po(eli masovno
krasti tu)e vrtne ograde i prokuhavati ih u alkoholu kako bi mogli $ivjeti "to du$e
i "to zdravije. Gra)anski pokret pod imenom Gra)anski pokret, koji se borio za to
da se sir preimenuje u "unku, a "unka u retikularnu formaciju, bio je tada na
svome vrhuncu, politi(ki koncepti koji su uklju(ivali buntovno izvla(enje ptica iz
"e&erne glazure postali su nezaobilazan dio dru"tvenog i gospodarskog $ivota, a
$rtve neoseksualne revolucije jednoglasno su tra$ile povrat svojih kornja(a.
U zraku se osje&ao okus potpuno nove budu&nosti koliko god to redundantno
i besmisleno zvu(alo i tada"nji vo)e naroda bili su spremni ubiti kako bi se ta
budu&nost osigurala. To su i (inili. Zapravo ni"ta drugo i nisu (inili.
Ipak, prije petsto godina dogodilo se ne"to "to je stavilo tada"nje velebne i
maglovite planove za budu&nost, koliko god neodgodivi oni bili, na (ekanje.
Jedne je no&i astronom po imenu Arika, Melgo, Olistijar ili Legri, povijest nije
suglasna oko toga, oti"ao u svoj skromni opservatorij nakon "to je na sastanku sa
svojim "uzgajiva(em" novca uspje"no isposlovao vi"ednevnu odgodu odsijecanja
svoje lijeve noge. Sjeo je, dakako, odmah za okular svoga teleskopa i nastavio
prou(avanje Zemljina satelita kojeg su tada zvali jednostavno Mjesec. Zapravo ga
taj Mjesec i nije zanimao, ali pokreta(ki mehanizam teleskopa bio je namje"ten na
pra&enje Mjese(eve putanje, a astronom nije znao kako namjestiti mehanizam.
Poku"ao je kontaktirati (ovjeka koji radio u tom opservatoriju prije njega, no taj
mu je odgovorio tihim prijetnjama otmicom i tu$bom za uznemiravanje.
Kada je pogledao kroz svoj teleskop, ugledao je ne"to "to ga je skoro sru"ilo sa
sjedala. Pogled na Mjesec bio je ometan. Nekakvi su se objekti nalazili izme)u
njega i Zemljinog satelita. Bili su mnogobrojni i bili su sjajni. Uspio je fokusirati
jednog, ali sve "to je mogao vidjeti jest da se radi o duguljastom elipsoidnom
tijelu koje je reektiralo svu Sun(evu svjetlost sa svoje povr"ine. Nije mogao
uo(iti nikakve povr"inske zna(ajke.
Astronom neodre)ena imena bio je uzbu)en kao nikada u $ivotu. Napravio je
nekoliko kratkih zabilje"ki i odmah izjurio iz opservatorija. Spustio se tr(e&i u
grad i po(eo sazivati ljude oko sebe, urlaju&i o svom senzacionalnom otkri&u.
Po(eo je svima prisutnima govoriti kako se nad njima nalazi roj nepoznatih
objekata. I onda je $elio jo" ne"to re&i, no onda ga je netko po glavi opalio letvom
ili cijevi, povijest nije suglasna oko toga. Njegov nastup vjerojatno ina(e ne bi
izazvao takvu netrpeljivost, ali u ovom slu(aju ljudi su bili vrlo uznemireni
mnogobrojnim objektima koji su ispunjavali nebo, pojavom koju je astronom
uo(io sa zaka"njenjem od nekih dvadeset i (etiri sata.
Elipsoide nije bilo te"ko uo(iti, ni po no&i ni po danu. Bili su tako ogromni da
im se oblik gotovo mogao razaznati golim okom. I bilo ih je mnogo. Na tisu&e. I
ispunjavali su (itavo nebo nad Zemljom. Ili barem nad Nesskom, no bilo je
141
IOX
razumno za pretpostaviti da obavijaju (itav planet. Koliko je god rije( razumno
imala zna(enja u tome trenutku.
Sigurno ne treba istaknuti kako su tih dana svi ljudi na svijetu, odnosno u
Nesski, bili vrlo zabrinuti. Jer su to i bili. Zabrinuti. Vode&i su znanstvenici
utvrdili kako objekti stalno mijenjaju svoju putanju pa je bilo isklju(eno da se radi
o zalutalim objektima koje je uhvatila Zemljina sila te$a. Tako)er je bilo
isklju(eno kako se radi o izvanzemaljskim bi&ima jer su znanstvenici ve& davno
bili do"li do zaklju(ka kako takvo "to ne postoji. Barem ne izvan Zemlje.
Bilo je te"ko re&i "to su ti objekti bili. Svi su bili jednakog oblika i veli(ine,
sjajne glatke povr"ine zbog (ega je bilo te"ko vjerovati da su nastali prirodnim
putem, iako se pojavilo nekoliko teorija koje su sugerirale ba" to. Nisu ni
odgovarali nekoj ustaljenoj predod$bi svemirskog broda, poput rakete u obliku
krave ili pet dana stare polovice kruha. Glatki elipsoid koji ni"ta ne radi osim "to
leti oko Zemlje. Bilo je poku"aja komunikacije radio valovima i vrlo glasnim
vikanjem s tavana, ali bez ikakva u(inka.
Ljudska je rasa bila suo(ena s velikom dvojbom. Jesu li se na"li pred nekim
novim zakonima zike ili su usred prvoga kontakta s jednom izvanzemaljskom
civilizacijom? To pitanje je mu(ilo mnoge dosta dugo. Ipak, ne previ"e dugo.
To(nije, nekih dva tjedna. Nakon toga su svi zaklju(ili kako su nodi objekti
roja su unato( svojoj bezli(nosti i nepoznatom porijeklu dobili ime previ"e
dosadni da bi se na njih tratilo jo" vi"e vremena pa su po(etni strah i panika vrlo
brzo pre"li u op&u apatiju i kolektivnu $elju da se kona(no ne"to poduzme glede
visokih cijena kola(a koje su tada vladale.
Iako je nebo isto(kano srebrnastim nodima koji se kre&u na svojim kaoti(nim
putanjama bilo ne"to na "to se prosje(an (ovjek ipak morao naviknuti, on je to
u(inio vrlo brzo. Bilo je nekih koji su propovijedali kako bi se (ovje(anstvo
trebalo pripremiti za susret s novom civilizacijom, pri (emu su vrlo diplomatski
sugerirali kako nodi i nisu nu$no civilizacija, nego mo$da samo hrpa kamenja
koja bi svakoga trena mogla opusto"iti planet. Uzimaju&i u obzir obje mogu&nosti,
ti su kuditelji tvrdili kako se ljudi moraju prikazati u najboljem svjetlu, primjerice,
kupnjom noga odijela koje je prikladno i za susret s izvanzemaljcima i za smak
svijeta.
Ne"to ve&i broj ljudi bio je iziritiran tim "odvratnim lete&im jajima" i psovao
node kad je god mogao. No ogromna je ve&ina to potpuno ignorirala. Jer ljudska
vrsta ima sposobnost prihva&anja i naj(udnijih pojava ako one traju dovoljno
dugo.
Ta se sposobnost vrlo brzo na"la na ispitu svojih granica.
nodi su naseljavali nebo koje je prema mnogim pouzdanim povijesnim
izvorima tada danju bilo plavo! nad glavama ljudi gotovo pola godine. Pola
godine slijedili su svoju kaoti(nu i naizgled besmislenu rutinu bez ikakve naznake
da bi mogli po(eti (initi ne"to drugo ili (ak oti&i. No jednoga se dana dogodilo
upravo to. Po"to su se ljudi ve& navikli na novi izgled neba, odmah su primjetili
kako se ne"to promijenilo. nodi su jednostavno naglo oti"li. I ni"ta se drugo nije
142
Aleksandar Kostjuk
dogodilo.
Osim "to je nestao komad Mjeseca.
I Zemljini magnetski polovi zamijenili su mjesta.
Otkinuti komad Mjeseca je, naravno, bio prvo "to je ve&ina uo(ila. Gotovo je
(etvrtina Mjese(eva diska nedostajala. Izgledao je poput zaista nevje"to
odrezanog koluta sira. Isprva se mislilo da se radi o nekakvoj bizarnoj pomr(ini,
no izgled Mjeseca nije se mijenjao. Tada su pomislili kako su nodi obojali
povr"inu Mjeseca nekom tamnom tvari, no kada su neki znanstvenici pogledali
kroz svoje teleskope malo bli$e, mogli su jasno vidjeti rubove suprotne strane
Mjeseca, na mjestima "deranja".
nodi su oti"li i uzeli komad Mjeseca sa sobom!
Ta spoznaja bilo je ne"to "to je ljudski mozak mogao te"ko preraditi, a danas
nakon petsto godina nije oti"ao jako daleko u tome. Pitanja poput "kako" i "za"to"
bila su najve&a, ali upravo su ta izmicala svakom iole racionalnom poimanju.
nodi su ukrali komad Mjeseca!
Dodatni misterij bio je "to to nitko nije primjetio. Tra$ili su se svjedoci te kra)e
galakti(kih razmjera jer se pretpostavljalo da je otkidanje komada jednog
nebeskog tijela prili(no mukotrpan i dugotrajan proces, kad ve& o(ito nije
nemogu&, u "to su do tada bili uvjereni svi osim nekolicine proizvo)a(a
nevibriraju&ih metli. Kako su se prikupljali iskazi ljudi, shvatilo se kako je taj
proces ipak morao biti jako brz jer su ga mogli na temelju podataka kojima su
raspolagali mogli smjestiti unutar dvadeset i tri minute. Prema nekim manje
vjerodostojnim svjedo(enjima ljudi za koje se smatralo da su prepijani ili
presiroma"ni da bi govorili potpunu istinu, Mjesec je bio raskomadan u trenutku.
Jedan trenutak ga vidi", drugi ga ve& nema. Ljudi su to bili kadri vjerovati s
obzirom da to nije bilo ni"ta manje izvan pameti od (itave situacije u kojoj su se
na"li. Kasnije je taj doga)aj u kojem je Zemljin satelit bio unaka$en nazvan
Deprivacijom. Deprivacija zna(i biti li"en ne(ega. Ljudi su toga trenutka bili li"eni
ne(ega "to ih je pratilo od pamtivijeka. Nestalo je nepovratno. Valjda se zato rije(
Deprivacija (inila tada prikladnom. Koliko se god danas (inila neprikladnom i
nepreciznom.
Kada se jo" naknadno doznalo za zamijenjene magnetske polove, me)u
ljudskom vrstom zavladala je konsternacija. 'ovje(anstvo se na"lo u najve&oj
krizi od kraja Prijelaza. Iako stvoren u panici, tom stavu je tek predstojilo pokazati
koliko je to(an.
Kad je po(etni "ok pro"ao, ljudi su po(eli ostavljati tu planetarnu traumu iza
sebe. Utvr)eno je kako se Mjese(eva orbita nije ni na koji na(in promijenila
unato( gubitku mase od dvadeset i dva posto. Ni zamjena Zemljinih polova nije
imala neke o(ite posljedice. Iako nedoku(iva, (injenica da &e Mjesec od sada
nadalje gledati okrhnutog nekako je sjela u umovima ljudi.
Kako su mjeseci od Deprivacije prolazili, po(ele su se uo(avati neke promjene.
Kao prvo, nebo je gubilo svoj plavi ton i postajao je sve blije)e. U prirodi se
po(ela pojavljivati neka (udna vegetacija. #ivotinje su se mijenjale. Njihova
143
IOX
veli(ina, oblik, boja. Odjednom su se pojavile posve nove $ivotinjske i biljne
vrste. Neke stare posve su nestale. Priroda se mijenjala vrtoglavom brzinom.
Me)u ljudima je nastala nova panika.
Svijet se iz temelja mijenjao!
Nebo je postalo potpuno bijelo. #ivotinje koje su ljudi koristili stolje&ima
postale su divlje i (ovjek ih je morao iznova pripitomljavati. Neke uzaludno. Vrlo
agresivne biljke po(ele su rasti i ubrzano oduzimati teritorij ljudima. No najvi"e
zabrinutosti izazivali su kukci.
Primje&eno je da su neki kukci postali iznimno veliki. I bili su sve ve&i.
Izazivali su ga)enje i strah pa su bili prvi na meti (ovjekova obra(una s prirodom.
Istrjebljivanje je i"lo relativno dobro, no s vremenom se kod najve&e vrste kukaca,
koji su prozvani saroskarabejima, primjetila jedna korisna osobina. Mogli su
pamtiti. Ne poput (ovjeka. Vi"e poput stroja. Mogli su brzo nau(iti obavljanje
nekog posla i raditi ga nevjerojatnom ustrajno"&u i brzinom. A svoje su znanje
prenosili genetski svojem potomstvu koje je samo usko(ilo i preuzelo posao.
Saroskarabej je prestao biti predmetom istrjebljivanja i kasnije je donio pravu
industrijsku revoluciju.
Ubrzo se primjetilo kako saroskarabej ipak nije najve&i kukac. Kru$ile su pri(e
o divovskim no&nim kukcima koji napadaju ljude. Ubijaju pod okriljem no&i i
nestaju. Isprva se to smatralo folklornim mitovima jer ih je malo tko vidio, no
ubrzo je stvarnost pokazala svoje zube. Rojevi lete&ih divova po(eli su masovno
ubijati ljude. Preko no&i bi cijela naselja bila istrijebljena. Svi su se narodi Nesske
sa strahom morali uhvatiti u ko"tac s novim ko"marom. 'ovje(anstvo se na"lo u
ratu za prevlast s drugom vrstom.
Kukci ubojice dobili su ime. Kart+atomasuri.
Kart+atomasuri nisu bili jedni neprijatelj. Kad bi o(istili neko podru(je od
ljudi, tamo bi ubrzo po(ela rasti groteskna stabla, nakaradno bilje, otrovne trave, i
to velikom brzinom. I tako je malo-pomalo nastala Okra, kolosalna "uma koja se
protezala sredi"tem Nesske i bila je, prema svemu sude&i, glavno uto(i"te
kart+atomasura.
U Okri su grobnice mnogih gradova. Drevnih gradova koji su morali ustupiti
mjesto novim oblicima $ivota. Ljudi su se borili protiv "irenja Okre svim
snagama, ali s malo uspjeha. Kart+atomasuri su uni"tavali ljudske napore da
povrate svoj teritorij, ali i njihova tijela. U napadima su ljudi bili uglavnom u
defenzivi. Najve&i problem bio je "to su napadali isklju(ivo no&u. Nikada danju.
Jo" jedna prednost kart+atomasura bila je "to ih je izgleda bio neiscrpan broj.
Koliko god bi ljudi uspjeli ubiti, uvijek bi nadolazilo jo". I jo". Ljudski otpor bio
je u konstantnom uzmaku.
Na kraju je ljudski rod morao priznati poraz u tome ratu. 'ovjek je izgubio.
No& je postala carstvo kart+atomasura. Ljudi su ipak poku"ali spasiti "to se spasiti
mo$e pa se na kraju uspostavila svojevrsna ravnote$a i Okra je dosegla granice
koje manje-vi"e ima i sada. Nisu svi njeni dijelovi opasni. Samo ve&ina. U nekima
se (ak odvija privreda. Nepoznato je "to se odvija u ve&em dijelu.
144
Aleksandar Kostjuk
Kart+atomasuri, nakon "to su na"li svoje uto(i"te u tisu&ama kvadratnih zarata
Okre, primirili su se i obustavili masovne napade. Treba istaknuti kako je tek
naga)anje da su se kart+atomasuri (ak postoje vrlo (vrste indicije da neke
dijelove i sami izbjegavaju udoma&ili u Okri. To je tek posljedica neke donekle
logi(ne dedukcije, no istina je da nitko ne zna otkud kart+atomasuri izviru ni
kamo se vra&aju. Ono "to se zna jest da do dana dana"njeg redovito znaju navratiti
do pokojeg ljudskog naselja, nerijetko gradova, u potrazi za nekime koga bi ubili.
Unato( tome, gotovo nitko ih ne vidi, ni $ive ni mrtve, jer ljudi su no&u obi(no
sklonjeni u svojim ku&ama oja(anima (eli(nim oklopom, neizostavnim dodatkom
kojeg mora imati svatko tko $eli do$ivjeti sljede&i dan. 'ovjek koji ih uspije
vidjeti najvjerojatnije je (ovjek koji ima jo" nekoliko sekundi $ivota.
Kart+atomasuri ubijaju samo ljude.
I pojavljuju se isklju(ivo no&u. Nikada danju.
Bilo je mnogo onih koji su tvrdili da ovaj mutirani, naglava(ke okrenuti svijet
nema bilo kakve veze s Deprivacijom, kako se tu radi o (isto slu(ajnom
poklapanju doga)aja te kako su glavni razlog planetarnih promjena ljudske
gra)evine nedovoljno obojane u zeleno. Iako nije bilo nikakvih argumenata koji bi
potvrdili, ali ni opovrgnuli njihove teorije, ti su ljudi bili u manjini i nerijetko
predmetom iznimno povr"nih kriminalisti(kih istraga samoubojstava i nestanaka.
Uzroke tih promjena mnogi su $eljeli znati, barem u po(etku, no malo tko ih je
bio voljan istra$ivati. !to zbog toga "to su svi ti doga)aji narodima Nesske
donijeli pora$avaju&u, iako i pomalo osloba)aju&u, spoznaju da oni zapravo
nemaju pojma o bilo (emu, "to zbog $elje da jednostavno nastave sa svojim
$ivotima i ne isku"avaju svoju sre&u.
Tako je, primjerice, astronomija postala gotovo izumrla znanost koju danas
prakticira tek "a(ica ljudi koji svoje teleskope koriste za tra$enje nevjerojatno
duhovitih struktura na ki"onosnim oblacima. Astronomija se op&enito smatra kao
znanost koja donosi isklju(ivo nesre&u, pri (emu se rado isti(e dobro
dokumentirani slu(aj astronoma Arike, Melga, Olistijara ili Legre koji je, iako je
umro relativno prirodnom smr&u u tu)em krevetu, umro s tek jednim o(uvanim
ekstremitetom i razornom glavoboljom.
Naravno, nisu ljudi napustili sve svoje navike. Primjerice, iznimno su
popularni ostali ratovi. I pletenje (arapa. Ali posebice ratovi. Nakon poraza od
kart+atomasura i Okre, ljudi su shvatili kako im je ostalo manje zemlje nego "to
su imali prije i kako oni drugi imaju vi"e od njih. Dakako, nisu zamjerali onima
drugima "to imaju vi"e, ali su im svakako na"li druge razloge zbog kojih bi im
trebali apsolutno zamjerati i zbog kojih je otimanje njihove zemlje postalo pitanje
principa, a manje potrebe ili pohlepe.
Teritorijalni preustroj Nesske bio je neminovan.
Pa su tako izbili manji sukobi na zanemarivo velikim podru(jima, a prvi veliki
rat koji je izbio nakon Deprivacije bio je Ingirgamu ili poznatiji jo" kao Rat
osmorice kraljeva. Taj je rat buknuo jer je bilo osam kraljeva koji su vladali nad
devet teritorijalnih jedinica. Nisu se sukobili toliko zbog toga "to su $eljeli
145
IOX
prevlast nad devetom jedinicom, nego vi"e kako bi utvrdili koja teritorijalna
jedinica jest deveta, s obzirom da nije bilo posve jasno tko kraljuje nad kojom
jedinicom. Na $alost, krvavi rat nije razrije"io tu nedoumicu, a devet teritorijalnih
jedinica se raspalo na osamdeset i sedam. Danas su to teritoriji dvije dr$ave,
Kainissie i Organe Nu.
Sljede&i veliki rat bio je Mariljski rat, nazvan prema (ovjeku koji ga je
zapo(eo, Seunaziku Edasu Emiaggu Marilju. On je bio vo)a jedne ekstremisti(ke
politi(ke skupine koja je zagovarala zdrav $ivot i koja nije bila vezana za nikakav
odre)eni teritorij ili dr$avu, nego je op&enito bila za to da bi sve "to postoji trebalo
pripadati njima. Rat je buknuo na podru(ju Omassluuna i pro"irio se na velik dio
Nesske. Zanimljivo, sam rat zapo(eo je potpisivanjem primirja. Primirje je dovelo
do bojazni suprotstavljenih strana da ona druga primirje koristi kao paravan za
pripremu ofenzive kojom bi okon(ali rat koji, iako nije slu$beno ni zapo(eo, nije
bio takav od kojeg bi se o(ekivalo da bude manje u(inkovit od, primjerice, jednog
primirja, "to po zdravoj logici ima za posljedicu da primirje na duge staze donosi
znatno ve&e "tete od rata. Stoga su sve strane zaklju(ile kako bi bilo najmudrije
"to prije okon(ati primirje kako bi mogli "to prije zapo(eti rat, a time i "to prije
okon(ati rat koji se, dodu"e, mogao u potpunosti izbje&i da nije bilo tog nesretnog
primirja. Zavr"io je porazom Marilja i njegove skupine koja je za kaznu bila
osu)ena na do$ivotno vje"anje i spavanje u javnim nu$nicima. Detalji o tome su
nepoznati.
Naravno, najpoznatiji i najve&i rat kojeg svi pamte jest Stogodi"nji rat jazavaca
koji je trajao punih "ezdeset godina. Iako je svojedobno zahvatio gotovo cijelu
Nessku istina, u jednom prili(no raspr"enom uzorku ne zna se to(no zbog (ega
je to(no zapo(et iako postoji jedna prili(no nedore(ena teorija koja se s
vremenom stalno mijenja, a koja govori o dr$avni(kom nesporazumu izme)u
dvije nepoznate dr$ave glede odr$avanja natjecanja u rastezanju "ia-volova kao
"to se ne zna ni tko je u njemu sudjelovao ni tko je pobijedio. Zna se tko je
izgubio, no procesom eliminacije do danas nije se uspio utvrditi pobjednik, iako
su mnogi uvjereni kako se radi o malenom pastirskom selu na zapadu Nesske (iji
$itelji redovito ritualno utapaju $ivotinje koje nisu jazavci u rijeci kako bi im na
poljima raslo sve, samo ne jazavci.
Kad bi upitao baku za"to Krnji Mjesec zovu jo" i A"muva, rekla bi mu
izravno da to nitko ne zna. To je tako)er bilo to(no. Pojam A"muva se ustoli(io
otprilike istodobno kad i Krnji Mjesec. Nitko nije znao "to zna(i ta rije(, pa (ak ni
iz kojeg jezika potje(e. Ono "to jest sigurno je da vlada op&i konsenzus da rije(
A"muva ne zna(i Krnji Mjesec.
To i nije sada bitno jer je kona(no stigao ku&i. Prili(no neugledna jednokatna
nastamba sme)ih i $utih boja nije se ni(ime isticala me)u okolnim ku&ama u
malenom naselju K'Treo. Iz ku&e je s lijeve strane ulaza izlazio plastenik koji se
pru$ao uz prilaz u nju. Kroz zamusane plasti(ne stijenke vidio je Rinu kako
izvla(i harmonikaste rebrenice i poku"ava ih razvu&i po cijeloj duljini plastenika.
146
Aleksandar Kostjuk
Morat &e joj pomo&i. Sunce je na izmaku.
No& dolazi.
U"ao je na vrata i uveo svoj dvocikl unutra. Pokraj vrata je stajala plaketa u
koju je urezano ime vlasnika ku&e. Njegovo ime. Nitko ju jo" nije ukrao, za(udo.
Ustvari i nije (udo jer ju je dao izraditi od najobi(nijeg $eljeza i zabio ju u zid s
bezbroj (avala. Uglavnom, morala je biti tu, na vidljivom mjestu, kako bi svi znali
da Ansoridur Ivan Fye Dmitar $ivi ovdje.
Sporednim hodnikom s desne je strane odveo dvocikl do onoga "to odmilja
zove gara$om, a "to je zapravo maleni, pra"njavi ormar u kojem bi uvijek pri
ulasku po(eo ka"ljati. Pa tako i sada. Dvocikl je morao uspraviti jer u
horizontalnom polo$aju nije stao unutra. Pri ka"ljanju mu se pojavio neki
kiselkasti okus u grlu. Morat &e jednoga dana tu napraviti malo reda i pogledati
otkuda dolazi ta pra"ina koja ga svaki put gu"i. To ne mo$e biti zdravo.
Ali ne danas.
Zatvorio je vrata za sobom i odmah ugledao svoju sestri(nu kako izlazi iz
plastenika, iz dijela koji je bio unutar ku&e. Doskakutala je do njega, veselija nego
ina(e. Zagrlila ga je i poljubila u obraz, "to je (inila svakoga dana. "Bok, Ivek."
"Bok, Rina. Nekako si prpo"na. Ne"to se dobro dogodilo?"
"Ne. Ali ni ni"ta lo"e se nije dogodilo. Ni"ta nisam razbila, ni"ta mi nije palo iz
ruku... I lijep je dan. Kako je bilo na poslu?"
"Fantasti(no. Fenomenalno."
Nasmije se i nastavi pratiti njegov sarkazam. "Oh, super. Ti se zabavlja" cijeli
dan, a mi ovdje rintamo."
"Da, da. Vidim da pe(ati" plastenik. Pomo&i &u ti."
"!to &e" mi pomo&i? Mogu to i sama. Ti se idi najesti. Ostalo je ne"to bakinog
(in"a. A mogao bi se i oprati."
"Sigurna si?"
"O, da, denitivno smrdi"."
"Mislio sam-"
"Ma zezam te. Naravno da mogu sama. Gle ti ove ru(etine." Digne svoju
mr"avu ruku i napne afektivno mi"i&e.
"No dobro. Gdje je Arion?"
"S bakom. Ali spava. Danas je cijeli dan skakutao uokolo."
"To je lijepo," re(e Ivan sjetno, no ona ga nije (ula. Vratila se u plastenik
postavljati metalnu pregradu. Nabrane metalne listove trebalo je izravnati u (vrsti
zid i osigurati zakovicama s gredama koje su ina(e nosile plo(e od stakloplastike.
Trebalo je to u(initi sa svih strana i tako dobiti solidni unutarnji (eli(ni bunker (ija
stabilnost ne ovisi o vanjskoj plasti(noj opni. Nije da je njihov vrt u najve&oj
opasnosti. Samo "to si ne mogu ni u kojem slu(aju priu"titi ostati bez povr&a u
njemu.
Prije nego "to bilo "to u(ini, $elio je pogledati svoga ne&aka. Do"uljao se do
njegove sobe u suprotnom dijelu ku&e i oprezno otvorio vrata od ganigala na
kojima su bile "are od posljednjeg Arionova likovnog nadahnu&a. Provirio je
147
IOX
unutra. Arion je le$ao u svom krevetu i sanjao poput an)ela. Soba je bila potpuno
uronjena u tamu koju je naru"avao samo bak-krabur koji je visio iznad Arionova
kreveta, tinjaju&i tek blagim $arom svoje pau(inaste re"etke. Dobro je, prozori su,
dakle, ve& osigurani.
#ele&i biti siguran, Ivan u)e u sobu i na prstima se dovu(e do prozora. Otvorio
je prozor i provjerio jesu li klinovi dobro le$ali u bravama. Potegnuo je. Dobro je,
(vrsti su. Vanjski je poklopac hermeti(ki zape(atio sobu na ovome prozoru.
Oti"ao je jo" provjeriti drugi. Tamo je tako)er sve bilo u redu. Rina se za to dobro
pobrinula. Napokon, majka mu je.
"Ujak," pospani ga glasi& natjera da se okrene. Arion je gledao u njega
poluzatvorenih o(iju. Probudio ga je. Nije to $elio.
"Hej, maleni, probudio sam te? Nisam htio. Idem ja sad."
"Nemoj, ujak." Arion ispru$i ruku prema njemu.
Ivan mu pri)e i uhvati za njegovu malenu "a(icu. "!to je?" obrati mu se
"apatom. "'ujem da si danas bio jako aktivan. Nisi valjda pravio probleme mami i
baki?"
Arion odmahne glavom u svom jastuku.
"Dobro. A sad spavaj prije nego "to mama primjeti da sam te probudio."
"Ho&e" mi (itati o Zolku?" Nepokolebljivo ga je $elio zadr$ati uz sebe.
"Ho&u. Sutra. Danas ti ne treba pri(a za laku no&. Vidi" da jedva dr$i" o(i
otvorene. Hajde, sklopi ih i sanjaj."
O(i su mu se po(ele sklapati. Gotovo su bile zatvorene kad je ponovno
progovorio. "Ujak?"
"Reci."
"Ho&ete ti i mama biti ovdje sutra?"
Srce mu se steglo. Dah mu je zastao i na sekundu nije mogao govoriti.
"Naravno da ho&emo, Ari. Spavaj sada." Poljubio ga je u (elo i krenuo prema
vratima. Arion je odmah usnuo.
Njegov ne&ak vjerojatno je najdra$i stvor na svijetu. Ima nepune (etiri godine,
ali ponekad zna pitati zaista bizarne stvari. Stvari od kojih bi najradije zaplakao.
Nikad nije zaplakao pred njim. Nije ga nikada $elio optere&ivati svojim brigama.
#elio ga je za"titi od svega zla "to ga ovaj svijet tako nesebi(no nudi. Znao je da
to ne&e uvijek mo&i, ali je i znao da &e dati sve od sebe. Jer voli toga malca. Voli
ga kao vlastitog sina. U neku mu ruku i je sin.
Drugoga oca nema.
Tiho je zatvorio vrata za sobom, a onda ga s le)a ne"to potegne za rame. Baka
ga je odvukla do ulaza u dnevnu sobu. "Koga ga vraga budi"? Zna" i sam da ga je
te"ko uspavati. Danas se barem nismo morali oko toga truditi." Nije ju volio
gledati srditu. To nikako nije i"lo uz njene blage crte lica. Imala je na sebi sme)u
haljinu od rilka i ko$nu prega(u preko nje. Na glavi joj je bila marama koja je
prikrivala djelomi(no njenu srebrnu kosu uvezanu u rep. O(ito je radila u vrtu ili
ne"to sli(no.
"Samo sam htio vidjeti jesu li su prozori-"
148
Aleksandar Kostjuk
"Ma naravno da jesu. Pa Rina se za to uvijek pobrine. A ti uvijek ide" sve
provjeravati. Zar misli" da bi ona dovela svog sina u opasnost? !to misli", kakva
je ona majka?"
"Pa nisam uop&e mislio-"
"Naravno da nisi mislio. Osim na svoju paranoju."
"Paranoju? Zna" i sama-"
"Znam i bolje od tebe, Bog zna da sam dovoljno starija. Zar nismo rekli da
ne&emo Aria optere&ivati time?"
"Bako, samo sam-"
"Nemoj ti meni bako. Jesi li jeo?"
"!to? Tek sam do"ao-"
"Nisi, naravno. Za koga ja (uvam porciju (in"a? Kojeg sam kuhala dva sata!"
"Evo, sad &u-"
"I daj se idi operi malo. Uvijek donosi" smrad iz te tvornice sa sobom. Koji
vrag tamo radite? Ne pije" valjda tu... Toksikologu?"
"Toxi-Kolu. Ne, ne pijem."
"Dobro. A sad se operi."
"'ekaj malo. Moramo osigurati ku&u."
"I ho&emo. Ne trebamo tebe za to. Tko se brine za ku&u dok si ti tamo u
gradu?" Ve& mu je okrenula le)a i po"la svojim poslom.
"A za"to si ti uop&e na nogama? Ima" prehladu. Trebala bi le$ati."
"Prehladu? Pih! Tebi starica malo "mrcne i ti bi ju odmah u samrtnu postelju."
"Daj nemoj govoriti gluposti, zna" da-"
"#ivim vi"e od devedeset godina i valjda znam kada sam bolesna, a kada
nisam. Imam previ"e posla da bih bila bolesna."
"U redu, ne&u se prepirati s tobom..."
"Pametno," re(e ona jo" uvijek odmi(u&i od njega.
"... ali ti nema" ni sedamdeset godina."
Baka se naglo okrene i pri)e mu. Bijesno ga pogleda. A onda se nasmije"i i
stavi svoje ruke na njegove obraze. "Prostak jedan. !to ti zna"?" Tada mu po(ne
rukom tresti pra"inu s ramena. Nastavi blagim glasom. "Hajde, ti se odmori. Mi
&emo se pobrinuti za sve. Vidim ti po o(ima da su te danas po"teno namu(ili."
Ponovno se okrene, a tada zaista ode.
Nije znao "to je to to(no vidjela u njegovim o(ima, ali umorno se zaista
osje&ao. Ne"to vi"e nego ina(e. Iako danas nije bio neki neuobi(ajeni dan.
Izuzev"i pokoji incident.
Nakon "to se oprao zaista je smrdio, ali bio je siguran da je to manje zbog
njegova radnog mjesta, a vi"e zbog T-kapsule kojom se vozio oti"ao je u kuhinju
gdje ga je (ekala zdjela pokrivena tanjurom. 'in" u njoj mirisao je zaista dobro,
ali ve& je bio leden. No nije ga $elio podgrijavati jer su ve& bili kratki s izo-uljem.
I ne bi se smio $aliti jer rijetko se mo$e pohvaliti s dva obroka u jednome danu.
Pojeo je sve povr&e u (in"u i polizao ga do zadnje kapi. Ba" mu je prijao, (ak i
hladan.
149
IOX
Dok je jeo, gledao je kroz kuhinjski prozor susjedstvo okupano u purpurnim
nijansama ve& uznapredovalog sutona. Ljudi su jo" ne"to radili, pa (ak je i pokoje
dijete jurcalo uokolo. No uskoro &e svi morati zape(atiti svoje domove i pripremiti
se za no&.
No& je navodno i za snove.
Ve& je mogao (uti kako se u ku&i zabravljuju prozori. Rina i baka su neumorno
radile svoj posao. Te dvije cure bile su poput zlata. Odr$avale su ovu ku&u i
brinule se za Ariona, i jo" k tome mu(ki odr$avale vrt u plasteniku kako bi u
njemu naraslo "to vi"e hrane koju kasnije ne&e morati platiti. Ivanova pla&a jedva
je pokrivala tro"kove njihova $ivota. I baka i Rina su obavljale pokoji posli& tu i
tamo kako bi donijele pokoji ognar u ku&u pa su ponekad i uspjele ne"to i$icati od
susjeda, ali nije pretjerano re&i kako su iznimno siroma"ni. Te"ko je na&i bilo
kakav posao, a kamoli dobro pla&eni posao. Ivanov posao bio je jedino "to ih je
dr$alo iznad vode. Da nema polo$aja u Toxi-Koli, ve& bi odavno morali odseliti u
grad, u ona svrati"ta za dru"tveno neprilago)ene, (itaj siroma"ne, koja se i uz
najvelikodu"nije eufemizme ne mogu nazvati nikako druga(ije nego odlagali"ta
ljudi.
Iako neophodan, posao je Ivana ogroman dio dana dr$ao daleko od obitelji.
Svaki put kada do)e doma s posla, neizbje$no je primjetiti da je propustio sve "to
se baki, Rini i Arionu dogodilo tijekom dana. Doslovce je propu"tao njihove
$ivote. Ponekad se zaista osje&ao kao stranac u vlastitoj ku&i. One tome nisu
pridonijele. Za njega su se brinule, ponekad mu se tako (ini, vi"e nego za njegova
ne&aka. Jedini slobodni dan u tjednu bila je omegnara. Vejom je tako)er morao
raditi.
"Jesi li se nagledao?" Rina ga je prepala s le)a. Toliko se bio zadubio u prozor
da vi"e ni"ta nije registrirao oko sebe.
"!to?"
"Znam da voli" gledati suton, ali htjele bismo do kraja osigurati ku&u. Jo" je
preostao samo taj prozor i ulazna vrata."
"Ovaj... da. Ja &u poklopiti prozor. Ti rije"i vrata."
Milo ga pogleda. "Dobro."
Ivan krene prema prozoru.
Rina se ponovo oglasi iza njegovih le)a. Mislio je da je oti"la. "Ivek..."
Okrene se. "!to je?"
"Je li sve u redu?"
"Kako to misli"?"
"Tako... mislim... jesi li dobro?"
Bio je zbunjen njenim pitanjem. I njenim tonom. "Da.. sve je u redu. Za"to
pita"?"
Ni"ta ne re(e. Ona samo odmahne glavom kao da se ne radi o ni(emu va$nom i
nestane iz kuhinje.
Dok je u(vr"&ivao (eli(ni poklopac na prozoru, zapitao se nad (udnim
reakcijama koje dobiva danas. Zar ostavlja dojam kao da ima vi"e briga nego "to
150
Aleksandar Kostjuk
to ima ina(e? Je li dana"nji dan druga(iji od ostalih? Zahtjevniji? Izazovniji?
Njemu se (inilo da nije.
Eto, ku&a je sada osigurana. Kuhinja je bila u mraku. Volio bi da se sjetio
upaliti bak-krabur prije nego "to je i"ao blokirati prozor. Sad ga je morao napipati.
Evo ga. Navio je kota(i& za svjetlost i bak-krabur zasvijetli. Kota(i& za toplinu
za sada je ostavio na minimumu. Nema jo" mnogo izo-ulja u njemu pa mora
"tedjeti. Morat &e negdje nabaviti novu zalihu. Trebao je pitati Frin"a ima li "to za
prodati. A mogla ga je pitati i baka umjesto "to ga je otjerala.
Nema veze. Imaju nekoliko bak-krabura i svi jo" imaju ne"to ulja u sebi. Da se
to jo" rastegnuti. Krenuo je hodnikom potra$iti ostale. Bilo mu je malo glupo
hodati po ku&i u mraku dok je vani jo" dan. No na to se (ovjek navikne od
ro)enja, iako mu vjerojatno nikada ne sjedne kao ne"to prirodno. Svejedno,
sigurnost je na prvom mjestu.
Ku&a je morala biti hermeti(ki zatvorena. Nije smjelo biti nikakvih rupa ili
proreza koji bi se dali na silu pro"iriti. Naravno, takvom blokadom doma bio je
prekinut dotok zraka. Zbog toga postoji nekoliko ventilacijskih ulaza na zidovima
ku&e kroz koje ulazi svje$i zrak i izlazi ustajali. Bilo ih je vi"e jer su prije svega
bili maleni. Osim "to su bili maleni, imali su tako)er (eli(ni oklop preko sebe,
samo "to je na tom mjestu imao malene rupice. U unutra"njosti svake ventilacijske
cijevi, na ulazima, nalazile su se jo" dvije (eli(ne plo(e s rupicama za slu(aj da
ona vanjska popusti. Ventilacijska mre$a je dobro razgranata po cijeloj ku&i pa se
unutra no&u mo$e dobro disati unato( tromom kretanju zraka kroz uske cijevi i
pregrade.
To i deset cinci debeli (eli(ni okvir oko ku&e bio je minimum sigurnosti.
Dakako, moglo se jo" "to"ta dodati kako bi (ovjek bio za"ti&eniji, no to je
zahtijevalo novac. A mi ga nemamo.
Do"ao je do ulaznih vrata. Bila su "irom otvorena. Mislio je da ih je Rina ve&
zatvorila. Istupio je van, a po"to je jo" bilo danjeg svjetla, ugasio je bak-krabur u
svojoj ruci. Ogledao se oko sebe, tra$e&i Rinu ili baku, iako nije bio siguran da su
uop&e izvan ku&e. Pogleda na desno. Plastenik je bio osiguran. Tu vjerojatno nije
nitko.
"Rina!" vikne u prazno.
"!to je?" javi se odmah glas. Stigao je s lijeva, iza ugla.
Ivan krene na desno, prema izvoru Rinina glasa. Ba" je htio za&i iza ugla, kada
se Rina gotovo zaletjela u njega.
"Opa! Skoro smo se bubnuli," re(e veselo.
"!to to radi"? Zar nisi rekla da &e" zape(atiti vrata?"
"No ho&u, ne brini se. Ustvari, ve& jesam, ali onda sam shvatila da nema
Lizipa."
Ivan uzdahne. Lizip. "Valjda je u jednom od svojih pohoda. Pusti ga."
"Ma kakvom pohodu? Ne melji gluposti! Ne&u ga ostaviti samog po no&i."
"Ne&e mu ni"ta biti. Zna se sam brinuti za sebe." Zapravo nije bio siguran da
zna, ali Lizip mu ide dovoljno na $ivce da bi mogao re&i ne"to takvo.
151
IOX
"Joj, daj, znam da ga ne podnosi", ali to nije razlog da ga tako ostavimo. I tko
ka$e da nije u opasnosti? Zar ne slu"a" vijesti? 'Suri su poludjeli. Pro"le su no&i
poharali susjedni okrug. Nitko nije stradao, ali svejedno... Sad bismo mi mogli biti
na redu. Osim toga, Ari ga voli i ne&u ga ostaviti samog vani. I to(ka."
"Toliko ti je stalo?"
"Da," re(e mu, sad ve& ljutita zbog njegove neskrivene antipatije.
"No dobro," re(e i poka$e prstom prema dolje s njihove bo(ne strane.
Rina skrene pogled prema mjestu kamo je Ivan pokazao i tamo ugleda crnoga
ma(ka kako mirno sjedi u travi, (iste&i se svojim jezikom. "Lizipe!" Odmah se
sagne i primi ga u naru(je. Nunala je crno klupko dlake u rukama dok ga je
unosila u ku&u. "Kamo si se sakrio, ha? Zabrinuli smo se, maleni. Ivek, ima" bak-
krabur? Upali ga, nemam pojma kamo sam stavila svoj. Negdje je u hodniku."
