Ivana Renduli, dipl.ing.

Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.

Nataa Puhelek, dipl.ing.

Zagreb, 2010.
VINOGRADARSTVO I VINARSTVO
Prirunik za polaganje ispita
2
SADRAJ:
1. VINOGRADARSTVO I VINARSTVO U SVIJETU I HRVATSKOJ.3
2. MORFORLOKE KARAKTERISTIKE VINOVE LOZE....6
3. GODINJI BIOLOKI CIKLUS VINOVE LOZE13
4. PRIRODNI UVJETI UZGOJA VINOVE LOZE I UTJECAJ NA GROE I VINO.16
5. RAZMNOAVANJE VINOVE LOZE, PROIZVODNJA I KVALITETA SADNOG
MATERIJALA..20
6. PODIZANJE VINOGRADA, ODRAVANJE MLADIH NASADA, GNOJIDBA
VINOGRADA I ISHRANA VINOVE LOZE (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)...23
7. ZATITA VINOVE LOZE OD TETOINJA (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)..41
8. REZ VINOVE LOZE..53
9. EKOLOKO VINOGRADARSTVO I VINARSTVO68
10. PODLOGE I SORTE VINOVE LOZE..79
11. ZAKONSKI PROPISI IZ PODRUJA VINOGRADARSTVA I VINARSTVA.88
12. PRIPREMA ZA BERBU, BERBA I PRIMARNA PRERADA...97
13. NJEGA I DORADA VINA (Nataa Puhelek, dipl.ing.)...125
14. BOLESTI I MANE VINA (Nataa Puhelek, dipl.ing.)..129
15. SENZORNO OCJENJIVANJE VINA.136
16. MARKETING VINA.141
LITERATURA.....145





3
1. VINOGRADARSTVO I VINARSTVO U SVIJETU I HRVATSKOJ
Vinova loza (Vitis vinifera) povijesno je znaajna biljka koja je kroz svoju prolost
doivjela mnoga burna razdoblja i promjene. Od samog poetka uzgoja vinove loze,
gdje povijesni podaci datiraju oko 6000.-5000. g.pr.Krista, poela je i proizvodnja vina
kao produkta spontane fermentacije soka groa. Vinova loza bila je gospodarski
znaajna i u najstarijim civilizacijama Egipta, Sirije i Mezopotamije, dok je ozbiljnu
proizvodnju vino doivjelo u vrijeme antike Grke. Gri kolonisti bili su zasluni i za
irenje vinove loze na podruje dananje Italije, Francuske, panjolske, ali i na istonu
obalu Jadranskog mora. Za vrijeme Rimskog Carstva vinogradarstvo i vinarstvo bilo je
dobro razvijeno te Rimljani uvode nove postupke u proizvodnji i uvanju vina. Daljnje
irenje vinove loze ide prema Novom svijetu doseljavanjem Europljana na nove
kontinente-Ameriku, Australiju i Novi Zeland. Uz razne povremene zabrane uzgoja
vinove loze, krenja vinograda pa ak i zabrane pijenja vina tijekom duge povijesti,
vinova loza ostala je nezamjenjiva i gospodarski znaajna kultura.
Vinogradarstvo je znaajna grana poljoprivredne proizvodnje u svim zemljama svijeta
gdje je mogu uzgoj vinove loze. Vinova loza najrasprostranjenija je vona vrsta u
svijetu, te ukupnom proizvodnjom nadmauje sve ostale. Uzgaja se na svim
kontinentima (osim Antarktike) u podruju umjerenog klimatskog pojasa sa sva etiri
godinja doba. Vinova loza rentabilnu proizvodnju ostvaruje unutar pojasa izmeu
25 i 52 sjeverne geografske irine te 30 i 45 june geografske irine. Vinova loza
nalazi se i izvan ovih prostora, no njen uzgoj je rizian te stoga i nerentabilan zbog
ekstremnih temperatura ili nepravilnog odvijanja godinjeg biolokog ciklusa rasta,
razvoja i plodonoenja vinove loze.
Ukupna povrina vinograda u svijetu u znaajnom je opadanju posljednjih desetljea,
a veliki utjecaj na to ima i smanjenje vinogradarskih povrina u Europi. Primjerice,
devedesetih godina prolog stoljea vinogradi su zauzimali 8.800.000 ha povrina u
svijetu, od ega je u Europi bilo ak 69,3% nasada. 2007. godine ukupna povrina
vinograda u svijetu je 7.742.000 ha od ega u Europi 58,4%. Smanjenje povrina pod
vinogradima dogaa se samo u Europi, dok su ostali kontinenti- Amerika, Australija,
Novi Zeland, Azija i Afrika zabiljeili znaajan rast povrina pod vinogradima. Kolijevku
vinogradarstva i vinove loze- Europu oekuje i daljnji pad ukupnih povrina, kao
posljedica propadanja vinograda, velike koliine proizvedenog vina, ali i anti-
vinogradarskih politika, koje potiu krenje vinograda u zemljama EU.


4
GRAF 1. Povrine pod vinogradima u svijetu, 1986-2008.

Izvor: World statistic presentation, OIV, Castelluci, F., Zagreb 2009.
Najvee povrine vinograda u Europi nalaze se u panjolskoj (oko 1.150.000 ha),
Francuskoj (oko 860.000 ha) te Italiji (oko 850.000 ha). Glavnina proizvodnje vina u
svijetu se takoer odvija u Europi i to 66,7% proizvodnje.
GRAF 2. Povrine pod vinogradima 12 vodeih zemalja, 2008.

Izvor: World statistic presentation, OIV, Castelluci, F., Zagreb 2009.
U svijetu se godinje proizvede oko 270 milijuna hektolitara vina, dok je ta
proizvodnja osamdesetih godina prolog stoljea dosezala i 300 milijuna hektolitara.
Najvei pojedinani proizvoa vina je Francuska (oko 48 mil hl), Italija (oko 45 mil hl)
5
te panjolska (35 mil hl). Najvei neeuropski proizvoa vina je SAD (20 mil hl), zatim
Argentina (15 mil hl) te Australija i Kina (12 mil hl). Posljednjih nekoliko godina Italija
se pribliila Francuskoj po koliini proizvedenog vina, te su prognoze da e ve ove
godine (2010) Italija biti najvei svjetski proizvoa vina.
GRAF 3. Proizvodnja vina u svijetu, 1986-2008.

Izvor: World statistic presentation, OIV, Castelluci, F., Zagreb 2009.
Najvei i najvjerniji potroai vina su Europljani koji popiju 66% ukupno proizvedenog
vina, dakle oko 162 mil hl vina. Meu europljanima prednjae Francuzi koji godinje
potroe oko 32 mil hl vina, to je vie od 50 l vina po glavi stanovnika. Ameriki
potroai odnedavno su drugi na listi najveih vinopija, a slijede ih talijani, portugalci,
vicarci, nijemci i danci sa vie od 30 l vina po glavi stanovnika.
VINOGRADARSTVO I VINARSTVO U HRVATSKOJ
Hrvatska je smjetena u umjerenom klimatskom pojasu izmeu 4225' i 4630'
sjeverne geografske irine te ima povoljne uvjete za uzgoj vinove loze u gotovo svim
dijelovima zemlje (osim Like i Gorskog Kotara). Vinova loza uzgaja se na nadmorskim
visinama do 400 m, ovisno o poloajima i ostalim okolinskim uvjetima. Povrine pod
vinogradima u Hrvatskoj su u znaajnom opadanju u posljednjih nekoliko desetljea.
Polovinom 20.stoljea u Hrvatskoj je bilo vie od 60.000 ha vinograda, dok danas
slubeni podaci navode oko 33.000 ha vinograda. Sa 122 milijuna rodnih trsova,
proizvodimo oko 185 tisua tona groa te oko 800.000 hl vina od ega su 56%
kvalitetna vina. Potronja vina od oko 30 l po glavi stanovnika, ne odstupa od
europskog prosjeka. Najzastupljenije sorte vinove loze u Hrvatskoj su graevina bijela
(27%), malvazija istarska bijela (11,5%) i plavac mali (9,9%).
6
Tradicija uzgoja vinove loze i proizvodnja vina u Hrvatskoj dio su ivota mnogih
prolih, ali i buduih generacija. Posebnost vinove loze, koja ju razlikuje i izdvaja od
drugih kultura, jest mogunost prilagodbe loze na razliite uvjete klime, reljefa i tla.
Vinova loza moe se uzgajati, i uzgaja se, tamo gdje druge kulture gotovo ne mogu ni
opstati. To su oskudna, kamenita i pjeskovita tla primorske Hrvatske te breuljkasti i
strmi tereni kontinentalne Hrvatske.

2. MORFOLOKE KARAKTERISTIKE VINOVE LOZE
MORFOLOGIJA gr. (morfe-oblik; logos- rije, govor), botaniki= znanost o vanjskoj grai biljke
Biljku vinove loze nazivamo TRS, OKOT, PANJ i dr. Svaki trs sastoji se od podzemnih i
nadzemnih organa koji imaju svoju fizioloku funkciju u rastu, razvoju i plodonoenju
vinove loze. Organe vinove loze dijelimo na:
A) VEGETATIVNI ORGANI- korijen, stablo s krakovima i ograncima, mladice, rozgva
i lie
Vegetativni organi slue za usvajanje vode i mineralnih hranjiva, proizvodnju
asimilata i skladitenje hranjivih tvari, sudjeluju u rastu vinove loze.
B) GENERATIVNI ORGANI- cvat, cvijet, grozd, bobica i sjemenka
Generativni organi slue za razmnoavanje vinove loze u prirodnim uvjetima.

VEGETATIVNI ORGANI
1. KORIJEN
Uloga korijena vinove loze je uvrivanje trsa u tlu, opskrba nadzemnih dijelova
vodom i hranjivim tvarima te uvanje rezervnih hranjivih tvari kao to su
ugljikohidrati i bjelanevine.
Korijen vinove loze moe se razviti iz sjemenke pa se naziva pravi ili generativni
korijen. Ovaj korijen nema praktino znaenje, obzirom da se vinova loza razmnoava
putem sjemena jedino u selekcijske svrhe za dobivanje novih kultivara nastalih
krianjem.
Razmnoavanje loze uglavnom se odvija vegetativnim putem, tj. upotrebom reznica
loze. Reznice se sade u tlo, a korijen se na reznici razvija cijelom duinom pa prema
njegovom poloaju na reznici razlikujemo:
7
POVRINSKO KORIJENJE ili brandusi, razvijaju se plitko ispod povrine na tla, na
dubini 5-10 cm, tanki su i gusti, nazivaju se i rososkupljai obzirom da sakupljaju i
male koliine vode koje dolaze na povrinu tla. Osjetljivi su na suu i niske zimske
temperature, te se mogu lako otetiti za vrijeme obrade tla. U praksi se najee
uklanjaju jer usporavaju razvoj glavnog i postranog korijenja.
POSTRANO KORIJENJE razvija se na sredini reznice, na dubini 15-20 cm ispod povrine
tla. Due je od brandusa, a nema znaajniju ulogu pri opskrbi trsa vodom i hranjivim
tvarima.
GLAVNO KORIJENJE ili podnono korijenje, razvija se na donjem dijelu reznice iz
donjeg nodija (koljenca). Najvaniji je dio korijenovog sustava, najdue je i najdeblje.
Skup korijena razliite duine i profila ine KORIJENOV SUSTAV. Korijenov sustav je
razgranat, sastoji se od mlaeg i starijeg korijenja, debljeg i tanjeg, sa odreenim
funkcijama. Starije i deblje korijenje provodi hranjiva i vodu do tanjeg korijenja
(korijenovih dlaica) i nadzemnih dijelova biljke, uvruje biljku u tlu te slui kao
spremite hranjivih tvari. Tanje korijenje ili adsorpcijsko ima i krai ivotni vijek, a
osnovna funkcija mu je usvajanje vode i hranjiva iz tla.
Poloaj i razvoj korijena u tlu ovisi o vie imbenika- vrsti ili sorti loze, klimi, tipu tla,
razmaku sadnje, uzdravanju tla u vinogradu i sl. Moe se rei da se glavnina korijena
razvija na dubini od 30-70 cm ispod povrine tla. Kut koji stvara podnono korijenje u
odnosu na vertikalnu os reznice naziva se kut GEOTROPIZMA. Ovo svojstvo vano je
kod izbora odgovarajue podloge za tip tla. Na suhim tlima biraju se podloge koje
imaju manji kut geotropizma (Vitis berlandieri, Vitis rupestris) jer korijen prodire
dublje u tlo i osigurava kontinuiranu opskrbu vodom i hranjivim tvarima, dok je za
dublja i vlanija tla pogodnija podloga sa veim kutom geotropizma (Vitis riparia) jer
razvija plie korijenje.
SLIKA 1. Kut geotropizma a) Riparia; b) Berlandieri X Riparia; c) Berlandieri; d) Rupestris

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
8
2. STABLO
Nadzemni dio trsa od razine tla do mjesta grananja. Stablo na sebi nosi krakove i
ogranke, a zavrava mladicama i liem u vrijeme vegetacije, odnosno rozgvom u
periodu zimskog mirovanja.
Stablo ima provodnu funkciju tj. kroz njega prolaze provodni snopovi od korijena do
lista i obrnuto. Stablo provodi vodu i otopljene mineralne tvari od korijena do listova,
a organske tvari-asimilate od listova do korijena.
Debljina stabla je promjenjiva, ovisi o podlozi, sorti, starosti i uvjetima uzgoja, a moe
biti od 3 do 10 i vie centimetara. Stablo je pokriveno korom koja se uzduno cijepa-
lupi i otpada, a naziva se lila ili lup.
Visinu stabla odreuje uzgojni oblik, te prema visini razlikujemo: nisko stablo (40 cm),
srednje visoko (40-120 cm), povieno (120-150 cm) i visoko stablo (vie od 150 cm).
3. MLADICE- ROZGVA
Mladice se razvijaju iz pupova na bilo kojem dijelu trsa. Razlikujemo rodne mladice,
koje na sebi nose cvatove odnosno grozdove i nerodne mladice. Na poetku
vegetacije mladice su zeljaste, postupnim dozrijevanjem odrvene te se nazivaju zrele
mladice ili rozgva.
Mladice su podijeljene na dijelove (internodije) izmeu kojih se nalaze zadebljanja-
koljenca ili nodiji. Unutranjost mladice ispunjena je mekim tkivom ili sri, koja je na
mjestu koljenca ili nodija prekinuta dijafragmom gdje se za vrijeme zimskog
mirovanja skladite hranjive tvari potrebne za kretanje vegetacije idue godine.
Mladice na sebi nose ostale organe vinove loze- vegetativne (list, zaperak, pup) i
generativne (cvat-grozd, vitica). Na svakom koljencu ili nodiju nalazi se list, a u
pazucu lista nalazi se ljetni i zimski pup. Listovi su smjeteni jedan nasuprot drugog.
Kod rodnih mladica, nasuprot lista, nalazimo grozd ili viticu, a kod nerodnih samo
viticu. Rodne mladice se u pravilu razvijaju iz zimskih pupova jednogodinje rozgve
koja je razvijena na dvogodinjem drvetu, to je vrlo vano znati pri rezidbi vinove
loze. Osim toga, vano je znati i raspored rodnih pupova. Na bazalnim nodijima ne
nalazimo ni grozdove ni vitice. Na rodnim mladicama od 2.-8. nodija najee je zona
grozdova, a iznad nje dolazi zona vitica. U zoni grozdova, grozdovi se nalaze na dva
susjedna nodija jedan nasuprot drugom, slijedi nodij bez grozdova, te ponovno dva
nodija se grozdovima. Vitice su rasporeene po istom obrascu, od posljednjeg grozda
na mladici pa do vrha mladice.
9
SLIKA 2. Rodna mladica i a) vanjski izgled rozgve b) uzduni presjek rozgve

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
4. PUPOVI
Nalaze se na koljencu ili nodiju u pazucu lista. Razlikujemo tri vrste pupova:
a) Ljetni ili zaperkovi pupovi
b) Zimski ili pravi pupovi
c) Spavajui pupovi
a) Ljetni ili zaperkovi pupovi nastaju istodobno sa zimskim ili glavnim pupom u
pazucu lista mladice. Razvija se iste godine u mladicu II. reda ili zaperak.
Razvoj zaperaka ovisi o sorti, bujnosti trsa, agro- i ampelotehnikim
zahvatima. Zaperci su uglavnom nerodni, te ih je poeljno odstraniti u
vrijeme reza u zeleno.
SLIKA 3. Zaperak

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
b) Zimski ili pravi pupovi razvija se uz ljetni pup u pazucu lista tijekom
vegetacije. Izvana je pokriven s dva ljuskasta listia ispod kojih se nalaze
guste smee dlaice koje tite pup od niskih zimskih temperatura. Na
presjeku pupa najee se mogu vidjeti glavno oko i dvije suoice. Glavno
oko je najbolje razvijeno te se pod povealom mogu vidjeti zaeci mladice
sa nekoliko nodija na kojima su smjeteni zaeci listova i grozdova. Zaeci
10
prvog grozda u zimskom pupu, u naim klimatskim uvjetima, razvijaju se u
svibnju i lipnju, a vremenski uvjeti i ishranjenost vinove loze u tom periodu,
znaajno utjeu na rodnost mladice u iduoj vegetaciji.

c) Spavajui pupovi su nerazvijeni zimski pupovi sa bazalnog dijela rozgve i
suoice. Ti pupovi ostaju uklopljeni u drvo i pokriveni korom, ne kreu dok
se za to ne stvore povoljni uvjeti kao to je povean dovod hranjiva zbog
otrog reza, oteenja zimskog pupa i sl. Iz njih se veinom razvijaju nerodne
mladice- mlazovi ili jalovci. Mogu posluiti kod pomlaivanja trsa, obnove
uzgojnog oblika i sl.

SLIKA 4. Raspored pupova na rozgvi, a) spavajui, b) slijepi, c) pravi ili zimski pup


Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

5. LIST
List je organ vinove loze koji ima funkciju vriti fotosintezu, disanje i transpiraciju.
Poudan je imbenik za determinaciju vrste ili sorte. Sastoji se od peteljke i plojke, koja
ima lice i nalije. Nalije je esto prekriveno dlaicama, razliite gustoe i veliine, to
je takoer obiljeje vrste i sorte. Glavne ile na listu vinove loze ine kostur lista, a
izmeu ila nalaze se dublji ili plii urezi- sinusi lista. Obzirom na broj sinusa (ureza)
list moe biti cijeli, trodijelan, peterodijelan, sedmerodijelan te rascjepkan-perinast,
to je obiljeje vrste i sorte.
SLIKA 5. Oblik lista, a) cijeli, b) trodijelan, c) peterodijelan, d) sedmerodijelan, e) perinast

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
11
Po svojoj funkciji list je najvaniji organ biljke. U listu, tonije u kloroplastu, odvija se
FOTOSINTEZA, proces stvaranja (sintetiziranja) ugljikohidrata iz molekule CO
2
i vode
uz pomo suneve energije i klorofila. Klorofil je pigment koji listu daje zelenu boju,
sudjeluje u usvajanju suneve energiju i pretvaranju u kemijsku energiju. Produkti
fotosinteze nazivaju se ASIMILATI koji slue za odvijanje ostalih metabolikih procesa
u biljci (rast i razvoj) te za nastajanje drugih organskih spojeva kao to su proteini ili
masti.
Disanje biljke odvija se takoer putem lista i suprotnog je karaktera od fotosinteze.
Disanjem se razlae organska tvar, uz koritenje kisika, do CO
2
i vode uz oslobaanje
energije. Disanje se odvija uglavnom nou, kada se troe asimilati stvoreni
fotosintezom. Razlika stvorenog i potroenog usmjerava se na rast i razvoj vinove
loze. Organi koji intenzivno rastu (vrni dijelovi mladica, mladi listovi) troe asimilate
(intenzivno diu) te je ampelotehnikim mjerama, kao to su zalamanje zaperaka,
plijevljenje, pinciranje i vrikanje, potrebno osigurati dovoljno asimilata za rast i
dozrijevanje cvatova i grozdova.
Transpiracija je fizioloki proces isputanja vode u obliku vodene pare iz lista u okoli.
Odvija se kroz pui na naliju lista. Isparavanjem vode iz listova troi se toplina pa se
sniava i temperatura lista to je izuzetno vano za odvijanje svih fiziolokih procesa u
biljci u uvjetima viih temperatura.
GENERATIVNI ORGANI
1. CVAT
Cvat je skup cvjetova vinove loze, a zove se grozd. Smjeten je nasuprot listova na
nodijima mladice, privren je peteljkom za mladicu. Grozd se sastoji od glavne osi i
ogranaka koje nazivamo peteljkovina.
2. CVIJET
Cvijet vinove loze nalazi se na tankoj zelenoj stapci koja je pri vrhu proirena i ini
cvjetnu lou. Vanjski dio cvijeta sastoji se od 5 zakrljalih lapova (aka), 5 sraslih
latica (cvjetna kapica), tuka i pranika. U cvatnji, cvjetna kapica se uvija prema gore
te se oslobaaju tuak i pranici koji su spremni za oplodnju. Najvei broj sorata
vinove loze ima dvospolan cvijet- razvijeni su i tuak i pranici te je mogua
samooplodnja. Neke sorte (grk, cetinka, diea ranina) imaju funkcionalno enski
cvijet-razvijen tuak te nerazvijene pranike ili sterilan polen, te je tim sortama
potreban opraiva koji cvate u isto vrijeme.
12
SLIKA 6. Cvijet vinove loze, a) latice srasle u cvjetnu kapicu, b) otvaranje cvijeta

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.


3. VITICE
Loza je biljka penjaica pa joj vitice slue za privrivanje. Smatra se da su vitice
zakrljali grozdovi. Smjetene su na nodijima nasuprot listova, kao i grozdovi.
Rasporeene su tako da se nalaze na dva susjedna nodija, slijedi nodij bez vitice i tako
do vrha mladice. Vitice se najee granaju te mogu imati 3-4 ogranka. U dodiru s
npr. icom, vitica se spiralno obavija oko ice 2,5 puta (kruga).
4. BOBICE
Bobica je plod vinove loze, razvija se nakon oplodnje. Bobice mogu biti razliitog
oblika, veliine i boje to je karakteristika sorte. Koica bobice moe biti tanka ili
debela, prekrivena votanom prevlakom ili posuta tokicama. Meso moe biti sono,
hrskavo, a po ukusu neutralno ili svojstveno sorti. Sok je bezbojan do tamno crven
ovisno o sorti.
5. SJEMENKE
U plodnici tuka postoje etiri sjemena zametka, ali se rijetko oplode svi, pa broj
sjemenki varira od 1-4. Sjemenka je krukolikog oblika, razlikuju se veliinom i bojom.
Postoje i besjemene sorte koje su pogodne za proizvodnju groica i za jelo u svjeem
stanju.




13
3. GODINJI BIOLOKI CIKLUS VINOVE LOZE
Jo se naziva i mali ciklus, jer se odvija periodino svake godine, dok veliki ciklus traje
od sjetve/sadnje do kraja ivota.
Mali ili godinji ciklus obuhvaa promjene koje se dogaaju unutar jedne godine, a
zovu se FAZE RAZVOJA ili FENOFAZE. Poznavanje svih fenofaza vinove loze, njihove
meusobne povezanosti, utjecaja okolinskih imbenika vano je pri izboru sorte i
podloge za neko podruje, ali i za pravovremeno obavljanje odreenih tehnolokih
zahvata u vinogradu.
Kod vinove loze razlikujemo 7 fenofaza ili sedam faza karakteristinih promjena u
toku jedne godine:
I. SUZENJE ILI PLA VINOVE LOZE
II. PUPANJE, RAST I RAZVOJ VEGETACIJE
III. CVATNJA I OPLODNJA
IV. RAST BOBICA
V. DOZRIJEVANJE GROA
VI. PRIPREMA ZA ZIMSKI ODMOR
VII. ZIMSKI ODMOR

I. SUZENJE ILI PLA VINOVE LOZE
Poetak suzenja vinove loze ukazuje nam na proljetno buenje vinove loze. Glavni
imbenik za poetak ove faze je temperatura zraka i temperatura tla. Kada
temperatura tla na dubini od 25-30 cm dosegne 7-10C, poinje aktivnost korijena
koji usvaja vodu iz tla kako bi nadoknadio zimski gubitak vode u svim organima. No,
za poetak suzenja srednja dnevna temperatura zraka mora biti 8-10C, odnosno
potreban je zbroj pozitivnih dnevnih temperatura. Na rezu vinove loze u fenofazi
suzenja vidljivo je kolanje vode kroz trs u obliku kapljica vode. Ovi sokovi nisu bogati
hranjivim tvarima, pa nisu ni znaajni gubici organskih i mineralnih tvari iz trsa.
U ovoj fazi su potrebni radovi: REZIDBA vinove loze, proljetna obrada tla i gnojidba te
zimsko prskanje.

14
SLIKA 7. Suzenje ili pla vinove loze

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

II. PUPANJE, RAST I RAZVOJ VEGETACIJE
Ova fenofaza nastupa kada srednja dnevna temperatura nekoliko dana iznosi 7-12C.
Traje 40-60 dana, a razlikujemo nekoliko faza: otvaranje pupova, rast mladica i
listova, pojava i razvoj cvatova i cvjetova, oblikovanje plodnice i peluda. U poetku
ove fenofaze za rast i razvoj koriste se priuvna hranjivaiz stabla, sve do pojave prvih
listia kada zapoinje stvaranje nove organske tvari fotosintezom. Ljuskasti listii
pupa pucaju, pojavljuje se zatitna vunica te izlazi vrak mladice. esto se ova faza
naziva i fazom mijih uiju. Mladice se brzo razvijaju, uz povoljne temperature
dnevni porast mladice moe iznositi i do 15 cm. Na mladicma se oblikuju listovi,
koljenca i cvatovi. U pazucu listova oblikuju se zimski pupovi (za iduu vegetaciju) i
zaperkovi pupovi. Cvjetovi se na cvatu razdvajaju, oblikuju se vitice.
U ovoj fazi vano je vezati lucnjeve, obaviti zatitu vinove loze, zapoeti sa
pinciranjem rodnih mladica prije cvatnje, zalamanjem zaperaka i pljevljenjem.
SLIKA 8. Otvaranje pupova

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

III. CVATNJA I OPLODNJA
Fenofaza cvatnje zapoinje odvajanjem cvjetne kapice od osnove, njezinog uvijanja
prema gore i odbacivanja, pri emu cvijet ostaje gol, odnosno tuak i pranici su
slobodni. Za poetak ove fenofaze temperatura mora biti najmanje 15C, dok je
15
optimalna oko 20-25C, bez oborina i uz lagane povjetarce. Cvijet ostaje otvoren 3-4
dana, te u tom periodu dolazi do oplodnje. Zrnce peluda padne na njuku tuka,
poinje klijati te dolazi do oplodnje i razvoja sjemenog zametka- sjemenke i bobice.
Cvatnja u vinogradu traje od 10-20 dana, na jednom trsu 10-ak dana, a jedan cvat
cvate 5-10 dana. Na cvatu se oplodi 30-70% cvjetova, to ovisi o okolinskim uvjetima,
sorti i ferilnosti polena. U fazi cvatnje razlikujemo: poetak cvatnje (otvoreno 5-10%
cvjetova), punu cvatnju (otvoreno vie od 50% cvjetova) i kraj cvatnje (otvoreno vie
od 95% cvjetova).
U ovoj fazi se ne bi trebali obavljati nikakvi poslovi u vinogradu, kako ne bismo
ometali cvatnju i oplodnju.
IV. RAZVOJ BOBICA
Ova fenofaza zapoinje oplodnjom, a zavrava poetkom dozrijevanja groa.
Najpovoljnija temperatura za ovu fazu iznosi 25-30C, uz povoljnu koliinu vlage.
Bobice se poveaju nekoliko puta, a trajanje ove faze je 30-60 dana, ovisno o sorti i
vremenskim prilikama. Tijekom cijele faze bobice su zelene, obavljaju funkciju
asimilacije, transpiracije i disanja te sam priskrbe oko 20% hranjivih tvari potrebnih za
rast i razvoj. Sadraj eera je nizak (oko 3%), jer se troi disanjem, dok je sadraj
kiselina visok (oko 3-5%).
U ovoj fazi potrebno je obaviti radove zelenog reza, obradu tla te navodnjavanje (ako
je potrebno).
V. DOZRIJEVANJE GROA
Ova faza zapoinje kada se bobice dosegle svoju veliinu i prestale rasti. Mijenja se
boja koice te tu pojavu nazivamo ARA bobice. Ovisno o sorti, javljaju se ukasta ili
crvenkasta obojenja. Koica postaje meka, prozirna, elastina i esto pokrivena
makom (ovisno o sorti). Osim vidljivih promjena, dolazi i do kemijskih promjena u
sastavu bobice. Poveava se koliina sladora, a smanjuje se koliina ukupnih kiselina
zbog njihove razgradnje, ali i poveanja volumena bobice (efekt razrjeenja). Sada je
bobica glavni potroa asimilata nastalih fotosintezom, prvenstveno eera kojeg
nakuplja u mesu. U trenutku kada se odnos sladora i kiselina vie ne mijenja,
nastupila je FIZIOLOKA ZRELOST groa koja govori da je sjemenka spremna za
klijanje. Pri proizvodnji groa i vina vanija je TEHNOLOKA ZRELOST, odnosno
trenutak kada je groe spremno za koritenje za razliite namjene (potronja u
svjeem stanju ili proizvodnja razliitih tipova vina).
16
Ova faza traje 20-50 dana, no trajanje ovisi o sorti i okolinskim uvjetima. Prema
vremenu potrebnom od pupanja do postizanja pune zrelosti sorte se dijele na RANE
(110-120 dana), SREDNJE KASNE (140-150 dana) i KASNE (180-200 dana).
VI. PRIPREMA ZA ZIMSKI ODMOR
Ova faza zapoinje odmah po fiziolokoj zrelosti groa. Mladice odrvene, nakupljaju
se rezervne hranjive tvari u rozgvi, korijenu i drvetu, prestaje funkcija lista koji
mijenja boju gubitkom klorofila, nastaje plutasto tkivo izmeu rozgve i peteljke lista
te list opada. Postupno prestaje i funkcija korijena. Ova faza zavrava pri
temperaturama niim od 10C.
VII. ZIMSKI ODMOR
Zimski odmor nastupa opadanjem lista i traje, odnosno zavrava pojavom suzenja ili
plaa, i traje u prosjeku 120-180 dana, to ovisi o poloaju, sorti i klimatskim
uvjetima. Sve ivotne funkcije vinove loze su vrlo slabe ili prekinute, u stanicama
ostaje samo vezana voda, te vinova loza moe podnijeti niske zimske temperature.
U ovoj fazi moe se obaviti zimska rezidba vinova loze, u kontinentalnim uvjetima pri
zavretku trajanja faze, a na jugu tijekom cijelog trajanja fenofaze.

4. PRIRODNI UVJETI UZGOJA VINOVE LOZE I UTJECAJ NA GROE I VINO
Vani imbenici za uspjean i rentabilan uzgoj vinove loze svakako su okolinski uvjeti.
Potrebni su povoljni uvjeti klime i tla, te reljefa. Vinova loza uspjeno se uzgaja u
umjerenom klimatskom podruju.
KLIMA
Ograniavajui faktor pri uzgoju vinove loze je klima, koja i daje osnovne odrednice za
izbor sorata, agrotehnike i ampelotehnike mjere gospodarenja u vinogradu, a o
klimi ovisi i kvaliteta groa, pa tako u konanici i kvaliteta vina.
Vani klimatski faktori za uzgoj vinove loze su temperatura (toplina), svjetlost, vlaga i
vjetrovi. Individualni klimatski faktori mogu biti ograniavajui za proizvodnju groa i
vina (bilo koji od njih), dok je naprotiv, njihov zajedniki utjecaj odluujui pri
proizvodnji vina vrhunske kakvoe.

17
Toplina
Toplina je neophodna za odvijanje svih ivotnih procesa vinove loze. Podruja sa
prosjenom godinjom temperaturom od 10-20C naelno su pogodna za uzgoj
vinove loze. Koliina topline nekog podruja izraava se sumom temperatura= zbroj
svih srednjih dnevnih temperatura iznad 10C u vegetaciji (travanj-rujan). Prema
Gasparinu, sume srednjih dnevnih temperatura za pojedine skupine sorata su
sljedee:
Rane sorte= 2264C
Sorte srednje dobi dozrijevanja= 3564C
Kasne sorte= 5000C
U naim krajevima sume tempratura se kreu od 3560C (Zagreb) do 4580C
(Dubrovnik). Za visoki priprod i kakvou u nas su potrebne sume temperatura od
3200C do 4000C.
Osim sume temperatura, raunaju se i sume efektivnih temperatura. Sve srednje
dnevne temperature vie od 10C su aktivne temperature, a ako od njih odbijemo 10
C (bioloku nulu) dobit emo efektivnu temperaturu. Za postizanje pune zrelosti
groa i zavretak cijelog vegetacijskog perioda potrebna je odreena suma
efektivnih (aktivnih) temperatura. Na temelju sume efektivnih temperatura u
vegetacijskom periodu (travanj-listopad) podijeljena su vinogradarska podruja u na
pet klimatskih zona (Winkler, 1974.). U Hrvatskoj ima etiri od tih pet zona, to
svjedoi o iznimnoj ekolokoj raznolikosti.
Klimatske zone u Hrvatskoj:
ZONA B: 1250- 1450C
ZONA C1: 1450-1650C
ZONA C2: 1650-2000C
ZONA C3: > 2000C





SLIKA 9.: Klimatske zone u Republici Hrvatskoj

FOTO: Vinova loza (2008.), Maleti, E., Karoglan Konti, J.,Peji, I
Niske zimske temperature i rani proljetni mrazevi esto uzrokuju oteenja vinove
loze. U periodu zimskog mirovanja veina sorata podnosi temperature i do -20C, dok
je u periodu kretanja vegetacije vinova loza najosjetljivija na niske temperature, tako
da podnosi temperature do -2C (mladice i lie), a cvat stradava ve pri 0C.
Visoke temperature mogu izazvati opekline na liu, mladicama i bobicama, a pri
temperaturama viim od 38C prestaje rast i razvoj vinove loze.
Za pravilan zbor sorata i poloaja vano je znati klimatske uvjete nekog podruja i
izbjegavati sadnju na poloajima s estom pojavom kasnih proljetnih mrazeva.
Svjetlost
Svijetlo je neophodno u procesu fotosinteze odnosno stvaranja organske tvari u listu,
djeluje povoljno na rast i razvoj loze te kakvou groa. Vinova loza koristi se
izravnom sunevom svjetlosti, a broj sati sijanja sunca u vrijeme vegetacije izraava se
brojem sunanih sati. Odreeni broj sunanih sati potreban je za uspjean uzgoj
vinove loze i dozrijevanje, ovisi o sorti, a kree se od 1500-2000 sati sijanja sunca, ili
150-170 vedrih dana u naim uvjetima.
Suneva svjetlost sastoji se od spektra razliitih valnih duljina, koje razliito utjeu na rast i razvoj
vinove loze. Za fotosintezu su najpogodnije plave (400-500nm) i crvene (660-700nm) valne duljine,
koje se apsorbiraju na vanjskom listovima tj. listovima koji su izloeni suncu. Valne duljine koje
prolaze kroz vegetativnu masu sastoje se uglavnom od dueg crvenog i kraeg infra crvenog dijela
spektra kojeg listovi vrlo teko apsorbiraju. Zeleni dio spektra se reflektira te zbog toga listove
vidimo u zelenoj boji.
Vlaga
Vlaga obuhvaa sve vrste oborina (kia, snijeg, rosa) te je vana za rast i razvoj loze te
kakvou prinosa. Ovisno o godinjem ciklusu u kojem se vinova loza nalazi, ovisi i
vanost pravilne i kontinuirane opskrbe vlagom. Najpovoljnija koliina oborina za
uzgoj vinove loze je 600-800 mm, a vaan je i njihov raspored tijekom vegetacije.
Velike koliine oborina ometaju cvatnju i oplodnju, nedostatak oborina za vrijeme
dozrijevanja smanjuje prinos i kakvou groa kao i suviak koji uzrokuje pucanje
bobica. Vinova loza najvie vlage treba u fazi intenzivnog rasta mladica i bobica.
Vjetrovi
Ovisno o jaini vjetra, vremenu pojave i svojstvima, vjetar moe imati povoljne i
nepovoljne uvjete za rast i razvoj vinove loze. Openito se moe rei da su umjereni i
lagani vjetrovi povoljni, pomau pri opraivanju i oplodnji (osim suhih i toplih vjetrova
19
u vrijeme cvatnje), prosuuju rosu s lia, dok su snani ili olujni vjetrovi nepovoljni,
lome mladice, sprjeavaju oplodnju, isuuju tlo, sniavaju temperaturu.
TLO
Uz klimu, tlo je najvaniji imbenik uzgoja vinove loze. Utjee i na rast i razvoj, ali i na
kakvou groa i vina. Prije pojave trsne ui (filoksere) vinova loza uspjeno se
uzgajala na gotovo svim tlima, dok se pojavom amerikih podloga javljaju odrena
ogranienja. No, raznim su se krianjima i selekcijama dobile podloge prilagoene
gotovo svakom tipu tla.
Vinovoj lozi odgovaraju laganija, prozrana i propusna tla sa dobrim vodo-zranim
odnosima, povoljnim za razvoj mikroorganizama i dobar razvoj korijena. Teka,
glinena tla zbog slabijih vodozranih odnosa uzrokuju zbijanje korijena, manji razvoj
korijenovih dlaica, a imjau i nepovoljna toplinska svojstva te akumuliraju vlagu.
Kemijski sastav tla vaan je u proizvodnji groa i vina, tako da prema koliini
biogenih elemenata razlikujemo siromana, srednja i bogata, plodna tla. Osim
sadraja biogenih elemenata, vaan je i sadraj humusa odnosno organske tvari, koji
poveava plodnost tla i popravlja fizikalne i bioloke karakteristike tla. Sadraj
aktivnog vapana moe biti ograniavajui za to je vaan pravilan izbor podloge.
Najei tipovi tla u vinogradarskim podrujima Hrvatske:
OBRONANI PSEUDOGLEJ uglavnom nalazimo na podruju sjeverozapadne Hrvatske.
Tla su slabo plodna, neureenih vodozranih odnosa i toplinskog reima, plitkog
profila, podlona su zbijanju i siromana hranjivima. Povoljna su za uzgoj vinove loze
uz dobar izbor sustava uzdravanja tla u vinogradu.
DEFRADIRANI ERNOZEM prevladava u vinogradarskoj regiji Podunavlja (Vukovar,
Ilok, Tovarnik, Erdut, Baranjsko brdo). Najpovoljnija su za uzgoj vinove loze, postiu se
redovni i visoki prinosi.
LAPORASTA TLA najvie dolaze na podruju zapadne Slavonije, Kalnika, Prigorja,
Pleivice i Hrvatskog Zagorja. Sadre vee koliine vapna, pa je vano izabrati pravu
podlogu za sadnju vinove loze. Sustavno odravanje tla i odgovarajua gnojidba
omoguava uzgoj visoko kvalitetnih bijelih sorata vinove loze.
SIVA I SMEA TLA NA FLIU nalazimo du obale, od Istre, Kvarnerskih otoka do
Dalmacije. Zahtijevaju redovitu obradu i gnojidbu, te posebno kvalitetno uzdravanje
vodozranog sustava. Pogodna su za uzgoj visoko kvalitetnih sorata vinove loze.
20
CRVENICE nalazimo na podruju vinogradarske regije Primorska Hrvatska. To su
teka, glinasta do glinasto-ilovasta tla. Razliite su dubine profila, o emu ovisi i
uspjean uzgoj vinove loze (plitko tlo-visok matini supstrat). Relativno su siromane
hranjivima te je potrebna redovita gnojidba.
PJESKOVITA TLA nalazimo u Podravini, dolini Neretve te na otocima Koruli, Mljetu,
Lastovu, Visu i Susku. Vrlo su pogodna za uzgoj vinove loze, dobro uvaju vlagu u
niim slojevima, a korijen moe rast i do dubine vee od 6 m. daju redovite, stabilne i
visoko kvalitetne prinose uz redovitu gnojidu.
RELJEF
U uzgoju vinove loze reljef podruja promatra se u kontekstu izbora poloaja za
sadnju vinograda. Najbolji rezultati postiu se na viim blago nagnutim terenima
june i jugozapadne ekspozicije. U uvjetim kontinentalne klime, ravniarski tereni
nisu podgodni za vinogradarsku proizvodnju zbog veih opasnosti od mrazeva,
zadravanja magle u udolinama, slabijeg prosuivanja i prozraivanja vinograda te
slabijeg osvjetljenja, to utjee na pojavu bolesti vinove loze, a u konanici i na
kvalitetu groa i vina. Nadmorska visina do 400m pogodna je za uzgoj vinove loze.
Karakteristike kao to su nadmorska visina, ekspozicija (izloenost suncu), inklinacija
(nagnutost terena) mogu biti presudni za rentabilan uzgoj vinove loze i proizvodnju
kvalitetnih vina. Sve ove karakteristike moraju se sagledati pri izboru poloaja, tla,
sorte, uzgojnog oblika i agro- i ampelotehnikih zahvata pri sadnji i njezi vinograda.

