You are on page 1of 82

1.

Uvod 1
1. Uvod
1.1. Zadace proracuna konstrukcije
Proracun konstrukcije dokaz je nosivosti i uporabljivosti konstrukcije pod djelovanjem
propisanog opterecenja tijekom vremena trajanja konstrukcije. Postupak projektiranja,
odred
-
ivanja i dimenzioniranja konstrukcije zapravo je izbor proracunskog modela koji ce
najvjerodostojnije opisati stvarno ponasanje konstrukcije pod propisanim opterecenjem,
ali vodeci racuna o optimalnoj slozenosti modela, mogucnostima proracuna i isplativosti
izvedbe pojedinih dijelova konstrukcije.
Ubrzan razvoj racunalnih programa daje mogucnost proracuna i stvarnih nelinearnih
utjecaja na konstrukcije. Rezultat takvih nelinearnih proracuna su optimalnije projek-
tirane i dimenzionirane konstrukcije. Uporaba suvremenih racunalnih programa mijenja
i zadacu inzenjera u projektiranju. Racunalo provodi velike kolicine proracunskih nu-
merickih operacija. Inzenjer mora moci prepoznati, ali i razvrstati po vaznosti, moguce
probleme i denirati jednoznacno rjesiv proracunski model konstrukcije. Inzenjer, pri
izboru optimalnog proracunskog modela, mora znati i mogucnosti racunalnog programa
koji mu sluzi za proracun konstrukcije. Na kraju provedenog proracuna neophodna je
konacna kontrola rezultata racunalnog proracuna. Nekriticko koristenje racunalnih pro-
grama najcesci je uzrok pogresnih proracuna konstrukcije.
1.2. Idealizacija linearne statike stapnih konstrukcija
U dosadasnjim proracunima konstrukcije pretpostavljali smo linearno ponasanje kon-
struktivnih elemenata. To je podrazumijevalo da su pomaci, unutarnje sile i reakcije
proporcionalni opterecenju konstrukcije. Tijekom provedbe proracuna vrijedio je i prin-
cip superpozicije, sto nam je dozvoljavalo da konacno stanje konstrukcije mozemo dobiti
zbrajanjem utjecaja na konstrukciju razdvojenih djelovanja. Takav pristup proracunu
konstrukcije zovemo Proracun konstrukcije po Teoriji I. reda ili Linearni proracun konstruk-
cije. Osnovne pretpostavke takvog pristupa proracunu konstrukcija su
pomaci konstrukcije dovoljno su mali sto povlaci da nam je dozvoljeno denirati
uvjete ravnoteze na nedeformiranoj konstrukciji, zbog toga smijemo pretpostaviti
da sva opterecenja na konstrukciju ne mijenjaju tocke i pravac djelovanja na kon-
strukciju,
vrijedi linearno-elasticno ponasanje materijala konstrukcije (Hooke-ov zakon), po-
maci i unutarnje sile med
-
usobno su u linearnoj vezi, ponasanje materijala tijekom
djelovanja opterecenja na konstrukciju ne izlazi iz linearnog podrucja,
poprecni presjeci konstruktivnih elemenata ostaju u ravnini (okomiti na tangentu
na deformiranu tezisnu os) i nakon djelovanja opterecenja.
Ako ukinemo prvu pretpostavku, pomaci konstrukcije dovoljno su mali, tada slijedi geometri-
jski nelinearno ponasanje konstrukcije. Jednadzbe ravnoteze postavljamo na deformiranoj
konstrukciji. Ako ukinemo drugu pretpostavku, linearno-elasticno ponasanje materijala,
slijedi materijalno ili zikalno nelinearno ponasanje konstrukcije.
Kod proracuna stapnih elemenata konstrukcije po linearnoj teoriji pretpostavljamo
osnovne idealizacije
2 1. Uvod
homogen, izotropan, linearno elastican materijal,
linijski nosac kojem je tezisna os referentna linija okomita na ravnine poprecnih
presjeka u svakoj tocki i kod kojih su dimenzije poprecnog presjeka (B, H) znatno
manje u odnosu na duljinu stapa L, B, H 0, 2L,
pretpostavljamo potpuno tocnu izvedbu konstrukcije, bez pocetnih imperfekcija i
naprezanja,
jednadzbe ravnoteze postavljamo na nedeformiranom sustavu, na konstrukciji u
zadanom polozaju prije djelovanja opterecenja,
pretpostavljamo male pomake i deformacije konstrukcije pod djelovanjem opterecenja.
Takve pretpostavke za vecinu konstrukcija bit ce potpuno opravdane. Nije potrebno
svaku konstrukciju promatrati kao nelinearnu zadacu Ako su ispunjeni prikazani uvjeti,
rjesenja dobivena linearnom teorijom u potpunosti su korektna i prihvatljiva. Kod kon-
strukcija koje nisu obuhvacene prethodnim pretpostavkama linearna teorija nece rezul-
tirati prihvatljivim rjesenjima. Jednadzbe ravnoteze na takvim konstrukcijama trebaju
zapravo biti ispunjene na deformiranoj konstrukciji. Ponasanje materijala kod takvih
konstrukcija treba ustanoviti eksperimentalno.
1.3. Linearna teorija ravnog stapa
1.3.1. Osnovne pretpostavke linearne teorije
Kod proracuna konstrukcije po linearnoj teoriji uveli smo bitnu idealizaciju stvarnog
ponasanja konstrukcije. Pretpostavili smo da je materijal konstrukcije homogen, izotropan
i linearno elastican, da su pomaci konstrukcije dovoljno mali zbog cega mozemo uvjete
ravnoteze denirati na nedeformiranoj konstrukciji, zanemarili smo pocetne imperfekcije i
naprezanja nastala tijekom izvedbe konstrukcije. Kod stapnih konstrukcija dodatno pret-
postavljamo da je poprecni presjek bitno manji u odnosu na duljinu stapa (h/L 0, 2) i
da je tezisna os okomita na ravninu poprecnog presjeka. Takve pretpostavke omogucile
su nam reduciranje stapa kao trodimenzionalnog kontinuuma na tezisnu os (jednodimen-
zionalni model) u proracunskom modelu.
1.3.2. Jednadzbe ravnoteze na nedeformiranom stapu
Promatramo izdvojeni dio stapa duljine dx s pripadnim opterecenjima u smjeru uzduzne
osi stapa n(x) i okomito na os stapa q(x), (slika 1.1). Iz osnovnih jednadzbi ravnoteze
dx
x
z
N +dN
T +dT
M +dM
N
T
M
q(x)
n(x)
Slika 1.1: Izdvojeni dio konstrukcije
1. Uvod 3
(zbroj sila u smjeru tri koordinatne osi) slijede diferencijalni odnosi
dN(x)
dx
= n(x) ,
dT(x)
dx
= q(x) ,
dM(x)
dx
= T(x) . (1.3.1)
Iz zadnja dva odnosa jasno slijedi diferencijalna veza opterecenja i momenta
d
2
M(x)
dx
2
= q(x) . (1.3.2)
1.3.3. Pomaci konstrukcije
Kod stapnih modela, svaka tocka konstrukcije ima dva stupnja slobode, dva pomaka
u(x, z) i w(x, z) u smjeru koordinatnih osi x i z. U proracunskom modelu promatramo
tezisnu os. Svakoj tocki tezisne osi pridruzimo pripadni poprecni presjek cija je ravnina
okomita na tezisnu os u toj tocki tezisne osi stapa. Prema Bernoullijevoj hipotezi ravnih
poprecnih presjeka, poprecni presjek ostaje u ravnini nakon deformacije, u ravnini okomi-
toj na deformiranu tezisnu os (okomitoj na tangentu na deformiranu tezisnu os) u svakoj
tocki stapa, (slika 1.2). To znaci da je zaokret presjeka, (x, z), konstantan za sve tocke
po visini poprecnog presjeka (zaokret poprecnog presjeka ne ovisi o z koordinati po visini
poprecnog presjeka nego samo o x polozaju na tezisnoj osi),
(x, z) = (x) . (1.3.3)
Zbog pretpostavke malih pomaka, pomak okomito na os svake tocke po visini poprecnog
x
z
u(x)
w(x)
(x)
w

(x)
Slika 1.2: Pomaci tezisne osi stapa
presjeka je jednak (zanemarujemo razliku poprecnog pomaka zbog zaokreta poprecnog
presjeka),
w(x, z) = w(x) . (1.3.4)
Uzduzni pomak tocaka po visini poprecnog presjeka ocito ovisi i o zaokretu poprecnog
presjeka (tocke udaljenije od tezisne osi u smjeru z poprime proporcionalno veci uzduzni
pomak od zaokreta tezisne osi stapa),
u(x, z) = u(x) + z(x) . (1.3.5)
Pretpostavka da je ravnina poprecnog presjeka okomita na tezisnu os i nakon deformacije
zapravo je zanemarivanje utjecaja posmicne deformacije, a rezultira cinjenicom da je kut
zaokreta tada jednak derivaciji pomaka okomitog na konstrukciju
(x) =
dw
dx
= w

(x) , (1.3.6)
4 1. Uvod
sto povlaci izraz za uzduzni pomak po visini poprecnog presjeka
u(x, z) = u(x) zw

(x) . (1.3.7)
1.3.4. Veza pomaka i deformacija
Uzduzna deformacija stapa (x) deformacija je tezisne osi stapa. Odnos uzduzne
deformacije i uzduznog pomaka slijedi smanjenjem duljine izdvojenog dijela stapa duljine
dx (dx 0).
(x) = lim
dx0
u(x + dx) u(x)
dx
=
du(x)
dx
= u

(x) . (1.3.8)
Ako uzmemo prethodno denirani izraz za pomak po visini poprecnog presjeka, (1.3.5),
slijedi izraz za uzduznu deformaciju po visini poprecnog presjeka
(x, z) =
u(x, z)
x
=
du(x)
dx
z
dw

(x)
dx
= u

(x) zw

(x) . (1.3.9)
Deformacije okomite na os stapa ne uzimamo u obzir. Posmicna deformacija u ravnini
xz,
xz
, zbog Bernoullijeve hipoteze ravnih poprecnih presjeka jednaka je nuli. Jednadzbe
(1.3.4), (1.3.7) i (1.3.9) izrazavaju sve velicine pomaka tezisne osi stapa.
1.3.5. Zakon ponasanja (konstitucije) - elasticni model
Uvjeti kompatibilnosti odnose se na polje deformacija , a uvjeti ravnoteze na polje
naprezanja . Ocito postoji veza izmed
-
u naprezanja i deformacija. Veza izmed
-
u naprezanja
i deformacija ovisi o mehanickim svojstvima materijala utemeljenim na silama izmed
-
u
elementarnih cestica. Najjednostavniji model veze izmed
-
u naprezanja i deformacija je
linearno elastican model - Hookeov zakon. Prema Hookeovom zakonu naprezanja su pro-
porcionalna deformacijama
= C , (1.3.10)
gdje je C matrica materijalnih konstanti
C =
E
2 (1 + )
_

_
2(1)
12
2
12
2
12
0 0 0
2
12
2(1)
12
2
12
0 0 0
2
12
2
12
2(1)
12
0 0 0
0 0 0 1 0 0
0 0 0 0 1 0
0 0 0 0 0 1
_