"Imam, evo." Upalio ga je i kada su svi bili unutra, sam je zape(atio vrata.
"Nije valjda i baka vani pa da moramo ponovno otvarati?"
"Opet me ogovarate?" Svjetlost bakinog bak-krabura do"la im je ususret.
"Ni"ta se vi ne brinite zbog mene. Na"la si ma(eka, vidim."
"Ivan ga je na"ao," re(e Rina.
Ivan je hodao iza Rine preko (ijeg je ramena bio ispru$en Lizip. Ma(ak je
buljio u njega, kako je to bio njegov obi(aj. Ivan je poku"avao izbje&i njegov
pogled, kao "to je to bio njegov obi(aj. Ma(ak s Rinina ramena prozbori: "Stvari
su u pokretu, Ansoridure. Nema toga "to (ovjek smije pore&i. Dan uvijek poka$e
"to nam je (initi, a samo je u va"em umu put prema onome "to se ne da izbje&i."
Ivan zakoluta o(ima i ponovno uzdahne. Kako mu ta ma(ketina ide na $ivce.
"Ponovno vas dvojica vodite rasprave?" re(e Rina ne okrenuv"i se.
"Mi ne vodimo rasprave. Ja idem u svoju sobu. A vi nosite tog ma(ka sa
sobom. I slobodno raspravljajte s njim do mile volje."
"!to si tako $iv(an, Ivek?" upita ga baka.
"Zbog njega," odgovori joj, misle&i na Lizipa.
"Ma bezazlen je. I tako je sladak. Nisi li? Je li?" Baka ga po(ne milovati ispod
nju"kice, a Rina joj se pridru$i u draganju.
Ivan to nije mogao gledati. "Da... ovaj... idem ja. Laku no&." Poljubi baku u
obraz.
"!to, ve& ide" spavati?" upita ga baka, uzvra&aju&i mu poljubac.
"Ne, jo" moram neke stvari obaviti pa idem u sobu."
"Dobro, laku no&."
Oprostio se i s Rinom pa krenuo u suprotnom smjeru, osvjetljuju&i put prema
svojoj sobi. Iz mraka iza njegovih le)a dopre do njega duboki ma(ji glas. "Laku
no&, Ansoridure."
Prokleti ma(ak. Njegova mora uvijek biti posljednja.
Soba mu bila skromna. Udobna je i dovoljno prostrana za krevet i radni stol.
Ali skromna. Za radnim je stolom sjedio i prou(avao papire. Vodio je detaljnu
evidenciju o prihodima i rashodima u doma&instvu. A to dvoje uvijek je bilo
152
Aleksandar Kostjuk
nekako ujedna(eno na vagi, konstantno osciliraju&i i bore&i se da odnese prevagu.
Ivanu bi bilo dra$e da prihodi budu ti koji &e prevagnuti, ali, na$alost, to mo$e
zaboraviti.
Istina, uspjeli su u posljednjih nekoliko tjedana tro"iti manje nego su
zara)ivali, ali tu se radilo o razlici od tek nekoliko ognara. Iako pozitivna, bila je
to jo" uvijek bijedna nula. I to jo" ura(unaju&i zaradu koje su nedavno donijele
baka i Rina pletu&i veste za susjede, odnosno njihovu djecu. Mislio je da &e to
donijeti prevagu, ali nije ra(unao da &e tro"kovi toliko porasti.
Hrana je ponovno poskupjela. I izo-ulje.
Mora se sjetiti pitati Frin"a ima li "to povoljno.
Namet na crpljenje vode iz zdenca kojeg su svi u naselju koristili porastao je.
Ponovno.
Uglavnom, nekako su pre$ivljavali. Nisu imali "tednju jer nisu imali od (ega
"tedjeti. Ako mu ponovno sre$u pla&u, morat &e jo" negdje racionalizirati. To &e
vjerojatno zna(iti da &e jo" manje jesti, a to mu se nikako ne svi)a. Primjetio je da
baka ne jede onoliko koliko bi trebala. Zato se i razboljela. Sada joj je o(ito dobro,
ali ako tako nastavi, ne&e joj biti dobro. Sigurno se $rtvovala za ostale, pogotovo
za Ariona. Rina to nije primjetila, ali on je. Rekao bi joj ne"to, ali nije znao "to.
Ne bi ju uspio nagovoriti da prestane s time, (ak i kada bi priznala, i na kraju bi se
samo posva)ali, "to bi samo dodatno naudilo njenom zdravlju.
Dovraga!
A imao je osje&aj kako &e im srezati pla&e u tvrtki. !ef Topaz sigurno ve& kuje
novi poslovni plan koji &e predstaviti "vi"oj instanci," a koja u svojoj sr$i sigurno
ima problem radnika koji primaju sramotno previsoku pla&u.
!ef Topaz. Ko$a mu se naje$ila sada kad se sjetio dana"njeg preprebliskog
susreta s njim. Stresao se. O takvim stvarima ne treba razmi"ljati prije spavanja.
Zapravo nije duboko razmi"ljao ni o novcu kojeg nemaju ni o Topazu.
Razmi"ljao je o tome za"to je jedva prozborio rije( s bakom i Rinom ve(eras.
Mo$da je trebao sjesti s njima i razgovarati. O bilo (emu. Nekad su mnogo
razgovarali, "alili se i tje"ili jedni druge. Sada je ispao staro gun)alo koje se rogu"i
na ma(ke i ljude koji mu se u tome ne pridru$uju. #eli se osje&ati kao dio obitelji,
ali stalno na kraju ostane glava obitelji, upravitelj ku&e koji stalno ima ne"to za
prigovarati. Znao je da mu one to ne zamjeraju, dapa(e, (ak ga stalno teto"e. 'ine
sve kako bi se bolje osje&ao. A to mu je davalo osje&aj krivnje. Jer se osje&ao kao
stranac u ku&i. Pogotovo ve(eras. A ni tome one nisu pridonosile, nego isklju(ivo
on. Osje&ao se glupo. Trebao bi ustati i oti&i razgovarati o tome s njima.
Ali sigurno ve& spavaju. Predugo je (ekao. Trebao bi se vi"e truditi oko njih.
Znao je da su okolnosti ote$avaju&e, ali to nije razlog da se zanemaruje obitelj. Jer
to mu je jedina koju ima. Jedina koja mu je preostala. On je Rini, baki i Arionu
vi"e od pukog hranitelja obitelji, a oni su njemu sve, samo ne uteg oko vrata. I
trebao bi im to znati pokazati, ali nekako mu to ba" i ne polazi za rukom.
Dosta razmi"ljanja. Ve& je toliko umoran da mu misli nekontrolirano frcaju po
glavi. Valjda mu se zato ne spava. No njemu se nikad ne spava.
153
IOX
Spremio je papire u ladicu i ustao od stola. Krenuo je prema malenoj polici
koja je bila ugra)ena u zid sa suprotne strane. Na njoj je stajala leipljanska
svije&a, napola dogorjela. Kvrcnuo je nekoliko puta malenim kresivom i svije&a se
upalila. Ne&e dugo gorjeti, samo dok se ne pomoli za svoju obitelj. Svoje
roditelje. Svoju bra&u. Svoju sestru. Obitelj.
To (ini svake ve(eri ve& gotovo (etiri godine. Koliko je Arion star. Nije
molitva bila samo za njih. Bila jednako i za njega samoga. Da mu pomogne usnut.
Jer se bojao spavati. Jer su njegovi snovi bili ne"to s (ime se nije znao nositi. To
nisu ni bili snovi, ve& sje&anja. Slike koje nikada ne&e nestati iz njegove glave.
Ivan je najmla)e dijete u obitelji. Svi su bili stariji od njega, njegova tri brata i
sestra. Kad je Rina bila pred poro)ajem djeteta oko kojeg se, radi mira u obitelji,
donio zaklju(ak da je za(eto nakon sklapanja braka s njenim ljubljenim Arionom,
a ne prije, cijela je obitelj oti"la u okrug Denstaton kako bi pripremili sve za njen
poro)aj tamo. Nije se tu radilo samo o tome da poro)aj pro)e sretno, ve& i o
popratnim aktivnostima koje su trebale tome uslijediti. Poput rasko"ne zabave,
neumjerenog opijanja i bdijenja i pjevanja do u rane sate. Dok je obitelj njegovi
roditelji i bra&a, o(ev brat i njegova obitelj, te Rinin mu$ radila na pripremama,
Rina je boravila u ovoj ku&i u okrugu Vrana'Rma kako se ne bi uzrujavala zbog
sve te pomutnje koja se stvorila oko nje. S njom je ostala baka Jelena koja je znala
s trudnicama, a znala je obaviti i poro)aj ako bi do"lo do toga. S njima je protiv
svoje volje ostao Ivan kako bi pazio na njih dvije. Nije uop&e bio zadovoljan "to je
morao glumiti dadilju dok se sva akcija doga)ala drugdje.
Jednoga jutra dotr(ao je zadihani (ovjek pred njihovu ku&u i stao ne"to urlati.
Rekao je kako se ne"to dogodilo njegovoj obitelji u okrugu Denstaton. Kada su ga
upitali "to, rekao je da ne zna, ali da je nastala ogromna pomutnja i da su svi u
"oku.
Ivan, iako prestra"en, sjeo je na svoj dvocikl i pojurio prema Denstatonu. Kad
je stigao do ku&e svoga ujaka, gdje su svi njegovi bili smje"teni, vidio je tamo
samo gomilu ljudi koja se okupila na uskome prostoru. Bilo ih je barem dvjesto.
Svi su bu(ili, uzrujavali se zbog ne(ega, imali su izraze zgra$anja na licima. Vidio
je tamo i mnoga poznata lica.
I oni su vidjeli njega.
"Ivan!" viknuo je jedan od njih. I odjednom su svi utihnuli i po(eli zuriti u
njega.
Ivan je odmah krenuo vidjeti ono u "to su svi buljili, iako je ve& u srcu osje&ao
ne"to "to nije znao tada opisati, ali "to ga je ve& po(elo razdirati.
"Ivane, nemoj i&i tamo," rekao mu je jedan mje"tanin dok mu je nekoliko njih
preprije(ilo put.
"!to se dogodilo? Gdje je moja obitelj? Gdje su mi roditelji?"
"Ivane..." 'ovjek je poku"avao ne"to re&i, ali ni"ta mu nije izlazilo.
Ivan nije imao strpljenja. Iako su mu poku"avali preprije(iti put naprijed, on ih
je sve odguravao i onda kona(no stigao do mjesta gdje nije bilo ljudi. Na (istinu.
S dana"nje perspektive bilo bi mu bilo dra$e da nije i"ao gledati. Ali jest. I
154
Aleksandar Kostjuk
vidio je sve. Bilo je to nestvarno. Poput sna. Jer to jednostavno nije moglo biti.
Takve se stvari ne doga)aju. Njegova cijela obitelj bila je tamo, pred njim. Svi su
bili mrtvi. Ali ne samo mrtvi. Raskomadani. Tata, mama, bra&a, sestra, ujak, Rinin
mu$... Gledao je njihove razbacane dijelove tijela. Glave, udove, trupove. Nekima
je mogao vidjeti o(i. Maj(ine o(i. Te o(i.
Kart+atomasuri su mu pobili obitelj. Samo tako. Danas se ne sje&a je li
zaplakao u tome trenutku ili po(eo vri"tati ili je li bilo "to u(inio. Ili osje&ao. Ne
mo$e se sjetiti samoga sebe u tome trenutku. Sje&a se samo glava, ruku, nogu...
Navodno su svi zajedno postavljali ne"to za nadolaze&u proslavu i, $ele&i to
dovr"iti odmah, ostali vani kada je ve& Sunce potpuno zamrlo. Nisu dugo ostali,
ali o(ito predugo. Kukcima je to bilo dovoljno. Ivan nije vjerovao tom
obja"njenju. Nije mogao prihvatiti da bi njegova obitelj bila tako nesmotrena. I da
bi ba" svi poginuli. Da se nitko nije uspio skloniti u ku&u.
Ali tako je o(ito bilo. Ljudi sigurni u svojim oklopljenim ku&ama, iako svjesni
prijetnje koju ra)a no&, (esto po(nu podcjenjivati kart+atomasure. No oni su brzi.
I brojni. Sve se vjerojatno dogodilo u sekundi. Pobili su ih vjerojatno sve u
jednome naletu. Bez milosti. Bez ustru(avanja. Jer to je ono "to kart+atomasuri
(ine. Ubijaju ljude. Samo ljude. Ne ubijaju $ivotinje, ne uni"tavaju vegetaciju, ne
(ine materijalnu "tetu osim one kako bi do"li do ljudi.
Kart+atomasuri ubijaju samo ljude. Ne jedu ih. Ne odla$u li(inke ili jaja"ca u
njima. Ne (ine ni"ta "to bi ukazalo na razloge za"to ubijaju. Ali oni to jednostavno
(ine. Gdje vide (ovjeka, ra"(ere&e ga i odu svojim putem. Istina, jedan ili dvojica
(ovjeka bili bi relativno sigurni vani usred no&i jer kart+atomasuri napadaju ve&e
skupine. Naselja, nerijetko gradove. 'uo je (ak kako neki zlo(inci bje$e&i pred
samozvanom pravdom potra$e uto(i"te u Okri. I to ne na rubu, nego duboko u
njenoj unutra"njosti. Nitko ih se ne usudi slijediti tamo. Ve&a grupa za potjeru
sigurno bi privukla kart+atomasure, a jedan ili dvojica sami sigurno se ne bi
osje&ali dorasli zadatku. Ironi(no je da (ovjek sam mo$e pre$ivjeti na teritoriju
kart+atomasura. Ako Okra zaista jest njihov teritorij. To svi uglavnom uzimaju
zdravo za gotovo, iako nikad nije dokazano.
Dakako, jedan (ovjek ne bi privukao pozornost kart+atomasura, ali ako bi
do"ao dovoljno blizu jednome, lo"e bi mu se pisalo.
Ta mu je gamad oduzela gotovo cijelu obitelj. Nedugo nakon pokolja rodio se
Arion. Rina, iako bolesna od tuge, smogla je uspje"no dovesti svoga sina na svijet.
Mo$da je Arion bio posljednja slamka spasa za obitelj. I Ivan i Rina i baka bili su
uni"teni ljudi. Svi njihovi voljeni nestali su. Njih troje ostali su sami. Ivan, iako
nije osje&ao nadu, osje&ao je odgovornost za budu&nost svoje obitelji. Pa je bodrio
Rinu da skupi hrabrost i usredoto(i se na sudbinu svoga sina, a baku da ju
podupire u tome.
Kad se Arion rodio, bila je to zaista svjetlost u njihovim $ivotima. Imali su
razloga dalje $ivjeti. Zbog toga, koliko god se oni brinuli za Ariona, on se jo" vi"e
brinuo za njih.
A Ivan je postao glavom obitelji. Osim tragedije koja ih je sve obilje$ila, bili su
155
IOX
tu i prakti(ni problemi. Poput novca. Kada ih je bilo mnogo, bilo je mnogo izvora
prihoda i svi su se brinuli jedni o drugima. Sada ih je bilo troje odraslih i jedno
dijete. Iako su njihove potrebe time bile manje, prihodi su bili nesrazmjerno jo"
manji. Ivanova pla&a dostavlja(a pokazala se apsolutno nedostatnom. Rina i baka
su obavljale neke posli&e kako bi nekako popunile ku&ni prora(un, iako su se
morale brinuti i za Ariona. No postalo je jasno da Ivan mora na&i novi posao.
Bolje pla&eni. A to je zna(ilo samo jedno.
Odlazak u grad.
To "to je dobio posao u Toxi-Koli odmah nakon slanja molbe bila je prava
sre&a. Sre&a u punom smislu te rije(i jer su ga zaposlili samo zato "to je osobi iz
Kadrovskog odjela, koja je svakako mogla biti $ena, sli(io nekom tipu koji je bio
navodno jako popularan zbog svoje jedinstvene sposobnosti gutanja napu"tenih
pasa u jednome komadu dok bi istodobno lijevom rukom pljeskao melodiju koja
se (esto zna (uti kada trulo stablo padne na ne(iju punicu. 'ovjek takvih kvaliteta
bio bi pravi doprinos tvrtki poput Toxi-Kole, ali njegovo bi zapo"ljavanje bilo i
odli(an promid$beni potez. Tako je barem tvrdila ona, a s njom se slagala i njena
kolegica koja je sasvim sigurno bila $ena, a koja je cijelo vrijeme dok je Ivan bio
tamo na razgovoru trgala svoju kosu vlastitim zubima i spaljivala ju ispod kaveza
u kojem je bila smje"tena jako malena pti(ica (ije je odu"evljenje gazdari(inom
aktivno"&u tako)er bilo jako maleno.
Ivan je cijelo vrijeme tvrdio kako on nije taj tip, ali one su se tome isprva
smijale kao nekakvom dobrom vicu, a nedugo potom potpuno ignorirale.
Uglavnom, posao je dobio, a kada se pokazalo da on ipak nije taj slavni tip
kojemu nitko nije znao ime nikoga nije bilo ni pribli$no dovoljno briga da
poduzme ne"to glede toga.
Tako je postao ponosni (lan horde zaposlenika premo&ne Toxi-Kole. I ni
trenutak prerano jer su im se tada sve nancijske zalihe potpuno istro"ile. Od tada
su pro"le (etiri godine. Njemu su samo projurile. Nije se mogao sjetiti "to je
napravio u te (etiri godine, osim "to je uspio ne izgubiti posao. No dobro,
promatrao je Ariona kako raste. Promatrao je Rinu kako zacijeljuje svoje rane.
Samo to je bilo vrijedno (itavog truda.
Je li Rina mogla vidjeti takvo ne"to u njemu?
Nije bio siguran da jest. Kre&e se kroz $ivot relativno dobro, ali jednostavno ne
mo$e zaboraviti. Kud god i"ao, "to god radio, te su mu slike stalno pred o(ima.
Nau(io je $ivjeti s njima, pa ih (ak i zanemarivati, ali svako malo bi ga zasko(ile,
pogotovo no&u. #elio se rije"iti tih sje&anja, $elio je misliti na budu&nost, radovati
se $ivotu, ali ona su mu stalno u glavi. I osje&ao je kako ga izjedaju.
Te o(i.
Zavr"io je molitvu. Ugasio je svije&u i bacio se na krevet. Kako &e no&as sebe
uspavati? To si pitanje malo tko postavlja, ali za njega je to bio izazov svake
ve(eri. Morao je ulo$iti napor u ne"to "to ve&ini ljudi dolazi prirodno. Jer nije
$elio spavati. Jer nije $elio sanjati.
Okrenuo se na trbuh. Zabio je lice u jastuk. Mirisao je (udno. Druga(ije nego
156
Aleksandar Kostjuk
ina(e. Morao je zaklopiti o(i. I odmah mu se sve vratilo. Tuga za svojim
ljubljenima, krivnja "to ih nije mogao spasiti ili barem umrijeti s njima, mr$nja
prema kart+atomasurima. Koliko god malo osje&ao u trenutku kada je ugledao
svoju obitelj masakriranu, toliko mnogo je osje&ao svakoga dana nakon toga.
'esto je znao zvati mamu i tatu usred no&i. I plakati. Mnogo je plakao.
Ne $elim no&as plakati.
Vjerojatno je bila gre"ka ostaviti vrata otvorena. Bila su gotovo zatvorena, ali
ne do kraja. 'uo je lagano "kripuckanje vrata. Nisu se jako otvorila, samo toliko
da ne"to maleno pro)e kroz njih. Malene su se no$ice neprimjetno kretale po
sagu. Lizip sko(i na njegov radni stol i lijepo se smjesti u sjede&em polo$aju.
Bulje&i u njega i pompozno uvijaju&i repom.
"Nisam raspolo$en, Lizipe. Idi natrag Rini."
"Rina kuje snove, Ansoridure," re(e crni ma(ak.
"Uf. Onda idi baki."
"Baka nije u potrebi moje prisutnosti. Bez nemira &e do(ekati jutro. Tako treba
biti."
"Je li? A ja moram provesti no& slu"aju&i tvoje mozganje? Lizipe, ni ja nisam u
potrebi tvoje prisutnosti. Idi Rini. Ili baki. Spavaj s njima."
"Odlazak njima bezrazlo$an bi bio."
Ivan zastenje od muke. "Onda samo idi. Odavde." Odmahivao mu je rukom
kako bi "to dojmljivije demonstrirao svoju $elju za njegovim odlaskom, ali ma(ak
je samo sjedio na Ivanovu radnom stolu.
"U novom svjetlu rasprostiru se doga)aji, Ansoridure. Bez klju(a spoznaje
nezauzdive svjetske sfere u kojem (ovjek zbog obima gubi upori"te u osjetilnome,
a ne nalazi spas u apstraktnome, nema puta prema sveobuhvatnosti, nema na(ina
predaje neimenovanom bez gubitka."
Ivan u o(aju zajau(e. Opet on tupi svoje. Ma(ak-gnjavator je zaista neumoran.
"Apstraktna osnova za reinterpretaciju ljudskoga logi(koga kretanja nije
dovoljna bez razumijevanja denominacija koja (ine sustav relativisti(kog
determinizma. To kretanje je mogu&e denirati samo kroz determiniranje kaosa,
ali tek do jedne izvjesne mjere, jer je kretanje tangencijalna krivulja koja se opet
razbija na bezbroj logi(kih stranputica, svaka sa svojim $ivotom i logi(kom
pretdeterminirano"&u koja opet se$e tek do krajnjih granica svoje neprora(unate
vjerojatnosti."
Ve& je osje&ao kako mu dolazi glavobolja. Da, evo je, sti$e. Nije prvi put, a
sigurno nije ni posljednji da ga Lizip mu(i svojim lozofskim ili
pseudolozofskim blebetanjem. Da ma(ke moraju govoriti, to je bilo ne"to s (ime
se mogao pomiriti. Ali za"to ma(ke, ili jo" bolje, za"to ovaj ma(ak mora njemu
govoriti, to mu nije i"lo u glavu. I (ini se kako svoju glagoljivost (uva najvi"e za
njega. Lizip je s Arionom i $enama u ku&i bio manje-vi"e draga maca koja bi tu i
tamo izrekla koju mudru misao koja bi ga (inila samo jo" sla)im i jo" vi"e
neodoljiivim. S Ivanom je, s druge strane, dobivao ogromne i neobuzdane nalete
inspiracije. Stalno bi ga zasipao svojim mudrostima od kojih Ivan nije mogao
157
IOX
razumjeti ni rije(, s nekom nepoznatom namjerom koja bi na neki suludi na(in
ipak mogla imati veze s ma(kovom $eljom da se svidi Ivanu. Mo$da je $elio da on
raspravlja s njime o tim lozojama koje su stalno "ikljale kroz njegovu nju"kicu,
ali Ivan nije vidio nekakve evidentne naznake u korist takve teze. Ma(ak je o(ito
samo volio govoriti bez prestanka.
A Ivanu je to i"lo na $ivce. Pogotovo no&u. Nije imao ni volje ni umje"nosti za
raspravu s jednom ma(ketinom, a sigurno nije imao ni vremena. Nije znao "to se
mota po glavi toga ma(ka, a njegovi govori nisu davali nikakav uvid u to. Ivan bi
volio kada bi se ma(ak poku"avao nekome drugome svidjeti, ako je uop&e o tome
rije(.
Najvi"e mu smeta "to ga uvijek oslovljava njegovim nebeskim imenom, "to je
vrhunac ljudske nepristojnosti. Naravno, od ma(ki vjerojatno ne treba o(ekivati
bilo "to ljudsko, uklju(uju&i i pristojnost, ali kad su ve& glagoljive poput ljudi i
vi"e! tada bi mogle ne"to i nau(iti o njihovim pravilima pona"anja. U
nebrojenim mu je poku"ajima poku"ao utuviti u glavu da ga zove njegovim
primimenom. "Ivan! Zovem se Ivan! Zovi me Ivan!" govorio bi Lizipu, no
tvrdoglava bi ma(ketina nastavili tupiti: "Ansoridure, Ansoridure." Neshvatljivo.
"Ne"to "to &e biti od diskutabilnoga zna(enja, a "to &e ipak mo&i stabilizirati
nebrojene uvide u sustav logi(kih mehanizama, morat &e proiza&i ili iz ustaljene
paradigme o mentalnoj supraanalizi ili..."
"'uj, Lizipe..."
"... iz proizvoljne aproksimacije nekoliko skupina kontemplativnih-"
"Lizipe!" Dernuo se "to je ja(e mogao, a da se stvarno ne derne.
Ma(ak je utihnuo, ali o(i su mu i dalje bile fokusirane na Ivana. Nije ustuknuo.
Ivan si je otpuhnuo kako bi se smirio. "Slu"aj, nemoj mi govoriti te stvari jer ja
ne razumijem ni rije(. Kao prvo. A kao drugo, kasno je, umoran sam i $elim
spavati. Pa ako bi bio tako ljubazan oti&i i-"
"Ne $eli" spavati, Ansoridure," prekine ga ma(ak usred rije(i. Ivan se uko(i u
svome krevetu, gledaju&i u crnoga ma(ka koji ga je uspio izbaciti iz takta su"tom
te$inom svojih rije(i, toliko jednostavnih i toliko istinitih da ih se nije usudio
osporavati. Ne ovom uznemiruju&em dlakavom stvoru.
Tada se ispru$i na svome krevetu i zabulji se u strop, izbjegavaju&i Lizipov
nepokolebljiv pogled. "Naravno da $elim spavati," re(e. "Umoran sam, rekao sam
ti ve&."
"Umoran si, Ansoridure. Preumoran da bi se probudio."
"!to sad to zna(i?" Jo" uvijek je buljio u strop.
"San tebe $ivi. Tama te $eli konzumirati. 'ovjek si iznimne snage,
Ansoridure."
Sad ga je ponovno pogledao. Ma(ak je bio u istome polo$aju. Jo" mu nikada
nije rekao ne"to takvo. Sad ga je zaista iznenadio. "Za"to to ka$e"?"
"Jer za tebe nema uzmaka. Kada san pobijedi, smrt &e te potra$iti, Ansoridure.
Nema bijega, nema borbe, nema kompromisa. Samo $ivot."
"#ivot? Smrt? San? Pretpostavljam da &e" me jo" vi"e zbuniti ako te pitam "to
158
Aleksandar Kostjuk
sad to zna(i. Prori(e" li ti to meni budu&nost? Nisam znao da si tako svestran,"
re(e mu Ivan posprdno.
"Uzaludno je hvatati tkanje beskona(nog. Budu&nost je poput pro"losti.
Sveprisutna. Neuhvatljiva. I sveobuhvatna."
"Super, sve sam shvatio. A sada zaista moram spavati." Ustane se iz kreveta.
"Pa, ako nema" ni"ta protiv, ugasit &u bak-krabur. Mo$e" ostati, ali ne $elim vi"e
(uti ni rije(i! Jasno?"
"Ostavi svjetlost, Ansoridure," re(e mole(ljivo Lizip.
Ivan zastane ba" dok je posezao za bak-kraburom. "Ne mo$emo tro"iti previ"e
izo-ulja. Moramo na svemu "tedjeti."
Lizip se sklup(a na njegovu stolu u dlakavu kuglu, jo" uvijek okrenut prema
njegovu krevetu.
"No dobro, ne&u ugasiti, ali smanjit &u na minimum. Ni ja ne volim potpunu
tminu." Smanjio je $ar bak-krabura na slabo tinjanje. Zaista nije volio biti u
potpunom mraku. I zaista je (esto ostavljao preko no&i bak-krabur na slaba"nom
isijavanju, tek toliko da mo$e vidjeti obrise svoje sobe. Ali ne&e to priznati Lizipu.
Legao se natrag u krevet i okrenuo od Lizipa koji ga je promatrao, smje"ten
udobno na rubu stola. S druge strane bio je samo zid i u to mu je bilo dra$e buljiti
nego u praznu sobu. Ili u ma(ka. "Ma(ka koja se boji mraka. !to jo" ne&u
do$ivjeti. Laku no&, Lizipe."
Lizip ni"ta nije rekao, "to je Ivan do(ekao s velikim zadovoljstvom.
Mo$da i nije tako lo"e da ga taj ma(ak zagnjavi. Izmorio ga je pa je osje&ao
kako bi za koji trenutak mogao utonuti u san. Mo$da ne&e (ak ni imati no&ne
more. Ili ako ho&e, mo$da &e biti druga(ije od uobi(ajenih. Svaka je promjena
dobrodo"la. Kapci su mu se spu"tali, a tijelo mu se opustilo. Bio je smiren i
polako je uranjao u san.
"Ansoridure."
Bilo je zaista previ"e o(ekivati ne"to od te $ivotinje. Nije (ak imao snage vikati
na njega. Prevrnuo se na le)a i pogledao svog cimera na stolu. U"i su mu bile
snu$deno spu"tene, a o(i nekako tu$ne. "!to je sad?"
"'ujem ne"to."
Ivan si stavi ruku preko o(iju. "Joj, "to je sad to, uvod u neko novo predavanje?
Za"to ne zaspi"?" Odjednom mu do)e na zijevanje.
"'ujem ne"to, Ansoridure."
Sada ve& zbunjen, ponovno pogleda Lizipa. Jo" je uvijek djelovao snu$deno,
mo$da (ak prepla"eno. "!to (uje"?"
Ma(ak nije odgovarao. To je zaista novost.
Ivan je sad ve& imao (udan osje&aj. Sjeo je na krevetu i obratio se ma(ku.
"Lizipe, "to (uje"?"
Ni"ta. Samo je malo mignuo u"ima. Nije valjda ostao bez rije(i? Ba" kada je
po(eo razmatrati prili(no obe&avaju&u mogu&nost da je izgubio sposobnost
govora, ma(ak tiho re(e: "Roj."
"Molim?" Grlo mu se stegne.
159
IOX
"'ujem roj, Ansoridure."
Tjeskoba se Ivanu odmah uvukla u svaki djeli& njegova tijela. Stisnuo je
(eljusti. Osje&ao je kako mu se dla(ice na ko$i uspravljaju, a srce je po(elo
sna$nije udarati. Odmah je ustao i poja(ao svjetlost bak-krabura. Pogledao je gdje
je ono ventilacijski otvor. Tamo bi se najbolje trebalo (uti. Uzeo je stolicu od stola
i stavio ju ispod otvora. Stao je na stolicu i prislonio uho na re"etku iza koje se
nalazila ventilacijska cijev.
Ma(ak se okrenuo prema njemu, ponovno u sjede&em polo$aju. Ivan je
oslu"kivao, no ni"ta nije mogao (uti. "Ni"ta ne (ujem, Lizipe. Siguran si da ne"to
(uje"?"
"'ekaj," re(e ma(ak.
Ivan prisloni uho natrag na re"etku, nadaju&i se da se Lizip vara. Slu"ao je i
slu"ao, ali (uo je samo slaba"ne "umove. Vjetar, "u"kanje li"&a. Jedva (ujno.
A onda mu u uho do)e jo" ne"to. Bilo je tako slabo da je mislio da mu se
pri(inja od silnog naprezanja uha. No bivalo je sve ja(e. I ja(e. Zvuk kao da netko
istovaruje "ljunak. Zvuk je postajao sve glasniji sve dok nije bilo posve jasno od
kuda dolazi. Odnosno od (ega. Ivanu je bilo te"ko prepoznati jer jo" nikada nije
(uo tu buku na taj na(in. U tom obimu. Ali bilo je jasno, ta je buka dolazila od
lepeta krila. Stotina njih. Tisu&a, mo$da.
I sti$u ovamo.
Ivan si)e sa stolice. Vi"e nije trebao ventilacijski otvor kako bi (uo buku.
Prodirala je kroz zidove. Nije se sti"avala, nego ja(ala. Ivan je sjeo na krevet.
Lizip se opet stisnuo u kuglu i poklopio u"i. Zvukovi roja sada su se mogli jasno
(uti. Taj odvratan zvuk vibriraju&ih krila sada ga je okru$ivao. Spustili su se na
cijelo naselje.
Udarali su u tlo. Mogao je (uti kako njihove noge prodiru u meku zemlju,
(ine&i to zapanjuju&e glasno. 'uo ih je kako se glasaju. To vra$je "kljocanje. Buka
je postala zaglu"uju&a. To ih valjda ima na tisu&e. !to se to doga)a? Jo" ih nikada
nije bilo toliko mnogo odjednom. Sve ih je vi"e slijetalo. Kakofoniji lepetaju&ih
krila, pucketanja njihovih $drijela i odurnog siktanja pridu$ili su se zvukovi
udaranja. Svojim su brojnim nogama napadali ku&e. Jasno se mogao prepoznati
zvuk udaranja o metal. Kart+atomasuri su poku"avali probiti (eli(ne oklope ku&a.
Prvi udar na njegovu ku&u. Posko(io je od praska koji je stigao odozgo. Jedan
je bio ve& na krovu ku&e. Tada jo" jedan udar. I jo" jedan. A onda su se stali redati
uzastopce. Rafalno su udarali u metalni okvir, o(ito odlu(ni u&i unutra, do&i do
svoga plijena. Ivan je jedva uzdisao. Uko(io se od straha, tresu&i se na svom
krevetu, "akama ste$u&i posteljinu.
Nije mogao vidjeti van, ali slike pakla su mu prelazile preko o(iju.
Kart+atomasuri su udarali u njegovu ku&u sa svih strana. Vjerojatno su je obavili
(itavu svojim tijelima. Udarali su i udarali, mogao je osjetiti osim "to je mogao
(uti. Vibracije od svakog udara razlijegale su se kroz zidove, do njegovih nogu.
Nisu prestajali, nabijali su sve ja(e i sve u(estalije. Buka je bila nepodno"ljiva. A
uz nju je jo" bila kakofonija lete&ega roja. Jo" nisu svi sletjeli. Ako ovi zaka$u,
160
Aleksandar Kostjuk
ima mnogo onih koji &e preuzeti njihovo mjesto.
Lizip mu sko(i u krilo i Ivan se po prvi put prene iz svoje uko(enosti. Sada je
svakako suosje&ao s ma(kom. Bili su zajedno u no&noj mori.
Nisu prestajali. Ku&a je odzvanjala kao da je nekakav monstruozni glazbeni
instrument. Lupanje, bubnjanje, vu(enje i struganje po metalu. To degutantno
"kljocanje koje proizvode, kao da moraju dodatno naglasiti svoju prisutnost. Kao
da moraju razgovarati i dogovarati svoj bezumni i besmisleni pothvat. Njihove
(vrste noge neumorno su obra)ivale svaku cincu gra)evine, tra$e&i slabu to(ku.
'inili su to i na drugim ku&ama, mogao je dobro (uti u daljini, (ak i kroz zidove. I
kroz tijela kukaca. Lavina kart+atomasura strovalila se na njihov K'Treo. Prema
zvuku tisu&a krila mogao je zamisliti atmosferu zasi&enu tim lete&im nemanima. I
dalje napadaju. Za"to su tako uporni? A sada mu je jedno jo" va$nije pitanje
izniklo. Ho&e li ku&a izdr$ati?
Rina. Arion. Baka. Toliko je bio zaokupljen svojim strahom da je zaboravio na
njih. !to ako su ve& prodrijeli u neki dio ku&e? Ivan poleti prema vratima. 'im ih
je otvorio, skoro se zaletio u Rinu koja je plakala i dr$ala (vrsto svoga sina u
rukama. I kroz buku, mogao je (uti njegovo jecanje.
"Ivane," zajeca ona.
"O, Bo$e! Oprosti mi, nisam uop&e pomislio na vas. Gdje je baka?" upitao ju je
dok ju je pu"tao unutra.
Odmah je u"la u njegovu sobu nunaju&i Ariona u rukama. Mogao je vidjeti
kako se svojim ru(icama dr$i za majku. O(i su mu pocrvenile od pla(a. Rina re(e
ne"to, ali od buke nije mogao ni"ta razumjeti. Do"ao joj je bli$e.
"Ne znam gdje! Oti"la sam prvo do Arija. Po(eo je vri"tati i plakati. Nisam
znala "to bi. !"", """, maleni, sve &e biti u redu. Evo ujaka Iveka." Rina okrene
Ariona prema Ivanu.
Ivan se nasmije"i svome ne&aku i uzme ga iz Rininih ruku. Maleni se odmah
uhvatio za njega, ali nije prestao plakati. Morao je biti hrabar, iako to nije bio. Za
njega. Za svoju obitelj. "Hej, Ari. Ne mora" plakati. To 'suri samo prave buku.
Prave se va$ni. Nemaju pametnijeg posla, ha? Ha?" Procimao ga je u svome
naru(ju i Arionov pla( po(ne jenjavati. 'ak se i mali smije"ak pojavi na njegovom
licu.
Odozgo do)e sna$an prasak. Toliko sna$an da su se i on i Rina zatresli i
instinktivno se sagnuli. Ivan je skoro izgubio ravnote$u. Arion po(ne ponovno
plakati i zagrli Ivana "to je ja(e mogao. Njihova reakcija nije ba" bila dosljedna
njegovim rije(ima utjehe.
"Hej, hej, ne&u dopustiti da ti se bilo "to dogodi. Vjeruje" mi?" Obrisao je
prstima suze s njegovih obraza.
"Ne-ne&e u&i unutra, ujak?" Gledao ga je svojim o(ima koje su se caklile.
"Ne&e u&i. A ako i u)u, mi &emo ih srediti, zar ne?"
Rina im pri)e i privije se uz Ariona, jo" uvijek u Ivanovom naru(ju. "Tako je.
Ne&emo se dati uzurpirati u vlastitoj ku&i. I to jo" dok spavamo."
"Tako je. Uostalom, "to radimo s kukcima, ha? !to radimo s kukcima, Ari?"
161
IOX
"Zgazimo ih," re(e baka svojim sna$nim glasom. Ivan i Rina su se prepali.
Nisu uop&e primjetili dok je u"la. Odmah je prinijela ruku Arionu i po"kakljala ga
po trbuhu. Arion se ponovno nasmije, a baka s njim.
"Eto, (uo si. Kukce gazimo. I briga nas koliko su veliki i glasni. Je li tako?"
"Tako je," re(e hrabro Arion.
"A mene ste zaboravili, vas dvoje. Stara baka neka sama u$iva u ovome
mete$u, ha?" vikne ona obra&aju&i se Arionu koji se ponovno nasmijao. Baka je
znala puno prirodnije glumiti hrabrost nego ostali. Tko bi smogao snage re&i
malenome dje(aku da, ako se kart+atomasuri probiju, ne&e biti spasa ni za koga u
ovoj ku&i.
"Ba" smo te htjeli potra$iti," re(e Rina.
"Ma zezam se. Valjda ja trebam vama, a ne vi meni. Pa ja sam cijeli $ivot
provela sa 'surima. Takore&i. Vjeruj mi, Ari, "to su glasniji, to su bezopasniji."
Baka je dobro lagala. Vidio joj je na licu da je prepla"ena vi"e nego ikada prije.
Samo je to bolje skrivala od njih.
"Mo$emo ostati ovdje?" upita Rina.
"Da, naravno." Buka i navala kart+atomasura nisu jenjavali. Hladni znoj mu se
po(eo slijevati niz (elo. Iako se dobro dr$ao, znao je da je samo korak udaljen od
pani(nog kolapsa. Njegovi najgori strahovi su prijetili da ga obuzmu. Ali on se
borio. "Idemo se svi sklup(ati na krevet, mo$e, Ari?"
Arion kimne nesigurno svojom glavicom. Iako je gotovo prestao plakati, jo"
uvijek je bio prestravljen i trgnuo bi se na svaki ja(i udar.
Svi su zajedno sjeli na krevet i naslonili se na zid. Arion je bio u Ivanovu krilu,
a sa svake su strane bile Rina i baka i svi su ga zajedno grlili. Lizip se popne
ponovno na njegov krevet i sko(i Arionu u krilo. Iako mu ma(ak zaista nije trebao
u ovome trenutku, Arion se razveselio i zagrlio Lizipa. Onda valjda nije tako lo".
Pitao se za"to se Lizip toliko upla"io. #ivotinje se obi(no ne pla"e
kart+atomasura jer ni nemaju razloga za to. One nisu ni u kakvoj opasnosti.
Naravno, ova je buka zaista bila jeziva pa je to mo$da dovoljno i $ivotinji da se
uznimiri, iako zna, odnosno osje&a da nije u opasnosti. Osje&a li to ovaj ma(ak i
sada? Je li no&as ne"to druga(ije nego u posljednjih petsto godina?
Kao da mu (uje misli, Lizip mu se obrati, u$ivaju&i istodobno u draganju od
strane Arionove ruke. "Vjekovi tame prijete, Ansoridure." I ni"ta vi"e nije rekao.
Iako nimalo ohrabruju&e, rije(i su bile po obi(aju nejasne i samo su ga dodatno
zbunjivale. Tko bi razumio toga ma(ka?
Do"lo mu je pitati baku je li ikada u svome $ivotu do$ivjela ovakav napad, ali
nije $elio dok je Arion s njima. Pogledao je baku. I ona kao da mu je mogla
i"(itati pitanje na licu. A on je mogao i"(itati odgovor na njenom. Glasio je: "Ne."