5. RAZMNOAVANJE VINOVE LOZE, PROIZVODNJA I KVALITETA SADNOG
MATERIJALA
Sve sorte vinove loze razmnoavaju se iskljuivo vegetativno, to osigurava vjerno
prenoenje svih vanih karakteristika sorte s roditelja na potomke. Dakle, sve biljke su
genetski identine. U sluaju nasljednih mutacija (promjena) unutar sorte na nekim
od gospodarski vanih svojstava (veliina i oblik grozda, vei prinosi, ranije
dozrijevanje, vei sadraj eera, naglaenija aroma i sl.), sa takvog trsa se uzimaju
reznice i proizvode se cjepovi sa tim poboljanim svojstvom. Takva populacija biljaka
naziva se KLON. Klon je obino rezultat dugotrajne klonske selekcije unutar pojedine
sorte i superioran je u odnosu na matini trs.
Razlikujemo MASOVNU selekciju (ouvanje sorte, razmnoavanje sortno tipinih
jedinki), INDIVIDUALNU ili KLONSKU selekciju (selekcija prema gospodarskom
svojstvu) te SANITARNU selekciju (zdravstvenu, test na viruse).
21
PROIZVODNJA SADNOG MATERIJALA VINOVE LOZE
Razmnoavanje vinove loze i proizvodnja sadnog materijala odvija se u rasadniku.
Rasadnik posjeduje matine nasade podloga i sorata, iz kojih se uzimaju reznice za
proizvodnju loznih cjepova.
Reznice loznih podloga (dio dozrele jednogodinje rozgve odreene duine) beru se
iz matinjaka podloga kada odrvene ili u tijeku zimskog mirovanja. Rozgva se ree na
90 cm duine, to je dovoljno za dvije standardne reznice za cijepljenje. Ovako
pripremljene reznice stavljaju se u hladnjau na temperaturu od 0,5-2C do poetka
cijepljenja.
Reznice sorata za cijepljenje takoer se uzimaju u jesen iz matinih nasada sorata.
Vano je da reznica sorte nosi 5-12 upotrebljivih pupova. Reznice se stavljaju u
hladnjau na temperaturu od 0,5-2C do poetka cijepljenja. Temperatura ne smije
pasti ispod 0C kako ne bi dolo do smrzavanja reznica. Prije uvanja i cijepljenja
reznice se dezinficiraju kako ne bi dolo do pojave razliitih bolesti, prvenstveno sive
trulei iji je uzronik gljivica Botrytis cinerea.
Reznice podloge reu se na duinu od 40-45 cm, i to tako da se donji dio odree ravno
2-3 mm ispod koljenca ili nodija, a gornji dio malo ukoso na eljenoj duini. Svi pupovi
se oslijepe. Reznice sorte reu se na jedan pup, odnosno granice (prutie) duge 5-6
cm koje na sebi nose jedan pup.
Cijepljenje (spajanje podloge i plemke) se moe izvoditi runo (engleski spoj) ili
strojno na vie razliitih naina spajanja. Danas se u proizvodnji koristi uglavnom
strojno cijepljenja na OMEGA spoj ili LAMELASTI spoj.
SLIKA 10. Spojevi pri strojnom cijepljenju, a) lamelasti, b) omega,
a) b)
Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
Spojene podloga i plemka nazivaju se CIJEP. Kako bi se zatitilo spojno mjesto i
omoguilo lake srastanje, cijepovi se umau u otopljeni parafin. Ovako pripremljeni
cijepovi slau se u sanduke sa tresetom i perlitom te odlaze u stratifikalu kako bi
22
spojno mjesto potpuno sraslo (kalusiralo). Stratifikala je prozraan prostor sa
posebnim, strogo kontroliranim uvjetima temperature (optimalno 24-26C) i vlage
zraka (90-95%). Proces srastanja traje 15-17 dana, cjepovi se klasiraju (odbacuju se
nesrasli) te se ponovno parafiniraju. Ovako pripremljeni mogu se posaditi u prporite
(lozite) kako bi se razvio korijenov sustav i jedna kvalitetna mladica vinove loze.
Njega cjepova u prporitu vrlo je bitna. Zatita od bolesti i tetnika, plijevljenje vika
mladica, vrikanje i sl. prvenstveno zbog razvoja korijenovog sustava i zdrave
mladice. Vaenje cijepova odvija se u jesen, kada opadne list, najee strojno, pazei
da se ne oteti korijen i mladica (rozgva). Cijepovi se klasiraju i spremni su za prodaju
i sadnju u vinograd.
Kategorije sadnog materijala:
BAZNI- bijela etiketa, slui samo za podizanje matinih nasada. Testiran na viruse.
CERTIFICIRANI- plava etiketa, proizveden od reznica uzetih u matinim nasadnima.
Nije direktno testiran na viruse, no nain razmnoavanja jami zdravstvenu i
genetiku istou. Najkvalitetniji je sadni materijal za podizanje proizvodnih nasada.
STANDARDNI- uta etiketa, reznice se uzimaju iz matinih (ponekad i proizvodnih)
nasada u kojima je provedena samo masovna selekcija (sortnost) i vizualni pregled na
simptome virusa. Ovaj sadni materijal je najnie kategorije, nije testiran na viruse i
nije klonski.
Dobar i kvalitetan lozni cijep mora imati sljedee karakteristike: zdrav i neoteen korijen
sustav s minimalno tri dobro razvijena korijena (barem 1-2 mm promjera pri bazi)
pravilno rasporeena po obodu, potpuno zrela rozgva s dobro razvijenim i zdravim
pupovima, a spojno mjesto treba biti potpuno sraslo (kalusirano).







23
6. PODIZANJE VINOGRADA, ODRAVANJE MLADIH NASADA, GNOJIDBA
VINOGRADA I ISHRANA VINOVE LOZE (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)
EKOLOKI UVJETI UZGOJA VINOVE LOZE
Za normalan rast i razvoj vinove loze i visok prinos kvalitetnoga groa potrebni su
povoljni uvjeti tla i klime. Prije podizanja vinograda na odreenom poloaju,
potrebno je dobro upoznati klimu, napose mikroklimu vinogorja, jer o tome esto
ovisi postizanje odgovarajuih prinosa i kvalitete groa.
Klimu vinogorja ine: temperatura (toplina), suneva svjetlost, vlaga (oborine),
vjetrovi, naoblaka i dr.
Utjecaj topline na vinovu lozu
ivotni procesi tijekom vegetacijskog razdoblja mogu tei samo uz dovoljnu koliinu
topline, a vinova loza ima vrlo velike zahtjeve prema toplini. Koliina topline izraava
se zbrojem aktivnih temperatura u vrijeme vegetacije (od travnja do rujna) i ini zbroj
svih srednjih dnevnih temperatura viih od 10 C. Taj zbroj temperatura od 3200 do
4000 C, koliko se i skupi u vinorodnim podrujima Hrvatske, idealan je za visok prinos
i dobru kakvou groa.
Temperature nie i vie od optimalnih negativno djeluju na rast i razvoj loze: nie
usporavaju procese rasta, cvatnje i oplodnje (ispod 15 C cvatnja i oplodnja loze
usporavaju se ili prekidaju), a vie temperature usporavaju proces fotosinteze.
Temperature vie od 40 C izazivaju oegotine na liu i bobicama. Pri takvim se
temperaturama ne ulazi u vinograd, niti se obavljaju bilo kakvi radovi u njemu.
U kontinentalnoj Hrvatskoj vee tete lozi nanose niske temperature. Najvee tete
nastaju u kasno proljee i ranu jesen. Vie tete nastaje na kraju zime nego na
poetku zime, a uzrokuju ih kasni proljetni i rani jesenski mrazovi te zimske
temperature nie od -15 C.
Kasni proljetni mrazovi najei su uzronici velikih teta zbog pozebe tek krenulih
pupova i mladica. Nabubreni pupovi stradavaju na -3 C, mladice i lie na -2 C. Rani
jesenski mrazovi izazivaju prijevremeno opadanje lia, pucanje bobica ili pozebu
lucnjeva: lie u jesen stradava na -4 C, a bobice pucaju pri -1 do -2 C.
Najosjetljiviji je cvat vinove loze, koji strada ve pri 0 C, pupovi tijekom zimskog
mirovanja stradaju pri -15 do -18 C, rozgva na -22 do -25 C, a staro drvo pri
24
temperaturi od -24 do -26 C. Korijenov sustav strada na -8 C (kada se ta
temperatura mjeri u zoni korijena), premda se to u nas dogaa vrlo rijetko.
Nisu sve sorte jednako osjetljive na niske temperature: otpornost ovisi o kondiciji
trsa, svojstvima sorte, ishranjenosti trsa, bujnosti , vremenu reza, o poloaju, o
starosti trsa.
Utjecaj sunane svjetlosti na lozu
Sunana svjetlost prijeko je potrebna za procese stvaranja organske tvari,
zagrijavanje tla i zraka, razvoj, rast i plodonoenje vinove loze. Pri veoj koliini svjetla
pravilnije se odvijaju sve faze rasta, osobito cvatnja i oplodnja te dozrijevanje groa.
Vinova loza trai mnogo suneve svjetlosti. Potrebno joj je tijekom vegetacije od 1500
do 2500 sati suneve svjetlosti. Na junim, jugozapadnim ili jugoistonim
ekspozicijama osvijetljenost je bolja za 20 30 % u odnosu na ostale ekspozicije.
Smjer pruanja redova sjeverozapad - jugoistok i jug - jugoistok osigurat e bolju
osvijetljenost u vinogradu. Razmak izmeu redova, visina stabla trsa, mjere zelene
rezidbe, kao to su uklanjanje suvinih izboja i prorjeivanje listova, parametri su koji
se primjenjuju radi bolje osvijetljenosti trsa.
Stolne sorte groa trae vie sunane svjetlosti od vinskih sorti, iako unutar svake
skupine ima razlika. Lozi je za razvoj potrebno 150 - 170 vedrih i mjeovitih dana, a
krajevi s dosta oblanih dana tijekom vegetacije nisu pogodni za proizvodnju stolnoga
groa.
Utjecaj vlage na vinovu lozu
Vinova loza uspjeno se uzgaja i u krajevima s relativno malom koliinom oborina, pa
smo joj skloni pripisati izvjesnu otpornost prema sui. Istina je da bolje podnosi takve
uvjete proizvodnje nego niz drugih kulturnih biljaka. Snanim korijenom vinova loza
prodire duboko i dolazi do vode i u sunim podrujima. Ipak su, meutim, u svim
vinogradarskim proizvodnim podrujima evidentirani smanjeni prinosi i loija
kvaliteta groa onih godina kad je nedostajalo oborina ili su bile loe rasporeene, a
u vinogradu nije bilo navodnjavanja.
Kvalitetne i redovite proizvodnje stolnog groa nema bez osigurane vode za
navodnjavanje.
U vodi se nalaze otopljene hranjive tvari koje se korijenovim sustavom prenose do
trsa, a vodom se u ostale dijelove biljke prenose i hranjive tvari nastale asimilacijom.
25
Nedostatak vlage uzrokuje smanjeni porast izboja i trsa, kasnije i bobica, pa bobice
ostaju sitne bez dovoljno soka. U ekstremnim uvjetima sue se izboji, najprije rubovi
listova, pa itavi listovi, sue se bobice, opadaju grozdovi i sui se itavi trs.
Poveana koliina vlage, opet, prije cvatnje loze utjee na snaan porast izboja i
listova, za to se troi velika koliina organske tvari, koja ne dolazi do cvata.
este kie u vrijeme cvatnje oteavaju oplodnju, uzrokuju osipanje cvjetova i pojavu
rehuljavosti grozdova, to osjetno smanjuje prinos.
U vrijeme zriobe groa, poveana vlanost praena i niim temperaturama ometa
dozrijevanje i pravilan raspored nakupljanja eera i razgradnje kiselina. Osim toga,
veliko pritjecanje vode u bobice grozda, naroito u drugoj fazi dozrijevanja, uzrokuje
pucanje pokoice. U pukotine se naseljavaju razni tetni mikroorganizmi. Najopasnija
je siva plijesan (Botrytis cinerea), koja uzrokuje truljenje i propadanje groa. U fazi
zriobe velika vlanost uzrokuje pojaani rast mladica (rozgve), koje, osim to troe
hranjive tvari, sporo dozrijevaju pa se lake smrzavaju.
U naim vinogorjima godinje padne od 600 do 1300 mm oborina.
Utjecaj vjetrova na vinovu lozu
Vinovoj lozi odgovaraju samo blaga strujanja zraka. Lagani vjetrovi pridonose brem
suenju suvine vode i rose s lia, boljem opraivanju i procesu oplodnje, spreavaju
pojavu kasnih proljetnih mrazova.
Jaki vjetrovi lome mladice loze, poveavaju osipanje cvjetova, isuuju zemljite.
Suhi i topli umjereni vjetrovi u fazi cvatnje i oplodnje takoer su nepovoljni, jer
isuuju njuke tuka i time onemoguavaju normalnu oplodnju.
Za zatitu vinograda od jakih vjetrova potrebno je podizati vjetrozatitne pojaseve.
Tlo
Loza uspijeva na razliitim tipovima tala i vrlo se dobro prilagoava u razliitim
supstratima. Unato tome, nisu sva tla jednako preporuljiva za uzgoj vinove loze.
Najbolja tla jesu hranjivima bogata, propusna, lakeg mehanikog sastava i visoke
mikrobioloke aktivnosti. To su razliita skeletoidna, ljunkovita, pjeskovita tla i tla na
lesu, u koja korijen loze prodire duboko i osigurava dovoljno vlage.
Samo na takvim tlima proizvodi se i stolno groe.
26
Teka tla, gline i ilovae, nisu osobito preporuljiva, jer su ta tla hladna, slabo
prozrana i slabo bioloki aktivna. Takva tla trae stalno prozraivanje, a to se postie
zatravljivanjem, konjom trave i maliranjem, pa se uz dobar izbor podloge i vrste, na
ocjeditim poloajima, i s takvih tala mogu dobiti vina dobre kakvoe.
PRIPREMNI RADOVI ZA PODIZANJE NASADA VINOGRADA
Vinova loza viegodinja je kultura koja ostaje na zasaenom mjestu od 25 - 30, a
katkad i vie godina, to ovisi o intenzitetu proizvodnje. Zbog toga se pri podizanju
novog nasada vinograda pripremnim radovima trebaju stvoriti najpovoljniji uvjeti za
razvoj korijena i nadzemnih dijelova loze. Samo dobro razvijeni trsovi mogu biti
otporni u svim nepovoljnim uvjetima sredine i donositi visoke i redovite prirode.
Prije podizanja novog nasada vinograda svakako treba obaviti odreene pripreme, a
to su:
ureenje proizvodnoga prostora: krenje prethodne vegetacije, planiranje
terena,
hidromelioracija;
agromelioracija: meliorativna gnojidba, rigolanje;
priprema tla za sadnju vinograda.

UREENJE PROIZVODNOGA PROSTORA
Krenje prethodne vegetacije
Vinogradi se esto podiu na povrinama gdje je bio stari vinograd ili vonjak ili ikara.
Na takvim povrinama treba obaviti krenje i oistiti tlo od svih ostataka prethodne
vegetacije (panjevi, korijenje i dr.).
U starim vinogradima esto su vie ili manje rairene virusne bolesti, osobito
infektivna degeneracija vinove loze. Stoga se nakon temeljitog krenja starog
vinograda tlo mora odmarati najmanje est godina ili se mora obaviti dezinfekcija tla
prije sadnje novog vinograda.
Krenje se obavlja runo, strojno ili kombinirano.


27
Planiranje terena
Nakon obavljenog krenja i odstranjivanja prethodne vegetacije i kamenja ako
postoji, pristupa se planiranju (ravnanju) terena. Ta se agrotehnika mjera obavlja i
onda ako na odabranoj povrini za podizanje novog nasada vinograda nije bilo
prethodne vegetacije ili drugih ostataka. Planiranje moe izostati samo ako je
povrina tla potpuno ravna ili ako ima odreeni blag nagib.
Planiranjem terena nasipavaju se udubine, mikrodepresije i vododerine, te skidaju
odreene izboine - breuljci. Cilj je, dakle, da se onemogui zadravanje oborinskih
voda, koje duim stajanjem mogu ugroziti normalan razvoj korijena, a time i cijelog
trsa.
Ti poslovi izvode se buldoerima s ugraenim daskama za ravnanje, a za manja
planiranja (niveliranje terena) rabe se posebni ravnjai, koji se mogu prikljuiti na
traktore s odgovarajuom hidraulikom.
Na nagnutim terenima povoljne ekspozicije, gdje pad terena prelazi 12 - 15 %,
izrauju se terase. To je vrlo skup i zahtjevan posao i provodi se samo ako ima
ekonomsko opravdanje: proizvodnju vrhunskih i visokokvalitetnih vina.
Hidromelioracije
Ta agrotehnika mjera provodi se radi odvodnje suvinih povrinskih i podzemnih
voda. Suviak voda odvodi se otvorenom kanalskom mreom ili podzemnim
drenaama. Vano je naglasiti da vinova loza teko podnosi visoke podzemne vode i
da dugo stajanje tih voda u zoni korijenova sustava uzrokuje fizioloke poremeaje,
zbog ega moe nastati zaguenje - asfiksija korijena i propadanje nasada.
Dobro izvedeno planiranje i kvalitetna odvodnja suvika vode jamstvo su uspjeha
podignutog vinograda. U protivnom, ako se ti poslovi zbog bilo kojih razloga ne mogu
izvesti kvalitetno, bolje je na takvim terenima ne podizati nasad vinograda.
Otvorenom kanalskom mreom odvode se slivne i vlastite povrinske vode, a manjim
dijelom i podzemne vode. Suviak podzemnih voda odvodi se iskljuivo podzemnim
drenaama. Podzemnom drenaom sniava se razina podzemne vode, ali i odvodi
suviak povrinske vode. Ona se postavlja na 1,0 do 1,2 m dubine, da korijenov sustav
vinove loze ne bi bio ugroen.
Podzemnom drenaom brzo se odvodi suviak vode ispod razine razvoja glavne mase
korijenova sustava, a znatno se popravlja i vodozrani reim tla.
28
Podzemnim drenaama vrlo se uspjeno rjeava i problem tzv. pitavaca. Pitavci su
mjesta na kojima se zadrava odreena koliina vode zbog postojanja
vodonepropusnog sloja tla, odnosno gdje nisu uspostavljeni normalni tokovi
podzemnih voda. Takva mjesta bila bi stalna smetnja radu mehanizacije i zato ih
treba rijeiti jo u pripremnim radovima postavljanjem odgovarajue drenae.
Agromelioracije
Agromelioracije jesu skup mjera kojima se poboljava tlo, da bi novi nasad dao to
bolje proizvodne rezultate. Jedna od najvanijih agromeliorativnih mjera jest
meliorativna gnojidba.
Meliorativna gnojidba
Za postizanje redovitih i visokih priroda tlo u vinogradu mora biti dovoljno
opskrbljeno svim potrebnim hranivima i organskom materijom. Prije podizanja
nasada potrebno je obaviti kemijske analize tla osobito utvrivanje fosfora, kalija,
CaCO
3
i organske tvari (humusa). Gnojidba organskim i mineralnim gnojivima obavlja
se po preporuci laboratorija koji je izvrio analizu tla. To unoenje potrebnih koliina
gnojiva u tlo naziva se meliorativna gnojidba. Mineralna gnojiva, a po mogunosti i
organska, rasipaju se po cijeloj povrini prije rigolanja da bi se gnojivo pravilno
rasporedilo po itavom profilu tla.
Po potrebi, temeljem rezultata analize tla, obavlja se kalcizacija.
Procijenjeno je da vinogradarsko tlo treba sadravati 10 - 15 mg/100g tla P
2
O
5
; 20 -
40 mg/100g tla K
2
O te 2 - 3 % humusa.
U praksi se u meliorativnoj gnojidbi najee daju ista fosforna i kalijeva gnojiva
(superfosfat i kalijeva sol), u novije vrijeme kompleksna gnojiva NPK s niskim
sadrajem duika (NPK 5:20:30, NPK 7:20:30), a u tla s dovoljnim sadrajem kalija
unosi se formulacija NPK 12:52:0 (MAP).
Veina naih vinogradarskih tala siromana je humusom. Zato je nuno u takvim tlima
poveavati njegov sadraj unoenjem u tlo organskih gnojiva (stajski gnoj, kompost,
treset), ili zasijavanjem kultura za tzv. zelenu gnojidbu. Time se znatno popravljaju
fizikalna, kemijska i bioloka svojstva tla (stabilnost strukture, vodozrane i toplinske
prilike, energetski izvori za niz organizama tla).


29
Rigolanje (duboko oranje)
Duboka obrada tla koja prethodi podizanju vinograda naziva se rigolanje ili duboko
oranje. Rigolanjem se stvaraju povoljni uvjeti za bri poetni razvoj mladog trsa.
Rigolanjem se:
prorahljuje tlo na dubini veoj od 50 cm, ime se popravlja struktura tla,
vodozrani uvjeti i bioloka aktivnost;
odstranjuju ostaci korijenja prethodne vegetacije;
mijeaju horizonti tla;
rasporeuju unesena organska i mineralna gnojiva u dublje horizonte gdje se
razvija korijen.
Rigolati se moe u drugoj polovici ljeta ili u jesen. Ako se vinograd sadi u jesen,
rigolanje treba obaviti 2 - 3 mjeseca prije sadnje. Za sadnju vinograda u proljee,
rigolanje treba obaviti u jesen, do poetka zime i jaih mrazova. Tijekom zime tlo je
izloeno smrzavanju pa do proljea postaje dobro usitnjeno.
Dubina rigolanja kree se od 60 do 100 cm, to ovisi o svojstvima tla i klimatskim
uvjetima. Plitka propusna tla rigolaju se do 60 cm, a u vlanim krajevima, gdje su tla
plodnija, dovoljno je rigolati na 70 cm dubine.
Rigolanje se obavlja traktorima veih snaga od 90 do 150 KW, buldoerima, bagerima,
podrivaima, riperima ili kanalokopaima.
Priprema tla za sadnju
Rigolano tlo ostavlja se odreeno vrijeme u otvorenoj brazdi. Na taj se nain
akumuliraju dovoljne zalihe vlage u tlu, a pod utjecajem niskih temperatura
(mrazova) stvara se povoljna struktura tla. Prije sadnje, kada se tlo dovoljno prosui,
potrebno je obaviti tanjuranje, a potom fino planiranje ravnjaem. S time su glavni
pripremni radovi zavreni.
Na tako ravnoj povrini obavlja se:
iskolavanje parcela,
ureenje glavnih i sporednih putova,
odabir smjera redova,
30
odabir razmaka sadnje,
obiljeavanje (markiranje) sadnih mjesta.
Iskolavanje parcela
Na veim povrinama potrebno je odrediti irinu i duinu tabli. Najpovoljnija duina
reda jest 100 - 130 m. Dui redovi nisu preporuljivi radi odravanja stabilnosti
armature. Na to treba paziti naroito u podrujima gdje su jaki udari vjetra, koji mogu
izazvati velike tete. Dugi redovi nisu prikladni ni za izvlaenje rozgve zbog vie
praznih hodova.
Ureenje glavnih i sporednih putova
Glavni putovi postavljaju se okomito na smjer redova. Njihova je irina 5 - 7 m. da bi
se omoguio normalan prolazak svih strojeva i vozila. Sporedni putovi izvode se
okomito na glavni put, a usporedno sa smjerom redova. Njihova je irina 3 - 5 m.
Smjera redova
Smjer redova ovisi o konfiguraciji terena i ekolokim uvjetima poloaja. Openito se
moe rei da je u sjevernim krajevima povoljniji smjer redova sjever - jug radi bolje
osvijetljenosti, a u junim krajevima, gdje je vei broj sunanih sati, smjer redova nije
tako bitan. Tu treba paziti na smjer i intenzitet vjetra karakteristinog za to podruje, i
na temelju toga odrediti smjer redova. U takvim krajevima preporuuje se sadnja
vjetrozatitnih pojaseva.
Na malim povrinama smjer redova ogranien je oblikom parcele pa se stoga redovi
gotovo uvijek postavljaju smjerom duine parcele.
Na veim vinogradarskim povrinama treba paziti da se pri izboru smjera redova
racionaliziraju svi radovi: obrada, gnojidba i zatita.
Na nagnutim terenima smjer redova mora biti postavljen tako da se smanje erozijski
procesi.
Razmak sadnje
Razmak sadnje ovisi o mnogim imbenicima:
ekolokim uvjetima stanita,
konfiguraciji terena,
31
uzgojnom obliku,
bujnosti podloge i sorte,
tehnolokoj liniji strojeva.
Danas se pri izboru sadnje najvie pazi na to s kakvom e se mehanizacijom obavljati
obrada i zatita vinograda.
Za male traktore (traktori do 30 Ks i motokultivatori) razmaci se kreu od 1,2 do 2,2 m
izmeu redova, ovisno o specifinostima pojedinih vinogradarskih krajeva, te od 0,7
do 1,2 m unutar reda.
Za vee traktore (iznad 50 Ks) razmaci se kreu od 2,4 do 3,0 m izmeu redova i od
0,9 do 1,0 m u redu.
Pri uzgoju stolnih sorata razmaci su u pravilu ogranieni uzgojnim oblikom i kreu se
od 2,8 3,5 m izmeu redova i od 1,3 2,0 m unutar reda.
Obiljeavanje (markiranje) sadnih mjesta
Prije sadnje potrebno je obiljeiti sadna mjesta. Na veim povrinama redovi se
obiljeavaju s pomou geodetskog instrumenta, tzv. teodolita, tako da se odredi
pravac prvog reda, a drugi redovi moraju biti pod pravim kutom u odnosu na prvi red.
Ako se sadi u jame, svako sadno mjesto oznaava se koliem, a ako se sadi u brazde,
kolce je dovoljno postaviti na 20 - 30 m udaljenosti.
Na manjim povrinama, koje su esto i nepravilnog oblika, iskolavanje se obavlja
tako da se odredi prvi red (prvi osnovni) na najduem dijelu parcele, a ostali redovi
odreuju se prema njemu. Za markiranje se obino rabe dobro nategnute ice koje se
oznae lako vidljivom bojom.
SADNJA
Vrijeme sadnje
Vinograd se moe saditi u jesen ili na proljee. U jesen je preporuljiva sadnja u
mediteranskom dijelu tj. samo ondje gdje vlada posve blaga zima, odnosno gdje ne
prijeti opasnost od jake smrzavice. Za prilike kontinentalne Hrvatske, gdje su mogue
vrlo otre zime, bolje je saditi u proljee, od oujka pa do kraja svibnja, i to ranije na
lakim (pjeskovita tla), a kasnije na teim tipovima tala (ilovasta tla).

32
Sadnja
Prije sadnje loznim cjepovima treba prikratiti korijen do zdravog dijela i odstraniti ono
korijenje koje je oteeno.
Cjepove je poeljno 24 sata prije sadnje namoiti u vodu.
Neposredno pred sadnju cjepove treba neko vrijeme drati u kai napravljenoj od
vode, zemlje i svjee kravlje balege u omjeru 1:1:1 .
Sadi se po lijepom, toplom i suhom vremenu. Saditi u mokro tlo veliki je rizik. Ako je
vlaga tla optimalna, tlo ureeno i kvalitetno pripremljeno za sadnju, redovi oznaeni s
postavljenim kolcem uz svako sadno mjesto, pristupa se sadnji.
Razlikuje se:
runa sadnja kopanjem jama,
runa sadnja uz pomo hidro-ureaja,
runa sadnja u redove,
strojna sadnja.
Vinogradar, koji podie novi nasad, odluit e se za jedan od navedenih naina sadnje
ovisno o konfiguraciji terena, veliini parcele i dr.
Armatura
Vinova loza biljka je penjaica te se za njezin uspjean uzgoj u modernim vinogradima
postavlja oslonac - potporanj. Rjei je uzgoj vinove loze bez oslonca, gotovo se
iskljuivo primjenjuje u vrlo toplim podnebljima (Dalmacija).
Danas je podizanje modernih vinograda nezamislivo bez oslonca armature.
Armatura se sastoji od stupova, ice, sidara (ankera), razliitih zatezaa ice i
dodatnih pomagala (kukice, lanci, inox-nosai i sl.).
Stupovi
Temelj armature ine stupovi. Postavljaju se u paralelnim pravcima, a svaki pravac
predstavlja zaseban red vinograda. Na poetku i kraju reda postavljaju se tzv. eoni
stupovi, a unutar reda, na odreenom razmaku postavljaju se i ostali stupovi. Stupovi
se postavljaju u iskopane jame ili se zabijaju u tlo bez prethodnog kopanja jama.
33
Stupovi se u tlo mogu zabiti runo (mehanikim udarcima) ili strojno, posebnim
strojevima tzv. zabijaima, koji se prikljue na traktor.
Svaki stup treba biti dovoljno vrst (i u tlu, i u nadzemnom dijelu), osiguravajui tako
sigurnost armature vinograda bez ljuljanja redova. To se postie minimalnom
dubinom stupa u tlu, najee oko 60 cm u tlu. Na pjeskovitim tlima potrebno je
stupove postaviti u tlo i neto dublje (i do 80 cm). Na izrazito vjetrovitom podruju
stupovi se takoer postavljaju dublje u tlo ili se pak postavlja vei broj stupova na istu
duinu reda.
Stupovi za armaturu vinograda izrauju se od impregniranog drveta, plastike, betona
(armiranog ili prednapregnutog) te od razliitih metala ili njihovih legura.
Stupovi namijenjeni postavljanju armature u vinogradu mogu biti bez rupa za
provlaenje ica ili s izbuenim rupama kroz koje se ice provlae.
Dimenzije stupova vrlo su razliite, od 2,0 do 2,7 m, a ako se planira postavljanje
sustava mrea protiv tue, potrebni su stupovi dui od 5 m.
Za pergole kosog krova (brajde, virnice ili odrine) upotrebljavaju se stupovi posebnog
oblika, poput naopako okrenutih palica za hokej. Kut loma takvih stupova jest izmeu
110 i 120 stupnjeva.
Stupovi se najee postavljaju u proljee druge vegetacije (10 do 12 mjeseci nakon
sadnje).
Sidrenje eonih stupova
Sidrenje (uvrenje) eonih stupova obavlja se na dva osnovna naina:
razliitim tipovima naslanjanja eonog stupa na kosi oslonac;
razliitim vezanjem koso poloenog vrha stupa icom za sidro, koje je vrsto
postavljeno u tlo.
Sidro moe biti vei kamen, betonirani dio jame, namjenski armirano betonski kamen
sa eljeznom ili elinom icom veeg promjera ili pak gotovi tipovi elisnih vijaka
(puevi) razliite veliine, koji se vrtnjom u smjeru kazaljke sata sami ukapaju u tlo.
ica
ica slui za vezanje, provlaenje gibljivih dijelova trsa (krakovi i lucnjevi). Postoje
razliiti sustavi s obzirom na broj potrebnih ica za armaturu vinograda.
34
Sve ice pocinane su, ali za armaturu se mogu koristiti i iste eline ice (1,6 - 2,0
mm promjera) ili ice od istog inoxa (1,2 - 1,4 mm promjera).
Zatezai
Tijekom prve 2 - 3 godine uzgoja zatezai nisu potrebni, ali nakon prvog znatnijeg
uroda, jaeg vjetra u vegetaciji (npr. olujnog nevremena), ice se isteu. Stoga ih valja
svakog proljea, nakon zavrene rezidbe dodatno nategnuti.
Zatezanje ica obavlja se na dva osnovna naina:
runo zatezanje otputanjem jednog kraja ice na jednom ili oba eona stupa
uz ponovo fiksiranje krajeva ice nakon dotezanja;
runo zatezanje ice bez oslobaanja krajeva ice. U tom sluaju potrebno je
rabiti posebne zatezae. Na tritu je vie tipova zatezaa. Osnovna razlika
meu njima je u tome kad se stavljaju: jedni se moraju staviti istodobno kad i
ica, a drugi se mogu staviti i kasnije.
Dodatni nosai
Pri uporabi stupova bez rupa za ice potrebni su dodatni nosai ice. Oni su najee
izraeni od visokokvalitetnih inox materijala te se maticama i vijcima uvruju na
stupove. Nosai se postavljaju horizontalno na svako mjesto prolaska ica na stupu, i
na njima najee nema rupa za icu. ica se postavlja odozgo u za to predviene
utore (liceve).
Postoje i nosai , metalne obujmice, koji, opasujui stup na njegovu gornjem dijelu,
slue kao vrste toke od kojih se icom napinje veza prema sidru (ankeru).
Za drvene stupove predviene su kuke u obliku slova L ili U avli. Duljim krajem
ulaze u drvo. U drvo se mogu uvrstiti zabijanjem ili uvrtanjem (ako je na njima navoj
za drvo). ice u vinogradu sjede na L kukicama te se prema potrebi, osobito u
vrijeme rezidbe, mogu i skinuti. Tako se uveava uinak rezaa u rezidbi.
Lanci, duljine oko 30 cm, vezani na krajeve ica, osim veeg radnog uinka u
natezanju ica, slue i poveanju uinaka rezidbe jer se ice s lakoom skidaju i
postavljaju na podnoje stupova pred rezidbu. Natezanje ica koje na krajevima imaju
vezane lance vrlo je jednostavno. Natezanjem se samo promijeni nosei lanak lanca
("karika") na kukici eonih stupova.

35
NJEGA VINOGRADA U PRVOJ GODINI
Njega mladog vinograda sastoji se od:
plijevljenja nepotrebnih mladica,
vezanja mladica,
obrade tla,
uklanjanja zaperaka,
vrikanja izraslih mladica,
zatite protiv bolesti i tetnika.
Plijevljenje mladica
U mladom vinogradu dobivamo cijelu umu mladica. Budui da su sve mladice
meusobno konkurenti za hranivima, prijeko je potrebno odstranjivati nepotrebne
mladice. Ostavljaju se samo dvije najbolje mladice, koje e, osloboene konkurenata,
najbolje rasti tijekom vegetacijske godine. Dvije mladice ostavljaju se radi stvaranja
vee koliine asimilata te radi smanjenja rizika od mogueg stradavanja mladice
lomom uzrokovanog tuom.
Vezanje mladica
Budui da su tek potjerale mladice vrlo krhke, sklone lomu od vjetra, potrebno ih je
povezati uz postojee kolje. Kolje moe biti drveno, plastino ili metalno. Mladice se
veu pagom, lkom ili plastinim vezivom (rafijom) oko kolca. Prvo vezanje dvaju
ostavljenih mladica oko kolca obavlja se prvi puta kada su mladice dosegle 25 30 cm
duljine. Vezanje prije toga moglo bi uzrokovati pucanje mladica. Tijekom vegetacije
potrebna su jo 2-3 vezanja, na svakih 20 - 25 cm naknadnog porasta mladice.
Obrada tla
Obrada tla postupak je kojim se razliitim prikljucima na traktoru (ili runo motikom)
ulazi u tlo, rahli i usitnjava, prekida se kapilarnost te uklanjaju korovi. Ulaskom
rotirajuih ili plunih tijela u tlo, unosimo u nj kisik, ivotno vaan uza razvoj korijena.
Sprjeavajui kapilarnost te uklanjajui korove, bitno se smanjuje isparavanje vode iz
tla (transpiracija i evaporacija), uvajui je tako za potrebe trsa. Obradom i
usitnjavanjem tla takoer se pospjeuje mineralizacija humusa se te time indirektno
biljci doziraju pristupaniji oblici hraniva. Obradom tla potie se razvoj
36
mikroorganizama u tlu, poveavajui njegovu biogenost. Tako se poveava plodnost
tla, korijen trsa razvija se bre i uz manje napora, a konaan rezultat jest bolji porast
mladica, to garantira bri ulazak trsa u rodnost.
Obrada tla okopavanjem
Nakon izbijanja korova valja obaviti okopavanje vinograda. Kopanjem ne samo da
uklanjamo korove konkurente trsovima u uzimanju vode, kisika i hraniva, a donekle i
zasjenjuju mladice na trsovima, nego i rahljenjem tla unosimo u nj kisik, ivotno vaan
za razvoj korijena te porast cijele biljke.
Tijekom prve godine uzgoja potrebna su najee 2 do 3 kopanja. U iznimno sunoj
godini katkad nee trebati vie od 2 kopanja, no u godini s odve kie, mogu biti
potrebna ak 4 kopanja.
Kopanje izvodimo otrom motikom pazei u radu da ne posjeemo trs. Dubina
kopanja ovisi o tipu tla. Tea se tla okopavaju neto dublje, a laka plie. Dovoljno je
ve 5 cm prosjene dubine okopavanja.
Uklanjanje brandusa
Nakon sadnje razvija se korijenov sustav, a u pojedinih se trsova moe razviti ne samo
glavni korijen nego i povrinsko korijenje (brandusi). Mogu se razviti ne samo iz
plemke nego i iz gornjeg nodija podloge zato to postoje bolji uvjeti za razvoj korijena
blie povrini tla.
Brandusi se moraju odstraniti zato to svojim razvojem usporavaju rast glavnog
korijena, a katkad mogu preuzeti ulogu glavnog korijena i izazvati propadanje cijelog
trsa.
Vrikanje izraslih mladica
Kada mladice izrasle nakon sadnje dosegnu oekivani porast (najee najmanje 1,2
metra) valja prikratiti njihove vrhove. Postupak kojim se to obavlja zove se vrikanje.
Vrikanjem se privremeno obuzdava nagli porast mladica, a samim rezom mladice
poinje stimuliranje njezinog ubrzanog odrvenjavanja. Vrikanje je korisno za bolje
dozrijevanje, ali ono stimulira porast zaperaka.
Uklanjanje zaperaka
Mladica koja tijekom vegetacije izraste iz ovogodinje mladice (iz pazuka peteljke
lista) zove se zaperak. Biljka zaperkom nastoji stvoriti to vie asimilata (eera), te sa
37
solidnom zalihom asimilata ui u stadij zimskog mirovanja. Budui da zimi mogu
nastati klimatski uvjeti za pojavu vrlo niskih temperatura, koliina stvorenih asimilata
garantira dobro prezimljavanje ve odrvenjele mladice, koja se tada zove rozgva.
Stoga je dobro na zaperku ostaviti 2 poetna (bazalna) lista, a ostale odstraniti rezom
ili zakidanjem. Dva su razloga da se na zapercima ostave po 2 lista:
prvi: smanjuje se mogunost zimske pozebe pupa (za razliku od sluaja da se
zakida zaperak tik iznad pupa);
drugi: zbog poveane lisne povrine omoguuje se biljci stvaranje vee koliine
asimilata (eera).
Vano je istaknuti da ostavljanje neprikraenih zaperaka poveava potrebu u zatiti
protiv bolesti; stvara se vea mikroklimatska vlanost te se zbog obilja izboja s liem
mehaniki oteava zatita. Takoer, neprikraeni zaperci kasno u jesen pobuuju u
biljci retrovegetaciju, pa trs, umjesto da se oslobaa vode, nakuplja vodu i time
ulazi u zimu s poveanim rizikom od pozebe.
Zatita protiv bolesti i tetnika
Zatita protiv bolesti i tetnika u godini sadnje svodi se uglavnom na zatitu protiv
plamenjae i pepelnice vinove loze. Vrlo rijetko, tek prema potrebi, tijekom prve
godine obavlja se i zatita protiv tetnika (velika blizina ume, napad tetnika, ili
neposredna opasnost).
Vie o zatiti obrauje poglavlje prirunika Zatita vinove loze od tetoinja.
GNOJIDBA VINOGRADA
Gnojidba vinograda vana je agrotehnika mjera prijeko potrebna za postizanje
redovitog rasta i rodnosti vinove loze. Unoenje biljnih hraniva u tlo ili preko lista u
pojedinim fenolokim fazama razvoja osigurava lozi normalno odvijanje
metabolitikih procesa.
Prema vanosti i potrebama loze razlikujemo makroelemente (N, P, K, Ca, S, H, O) i
mikroelemente (Fe, B, Mg, Mn, Zn, Cu, Mo), koje zajedniki nazivamo biogenim
elementima.
Gnojidbom popravljamo kemijska svojstva, mikrobioloku aktivnost, vodo-zrani
reim te ukupnu plodnost tla. Ako nedostaje pojedinog elementa tijekom vegetacije
na liu i mladicama loze javljaju se karakteristini simptomi na osnovi kojih se moe
utvrditi koji makrelement odnosno mikroelement nedostaje.
38
Osim vizualno, nedostatak pojedinih elemenata u tlu utvruje se kemijskom analizom
tla i kemijskom analizom lia u laboratoriju.
Kemijsku analizu tla svakako valja napraviti prije podizanja novog nasada da bi se
utvrdilo stanje hraniva u tlu te napravila preporuka za meliorativnu gnojidbu
(gnojidbu na zalihu). Takoer je potrebno obaviti kemijsku analizu tla vinograda u
rodu svakih nekoliko godina da bi se utvrdili nedostaci pojedinih makroelemenata i
mikroelemenata u tlu. Na osnovi dobivenih vrijednosti odreuje se koliina i vrsta
potrebnoga gnojiva.
Tijekom vegetacije mogu se mikroelementi i makroelementi nadomjestiti primjenom
tekuih gnojiva.
U vinogradima, koji se uzgajaju na jako propusnim tlima i u kojima esto ispiranje
hraniva, preporuuje se u osnovnoj i dopunskoj gnojidbi ukupne koliine potrebnih
mineralnih gnojiva, osobito duina gnojiva, dodavati u vie obroka.
Mineralna gnojiva za gnojenje vinograda mogu biti pojedinana i sloena, ovisno o
sadraju elemenata. Pojedinana gnojiva sadre samo jedan kemijski element, dok
sloena sadre dva i vie kemijskih elemenata.
Organska gnojiva (stajski gnoj, gnojovka, gnojnica, kompost) vana su za poveanje
sadraja organske tvari humusa u tlu, za poticanje rada mikroorganizama u tlu te
popravljanje fizikalnih i kemijskih svojstava tla.
Prema stupnju opskrbljenosti pristupanim fosforom i kalijem za potrebe vinove loze
tla dijelimo na:

P
2
O
5
(mg/100g tla) K
2
O (mg/100g tla)
Siromana < 6 <12
Srednje opskrbljena 6-12 12-20
Dobro opskrbljena 13-20 21-30
Bogata >30 >45

Navedeni podaci vani su za odreivanje koliine gnojiva potrebnog za meliorativnu
gnojidbu (gnojidba na zalihu) prije sadnje vinograda i za odreivanje koliine gnojiva
u redovitoj godinjoj gnojidbi.
Prema vremenu primjene gnojiva razlikujemo:
osnovnu gnojidbu, koju obavljamo u jesen u kombinaciji s obradom vinograda,
39
dopunsku gnojidbu ili prihranu, koju obavljamo u proljee i tijekom vegetacije.
Pri osnovnoj gnojidbi u tlo unosimo mineralna gnojiva s naglaenim sadrajem fosfora
i kalija (npr. NPK 7-20-30 ili 5-20-30 i sl). Fosfor i kalij slabo su pokretljivi u tlu zbog
ega ih je poeljno unijeti na dubinu na kojoj je razvijena glavnina korijenova sustava.
Uz osnovnu gnojidbu mineralnim gnojivima ujesen je poeljno obaviti i gnojidbu
organskim gnojivima (stajski gnoj).
Vinova loza za prinos od 10t/ha treba otprilike ove koliine hraniva: 120 kg duika,
100 kg fosfora i 170 kg kalija, to znai da je u jesenskoj gnojidbi potrebno dodati ove
koliine NPK gnojiva: oko 400 kg/ha 7-20-30 ili 5-20-30, a oko 600 kg/ha formulacije
7-14-21.
Osim tih koliina mineralnih gnojiva, potrebno je svake etvrte godine u jesenskoj
gnojidbi dodati oko 40 t/ha zrelog stajskoga gnoja.
Dopunska gnojidba duinim gnojivima (KAN, UREA i sl) provodi se prije kretanja i
tijekom vegetacije, a koliine se odreuju prema kondicijskom stanju vinograda,
oekivanom prinosu i koliinama duika u tlu.
Najee nedostaje bora, magnezija, mangana, eljeza i sl. u pojedinim fazama rasta.
Njihov nedostatak rjeava se primjenom tekuih gnojiva, koja se unose u biljku putem
lista - folijarnom gnojidbom.
Danas na tritu postoji mnogo tih gnojiva koja sadre pojedine mikroelemente ili
njihovu kombinaciju pa navodimo samo neka: Boroogreen, Magnesiogreen, Foliacon
Fe, Fertina B, Fertina G i sl.
Primjena navedenih gnojiva u modernom vinogradarenju postaje prijeko potrebna da
bi se lozi osigurali svi biogeni elementi potrebni za normalan rast i rodnost.
ODRAVANJE TLA U VINOGRADU
Postoji nekoliko naina odravanja tla u vinogradu. Najei su obrada tla,
zatravljivanje, primjena herbicida ili kombinacija zatravljivanja i primjene herbicida te
kombinacija obrade i primjene herbicida. Primjena odreenog naina ovisi o
klimatskim prilikama pojedinog kraja, razmacima sadnje, nagibu terena, tipu tla,
koliini oborina i dr.