_
, (1.3.11)
pri cemu je E modul elasticnosti, a Poissonov koecijent. Za ravninsko stanje naprezanja
matrica proporcionalnosti glasi
C =
E
2 (1 + )
_
_
1 0
1 0
0 0
1+
2
_
_
. (1.3.12)
Za jednoosno stanje naprezanja, umjesto matrice C imamo konstantu proporcionalnosti,
modul elasticnosti materijala E
= E . (1.3.13)
1. Uvod 5
Za potrebu uzimanja tocnog odnosa deformacija i pomaka denirat cemo nekoliko
razlicitih mjera deformacije. Uz oznake, L za duljinu nedeformiranog dijela konstrukcije
i L za promjenu duljine deformiranog dijela konstrukcije, deniramo inzenjersku mjeru
deformacije,
I

I
=
L
L
, (1.3.14)
logaritamsku mjeru deformacije,
L
(potrebnu u teoriji plasticnosti kod velikih deforma-
cija)

L
= ln
L + L
L
= ln (1 +
I
) (1.3.15)
i Greenovu mjeru deformacije,
G
(potrebnu u nelinearnoj teoriji elasticnosti)

G
=
1
2
(L + L)
2
L
2
L
2
=
1
2
_
2
I
+
2
I
_
. (1.3.16)
Primjena inzenjerske mjere deformacije, uz linearnu vezu sila i pomaka, vodi na linearnu
vezu naprezanja i deformacija (1.3.13). Ostale mjere deformacije daju nelinearnu vezu
naprezanja i deformacija, cija linearizacija opet vodi na linearni odnos (1.3.13).
Odnos naprezanja i deformacija jednostavno mozemo prikazati na primjeru vlacno
opterecenog stapa, (slika 1.3). Intuitivno je jasno da veca sila K uzrokuje i veci pomak
L
E, F
L
K
Slika 1.3: Vlacno optereceni stap
L, ali i da su pomak i sila proporcionalni,
K = cL , (1.3.17)
gdje je c koecijent proporcionalnosti. Naprezanje u svakoj tocki po duljini stapa mozemo
izraziti
=
K
F
=
cL
F
=
cL
F
L
L
=
cL
F

I
= E , (1.3.18)
pri cemu je velicina
cL
F
zapravo modul elasticnosti, deformacija identicirana s inzenjerskom
deformacijom, a dobivena jednadzba (1.3.18) iskazuje zakon elasticnog ponasanja mater-
ijala.
1.3.6. Veza unutarnjih sila i naprezanja, zakon konstitucije za unutarnje sile
Ako na izdvojenom dijelu stapa duljine dx promatramo sva pripadna djelovanja (zadano
vanjsko opterecenje, unutarnje sile i naprezanja) iz ravnoteze svih sila u smjeru x i
ravnoteze momenata oko osi y slijedi odnos naprezanja i unutarnjih sila
N =
_
F
(x, z)dF , M =
_
F
z(x, z)dF . (1.3.19)
6 1. Uvod
Na temelju prethodnih izraza (1.3.19), zakona elasticnosti (1.3.13) i veze pomaka i defor-
macija (1.3.9), slijede zakoni konstitucije za unutarnje sile
N =
_
F
(x, z)dF =
_
F
E(x, z)dF =
_
F
Eu

(x)dF = EFu

(x) (1.3.20)
M =
_
F
z(x, z)dF =
_
F
zE(x, z)dF =
_
F
Ez (u

(x) zw

(x)) dF
=
_
F
z
2
Ew

(x)dF = EIw

(x) . (1.3.21)
2. To

cna geometrija pomaka 7


2. Tocna geometrija pomaka
2.1. Linearni i nelinearni odnosi
Najjednostavniji primjer za prikaz razlike stvarnih i lineariziranih pomaka je beskonacno
kruta elasticno upeta konzolna greda opterecena koncentriranom ilom na slobodnom
kraju, (slika 2.1), pri cemu je c
M
koecijent elasticne upetosti lezaja. Postavljanjem
L
EI =
x, u
z, w
K
c
M
K

Lcos

Lsin
c
M
K

L
L
c
M
a.) b.) c.)
Slika 2.1: Beskonacno kruta elasticno upeta konzolna greda opterecena koncentriranom
silom na slobodnom kraju, a.) zadana konstrukcija, b.) nelinearni pomaci, c.) linearni
pomaci
jednadzbi ravnoteze na deformiranoj konstrukciji, slijede izrazi za moment u elasticno
upetom lezaju
M = KLcos , (2.1.1)
vezu kuta zaokreta i momenta u elasticno upetom lezaju
M = c
M
, (2.1.2)
=
M
c
M
=
KLcos
c
M
, (2.1.3)
vertikalni pomak slobodnog kraja
w
L
= Lsin = Lsin
_

KLcos
c
M
_
= Lsin
KLcos
c
M
, (2.1.4)
i horizontalni pomak slobodnog kraja
u
L
= L(1 cos ) = L
_
1 cos
KLcos
c
M
_
. (2.1.5)
Prijelaz s nelinearne teorije na linearnu teoriju mozemo prikazati razvojem trigonometrij-
skih funkcija u red u izrazima za moment na elasticno upetom lezaju i vertikalni pomak
slobodnog kraja
M = KLcos = KL
_
1

2
2!
+

4
4!
. . .
_
, (2.1.6)
w
L
= Lsin = L
_


3
3!
+

5
5!
. . .
_
, (2.1.7)
u
L
= L(1 cos ) = L
_

2
2!


4
4!
+ . . .
_
. (2.1.8)
8 2. To

cna geometrija pomaka


Uzimanjem u obzir samo linearnih clanova jasno slijede linearne velicine
M = KL , w
L
= L =
KL
2
c
M
, u
L
= 0 . (2.1.9)
Jednostavno u linearnoj teoriji slijedi da je horizontalni pomak svih tocaka jednak nuli.
2.2. Odnosi pomaka i deformacija
Promatramo nedeformirani izdvojeni dio stapa duljine dx u koordinatnom sustavu xz.
Nakon djelovanja opterecenja stap dobije deformaciju, a promatrani dio stapa poprimi
duljinu d u koordinatnom sustavu (, ), (slika 2.2).
Duljina tezisne osi stapa nakon deformiranja iznosi d. Uzduzna deformacija stapa je
=
d dx
dx
=
d
dx
1 . (2.2.10)
Prema slici 2.2 i Pitagorinom poucku slijedi ocita veza izmed
-
u duljine tezisne osi nakon
deformacije, duljine promatranog djela i uzduznog pomaka
(d)
2
= [d(x + u)]
2
+ (dw)
2
= [dx + u(x + dx) u(x)]
2
+ (dw)
2
, (2.2.11)
iz koje proizlazi relacija
_
d
dx
_
2
=
_
1 +
u(x + dx) u(x)
dx
_
2
+
_
dw
dx
_
2
= (1 + u

)
2
+ w
2
, (2.2.12)
i izraz za deformaciju (veza deformacije i pomaka)
=
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1 . (2.2.13)
U linearnoj teoriji duljinu tezisne osi aproksimiramo d = d(x + u) = dx + u(x + dx)
u(x) i zanemarujemo utjecaj od dw na promjenu duljine tezisne osi. Razvojem izraza za
deformaciju, (2.2.13), u red slijedi
=
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1 =

1 + 2u

+ u
2
+ w
2
1
=

n=0
_
1/2
n
_
_
2u

+ u
2
+ w
2
_
n
1
=
_
1 + u

+
1
2
w
2

1
2
u

w
2

1
8
w
4
+
1
2
u
2
w
2
+ . . .
_
1 (2.2.14)
= u

+
1
2
w
2
. . . ,
pri cemu linearni dio izraza za deformaciju opet vodi na linearnu teoriju, (1.3.8) .
Tangens kuta zaokreta u svakoj tocki nakon deformiranja mozemo izracunati pomocu
izraza
tan =
dw
d(x + u)
=
dw
dx + u(x + dx) u(x)
=
dw
dx
dx
dx
+
u(x+dx)u(x)
dx
=
w

1 + u

, (2.2.15)
2. To

cna geometrija pomaka 9


x dx
z, w
x, u
d = Rd
d
R
u(x) u(x +dx)
d(x +u)
w(x)
dw

+d
Slika 2.2: Odnos nedeformiranog i deformiranog izdvojenog dijela stapa
a kut zaokreta u svakoj je tocki tada
= arctan
w

1 + u

. (2.2.16)
Razvojem izraza za kut zaokreta, (2.2.16), u red slijedi
= arctan
w

1 + u

n=0
(1)
n
_
w

1+u

_
2n+1
2n + 1
= =
_
w

1 + u


1
3
_
w

1 + u

_
3
+ . . .
_
. (2.2.17)
10 2. To

cna geometrija pomaka


Zakrivljenost deformirane linije, , izracunamo kao derivaciju kuta zaokreta
=

=
d
dx
=
d
_
arctan
w

1+u

_
dx
=
1
1 +
_
w

1+u

_
2
w

(1 + u

) w

(1 + u

)
2
=
w

(1 + u

) u

(1 + u

)
2
+ w
2
. (2.2.18)
Uzimanjem u obzir samo linearnog clana razvoja u red u prethodnim izrazima za kut
zaokreta, (2.2.17), i zakrivljenost, (2.2.18), i pretpostavke o malim deformacijama u
odnosu na duljinu stapa (u

<< 1), slijede aproksimacije kuta zaokreta i zakrivljenosti



w

1 + u

, (2.2.19)

w

1 + 2u

. (2.2.20)
Proizvoljno vlakno paralelno tezisnoj osi na udaljenosti z, u deformiranom polozaju
nalazi se na udaljenosti i duljine je (R )d. Deformaciju tog vlakna izracunamo
prema

=
(R ) d dx
dx
= (R )

1 (2.2.21)
=

,
pri cemu je = R

1 deformacija tezisne osi, = 0.


Na temelju prethodnih izraza mozemo izvesti i izraze za unutarnje sile
N =
_
F
dF = E
_
F
dF = EF E

_
F
dF
= EF = EF
_
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1
_
, (2.2.22)
M =
_
F
zdF = E
_
F
dF E

_
F

2
dF
= EI

= EI
w

(1 + u

) u

(1 + u

)
2
+ w
2
. (2.2.23)
3. Nelinearno pona

sanje materijala 11
3. Nelinearno ponasanje materijala
3.1. Opcenito
Kod elasticnog materijala podudaraju se krivulje opterecenja i rasterecenja u dijagramu
. Kod linearno elasticnog materijala krivulja opterecenja i rasterecenja je pravac, (slika
3.1.a.), a kod nelinearnog elasticnog materijala krivulja nije polinom prvog stupnja, (slika
3.1.b.).

a.) b.)
Slika 3.1: Elasticno ponasanje materijala, a.) linearno elasticno, b.) nelinearno elasticno
Kod neelasticnih materijala ne postoji jednoznacna veza sile i pomaka. Ukupna defor-
macija sastoji se od elasticnog i plasticnog dijela. Kod rasterecenja vraca se samo elasticna
deformacija. Jasno slijedi da se krivulje opterecenja i rasterecenja ne podudaraju.

a.) b.) c.)