Ni on se ne mo$e sjetiti ovakvoga napada, ovakve ofenzive. Bilo je dosta
$estokih napada, toga se dobro sje&a iz djetinjstva, ali ovakvo ne"to nikada. Nije
razumio "to je spopalo tu gamad. Bilo je zaista rije(i o tome u vijestima. Mo$da je
trebao malo detaljnije pro(itati one novine koje mu je dao 'ovjek-Maska. Ipak,
te"ko da bi od toga bio mudriji u ovome trenutku. Ili hrabriji. Jedino "to (ovjeku u
162
Aleksandar Kostjuk
ovome trenutku preostaje jest nadati se i moliti da ovaj pakao ne&e trajati jo"
dugo, da &e se no&na mora uskoro zavr"iti. I da &e (eli(ni okvir izdr$ati.
Nije bio siguran da ho&e. Deset cinci (elika trebalo je odbiti svaki udar
kart+atomasura. Barem u prinicipu. No tu se sigurno nije ra(unalo na uzastopno
udaranje, pravu rafalnu paljbu. Za takvo ne"to oklop ove ku&e sasvim sigurno nije
dizajniran. Ali nadao se da jest.
Buku je ve& bilo te"ko za podnijeti. Neki novi zvukovi su se pojavili. Osim
zvukova njihovih ubojitih nogu i krila, neizdr$ivog siktanja, sada su se (uli glasni
udarci popra&eni podrhtavanjem zemlje. O(ito su udarali u tlo velikom brzinom.
Zar su toliko odlu(ni pobiti sve ljude u naselju da su voljni koristiti svoja vlastita
masivna tijela kao bombe? !to se to doga)a? Poludjeli su.
Ivana na trenutak zabole o(i. I vid mu se zamuti. Mislio je da tjeskoba samo "to
ga nije dotukla. A onda osjeti kao da je ne"to pro"lo kroz njegovu glavu. I baka i
Rina su se trgnule. Arion zajau(e.
A Lizip glasno zamjau(e. Rijetko ga je (uo mijaukati. Naj(e"&e je samo
blebetao. I blebetao. Ali sada je glasno mijaukao, kao da je u agoniji. Jo" uvijek se
glasaju&i, isko(i iz Arionovih ruku i na pod. Bio je vidno uznemiren. !to mu je
bilo?
Ivan shvati ubrzo "to. Ponovno mu je ne"to pro"lo kroz glavu. Kao da su mu
valovi prolazili kroz lubanju. Jo" nikada nije osjetio ne"to takvo. A tada mu se u
uhu pojavi piskutavi zvuk. Kroz svu tu u$asnu buku, taj se jednoli(ni zvuk
probijao. I bivao sve ja(i. U"i ga po(nu boljeti. Baka, Rina i Arion si rukama
pokriju u"i. I on u(ini isto. No to nije pomagalo puno. Lizip se bjesomu(no dre(ao
i tr(ao po sobi. S visokofrekventnim tonom rasla je i buka koju su stvarali
kart+atomasuri.
Odjednom prestane udaranje. Ni"ta vi"e nije poku"avalo prodrijeti u ku&u. No
lepet krila se poja(avao. I visoki ton. Siktanje je bilo ja(e nego ikada, a "kljocanje
glasnije. Tako glasno da se (inilo da &e si gamad sama smrskati utrobu. Buka se
sada sastojala od najrazli(itijih zvukova, od kojih nije mogao ni poga)ati od kuda
ili od (ega dolaze. Bilo je neizdr$ivo. Od te monstruozne mje"avine tonova pu&i
&e im glava. Buka se poja(avala, Ivan i njegova obitelj po(nu vri"tati od boli.
Zvu(ni valovi preplavljivali su im tijela. Svi su se stisnuli zajedno u instinktivnoj
nadi da &e to pomo&i. Ali ne&e to jo" dugo mo&i trpjeti.
Visokofrekventni ton prestane. A buka kart+atomasura se sti"avala. I sti"avala.
I sti"avala.
Ti"ina. Omamljeni od "ok-terapije koju primili, nisu mogli odmah shvatiti "to
se dogodilo. Ivan se prvo prepla"io da je oglu"io, no nije vi"e osje&ao ni vibracije.
'uo je Lizipovo mijaukanje, no sada je bilo tiho i zvu(alo je vi"e kao da osje&a
olak"anje. I Ivan je osje&ao olak"anje.
"Ujak, "to se dogodilo?"
"Ne znam, maleni. Uglavnom, prestalo je. Oti"li su."
"Mogu ostati s tobom? Mogu, mama?"
"Svi &emo ostati zajedno no&as, je li tako?" re(e Rina.
163
IOX
Ivan samo kimne glavom.
"Naravno, tko $eli nakon ovog biti sam?" re(e baka. Glas joj je ve& poprimio
vedri ton. Zaista je nevjerojatna.
Namjestili su jastuke na zid i svi se smjestili na njima u polule$e&em polo$aju.
Arion je odmah zaspao u mja(inom naru(ju, Rina je zaspala na Ivanovu desnom
ramenu, a baka na njegovu lijevom ramenu. Ivan nije mogao zaspati. Lizip mu je
le$ao ponovo u krilu, ali ni on nije spavao. Taj ma(ak zna ne"to. Kad bi to samo
znao izvu&i iz njega u obliku nekakvih suvislih re(enica.
Ostavili su bak-krabur upaljen. Nikome nije bilo do tame no&as. Ne no&as. Ivan
je razmi"ljao "to se to dogodilo no&as. Ne"to "to jo" nije do$ivio. Mo$da &e ujutro
sve biti jasno, iako nije ba" bio uvjeren u to. Mu(ilo ga je ne"to. Bio je uznemiren
novom misli koja ga je po(ela kopkati. Koja mu do jutra ne&e dati mira. Iako
nevjerojatno, prema onome "to je (uo, bio je siguran kako je to istina. Da se to
zaista dogodilo.
Ne"to je otjeralo kart*atomasure!
Jedna jaka, vru&a ulsa bila je ba" ono "to mu je trebalo nakon neprospavane
no&i. Dvije &e vjerojatno biti jo" bolje. U jol"u je tekla ba" onako kako je trebala,
odozgo prema dolje, bez prolijevanja, s inklinacijom prema bri$nom izbjegavanju
uobi(ajenih ru$nih, sme)ih kru$nica na stolovima, stolnjacima, podovima te
raznovrsnim kandidatima za ravne povr"ine (ije deniranje namjene, korisnosti ili
eventualnog zatomljivanja beskoristnosti tek predstoji. Stol je bio tamnozelen "to
je savr"eno odgovaralo bijelome stolnjaku kojeg je preko sebe mogao imati, ali
nije. Ulsa se nakon ulijevanja vrtlo$ila u ru$nosme)oj jol"i, ispu"tala svoja
isparavanja koja su mu dopirala do nosa i dra$ila njegova osjetila svojim jakim
stimulativnim mirisom. Uvijek bi duboko udahnuo te pare jer bi mu ulsa tada
bolje klizila niz grlo i postizala svoj okrijepljuju&i u(inak mnogo br$e i
u(inkovitije. Barem mu se tako (inilo.
I sada mu je lijepo tekla, mo$da jedino "to je bila mal(ice prevru&a. Malo mu je
opekla jezik. No to nije bitno. Bolje vrela nego ledena. Sama vrelina bila je
dovoljna da mu tijelo $ivne, a bogata suspenzija ulse u(inila bi ostalo.
Pio je gledaju&i baku kako Arionu priprema ka"icu od preklekfa. Mije"ala je
ukusnu bijelu masu debelom iskoplasti(nom $utom $licom koja je po sebi imala
naslikane ru$i(aste i ljubi(aste cvijeti&e. Prepoznao je tu $licu, iako ju ve& dugo
nije vidio. Kupili su ju na onaj dan kada je susjed Riistiharg izveo jedan od svojih
nepopularnih ekscesa. Susjed je, naime, jednog omegnarskog prijepodneva u
dvori"te svoje ku&e doveo neko (udno dru"tvance. 'udno jer se sastojalo
isklju(ivo od puna"nih $ena koje su za sebe imale privezane malene prikolice koje
su bu(no vukle za sobom. Bile su natrpane hrpom starih lonaca i obiljem (eki&a.
Riistiharg je u tlo zabio debelu i duga(ku (eli(nu cijev. S njenog su vrha visjele
mnogobrojne vrpce. Za te su vrpce Riistiharg i njegove go"&e privezali te silne
(eki&e i pustili ih tako visjeti do po(etka igre. Kako su Ivanu objasnili i to ljudi
koji tome tako)er nisu prisustvovali, ali su znali detalje igre iz razloga koji, kako
164
Aleksandar Kostjuk
su sami istaknuli, nemaju nikakve veze s letcima koji su kru$ili tjedan prije, a koji
su promovirali golotinju me)u puha(ima stakla cilje te igre bio je visjeti s tih
vrpci, ali dr$e&i se samo zubima za (eki&e. Igra( je morao izdr$ati trideset sekundi
u zraku, bez dodirivanja tla, bez pomo&i ruku ili nogu. Ako bi to uspio, smio bi
skinuti jedan komad odje&e i staviti ga u jedan od praznih lonaca. Ako to ne bi
uspio, morao bi skinuti jedan komad odje&e i staviti ga u jedan od praznih lonaca i
pritom izbjegavati lonce kojima bi ga ga)ali ostali igra(i.
Ne treba re&i kako nitko nije imao dovoljno jake (eljusti ni zube kako bi
odr$ao te$inu svoga tijela u zraku punih trideset sekundi. Zbog toga je cijelo
naselje odzvanjalo zvukovima lonaca koji udaraju jedni u druge, u zidove, u
ne(ije glave ili koljena. Iako je igra obilovala tjelesnim ozljedama, njeni sudionici
su se odli(no zabavljali. Tako je osim zvukova lonaca bilo i skandiranja igra(ima
koji se skidaju, psovki zbog lo"ega ciljanja ili skidanja koje nije ispunilo ne(ija
o(ekivanja, jauka pasa koje bi dohvatio pokoji zalutali lonac, vri"tanja $ena kada
bi Riistiharg po(eo otkop(avati svoje hla(e.
Kad je jedna od igra(ica do"la na red visjeti, (im se zubima uhvatila za (eki&,
za nogu ju je ugrizla pobje"njela kuna. #ena se odmah sru"ila na tlo i dok ju je
razjapurena kuna nemilosrdno napadala dok je le$ala na tlu, njene kolegice i
Riistiharg su ju bez zadr"ke (astili dobro naciljanim loncima.
Dogodilo bi se i da neka od igra(ica nema pri ruci lonac pa bi skinula jedan od
(eki&a s vrpci i bacila njega. Te bi igra(ice bile posebno pohvaljene i posebno
dobro ciljane kada bi do"ao njihov red da padnu s obje"enog (eki&a.
E, sada, stanovnici K'Trea su svakako imali razumijevanja za (injenicu da je
Riistiharg (ovjek nekonvencionalnih pogleda na $ivot i da (ini stvari koje se
drugim ljudima (ine pomalo neobi(nima. S druge strane, svi su tako)er imali
razumijevanja za (injenicu da je Riistiharg degutantna nakaza kojoj bi svakako
bilo u interesu "to prije umrijeti ako ne $eli da mu netko, primjerice, zapali glavu
ili zamrzne noge kako bi mu lak"e zapalio glavu. A ako ba" inzistira na tome da
bude $iv, neka to onda bude u nekoj drugoj dr$avi, u ku&i koja &e biti najizgledniji
cilj oru$anog napada skupine ljudi bez nogavica koja se bori za prestanak
kori"tenja magaraca u svrhu poliranja grmlja za osobe s imenom Mi ili, jo" gore,
Toto.
Zato Riistihargovi susjedi nisu imali razumijevanja za grotesknu predstavu
koju je izvodio na otvorenom, kao ni za buku koju je pritom stvarao. A prva me)u
nezadovoljnicima bila je baka koja se nije libila pri&i mu i re&i mu "to ga ide. Tako
mu je s batinom u ruci prekinula igru ba" dok se najbolje zabavljao i stala mu
govoriti vrlo precizno i u detalje za"to je njegove roditelje trebalo sterilizirati,
kako je to trebalo najbezbolnije u(initi te mu nabrojila i opisala desetak te"kih
predmeta, "to tupih, "to o"trih, kojima bi se njihov propust mogao barem
djelomi(no sanirati. I onda mu je jo" objasnila s kojom bi se $ivotinjskom vrstom
trebao pariti kako bi njegovo potomstvo imalo barem malenu "ansu roditi se s
barem jednom rukom i jednom nogom.
A onda ga je opalila po ramenu batinom.
165
IOX
Riistiharg nije najbolje shvatio "to mu je baka $eljela re&i glede njegovih
roditelja, ali shvatio je "to je $eljela re&i dok mu je zamalo slomila kosti u ramenu.
I ba" kada je baku $elio informirati kako je shvatio njenu gestu, i to u obliku
nekoliko vrlo neugodnih prijetnji i umjereno vulgarnih pokreta svojim kukovima,
s le)a mu je do"ao susjed Brincc'Pa i po(eo ga temeljito daviti. Postoje dvije vrlo
zanimljive stvari u vezi sa susjedom Brincc'Paom koje na prvi pogled i ne djeluju
previ"e povezane, ali one to svakako jesu. Prva je da Brincc'Pa ima mla)u sestru
koja $ivi u gradu i koja je kupila "tence po previsokoj cijeni jer ju je trgovac uspio
izmanipulirati i sugerirati joj neke op&e poznate "tetne pojave koje prate osobe
koje se sudr$avaju od tro"enja previ"e novaca. Posve nevezano uz "tence, sestru je
zlostavljao Riistiharg. A druga zanimljiva stvar u vezi s Brincc'Paom je ta "to je
on osoba od najmanje dva i pol ahata visine, i gotovo (itav izgra)en od mi"i&a, sa
"akama koje drobe granit bez da u to ula$u previ"e truda.
Riistihargove prijateljice nisu prisko(ile svome doma&inu u pomo&, ako se ne
ra(una to "to su po(ele mahnito vri"tati i tr(ati uokolo, pritom se sve vi"e
udaljavaju&i od K'Trea i sve se vi"e pribli$avaju&i zgradi na rubu Kne$eve Kule
gdje se odr$avala jedna zabava s motivima vre&ica ispunjenih jelenovom krvlju.
Fascinantno je kako Brincc'Pa, unato( svome gotovo umjetni(kome trudu i
ubijala(kom bijesu koji nije bio ni u kakvoj vezi s Riistihargovim najnovijim
aktivnostima koje su uzrujale cijelo naselje, nije uspio do kraja ubiti svoju $rtvu.
Riistiharg to najprije treba zahvaliti Ivanovoj baki koja se nije libila "potati ni
mrcinu poput Brincc'Paa. Nije joj taj idiot, misle&i na Riistiharga, uop&e
simpati(an, rekla je ona tada, ali ne&e dopustiti prolijevanje krvi u svome
susjedstvu. Brincc'Pa je istaknuo vrlo zanimljiv argument da davljenjem ne&e
proliti nikakvu krv, no baka mu je na to odgovorila kako mu je bolje da se s njom
ne nadme&e u jezi(nom nadmudrivanju jer &e izgubiti.
I zaista je popustio. Pred bakinom (eli(nom voljom ispustio je ve& ljubi(asti
vrat svoga susjeda i vratio se u svoju ku&u. Riistiharg je u tome trenutku ostao
le$ati, vjerojatno jer je smatrao kako je to u interesu njegova zdravlja. Ili mo$da
jer je bio bez svijesti.
Neposredno nakon tih uzbudljivih doga)aja stigao je Ivan. Baki je donio
poklon. Lijepu $utu $licu s cvijetnim uzorkom koju je kupio od Frin"a po iznimno
povoljnoj cijeni. Kad je baki uru(io poklon, ona ga je opalila "akom po glavi i
po(ela vikati na njega "to nije bio ovdje kada su se grozne stvari doga)ale, nego je
ona, stara i nemo&na, morala preuzeti stvari u svoje ruke. #licu je uzela i njome ga
ponovno opalila po glavi, psovaju&i ga "to tro"i novac na gluposti. #licu je
spremila i nije ju $eljela koristiti jer ju je podsje&ala na taj grozan dan kada se
toliko uzrujala.
No valjda je u me)uvremenu zaboravila na to. Koristila je $licu kao da je
obi(na. Vjerojatno nije ni primjetila da je to ta. Nakon no&a"nje havarije, nije to
ni"ta (udno.
'im je svanulo, krenuo je u inspekciju ku&e. Izgledala je zaista gadno. 'eli(ne
plo(e bile su posve izgrebane i na stotinama mjesta ulubljene. Popeo se na krov i
166
Aleksandar Kostjuk
tamo je izgledalo jo" gore. No nigdje nije bilo rupa. Standard od deset cinci
o(igledno je bio sasvim dovoljan, koliko god se kart+atomasuri trudili. Jedino nije
znao ho&e li oklop izdr$ati jo" koji takav napad. Nadao se da ho&e jer za
nadogradnju nisu imali novaca. Mrzi se kod takvih ozbiljnih stvari staviti u ruke
nade u povoljne okolnosti. U sre&u. Ali izbora nema. Barem zasad.
Njihov plastenik nije pretrpio veliku "tetu. Pokoja ogrebotina na
stakloplasti(nim plo(ama. Kart+atomasuri su znali da u njemu nema ni(ega "to bi
njih zanimalo. Ni(ega "to bi $eljeli ubiti.
Ostale su ku&e bile u sli(nome stanju. Izgrebane i izubijane. Nije se ni mnogo
optere&ivao njima. O(ito nitko nije stradao u napadu jer bi se ve& (ule tu$ne
jadikovke i $amor o(ajnih susjeda. Njegovi susjedi su, kao on, pregledavali svoje
domove. Svi su bili dezorijentirani, mogao je vidjeti to po njihovim kretanjama. I
njih je zaprepastila $estina kojom je roj udario. I kojom je oti"ao.
Arion je $utom $licom stavljao bakinu ka"icu u usta. Bio je prili(no spretan, s
ponosom mu primjeti Ivan. Naravno, pokoji bi zalogaj zavr"io na (elu, stolu ili
podu pa mu je Rina morala jo" uvijek pomagati, ali napreduje. Klinac je vrlo
pametan. Ivan je siguran da &e uskoro on priskrbljivati kruh za obitelj i voditi
doma&instvo. I da &e to sasvim sigurno raditi puno bolje od njega.
Arion nije djelovao osobito traumatizirano no&a"njim iskustvom. Djeca su ipak
otpornija nego "to im to odrasli pripisuju. Ipak, mora na&i vremena za njega. Igrati
se s njime. Razgovarati s njim. Neke stvari sigurno ne&e re&i svojoj mami ili baki,
nego samo njemu. Ipak mu je on jedini mu"ki uzor. Koliko god to jadno zvu(alo.
Ni baka ni Rina nisu djelovale osobito potreseno. Morao je priznati, nije ni on
bio potresen. Valjda je to normalno. Pro"la no& je bila zastra"uju&a, ali u biti nije
bila ni"ta druga(ija od svih ostalih u proteklih petsto godina. Istina, on $ivi tek
djeli& toga vremena. 'ak i kada $ivi" u njoj, no&na mora postane ne"to (ime se
(ovjek ne mo$e previ"e zamarati. A tu je bio i njegov prakti(ni pogled na svijet.
Nije se mogao optere&ivati svojim strahovima i traumama kada postoje va$nije
stvari koje treba obaviti. I iako ga je iskustvo pou(ilo suprotnome, za njega je
svaki novi dan zna(io nove mogu&nosti koje samo (ekaju na njega. Nije znao
otkud mu taj besmisleni i iracionalni optimizam.
Pogledao je baku, Rinu i Ariona. Ma znao je.
Baka se sjela za stol s Ivanom nakon "to je pripremila Arionov doru(ak. U (a"u
si je nalila metasojino mlijeko, a na tanjuri& stavila skroman dvopek. Njen
uobi(ajen doru(ak. Ivan joj je govorio kako bi trebala vi"e jesti za doru(ak, no ona
bi mu odmah odr$ala predavanje o tome kako je to biti star i kako je njen $eludac
preosjetljiv ujutro za bilo "to drugo osim toga mlijeka i dvopeka. "Na koga ti ja
sli(im, krma(u koja $dere sve pred sobom?" bile bi obi(no zavr"ne rije(i takve
rasprave.
On ni"ta nije jeo. Osim ulse. Iako to nije jelo. Jedva prolazi kao pi&e. Nije $elio
tro"iti hranu koju mogu drugi pojesti, s obzirom da &e u tvrtki dobiti svoj redoviti
obrok. Uostalom, ujutro nikada ne mo$e jesti. Bez apetita je nakon bu)enja,
jednostavno ne mo$e smisliti hranu. Baka bi mu prigovarala, kao "to on prigovara
167
IOX
njoj, da se nezdravo hrani i da je doru(ak najva$niji obrok u danu. On bi tada
ukazao na njene jutarnje prehrambene navike pa bi onda odustala. To je u biti
jedina rasprava s bakom u kojoj on pobije)uje. Ipak, sumnjao je da mu ona pu"ta
pobijediti iz nekih svojih skrovitih razloga.
Rina nije jela sve dok se Arion ne bi najeo. Iako je ve& bio velik de(ko, ona ga
je jo" uvijek teto"ila i brinula se da mu ni"ta ne nedostaje. Mo$da malo previ"e. Ni
sada nije druga(ije. Gleda ga sa smije"kom i gladi ga po glavi kao da predstavlja
cijeli svijet. Znao je kako se osje&a. Iako to nije ba" isto kao kod nje. Rini je njen
sin bio... jo" ne"to. Arion ima mnogo o(evih osobina. O(i, nos i izra$enu bradu.
Rina to vidi i to ju uvijek podsje&a. Jadna, izgubila je mu$a tako rano. Nisu
zapravo jo" ni u"li u pravi brak, jer kako stari znaju re&i: pravi brak po(inje tek
nakon osamanaest mjeseci. Navodno tek onda mu$ i $ena shvate "to su u(inili i
imaju li snage to dalje (initi do kraja $ivota. A oni nisu bili vjen(ani ni godinu
dana. Ivan joj je poku"avao biti "to ve&a potpora u tom pogledu, no tu ipak nije
mogao previ"e u(initi. Naposljetku, brati& nije nikakva zamjena za mu$a.
"!to se ti smijulji"?" izbaci ga Rina iz misli. I sama se smijuljila.
"Hm? O... ni"ta, samo sam se zadubio u misli."
"Ve& sam mislila da sanja" otvorenih o(iju. No&as nisi previ"e spavao, ha? Nas
troje smo ti ipak bili prevelika gu$va."
"!to?! Ne, niste uop&e! Drago mi je "to smo pru$ali potporu jedni drugima.
Samo... nije mi se spavalo."
Rina stavi ozbiljan izraz lica i kimne zna(ajno. Znala je za njegove neprekidne
no&ne more. Rekao joj je za to. Utje"ila ga je tada kako i sama zna imati grozne
snove, no znao je da to nije isto kao kod njega. On je, izgleda, jedini kojeg demoni
pro"losti ne $ele pustiti. Ili on ne $eli pustiti njih?
"Ujak, ho&e" mi danas (itati o Zolku? Rekao si da ho&e"."
"Ari, nemoj govoriti prije nego "to proguta" hranu," opomene ga Rina.
"Jesam li? Pa, ako sam rekao, onda &u (itati. Ako mi opet ne zaspi", naravno."
"Ne&u zaspati, ujak, ho&u Zolka," re(e Arion odlu(nim glasom.
Svi se u kuhinji nasmiju na Arionove rije(i. Ivanu se u ovom trenutku (inilo
kako nemaju nikakvih problema i da su sve one brige od ju(er ve& stolje&ima
udaljene. "Dobro, onda &emo Zolkovo putovanje u Jastukgrad?"
"Ne, ho&u Zolka i Vjeveri(ju bandu."
"Joj, ne, ta mi je malo pretjerana. Pogotovo za ve(er. Budemo neku drugu."
"A ne, ujaaak," stane zapomagati Arion, "ho&u vjeverice."
Kako bi mu mogao odbiti? "No, dobro, neka budu vjeverice."
Arion se veselo nasmije. Obo$ava te pri(e. Iznova i iznova mu je morao (itati o
pustolovinama ze(i&a Zolka. Zolk bi se se stalno upu"tao u nekakve nevolje, a na
kraju bi uvijek nekako pobijedio i pritom stekao nove prijatelje. I prazne $ute
kutije. Istina, neke stvari u tim pri(ama nikada mu nisu bile jasne. Na primjer,
nikada nije shvatio kamo Zolk sprema sve one igra(ke koje rastali niti za"to to
uop&e (ini. Ili za"to svaki put kada Zolk zatra$i svoga prijatelja Omba za pomo&,
on, umjesto da mu pomogne, krene ne"to piti. I za"to ga onda uop&e smatra
168
Aleksandar Kostjuk
prijateljem? Tu su jo" oni sumnjivi tipovi koji mu stalno dolaze u ku&u. I onaj
kanarinac koji Zolku stalno poku"ava prodati satove. Ivan ve& neko vrijeme
sumnja kako te pri(e mo$da i nisu namijenjene djeci. No Arion ih je volio i,
prema svemu sude&i, bolje razumio od njega. Namjeravao ga je jednom upitati da
mu objasni neke stvari, no naslu&ivao je da mu ne bi rekao ono "to ga zanima.
Djeca vole imati tajne.
"'uj ti njih, bako! Tek je jutro, a ova se dvojica ve& pripremaju za spavanje."
"A "to &e"," odvrati joj baka, "takvi su ti mu"karci," re(e i otpije malo od svoga
metasojinog mlijeka.
Ivan razo(arano pogleda baku. "Ma ba" vam hvala."
Rina se po(ne smijati. "Daj, Ivek, moramo te malo zezati. !to mora" stalno biti
tako ozbiljan?"
"Tko, ja? Ja nisam ozbiljan," re(e on dok se u stolici namje"tao u la$ni le$erni
polo$aj, lagano se naginju&i u stranu.
"Gle ti njega! Gospodin Lepr"avi."
Ivan odmah odustane od glumljenja le$ernosti i nasloni jednostavno laktove na
stol. Ako to nije le$erno, onda ne zna "to jest. "Daj upali radio. Mo$da ima
nekakvih vijesti o no&a"njem napadu," re(e Rini koja je sjedila pokraj radija.
"Ma "to $eli" slu"ati o tome?!" grakne baka. "Pa bio si ju(er ovdje, nisi? Iz prve
si ruke doznao vijest, blesane."
"Nemoj se uzrujavati, bako. Zanima me samo jesu li i ostali okruzi bili
pogo)eni. Ustvari, zanima me je li i grad bio meta. Moram znati prije nego "to
krenem tamo. Zbog prometa, i tako."
"Prometa..." Baka jo" ne"to progun)a nerazumljivo i frkne nosom.
Rina upali radio.
"Viiiiijuuuu""""rrr... i to bi bilo sve o no&a"njim doga)ajima. Dnevne novost
sponzorira trgovina samoljepljivim alatima za struganje prikolica Riznica $aba.
Nadam se da ste slu"ali jer ove vijesti nemamo nikakvu namjeru ikada ponoviti.
Ali zaista nikada."
"No, super," re(e Ivan.
"Ba" ima" peh. Da potra$im neku drugu postaju?"
"Mo$e. Samo mi nemoj okrenuti Dobro jutro s Esom. Da mi ne prisjedne
ulsa."
"!to se tako uzrujava" zbog njega?"
"Ne uzrujavam se. Jedino ne $elim slu"ati idiota."
"Pa naravno da je idiot, ali zna biti zabavan."
"Joj, ne&emo iznova voditi tu raspravu."
"Mama, "to je to idiot?" upita Arion.
"Idiot ti je (ovjek koji misli da sve zna, maleni," ubaci se baka u raspravu. "I
$eli sve ostale uvjeriti u to." Posljednje su rije(i savr"eno opisale Esa, no kad ih
je izrekla zagledala se u Ivana pa mu se u(inilo da su bile upu&ene njemu. 'ak se
malo lecnuo. Baka ode pomalo smrknuta lica.
!to joj je tako rano? Zar je ne"to krivo rekao?
169
IOX
Arion je bio zbunjen bakinim rije(ima, ali nije se dugo zamarao njima nego se
posvetio iznova svojoj ka"ici od preklekfa. Rina je nastavila tra$iti postaje. Iz
zvu(nika su izlazili samo zvukovi cviljenja i struganja. Radio spektar bio je
bogato prazan jutros.
"!to je sad to?" re(e uzrujano Rina. "Ina(e ima hrpa postaja za hvatanje, a
sada... A, evo, ima ne(eg..."
"!krrrr"""... 'i to bi trebalo svakako raditi bez ljudi koji piju vodu u blizini. I
bez medvjeda."
"Aha, shva&am."
"!to, naravno, ne zna(i da ne smijete nabaviti medvjeda. Samo se morate
pobrinuti da mu ne...mmm..."
"... planu noge, da. Shva&am. Ali vratimo se na na"u prvu temu. Govorili ste o
svojim uspjesima u stakleniku. Vi kao iskusna vrtlarica koristite isklju(ivo biljke
za svoj posao. Na"e slu"ateljice... i slu"atelji... dobro znaju va" rad i ne mo$emo
nabrojiti sve te ljude koji su protirali od va"ih savjeta. Pro"log je tjedna gospo)a
Ceeribrtogs gostovala u ovoj emisiji, ako se sje&ate..."
"Ah, da, gospo)a Ceeribrtogs."
"... da, i nije vas mogla dovoljno nahvaliti zbog savjeta koje ste joj dali. Bez
vas ne bi nikad skinula sav onaj kupus sa svoga mu$a, a kamoli nahranila sve one
ljude koji joj zagra)uju ulaz u podrum."
"Ma joj, hvala vam..."
"Pa zato mislim da bi neki od va"ih obo$avatelja mogli va" novi pristup
shvatiti kao... svojevrsnu herezu u pogledu vrtlarstva. Ja osobno to ne mislim,
iako bih mo$da nekada tako mislila. Ne bojite li se mo$da da je to mo$da ipak
prenekonvencionalno?"
"Ma, ne. Pazite, mo$da vam se to (ini neuobi(ajenim... ovdje. Ali znam iz
iskustva da se to u nekim dijelovima Nesske jako (esto prakticira."
"Shva&am. Ali kada vam je prvi put palo na pamet koristiti konja za uzgoj
povr&a?Je li to ne"to "to ste pokupili na svojim putovanjima pa ste samo odlu(ili
to jednoga dana primijeniti ili..."
"Ne, ne. Iako sam ve& prije za to (ula i upoznala se s time, dobivanje povr&a iz
konja zapravo je ne"to "to sam sama razvila. Kao "to sam rekla, to se i drugdje
prakticira, ali nikada ovako. Ovu sam metodu ja razvila. I zapravo, to se dogodilo
sasvim slu(ajno."
"Kako to?"
"Hm... pa je uistinu zanimljiva pri(a. Mo$da sam ve& spomenula da je moj
pokojni mu$ bio pravnik..."
"Aha..."
"Nakon smrti se po(eo baviti kiparstvom, a danas je pisac cigala. No to sad
nije bitno. Uglavnom, sve je po(elo s jednim dabrom. Taj dabar je ve& neko
vrijeme zlostavljao jednu moju dobru prijateljicu (ije ime sada ne&u re&i radi
diskrecije. Uglavnom, zlostavljao ju je pi"u&i joj opse$na i u(estala pisma u
kojima joj je prijetio da &e joj oduzeti vrata u ku&i u kojoj je $ivjela. Dabar je,
170
Aleksandar Kostjuk
naime, tvrdio da je Alma... moja prijateljica... ukrala vrata od njegova brata koji
je preminuo poku"avaju&i preko(iti Yiilikovu guduru. I on-"
"I je li uspio?"
"Molim?"
"Dabrov brat. Je li presko(io guduru?"
"Nije. Preminuo je, sad sam rekla."
"A, da. Pardon, nastavite."
"Da. Ovaj... No, da, on je tvrdio da vrata pripadaju njemu, "to je obi(na
glupost. Ta su vrata bila u njenoj obitelji ve& mnoge nara"taje. Mnogo du$e od
same ku&e. Osim toga, vrata u pitanju uop&e nisu bila u njenoj ku&i, nego
spremljena u podzemnom bunkeru pokraj ku&e u kojem su bila sigurna od
patuljaka koji jedu travu. Njena ku&a uop&e nije imala vrata. Nijedna!"
"Ma da?"
"Da! Ona je isprva poku"ala ignorirati pisma, ali kasnije joj je dabar po(eo
slati ljude koji su joj otvarali ta pisma i glasno ih (itali. Ne bi ih ona pustila u
ku&u, ali po"to nije bilo vrata... eto. No nije stalo na tome. Slao je ljude koji su joj
postavljali ogradu oko ku&e jedan dan, a drugi dan bi poslao ljude koji bi ju
ukrali. Zatim su joj stizali (udni paketi u kojima su bile makete koje su prikazivale
njenu ku&u i ljude oko nje koji kradu ogradu. Ili ju postavljaju, nije nikada dobro
shvatila. I to nije bilo sve. Slao je taj dabar jo" pisama. Slao ih je njenim
prijateljima, obitelji i jo" nekim ljudima s kojima je bio dobar i koji nisu
poznavali Almu, ali su imali precizne odljeve crijepova zgrada u kojima bi mo$da
mogao $ivjeti netko koga poznaju. U tim je pismima optu$ivao Almu da je (inila
stvari koje se mogu pribli$no opisati samo kao stvari (ija se namjena
prenagla"eno karakterizira velikim nedostatkom izostanka svakog dobrog ukusa,
(ija procjena, dakako, ovisi od osobe do osobe, ali ipak ima neke (vrste temelje u
op&e poznatim djelima osoba koje, dodu"e, imaju anitet prema izbjegavanju
armacije ustaljenih dru"tvenih etalona, ali ih se nikako ne smije shvatiti kao
ljude koji bi ikada dopustili velike devijacije u tuma(enju onoga "to bi se smjelo
raditi, a u odnosu na ono "to se o(ekuje da bi se trebalo dogoditi. I jo" bi dodao
da je ru$na. Alma je bila osramo&ena. Javno!"
"Joj, grozno."
"Zaista je to bilo grozno. A ona je sva o(ajna do"la k meni po pomo&.
Naravno, nisam ju mogla odbiti... barem ne tako izravno... pa sam upitala mu$a
mo$e li on ne"to u(initi. Kao pravnik. I on je rekao kako taj slu(aj treba rije"iti na
sudu, i to "to prije. I (ak se ponudio zastupati ju kao njen odvjetnik. Besplatno."
"To je lijepo."
"Daaa... Uglavnom, sazvano je ro(i"te i dabar je poslao hrpu odvjetnika. On
sam nije se uop&e pojavio. Ti njegovi odvjetnici izlo$ili su njegov slu(aj,
pokazuju&i razne dokumente koji su navodno dokazivali dabrovo pravo na Almina
vrata, izreske ra(una za planinarsku opremu koju je dabrov brat kupio u ime
svojih vrata, uljane portrete "ia-volova koji u pozadini imaju prodava(e vre&a koji
izrijekom potvr)uju vlasni"tvo dabrova brata nad spornim vratima, svjedoke koji
171
IOX
su potvrdili Alminu patolo"ku netoleranciju prema imovinskim pravima dabrova i
prema ljudima koji imaju made$e u obliku ljudi koji nemaju made$e, malene
"pekule u kojima su bile gurice sakuplja(a leptira koji poku"ava oslijepiti
vranu... iako ne znam "to je to trebalo dokazati... i tijekom cijelog svog izlaganja
ti su odvjetnici neprestano dodavali (lanovima suda(koga vije&a velike zlatnike.
Moj mu$ je prosvjedovao zbog toga, ali po"to to nije u(inio davaju&i vije&u
zlatnike, njegov prigovor nije uva$en.
Tada sam se zaista zabrinula. Ti prepredeni odvjetnici zaista su dali iznimno
uvjerljive argumente. Da stvar jo" bude gora, svaki put dok bi jedan od dabrovih
odvjetnika govorio, ispred sebe bi gurao veliki spremnik na kota(ima napunjen
crnim uljem od krastavaca, "to im je davalo nepo"tenu prednost."
"To zaista nije po"teno. Zar se to smjelo?"
"Ha, o(ito je. Uglavnom, kada su oni zavr"ili, bio je red na moga mu$a.
Na$alost, usred su)enja je oti"ao na poslovno putovanje pa se ro(i"te odgodilo na
neodre)eno vrijeme, ali kada se vratio dvije godine kasnije, izveo je nevjerojatnu
obranu. Da ne duljim, u potpunosti je pobio sve njihove dokaze, opovrgnuo sve
njihove svjedoke i (ak uspio izazvati zatajenje jetre u jednog od dabrovih
odvjetnika. Bio je nevjerojatan. I to je bilo nakon "to se ve& dugo nije bavio
pravom."
"I... pobijedili ste?"
"!to? Ne, izgubili smo. To jest, Alma je izgubila. Suda(ko je vije&e presudilo u
dabrovu korist i naredilo Almi da vrati vrata u roku od trideset dana. Ali nije sve
bilo tako crno. Zapravo... nije uop&e. Iako je vije&e presudilo u korist dabra,
tako)er ga je osudilo na smrt zbog nepo"tivanja suda i opstrukcije pravde."
"Kako to?"
"Pa navodno $ivotinje ne smiju posjedovati stvari niti tra$iti bilo "to. Iako se
$ivotinje ne spominju nigdje izri(ito u Iskonikoritasu, postoji jedna stavka koja
usputno ka$e da $ivotinje ne smiju imati pravne zastupnike. Niti udjele u
bordelima."
"Za"to se onda uop&e i"lo u sve te komplikacije?"
"Slu$beno, sudsko vije&e nije imalo saznanja o dabrovu $ivotinjskom
podrijetlu, no moj mu$ ka$e kako je to zbog toga "to je dabar bio pun love pa su
prvo htjeli izvu&i iz njega sve "to je imao, a su)enje su koristili kao prikladno
sredstvo za to."
"Aha. Onda Alma nije morala vratiti vrata?"
"Ne. Slu$beno da, ali zadr$ala ih je bez posljedica. Dodu"e, bilo je naznaka
tu$bi od strane dabrove obitelji, ali nju je jednoga dana pojela horda bijesnih
lisica. Pa je i to zaboravljeno."
"I kako tu ulazi konj?"
"Hm? Ah, da... Dakle, kada smo shvatili da smo izborili kona(nu pobjedu, svi
smo oti"li slaviti u Alminu ku&u. I ba" kad smo htjeli u&i u nju, na krov je pala
ogromna krma(a. Udarila je glasno o ku&u i otkotrljala se na tlo, pred na"e
noge."
172
Aleksandar Kostjuk
"Otkud je pala?"
"Nemam pojma. Uglavnom, gledala sam tu mrtvu krma(u zajedno sa svojim
mu$em i Almom koja si je usput slagala frizuru i mislila sam si kako bi bilo dobro
koristiti konja za dobivanje povr&a."
"Oh, super pri(a!"
"Oh, hvala."
"Vidi, istje(e nam vrijeme. #elite li jo" "to ovome dodati?"
"Pa... glede uporabe konja..."
"Da?"
"Va$no je da uvijek bude dosta zraka oko konja..."
"Aha..."
"I nikad ne smijete zaboraviti nabrusiti motiku jer konju ina(e mo$e postati
neugodno. A to mo$e pokvariti urod. I ne treba pretjerivati s lancima. Korijenje
treba poticaj, ali konj na svojim u"ima mo$e dugoro(no dobiti alergi(ne reakcije.
A "to se ti(e kiseline..."
"Nikada bez bi(a i rukavica, je li tako?"
"Tako je. I nekakva za"tita za va"a le)a isto nije naodmet."
"Eto, i do"li smo do kraja emisije. Mislim da je bilo osobito zanimljivo danas i
mislim da &e se na"i slu"atelji slo$iti sa mnom. Slu"ajte nas ponovno za dva dana.
A vama hvala na jo" jednom gostovanju u emisiji Vrtlarski udar. Nadam se da i
ubudu&e mo$emo ra(unati s vama."
"Ma naravno. Hvala vam na pozivu i hvala va"im vjernim slu"ateljima. Na
slu"anju."
"Do sljede&e emisije, dovi)enja. Sada vas prepu"tamo na"im sponzorima."
"'uli ste za to, ali nikada se niste usudili probati? Va"i prijatelji govore samo
o tome, ali vi jo" nemate povjerenja? Konzerviranje dlake va"ih ljubimaca va$an
je korak, ali s pravom to ne $elite prepustiti lo"im proizvodima! Ne tra$ite dalje,
jer u trgovinama sada mo$ete na&i Qwe-Pokoyov lak s okusom sira-"
Rina isklju(i radio. "Ah, "teta, ba" sam do"la na kraj. Ta emisija nikad nije u
isto vrijeme, a ba" ju rado slu"am. Imaju ba" super savjete."
"Zvu(i zanimljivo. Jesi li od njih dobila ideju za onaj kelj u plasteniku?" upita
Ivan.
"Jesam! I jo" "to"ta drugo "to ti nisi uop&e primjetio."
"Rina, zna" da se ne razumijem u povr&e. I hranu op&enito. Ali znam da ti i
baka to odli(no radite."
"Ah, ba" si drag. 'uj, nema ni"ta na radiju, a ba" mi se ne"to slu"a. Da
poslu"amo neku $au-kocku? Ne mora" jo" i&i, zar ne?"