40
Obrada kao sustav odravanja tla
Primjenjuje se u vinogradima koji su posaeni na ravnim i blago nagnutim terenima,
na teim tlima, a osnovni joj je cilj osiguravanje povoljnijih uvjeta za rast korijenova
sustava regulacijom vodozranih odnosa u tlu, unitavanjem korova, unoenjem
organskih i mineralnih gnojiva u zonu razvoja korijena.
Prema vremenu izvoenja razlikujemo jesensku (duboku obradu) i proljetnu
odnosno ljetnu obradu tla.
Jesenska duboka obrada tla obavlja se nakon berbe radi dubinskog rahljenja tla i
unoenja fosfornih i kalijevih gnojiva u tlo. Na tekim tlima dobro utjee i na stvaranje
povoljnog vodozranog reima tla. Dubina obrade ovisi o dubini prostiranja
korijenova sustava, strukturi tla, a najee iznosi od 25 do 35 cm. Obrada se izvodi
plugovima koji nagru zemlju na redove vinograda (naoravanje), pri emu stvorena
brazda ostaje tijekom zime izloena povoljnom utjecaju niskim temperatura i
akumulaciji vode, a u proljee se obavlja razoravanje odnosno obrnuti postupak.
Podrivanje je pogodan nain duboke obrade na teim i zbijenim tlima. Podrivaima se
dubinski razrahljuje tlo u zoni razvoja korijenova sustava, popravlja se naruena
struktura tla uzrokovana uestalim prolaskom mehanizacije. Podrivai se esto rabe u
kombinaciji s deponatorom mineralnih gnojiva, ime se omoguava unoenje biljnih
hraniva u zonu korijena.
Obrada tla tijekom vegetacije obavlja se runo ili mehanizacijom (frezama,
kultivatorima i sl.) da bi se unitili korovi, odrala dostatna koliina vlage u tlu tijekom
ljetnih mjeseci i u tlo unijela mineralna gnojiva kojima se tijekom vegetacije
prihranjuje vinova loza.
Zatravljivanje vinograda kao nain uzdravanja tla primjenjuje se u vinogradima
posaenim na nagnutim terenima radi spreavanje erozije tla te u podrujima s
dovoljnom koliinom i povoljnim rasporedom oborina tijekom godine. Vinogradi se
zatravljuju sjetvom travnih ili djetelinsko travnih smjesa, ovisno o teksturi tla, nagibu
terena, godinjoj koliini oborina i sustavu uzgoja loze. Trava se tijekom godine kosi 2
do 4 puta te se ostavlja u meurednom prostoru. Time se pozitivno utjee na
zadravanje dovoljnih koliina vlage u tlu, poveava se sadraj organskih tvari i
poboljava se struktura tla.
U vinogradima sa zatravljenim meurednim prostorom mogu je ulazak mehanizacije
bez obzira na stanje vlanosti tla, odnosno koliinu oborina. Potrebno je paziti da
travni pokrov nije konkurencija vinovoj lozi za vodom i hranjivim tvarima.
41
Danas se u vinogorjima kontinentalne Hrvatske esto primjenjuje kombinirani sustav
odravanja tla, pri emu se prostor izmeu redova u vinogradu zatravljuje i kosi, a
prostor u redu odrava se obradom ili primjenom herbicida.
Odravanje vinograda bez obrade
Odravanje vinograda bez ikakve obrade ve je u irokoj stranoj i domaoj
vinogradarskoj praksi dalo dobre rezultate. U takvim vinogradima gnoji se povrinski,
a korovi se unitavaju konjom ili herbicidima, odnosno kombinirano.
U krajevima gdje se redovito javlja manjak vode u ljetnom razdoblju, osobito na lakim
i siromanim tlima, odlinim se pokazao sustav koji ukljuuje jesensko-zimsko
zatravljivanje i proljetno-ljetno unitavanje korova odgovarajuim herbicidima.
Tijekom jeseni i zime, kada u gotovo svim vinogradarskim tlima ima dovoljno vlage,
spontana flora (trava) sprjeava eroziju, uva razbacana mineralna gnojiva od
ispiranja, potie mikrobioloku aktivnost, obogauje tlo organskom materijom i sl. U
proljee i ljeto korov se u takvim vinogradima suzbija kroz 2 - 3 prohoda. Za prvo i
drugo prskanje preporuuju se herbicidi na osnovi glifosata (Cidokor) ili sulfosata
(Tach down), a za tree prskanje kontaktni herbicid na osnovi glufosinata (Basta).
Tako odravani vinogradi, osobito vinogradi na jako pjeskovitim tlima, dali su iznimne
rezultate pa se i u naim junim krajevima takav nain odravanja vinograda dosta
rairio.

7. ZATITA VINOVE LOZE OD TETOINJA (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)
BOLESTI VINOVE LOZE
Plamenjaa (Plasmopara viticola)
Plamenjaa ili peronospora (Plasmopara viticola) svakako je najopasnija gljivina
bolest naih vinogorja. Pojavljuje se svake godine s razliitim intenzitetom u
kontinentalnom i mediteranskom podruju. Danas je uzgoj loze u kinim godinama
nemogu bez kvalitetne zatite protiv te bolesti. Smanjenje uroda moe se oitovati
ak i dvije godine poslije jakog napada. Plamenjaa napada sve zelene organe vinove
loze. Najee su zaraeni list, cvijet i bobe, a vrlo rijetko mladice i vitice. Na mladim
listovima nastaju neto svjetlije-zelene do ute zone ili tzv. "uljane mrlje" (promjera
2-3 cm). Uskoro se s donje strane uljanih mrlja" razvija bijela prevlaka. Zaraeno lie
potpuno odumire i otpada. Na cvijetu moe biti zaraena cvjetna kapica jo prije nego
42
se otvori, pa tada peronospora prelazi na cvijet i on propada. Bobe mogu biti
zaraene od zametanja do promjene boje, odnosno dok ne ponu omekavati (tzv.
"ara"). Podatke o utjecaju meteorolokih uvjeta na pojavu i razvoj peronospore ili
plamenjae vinogradari mogu dobiti u upanijskim odsjecima poljoprivredno-
savjetodavne slube (HZPSS).
Svi su kultivari europske loze jednako osjetljivi na plamenjau vinove loze. Vinogradi
na niim terenima i tlima koja zadravaju vlagu jae su napadnuti plamenjaom.
Manje prozrani poloaji, gusto zasaeni, obilno gnojeni duikom i jae optereeni
nasadi (npr. uzgojni oblik zavjesa) osjetljiviji su na napad plamenjae.
Pepelnica (Uncinula necator = Oidium tuckeri)
Zbog promijenjene agrotehnike suvremenih vinograda, prije svega jae gnojidbe,
upotrebe blaih sredstava protiv peronospore te donekle zbog klimatskih promjena
koje donosi globalno zatopljenje, pepelnica postaje dominantni gljivini problem u
mnogim uzgojnim podrujima vinove loze. Urod moe biti umanjen za 80 - 90 %.
Pepelnica loze ime je dobila po pepeljastoj prevlaci na povrini napadnutih biljnih
organa: liu, peteljkovini, mladicama, viticama, cvatu i bobicama grozda. Sivo-bijela
prevlaka u poetku se javlja postupno, kao "otoii" koji vrlo brzo prekriju zelene
dijelove loze. Za razliku od bijelih prevlaka plamenjae na donjoj strani mlaeg lia,
pepelnica se uvijek pojavljuje na gornjoj strani starijeg lia vinove loze. Za jae zaraze
lie se uvija, postaje tvrdo i poprima metalni sjaj, postupno uti, smei, osui se i
otpada. Ipak, najosjetljiviji organi na pepelnicu jesu bobice grozda u intenzivnom
porastu. U poetku se bijelo-pepeljasta prevlaka nalazi samo na pojedinim bobicama,
ali vrlo se brzo proiri po itavom grozdu. Na zaraenim bobicama prestaje rast
koice, pa zbog pritiska unutranjeg sadraja bobica puca sve do sjemenke, to je
tipian znak prepoznavanja pepelnice na lozi. Tada su najvee izravne ekonomske
tete.
Siva plijesan (Botrytis cinerea)
Siva plijesan ili botritis ili gnjiloa jest gljivina bolest koja pored izravnih gubitaka u
proizvodnji groa zbog smanjenja teine i volumena bobica, moe pri jaem napadu
oteati i vinifikaciju.
Pogodni klimatski uvjeti za razvoj bolesti, uz promjene u sustavu odravanja plodnosti
tla te gnojidbe i rezidbe u odnosu na optereenje trsova, bitno utjeu na intenzitet,
pojavu i tetnost sive plijesni. Meteoroloki imbenici koji najvie utjeu na razvoj
43
uzronika sive plijesni jesu este kie, rose, magle, odnosno zadravanje vlanosti u
zoni groa 15 i vie sati uz optimalnu temperaturu zraka 15 C.
Sve mjere koje pospjeuju bujni rast vinove loze i pogoduju dugotrajnom zadravanju
vlage u nasadu pozitivno utjeu na razvoj plijesni. Jai napad II. i III. generacije liinki
pepeljastog grozdova moljca (Lobesia botrana) izravno utjee na postotak oboljela
groa. U vinogorjima s jakom populacijom moljaca esta je pojava gnjiloe jo na
zelenim grozdovima tijekom ljeta = tzv. "zelena plijesan". Zbog jae osjetljivosti
peteljkovine odreenih sorata (npr. rajnski rizling, kerner, zeleni silvanac i dr.) napad
sive plijesni moe bitno utjecati na otpadanje grozdova prije berbe.
Crna pjegavost (Phomopsis viticola)
Crna pjegavost ili fomopsis ne uzrokuje direktne ekonomske tete na grou, pa je
esto vinogradari podcjenjuju ili zanemaruju.
Za jakog i trajnog napada slabije tjeraju donji pupovi i postupno se gubi ivotni
potencijal, s viegodinjim posljedicama na rodnost i dugovjenost okota.
Bolest se najlake prepoznaje krajem zime ili poetkom proljea, jer zaraena rozgva
izbjeljuje, a na povrini se vide crne tokice. To su plodita gljive iz kojih se tijekom
poetka vegetacije oslobaaju infektivne spore.
Postoje razlike u otpornosti kultivara na crnu pjegavost, a osjetljive na zarazu
fomopsisom su sorte graevina, moslavac i rajnski rizling i dr. Uz kemijsko suzbijanje,
za kontrolu crne pjegavosti vrlo su vane ove mjere biljne higijene:
uklanjanje iz nasada odrezane zaraene rozgve (spaliti je prije pojave zelenog
vrha pupa i prvih listia),
u rezidbi valja ostavljati to je mogue vie zdravih lucnjeva i reznika te
obavljati uravnoteenu gnojidbu vinograda.
Apopleksija ili kap loze
To je najstarija opisana gljivina bolest vinove loze, poznata u mediteranskom
podruju jo u vrijeme Rimljana. Rezultira suenjem okota zbog degradacije drva.
Uzronici apopleksije napadaju sredinju sr, a postupno se ire u drvo. Bolest je u
stalnom porastu. Vei postotak tanina u starijem okotu poveava osjetljivost na
apopleksiju, ali simptomi se mogu vidjeti u novopodignutim nasadima. Naime, novi
vinogradi uglavnom se podiu na povrinama na kojima su rasle ume, ikare, stari
44
vonjaci ili stari vinogradi. Krenje podrazumijeva upanje svih stabala na toj povrini
i odstranjivanje iz tla panjeva i ostataka korijena. Zaostale drvenaste ostatke
napadaju gljive trulenice (Armillaria mellea, Rosellinia necatrix i dr.) i mogui
uzronici apopleksije. Kasnije inficiraju korijenje mladih trseva, pa mogu uzrokovati
pojedinano suenje ili potpuno propadanje tek posaenog vinograda. Da bi se
izbjegle takve posljedice preporuljivo je "odmarati" tlo nakon krenja 2 - 3 godine,
odnosno ak 4 - 6 godina ako je prethodni nasad bio zaraen bolestima drva ili
virusnim esticama.
Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa.
Apopleksija se pojavljuje u dva tipina oblika:
u kroninoj formi kao degradacija lia te
u akutnoj formi kao brzo suenje ili smrt okota.
Kronini tijek bolesti prepoznatljiv je promjenama na listu u obliku nekroza i uenja
izmeu glavnih ila, a esto je praen pojavom smeih tokica na bobama.
U akutnom tijeku apopleksije naglo venu okoti koji su do tada bili naizgled zdravi.
Meteoroloki uvjeti utjeu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na
zaraenim trsovima mogu izostati.
Primarno je za sadnju odabrati dobar poloaj koji nadmorskom visinom, inklinacijom i
tipom tla odgovara optimalnom uzgoju vinove loze. Sadni materijal mora biti testiran
i deklariran na moguu zarazu uzronicima apopleksije.
Fitoplazme uzronici utice vinove loze
Fitoplazme su mikroorganizmi poznati kao uzronici vie stotina razliitih biljnih
bolesti, ukljuujui i poremeaje vinove loze koji se zajednikim imenom nazivaju
"utice loze". U mladicama i liu inficiranog trsja uzrokuju zaepljenje provodnog
stanija, uzrokujui razliite stupnjeve i oblike teta, uz najdrastinije propadanje
biljaka.
U europskim vinorodnim zemljama najee se susreu dvije osnovne fitoplazme
Flavescence Dore (FD) i Bois Noir (BN), ali s vrlo slinim simptomima i posljedicama.
Naalost, podjednako su opasne. Zbog nedostatne domae rasadniarske proizvodnje
i proteklog uvoza loznih cjepova (ponajvie iz Italije, Slovenije i Francuske) u iduim
godinama moemo oekivati vee ekonomske tete od te skupine patogenih
mikroorganizama.
45
Najvie su ugroene sorte chardonnay, pinot sivi, pinot bijeli, pinot crni, moslavac,
cabernet sauvignon, frankovka i dr. Posljednjih godina na nekim sortama vinove loze
u Hrvatskoj (ponajprije u sjeverozapadnom dijelu i Istri) primijeeni su znakovi koji
odgovaraju bolestima poznatijim kao utice vinove loze.
Jaem intenzitetu pojave fitoplazmatske utice pogoduje suno vrijeme. Rubovi lia
poinju se uvijati prema dolje (slino virusu uvijenosti lia), jer je onemoguen
transport asimilata (vidi sliku). U bujnijih sorata uvijanje moe izostati ili biti manje
izraeno (npr. sauvignon, malvazija). Lisna povrina pouti, naroito uz lisnu
nervaturu, a u tamnih kultivara lie poprima crvenkastu boju. Lie je krto, dozrijeva
ranije, ali otpada kasnije od nezaraenog. Patoloke promjene takoer su vidljive na
mladicama. Skraeni su internodiji pa je lie gusto rasporeeno. Lignizacija mladica
poremeena je, pa izbojci krajem ljeta, poetkom jeseni ne odrvenjavaju, tijekom
zime smrzavaju se i pocrne.
Cvatnja i oplodnja katkad mogu biti poremeene. Nakon cvatnje slijedi osipanje
zametnutih bobica. Bobe ili esto cijeli grozdovi smeuraju i sue se. Jednom oboljela
biljka uzronikom fitoplazme ne moe se oporaviti (ali moe nekoliko godina biti u
tzv. latentnom ili skrivenom obliku)! Jednom proirena, bolest se odrava u
alternativnim domainima, iri se brzo, pa u skoroj budunosti od ove bolesti
oekujemo znatne gubitke u vinogradarstvu!
Bakterijski rak
Bolest koju izaziva bakterija Agrobacterium tumefaciens lako je prepoznati po
kvrgavim izraslinama - tumorima na svim dijelovima trsa: stablu, spojnom mjestu,
mlaem drvu pa ak i na loznoj podlozi. Napadnuti trs postupno slabi i obino nakon
nekoliko godina ugine. S ostacima starih tumora bakterija moe lako dospjeti u tlo u
kojem vitalnost moe zadrati vie od deset godina.
Bakterija prodire u biljku iskljuivo kroz rane koje mogu nastati obradom, tuom,
rezidbom, cijepljenjem i sl., ali najee kroz rane koje stvaraju proljetni i zimski
mrazovi pa je lako objasniti to to je najvie rairena u dolinama (depresijama), na
tzv. mrazitima. Kemijske mjere zatite (premazivanje rana razliitim pripravcima,
plavo prskanje u doba mirovanja i sl.) ne daju zadovoljavajue rezultate pa glavni
nain borbe protiv te bolesti ostaje pravilan izbor sadnog materijala. Naime, poznato
je da izmeu sorata postoji velika razlika u osjetljivosti na tu bolest. Jako su osjetljive
sorte kardinal, cabernet sauvignon, merlot, domai plavac mali, a od loznih podloga
41B.
46
Oboljele loze reu se posebnim karama, koje zatim treba dezinficirati vatrom ili 5 %
formalinom. Stari praktiari preporuuju da se vinogradi u kojima ima bakterijskog
raka reu ranije, a plijevljenje da se izvodi kasnije, krajem proljea, kada vie nema
jakih sokova.
TETNICI
Pepeljasti i uti groani moljac (Lobesia botrana, Eupoecilia ambiguella)
Ubrajamo ih u najvanije tetnike vinove loze. tete prave gusjenice. Moljci prezime u
stadiju kukuljice na raznim skrovitim mjestima na okotu ili u neposrednoj blizini.
Kada tijekom travnja srednje dnevne temperature kroz desetak dana prelaze 10 C
pojavljuju se prvi leptiri. enke prve generacije odlau jaja na cvjetne pupove,
peteljkovinu i peteljke. Jedna enka odloi 40-6, a najvie 120 jaja. Nakon razvoja jaja
gusjenice oteuju cvijet i zapredaju ga. Za svog razvoja u trajanju 25-30 dana jedna
gusjenica prve generacije moe unititi nekoliko desetaka pupova ili tek zametnutih
bobica. Gusjenice se kukulje unutar grozdia, izmeu lia ili u pukotinama na
okotu. Stadij kukuljice traje 10-ak dana.
Leptiri druge generacije pojavljuju se tijekom lipnja i srpnja. enke odlau jaja na
zelene bobice grozda. Nakon 4-6 dana gusjenice izgrizaju bobice i ulaze u njih. Jedna
gusjenica oteti 4-9 bobica. Leptiri nove generacije pepeljastog moljca javljaju se
krajem srpnja, u kolovozu ili poetkom rujna. Oni odlau jaja na groe u
dozrijevanju. Gusjenice se hrane bobama, pa se u njima mogu pronai tijekom berbe.
Napad druge i tree generacije moljca omoguava zarazu i irenje sive plijesni ili
botritisa groa. uti groani moljac ima samo dvije generacije tijekom godine.
Moljci razliitim intenzitetom napadaju pojedine sorte groa. Jae napadaju
vinograde u kojima je prozraivanje slabo zbog gustoe nasada i prevelike bujnosti.
Zbog sekundarnog razvoja sive plijesni vea je ekonomska tetnost od druge i tree
generacije moljaca. Populaciju moljaca u vinogorju potrebno je pratiti pomou
feromona, a potrebu i rokove suzbijanja odreuju djelatnici Hrvatskog zavoda za
poljoprivrednu savjetodavnu slubu.
Lozine grinje (Calepitrimerus vitis, Eriophies vitis)
Vinovu lozu napada nekoliko vrsta grinja:
iz skupine grinja ikarica (Eriophydae) su poznati uzronici akarinoze
(Calepitrimerus vitis) i erinoze (Eriophies vitis),
47
iz skupine crvenih pauka (Tetranychidae) najei crveni voni pauk
(Panonychus ulmi) i koprivina grinja (Tetranychus urticae).
Akarinoza (Calepitrimerus vitis) - te su grinje vrlo sitne pa se ne vide prostim okom
(0,02 mm). Prezimljuju enke ispod kore na okotu ili jo ee ispod ljuski u
pupovima. Pri bubrenju pupova postaju aktivne i siu biljne sokove. Posljedice su
vidljive u dva osnovna oblika:
iz napadnutih pupova mladice se jedva razvijaju i zaostaju u rastu (u
drastinom sluaju akarinoza moe uzrokovati posmeenje i uginue pupa);
ve razvijene mladice imaju skraene internodije (meukoljenca) s nepravilnim
ili deformiranim listiima uvinutim rubom prema gore, mozainom plojkom s
ubodnim klorotinim ili nekrotinim mjestima, okrenuto prema svjetlosti jasno
se vide ubodna mjesta okruena ukastom zvjezdolikom zonom.
Najvee tete od akarinoze nastaju kad je u proljee razvoj vinove loze usporen zbog
prohladno-vlanog vremena (u kontinentalnom dijelu Hrvatske esto poetkom
svibnja), jer su tada grinje vei broj dana koncentrirane na relativno maloj lisnoj
povrini.
Erinoza (Eriophies vitis) ponajvie uzrokuje pojavu nabreklina veliine zrna graha ili
graka na gornjoj strani lia (tzv. ike), u kojima se s donje strane nalazi vunasta
prevlaka. esto su nabrekline u poetku crvenkaste ili ljubiaste boje, ali kasnije
postaju tamnozelene, kao da je taj dio lisnog tkiva bogat zelenim pigmentima
klorofilima. Starenjem ike propadaju uz odumiranje tkiva, a samo jedna jedina
grinja moe uzrokovati opisanu nabreklinu. Uzronici erinoze takoer u nepovoljnim
uvjetima za poetni rast zimskih pupova uzrokuju skraivanje internodija
(meukoljenca), pa su mladice znatno krae. Sindrom uvijanja erinozom napadnutog
vrnog lia bez nabreklina nastaje sisanjem biljnih sokova izravno iz lisnih ila. Takvo
lie pouti, odumire i otpada. Uzronici erinoze tijekom godine razviju do sedam
generacija, pa se tijekom zime u napadnutom pupu moe nai vie stotina jedinki.
tetne gusjenice
Veina tetnih gusjenica koje "prezimljuju" na okotu javlja se povremeno i ima
lokalnu vanost (npr. grba korak i lozin pupar), a tete katkad mogu biti znatne jer u
rano proljee izgrizaju nabubrene pupove. Naknadno razvijene mladice iz spavajuih
pupova ne daju oekivani prinos groa.
48
Upravo je zbog toga skidanje i unitavanje stare kore s okota pred poetak suzenja
loze vana preventivna mjera protiv tetnih gusjenica u manjim nasadima, a u veim
plantaama potrebna je procjena opravdanosti njihova kemijskog suzbijanja. Kao
povremene tetnike loze literatura spominje neke rodove sovice (npr. Agrotis,
Noctua, Mamestra). Gusjenice sovice aktivne su iskljuivo nou, a pojavom prvih
svjetlosnih zraka padaju s okota, te se plitko skrivaju u zemlji. Sovice (Noctuidae) su
noni leptiri (narodni naziv "vjetice"), neuglednih boja, raspona krila 3-4,5 cm.
Masovno lete tijekom ljetnih mjeseci, privlai ih svjetlost (hvataju se na lovne
svjetiljke). Gusjenice imaju gotovo potpuno golo tijelo, jer nisu obrasle dlakama, a pri
dodiru se svinu u klupko. Prolaze est stadija razvoja, narastu do 45 mm, a tijelo im je
esto pokriveno voskom, to im poveava tolerantnost na kontaktne insekticide.
Kemijsko suzbijanje gusjenica sovica oteavaju njihova povrinska votana graa i
relativno mala zatitna povrina vinove loze ("vunasti pup").
KOROVI
U suvremenim vinogradima tlo se moe odravati na ove naine:
obradom (jesenska obrada, podrivanje, zagrtanje, proljetna i ljetna obrada),
zatravljivanjem i konjom te ostavljanjem mala u nasadu,
primjenom herbicida.
esto se istovremeno primjenjuju dva navedena zahvata, npr. meuredni se prostor
zatravni, a korovi unutar reda suzbijaju se primjenom razliitih herbicida.
U vinogradima gdje je tijekom ljeta izraen nedostatak vode, potpuno ili djelomino
zatravljivanje vinograda dalo je negativne rezultate.
Za uspjenu primjenu herbicida u vinogradu vano je poznavati korovnu floru, a
ovisno o vremenu primjene razlikujemo pripravke koji se primjenjuju prije nicanja
korova (zemljini ili rezidualni herbicidi) odnosno herbicidi koji se primjenjuju nakon
nicanja korova (kontaktni ili translokacijski herbicid) te herbicidi koji na korove djeluju
preko lista. Primjena zemljinih ili rezidualnih herbicida rizina je na laganim
pjeskovitim tlima, kao i u prvim godinama nakon sadnje.
Jednokratnom primjenom bilo kojeg herbicida ili mjeavine vie njih korov u
vinogradu ne moe se drati pod kontrolom tijekom cijele godine. Stoga herbicide
treba primijeniti dva ili tri puta tijekom sezone. Prvi rok primjene jest rano proljee
pred cvatnju loze, kad korovi dosegnu 10 - 15 cm. Drugom primjenom nastojimo
49
suzbiti ljetne termofilne korove, obino u drugoj polovici lipnja ili poetkom srpnja.
Izbor herbicida ili njihove kombinacije odreuje sastav korovne flore, a prednost
treba dati za okoli manje tetnim pripravcima.
Posljednjih godina dobre rezultate daje jesenska primjena translokacijskih herbicida
nakon berbe (npr. pripravci na osnovi glifosata). Tada je kretanje biljnih sokova
silazno prema korijenu, pa se mogu primijeniti smanjene koliine navedenih
herbicida, a imaju uinak sve do idueg proljea, tlo sve do svibnja ostaje bez korova.
Na otocima i u priobalju, gdje se vinova loza esto uzgaja bez armature, s uskim
razmacima sadnje, mehanika obrada mogua je samo na poetku sezone. Stoga je
unitavanje korova tijekom ljeta veliki problem. Dva novija zemljina herbicida koja se
primjenjuju u vinogradarstvu (aktivne tvari isoksaben i flumioksazin) mnogo
obeavaju. U tim vinogradima slobodnog uzgoja, zbog moguih teta od glifosata i
slinih herbicida, treba raditi s posebnim oprezom.
ZATITA VINOVE LOZE OD VREMENSKIH NEPOGODA
Vremenske nepogode koje najvie pogaaju vinovu lozu, jesu mraz i tua. Od tih
nepogoda, koje mogu priiniti znatne tete, zatiujemo nasade vinove loze na razne
naine.
Zatita od mraza
Prva i najvanija mjera zatite od mraza jest odabir povoljnog poloaja za nasad.
Nastojimo uvijek odabrati poloaj sa povoljnim bezmraznim razdobljem. Bezmrazno
razdoblje jest vegetacijsko razdoblje, tj. broj dana izmeu prosjenog datuma
posljednjeg mraza u proljee i prvog mraza u jesen. Ono nam moe posluiti samo
kao orijentacija o pogodnosti nekog poloaja za uzgoj vinove loze, jer su varijacije u
datumima pojavljivanja mraza velike.
Naalost, za veliku veinu vinogradarskih poloaja ne postoje tone izmjere i podaci o
trajanju bezmraznog razdoblja. Postoje uglavnom samo iskustvena znanja ljudi, koja
svakako treba uvaiti.
Druga mjera jest izbor kultivara.
Treba odabrati onaj kultivar kojemu se razdoblje vegetacije u kojem je osjetljiv na
mraz moe sa sigurnou uklopiti u bezmrazno razdoblje poloaja na kojem se nasad
nalazi. Izbor kultivara u tom smislu ve je odreen pravilnikom o vinu i
regionalizacijom.
50
Direktne mjere borbe protiv mraza
Osim pasivne borbe protiv mraza odabirom poloaja i kultivara, postoje i razni naini
aktivne borbe. Njih je mogue primijeniti samo ako smo dobro odabrali i poloaj i
kultivare, jer niti jedna mjera direktne borbe protiv mraza ne moe uspjeti ako je
mraz prejak ili dugotrajan.
Tri su praktina zahvata kojima moemo djelovati pri kontroli temperature:
1. Sustav umjetnog kienja najdjelotvornija je mjera. Do povienja temperature
dolazi zbog izmjene topline izmeu vode kojom se prska i okolnog zraka.
Prskanjem se oko pupova stvara ledeni omota unutar kojeg ostaje temperatura
od 0 C pa se oni ne smrzavaju. Prskanje treba zapoeti na -0,5 C, a prestati na 3
C.
2. Sustav velikih ventilatora koji pokreu zrak i premjetaju topliji zrak odozgo
prema zraku dolje oko nasada. Gornji slojevi zraka u uvjetima kad nastaje mraz
mogu biti znatno topliji od zraka koji okruuje nasad. Ventilatori taj topliji zrak
tjeraju prema dolje ime se povisuje temperatura zraka u dodiru s nasadom za 1
do 3 C.
3. Zagrijavanje zraka u nasadu grijaima, najee su to naftni plamenici.
Dimljenjem se temperature moe biti znatno smanjeno nepovoljnim uinkom
vjetra.
Odreenu antimraznu zatitu prua i mrea za zatitu od tue. Mraz se skuplja na
mrei koja na taj nain titi nasad.
Na otpornost trsova prema mrazu moemo djelovati i rezidbom. Dri se da je trs
rezan kasnije otporniji od trsa rezanog ranije.
Takoer se moe opasnost od mraza umanjiti odgaanjem kretanja vegetacije. To se
postie prskanjem vinograda nekoliko dana prije pupanja 25 %-tnom otopinom
zelene galice uz dodatak 7 %-tnog parafinskog ulja. Kretanje vegetacije na taj se nain
moe usporiti 10 do 20 dana.
ZATITA OD TUE
Tua je tetna oborina, javlja se u toplom dijelu godine kad je vrlo intenzivno
uzdizanje toplog i vlanog zraka u gornje slojeve atmosfere. Tu dolazi do kondenzacije
vode u uvjetima u kojima je temperatura bitno ispod nitice. Voda se kondenzira oko
jezgara kondenzacije, koja su openito sastavljena od atmosferske praine. Zbog
51
naglog pritjecanja velikih koliina vlage i niske temperature u tom atmosferskom
podruju, kondenzacija vode vrlo je brza. to je vie vode, a manje jezgara
kondenzacije, oko svakog jezgra stvori se vei komad leda.
Borba protiv tue provodi se na dva naina.
1. Postavljanje zatitnih mrea
Danas se dri jedinim sigurnim i uinkovitim nainom obrane od tue.
Mree su nainjene od umjetnih vlakana i propusne su za suneve zrake. Vrlo su
lagane i razmjetaju se kao krov iznad redova. Postavljaju se na vlastitu armaturu.
Postavljanje zatitnih mrea u podrujima u kojima je opasnost od tue realna dri se
u dananjoj proizvodnoj praksi neizbjeivim zahvatom pri podizanju nasada.
2. Spreavanje uvjeta za nastanak tue
To se moe postii zasijavanjem tuonosnih oblaka brojnim jezgrama kondenzacije,
da bi se onemoguilo stvaranje velikih zrna leda. to je vie jezgara kondenzacije, bit
e vie manjih zrnaca leda, koja se zbog toga to su dovoljno mala, otapaju prije nego
to dou do tla i padaju kao krupna kia.
Takav nain zatite obavlja se ispaljivanjem raketa koje sadre srebrni jodid u
tuonosne oblake, ili se oblaci tretiraju zrakoplovima.
Novija znanstvena istraivanja dovode u pitanje uinkovitost te metode.









52
MODELI NOVIH NASADA VINOGRADA
Trokovi podizanja nasada
VINSKO GROE

Regija: kontinentalna Povrina: 1 ha
Broj trsova/ha: 5.700 Razmak sadnje: 2,00 x 0,80 m
Trajnost nasada: 25 godina Podloga: Kober 5 BB ili SO4
Uzgojni oblik: jednokraki guyot
GODINA PRIJE SADNJE kn/ha DRUGA GODINA (armatura) kn/ha
Poravnavanje terena 1.250,00 Dovoz sadnica za podsaivanje 60,00
Dovoz mineralnog gnojiva 120,00 Dovoz stupova i ice za armaturu 500,00
Dovoz stajskog gnoja 2.400,00 Meuredna obrada (4 x) 1.440,00
Prskanje lenom prskalicom
Rigolanje (60 - 70 cm) 7.000,00 (12 x) 1.440,00
Raspodjeljivanje mineralnog gnojiva 480,00 Stupovi 30.000,00
Raspodjeljivanje stajskog gnoja 2.100,00 ica (plastina), 4 mm 1.505,00
Mineralno gnojivo 5.852,00 ica (plastina), 3 mm 14.405,00
Stajski gnoj 4.550,00 Sidra 3.000,00
Trokovi analize tla (0 - 30 i 30 - 60
cm)
700,00 Zatezai (niple) 1.750,00
Utovar i istovar mineralnog gnojiva 50,00 Vezivo 200,00
Sredstva za zatitu bilja
Uzimanje uzoraka tla 50,00 (12 x) 1.560,00
UKUPNO 24.552,00 Sadnice za podsaivanje 300,00
PRVA GODINA (priprema i sadnja) kn/ha
Istovar i raznoenje stupova i
ice
225,00
Dovoz mineralnog gnojiva 100,00 Postavljanje armature 5.000,00
Dovoz stajskog gnoja 360,00 Podsaivanje sadnica 75,00
Raspodjeljivanje mineralnog gnojiva 120,00
Rezidba zimska i iznoenje
rozgve
1.050,00
Poravnavanje terena drljaom 120,00 Rezidba ljetna i iznoenje rozgve 1.225,00
Otvaranje brazde za sadnju 500,00 Okopavanje u redu 1.250,00
Dovoz i razvoenje kolaca 240,00 UKUPNO 64.985,00
Dovoz i razvoenje sadnica 240,00 TREA GODINA kn/ha
Mineralno gnojivo 1.330,00 Dovoz sadnica za podsaivanje 60,00
Stajski gnoj 600,00 Meuredna obrada (4 x) 1.440,00
Rasprivanje atomizerom
Kolci 14.250,00 (12 x) 2.160,00
Cjepovi (parafinirani) 57.000,00 Sadnice za podsaivanje 300,00
Vezivo (kg) 100,00 Sredstva za zatitu bilja (12 x) 1.950,00
Sredstva za zatitu bilja (7 x) 650,00 Vezivo 200,00
Iskolavanje terena 630,00 Podsaivanje sadnica 75,00
Istovar i postavljanje kolaca 500,00
Rezidba zimska i iznoenje
rozgve
1.225,00
Priprema sadnica (prikraivanje
korijena i stavljanje u kalus)
375,00 Rezidba ljetna i iznoenje rozgve 1.225,00
Istovar sadnica 75,00 Okopavanje u redu 1.250,00
Sadnja 13.750,00 UKUPNO 9.885,00
Meuredna obrada (3 x) 1.080,00 SVEUKUPNO 192.812,00
Okopavanje u redu 1.250,00

53
8. REZ VINOVE LOZE

Vinova loza u svom ivotnom ciklusu zahtjeva rez svake godine. To je jedna od najvanijih
tehnolokih operacija u vinogradarskoj proizvodnji. Rezom se:
oblikuje i odrava uzgojni oblik
regulira vegetativni i rodni potencijal
utjee na prinos i kakvoa groa
utjee na zdravstveno stanje vinove loze
Rez vinove loze izvodi se tijekom vegetacije i tijekom perioda mirovanja. Rez koji se
provodi u periodu mirovanja naziva se REZ U ZRELO, dok se REZ U ZELENO izvodi u
periodu vegetacije.
REZ U ZRELO
Rez u zrelo je prikraivanje jednogodinje mladice - rozgve na odreenu duinu, koja je u
pravilu odreena brojem rodnih pupova. Potrebno je uskladiti korist koja se oekuje od
vinograda sa zahtjevima loze, tako da broj zimskih pupova na jednogodinjem drvetu koji
ostaje na trsu nakon reza zovemo OPTEREENJE.
OPTEREENJE je broj ostavljenih pupova na jednom trsu. U naelu je odreeno
sustavom uzgoja (npr. dvokrak se ree na 20 - 24 pupa), ali na optimalan broj pupova po
trsu e utjecati uvelike i kondicija trsa, plodnost tla, klimatski uvjeti prethodne godine i
naravno sorta. Uz manje optereenje porast mladica je vei i obrnuto.
Rodnost svih pupova po duini rozgve nije ista, bazalni pupovi su slabije rodni, prema
sredini rozgve rodnost se poveava, dok se pri vrhu ponovno smanjuje. Osim toga, vano
je poznavati i osobine svake sorte ili skupine sorata. Iz zimskih pupova, razvit e se u
sljedeoj vegetaciji mladice koje nose rod, osim u sluaju oteenja glavnog pupa, kada e
se mladice razviti iz suoica sa znatno manjim prirodom. Iz spavajuih pupova koji se
nalaze ispod kore, uglavnom se razvijaju nerodne mladice koje slue za korekciju
uzgojnog oblika ili pomlaivanje trsova.
Za kvalitetnu rezidbu potrebno je znati sljedee:
Bujnije trsove u pravilu optereujemo vie, a slabo bujne manje od uobiajenog
broja pupova za neki uzgojni oblik. Naime, kada bi ostavljali jednak broj pupova ne
uvaavajui bujnost i kondiciju trsa, kod bujnih trsova bi imali veliki porast mladica,
tjeranje velikog broja spavajuih pupova, te sline efekte kao i kod prevelike
54
ishranjenosti vinove loze: osipanje u cvatnji, poveanu osjetljivost na bolesti i
tetnike. Nasuprot tome, ostavljanje velikog broja pupova na slabo bujnom trsu,
iscrpljuje trs, smanjuje njegovu kondiciju te dovodi do velikog broja nepotjeranih
pupova, nerazvijenih mladica koje se ne mogu upotrijebiti niti kao prigojno drvo,
niti mogu ishraniti grozdove koji se na njima razvijaju.
Na plodnijim tlima gdje su u pravilu mogui vii prinosi, optereenja po trsu su vea
te se ree due i obrnuto, siromana tla i nia ishranjenost trsa zahtijevaju otriji
rez, odnosno manje optereenje.
Na broj pupova i duinu rodnog drva utjee i sorta, odnosno genetski uvjetovana
rodnost pojedinih pupova. Naime, veina sorata zapadnoeuropske grupe
convarijetas occidentalis kojima pripada velik dio kultivara za kontinentalna
vinogorja (traminac, pinot sivi, crni i bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot,
cabernet i dr.) kao i stolne sorte skupine convarijetas orijentalis (afus-ali, mukat
hamburg, plemenka) imaju slabiju rodnost bazalnih pupova, pa e takve sorte
zahtijevati rezidbu na dugo rodno drvo (lucnjeve). Za razliku od njih, veina sorata
iz panonske grupe convarijetas pontica (kraljevina, ruica, plavac mali, frankovka,
maratina, poip, ilavka, carignan i dr.) dobro raaju i na bazalnim (najdonjim)
pupovima, u pravilu imaju i vee grozdove, te se reu na krae rodno drvo.
Potrebno je poznavati ii razlikovati pojedine vrste drva na trsu kako bi rezidba bila
uspjena.
Uvaavajui sve ove navedene imbenike, rez treba prilagoditi sorti, uzgojnom obliku,
kondiciji trsa, tipu tla, ali i cilju proizvodnje, odnosno oekivanom prinosu i kakvoi
groa. U nastojanju da optereenje bude to blie optimalnom, veliku ulogu igra
iskustvo rezaa, vizualna ocjena stanja trsa i procjena generativnog potencijala u
nastupajuoj vegetacijskoj godini.
Pribor za rez: vinogradarske kare (sastoje se od otrice, kuke u obliku polumjeseca,
opruge i ruica) i pila. karama se ree jednogodinje i dvogodinje drvo, dok se staro
viegodinje drvo ree pilom.
Vrste drva na trsu vinove loze:
Viegodinje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci)
Dvogodinje drvo (reznici i lucnjevi)
Jednogodinje drvo
55
Dvogodinje drvo je nastavak trogodinjeg ili viegodinjeg drva, na njemu raste
jednogodinje rodno drvo. Dakle, rodno je jednogodinje drvo koje se razvilo iz
dvogodinjeg.
SLIKA 11. Vrste drva na trsu, a) jednogodinje rodno drvo, b) dvogodinje drvo, c) trogodinje ili viegodinje
drvo, d) jednogodinje nerodno drvo (izboj, mlaz), e) stablo

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
Pri rezu jednogodinjeg drveta razlikujemo:
a) Prigojni reznik s jednim pupom
b) Prigojni reznik s dva pupa
c) Rodni reznik s 3-5 pupova
d) Kratki lucanj sa 6-8 pupova
e) Dugi lucanj sa vie od 8 pupova
SLIKA 12. Duina jednogodinjeg drva pri rezu

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
56
Rez se izvodi ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako sokovi u suzenju ne bi vlaili
nabubreni pup.
SLIKA 13. Nain rezanja rozgve na reznicima i lucnjevima, a) i b) nepravilno, c) PRAVILNO

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
Kod mjeovitog reza (kakav je najei za kontinentalne sorte i sustave uzgoja) rezom se
ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (lucanj). Pri rezu, stari se lucanj uklanja, a s lanjskog
reznika gornju mladicu reemo na dugo rodno drvo (lucanj), a donju ostavljamo za prigoj-
reznik, odnosno reemo na 2 pupa.
SLIKA 14. Uklanjanje starog lucnja i formiranje novog reznika i lucnja, a) prije reza, b) poslije reza

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
Vano je da reznik uvijek bude ispod rodnog drva tj. nii po poloaju.
SLIKA 15. Raspored reznika i lucnja pri rezu, a) nepravilno, b) PRAVILNO

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
57
Ako na prologodinjem rezniku nedostaje mladica, tj. razvijena je samo jedna mladica,
tada nju reemo na prigojni reznik, a lucanj ostavljamo iz prve dobro razvijene rozgve na
starom lucnju.
SLIKA 16. Mjeoviti rez kombinacijom iz starog lucnja, a) prije reza, b) poslije reza

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
Ukoliko na rezniku nije razvila niti jedna mladica ili je neprikladna za rez (slabo bujna,
bolesna ili oteena), vri se modifikacije, ali uz zadovoljenje temeljnog pravila reza
vinove loze. Rodni su pupovi na jednogodinjoj mladici koja se nalazi na dvogodinjoj.
Prema tome, rodno drvo (lucanj ili rodni reznik) mora udovoljavati ovome pravilu, dok
prigojni reznik moemo ostaviti i iz mladice koja se razvila iz viegodinjeg drva.
SLIKA 17. Mjeoviti rez kombinacijom iz starog lucnja, a) prije reza, b) poslije reza