Slika 3.2: Neelasticno ponasanje materijala, a.) nelinearno elastoplasticno, b.) linearno
elastoplasticno, c.)linearno elasticno - idealno plasticno
3.2. Nelinearno elasticno ponasanje materijala
Ponasanje nelinearno elasticnog materijala mozemo objasniti na primjeru vlacno opterecenog
stapa, (slika 3.2.).
L
E, F
L
K
Slika 3.3: Vlacno optereceni stap
12 3. Nelinearno pona

sanje materijala
Odnos sile i pomaka jednoosno vlacno opterecenog stapa od nelinearno elasticnog
materijala mozemo iskazati, uz u(L) = L,
K = a
1
L + a
2
L
2
= a
1
u(L) + a
2
u(L)
2
. (3.2.1)
Primjenom linearne teorije na daljnju analizu, mozemo uzeti izraz za deformaciju
=
L
L
= u

(L) . (3.2.2)
Nepoznate koecijente a
1
i a
2
u izrazu 3.2.1 mozemo zamijeniti koecijentima elasticnosti
i izraziti naprezanje
=
K
F
= a
1
L
F
+ a
2
L
2
F
= a
1
L
F
L
L
+ a
2
L
2
F
L
2
L
2
= E
1
+ E
2

2
= E
1
u

+ E
2
u
2
, (3.2.3)
pri cemu su koecijenti elasticnosti E
1
i E
2
denirani izrazima
E
1
=
a
1
L
F
, E
2
=
a
2
L
2
F
. (3.2.4)
Ako je sila K konstantna duz stapa slijedi, kao i u linearnoj teoriji, da je derivacija
pomaka duz stapa konstantna, u

(x) = const. Odnos sile i pomaka slijedi ako izraz


(3.2.3) prikazemo kao jednadzbu po u

u
2
+
E
1
E
2
u


E
2
= 0 . (3.2.5)
Rjesenjem kvadratne jednadzbe slijedi
u

=
1
2
E
1
E
2
+

1
4
E
2
1
E
2
2
+

E
2
=
1
2
E
1
E
2
_
1 +

1 + 4
E
2
E
2
1
_
. (3.2.6)
Nakon integriranja slijedi izraz za pomak
u(x) =
1
2
E
1
E
2
_
1 +

1 + 4
E
2
E
2
1
_
x + u
0
, (3.2.7)
gdje je u
0
integracijska konstanta koja je zapravo jednaka zadanom pocetnom pomaku
lezajne tocke, u
0
= u(x = 0) = 0. Razvojem izraza (3.2.7) u red postaje ocita razlika u
odnosu na linearnu teoriju
u(x) =
1
2
E
1
E
2
_
1 + 1 +
1
2
4
E
2
E
2
1

1
8
_
4
E
2
E
2
1
_
2
. . . + (1)
j1
1
2 4
j1
_
4
E
2
E
2
1
_
j
. . .
_
x
=
E
1
E
2
_
E
2
E
2
1

_
E
2
E
2
1
_
2
. . . + (1)
j1
_
E
2
E
2
1
_
j
. . .
_
x . (3.2.8)
Vidljivo je da uzimanjem u obzir samo linearnog clana slijedi aproksimacija koja je u
stvari prikaz linearnog ponasanja materijala
u(x)

E
1
x . (3.2.9)
3. Nelinearno pona

sanje materijala 13
3.3. Idealizacija nelinearnosti materijala
Proracun zadace s nelinearnosti materijala vrlo je zahtjevno. Konstantne materijala
E
1
, E
2
ili
1
i
2
, potrebno je ustanoviti eksperimentalno. Zbog toga dolazi do odred
-
ene
idealizacije nelinearnosti materijala. Za bitne materijale deniraju se idealizirani
dijagrami.
Najjednostavniji primjer je idealizacija celika. U podrucju prije granice razvlacenja
(podrucje I), <
F
, materijal se ponasa prema linearnoj teoriji
= u

=

E
, (3.3.10)
u =

E
x + u
0
. (3.3.11)
U podrucju izmed
-
u granice razvlacenja i loma (podrucje II),
F
< <
B
, dosegnuto je
naprezanje
F
= E
F
. Za proizvoljnu deformaciju u tokm podrucju naprezanje ostaje isto,
odnosno nakon dostizanja granicnog naprezanja dolazi do porasta deformacije do loma.
Takav idealizirani dijagram je bilinearan.

F

B

F
I II
Slika 3.4: Linearno elasticno - idealno plasticno ponasanje celika
14 4. Stati

cki varijabilni sustavi


4. Staticki varijabilni sustavi
4.1. Opcenito
Staticki varijabilni sustavi su staticki sustavi kod kojih staticki sustav konstrukcije
ovisi o polozaju i smjeru opterecenja na konstrukciju. Primjer za takvu varijabilnu kon-
strukciju su spregovi za stabilizaciju konstrukcije u horizontalnim i vertikalnim ravnima.
Takvi su spregovi resetkasti nosaci s dijagonalama u poljima u oba smjera pri cemu su u
dijagonalama zbog izvedbe zatezaca moguce samo vlacne sile (zbog velike vitkosti dolazi
do izvijanja i iskljucivanja tlacno opterecenih dijagonala).
Slika 4.1: Resetkasti nosac s obje dijagonale u poljima
Na slici 4.1. prikazane su razliciti staticki sustavi resetkastog nosaca ovisno o polozaju
i smjeru opterecenja.
K K
Slika 4.2: Prikaz promjene sustava ovisno o polozaju sile na resetkastom nosacu
5. Geometrijska nelinearnost 15
5. Geometrijska nelinearnost
5.1. Podjela zadaca
Kod pojedinih prakticnih zadaca teorija I. reda nije dovoljna. Uzimanje u obzir svih
nelinearnih utjecaja dovodi do teorije gotovo neprikladne za prakticnu primjenu. Potrebno
je istraziti koliki je nuzan opseg nelinearnosti kod prakticnih proracuna konstrukcija.
Nekoliko je osnovnih pitanja koje si inzenjer mora postaviti,
nuznost tocne geometrije pomaka,
nuznost tocnog odnosa pomaka i deformacija,
potreba deniranja jednadzbi ravnoteze na deformiranoj konstrukciji.
Za dobivanje odgovora na zadana pitanja moramo prethodno postaviti osnovne kriterije
procjene nuznosti primjene nelinearne teorije.
5.2. Elementi pod utjecajem savijanja
Promotrimo primjer konzolne grede duljine L, konstantnog poprecnog presjeka F, kon-
stantnog momenta inercije I i modula elasticnosti E, opterecene koncentriranom silom na
kraju grede, (slika 5.1). Prema linearnoj teoriji za gredu proracunamo funkciju momenta,
z, w
x, u
K
L
E, I, F
KL
M
w(L)
(L)
Slika 5.1: Konzolna greda opterecena koncentriranom silom
zaokreta i progiba
M(x) = K(L x) , (5.2.1)
(x) =
Kx
2EI
(2L x) , (5.2.2)
w(x) =
Kx
2
6EI
(3L x) . (5.2.3)
Ocito je ekstremna vrijednost momenta na lezaju M
min
= KL, a progiba i zaokreta na
slobodnom kraju w
max
= KL
3
/3EI,
max
= KL
2
/2EI. U prakticnom proracunu kon-
strukcije imamo za progibe i naprezanja eksplicitno denirane dopustene gornje granice.
16 5. Geometrijska nelinearnost
Progib slobodnog kraja konzolne grede ogranicen je s odnosom w
dop
L/150 sto dovodi
do ogranicenja
ML
2
3EI

L
150
, (5.2.4)
odnosno uz uvod
-
enje koecijenta
=
KL
2
EI
, (5.2.5)
slijedi relacija

L
50
. (5.2.6)
Naprezanje grede ne smije prelaziti vrijednost granice razvlacenja
F
, zbog cega, uz
visinu poprecnog presjeka grede h, slijedi ogranicenje

max
=
M
max
W
=
KL
I
h
2

F

KL
F
2I
h
= E
F
2I
h

KL
2
EI
2
L
h

F
. (5.2.7)
U stvarnim konstrukcijama vrijedi L/h 10 i
F
10
3
sto dovodi do kriterija
KL
2
EI
= 2 10
2
. (5.2.8)
Prema tome slijedi procjena reda velicine svih parametara u zadaci
_
KL
2
/EI, ,
w
L
_
10
2
, (5.2.9)
koja nam sluzi kao kriterij o potrebi uzimanja u proracun tocne geometrije pomaka i
tocnog odnosa deformacija i pomaka.
Potrebu uzimanja tocne geometrije pomaka kod proracuna konzolne grede proucit
cemo na primjeru apsolutno krute elasticno upete konzolne grede. U tom slucaju sve
se zapravo svodi na pitanje moze li kruzni luk pomaka slobodnog kraja biti zamijenjen
tangentom, (slika 5.2). Iz slike 5.2 vidljivi su odnosi
w
r

/2
L
u
w
c
M
Slika 5.2: Geometrija pomaka apsolutno krute elasticno upete grede
tan

2
=
u
w
, (5.2.10)
sin

2
=
u
w
r
, (5.2.11)
sin
w
r
L
sin

2

w
r
2L
. (5.2.12)
5. Geometrijska nelinearnost 17
Zbog malog reda velicine svih vrijednosti, (5.2.9), mozemo dodatno uvesti aproksimaciju
sin tan , pa slijedi
w
r
w
u
w

w
2L
0, 5 10
2
u
L

1
2
w
2
L
2
0, 5 10
4
. (5.2.13)
Takav pomak u smjeru osi grede moze imati razlicit utjecaj kad je sastavni dio slozenije
konstrukcije. Ako je to greda okvirnog nosaca, tada je horizontalni pomak vrhova stupova
w
h
= u/2, slika 5.3. To povlaci odnos pomaka i visine stupa
K
2L
L
u/2 u/2
K
Slika 5.3: Utjecaj na okvirnom nosacu
w
h
L
=
1
2
u
L
0, 25 10
4
, (5.2.14)
sto je utjecaj reda velicine 100 puta manji u odnosu na dopusteni pomak, pa moze biti
zanemaren.
Nesto je drugaciji slucaj zglobno nepomicno oslonjene grede, 5.2.. Pomak je sprijecen
K
L
u
K
Slika 5.4: Zglobno nepomicno oslonjena greda
nepomicnim zglobnim lezajevima, pa slijedi deformacija nosaca
=
u
L
0, 5 10
4
0, 05
F
, (5.2.15)
sto je oko 5% deformacije kod dopustenog naprezanja, pa je i pripadno naprezanje oko
5% dopustenog naprezanja. Utjecaj na ponasanje cijelog sustava nije znacajan, ali u
posebnim slucajevima moze izazvati ostecenja konstrukcije (npr. pukotine kod armira-
nobetonskih konstrukcija. Izvedbom konstrukcije s mogucim pomakom barem jednog
lezaja izbjegavamo dodatna naprezanja.
Za potrebu uzimanja tocnog odnosa deformacija i pomaka ponovit cemo neka opazanja
u vezi mjere deformacija. Uz oznake, dx za duljinu nedeformiranog dijela konstrukcije i
18 5. Geometrijska nelinearnost
d za duljinu deformiranog dijela konstrukcije, deniramo inzenjersku mjeru deformacije,

I
=
d dx
dx
, (5.2.16)
logaritamsku mjeru deformacije,
L
(u teoriji plasticnosti kod velikih deformacija)

L
= ln
d
dx
(5.2.17)
i Greenovu mjeru deformacije,
G
(u nelinearnoj teoriji elasticnosti)

G
=
1
2
d
2
dx
2
dx
2
. (5.2.18)
Uz prethodno dobiveni izraz 2.2.12
_
d
dx
_
2
=
_
dw
dx
_
2
+
_
u(x + dx) u(x)
dx
+ 1
_
2
,
slijede izrazi za denirane mjere deformacije