"Ne, ne, i meni bi godilo malo glazbe. Da vidimo..." Ivan se ustane od stola i
otvori jednu od ladica ispod kuhinjske konzole. Iz nje izvadi crnu kocku ne"to "iru
od njegova dlana. Pro(ita "to je pisalo na jednoj njenoj stranici. "Mo$e malo
Ximijvljua?"
Rina veselo kimne. "Ari, mo$e Ximijvlju? Njega voli", zar ne?"
"Ximju, Ximju!" stane klicati Arion.
173
IOX
Ivan prije)e prstom po gornjoj povr"ini $au-kocke u koju su bile impregnirane
komande. Pritiskom na to(ku u kutu cijela kocka po(ne odzvanjati. Svirala je
Ximijvljujevu Gralsku suitu. Ivan ponovno sjedne.
Rina sjedne kraj Ariona i zagrli ga. Po(eli su se ljuljati u ritmu melodije koja je
izlazila iz $au-kocke. Ivan tako)er voli tu glazbu. Ximijvlju je jedan od njegovih
najdra$ih skladatelja. Njegova je glazba tako puna energije bez da bude predivlja.
Dinami(na, ali umiruju&a. Slu"aju&i kompoziciju sada, shvati kako mu godi vi"e
nego ina(e. Ne treba (uditi, uzev"i u obzir strahote koje su mu prolazile kroz u"i
posljednja dvadeset i (etiri sata. Naslonio je glavu na ruke i prepustio se
plemenitim zvucima suite, gledaju&i Rinu i Ariona u zagrljaju, vesele, kao idealnu
sliku majke i djeteta.
Iz hodnika je dolazila neka buka. 'ovjek danas zaista vi"e ne mo$e imati niti
minutu mira! Netko je vikao i pribli$avao se kuhinji. Baka se sva)ala s nekim?
Odjednom se pred njima na)e Trisik, mladac koji je $ivio (etiri ku&e dalje, sin
Kloewsccerta. Baka je u"la odmah za njim, sva zajapurena. On je bio znojan u
licu, kao da je tr(ao dugi put.
"Vikao je da mora u&i brzo," rogoborila je baka. "Ne znam "to mu je!"
"!to je, Trisik? Ne"to se dogodilo?"
"Da, tata mi je rekao da re(em svima u naselju. Na"ao je ne"to."
"Ne"to? !to?"
"Rekao mi je da ne re(em. Samo da morate to svi vidjeti."
"!to? Gdje?"
"Stotinjak ahata iza Ferove ku&e, iza stabla. Do)ite, pokazat &u vam!" Trisik
izleti van, silovito kako je i u"ao.
"'ek..." Htio ga je zaustaviti, ali on je ve& krenuo svojim putem. Ivan krene za
njim. "Vi ostanite ovdje. Javit &u vam ako je ne"to ozbiljno."
"Ma "to bi bilo ozbiljno?" uzvrati baka. "Njegov se otac valjda opet napio i
otkrio blago. Drago kamenje! Biserne ogrlice!"
Znao je da je baka koja mu je bila sve dalje iz le)a vjerojatno u pravu. Susjed
Kloewsccert poznat je po dizanju la$ne strke. I predanom isu"ivanju boca. No
izraz lica koji je imao njegov sin... Zaintrigirao ga je.
Trisik je bio brzih nogu. Nije ni Ivan bio slaba"an niti izvan kondicije. Lako je
pratio Trisikov korak, ali nije mogao pratiti njegovu histeriju. Dahtao je vi"e nego
je trebao. Energija mu se o(ito tro"ila na jo" ne"to osim na tr(anje.
"Hej, Trisik, a da mi ka$e" "to to moram vidjeti..."
"Tata je rekao da ne smijem. Za tren smo tamo."
Za tren. Shvatio je. No jo" bi br$e bilo kada bi mu rekao. Znao je otprilike
kamo idu, ali svejedno je tr(ao za klincem. I osje&ao se glupo zbog toga. Ali nije
usporavao. Ni sam nije znao za"to. Naravno, jo" gluplje &e se osje&ati ako tamo
kamo idu na)e samo jo" jedan od Kloewsccertovih "fantasti(nih" nalaza, poput
onog krti(njaka u obliku plimnoga vala nitko to osim njega nije uspio
prepoznati, iako su mnogi abnormalno naprezali o(i prelomljene trstike za koju
se zaklinjao da mu je rekla da ima rupu u (izmi kao dokaz svoje tvrdnje
174
Aleksandar Kostjuk
predo(io je rupu u svojoj (izmi ili oblutka kojeg je raskolio jer mu je salijetao
$enu, a kojeg je zakopao negdje u "umi i dok je $iv, nikada nikome ne&e re&i
gdje. Vjerojatno se i sada radi o ne(emu sli(nom.
Ali nije usporavao.
Bilo je neizbje$no primjetiti da se svi stanovnici naselja kre&u prema istoj to(ki
kao i on. Neki su se vukli, drugi su napredovali velikim i u$urbanim koracima,
tre&i su se vukli, ali nekako uzrujano. Zapanjenih pogleda izmjenjivali su rije(i.
Ne"to va$no. Ne"to su znali. Mogao bi ih pitati, ali predaleko su. Prije &e sam
doznati.
Pro"li su Ferovu ku&u i bili izvan naselja K'Treo je zaista malen i na"li se
na (istini prekrivenoj zlatnim vlatima serncensa koje su sezale jedva do koljena.
Pribli$avali su se stablu kojeg je Trisik spomenuo. Bilo je tamo i dosta grmlja, ali
ne"to je bilo tamo. Zaista. Ne"to veliko. Stari susjed Kloewsccert mo$da barem
jednom nije digao la$nu uzbunu.
Na trenutak skrene pogled i u(ini mu se da je vidio krti(njak u obliku plimnoga
vala, ali nije se na to obazirao.
Stigli su. Iza stabla i grmlja zaista se nalazilo ne"to. Ne"to. Ono poznato
stezanje u grudima do)e mu u trenutku, samo sada je bilo ja(e nego ikada prije.
Druga(ije. Cijelo tijelo mu je zatreperilo i on se smrzne na mjestu. Osje&ao je, ako
napravi samo mali pomak, da &e se sru"iti. Nije vjerovao svojim nogama. Nije ih
osje&ao. Sada je shvatio za"to je Trisiku njegov tata rekao da ne ka$e ljudima "to
ih (eka.
Nitko ne bi do"ao da jest.
Ali svi su se sada okupili. Dobar dio njegovih susjeda. Ra"trkali su se na
ovome mjestu i gledali. To. Malo tko je uspio progovoriti. Ve&ina se vjerojatno
osje&ala poput Ivana. Poku"ao je progutati slinu, ali grlo mu nije reagiralo. I bilo
je suho.
Sjetio se slika koje je gledao u ud$benicima. Nisu bile ba" vjerne. Pogotovo u
pogledu boja. Stra$nja polovica tijela bila je plava i lomila svjetlost na neprirodan
na(in. Poput refrakcije u prizmi, samo se to ovdje doga)alo na povr"ini. Plava
povr"ina bila je prekrivena crnim mrljama koje su se pru$ale u gotovo
umjetni(kom uzorku. Organski oblici, nijedan sli(an drugome. Prednja polovica
bila je tamnosme)a, gotovo crna. Takve su bile i noge. Mnogobrojne noge. Koliko
ih je bilo to(no, te"ko je re&i. Bile su isprepletene i u nekom nemogu&em polo$aju.
Nije da je to stvoru smetalo.
Kart+atomasur pred njegovim o(ima bio je mrtav.
Niste morali biti stru(njak za kart+atomasure kako biste to shvatili. Njegov
hitinski egzoskelet bio je probijen. Kao da se rasprsnuo. Bio mu je velik otvor na
tijelu iz kojeg je iscurio dio njegove crveno-bijele utrobe. Svilenkasta prozirna
krila, ve&a i od samoga stvora, prekrivala su ga djelomi(no poput mrtva(kog
platna. Jedno od krila bilo je vidljivo raskoljeno.
Neman je bila ogromna. Gotovo kao njegova ku&a. Vi"a u svakom slu(aju.
Kada bi stajala na nogama. Ali i ovako ispru$ena, mrtva nije gubila na
175
IOX
kolosalnosti. Kart+atomasur je bio pred njim. Gleda ga. Mrtav je. I boji ga se kao
da je $iv. Znao je da su ogromni, znao je da su odvratno u$asavaju&i, ali ovo...
Ovo je bilo gore od svega "to si je mogao zamisliti. A no&as je bilo tisu&a takvih
oko njegova doma. Tisu&e!
Po(eo je neujedna(eno disati. Vrtilo mu se u glavi. Neki su mu se ljudi po(eli
pribli$avati. Sam pogled na to preplavio ga je pani(nim strahom. #elio im je
viknuti da su ludi, da se maknu od te stvari. Ali nije mogao. Uostalom, mrtav je.
Ne mo$e im ni"ta. Ne mo$e mi ni"ta. Ali svejedno se bojao. Poput malenog
djeteta.
Mrtav kart+atomasur le$ao je pora$en pred njim. Trebao bi likovati, no sve "to
je on mogao je dr$ati svoj mjehur pod kontrolom. Jedva.
Mrtav kart+atomasur. Ve& stolje&ima nitko nije vidio jednog kart+atomasura
ovako jasno. Ako itko ikada jest. Nikada nisu vi)eni danju. Ni $ivi ni mrtvi. Ako
bi neki kart+atomasur uginuo, njegovi kolege odmah bi ga pojeli. Temeljito. Sve
"to bi ikada ostalo jesu bijedni ostaci hitinskoga oklopa. Gotovo ni"ta. Nitko
nikada nije vidio truplo kart+atomasura. Barem on nikada nije (uo za to.
A evo ga tu. Pred njim. Gotovo netaknut. U komadu. Njegov rod je morao biti
u gadnoj $urbi kada su ga samo ostavili ovako. I postavili povijesni presedan. !to
je to moglo upla"iti kart+atomasure? 'ega se demoni boje? Zar je to mogu&e?
Prokleti bili! Ne $eli gledati tu nakazu. Ne $eli razmi"ljati za"to je krepao ba"
ovdje. Ne $eli biti ovdje. Ali ne mo$e skinuti o(i s njega. Tog groteskog stvora.
Tog ubojice! Ni noge ga ne slu"aju. Pokreni se ve& jednom, budalo! Hodaj!
Uspio se okrenuti. Ve& mu je od toga bilo lak"e. Polako je pokrenuo svoje
noge. Polako. Zaista se bojao da &e ga tijelo izdati. Prije svega njegov mjehur. Ili
crijeva. Kao da se ne osje&a dovoljno poni$eno. Kora(ao je naprijed, za(u)en
vlastitom hrabro"&u. Kakav junak! Nije gledao vi"e tog stvora, ali kao da je
masivnost te tjelesine pritiskivala njegova le)a.
Hodao je natrag ku&i. Ima va$nijih stvari na koje mora misliti. Mora na posao.
Mora raditi. Ne smije se optere&ivati glupostima. No osje&ao se omamljeno. Glava
mu je lebdila, lagana. Njegov razum nije mogao ovo prihvatiti. Preraditi. Jedno je
ipak sigurno: njegove &e no&ne more ubudu&e biti mnogo slikovitije nego dosad.
I jo" je ne"to sigurno. 'ovjek ne bi smio na ovakav na(in zapo(eti svoj dan.
Nije po"teno. Nije.
176
Aleksandar Kostjuk
177
IOX
V
Osobi ili osobama smije se uskratiti pravo
na informaciju o vlastitom zdravlju ako se
time sprije(ava pad industrijske
proizvodnje ve&i od 44.5%, porast
pomora (in(ila manji od 27% ili pad
u(inkovitosti preventivnog "irenja difterije
(sa svrhom pove&anja produktivnosti
neproizvodnih staklarskih obrta) od 32%.
U slu(aju nestanka osobe ili osoba kojima
je informacija uskra&ena, gospodarski i
administrativni objekti ovla"teni su nad
gore navedenima provesti mjere
discipliniranja u obliku skalne i
nancijsko restriktivne politike pod
uvjetom da te mjere ne uzrokuju pad
pomora (in(ila u neproizvodnim
staklarskim obrtima ve&i od 17,5%.
Iskonikoritas, Peta revizija
ZAKON O UPRAVLJANJU NAPU!TENIM
ZEMLJI!TEM, 'LANAK 8, STAVKA 3
"Ovaj sapun smrdi."
"Molim?"
"Rekla sam: ovaj sapun smrdi."
"Mo$da ga ne dr$ite dobro."
"Poku"avate biti duhoviti... prodava(u?"
"Nipo"to, gospo)o. Ako vam ovaj sapun nije po volji, uzmite neki drugi."
"Ali ja $elim ovaj!"
178
Aleksandar Kostjuk
"Za"to? Ako vam smrdi..."
"Pro"li put sam kupila isti ovakav i nije smrdio."
"Sigurno se varate."
"Molim? Nazivate me la$ljivicom? #elite re&i da nikada nisam bila ovdje?"
"!to? Ne... ne... $elim re&i kako se mo$da radi o nekoj drugoj marci... Pa ste
pobrkali."
"Nisam ja ni"ta pobrkala. Ja, za razliku od vas, ne koristim sapun samo kao
ukras za prozor. Znam ja dobro "to kupujem. Ovo je Raspatin sapun kojeg uvijek
kupujem. Evo, u njega je utisnuto ime i znak tvrtke. Vidite?"
"Da... da, zaista. Mislim da oni imaju nekoliko vrsta pa ond-"
"Ne govorite gluposti! Kako si to vodite du&an, a ne znate ni kakvu robu
dr$ite? Postoji samo jedna vrsta Raspatin sapuna. Oni ga proizvode od prirodnih
ostataka divlja(i. Sve organsko. Nema onih industrijskih kemikalija kakve
stavljaju u sapune od osu)enika na smrt."
"Da, siguran sam..."
"Onda?"
"Em... "to?"
"!to ste u(inili ovom sapunu da tako smrdi? Na skladi"tite ga pravilno, imam li
pravo?"
"Hej, samo malo..."
"Uop&e ne pazite na svoju robu, to sam ve& prije primjetila-"
"Samo malo! Mi jako dobro pazimo na svoju robu i jako smo ponosni na
visoku kvalitetu asortimana kojeg nudimo..."
"Ba"."
"... a vi ne biste uop&e smjeli otvarati robu. Ako izvadite sapun iz papirnog
omota, onda ga morate i kupiti."
"Ne pada mi na pamet! Kako &u znati valja li ako ga ne otvorim?"
"Pa osjeti se i kroz papir..."
"To nije isto. Papir uop&e ne ostavlja-"
"Dobro! Ne morate ga kupiti. #elite li mo$da jo" ne"to?"
"Da, trebam kruha i sira. Ali trebam Raspatin sapun. Jedino takvog moj suprug
ho&e. S nijednim se drugim ne&e prati. A onda mu po(nu rasti gljivice posvuda.
!to da radim?"
"Pa, za po(etak biste me mogli po"tedjeti takvih slikovitih detalja. Ovaj... ne
znam, uzmite ovog. Mo$da va"em mu$u ne&e smrdjeti."
"Joj, ne znate vi njega."
"Veliki propust s moje strane, sla$em se, ali sapun je zaista kvalitetan. Sigurno
&e mu se svidjeti."
"Ne&e! I ne svi)a mi se va" ton. #elim sapun kakav je ina(e."
"Spreman sam razgovarati o tome. Nakon "to platite ovog kojeg ste otpakirali."
"Ve& sam vam rekla da ne&u. #elim Raspatin sapun koji miri"i onako kako
treba. Poput mje"avine berilija i svinjskog papka. !to kanite poduzeti glede toga?"
Drakko si je dao nekoliko trenutaka za razmi"ljanje. A onda se domislio
179
IOX
rje"enju. "Rekli ste da va" suprug ne $eli nijedan drugi sapun?"
"Tako je."
"Pa za"to si onda ne na)ete drugog supruga?"
Gospo)a zine u (u)enju. Bijesna se lica okrene i uputi prema vratima. Otvori
ih, ali prije nego "to je iza"la, okrenula se jo" jednom prema Drakku. Bijesno.
"Idem u onu trgovinu Kod regresivne raj(ice. Dvije je ulice daleko, tamo me
uvijek potkradaju i uvijek mi netko poku"a "arati po gle$njevima. Ali i to je bolje
od ove... ove... bezobra"tine! Idem ja tamo!" Tresne vratima za sobom i ode.
Zar to nije mogla odmah? Kravetina. #ali se da joj sapun koji i ina(e
stravi(no smrdi smrdi. Drakko obo$ava takve kupce. I na kraju nije uzela ni sir
ni kruh. I onda jo" dijeli prodike drugima. Kao da &e bolje pro&i Kod regresivne
raj(ice. Poznaje vlasnika tog du&ana. Gospodin Asijaliur. Velika zvjerka. Idiot.
Pola njegove robe je ukradeno, pra"inu tretira poput luksuznog objekta, a njegova
su se djeca sva redom po(ela baviti kroja(kim zanatom samo kako bi njemu za
pakost svu "unku koju ima u skladi"tu za"ili za strop njegove kupaonice. Jo"
uvijek to rade. I jo" k tome smrde. I to ne zbog kori"tenja sapuna. I groteskno je
neuljudan a ne umjereno, poput Drakka prema mu"terijama. Misli da se ima
pravo otresati na cijeli svijet samo zato "to je prije pet godina odbijena njegova
prijavnica za Robotsku Olimpijadu, spektakularan "portski spektakl na kojem je
sudjelovanje dopu"teno samo ze(evima i zecolikim ljudima.
Ba" je lijep dan. Barem je bio sve dok ova kravetina nije u"la. Bio je siguran da
je vidio jo" jednu $enu u du&anu. Razgledavala je. Zapravo, siguran je da je bila
tu. Ali kada je (ula njihovu raspravu, vjerojatno je odlu(ila nekome drugome
ostaviti svoj novac.
I sad je du&an prazan. Peh.
Mo$da je trebao druga(ije postupiti s ocjenjiva(icom sapuna, ali samo je
navaljivala i navaljivala. !to je trebao u(initi? Bolje da ju je otjerao prije nego "to
je sva)a eskalirala i uzrokovala doga)aje koji bi njegov du&an doveli na zao glas.
Ve&i nego ina(e.
Drakko bi $elio biti ptica. Koja ne leti. I koja izgleda to(no kao on.
Takav na(in razmi"ljanja umanjuje mu stres.
Ugleda ne"to kroz prozor izloga. Bio je to samo trenutak. Je li mogu&e?
Drakko napusti svoje mjesto iza pulta i zaputi se prema prozoru. Blago je jauknuo
dok je dizao dasku pulta. Jo" ga bole rebra od no&as. A ni koljeno nije najbolje.
Svejedno, po$urio se. Prinio je glavu staklu i pogledao na ulicu. Koncentrirao se
na mjesto na kojem su dva lijepo ure)ena brusitelja plahti poku"avala nekom
prosjaku ukrasti cipele. Koje nije imao. Izgleda kao da ga samo navla(e za noge.
U$as je (ega sve ima u ovome gradu. Netko bi zaista trebao ne"to u(initi glede tih
prosjaka.
Ali vidio ju je tamo. Sasvim sigurno. No sada je vi"e nema. Po obi(aju.
Prepredena je. Nije mogao dobro vidjeti cijelu ulicu kroz prozor. Otvorio je vrata i
stao van. Osvrnuo se uokolo, ali nije vidio ni"ta neobi(no. Samo ljudi koji idu
nekamo, guraju&i jedni druge, iako ima prostora za sve. Oskudno odjevena
180
Aleksandar Kostjuk
djevojka, prakti(ki gola, pro"i"ti kraj njega na dvociklu. Proma"ila mu je noge za
cincu.
Ba" dok je izmicao neodgovornoj djevojci koja, morao je jednostavno
primjetiti, ima tetova$u u obliku skupa za promicanje nejedenja igala na svome
desnome bedru kraji(kom oka spazi ne"to s lijeve strane. Dok je okrenuo glavu
prema kraju ulice gdje ju je spazio, vi"e je nije bilo. Opet! Prokletnica je dobra.
Vrlo dobra.
Zato on mora biti bolji. Ne&e se jo" dugo dati terorizirati.
Ali prepredena je. O, da!
U)e natrag unutra. Tamo ga je do(ekala Frempamola. Stresao se na mjestu.
Pogled joj je bio ubojitiji nego ina(e. Nakon tolikih godina zajedni(kog $ivota sa
svojom punicom, jo" se uvijek ne mo$e naviknuti na njenu pojavu. Te o(i.
Plosnate, "kiljave. Uvijek mu se smrzne krv u $ilama od njih.
A sada je pogled bio jo" gori.
"Problemi, Frem?" upita ju ljubazno.
"Problemi? Da, imamo problem. Misli" da nisam (ula kako si razgovarao s
onom damom?" Pokroviteljski ton bio je te"ko za podnijeti.
"Siguran sam da jesi."
"I? !to ima" re&i u svoju obranu? Zar po novome tjeramo kupce iz na"ega
du&ana?"
Mog du&ana. Mog. "Ne, ali ta... dama... je postala vrlo neugodna. Ako si
prislu"kivala, onda si i to morala (uti. Ovako i onako oti"la bi nezadovoljna. I bez
da i"ta kupi. Ovako sam ju samo... mmm... potaknuo da ode prije. Da se mogu
posvetiti drugim kupcima."
"Kojim drugim kupcima? Nema nikoga. I ne&e biti nikoga ako ona razglasi
kako se prodava(i odnose prema svojim kupcima u ovome du&anu."
"'uj, davila je! !to sam trebao u(initi?"
"Zar nikad nisi (uo izreku: kupac je uvijek u pravu?"
"Ne. Prvi glas."
"E, sad (uje". Trebao si joj dati drugi sapun."
"Koji drugi sapun?! Raspatin je jedini kojeg dr$imo u du&anu. Imamo samo tri
vrste. Od divlja(i, od oligopljesni i od medicinskog otpada. A tog nitko ne $eli. A
ona nije ni $eljela drugog! Kad ve& prislu"kuje", onda to barem radi kako se
spada."
"Ne vi(i na mene! Nisam ja tvoja $ena da bi me tu tla(io."
Tla(io? Ja tebe? "Ja na svoju suprugu ne vi(em. Na Biankku nemam nikada
razloga vikati."
"A na mene ima"?"
"Razloge mi daje" napretek. I "to se uop&e mije"a"? Vodit &u du&an kako ho&u.
I ako su kupci neuljudni prema meni, ja sam neuljudan prema njima."
"Je li?"
"Da. Sama si rekla, kupac je uvijek u pravu. Ja samo odgovoram na njihove
$elje."
181
IOX
"Ma nemoj! Re&i &u Biankki za ovo. Ne(uveno." Okrene se od njega i po(ne
nositi svoje naote(eno tijelo prema vratima koja su vodila u predprostoriju. Jo" je
imala ne"to za re&i (ak i dok se mu(ila sa hodanjem. "Ne&e to samo tako pro&i. I
ja $ivim ovdje."
Zaista? Nisam primjetio. Uvijek problemi s njom. Vra$ja be"tija.
!to?! Brzo se osvrne prema uglu svoga du&ana, tamo gdje su police s ga&ama u
konzervama. Nema je. Ali bila je tu. U to nema sumnje. Kako mo$e biti tako
brza? Prokleta bila! Svaki put mu je sve bli$e, svaki put je sve odva$nija. Morat
&e zaista poduzeti odlu(ne korake. Vrijeme dono"enja presudnih odluka je sada.
Samo "to nije znao "to mu je (initi.
Drakku je bilo dosta tog maltretiranja. Pogotovo jer to toliko dugo traje. Ve&
vi"e od godinu dana sumnja kako ga ba(va iz njegova djetinjstva uhodi. Zapravo,
do sada je to nadi"lo sumnju. Bio je posve siguran u to. Uhodila ga je. Ta vra$ja
ba(va.
Nije znao kako se nositi s tim problemom. #eni nije $elio re&i da se ne bi
uzrujala. Njezinoj majci i teti rado bi rekao samo da ih uzruja, ali od njih ne treba
o(ekivati ni"ta konstruktivno. Njihov pristup problemima sastoji se od teatralnog
urlikanja o tome kako problema uop&e ne bi bilo da se slu"alo njih pro"loga puta
kada su tako)er urlikale samo mnogo ja(e o stvarima za koje su bile uvjerene
da se njih ti(u i (ija je svrha isklju(ivo da njima omogu&i urlikanje na druge ljude.
Drugi bi ljudi obi(no bio Drakko. Zapravo, uvijek. On je bio izvori"te svih
problema, oko toga su uvijek bile suglasne. I uvijek &e biti. Barem dok ne umru.
Ali ne mo$e se sada prepu"tati takvim lijepim mislima. Mora na&i rje"enje za
ba(vu-uhodu. Sam.
Ta ba(va. Sje&a je se dobro.
Svoje djetinjstvo proveo je na istoku Nesske, u Quisagrinilu. Njegov je otac
izgubio posao pera(a kuverti pa su se preselili u maleno mjesta"ce zvano Kijoja.
Tamo mu je neki stari prijatelj ime mu je bilo Porro, ako se dobro sje&a kojeg
je upoznao u nekom ratu na"ao posao u mjesnoj peradarskoj manufakturi koja je
proizvodila &upove za prosijavanje glinenih plo(ica. Navodno mu je taj Porro u
nekom gadnom okr"aju spasio nogu prodav"i ju neprijatelju za hranu. Kada je
razgovarao sa svojim ocem o tome, upitao ga je ne misli li zapravo da je Porro
spasio njega, prodav"i njegovu nogu neprijatelju. Otac mu je odgovorio s jasnim
ne. 'vrsto se dr$ao toga da mu je Porro spasio nogu. To je Drakku bilo (udno, i to
s razlogom, jer je njegov otac imao samo jednu nogu. Nosio je metalnu umjesto
prave.
Tako)er ga je zanimalo kakav je to bio to(no neprijatelj koji prihva&a ljudske
dijelove tijela kao sredstvo razmjene. Nije mu bilo jasno kakve su oni mogli imati
koristi od njegove noge. Osim ako su bili gladni. !to o(ito nisu bili kad su nogu
platili hranom. Njegov mu je otac tada ispri(ao sve "to je znao o osnovnim
na(elima privrede, po(ev"i od na(ela reciprociteta koji se primjenjuje u prisilnom
razodijevanju ljudi na ulici ili u "umarku, mo$da ponekad i na livadi, pa sve do
zakona koji omogu&uju svim ljudima da se bogate koliko god ho&e pod uvjetom
182
Aleksandar Kostjuk
da su ve& bogatiji od onih koji takvo ne"to zaista $ele. A onda ga je i"amarao i
rekao mu da ga to vi"e nikada ne pita.
I nikad vi"e nije.
U Kijoji je upoznao jednu divnu djevojku. Luciju. Koja ljepota. Bila je
najljep"a djevojka u cijelom tom bijednom gradi&u. Pune crvene usne, sjajnocrna
kosa, meka bron(ana ko$a. Odmah se zaljubio u nju. I zato se dru$io s njom
koliko je god mogao. Njoj je o(ito godilo njegovo dru"tvo jer ga je (esto pozivala
da zajedno rade razne stvari. To nije trebalo previ"e (uditi jer nije imala previ"e
prijatelja. Svi njihovi vr"njaci u gradi&u uvijek su bili zauzeti snifanjem (a)e,
pomodnim novim trendom (ijim dijelom Lucija nije $eljela biti. Nije ni Drakko.
Probao je jednom snifati (a)u i nije mu se svidjelo, iako je to vjerojatno zbog toga
"to mu je pritom neki tip preliven ma"&u bacio kamen na glavu.
Nisu ba" sva djeca snifala (a)u. Neka su namakala svoje glave u blatu satima,
"to ih je tako)er (inilo prili(no nedostupnima. Drakko i Lucija sasvim su se dobro
zabavljali i bez drugih. Nije se usudio priznati joj svoje osje&aje. Nije bio siguran
da li je ona isto osje&ala i za njega. No sve u svemu, bilo im je jako lijepo zajedno.
Bili su najbolji prijatelji. Ona bi ga vodila sa sobom izvan grada gdje bi mu
pokazala vrstu trave (ijim trljanjem vlati nastaje grozan vonj sli(an onome u toru,
staro drve&e u (ijim su dupljama okolni skitnice ostavljali svoje dragocjenosti
koje bi uvijek netko ukrao, ali bi oni iz nekog razloga uvijek iznova stavljali svoje
stvari u te iste duplje koje su se sastojale uglavnom od rukava kaputa, ilustracija
oboda ukradenih "e"ira, konaca ukradenih iz odba(enih deka, pozla&enih kipi&a.
Ili kako podu"iti sve ose u osinjaku i to koriste&i samo palac i veselu pjesmicu o
vre&ici magnezijskog praha. U "koli mu je pokazala u(itelje koji su posebno
opasni, one koji (ekaju presudu zbog blagog ubojstva, one koji odslu$uju svoju
zatvorsku kaznu u "koli bez znanja nadle$nih pravosudnih tijela, one koji do)u u
"kolu sa sivim psom, a iz nje iza)u s crvenom kabanicom od ri$e, one koji kradu
komade vlastitoga stola, ali uvijek ostave ladice, one koji jasno vide za"to nema
nikakvog razloga suzdr$avati se od ga"enja cigariliona na vlastitom (elu dok svoje
u(enike poku"avaju podu(iti tablici mno$enja, i napokon, one koje mo$e" mirno
gurnuti niz stepenice, a da to uop&e ne primjete.
Jedne ga je zime upoznala s (ovjekom zvanim Grihu'Un. Grihu'Un je $ivio
povu(eno i nije izlazio mnogo me)u ljude osim kada bi demonstrirao svoj
nevjerojatni talent. Naime, imao je sposobnost pretvaranja snijega u zlato. To je
uvijek bio njihov maleni lokalni spektakl. Kad bi Grihu'Un pretvarao snijeg u
zlato, pola grada okupilo bi se u njegovu koprivama bogatom dvori"tu, donose&i
sa sobom hranu, pi&e i pri(e za razmjenjivanje. Prvo bi se svi veselili, a onda bi
svi utihnuli i usmjerili svoju pozornost na Grihu'Una. Stavio bi ogromnu koli(inu
snijega na hrpu, pokrio ju velikom crnom krpetinom iz koje bi pri kretanju kroz
zrak iza"lo toliko pra"ine da bi prisutni tjednima nakon toga imali problema s
disanjem, a tada bi se, na op&e zgra$anje publike, skinuo do gola. Treba istaknuti
kako je to zaista, zaista bilo grozno za gledati jer je Grihu'Un bio sve, samo ne
oli(enje ljepote, zdravlja, higijene i tjelesnoga sklada. No svi su to otrpjeli zbog
183
IOX
predstave. Fokusirali bi se na hrpu snijega.
Grihu'Un bi nakon skidanja stao uspravno, uko(io svoje tijelo, ispru$io ruke
prema brdu pod krpom i pao u trans. Tresao se i znojio na hladno&i "to ga je (inilo
jo" degutantnijim, no nitko se nije obazirao na to. Svi su bili op(injeni onime "to
se trebalo dogoditi. A dogoditi se zaista moralo jer ina(e bi publika bila iznimno
razo(arana i svoje bi razo(aranje potencirano Grihu'Unovom grotesknom
golotinjom izrazili takvom $estinom da bi Grihu'Un imao tek djeli& sekunde za
spoznaju kako je posljednji put skinuo hla(e pred svojim sugra)anima.
U dubokom bi transu bio nekoliko minuta, pri (emu bi svi oko njega u
uzbu)enju dr$ali dah. A onda bi samo odjednom crna krpa koja je prekrivala
snijeg buknula u plamen. Iako su svi znali da &e se to dogoditi, svi bi upla"eno
ustuknuli i glasno udahnuli zrak. Plamen je gorio intenzivno. Sjajno, gotovo
zasljepljuju&e. Ali samo kratko. Brzo bi se sti"ao, okopnio.
I onda bi svi zurili u nestvaran prizor. Drakko se sje&a kakav je to bio
fantasti(an osje&aj gledati u u$areno brdo snijega. Snijeg je zaista bio u$aren. Zrak
je titrao oko njega, a toplinu je mogao osjetiti na cijelome tijelu. Unato( silnoj
toplini, hrpa snijega nije se otapala ni isparavala. Grihu'Un bi cijelo vrijeme ostao
u istome polo$aju, ispru$enih ruku, u transu. Pred kraj bi se zaista jako tresao.
Tada, odjednom, u$areno brdo po(elo bi se skupljati. Stezalo se samo u sebe,
ne gube&i na $aru. I ni"ta nije isparavalo niti je voda otjecala. U$areni se snijeg
velikom brzinom uru"avao u sebe, brdo je bivalo sve manje i manje pred
razroga(enim o(ima gledateljstva. Smanjivalo se i smanjivalo, sve dok nije
postalo malena to(kica na tlu. Grumen koji je ostao na tlu bio je gotovo bijel od
usijanja. No bio je (vrst. I Drakko je, kojeg je Grihu'Un na Lucijin nagovor
postavio za svog pomo&nika, iako samo jednom, uzeo duga(ka klije"ta i njima
podignuo grumen s tla. Bacio ga je u vjedro napunjeno vodom koje je (ekalo
spremno. Grumen je potonuo uz "i"tanje vode koja je uzavrela na dodir. Kad se
ohladio, klije"tima ga je izvadio van i pokazao nestrpljivoj publici. #amor
odu"evljenja je buknuo dok su svi gledali novostvoreni grumen(i& (istoga zlata.
Grumen je zaista bio malen. Kao pola dlana. To je bio onaj manje o(aravaju&i
dio predstave. Drakko je bio uvjeren, barem prvi put kada je tome svjedo(io, da bi
iz hrpe snijega visoke kao (ovjek trebala nastati jednaka koli(ina zlata. No
Grihu'Un mu je rekao kako je za nastanak male koli(ine zlata potrebna ogromna
koli(ina snijega. Omjer je bio negdje 1:100, tako je on tvrdio. Grihu'Un bi
stvoreni grumen zlata darovao op&ini, "to su, naravno, svi pozdravljali to je bio i
glavni razlog "to je Grihu'Una tako malen broj ljudi poku"avao ubiti unato(
(injenici "to su ga svi, iz razloga koji nisu bili sasvim odre)eni, iz dna du"e mrzili
no nisu svi bili odu"evljeni prijeporima koji bi tome uvijek uslijedili. Naime,
trebalo je odlu(iti "to u(initi s novcem koji bi dobili prodajom zlata. Ideja je bilo
nesrazmjerno s koli(inom stvarnoga novca kojeg bi zaradili. Zato su takve
rasprave (esto pratila premla&ivanja, prijetnje premla&ivanjima, prosvjedna pisma
gradskim vo)ama u kojima bi se apeliralo na suzbijanje vala premla&ivanja i
barem njegova preusmjeravanja na ljude kojima bi on dobro do"ao. Na kraju bi se
184
Aleksandar Kostjuk
novac obi(no upotrijebio za saniranje dugova u kojima je grad iz godine u godinu
grcao zbog uvrnute navike lokalnih polupolitologa da proglase izvanredno stanje
svaki put kada se netko u okolici po(ne baviti poljoprivredom.
Drakka ti problemi nisu previ"e zanimali. Vi"e ga je zanimalo kako Grihu'Un
mo$e pretvarati snijeg u zlato. Grihu'Un je, naime, bio jedan yossupal. Vladao je
vje"tinom tvaromijene koja navodno potje(e jo" iz Launnsaraga. Tvaromijenu je
mogao prakticirati samo jednom godi"nje. Tijekom godine bi prikupljao energiju
koju je pohranjivao u svome reslahxu, "to god to bilo, a vrhunac te akumulacije
energije bio bi ljeti. Tada bi prikupio najvi"e energije. A zimi bi ju ispra$njavao.
Drakko ga je upitao bi li i on mogao ovladati tom vje"tinom, postati yossupalom,
no on mu je na to rekao da je kreten i da mu je zlo dok ga mora gledati pa neka
mu se zato makne s o(iju.
Grihu'Un je bio vrlo neugodna osoba. Ipak, najzanimljivije je bilo to "to se tako
dobro slagao s Lucijom. Uistinu, ona je bila jedina osoba s kojom se slagao.
Drakka je podnosio samo jer je bio njezin prijatelj. Redovito je dolazila k njemu u
ku&u, donose&i mu kola(e koje bi ukrala od majke ne nu$no svoje i prosta(ke
pri(e koje su uglavnom govorile o nastranim starcima koji hodaju po raznim
selima i uru(avaju $enskoj populaciji svoje nimalo opscene darove, o djevojkama
koje ne vjeruju u kupaonice sa zidovima, o suprugama koje rado pokazuju svoje
tjelesne atribute na umjereno kulturnim manifestacijama kako bi se njihovi
neupu&eni mu$evi ponosili njima, ili bi se radilo o kombinaciji tih triju tema.
Drakko je zaprepa"teno slu"ao kako Luciji svi ti vulgarizmi s lako&om prelaze
preko jezika. Grihu'Un je, s druge strane, upravo lascivno gutao i njezine kola(e i
njezine pri(e. Svaki put kada bi zavr"ila s jednom pri(om, Grihu'Un bi se brzo
zatvorio u neku sobu i ostao tamo nekoliko minuta. Drakko nije razumio za"to to
radi i kamo ide, ali vidio je da Lucija zna jer se vragolasto smijala. On bi onda
iza"ao iz privatnosti svoje sobe, poslu"ao novu Lucijinu sabla$njivu pri(u i tako
sve iznova. Danas Drakko ima prili(no dobru predod$bu "to je Grihu'Un radio u
toj sobici, ali svaki put kada bi mu ta misao pro"la kroz glavu, poku"ao bi misliti
na neke ljep"e stvari poput razaraju&ih prirodnih katastrofa, ubojitih epidemija
koje (itave gradove tjeraju na kupovinu gaze koju im je nakon toga prevelika "teta
zaista koristiti ili neorganiziranih konjoubojstava.
Nije ga tada toliko (udilo da je Grihu'Un izopa(eni pervetit, nego vi"e (injenica
da je Lucija imala toliko razumijevanja za to. I da je s njime na"la jedan
zajedni(ki jezik. To mu je vjerojatno trebalo biti odbojno i "kandalozno, no
zapravo mu se tada Lucija u(inila intrigantnijom nego ikada. Posve se iznova
zaljubio u nju kada je shvatio kakva je ona slobodoumna djevojka. To mu se jako
svi)alo. I ni sam nije znao za"to.
Nije bilo ni (udo "to je bila tako osebujna s obzirom da su njeni roditelji bili
jo" osebujniji. Nisu bili lijepi poput nje. Ni blizu. To ga je natjeralo da se zamisli
nad (udnovatim hirovima prirode.
'esto bi bio pozvan na ve(eru u dom Lucijinih roditelja. Njegov otac je to
odobravao jer je smatrao da time "tede na novcu. !to su vi"e u"tedjeli na hrani, to
185
IOX
su vi"e novaca imali, odnosno on je imao za jeftini alkohol kojeg nije on osobno
pio nego ga je (uvao za neke svoje prijatelje. Tako je barem tvrdio. Tko god ti
prijatelji bili, on ih nikad nije uspio sresti licem u lice, "to ih o(ito nije
sprije(avalo da redovito prazne boce koje je otac za njih (uvao, a i bili su tako
ljubazni da ih ostave prazne u njihovoj ku&i. I iako nije pio, njegov otac bi uvijek
bio zara$en pijanstvom, vjerojatno od strane tih svojih prijatelja.
I koliko god to (udno zvu(alo, Drakko to danas sa sigurno"&u zna: njegov otac
nije pio alkohol. To "to je (esto bio pijan bilo je indirektno povezano s (injenicom
da su gotovo svakoga dana na svome stolu imali zmiju za objed. No to je ne"to o
(emu ne voli razmi"ljati.
Uglavnom, kada bi do"ao kod Lucije na ve(eru, nikada nisu jeli zmije. Ni kao
glavno jelo ni kao prilog ni kao aperitiv. Aperitiv bi Lucijin otac nato(io u liprice
od obojenog stakla i podijelio svima. Kao dje(ak nije imao naviku pre(esto piti
alkohol pa je odbio ponu)enu lipricu. Otac je inzistirao da ga popije jer je $elio
nazdraviti. Drakko je bio ustrajan u svome odbijanju, no kada je vidio Luciju kako
suvereno dr$i svoju lipricu, spremna da ju bez ikakva uzmicanja strusi,
predomislio se i prihvatio pi&e. Nije $elio ispasti mlakonja pred njom.
Na kraju Lucijin otac nije nazdravio nego nevjerojatnom brzinom ispraznio
svoju lipricu. Lucijina majka je to u(inila ne"to sporije, a Lucija tek neznatno
sporije od nje. Bilo mu je neobi(no "to Luciji roditelji dopu"taju konzumiranje
alkohola uop&e, a jo" vi"e "to je Lucija u tom konzumiranju bila o(ito vrlo iskusna
i izvje$bana. On je bio najsporiji od svih u pijenju pa je s tim po(eo dok su svi ve&
ispili svoje i ve& krenuli to(iti novu rundu. Pi&e mu je spalilo usta i suze su mu
po(ele curiti. Nije dovr"io svoje pi&e na razo(aranje svojih doma&ina, ali je upitao
"to je to zapravo pio. Lucijin mu je otac rekao s izrazom ponosa na licu kako se
radi o (istom metanolu.