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
REZ U ZELENO
Pored reza u zrelo, koji se izvodi za vrijeme mirovanja loze, postoje i zahvati koji se izvode
tijekom vegetacije na zelenim dijelovima trsa, a nazivaju se mjere zelenog reza, odnosno
rez u zeleno. To su vrlo vani radovi kojima takoer direktno utjeemo na prinos i
kakvou, te zdravstveno stanje, opi izgled i kondiciju trsa.
58
Ampelotehniki zahvati reza u zeleno su:
a) PLIJEVLJENJE
b) PINCIRANJE
c) ZALAMANJE ZAPERAKA
d) PRSTENOVANJE
e) PRORJEIVANJE GROZDOVA
f) VRIKANJE
g) PRORJEIVANJE LISTOVA (DEFOLIJACIJA)
to se proizvodnje vinskog groa tie, najvanije mjere zelenog reza su plijevljenje,
zalamanje zaperaka i vrikanje, a preporuuju se u mnogim sluajevima pinciranje i
defolijacija, odnosno prorjeivanje listova. Prstenovanje i prorjeivanje grozdova, te
zahvati na samom grozdu ( prorjeivanje bobica ili dijelova grozda, tzv. cizeliranje ) u
pravilu primjenjuje samo pri uzgoju stolnog groa.
a) PLIJEVLJENJE je uklanjanje mladica koje su se razvile iz starog drva (spavajuih
pupova) ili suoica (na rodnom i prigojnom drvetu). Plijevljenjem se odstranjuju
nerodne mladice, odnosno one mladice od kojih neemo oblikovati rodno ni
prigojno drvo. Ovom se mjerom poboljavaju uvjeti, odnosno poveava se
ishranjenost rodnih mladica, a posredno se utjee i na zdravstveno stanje,
poveavanjem prozranosti trsa. Plijevljenje je najbolje provesti to ranije, a
ponekad se ova mjera izvodi u dva navrata: odmah na poetku vegetacije kada se
mladice narasle do 15 cm, a drugi puta 10-ak dana prije cvatnje, istodobno s
pinciranjem. Plijevljenjem se ne trebaju skinuti sve mladice, ukoliko e one
posluiti za pomlaivanje trsa ili obnovu uzgojnog oblika.
SLIKA 18. Plijevljenje nerodnih mladica, a) prije plijevljena, b) poslije plijevljenja

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
59
b) PINCIRANJE je prikraivanje vrhova rodnih mladica prije cvatnje, kako bi se
prekinuo njihov bujan rast, te omoguili bolji uvjeti za cvatnju i oplodnju. Ovo je
naroito znaajna mjera kod sorata sklonih osipanju, jer se prekidanjem rasta
mladice u duinu hranjiva usmjeravaju prema cvatovima. Tako su asimilati i
biogeni elementi, prije svega fosfor i bor na raspolaganju cvatovima u veoj koliini
u vrijeme cvatnje i oplodnje, a ovom se mjerom kod osjetljivih sorata mogu
znaajno poveati prinosi, posebice u godinama sa loijim klimatskim uvjetima.
Pinciranje se vri 10 -20 dana prije cvatnje, a ovisno broju ostavljenih listova iznad
zadnjeg grozda moe biti otro (svega 1-2 lista), umjereno (3-4) i blago (vie od 5
listova). Time se moe poveati prirod od 10-30%, bez znaajnijeg utjecaja na
kakvou (krlet, moslavac, dia ranina, malvazija i dr.). Kasnije pinciranje ima
manji uinak, a opravdano je kod nekih vrlo ranih stolnih sorata (npr. abski biser)
ime e se potaknuti da se one poveaju.
c) ZALAMANJE ZAPERAKA obino se obavlja istovremeno s plijevljenjem ili
pinciranjem, a podrazumijeva potpuno uklanjanje mladica razvijenih iz ljetnog
(zaperkovog) pupa ili pak njihovo prikraivanje na jedan pup. Ovo se pokazalo
boljom mjerom zbog velike fotosintetske aktivnosti tih listova, a obvezno je kod
starijih zaperaka, zbog mogueg oteenja zimskog pupa ili njegovog tjeranja u
istoj godini. Najvanije je ukloniti zaperke u zoni cvatova, dakle na donjim
koljencima na mladici, kako bi se poboljali uvjeti cvatnje i oplodnje. Kasnije
uklanjanje zaperaka nije potrebno (opravdano), a zaperci koji su se rano razvili
mogu donijeti i naknadni rod koji u povoljnim uvjetima dozori- martinjsko groe,
koje je i korisno u godinama s niim sadrajem ukupnih kiselina u grou.
d) PRSTENOVANJE je uklanjanje dijela kore na osnovi rodne mladice posebnim
karama za prstenovanje. Svrha mu je onemoguavanje transporta asimilata
prema korijenu, to omoguava bolju ishranu grozdova, odnosno poveavanje
prinosa i kakvoe. Opravdano je kod stolnih sorata, u fazi razvoja bobice jer se
poveava obujam bobice za >20% te se ubrzava vrijeme dozrijevanja za 10-15
dana. Nije za preporuiti prstenovanje svake godine niti napraviti vie od jednog do
tri prstena po trsu, jer iscrpljuje trs.
e) PRORJEIVANJE GROZDOVA se obavlja ili prije cvatnje ili u fazi porasta bobica.
Svrha mu je rastereenje trsa od preobilnog roda. Poveava se krupnoa
ostavljenih grozdova i bobica, postie se potpunije dozrijevanje. Prorjeivanjem se
prvo uklanjaju slabo razvijeni i sitni grozdovi, a zatim po potrebi i dobro razvijeni
grozdovi. Grozdovi se ne trgaju rukom, ve se reu karama na gornjem dijelu
peteljke.
60
f) VRIKANJE je skidanje svih vrhova mladica pred kraj faze rasta obino u kolovozu,
odnosno pred poetak dozrijevanja groa. Ovom se mjerom prekida rast mladica
u duinu, a hranjiva se usmjeravaju prema grozdu. Osim toga, bolje je dozrijevanje
drva, a utjee se i na zdravstveno stanje loze obzirom da su ti vrhovi obino
napadnuti kasnom plamenjaom i pepelnicom kada je zavreno prskanje.
Predugaki vrhovi mladica ometaju normalne radove u berbi. Obino se ostavlja
15-ak dobro razvijenih listova po mladici.
g) PRORJEIVANJE LISTOVA ili defolijacija je uklanjanje listova u zoni groa, odnosno
3-4 donja lista na rodnoj mladici. Izvodi se pred poetak dozrijevanja groa
neposredno prije are ili u ari, a efekti ovog postupka su viestruki: bolje je
dozrijevanje groa (vea izloenost grozda suncu), smanjuju se uvjeti za gljivine
bolesti (bolja prozranost) i lake se obavlja berba. Prvo se ukanjaju listovi iz
unutranjosti trsa i oni koji se nalaze na sjevernoj strani. Lie koje se nalazi na
junoj strani dobro je ostaviti, jer titi grozdove od izravnih sunevih zraka to
moe dovesti do pojave opeklina na grozdu. Istraivanja su pokazala da primjenom
ove mjere dolazi do veeg nakupljanja eera (grozdovi u hladu su imali 3,5%
manje eera), i, to je moda najvie vano, do mnogo manjeg napada bolesti,
posebice sive plijesni (Botritys). Ova mjera moe se uspjeno primjenjivati kod
stolnih sorata kojima je potrebna bolja obojenost bobica, a time i ljepi izgled
grozdova (prema zahtjevima trita).

SUSTAVI UZGOJA TRSA VINOVE LOZE- UZGOJNI OBLICI

Sustav uzgoja predstavlja oblik trsa, odnosno broj i razmjetaj pojedinih dijelova trsa u
prostoru, nain postavljanja naslona, rez i raspored dijelova trsa na naslonu (armaturi).
Uzgoj vinove loze trai oblikovanje i odravanje rezom nekog sustava uzgoja, pa je i
njegov izbor jedno od najvanijih pitanja pri podizanju vinograda.
Kada bi se loza uzgajala bez reza i oblikovanja sustava uzgoja razvio bi se trs koji za
ovjeka ne bi bio prihvatljiv, odnosno rentabilan. Svi ti zahvati koje ovjek obavlja iz
gospodarskog interesa, neprirodni su za lozu.
Mnogi imbenici utjeu na izbor sustava uzgoja, prije svega smjer proizvodnje, odnosno
koju koliinu i kakvou groa oekujemo da bi planirana proizvodnja bila gospodarski
opravdana. Osim toga, uzgojni oblik mora uvaavati svojstva sorte i podloge, glede
rodnosti i bujnosti. Ekoloki imbenici, kao to su klimatski uvjeti i plodnost tla mogu
61
takoer ograniiti primjenu nekog sustava uzgoja, jednako kao i mehanizacija, odnosno
primjena strojeva u vinogradu.
Obzirom da su ovi imbenici brojni i vrlo razliiti, postoji i veliki broj sustava uzgoja vinove
loze. Uzgoji su dobili naziv po svom stvarnom obliku (ravasti, lepeza, dvokrak), po
imenu autora koji ga je prvi primijenio (Guyot, Sylvoz, Moser), po kraju gdje se
primjenjuju (istarski, katelanski, iloki, bordoki) i po nainu reza i vezanju lucnjeva
(riblja kost, kruna, kortina). No, vano je znati da svi ovi razliito nazvani naini uzgoja i
oblikovanja trsa, potjeu od osnovnih uzgojnih oblika- stvarnih (ravasti, lepeza,
dvokrak) te su najee njihove modifikacije.
Svrstavanje sustava uzgoja je dosta teko, no postoje dva osnovna mjerila po kojima se
svrstavaju:
a) Visina stabla
b) Razvijenost uzgoja i optereenje trsa

Prema visini stabla razlikujemo:
niski uzgoj (visina stabla do 40 cm)
srednji uzgoj (visina stabla 40-120 cm)
povieni uzgoj (visina stabla 120-150 cm)
visoki uzgoj (visina stabla preko 150 cm)
Prema razvijenosti uzgoja i optereenju trsa uzgojne sustave dijelimo na:
mali sustavi uzgoja- koji zahtijevaju male razmake sadnje, a optereenje
iznosi do 25 pupova po trsu
veliki sustavi uzgoja- odnosno sustave uzgoja velike ekspanzije koji trae
veu vegetacijsku povrinu po trsu, jau i sloeniju armaturu, a
optereenje iznosi 25-60 pupova po trsu, a ponekad i do 200 pupova po
trsu.
Prema grai osnovnog kostura trsa i sloenosti oblikovanja razlikujemo jednostavne
(ravasti, guyot, dvokrak) i sloene sustave uzgoja (kordonci, pergole i sl.)
U naim vinogradima najzastupljeniji su jednostavni sustavi uzgoja:
ravasti oblik i njegova modifikacija lepeza (Primorje i Dalmacija)
starohrvatski uzgoj (sjeverozapadna Hrvatska)
guyotov uzgoj
dvokraki oblik u razliitim izvedbama
Od sloenih sustava najei su kordonci, manje pergole i jednostruka zavjesa.


62
Jednostavni sustavi uzgoja:

STAROHRVATSKI UZGOJ
Najvie je rairen na podruju sjeverozapadne Hrvatske, uglavnom u starijim nasadima.
Najee ima 2-3 oblikovana kraka na kojima se nalaze reznici sa 2-3 pupa. Na jednom
kraku ostavlja se lucanj sa 8-12 pupova. Sve mladice razvijene iz reznika veu se uz glavni
kolac, a lucanj uz susjedni kolac ili potkolac. Razmaci sadnje su 100x90 cm te nema
armature. Ovaj uzgojni oblik nema perspektive zbog nemogunosti strojne obrade, pa se
u novije vrijeme vre prilagodbe na nain da se svaki drugi red vadi, te se postavlja
armatura.
SLIKA 19. STAROHRVATSKI uzgoj, a) prije reza, b) poslije reza

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
GUYOT UZGOJ
To je jedan od najjednostavnijih sustava uzgoja male ekspanzije, odnosno malog
optereenja. U treoj godini, rozgva se ree na visinu uzgoja 60-100 cm,tijekom
vegetacije dvije vrne mladice se njeguju i veu uz icu, a ostale se uklone ili otro
prikrauju. U etvrtoj godini se rozgva na najnioj poziciji ree na reznik sa 2 pupa, a
gornja na lucanj sa 8-10 pupova. Takav je rez i u sljedeim godinama. Oblikovanje i
odravanje je jednostavno, pa je to est uzgojni sustav u kontinentalnim vinogorjima,
posebice pri uim razmacima sadnje.
SLIKA 20. GUYOT uzgoj, a) prije reza, b) poslije reza

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
63

DVOKRAKI OBLIK UZGOJA
Kod nas najei, a i drugdje je rairen obzirom da je jednostavan za odravanje, nema
mnogo elemenata starog drva ve se redoviti obnavlja mladim drvom, velike su
mogunosti razliitih optereenja (prihvatljiv je za manje i vee proizvoae), groe
je jednolino rasporeeno, zatita je uinkovitija, berba je laka. Prema svojstvima je
to dvostruki Guyot uzgoj, sastoji se od 2 lucnja s po 8-10 pupova i 2 prigojna reznika s
2 pupa. Visina stabla je takoer 60-120 cm, oblikovanje i odravanje slino kao i kod
Guyot uzgoja, no za razliku od njega zahtijeva vee razmake sadnje, od 160-280x90-
120 cm, a najpovoljniji su razmaci 180x110 cm. U proljee tree godine rozgva se ree
do osnovne ice, na visinu uzgoja. U tijeku vegetacije, ostavlja se 4-5 mladica, ostale se
oplijeve. U proljee etvrte godine reemo dvije nasuprotne rozgve na dva reznika
koje se priveu na osnovnu icu. Ta dva reznika su budui krakovi. Idue godine, na
svakom kraku ostavljaju se reznik i lucanj. Takav nain rezidbe primjenjuje se i nadalje.

SLIKA 21. Oblikovanje dvokrakog oblika uzgoja

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.



64
Sloeni sustavi uzgoja:
KORDONSKI SUSTAV UZGOJA
Do nedavno su bili dosta raireni, ali se zbog sloenosti i oteanog odravanja,
postupno naputaju. Spadaju u sustave sa srednjim i velikim optereenjem. Mogu biti
jednostrani ili dvostrani prema tome da li je krak razvijen samo na jednu ili obje
strane, horizontalni ili vertikalni. Mnogo su ei horizontalni, s visinom stabla 80-120
cm.
Oblikovanje kordonskog uzgoja (jednostranog ili dvostranog) poinje
ostavljanjem rozgve pri vrhu stabla u treoj godini koja e posluiti za formiranje
kraka. U etvrtoj godini rezom se oblikuju ogranci na kraku (rozgva se ree na
reznike sa 3-5 pupova), a dobro razvijena rozgva pri vrhu stabla ostavlja se kao
drugi krak te se vee uz icu (u sluaju formiranja dvostrukog kordonca). U petoj
godini i na drugom kraku se oblikuju ogranci (reznici) te je postupak formiranja
zavren. Takav nain rezidbe primjenjuje se i nadalje.

SLIKA 22. Oblikovanje jednostranog kordonca

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.
etiri su osnovna sustava kordonskog uzgoja: Royot, Moser, Sylvoz i Casenave te
sustav uzgoja jednostruka zavjesa, odnosno modificirani G.D.C. (Geneva Double
Curtain) uzgojni sustav.

Royat kordonac se ree kratko, odnosno na svakom se ogranku ostavlja po
jedan rodni reznik sa 2-3 pupa. Broj ogranaka je razliit, ovisi ponajprije o razmacima
sadnje, a najee iznosi 5-10, pa je ukupno optereenje po trsu 10-30 pupova.






65
SLIKA 23. Sustav kordonskog uzgoja Royat, a) prije reza, b) poslije reza


Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

Moser kordonac je vrlo slian Royat kordoncu, ostavlja se prigojni reznik sa 2-3
pupa i rodni reznik sa 3-4 pupa na svakom ogranku, pa je i optereenje vee, ak do
60 pupova.

SLIKA 24. Sustav kordonskog uzgoja Moser, poslije reza



Sylvoz kordonac se ree na dugo rodno drvo, odnosno lucnjeve. Izvorni
oblik nema prigojnih reznika, dok se danas vie koristi inaica s mjeovitim rezom tj.
na svakom ogranku smjeteni su po jedan reznik i jedan lucanj. Lucnjevi se otro savijaju
i veu uz pomonu icu. Visina stabla je obino vea nego kod drugih kordonaca, a
optereenje ovisi o broju ogranaka i moe iznositi 40-70 i vie pupova.

SLIKA 25. Sustav kordonskog uzgoja izvorni Sylvoz, poslije reza

66

SLIKA 26. Sustav kordonskog uzgoja prinaeni Sylvoz, a) prije reza, b) poslije reza


Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

Casenave kordonac takoer se ree na prigojni reznik i lucanj, a specifinost je i
u tome to se lucnjevi blago povijaju i veu za prvu icu. Optereenje je slino kao i
kod Sylvoz kordonca.
SLIKA 27. Sustav kordonskog uzgoja Casenave, poslije reza


Jednostruka zavjesa je modifikacija izvornog sustava G.D.C. (dvostruka
zavjesa), koja zbog skupe i komplicirane armature nije naila na veu primjenu.
Jednostruka zavjesa je ustvari visoki kordonac, s visinom uzgoja 160-200 cm, a
specifinost joj je jednostavna armatura: stupovi i jedna jaka ica (obino 5 mm) uz
koju je vezan krak, a mladice slobodno vise prema dolje. Ree se uglavnom samo na
lucnjeve, a optereenje iznosi 50-70 pupova po trsu. Obino se sadi u paru, odnosno
sa svake strane stupa po jedan cijep, i tada su razmaci sadnje obino 2,8-3,0 m x 2,0-
2,5 m. Kod pojedinane sadnje razmak u redu je 1,0-1,20 m, ali tada svaki trs mora imati
jaki kolac. Prednosti ovog sustava su u postizanju visokih prinosa, jednostavnosti uzgoja i
njegovog odravanja, jednostavnoj i jeftinoj armaturi, te mnogo manjoj potrebi za
runim radom nego kod klasinih uzgojnih sustava. Nedostaci se oituju u mogunosti
67
oteenja mladice i groa od vjetra, ergonomski nepovoljnim uvjetima rada, te potrebi
strunog reza u zrelo i pravodobnog provoenja zelenog reza.

SLIKA 28. Sustav uzgoja jednostruka zavjesa

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

Izbor sustava uzgoja je vano pitanje pri podizanju vinograda. Svaki sustav ima svoje
prednosti i mane, veina ih je prilagoena ekolokim uvjetima podruja gdje su nastali i
sortimentu, a prije svega onome to od sirovine oekujemo. U pravilu se sustavi s velikim
optereenjem koriste pri proizvodnji masovnih, stolnih vina, te kod prinosnih sorata.
Nasuprot tome proizvodnja kvalitetnog groa zahtijevat e i manje prinose, pa ni
optereenja ne trebaju biti velika.
Istraivanja su pokazala da se najbolja kakvoa moe oekivati pri malim optereenjima
po trsu, u guem sklopu, pa se na pravim vinogradarskim poloajima i kod
visokokvalitetnih sorata koristi mali uzgojni sustav.
U ekolokim uvjetima tipinih kontinentalnih podruja, kakva je podregija Prigorje-
Bilogora uzgajaju se uglavnom sorte koje zahtijevaju dugu rezidbu rodnog drva, pa e
i uzgojni sustav biti tome prilagoen. Zbog opasnosti od niskih temperatura, koje su
najnie pri tlu, preporua se vie stablo, najmanje 80 cm, pri uzgojnim sustavima i
visokog i niskog optereenja.










68
9. EKOLOKO VINOGRADARSTVO I VINARSTVO
Ekoloka poljoprivreda ili poljoprivredna proizvodnja po ekolokim naelima u
posljednjim desetljeima dobiva sve vee znaenje. Obzirom na sve veu brigu za
zdravlje ljudi i okoli, poljoprivredna proizvodnja se poela mijenjati, tj. usklaivati sa
normama odrivog razvoja. Zbog bojazni od velike koliine utroenih agrokemikalija
(insekticida, herbicida, fungicida i mineralnih gnojiva) te monokulture uzgoja vinove
loze, vinogradarstvo je posebno zanimljiv segment ekoloke poljoprivredne
proizvodnje.
Ekoloku proizvodnju vina ne moe se promatrati bez osvrta na ekoloku proizvodnju
groa, obzirom na meusobnu povezanost i ovisnost pri legalizaciji ekolokih
proizvoda kako na tritu Republike Hrvatske tako i na tritu Europske Unije. Vano je
pokazati prednosti ekoloke proizvodnje groa i vina, te usporediti ekoloki i
konvencionalni nain proizvodnje uz prikaz relevantne zakonske regulative.
Definicija: Ekoloka proizvodnja (organska, bioloka) poseban je sustav
odrivog gospodarenja u poljoprivredi i umarstvu koji obuhvaa uzgoj bilja i ivotinja,
proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a
ukljuuje sve ekoloki, gospodarski i drutveno opravdane proizvodno-tehnoloke
metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristei plodnost tla i raspoloive vode,
prirodna svojstva biljaka, ivotinja i krajobraza, poveanje prinosa i otpornosti biljaka
pomou prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zatitu
bilja i ivotinja, sukladno s meunarodno usvojenim normama i naelima. (NN
12/01).

EKOLOKO VINOGRADARSTVO
Glavni ciljevi ekolokog vinogradarstva prvenstveno se odnose na smanjenu koliinu
upotrebe insekticida i fungicida, odravanje plodnosti tla upotrebom organske tvari u
zatvorenom biolokom ciklusu i smanjenom upotrebom herbicida i mineralnih gnojiva.
Ovakav nain gospodarenja ima vie korisnih posljedica za okoli, biljni i ivotinjski
svijet, te u konanici na ivotne uvjete ovjeka. Danas je u Hrvatskoj svega 0,1 % ili 32
ha vinograda u sustavu ekoloke proizvodnje dok u svijetu prednjai Italija sa 3,7% ili
31.249 ha (Miroevi i Karoglan Konti, 2008.). Male povrine ekolokih vinograda
vjerojatno su posljedica zahtjevnijeg gospodarenja vinogradom koje pretpostavlja
neto vee ope i specifino znanje vinogradara kao i stalnih kontrola ekolokog
uzgoja prema propisanim zakonima i pravilnicima.



69
ZATITA VINOGRADA OD BOLESTI I TETNIKA
Izrazito velika koliina sredstava za zatitu bilja koristi se u vinogradarstvu.
Istraivanja na razini Europske Unije pokazuju kako se najvie sredstava za zatitu
bilja koristi upravo u vinogradarskoj proizvodnji te je samim time ova proizvodnja i
najzahtjevnija pri pokuaju uvoenja ekoloki prihvatljivijih metoda zatite vinograda.
GRAF 4. Prosjena godinja potronja sredstava za zatitu bilja u EU 15 za itarice, groe i ostale
kulture (eerna repa, kukuruz, krumpir, voke, povre, citrusi)

Izvor: Anonimus,(2002). Study on the use of the varieties of interspecific vines. EU-Study Contract No AGR 30881)
U vinogradarstvu EU 15 najvie se koriste fungicidi i to oko 90.000 t aktivne tvari/god,
zatim herbicidi oko 8.000 t aktivne tvari/god te insekticidi oko 2.000 t aktivne
tvari/god. Primjena fungicida u EU 15 je razmjerno visoka- vie od 55% ukupnih
zatitnih sredstva ine fungicidi, a veina tih fungicida (oko 70%) koristi se u
vinogradarstvu. Sukladno tome, 90% zatitnih sredstava u upotrebi u vinogradarstvu
su fungicidi zbog izrazite osjetljivosti vinove loze na dvije glavne gljivine bolesti-
plamenjau (Plasmopara viticola) i pepelnicu (Uncinula necator, Oidium tuckeri).
Koritenje zatitnih sredstava u vinogradarstvu jo je nevjerojatnije kada se promatra
u kontekstu povrina. Najveu povrinu unutar EU 15 zauzimaju itarice (oko 55%),
dok vinogradi pokrivaju svega 8% poljoprivrednih povrina, a za njihov uzgoj
potrebno je gotovo 40% ukupno potroenih zatitnih sredstava i oko 70% ukupnih
fungicida.
Vinova loza tako primi gotovo 30 kg aktivne tvari po hektaru, to je vie od bilo koje
druge kulture (voke-oko 12 kg a.t./ha, ostale kulture 5-10 kg a.t./ha).
Iz ovih podataka moemo zakljuiti kako su zatitna sredstva vrlo vaan segment
vinogradarske proizvodnje, ali i sve vea opasnost za okoli i zdravlje ljudi.
Neotpornost vinove loze na bolesti i tetnike glavna su prepreka pri ekolokom
70
uzgoju vinove loze, no uz primjenu kombiniranih metoda borbe protiv bolesti i
tetnika koji su prihvatljiviji za okoli i ljude te uvoenjem u uzgoj otpornih sorata
vinove loze, moe se osigurati usjeno vinogradarenje po naelima ekoloke
proizvodnje.
Bioloke mjere zatite vinograda od bolesti i tetnika
Pod biolokim mjerama zatite vinograda podrazumijevamo koritenje biolokih
pesticida na bazi gljiva, virusa i bakterija te prirodnih pesticida. U bioloke mjere
zatite moemo ubrojiti i korisne kukce, odnosno prirodne neprijatelje, predatore i
parazite.
Gljive se koriste kao entomopatogene i nematopatogene, za suzbijanje tetnih
insekata i nematoda te kao antagonisti za suzbijanje drugih gljiva uzronika bolesti.
Verticillium lecanii se nalazi u nekim preparatima za suzbijanje lisnih ui. Trichoderma
harzianum se nalazi u biofungicidu Trihodex za suzbijanje sive plijesni. Uinkovita za
suzbijanje pepelnice pokazala se gljiva Ampelomyces quisqualis i preparat na bazi nje
AQ10.
Bakterije su najvie primjenjivani mikroorganizmi za pripremu biopesticida u odnosu
na koliinu primijenjenih preparata. Koriste se preparati na bazi bakterije Bacillus
thuringiensis. Unijeta u tijelo insekta putem hrane, bakterija proizvodi toksine
kristale koji razaraju probavni sustav insekta. Opasni su za tetne insekte koji se
hrane grickanjem lista, prvenstveno gusjenice raznih leptira. Bakterija Pseudomonas
syringae pokazala se kao uinkovita pri kontroli sive plijesni.
Virusni preparati manje su u upotrebi zbog sporijeg djelovanja i visoke cijene, no
jednako su uinkoviti. Koriste se preparati na bazi Bacullovirusa koji se koriste kao
insekticidi.
Prirodni pesticidi su uglavnom insekticidi koji se dobivaju ekstrakcijom iz biljaka koje
se prikupljaju u prirodi ili se uzgajaju ciljano za proizvodnju insekticida. Jedan od prvih
prirodnih insekticida je piretrin koji je dobiven ekstrakcijom iz cvijeta dalmatinskog
buhaa (Chrysanthemum cinerariaefolium).
tetnike napadaju brojni prirodni neprijatelji, predatori i paraziti koji su jedan od
glavnih regulatora dinamike populacije tetnika, no esto se zbog neadekvatne
primjene sredstava za zatitu bilja njihov opstanak dovodi u pitanje. U prirodi,
prirodni neprijatelji odravaju prirodnu ravnoteu tetnika, zbog ega se u
netaknutim prirodnim biotopima rijetko dogaaju masovne pojave ponekih insekata.
71
Predatori svoju rtvu odmah ubijaju i njome se hrane. Mnoge vrste su istovremeno i
fitofagi i zoofagi odnosno i tetnici i korisni te je esto teta koju izazivaju vea od
koristi koju imaju kao predatori. Najbolji primjer za to je uholaa (Forficula auricularia
L.) koja je poznata kao tetnik, ali je istovremeno i znaajan predator lisnih ui, grinja i
jaja drugih tetnih insekata u vinogradu. Znaajni predatori su : bogomoljka (Mantis
religiosa L.) koja za hranu koristi razne insekte; bubamara (Coccinella septempunctata
L.) koja za hranu koristi lisne ui te zlatooka (Chrysopa carnea L.) ija kukuljica je
znaajan predatori lisnih ui, tripsa, grinja kao i jaja leptira.
Iz svega navedenog, jasno je da u prirodi postoji veliki broj korisnih kukaca koji mogu
znaajno utjecati na smanjenje brojnosti tetnika. Izuzetno je vano paziti kod
primjene razliitih sredstava za zatitu bilja da su selektivni prema korisnim kukcima.
Biotehnike mjere zatite vinograda od bolesti i tetnika
Atraktanti su sredstva koja privlae tetnike, korite se za privlaenje insekata da bi se
utvrdila njihova brojnost i na osnovu toga potreba za njihovim suzbijanjem, i/ili za
suzbijanje tetnika. Postoje vizualni, hranidbeni ili seksualni atraktanti.
Repelenti odbijaju tetnike od biljaka i na taj nain spreavaju nastanak teta. Poznati
su fagorepelenti (antifiding sredstva) koji odbijaju od ishrane, pa tetnici ugibaju
od gladi. Koriste se preparati na bazi bakra. Odbijajue djelovanje na neke tetnike
mogu imati i mirisi i druge izluevine nekih biljaka. Kao najpoznatiji repelent u
vinogradarstvu koristi se zvuk (zvuni efekti) koji ima odbojno djelovanje prema
pticama u vrijeme dozrijevanja groa.
Inertna praiva (vodeno staklo, kameno brano) sadre soli silicijeve kiseline koje
uvruju epidermu i kutikulu te sprjeavaju prodor hifa gljiva.
Biljna ulja kao insekticid onemoguavaju opskrbu insekata kisikom, to dovodi do
njihovog ugibanja.
Sapuni su soli masnih kiselina. Poznati su preparati na bazi kalijevih sapuna koji imaju
insekticidno i fungistatino djelovanje.
Vinova loza se moe tretirati sredstvima koja jaaju nespecifinu otpornost biljaka i
agroekolokog sustava, a nisu izravno usmjerena protiv bolesti i tetnika:
biljni preparati (ajevi i ekstrakti),
preparati od algi,
propolis,
mlijeko i proizvodi od sirutke,
72
homeopatski i bioloko-dinamiki preparati.

Suzbijanje korova u ekolokom vinogradu treba provoditi sljedeim nainima:
svim mehanikim mjerama koje se provode pri obradi, odravanju i
zatiti plodnosti tla,
zasijavanjem meuredova (ivi mal),
zelenom gnojidbom,
pravilnim spremanjem i primjenom stajskog gnoja i komposta,
izravno suzbijanje korova doputeno je samo mehanikim (obrada,
plijevljenje),
neivim pokrovima (mal, slama, sijeno i dr.).

Doputena sredstva za zatitu bilja
Uz uzgoj groa u skladu s biolokim i biotehnikim mjerama zatite vinograda od
bolesti i tetnika, mogu se koristiti i sljedea sredstva:
protiv gljivinih bolesti (kao najveih ekonomskih tetnika vinove loze):
kameno i glineno brano i od njih pripremljeni pripravci,
vodeno staklo (natrijev i kalijev silikat),
sumpor u prahu ili topivi sumpor,
bakreni pripravci (najvie 3 kg Cu/ha godinje, odnosno 8 kg/ha u
trogodinjem razdoblju),
kalijev permanganat (KMnO
4
)
kompostni ekstrakti,
kombinacija nabrojanih pripravaka.

PLODNOST TLA, ISHRANA I GNOJIDBA EKOLOKOG VINOGRADA
Gospodarenju tlom u ekolokom vinogradu pridaje se osobita pozornost. Sve mjere
se nastoje usmjeriti ka poticanju prirodne plodnosti, odnosno odravanju i
popravljanju strukture tla; poveanju sadraja organske tvari; smanjivanju ispiranja
hranjiva; poticanju mikrobioloke aktivnosti te sprjeavanju erozije.
Odravanje plodnosti tla u ekolokom vinogradarstvu jedna je od glavnih odrednica
ove proizvodnje. Ouvanje i poticanje plodnosti tla postaje uobiajeno i u
konvencionalnoj proizvodnji zbog svog vienamjenskog pozitivnog utjecaja na vinovu
lozu, okoli, tlo, kukce i mikroorganizme. Tlo opskrbljuje vinovu lozu vodom i
hranjivim tvarima, te joj omoguava rast i razvoj kao i redovitu rodnost. Tlo je ivi
supstrat, te u ekolokoj proizvodnji predstavlja osnovu dobrog gospodarenja.
Aktiviranje brojnih mikroorganizama u tlu, koji imaju svrhu razgradnje organske tvari
73
na jednostavnije komponente pogodne vinovoj lozi za koritenje, mogue je:
zatravljivanjem vinograda (sijanjem mahunarki, zelenih biljaka za
gnojidbu),
dodavanjem kompostiranog ili nekompostiranog organskog materijala
dobivenog na gospodarstvima (nusproizvodi stoarstva i dr.),
zelenom gnojidbom (sijanjem i zaoravanjem jednogodinjih travnih
smjesa)
Obrada tla smanjena je na najmanju moguu mjeru zbog nepovoljnih utjecaja
smanjenja organske tvari u tlu i naruavanja povoljnih vodo-zranih odnosa. Tlo se
rahli i prozrauje, zatravljuje travnim smjesama, koje osim navedenog uinka, takoer
poveavaju biljnu raznolikost u ekosustavu vinograda.
Ishrana i gnojidba ekoloki uzgajane vinove loze sa lako topivim mineralnim gnojivima
nije dozvoljena zbog njihovog nepovoljnog utjecaja na okoli, ponajvie zbog ispiranja
duika u podzemne vode. Kao alternativa duinoj gnojidbi, vrlo je vrijedna sadnja i
zaoravanje leguminoza koje uz pomo bakterija Rhizobium fiksiraju atmosferski duik
te ga ine dostupnim vinovoj lozi, a ne dolazi do njegovog gubitka ispiranjem.
Koliina biljkama dostupnog duika u tlu ne smije biti vea od 70 kg/ha godinje,
odnosno, 150 kg/ha u trogodinjem razdoblju.
Gnojiva ivotinjskog podrijetla (stajski gnoj, dozreli kokoji gnoj, nusproizvodi prerade
ivotinjskih ostataka) takoer se koriste za obogaivanje tla organskom tvari. Uinak
gnojidbe traje due, tvari se oslobaaju postepeno te je njihovo koritenje, uz
zatravljivanje, neophodno za ouvanje plodnosti tla i opskrbljenosti vinove loze
hranjivima.
Od mineralnih gnojiva doputena su ona prirodnog podrijetla, kao to je kameno
brano ( mljevene stijene), vapnenci, kalij iz morskih algi i sl.
Uravnoteeno tlo izravno utjee i na ravnoteu vegetativnog i generativnog rasta
vinove loze, to se oituje kroz bujnost i rodnost vinove loze, ali i na otpornost
(imunitet) vinove loze prema bolestima, tetnicima, abiotskim faktorima (mraz,
sua, tua) i sl.
Provoenju agrotehnikih mjera u ekolokom vinogradarstvu (gnojidbi, zatiti)
pridaje se posebna panja, jer izravno utjeu na ekosustav vinograda, na okoli i
druge organizme.
Da bi se ublaila monokultura vinograda, treba teiti sadnji drvea i grmlja na
slobodnim prostorima koji povoljno utjeu na korisne organizme i stabilnost
agroekolokog sustava.

74
EKOLOKO VINARSTVO
Proizvodnja vina dozvoljena je samo od groa iz ekolokog uzgoja. Doputena je
dodatna kupovina groa, mota ili vina iz ekoloke proizvodnje i prerade. U procesu
prerade nastoji se izbjei skraivanje pojedinih faza radi to manjeg utroka energije i
enolokih sredstava. Fizikalne metode uvijek se pretpostavljaju kemijskim, radi
izbjegavanja stvaranja tetnog otpada. Upotreba sumporaste kiseline, iako
neophodna, smanjuje se na najmanju moguu mjeru. U procesu prerade i
dozrijevanja vina nije dozvoljeno koristiti sredstva ije je podrijetlo, djelovanje i otpad
dvojbeno sa stanovita ouvanja okolia i zdravlja ljudi. Potrebno je naglasiti da se u
ekolokoj proizvodnji, kao i u konvencionalnoj, tei dobivanju vina povoljnih
organoleptinih svojstava, ali i visoke prehrambene vrijednosti.

BERBA I PRERADA GROA
Berba groa iz ekolokog uzgoja ne razlikuje se uvelike od berbe konvencionalnog
groa. Posebna pozornost mora se obratiti na rok berbe i zdravstveno stanje groa.
Rok berbe mora osigurati sirovinu koja e dati mot, a zatim i vino odreene kakvoe
bez pretjerane upotrebe enolokih preparata i tehnologija. Od velike je vanosti
zdravstveno stanje groa, o kojem ovisi i kvaliteta mota vina, kao i upotreba
sumpora u preradi groa i mota. Dakle, uz optimalan rok berbe i zadovoljavajue
zdravstveno stanje groa, mot od ekolokog groa trebao bi imati sve potrebne
karakteristike za proizvodnju vina visoke kakvoe.
Berba groa se vri u ranijim jutarnjim satima kako bi groe pristiglo to hladnije na
preradu. Groe bi trebalo brati u prozrane sanduke, ime se smanjuje oteenje
groa, pucanje bobica i poetak moguih negativnih oksidacijskih procesa. Potrebno
je obratiti panju i na odvajanje ekoloke i konvencionalne proizvodnje pri berbi i
preradi, ukoliko postoje oba naina gospodarenja vinogradom. Ekoloka proizvodnja
mora se odvijati odvojeno u vremenu ili prostoru od proizvodnje koja nije ekoloka.
Prerada groa ne razlikuje se od konvencionalne proizvodnje te ovisi iskljuivo o
proizvoau, njegovim uvjerenjima i filozofijama te dostupnim strojevima. Potrebno
je obratiti panju na posue koje se koristi pri preradi groa i proizvodnji vine jer je
zabranjeno koristiti posue od simalena, PVC-a i drugih materijala koji su izraeni s
pomou tekuih omekivaa. Preporua se upotreba posua koje ne utjeu negativno
na kvalitetu vina, npr. drvenih bavi i sua od nehrajueg elika.
Svi sporedni organski proizvodi iz prerade groa i proizvodnje vina (komina, kvasci,
talog) moraju se vratiti na proizvodnu jedinicu kao organsko gnojivo. Prerada groa
75
zapoinje runjenjem i muljanjem, a dobiveni masulj se prea ili ostavlja na maceraciji
to ponovno ovisi vrsti vina, sorti te o samom proizvoau vina i njegovim eljama.
Peteljkovina i komina mogu se uspjeno koristit za proizvodnju vlastitog komposta
koji e sluiti kao organsko gnojivo u vinogradu.
Upotreba sumporaste kiseline trebala bi biti svedena na najmanju moguu mjeru te
bi je trebalo postupno zamjenjivati alternativnim proizvodima slinog
antioksidacijskog i konzervirajueg uinka kao to je npr. preparat na bazi crne rotkve
(PIXI, PROTOS line Bioma Agro Ecology, vicarska).

PROIZVODNJA VINA
Ekoloka proizvodnja vina svoju razliitost nalazi prvenstveno u doputenim
postupcima i sredstvima koji su propisani Pravilnikom o preradi, pakiranju, prijevozu i
skladitenju ekolokih proizvoda (NN 129/09), dok sve ostale postupke regulira Zakon
o vinu (NN 96/03) i Pravilnik o proizvodnji vina (NN 2/05) i oni su jednaki za ekoloku i
konvencionalnu proizvodnju.
Proizvodnja vina mora biti usmjerena ka proizvodnji vina povoljnih organoleptinih
svojstava i visoke nutritivne i zdravstvene vrijednosti, uz to manje kemijskih i
tehnolokih zahvata u vinu.

Ogranienja u ekolokoj proizvodnji vina su sljedea:
upotreba genetiki izmijenjenih organizama
kratko zagrijavanje na temperature vie od 40C
pomagala za filtre (slojnice koje sadre azbest)
kalijev ferocijanid (utokrvna sol)
sorbinska kiselina
srebrni klorid
bakreni sulfat
kalijev bitartarat
polivinil polipirolidon (PVPP)
zabranjena su sva sredstva za ienje, koja sadre klor, tenzide i
fosfate.

Proizvodnja vina oslanja se na sve poznate tehnoloke postupke, a doputeni su
sljedei postupci i sredstva:
toplinski (do 40C) i postupci hlaenja
centrifugiranje i filtriranje
prozraivanje
76
otkiseljavanje: bakterije mlijeno-kiselog vrenja, kalijev i kalcijev
karbonat, tartarat
bistrenje: bentonit, kremina kiselina (silicijev dioksid) kao koloidna
otopina ili gel, elatina, riblji mjehur, bjelanjak, kazein
kvasci
inertni plinovi: ugljini dioksid dobiven iz ugljine kiseline, duik

Najvie doputena koliina sumpornog dioksida u vinu jest 2/3 od koliine koja je
doputena Zakonom o vinu, to za crna vina iznosi oko 107 mg/L od toga slobodnog
najvie do 20 mg/L, a za bijela i ruiasta vina do 140 mg/L od toga slobodnog najvie
do 26,6 mg/L.
Uz pridravanje svih navedenih parametara, vina iz ekoloke proizvodnje ne bi se
trebala ni po emu razlikovati od ostalih vina, osim po manjoj ev. koliini rezidua
pesticida u vinu; manjoj koliini spojeva koji ne potjeu od groa i prerade groa
(npr. od posua-bakar); poveanom ekstraktu i pepelu; veim udjelom slobodnih
antocijana u vinu te ev. kompleksnijem aromatskom sastavu vina.
Za punjenje vina preporuuje se uporaba nepovratnih boca, a uvanje i skladitenje
vina u odgovarajuim uvjetima temperature i vlage.
Kao pogodna tehnologija za ekoloku proizvodnju vina mogla bi se koristiti SUR LIE
tehnologija ili tehnologija njege vina na kvascu. Kako je ogranienje upotrebe
sumpornog dioksida gotovo glavna razlika u proizvodnji ekolokih i ostalih vina, ova
tehnologija ima prednost jer je sumporenje mota gotovo nepotrebno, a kao uvar
vina javljaju se kvasci koji troe kisik i upijaju tetne spojeve koji mijenjaju boju vina
za vrijeme dozrijevanja i mijeanja s kvascima. Stabilizacija, bistrenje i filtriranje vina
takoer su preputeni kvascima, jer manoproteini kvasca sprjeavaju kristalizaciju soli
vinske kiseline (tartarata) te stabiliziraju bjelanevine. Takoer poveavaju punou i
strukturu vina, utjeu na aromatski profil vina, na poveanje koliina aminokiselina,
to u konanici poveava nutritivnu i zdravstvenu vrijednost vina. Uz groe visoke
kvalitete iz ekolokog uzgoja i ovu tehnologiju, kvaliteta vina je zajamena, a vino
ekoloki i zdravstveno prihvatljivo.