I
=
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1 , (5.2.19)

L
= ln
_
(1 + u

)
2
+ w
2
, (5.2.20)

G
= u

+
u
2
2
+
w
2
2
. (5.2.21)
Razvojem u red slijede, za prve dvije mjere deformacije, priblizni izrazi koji ukljucuju
kvadratne clanove

I
= u

+
w
2
2
, (5.2.22)

L
= u

u
2
2
+
w
2
2
. (5.2.23)
Vidljivo je da su u linearnoj teoriji sve tri mjere deformacije jednake, a u slucaju zanemari-
vanja clanova reda veceg od kvadratnog da se razlikuju za
u
2
2
. Takva razlika znacajna je
kod velikih deformacija koje se kod stvarnih konstrukcija zapravo ne desavaju. Za stvarne
konstrukcije mozemo uvesti kriterij, s obzirom da je deformacija reda velicine 10
3
, a
w
2
maksimalno 10
4
, za inzenjersku mjeru deformacije

I
u

. (5.2.24)
Iz takve aproksimacije moraju biti iskljucene konstrukcije s vitkim konstruktivnim ele-
mentima (L/H > 15) i konstrukcije od materijala s granicom tecenja
rmF
> 10
3
. Zbog
poklapanja linearnog dijela, isto vrijedi i za logaritamsku i Greenovu mjeru deformacije.
Ako primijenimo dobivene rezultate na procjenu zakrivljenosti deformiranog stapa, slijedi

=
w

(1 + u

) u

(1 + u

)
2
+ w
2

1 + 2u

. (5.2.25)
Za proucavanje potrebe deniranja jednadzbi ravnoteze na nedeformiranoj ili deformi-
ranoj konstrukciji, promotrimo primjer konzolnog stupa opterecenog na vrhu horizontal-
nom i vertikalnom silom 5.2.. Neka je horizontalni pomak vrha stupa pod djelovanjem
5. Geometrijska nelinearnost 19
L
V
H
w(L)
V
H
Slika 5.5: Konzolni stup opterecen horizontalnom i vertikalnom silom
horizontalne sile H jednak w
L
. Zbog djelovanja vertikalne sile V dolazi do pojave dodatnog
lezajnog momenta M = V w
L
. Lezajni moment od horizontalne sile iznosi M = HL.
Uz prethodno deniranu procjenu reda velicine parametara konstrukcije (5.2.9) slijedi
M
M
=
V w
L
HL
=
V
H
w
L
L

V
H
10
2
. (5.2.26)
Ako su sile H i V istog reda velicine, ocito je da doprinos dodatnog momenta M mozemo
zanemariti u odnosu na osnovni lezajni moment M, sto povlaci da jednadzbe ravnoteze
mozemo postaviti na nedeformiranoj konstrukciji.
U slucaju kad je vertikalna sila znatno veca od horizontalne sile (cesta pojava u
proracunu konstrukcija, npr. stup nosac mosta ima znacajno vecu vertikalnu silu od
vlastite tezine i korisnog opterecenja od horizontalne sile od potresa, vjetra i kocenja ili
npr. stup poprecnog okvira konstrukcije celicne hale s kranskom stazom), takva zadaca
vise nije zadaca savijanja nego zadaca proracuna stabilnosti uzduzno opterecenog stupa.
5.3. Uzduzno optereceni element konstrukcije
Promatramo i dalje slucaj konstruktivnog elementa na slici 5.5, pri cemu je vertikalna
sila V znacajno veca od horizontalne sile H. Dominantno opterecenje stupa tada je uslijed
uzduzne sile. Proucimo ponasanje stupa pod djelovanjem vertikalne sile. Jasno je da za
naprezanje i deformaciju mora vrijediti odnos
=
V
F

F
, (5.3.27)
=

E
=
V
EF

F
. (5.3.28)
Uz deniranje pojma vitkosti poprecnog presjeka stupa, , i duljinu izvijanja L
i
=
_
FL
2
i
I
= L
i
_
F
I
, (5.3.29)
mozemo prouciti zajednicki utjecaj uzduzne sile i savijanja. Kod stvarnih konstrukcija
vrijednosti vitkosti krecu se uglavnom u podrucju
30 140 . (5.3.30)
20 5. Geometrijska nelinearnost
Uz uvedenu granicu tecenja
F
10
3
, prethodnu procjenu reda velicine parametara
konstrukcije 5.2.9 i realnu vrijednost vitkosti
2
2 10
4
slijedi
V
EF
10
3
,
V L
2
EI
10
3
2 10
4
20 . (5.3.31)
Za horizontalno opterecenje vrijedi prethodna procjena 5.2.9
HL
2
EI
10
2
. (5.3.32)
Iz toga slijedi priblizan odnos utjecaja uzduznog i poprecnog opterecenja
V L
2
EI
10
3
HL
2
EI
, (5.3.33)
sto znaci da je udio u iskoristenju dopustenih naprezanja i deformacija od uzduznog
opterecenja znacajno veci nego od poprecnog opterecenja. Stvarni znacaj ove cinjenice
vidljiv je u odnosu dodatnog i osnovnog lezajnog momenta 5.2.26 uz ogranicenje maksi-
malnog horizontalnog pomaka, w
L
, na red velicine 10
2
,
M
M
=
V w
L
HL
=
V L
2
EI
w
L
L
EI
HL
2
10
2
10
3
= 10 . (5.3.34)
U stvarnoj konstrukciji, horizontalni pomak w
L
bit ce dodatno povecan zbog M
sto ovdje nije uzeto u obzir. Dodatni momenti M mogu biti znacajno veci u odnosu
na osnovni lezajni moment M, sto dovodi do nuznosti postavljanja jednadzbi ravnoteze
na deformiranoj konstrukciji. Za provedu prakticnog proracuna postoje dvije osnovne
metode
proracun po geometrijski nelinearnoj teoriji,
proracun po linearnoj teoriji s dodatnim uzimanjem utjecaja izvijanja.
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 21


6. Teorija elasticnosti II. reda
6.1. Osnovne pretpostavke
Proracun po teoriji II. reda ima smisla ako su dodatni momenti M, nastali kao pro-
dukt uzduznog opterecenja i pomaka uslijed djelovanja poprecnog opterecenja, znacajno
veci u odnosu na osnovne momente na konstrukciji koji se javljaju pod djelovanjem
poprecnog opterecenja. Mozemo razlikovati dva osnovna slucaja. U prvom slucaju, to
su konstrukcije bez pomaka cvorova pri cemu uzduzne sile moraju biti prilicno velike jer
su pomaci neznatni. U drugom slucaju, to su konstrukcije sa znacajnim pomacima cvorova
kod kojih onda i manje vrijednosti uzduznih sila proizvode znatne dodatne momente.
6.2. Deniranje unutarnjih sila
Iz prakticnih razloga mozemo denirati osnovne smjerove unutarnjih sila na konstruk-
ciji nakon deformacije u smjeru globalnih koordinatnih osi, a ne u smjeru lokalnih koor-
dinatnih osi u presjeku konstrukcije.
N
T
M
N +dN
T +dT
M +dM
q
n
dx
dw H
V
M
H +dH
V +dV
M +dM
q
n
dx
Slika 6.1: Unutarnje sile u presjeku
Umjesto uzduzne i poprecne sile (N, T), sada promatramo horizontalnu i vertikalnu
silu (H, V ), a moment ostaje isti jer je treca koordinatna os ista i u lokalnom i u globalnom
koordinatnom sustavu. Na taj nacin formulacija diferencijalnih jednadzbi i rubnih uvjeta
postaje jednostavnija.
6.3. Diferencijalni odnosi pomaka i opterecenja
Iz jednadzbi ravnoteze na izdvojenom deformiranom dijelu konstrukcije slijedi

K
x
= 0 dH + ndx = 0 H

= n , (6.3.1)

K
z
= 0 dV + qdx = 0 V

= q , (6.3.2)

M = 0 dM + Hdw V dx = 0 M

+ Hw

= V . (6.3.3)
Kod malih deformacija (sin w

= w

, cos w

= 1) slijede izrazi za sile u lokalnim osima kao


funkcije sila u globalnim osima
N = H cos w

+ V sin w

H + V w

,
T = V cos w

H sin w

V Hw

, (6.3.4)
22 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


ili sile u globalnim osima kao funkcije sila u lokalnim osima
H = N cos w

T sin w

N Tw

,
V = T cos w

+ N sin w

T + Nw

, (6.3.5)
a iz jednadzbe (6.3.3) dodatno i veza momenta i poprecne sile kao i u teoriji I. reda
M

= V Hw

= T , (6.3.6)
pri cemu je uocljiva razlika u izrazu za poprecnu silu zbog deniranja smjera poprecne sile
na konstrukciji nakon deformacije. Na temelju toga slijedi izraz za poprecnu silu pomocu
derivacija progibne funkcije
T = EIw

+ Hw

. (6.3.7)
Ako jednadzbu (6.3.3) deriviramo po x proizlazi
M

+ Hw

+ H

= V

. (6.3.8)
Uvrstimo li u jednadzbu (6.3.8) odnose iz jednadzbi (6.3.1) i (6.3.2), slijedi
M

+ Hw

nw

= q . (6.3.9)
Uz pretpostavku malih pomaka i deformacija, za moment savijanja vrijedi odnos iz teorije
I. reda
M

(x) = (EIw

, (6.3.10)
slijedi diferencijalna veza pomaka i opterecenja
(EIw

Hw

+ nw

= q . (6.3.11)
Diferencijalna jednadzba (6.3.11) opisuje geometrijski nelinearnu teoriju u smislu teorije
II. reda. Jednadzba je linearna ako su koecijenti konstantni. U opcenitom slucaju
koecijenti su u funkciji od x (EI = const., n = 0), sto znaci da je svaki pojedini slucaj
zapravo nova diferencijalna jednadzba.
6.4. Rjesenje diferencijalne jednadzbe
S obzirom da je rjesenje jednadzbe (6.3.11) u prakticnom smislu preslozeno, uvodimo
neka ogranicenja. Pretpostavljamo da je krutost stapa na savijanje konstantna po cijeloj
duljini stapa, EI = const. i da je horizontalna sila u stapu konstantna
H = const. , n = 0 . (6.4.1)
Sada jednadzba (6.3.11) glasi
w

H
EI
w

=
q
EI
. (6.4.2)
Prethodna jednadzba (6.4.2) ima, za razliku od (6.3.11), konstantne koecijente. Takvo
pojednostavljenje ne smanjuje opseg zadaca koji mozemo promatrati. Kod stapova prom-
jenljivog presjeka ili promjenljivog modula elasticnosti mozemo promatrati dijelove lokalno
konstantne krutosti. Promjena opterecenja q povlaci promjenu samo partikularnog rjesenja
diferencijalne jednadzbe, a rjesenje homogene diferencijalne jednadzbe ostaje nepromijen-
jeno.
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 23


6.4.1. Rjesenje u prirodnom koordinatnom sustavu
Za jednostavnije daljnje rjesavanje jednadzbe mozemo jednadzbu (6.4.2) pomnoziti sa
L
2
L
2
w

HL
2
EI
w

=
qL
2
EI
, (6.4.3)
a uvod
-
enjem bezdimenzionalnih koecijenata
H =
HL
2
EI
, q =
qL
2
EI
, (6.4.4)
jednadzba glasi
L
2
w