Spoznaja da je upravo popio ne"to "to se ina(e koristi kao gorivo tada mu nije
najbolje sjela. Upitao je zar to nije opasno. Otac je samo odmahnuo rukom i po(eo
nizati svoje teorije o urotama kojima je cilj uskra&ivanje ljudima opijanje, vidanje
rana, slikanje krava u polju i sli(ne stvari. Prilikom tog malog izlaganja poprili(no
je skrenuo s teme, ali na kraju se ipak vratio na njihov aperitiv i priznao da pijenje
metanola donosi neke manje rizike, ali kako su oni vrijedni svake kapi. I dok je
ispijao tre&u lipricu metanola, jo" mu je dodao: "Uostalom, oslijepiti mo$e" samo
jednom, zar ne?" Drakko si tada kao dje(ak nije znao to(no znao protuma(iti "to
bi ta izjava trebala zna(iti istina, ne zna ni danas kao ni je li to "to je rekao
uop&e to(no. Na kraju je bez previ"e razmi"ljanja zaklju(io kako se radi o
nekakvom $ivotnom motu. Kad se bolje razmisli, takav moto i nije tako lo" ako se
uzme u obzir da ima mnogo gorih, poput "Li$i zidove, spavaj no&u" ili "#ivot nije
$ivot bez srebra u ga&ama."
Ve(era bi obi(no pro"la u vrlo ugodnom ozra(ju. Drakko bi se po"teno
na$derao svaki put. I svaki put bi doznao ne"to o toj neobi(noj obitelji. Lucija bi
obi(no bila ta koja bi pri(ala pri(e o njihovim navikama, hobijima i profesijama, a
njeni bi ju roditelji upotpunjavali pokojim zgodnim detaljom ili neukusnim vicem.
186
Aleksandar Kostjuk
Tako je, primjerice, jedne ve(eri otkrio da se njena majka bavi ifranjem.
Ve&ini bi ljudi nakon "to (uju rije( ifranje prvo pitanje bilo "to to(no ifranje
jest. Lucija ni njeni roditelji o(ito nikada nisu sreli te ljude jer su bezbri$no
nastavili govoriti o pla&i koju donosi ifranje, a koja bi mogla biti mnogo bolja, o
prednostima koje ifranje ima spram iskapanja rovova ili ribanja jezerskih "koljki,
o ljudima koji su se nekada bavili ifranjem, ali su to napustili kako bi izgradili
karijere u kazali"tu, ili to(nije, u kazali"nim kotlovnicama, u preprodaji cirkuskih
"atora, u pisanju tekstova za ljude koji imaju probleme s (itanjem i potapanjem
"pekula. Ni u jednom trenutku nisu objasnili "to ifranje jest. Pa je Drakko morao
pitati.
Njegovo je pitanje nai"lo na za(u)ene poglede. Nakon duge pauze, napokon
mu je obja"njeno (ime se to(no bavi Lucijina majka. Ifranje je, naime, poseban
oblik guranja krma(a kroz tu)e prozore. Krma(u bi se prvo posjelo na klupicu
koja ne smije biti od drva, tada bi ju se malo trljalo o zid ciljane ku&e, a onda bi ju
se zgrabilo za noge, prebacilo na le)a i onda s malim zaletom zabilo u prozor.
Prozor u tome trenutku ne mora nu$no biti otvoren. Zapravo, mnogo je bolje kada
je zatvoren. Iako ponekad krhotine stakla znaju upasti krma(i u o(i, to je
zanemarivo u usporedbi s blagodati koju donosi osaka&ena svinja ispru$ena na
podu va"e dnevne ili spava&e sobe. Ako krma(a ne stane kroz prozor, mo$e se
uvijek koristiti lopata kako bi $ivotinju uz par zamaha nagurali unutra. Dobro je
ako krma(a ima crne mrlje ili pokoji crveni made$ u obliku plavoga popluna.
Trebala bi, ako je ikako mogu&e, imati "to manje dlaka. Ono "to je najva$nije pri
odabiru krma(e jest, kada ju ugurate kroz prozor, da obavezno i"(upate povr&e ili
cvije&e koje se trenutno nalazi u vrtu ku&e. Ako ku&a ima vrt. I "to je jo" va$nije
kod ifranja, nikada ne smijete dr$ati hranu na zraku jer bi se mogla pokvariti.
Drakko je slu"ao "to mu se govori, ali koliko god si je to kasnije premotavao u
glavi, uvijek bi do"ao do zaklju(ka kako je ifranje nekakav nastrani oblik
vandalizma. Nije mu bilo jasno koja bi bila svrha svega toga ni kako se za to
mo$e dobivati pla&a. Ni onaj dio o hrani na zraku nije shvatio, a to je bio najbolji
dio cijeloga izlaganja.
Nije postavljao daljnja pitanja jer je $elio pod svaku cijenu izbje&i odgovore na
njih.
Tijekom te iste ve(ere Lucijin je otac svima za stolom pokazao svoje bijele
dokoljenke. Dokoljenke su, dodu"e, bile crne i nisu bile dokoljenke nego nekakav
crni premaz preko njegovih nogu koji se masno sjajio. Za ve(eru je bila mje"avina
pirjanog kravljeg koljena i komprimiranog gra"ka. Drakko je bio siguran da je jelo
bilo vrlo ukusno, ali onaj metanol spalio mu je sva osjetila u ustima pa nije mogao
objektivno procijeniti.
Za vrijeme ve(ere Lucijin otac nije vi"e pokazivao svoje dokoljenke, ali je to
u(inio sljede&i dan kad je njih dvoje poveo na jednu veliku livadu okru$enu
"umarkom. Dan je bio sun(an, bez obla(ka na bijelome nebu, a na livadi su se
nalazile nekakve (udne rupe. Lucija je bila vrlo vesela "to svi troje idu na tu
ekskurziju. Bila je toliko vesela da ga je (ak poljubila u obraz. I to pred ocem.
187
IOX
Drakku je srce skoro isko(ilo iz prsa kada je osjetio njene usne na svojoj ko$i.
Toliko joj je $elio obznaniti svoje osje&aje. A tada je dobio prve naznake da bi ih
ona (ak mogla uzvratiti.
Lucijin otac bio je ra(unovo)a. Volio je svoj posao, koliko jedan ra(unovo)a
mo$e voljeti svoj posao dok su mu poslodavci ljudi koji svoj ne toliko te"ko
zara)en novac vole taliti u velike glunte metala i zakapati u tu)im dvori"tima.
Iako mu je to bio posao, to mu sigurno nije bio $ivotni poziv. Bio je (ovjek s
vizijom, pun ideja. Moglo bi se re&i da je bio izumitelj. Tako je konstruirao stolac
koji se po(ne tresti kada ga predugo ne koristi", ogrlicu koja "titi od plja(ka"a tako
da se za vrijeme prepada po(ne stezati, onemogu&uju&i $rtvi dovod zraka kako bi
razbojnici pomislili da je mrtva pa bi se teoretski trebali u panici razbje$ati.
Izumio je i maleni stroj koji re$e konac uzdu$no. Po(eo je raditi i na stroju koji bi
rezao konac popre(no, ali, koliko zna, nikada ga nije dovr"io.
Ipak, njegova najve&a ideja, njegov najve&i ponos, bila je metoda vidanja rana
pomo&u eksplozija. Lucijin otac po(eo mu je tuma(iti kako je do"ao na tu
genijalnu ideju kada mu je na vrata ku&e do"ao (ovjek preru"en u medvjeda
tra$e&i milodare za relativno siroma"ne ljude koji vjerojatno nikada nisu lebdjeli
preru"eni u medvjeda. Taj (ovjek-medvjed nedugo je nakon svoga posjeta umro
od sr(ana zastoja, "to u svijetu ljudi koji se preru"avaju u medvjede zna(i da mu je
netko ukrao kostim i poku"ao pro(itati svu njegovu po"tu. I tako je jo" dugo i u
detalje govorio ne"to o medvjedima, glazbenim instrumentima koji pocrne na
Suncu, jestivim ukrasima za krov, no ve&inu toga nije uspio pohvatati jer je vrlo
rano tijekom svog monologa postao iznimno nerazgovjetan. Pa tako Drakko nije
uspio shvatiti "to je od svega toga nabrojanog inspiriralo Lucijina oca da razvije tu
metodu vidanja rana. Eksplozijama.
U jednom je trenutku napravio grje"ku i upitao ga kako to vidanje rana
funkcionira. Kada je shvatio "to je u(inio, ve& je bilo prekasno bilo "to u(initi
kako bi se sprije(ilo ono "to je uslijedilo. Lucijin je otac sa smije"kom na licu
izvadio eksplozivne naboje iz svojih d$epova i stao im paliti tilje. Bacao je
naboje vje"to i precizno prema rubu livade gdje su silovito detonirali. Eksplozije
su se redale jedna za drugom, di$u&i nevino plodno tlo u visine, "ire&i pra"inu koja
je "kakljala nos i stvaraju&i buku od koje je Drakko napola oglu"io. Tijekom te
zorne demonstracije, Lucijin se otac smijao kao da je pijan. A ni Lucija nije
mnogo zaostajala za njime u tome. Nikada ju prije toga nije vidio tako sretnu.
Tijekom tih "armantnih detonacija Drakko je zadobio vi"e rana po tijelu. To
nekako nije bilo u skladu s teorijom vidanja rana eksplozijama. Do"ao je na tu
livadu zdrav, a petnaest minuta kasnije krvario je. Nikako u skladu s teorijom.
Lucijin otac mu je zalije(io rane vrlo profesionalno, ali koriste&i gazu i alkohol.
Htio ga je pitati za"to krvari kada bi njegove eksplozije trebale lije(iti. Suzdr$ao
se u posljednji trenutak od toga jer mu je palo na um da mo$da ima jo" pokoji
eksplozivni naboj kod sebe.
Danas je prili(no uvjeren da je Lucijin otac jednostavno volio gledati
eksplozije. Pogotovo one koje sam proizvodi. I bio je sumnjivo veseo kada je
188
Aleksandar Kostjuk
promatrao Drakkove rane.
Nikako u skladu s teorijom.
Lucija je primjetila da je Drakko bio pomalo oneraspolo$en nakon ekskurzije u
vatrenoj re$iji njena oca pa mu je predlo$ila da se zajedno u"uljaju u skladi"te
njezina susjeda Hirovicina. To bi ga uvijek razveselilo. Cijela je ku&a njenog
susjeda bila jedno osrednje skladi"te. Hirovicin je bio lokalni poduzetnik (ija je
glavna djelatnost bila trgovina. I likvikacija neispravnih sagova. I nemedicinsko
urarstvo. Ali u prvom redu trgovina. Njegova ku&a-skladi"te bila je prepuna
svakakve robe od koje ve&inu nije ni znao ni mogao prodati. Bila je to roba koja
mu se u jednom trenutku (inila kao ne"to "to bi ljudi $eljeli imati, no kasnije je s
visokim stupnjom sigurnosti utvrdio kako je to ne"to "to ljudi zaista ne $ele imati
u svojoj ku&i, bilo da je to iz nesklonosti prema napornom poslu koji ih (eka kad
im doma&e $ivotinje po(nu korodirati, bilo da je to zato "to se ta roba spominje
kao nepo$eljna u nekoliko zakona, uklju(uju&i i Zakon o privremenoj zabrani
obrazovanja, Zakon o regulaciji toksi(nosti svinjskoga mesa te Zakon o
Nedodirljivosti tr$i"ta kapitala.
Lucija i on bi s vremena na vrijeme provalili u njegovu ku&u i prou(avali
"aroliku robu koja je sakupljala pra"inu i dlaku sizomi"eva. Ponekad bi i ukrali
poneku stvar koja bi im se svidjela. Zapravo, s njihova gledi"ta to i nije bila kra)a.
Oni su to radije gledali kao rastere&enje gospodina Hirovicina, uklanjanje onoga
"to je zauzimalo dragocjen prostor u njegovom dragocjenom skladi"tu i time
tro"ilo njegove resurse koje je mogao upotrijebiti na neki mnogo bolji na(in.
Tako je. Rastere&enje.
Bilo je tu svega i sva(ega. Lopte od dijelova strojeva za "ivanje maramica,
umjetna ri$a za alergi(are, instant-perike u prahu, sun(ane nao(ale posebno
dizajnirane za ljude s bubre$nim komplikacijama, zdjelice s ugra)enim
prepelicama, metalni diskovi za otvaranje rukavica, krema s okusom maline za
premje"tanje poku&stva, prijenosni aparati za proizvodnju "ljunka na ru(ni pogon,
vakumirani dijelovi stolica iz slavnog intizijskog kazali"ta Dememorija, konci za
"ivanje s niskokalori(nom glazurom, papu(e za udovice krovopokriva(a, slane
mini-vjetrenja(e, ulje za podmazivanje strojeva u obliku tablete, "minka za $ene
na bazi prirodnog ekstrakta pletenice od sira, $au-kocke sa snimkama razgovora
osoba kojima je zabranjeno pjevati izvan medicinskih ustanova i ureda za
statisti(ku dijagnostiku. Bilo je tu svega "to si je ljudski um uop&e mogao
zamisliti, ali rijetko su na"li ne"to "to su zaista $eljeli zadr$ati.
Kada su u"li u skladi"te, Drakku se u(inilo kako unutra ima mnogo vi"e pra"ine
nego ina(e. Znao je da mu se to vjerojatno samo (ini, ali imao je jaki dojam da se
ne"to promijenilo. Samo nije znao "to. Lucija je na"la kutiju punu gumenih
kistova pa su se po(eli njima ma(evati. To je bilo vrlo zabavno i Drakko je brzo
zaboravio rane koje je zadobio od iscjeliteljskih tehnika Lucijinog oca. Kada su se
umorili od ma(evanja, pogledali su (ega jo" zanimljivog ima.
Na"li su hrpu $au-kocaka upakiranih u debelu prozirnu plastiku. Brzo su
ra"(ere&ili omot i izvadili $au-kocke. Nisu bile prazne, kako su mislili, nego su na
189
IOX
njima bili snimci. Pustili su nekoliko da bi otkrili da su to svjedo(anstva ljudi koji
su pre$ivjeli neke vrlo neobi(ne nesre&e. !aljive nesre&e. Tako su se do suza oboje
smijali dok su slu"ali glas neke $ene koja je govorila o danima kada ju je njena
papiga dr$ala kao taokinju. Devet dana ju je njena papiga, koju je odgojila od
djetinjstva kao vlastitu krv i meso "to nije bila, to je posebno naglasila dr$ala
zato(enu u vlastitoj ku&i pod prijetnjom striglara. Prijetila je da &e ju ubiti ako joj
netko ne pribavi pravno valjani certikat o sposobnosti njene osobe da se
samostalno bavi rudarskom djelatno"&u, kao i ugovor o koncesiji za va)enje
magnezijske ruda(e u okolici ku&e u kojoj je $ivjela njena papagajska majka i u
kojoj je i ona svojevremeno dr$ala taoce, ali bez previ"e uspjeha. Bez ikakvog,
zapravo, jer joj je tada majka ubijena i navodno pojedena, ali to nikada nije
potvr)eno a ona je postala siro(e koje je kupila $ena koju sada dr$i kao taokinju.
Pri(a je bila zaista zabavna, jedino je bilo razo(aravaju&e "to $ena sa $au-kocke
nije rekla kako se okon(ala tala(ka kriza. Jedinu natruhu o mogu&em rapletu
dobili su kada je $ena spomenula kako je te"ko o(istiti papagajsku krv s ru(no
vezenih goblena. Poku"ali su potra$iti nastavak pri(e na nekoj drugoj $au-kocki,
ali bez sre&e.
Kada im je to dojadilo, ve& su se spremili za odlazak, no prije toga su jo"
krenuli u brzi obilazak. I tako su naletjeli na hrpu ba(ava naslaganih u malome
kutku. Sve su bile metalne s nekakvim (udnim kriptografskim "arama po svojoj
ru$nosivoj povr"ini. Sve su bile iste osim jedne. Ta se ba" isticala jer je ta bila
obojena naran(asto. I imala je samo jedan veliki crni znak na sebi. Tri uvijena
"iljka spojena u okruglom trokutu.
Nije mu se svidjela ta ba(va istoga trenutka kada ju je ugledao. Zra(ila je
nekakvom pompoznom arogancijom. Samo je... stajala tamo kao nekakva
kneginja. Gotovo da ju je mogao vidjeti kako se prsi od silne prepotencije. Ostale
su ba(ve u sebi imale neku viskoznu teku&inu koja je vonjala po prega$enoj ribi.
Digao je poklopac naran(aste ba(ve i kao da je znao "to &e na&i u njoj. Naran(asta
ba(va bila je posve prazna. I suha. Naravno. Ne&e Njezino Veli(anstvo u sebe
stavljati ne"to nedostojno svoje osobe i pojave. Iako joj je to jedina namjena.
Odmah se tamo na mjestu razbjesnio na tu ba(vu. !to je ona sebi dopu"tala! #elio
ju je odmah temeljito i"amarati, ali znao je da to ne bi ni"ta pomoglo. Takvi
nikada ne nau(e svoju lekciju. Ba(va bi se tvrdoglavo dr$ala svoje nimalo
opravdane umi"ljenosti, a on bi samo ozlijedio svoju ruku. Ipak je bila metalna.
Luciji je odmah obznanio svoju instant antipatiju prema doti(noj ba(vi, no ona
nije shva&ala zbog (ega se toliko uzrujao. "To je samo ba(va," argumentirala je
ona. Poku"ao joj je on malo detaljnije objasniti razloge svoje stravstvene mr$nje,
no ona ga je samo (udno gledala. Ba" kada je $elio do&i do sr$i problema, Lucija
prekine njegovo lamentiranje toplim poljupcem na usne. Obavila je svoje ruke
oko njega i on svoje oko nje. Ljubili su se nevino, ali stravstveno pred tim
ba(vama kao da su to (inili ve& tisu&ama puta prije toga. Ba(ve je, zapravo,
potpuno zaboravio, (ak i onu koja ga je toliko uzrujala. Nije znao koliko koliko su
se dugo ljubili jer njemu se to (inilo poput nebeskog sna. Mogle su pro&i godine u
190
Aleksandar Kostjuk
njenom zagrljaju, a njemu bi se to (inilo poput sekundi. Ili obrnuto. Na kraju je
ispalo da su se ljubili (etrdeset i sedam sekundi. To mu je Lucija mogla to(no re&i
jer je mjerila vrijeme na kronomjeru kojeg je dr$ala u ruci.
To "to je ona mjerila vrijeme njihova poljupca samo ga je natjeralo da ju jo"
vi"e zavoli.
Nakon toga su postali ne"to poput para. Drakko je bio presretan, lebdio je na
oblacima i bio je siguran da Lucija osje&a isto, (ak i usprkos tome "to mu nije
dopu"tala da se ljube otvorenih usta. Kada bi vani bili zajedno, uvijek bi se dr$ali
za ruke kako nitko ne bi do"ao na ideju da njih dvoje nisu cura i de(ko. Njeni su
roditelji odobravali njihovu vezu i to s beskompromisnim entuzijazmom. Po(eli
su ga jo" (e"&e pozivati k sebi na ve(eru, no Drakko se trudio ograni(avati svoje
boravke u toj ku&i na prija"njoj razini, (ak i kada je to zna(ilo da mo$e provesti
manje vremena s Lucijom nego bi mu to bilo drago. Njezini roditelji nekako su ga
(inili nervoznim.
Nije znao odabrava li njegov otac vezu ili ne jer koliko mu je god puta poku"ao
dati do znanja da ima curu, on to nikako nije uspijevao zapamtiti. No volio je
vjerovati da se veseli zbog njega.
Sre&a je kratko trajala. Prekratko. Lucijini roditelji jednoga su ne tako obla(nog
jutra do"li na pomisao kako bi bilo superultrafantasti(no kada bi $ivjeli u mjestu
gdje ima mnogo vi"e kamenih stupova u obliku prozorskih "arki nego u Kijoji. I
gdje ljudi mogu slobodno pe&i "e&er bez straha da im netko iz d$epova hla(a
ukrade no$eve koje su posebno kupili za svoju djecu kako ona ne bi morala
nanositi kremu za sun(anje na sebe kao "to su to oni morali. Takvo mjesto su i
na"li. Bio je to ve&i grad po imenu Jeltka ili Krenka ili tako ne"to. Uglavnom,
Lucijin si je otac tamo ve& prije odlaska osigurao ra(unovodstveni posao. Njezina
si majka nije potra$ila posao unaprijed poput mu$a, nego je samopouzdano
o(ekivala na&i posao odmah po dolasku u grad. Jer, kako je tvrdila, ifranjem se
mo$e" baviti bilo gdje.
Drakko je bio o(ajan. Nije mogao vjerovati da &e ostati bez Lucije ba" dok su
postali par. Zapravo nisu ni stigli postati pravim parom, toliko su malo vremena
imali. Lucija je bila ne"to manje o(ajna od Drakka "to ga mora ostaviti, no
svejedno vrlo nesretna. Obe&ala mu je da &e ga posje&ivati, da mu je jo" uvijek
cura i da ni"ta ne mo$e stati izme)u njih. On bi volio da je to mogao vjerovati, ali
znao je da ni ona ne vjeruje. Jer ne"to &e ipak stati izme)u njih. Najmanje tisu&u
zarata nesskanskog teritorija. Bit &e im dovoljno te"ko prije&i taj put, a kamoli
stalno putovati amo-tamo.
Drakko je bio o(ajan.
A onda sre&a. Dan Lucijina odlaska bio je vrlo blizu pa su $eljeli provesti "to
vi"e vremena zajedno prije nego "to ih zauvijek rastave. Na"ao se s njome kako bi
proveli posljednje tu$ne trenutke, no ona je do"la s odli(nim vijestima. Njezini su
se roditelji predomislili i odlu(ili ostati. Drakko nije mogao vjerovati svojim
u"ima. Zagrlio ju je od sre&e i po(eo ljubiti. Od silne euforije nije se sjetio pitati
Luciju za"to su se njeni roditelji predomislili.
191
IOX
!to je vjerojatno trebao u(initi.
Sljede&ega dana odjurio je do Lucijine ku&e kako bi dodatno proslavili njezin
ostanak. Kada je tamo stigao, na"ao je praznu ku&u i poruku na vratima na kojoj je
pisalo da su se uku&ani odselili i kako se svi mogu poslu$iti (ime god $ele u ku&i s
obzirom da se oni nikada ne&e vratiti i da ionako nisu posve sigurni da je bilo "to
od toga zaista njihovo. Odselili su se. Skoro se onesvijestio dok je to doznao.
Kako su mu to mogli u(initi? Dan prije Lucija mu je rekla kako ostaju. I njeni
roditelji su mu to potvrdili. I dan kasnije su se ipak odselili? Za"to? Kako mogu
takvo ne"to raditi ljudima? Drakko se rasplakao pred ku&om svoje izgubljene
ljubavi.
Kada se vukao natrag ku&i, razmi"ljao je o tome "to mu se zapravo dogodilo.
Za"to se to dogodilo. Do"ao je do nepobitnog zaklju(ka kako je za sve kriva ona
umi"ljena naran(asta ba(va. Da, njihova je veza zapo(ela pred tom ba(vom pa je s
tom istom ba(vom veza morala i prestati. Gledala ih je tada kako se ljube. Ta
prokleta ba(va. Sigurno je bila zavisna. Ili jednostavno pakosna. Ne mo$e
podnijeti tu)u sre&u. Njegovi instinkti su mu to rekli (im ju je ugledao, a sada je
dobio i potvrdu. Njena krivnja bila je neupitna. I jo" je ne"to doznao o njoj.
Glupa je. Vrlo glupa jer njegova &e osveta biti okrutna i nemilosredna. Znao je
"to mora u(initi. Pojurio je prema Hirovicinovoj ku&i-skladi"tu i provalio ne
mare&i za diskreciju. Krenuo je u potragu za zlom ba(vom, smi"ljaju&i po putu
razne brutalnosti koje joj je $elio u(initi i za koje &e si dati vremena u(initi.
Na$alost, nijednu od tih divnih stvari nije mogao u(initi jer ba(ve nije bilo. One
sive bile su tamo, ali one koju je on $elio, one koju je $elio natjerati da pati kao
"to je on patio nije bilo. Nestala. Prokleo ju je na mjestu gdje je stajao.
S obzirom da nije bio diskretan pri provaljivanju, Hirovicin ga je uhvatio na
djelu. Prebio ga je mu(ki i bez ikakvog obzira prema njegovoj nje$noj dobi te
odbacio izubijanog ispred doma njegova oca. Koji ga je na"ao tek sutradan. Dva
tjedna je le$ao u krevetu oporavljaju&i se od Hirovicinovih udaraca.
Drakko nije vi"e $elio $ivjeti u Kijoji. 'im je postao dovoljno star da mo$e
solidno zara)ivati za $ivot, napustio je gradi& svoje boli. Zauvijek. Iselio se iz
Quisagrinila i nastanio se u Edhaziji. Nije trajalo dugo da dospije u Kne$evu Kulu
i tamo zapo(ne svoju karijeru osrednjeg trgovca. Zanimljivo je da je odabrao istu
profesiju poput Lucijina susjeda velikodu"ne "ake Hirovicina. No dobro, ne ba"
istu. Drakko je prodavao robu koju je ve&ina ljudi i kupaca $eljela kupiti. Ili
ukrasti. I on nikada nije tukao tu)u djecu. Ni svoju. Iako je mo$da trebao. Vra$ji
balavci su odmah nakon "to su postali punoljetni potra$ili svoju sre&u u drugim
gradovima, a svoje roditelje, koji su se toliko $rtvovali za njih, posje&uju malo do
ni"ta. Sve u svemu, njegov odabir profesije i nije ba" tako zanimljiv.
Biankka je bila njegova prva pomo&nica. Prva koju si je mogao priu"titi. Tada
je njegov du&an i"ao uzlaznom putanjom i ona mu je bila velika potpora. I
oslonac. U svemu. Nije trebalo dugo da se zaljube i vjen(aju.
Koliko god volio Biankku, uvijek je bio bolno svjestan da ta ljubav nije bila
poput one koje su imali Lucija i on. Nije bilo onog $ara kojeg tako dobro pamti.
192
Aleksandar Kostjuk
Nije bilo prave strasti. Osim mo$da u onim prigodama kada bi ga Biankka
premla&ivala. Njegova supruga je iznimno mila $ena, ali ponekad ima trenutke
depresije koje lije(i mla&enjem svoga mu$a. Ne radi to pre(esto, ali kada to radi,
vrlo je gruba. Drakku nikad nije palo na pamet uzvratiti joj. Nikada joj ne bi
mogao nauditi. Pa bi svaki put otrpio njene napadaje. Kao "to je u(inio no&as.
No&as je bila osobito puna energije pa su bolovi u njegovu tijelu bili razmjerni
tome. Nije vi"e mlad kao nekad pa mu se i otpornost smanjuje. Biankka, s druge
strane, nije ni nakon svih ovih godina izgubila na zamahu.
A no&as je jo" dodatno koristila nekakvu letvu koju prije nije vidio. I, nada se,
nikada vi"e ne&e. Istina, nasilje koje je njegova $ena vr"ila nad njim odvratila mu
je pozornost od napada kart+atomasura. Kako su mu njegovi susjedi na svoj
vulgaran i naporan na(in objasnili, no&as je navodno bilo prili(no $estoko.
Navodno su nemani uspjele probiti oklope na nekoliko zgrada. Pri(a se o ljudskim
$rtvama. Tako su barem pri(ali njegovi susjedi koji nisu imali ni toliko obzira
zatvoriti svoj ku&ni ogrta( dok su mu prenosili svoje nerazgovjetne i
nepro$vakanim dvopekom bogate tra(eve. Drakko nije razumio (emu takva strka.
Svaki put dok kart+atomasuri posjete njihov mali grad, svi se pona"aju kao da su
upravo stigli na planet i zaklju(ili: "Ljudi, pa ovdje ima kart+atomasura!" I svaki
put izmi"ljaju nekakve stravi(ne pri(e kako bi odvratili pozornost od (injenice da
se ba" ni"ta posebno nije dogodilo. 'Suri k'o 'suri, to ja uvijek ka$em. Istina, ne
ka$e on takve stvari pre(esto, ali ka$e ih. Sasvim sigurno.
Malo si je protrljao koljeno. U posljednjih sat vremena bol se pogor"ala. E,
Biankka! Kada barem ne bi tako jako udarala. Sre&om, nema nikakvih modrica ili
rana na licu ili rukama. Kao "to ina(e zna biti slu(aj. To mu je prouzrokovalo
dodatne probleme. Susretao se s ljudima svakoga dana i svi su mogli vidjeti kada
bi se njegova $ena zanesla ve(er prije. Naravno, nikada ne bi mogao nekome
priznati da ga vlastita supruga tu(e pa je morao izmisliti neko uvjerljivo
obja"njenje. Pad niz stepenice ili nalijetanje na vrata bila su donekle uvjerljiva
obja"njenja, no ako bi se to ponavljalo, ljudi bi postali sumnji(avi. Zato je tvrdio,
kada bi stao pred ljude s povredama na licu, da je bio $rtvom poku"aja plja(ke.
Morao je naglasiti rije( poku"aj jer je time djelomi(no mogao objasniti i za"to se
to stalno iznova ponavlja. Jer isti plja(ka"i stalno iznova poku"avaju. Nikada nije
i"ao u previ"e detalja nego je prepustio drugima da im njihova aktivna ma"ta
popuni sve nedore(enosti. Neki su mu se divili zbog njegova prkosa prema
kriminalcima, neki su ga smatrali potpunim idiotom i prikrivenim jedrili(arem.
Uglavnom, nikome nije palo na pamet da ga njegova $ena mlati.
Jer to je (inila. Rijetko, ali redovito. Da je prije vjen(anja znao za Biankkinu
nestabilnu narav, svejedno bi ju o$enio. Voli ju i smatrao je da ga ne bi uop&e
tukla da joj nije stalo do njega. S druge strane, da je prije vjen(anja znao da brak s
Biankkom podrazumijeva $ivot u istome domu s njenom majkom-krvopijom i
njenom tetom-be"tijom, istoga bi trenutka otkazao vjen(anje. Te su mu dvije
rospije znatno skratile $ivotni vijek, ali ipak ne dovoljno da bi mogao na&i
kona(ni mir u spasonosnom zagrljaju smrti. Njih dvije nikada ne&e umrijeti, to je
193
IOX
ve& davno postalo jasno, a ako i umru, vjerojatno kuju planove sa silama mraka
kako njemu dalje zagor(avati $ivot i nakon smrti. Ni Biankka nije previ"e
odu"evljena njima, ali nikada nije imala dovoljno snage usprotiviti im se.
Ponovno mu se u(inilo da je vidio ba(vu na ulici. Uvijek bi ju spazio
kraji(kom oka, ali kada bi okrenuo glavu prema njoj, ona bi ve& nestala. Kao da je
nije nikada ni bilo. Ali ona je tu, o, da. Uhodi ga. Vreba. Kakav je zlokobni plan
ovoga puta smislila? Ne smije (ekati da ga sprovede u djelo. On mora biti taj koji
&e prvi udariti. Ali "to mo$e u(initi? Kako ju mo$e iznenaditi? Uvijek je na istome
mjestu, uvijek ima istu rutinu. Nije ba" ni "portski gra)en da bi mogao brzo
prelaziti s mjesta na mjesto. Puna"an je mu"karac u "ezdesetima, mlohav, iako ne i
bez snage u rukama. Da mu do)e pod ruke, mogao bi smo$diti tu ba(vu golim
rukama. To &e i u(initi. Iako bi trebalo smisliti ne"to gore. Ne"to primjerenije.
Naravno, prvo treba zgrabiti vra$ju ba(vu. Ali kako? Treba neku prednost. Neki
adut.
Koljeno ga je ve& stvarno boljelo. Mora sjesti. Sjeo je. Da, to je bolje.
"Drakko, je li ti dobro?"
Biankka je stajala pred njim. Nije ni spazio njen ulazak u prostoriju. "!to?
Ah... ni"ta... samo me malo boli koljeno. Starost, eto..."
Mrki izraz se pojavi na njenom licu. "Koljeno? To je od ju(er, je li? Ja sam
kriva."
"Ma ne! To me ve& neko vrijeme mu(i..."
S jecajem se (u(ne do njega i po(ne mu masirati koljeno. "Oprosti mi. Ne
znam za"to to radim. Jednostavno... ne znam... Ne bih se smjela iskaljivati na tebi.
Oprosti."
"Sve je u redu, Biankka. Ne brini se. Stvarno, ve& me dugo mu(i koljeno. Nisi
ti uop&e kriva." Biankka bi si uvijek predbacivala zbog Drakkovljevih povreda, a
on je uvijek poku"avao umanjiti njen osje&aj krivnje. Ne voli ju gledati tu$nu.
"Stvarno?"
"Stvarno. Ali kad si ve& tu, mogla bi na kratko preuzeti. Moram si malo
odmoriti koljeno. Da mi se ne pogor"a."
Ona ustane i pogladi ga po vratu. "Zato sam i do"la. I jer mi je majka opet
do"la s vije"&u da si se opet sva)ao s njom."
"Glupost! Ona se sva)ala sa mnom. Ja sam ju samo poku"avao natjerati da se
makne od mene."
"Joj, zar moram uvijek biti sudac izme)u vas dvoje?"
"Troje. Zaboravila si svoju tetu. One uvijek dolaze u paru. Sigurno su ti
zajedni(ki priop&ile kako sam grozan i opak bio. Zar ne?"
"Da... recimo. Drakko, koliko &e vam trebati da se napokon po(nete slagati?"
"Ovisi. Koliko im treba da se odsele iz grada?"
Biankka uzdahne, "to je zna(ilo da odustaje od daljnje rasprave. Kao i mnogo
puta prije toga. "Ah, da, do"lo je pismo za tebe." Izvadi kuvertu iz d$epa svoje
haljine. "Izgleda va$no. Gle, obavijeno je tankom u$adi i ima nekakav pe(at."
Drakko uzme pismo i otvori ga. Papir je bio estetimirijski. Fin i gladak. Papir
194
Aleksandar Kostjuk
gospodstva. 'itao je rije(i na papiru i kako je (itao, tako su mu o(i bile sve "ire, a
disanje sve dublje.
"!to je, Drakko? !to pi"e? Ne"to lo"e? Daj reci!"
Drakko nije mogao odmah progovoriti. Prvo je sve pro(itao kako bi bio
siguran. Kako bi bio posve siguran. Napokon digne pogled prema supruzi koja je
nestrpljivo (ekala njegove rije(i. "Izgleda da je jedan od dobavlja(a hrane za
otvorenje Saurinai tornja otkazao. I trebaju novog. Brzo."
Biankki su skoro o(i isko(ile. "Saurinai? #ele da budemo dobavlja(i za
otvorenje?"
"Jedan od."
Biankka sikne i po(ne skakutati na mjestu. "!to trebaju? Ho&emo li sti&i? Daj
mi to pismo! Moram izvla(iti informacije iz tebe."
Dok je Biankka (itala pismo, Drakko joj je sro(io sadr$aj. "Moramo opskrbiti
jedan red stolova. I poslu$ivati. Ve&inu toga s popisa imamo. Mislim da ostatak
mo$emo na vrijeme nabaviti."
Biankka cikne (itaju&i pismo. "Dvadeset tisu&a ognara!!! Srebrnih! Aha...
oho... Dvadeset tisu&a ognara!"
"Da. Vi"e nego (etverostruka vrijednost robe koju tra$e."
Biankka je bila ushi&ena od sre&e. Po(ela je u euforiji ljubiti pismo. "Radit
&emo za Saurinae. Mo$e" li to vjerovati? Svi &e nam zavidjeti. Joj, moramo se
dobro pripremiti, ulazimo u dru"tvo s najvi"im standardima. Ne smijemo ni u
(emu pogrije"iti. Hej, daj se trgni! Izgleda" kao si pro(itao osmrtnicu. Ovo je
prilika $ivota!"
"!to?" Drakko je zaista gledao u prazno. Razmi"ljaju&i. Biankka ga je izbacila
iz takta. "Ah, samo ra(unam neke stvari. Morat &emo brzo raditi."
"Da, da, dat &emo mami i teti posla. Ovog puta im ne&u dati da se izvla(e. O,
Bo$e, koja sre&a! Ali... ne razumijem za"to su ba" nas kontaktirali. Dobro, mi smo
ugledno obiteljsko poduze&e. Vjerojatno jedno od najstarijih. Du&ana poput na"ih
vi"e nema. Valjda su $eljeli ne"to tradicionalno. !to ti misli", Drakko?"
"Na znam.." Ali je naslu&ivao. Je li ovo prilika koju je (ekao? Je li mu sudbina
pristigla u pomo&. Nikada nije vjerovao u sudbinu, ali bio je spreman po(eti ako je
to zna(ilo da &e mu biti naklonjena. Bio je to jedan nerazuman osje&aj. Osje&ao je
kako mu je doba(ena mogu&nost obra(una s ba(vom koja ga vreba. Nije bilo
obja"njenja za taj osje&aj. Nije znao kako bi mu ovaj posao mogao u tome
pomo&i, ni "to bi to(no trebao u(initi (ak i ako ga instinkt ne vara. Nije mogao ni
znati ne radi li se mo$da o nekoj ba(vinoj varci. Znao je da je za to kadra,
prokletnica. Ipak, osje&aj je bio jak. Osje&aj da je kona(no do"lo njegovo vrijeme.
Vrijeme kada &e se kona(no mo&i osvetiti. Onako kako on $eli.
Jer osveta je jelo koje se poslu$uje na komadima okrutno razrezane naran(aste
ba(ve.
195
IOX
196
Aleksandar Kostjuk
VI
Koliko god uporni bili, koliko god brojni
bili, njihova sudbina bje"e zape(a&ena
ve& kada sam isukao ma( iz korica. Moji
neprijatelji $ude za mojom krvi, a ja
$udim za njihovim krikovima. #ele ono "to
je moje, a "to im ne pripada. Ono "to im
ja nudim je ugovor. Ugovor o iskupljenju
kojeg su stotine potpisale prolijevanjem
svoje tople nutrine po nezasitnoj o"trici
moga vjernoga ma(a. I kako gledam
rijeke koje su svojim mesom zacrvenili
moji neprijatelji, di$em glavu prema nebu
i kli(em: "Krv du"manina na rukama moj
je ponos, urlici patnje u u"ima njihove
djece moja je ostav"tina!"
Orar Lexos Isktoe Do" A$ikaniu
PACIFISTI'KE NOTE
Nekako se nadao da &e sve biti isto. Ne&e biti nikakvih tragova, ljudi &e se
pona"ati uobi(ajeno neljudski, a on &e se mo&i praviti kao da se ni njemu ni"ta nije
dogodilo. Barem je u tome oduvijek bio dobar, ako ni u (emu drugome.
No bilo je gore nego je pretpostavio. Mnogo gore. Kako je njegova T-kapsula
napredovala prema unutra"njosti grada, mogao je vidjeti vrlo uo(ljive znakove
no&a"njih aktivnosti. 'eli(ni okviri gradskih nastamba bili su izgrebani, negdje
manje, negdje znatno. Iako se kretao velikim brzinama, na nekim je mjestima
mogao vidjeti vrlo uo(ljive udubine u (vrstome (eliku, dublje nego na svojoj ku&i.
Tu i tamo na"la su se odvaljena vrata ili poklopac za prozore. Zar su u neke
domove uspjeli i prodrijeti? To nije ba" ne(uveno, znalo se i to doga)ati, ali u
197
IOX
ovakvim razmjerima? Za to jo" nije (uo. Ipak, nije vidio da su rupe u oklopima
gdje je do"lo do proboja bile pro"irene. Kart+atomasuri ne mogu probiti
standardni oklop to je ra"ireno uvjerenje ali ako na)u rupu, onda bi ju mogli
pro"iriti. Teoretski. I to se znalo doga)ati.
Ovdje to nije bio slu(aj, o(ito. No mo$e vidjeti samo zgrade uz rutu T-kapsule.
A prema onome "to je vidio, cijeli grad je bio pogo)en. Kart+atomasuri su
temeljito poharali Kne$evu Kulu! Kada bi stali na postaji, mogao je vidjeti kako
ljudi zaobilaze odre)ena mjesta na stazama. Kao da su ku$na. Razumio ih je. On
bi ta mjesta zaobilazio u mnogo "irem luku od njih. Sitni komadi&i hitinskog
oklopa s tragovima kart+atomasurskog mesa mogli su se na&i posvuda. T-kapsula
ih je (ak otpirivala sa svojih tra(nica kako im je nadolazila ogromnom brzinom.
Svaki put kada bi pogledao te ostatke, steglo bi mu se grlo. Kako je to glupo. To
su samo komadi&i mrtvih kart+atomasura, ni"ta mu ne mogu, nema razloga za
strah. No on se bojao. Nije se mogao othrvati tom bolesnom strahu koji mu (u(i u
grudima, koji ga pretvara u cmizdravo dijete. Htio je i"amarati sebe jer je tako
glup i nerazuman.
Znao je da to ne bi pomoglo. #ivi ili mrtvi, na par koraka od njega ili tisu&e
zarata daleko, kart+atomasuri su mu prijetnja. Jer su uvijek u njegovoj glavi. I
tamo &e vjerojatno zauvijek ostati.