ZANIMLJIVOSTI
PRVO HRVATSKO EKO VINO
Prije punih osam godina proizvedeno je prvo hrvatsko eko vino. Ovo vino u potpunosti je nadmailo
sva oekivanja poznavatelja vina, ali i dokazalo kako ekoloko vinarstvo ima perspektivu i meu
najboljim, vrhunskim vinima. Prvo eko vino iz podruma Obitelji egec iz Sv. I. Zeline, bio je Traminac
iz 2001. godine- izborna berba prosuenih bobica. Kompleksno vino, sa 14,5 vol% alkohola, zlatno
77
ute do jantarne boje, snanog tijela, visokog ekstrakta i reducirajueg prirodnog eera od 80 g/l,
okitilo se mnogim zlatnim odlijima sa prestinih vinskih izlobi i strunih ocjenjivanja.
MEUVRSNI KRIANCI
Sve sorte vinove loze (Vitis vinifera L.) osjetljive su prema plamenjai (Plasmopara viticola) i
pepelnici (Erysiphe necator), te je pri njihovom uzgoju neophodna redovita upotreba fungicida.
Kako su plamenjaa i pepelnica podrijetlom s amerikog kontinenta, nositelj gena otpornosti na
gljivine bolesti su najee amerike vrste roda Vitis. Meuvrsnom hibridizacijom stvorene su
mnogobrojne sorte, meutim prve generacije krianaca bile su vrlo loe kakvoe, te je njihov uzgoj
za proizvodnju kvalitetnih vina u Europi bio dugo zabranjen. Dugotrajnim povratnim krianjima od
njih su dobivene sorte koje se po svojim gospodarskim karakteristikama i senzornim svojstvima vina
mogu usporediti sa sortama europske loze o emu govore mnoga istraivanja, ali i sama vina.
Da bi se vino ovih sorata smjelo ukljuiti u sustav zatite geografskog podrijetla u Republici
Hrvatskoj, nuno ih je uvrstiti na nacionalnu listu priznatih sorata, na kojoj se za sada ne nalazi niti
jedna sorta s otpornou prema gljivinim bolestima.
Najvei paradoks tomu u prilog je lanak 97. Pravilnika o ekolokoj proizvodnji u uzgoju bilja i u
proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01) koji kae: Unutar vrste Vitis vinifera nema kultivara sa
znatnom otpornou prema bolestima pa se preporuuje sadnja otpornih meuvrsnih hibrida.
Sredinom 90-tih godina 20. stoljea neke sorte meuvrsnih krianaca postaju preporuene sorte na
odreenim vinogorjima u Europi i od njih je dozvoljena proizvodnja kvalitetnih vina, a povrine
vinograda meuvrsnih krianaca u Europi polako rastu (Eibach i Tpfer, 2003).
Znaajne rezultate u oplemenjivanju, ali i u proizvodnji vina od sorata nastalih meuvrsnim
krianjem, ostvarili su istraivai i oplemenjivai iz Novog Sada pod vodstvom prof. Cindria. Njihov
krianac, sorta Morava, nalazi se u proizvodnji kod poznatog srpskog vinara- vina TAMUZ JELI.
Morava je otporna na bolesti i niske zimske temperature te nije potrebna zatita ak ni u vlanim
godinama Vino Tamuz Morava bilo je ampion Novosadskog sajma 2007. sa osvojenom velikom
zlatnom medaljom. Na svjetskom ocjenjivanu vina AWC Wienna 2007 osvojilo je srebrnu medalju.


Prva istraivanja u Hrvastkoj sa meuvrsnim kriancima zapoela su na Agronomskom fakultetu na
ZNP Jazbina, a 2007. godine Zagrebaka upanija je u suradnji s Agronomskim fakultetom i g.
egecom pokrenula projekt Razvoj ekolokog vinogradarstva na podruju Zagrebake upanije
introdukcijom prikladnih sorata vinove loze u sklopu kojeg je posaeno 2.000 trsova meuvrsnih
krianaca vinove loze.
Ekoloka proizvodnja vina pomak je u razmiljanju ovjeka i njegova odluka za suivot
s prirodom. To je zapravo proizvodnja vina bazirana na tradiciji, uz prihvaanje i
koritenje novih tehnologija i najnovijih znanstvenih dostignua koja ovu proizvodnju
ine moguom i konkurentnom kako za proizvoae tako i za potroae. Kvaliteta
vina kao i nutritivna i zdravstvena vrijednost su neupitni, ekonomska opravdanost
ovisi o nainu gospodarenja i tehnologiji proizvodnje vina, a znaaj je i doprinos zatiti
okolia. Nadalje, doprinosi odrivom razvoju te usmjerava potroae i proizvoae na
sustavnu brigu za okoli i zdravlje.
Ekoloka proizvodnja zahtijeva, prije svega, znanje i razumijevanje mnogih ivotnih
procesa biljaka, ivotinja i mikroorganizama, zatim znanja vezana uz ekologiju i okoli,
kao i poneto znanja o nutricionizmu i utjecaju hrane na ivot i zdravlje ovjeka.
Male povrine vinograda u sustavu ekoloke proizvodnje kao i nemogunost sadnje i
proizvodnje vina od meuvrsnih krianaca, ostavljaju prostor za unaprjeenje,
istraivanje i edukaciju u ekolokom vinogradarstvu i vinarstvu.











79
10. PODLOGE I SORTE VINOVE LOZE
PODLOGE ZA VINOVU LOZU
Do pojave trsne ui (filoksere) vinova loza se uzgajala na vlastitom korijenu.
Razmnoavanje je bilo vrlo jednostavno, oiljavanjem reznica na stalnom mjestu u
vinogradu. Nakon dolaska filoksere u Europu, poinje cijepljenje plemenite loze (kojoj
filoksera napada korijen) na amerike vrste roda Vitis, iji je korijen otporan na ovog
tetnika. U poetku su to bile ishodine vrste, no kasnije su ih zamijenili selekcionirani
tipovi boljih svojstava. Najbolji su rezultati dobiveni krianjem amerikih vrsta, a
stvoreni su i krianci amerikih vrsta i nekih sorata plemenite loze. U posljednje
se vrijeme nastoje dobiti podloge jo boljih svojstava, pa nastaju kompleksni
krianci, temeljem viestrukih krianja ve poznatih podloga.
Amerike vrste roda Vitis, koje se najee koriste kao podloge su Vitis riparia, Vitis
rupestris i Vitis berlandieri.
Vitis riparia potjee iz Sjeverne Amerike, iz hladnijih i humidnih podruja, pa su joj i
svojstva prilagoena ambijentu: kratak vegetacijski ciklus, plitko razgranat korijen (kut
geotropizma 80), velike bujnosti.
Vitis rupestris potjee iz umjereno toplih podruja Sjeverne Amerike, a osnovno joj je
svojstvo mali kut geotropizma (20), odnosno duboko prodiranje korijena.
Vitis berlandieri dolazi iz suhih i vruih podruja Sjeverne Amerike gdje raste i na
tlima s poveanim sadrajem vapna. Korijen joj takoer duboko prodire u tlo, ali se
najmanje proirila kao podloga zbog vrlo loeg ukorjenjivanja reznica.
Dobra podloga za vinovu lozu mora ispunjavati sljedee uvjete:
otpornost na filokseru (imunitet)
da podnosi odreene koliine vapna u tlu
prilagodljivost na okolinske uvjete (klima, tlo)
dobar afinitet prema sortama
dobra sposobnost ukorjenjivanja.

Od istih vrsta mnogo su se vie proirili njihovi krianci. Postoje tri podskupine:
1) Vitis riparia x Vitis rupestris
2) Vitis berlandieri x Vitis riparia
3) Vitis berlandieri x Vitis rupestris

1) Vitis riparia x Vitis rupestris
Krianci ove podskupine podnose nie koncentracije vapna u tlu, prilino su otporne na
filokseru, imaju dobar afinitet s veinom sorata plemenite loze, prikladne su za vie
80
tipova tala. Najznaajnije podloge ove podskupine su: Schvvartzman, 101-14 MG, 3309 C
i 3306 C

2) Vitis berlandieri x Vitis riparia
Ovo je najznaajnija podskupina za veinu tala kontinentalnih vinogorja.
Temeljne karakteristike su:
dobar afinitet s veinom sorata (osim sa nekim stolnim sortama)
ukorjenjivanje je zadovoljavajue do vrlo dobro
bujnost je razliita, to ovisi o sorti, no openito je dobar prirod drva za
razmnoavanje
podnosi 16-25% fizioloki aktivnog vapna i 30-50% ukupnog vapna u tlu
razliitih je zahtjeva na tlo
utjee na redovite prirode i na dobro dozrijevanje drva te su iz tog raloga
posebno interesantne za kontinentalne uvjete
Najznaajnije podloge iz ove podskupine su: 420 A, Teleki 8B, Teleki 5C, Kober 5BB,
Kober 125 AA, SO
4
i 225 Ruggeri.

3) Vitis berlandieri x Vitis rupestris
Temeljne znaajke ove podskupine su :
slabija bujnost od krianaca Vitis berlandieri x Vitis riparia
imaju dui vegetacijski ciklus, pa drvo dozrijeva kasno (nisu prikladne za
sjeverne, humidnije krajeve)
dobre su podloge za toplije krajeve, za suha, kamenita i pjeskovita tla sa
srednjim ili veim sadrajem vapna (16-30% FAV)
ukorjenjivanje je vrlo dobro
dobar afinitet sa sortama

Najvanije podloge iz ove podskupine su: 99 Richter, 110 Richter, 1103 Paulsen, 140 Rg
(Ruggeri).

Kako amerike vrste nisu u potpunosti mogle zadovoljiti zahtjeve vinogradara (prije
svega u otpornosti na visok sadraj aktivnog vapna), selekcioneri su nastojali dobiti
bolja svojstva krianjem amerikih vrsta i plemenite loze (Vitis vinifere L.). Malo je
bilo uspjeha, svega se nekoliko takvih krianaca proirilo u praksi. Najpoznatija je
podloga ove grupe zasigurno Berlandieri x Chasselas 41b, a osnovno joj je svojstvo
visoka otpornost prema vapnu, podnosi do 40% fizioloki aktivnog vapna i 70-75%
81
ukupnog vapna u tlu. Najvei broj vinograda u francuskoj pokrajini Champagne
(kredna tla) podignut je na ovoj podlozi.
Od kompleksnih krianaca vanija podloga je Fercal (BC1 X 333EM), koja podnosi do 60%
aktivnog vapna.

SORTE VINOVE LOZE
Danas u svijetu, u kulturnom uzgoju postoji veliki broj sorata vinove loze, prema
nekima i do 20.000. U Hrvatskoj je na Nacionalnoj listi priznatih kultivara 196 sorata
vinove loze namijenjenih za proizvodnju vina i drugih proizvoda od groa i vina.
Prema Nergulju (1946.) sorte vinove loze podijeljene su u tri skupine koje imaju
zajednike bioloke osobine:
Zapadno europska skupina (convarietas occidentalis) - traminac, pinot sivi, crni i
bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot, cabernet i dr.
Skupina sorata crnomorskog sliva, panonska skupina (convarietas pontica) -
kraljevina, ruica, plavac mali, frankovka, maratina, poip, ilavka, carignan i dr.
Istona skupina sorata (convarietas orientalis) - afus-ali, mukat hamburg,
plemenka i dr.
Osim te podjele, sorte se dijele i prema nainu koritenja:
Za potronju u svjeem stanju (za jelo)-zobatice (stolne sorte)
Za preradu u vino- vinske sorte
Za destilate
Za proizvodnju uguenih motova, koncentrata i sokova
Za suenje (groice)
Za kompote, marmelade i sl.
Za dekorativne svrhe

Razvrstavanje sorata prema vremenu dozrijevanja izradio je Pulliat (1897. godine),
svrstao je sorte u pet skupina, a kao polazite je uzeo dozrijevanje plemenke zlatne.
Vrlo rane sorte- dozrijevaju 10 dana prije plemenke (abski biser, early cardinal i
dr.)
Rane sorte (I. razdoblje)- dozrijevaju kad i plemenka (kardinal crveni, kraljica
vinograda i dr.)
Srednje kasne sorte (II. razdoblje)- dozrijevaju 12-15 dana poslije plemenke (afus-ali
bijeli, mukat hamburg i dr.)
Kasne sorte (III. razdoblje)- dozrijevaju 25-30 dana poslije plemenke (italija bijela, i
dr.)
82
Vrlo kasne sorte (IV. razdoblje)- dozrijevaju 45 dana poslije plemenke (krivaa
bijela, tokay crveni i dr.)

Vrlo esto sorte se razvrstavaju prema kakvoi, iako ona ne ovisi samo o sorti (poloaj,
godina, okolinski uvjeti, tehnologija uzgoja i sl.). Prema kakvoi se sorte dijele na:
Sorte visoke kakvoe
Sorte dobre kakvoe
Sorte osrednje kakvoe

Vinske sorte za bijela vina visoke kakvoe
CHARODNNAY- potjee iz Francuske. Dugo je vremena smatran tipom Pinot-a
bijelog, no utvreno je da je nastao spontanim krianjem Pinota (crnog) i Gauois
blanc-a. Dozrijeva u drugom razdoblju, oplodnja je dobra, rodnost dobra i redovita.
Vrlo je osjetljiv je na sivu plijesan (Botritys cinerea), otporan je na niske zimske
temperature. Daje obino visokokvalitetna vina, svijetlo ukasto zelene boje,
fine, svojstvene i ugodne sortne arome, dobrih i postojanih kiselina. U posljednje
vrijeme jedna od najtraenijih sorata na domaem i stranom tritu. Postoji mnogo
klonova, kod mukatnog klona se osjea ugodni mukatni miris.

PINOT BIJELI (burgundac bijeli, pinot blanc)- sorta iz grupe Pinot, nastao mutacijom
pupa iz pinota crnog, dozrijeva u drugom razdoblju. Oplodnja je dobra i redovita,
otporan je na niske zimske temperature, vrlo je osjetljiv na Botrytis. Prirodi mu
variraju ovisno o porijeklu sadnog materijala i klonu. Nakuplja puno eera i dovoljno
ukupnih kiselina. Daje zaobljeno, skladno vino, svijetlo ute boje sa zelenkastim
odsjajem, ugodne i specifine sortne arome.

PINOT SIVI (burgundac sivi, rulender) - sorta iz grupe Pinot, nastao mutacijom pupa iz
pinota crnog, dozrijeva u drugom razdoblju. Groe je karakteristine sivkasto plave
boje, obino nakupi dovoljno eera, daje vina vrhunske kakvoe, prinosi su nii, ali
iznimne kakvoe. Osjetljiviji je na Botritys, otporan na niske zimske temperature. Vrlo
su traena i cijenjena vina ove sorte. Vina je ukaste svijetlo sive boje, mekano,
prepoznatljive sortne arome. Posebna pozornost se treba obratiti pri preradi groa.

RAJNSKI RIZLING- stara i vrlo poznata sorta, podrijetlom iz Njemake iz doline rijeke
Rajne. Uzgaja se u gotovo svim zemljama svijeta. Dozrijeva poetkom III. razdoblja.
Iznimno je otporan na niske zimske temperature, neki klonovi postiu i jako dobre
prinose. Nakupi visok sadraj eera, ali i ukupnih kiselina. Osjetljiv je na prekomjernu
83
gnojidbu duikom i na Botrytis. Daje obino visokokvalitetna vina, ugodnog i osobitog
mirisa i okusa, prikladan je za proizvodnju predikatnih vina.

SAUVIGNON BIJELI- podrijetlom je iz Francuske, a kod nas je rasprostranjen u
kontinentalnoj regiji Hrvatske. Daje visokokvalitetna skladna vina, svojstvene sortne,
prepoznatljive arome. Sadraj eera je obino zadovoljavajui, osjetljiv je na trule.
Bujnog je rasta, zahtijeva redovito provoenje mjera zelenog reza. Otporan je na
niske zimske temperature. Prirodi su mali. Kae se da je ovo vino kraljeva ili kralj
vina.

SILVANAC ZELENI- najrasprostranjeniji je u Austriji, Slovakoj i Njemakoj, kod nas
nedovoljno proiren. Dozrijeva u II. razdoblju, osjetljiv na nepovoljne uvjete u cvatnji, u
proljee kasno kree, osjetljiv je na gljivine bolesti (Botrytis). Srednje je otporan ana
niske zimske temperature. Ima redovite prirode, daje iznimno kvalitetna vina, skladna,
fina mirisa i okusa, svijetlo zelenkaste boje.

TRAMINAC CRVENI- najvjerojatnije potjee iz mjesta Tramin u Junom Tirolu, rairen je
u mnogim zemljama svijeta, a kod nas u kontinentalnoj regiji Hrvatske.
Visokokvalitetna je sorta, dozrijeva u II. razdoblju, redovno nakuplja dosta eera, no
ne i uvijek dovoljno kiselina. Prinosi su mali do srednji, zahtjeva dugi rez, osjetljiv je
na prekomjernu gnojidbu. Otporan je na niske zimske temperature. Vina su
karakteristine sortne arome, ponekad neharmonina zbog niskih koliina ukupnih
kiselina (vaan rok berbe), pogodan je za proizvodnju predikatnih vina. Postoji i
selekcionirani tip Traminac mirisavi, neto slabije rodnosti, ali izraenije arome.

MUKAT OTTONEL- potjee iz Francuske, slabe je bujnosti, rano dozrijeva. Ima niske
koliine priroda uz visoku kakvou. Otporan je na niske temperature. Preporuuju se
bujnije podloge. Vino ima izrazit mukatni miris.

Vinske sorte za bijela vina dobre kakvoe
GRAEVINA BIJELA (graica, laki rizling, talijanski rizling)- najzastupljenija sorta u
kontinentalnoj regiji Hrvatske. Srednje je bujna, dobre oplodnje, redovitoga i
dobrog prinosa. Kakvoa joj znatno varira ovisno o ekolokim uvjetima i optereenju.
Relativno kasno dozrijeva (III. razdoblje ), otporna je na niske zimske temperature.

MALVAZIJA ISTARSKA BIJELA- smatra se autohtonom sortom istarskog poluotoka (no
zbog imena, postoji pretpostavka da je grkog porijekla). Bujne je vegetacije, srednje i
84
neredovite rodnosti zbog slabije oplodnje. Preporua se pinciranje rodnih mladica.
Dozrijeva u III. razdoblju, moe dati vina vrlo dobre kakvoe, njena i skladna,
prepoznatljivog okusa i mirisa.

RIZVANAC BIJELI (mller thurgau)- najvie se uzgaja u Njemakoj, nije krianac Silvanca
zelenog i rajnskog rizlinga kako se dugo mislilo, nego je genetikim analizama utvreno
da je krianac rajnskog rizlinga i madeleine royale. Srednje je bujnosti, dobre kakvoe.
Dozrijeva krajem II. poetkom III. razdoblja, osjetljiv na Botrytis. Vino je lagano, skladno,
ugodne, njene arome.

KRLET BIJELI- autohtona je hrvatska sorta, rairena u Pokuplju, Vukomerikim goricama,
Moslavini. Bujnog je rasta, neredovite rodnosti zbog slabije oplodnje te de preporua
pinciranje rodnih mladica. Dobre je kakvoe, osobito na junim poloajima. Vino je puno,
zaobljeno, kiselkasto, s izraenom, finom, specifinom sortnom aromom.

MOSLAVAC BIJELI (ipon, furmint) - vjerojatno naa autohtona sorta, najvie je
proiren u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Bujnog je rasta, osjetljiv na vremenske uvjete
u fazi cvatnje i oplodnje, prinosi su promjenjivi, preporuuje se pinciranje. Dozrijeva u
III. razdoblju, vina su osrednje kakvoe, naglaene kiselosti, specifine i slabo
naglaene sortne arome. Osjetljiv je na niske zimske temperature.

Vinske sorte za bijela vina osrednje kakvoe
KRALJEVINA CRVENA- naa autohtona sorta, najvie rasprostranjena u podregiji
Prigorje-Bilogora. Bujnog je rasta, snanog trsa, dobre, ali ne redovite rodnosti. Na
junim ekspozicijama s povoljnim sastavom tla moe dati u dobrim godinama vina
dobre kakvoe, ali u pravilu osrednja. Vino je njeno, fino, skladno, svjee, ugodne
sortne arome. Uoeni su tri tipa kraljevine u populaciji (crvena, zelena i pikasta).

Vinske sorte za crna vina visoke kakvoe
PLAVAC MALI- autohtona je hrvatska sorta, rairena u srednjoj i junoj Dalmaciji. Srednje
je bujan do bujan, redovite i stabilne rodnosti. Kakvoa ovisi o poloaju, a istiu se
poloaji Dingaa, Postupa i uljane na Peljecu, jugozapadne padine Hvara, Braa i
Korule. Dozrijeva u IV. razdoblju. Daje puna, zaobljena, mekana vina, fine i njene
arome. Prikladna je sorta za proizvodnju predikatnih vina.

PINOT CRNI (burgundac crni, pinot noir)- potjee iz Francuske, jedna je od najstarijih
sorata. Rasprostranjen je u cijelom svijetu. Mutacijom gena za boju koice nastali su
85
pinot sivi i bijeli. Kod nas je rasprostranjen u kontinentalnoj regiji i Istri. Srednje bujan,
redovitih niskih priroda, no izvrsne kakvoe. Dozrijeva u I. razdoblju, vina su vrhunske
kakvoe, rubinski crvene boje, skladna i mekana.

CABERNET SAUVIGNON- podrijetlom je iz Francuske, a uzgaja se u gotovo svim zemljama
svijeta. Potomak je spontanog krianja cabernet franca i sauvignona bijelog. Kod nas je
proiren u Istri, Dalmaciji. Dozrijeva u III. razdoblju. Male je i redovne rodnosti, ali visoke
kvalitete. Zahtijeva dugi rez. Vino je specifinog i prepoznatljivog okusa i mirisa, s
naglaenom rubinski crvenom bojom.

Vinske sorte za crna vina dobre kakvoe
BABI CRNI- autohtona je hrvatska sorta, rairena u srednjoj i junoj Dalmaciji. Redovite i
stabilne rodnosti. Dozrijeva krajem III. poetkom IV. razdoblja. Kakvoa ovisi o poloaju, a
najbolja vina daje na mravima i suhim tlima primotenskih terasa. Vina su intenzivne
rubinski crvene boje, puna i jaka, na okus mekana.

FRANKOVKA CRNA- kod nas je rasprostranjena u kontinentalnoj regiji. Bujna, viskog i
stabilnog prinosa. Dozrijeva u II. razdoblju, dobre je kakvoe. Vino je skladno,
osvjeavajue, rubinski crvene boje, specifinog mirisa i okusa.

MERLOT CRNI- podrijetlom je iz Francuske, a uzgaja se u gotovo svim zemljama svijeta.
Kod je najvie rairen u Istri, ponegdje u Dalmaciji. Srednje je bujan, dobre i stabilne
rodnosti. Kakvoa ovisi o poloaju. Vino je skladno, mekano, rubinski crvene boje,
specifinog mirisa i okusa.

TERAN CRNI- kod nas je zastupljen u Istri, vjerojatno potjee iz Italije. Trs je snaan, bujne
vegetacije, visoke, ali neredovite rodnosti. Dozrijeva poetkom IV. razdoblja, zahtjeva
dobre poloaje. Vino je svjee i pitko, naglaene kiselosti, okusa i mirisa svojstvenog sorti.

PORTUGIZAC CRNI-najzastupljeniji je u Austriji, kod nas se tradicionalno uzgaja na
Pleivici. Dobro je razvijenog trsa, visoke i redovite rodnosti. Vino je lagano,
osvjeavajue, ukusno, kiselkasto, svijetle rubinski crvene boje. Tradicionalno se pije kao
mlado vino.




86
STOLNE SORTE
Mogu se uspjeno i rentabilno uzgajati na podruju Dalmacije, a u sjevernijim krajevima
za lokalnu i osobnu potronju, uz koritenje sorata I. i II. skupine dozrijevanja, jer sorte
ostalih skupina rijetko postignu uitnu zrelost.
Vrlo rane sorte
ABSKI BISER- jedna od najranijih sorata, dozrijeva u drugoj polovici srpnja. Mali ili srednji
grozdovi, neugledni. Malo i neredovito rodi.
EALY CARDINAL- dozrijeva 10 dana prije Cardinala crvenog srednje velikog grozda,
rastresitog, velikih okruglih, crveno ljubiastih bobica, neutralnog okusa. Ima visoku
rodnost i znaajnu gospodarsku vrijednost.

Rane sorte
CARDINAL CRVENI- vrlo gospodarski vana sorta, uzgaja se u svim dijelovima svijeta. Ima
srednje zbijen veliki grozd, velike okrugle bobice, tamno crveno ljubiaste boje, njenog
mukatnog okusa i mirisa. Pogodna je za prijevoz, a uitna je od poetka are do
tehnoloke zrelosti to joj daje mogunost berbe tokom tridesetak dana.
KRALJICA VINOGRADA BIJELA- rasprostranjena u svijetu, velikih grozdova, velikih zlatno
utih bobica hruskavog mesa, njenog mukatnog mirisa. Dozrijeva kad i Cardinal.
PLEMENKA BIJELA- rasprostranjena u kontinentalnoj Hrvatskoj, pogodna i za jelo i za
proizvodnju vina. Neredovito rodi zbog osipanja cvjetova. Srednje velikog grozda,
okruglih bobica, finog okusa i mirisa.

Srednje kasne sorte
VICTORIA BIJELA
AFUS ALI BIJELI- najcjenjenija stolna sorta, vrlo gospodarski vana sorta, uzgaja se u svim
dijelovima svijeta, snanog rasta, visoke rodnosti, velikih grozdova. Bobice su eliptinog,
nepravilnog oblika, zlatno ute boje, neutralnog i harmoninog okusa.
MUKAT HAMBURG- veliki krilati grozdovi, srednje velike jajolike bobice, neujednaene,
plavo ljubiaste boje, s izraenim mukatnim mirisom i skladnim okusom.

Kasne sorte
ITALIJA BIJELA
RIBOL CRNI
Vrlo kasne sorte
KRIVAA BIJELA
MUKAT ALEKSANDRIJSKI

87
Besjemne sorte
Uglavnom se uzgajaju za proizvodnju suhica (groica) i za jelo u svjeem stanju.
SULTANINA BIJELA- najpoznatija i najzastupljenija besjemena sorta u svijetu
CORINTH BIJELI
PERLETTE BIJELA
PERLON CRVENI
NERONA CRVENA i dr.






























88
11. ZAKONSKI PROPISI IZ PODRUJA VINOGRADARSTVA I VINARSTVA

Vinogradarstvo i vinarstvo podruja su poljoprivredne proizvodnje na koja se odnosi
veliki broj vaeih propisa. Openito se moe rei da je proizvodnja groa i vina
dobro ureena zakonskim propisima, uz nedostatak redovite inspekcijske kontrole
proizvodnje, ali i trita vina u Hrvatskoj. U slijedeem pregledu navedeni su propisi
koji ureuju vinogradarstvo i vinarstvo u Hrvatskoj.
NAZIV BROJ OBJAVE U NARODNIM NOVINAMA
1 Zakon o vinu NN 96/03
2 Pravilnik o vinu NN 96/96, 7/97, 117/97 i 57/00
3 Lista zemljopisnih oznaka NN 6/04, 111/08
4
Pravilnik o nacionalnoj listi priznatih kultivara
vinove loze
NN 159/04, 14/05, 42/05, 62/05, 3/06, 37/06,
76/06, 44/07, 118/07, 133/07, 86/08, 117/08,
124/08-ispr., 148/08, 45/09
5 Pravilnik o vinogradarskim podrujima NN 159/04, 64/05, 123/07
6
Pravilnik o oglaavanju vina s kontroliranim zemljopisnim
podrijetlom i vonih vina
NN 105/04
7
Pravilnik o oznaavanju vina oznakom zemljopisnog
podrijetla
NN 7/05, 41/08
8 Lista tradicionalnih izraza za vino NN 96/07
9
Pravilnik o uvjetima analize mota, vina, drugih proizvoda
od groa i vina te vonih vina i drugih proizvoda na bazi
vonih vina
NN 102/04, 64/05
10
Pravilnik o MTTU za proizvodnju vina i vonih vina te
prodaju vina, drugih proizvoda od groa i vina kao i
vonih vina
NN 102/04, 91/05, 71/06, 73/07, 8/08
11
Pravilnik o fizikalno-kemijskim metodama analize mota,
vina, drugih proizvoda od groa i vina te vonih vina
NN 106/04
12
Pravilnik o organoleptikom (senzornom) ocjenjivanju
mota i vina
NN 106/04
13 Pravilnik o proizvodnji vina NN 2/05, 137/08
14 Pravilnik o vinskom i vonom octu NN 121/05, 53/06
15 Pravilnik o upisniku destilatera NN 137/05, 75/07
16 Pravilnik o vonim vinima NN 73/06
17 Popis - organoleptiko ocjenjivanje NN 30/06, 75/07, 124/08
18
Pravilnik o superanalizi vina, vonih vina i drugih proizvoda
od vina i vonih vina
NN 71/08
19
Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti
poljoprivrednog bilja
NN 140/05, 35/08
FOTO: www.hcphs.hr
89
Pravilnikom o vinogradarskim podrujima (NN 159/04, 64/05, 123/07) se propisuju
vinogradarska podruja Republike Hrvatske koja se, prema prirodnim uvjetima za
uzgoj vinove loze dijele na zone, regije, podregije, vinogorja i vinogradarske poloaje.
Pravilnikom o nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze propisuju se priznati
kultivari (sorte) vinove loze namijenjeni proizvodnji vina i drugih proizvoda od groa
i vina.
PODJELA NA REGIJE I PODREGIJE
Vinogradarsko podruje Republike Hrvatske dijeli se na DVIJE REGIJE:
Kontinentalna Hrvatska
Primorska Hrvatska
Vinogradarska regija Kontinentalna Hrvatska dijeli se na SEDAM PODREGIJA sa 38
vinogorja:
Podunavlje (3 VINOGORJA)
Slavonija (10 VINOGORJA)
Moslavina (2 VINOGORJA)
Prigorje Bilogora (6 VINOGORJA)
Pleivica (5 VINOGORJA)
Pokuplje (3 VINOGORJA)
Zagorje Meimurje (9 VINOGORJA)
Vinogradarska regija Primorska Hrvatska dijeli se na PET PODREGIJA sa 31
vinogorjem:
Istra (3 VINOGORJA)
Hrvatsko primorje (5 VINOGORJA)
Sjeverna Dalmacija (8 VINOGORJA)
Dalmatinska zagora (3 VINOGORJA)
Srednja i Juna Dalmacija (12 VINOGORJA)
FOTO: Vinova loza (2008.), Maleti, E., Karoglan Konti, J.,Peji, I.
90
Podregije se dijele na VINOGORJA:
.
Podregija Moslavina dijeli se na:
Vinogorje Voloder Ivani Grad (Klotar Ivani, Ivani-Grad, Kri, Velika
Ludina, Popovaa, Kutina, Lipovljani, Novska),
Vinogorje azma (azma, tefanje, Ivanjska, Berek, Hercegovac, Garenica).

Preporuene sorte vinove loze: graevina, pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, traminac crveni,
traminac bijeli, sauvignon, rajnski rizling, silvanac zeleni, rizvanac, semillon, moslavac, mukat
ottonel, krlet, diea ranina bijela, manzoni bijeli, kraljevina, ranfol, frankovka, pinot crni, gamay
bojadiser, alicante bouchet, cabernet sauvignon, cabernet franc, zweigelt, portugizac, lovrijenac.

Podregija Prigorje Bilogora dijeli se na:
Vinogorje Dugo Selo Vrbovec (Dugo Selo, Brckovljani, Preseka, Vrbovec,
Dubrava, Farkaevac),
Vinogorje Kalnik (Krievci, Orehovec, Sv. Ivan abno),
Vinogorje Koprivnica urevac (Koprivnica, Sokolovac, Rasinja, Koprivniki
Ivanec, Bregi Koprivniki, Novigrad Podravski, urevac, Virje, Klotar
Podravski),
Vinogorje Bilogora (Bjelovar, Grubino Polje, Veliki Grevac, Kapela, Rovie,
Veliko Trojstvo, Nova Raa, Velika Pisanica),
Vinogorje Zelina (Sv. Ivan Zelina, Rakovec),
Vinogorje Zagreb (Grad Zagreb sjeverno od Save).

Preporuene sorte vinove loze: graevina, moslavac, kraljevina, pinot bijeli, pinot sivi, traminac
crveni, traminac bijeli, silvanac zeleni, rajnski rizling, chardonnay, sauvignon, mukat bijeli, mukat
uti, veltlinac crveni, plavec uti, ranfol, rizvanac, manzoni bijeli, krlet, frankovka, portugizac crni,
gamay bojadiser, alicante bouchet, pinot crni, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, zweigelt,
blauburger, lovrijenac.

Podregija Pleivica dijeli se na:
Vinogorje Samobor (Samobor, Sv. Nedjelja, Brdovec, Pua, Jakovlje),
Vinogorje Pleivica Oki (Klina Selo, Jastrebarsko dio),
Vinogorje Sveta Jana (Jastrebarsko dio)
Vinogorje Krai (Krai),
Vinogorje Ozalj Vivodina (Ozalj).

Preporuene sorte vinove loze: graevina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, sauvignon, rajnski
rizling, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac, chardonnay, neuburger, veltlinac crveni, veltlinac
zeleni, ipelj, plavec uti, mukat bijeli, mukat uti, mukat ottonel, zelenac slatki, manzoni bijeli,
91
moslavac, frankovka, portugizac crni, pinot crni, merlot, zweigelt, lovrijenac.

Podregija Pokuplje dijeli se na:
Vinogorje Karlovac (Karlovac, Netreti, Bosiljevo, Duga Resa, Generalski Stol,
Barilovi, Dragani, akanje),
Vinogorje Vukomerike gorice (Grad Zagreb juno od Save, Pisarovina),
Vinogorje Petrinja (Petrinja, Sisak, Lekenik, Sunja, Glina).

Preporuene sorte vinove loze: graevina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, sauvignon, rajnski
rizling, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac, chardonnay, krlet, diea ranina bijela, ranfol,
ipelj, plavec uti, mukat bijeli, mukat uti, mukat ottonel, zelenac slatki, manzoni bijeli,
moslavac, frankovka, portugizac crni, pinot crni, merlot, zweigelt, lovrijenac.

Lista preporuenih sorata svake godine se dopunjuje te je za tone informacije
potrebno pogledati trenutno vaee liste u trenutku sadnje vinograda.
Podjela vinogorja na poloaje utvruje se sukladno Listi zemljopisnih oznaka
(Narodne novine br. 6/04, 111/08).

Prema zonama proizvodnje vinogradarsko podruje Hrvatske razvrstano je na:

FOTO: Vinova loza (2008.), Maleti, E., Karoglan Konti, J.,Peji, I.
Zona B obuhvaa ove podregije:
Moslavina, Prigorje Bilogora, Pleivica,
Pokuplje i Zagorje Meimurje.
Zona C1 obuhvaa ove podregije:
Podunavlje i Slavonija.
Zona C2 obuhvaa ove podregije: Istra,
Hrvatsko primorje i Dalmatinska
zagora.
Zona C3 obuhvaa ove podregije:
Sjeverna Dalmacija, Srednja i Juna
Dalmacija.


Podjele na regije, podregije, vinogorja i poloaje vane su zbog razliitih oznaavanja i
ogranienja proizvodnje groa i vina.

Doputeni urod po hektaru za vina s oznakom kontroliranog zemljopisnog
podrijetla, obzirom na kategoriju kakvoe i zonu proizvodnje je:
a) za stolna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom:
12.000 kg/ha u zoni B;
13.000 kg/ha u zoni C1;
92
13.000 kg/ha u zoni C2;
14.000 kg/ha u zoni C3;
b) za kvalitetna vina:
11.000 kg/ha u zoni B;
12.000 kg/ha u zoni C1;
12.000 kg/ha u zoni C2;
13.000 kg/ha u zoni C3,
c) za vrhunska vina:
10.000 kg/ha u zoni B;
11.000 kg/ha u zoni C1;
11.000 kg/ha u zoni C2;
12.000 kg/ha u zoni C3.
U proizvodnji vina doputeni su randmani, raunajui nakon prvog pretoka kako
slijedi:
stolna vina i stolna vina s kontroliranim podrijetlom do 75%;
kvalitetna vina do 70%;
vrhunska vina do 60%.
Zakon vinu (NN 96/03) temeljni je zakon koji ureuje proizvodnju, promet, preradu
groa za vino (osim prerade u sok od groa i koncentrirani sok od groa),
proizvodnju i promet vina i drugih proizvoda od groa i vina, destilaciju,
oznaavanje, zatitu zemljopisnog podrijetla, proizvodnju i promet vonih vina i
drugih proizvoda na bazi vonih vina, izradu i voenje vinogradarskog katastra te
druga pitanja vana za provoenje jedinstvenog sustava proizvodnje i prometa
groa za vino, mota, vina i drugih proizvoda od groa i vina, vonih vina i drugih
proizvoda koji sadre vino ili vono vino.
Na osnovu ovog zakona donesen je i Pravilnik o proizvodnji vina (NN 2/05) gdje se
propisuju uvjeti proizvodnje vina i drugih proizvoda od groa i vina, doputeni
postupci i sredstva u njihovoj proizvodnji, uvjeti i nain dodavanja eera ili
koncentriranog mota masulju, motu ili mladom vinu u vrenju radi poveanja
sadraja alkohola u vinu, te uvjeti i nain dodavanja mota ili koncentriranog mota
vinu.

Groem se u smislu Zakona podrazumijeva zdrav, zreo, prezreo, prosuen ili
prirodno smrznut plod vinove loze priznatih kultivara namijenjen proizvodnji vina ili
drugih proizvoda od groa i vina, a iji sok sadri minimalnu koliinu eera od 64
Oechsla.
Masulj je zgnjeeno groe s peteljkom ili bez nje;
Mot je tekui proizvod, proizveden odgovarajuim postupcima tijetenja i
93
ocjeivanja cijelog groa ili masulja, a sadri minimalnu koliinu eera od 64 Oe;
Proizvoaem groa u smislu Zakona smatra se svaka fizika ili pravna osoba koja
proizvodi groe.
Sorte vinove loze za proizvodnju vina moraju pripadati vrsti Vitis vinifera ili
kriancima Vitis vinifera s drugim vrstama roda Vitis.
Zabranjeno je vino proizvoditi od sljedeih sorata: Noah, Othello, Isabelle, Jacquez,
Clinton, Herbemont i drugih direktno rodnih hibrida.
Kvalitetna i vrhunska vina proizvode se od sorata koje pripadaju vrsti Vitis vinifera.
Vino u smislu Zakona jest poljoprivredni prehrambeni proizvod, dobiven potpunim
ili djelominim alkoholnim vrenjem masulja ili mota, od svjeeg i za preradu u vino
pogodnoga groa.
Proizvoaem vina i drugih proizvoda od groa i vina, u smislu Zakona, smatra se
svaka fizika ili pravna osoba koja je upisana u Upisnik proizvoaa groa, vina i
vonih vina.

Vina u smislu Zakona jesu:
1) vina u uem smislu rijei:
mirna vina,
pjenuava vina,
biser vina,
gazirana vina,
2) specijalna vina:
desertna vina,
aromatizirana vina,
likerska vina.

Po boji vina se dijele na bijela, ruiasta (rose, opolo) i crna (crvena).

Po sadraju neprevrelog eera vina se dijele:
mirna vina na: suha (do 4 g/L neprevrela eera), polusuha (4 12 g/L
neprevrela eera), poluslatka (12 50 g/L neprevrela eera) i slatka (vie
od 50 g/L neprevrela eera)
pjenuava, biser i gazirana vina na: vrlo suha, suha, polusuha, poluslatka i
slatka, a u prometu se oznaavaju kao extra brut (<od 6 g/L neprevrelog
eera); brut (<15 g/L neprevrelog eera); vrlo suho (extra sec, dry) (12
-20 g/L neprevrelog eera); suho (sec, dry) (izmeu 17 35 g/L
94
neprevrelog eera); polusuho (demi sec) (3350 g/L neprevrelog
eera); slatko (doux), (> 50 g/L neprevrelog eera).

Vina se razvrstavaju u kvalitetne kategorije ovisno o kakvoi preraenoga groa,
prirodu po hektaru, stupnju zrelosti groa, prerade i njege, randmanu, koliini
prirodnog alkohola i drugih sastojaka te organoleptikim (senzornim) svojstvima.

Po kakvoi mirna se vina dijele na:
1) stolna vina
stolno vino bez oznake zemljopisnog podrijetla,
stolno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom,
2) kvalitetna vina
kvalitetno vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom,
3) vrhunska vina
vrhunsko vino s kontroliranih i ogranienih vinorodnih podruja,
vrhunsko vino s kontroliranih i ogranienih specifinih vinorodnih podruja,
predikatna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.

Kvalitetna i vrhunska vina koja su u podrumskim uvjetima uvana pet ili vie godina,
od toga najmanje tri godine u boci, mogu nositi oznaku arhivsko vino.

Proizvodi s oznakom kontroliranoga zemljopisnog podrijetla moraju zadovoljiti
uvjete da:
potjeu s odreenog i ogranienoga vinorodnog podruja,
potjeu od odreenih sorata ili skupine sorata vinove loze,
imaju propisan najmanji prirodni sadraj alkohola,
nije premaen doputeni prirod po hektaru,
ima kemijski sastav i organoleptika (senzorna) svojstva karakteristina za
proizvod s tog podruja,
su evidentirani u Upisniku.

STOLNO VINO JE VINO:
proizvedeno od sorata vinove loze koje moraju pripadati vrsti Vitis vinifera ili
kriancima Vitis vinifera s drugim vrstama roda Vitis.


95
KVALITETNO VINO JE VINO:
proizvedeno od sorata vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera i
Pravilniku o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze,
proizvedeno od groa podrijetlom iz samo jedne podregije
VRHUNSKO VINO JE VINO:
proizvedeno od sorata vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera i
Pravilniku o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze,
proizvedeno od groa podrijetlom iz jednog ili vie vinogradarskih
poloaja unutar jednog vinogorja


Predikatna vina jesu vina koja u dobrim godinama i prikladnim uvjetima dozrijevanja
groa na trsu, a ovisno o postignutom stupnju prezrelosti groa te vremenu berbe i
prerade, postiu posebnu kakvou.
Predikatna vina jesu:
vino kasne berbe proizvedeno od groa koje je ubrano u stanju prezrelosti
i mot kojega ima najmanje 94 Oechsla,
vino izborne berbe proizvedeno iskljuivo od posebno izabranog groa
kojemu mot sadri najmanje 105 Oechsla,
vino izborne berbe bobica proizvedeno od izabranih, prezrelih i
plemenitom plijesni napadnutih bobica mot kojih sadri najmanje 127
Oechsla,
vino izborne berbe prosuenih bobica proizvedeno od izabranih prosuenih
bobica mot kojih sadri najmanje 154 Oechsla,
ledeno vino proizvedeno od groa koje je ubrano pri temperaturi od
najmanje -7C (minus 7C) i preraeno u smrznutom stanju, a mot kojega
sadri najmanje 127 Oechsla.