Hw

= q . (6.4.5)
Za pojednostavljenje daljnjeg postupka rjesavanja diferencijalne jednadzbe mozemo
uvesti prirodnu koordinatu = x/L, x [0, L] [0, 1]. Potrebne pripadne derivacije
funkcije w(x) = w(x()) u jednadzbi treba napisati u prirodnim koordinatama
w

(x) = w
x
= w

x
=
1
L
w

=
1
L
w

() , (6.4.6)
w

(x) = w
xx
= (w
x
)

x
= w

(
x
)
2
=
1
L
2
w

() , (6.4.7)
w

(x) = w
xxx
= (w
xx
)

x
= w

(
x
)
3
=
1
L
3
w

() , (6.4.8)
w

(x) = w
xxxx
= (w
xxx
)

x
= w

(
x
)
4
=
1
L
4
w

() , (6.4.9)
nakon cega proizlazi diferencijalna jednadzba u prirodnom koodinatnom sustavu
1
L
2
w

1
L
2
HL
2
EI
w

=
qL
2
EI
, (6.4.10)
odnosno
1
L
2
w

1
L
2
Hw

= q . (6.4.11)
Uz deniranje koecijenta h, uzduzne karakteristike stapa,
h =

_
|H|L
2
EI

, h
2
=
|H|L
2
EI
, (6.4.12)
slijede pripadne homogene diferencijalne jednadzbe za oba slucaja, tlacna i vlacna sila,
H < 0 H > 0
w

+ Hw

= 0 w

Hw

= 0 , (6.4.13)
w

+ h
2
w

= 0 w

h
2
w

= 0 . (6.4.14)
Uz pretpostavku oblika homogenog rjesenja na razini prirodnih koordinata = x/L
w
H
() = e

, (6.4.15)
slijede pripadne bikvadratne jednadzbe
H < 0 H > 0
_

2
+ h
2
_

2
e

= 0
_

2
h
2
_

2
e

= 0 , (6.4.16)
24 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


i pripadni korijeni jednadzbi
H < 0 H > 0

1,2
= 0,
3,4
= ih
1,2
= 0,
3,4
= h . (6.4.17)
Homogena rjesenja sada slijede za tlacnu horizontalnu silu (H < 0)
w
H
() = (c
1
+ c
2
+ c
3
sin h + c
4
cos h) , (6.4.18)
te za vlacnu silu (H > 0)
w
H
() = (c
1
+ c
2
+ c
3
sh h + c
4
ch h) . (6.4.19)
Konstante c
1
, c
2
, c
3
, c
4
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog stapa duljine L. Partiku-
larno rjesenje za konstantno opterecenje (q = const.) glasi
w
P
() =
1
2
qL
2
H

2
=
1
2
qL
2
h
2

2
. (6.4.20)
Konacno rjesenje zbroj je homogenog i partikularnog rjesenja
w() = w
H
() + w
P
() . (6.4.21)
Prema proracunu po Teoriji I. reda, uz H = 0, homogeno rjesenje glasi
w
H
() = c
1
+ c
2
+ c
3

2
+ c
4

3
, (6.4.22)
a partikularno uz q = const. glasi
w
P
() =
q
24

4
. (6.4.23)
6.4.2. Rjesenje u standardnom koordinatnom sustavu
U ovom slucaju i dalje promatramo jednadzbu (6.4.2)
w

H
EI
w

=
q
EI
. (6.4.24)
Konacno rjesenje ovisi o predznaku horizontalne sile H, (tlak ili vlak). Uz deniranje
koecijenta h, uzduzne karakteristike stapa,
h =

_
|H|L
2
EI

, h
2
=
|H|L
2
EI
, (6.4.25)
slijede pripadne homogene jednadzbe za oba slucaja
H < 0 H > 0
w

+
h
2
L
2
w

= 0 w

h
2
L
2
w

= 0 . (6.4.26)
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 25


Uz pretpostavku oblika homogenog rjesenja
w
H
(x) = e
x
, (6.4.27)
slijede pripadne bikvadratne jednadzbe
H < 0 H > 0
_

2
+
h
2
L
2
_

2
e
x
= 0
_

h
2
L
2
_

2
e
x
= 0 , (6.4.28)
i pripadni korijeni jednadzbi
H < 0 H > 0

1,2
= 0,
3,4
= i
h
L

1,2
= 0,
3,4
=
h
L
. (6.4.29)
Homogena rjesenja sada slijede za tlacnu horizontalnu silu (H < 0)
w
H
(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
, (6.4.30)
te za vlacnu silu (H > 0)
w
H
(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L
. (6.4.31)
Konstante c
1
, c
2
, c
3
, c
4
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog izdvojenog dijela stapa
duljine L. Partikularno rjesenje za konstantno opterecenje (q = const.) glasi
w
P
(x) =
1
2
q
EI
L
2
h
2
x
2
. (6.4.32)
Konacno rjesenje zbroj je homogenog i partikularnog rjesenja
w(x) = w
H
(x) + w
P
(x) . (6.4.33)
Prema proracunu po Teoriji I. reda, uz H = 0, homogeno rjesenje glasi
w
H
(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
x
2
+ c
4
x
3
, (6.4.34)
a partikularno uz q = const. glasi
w
P
(x) =
q
24EI
x
4
. (6.4.35)
6.4.3. Primjeri
Primjer 6.4.1. Obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Promatramo obostrano upeti tlacni stap, H < 0, opterecen jednolikim kontinuiranim
poprecnim opterecenjem, q = const., (Slika 7.7). Potrebno je odrediti progibnu funkciju
i momentni dijagram prema Teoriji II. reda u prirodnom koordinatnom sustavu.
Na primjeru cemo pokazati postupak u oba koordinatna sustava. Diferencijalna jed-
nadzba u prirodnom koordinatnom sustavu, (6.4.10), glasi
1
L
2
w

+
1
L
2
HL
2
EI
w

=
qL
2
EI
. (6.4.1.1)
26 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


z, w
x,
H H
q
L
EI
Slika 6.4.1.1: Obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Rubni uvjeti upetih krajeva u prirodnom koordinatnom sustavu su
w( = 0) = w( = 1) = 0 i w

( = 0) = w

( = 1) = 0 . (6.4.1.2)
Prema (6.4.18) i (6.4.20), uz q = qL
2
/(EI), slijedi opci oblik rjesenja
w() = (c
1
+ c
2
+ c
3
sin h + c
4
cos h) +
1
2
qL
2
h
2

2
, (6.4.1.3)
i pripadne derivacije
w

() = c
2
+ c
3
hcos h c
4
hsin h +
qL
2
h
2
, (6.4.1.4)
w

() = c
3
h
2
sin h c
4
h
2
cos h +
qL
2
h
2
. (6.4.1.5)
Pomocu rubnih uvjeta, (6.4.2.2), slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w( = 0) = 0 c
1
+ c
4
= 0 , (6.4.1.6)
w

( = 0) = 0 c
2
+ c
3
h = 0 , (6.4.1.7)
w( = 1) = 0 c
1
+ c
2
+ c
3
sin h + c
4
cos h +
1
2
qL
2
h
2
= 0 , (6.4.1.8)
w

( = 1) = 0 c
2
+ c
3
hcos h c
4
hsin h +
qL
2
h
2
= 0 . (6.4.1.9)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti
c
1
=
qL
2
2h
2
1 + cos h
hsin h
=
qL
2
2h
3
ctg
h
2
, (6.4.1.10)
c
2
=
qL
2
2h
2
, (6.4.1.11)
c
3
=
qL
2
2h
3
, (6.4.1.12)
c
4
=
qL
2
2h
2
1 + cos h
hsin h
=
qL
2
2h
3
ctg
h
2
, (6.4.1.13)
iz cega proizlazi funkcija progiba
w() =
qL
2
2h
3
ctg
h
2

qL
2
2h
2
+
qL
2
2h
3
sin h +
qL
2
2h
3
ctg
h
2
cos h +
1
2
qL
2
h
2

2
=
qL
2
2h
2
_

1
h
ctg
h
2
+
1
h
sin h +
1
h
ctg
h
2
cos h +
2
_
. (6.4.1.14)
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 27


Dobivenu funkciju progiba mozemo razviti u red po h oko 0
w() =
qL
4
24EI
_

4
2
3
+
2
_
+
qL
4
h
2
1440EI
_

2
5
4
+ 6
5
2
6
_
+O(h
4
) , (6.4.1.15)
pri cemu je ocito da je linearni dio jednak funkciji progiba prema Teoriji I. reda
w
lin
() =
qL
4
24EI
_

4
2
3
+
2
_
. (6.4.1.16)
Momentna jednadzba u prirodnim koordinatama glasi
M() = EIw

(x) =
EI
L
2
w

() , (6.4.1.17)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u prirodnim koordinatama
M() =
EIq
h
2
_
h
2
sin h +
h
2
ctg
h
2
cos h 1
_
=
qL
2
h
2
_
h
2
sin h +
h
2
ctg
h
2
cos h 1
_
. (6.4.1.18)
Prethodnu momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M() =
qL
2
12
_
1 + 6 6
2
_
+
qL
2
h
2
720
_
30
4
60
3
+ 30
2
1
_
+O(h
4
) , (6.4.1.19)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
() =
qL
2
12
_
1 + 6 6
2
_
. (6.4.1.20)
U standardnom koordinatnom sustavu rjesavamo jednadzbu (6.4.2)
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
(6.4.1.21)
s pripadnim rubnim uvjetima upetih krajeva
w(0) = w(L) = 0 i w

(0) = w

(L) = 0 . (6.4.1.22)
Prema (6.4.30) i (6.4.32) slijedi opci oblik rjesenja
w(x) =
_
c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
_
+
1
2
q
EI
L
2
h
2
x
2
, (6.4.1.23)
i pripadne derivacije,
w

(x) = c
2
+ c
3
h
L
cos
hx
L
c
4
h
L
sin
hx
L
+
q
EI
L
2
h
2
x , (6.4.1.24)
w

(x) = c
3
h
2
L
2
sin
hx
L
c
4
h
2
L
2
cos
hx
L
+
q
EI
L
2
h
2
. (6.4.1.25)
28 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


Pomocu rubnih uvjeta (6.4.1.22), slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w(x = 0) = 0 c
1
+ c
4
= 0 , (6.4.1.26)
w

(x = 0) = 0 c
2
+ c
3
h
L
= 0 , (6.4.1.27)
w(x = L) = 0 c
1
+ c
2
L + c
3
sin h + c
4
cos h +
1
2
q
EI
L
4
h
2
= 0 , (6.4.1.28)
w

(x = L) = 0 c
2
+ c
3
h
L
cos h c
4
h
L
sin h +
q
EI
L
3
h
2
= 0 . (6.4.1.29)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti, uz q = q/(EI),
c
1
=
qL
4
2h
2
1 + cos h
hsin h
=
qL
4
2h
3
ctg
h
2
, (6.4.1.30)
c
2
=
qL
3
2h
2
, (6.4.1.31)
c
3
=
qL
4
2h
3
, (6.4.1.32)
c
4
=
qL
4
2h
2
1 + cos h
hsin h
=
qL
4
2h
3
ctg
h
2
, (6.4.1.33)
iz cega proizlazi funkcija progiba u standardnom koordinatnom sustavu
w(x) =
qL
4
2h
3
ctg
h
2

qL
3
2h
2
x +
qL
4
2h
3
sin
hx
L
+
qL
4
2h
3
ctg
h
2
cos
hx
L
+
1
2
qL
2
h
2
x
2
=
qL
2
2h
2
_