Ostataka je bilo mnogo. U svom ubijala(kom ludilu, gamad je ginula na
ropade. Bez ikakvog obzira prema vlastitim $ivotima, kukci su se doslovce ubijali
od napora kako bi mogli ubiti barem jedno ljudsko bi&e, da bi onda postali slasna
gozba za svoju bra&u i sestre. Ako uop&e ima spolova me)u tim stvarima. Koliko
ih je moralo biti? Prema onome "to vidi, to su bili milijuni kart+atomasura! To je
bila invazija u punome smislu rije(i. Tisu&e, ili barem stotine, kart+atomasura koje
su napale njegovo sitno naselje bile su previ"e za pojmiti. Zavrtjelo mu se u glavi
kad si je zamislio kolosalnu vojsku kart+atomasura, milijune njih, kako prekrivaju
svaki ahat ovoga grada svojim odvratnim tijelima. Od te slike u glavi do"ao mu je
poriv za povra&anjem.
I ne samo od te slike. Nekom gospodinu u kapsuli otpala je noga i po(eo je
krvariti po podu. Jedna gospo)a s prenagla"enim smislom za estetiku po(ela je na
to vri"tati jer joj se (ovjek (inio grotesko nesimetri(nim. !to sve ne bi dao da se
mo$e voziti onim gospodskim T-kapsulama. One su rezervirane samo za
plemstvo. Njihove se rute pru$aju isklju(ivo pod zemljom radi sigurnosti, a
navodno imaju udobna sjedala prevu(ena mekim plemenitim materijalom,
le$ajeve u kojima mogu odrijemati dok putuju, ormari& sa raznim pi&ima,
slu"kinje golih prsiju koje ih dvore i teto"e dok moraju trpjeti ta silna ubrzavanja i
usporavanja. Iako oni ne moraju stati na toliko postaja poput obi(nih smrtnika.
Tko zna je li sve to istina. Ne bi se (udio da jest, plemstvo si voli udovoljavati pod
svaku cijenu. U svakom slu(aju, zvu(i dobro i... I ni"ta. Pusti snovi, pomisli on
gledaju&i (ovjeka na podu kako krvari i gospo)u u njegovoj blizini (ije je
vri"tanje sada bilo fokusirano na njegov odabir ko"ulje, neprimjeren za ovo doba
dana.
198
Aleksandar Kostjuk
Promjena se u gradu nije morala prou(avati na temelju stanja gradskih fasada.
Dovoljno je bilo pogledati ljude. Kao prvo, mnogo su vi"e me)usobno
razgovarali. Stranci u T-kapsuli razmjenjivali su rije(i, op"irno i bez ustru(avanja.
To je zaista gotovo bez presedana jer gradski su ljudi ina(e me)usobno toliko
razgovarali samo za vrijeme megarasprodaje staklenih ladica punjenih solju u
nekom od vode&ih trgova(kih centara, i to samo jer su jedni druge $eljeli uvjeriti
kako se rasprodaja odvija u onom drugom trgova(kom centru, a ne onome koji oni
misle. Staklene ladice pogotovo one punjene solju, a pogotovo one punjene
$abljom solju vrlo su tra$ena i vrlo dragocjena roba, a prijevara svojih
sugra)ana zaista je minimum na "to su prosvije&eni potro"a(i spremni kako bi se
do(epali "to vi"e primjeraka toga ekskluzivnog luksuza. Dok bi maksimum bio
la$irana otmica honorarno djelatne dadilje koja pod svojim krevetom dr$i kutiju
nedavno preminulih zamoraca koje (uva za svoga de(ka (iji brat po svome
izgledu dolazi dovoljno blizu osobi koja vam je pred nosom s police uzela
posljednju staklenu ladicu koja vam je trebala kako biste imali komplet od
sedamnaest komada.
Ljudi su uglavnom izgledali u$asnuto. Malo je prislu"kivao pa je mogao (uti
kako su mnogi ljudi po(eli zvati natpoliciju kada su shvatili da kart+atomasuri
ne&e tako brzo oti&i. I da su im $ivoti zaista ugro$eni. Natpolicija, naravno, ni"ta
nije poduzela, "to i nije tako (udno jer ona je za nedjelovanje sposobna mnogo
vi"e u mnogo manje ozbiljnim slu(ajevima. 'initi ni"ta bila je specijalnost Kuline
natpolicije, "to je, koliko god to ironi(no zvu(alo, bio jedan od ne manje va$nih
razloga "to stopa kriminala nije ve&a nego "to trenutno jest. Istini za volju, ovo je
zaista bio slu(aj kada natpolicija nije mogla u(initi ba" ni"ta, koliko ju god bili
voljni podmititi. Nitko i ni"ta ne mo$e protiv kart+atomasura.
Sjeti se protekle no&i. Ne"to mo$da ipak mo$e.
Prema brbljanju i do"aptavanjima, zaklju(io je kako je napad ovdje trajao oko
dva sata. Mnogo du$e nego u K'Treu. Da je tako dugo trajao kod njih, nije bio
siguran da bi sada bio $iv. Zapravo, siguran je da ne bi bio. Nema "anse da bi
okvir njegove ku&e toliko izdr$ao. Ne ako je presuditi prema onome kako je
njegov dom izgledao ujutro.
Nije mu se svi)alo "to ljudi toliko govore o tome. Uop&e. Dosad su
kart+atomasuri bili sveprisutna, ali latentna tema. Uvijek aktualni, ali nikada
dovoljno bitni da bi se o njima raspravljalo. Nije se $eljelo raspravljati. Strah od te
gamadi usa)en je u sve ljude, ne samo u njega. Samo "to je to kod njega poprimilo
kroni(ne razmjere. A sada su na jeziku svakoga na koga naleti. Nije znao ho&e li
to mo&i podnijeti. Nije znao mo$e li se nositi s time da se njegove no&ne more
produ$uju i na dan. A dan je uvijek bio njegovo uto(i"te. A kada do)e na posao?
Tamo su ljudi koje poznaje. Sigurno &e htjeti (uti njegova iskustva, njegovo
mi"ljenje. A ako se pro(ula vijest o mrtvome kart+atomasuru u njegovu naselju?
Ne&e ga ostaviti na miru s time. A on ne $eli o tome govoriti. Ne $eli o tome ni
razmi"ljati. Ne $eli, ne $eli, ne $eli. Da bar to samo nekako pro)e. Mimo njega.
Dovraga, prestani cmizdriti! Budi mu"ko!
199
IOX
Zaista, zbog svoje kukavnosti po(eo se gaditi sam sebi. Mora biti pragmati(an,
kao i ina(e. Smireno pristupiti problemu, koncentrirati se na pojedinosti koje su
pred njim, a ono ne$eljeno jednostavno odraditi bez previ"e razmi"ljanja. Iako,
vjerojatno bi ipak trebao razmi"ljati o "irim implikacijama ove situacije.
Kart+atomasuri jo" nikada nisu bili ovako agresivni. Narod &e $eljeti odgovore.
#eljet &e jamstva da se ne"to poduzima glede problema. #eljet &e da im netko
re(e, koriste&i rije(i poput kategori(ki, vre&asto i rustikalno, kako mogu nastaviti
sa svojim $ivotima, a da &e ovaj problem sam od sebe pro&i ako ga dovoljno dugo
ignoriraju.
Neki &e sigurno tra$iti intervenciju samoga Skriptoruma. Problem ovakvih
razmjera bilo bi logi(no prebaciti na sredi"nju nesskansku vlast, ako &emo ju
opisivati jednim slobodnim i pravno neobvezuju&im rje(nikom, no obra&anje
Skriptorumu za sobom povla(i neke prakti(ne probleme. Kao prvo, te"ko je
doznati na koje bi mjesto (ovjek to(no trebao i&i da bi sa sigurno"&u mogao re&i
kako je do"ao u Skriptorum. Slu$beno je sredi"te u Kraljevu Domobranu, ali ako i
odete tamo, nema nikakva jamstva da &ete na&i ljude koji bi vam bili sposobni
pomo&i glede bilo (ega. Naravno, Skriptorum je posvuda, njegovi polupolitolozi
uvukli su se u svaku poru politi(kog $ivota diljem dobroga dijela Nesske (isto
slu$beno cijele Nesske a kada do)e vrijeme ubiranja poreza, mo$ete biti sigurni
da &e utjerani novac na&i svoj put do mjesta na kojem bi sa sigurno"&u mogao re&i
kako je do"ao u Skriptorum. Ipak, te"ko &ete na&i (ovjeka koji &e vam mo&i
ukratko ili bilo kako objasniti "to to(no Skriptorum jest.
Treba iskreno re&i kako ni Skriptorum, (ak i kada bi zaista bio sposoban ili
voljan u(initi ne"to, zapravo ne bi mogao u(initi ni"ta. Skriptorum zaista raspola$e
udru$enim vojnim snagama nekoliko dr$ava, ali i sav vojni potencijal koji
trenutno postoji u cijeloj Nesski pateti(no zaostaje za onim koji je postojao u doba
Deprivacije kada su se ljudi odlu(no suprotstavili kart+atomasurima i Okri i
neslavno propali.
Njegova kapsula je stigla do njegove postaje. Iskrcao se i krenuo prema Toxi-
Koli na svom vjernom dvociklu. Na dvociklisti(koj stazi bilo je znatno manje ljudi
nego ina(e. Naljutio se na te ljude kojih sada nije bilo jer su svojom neprisutno"&u
nagla"avali op&e stanje duha koje trenutno vlada u ovome gradu, a koje je vezano
uz temu o kojoj ne $eli razmi"ljati ni govoriti, tjeraju&i njega time da o toj temi
razmi"lja, a druge ljude da o njoj govore, "to ga opet tjera da o toj temi jo" vi"e
razmi"lja, "to ga tjera da se jo" vi"e ljuti na te dvocikliste kojih nema. Oni koji su
bili na cesti pona"ali su se prili(no letargi(no. Pre"ao je gotovo cijeli put do Toxi-
Kole, a nije ugledao nijednog dvociklista koji ma"e no$em ili nao"trenom
kuha(om kako bi uvjerio voza(e u svojoj blizini kako ba" on ima prednost i kako
bi inzistirao na tome da svi oko njega ni u kojem slu(aju ne do)u na svoje
odredi"te prije njega, bez obzira i"ao on prema njihovom odredi"tu ili ne.
Upravo ne(uveno. Groteskno.
Stigao je do svoje tvrtke hraniteljice. Blohar je danas bio posebno $ivahan pa
se stoga danas zvao Mali Igli(ar. Pitao bi ga Ivan za"to se ne zove Veliki Igli(ar,
200
Aleksandar Kostjuk
po starome, no to bi zna(ilo da ga $eli pitati, "to nije slu(aj. Mali Igli(ar je s
velikim zaletom i imitacijom glasanja kri$anca vjeverice i vrane lansirao Ivanov
dvocikl kroz portal za prihvat dvocikala. Pritom je Igli(ar Ivanu pokazao potplate
svojih cipela koje je no&as poku"ao vatrom plamenika obojiti u plavo. Ivan je, uz
potpunu nezainteresiranost za Igli(arove neplave potplate, izrekao u sebi malenu
molitvu za svoj dvocikl na kojeg ra(una jo" mnogo godina u budu&nosti. Na ulazu
je udario mehani(ku karticu za konzolom de$urnog saroskarabeja. Nije ga $elio
gledati. Dosta mu je kukaca za danas. Iako za njih nije osje&ao ni pribli$no ono
"to je osje&ao za kart+atomasure. Saroskarabeji su sinonim za prakti(nost, zbog
(ega su presimpati(ni da bi se na njih netko ljutio. 'ak i Ivan.
Do"av"i do svoga radnog stola, osjetio je izvjestan spokoj. Ovdje je on
koristan. Ovdje on ima svrhu. Ovdje se mo$e i mora koncentrirati na stvari koje su
zaista bitne, a ne one nebitne koje mu stalno lete kroz lubanju i zagor(avaju $ivot.
Na Rakkanis terminalu ve& su bili ispisani njegovi radni zadaci za danas. Sa
zadovoljstvom ih je pro(itao. Svi)alo mu se imati isplanirani dan. Kada sve ide
glatko i relativno koordinirano. Zaista, da on danas na svom Rakkanis terminalu
ne izsekvencira potpuno besmislene protokole (ija vrijednost u proizvodnji varira
od bijede do nule i da ne odnese va$ne papire neva$nim osobama koje &e ih
prili(no vjerojatno proslijediti ne"to va$nijim osobama koje &e ih pak mo$da znati
neznatno kompetentno protuma(iti i profesionalno ignorirati, cijela ova tvrtka bi
se iako u innitezimalnom postotku vjerojatnosti sigurno uru"ila do temelja.
Biti kota(i& u golemom stroju mo$da nije glamurozno, ali je zato vrlo...
nerazo(aravaju&e. Barem njemu. Dakako, nije o tom svome stavu nikome
govorio, (ak ni !roggu, jer bi ga svi sigurno po(eli (udno gledati i ne bi s time
prestali sve dok ne bio dao otkaz. 'ak i !rogg.
Izgleda da je do"ao me)u prvima. Ako ne ra(unamo Noraala, naravno, sme&e
jedno! On ve& sjedi za svojim Rakkanis terminalom, stiska gumbe, uronjen u
posao kao da ju(er nije ni oti"ao ku&i, ve& radio neumorno kako bi svima dokazao
da to uop&e nije ni"ta posebno. Dakako, na licu mu je ve& onaj blagi smije"ak
spektakularne nadmo&i, a nos mu je podignut tako visoko da je upravo
nevjerojatno da uop&e mo$e ne"to vidjeti na svom terminalu. Ivan stisne (eljusti
od uzrujanosti. O(ito kart+atomasuri nisu jedino zlo na ovome svijetu.
Suris se ni od kuda pojavi pred njim. Nije izgledao zadovoljno, a $ilice na
njegovoj ogoljenoj glavi isticale su se malko previ"e nego "to je Ivan u ovome
trenutku mogao podnijeti. 'e"kao se po zglavku lijeve ruke kako to obi(no (ini
kada je $iv(an. !to je ve&inu vremena. !to je razlog "to mu je zglavak neprivla(no
crven. Stajao je pred Ivanovim stolom dok je ovaj sjedio i doimao se kao da mu
ima ne"to za re&i, no glava mu je stalno mijenjala smjer, kao da se ne mo$e
odlu(iti "to $eli, da li to $eli i na koga se izderati kada to ne postigne. Ivan se
samo nadao da nije (uo za crknutu neman koja se smjestila prakti(ki u njegovu
dvori"tu. Nadao se da uop&e ne&e za(injati temu kart+atomasura. Zapravo, nadao
se da &e jednostavno oti&i.
"'ujem da su na"li krepanog 'sura u tvom okrugu," re(e Suris.
201
IOX
Kvragu! Zar je previ"e tra$iti da ga njegove najve&e bojazni s vremena na
vrijeme zaobi)u? Mo$da on to nekako sam zaziva. Je li to mogu&e? "Ehem... da...
ovaj... ne"to sam (uo, ali... Ma takve pri(ice stalno kru$e, ne treba se obazirati na
to. Uop&e. Gluposti. Smije"no. Ha."
Suris se nije smijao. Ivanov odgovor o(ito ga uop&e nije zadovoljio. "Na radiju
ka$u da su ga na"li u tvome naselju. Kako su rekli da se zove... Kreteno? Tamo
$ivi", zar ne?"
Ivan napravi stanku na Surisovu posljednju opasku. "K'Treo. Ja $ivim u
K'Treu. Ne znam "to si ti (uo na radiju. Nisam slu"ao vijesti."
"K'Treo? Da, to je to. To su rekli, tamo su na"li 'sura. Zna(i, nije istina? Jer
rekli su da su na"li cijelu le"inu. Cijelu! U komadu. To bih volio vidjeti, maj(icu
mu nesvetu."
A ja bih volio da to nikada nisam vidio. Taj mu se prizor vratio pred o(i,
nepozvan i ne$eljen. Suris je stvarno bolesnik. I kako ti vra$ji novinari tako brzo
do)u do tih vijesti? Nije pro"lo ni dva sata od kada je vidio kart+atomasura, a ve&
je cijela Nesska informirana o tome. Onaj vra$ji Kloewsccert o(ito nije i"ao
obavijestiti svoje susjede prve. Valjda misli da &e mu to donijeti popularnost. I
vjerojatno ho&e. Barem na kratko. Ako se zaista pro(ulo, onda je bolje da ne la$e
previ"e na tu temu. Da ga kasnije ne bi zvali la$ljivcem. "Da? U K'Treu? Ne
znam... Zna", brzo sam izletio iz ku&e pa... Ne znam, ni"ta nisam vidio... !to ne
zna(i da ni(ega nije bilo... samo... ovaj... Ja to nisam... vidio... zna"?"
Suris jo" uvijek nije izgledao zadovoljno. "Ima" li marmelade?" upita.
"Molim?!"
"Marmelade. Ima" li "to?"
"Kakve sad marmelade?"
"Od jabuke, mo$da. Ili borovnice ili pregostramaline. Nije bitno, nisam
izbirljiv."
"!to &e ti marmelada?"
"Ha, "to &e mi? Za "to ju ti koristi", podmazivanje svog dvocikla? Netko mi je
ju(er ukrao brinsku smolu."
Surisov je odgovor izmicao prirodi Ivanova posljednjeg pitanja, "to je jako
odgovaralo onome u "to bi se ovakav tip razgovora trebao pretvoriti kada bi izjava
poput Surisove bila tek malo nesuvislija. No to ipak nije bilo to i Ivan zaista nije
imao (ak ni maglovitu predod$bu kamo bi ovaj razgovor mogao i&i. "Da? I?"
"!to i? Danas &e mi za neke papire trebati brinska smola, a ja ju nemam. Ju(er
ju je Kale'H tra$ila od mene, ali sumnjam da je ona sposobna za kra)u," re(e Suris
sumnji(avo se osvr(u&i oko sebe. "Ili mo$da je?" upita gledaju&i Ivana.
"Ne vjerujem. Ne&e" valjda koristiti marmeladu umjesto brinske smole?"
"Koje glupo pitanje! Naravno da ne. Marmeladu &u nanositi na kruh za vrijeme
gableca. Iako vjerojatno ne&e poslu$ivati ni kruh. Mo$e" li mi uz marmeladu dati
malo kruha?"
"!to? Na koga ti ja li(im? Nemam ni jedno ni drugo."
"Rekao si da ima"!"
202
Aleksandar Kostjuk
"Ni"ta takvo nisam rekao! Koji ti je vrag?"
"Da, mo$da ima" pravo, nisi."
"I nisam."
"Pretpostavljam da nema" ni brinske smole."
"Nemam. I kakve to veze ima sa 'surima?"
"S kime?"
"S kart+atomasurima."
"Kakve bi veze imalo sa 'surima? Ja govorim o marmeladi. !to ti je, retardiran
si?" Nije (ekao Ivanov odgovor nego je samo uzrujano odmahnuo rukom i oti"ao
od njegova stola.
Napokon. Gledao je Surisa kako se sjeda za svoj stol, hvata se za glavu,
rukama naslonjenima na stol. Po(eo je $iv(ano tresti obje noge. Taj (ovjek stvarno
ima mnogo briga. Mo$da (ak vi"e od mene. 'ak i ako je tako, ovaj razgovor zaista
mu nije trebao jer ga je potpuno zbunio ba" dok poku"ava biti maksimalno
fokusiran na posao. Kojeg jo" ni nije po(eo obavljati. A ovo "to su njih dvojica
upravo imali zvao je razgovorom isklju(ivo zbog nepostojanja prikladnije rije(i i
iz profesionalnog po"tovanja prema kolegi radniku.
Ivan pritisne odgovaraju&e tipke za inicijalizaciju protokola JHH-4109. Kodovi
se po(nu razlijevati po povr"ini kal stakla. Napokon mu je krenulo. I i"lo je dosta
brzo. Izgleda da danas nema nikakvih problema u Sredi"njoj jezgri. Dapa(e,
brzina kojom je modulirao protokol zaprepastila ga je. Zar su nadogradili sustav
od ju(er? Mo$da su nabavili neke nove saroskarabeje. Ili su jednostavno jako
dobre volje pa br$e rade. Bilo kako bilo, ako ima sre&u, onda ju mora iskoristiti.
Ako se jako potrudi, mo$da pretekne onog prepotentnog idiota Noraala. Pa &e
onda Topaz pohvaliti njega, a Noraala &e po(astiti komplimentima kojima ina(e
(asti svoje podre)ene. Dakako, bilo "to iz Topazovih usta, pa bile to i rije(i
pohvale, nije ne"to za (ime (ezne. To je ne"to "to apsolutno treba izbjegavati
koliko je god mogu&e i pod bilo kojim okolnostima. Ivanu &e biti dovoljno ako taj
superpametni smrad od Noraala bude barem jednako prosje(an kao i svi ostali.
Ivanu je srce po(elo lupati. Nije ni naslu&ivao da mr$nja mo$e biti tako dobar
motivator.
Njegovi su kolege pristizali. Kasnili su. 'isto tehni(ki nisu jer je Ivan uranio,
kao i uvijek, no dobro je do&i malo prije po(etka radnog vremena jer "ef Topaz
dolazak u to(no vrijeme tretira kao oholu sklonost prema ka"njenju, "to je u
njegovoj glavi prakti(no isto "to i samo ka"njenje. Ivan je to dosta rano shvatio pa
se i prikladno prilagodio.
Ridion je sjeo za svoj stol, koji je bio odmah lijevo do Ivanova. "Hej, Ivek,
kako si mi?"
Ivan je bio toliko zadubljen u svoj terminal da nije odmah registrirao Ridionov
pozdrav. "!to? Ah, bok, Ridion. Em... dobro sam. Kako si ti?" odgovori mu ne
odvra(aju&i previ"e pozornosti od Rakkanis terminala.
"Tako-tako. Ju(er je ovdje bilo gadno. Moram priznati da sam se prepao. Jesu
li i kod vas napali?"
203
IOX
Ivan je jo" uvijek bio zadubljen u svoj terminal. "Mmm, da, ali nije trajalo kao
kod vas."
"Da? Blago vama. Zna", toliko su me ti zvukovi kukaca uzrujali da sam prvo
krenuo nekom od svojih susjeda po dru"tvo."
Ivan uspori. Ridionove rije(i zvu(ale su prepoznato. Jo" uvijek je gledao u crno
kal staklo.
"No nitko mi nije htio otvoriti. Valjda su se i oni upla"ili. I zna" "to sam onda
odlu(io?"
"!to?"
"Nazvati mamu preko zvukobaca(a. Nisam se (uo s njom ve& dvije godine.
Vi"e. A no&as sam se odjednom za$elio njenog glasa. 'udno, ha?"
"Da," re(e Ivan. Jo" je uvijek buljio u terminal, ali ni"ta nije radio. Kodovi su
stajali nepomi(ni pred njim i on ih je besmisleno stalno iznova (itao.
"To nije ono naj(udnije. Ba" kad sam krenuo upisivati njezin broj u oblutak, on
zazvoni. I zna" tko je bio? Moja mama. Nisam mogao vjerovati. I ona se upla"ila i
htjela se (uti sa mnom. Razgovarali smo skoro dva sata. Ludo, zar ne?"
"Da..."
"S razlogom smo se svi prepali. Na radiju ka$u da je cijeli sjeveroistok Nesske
bio pogo)en."
Ivan napokon okrene glavu prema Ridionu. "Stvarno?"
On kimne. "Ne cijelo podru(je, naravno, samo ona najnaseljenija. Ali do)e na
isto. Kraljev Domobran i ostatak Intizije uop&e nisu bili po"te)eni. Kao i
Edhazija. U$as. Izgleda da je to najve&i napad kart+atomasura od Deprivacije.
Tako ka$u, barem. Ne znam, Ivek, "to &e biti od svega toga. Nemam dobar
osje&aj. !to ti misli"?"
Mislim da mi je dosta toga da svaka vijest bude gora od one prethodne. Ne"to
se ozbiljno doga)a, to je sigurno. Novi ga je nemir preplavio ba" dok se uspio
iskoncentrirati na ne"to drugo. Zbog toga nije $elio s bilo kime razgovarati o
ovome. "Ne znam... Bolje je ne slu"ati previ"e "to govore novinari. Samo tra$e
senzacije."
"Da, valjda..."
"I po(ni raditi. !ef sigurno od nekud gleda."
"Ima" pravo." Ridion se baci na posao.
Ivan je, s druge strane, izgubio onaj elan koji je imao prije nekoliko minuta.
Za"to ljudi moraju govoriti o takvim stvarima? Kao da time ne"to mijenjaju. !to
god se dogodilo, sve "to &e on, Ridion, !rogg, njegovi prijatelji, obitelj i ogromna
ve&ina populacije mo&i u(initi jest strahovati. I strepiti. A to nije ne"to (emu se
(ovjek mo$e veseliti. Pa za"to onda o tome raspravljati? Treba govoriti o vedrim
temama. Dok se to jo" mo$e.
Poku"a se zadubiti u posao. Zaista je izgubio onaj polet koji je imao kad je sjeo
za terminal. Stalno je pritiskao krive tipke pa je morao ispravljati, "to je
produljivalo posao. Eto "to dobijete od razgovora s ljudima. Padnete u depresiju i
vi"e niste u(inkoviti. Ali ne mo$e zbog toga prestati razgovarati s ljudima. To bi
204
Aleksandar Kostjuk
ga bacilo u jo" ve&u depresiju, od (ega bi njegov posao jo" vi"e trpio. Trebao bi
nau(iti usmjeravati razgovore prema veselim temama. Jo" nikada nije uspio voditi
neki razgovor, uvijek bi samo pratio. Da budemo po"teni, u ve&ini razgovora koje
on vodi nitko ne odre)uje njegov tijek ve& se on mijenja sli(no kako se
izmijenjuju plima i oseka, prepu"ten prirodnim silama kojima se sugovornici
moraju jednostavno prepustiti i ne poku"avati utjecati na njih. Jer u tome ne bi
uspjeli, ali bi iz ljutnje zbog neuspjeha uvijek iznova tvrdoglavo poku"avali sve
dok nitko vi"e ne bi s njima $elio razgovarati. Ta analogija plime i oseke mo$e se
primijeniti i na uobi(ajeni svr"etak njegovih razgovora: stopala su mu mokrija
nego "to bi trebala biti, a u uhu kao da mo$e (uti vrlo udaljen pla( djevoj(ice kojoj
se utopio psi&.
I procesorska snaga je okopnila od trenutka kada je krenuo raditi. Valjda je to
bio samo privremeni hir. Pogledao je Noraala. Umi"ljenko je obavljao svoj posao
nevjerojatnom brzinom i graciozno"&u. I ni na trenutak ne bi spustio svoj
gospodski nos. Odustao je od natjecanja s njime. Uzaludno je. To je ionako glupo.
Pona"a se djetinjasto kada bi se trebao pona"ati odraslije nego ikad. Obiteljski je
(ovjek s velikim obavezama, za Boga miloga. Ne mo$e tu gubiti vrijeme na
pakosnu sitni(avost. I za"to uop&e razmi"lja o tome kada bi trebao razmi"ljati o
proizvodnim protokolima?
Tako je, protokoli.
Ivan se poku"a jo" vi"e zadubiti u kodove na svome terminalu. Po(elo ga je
svrbjeti lijevo rame. Jako svrbjeti. !to mi je? I osje&ao je miris. Miris... trule$i?
Zaista, vonjalo je kao da ne"to trune. Kao da ne"to obilato trune. Odvratno. Ivan
se osvrne oko sebe kako bi utvrdio smeta li jo" kome smrad osim njemu.
Ni"ta. Nitko se nije mr"tio, nitko se drugi nije osvrtao. Zar mu se to pri(injava?
Nakon nekoliko minuta vonj je jenjao. I nestao. A i rame ga je prestalo svrbjeti.
Mo$da sam poludio. Takve se stvari ina(e izgovaraju tek tako, neozbiljno, no ako
se uzme u obzir kakav $ivot vodi i nevolje koje ga ti"te, to je zapravo vrlo realna
mogu&nost. Da je poludio. Iako, da je zaista poludio, vjerojatno toga ne bi bio
svjestan. Pa se onda mo$e samo zaklju(iti kako nije poludio.
Ivan odahne. Laknulo mu je.
Sada mu je bilo nekako lak"e stiskati sve te tipke i gumbe. 'ak vi"e nije ni
grije"io. Danas bi ipak mogao biti dobar poslovni dan. To bi mo$da i bio da me)u
njihove stolove nije sa"ao "ef Topaz. Ivan se lecne i nije bio jedini u tome. Kako
mu to ljudi mogu dolaziti ususret, a da on to ne primjeti? Istina, radio je, ali
svejedno...
Topaz ina(e nije pristupao svojim podre)enima ovako. Vjerojatno je to imalo
nekakve veze s namr"tenim izrazom lica kojeg je o(ito htio svima istaknuti. Stao
je negdje u sredi"tu podru(ja hale s Rakkanis terminalima, tek nekoliko koraka od
Ivana. U ruci je dr$ao debelu omotnicu.
"Molio bih va"u pozornost, radnici. Nesre&a je htjela da se sva (etvorica
radnika na"e kurirske slu$be razbole i da taj odjel sada uop&e ne funkcionira."
"!to? Sva (etvorica su se razboljela? !to im je?" upita Grogurus.
205
IOX
Kroz obraze "efa Topaza moglo se vidjeti da ste$e (eljusti na Grogurusovu
upadicu. "Da, sva (etvorica," odgovori mu tonom pa$ljivo artikulirane
nesno"ljivost kojim mu je dao do znanja kako mu ne bi bilo pametno ponovno ga
prekidati. "Uglavnom, ne mo$emo dopustiti da neke va$ne po"iljke (ekaju samo
zato "to nemamo ljudi za to. Sre&om, imamo tek nekoliko omotnica za slanje i
nijedna nije od presudnoga zna(aja. Te mogu (ekati. No ova," digne debelu
omotnicu u ruci iznad svoje glave, "ne mo$e. Va$no je da stigne na svoje odredi"te
jo" danas. Nedostupnost kurira je problem, ali moramo se nekako sna&i.
Improvizirati. Pregledavao sam va"e dosjee da vidim kome se od vas mo$e
privremeno povjeriti ova zada&a." Topaz uputi pogled Ivanu. "Gospodine
Dmitar?"
Ne! Ne opet! Ivan se osvrne nekoliko puta u o(ajni(koj nadi da je njegov "ef
mislio na nekog drugog gospodina Dmitra. Bilo je to uzaludno. Topaz pri)e
njegovu stolu i pru$i mu omotnicu.
"Danas &emo morati povjeriti ovu zada&u vama."
"M-meni? Ali ja nisam... mislim..."
"Dostavlja( je jedna od va"ih funkcija, zar ne?"
"!to? Mm, da, ali unutar tvrtke..."
"Nebitno. U va"em $ivotopisu stoji da ste se bavili poslom kurira prije nego ste
do"li u Toxi-Kolu. I imate dvocikl, zar ne?"
"Da, ali-"
"Onda ste idealni. I ovo nije rasprava, gospodine Dmitre. Krenite odmah. Ovu
omotnicu morate odnijeti u Hrobatozine Vrtove. Znate gdje je to?"
Hrobatozini Vrtovi?! Imanje Trpimirovi&a! "Da... znam," re(e Ivan
bespomo&no.
"Odli(no. Kada iza)ete iz grada, trebat &e vam oko sat vremena da tamo
stignete. I kada do)ete tamo, omotnicu smijete uru(iti isklju(ivo sazru. Jasno?
Nikome drugome."
Ivan kimne glavom.
"Onda krenite. Za danas nemate nikakve druge obaveze osim ove."
Ivan uzme omotnicu u ruke "to je Topazu bio znak njegove poslu"nosti i on to
primi s uobi(ajenim vje"tim nepokazivanjem bilo kakvih emocija kojima je
potpuno oskudijevao jo" od dana kada je, pri(a se, bio (ovjek. On se okrene i ode.
Ivan je zaprepa"teno jo" uvijek sjedio u svojoj stolici dok su svi zurili u njega.
Napokon ustane. "!to je? !to buljite? Pa nisam dobio otkaz."
"I pazi da ga ne dobije"," obrati mu se Iona sa zluradim smije"kom.
"Trpimirovi&i, stari moj! Jedna kriva rije( i ne&e" vi"e raditi u ovome gradu." Ona
jo" prstom na svome vratu napravi gestu rezanja grkljana.
"Hvala na ohrabrenju, Iona."
"Ma zezam te. Tko zna, mo$da stekne" mo&ne prijatelje." Ona se zahiho&e.
"Ljudi, nosim po"tu. I to je sve. Da mi niste ni"ta ukrali sa stola dok me nema."
"Pa ni nema" ni"ta."
"Sad i zna" za"to," odvrati Ivan.
206
Aleksandar Kostjuk
Svi se nasmiju i vrate svome poslu dok je Ivan, bez ikakvog razloga za smijeh,
krenuo na svoj put. Prvo prema spremi"tu dvocikala, a onda prema Hrobatozinim
Vrtovima.
"Sretno, Ivek," dobaci mu netko iza le)a.
Sre&a. Da, trebat &e je. Jer ova mu se nagla promjena njegovih radnih uvjeta
uop&e nije svidjela. Njegov dan &e ispasti bolji nego je o(ekivao: imat &e jo" jednu
stvar oko koje &e strepiti.
Neobi(no mu je bilo i&i po svoj dvocikl usred radnog vremena. 'udan osje&aj.
Jo" nikada nije iza"ao iz zgrade tvrtke prije vremena. Kretao se prema izlazu iz
zgrade praznim hodnikom. Crni i bijeli kvadrati pod njegovim nogama sjajili su se
ja(e nego ina(e, a u nosu mu je bio neugodan reski miris sredstva za (i"&enje.
Ovdje se denitivno (istilo. Nedavno. I zaista, hodnikom po(nu odzvanjati
glasovi. Pretpostavio je da se radi o (ista(ima i (ista(icama koji tra(aju za vrijeme
svog mukotrpnog rada.
Skrenuo je iz ugla. Tamo su zaista bile dvije (ista(ice, ali nisu mukotrpno
radile, nego su sjedile na klupici uz rub hodnika. I nisu tra(ale. S nevjerojatnom
su pa$njom slu"ale ono "to je izlazilo iz zvu(nika malenog etanolskog radija koji
je sjedio izme)u njih. Otud glasovi. Hodao im je ususret, i iako je bio prili(no
glasan pri tome, one se nisu obazirale na njega. Radijska emisija o(ito je bila
toliko zanimljiva da je iziskivala njihov (itavi mentalni kapacitet. Nije mogao
odmah (uti "to se to govori na radiju. Tek dok im je do"ao na desetak ahata,
mogao je (uti vijesti koje su se bavile preva$nom temom.
"... pa se ovoga puta njegova sva)a sa suprugom ipak okon(ala bez uplitanja
prevelikog broja pripravnika za mesara. Nadle$ni &e ured sutra intervenirati i
zamoliti vlasnika pudlice da ipak ne kupuje cirkuski "ator.
A sada na vijest dana. Nakon nekoliko tjedana pove&ane aktivnosti
kart*atomasura, no&as se dogodio najve&i udar do sada. 'itav sjeveroistok
Nesske bio je poharan ovom po"asti. Sti$u izvje"taji o $rtvama iz svih gradova.
Materijalna "teta tako)er nije zanemariva. Kne$eva Kula bila je jedno od
najve&ih $ari"ta napada. Kako doznajemo, nije bilo zgrade koju roj nije naciljao.
Zanimljivo je da je prigradski pojas bio manje-vi"e po"te)en, s iznimkom pokojeg
okruga.
Tako)er doznajemo kako su ljudi po(eli masivno zvati natpoliciju u pomo&.
Natpolicija je zaista poja(ala svoje patrole koje su uspje"no izbjegavale lokacije
na koje su ih zabrinuti gra)ani preklinjali da do)u. Panika je no&as toliko narasla
da su mnogi stanovnici grada mislili kako &e umrijeti. Mnogi i jesu, no koliko
znamo, nitko nije umro nekom zanimljivom smr&u. S druge strane, napad je
povisio stanje nervoze me)u ljudima "to je rezultiralo naglim porastom nasilja.
Tako je, primjerice, za vrijeme te ofenzive mnogo gra)ana, gotovo uop&e ne
nose&i "e"ire, krenulo kupovati u trgova(ki centar Traklaukla. Po(eli su u
hordama kupovati jestive stolice i papir za umatanje krvi. Jedan je $ena zapalila
svoju ma(ku i stala mahati njome po cijeloj trgovini, tra$e&i popust na bra"no.
Trgovina joj je odobrila popust, ali nije pristala staviti njenu ma(ku kao artikal
207
IOX
na odjel s higijenskim proizvodima.
Krenuli smo potra$iti na(elnika natpolicijske uprave Osspazijana i upitati ga
kako su se njegovi ljudi nosili s no&a"njom krizom."
"Pa... moram re&i da i nije bilo tako lo"e. Jednoj je gospo)i prilikom rutinskog
posjeta na"ih redarstvenika ne"to upalo u oko pa smo ju priveli. Sada je u zatvoru
i (eka su)enje za ubojstvo."
"'ije?"
"Kakve to ima veze? To uop&e nije bitno. Bitno je da ne mo$e nikamo pobje&i.
S tolikim ubojstvima koja se doga)aju po gradu, koje su "anse da nije kriva za
barem jedno od njih?"
"A "to je s dojavama gra)ana koji su bili zabrinuti da bi ih kart*atomasuri
mogli ubiti?"
"'ujte, da se mi odazivamo na poziv svakoga tko misli da &e ga netko... ili
ne"to... ubiti, ne bi uop&e vi"e bilo ubojstava. A ako nema ubojstava, onda nema
potrebe za natpolicijom. A ako nema natpolicije... tko bi istra$ivao sva ta ubojstva
koja su se mogla sprije(iti?"
"A kome se onda odazivate? Kako odlu(ujete o tome?"
"Mi op&enito sve prijave tretiramo kao la$ne. Time se ne trate uludo resursi i
svi gra)ani dobivaju jednakopravni tretman. Jer mi kao (uvari zakona i zlo(...
ovaj, reda moramo uvijek imati na umu da su svi ljudi jednaki i da tu jednakost
moramo braniti. Svim raspolo$ivim sredstvima."
"A ne biste li ipak trebali "titi ljude kada im to treba?"
"Pa mi to i (inimo!"
"Kada? Kako?"
"Gra)ane "titimo na taj na(in i u onome trenutku kada &emo biti sigurni da &e
se time odr$ati podjednaka rasprostranjenost zlo(ina u gradu. Ne mo$emo
jednima davati prednost, a druge zapostavljati."
"Pa onda sve zapostavljate podjednako?"
"Tako je."
"Dobro... A "to je s onim neobi(nim bi&em o kojem se govori proteklih
tjedana? Ka$u da taj Iox djeluje u prigradskom pojasu. I sada dobivamo izvje"&a
o njegovim no&a"njim aktivnostima. Kanite li ne"to pod-"
"Ma molim vas lijepo!"
"Nakon "to smo dobili izjavu od na(elnika Osspazijana, krenuli smo tra$iti
odgovore u Gradsku jezgru. Htjeli smo upitati nekoga od gradona(elni(ke trijade
priprema li se nekakav inerventni plan za ovu situaciju na dr$avnoj ili mo$da (ak
me)udr$avnoj razini. Nakon mnogo tra$enja, prona"li smo sugradona(elnika
Csriikjija. Nakon "to je petnaestak minuta tvrdio kako se zove Koko i da je obi(an
dostavlja(, pristao je napokon dati izjavu za javnost."
"#elim uvjeriti sve na"e gra)ane i gra)anke kako gradska vlast (ini sve kako bi
se ovaj problem rije"io. Upravo idem na sastanak s vrlo va$nim (elnicima
Skriptoruma na kojem &emo raspraviti iznimno va$ne poteze koji se trebaju
poduzeti kako se ne bi dogodilo da zbivanja izmaknu kontroli ili ne(emu jo"
208
Aleksandar Kostjuk
bitnijem. Svi stanovnici ovoga grada bit &e pravodobno obavije"teni o svim
novostima koje bi ih mogle zanimati, a koje su u vezi s vrlo va$nim stvarima koje
bi ih tako)er mogle zanimati. #elim naglasiti kako nema razloga za paniku, iako
ona sigurno nije naodmet, pogotovo ako pritom kupujete gradske obveznice.
Tako)er $elim naglasiti kako je iznimno va$no da gra)ani pla&aju svoje poreze
vi"e nego ikad jer ina(e ova administracija ne&e mo&i donositi one odluke koje bi
mogle dovesti do stanja u kojem se ne doga)aju stvari koje s trenutnom situacijom
nemaju veze, ali bi to mogle imati unato( potezima koje &emo povu&i, a (ija je
svrha za"tita na"ih gra)ana. Jo" $elim dodati kako &e se u svjetlu izvanredne
situacije sve nogavice hla(a..."
Odmakao je predaleko da bi jo" ne"to (uo. 'ista(ice ga nisu primjetile dok je
pro"ao pokraj njih i ni na trenutak im nije popustila pa$nja. Nije shva&ao zbog
(ega su toliko usredoto(ene na bezvezne vijesti. 'ak ni onaj Es nije bio u eteru.