Mlado vino je vino kod kojeg je izvreno djelomino ili potpuno vrenje i koje nije
prolo cjelovitu tehnoloku obradu.
Mlado vino moe biti:
stolno mlado vino bez zemljopisnog podrijetla,
stolno mlado vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom,
kvalitetno mlado vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.


96
Pjenuava vina su vina dobivena prvim i drugim alkoholnim vrenjem svjeeg groa,
mota od groa i vina podobnog za dobivanje stolnog vina, kao i kvalitetnog i
vrhunskog vina koja, kada se otvori posuda, otputaju ugljini dioksid, koji potjee
iskljuivo od vrenja i ima tlak od najmanje 3 bara kao posljedicu otopljenog ugljinog
dioksida pri temperaturi zatvorene posude od 20C.
Prirodna pjenuava vina mogu biti:
stolno pjenuavo vino,
stolno pjenuavo vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom,
kvalitetno pjenuavo vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom,
vrhunsko pjenuavo vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.
Biser vina su vina dobivena od stolnog vina, kvalitetnog vina ili proizvoda podobnih za dobivanje
stolnog vina ili kvalitetnog vina pod uvjetom da takva vina ili proizvodi imaju ukupnu alkoholnu
jakost ne manju od 9 vol. % ili stvarnu volumnu alkoholnu jakost ne manju od 7 vol. % i koja imaju
tlak, zbog u njima nastalog ugljinog dioksida, ne manji od 1 bara i ne vei od 2,5 bara kada se dri
na temperaturi od 20C u zatvorenim posudama.
Biser vina mogu biti:
stolno biser vino,
stolno biser vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom,
kvalitetno biser vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.
Gazirana vina su vina dobivena od stolnih vina koja, kada je posuda otvorena, otputaju ugljini
dioksid koji u cijelosti ili djelomino potjee od dodavanja tog plina i koji ima tlak od najmanje 3
bara kao posljedicu otopljenog ugljinog dioksida, kada se dri u zatvorenoj posudi na temperaturi
od 20C.
Gazirana vina mogu biti:
stolno gazirano vino,
stolno gazirano vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.

Specijalna vina su vina dobivena posebnim nainom prerade groa, mota ili vina
bez dodatka ili s dodatkom odreene koliine vinskog alkohola, vinskog destilata,
eera, koncentriranog mota i mirisavih ili drugih doputenih tvari biljnog podrijetla.
Specijalna vina jesu:
desertno vino - dobiveno posebnim nainom prerade prezrelog, odnosno
prosuenog groa, kao i vina dobivena posebnim postupcima dorade
mota i vina, desertno vino mora sadravati najmanje 15 vol. % stvarnog
alkohola
Proek je desertno kvalitetno ili desertno vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim
podrijetlom iz regije Primorska Hrvatska.
likersko vino - dobiveno vrenjem masulja ili mota uz dodatak uguenog
mota, alkoholiziranog mota, vinskog destilata ili vinskog alkohola, stvarni
97
sadraj alkohola u likerskim vinima ne smije biti manji od 15 vol. % stvarnog
niti vei od 22 vol. % ukupnog alkohola.
aromatizirano vino - dobiveno iz vina posebnim postupkom uz dodatak
alkohola, sladora, kiselina i ekstrakta dobivenog maceracijom aromatinih
biljaka, sadre najmanje 8 vol. % stvarnog alkohola a najvie 25 vol. %
ukupnog alkohola.


12. PRIPREMA ZA BERBU, BERBA I PRIMARNA PRERADA

DOZRIJEVANJE GROA I PRIPREMA ZA BERBU

Nakon oplodnje dolazi do intenzivnog rasta bobica, kada one vrlo brzo mijenjaju svoj
volumen i masu. Tijekom intenzivnog rasta neznatno se poveava sadraj eera jer se
koristi za rast i razvoj, a znatno se poveava sadraj organskih kiselina.
Kada bobica dostigne svoju punu veliinu dolazi do brojnih fiziolokih promjena koje
se oznaavaju poetkom faze dozrijevanja groa. Zelena boja kod bijelih sorata prelazi
u utu, a kod crnih u crvenkastu i crveno-plavu. Ova pojava naziva se ara, koja u naim
uvjetima, kod veine vinskih sorata nastupa u kolovozu i traje 10-15 dana. Osim
promjene boje, bobica postaje sve meka, mijenja se odnos eera i kiselina u korist
eera. Sjemenke dovravaju svoj razvoj, postaju tamne, a kada su sposobne za klijanje
nastupila je fizioloka zrelost. Ona nastupa ili ranije ili istovremeno kada i puna zrelost
groa, koju karakterizira prestanak nakupljanja eera, a razgradnja kiselina prestane
ili se smanji. Nakon pune zrelosti, moe doi do porasta koncentracije eera, ali
iskljuivo gubitkom vode iz bobice, obzirom da prestaje pritjecanje asimilata u bobice.
Tehnoloka zrelost, nastupa poslije pune zrelosti, a zapravo je stanje groa koje najvie
odgovara tehnologiji proizvodnje odreenih vina.
Vremenski uvjeti u vrijeme dozrijevanja groa imaju veliku ulogu za prinose i
kakvou groa. Nepovoljno je due hladno i vlano razdoblje u tom periodu ili pak sua,
gdje je zbog nedostatka vlage poremeen proces fotosinteze. Groe najbolje dozrijeva
pri umjerenim dnevnim (20-25C) i niim nonim temperaturama, uz intenzivno sunevo
osvjetljenje i uz dovoljno vlage u tlu. U takvim uvjetima se dobije sirovina visoke
koncentracije eera, povoljnog kiselinskog sastava, razvijene arome i dobrog
zdravstvenog stanja.
98
Za odreivanje termina pune zrelosti groa vrlo je vano pratiti tijek dozrijevanja,
posebice odnos eer-kiseline u grou. eer se najee odreuje motnim vagama
(Klosterneuburka ili Babo-ova i Oechsle-ova) ili pak refraktometrom, optikim
instrumentom kojim se mjeri koliina suhe tvari, izraena u Oe , te se po oitanju moe
vidjeti koliina eera u motu i predvidjeti potencijalna koliina alkohola u vinu uz
pomo Salleronovih tablica. Za praktino i brzo izraunavanje koliine eera u motu
mogu se koristiti formule:

Oechsleova formula (sjeverozapadna Hrvatska):
(Oe/4) 3 = % eera (g/l ili kg /100 l mota)
Npr. (92Oe/4) 3 = 23-3 = 20 % eera (20 kg eera na 100 l mota)

Saleronova formula (Istra i Primorje):
(Oe x 0,266) 3 = % eera (g/l ili kg /100 l mota)
Npr. (92Oe x 0,266) 3 = 24,47-3 = 21,47 % eera (21,47 kg eera na 100 l mota)

Na istom refraktometru moe biti i Babo-ova skala koja pokazuje teinske postotke
eera u motu (koliko ima eera na 100 kg mota).

FOTO: www.vinogradarstvo.com

BABOOV motomjer pokazuje teinske postotke eera u motu, znai koliinu eera u
100 kg mota. Korekcija oitanja obavlja se obzirom na temperaturu. Motomjer je
99
najee badaren na 17,5C (14R) ili 15C (12R). Za svaka dva stupnja ispod
oznaene temperature oduzima se od oitane vrijednosti 0,1% eera i obrnuto.

Vano je uzimati prosjene, reprezentativne uzorke iz vinograda, kako bi dobivene
vrijednosti pokazale pravo stanje naega groa. Prvo mjerenje obavi se 10-12 dana
prije berbe: ubere se 2-3 kg groa u raznim dijelovima vinograda, sa raznih strana
nekoliko okota. Takav prosjean uzorak se stisne (iscijedi) i u dobivenom motu se
izmjeri sadraj eera. To se ponovi nekoliko puta (svakog treeg dana), te kada se utvrdi
da se koliina eera u motu ne poveava, groe je spremno za berbu. Dnevni prirast
sadraja eera raste za 0,1 %, a za vrlo sunanih dana pred berbu u povoljnim uvjetima,
moe se poveati i do 0,2 %. Uz to, posljednjih dana sazrijevanja groa najvie se
razvijaju mirisne komponente (svojstvene sorti), koje daju vinu bogatstvo svih sortnih
osobina (miris, okus, boja).
Ukupne kiseline odreuju se metodom titracije, sa NaOH, u prirunom laboratoriju,
no dobar pokazatelj moe biti sadraj eera i organoleptina ocjena (kuanjem groa,
ljepljiv sok).

Kakvoa vina ne ovisi samo o kvalitetnom sortnom grou, nego i o zdravoj, dobro
odravanoj bavi. Najbolje i najzdravije vino, ukoliko doe u octikavu ili pljesnivu
bavu, postat e takoer octikavo, odnosno poprimit e okus i miris po plijesni.
Nakon pranjenja, bave je potrebno oprati hladnom vodom, sve dok iz bave ne
izlazi ista voda. Potom je treba oprati, po mogunosti, vrelom vodom, valjati sve dok
se voda ne ohladi, te ponovno dobro isprati hladnom vodom. Kod posljednjeg
ispiranja dobro je staviti, na svakih 30 l vode 50 g vinske kiseline. Nakon to se bava
ocijedi i osui potrebno ju je sumporiti, jer sumporni dioksid u doticaju s vodom
prelazi u sumpornu kiselinu koja u vinu nije poeljna. Za sumporenje bave na
volumen bave od 300 litara, dovoljna je jedna sumporna traka. Ukoliko se bava ne
koristi za dranje vina, postupak sumporenja treba ponovit svakih pet do est
tjedana. To je takozvani suhi postupak sumporenja bave. Ako se bave nalaze u
suhim prostorijama, te se duge rasue, preporuuje se takozvano mokro
konzerviranje baava. Kod mokrog konzerviranja baava postupak je slijedei na
100 l hladne vode dodaje se 1 l sumporaste kiseline te 10 dag vinske kiseline kako bi
se pospjeilo isparavanje.
Ukoliko prvi puta koristimo novu bavu prije upotrebe moramo ju oviniti. Ovinjavanje
je priprema bave za smjetaj vina, a sastoji se od odstranjivanja tanina, smolastih
100
tvari i tvari boje iz drva bave, koje se djelovanjem alkohola otapaju. U sluaju
stavljanja vina u novu neovinjenu bavu, vino bi iz drva izluilo sve te topive tvari koje
bi utjecale na promjenu karakteristika vina (okus,boja). Ovinjavanje se provodi
hladnom vodom, uz dodatak soli, zatim toplom vodom uz dodatak sode- natrijev
karbonat (Na
2
CO
3
) ili sumpornom kiselinom, a najbolje je za zaparivanje (pregrijanom
vodenom parom). Potreban je oprezni pri rukovanju sumpornom kiselinom.
Sumporna kiselinu oprezno se ulijeva u vodu (KUV), a nikako voda u kiselinu (VUK!),
kako ne bi dolo do prskanja.

BERBA I PRIMARNA PRERADA

Pripreme za berbu treba obaviti ranije (alat, posude, radna snaga, transport, podrum i
strojevi za primarnu preradu), a berbu je preporuljivo obaviti za lijepa i suha vremena.
Izbjegava se berba po visokim temperaturama, pa je najbolje taj posao obaviti u
jutarnjim ili popodnevnim satima.

Ponekad je berbu groa potrebno obaviti nekoliko puta (u nasadima sa vie sorata
razliite dobi dozrijevanja) ili obratiti veu panju pri izboru grozdova i bobica, npr. kod
izborne berbe, gdje se beru samo dobro dozreli, zdravi grozdovi, koji na temelju
vizualne ocjene garantiraju odreenu kakvou mota.

Groe se bere u sanduke manje zapremine oko 20-30 kg, jer se tako najmanje oteuje.
Ovako ubrano groe u podrum e stii neoteeno to je preduvjet proizvodnje
zdravog vina sa izraenim mirisnim i okusnim svojstvima sorte.
Za kvalitetu budueg vina vano da vrijeme, od berbe do poetka prerade groa, bude
to krae. Time se smanjuje mogunost pojave neeljenih promjena uvjetovanih
kisikom, kao to je oksidacija fenolnih spojeva - tvari boje i tanina kod oteenog groa,
kao i razvoja nepoeljnih mikroorganizama (patogene mikroflore) koji mogu uzrokovati
nekontrolirane i nepoeljne mikrobioloke procese u grou i motu. Vano je brati
toliko groa koliko ga se stigne preraditi isti dan. Prva radnja koja prethodi preradi je
zaprimanje (recepcija) groa i vaganje.

U prvoj fazi prerade groa postupak proizvodnje bijelih i crnih vina se ne razlikuje.

101
RUNJENJE - MULJANJE je postupak kojim se uz pomo kombinirane runjae-muljae
odvaja peteljkovina, a bobice gnjee valjcima. U prvoj fazi rada odvaja se peteljkovina
od bobica i taj postupak se naziva runjenje, dok se sljedea faza naziva muljanje zbog
gnjeenja bobica valjcima.
Groe se ubacuje u prihvatni lijevak, prolazi kroz rupiasti valjak na kraju kojeg
izlazi peteljkovina, a bobice prolaze kroz rupice na valjku-cilindru. Ovisno o
kapacitetu muljae mogu biti jedan ili dva para valjka, razliitog promjer i duine, ali i
razliite brzine kojom se okreu. Valjak je obino dugaak 40-200 cm, promjera 12-20
cm. Valjci mogu biti na presjeku krilni i ljebasti. Izraeni su od nehrajuih materijala,
lakih za odravanje.

Runjenjem - muljanjem proizvodi se masulj koji se sastoji od tekue faze (sok) i krute
faze (koice, sjemenke i mesa bobica). Masulj bijelih vina cjevovodima se prebacuje
preu, a masulj crnih vina prebacuje se u posude (kace) u kojima e se odvijati maceracija i
fermentacija.

TEHNOLGIJA PROIZVODNJE BIJELIH VINA
PREANJE MASULJA
Cijeli postupak od muljanja groa do poetka preanja, trebao bi trajati to krae,
obzirom da je masulj u ovom trenutku dosta osjetljiv i sklon oksidaciji ili posmeivanju.
Oksidaciju polifenola kataliziraju enzimi polifenoloksidaze te uzrokuju navedeno
posmeivanje mota. (katalizator: tvar koja utjee na kemijsku reakciju svojom
prisutnou, a sama se ne mijenja).
Masulj se podvrgne preanju ili tijetenju. Provodi se u preama, razliitog kapaciteta,
izvedbe i naina rada. Preanje groa je jedan od najvanijih postupaka kod prerade
groa, zato ga je potrebno prilagoditi karakteristikama groa te eljenom tipu vina.
O tome ovisi i rad sa preama tj. parametri u procesu preanja: pritisak i trajanje
pojedinanih faza preanja i rahljenja. Kod preanja dobivaju se razliite frakcije
mota sa razliitim fizikalno-kemijskim karakteristikama ijim se odvajanjem ili
spajanjem moe utjecati na krajnji karakter vina.
PNEUMATSKA PREA
Dva su sustava: pneumatski i membranski. Tlak zraka za preanje groa primjenjuje
se od 1951. godine kada je Willmes konstruirao prvu takvu preu. Tada je
upotrijebljena gumena zranica-vrea, a prostire se po duini koa. Pomou
102
kompresora utiskuje se zrak u zranicu (do 6 bara), koja pritie masulj prema kou, gdje
istjee mot.
Membranska pneumatska prea omoguuje kontrolirani proces preanja groa tj.
proizvoau omoguuje da aktivno kontrolira procese, po potrebi ih prilagoava i
vodi. Unutar koa-valjka nalazi se membrana koja pritie masulj utiskivanjem zraka
pomou kompresora. Stiskanje se provodi prema sreditu koa. Preanje poinje s
pritiskom od 0,2-0,5 bara pri emu se dobiva 60% mota, a tlak se maksimalno povea do
2 bara.
Mekano preanje groa ili masulja pomou membrane na komprimirani zrak,
sprjeava mehanika oteenja groa- manje oteuje sjemenke tako da ne dolazi
do izluivanja taninskih spojeva u vino koji uzrokuju gorka i opora vina.
Tehnike karakteristike:
Svi dijelovi, koji su u dodiru sa motom, izraeni su od nehrajueg eljeza, to
omoguuje jednostavno ienje i odravanje, te visoke higijenske standarde. Bubanj
pree je izraen sukladno pravilima i propisima za tlane posude. Vodoravni oblik
bubnja, koji se odlikuje veom duinom, a manjim promjerom, omoguava bre
istjecanje soka. Velika vrata omoguavaju brzo i jednostavno punjenje i pranjenje
pree, a automatika sa upravljanjem osigurava precizno odvijanje procesa preanja s
obzirom na zadane parametre.
Ova prea potpuno je zatvorena, pa je i mogunost oksidacije masulja svedena na
minimum.

Rad membranske pneumatske pree
Punjenje pree: Kroz otvorene vrata ili preko prikljuka za centralno punjenje bubanj
se groem ili masuljem. Ve kod punjenja, poinje otjecanje mota u sabirno korito.
Preanje: Bubanj je okrenut sa zatvorenim vratima prema dolje. Preanje se izvodi
pomou komprimiranog zraka putem nepropusne membrane. Mot se cijedi kroz
otvore na perforiranoj strani bubnja,ili kroz kanale za ocjeivanje.
Rastresanje: Zrak je isputen, membrana je prislonjena na unutarnje stjenke bubnja.
Bubanj se vrti.
Pranjenje: Vrata su otvorena, bubanj se sporo okree. Tijekom okretanja sjemenke i
preana koica padaju iz bubnja. Velika vrata omoguavaju brzo pranjenje.



103
HIDRO PREA
Hidro pree su obino manjeg kapaciteta, esto se nazivaju i pree za talog. Rade na
principu punjenja bubnja vodom koji pritie masulj uz rupiaste stjenke koa.
Kapacitet koa je od 80-250l, a tlak 2,5-3 bara.
Danas se vie gotovo i ne upotrebljavaju:
MEHANIKA PREA uspravan ili vodoravan ko sa vijkom na runi ili
hidraulini pogon, kapacitet obino 100-800l. U kou je navojnica po kojoj se
kreu potisne ploe ili je navojnica izvan koa pa u tom sluaju jedna potisna
ploa potiskuje masulj.
HIDRAULINA PREA- potjee iz 1835. godine. Gradnjom veih podruma
potaknuta je proizvodnja prea veeg kapaciteta. Hidraulini sustavi: valjak s
klipom, spremnik s hidraulinom tekuinom, sigurnosni ventil. To je uspravna
prea s 2 okretna koa.

Jaina preanja bitno utjee na kakvou mota odnosno vina. Preanje s
poveanim pritiskom dovodi do poveanog randmana koji ide na tetu kakvoe
mota i vina i obratno.
Sok-mot koji istjee iz pree silom gravitacije i laganim stiskanjem zove se
samotona frakcija mota ili samotok. Mot dobiven preanjem zove se preavinska
frakcija mota ili preavina. Samotok od preavine razlikuje se po kemijskom sastavu, a
time i po kakvoi.

Utvrivanje kakvoe mota provodi se, ovismo o elji proizvoaa, zasebno u
samotonoj i preavinskoj frakciji mota ili u ukupnom motu. Kakvoa tj. koliina eera
utvruje se motnim vagama (Klosterneuburka ili Babo-ova i Oechsle-ova) ili
refraktometrom.

eeri u grou:
Monosaharidi su pentoze i heksoze
Vino sadri 1g/l eera pentoza, kvasci ih ne mogu fermentirati, oni daju punou
okusa i slue mlijeno-kiselim bakterijama kao hrana za vrijeme malolaktine
fermentacije. Heksoze nastaju procesom fotosinteze u liu i zelenoj bobici, koja
nakon pojave are vie ne moe sintetizirati eere. Dozrijevanjem groa prvo se
nakuplja glukoza (groani eer), a zatim fruktoza (voni eer), tj. njihov odnos se
mijenja. U zelenoj bobici prevladava glukoza, dok se dozrijevanjem groa poveava
104
koliina fruktoze u bobici, a u punoj zrelosti koliina oba eera je podjednaka.
Glukoza je mikrobioloki nestabilna te je prva heksoza koju metaboliziraju kvasci
(glukofilni kvasci). Fruktoza je mikrobioloki razgradljiva i u vrijeme fermentacije
prelazi u etilni alkohol.
Disaharidi
Saharoza se u grou nakuplja u posljednjoj fazi zriobe, kada je omjer glukoze i
fruktoze u balansu. U kiselim motevima dolazi do njene inverzije (uz enzim
invertazu) u glukozu i fruktozu koje kvasci mogu koristiti. Doslaivanje mota
dozvoljeno je upotrebom saharoze, no ne smije biti prisutna u vinu nakon
fermentacije.

Meu organskim kiselinama groa najzastupljenije su:
Vinska kiselina
Jabuna kiselina
Limunska kiselina
U vrijeme dozrijevanja groa koliina kiselina opada jer su kiseline metaboliti na
raun kojih bobica die. U disanju je intenzivnija razgradnja jabune kiseline, dok
razgradnja vinske poinje tek pri temperaturama viim od 37C u periodu
dozrijevanja. U dozrijevanju, kiseline se neutraliziraju kationima koje loza usvaja
korijenom (K, Ca, Mg) i time raste i pH. Vinske kiseline u bobici ima od 1-8 g/l u
vrijeme berbe. Stvara se samo u zelenom mladom liu, vee se na katione iz tla, u
vinu je nestabilna, te se soli vinske kiseline u vrenju i dozrijevanju taloe u obliku soli
kalijhidrogen tartarata ili VINSKOG KAMENA (birsa, strije). (soli vinske kiseline-
tartarati).
Jabuna kiselina je produkt nepotpune oksidacije eera u zelenoj bobici, ali je jaki
metabolit, tj. troi se pri disanju loze. U punoj zrelosti u bobici je ima 5-6 g/l, a u
zelenoj bobici 15-25 g/l. Soli jabune kiseline-malati su topive soli i ne mogu se
istaloiti. Vina sa visokom koncentracijom jabune kiseline su gorkog, zelenog i
neharmoninog okusa. Jabuna kiselina se u vinu moe smanjiti malolaktinom
fermentacijom ili otkiseljavanjem.
Ukupna kiselost u vinu izraava se u g/l kao VINSKA KISELINA jer je to najjaa
organska kiselina groa, mota i vina. Ukupna kiselost odreuje se neutralizacijom
svih kiselina sa otopinom natrij hidroksida (NaOH).
Koliina limunske kiseline kree se od 0,3-0,8 g/l.
105
Osim eera: grodanog-glukoze i vonog-fruktoze, zatim organskih kiselina: vinske,
jabune, limunske na kakvou i kemijski sastav mota utjeu: duine (najvie bjenevina
25-30%) i mineralne tvari (2-5 g/l, u bobici najzastupljeniji K, Ca, Mg, P), zatim polifenoli:
boje i tanini, vitamini (vit C, B vitamini), a iznad svega tvari arome (u koici bobice i
neposredno ispod nje).

POSTUPCI S MOSTOM I POPRAVLJANJE NJEGOVIH SVOJSTAVA
Kako bi se proizvelo vino visoke kakvoe potrebno je provesti odreene postupke, kojima
se:
titi mot-masulj od oksidacije i to pravilnom uporabom sumpora
u godinama loeg dozrijevanja groa
o doslaivanje mota-masulja eerom
o dodavanje kiselina
o oduzimanje kiselina-odkiseljavanje mota

Primjena sumporaste kiseline (sulfitirane) provodimo sulfitiranje mota i vina.
Utjee na kakvou, postojanost i konano na karakter vina.
Svrha sulfitiranja mota i vina:
ANTISEPTINO DJELOVANJE- fungistatino i bakteristatino, na odreeno
vrijeme inaktivira mikroorganizme
ANTIOKSIDACIJSKO DJELOVANJE- vezanje dijela atmosferskog kisika i
inaktiviranje oksidacijskih enzima
KOAGULACIJSKO DJELOVANJE- pomae taloenje razliite mutnoe,
bjelanevina i oksidacijskih enzima

ANTISEPTINO DJELOVANJE
Mikroorganizmi u motu potjeu sa bobice groa te su razliiti mikroorganizmi
razliito otporni na SO
2
. Najotporniji su kvasci, zatim bakterije, a najmanje otporne
su plijesni.
Unutar grupe kvasaca isto tako postoji razliita otpornost, epifitni kvasci (divlji
kvasci) manje su otporni na SO
2
te se lake onemoguava poetak njihove
aktivnosti (djelovanja).
Epifitna mikroflora (kvasci koji latentno preive zimu u vinogradarskom tlu ili na
rozgvi, kasnije dospiju i na bobicu, a s njom u mot) u motu moe izazvati
SPONTANO VRENJE- zapoinje alkoholnu fermentaciju u nesulfitiranom motu.
106
Kloeckera apiculata je divlji kvasac, jo se naziva limunski ili vrkasti kvasac, moe
zapoeti alkoholnu fermentaciju i pri tom izazvati stvaranje nepoeljnih, tetnih
spojeva u vinu. On ugiba pri vol. postotku alkohola od 4%, no do tada je ve stvorio
tetne spojeve- vee koliine hlapivih kiselina (0,6 g/l), koje normalno nastaju u
fermentaciji, ali u puno manjoj koliini (idealno 0,2-0,3 g/l u bijelim vinima,
izraeno kao octena kiselina).
U sulfitiranom motu, prvi kvasac koji zapoinje fermentaciju je Saccharomyces
cerevise ili vinski kvasac. Openito, sulfitiranjem mota provodimo selekciju
kvasaca.
ANTIOKSIDACIJSKO DJELOVANJE
Antioksidacijsko djelovanje SO
2
vidljivo je u sprjeavanju posmeivanja mota i
vina, jer sumporasta kiselina vee kisik i ne dozvoljava enzimatske reakcije iji
katalizator je bakar. Sprjeavaju se promjene boje, mirisa i okusa mota i vina.
Ishodini spojevi-perkursori za posmeivanje su taninski spojevi, fenolne kiseline,
galaktouronska kiselina.

Koliinu S0
2
(5g/hl SO
2
-10 g/hl SO
2
) koju primjenjujemo ovisi o:
zdravstveno stanje groa (bolesno groe-vie sumpora, zdravo groe 5-
7,5 g/hl SO
2
= 10-15 g/hl K-metabisulfita= 100-150 ml 5% sumporaste
kiseline)
temperature groa i mota (vie temperature-vie sumpora, bre kemijske
reakcije)
koliina eera u motu (vie eera-vie sumpora)
koliina kiselina u motu (vie kiselina, nii pH- manje sumpora)

Vrste sumpora koje se primjenjuju:
sumpor u prahu i sumporne trake (elementarni sumpor ili nanesen na
trake, pali se)
o od 1 g s paljenjem dobijemo 2 g SO
2

kalijev metabisulfit pirosulfit, vinobran
o od 1g oslobaa se 0,5 g SO
2

5%-tna otopina sumporaste kiseline (dobiva se otapanjem 100g K-
metabisulfita u 1 l vode)
107
o 100 ml (1 dcl) 5%-tne otopine ima 5 g istog S0
2
; dodatkom te
koliine na 100 l mota, masulja ili vina postie se isti uinak kao i s
dodatkom 10 g K-metabisulfita/100 l mota
Sumporni dioksid u motu i vinu vee se na eere (glukozu, pentoze), keto spojeve
te na acetaldehid (koji normalno nastaje u fermentaciji dekarboksilacijom pirogroane
kiseline, da bi redukcijom preao u etanol. Ako u motu ima slobodnog SO
2
, acetaldehid e se s
njime vezati u stabilan spoj. Da bi se to sprijeilo, treba izbjegavati prekomjernu sulfitiranje
mota i masulja prije zavretka vrenja. Povean sadraj acetaldehida kvari vinu organoleptika
svojstva-djeluje staro).

KOAGULACIJSKO DJELOVANJE
Taloenje (rasluzivanje) mota
U suvremenom podrumarstvu vrenje se ne preputa djelovanju spontane mikroflore
(kvasaca). Nakon preanja groa, mot se podvrgne taloenju-rasluzivanju uz
dodatak sumpora (SO
2
), a ponekad i bentonita ili pentagela.
Sumpor u motu izaziva koagulaciju (zgruavanje) i taloenje bjelanevina, taloenje
polifenola, patogene mikroflore (bakterija, loih kvasaca, plijesni) kao i estica
zdrobljenih dijelova bobice i peteljkovine. Taloenjem se iz mota odstranjuju i ostaci
sredstava za zatitu bilja (moe se javiti problem ako ima rezidua sredstava u
fermenntaciji-ugibaju kvasci), zatim neistoe i ostaci zemlje.

SO
2
utjee i na zdravstveno stanje i stabilnost budueg vina. Koliina koja se dodaje
ovisi o zdravstvenom stanju groa i temperaturi mota, a obino se kree od 20-40 g
K-metabisulfita ili 200-400 ml 5%-tne otopine sumporaste kiseline na svakih 100 l
mota.
Taloenje mota traje 12-48 sati, ovisno o uvjetima, no ne bi trebalo trajati due od 48
sati. Taloenjem se mot izbistri, no potrebno je obratiti panju da mot se mot ne
izbistri potpuno, jer u prebistrenim motevima tee zapoinje alkoholna fermentacija i
razvoj kvasaca.
Nakon taloenja, mot se pretae u posude u kojima e se odvijati fermentacija. Posude
se ne pune do kraja, potrebno je ostaviti 20% slobodnog prostora jer dolazi do poveanja
volumena mota i razvijanja pjene. Na posude se stavlja vreljnaa.
U ovom trenutku mogu se popravljati karakteristike mota, te dodati selekcionirani
kvasci, hrana za kvasce i enzimi.

108
Doslaivanje mota-masulja
Kakvoa vina ovisi o kakvoi mota. U godinama s nepovoljnim klimatskim prilikama za
vrijeme dozrijevanja groa ne nakuplja se dovoljno eera, te je potrebno takvom
motu dodati odreenu koliinu eera.
Popravljanje mota saharozom prvi je 1801. godine primijenio Shaptal u Francuskoj. Taj
se postupak naziva aptalizacija. Postupak pojaavanja i doslaivanja provodi se
temeljem rjeenja Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, Zavoda za
vinogradarstvo,vinarstvo i voarstvo za kvalitetna vina. Vrhunska vina ne smiju se
doslaivati i pojaavati.
Najprije se treba izraunati koliko e u vinu biti alkohola od eera kojeg sadri mot, a
tek potom izraunati dodati toliko treba dodati eera da se dobije eljeni alkohol u vinu.
Dodani eer (saharoza) motu, ne dolazi pod utjecaj direktnog vrenja, ve se saharoza
hidrolitiki cijepa na groani (glukozu) i voni (fruktozu) eer u prisutnosti kiseline vina i
djelovanjem enzima saharoze, kojeg sadre kvasci i u manjoj mjeri mot. Kod proizvodnje
bijelih vina eer (saharoza) se rastopi u motu (4 litre mota za 1 kg eera).
Temeljem pravilnika o proizvodnji vina (NN 2/05) u proizvodnji kvalitetnih vina moe se
dopustiti poveanje prirodne volumne alkoholne jakosti za najvie 2 vol.%. Na svakih
100 litara mota maksimalno se smije dodati 3,4 kg eera, pri emu se koliina alkohola
u buduem vinu poveava za 2 vol%. Ako elimo poveati alkohol u buduem vinu za 1
vol%, dodajemo u 100 l mota 1,7 kg eera ili 1 kg eera dodanog u 100 litara mota
poveava alkohol u 100 litara vina za 0,6 vol%.
Postupcima pojaavanja moe se poveati ukupnu volumnu alkoholnu jakost u
proizvodima maksimalno do:
12,0 vol.% u zoni B,
12,5 vol.% u zoni C1,
13,0 vol.% u zoni C2,
13,5 vol.% u zoni C3.
Iznimno, kod crnog vina u zoni B, moe se ukupna volumna alkoholna jakost poveati
do najvie 12,5 vol.%.
Kod proizvodnje crnog vina masulju se dodaje eer rastopljen isto kao za bijeli mot,
ali umanjen za 25 %, jer u prosjeku 100 litara masulja sadri 75 litara mota.
Kod ove klasine proizvodnje crnih vina, jedan dio eera dodaje se u masulj u vrenju,
a drugi dio u otoeni mot, u vrenju odvojen od krutog dijela masulja (koice i
sjemenke) i preputen daljnjem vrenju.

109
Dokiseljavanje i otkiseljavanje
U masulju, motu, motu u vrenju i mladom vinu u vrenju moe se provesti postupak:
djelominog otkiseljavanja u zoni B,
djelominog otkiseljavanja i dokiseljavanja u zoni C1 i C2,
djelominog dokiseljavanja u zoni C3.
Dokiseljavanje masulja, mota, mota u vrenju moe se provoditi do granice od 1,5 g/L
izraeno kao vinska kiselina.
Za dokiseljavanje se moe koristiti vinska kiselina ili limunska kiselina. Dodavanjem 2g/l
vinske kiseline bijelom motu, ukupna kiselina povea se za 1g/l. U masulju crnog vina,
4g/l vinske kiseline poveava ukupna kiselina za 1g/l.
Dokiseljavanje vina moe se provoditi do granice od 2,5 g/L izraeno kao vinska kiselina.
Otkiseljavanje vina moe se provoditi do granice od 1,0 g/L izraeno kao vinska kiselina.
Da bi se neutraliziralo 1 gram kiseline u motu potrebno je 0,67 g/l CaCO
3
(kalcij-
karbonat)

Vinski kvasci
Uzronik alkoholnog vrenja je jednostanino ivo bie VINSKI KVASAC. Selekcionirani
vinski kvasac, odabrani je kvasac s bobice grozda, posebnim postupkom izoliran u
istraivakim centrima i dalje razmnoen u sterilnom motu. Tako dobiveni kvasac
ponovno se razmnoava u veoj koliini mota, a dobivena smjesa kvasca u obliku
paste, sui se i zatim plasira na trite. (SELEKCIJA = odabiranje, izbor, izabiru se
najbolji kvasce namijenjeni specifinim uvjetima vrenja mota ili zadravanju i
potenciranju sortnih svojstava budueg vina).
Kvasci alkoholnog vrenja dijele se na rodove, vrste i sojeve, a za vinarsku praksu
najznaajnije su vrste iz roda SACCHAROMYCES (S. cerevisiae, S. bayanus). Kvasci se
razmnoavaju pupanjem, a za tu aktivnost dobivaju energiju iz jednostavnih eera
koje sadrava mot groa. Ostali uvjeti za rad kvasaca ovise o temperaturi, kisiku,
ostalim hranjivim tvarima osim eera, kao to su duine tvari i vitamini, ali i o koliini
SO
2
dodanog motu.
U posljednje vrijeme upotrebljavaju se kvasci sa posebnim karakteristikama
prilagoenim tehnolokim potrebama, tj. razliitim tehnologijama proizvodnje vina
kao i kvasci selekcionirani za gotovo sve sorte groa, pa ak i poloaje.
Dodavanjem selekcioniranih vinskih kvasaca usmjerava se tok alkoholne fermentacije
u smjeru budueg eljenog, kvalitetnog vina tj. osigurava se KONTROLIRANA
(DIRIGIRANA) FERMENTACIJA.
110
PRIPREMA SELEKCIONIRANIH VINSKIH KVASACA
OTOPITI KVASAC U VODI temp. 35-40C u OMJERU 1 : 10
npr: 500 gr kvasca otopiti u 5 litara vode (50 g kvasca u 1 l vode)
2. LAGANO PROMIJEATI I OSTAVITI DA BUBRI 15 MINUTA (NE VIE OD 30 MINUTA)
3. NAKON 15 MINUTA OVAKO PRIPREMLJEN KVASAC SPREMAN JE ZA UPOTREBU

DOZIRANJE (na uputi proizvoaa):
BIJELO VINO: 20-40 g/hl
CRNO VINO: 20-40 g/hl
POKRETANJE ZASTOJA: 20-50 g/hl

Razlika temperature mota i pripremljenog kvasca ne smije biti vea od 10C! Nakon
to je kvasac pripremljen moe se dodati manju koliinu mota kako bi se snizila
temperatura.


ENZIMI su organski spojevi koji ubrzavaju razgradnju nekih drugih organskih spojeva.
Kvasac u sebi stvara veliki broj razliitih enzima (rije ENZIM znai "u kvascu"). Enzimi
kataliziraju (ubrzavaju) prelazak eera u alkohol u tijeku alkoholnog vrenja.
Danas se u tehnologiji proizvodnje vina koriste, visoko koncentrirani enzimatski
proizvodi na bazi enzima pektinaze za maceraciju bijelog i crnog masulja. Djelovanjem
tih enzima omekavaju se stjenke bobice, to dovodi do poveane ekstrakcije
antocijana, zatim tanina i mirisne komponente groa.
Omoguuju bolje preanje masulja, pa se poveava i koliinski masa mota, a i lake je
i bre bistrenje. Neki od tih enzima smanjuju koliinu polifenola, eliminiraju grube
tanine, a drugi pak pridonose poveanju karaktera (tipinosti) vina jer oslobaaju
vezane terpenske spojeve.
111
HRANA ZA KVASCE
Za vrijeme alkoholne fermentacije kvasac treba prehraniti sa svim neophodnim
hranjivima koja su mu potrebna za njegov normalan metabolizam. Specijalnom
tehnologijom proizvedeni su inaktivni kvasci prirodni su izvor amino kiselina,
proteina, polisaharida, minerala, vitamina (tiamin,...), masnih kiselina dugog lanca,
sterola i dr. Prednosti:
sprjeava presporo vrenje i zastoj
manji rizik od pojave organoleptikih problema
ouvanje aromatskog kompleksa vina i njegova izraajnost.


VRENJE-ALKOHOLNA FERMENTACIJA
Vrenje mota, tj. alkoholna fermentacija predstavlja jednu od osnovnih faza u
procesu proizvodnje vina. Vrenjem mota zapoinje stvaranje vina.
Tijekom alkoholne fermentacije postoje 2 faze:
AEROBNA- stadij razmnoavanja kvasaca, stvaraju veliku biomasu
ANAEROBNA ili alkoholna fermenatcija- kvasci razgrauju eer do etanola, CO
2
i
drugih spojeva koji ine fermentacijske arome (hlapivi spojevi-vii alkoholi, hlapivi
esteri, acetaldehi i neki teko hlapivi spojevi-glicerol)
Alkoholnu fermentaciju provode kvasci S. cerevisiae, S. paradoxus, S. bayanus ovisno
o grou i vinu koje se eli proizvesti.
Kod sumporenih moteva i uobiajene temperature, fermentacija moe zapoinje
nakon 24 sata, a najkasnije bi trebala poeti nakon 4-6 dana. Ovisi o temperaturama,
koliini SO
2
, kvascu, bistroi mota. Idealna temperatura za poetak fermentacije je
15-16C, a najvie 16-18C. Ukoliko fermentacija ne zapone, moe se pojaviti na
povrini vina pjena i izlazi CO
2
te dolazi do stvaranja acetaldehida.
BURNO VRENJE je anaerobna faza, provodi se bez prisustva kisika, a kvasac
metabolizira (troi) najvee koliine eera. Ovo je kritina faza u kontroli
temperature. U ovoj fazi najjae je oslobaanje temperature te ona moe dosei i 30-
40C to bi uzrokovalo zaustavljanje fermenatcije i razvoj termofilnih
mikroorganizama (octene bakterije-pri 32C oksidiraju nastali alkohol do octene
kiseline, a moe se javiti manitno vrenje uzrokovano mlijeno kiselim bakterijama-
bljutavi slatkast okus vina). Za proizvodnju korektnog vina, temperatura u
fermentaciji ne bi smjela prelaziti 28C. Burno vrenje ne bi trebalo trajati due od 2-3
tjedna kod dirigiranih fermentacija, dok kod spontanih ne bi trebalo trajati krae od
112
5-7 dana. Intenzitet fermentacije utjee na konanu kvalitetu vina, pa fermentacije
ne bi trebale protjecati jako brzo (1-2 dana) jer dolazi do stvaranja vee koliine viih
alkohola koji su nepoeljni u vinu u viim koncentracijama (izoamilni, izobutanol, 2-
fenil etanol).
Cilj dirigirane fermentacije je jednakomjerna razgradnja eera te je potrebno
poznavati kemijske i fizikalne uvjete za ivot kvasca, koji e omoguiti takvu
razgradnju eera. Reguliranjem uvjeta temperature u motu u vrenju, postiu se
razliiti rezultati.
HLAENA FERMENTACIJA je fermentacija u kojoj je temperatura kontrolirana od
samog poetka. Poetne temperature vrenja ne bi trebale biti vie od 15C, dok u fazi
burnog vrenja temperature ne bi smjele prelaziti 21-22C, pri emu je optimalna
temperatura 16-18C.
U fermentaciji je vana i sorta, pri emu sorte bez izraene sortne arome ne bi trebale
fermentirati na temperaturi vioj od 17C, jer se pri niim temperaturama stvara vie
povoljnih aroma fermentacije- hlapivih spojeva (etil esteri masnih kiselina- hlapivi
esteri-nositelji arome mladih vina, vone arome) koji su nestabilni i brzo se gube pri
viim temperaturama tj. bra im je razgradnja. Najvaniji ester u vinu je etil acetat,
koji nastaje u stanicama kvasca, i u koliini do 80 mg/l doprinosi ukupnom bukeu vina
(esterifikacija etilnog alkohola i octene kiseline). U viim koncentracijama (do
200mg/l) stvaraju ga divlji kvasci i octene bakterije te nije poeljan u vinu (octikavo
vino).
U fermentaciji zdravog groa nastaje i glicerol, uljasta tekuina slatkastog okusa,
koja daje punou i slatkou vinu (5-10 g/l). U motu je naen u tragovima (1g/l). Kod
groa zaraenog plemenitom plijesni (Botrytis) u predikatnim vinima, glicerola u
motu ima vie (zbog djelovanja gljivice, 20g/l). Moe biti i mikrobioloki nestabilan
(razgrauju ga mlijeno kisele bakterije) te moe nastati akrolein-gorak okus vina.
Za vina od aromatinih sorata, u kojima je bitna prepoznatljivost sortne arome
(traminac, mukat) potrebno je kontrolirati temperaturu fermentacije na 21-22C jer
je manje stvaranje hlapivih estera (arome fermentacije) i manje prikrivanje arome
sorte.
Hlaena fermentacija najlake se provodi u inox tankovima (s oroavanjem, tankovi
sa dvostrukom stjenkom, tankovi s cijevima cirkulira hladna voda)
U sluaju prekida fermentacije (visoka ili niska temperatura), manje je opasan prekid
zbog niske temperature, te se moe ponovno pokrenuti fermentacija zagrijavanjem
podruma ili mota, dodavanjem selekcioniranih kvasaca i prozraivanjem mota.
113
U sluaju prekida fermentacije za proizvodnju vina s ostatkom eera (na poetku
tihog vrenja), to se moe provesti dodavanjem SO
2
(vina sadre vee koliine vezanog
SO
2
), centrifugiranjem mota (izdvajaju se kvasci), sniavanjem temperature,
filtracijom ili kratkotrajnim zagrijavanjem (pasterizacijom- loe utjee na aromu vina).
TIHO VRENJE je posljednja faza fermentacije, dolazi do sniavanja temperature
mota, vino se smiruje, slabije je stvaranje CO
2
, dolazi do taloenja

tartarata i izumrlih
stanica kvasca.
U ovoj fazi potrebno je poeti sa prvom mjerom njege vina-nadolijevanje posuda
istovrsnim vinom. Naime, stvara se malo CO
2
koji titi vino od okisdacije u dijelu
otpranjenog suda.
U ovoj fazi moe zapoeti i malolaktina fermentacija uz dodatak starter kultura
(mlijeno kiselih bakterija Oenoccocus oeni), ali ne dok je eer vii od 4g/l jer se
bakterije ne orijentiraju na jabunu kiselinu nego na eere te nastaju bolesti vina.
Trajanje tihog vrenja ne bi trebalo trajati vie od 1 mjeseca, osim kod predikatnih
vina.
PRVI PRETOK
Nakon zavrene fermentacije vino je potrebno zatititi od oksidacije i otoiti s taloga.
Prvi pretok potrebno je napraviti to prije, kako bi vino zadralo svjeinu, isti vinski
miris i okus, due leanje vina na talogu pridonosi pojavi nepovoljnog mirisa i okusa
uvjetovanih razgradnjom organskih tvari (autolizom stanica kvasaca oslobaaju
aminokiseline koje su idealna hrana (supstrat) za rad bakterija mlijeno-kiselog
vrenja), kao i pojavom sumporovodika (miris na trula jaja).
Vino je potrebo otoiti to prije, odmah nakon vrenja (7-14 dana nakon vrenja), a i
prije ako mot nije bio taloen. Vino je potrebno sumporiti, a prije pretoka dobro je
provesti zrani test kojim utvrujemo eventualno posmeivanje vina. Ako je neko
vino sklono posmeivanju, nije ga uputno otvoreno pretakati bez dodatka sumpora
(kalijevog metabisulfita 10 do 15 g na 100 l vina ili dodatkom sumporaste kiseline 0,5-
1,0 dl/100 l). Sumporenje vina moe se provesti najmanje 48 sati prije pretoka.
Zajedno sa sumporenjem vina, moe se dodati 2 do 5 g vitamina C u prahu, koji
djeluje kao antioksidans.
Pretok se moe izvriti zatvoreno (bez prisutnosti zraka-bolje ouvanje mirisnih komponenti
vina) ili sa laganim, srednjim ili jaim zraenjem. Vrsta pretakanja ovisi o stanju vina,
a zbog niza prednosti preporuljivo da prvi pretok bude lagano zraan.
Kod mladih vina relativno je esta pojava sumporovodika, odnosno mirisa na
sumporovodik, koji se moe ukloniti otvorenim prvim pretokom uz dobro
114
prozraivanje vina. Sumporovodik lako se uklanja iz vina dok je u slobodnom stanju,
no ako se odmah ne ukloni, vee se s alkohol i nastaje spoj merkaptan kojeg je teko
ukloniti iz vina.