L
2
h
ctg
h
2
Lx +
L
2
h
sin
hx
L
+
L
2
h
ctg
h
2
cos
hx
L
+ x
2
_
. (6.4.1.34)
Na slici 6.4.1.2 prikazan je progibna linija u ovisnosti o koecijentu h. Dobivenu funkciju
0
x = L
0.1
0.2
(EI)w/(qL
4
)
h = 0
h = 3
h = 6
Slika 6.4.1.2: Utjecaj h na progibnu funkciju
progiba mozemo razviti u red po h oko 0
w(x) =
q
24EI
_
x
4
2Lx
3
+ L
2
x
2
_
+
qh
2
1440EIL
2
_
L
4
x
2
5L
2
x
4
+ 6Lx
5
2x
6
_
+O(h
4
) ,
(6.4.1.35)
pri cemu je ocito da je linearni dio jednak funkciji progiba prema Teoriji I. reda
w
lin
(x) =
q
24EI
_
x
4
2Lx
3
+ L
2
x
2
_
. (6.4.1.36)
Momentna jednadzba u standardnim koordinatama glasi
M(x) = EIw

(x) , (6.4.1.37)
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 29


sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u standardnim koordinatama
M(x) =
qL
2
h
2
_
h
2
sin
hx
L
+
h
2
ctg
h
2
cos
hx
L
1
_
. (6.4.1.38)
Prethodnu momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M(x) =
q
12
_
L
2
+ 6Lx 6x
2
_
+
qh
2
720L
2
_
30x
4
60Lx
3
+ 30L
2
x
2
L
4
_
+O(h
4
) .
(6.4.1.39)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
(x) =
q
12
_
L
2
+ 6Lx 6x
2
_
. (6.4.1.40)
Na slici 6.4.1.3 prikazan je momentni dijagram u ovisnosti o koecijentu h.
0
x = L
0.6
0.1
0.1
0.6
M/(qL
2
)
h = 0
h = 3
h = 6
Slika 6.4.1.3: Utjecaj h na momentni dijagram
Primjer 6.4.2. Obostrano upeti vlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Promatramo obostrano upeti vlacni stap, H > 0, opterecen jednolikim kontinuiranim
poprecnim opterecenjem q = const., (Slika 6.4.2.1). Potrebno je odrediti progibnu funkciju
i momentni dijagram prema Teoriji II. reda u prirodnom koordinatnom sustavu.
30 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


z, w
x,
H H
q
L
EI
Slika 6.4.2.1: Obostrano upeti vlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Na primjeru cemo pokazati postupak u oba koordinatna sustava. Diferencijalna jed-
nadzba u prirodnom koordinatnom sustavu, (6.4.10), glasi
1
L
2
w

1
L
2
HL
2
EI
w

=
qL
2
EI
. (6.4.2.1)
Rubni uvjeti upetih krajeva u prirodnom koordinatnom sustavu su
w( = 0) = w( = 1) = 0 i w

( = 0) = w

( = 1) = 0 . (6.4.2.2)
Prema (6.4.18) i (6.4.20) slijedi opci oblik rjesenja
w() = (c
1
+ c
2
+ c
3
sh h + c
4
ch h)
1
2
qL
2
h
2

2
, (6.4.2.3)
i pripadne derivacije
w

() = c
2
+ c
3
hch h + c
4
hsh h
qL
2
h
2
, (6.4.2.4)
w

() = c
3
h
2
sh h + c
4
h
2
ch h
qL
2
h
2
. (6.4.2.5)
Pomocu rubnih uvjeta, (6.4.2.2), slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w( = 0) = 0 c
1
+ c
4
= 0 , (6.4.2.6)
w

( = 0) = 0 c
2
+ c
3
h = 0 , (6.4.2.7)
w( = 1) = 0 c
1
+ c
2
+ c
3
sh h + c
4
ch h
1
2
qL
2
h
2
= 0 , (6.4.2.8)
w

( = 1) = 0 c
2
+ c
3
hch h c
4
hsh h +
qL
2
h
2
= 0 . (6.4.2.9)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti
c
1
=
qL
2
2h
3
cth
h
2
, (6.4.2.10)
c
2
=
1
2
qL
2
h
2
, (6.4.2.11)
c
3
=
1
2
qL
2
h
3
, (6.4.2.12)
c
4
=
qL
2
2h
3
cth
h
2
, (6.4.2.13)
iz cega proizlazi funkcija progiba
w() =
qL
2
2h
3
cth
h
2
+
qL
2
2h
2

qL
2
2h
3
sh h +
qL
2
2h
3
cth
h
2
ch h
1
2
qL
2
h
2

2
=
qL
2
2h
2
_

1
h
cth
h
2

1
h
sh h +
1
h
cth
h
2
ch h
2
_
. (6.4.2.14)
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 31


Momentna jednadzba u prirodnim koordinatama glasi
M() = EIw

(x) =
EI
L
2
w

() , (6.4.2.15)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u prirodnim koordinatama
M() =
EIq
h
2
_
h
2
sh h
h
2
cth
h
2
ch h + 1
_
=
qL
2
h
2
_
h
2
sh h
h
2
cth
h
2
ch h + 1
_
. (6.4.2.16)
Prethodnu momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M() =
qL
2
12
_
1 + 6 6
2
_

qL
2
h
2
720
_
30
4
60
3
+ 30
2
1
_
+O(h
4
) . (6.4.2.17)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
() =
qL
2
12
_
1 + 6 6
2
_
. (6.4.2.18)
U standardnom koordinatnom sustavu rjesavamo jednadzbu (6.4.2)
w

h
2
L
2
w

=
q
EI
, (6.4.2.19)
uz pripadne rubne uvjete (6.4.2.2). Prema (6.4.31) i (6.4.32) slijedi opci oblik rjesenja
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L

1
2
q
EI
L
2
h
2
x
2
, (6.4.2.20)
i pripadne derivacije,
w

(x) = c
2
+ c
3
h
L
ch
hx
L
+ c
4
h
L
sh
hx
L

q
EI
L
2
h
2
x , (6.4.2.21)
w

(x) = c
3
h
2
L
2
sh
hx
L
+ c
4
h
2
L
2
ch
hx
L

q
EI
L
2
h
2
. (6.4.2.22)
Pomocu rubnih uvjeta (6.4.1.22), slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w(x = 0) = 0 c
1
+ c
4
= 0 , (6.4.2.23)
w

(x = 0) = 0 c
2
+ c
3
h
L
= 0 , (6.4.2.24)
w(x = L) = 0 c
1
+ c
2
L + c
3
sh h + c
4
ch h
1
2
q
EI
L
4
h
2
= 0 , (6.4.2.25)
w

(x = L) = 0 c
2
+ c
3
h
L
ch h + c
4
h
L
sh h
q
EI
L
3
h
2
= 0 . (6.4.2.26)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti, uz q = q/(EI),
c
1
=
qL
4
2h
3
cth
h
2
, (6.4.2.27)
c
2
=
1
2
qL
3
h
2
, (6.4.2.28)
c
3
=
1
2
qL
4
h
3
, (6.4.2.29)
c
4
=
qL
4
2h
3
cth
h
2
, (6.4.2.30)
32 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


iz cega proizlazi funkcija progiba u standardnom koordinatnom sustavu
w(x) =
qL
4
2h
3
cth
h
2
+
qL
3
2h
2
x
qL
4
2h
3
sh
hx
L
+
qL
4
2h
3
cth
h
2
ch
hx
L

1
2
qL
2
h
2
x
2
=
qL
2
2h
2
_
Lx
L
2
h
cth
h
2

L
2
h
sh
hx
L
+
L
2
h
cth
h
2
ch
hx
L
x
2
_
.
(6.4.2.31)
Dobivenu funkciju progiba mozemo razviti u red po h oko 0
w(x) =
q
24EI
_
x
4
2Lx
3
+ L
2
x
2
_

qh
2
1440EIL
2
_
L
4
x
2
5L
2
x
4
+ 6Lx
5
2x
6
_
+O(h
4
) ,
(6.4.2.32)
pri cemu je ocito da je linearni dio jednak funkciji progiba prema Teoriji I. reda
w
lin
(x) =
q
24EI
_
x
4
2Lx
3
+ L
2
x
2
_
. (6.4.2.33)
Momentna jednadzba M = EIw

u standardnim koordinatama glasi


M(x) = EIw

, (6.4.2.34)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u standardnim koordinatama
M(x) =
qL
2
h
2
_
h
2
sh
hx
L

h
2
cth
h
2
ch
hx
L
+ 1
_
. (6.4.2.35)
Na slici 6.4.2.2 prikazan je momentni dijagram u ovisnosti o koecijentu h. Prethodnu
0
= 1
0.1
0.1
M/(qL
2
)
h = 0
h = 3
h = 6
Slika 6.4.2.2: Utjecaj h na momentni dijagram
momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M(x) =
q
12
_
L
2
+ 6Lx 6x
2
_

qh
2
720L
2
_
30x
4
60Lx
3
+ 30L
2
x
2
L
4
_
+O(h
4
) .
(6.4.2.36)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
(x) =
q
12
_
L
2
+ 6Lx 6x
2
_
. (6.4.2.37)
Primjer 6.4.3. Slobodno oslonjeni tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Promatramo slobodno oslonjeni tlacni stap, H < 0, opterecen jednolikim kontinuiranim
poprecnim opterecenjem, q = const., (Slika 6.4.3.1). Potrebno je odrediti progibnu
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 33


z, w
x
H H
q
L
EI
Slika 6.4.3.1: Slobodno oslonjeni tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
funkciju i momentni dijagram prema Teoriji II. reda u standardnom koordinatnom sus-
tavu.
Rjesavamo jednadzbu (6.4.2)
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
(6.4.3.1)
s pripadnim rubnim uvjetima slobodno oslonjenih krajeva
w(0) = w(L) = 0 i w

(0) = w

(L) = 0 . (6.4.3.2)
Prema (6.4.30) i (6.4.32) slijedi opci oblik rjesenja
w(x) =
_
c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
_
+
1
2
q
EI
L
2
h
2
x
2
, (6.4.3.3)
i pripadne derivacije,
w

(x) = c
2
+ c
3
h
L
cos
hx
L
c
4
h
L
sin
hx
L
+
q
EI
L
2
h
2
x , (6.4.3.4)
w

(x) = c
3
h
2
L
2
sin
hx
L
c
4
h
2
L
2
cos
hx
L
+
q
EI
L
2
h
2
. (6.4.3.5)
Pomocu rubnih uvjeta (6.4.3.2), slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w(x = 0) = 0 c
1
+ c
4
= 0 , (6.4.3.6)
w

(x = 0) = 0 c
4
h
2
L
2
+
q
EI
L
2
h
2
= 0 , (6.4.3.7)
w(x = L) = 0 c
1
+ c
2
L + c
3
sin h + c
4
cos h +
1
2
q
EI
L
4
h
2
= 0 , (6.4.3.8)
w