To bi onda razumio. Zapravo, cijelo vrijeme nisu se pomakle ni cincu. Ili su
iznimno samodisciplinirane ili spavaju otvorenih o(iju. I u vrlo neobi(nom
polo$aju. Jedna od njih ima crvene (arape, a druga nema. To vjerojatno nije
zadovoljavaju&e obja"njenje za njihovo stanje, ali Ivanu je to zasad bilo dovoljno
da se ne mora time optere&ivati.
Ima zadatak za obaviti.
Sre&om je lijep dan. 'isto bijelo nebo, Sunce visoko, koliko god visoko u ovo
doba godine mo$e biti. Hladnije je nego ju(er. Mo$da je to zbog vjetra koji mu je
stalno puhao u lice. A mo$da je to jer je vozio neuobi(ajeno brzo. Nije $elio gubiti
vrijeme dok visoko plemstvo (eka papire u omotnici koju dr$i pod svojom gnauf
jaknom. Nije ba" jurio, ali nije dao odmora svojim nogama, stalno vrte&i pedale
kako bi odr$ao postojanu brzinu.
Sre&om nije izgubio mnogo vremena na potragu za svojim dvociklom. 'ekao
ga je na dnu dvociklisti(kog brda, zaka(en tek za jedan drugi dvocikl prljavom
dokoljenkom. To je zaista bila sre&a. Izuzev"i dokoljenku. Jo" je ve&a bila sre&a, i
to na onaj vrlo (udan na(in, "to je na"ao svoju izgubljenu polotu. Iako na"ao i nije
najbolja rije(. Bila je, naime, pri(vr"&ena za njegov dvocikl, to(no tamo gdje ju je
stavio ju(er prije nego je nestala. I bila je prazna. Prazna i hermeti(ki zatvorena.
Nije ni primjetio da se "vratila" sve dok se nije ukrcao u T-kapsulu. Vrlo neobi(an
na(in pronala$enja izgubljenih predmeta. To ga je malo izbacilo iz takta, ali to je
privremeno zanemario jer je morao na&i svoj put do ruba grada pa onda prona&i
stazu za Hrobatozine Vrtove. Morao je i&i na sjeverni izlaz iz grada, a ina(e ide na
ju$ni kada putuje ku&i. Zamalo se ukrcao u krivu T-kapsulu.
Na sjevernom se dijelu kapsula nije spu"tala do tla pa je morao voditi svoj
dvocikl kroz vijugave hodnike jednog ogromnog $ivokompleksa. Osim "to su
ljudi tamo, uvjetno re(eno, $ivjeli, to je bilo mjesto intenzivnog poslovanja i
trgovanja. Cijeli jedan blok te zgrade (inili su uredski prostori. Dodu"e, nikome
sigurno nije palo na pamet unajmiti te prostore jer su ih ve& neovla"teno koristili
ljudi naran(aste ko$e, kr$ljavih bosih nogu i srebrnih zuba za spremanje $eljeznih
209
IOX
ormara za dokumente iz kojih je konstantno izlazio nekakav (udan dim, a znali su
se i sami micati uz zvukove cviljenja i skvi(anja. Zato su ti naran(asti ljudi stalno
stajali uz te ormare, s olovnim cijevima u "akama, i udarali ih kada bi postali
nemirni. Sve se to moglo jasno vidjeti jer su iz svih nesu)enih ureda bila
uklonjena vrata, a ormare u pitanju su stalno nana"ali iz jedne prostorije u drugu.
Bez prestanka. Ivan je do"ao prili(no blizu dvojici naran(astih ljudi dok su uz
muku prenosili jedan od tih ormara koji se pritom prili(no $ivahno bacakao. Dim
koji je izlazio iz njega smrdio je po sumporu, ali s nekakvom slatkastom
primjesom. Tako)er je mogao primjetiti kako je njihova naran(asta put zapravo
niz ogromnih plikova na blijedoj ko$i "to ga je navelo do zaklju(ka uz visoku
dozu predrasudama oboga&enog naga)anja kako &e, u slu(aju ako &e se za$eljeti
promjene karijere, obra&anje ovim ljudima u potrazi za poslom biti tek negdje na
sredini kraja njegova popisa. Koliko god ta profesija izgledala zabavno,
primjerice, osobi koja je izgubila oba oka ili (ija je glava otpala uslijed naglog
ustajanja iz kreveta.
Prava gospodarska aktivnost odvijala se na spiralnom hodniku kojim se
spu"tao do dna. Nisu to, dodu"e, bile tr$nice onoga kalibra kakve se mo$e na&i u
ostatku grada. Tamo "tandovi nisu bili papirnate kutije oja(ane koncem koji je bio
obojan kako bi sli(io $ici, a ve&ina tamo"njih trgovaca bila je pri svijesti. No i
ovdje se moglo na&i nekih zanimljivih artikala. Ne da bi ikada i"ta kupio ovdje.
Poglavito zbog toga "to je, iako je bez sumnje bila raznovrsna, sva roba bila istoga
oblika i boje, "to odabir (ini prakti(no nemogu&im.
Bilo je tamo i drugih vrsta trgovine. Kada je ve& bio blizu izlaza, obratila mu se
kurva koja je de$urala uz rub hodnika, poput ostalih trgovaca. Ponudila mu je
ne"to "to je nazvala "let bludne muhe" za samo deset ognara. Nije znao "to bi taj
let bio, ali pretpostavio je da je to samo nema"tovit, iako pompozan, naziv za
ne"to prili(no rudimentarno. I opasno po zdravlje, barem dugoro(no gledaju&i. Jer
ta kurva ba" i nije bila oli(enje sosticiranosti, a jo" manje medicinski prihvatljive
eroti(nosti. Kao prvo, le$ala je u kadi ispunjenoj iznimno prljavom vodom. Crno
prljavom. Na povr"ini te vode plutali su nekakvi tamni komadi&i koji su se
migoljili a za koje je Ivan bio prili(no siguran da zna "to su, ali se odlu(io uz
intenzivne napore praviti da ne zna i koje je ta pronjena kurva stavljala u usta i
$vakala. I, na$alost, gutala. Sve to mo$da i ne bi bilo tako odbojno da je bila,
primjerce, gola, no ona je umjesto toga bila umotana u krzno koje je svojedobno
vjerojatno bilo sivo. Duga dlaka toga krzna koja se natapa gadnom prljavom
vodom bila je zaista ne"to od (ega je pod svaku cijenu trebalo odvra&ati pogled,
no (ovjek se nije mogao ne upitati na kakvu je to to(no klijentelu ta kurva ciljala.
Nakon "to je napustio $ivokompleks, zajahao je svoj dvocikl i nije trajalo dugo
da grad bude iza njega, a put prema Hijerovoj dolini pred njim. Staza se pru$ala
to(no izme)u okruga Salam'E i Karkartrege. Hrobatozini Vrtovi nalazili su se
izvan prigradskog pojasa. Iako se prigradski pojas slu$beno ra(una kao dio
Kne$eve Kule, a u praksi kao zasebna ruralna podru(ja, s Hrobatozinim Vrtovima
je suprotan slu(aj. 'isto slu$beno to je zasebno imanje, bez ikakve veze s gradom,
210
Aleksandar Kostjuk
ali svi ga smatraju sastavnim dijelom Kne$eve Kule. Razlog tome treba prije
svega na&i u dubokim povijesnim vezama Kne$eve Kule i ku&e Trpimirovi& koje
se$u jo" u doba osnutka grada, prije tisu&u godina.
Trpimirovi&i. Nekakve posve nove turbulencije pojavile bi se u njegovu $elucu
i crijevima pri pomisli stajanja pred jednim plemi&em. I to ni manje ni vi"e nego
pred jednim sazrom. Nije imao pojma kako se dr$ati, kako govoriti, "to govoriti,
kako oslovljavati jednog sazra, kako ga gledati, smije li ga gledati i jo" "to"ta
drugo. Hladan znoj oblijevao ga je, a nije bio hladan zbog vjetra koji ga je svako
malo oplahnuo po licu. Ako ne"to krivo uradi, mogao bi ostati bez posla. A po"to
se radi o plemstvu, i to visokopozicioniranoj ku&i, mogao bi ostati ne samo bez
posla. Gospodstvo ni"ta ne radi napola pa bi mu u trenuku bijesa ili obi(noga hira
sazr mogao probosti srce ma(em. Ili mu odrubiti glavu ma(em na (ijem je vrhu
nabodeno njegovo srce.
Naglo je zaustavio dvocikl kako bi opipao vrat i ustanovio mu (vrsto&u.
Ubrzo je nakon toga krenuo. Vjerojatno bez razloga pani(ari. Samo se naslu"ao
raznoraznih pri(a o $ivotu plemi&a koje vjerojatno nemaju mnogo upori"ta u
stvarnosti. Dakako, znao je da mnoge od tih pri(a jesu istinite, ali i mnoge od njih
su u promet zasigurno pustili ljudi (ijim su one predmetom. Tako svi ti merovi,
orari, sazri i ostali aristokratski bu(kuri" pla"e narod i odr$avaju svoj bogoliki
ugled. Za jedno je ipak siguran da je istina. Ako mu ne"to... u(ine, onda se to ne&e
smatrati zlo(inom. Oni ne odgovaraju za bilo "to pred pravdom. Oni jesu pravda.
A to nije pravedno. Pogotovo sada kad on mora s njima imati posla. A kad je
ve& na temi posla, mora dobro razmisliti "to ovaj privremeni zadatak za njega
zna(i. Takve privremene stvari lako se mogu pretvoriti u stalne, a to bi bilo lo"e.
To bi bilo vrlo lo"e. Kad bi ga prebacili u kurirsku slu$bu, to bi zna(ilo mnogo
naporniji posao za ni$u pla&u. I morao bi raditi prekovremeno pa onda sigurno ne
bi uvijek mogao sti&i ku&i prije mraka. Baku, Rinu i Ariona vi)ao bi jo" manje. To
je zaista vrlo lo"e. Mo$e li to nekako sprije(iti? Mo$da na(inom kojim obavi ovu
dostavu? Ali bi li onda trebao obaviti posao bolje ili lo"ije? Obje mogu&nosti gaje
velike rizike. I vjerojatno nijedna ne bi bila odlu(uju&a. Vjerojatno &e se stvari
odvijati na klasi(an na(in: okolnosti &e ga nemilosrdno pregaziti bez obzira "to on
u(inio ili ne u(inio, a on &e se ustrajno poku"avati odr$avati na nogama,
ostavljaju&i dojam hrabrosti gdje je ne mo$e nikako biti. Zato &e dati sve od sebe
na ovom zadatku. Kao "to uvijek daje sve od sebe. 'emu mijenjati navike kad od
toga nikakve koristi?
Mo$da se ipak ni"ta lo"e ne&e dogoditi. Trpimirovi&e ne prati nikakav zao glas.
Tako je barem (uo. Pro(itao, zapravo. Jedna od posljednjih plo(a-knjiga koje su
mu roditelji poklonili prije smrti bila je Sociolo"ki vodi( za polupolitologe u
izdava"tvu Centra za potiskivanje neornitolo"kih studija iz Kraljeva Domobrana.
Tada je bio prili(no za(u)en takvim darom jer ina(e je (itao samo literaturu s
podru(ja znanosti i tehnike, a za politiku nije pokazivao nikakav interes. Majka
mu je objasnila da je i to znanost i da je dovoljno star da po(ne voditi ra(una o
takvim stvarima. Rekla mu je da to mnogo va$nije za razumijevanje svijeta u
211
IOX
kojem $ivi od svih prirodoslovnih usmjerenja i tehni(kih trendova. Ivan je njene
rije(i shvatio ozbiljno pa se prihvatio (itanja, iako nevoljko.
Plo(a-knjiga je bila poprili(no dosadna, uglavnom zato "to ve&inu pojmova
nije razumio, pogotovo kada bi se udru$ivali u nezavidno velike i komplicirane
re(eni(ne konstrukcije. Ipak, autori knjige bili su dovitljivi i na kraju svakoga
poglavlja nalazila se jedna humoristi(na ilustracija. Nisu bile toliko humoristi(ne
koliko gnjusne pa se (itatelj jednostavno morao zapitati "to takve degutantnosti
rade u jednom tako ozbiljnom djelu. No da biste zaista razumjeli "to je u tim
slikama uistinu smije"no, morali ste pa$ljivo prou(iti poglavlje koje im je
prethodilo. Na taj ste neortodoksno perverzan na(in bili motivirani obratiti pa$nju
na detalje u knjizi preko kojih biste ina(e samo preletjeli s latentnim
nerazumijevanjem. Danas nema toliko tolerancije prema neukusnom pristupu
edukaciji kojeg su autori knjige demonstrirali u toj plo(a-knjizi kao tada, no mora
priznati da mu je to tada pomoglo shvatiti mnoge stvari i biti svjestan mnogih
pojava koje je do tada uzimao zdravo za gotovo.
Me)u ostalim, u toj se plo(a-knjizi govorilo o odnosima me)u plemenitim
ku&ama i njihovom utjecaju na pojedine strukture vlasti. Knjiga je u tom pogledu
bila prili(no zbrkana i Ivan je naslu&ivao da oni koji su to pisali i nisu imali
najbolji uvid u tu tematiku. Nije ni (udo jer te"ko je vidjeti niti mo&i koje
upravljaju Nesskom, a jo" je te$e ustanoviti gdje te niti po(inju. Slu$beno velike
ku&e imaju tek maleni utjecaj u Skriptorumu dok o ve&em dijelu ustroja vlasti
odlu(uju narodi Nesske na umjereno demokratskim izborima, biraju&i
polupolitologe koji &e zastupati njihove interese. Mnogo ljudi vjeruje kako je to
istina i ne treba se tome (uditi jer se mnogo truda ula$e da bi se to uvjerenje
odr$alo. Ivan je znao da to nema nikakve veze sa stvarno"&u. Velike plemenita"ke
ku&e upravljaju Nesskom. Recimo. Zapravo, Skriptorum upravlja Nesskom.
Donekle. Iako velike ku&e jesu dio Skriptoruma, i to va$an, izme)u to dvoje ne
streba stavljati znak jednakosti. Slu$bena tijela Skriptoruma su poznata, ali tko u
njima sjedi, (emu ti ljudi zapravo slu$e i koliki je njihov utjecaj u bilo (emu,
gotovo je nemogu&e re&i. Najbolje je pitanje postoji li uop&e netko tko to zna.
Kad se radi o utjecaju, Trpimirovi&i ga imaju dosta. Dodu"e, ni pribli$no
onoliko koliko su ga imali neko&. Ta je ku&a u posljednje stolje&e i pol znatno
izgubila na gospodarskoj mo&i, iako su u tom pogledu prili(no stabilni, pogotovo
"to se ti(e dugova u kojima mnogo bogatije ku&e grcaju. Vjerojatno je zbog
mudrog upravljanja resursima ku&a Trpimirovi& na glasu kao loza koja ra)a vo)e i
promo&urne savjetnike. Ne manje va$ni su i njihovi korijeni. Koliko god novac
bio dizan na pijedestal, rodoslovlje jo" uvijek igra va$nu ulogu i izaziva
strahopo"tovanje me)u plemstvom. Dobri geni zlata su vrijedni, u to je
aristokracija uvjerena. Ivan nije znao stoji li ta teorija, ali u slu(aju Trpimirovi&a
mogla bi imati upori"te. Oni su, uz Saurinae, vjerojatno jedna od najstarijih loza
uop&e. Njihovi su pretci igrali va$nu, nerijetko odlu(uju&u, ulogu u mnogim
povijesnim doga)ajima. I, naravno, iako oslabljeni, nisu bespomo&ni. Ku&a
Trpimirovi& je poznata po nekoliko iznimno mudrih ulaganja, od kojih je
212
Aleksandar Kostjuk
napoznatije ono u Toxi-Kolu. Oni su prije dva stolje&a prvi prepoznali potencijal te
tvrtke u povojima i omogu&ili joj dobre startne pozicije. Zbog toga je ta ku&a
danas najve&i dioni(ar Toxi-Kole i time ima najve&i udio u dono"enju odluka.
Primjerice, Saurinai, vjerojatno najbogatija obitelj uop&e, koja ima bogate udjele u
mnogim poslovnim objektima i projektima, zavidi Trpimirovi&ima na njihovom
dioni(kom paketu Toxi-Kole. I nisu jedini. Nema (ovjeka koji ne bi $elio tako
lijepi komad toga kola(a.
Gubitak staroga sjaja ku&e Trpimirovi& navodno je rezultat jedne njihove, po
mnogim pogubne, mane. Ako je vjerovati pri(ama, ta je obitelj imala ne"to (emu
nije bilo mjesta u ogromnoj ma"ineriji upravljanja narodima. Skrupule. Ako ste
htjeli biti prvi u politici ili ako ste htjeli biti u politici uop&e skrupule &e vam
biti ogroman uteg oko vrata, nepodno"ljiva devijantnost koja me)u vlastodr"cima
nailazi samo na gnu"anje i prijezir. Navodno je ba" sazr Goran, djed dana"njeg
sazra, bio taj koji je predvodio opoziciju velikome planu podizanja ogromne
vojne industrije prije osamdesetak godina. Plan je bio pretvoriti ovaj dio Edhazije,
uklju(uju&i Kne$evu Kulu, u jednu ogromnu vojno-industrijsku zonu koja bi
proizvodila oru$je, razne ratne naprave i obu(avala vojnike. Takav bi potez znatno
oja(ao vojnu poziciju Edhazije, "to je bio glavni argument njegovih predlagatelja.
Trpimirovi&i su pak tvrdili kako bi se ja(anje ratne industrije gotovo bez ikakve
sumnje tretiralo kao zveketanje oru$jem me)u ostalim narodima Nesske (iji su
me)usobni odnosi tada bili jednako labilni kao i danas. Kao i uvijek. Sazr je bio
uvjeren kako bi takav projekt bio povod za najve&i rat kojeg je Nesska vidjela jo"
od Stogodi"njeg rata jazavaca. I u to je uspio uvjeriti dovoljan broj mo&nika da se
ta zamisao potpuno odbaci. Gledano s povijesne distance, mnogo vi"e ljudi
priznaje, iako to obi(no (ine mrmljaju&i si u bradu, da su Trpimirovi&i bili u pravu
glede svoje procjene nego "to je ih to priznavalo tada. Manje-vi"e svi se sla$u
kako bi to bio po(etak rata koji bi mo$da jo" i danas trajao.
Zbog toga je razumljiv visoki ugled ku&e Trpimirovi&, unato( njihovoj slaboj
nov(anoj podlozi, (ak i me)u samozadovoljnim i pohlepnim plemstvom. Ipak,
visok ugled nije zna(io i omiljenost. Koliko se mo$e o tim stvarima doznati, svi se
po(nu mr"titi kada jedan Trpimirovi& u)e u sobu jer to zna(i da &e po(eti iznositi
svoje primjedbe na bilo koju temu o kojoj se trenutno razgovara. Takve su barem
pri(e. Tko zna koliko istine ima u tome. Propaganda je mo&no oru$je vlastodr$aca
i (esto je vrlo prepredena. Pa je zato cijela ta bajka, u koju je prili(no te"ko
vjerovati, o gotovo fanati(noj principijelnosti Trpimirovi&a mnogo vjerojatnije
na(in pobu)ivanja simpatija u puku kako bi bio potpuno dezorijentiran kada se po
njemu gazi. Reputacija $rtve (esto priziva naklonost drugih. Je li sazr Goran
zaista bio toliko zabrinut za $ivote ljudi? Mrze li plemi&i zaista toliko
Trpimirovi&e? Neke (injenice govore u prilog tome, no do mnogih je nemogu&e
do&i pa je onda i nemogu&e donijeti pravi zaklju(ak.
To i nije njegov problem. On jest jedan od puka kojeg se tako nje$no i za
njegovo vlastito dobro tla(i, ali zbog toga i jest samo bezna(ajno zrnce na toj
apsurdnoj pozornici. Njega i njemu sli(ne veliki pothvati grabljenja mo&i od
213
IOX
strane mo&nih igra(a i ne diraju previ"e, koliko god se oni trudili da to njih dira.
!to se njega ti(e, veliki igra(i jesu ti u nezavidnom polo$aju. S toliko neprijatelja,
toliko briga i toliko neispunjenih ambicija, mora se (ovjek upitati kako mogu
spavati no&u. Sigurno svakog trenutka svoga $ivota strepe, naviruju se iza ramena,
mrze druge ljude samo kako bi bili u tome bolji od njih, sumnji(avo odmjeravaju
svakoga na koga nai)u, makar to bio i vlastiti rod! Takav $ivot zaista ne bi $elio.
Bez takvih problema mo$e sasvim lako $ivjeti.
Aktualni problem i nije tako velik. Mislio je da &e se mo$da zagubiti, ali
utabana je staza prili(no jasno i nedvosmisleno usmjeravala svog putnika k
njegovom cilju. Uskoro &e sti&i u Hrobatozine Vrtove. Iako mu je trebalo dva sata
da stigne, a ne jedan, kako je rekao njegov bri$ni "ef Topaz. Morao je priznati
kako je zaista lijepo voziti se ovim putem. Sa svake strane "iroke staze nalazila se
uska pruga "umskoga pokrova. Nekoliko nizova drve&a sa svake strane, dovoljno
mnogo da (ovjek ima dojam kao da se vozi kroz "umu, dovoljno malo da Sunce
bez problema osvjetljava (itavu stazu. Me)u stablima je bilo cvije&a najrazli(itijih
boja. Ve&inu njih nije uop&e mogao prepoznati. Vjerojatno nisu autohtone vrste.
!to i nije (udno, s obzirom da je sva ovda"nja vegetacija umjetno postavljena i
pomno kultivirana.
Pomalo ironi(no je to "to je prije Deprivacije ovo bilo bogato "umsko podru(je,
a nakon nje ogoljeno polje s tek pokojom vlati trave. Valjda je obli$nja Okra ispila
sav $ivot iz ovoga podru(ja kako bi raznorazne monstruoznosti u njoj mogle
uspijevati. Po"to je to oduvijek bila zemlja Trpimirovi&a, oni se s time nisu mirili.
Posadili su tisu&e drve&a i raznog drugog bilja kako bi cijela okolica ponovno bila
$iva. I uspjelo im je. Morao im je Ivan priznati, napravili su odli(an posao. 'itava
panorama oko njega djelovala je upravo rajski.
Tome su pridonosile i ko"tanobijele ru"evine kojih je bilo na stotine zarata
uokolo. Ali najvi"e ovdje. To su ostaci predrevnoga grada Onuan"ra. Taj je
golemi grad nastao i nestao negdje u Tre&em razdoblju Launnsaraga, prije
otprilike deset tisu&a godina. Bio je neprirodno velik i mnogi naga)aju kako je to
ujedno bila i dr$ava. Ali nije to bilo ono "to se danas podrazumijeva pod dr$avom,
a vjerojatno je bilo jo" manje od onoga "to &e se sutra, negdje u vrijeme ru(ka,
podrazumijevati pod dr$avom. Previ"e toga iz doba Prijelaza nepojmljivo je i
nedoku(ivo. Primjerice, ove ru"evine su ovdje ve& tisu&ama godina, i iako ih je
zub vremena ve& po"teno nagrizao, one nikada nisu gubile na bjelini i nikada nisu
bile prekrivene bilo kakvom vegetacijom. Nakon tisu&a godina bez ikakva
utjecaja. A navodno su od obi(nog vlaknastog vapnenca. Iako nema ni(ega
obi(nog na vlaknastom vapnencu. Naravno, nisu sve ru"evine ostale nedirnute.
Mnogo ih je na teritoriju Kne$eve Kule pa su danas prekrivene za nos neugodnim
i za ljudske kosti prete"kim slojevima napretka.
Ovdje je prolazio samo jedan uski krak nekada"njeg Onuan"ra. Ve&i se dio
pru$ao na zapad. Na teritorij Okre. Slu$beno je cijeli drevni grad bio na podru(ju
Edhazije, no treba biti po"ten i re&i kako je ono "to prekriva Okra isklju(ivo
teritorij Okre. Gdje po(inje Okra, ljudski $ivot prestaje. Slu$bena vlast mo$e na
214
Aleksandar Kostjuk
zemljovodima vu(i granice svoje dr$ave i kroz hipotetsko zelenilo Okre, ali u
praksi moraju svoje dr$avne interese ograni(iti na podru(ja na kojima ne postoje
stopostotni izgledi da bi njihov narod bio istrijebljen. 'ak i ako bi im se u
jednome trenutku to (inilo kompatibilnim s dr$avnim interesima.
Ne postoji bez razloga izraz "jednom nogom u Okri" koji se koristi kada
nekome nehotice odre$ete desnu ruku.
Mo$e vidjeti dvorac kroz stabla uz stazu. Srce mu je stalo lupati. Nesvjesno je
ubrzao okretanje pedala. Uzbu)enje u njemu je raslo. Nije znao "to o(ekivati.
Nitko mu nije ni objasnio kakvi su protokoli u ovakvim stvarima. To je plemstvo.
Valjda postoje pitanja sigurnosti ili takvo ne"to. Onaj tip iz kurirske slu$be koji ga
je do(ekao na izlazu dao mu je samo dao slu$benu privremenu iskaznicu kojom bi
se trebao identicirati. Ali nije mu rekao kome ju pokazati, "to mora re&i. !to ako
mora re&i ne"to, a on to ne ka$e pa mu onda raznesu glavu? Ponovno ga je oblio
hladni znoj. Ni ovoga puta nije bio hladan zbog vjetra.
Glupi vjetar!
S obi(ne pra"njave staze skrenuo je desno na stazu prekrivenu sivim i zagasito
crvenim devetokutnim plo(icama. Staza je bila podjednako "iroka kao i ova s koje
je do"ao, ali zato savr"eno ravna. Rub joj je bio izra)en od niza valovitih, u sebe
uvrnutih, blokova od bijeloga mramora. Uglavnom, od ne(ega bijelog, tko bi ga
znao. Nekako mu je to izgledalo kao hrpa nanizanih "koljaka, "to je vrlo odva$na
procjena s njegove strane, s obzirom da nema pojma kako jedna "koljka izgleda.
Sada zna za"to ovo mjesto zovu Vrtovima. Nije to obi(an vrt kakve ljudi
obi(no imaju. Ovdje se nije uzgajalo samo cvije&e i povr&e, nego cijeli jedan
maleni ekosustav. Razno rijetko drve&e bilo je razmje"teno po nekom suludom, ali
o(ito predodre)enom, obrascu, visoke trave i paprati obgrljivale su malena jezerca
od kojih su mnoga u sebe imali uronjene stupove s rasko"nim kapitelima ili velike
portale koji su vodili u minijaturne parki&e. I stupovi i portali bili su prekriveni
crvenim br"ljanom i izikaprigom s njegovim uobi(ajenim plavim cvjetovima pa
nisu djelovali kao umjetne tvorevine nego kao $ive komponente ove d$ungle.
Zaista, vrtovi su djelovali poput divljine, neobuzdane, ali smirene. Cijelo ovo
podru(je kultivirano je, ali ne i ukro&eno. Ljudska ruka bila je uo(ljiva, kao i
razumijevanje za prirodu i njen vlastiti na(in obavljanja nekih stvari. Ovakvo
ne"to nije o(ekivao. Ovakvo ne"to u cijelom svom $ivotu nije vidio. Nije nikada
ni pomislio da (ovjek mo$e stvoriti ne"to tako skladno. Za ovakav vrt sigurno
treba strpljenja. Koliko je trebalo tvorcima za postizanje ovakve prirodne i
estetske uravnote$enosti? Desetlje&a? Stolje&a?
Mo$da pretjeruje. Mo$da su ga ovi dojmovi preplavili jer je obi(na selja(ina
naviknuta na sumorne zgrade, neoriginalne "ume i bijedu prigradskih naselja, ali
ne mo$e si pomo&i. Ipak, odjednom je postao svjestan preo(ite (injenice kako se u
$ivotu previ"e naviknuo na ru$no&u i nakaradnost. Zato je ovo svojevrstan "ok za
njega. Zaista je ugodno voziti se ovim krajolikom. 'ak ni staklenici sjajnih
povr"ina i pravih kuteva nisu naru"avali op&i dojam. Dapa(e. Kao da je na
trenutak napustio svoj svijet.
215
IOX
A u koji je svijet u"ao, to tek treba doznati. Dvorac se pokazao mnogo
udaljenijim nego se to prvotno (inilo. To je valjda zato "to je mnogo ve&i nego je
pretpostavio. Ovo je mjesto superlativa, a nije znao koliko novih dojmova u tako
kratkom vremenu njegov nezavidni um mo$e podnijeti.
Napokon je nakon dosta vijuganja nai"ao na ljudsku prisutnost. Pred njim se
nalazila barijera prekrivena zelenilom, a jedina mogu&nost prolaza kroz nju bio je
kroz re"etkasta dvokrilna vrata koja su razotkrivala naoru$ane (uvare. Zaustavio
se pred zatvorenim vratima i sjahao sa svog dvocikla. Posegnuo je za omotnicom
pod svojom jaknom na "to su se uko(eni (uvari mrkih izraza lica trgnuli i zgrabili
oru$je. Krajevi vi"estrukih cijevi njihovih rogloja na"li su se svi upereni prema
Ivanovoj glavi. Ivan se uko(i. "Ah... ja... samo vadim omotnicu... obi(ni papiri."
"Polako," re(e mu jedan od trojice (uvara. Rogloji su i dalje bili usmjereni
prema njemu.
Ivan poslu"a naputak i iznimno polako izvu(e debelu omotnicu. Lagano je
digne uvis kako bi ju (uvari bolje vidjeli.
"Pri)i," zapovijedi mu onaj isti.
Ivan po(ne hodati prema vratima, vode&i dvocikl jednom rukom, a dr$e&i
omotnicu drugom. Pazio je da ne napravi nikakve nagle kretnje kako ne bi uzrujao
ovu gospodu koja je bila toliko ljubazna suzdr$avati se od ubijanja njegove osobe,
iako se ta suzdr$anost nije o(itovala u spu"tanju njihovih oru$ja. Pri"ao je
(uvarima koji su stajali s druge strane. Bili su odjeveni u tamnoplave odore s
nekakvim tamnocrvenim ljuskama koje su tvorile neku vrstu oklopa. Laganog
oklopa jer su se, izgleda, prili(no slobodno kretali u toj borbenoj opremi. Na
nadlaktici svakog rukava bio je u"iven grb ku&e Trpimirovi&, crna kuna na
modrome "titu obavijenog pleterom. Iza le)a su im str"ile dr"ke ma(eva, a jo"
jednog imali su za pojasom. Za pojasom su jo" imali rogloje koji su trenuta(no
bili u njihovim rukama. Jo" je toga bilo pri(vr"&eno za njihovu odoru. Nije znao
prepoznati te predmete, ali o(ito im je namjena bila vidno demonstrirati kako se
ovdje radi o iznimno opasnim ljudima s tek neznatno izra$enim i oprezno
upotrebljavanim smislom za humor.
"Im-imam ovdje dostavu za sazra. Smijem ju uru(iti samo njemu."
Onaj isti (uvar odmjeri ga pogledom. Imao je tamniju put, kratko o"i"anu kosu,
kao i njegovi kolege, vitko tijelo i $ilavi vrat. Imakysijanac, mo$da? O(i su mu
bile sablasno zelene, i dok ga je prou(avao, Ivanu se ko$a stala je$iti. Imao je
osje&aj kako bi ga ovaj revni (uvar mogao ubiti tek toliko da bude siguran kako
nema opasnosti, a omotnicu sam uru(iti sazru. "Otkud?"
"Molim? Aha, dolazim iz Toxi-Kole."
"Trebam nekakvu identikaciju," odvrati mu.
Ivan jako polako izvadio iskaznicu koja mu je dana ba" u ovu svrhu i dao ju
nepovjerljivu (uvaru. 'ovjek ju je dugo prou(avao. A onda digne pogled, jo"
uvijek sumnji(av. "Vi ste novi? Iz Toxi-Kole obi(no sti$u neki drugi kuriri."
"Ne, ne, ja sam samo privremena zamjena. Kuriri su bolesni pa su mene... hm...
zamolili da ih zamijenim. Privremeno. To je sve privremeno. Ina(e imam druga...
216
Aleksandar Kostjuk
zadu$enja."
"Je li?"
Ivan nije znao kako odgovoriti na to. Na kraju re(e samo: "Da."
Zelenooki (uvar nije izgledao zadovoljno kada je dao rukom znak svojim
kolegama. Oni spuste na to svoje rogloje, a on mu otvori vrata. Ivan ponizno
pro)e kroz premaleni otvor kojeg mu je (uvar napravio. Jedva je provukao svoj
dvocikl. 'im je pro"ao, za njim se zalupe vrata. "Hvala," re(e Ivan.
Zahvalu o(ito nije dobro primio jer mu je rekao da se okrene prema ogradi,
nasloni ispru$ene ruke na nju i ra"iri noge. Zatim ga je stao ispipavati i to iznimno
grubo. Izgleda da nije samo provjeravao "to Ivan ima pod odje&om nego i pod
ko$om. Prste mu je gurao doboko u meso, do kostiju. Ivan je po(eo jaukati od
boli. Posebno okrutan je bio prema njegovim rebrima i koljenima. To &e ostaviti
gadne modrice.
"Jao! Au! Jeste li vi normalni?! Koji vam je vrag?"
"Moramo svakoga provjeriti za skriveno oru$je. Poput ovoga." Poka$e mu
njegov no$ kojeg je skinuo u futroli s njegova pojasa.
"To nije skriveno oru$je. To je samo oru$je. Moram ga nositi. Ne&u da me
oglobe."
Ni taj mu odgovor nije udovoljio. Ovome (ovjeku zaista ni"ta nije dovoljno
dobro. Samo je mrko kimnuo glavom, upu&uju&i mu nesuptilan pogled kojim mu
je $elio dati do znanja kako ga ne podnosi i kako mu no$ kojeg dr$i u ruci priziva
neke vrlo primamljive ideje. "Ovo &emo zadr$ati. Vratit &emo vam ga na
odlasku."
"Shva&am. A "to ako &u ga trebati za otvaranje pisama?"
Unato( svim izgledima, zelenooki se (uvar nije smijao Ivanovoj maloj "ali.
"Dvocikl morate ostaviti ovdje. Nastavite pje"ice do glavnog ulaza, tamo," re(e
pokazuju&i upadljivo ogromno stubi"te koje je vodilo do ogromne ni"e u (ijem su
se sredi"tu nalazila vrata. "Udarite vratnim prstenom dvaput. Dvaput. Kada vam
otvore, reci tko ste, otkud ste i s kojom ste svrhom do"li. Osoba &e vas povesti
kamo treba. Nemojte ni s kim razgovarati, nemojte ni"ta dirati. I zapamtite, bit
&ete promatrani cijelo vrijeme."
'uvarove smrtno ozbiljne rije(i Ivan je shvatio smrtno ozbiljno. Krenuo je do
stubi"ta koje se, poput dvorca maloprije, pokazalo ve&im od prvotnoga dojma.
Dok se uspinjao, s lijeve strane dvorca ugleda priliku kako se kre&e. Starac bijele
kose svezane u rep zalazio je iza ugla. Bio je odjeven u nekakvu jednostavnu sivu
halju i preko ramena je bio prekriven istro"enom krpom, koliko je mogao vidjeti
iz te daljine. Djelovao je prili(no neugledno za ovakav milje. Skitnica? Ali kako
bi skitnica dospio ovamo uz ovakvo osiguranje, a kamoli da jo" slobodno "e&e
uokolo usred bijela dana? Prije nego je nestao iza ugla, starac mu je uputio
pogled. Bio je jako daleko, ali bio je siguran kako je pogled bio upu&en njemu.
Ivan se lecne i spotakne se o stepenicu. Kada je stigao do vrata, zgrabio je veliki
metalni prsten koji je visio na njima i udario njime. Dvaput. Nije dugo (ekao i ve&
su se vrata otvorila.
217
IOX
Pred njim je stajao jo" jedan starac, ovoga puta u jednostavnoj, ali elegantnoj
uniformi. Bila je crno-bijela, sa srebrnastim pleterom na rubovima kragne, rukava
i donjeg ruba do grla zakop(ane jakne-ko"ulje. Da je imao kosu, ona bi sigurno
bila sijeda, a lice mu je djelovalo kao da je pre$ivjelo ili previ"e ili premalo
ratova. Nekako izmu(eno, ali smireno. O(i su bile gotovo nevidljive, obrve tek u
bogatim natruhama, a cijelo lice nije ukazivalo na bilo kakvu sposobnost
proizvodnje pokreta.
"Dobar dan, gospodine. Mogu li vam pomo&i?" obrati mu se (ovjek, o(ito neka
vrsta sluge, glasom slaba"nim, ali iznimno razgovjetnim.
"Hm, dobar dan. Ja sam... ja sam kurir iz Toxi-Kole i imam va$nu po"iljku za
saz... ovaj, gospodina sazra." Procimao je omotnicu pred slugom, ali ovoga to
nije osobito dojmilo. Zapravo, nije uop&e reagirao na to, nego je samo oslobodio
prolaz Ivanu unutra.
"U)ite, molim."
Ivan u)e i istog se trenutka osjeti poput mrava gledaju&i svod dvorca visoko
nad svojom glavom. Na tom svodu bio je oslikan nebeski svod. Barem je mislio
da se radi o nebeskom svodu jer je nebo ovdje bilo plavo s bijelim oblacima. To
mora da je oslikano jako, jako davno. Gdje nije bilo nebeske panorame, bili su
razni relje od zlata i podzlata. Nije mogao razlu(iti "to prikazuju, ali prelijevali
su se svodom poput valova. Iza njega, to(no iznad vrata na koja je u"ao, nalazio se
ogroman prozor kojeg je vidio izvana, a koji je pu"tao difuzno svjetlo u ovu
prostoriju. Mjesto je doslovce sjalo. Ispod svoda, s lijeve i desne strane, nalazile
su se svojevrsne galerije u nekoliko razina. Nisu sezale do dna nego su stajale na
nekoliko vitkih stupova s purpurnim kristalnim uzorkom. Iza stupova, na tlu,
zasjenjeni, nalazili su se kipovi iznimno uspravnih ljudi te slike na kojima nije
mogao raspoznati ni"ta "to bi mu imalo smisla.
Ovo ipak nije cijeli dvorac, koliko god udaljeni zidovi ovoga ambijenta bili.
Pred njim se nalazilo stubi"te. Tri, zapravo. Zapo(injala su otprilike na istome
mjestu, ali ra(vala su se u tri smjera. Sredi"nje je i"lo ravno, dok su dva sa strane
pravila jako zakrivljeni luk.
"Po)ite za mnom, molim vas," re(e sluga i krene prema stubi"tu.
Ivan ga je u stopu pratio hodaju&i iza njega. Kako su se kretali, primjeti iza
jednog od stupova na kojima su lebdjele one galerije osobu. Jo" jedan (uvar.
'uvarica, da budemo to(niji. Nije imala kratko o"i"anu kosu, nego tamnocrvenu
grivu svezanu u rep. To i izra$eno poprsje bilo je jedino "to ju je razlikovalo od
onih (uvara na barijeri. Bilo je dobro naoru$ana, tijelo joj je odisalo vrsnom
zi(kom spremom, a i pogled joj je bio jednako hladan. I upu&en njemu. Pratila je
svaki njegov pokret, dr$e&i uko(eni izraz lica, daju&i mu do znanja da se mora
pristojno pona"ati na ovome, za njih svetome mjestu. Napad na uku&ane sigurno
je bio tek maksimum nedopu"tenih aktivnosti za posjetitelje. Vjerojatno bi ga ubili
ili barem te"ko ozlijedili i za mnogo manje. Primjerice, za preduboko disanje u
neku od onih zasigurno neprocjenjivih slika.
To je onaj mislio kada je rekao da &e biti promatran. Tko zna koliko ga jo"
218
Aleksandar Kostjuk
skrivenih o(iju gleda, odmjerava, vreba. Ivana od ovoga mjesta i od ovih ljudi
zahvati ekstremna nelagoda i nervoza. Ne postoje rije(i koje bi opisale koliko
njemu nije mjesto ovdje. Ali ima par rije(i vezanih uz ovo mjesto koje bi mu
mo$da ipak dale osje&aj ugode. Rije(i poput odlazak, daleko, i nikad vi"e.
Prema dr$anju ljudi na koje je dosad naletio, mogao bi ih klasicirati kao vrlo
formalne. Ne formalne u smislu pona"anja onih osoba koje svoja prijepodneva,
razdoblja izme)u gableca i neodlaska na zahod te vremenske raspone od otprilike
sat vremena nakon napola probrcane ve(ere provode izgovaraju&i rije(i koje
zvu(e sli(no kao okluzija ili repetitivno, a imaju zna(enje koje se mo$e dovesti u
vezu s cijev(icama koje vise s ogrlica nekih krava, iako je to bolje ne (initi iz
razloga koji nemaju nikakve veze s vjetrom ili vjetru srodnim pojmovima. Vi"e
formalne u smislu izbjegavanja svake poveznice s navikama kakve ve&ina ljudi
obi(no ima, a sa svrhom stvaranja dojma povezanosti s navikama osoba koje u
svoj dom pozivate samo kako biste im pokazali vazu (ije ste pla&anje uspje"no
izbjegli, suvereno naglasili i javno obznanili, i to sve, naravno, u vrlo
neformalnom okru$enju.