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE CRNIH VINA
Nakon prve faze prerade groa koja poinje runjenjem i muljanjem, masulj crnog
groa se stavlja na maceraciju i fermentaciju. Maceracija masulja je fizikalni proces
ekstrakcije sastojaka vrste faze groa u tekuu fazu masulja (sok). Postoje tri
osnovna naina provoenja maceracije i fermentacije:
1. KLASINA MECERACIJA I FERMENTACIJA MASULJA
2. KARBONSKA MACERACIJA
3. OTAKANJE MOTA U VRENJU OD KRUTOG DIJELA MASULJA

1. KLASINA MECERACIJA I FERMENTACIJA MASULJA
Masulj se sprema u posude za maceraciju i fermenatciju, pri emu se vri sulfitiranje
masulja i dodavanje selekcioniranih kvasaca. Sulfitiranje masulja provodi se sa 3-5 g
K-metabisulfita na 100 litara masulja, dakle manje nego kod sulfitiranja bijelih
moteva. Selekcionirani vinski kvasci, enzimi i hrana za kvasce dodaju se kao to je
objanjeno kod bijelih vina. Sulfitiranje masulja poveava ugibanje stanica koice
kao i ekstrakciju boje kod crnih vina. Popravljanje osobina masulja-doslaivanje
provodi se kao i kod bijelih vina, osim to se koliina eera umanjuje za 25% jer u
prosjeku 100 litara masulja sadri 75 litara mota. Kod ove klasine proizvodnje
vina, dio eera se dodaje u masulj u vrenju, a dio u otoeni mot koji je preputen
daljnjem vrenju ili po izboru samog proizvoaa.
U proizvodnji crnih vina vana je boja vina. Nositelji obojena su antocijani, a nositelji
strukture vina tanini. Za ekstrakciju antocijana i tanina potrebno je provesti
maceraciju masulja. Koliina i intenzitet boje, kao i koliina tanina uvjetovana je
trajanjem maceracije i nainom njenog provoenja. Osim boje i tanina iz krutih
dijelova masulja (koica, sjemenke) u mot prelaze i drugi sastojci: polifenoli,
duine, mineralne i aromatine tvari. Kakvoa crnih vina znatno ovisi o koliini tih
ekstrahiranih tvari u motu, dok o koliini tanina ovisi okus i harmoninost vina. Uz
maceraciju, protjee i fermentacija uz prisutnost selekcioniranih vinskih kvasaca.
Toplina postepeno raste, oslobaa se CO
2
, nastaje etilni alkohol te stanice koice
odumiru to uzrokuje prelazak boje i sastojaka koice u sok-mot. Najjaa
ekstrakcija antocijana je u prvih 6 dana, pri niim koncentracijama alkohola
115
(antocijani su slabo topivi u alkoholu). itavo vrijeme maceracije iz sjemenke se
ekstrahiraju tanini (katehini i ostale fenolne frakcije), a duom maceracijom njihova
se koliina poveava. Nakon 6-8 dana koliina antocijana se smanjuje jer se gubi
apsorpcijom (upijanjem boje) od strane kvasaca kao i zbog taloenja antocijana na
stijenke posude. Ovaj postupak ekstrahira priblino 60% boje iz koice groa.
Kvaliteta maceracije ovisi i o dozrelosti groa, sorti i zdravstvenom stanju, kvaliteti
muljanja (bobica mora biti blago zgnjeena, a ne zdrobljena), temperaturi i koliini
alkohola. Temperatura je vaan imbenik maceracije, te se povoljnim
temperaturama smatraju temperature od 20-25C. Pri viim temperaturama bolja je
ekstrakcija tanina.
Klasina maceracija i fermentacija provodi se na dva naina:
a) Otvorena
s uzdignutom kominom (klobukom)
s potopljenom kominom (klobukom)
b) Zatvorena

a) Otvoreni postupak provodi se uz prisutnost kisika u otvornim posudama
(kacama).
Postupak s uzdignutom kominom: stvoreni CO
2
u fermentaciji podie i zbija krute
dijelove masulja (koice i sjemenke) na povrinu te one ine klobuk. Donji dio
klobuka u doticaju je sa motom, a gornji dio klobuka izloen je djelovanju kisika i
mnogim opasnostima koje u tom sluaju prijete-razvoj octenih bakterija i staranje
octene kiseline i vinske muice koje pomau u prijenosu infekcije i kvarenju vina.
Vano je klobuk redovito mijeati (potapati) kako se ne bi stvorila vea koliina
octene kiseline te kako bi se bolje ekstrahirala boja i tanini. Ovaj sloj treba
promijeati i do 3 puta dnevno. Osim potapanja i mijeanja klobuka moe se
provoditi i remontaa (kruno pretakanje) mota u vrenju, ime se postie
ravnomjernije vrenje i bolja ekstrakcija boje, te aeracija (prozraivanje) donjeg
dijela masulja u kaci to pridonosi razmnoavanju kvasaca.
Postupak s potopljenom kominom: u posudu (kacu) 15-20 cm ispod povrine stavlja
se reetka (drvena, inox) koja zadrava krute dijelove mota ispod povrine te je
klobuk potopljen. Klobuk je zatien od svih negativnih djelovanja kisika i vinskih
muica i to slojem mota i CO
2
stvorenim iznad reetke. Komina je ispod reetke
stijetena djelovanjem CO
2
, pa je ekstrakcija boje i ostalih tvari neto smanjena u
odnosu na otvoreni postupak s uzdignutom kominom gdje se stalno mijea.
116
Postupak vrenja intenzivniji je u dijelu potopljenog klobuka pa je potrebno vriti
pretakanje (remontau)kako bi se izjednailo vrenje i postigla bolja ekstrakcija boje i
tanina te drugih tvari.
b) Zatvoreni postupak provodi se bez prisutnosti kisika ili u zatvorenim kacama ili u
vinifikatorima.
Postupak u zatvorenim kacama isti je kao i kod otvorenog postupka, osim to se
kaca zatvara poklopcem (kako CO
2
ne bi izlazio) na koji se stavlja vreljnjaa. Moe se
provoditi i remontaa masulja.
Vinifikatori su ureaji za bre provoenje ekstrakcije boje i drugih sastojaka kao i
vrenja. Vinifikatori imaju funkciju stalnog mijeanja masulja (blagog potapanja
klobuka) koje osigurava ravnomjernu rasporeenost kvasaca i njihovo bolje
razmnoavanje, a time i djelovanje na ubrzanje procesa vrenja, maceracije stanica
koice. Takoer je mogue kontrolirati temperaturu pomou hlaenja ili
recirkulacije mota unutar vinifikatora, to utjee na kvalitetu maceracije i
fermentacije. Optimalna temperatura za ekstrakciju boje kree se od 18-22C.
Vrijeme potrebno za ekstrakciju boje mjeri se u satima (8-20 sati) to znatno
skrauje vrijeme proizvodnje i poveava stabilnost vina. Po zavretku maceracije
djelomino provrela tekua faza otae se u cisterne-bave na daljnje vrenje, a komina
se otprema na preanje.

2. KARBONSKA MACERACIJA
Maceracija u atmosferi ugljinog dioksida ili karbonska maceracija koristi CO
2
za
destrukciju stanica koice. Postupak se izvodi bez prisutnosti zraka (kisika-
anaerobno vrenje) u tankovima opremljenim za karbonsku maceraciju (odvod i
dovod CO
2
). U tankove se ubacuje cijelo groe-zdravo, neoteeno i nesulfitirano,
te se putem kompresora dodaje CO
2
. Dolazi do hidrolize protopektina, stanice
koice postaju polupropusne i otputaju sastojke, bobica se smreurava, dolazi do
unutarnjeg vrenja (autofermentacije) i bobice stvaraju 2-2,5 vol.% alkohola
(etanola), sve dok se stanice ne ugue nastalim unutarstaninim alkoholom. Kao
sekundarni produkti javljaju se glicerol, acetaldehid, jantarna kiselina i dr.
Optimalna temperatura je 30-32C. Nakon 10-12 dana, maceracija zavrava,
smreurano groe ide na muljanje i runjenje te na preanje, a obojeni sok-
samotona frakcija (60-70%) na fermentaciju. U ovom postupku odvojena je
maceracija od fermentacije. Kod ovog postupka najznaajniji je organoleptini
117
doprinos te ova vina imaju vone okuse i aromu, svjeinu, mekana su bez puno
tanina, a boja ovisi o sorti.
Dobivena mlada vina u pravilu se odmah stavljaju u promet (Beaujolais).

3. OTAKANJE MOTA U VRENJU OD KRUTOG DIJELA MASULJA
Otakanjem se odvaja tekua faza-mlado vino ili mot u vrenju od krutih dijelova
masulja (komine). Duljina maceracije i vrenja, kao i vrijeme otakanja ovise o sorti,
kakvoi groa, nainu tehnolokog postupka proizvodnje, temperaturi, sulfitiranju i
tipu vina kakvo se eli proizvesti.
U trenutku otakanja vrenje najee nije zavreno, u motu ostaje neto
neprovrelog eera, te se nastavak vrenja obavlja bez komine i taloga. Ovim
nainom zrai se mot, postie se vea aktivnost kvasaca, uklanjaju se strani mirisi i
CO
2
. Koliina samotoka obino se kree od 50-60% ukupne koliine vina prevrele na
komini. Tijetenjem komine dobiva se preavina.
Ako se proizvodi lagani tip crnih vina (manje alkohola, manja obojensot) maceracija
traje 3-4 dana te je koliina stvorenog alkohola oko 7-8 vol%, koja nakon otakanja u
tihom vrenju poraste za 3-4 vol% fermentacijom neprovrelog eera. Ovakvo vino je
lagano, mlado te je pogodno za raniju konzumaciju. U sluaju proizvodnje snanijih
vina, pogodnih za uvanje i dozrijevanje (vie antocijana, tanina) maceracija traje 8-
10 dana kada vei dio eera prijee u alkohol, a po otakanju tiho vrenje traje jo
15-20 dana. Nakon potpunog smirivanja provodi se otakanje, koje se naziva hladno
otakanje.
Crna vina nakon fermentacije u inox-u ili vinimaticima dobro je odnjegovati barem
neko vrijeme u zdravim drvenim bavama, jer uz laganu prisutnost kisika (ulazi kroz
duice bave i pore drveta) vina dobivaju na kompleksnosti i snanijem aromatskom
profilu.
Pretakanje i njega vina slini su proizvodnji bijelih vina.

MALOLAKTINA FERMENTACIJA (MLF)
Malolaktina fermentacija je proces transformacije opore jabune kiseline u blagu i
mekanu mlijenu kiselinu i CO
2
uz stvaranje brojnih meuprodukata i spojeva
hlapivog karaktera koji mijenjaju arome vina. Ovaj proces naziva se i bioloko
smanjenje kiselina u vina, jer ga provode mlijeno-kisele bakterije Oenoccocus oeni.
Po zavrenoj razgradnji jabune kiseline, vina su harmoninija i pitkija, imaju
koncentraciju ukupne kiseline (za 1-3 g/l).
118
Malolaktina fermentacija poeljna je:
U crnim vinima koja su namijenjena dozrijevanju
U vinima za proizvodnju pjenuaca
U bijelim vinima, koja optimum kakvoe postiu nakon nekoliko godina
Malolaktina fermentacija nije poeljna:
U vinima koja sadre manje kiselina
U bijelim suhim vinima, vonog karaktera
U vinima sa izraenim sortnim aromama
U rose vinima i mladim crnim vinima (kiselina daje harmoninost)
Malolaktina fermentacija moe biti spontana ili potaknuta. Spontana moe zavriti
u tihom vrenju ili do prvog pretoka i proi neopaeno, ili se javiti u boci kada vina
nisu dovoljno stabilizirana.
Spontana MLF moe uzrokovati nepoeljne promjene kao to su:
povienje hlapive kiselosti
neeljene mirne i okusne komponente (acetoin, diacetil)
gubitak vonih aroma
smanjenje obojenosti crnih vina
pojava sumporovodika
pojava biogenih amina (histamin)
pojava geranium tona (miris na biljku, neugodan)

Veina sojeva Lactobacillus izazivaju negativne promjene, kao i neki sojevi
Oenoccocus oeni.
Razgradnja jabune kiselina (spontana) moe se sprijeiti sumporenjem mota i
masulja, brzim pretokom vina nakon fermentacije, kontrolom temperature u vrenju
i uvanju (16-18C) te taloenjem mota bijelih vina i smanjenjem koliine
mikoorganizama.

Dirigirana malolaktina fermentacija postie se koritenjem istih kultura mlijeno-
kiselih bakterija (pripravaka Oenoccocus oeni) i njihovim dodavanjem u tihom
vrenju. Uvjeti za rad mlijeno-kiselih moraju biti:
manje koliine sumpora u motu i vinu (ne smije biti slobodnog sumpora, a ni
koliina vezanog sumpora ne smije biti velika)
pH mora biti 3,1 do 3,5 (>3,5 vie se razmnoavaju Lactobacillus sojevi-tetni)
119
temperatura vina je vana (optimalna za bijela vina 18C, za crna vina 23C)
koliina etanola ne smije biti vea od 14 vol %,
vana je i dostupna hrana za bakterije (pentoze, glukoza, glicerol, limunska
kiselina)

Malolaktina fermentacija jedan je od faktora stabilnosti vina u boci. Naknadno
vrenje u boci moe se dogoditi i ako vina nisu prola MLF. Naime, u suhim vinima
koja imaju manje od 2,5 g/l neprovrelog eera, moe doi do zamuenja i taloga u
boci, pri otvaranju se stvara pjena i izlaze mjehurii CO
2
, okus je resak,

gotovo
sigurno se radi o malolaktinoj fermentaciji.

Vina sa 2,5-4 g/l vjerojatnije prolaze naknadnu alkoholnu fermentaciju u boci, ako
nisu stabilizirana.
Kod crnih vina namijenjenih dozrijevanju malolaktina fermentacija je poeljna jer
aromu vina mijenja iz groane u vinoznu, boja se smiruje i postaje manje ivahna
(iz rubinsko crvene prelazi u ljubiaste tonove).

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE VINA NJEGOM NA KVASCU (SUR LIE)
Ova tehnologija poznata pod originalnim imenom "sur lie" (francuski), "auf der
Hefe" (njemaki) odnosno "on the lees" (engleski), primjerena je za bijela vina
najvie kakvoe. Podrazumijeva protjecanje alkoholne fermentacije mota u pravilu
u novim bariknim bavicama i po njenu zavretku viemjeseno mijeanje vina s
kvascem. Tijekom dozrijevanja kvasac "hrani" vino dajui mu arome i strukturu,
punou, duljinu okusa i kompleksnost. Tehnologija sur lie je stara burgundijska
tehnologija i koristi se na podruju Chablisa za dobivanje svjetski glasovitih vina
chardonnay. Danas je primjenjuju najbolja svjetska vinorodna podruja, a duljina
uvanja vina na kvascu razliita je: u Francuskoj 12 - 15 mjeseci, vicarskoj do 12
mjeseci, a u Australiji do 6 mjeseci. Vrijeme njege vina na kvascu temelji se na
senzornoj procjeni, a moe trajati i vie od godinu dana, ovisno o sastavu groa
odnosno goditu, sorti, uestalosti mijeanja vina s kvascem, podrijetlu hrastovine,
intenzitetu paljenja i starosti bavice. Ova tehnologija proizvodnje pokazala se
najzahvalnijom za bijela suha vina. Provodi se fermentacija, MLF i dozrijevnje-njega
na kvascu, u drvenim hrastovim bavama (barrique, 225 l). Preduvjeti za koritenje
ove tehnologije su:
dobra dozrelost groa (90Oe)
pogodnost sorte (npr. chardonnay)
120
optimalno izbistren mot
minimalno sulfitiranje mota (u teoriji-neoptrebno)
koritenje selekcioniranih vinskih kvasaca koji potpuno razgrauju eer
zavrena MLF

Sorta: Najprikladnija sorta, vrlo kompatibilna s ovom tehnologijom je chardonnay.
Ova je tehnologija zanimljiva za rizvanac, pinot bijeli i sivi, te sauvignon. U pravilu,
groe treba biti dobro dozrelo i potpuno zdravo s koliinom eera koja e
osigurati vise od 13 vol % alkohola u vinu, koje mora biti dobre strukture i bogato
ekstraktivnim sastojcima.
Mot - predbistrenje: Teorijski je sulfitiranje mota nepotrebno, no zbog sigurnosti
preporuuje se primjena manje od 5 g S0
2
na 100 litara mota. Mot treba taloiti uz
hlaenje, prebistreni motevi imaju problema s poetkom i protjecanjem
fermentacije, a motovi vee mutnoe daju vina loije kakvoe.
Alkoholna fermentacija: Preporuuje se primjena starter kultura Saccharomyces
cerevisiae, koje e u potpunosti razgraditi eer, jer je tehnologija prikladna samo za
suha vina.
Malolaktina fermentacija: Nakon zavrenoga alkoholnog vrenja radi sigurnije
razgradnje jabune kiseline i vee mikrobioloke stabilnosti vina u boci preporuuje
se primjena starter kultura mlijeno kiselih bakterija vrste Oenococus oeni.
Mijeanje vina s talogom kvascem: Poslije zavrene alkoholne fermentacije, to se
utvruje kemijskom analizom eera koji mora biti manji od 4 g/l, odmah se
zapoinje mijeati vino s kvascem (batonnage).
Kada se utvrdi da je vino mogue proizvesti tehnologijom njege na kvascu, vino se
ostavlja u bavi sa kvascima nakon vrenja uz stalno mijeanje (npr. prvi mjesec 3
puta tjedno, drugi 2 puta tjedno, do zadovoljenja okusne komponente, npr. 8
mjeseci).
Mijeanjem se mijenja ravnotea izmeu vonih aroma vina, aroma vezanih uz
kvasce i aroma hrastovine. Intenzitet vonosti, a dijelom i aroma drveta se
smanjuje, a poveava se koliina spojeva podrijetlom iz stanica kvasaca. Suprotno
tome, dokazano je da uvanje na talogu kvasca bez mijeanja daje vina s jae
izraenom vonosti mirisa. Tijekom mijeanja u vinima u pravilu protjee
malolaktina fermentacija, koja utjee na smanjenje "otrog" mirisa i okusa nove
bavice, te pojaava kompleksnost mirisa i okusa vina. U Burgundiji mijeanje s
kvascem traje do zavretka malolaktine fermentacije, obino u oujku. Potom se
121
vina uz pristup zraka pretau s tekog taloga, sumpore i ponovno smjetaju u
bavice na daljnje dozrijevanje na laganom talogu. Ostavljanje na laganom talogu
obogauje vino, a sumporenje pomae u zatiti vina od oksidacija. U srpnju se
najee provodi drugi pretok vina, koji je u pravilu zatvoren. Stil vina ovisi o
vremenu i jaini sumporenja. Prerano sumporenje poveava koliinu spojeva koji
veu kisik. Prejako sumporenje daje vina s manje aromatskih komponenti
hrastovine i dijelom ograniava mikrooksidacije, dok preslabo sumporenje daje
umorna i prestarjela vina. Stilska sloboda u proizvodnji sur lie vina je velika, ali
konani cilj uvijek je vino dobroga senzornog balansa, koje predstavlja simfoniju
aroma i okusa.
Sur lie vina su znatno kompleksnijeg sastava od onih proizvedenih uobiajenom
vinifikacijom u inoksu, jer uz spojeve podrijetlom iz groa, iz alkoholne i
malolaktine fermentacije, sadre jo komponente autolize kvaevih stanica, te
one ekstrahirane iz duica bariknih bavica. Za protjecanje brojnih sloenih
kemijskih reakcija i konani sastav vina veoma su vane i polagane mikrooksidacije
koje su mogue zbog poroznosti duica. Arome vezane uz drvo posljedica su njihove
ekstrakcije tijekom alkoholnog vrenja u bariku. Mnogi spojevi u koncentracijama
ispod su praga osjetljivosti, ali njihovo meusobno proimanje daje vinu specifine
arome hrastovine. Ove arome najveim su dijelom vezane uz aromatske aldehide,
koji se tijekom fermentacije iz drvenih duica ekstrahiraju u vino i obogauju ga
mirisom na vanilin, preni bajam (furfural) i karamel, mirisom na klini, cimet,
mukatni orai (eugenol i isoeugenol), gorki bajam (benzaldehid). Koliina
aromatskih aldehida, uvelike ovisi o vrsti i podrijetlu hrasta, metodi suenja, tehnici
izrade bavica i intenzitetu paljenja duica. Mnogi vinari i znalci vina jaki intenzitet
mirisa na vanilin ne smatraju poeljnim. Kako ga smanjuju kvasci, vise ga sadre vina
koja nisu fermentirala ve samo dozrijevala u bariku. Jedan od karakteristinih
mirisa sur lie vina svakako je i miris koji potjee od hrastovih ili whisky laktona, a
podsjea na kokosov orah i na svjee drvo. Koliina tih spojeva uvelike ovisi o vrsti
hrasta iz kojeg je izraena bavica. Specifinost sur lie vina uvjetuju i hrastovi tanini
- elagotanini, koji su drukijeg kemijskog sastava od tanina groa, astringentni su i
gorki, te lako oksidiraju. Elagotanini se prvih mjeseci brzo tope u vinu i u novoj
bavici dostiu maksimum nakon tri mjeseca. Potom zbog mikrooksidacija prelaze u
manje trpku elagovu kiselinu. Fenolne kiseline iz duica utjecajem kvasaca i mlijeno
kiselih bakterija mogu se preobraziti u spojeve koji daju karakterisini miris na dim i
zaine (gvajakol, vinil-4-gvajakol). Iz pojedinih fenolnih kiselina metabolizmom
122
kvasaca roda Brettanomyces nastaju spojevi neugodna mirisa na konjunicu i konje
(etil-4-fenol), a javljaju se najee u bariku koritenom vise godina. Zbog
enzimatske hidrolize kvaevih stanica mijenja se sastav vina, bjelanevine
hidroliziraju u aminokiseline i peptide i znaajno povisuju sadraj duika u vinu.
Koliina aminokiselina moe se povisiti do 10 posto, to znaajno utjee na
zdravstvenu podobnost vina, a poveava se kompleksnost arome i kvalitete vina.
Autolizom kvaevih stanica u vino prelaze tako glukani i manoproteini, koji daju
punou i tijelo vinu. Manoproteini iz stanine stijenke kvasca poveavaju duljinu
okusa u ustima (mouthfeel), punou i strukturu vina, zasluni su za bolji aromatski
profil vina, taloe tetne tanine, sprjeavaju taloenje tartarata i bjelanevina i
poveavaju stabilnost vina prirodnim putem. Autolizom se u vinu povisi koliina
aminokiselina i do 10 posto, to poveava nutritivnu i zdravstvenu vrijednost vina.

Aroma: Karakteristine arome vina podsjeaju na vaniliju, ljenjak, dimljeno,
paljeno, suho voe, zaine, karamel, cimet, anis, kavu, duhan, ljenjak. No, vano je
naglasiti da miris drva ne smije prekriti ostale arome vina, te postati
prevladavajuim elementom bukea. Vino visoke kvalitete karakterizira vrlo ugodna
aroma u kojoj se fino isprepliu arome hrastovine s vonim mirisima sorte.
Okus vina je dug, bogat, zaobljen, sloen, kremozan, a slatkoa ne potjee od
neprovrela sladora, nego od pentoza ekstrahiranih iz drva. Vina karakterizira
mekoa i manja kiselost okusa, te dobra struktura i punoa koja potjee od
aminokislina i manoproteina.

Prednosti ove tehnologije:
Vina su otpornija na oksidaciju- kvasac troi kisik za vrijeme mijeanja i upija
tetne spojeve koji mijenjaju boju vina, potrebno je manje sumporiti vina
Vina se prirodno stabiliziraju- autolizom kvaevih stanica vraaju se
manoproteini u vino, koji prirodno stabiliziraju vino (prevode bjelanevine iz
termolabilnog u termostabilno stanje) i ne dozvoljavaju taloenje tartaratima
Vina se pune bez filtracije

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE RUIASTIH VINA (ROSE)

Za proizvodnju rose vina vano je da crna sorta groa nema obojen sok u bobici,
ve da su tvari boje smjetene samo u koici. Paljivim muljanjem uz brzo odvajanje
123
soka od koice (koja sadri boju) dobije se svijetli sok, kojem se dodaje preavina
dobivena laganim preanjem. Okusom i kemijskim sastavom ta su vina slina bijelima.
Fermentiraju na optimalnih 18C, kako bi se zadrale sve arome. Boja vina ovisi o jaem
ili slabijem intenzitetu preanja komine, moe biti od svijetlih do tamnih tonova crvene
boje, dok su vina boje lososovog mesa meu najtraenijima.

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE PJENUACA (Nataa Puhelek, dipl.ing.)
Naini proizvodnje pjenuavog vina:
Klasina metoda/methode clasique/metoda vrenja u boci
Najcjenjenija metoda dobivanja pjenuavog vina kojom se proizvodi i sam
ampanjac, iako su francuzi zatitili i tu metodu proizvodnje pod nazivom methode
champenoise koja je vrlo slina klasinoj, odnosno klasina ampanjskoj. Bazno
vino za pjenuac najee se proizvodi brzom preradom groa uz neto manje
sulfitiranje, a poeljno je da takva vina imaju neto poveani sadraj kiseline u
usporedbi s normalnim vinima zbog svjeine i dugotrajnosti pjenuca. Berba groa
za pjenuac esto nastupa prije redovne berbe kako bi vino imalo manji sadraj
alkohola a poveani sadraj kiselina. Nije udo to se Francuska pokrajina
Champagne okrenula upravo proizvodnji ampanjaca jer klima na sjeveru francuske
je puno hladnija od nae kontinentalne a neki zlobnici znaju rei da tamo groe ni
ne moe sazrjeti tako da su vina redovne berbe lagana, s neto manjim alkoholima
i naglaenije kiselosti. Dozvoljeno je mijeanje vina razliitih godita zbog
standardizacije proizvoda. Francuzi samo u najboljim godinama rade vintage-
pjenuac od vina odreene berbe koja je onda navedena na etiketi, najee rade
non vintage koji su standardne kakvoe i odraavaju ugled i stil pojedine kue.
Bazno vino za ampanjac francuzi rade kupaom i do 40 razliitih vina. Nakon
kupae vinu se dodaje tirani liker- otopina eera i kvasci koji e provesti
sekundarnu fermentaciju. 4 g/ l eera daje pritisak od 1 bar, a pjenuavo vino treba
imati pritisak 3-6 bara. Vino se puni u boce s debelim staklom koje moe izdrati tlak
i do 7 bara i epi krunskim epom. U bocama protjee sekundarna alkoholna
fermentacija , a ugljini dioksid koji se oslobaa otapa se u vinu. Smatra se da to
due traje fermentacija i to su temperature nie pjenuac e biti bogatiji, otopljeni
co2 biti e u finim sitnim mjehuriima koji e iskriti u ai dok emo ga eznutljivo
gledati.Nakon zavrene fermentacije pjenuac se moe dulje vrijeme uvati na
kvascima uz povremeno protresanje (sur lie). Vrijeme uvanja vina na kvascima
odreuje sam proizvoa na temelju iskustava , sirovine za proizvodnju i elje za
124
finalnim proizvodom. U boci nastaje nakon sekundarne fermentacije talog koji treba
odvojiti i taj postupak se zove degoriranje. Boce se smjetaju u stalke protresaju se
i polako okreu i postupno se nakoavaju (od vodoravnog do okomitog poloaja).
da talog pa i onaj najfiniji doe u grli boce. Okretanje boce traje i do nekoliko
mjeseci. Potom se boce stavljaju u ureaj gdje se grli boce zamrzava (led ili
glicerol) boce se odepljuju , CO
2
izbacuje talog iz grlia boce, a zaleeno grlo boce
spreava izlazak vina i CO
2
iz boce. Pjenuac se sumpori i dodaje mu se ekspedicioni
liker i zaepljuje se plutenim epom. Ekspedicioni liker tajna je svake kue a radi se
od mota, eera, vinjaka ili vinskog destilata, njime se odreuje koliina eera u
pjenucu i daje osobnost.
Charmat postupak /postupak vrenja u tankovima
Postupak proizvodnje je slian klasinom osim to se sekundarna fermentacija
odvija u tankovima, nakon zavretka fermentacije postoji mogunost kraeg ili
dueg odleavanja na kvascima, dodaje se vinu SO
2
i ekspedicioni liker i pjenuac se
puni u boce.

Biser vina
Postupak proizvodne slian je Charmat postupku osim to ta vina esto nakon
sekundarne fermentacije odmah pune u boce i imaju neto nii sadraj otopljenog
CO
2
i pritisak od 1-2,5 bara i esto su u slatkoj varijanti.
Gazirana vina su vina kojima je dodan ugljini dioksid iz posebnih naprava. U takvim
vinima CO
2
nije postojan i takva vina esto i kvalitetom zaostaju za pjenuavim
vinima.
Prirodna pjenuava vina, biser vina i gazirana vina prema sadraju neprevrelog
eera dijele se na:
extra brut, manje od 6 g/L;
brut, manje od 15 g/L;
vrlo suho (extra sec, dry), izmeu 12 - 20 g/L;
suho (sec, dry), izmeu 17 35 g/L;
polusuho (demi sec), izmeu 3350 g/L;
slatko (doux), vie od 50 g/L.

Najbolji pjenuci i ampanjci proizvedeni su klasinim postupkom. ampanjci se
najee proizvode od sorata groa chardonnay, pinot crni, pinot meunier. Za
ampanjac blanc de blanc koristi se samo chardonnay. To su najnjeniji ampanjci.
125
Blanc de Noir- bijeli ampanjac napravljen od crnog groa pinota crnog i pinota
meuniera. Rose- ruiasti ampanjac smatra se otrcanim vinom, budui da ta vina
nemaju tako dobar okus kako dobro izgledaju, no najbolji promjeri rose a imaju
razvedravajui okus jagode pa prijaju osobito ljeti.

Prestige Cuvee
Veina velikih kua radi vrhunska specijalna punjenja to su najee vina s oznakom
godita , da pokau koliko uistinu mogu biti dobra dozrijevaju due od obinih vina
ili potjeu s osobito cijenjenih parcela vinograda.

Proizvodnjom ampanjaca dominiraju velike kue kao to su Mot de Chandon,
Bollinger, Mumm, Taittinger, Veuve Clicquot, Pol Roger, Krug..Njihova su vina
visoko rangirana i prodaju se po najveim cijenama.

Najbolji pjenuci u Hrvatskoj su oni proizvedeni klasinom metodom, a kod nas je
15- tak vinara ozbiljnije krenulo u tu proizvodnju koja je u porastu.

13. NJEGA I DORADA VINA (Nataa Puhelek, dipl.ing.)

Njega vina

Vino je sloena otopina, a sastoji se od vode i alkohola u kojoj je otopljeno preko
1200 organskih i anorganskih tvari. To su prije svega kiseline (vinska, jabuna,
limunska octena,), eeri, bjelanevine (duine tvari) , mineralne tvari a u vinu se
nalaze u obliku molekula, koloida i suspenzija. U vinu su prisutni i razliiti
mikroorganizmi. U razliitim uvjetima i razvojnim fazama dolazi do raznih kemijskih i
biokemijskih reakcija, neki od spojeva nestaju, stvaraju se novi i tako se vino
mijenja u svom kemijskom sastavu i organoleptikim svojstvima. Da bi vino ivjelo
onako kako mi to elimo i odraslo i postalo zdravo i lijepo , moramo se uplitati u
njegov ivot razliitim tehnolokim postupcima.
Nakon zavretka alkoholne fermentacije poinje faza njege vina. Njega znai velika
briga, ljubav i odgajanje. Vino je vae dijete, a vi ste mu roditelj i brinete se o njemu
od njegova roenja, kroz sazrijevanje, ali i u doba zrelosti i starosti jer roditeljska
briga nikada ne prestaje.

126
Pretoci (i filtriranje)
Niz tehnolokih postupaka od fermentacije do punjenja vina u bocu povezan je s
pretocima. Pretakanje se moe obavljati kao samostalni postupak to je tzv.
dekantiranje. Pretakanjem se mogu eliminirati razliiti nepoeljni mirisi npr.
sumporovodik, miris na plijesanU pravilu svako kemijsko tretiranje vina (bistrenje,
stabilizacija, lijeenje) povezano je s pretakanjem odnosno s filtriranjem.
U vinu nakon fermentacije nalaze se osim kvasaca i drugi mikroorganizmi koji su
najee tetni (octene bakterije, pljesni,), ali i razliite tvari organskog podrijetla
koje su hrana tim mikroorganizmima. Tvari anorganskog podrijetla (metali,
neistoe) mogu takoer u vinu izazvati neeljene reakcije. Sve se one zajedno
nakon zavretka fermentacije spontano taloe na dno posude. Nakon fermentacije
potrebno je vino otoiti od taloga i time se rijeiti veine uzronika neeljenih
pojava u naem vinu. Nikako se ne preporua dulje vrijeme drati vino na talogu
niti ga mijeati. Meutim mi se time nismo rijeili svih neeljenih posljedica za nae
vino ve smo ih uvelike smanjili.
Prvi pretok nastupa nakon potpunog smirivanja vina i u pravilu je otvoren, ako vino
nije sklono posmeivanju. Otvorenim pretokom potie se ishlap CO
2
, a odreena
koliina kisika povoljno djeluje na biokemijske procese za dozrijevanje vina. Drugi
pretok se obavlja prije nastupa toplih proljetnih mjeseci, a u pravilu se podudara sa
bistrenjem i filtracijama. On je u pravilu zatvoren jer je vino u fazi dozrijevanja , a na
taj nain se uvaju aromatske tvari i buke. Trei pretok u pravilu se podudara s
punjenjem vina u boce ako vino ide u promet u 1. godini.

Stabilizacija
Stabilizacija je niz postupaka kojima se priprema vino za punjenje u bocu i prepremu
za trite, a cilj joj je sprijeiti mutnou i taloenje pojedinih sastojaka vina. Glavni
uzroci nestabilnosti u vinu su duine tvari (bjelanevine), boje i tanini (polifenoli)
mikroorganizmi (kvasci i bakterije ), te soli kiselina i kiseline. Te najvanije uzroke
nestabilnosti vina pokuat emo u procesu njege vina sve do punjenja vina u bocu
eliminirati ili svesti na najmanju moguu koliinu.

Bjelanevine (duini spojevi)su organski spojevi koji su osjetljivi na promjenu
temperature (hladno - toplo) i izazivaju zamuenja vina. Bistrenje vina obavezni je
postupak nakon prvog pretoka, a u njemu se provodi stabilizacija vina na
bjelanevine. Najee upotrebljavana bistrilo je bentonit (bentonit super, pentagel,
127
bentonit pluxcompakt). Za vina koja treba brzo izbistriti, a koja e se potroiti u
relativno kratkom vremenu koristi se kombinacija silicijevog dioksida (Sil Flock ,
Becosol) i elatine. Kao bistrila jo se koriste riblji mjehur, tanin, bjelance jajeta
Prije bistrenja potrebno je napraviti probu na malo i utvrditi optimalnu dozu
bistrila (najmanja doza koja nam daje zadovoljavajuu bistrou vina). Svako
tretiranje vina, fizikalno i kemijsko osiromauje ga pa o dozama treba voditi rauna
kako ne bismo dobili negativne rezultate na kvalitetu naeg vina., a nakon bistrenja
vina treba filtrirati (2. pretok)
Bentonit osim to stabilizira vino na termolabilne bjelanevine, odstranjuje
nestabilne polifenole, smanjuje pojavu posmeivanja i lomova u vinu, te adsorbira
neke ostatke pesticida.
Prema iskustvima bentonit ne djeluje na temperaturama niim od 12 C , stoga esto
izostaje njegov uinak. Ako vino treba brzo izbistriti a temperature u podrumu su
niske, bolje ga je samo filtrirati (ali bez bentonita koji dodatno oteava filtraciju) Pri
neto niim temperaturama dobro djeluje kombinacija elatina-kazein-riblji mjehur
(Combi gel).
Vino je potrebno i stabilizitrati na taloenje soli vinske kiseline (tartarata). U samoj
fermentaciji nakon faze burnog vrenja tartarati poinju lagano taloiti, te i u prvom
pretoku nalazimo na rubovima posude istaloenog tartarata. No to taloenje se
nastavlja. Da bismo sprijeili taloenje tartarata u boci vino je potrebno stabilizirati.
To je mogue uiniti hladnom stabilizacijom koju provodimo nakon bistrenja vina
jer neki koloidi (bjelanevine)ometaju kristalizaciju tartarata. U procesu hladne
stabilizacije vino izlaemo temperaturi -4 - -5 C ( 1-2 vioj od toke ledita) prilino 6
do 8 dana. vina su nakon hladne stabilizacije podlona oksidacijama(nikad se ne
provodi na starim vinima) Ureaji za provoenje hladne stabilizacije su poprilino
skupi, a otvaranje podruma u zimskim mjesecima i pothlaivanje vina poprilino
nesigurno, stoga je vrlo esta je upotreba metavinske kiseline, koja snagom
adsorpcije inhibira stvaranje i taloenje tartarata. Dodaje se u vino u maksimalnoj
dozi od 10 g/hl nakon primjene svih enolokih preparata i 12 sati prije filtracije koja
prethodi punjenju vina u boce. Novo: karboksi metil celuloza!!
Bioloka stabilizacija odnosno stabilizacija na mikroorganizme u vinu provodi se
kako bi se sprijeio razvoj nepoeljnih mikroorganizama, a posebno kvasaca i
razliitih bakterija. Najee se upotrebljava za vina u kojima je ostalo neprevrelog
eera jer takva vina predstavljaju stalnu opasnost od pojave naknadne
fermentacije, tj. refermentacije. Bioloka stabilizacija se moe provoditi
128
pasterizacijom, hladnom sterilizacijom (mikrofilterima tzv. svijee) i biolokom
sterilizacijom (filtracija i centrifugiranje). S obzirom na cijenu i sloenost opreme
potrebne za bioloku stabilizaciju najee se upotrebljavaju kemijska sredstva
sorbinska kiselina ili kalijev sorbat koji u vinu djeluju kao antiseptici koji inhibiraju
rad kvasaca i sprijeavaju pojavu vinskog cvijeta ali ne i bakterija.K- sorbat dodaje
se vino prije punjenja u boce u max dozi od 26 g/hl to iznosi 200 mg/l sorbinske
kiseline koliko je dozvoljeno pravilnikom o proizvodnji vina.
Antocijani (tvari boje kod crnih vina) takoer su podloni taloenju, zamuuju vino,
izluuju se i smanjuju intezitet boje ak do 20 %. Bentonit u procesu bistrenja vina
djeluje i na antocijane te ih uklanja iz vina, a da bi sigurno sprijeili taloenje boje
vina u boci vinu se prije punjenja u boce dodaje gumiarabika, koja ne uklanja tvari
boje ve sprjeava njihovo taloenje.
Ostale tvari boje i tanini (polifenoli) podloni su oksidaciji najprije u motu , a zatim
u vinu te su jedni od uzronika nestabilnosti vina koja se oituje u promjeni boje
vina u tonove smee boje te tu pojavu zovemo posmeivanje vina. Te i druge
oksidacijske procese spreavamo sumporenjem ( 5 % otopina sumporaste kiseline ili
kalijevim metabisulfitom).
Sumporenje
U cjelokupnom procesu proizvodnje vina, a tako i njege vina najvanija je mjera
sumporenje (sulfitiranje) vina. SO
2
u vinu ima antiseptiko(spreava rast i razvoj
mikroorganizama) i antioksidacijsko (vee O
2
i spreava oksidacijske promjene). U
vinu se SO
2
nalazi u vezanom i slobodnom obliku, a Slobodni ima ulogu zatitnika
vina. Pri svakom pretoku obavezno je vino sumporiti tako da koliina slobodnog
uvijek bude oko 25-35 mg po litri. Najbolje je provjeriti koliinu slobodnog SO
2
u
najbliem enolokom labatratoriju ili pomou VINI kompleta. Vina u inoksu, vina sa
vie kiselina i suha vina manje se sumpore od vina koje se njeguju u drvenim
bavama, koja sadre manje kiselina i koja imaju ostatak neprevrelog eera, kao i
vina predikatnih berbi. No treba voditi rauna i o ukupnom SO
2
, a i voditi se
pravilnikom o proizvodnji vina
Ovo su neke od osnovnih smjernica u njezi vina, no ne treba ih shvatiti kao
univerzalne.. Nekad emo morati prijei i nekim drugim postupcima, a neke
izostaviti.
Najvanije od svega je da nikad ne smijete zaboraviti na svoje vino, barem jednom
tjedno treba ga kuati i jednom mjeseno kontrolirati koliinu slobodnog SO
2
.
Vino se mijenja, vino ivi
129
14. BOLESTI I MANE VINA (Nataa Puhelek, dipl.ing.)