(x = L) = 0 c
3
h
2
L
sin h c
4
h
2
L
2
cos h +
q
EI
L
2
h
2
= 0 . (6.4.3.9)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti, uz q = q/(EI),
c
1
=
qL
4
h
4
ctg
h
2
, (6.4.3.10)
c
2
=
qL
3
2h
2
, (6.4.3.11)
c
3
=
qL
4
h
4
tg
h
2
, (6.4.3.12)
c
4
=
qL
4
h
4
, (6.4.3.13)
34 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


iz cega proizlazi funkcija progiba
w(x) =
qL
2
h
2
_

L
2
h
2

Lx
2
+
L
2
h
2
tg
h
2
sin
hx
L
+
L
2
h
2
cos
hx
L
+
x
2
2
_
. (6.4.3.14)
Progibnu funkciju mozemo raspisati kao red po h oko 0
w(x) =
q
24EI
_
x
4
2Lx
3
+ L
3
x
_

qh
2
7200EIL
2
_
3L
5
x 5L
3
x
3
+ 3Lx
5
x
6
_
+O(h
4
) ,
(6.4.3.15)
pri cemu je ocito da je linearni dio jednak funkciji progiba prema Teoriji I. reda
w
lin
(x) =
q
24EI
_
x
4
2Lx
3
+ L
3
x
2
_
. (6.4.3.16)
Momentna jednadzba u standardnim koordinatama glasi
M(x) = EIw

(x) , (6.4.3.17)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u standardnim koordinatama
M(x) =
qL
2
h
2
_
tg
h
2
sin
hx
L
+ cos
hx
L
1
_
=
2qL
2
h
2
sec
h
2
sin
h(L x)
2L
sin
hx
2L
. (6.4.3.18)
Na slici 6.4.3.2 prikazan je momentni dijagram u ovisnosti o koecijentu h.
0
x = L
0.1
0.6
M/(qL
2
)
h = 0
h = 1
h = 2
h = 2.4
h = 2.7
Slika 6.4.3.2: Utjecaj h na momentni dijagram
Prethodnu momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M(x) =
q
2
x(L x) +
qh
2
24L
2
_
x
4
2Lx
3
+ L
3
x
_
+O(h
4
) . (6.4.3.19)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
(x) =
q
2
x(L x) . (6.4.3.20)
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 35


Primjer 6.4.4. Slobodno oslonjeni tlacni stap poprecno opterecen koncentriranom silom
Promatramo slobodno oslonjeni tlacni stap, H < 0, opterecen koncentriranom silom
K u sredini raspona, x
K
= L/2, (Slika 6.4.4.1). Potrebno je odrediti progibnu funkciju i
momentni dijagram prema Teoriji II. reda u standardnom koordinatnom sustavu.
z, w
x
H H
K
L/2 L/2 EI
Slika 6.4.4.1: Slobodno oslonjeni tlacni stap poprecno opterecen koncentriranom silom
Rjesavamo jednadzbu (6.4.2), uz q = 0,
w

+
h
2
L
2
w

= 0 (6.4.4.1)
s pripadnim rubnim uvjetima slobodno oslonjenih krajeva (6.4.3.2)
w(0) = w(L) = 0 i w

(0) = w

(L) = 0 . (6.4.4.2)
Koncentrirana sila zadana je u sredini raspona sto povlaci da poprecna sila (treca derivacija
progibne funkcije) ima skok (prekid), a momentna funkcija nema deniranu tangentu
u tocki x = L/2. Zbog toga moramo posebno denirati progibnu funkciju za intreval
[0, L/2], a posebno za interval [L/2, L] uz dodatne uvjete kompatibilnosti u tocki x = L/2,
progib, zaokret i moment u tocki x = L/2 su jednak kad funkcija tezi prema sredini
raspona s obje strane
w(L/2)

= w(L/2)
+
, (6.4.4.3)
w

(L/2)

= w

(L/2)
+
, (6.4.4.4)
w

(L/2)

= w

(L/2)
+
, (6.4.4.5)
a razlika poprecne sile s lijeve i desne strane tocke x = L/2 jednaka je zadanoj koncentri-
ranoj sili K,
T = T

(L/2) T
+
(L/2) = K ; , (6.4.4.6)
a nakon sto uvrstimo izraze za potrebne poprecne sile slijedi raspisani uvjet
EI
_
w

(L/2) +
h
2
L
2
w

(L/2)
_

+ EI
_
w

(L/2) +
h
2
L
2
w

(L/2)
_
+
= K . (6.4.4.7)
Prema (6.4.30) slijedi opci oblik rjesenja za svaki dio
w(x) =
_
c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
, x [0, L/2]
d
1
+ d
2
x + d
3
sin
hx
L
+ d
4
cos
hx
L
, x [L/2, L]
, (6.4.4.8)
i pripadne derivacije,
w

(x) =
_
c
2
+ c
3
h
L
cos
hx
L
c
4
h
L
sin
hx
L
, x [0, L/2]
d
2
+ d
3
h
L
cos
hx
L
d
4
h
L
sin
hx
L
, x [L/2, L]
, (6.4.4.9)
w

(x) =
_
c
3
h
2
L
2
sin
hx
L
c
4
h
2
L
2
cos
hx
L
, x [0, L/2]
d
3
h
2
L
2
sin
hx
L
d
4
h
2
L
2
cos
hx
L
, x [L/2, L]
, (6.4.4.10)
w

(x) =
_
c
3
h
3
L
3
cos
hx
L
+ c
4
h
3
L
3
sin
hx
L
, x [0, L/2]
d
3
h
3
L
3
cos
hx
L
+ d
4
h
3
L
3
sin
hx
L
, x [L/2, L]
. (6.4.4.11)
36 6. Teorija elasti

cnosti II. reda


Pomocu rubnih uvjeta i uvjeta kompatibilnosti slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoz-
natih koecijenata u izrazima za progibnu funkciju
w(x = 0) = 0 c
1
+ c
4
= 0 , (6.4.4.12)
w

(x = 0) = 0 c
4
h
2
L
2
+
q
EI
L
2
h
2
= 0 , (6.4.4.13)
w(x = L) = 0 c
1
+ c
2
L + c
3
sin h + c
4
cos h +
1
2
q
EI
L
4
h
2
= 0 , (6.4.4.14)
w

(x = L) = 0 c
3
h
2
L
sin h c
4
h
2
L
2
cos h +
q
EI
L
2
h
2
= 0 , (6.4.4.15)
w(L/2)

= w(L/2)
+
c
1
+ c
2
L
2
+ c
3
sin
h
2
+ c
4
cos
h
2
= d
1
+ d
2
L
2
+ d
3
sin
h
2
+ d
4
cos
h
2
, (6.4.4.16)
w

(L/2)

= w

(L/2)
+
c
2
+ c
3
h
L
cos
h
2
c
4
h
L
sin
h
2
= d
2
+ d
3
h
L
cos
h
2
d
4
h
L
sin
h
2
, (6.4.4.17)
w

(L/2)

= w

(L/2)
+
c
3
h
2
L
2
sin
h
2
c
4
h
2
L
2
cos
h
2
= d
3
h
2
L
2
sin
h
2
d
4
h
2
L
2
cos
h
2
, (6.4.4.18)
K = EI
__
w

(L/2) +
h
2
L
2
w

(L/2)
_

_
w

(L/2) +
h
2
L
2
w

(L/2)
_
+
_

K = EI
__
c
3
h
3
L
3
cos
h
2
+ c
4
h
3
L
3
sin
h
2
+
h
2
L
2
_
c
2
+ c
3
h
L
cos
h
2
c
4
h
L
sin
h
2
_
_

_
d
3
h
3
L
3
cos
h
2
+ d
4
h
3
L
3
sin
h
2
+
h
2
L
2
_
d
2
+ d
3
h
L
cos
h
2
d
4
h
L
sin
h
2
_
__
. (6.4.4.19)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti,
c
1
= 0 , (6.4.4.20)
c
2
=
KL
2
h
2
cos
h
2
cos
h
2
+ cos h
Lx
L
, (6.4.4.21)
c
3
=
KL
3
h
3
1
cos
h
2
+ cos h
Lx
L
, (6.4.4.22)
c
4
= 0 , (6.4.4.23)
d
1
=
KL
3
h
2
cos
h
2
cos
h
2
+ cos h
Lx
L
, (6.4.4.24)
d
2
=
KL
2
h
2
cos
h
2
cos
h
2
+ cos h
Lx
L
, (6.4.4.25)
d
3
=
KL
3
h
3
cos h
cos
h
2
+ cos h
Lx
L
, (6.4.4.26)
d
4
=
KL
3
h
3
sin h
cos
h
2
+ cos h
Lx
L
, (6.4.4.27)
iz cega proizlazi funkcija progiba
w(x) =
_

_
KL
2
EIh
3
hxcos
h
2
+Lsin
hx
L
cos
h
2
+cos h
Lx
L
x [0, L/2]
KL
2
EIh
3
h(Lx) cos
h
2
+Lsin h
Lx
L
cos
h
2
+cos h
Lx
L
x [L/2, L]
. (6.4.4.28)
Dobivenu funkciju progiba mozemo razviti u red po h oko 0
w(x) =
_

_
K
48EI
_
3L
2
x 4x
3
_
+
Kh
2
1920EI
_
35L
4
x 60L
3
x
2
20L
2
x
3
+ 80Lx
4
32x
5
_
+O(h
4
) ,
K
48EI
_
4x
3
12Lx
2
+ 9L
2
x L
3
_
+
Kh
2
1920EI
_
32x
5
160Lx
4
300L
2
x
3
260L
3
x
2
+ 95L
4
x 7L
5
_
+
(6.4.4.29)
6. Teorija elasti

cnosti II. reda 37


Momentna jednadzba u standardnim koordinatama glasi
M(x) = EIw

(x) , (6.4.4.30)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u standardnim koordinatama
M(x) =
_

_
KL
h
sin
hx
L
cos
h
2
+cos h
Lx
L
, x [0, L/2]
KL
h
sin h
Lx
L
cos
h
2
+cos h
Lx
L
, x [L/2, L]
. (6.4.4.31)
Prethodnu momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M(x) =
_
_
_
Kx
2
+
Kh
2
96
(15L
2
x 24Lx
2
+ 4x
3
) +O(h
4
) , x [0, L/2]
K(Lx)
2
+
Kh
2
96
(7L
3
15L
2
x + 12Lx
2
4x
3
) +O(h
4
) , x [L/2, L]
.
(6.4.4.32)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M(x) =
_
_
_
Kx
2
, x [0, L/2]
K(Lx)
2
, x [L/2, L]
. (6.4.4.33)
38 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
7.1. Matrica krutosti u lokalnom koordinatnom sustavu
7.1.1. Matrica krutosti tlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu (6.4.2) uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (6.4.12) mozemo zapisati
u obliku
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
. (7.1.1)
Promatramo obostrano upeti stap opterecen uzduznom tlacnom silom, (Slika 7.1).
H H
L
EI
i k
Slika 7.1: Obostrano upeti tlacni stap
Rjesenje pripadne homogene diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
. (7.1.2)
Pomake na krajevima stapa, poprecni pomak w i kut zaokreta , uz (x) = w

(x),
mozemo zapisati u matricnom obliku
_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sin h cos h
0 1
h
L
cos h
h
L
sin h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (7.1.3)
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc ili c = B
1
w , (7.1.4)
pri cemu je matrica B
B =
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sin h cos h
0 1
h
L
cos h
h
L
sin h
_

_
. (7.1.5)
Sile na krajevima stapa, poprecnu silu i moment, (Slika 7.2), mozemo denirati prema
H H
T
ik
T
ki
M
ik
M
ki
L
EI
i k
Slika 7.2: Sile na krajevima tlacnog stapa
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 39
izrazima
T
ik
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=0
= c
2
h
2
L
2
EI , (7.1.6)
M
ik
= EIw

x=0
= c
4
h
2
L
2
EI , (7.1.7)
T
ki
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=L
= c
2
h
2
L
2
EI , (7.1.8)
M
ki
= EIw

x=L
= EI (c
3
sin h + c
4
cos h)
h
2
L
2
, (7.1.9)
odnosno u matricnom zapisu
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
= EI
_