Kako ga je sluga vodio kroz dvorac, uo(avao je razne predmete o (ijoj je
pretpostavljenoj vrijednosti bolje ne raspravljati, a o njihovoj uporabnosti jo"
manje, i to samo zato "to ti predmeti nagla"avaju ono "to je kod ovoga dvorca u
cjelini neophodno spomenuti. Ovoga dvorca ima mnogo. Vrlo mnogo. Toliko
mnogo da je ve& na pola puta do"ao blizu zaboravljanja otkuda je zapravo do"ao i
tko je taj (ovjek koji ispred njega hoda. Toliko mnogo da je to zaista previ"e. Iako
najmanje (etiri puta stariji od njega, ovaj je ostarjeli sluga to mno"tvo obilatosti
ovoga dvorca prelazio s lako&om koja je Ivana posramila. Jer mu se, iako ima
dosta jake noge, ovaj put pokazao kao pravi izazov za tjelesnu kondiciju.
Neugledna i dostojanstvena, pojava ovoga starca bila je ne"to bizarno, ne"to "to se
nije uklapalo u njegovo vi)enje bilo (ega, a "to se uistinu savr"eno uklapalo u
ovo savr"eno isplanirano kolosalno zdanje. Hodao je poput kakva naprednog
automata, nose&i svoje tijelo besprijekorno ujedna(enim tempom uklju(uju&i i
bogatstvom stuba koje je Ivan besprijekorno zamrzio a dok se kretao, njegovi su
koraci proizvodili takvu nesnosnu ti"inu da je Ivanu do"lo pokriti u"i kako to vi"e
ne bi morao slu"ati.
A on to vjerojatno radi po cijele dane. Uistinu dojmljivo.
Ba" kada je do"ao na pomisao da se iza njegovih le)a skovao zlokoban plan
iako bi u svojim osnovnim crtama mo$da bio i dobronamjeran, tko zna da ga se
navla(i uokolo po ovom dvorcu sljede&ih godinu dana, stari sluga se zaustavio i
okrenuo prema njemu.
"Pri(ekajte, molim vas, ovdje, gospodine. Obavijestit &u Njegovu Milost o
va"em dolasku. Kada na)e vremena, primit &e vas. Molim vas, budite strpljivi."
Rekao je svoje i nastavio svoj put sve dok nije nestao iz vidika.
A Ivan je ostao stajati. I (ekati. Sluga ga je ostavio na polovini velikog i dugog
hodnika. Ba" tu u sredini spajao se s jo" jednim hodnikom, okomitim na njega i
ne"to kra&im. Lijevu stranu prilaznog hodnika (inili su prozori koji su se
219
IOX
nastavljali na lijevu stranu ve&ega. Izgleda da se nalazio u jednom velikom
unutarnjem uglu dvorca. Kroz prozore je mogao vidjeti kako se dvorac nastavlja u
smjeru kra&ega hodnika, mnogo dalje nego "to to mo$e vidjeti iznutra. Na kraju se
nalazilo izbo(enje, valjda neko sljede&e krilo dvorca. Ili mo$da kula ili toranj jer
(ini mu se kao da je malo zaobljeno.
Hodnik je bio prili(no nezanimljiv. Nikakvih lijepih predmeta, slika i ostalih
znamenitosti. Samo pokoja vrata tu i tamo, podzlatni apstraktni relje visoko na
zidovima i kristalni lusteri jo" vi"e na stropu. Ovdje valjda i ina(e ostavljaju ljude
njegove sorte (ekati. Uklonjene su sve dragocjenosti kako ne bi mogao ni"ta
ukrasti dok je ovdje sam. No je li zaista sam? Onaj opaki (uvar je rekao kako &e
biti promatran cijelo vrijeme. Gleda li ga netko u ovome trenutku? 'uo je pri(e
kako ovakvi dvorci imaju tajne prostorije i prolaze. Za skrivanje, "uljanje,
bje$anje. I "pijuniranje. Ako postoji u blizini neka luknja kroz koju ga gledaju, on
ju ne bi na"ao u ovom golemom prostranstvu ni da ovdje provede deset dana.
A nadao se iskreno kako &e (ekati manje od deset dana. 'ekao je i (ekao. I
nitko nije dolazio. Kako se prevario kada je mislio da &e samo navratiti, odmah
uru(iti paket i re&i dovi)enja. Bio je naivan. Naravno, najve&i razlog (ekanju je
"to mora omotnicu dati u ruke samome sazru. Da ju mo$e dati bilo kome
drugome u ovome dvorcu, sigurno bi ve& bio na putu natrag. Ali on mora (ekati
sazra. Koji je sigurno zaposlen. Nije, naravno, znao (ime je to jedan sazr
zaposlen, ali sigurno je ne"to toliko va$no da si on to ne mo$e ni zamisliti. S
druge strane, mo$da se samo pravi da je zaposlen kako nitko ne bi pomislio da
nije zaposlen. Da jedan sazr odmah pohita jednoj prosta(ini kao "to je Ivan, kako
bi si to ljudi protuma(ili? Da ska(e na zapovijed svakog priprostog (inovnika ili
obi(nog radnika? Nedopustivo. !kandalozno.
Da, vjerojatno se o tome radi. Dobivam poduku gdje mi je mjesto.
Odlu(io se malo naluknuti kroz prozor, kad ve& nema "to za raditi. Mogli su se
vidjeti samo vrtovi koje je ve& imao prilku vidjeti. Iako su se odavde mogle vidjeti
strukture i linije te male d$ungle. Zaista lijepo.
"U$iva" u pogledu, mom(e?"
Ivan prepla"eno posko(i na zapovjedni mu"ki glas koji mu je do"ao s le)a.
Iznenada je pred njim stajao visoki mu"karac poluduge sme)e kose koja je tu i
tamo bila ukra"ena decentnim sjedinama. Imao je tamnoplavu odoru sli(nu kao
(uvari koje je sreo, samo "to je ova djelovala sve(anije. Nije nosio oklop, kao
prvo. Na odori su mu bile zlatne epolete, pa onda ne"to poput odli(ja ili ne"to
sli(no tome. Gornji dio odore kod (uvara je sezao do pojasa, dok je kod ovoga
i"ao mnogo dublje, a preko njega je bio svezan pojas za kojim je bio obje"en zias
u dosta debeloj drvenoj futroli u koju je bio urezbaren pleter. Ruka mu je po(ivala
na dr"ku, ne na neprijateljski na(in, ali ni na odve& umiruju&i. Imao je pleter, i to
srebrni, preko cijele kragne koja mu je sezala gotovo do visine cijeloga vrata.
Ne"to tanje srebrne pletere imao je na kraju svakoga rukava. Po tri na svakome,
ali su uz njih bili povu(eni jo" neki ornamenti. Znakovi ranga ili (ina, mo$da?
O(ito se radi o nekome va$nom. Lice mu je bilo srodno onima ostalih (uvara.
220
Aleksandar Kostjuk
Kameni izraz, a o(i prodorno, ispitiva(ki i neumoljivo promatraju, kao da te $ele
prepiliti kako bi promatranje bilo "to temeljitije. Vjerojatno je to profesionalna
deformacija kod tog odabira posla. Samo malo, da to nije... "M-molim? Ne,
mislim, da, ovaj... ja sam... ja sam..."
"Vi ste..." re(e hladno, ustraju&i da Ivan dovr"i misao.
"Ja sam... Samo sam gledao. Da."
"I? Jeste li vidjeli ne"to zanimljivo?"
!to ovaj ho&e od njega? "Zanimljivo? Ne... Samo va"e-"
"Mo$da ste $eljeli vidjeti raspored na"ih snaga?"
"!to?! Ne, samo sam-"
"Jer uvjeravam vas, odavde ih ne&ete vidjeti."
"Slu"ajte, posrijedi je nekakva zabuna! Ja sam do"ao-"
"Znam tko ste i za"to ste do"li! Ni"ta se doga)a na ovome imanju, a da ja ne
znam za to."
Zar je to zaista on? "Jeste... jeste li vi saz... gospodin sazr?"
'ovjek napokon promijeni izraz na Ivanovo pitanje. O(i mu se razroga(e i Ivan
na trenutak pomisli kako &e sada na njega planuti. "Ja sasvim sigurno nisam sazr.
I njega se oslovljava s Njegova Milost sazr."
"Ah..."
"I kada mu se obra&ate-"
"Ja ga zovem samo tata," re(e $enski glas odnekud i prekine narogu"enog
mu"karca.
Po"to je u ovoj ogromnoj prostoriji glas odjekivao, Ivan nije znao odmah
odrediti otkud to(no dolazi. Tek kada se (ovjek pred njim vojni(ki uspravio i
rekao "Gospo Elena," prema njegovu je pogledu znao kamo treba gledati. Iz
prilaznog hodnika, onog ne"to kra&eg, prema njima se kretala $ena u jednostavnoj
grimiznoj haljini. Djevojka. Zapravo, ve& je gotovo do"la do mjesta na kojem su
se njih dvojica obra(unavali. Da budemo to(ni, ovaj se tip obru"io na Ivana, on
nije imao ni"ta protiv njega.
Ali zadivljuju&e je kako se osobe u ovom prostranom doma&instvu mogu tako
pri"uljati (ovjeku, a da on to ne primjeti sve dok mu doslovce ve& ne di"u u lice.
Jo" zadivljuju&e je "to je to ovoj djevojci po"lo za rukom. Jer ako se ne vara,
sude&i prema "tapu kojim je napipavala put pred sobom, ta je djevojka slijepa.
"Ovo je siur Pasetequs-Virias, na" zapovjednik garde," predstavi djevojka
(ovjeka koji ga je jo" uvijek prijete&e odmjeravao. Nakon predstavljanja nevoljko
je kimnuo glavom u njegovu smjeru u znak "krtoga pozdrava. "A sad... Deamuse,
za"to tla(i" momka? !to ti je skrivio?"
"Ispri(avam se, kneginjo, ali moj je zadatak brinuti se o sigurnosti va"e obitelji.
Ako postoji potencijalna opasnost-"
"Onda ju svakako morate eliminirati. Ali mislim da kurir ne predstavlja veliku
opasnost. Iako nosi prili(no debelu omotnicu."
Ivan za(u)eno pogleda djevojku koja je denitivno slijepa. Zjenice su joj
blijedosive, gotovo potpuno bijele i zurile su u prazno. Kako zna sve to?
221
IOX
Siur Pasetequs-Virias ozloje)eno uzdahne. "Opet prislu"kujete izvje"taje moje
garde, kneginjo?"
"To je i moja garda, Deamuse. A "to bih drugo trebala (initi kad mi je dosadno?
Gledati tebe kako pozira" za kip?"
Siur se vidno uznemirio na posljednju primjedbu slijepe djevojke. Izba(en iz
svog "kiparskog" polo$aja prebacivao je pogled s nje prema Ivanu i natrag. O(ito
mu je bilo neugodno "to ga vrije)a pred nekakvim pripadnikom puka. Ona je
cijelo vrijeme bila nasmije"ena i vidno zabavljena. Ivan, s druge strane, uop&e nije
bio zabavljen. Ba" suprotno. Bilo mu je iznimno neugodno. Biti predmetom
rasprava nije $elio. Nikako. Ne bi $elio oti&i odavde i ostaviti iza sebe ljude
kojima se zamjerio. Ne ove ljude.
"Trebao bih krenuti. Njegova Milost me (eka," re(e siur s o(itom $eljom da
pobjegne od ove djevoj(ure. I ovog seljaka.
"Da, kreni. Tata ne voli dok mora (ekati nekoga."
Siur nakloni glavu prema djevojci. "Kneginjo."
Ona mu uzvrati tako)er naklonom glave, iako nije "gledala" to(no u njega.
"Siure."
Tada se siur okrene Ivanu i tako)er nakloni glavu. Pristojnost o(ito dolazi na
prvo mjesto ovdje.
Ivan uzvrati naklonom glave, iako to sigurno nije u(inio elegantno i gospodski
kao njih dvoje. "Bilo mi je drago. I $elim se ispri(ati-"
"Ako niste ni"ta skrivili, ne ispri(avajte se," prekine ga onim vojni(kim
glasom. Okrene se od njih, prostrijeliv"i djevojku pogledom negodovanja i zaputi
se u smjeru u kojem je nestao sluga koji je Ivana doveo ovamo.
Bila je ti"ina sve dok siur nije u"ao kroz vrata na kraju hodnika.
"Recite, je li mi poklonio onaj ubojiti pogled prije nego je oti"ao od nas?"
obrati mu se djevojka naglo.
"Pa... na znam... ja... ne bih se $elio mije"ati..."
"Tko vas tra$i da se mije"ate? Pitam samo kakav je pogled imao."
"Hm... nije izgledao ba"... zadovoljno."
"Ni on se meni ne svi)a. Ali vrlo diplomatski odgovor za jednog kurira." Nije
skidala taj vragolasti smije"ak s lica.
"Nisam kurir... zapravo... em, kneginjo, ovaj, gospo."
"Radije mi se obra&ajte s 'kneginja' nego s 'gospo.' Ako ba" morate biti
formalni. Iako nitko ne koristi tu titulu koja potje(e iz drevnih vremena osim nas.
Dodu"e, malo koja dinastija je stara poput na"e, zar ne?"
"Da... valjda. Kneginjo."
Ona se zacereka. Njegovo nevje"to opho)enje s gospodstvom zabavljalo ju je.
"Djelujete mi snu$deno. Jesam li ne"to krivo rekla?"
"Ne, ja..."
"Ispri(avam se, ba" sam nepristojna. Ja sam Serenius Elena Terra Trpimirovi&.
Drago mi je." Ona mu se sve(ano nakloni.
Ivanu je bilo neugodno. Jedna... kneginja se klanja njemu. To mu je previ"e.
222
Aleksandar Kostjuk
Osje&aj je bio potenciran neobi(nom pojavom njene osobe. Imala je plitke grudi i
uske bokove pa nije ba" bila oli(enje $enstvenosti. I lice... dobro, nije ba"
de(kasto. Prili(no je okruglo, iako s prili(no na"iljenom bradom. I nekako je
maleno, no taj dojam ima vjerojatno zbog njenih o(iju. Te prazne o(i bile su
velike izvan proporcija njenog lica i dominirale su njenim licem pa je malo "to
drugo na njemu bilo uo(ljivo. Kosa joj je bila ugljano crna, ba" poput njegove, i
na kratko o"i"ana. Bila je tek ne"to du$a od njegove, ali mnogo vi"e ra"(upana.
'ovjek bi mo$da pretpostavio kako zbog sljepo&e ne mo$e paziti na svoj izgled,
ali Ivanu se (inilo da je izgledala ba" kako je i namjeravala. I"(itao je to iz njenog
samosvjesnog dr$anja. Zaista, ova osoba pred njim bila je neko strano bi&e,
gotovo neljudsko, ni"ta "to bi on stavio pod deniciju jedne $ene, a opet...
Djevojka mu je bila privla(na. Za(udio se nad tim koniktnim emocijama koje su
ni od kuda navrle i zbunile ga. Mo$da neljudski djeluje jer je previ"e ljudski
nastrojena. Zra(i nekakvom toplinom, iako su joj sve geste neprimjetne. Ali on to
osje&a. I njeno zadirkivanje kao da je dobro&udno i li"eno svake zlobe. A mo$da je
to samo vje"ta gluma za navla(enje naivaca za nos. Za"to uop&e razmi"lja o tome?
Uskoro &e zauvijek napustiti ovaj njemu strani svijet. "I meni je drago. Em,
kneginjo."
Zahiho&e se. "Slobodno izostavite to 'kneginjo.' Ne le$i vam ba" dobro na
jeziku. A vi ste..."
"Ja? Ja sam Ivan."
"Ivan? Samo Ivan? Jesam slijepa, ali prili(no sam sigurna da niste pas. Niti
ma(ak. Onda?"
Zbunjuje ga, be"tija. "Ne... em, zovem se Ansoridur Ivan Fye Dmitar."
Promijeni izraz lica. Osmijeh joj je ostao, ali sada je bio vi"e znala(ki.
"Dmitar? Imate li mo$da ilirijsko podrijetlo?"
"Ilirijsko? Da... navodno imam, ali..."
"Niste sigurni," dovr"i mu re(enicu.
"Da. To ba" i nije lako pratiti. Kroz vrijeme, mislim."
"Da, tri tisu&e godina rodoslovlja zaista je te"ko sustavno izlistati i sastaviti u
jednu sliku. Jedino velike ku&e imaju dovoljno resursa, volje i... perverzije voditi
registar o tim stvarima. Ili provoditi istrage ako ga nemaju. Mi Trpimirovi&i,
naravno, znamo svih tri tisu&e godina krvnih linija. Mo$emo pratiti svoje gene sve
do kraja Prijelaza." Napravi pauzu kako bi malo ra"irila svoj osmijeh. "Zar to nije
lijepo, gospodine Dmitre?"
Bilo je te"ko ne primjetiti da je u posljednje pitanje ulila mnogo sarkazma, no
on nije imao namjeru ulaziti u bilo kakve rasprave. "Da... vrlo lijepo."
Smije"ak joj je odmah potom ubla$en i ona sada okrene glavu prema njemu.
U(inilo mu se da odjednom (uje nekakve "kljocave zvukove. Bili su na granici
(ujnosti, ali bili su tu. I dolazili su od kneginje. Koja je zurila u njega. Njene
slijepe o(i intenzivno su ga promatrale. Prestala je proizvoditi zvukove koje je
izgleda stvarala jezikom. 'udno. Ivan se naje$i. Vjerojatno nema ni(eg bizarnijeg
od slijepe djevojke koja bulji u vas u potpunoj ti"ini.
223
IOX
"Jeste li-"
"Da, potpuno sam slijepa. Od ro)enja." Kad je to rekla, pro"la je pokraj njega,
ma"u&i "tapom pred sobom. Krenula je duljim hodnikom, smjerom iz kojega je on
do"ao. No zaustavila se kod prvoga prozora. Polo$ila je svoje ruke na rub.
"Gospodine Dmitre?"
"Da?"
"Vidite gdje zavr"ava zid koji kre&e odovud?"
Ivan joj pri)e na ahat iza le)a. "Vidim."
"Zavr"ava i onda vidite ne"to istureno. Novi dio dvorca po(inje. Vidite, zar
ne?"
!to to ova $ena radi? Glas joj postao nekako sjetan. Dubokouman. "Vidim,"
re(e jednostavno.
"To je kula. Postoji jo" jedna sa suprotne strane. Naravno, ne biste ju izvana
prepoznali kao kulu. Prije je i"la vi"e u visinu. Stolje&a dora)ivanja, uru"avanja i
obnavljanja u(inila su svoje. Ali to nije bitno. Ova ovdje zove se Bugina Kula."
"Da?" I "to s time? !to ona o(ekuje da on re(e? !to on zna o tim stvarima?
"Mmm... otkud taj naziv?"
"A tko to zna! No Buga je $ensko ime."
"Aha..."
"Zbunjujem vas, je li? Prema je ovoj kuli knez Trpimir dao ime gradu iz kojega
ste upravo do"li. Kne$eve Kule."
"Da..." Kimao je glavom. "Ne shva&am."
"Grad se trebao zvati Bugina Kula, ali iz nekih se razloga po(eo zvati Kne$eva
Kula."
"Kojih razloga?"
"Nitko ne zna. Ono "to vam $elim re&i jest... Trpimirovi&i su pisali povijest
ovih prostora, no vrijeme ih je gazilo ve& u trenutku dok su je pisali. Zato je va$no
znati otkuda potje(emo, tko jesmo, koliko god se to (inilo nepotrebnim i
snobovski. Da znamo tko smo i kada nas vrijeme po posljednji put pregazi."
Ivan proguta knedlu. Ne"to nepojmljivo (u(i u ovoj odrasloj djevojci. "Ali
shvatio sam-"
"Da su meni to sve gluposti." Okrene se prema njemu, naslonjena na prozor i
ponovno "iroko nasmije"ena. "I da i ne. Bolje vam je ne slu"ati me. Laprdam
gluposti stalno. Jako sam vam mu"i&ava, znate?"
"Aha," re(e Ivan, iako mu je jako te"ko povjerovati da je ona mu"i&ava. Jako
te"ko.
"Mo$da ipak postoji na(in," re(e ona.
"Molim?"
"Da, to bi moglo i&i."
"!to to?"
"Otkriti jeste li doista ilirijskog podrijetla."
Ivan se namr"ti. !to je sad smislila? "Kako?"
"Mi koji smo direktni potomci Iliriouma imamo speci(ne anatomske
224
Aleksandar Kostjuk
zna(ajke. Speci(nu gra)u kostiju. Ako ste i vi na"ega roda, onda imate i te
zna(ajke."
"Je li?"
Ona mu pri)e sa zapanjuju&om precizno"&u i ispru$i ruke prema njemu. "Ako
mi dopustite da vas opipam..."
"Molim?!" Ivan odsko(i unatrag. Zar se sve ovo svodi na to?
Ona se veselo nasmije. "Mislila sam na va"e lice. Ispipala bih samo va"e lice.
Cijelu glavu, zapravo. Nemojte se uspani(iti odmah."
"Ah, shva&am."
Nije (ekala njegovo dopu"tenje ve& krenula rukama prema njegovu licu kroz
zrak, ponovno, s nevjerojatnom precizno"&u. Kao da ga vidi. Ipak, da mu ne
iskopa oko, usmjerio joj je "ake prema svojim obrazima. Od tuda mo$e po(eti. !to
prije ovo zavr"i, to su manje "anse da ih njezin otac otkrije i njega objesi u svojim
neokaljanim vrtovima.
Polako se kretala njegovom glavom. Po(ela je od njegovih u"iju i onda krenula
prema tjemenu. "Koja je boja va"e kose?"
S njezinim prstima u svojoj kosi jedva je procijedio odgovor. "Ehem... iste kao
va"a."
"Ah, i vi ste plavu"an?"
"!to? Ne, vi ste-"
Ona se glasno nasmije. "Vi stvarno na sve nasjednete, ha? Samo vas zezam. A
boje mi ni"ta ne zna(e."
"Ah."
Nje$no su joj prsti klizili preko njegova (ela, pa se kretali polako prema
sljepoo(nicama i jagodi(nim kostima. Na nekim bi mjestima malo ja(e pritisnula
kako bi opipala i najsitnije udubine. Nije boljelo, ali bilo je neugodno. Neugodno
je dobro rije( za cijelu ovu situaciju. Neprili(no bi bila mo$da jo" bolja. Stvarno je
neprili(no kad mu"karca temeljito ispipava djevojka koju poznaje oko dvije
minute, a stvar dodatno pogor"ava (injenica da je djevojka vrlo mlada ne
ilegalno mlada, iako nije siguran da postoji zakon o ne(emu takvom i jo" k tome
iznimno plemenita roda. Dok je mu"karac iznimno neplemenita roda.
"Znate li mo$da $ivi li va"a obitelj oduvijek u Edhaziji?" upita ona ne
prekidaju&i svoj minuciozni posao.
"Pa-"
"Uvjetno re(eno 'oduvijek,' dakako."
"Da. Moj pradjed s o(eve strane do"ao je iz Garnina, ako se ne varam."
"Garnin, ha? Iz Kopriva?"
"Ne, ne. Negdje iz ruralnih sredina. Mi smo oduvijek bili seo..." Ivan stane
usred rije(i kad mu je kneginja unijela palac u jedno oko. "... seoska obitelj."
"Joj, ispri(avam se!"
"Nema veze..."
"Ali vi $ivite u gradu?"
"Radim u gradu. #ivim u Vrana'Rmi."
225
IOX
"Aha."
Kvragu. Previ"e je odao. Ne $eli da ovi ljudi znaju previ"e o njemu. Mora
paziti "to govori. I (ini. Iako se takav stav (ini nekako suvi"an i (ak licemjeran
dok se jedna plemkinja naslanja na njega u hodniku.
Pre"la mu je preko nosa, tada preko usana jedva ih dodiruju&i, a onda pomno
ispitala njegovu bradu. Tada su joj ruke skliznule preko njegova vrata i brzo,
zasigurno slu(ajno, preko njegovih prsa. Brzo, ali dovoljno dugo da mu srce
zalupa. Ova se (udakinja previ"e trudi sli(iti dje(aku da bi bila $ena njegovih
snova, ali svejedno je $ena. Njegovi uspjesi sa $enama nadaleko su nepoznati,
posebice njemu, pa mu dodir bilo koje $ene vjerojatno i previ"e stimulativan. A
ova je $ena fascinantna. Po"to se dobro upoznao s njenim rukama, primjetio je jo"
ne"to fascinantno. Dlanovi joj nisu nje$ni kako se prili(i jednoj plemkinji. Vi"e su
sli(ile Rininima, naviknute na zi(ki rad.
A tko zna kakvim se zi(kim radom bavi visoko plemstvo. Oduvijek kru$e
pri(e o svakakvim perverzijama u koje se aristokrati upu"taju, a prema onome "to
je dosad vidio na ovome posjedu, sve bi mogle biti istinite. Da ga ova djevojka
nije ispipavala samo kako bi si priu"tila malo uzbu)enja? Nekako je sumnjao da
struktura kostiju mo$e ne"to re&i o tisu&ama godina starim korijenima (ovjeka.
Ba" si genije, naravno da ne mo$e! Cura ga je navla(ila za nos, doslovce.
Ivan se odmakne prije nego cijenjena kneginja do)e na jo" nekakve primisli.
"Neugodno vam je." Rekla je to, nije pitala.
"Am..."
"Nije ono "to mislite. Nije to bila izlika. Struktura kostiju zaista mo$e mnogo
odati. Nemojte se prepustiti tra(evima o plemi&kim navikama."
Ivan razroga(i o(i. Ova mo$e (itati misli! Ili je njegove geste tako lako (itati?
"Osim toga, "to se ti(e izgleda, niste ba" ne"to."
Ivana oplahne val antiklimaksa. Neke se stvari ne mijenjaju. Ponovno je bio
onaj stari. "Hvala," re(e turobno.
"Ali imate denitivno ilirijska obilje$ja."
Za(udi se. "!to, ozbiljno?"
Ona kimne glavom. "Mo$da smo ro)aci. Daleki, dodu"e, ali ipak..."
"Da, heh." Njena primjedba je bila dovoljna da mu se dignu dlake na vratu.
Implikacije njene teorije bile su prevelike da bi ih njegov nedorasli razum mogao
probaviti. Ionako ga vjerojatno zadirkuje. "Mislim da bismo trebali-"
"Vidjela sam te!"
Ivan se naglo okrene na glasni povik koji mu je do"ao s le)a u obliku ljutitog
$enskog glasa. Pred njim je stajala mlada $ena bujne i rasko"ne zlatne kose i
prelijepa lica. Ovdje se zaista svi "uljaju poput ma(aka! Njene plave o(i isticale su
se poput dragulja. Vjerojatno bi se jo" vi"e isticale da nije njima "kiljila bijesno.
Prema Eleni. Bila je odjevena u bijelo-ru$i(astu haljinu (iji je materijal svjetlucao
i bila je bujna i rasko"na poput njene kose. "Nisam... mi nismo ni"ta... sve je... ja
sam samo htio... omotnica... kneginja je samo htjela..."
Na Ivanovo blebetanje $ena nije reagirala. Uop&e. Njen ljutiti pogled bio je
226
Aleksandar Kostjuk
prikovan za Elenu. A Elena je dr$ala non"alantni izraz lica, kao da je osje&ala
njezin pogled. "Vidjela sam te!" ponovi ona.
"Ba" lijepo za tebe. Na$alost, ja tebe nisam," odgovori joj ironi(nim tonom
Elena.
"Ne rugaj mi se! Vidjela sam kako vas dvoje petljate..."
"Nismo ni"ta, kunem se!" ubaci se pani(no Ivan. Ovo nije slutilo na dobro. Ni
najmanje.
"... i re&i &u te tati!"
"Ne&e" valjda," odvrati joj afektivno Elena koja je samo mirno stajala naizgled
neosjetljiva na siktanje ove dame.
"Ho&u, ho&u!"
"Pa to bi bilo ne"to zaista novo. Ne zaboravi graktati dok to radi". Jer moglo bi
se ina(e dogoditi da te tata ne prepozna."
Zlatokosa zine zapanjeno. "Kako se usu)uje"?! Re&i &u mu da si to rekla!"
"Zar i to? Sigurna si da &e" mo&i to sve zapamtiti?" Elenin ton je cijelo vrijeme
bio ujedna(en i smiren. S tek malenom trunkom prezira. Nije se pomakla ni korak
dok se ova $ena obru"avala na nju i prijetila joj ne(ime "to ju o(ito i nije previ"e
zabrinjavalo.
Mlada $ena sada stisne usne u uzrujanosti. "Sada si gotova, Elena! Tata ti vi"e
ne&e gledati kroz prste."
"A kad je to uop&e (inio, Tina?"
Usta joj se $ivotinjski razjape. "Ne zovi me tako!!" vrisne $ena tako glasno da
se Ivan stresao i zamalo ustuknuo. "Ve& sam ti tisu&u puta rekla da me ne zove"
tako!"
"Ah, da, gospodine Dmitre, opet sam nepristojna. Ova dama je moja sestra
Valentina, ali mo$ete ju zvati Tina."
Trzajem glave, Valentina po prvi put usmjeri pogled prema Ivanu. Poput
grabe$ljivca. "Da se nisi usudio, potr(ko!"
Potr(ko?!
"I dosta mi je tvojih eskapada!"
"Prava se javila," odgovori joj Elena. Sada je i ona povisila glas. O(ito joj je
ponestalo strpljenja.
"Re&i &u te tati..."
"Ma reci mu..."
"... i onda &e te-"
"!to mi se to mora re&i?" Prodorni mu"ki glas okon(ao je svaku raspravu. I
Elena i Valentina utihnule su, dok se Ivan iznova stresao, i svi su se okrenuli u
smjeru u kojem je siur Pasetequs-Virias maloprije nestao. Sada je opet pred njima
stajao, s istim dr$anjem kao i prije, ali ovoga puta kao pratnja visokom mu"karcu
u tamnome odjelu. Bio je pro(elav, a kosa koju je imao sa strane bila je gusta,
tamna, s ve& mnogo sjedina. Licem su mu dominirali dugi, gusti brkovi ispod
plitkog i "irokog nosa. Kao kosa, bili su tamni, no izblije)eni sjedinama. No ovaj
(ovjek nije djelovao staro. Tijelo mu je bilo krupno, ne gojazno, jakih ruku, a kroz
227
IOX
njegovu bijelu ko"ulju nazirala su se sna$na prsa. Njegova osoba odisala je
snagom i Ivan ga se iskreno prepla"i. Pogotovo zato "to je bio prili(no siguran tko
to stoji pred njim.
"Onda?" ponovno se oglasi nakon "to nitko nije progovorio.
Valentina upre prstom u Elenu. "Elena je pipala ovog slugu. Ovdje, na hodniku.
Vidjela sam ih."
"Nije sluga, nego kurir," ispravi ju Elena.
Mu"karac, koji je bez sumnje bio sazr glavom, digne lijevu obrvu i odmjeri
Ivana. Ivanu na to po(nu klecati noge. Zar ovako moram umrijeti? "Ne... gospod...
ho&u re&i, Njegova Milosti, ovaj, Va"a Milosti, kunem se, ni"ta se nije-"
Sazr ga prekine pokazuju&i mu dlan. A onda svoju pozornost vra&a svojim
k&erima. "Elena?"
"Tata, ovaj gospodin ovdje ima ilirijske korijene. Htjela sam samo to provjeriti
ispitivaju&i njegovu strukturu kostiju."
Ivanu se nije uop&e svidio na(in na koji je Elena upravo opisala ono "to je
radila. I prema pogledima koje mu je ostatak prisutnih uputio, mogao je sa
sigurno"&u re&i kako svi dijele njegovo mi"ljenje. Ni ti mu se pogledi nisu
svidjeli, no sumnjao je da bi i to mi"ljenje prisutni s njime dijelili.
Mo$da bi pomoglo kad bi se sada onesvijestio.
"Ilirijsko, zaista?" re(e sazr. "Vrlo zanimljivo."
"Ali tata..." ubaci se Valentina, vidno razo(arana o(evom reakcijom.
"To sam ba" i ja mislila," re(e samouvjereno Elena.
"No osoba tvoga polo$aja ne mo$e udovoljavati svojoj znati$elji kada god i
gdje god joj to odgovara," nastavi sazr. "Za sve postoji pravo vrijeme i prave
okolnosti. Jesu li bile prave okolnosti za ispitivanje podrijetla ovoga mladi&a?"
"Tata, "to sam drugo-"
"Jesu li?" ustrajao je sazr.
Elena pokunjeno spusti glavu. "Ne," re(e tiho.
"Ha!" cikne Valentina pakosno Eleni.
"Na tebe &u za(as do&i," re(e on Valentini.
"!to sam ja-"
"Dosta! Elena, ispri(aj se gospodinu..." Sazr ga upitno pogleda.
"Ah... Dmitar."
"Gospodinu Dmitru."
Ivanu je palo na pamet re&i kako za svim tim nema potrebe, no imao je vrlo
jaki osje&aj kako njegovo mi"ljenje ovdje ni"ta ne vrijedi i kako bi njegovo
izra$avanje moglo imati neke zdravstveno nepo$eljne u(inke na koli(inu krvi u
njegovu tijelu ili broj prstiju kojim trenutno raspola$e.
Elena mu pokorno pri)e. "Gospodine Dmitre, ispri(avam se "to sam vam
pipala glavu." Posebno je istakla rije( glavu i pritom okrenula svoju glavu prema
ocu i sestri. Valjda kako bi nazna(ila kako se zapravo nema za"to ispri(avati.
"Bilo je to vrlo... nesmotreno od mene." Krene prema svome ocu. "Iako vrlo
pou(no," re(e mu ve& okrenutih le)a.
228
Aleksandar Kostjuk
"Elena!" prekori ju sazr.
"O(e," odvrati mu nevino.
"Vidi" kakva je? Za"to-"
Sazr ju dizanjem ruke u"utka. "Elena, sad idi u svoju sobu."
"Upravo sam do"la iz svoje sobe!"
"Onda &e" lako na&i put natrag. Kasnije &emo razgovarati i o tvom nedolasku
na doru(ak. Po ne znam koji put."
"Pa rekla sam ti da ne spavam dobro-"
"Ni rije(i vi"e. Idi."
Elenino napeto lice i stiskanje "tapa objema rukama odavalo je da $eli jo"
mnogo toga izre&i, ali pred o(evim se autoritetom suzdr$avala. Okrenula se prema
manjem hodniku i bez rije(i napipavala svojim "tapom svoj put tamo otkud je i
do"la.
"Valentina, nemoj vi"e iznositi ovakve stvari pred tu)im osobljem."
"Ali-"
"Nau(i se slagati sa sestrom. Ne mogu jo" dugo podnositi va"e prepirke."
"Ali-"
"Zar ne mora" biti na satu glasovira?"
I Valentina kapitulira pred o(evim rije(ima i spusti pogled. "Da, tata."
"Hajde, kreni."
"Da, tata." Poljubi ga u obraz i ode u smjeru kojim je sazr sa svojim
zapovjednikom garde do"ao.
Sazr je promatrao svoju k&erku kako odmi&e. Istodobno Ivan baci pogled na
Elenu koja je stigla do kraja hodnika. Tamo ju je (ekao netko. I on se o(igledno
pojavio ni od kuda poput duha, kao i svi ostali u ovom dvorcu. Ta je osoba
denitivno bila onaj neugledni starac kojeg je vidio ispred dvorca. Ne"to joj je
rekao i zajedno su u"li u sljede&u prostoriju.
Kada je Valentina dovoljno odmakla, sazr se okrene natrag prema Ivanu i
odahne kao da je do sada nosio ogroman teret na le)ima. O(ito su ga njegove
k&eri stajale vi"e energije nego im je to $elio priznati. "Morat &e" malo vi"e paziti
na moje k&eri od sada, Deamuse. Bojim se da &e jednoga dana zaista poklati."
"Dr$at &u ih na oku, Va"a Milosti," re(e zapovjednik garde.
"Dobro. A sada k vama, mom(e," re(e sazr Ivanu. Sada je u$ivao njegovu
nepodijeljenu pozornost.
"Gos... Va"a Milosti, kunem se, ja nisam ni(ime-"
"Znam da niste. Prestanite se tako znojiti."
Znojiti? Prije)e dlanom preko (ela. Bilo je zaista mokro. Ni sam nije bio
svjestan pod kojim se stresom nalazio.
"Ja se moram ispri(ati. Moje k&eri su... naporne. Sve (etiri." Brojku (etiri je
izrekao s takvim prizvukom melankolije i izrazom sjete na licu da je Ivanu po(elo
biti $ao sazra. Iako nije znao ni zbog (ega.
"Onda, "to to imate za mene?"
"Molim?!"
229
IOX
"Omotnica u va"oj ruci?"
Ivan spusti pogled na po"iljku koja je cijelo vrijeme u njegovoj ruci. Ve& je bio
zaboravio za"to je ovamo do"ao. Debela se omotnica stopila s njegovom "akom pa
ju je prestao primje&ivati. "Ah, da, posebna po"iljka za vas iz Toxi-Kole. Samo za
va"e o(i." On mu uru(i po"iljku i osjeti naglo olak"anje. Ipak nije zakazao.
"Hm," promumlja sazr gledaju&i omotnicu u svojim rukama. Po(ne ju pa$ljivo
otvarati.
"#elite li da ja..." obrati mu se siur.
"Ne, ne, mo$emo vjerovati momku, zar ne?" Pogleda ga o(ima punih vedroga
povjerenja. "Da, upoznali ste mog zapovjenika garde, zar ne?"
"Imali smo zadovoljstvo, da," re(e suho siur Pasetequs-Virias.
"Omotnica je mokra od znoja," primjeti sazr.
"!to? Ah, ispri(avam se, ja... ja..."
Sazr se nasmije. "Prepla"ili smo vas, ha? Zar ste mislili da &u vas dati ubiti jer
vas je moja k&er pipkala?"
"Ne! Ne, ja sam... mislim... ne bi mi nikad... Da, jesam." Ne zna ni"ta drugo
nego biti iskren pa kud puklo da puklo.
"Oprostite zbog toga. Svaka od mojih k&eri pravi probleme, ve& od trenutka
kada ih je njihova majka porodila, Bog joj dao spokoj du"i. A Elena je... Ona je
posebno svojeglava."
"Shva&am."
"Da? Imate li vi vlastite djece, gospodine... Dmitre, je li?"
"Tako je." Dobro pitanje. Ariona tretira kao vlastitog sina, iako mu on to nije.
Nije mu (ak ni ne&ak, s obzirom da mu je Rina tek sestri(na. A i on ga uvijek zove
ujak, ne tata. Te"ko pitanje. "Pa... (isto tehni(ki ne."
Sazr zna(ajno digne obrvu. "Ne&u ni pitati "to to zna(i. No dobro, ako &ete
ikada imati djecu... (isto tehni(ki, naravno... onda vam toplo preporu(am da
nemate k&eri. Ili ako ba" morate, neka bude najvi"e jedna. Shva&ate "to $elim
re&i?"
Shva&ao je on dobro "to mu sazr $eli re&i. Vidio je to na primjeru. I osjetio na
vlastitoj ko$i. No bio je prili(no uvjeren da se na takve stvari ne mo$e zna(ajno
utjecati. "Da, svakako. Hvala na savjetu."
"Nema na (emu. Dobro, da vidimo..." Napokon je otvorio tu vra$ju omotnicu.
Izvadio je pozama"an snop papira iz nje. Napreskokce je stao pregledavati njihov
sadr$aj. !to je vi"e prou(avao, to se vi"e mr"tio. Onda je digao pogled s njih i
pogledao Ivana zbunjeno. "Nisam siguran da razumijem."
"Molim?" !to je sad? #elim oti&i odavde!
"Ovo su obi(na nancijska izvje"&a. To nam sti$e svaki tjedan uobi(ajenim
kanalima. Nikada dosad to nisam ja morao osobno primiti. I to jo" u ovo doba.
Za"to ste to morali meni osobno uru(iti?"
Ivan je bio zbunjen. Za"to to njega pita? !to on zna o tome? "Ja... ne znam.
Samo su mi rekli "to moram u(initi."
Sazr pogleda svog siura i njemo ga upita za njegovo mi"ljenje. Ovaj samo
230
Aleksandar Kostjuk
slegne ramenima. "Ja se u te stvari ne razumijem, Va"a Milosti."
"Da... nije bitno. Vi ste samo radili svoj posao, gospodine Dmitre. Niste krivi
za hirove birokrata. Samo smi"ljaju nove na(ine da bi se osje&ali va$nima," re(e
sazr dok je spremao papire natrag u znojnu omotnicu.
"To jest karakteristi(no za njih, Milosti," nadove$e se siur iza njegovih le)a.
"Ah, dobro, vi ste svoj posao obavili, gospodine Dmitre. Mo$ete sada i&i.
Vjerojatno &e vas va" posao jo" koji put dovesti do mene."
"Pa... zapravo ne. Ja sam privremena zamjena. De$urni kuriri su se razboljeli
pa sam ja morao preuzeti. Privremeno."
"Shva&am. !to, svi su se razboljeli?"
"Tako su mi rekli, gos... Va"a Milosti."
Sazr zatrese glavom u nevjerici. "!to oni tamo rade? Morat &emo malo
pobli$e pogledati "to oni tamo petljaju, zar ne, Deamuse?"
"Svakako, trebali biste biti dobro informirani o tome kako se barata va"im
kapitalom."
"Da, n