BOLESTI VINA

Bolesti (oboljenja) vina su tetne promjene kemijskih i organoleptinih svojstava
vina a uzrokovane su mikroorganizmima. Najee su to promjene vanjskog izgleda,
boje i bistroe, mirisa i okusa. Mikroorganizmi (kvasci, bakterije i pljesni) razgrauju
neke sastojke vina i njihovim metabolizmom nastaju sastojci koji loe utjeu na
kvalitetu vina. Do bolesti vina dolazi inficiranjem tetnim mikroorganizmima u tijeku
prerade groa, vinifikacije i njege vina. Stoga je higijena i dezinfekcija podrumskih
prostora i posuda te svih pomagala u podrumarenju jedina i najvanija mjera u
spreavanju bolesti vina. Neki mikroorganizmi nalaze se i u zaraenom (bolesnom)
grou. Stoga bi takvo groe trebalo odvojeno preraivati i voditi rauna da je i
takvo groe i vinozarazno , te ne dozvoliti da doe u kontakt sa zdravim groem
ili vinom. No da se osvrnemo na najvanije bolesti vina.
Najpoznatija i najrairenija bolest vina je octikavost, a najee je bolest loe njege
vina. Uzrokovana je octeno kiselim bakterijama roda Acetobacter koje se
razmnoavaju uz prisustvo kisika (aerobne bakterije).
Infekcija bakterijama-octikavost moe doi ve na grou ako je primjerice jak
napad botritisa, micelij probija koicu i dolazi do kontakta soka i kvasaca koji eer
fermentiraju u alkohol a bakterije alkohol u octenu kiselinu. Octikavost se moe
javiti i u preradi groa. Ukoliko svakodnevno ne peremo sve strojeve i naprave
koje koristimo octeno kisele bakterije se nalaze na njihovoj povrini i u kontaktu s
groem ili motom moe doi do infekcije. U fermentaciji se takoer moe javiti
octikavost ako temperature vrenja preu 32-35-37 C , pri emu dolazi do blokade
kvasaca. Pri visokim temperaturama ve postojei alkohol octeno kisele bakterije
provode u octenu kiselinu.
Vina sa niim sadrajem alkohola i vina u otpranjenom suu podlonija su
razmnoavanju octeno kiselih bakterija. One se uglavnom razvijaju na povrini vina,
gdje stvaraju tanju ili deblju pokoicu bjelkasto sive do svjetlo ukaste boje. Vina se
mute i poprimaju miris na vinski ocat. esto se uz pojavu octene kiseline stvara i
etil acetat kojem su uzronici uz octeno kisele bakterije i divlji kvasci (Candida i
Kloeckera). Ti kvasci vre fermentaciju kod spontanog vrenja, a ako se mot ne
sumpori razvijaju esto i preko 0,8 g/l octene kiseline pa dolazi do zaustavljanja
alkoholnog vrenja pa motevi esto zbog toga ostaju neprevreli. Ako sadraj octene
130
kiseline u vinu koju nazivamo "hlapivom" prelazi 1 g/l prema postojeem Zakonu o
vinu smatra se bolesnim, te se zabranjuje promet i potronja takovog vina. U sluaju
da vino ima sadraj octene manje od 1 g /l a osjea se izraeno octikav miris i takvo
vino se ne moe staviti u promet. Taj miris potie od etil-acetata a ve 200 mg/l etil
acetata djeluje loe na organoleptina svojstava vina.
Sprijeiti octikavost: Mot prije nastupa alkoholnog vrenja sumporiti da se sprijei
djelovanje "divljih" kvasaca kao i octenih bakterija koje dolaze sa neistim groem.
Smanjiti kontakt mota i vina sa kisikom na najmanju moguu mjeru.
Redovito nadolijevanje baava i sumporenje vina, jedina je sigurna zatita od
octikavosti. Kad se utvrdi prisutnost octenih bakterija vino se jako sumpori (10-15 g
vinobrana (kalij metabisulfita) ili 100 ml sumporaste kiseline na 100 l vina). U
suvremeno tehnologiji razvoj octenih bakterija sprjeava se EK-a FILTRACIJOM ili se
provodi postupak pasterizacije.
Bolest vinski cvijet uzrokuju gljivice iz roda Candida, tonije vrsta Candida
mycoderma. Za razvoj vinskog cvijeta je potrebno je prisustvo kisika, stoga se ova
bolest najvie razvija u otpranjenim posudama. Minimalna temperatura za razvoj
vinskog cvijeta je 15C, a optimalna 20 - 25C. Vina sa niskim sadrajem alkohola
sklonija su vinskom cvijetu, dok vina iji sadraj alkohola prelazi 11% su otpornija ,
dok se u vinima sa sadrajem alkohola veim od 12 % ova bolest ne javlja. Vinski
cvijet se tee suzbija nego octikavost, jer gljivice vinskog cvijeta podnose znatno
vee doze sumpornog dioksida. Mlada vina najee obolijevaju od vinskog cvijeta ,
a potom se javlja octikavost. Dok kod starih vina odmah nastupa octikavost. Vinski
cvijet se lako uoava jer se na povrini vina stvara bjelkasta prevlaka isprepletenih
niti m.o. koja je u poetku tanka , ali kako bolest napreduje ona deblja i nabora se.
Postaje tea, kida se i pada na dno, zamuuje vino i stvar talog. Candida mycoderma
uz pristup zraka razgrauje alkohol na ugljini dioksid i vodu, a kao meuprodukt
stvara se manja koliina acetaldehida i octene kiseline, pa se na taj nain povisuje
sadraj hlapive kiseline vina. Vino s vremenom poprima miris na staro i gubi
karakter vina. Candida napada i neke organske kiseline vina i aromatske tvari vina.
Vinski cvijet se esto razvija paralelno sa octenim bakterijama, pa se proces
kvarenja vina ubrzava.
Zatita od vinskog cvijeta postie se redovitim nadolijevanjem vina, sumporenjem
vina ili praznog prostora nad vinom u bavi. Treba voditi rauna o istoi podruma i
vinskih posuda.
131
Kad se bolest javi, vino se otro sumpori i otro filtrira, zbog toga to su uzronici
bolesti otporni na SO
2
(najmanje 15 g vinobrana ili najmanje 100 ml sumporaste
kiseline na 100 l vina)
Uzronici prevrnutosti (fermentacije) vinske kiseline su mlijene bakterije, koje
napadaju vinsku kiselinu u vinima sa pH viim od 3,5. To je bolest vina sa malo
kiselina, a upravo najvie obolijevaju najbolja vina. Bakterije su osjetljive na SO
2
stoga je ta bolest danas rijetka zbog dobre vinifikacije i njege vina. Oboljelo vino
gubi ukupne kiseline, gubi vinske karakteristike i pH raste. Crna vina oboljela od
fermentacije vinske kiseline gube ivu boju i javljaju se ljubiasto smei tonovi, vino
se lagano pjeni i dobiva miris na acetamid (mievina). Gubi se vinska, a stvara se
mlijena kiselina, octena kiselina i CO
2
.

I bolest gorina vina je danas rijetka, a javlja se kod vina od loe dozrelog groa.
Sklona su joj vina koja sadre malo alkohola, a naroito preavine. Uzronici su joj
mlijeno kisele bakterije. Glicerol se kao kvalitetni sastojak vina gubi a nastaje
mlijena i octena kiselina te akrolein. U vinima se povea kiselost, octikavost, javlja
se maslani okus i jaka gorina.

Zavrelica ili manitno vrenje uvjetovana je radom bakterija mlijeno kiselog vrenja
za iji razvoj nije neophodna prisutnost kisika iz zraka. Bakterije mlijeno kiselog
vrenja ostatke neprovrelog eera pretvaraju u mlijenu i octenu kiselinu. Zavrelici
su podlona vina koja uz neprovreli eer sadre malo kiselina (vina visokog pH).
Dok se u vinima sa vrijednou pH ispod pH 3,5 rijetko razvijaju mlijene bakterije
kao i u vinima sa veim sadrajem alkohola i tanina. Njihovom razmnoavanju
pogoduje visoka temperatura. (30 - 35C). Oboljela vina ukaju uz pojavu
mjehuria ugljinog dioksida, te poprime okus na kupusni rasol. Ako se uz mlijeno
kisele bakterije u vinu nalazi i Bacterium manitopeum, onda e preostali voni eer
(fruktoza) prei u alkohol manit, i takvo vino e imati neprijatan sladunjav okus.
Manitno vrenje se moe pojaviti i prilikom fermentacije mota, ako temperature
fermentacije budu preko 30C, a mot nismo prethodno sumporili.
Sumporenjem i taloenjem mota spreavamo pojavu ovih bolesti. U poetku
fermentacije temperatura mota ne smije prelaziti 20C za bijela vina i 22C za crna
vina. Ako se bolest ve pojavi u vinu treba pravovremeno intervenirati
sumporenjem, a po potrebi i dodatkom vinske kiseline i tanina. Po zavretku faze
burnog vrenja vino treba pretoiti sa taloga nakon 6 do 8 tjedana kako ne bi dolo
132
do "autolize kvasca" tj. njegovog raspadanja, a time povoljnih uvjeta za razvoj
mlijenih bakterija.jer se autolizom kvasca oslobaaju aminokiseline i vitamini koji
slue kao hranjiva podloga za razvoj mlijenih bakterija. Kod veine bolesti vina, bilo
octenog vrenja, zavrelice ili vinskog cvijeta razvija se ugljini dioksid, koji podie
talog, uz pojavu muenja vina.
Sluzavost uzrokuju najee bakterije Bacillus viscosus vini i dr., i kvasci roda Pichia i
Hansenula. Vina sa nedovoljnom koliinom tanina,ukupnih kiselina i niskim
alkoholima, te vina s ostatkom neprevrelog eera povoljan su medij za razvitak ove
bolesti. Najee obolijevaju mlada vina. Sluzava vina su gusta poput ulja a
prelijevanjem iz ae u au razvlae se. Ova se bolest od svih prethodnih najlake
lijei to gotovo bez posljedica za vino. Sluzava vina se pretau pomou pumpe tako
da izlaz usmjerimo prema stjenci posude da prti (razbijemoga). Vino prethodno
sumporimo s 20 - 30 g/hl vinobrana ili sumporaste kiseline.
Sve bolesti se uglavnom lijee otrim bistrenjima i otrim filtracijama uz dodatak
dozvoljenih enolokih sredstava, te pasterizacijom. No bolesti je bolje sprijeiti nego
lijeiti, jer lijeenja esto nisu do kraja uspjena a izlijeeno vino gubi na kvaliteti i
organoleptinim svojstvima.

MANE VINA

Mane su tetne pojave kemijskog sastava i organoleptikih svojstava nastale
djelovanjem vanjskih faktora. Mogu nastati zbog nepravilnog postupanja s vinom ili
uslijed sastava vina. Oituju se prije svega u promjenama senzornih svojstava vina
pri emu se kemijski sastav vina bitno ne mijenja. Mogu potjecati od groa kao
sirovine,mogu se javiti u podrumu za vrijeme uvanja ili kasnije u boci. Uzronici
mana nisu ivi organizmi,pa one nisu zarazne. Neke mane ne predstavljaju ozbiljni
nedostatak za vino i lako se eliminiraju (taloenje kao posljedica nestabilnost vina)
no neke mogu toliko promijeniti vino da postane neupotrebljivo za pie i vrlo se
teko odstranjuje (strani miris i okus).
esta mana bijelih i crnih vina je POSMEIVANJE VINA. Kod bijelih vina boja prelazi
u tamnoutu do smeu, a kod crnih boja postaje smee crvena do boje okolade.
Okus vina podsjea na staro oksidirano vino. Veu sklonost ovoj mani ima vino
dobiveno od gnjilog groa. Najee se pojavljuje u mladom vinu poslije prvog
pretoka,ako vino nije dovoljno ili uope sumporeno. Sklonost vina posmeivanju
ustanovljuje se tzv. zranim testom. Iz svake bave prije pretoka uzmemo uzorak
133
vina i ostavimo u ai 1-2 dana uz pristup zraka te gledamo da li dolazi do promjene
boje. Ako je vino posmeilo moramo ga sumporiti 4-5 dana prije pretoka. Takoer
treba redovito nadolijevati bave poslije vrenja a i poslije prvog pretoka kako bi
sprijeili manu posmeivanja vina. Sumporenje,taloenje,kontrolirana fermentacija
i zdravo groe redovite su mjere za spreavanje ove mane.
MIRIS NA SUMPOROVODIK (H
2
S) esta je mana kod mladih vina po zavretku
fermentacije. Lako se prepoznaje jer vino poprima slabije ili jae izraen miris na
pokvarena jaja, to je mana koja ako se pravodobno ne ukloni ne moe se vie nikako
otkloniti. Sumporovodik je posljedica nepravilnog sumporenja posuda, baava ili
praznog prostora iznad vina u posudi sumpornim vrpcama koje nepravilno izgaraju
pa elementarni sumpor kapa. Ako se groe neposredno prije berbe tretira
sumpornim preparatima i tako dolazi u mot moe izazvati ovu manu. Miris se esto
javlja u mladim vinima koja due lee na talogu. Neki kvasci imaju sposobnost
redukcije sulfata i sumpornog dioksida u sumporovodik.
Pojavi li se slabije izraena mana bit e dovoljno pretoiti vino uz jai pristup zraka.
Ako je miris jaeg intenziteta, uklanjamo ga otvorenim pretokom i sumporenjem s
2-5g/hl SO
2
. Sumporovodik ishlapi, a dijelom oksidira. Vino se nakon prozraivanju
obavezno sumpori. Zakon o vinima dozvoljava odstranjivanje mirisa sumporovodika
primjenom bakrenih preparata (modre galice) jer tada dolazi do redukcije
sumporovodika u elementarni S koji taloi na dnu posude i nakon 7-10 dana vino se
otoi sa taloga i nema miris na H
2
S. Ako se pravodobno ne intervenira H
2
S se vee sa
alkoholom u merkaptane, spojeve koji se ne mogu vie eliminirati iz vina.
U vinima dobivenih od pljesnivog groa izloenog slabom pristupu zraka u ai ili
ispranjenoj posudi javlja se CRNI LOM. Uzrok je izdvajanje netopivih feri tanata.
Njemu naginju vina koja sadre poveane koliine eljeza i tanina, a malu
koncentraciju kiselina. eljezo moe doi na groe mehaniki, kiom i vjetrom, ali i
preko sredstava za zatitu vinove loze, a pri preradi prelazi u mot vino. Pri preradi
groa gdje se koriste strojevi i alati kod kojih eljezni dijelovi nisu dobro zatieni,
pa kiseline iz vina otapaju eljezo koje prelazi u mot. Osim eljeza i poveana
koliina tanina uzrokuje crni lom. Poveani sadraj tanina nalazi se u vinu koje je
vrelo na masulju ili u neovinjenim bavama, pa se izluio dio tanina iz duica
Promjene se oituju u vanjskom izgledu. Na povrini se stvara tanki prsten crne boje
koji se polako sputa prema dnu. Bijela vina poprime crno zelenkast, a crna
plavkasto/crno/crvenkastu boju. Vino se zamuti, zatim se izbistri tako da se na dnu
formira tamni talog. Okus vina je jako oksidiran i vino djeluje staro. Potrebno je
134
provesti sumporenje i taloenje mota te izbjegavati doticaj mota i vina sa
neizoliranim(metalnim)dijelom stroja i omoguiti minimalan pristup zraka. Vano je
dobro ovinjavanje novog drvenog sua,da bi se sprijeio prijelaz tanina iz drva.
Mana se moe pojaviti kod vina dobivenog iz preavina. Ova mana otklanja se
primjenom plavog bistrenja tj.kalijevim ferocijanidom koji uklanja suviak eljeza iz
vina. Uz crni lom esto dolazi u kombinaciji i SIVI LOM. Uzrok su feri fosfati (spajanje
estica eljeza i fosforne kiseline). Javlja se u vinima koja sadre poveanu koliinu
eljeza i fosforne kiseline i u vinima sa malo kiseline. Vino esto u podrumu
normalno ili u kontaktu sa zrakom dolazi do pojave sivkaste boje u vinu.
Spreavanje pojave sivog loma slino je kao i kod crnog loma. Treba sprijeiti
oneienje mota i vina poveanom koliinom eljeza. Ukoliko se mana pojavi
treba odstraniti eljezo primjenom kalijeva ferocijanida.
Kod mladih bijelih vina javlja se BIJELI LOM. Nastaje zbog izdvajanja termolabilnih
bjelanevina. Vino poprima bjelkasto mutnu boju. Do te pojave moe doi i pri
niskim i visokim temperaturama kad je poveana koliina bjelanevina, a to
najee ovisi o sorti i godini. Da bi se izbjegao bijeli lom preventivno se moe mot
tretirati bentonitom ili mlado vino treba ee pretakati i sumporiti da bi dolo do
prirodnog taloenja bjelanevina, ukoliko se javi bijeli lom moe se odstraniti
primjenom bentonita, moe se bistriti s morunjim mjehurom ili kombinacijom
tanina i elatine te potom filtrirati.
BAKRENI LOM je vrlo rijetka pojava i dolazi samo kada vina sadre veu koliini
bakra. Naime jako sumporeni motevi rastapaju bakar iz nepocinanih bakrenih
posuda. Stvara se bre na danjem svjetlu a slabije u tami. Kad doe u dodir sa
zrakom obino nestaje. Plavo bistrenje uklanja soli eljeza i bakra iz vina te se tako
spreava mogunost pojave mana.
MIRIS NA EP je takoer jedna od estih mana kojoj je uestalost porasla zbog
svjetske potranje za plutenim epovima, a problem rade neisoe od pluta ili
njegove tvari Uzronik je 2,4,6/trikloranisol (TCA)koji vinu daje vlaan pljesniv i
ustajao miris. Da stvar bude jo gora, neugodan miris se pojaava izlaganjem zraku
tako da e boca koja se pri otvaranju ini samo blago zagaena plutom kasnije
zaudarati jo vie. Vino koje smrdi na pluto uvijek odbijte u restoranu ili ga vratite
trgovini u kojoj ste ga kupili. Bitni ga je razlikovati od mirisa na plijesan uzrukovanog
loom bavom, zaraenim groem ili mikrobiolokim kvarenjem.
Ako vino stavimo u pljesnivu bavu ili ako je groe koje smo proizveli vino bilo
pljesnivo i vino e imati MIRIS I OKUS NA PLJESAN. To je mana koju moemo
135
sprijeiti pravilnom istoom posua, jaim sumporenjem mota od bolesnog
groa, obaveznim rasluzivanjem mota, te pravilnim skladitenjem epova i
dobrom ventilacijom podruma. U sluaju manje izraenog mirisa vino je potrebno
sumporiti te bistrit sa taninnom i elatinom,a ukoliko je miris jako izraen koristiti
aktivan ugljen deodorans te bentonit. Najprije napravimo pokus a zatim poinjemo
sa lijeenjem.
Stavimo li vino u novu neovinjenu bavu vino dobije opor okus po drvetu od tanina i
drugih tvari koje se ekstrahiraju iz drveta. Isto tako OKUS I MIRIS PO DRVETU,BAVI
dobiju vina iz starih i slabo oienih baava. Ovu manu treba sprijeiti ovinjavanjem
novih baava i lijeenjem starih. Lijeenje takvih vina obavlja se uporabom ugljenom
za oduzimanje nepovoljnog mirisa i okusa uz uporabu elatine i bentonita, a
najbolje bi bilo uzorak takvog vina dostaviti u laboratorij gdje e se obaviti pokus
ienja i dobiti savjet.

U mane vina ubrajaju se i jako kisela i alkoholom siromana vina, vina sa ostatkom
eera kod kojih moe doi do naknadne fermentacije i zamuenja vina, okus vina
po tropu, bljutavost vina i miris po starini, okus vina po mrazu, zemlji i kreozoli te
okus po sumporastoj kiselini.
Mane vina su posebice nebrige u toku berbe, prerade groa i njege vina, a oituju
se uglavnom u pojavi neeljenog mirisa i okusa, no zahvaljujui velikim pomacima u
vinarstvu, vina sa manom ima sve manje.














136
15. SENZORNO OCJENJIVANJE VINA

Metoda OVI-a i enolokog udruenja- 100 bodova, sastavni je dio zakonskih propisa o
organoleptinom ocjenjivanju vina u RH, te se od 1. sijenja 2006. primjenjuje kod
ocjenjivanja vina prije njihova stavljanja u promet. Ocjenjivanje vina smatra se starim
kao i sama proizvodnja vina. ak i danas, unato brojnim kemijskim i fizikalno
kemijskim, te instrumentalnim analitikim metodama koje omoguuju vrlo pomnu i
objektivnu analizu sastava, senzorna ocjena ostaje presudnim imbenikom u
vrednovanju kvalitete vina.

Senzorno ili organoleptino ocjenjivanje, degustacija ili kuanje je vrednovanje
kvalitete prehrambenih proizvoda, a vino je jedno od njih. Sensus je imenica koja na
latinskom znai osjetilo, a pridjev senzorno znai primiti informaciju osjetilnim
organima, te je dovesti do odgovarajuih centara u mozgu. Jednostavno reeno,
senzorno ocjenjivanje je detaljna analiza svih dojmova koje vino ostavlja na naa
osjetila vida, mirisa i okusa. No valja znati da naa osjetila informaciju iz okoline
prenose samo onda, ako ona u njihove granice ulazi koliinom, intenzitetom i
vremenom trajanja. Iako je konstruiran i ureaj koji se naziva "umjetni nos" ljudska
osjetila su i dalje nezamjenjiva kako u ocjenjivanje sloenosti senzornih senzacija
vina, tako i u izraavanju sklonosti pojedinaca. Vino je proizvod koji u opoj
globalizaciji moe zadrati vlastitost i prepoznatljivost, a srea je to vino ovjeku
prua jedinstvenu mogunost osobna odabira.

Senzorno ocjenjivanje je delikatna tehnika, pomou koje se vrednuje kvaliteta
proizvoda u kontroliranim uvjetima, s time da se proizvod uvijek prezentira
anonimno. Takav nain ocjenjivanja koriste proizvoai koji ele imati strunu i
nepristranu informaciju o kvaliteti svojih proizvoda, kako bi mogli brzo reagirati na
zahtjevne promjene trita. Nadalje, senzorno vrednovanje se provodi po
standardiziranoj metodologiji, koja omoguuje najveu moguu objektivnost
rezultata. Pri tome se vino procjenjuje u strogo kontroliranim radnim uvjetima
(parametri okolia, prezentiranje uzoraka, izabrana terminologija itd.), a provodi se sa
skupinom educiranih ocjenjivaa. Koliko god se nastoji ukloniti subjektivnost u
ocjenjivanju, ipak ostaje injenica da se vino koje se ocjenjuje istodobno usporeuje s
modelima koji su obino odraz naih preferencija.
137
Profesionalni ocjenjivai vina su osobe od povjerenja koje imaju veliko iskustvo i pri
ocjenjivanju nadilaze svoj osobni ukus, a to je vrlo bitno, mogu objasniti svoj osobni
izbor. Degustatori moraju poznavati trendove u kvaliteti i u tehnologiji vina. U
ocjenjivanju trebaju voditi rauna o senzornim svojstvima koja su prihvatljiva za
potroae, ali takoer moraju znati kako boja, miris i okus vina utjeu na preferenciju
potroaa.

Kakvoa vina je apstraktni pojam. Stoga njegova senzorna svojstva - boju, bistrou,
miris i okus treba na odreeni nain uiniti konkretnim. To se postie brojanim
metodama ocjenjivanja, pri emu se sukladno metodi, svakom svojstvu vina
dodjeljuje odreeni broj bodova. Brojane metode mogu biti apsolutne, kada svako
vino ocjenjujemo zasebno, ili usporedne pri emu se meusobno usporeuju dva ili
vie vina. S gledita promidbe vina, ne manje su vane opisne metode kojima se
pojedina svojstva vina opisuju struno prihvaenim rjenikom. Poznavati vino i znati
vrednovati njegova senzorna svojstva, dio je ope vinske kulture svakog poklonika
vina. A oni, s druge strane, proizvoai i vinski trgovci moraju uvijek biti svjesni da je
vino jedan od malobrojnih prehrambenih proizvoda koje potroa izabire samo na
osnovi senzornih kriterija. "U svijetu prosjenog potroaa vina senzorno ocjenjivanje
je tehnika koja se ini posve trivijalnom, no to je miljenje vjerojatno rezultat
nepoznavanja same tehnike."(Francois Sauvageot).

Deskriptivna senzorika
Senzorna svojstva vina - boju i bistrou, te miris i okus mogue je vrednovati razliitim
metodama. Ukoliko se svojstva vina opisuju odgovarajuim strunim izrazima, onda
se radi o opisnom ocjenjivanju ili deskriptivnoj senzorici. Taj nain je danas vrlo
popularan, jer detaljnije determinira pojedina svojstva vina prvenstveno njegov
miris i time konkretnije pridonosi predoavanju i razumijevanju razlika izmeu
pojedinih vina ovisno o sorti, podrijetlu, goditu, nainu proizvodnje itd. Deskriptivna
senzorika stoga uvelike prinosi cjelokupnom imidu vina i trebala bi biti sastavnim
dijelom njegove promocije meu potroaima. Ovaj nain vrednovanja vina veoma je
zahtjevan, jer od degustatora trai izuzetnu uvjebanost, posebice pamenje razliitih
mirisa i njihovo prepoznavanje u konkretnom vinu.



138
Brojana senzorika
Za potrebe razliitih vinskih izlobi i sajmova kao i u senzornom ocjenjivanju na
osnovi kojeg vino dobiva dozvolu za stavljanje u promet, gotovo u pravilu se
primjenjuje brojana senzorika. Brojano ocjenjivanje kakvoe podrazumijeva da se
svakom svojstvu vina - boji, bistroi, mirisu i okusu dodijeli odreeni broj bodova,
naravno, sukladno primijenjenoj metodi ocjenjivanja. Tonije, dojmove koje primaju
naa osjetila izraavamo brojevima. Brojane metode mogu se podijeliti u dvije
osnovne skupine: apsolutne i usporedne metode.
U pravilu, senzorno ocjenjivanje vina provodi se u strogo kontroliranim uvjetima, to
u prvom redu znai da se uzorci vina ocjenjivaima prezentiraju anonimno odnosno
pod ifrom, bez podataka o proizvoau ili o komercijalnom imenu vina. Ukoliko
elimo ocijeniti svako vino zasebno, znai bez usporeivanja s drugim vinima,
ocjenjiva dobiva samo jedan uzorak koji ocjenjuje prema odgovarajuoj shemi
bodovanja.
Degustatori moraju poznavati aktualne trendove u kvaliteti i u tehnologiji vina, te
vino koje kuaju usporeuju s "modelom" u svojem pamenju. Primjerice, moraju
znati kakva je karakteristina boja i miris mladih bijelih odnosno crnih vina, bijelih i
crnih vina starijih godita, vina odreene sorte, geografskog podrijetla, naina
proizvodnje i si., te temeljem tih znanja ocijeniti svako od senzornih svojstava
pojedinog vina. Ne manje je vano poznavati i negativne arome i okuse - tzv. "off
flavour" i prepoznati ih tijekom kuanja.

Apsolutne metode

Buxbaumova metoda
Prema Buxbaumovoj metodi ocjenjiva pojedinom vinu moe dodijeliti maksimalno
20 bodova, od ega do najvie 2 boda za bistrou i 2 boda za boju, za miris do 4 i za
okus do 12 bodova.

Metoda 100 bodova O.I.V
Danas se jednom od boljih metoda ocjenjivanja smatra slubena metoda
Meunarodnog ureda za lozu i vino (O.I.V.) i Svjetskog udruenja enologa, jer u
odnosu na neke do sada primjenjivane, ima bolje raspodijeljen broj bodova za
mirisne i okusne znaajke vina.
139
Naime, kod ocjenjivanja mirisa, a takoer i okusa vina posebno se vrednuju njihov
intenzitet, iskrenost i kvaliteta kao i postojanost arome u ustima, to je prema
miljenju i iskustvu degustatora, temeljitiji pristup pojedinom vinu. Pritom treba znati
da intenzitet bilo arome ili okusa ne mora biti i esto nije u pozitivnoj korelaciji s
njihovom kvalitetom. Nadalje, ukoliko kakvoa mirisa ili okusa nije odlina ili vrlo
dobra, onda niti opi dojam kakvoe vina ne moe biti dobar. Kod pjenuavih vina
posebno se ocjenjuje i duljina iskrenja odnosno "perlanja". Ocjenjivaima je takoer
na raspolaganju i odreeni broj bodova za opi dojam kakvoe vina. Za svako od
spomenutih svojstava ocjena moe biti odlian, vrlo dobar, dobar, dovoljan i
nedovoljan, a ocjenjiva u odgovarajuem stupcu zaokruuje pripadajui broj bodova.
Nadalje, ukoliko vino karakteriziraju neke posebnosti, primjerice oznaka barik, onda
uz bodovni prag najmanje 50 posto ocjenjivaa treba tu posebnost i prepoznati.
Konana ocjena pojedinog vina je aritmetika sredina, koja se dobiva nakon
odbacivanja najmanje i najvee ocjene.



Usporedne metode
Usporedne metode nisu manje znaajne od apsolutnih. Ocjenjiva dobiva 2 ili vise
vina istodobno i meusobno ih usporeuje po ukupnoj kakvoi, intenzitetu arome,
kada se ele ustanoviti male razlike meu vinima, kod ispitivanja utjecaja razliitih
tretmana na miris ili okus vina, reducirajuem eeru i si. esto se primjenjuju u
znanstveno- istraivakom radu, u kontroli vina tijekom proizvodnje, a posebice pri
testiranju sposobnosti ocjenjivaa.

140
Metoda redoslijeda (Ranking method)
Ova metoda koristi se ukoliko se eli utvrditi postoje li razlike izmeu nekoliko vina
npr. u aromi, okusu i slino, s time da vina svrstamo po jaini traenih svojstava.
Iskustva pokazuju da se meusobno moe usporediti najvie do 6 vina, jer je kod vie
vina teko zadrati koncentraciju i pamenje. Primjerice, ukoliko usporeujemo 6
vina po opem dojmu kakvoe, onda emo najbolje vino svrstati na prvo mjesto i dati
mu ocjenu jedan, a najloije vino svrstati na esto mjesto i dati mu ocjenu est.
Zbrajanjem ocjena svih degustatora za svaki se uzorak dobiva ukupni broj slijeda, a
rezultate je mogue statistiki vrednovati.

Metoda trokuta (Triangular test)
Ova metoda podrazumijeva da se ocjenjivaima prezentiraju tri uzorka vina pod
ifrom, od kojih su dva identina. Ocjenjivai trebaju zaokruiti razliiti uzorak.
Metoda je vrlo prikladna za testiranje degustatora.

Metoda ocjenjivanja u paru
Ocjenjivaima se prezentiraju dva vina, pod ifrom, a oni mogu, ovisno o
postavljenom pitanju zaokruiti dva odgovora. Ukoliko treba izdvojiti vino s veom
koliinom specifinog sastojka (koje je vino slae), mogu je samo jedan odgovor.
Naime, podaci o koliini eera, kiselosti i sl. rezultat su kemijske analize. Ukoliko je
pitanje koji je uzorak bolje kakvoe, onda su mogua dva odgovora jer je to uz znanje
i pitanje osobnih sklonosti. Dobivene rezultate je mogue statistiki vrednovati.

KAKO KUATI VINO?

Vino je, prije svega, prirodni proizvod koji okrepljuje duu i tijelo. U vinu treba uivati,
koristiti sva osjetila te osjetiti sklad i punou mirisa i okusa.
Kod kuanja vina, nita ne treba prepustiti sluaju. Od izbora ae, temperature vina
do aktiviranja svih ljudskih osjetila.

ae za vino svojim oblikom pogoduju kuanju odreenih vina. ae za bijelo vino
najee imaju oblik tulipana (suuju se prema rubu) i uvijek su manje od aa za crno
vino. ae za crno vino popularnije se nazivaju balonke jer imaju vei volumen i
okruglast oblik. ae za pjenuava vina, uske su i visoke, to olakava perlanje
pjenuca.
141
SLIKA 29: Razne vrste i tipovi aa za vino

Izvor: http://www.inetours.com/PagesWT/Wine_glasses.html

Za temperature kuanja vina vrijede openita pravila:
bijelo vino se, u pravilu, pije rashlaeno na 10 12 C
crnom vinu odgovaraju neto vie temperature od 12 - 18C, dok snana crna
vina mogu biti posluena i na sobnoj temperaturi
pjenuava vina se, u pravilu, piju rashlaena na 5-10 C

Kod vina nita nije crno i bijelo, pa tako ni ae, a ni temperature ne moraju
garantirati uspjeh pri kuanju vina. No, dojam e svakako biti ugodniji ukoliko se
slijede neka openita pravila.

Uz prozirnu au, pravilnog oblika za vino koje se u njoj nalazi, moete pogledati boju
vina koja ovisno o tipu vina moe biti svijetlo uta do zlatna, iskriavo crvena do
tamno crvena ili ljubiasta.
Miris vina oslobodit e se rotacijom vina u ai, te ga moete opisati pridjevima koje
nalazite svuda oko sebe (miris cvijea, trave, voa, zaina i sl.). Rotacija vina u ai
odaje i njegovu gustou dok se slijeva niz stjenke ae. Miris bi svakako trebao biti
ugodan i privlaan, kako biste mogli kuati vino.
Ispijanjem gutljaja vina, osjetila okusa e biti aktivirana te ete moi potpuno uivati
u vinu. Okus moete opisati kao skladan, kada nijedan sastojak vina ne dominira
(lijepo uravnoteeni alkohol, kiseline i eer u vinu). Moete osjetiti i punou vina
(tijelo) koje ga ini manje ili vie snanim i punim.
O ukusima se uvije moe raspravljati, pa se tako i preferencije prema sorti, tipu vina
ili tehnologiji proizvodnje, razlikuju od osobe do osobe.





142
16. MARKETING VINA
Marketing je proces planiranja i provoenja koncepta ideja, proizvoda i usluga,
distribucije, cijena i promocije na tritu, kako bi se zadovoljile potrebe kupaca. To je
proces koji kombinira kapacitete proizvoaa/ponuaa s potrebama kupaca.
Suvremeni marketing zapoinje i zavrava tritem. Prije ulaska na trite treba
procijeniti svoje prodajne mogunosti i kapacitete kao i mogunosti i kapacitete
kupaca, potroaa i konkurenata.
Na temelju obavijesti s trita provodi se izrada marketinke strategije koja sadri
osnovni plan aktivnosti proizvoaa na tritu i njegovo komuniciranje s tritem
putem svog proizvoda. U marketinkoj strategiji razvija se marketing mix (4p) te se
definiraju grupe ciljanih potroaa odreenih proizvoda, segmenti trita u kojima se
posluje, pozicioniranje proizvoaa i proizvoda prema konkurenciji, strategija cijena s
osvrtom na konkurenciju, promidbena strategija i strategija trokova za istraivanja
trita.
Marketing plan u sebi sadri marketing mix (4p) koji se sastoji od 4 sastavnice:
PROIZVOD (PRODUCT)
CIJENA (PRICE)
DISTRIBUCIJA (PLACE)
PROMOCIJA (PROMOTION)

Planiranje i primjena marketinkih instrumenata odnosno oblikovanje i primjena
marketing mix-a bi trebala uvijek, koliko je to mogue, biti usuglaena s rezultatima
marketinkog istraivanja.


PROIZVOD (eng. product )
Odluuje se to e se proizvoditi (robe, usluge, ideje) te koje vrste proizvoda (krajnje
potronje, poslovne potronje ili oboje). Takoer se definiraju obiljeja
proizvoda/usluge kako bi se prilagodilo potrebama kupca. Obavezno treba obratiti
pozornost na sljedea obiljeja:
Kvaliteta (zakonski propisi, boja, okus, miris, oblik, kemijski sastav, nain
proizvodnje i sl.)
Asortiman (raznovrsnost asortimana, razliite sorte i tipovi vina)
Pakiranje (ambalaa, praktino, svrsishodno, privlano potroaima, ovisi o
ciljnim potroaima i trokovima npr. pakiranje vina od 0,75 l, 5 l i dr.)
143
Etiketiranje (dizajnirano, informativno i zanimljivo, istovremeno je i promocija
proizvoda)
Oznaavanje (marka, oznaka zemljopisnog podrijetla, eko oznaka i dr.)
Prodajni servis (garancije i reklamacije).

CIJENA (engl. price)
Cijena je vrijednosni izraz neke robe ili usluge. Ona je najdinaminija od svih
marketinkih varijabli, tj. najpodlonija je vanjskim utjecajima (pritisci od strane
konkurencije, ekonomska kretanja i razlike u ponudi i potranji). Moe se rei da
cijene koordiniraju odluke proizvoaa i potroaa na tritu; vie cijene potiu
proizvodnju, a smanjuju potranju potroaa, dok nie cijene potiu potronju i
obeshrabruju proizvodnju. Stoga je odluka o strategiji postavljanja cijena vrlo bitna.
Formiranje cijena ne smije se prepustiti sluaju jer o njoj ovisi prodaja, potranja,
percepcija potroaa, uspjeh proizvoda na tritu.

MJESTO (DISTRIBUCIJA) (engl. place)
Odluka kako e se proizvod prodavati, tj. izbor naina i mjesta vana je odluka.
Mogue je prodavati proizvod izravno kupcima (izravna ili direktna prodaja) ili kroz
razne prodajne kanale ili preko distributera (indirektni prodajni kanali).
Izravna prodaja podrazumijeva prodaju proizvoda krajnjem potroau. Obzirom da
nema posrednika mogue je ostvariti bolju komunikaciju s potroaem, bolju
prezentaciju proizvoda (ev. kuanje), a time i veu prodajnu cijenu proizvoda. Izravna
prodaja zahtjeva vee ulaganja novca, rada i truda, manje slobodnog vremena te
poznavanje pravnih propisa. Indirektni prodajni kanali su maloprodaja, veleprodaja i
agenti prodaje. Prilikom plasiranja proizvoda putem indirektnih kanala ostvaruje se
neto manja prodajna cijena, ali uz manji utroak vremena, rada i znanja.


PROMOCIJA (engl. promotion)
Promocija je prijenos informacija o proizvodu do kupca. Kako je prodaja uglavnom
usmjerena na odreeni trini segment, tako se i postupak obavjetavanja kupaca o
proizvodu usmjerava na ciljane kupce. Promocija se razlikuje prema tome kamo su
usmjerene informacije (razliita je za indirektne kanale prodaje-preprodavae, a
razliita za krajnje potroae).
Pri promociji potroaima se trebaju prenijeti sljedee informacije o:
144
obiljejima proizvoda (kvaliteta, pakiranje, podrijetlo itd.)
posebnosti proizvoda (npr. pjenuavo vino)
sortimentu, cijenama i nainu dostave

S potroaima se moe komunicirati na sljedee naine:
Reklama je plaeni prostor u novinama, na Internetu, vrijeme na radiju, ili
televiziji. U ovu kategoriju takoer spadaju oglasne ploe i pisani materijali
(letci, promo materijali).
Unaprjeenje prodaje (degustacije, dar kupcu, nagradne igre, besplatni uzorci).
Osobna prodaja (osobni kontakt s potroaem i izravna prodaja).
Odnosi s javnou obuhvaaju sve aktivnosti vezane za uspostavljanje i
odravanja pozitivnog odnosa izmeu gospodarstva/proizvoaa, proizvoda i
njegovog ciljanog trita. Cilj je stvoriti pozitivnu sliku i povjerenje meu
potroaima, kao i poveati stupanj poznatosti gospodarstva/proizvoda.





















145
LITERATURA:
1. Miroevi, N., Karoglan Konti, J.: Vinogradarstvo, Zagreb, 2008.
2. Maleti, E., Karoglan Konti, J., Peji, I.: Vinova loza, Zagreb, 2008.
3. Maceljski, M., Cvjetkovi, B., Ostoji, Z., Bari, B.: tetoinje vinove loze, akovec, 2006.
4. Zorii, M.: Podrumarstvo, Zagreb, 1993.
5. Maleti, E., Karoglan Konti, J., Zorii, M.: Prirunik za polaganje ispita, Zagreb, 2004.
6. Renduli, I.: Ekoloko vinogradarstvo i vinarstvo, seminarski rad, Zagreb, 2009.
7. Renduli, I.: Utjecaj okolinskih uvjeta na kvalitetu groa i vina, seminarski rad, Zagreb,
2008.
8. Zorii, M.: Od groa do vina, Zagreb, 1996.
9. Zorii, M.: Crna i ruiasta vina, Zagreb, 1998.
10. Castelluci, F.: World statistic presentation, OIV, Zagreb 2009.
11. Herjavec, S.: Senzorno ocjenjivanje vina, Zagreb, www. agroportal.hr
12. Herjavec, S.: Tehnologija njege na kvascu, Zagreb, www. agroportal.hr
13. Herjavec, S.: Malolaktina fermentacija i kakvoa vina, Zagreb,
www. agroportal.hr
14. Licul, R., Premui, D.: Praktino vinogradarstvo i podrumarstvo, Zagreb, 1979.
15. Miroevi, N.: Vinogradarstvo, Zagreb, 1996.
16. Galet, P.: Precis d' Ampelographie praticqe, Montpellier, 1985.
17. Galet, P.: Les Raisins de table, Montpellier, 1964.
18. Sokoli, I.: Prvi hrvatski vinogradarsko-vinarski leksikon, Rijeka, 1992.
19. Butorac A.: Opa agronomija, kolska knjiga, Zagreb, 1999.
20. Hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo: Vino, Zakon o vinu, zakonodavstvo i zanimljivosti,
Zagreb, 2003.
21. Republika Hrvatska, MPVG: Operativni program trajnih nasada, Zagreb, srpanj 2004.
22. L Informatore Agrario, N. 48, 2002.
23. Zavod za sjemenarstvo i rasadniarstvo: Pregled proizvodnje sadnog materijala 2004. god.,
Osijek, 2004.
24. www.vinogradarstvo.com
25. www.hcphs.hr
26. http://hcpm.agr.hr/
27. www.pavin.hr
28. www.inetours.com/PagesWT/Wine_glasses.html
29. www.skole.hr