_
0
h
2
L
2
0 0
0 0 0
h
2
L
2
0
h
2
L
2
0 0
0 0
h
2
L
2
sin h
h
2
L
2
cos h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (7.1.10)
ili krace zapisano u obliku
f
ik
= Gc = GB
1
w , (7.1.11)
pri cemu je vektor w
T
= [w
i

i
w
k

k
] vektor pomaka krajeva stapa, a produkt matrica
GB
1
predstavlja lokalnu matricu krutosti stapa opterecenog uzduznom tlacnom silom
K
ik
=
EI
2 + 2 cos h + hsin h
_

h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2
h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

_
.
(7.1.12)
Matricu krutosti mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0. Uzimanjem u obzir do
maksimalno kvadratnog clana Taylorovog reda slijedi
K
ik
= EI
_

_
12
L
3

6h
2
5L
3

6
L
2
+
h
2
10L
2

12
L
3
+
6h
2
5L
3

6
L
2
+
h
2
10L
2

6
L
2
+
h
2
10L
2
4
L

2h
2
15L
6
L
2

h
2
10L
2
2
L
+
h
2
30L

12
L
3
+
6h
2
5L
3
6
L
2

h
2
10L
2
12
L
3

6h
2
5L
3
6
L
2

h
2
10L
2

6
L
2
+
h
2
10L
2
2
L
+
h
2
30L
6
L
2

h
2
10L
2
4
L

2h
2
15L
_

_
+O(h
4
) . (7.1.13)
Razvijenu matricu krutosti mozemo izraziti pomocu uzduzne tlacne sile H umjesto uzduzne
karakteristike h
K
ik
=
_

_
12EI
L
3

6H
5L

6EI
L
2
+
H
10

12EI
L
3
+
6H
5L

6EI
L
2
+
H
10

6EI
L
2
+
H
10
4EI
L

2HL
15
6EI
L
2

H
10
2EI
L
+
HL
30

12EI
L
3
+
6H
5L
6EI
L
2

H
10
12EI
L
3

6H
5L
6EI
L
2

H
10

6EI
L
2
+
H
10
2EI
L
+
HL
30
6EI
L
2

H
10
4EI
L

2HL
15
_

_
+O(H
2
) . (7.1.14)
40 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Iz oba razvoja, po uzduznoj karakteristici h u okolini 0 i po uzduznoj sili H u okolini 0,
mozemo uociti da je linearni dio jednak matrici krutosti prema Teoriji I. reda.
7.1.2. Matrica krutosti vlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu za vlacni stap, (6.4.2), uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (6.4.12)
mozemo zapisati u obliku
w

h
2
L
2
w

=
q
EI
. (7.1.15)
Promatramo obostrano upeti stap opterecen uzduznom vlacnom silom, (Slika ??).
H H
L
EI
i k
Slika 7.3: Obostrano upeti vlacni stap
Rjesenje pripadne homogene diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L
. (7.1.16)
Pomake na krajevima stapa, uz (x) = w

(x), mozemo zapisati u matricnom obliku


_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sh h ch h
0 1
h
L
ch h
h
L
sh h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (7.1.17)
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc ili c = B
1
w , (7.1.18)
pri cemu je matrica B
B =
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sh h ch h
0 1
h
L
ch h
h
L
sh h
_

_
. (7.1.19)
Sile na krajevima stapa, (Slika 7.4), slijede prema izrazima
H H
T
ik
T
ki
M
ik
M
ki
L
EI
i k
Slika 7.4: Sile na krajevima vlacnog stapa
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 41
T
ik
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=0
= c
2
h
2
L
2
EI , (7.1.20)
M
ik
= EIw

x=0
= c
4
h
2
L
2
EI , (7.1.21)
T
ki
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=L
= c
2
h
2
L
2
EI , (7.1.22)
M
ki
= EIw

x=L
= EI (c
3
sh h + c
4
ch h)
h
2
L
2
, (7.1.23)
odnosno u matricnom zapisu
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
= EI
_

_
0
h
2
L
2
0 0
0 0 0
h
2
L
2
0
h
2
L
2
0 0
0 0
h
2
L
2
sh h
h
2
L
2
ch h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (7.1.24)
ili krace zapisano u obliku
f
ik
= Gc = GB
1
w , (7.1.25)
pri cemu produkt matrica GB
1
sada predstavlja lokalnu matricu krutosti stapa opterecenog
uzduznom vlacnom silom
K
ik
=
EI
2 + 2ch h hsh h
_

h
3
sh h
L
3
h
2
(1+ch h)
L
2
h
3
sh h
L
3
h
2
(1+ch h)
L
2
h
2
(1+ch h)
L
2
h(sh hhch h)
L

h
2
(1+ch h)
L
2
h(hshh)
L
h
3
shh
L
3

h
2
(1+ch h)
L
2

h
3
shh
L
3

h
2
(1+ch h)
L
2
h
2
(1+ch h)
L
2
h(hshh)
L

h
2
(1+ch h)
L
2
h(sh hhch h)
L
_

_
.
(7.1.26)
Matricu krutosti mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0. Uzimanjem u obzir do
maksimalno kvadratnog clana Taylorovog reda slijedi
K
ik
= EI
_

_
12
L
3
+
6h
2
5L
3

6
L
2

h
2
10L
2

12
L
3

6h
2
5L
3

6
L
2

h
2
10L
2

6
L
2

h
2
10L
2
4
L
+
2h
2
15L
6
L
2
+
h
2
10L
2
2
L

h
2
30L

12
L
3

6h
2
5L
3
6
L
2
+
h
2
10L
2
12
L
3
+
6h
2
5L
3
6
L
2
+
h
2
10L
2

6
L
2

h
2
10L
2
2
L

h
2
30L
6
L
2
+
h
2
10L
2
4
L
+
2h
2
15L
_

_
+O(h
4
) . (7.1.27)
Razvijenu matricu krutosti mozemo izraziti pomocu uzduzne vlacne sile H umjesto uzduzne
karakteristike h
K
ik
=
_

_
12EI
L
3
+
6H
5L

6EI
L
2

H
10

12EI
L
3

6H
5L

6EI
L
2

H
10

6EI
L
2

H
10
4EI
L
+
2HL
15
6EI
L
2
+
H
10
2EI
L

HL
30

12EI
L

6H
5L
6EI
L
2
+
H
10
12EI
L
3
+
6H
5L
6EI
L
2
+
H
10

6EI
L
2

H
10
2EI
L

HL
30
6EI
L
2
+
H
10
4EI
L
+
2HL
15
_

_
+O(H
2
) . (7.1.28)
42 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
I u slucaju vlacnog stapa iz oba razvoja, po uzduznoj karakteristici h u okolini 0 i po
uzduznoj sili H u okolini 0, mozemo uociti da je linearni dio jednak matrici krutosti
prema Teoriji I. reda.
7.2. Poopceni zapis matrica krutosti prema Teoriji II. reda
Promatramo zapise matrica krutosti tlacnog i vlacnog stapa preko razvoja u red
pomocu uzduzne sile H, (7.1.14), (7.1.28). Ako uzmemo da sila H svojim predznakom
denira vrstu djelovanja u stapu (H < 0 tlak, H > 0 vlak), prikazane matrice mozemo
rastaviti na matricu iz linearne teorije
K
el
ik
=
_

_
12EI
L
3

6EI
L
2

12EI
L
3

6EI
L
2

6EI
L
2
4EI
L
6EI
L
2
2EI
L

12EI
L
6EI
L
2
12EI
L
3
6EI
L
2

6EI
L
2
2EI
L
6EI
L
2
4EI
L
_

_
(7.2.29)
koju nazivamo elasticna matrica krutosti, i matricu koja izrazava nelinearni utjecaj uzduzne
sile u stapu,
K
g
ik
= H
_

_
6
5L

1
10

6
5L

1
10

1
10
2L
15
1
10

L
30

6
5L
1
10
6
5L
1
10

1
10

L
30
1
10
2L
15
_

_
, (7.2.30)
koju nazivamo geometrijska matrica krutosti. Za prikazane matrice ocito vrijedi jednakost
K
ik
= K
el
ik
+ K
g
ik
. Za geometrijsku matricu krutosti, (7.2.30), mozemo uociti da su
sve komponente na glavnoj dijagonali istog predznaka kao i uzduzna sila u stapu. Kad
izlucimo uzduznu silu H ispred matrice, komponente na glavnoj dijagonali elasticne ma-
trice krutosti su uvijek pozitivni sto povlaci da uzduzna tlacna sila smanjuje, a uzduzna
vlacna sila povecava krutost stapa na savijanje (eksijsku krutost).
7.3. Vektor upetosti stapa prema Teoriji II. reda
7.3.1. Vektor upetosti tlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu (6.4.2) uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (6.4.12) mozemo zapisati
u obliku
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
= q . (7.3.31)
Rjesenje diferencijalne jednadzbe, uz jednoliko kontinuirano opterecenje (q = const.),
glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
+
qL
2
x
2
2h
2
. (7.3.32)
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 43
Rubne uvjete za stanje upetosti mozemo zapisati u matricnom obliku
_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sin h cos h
0 1
h
L
cos h
h
L
sin h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
+
_

_
0
0
qL
4
2h
2

qL
3
h
2
_

_
, (7.3.33)
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc +q = 0, (7.3.34)
iz cega proizlazi vektor koecijenata c
c = B
1
q
=
_

qL
4
2h
3
ctg
h
2

qL
3
2h
2
qL
4
2h
3
qL
4
2h
3
ctg
h
2
_

_
. (7.3.35)
Progibnu liniju sada mozemo zapisati u obliku
w(x) =
_
1 x sin
hx
L
cos
hx
L

c +
qL
2
x
2
2h
2
=
_
1 x sin
hx
L
cos
hx
L

B
1
q +
qL
2
x
2
2h
2
=
qL
2
2h
2
x
2

qL
3
2h
2
x
qL
4
2h
3
_
ctg
h
2
ctg
h
2
cos
hx
L
sin
hx
L
_
. (7.3.36)
Sile upetosti na krajevima stapa
T
ik
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=0
=
qL
2
, (7.3.37)
M
ik
= EIw

x=0
=
qL
2
_
2 hctg
h
2
_
2h
2
, (7.3.38)
T
ki
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=L
=
qL
2
, (7.3.39)
M
ki
= EIw

x=L
=
qL
2
_
2 hctg
h
2
_
2h
2
, (7.3.40)
tvore vektor upetosti tlacnog stapa pod djelovanjem jednoliko kontinuiranog opterecenja
f
ik
=
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
=
_

qL
2
qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2

qL
2

qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2
_

_
. (7.3.41)
44 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Razvojem vektora upetosti tlacnog stapa u red po h u okolini 0,
f
ik
=
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
=
_

qL
2
qL
2
12
+
qL
2
720
h
2
+O(h
4
)

qL
2

qL
2
12

qL
2
720
h
2
+O(h
4
)
_

_
, (7.3.42)
mozemo jasno uociti da je linearni dio jednak vektoru upetosti prema linearnoj teoriji.
7.3.2. Vektor upetosti vlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu (6.4.2) uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (6.4.12) mozemo zapisati
u obliku
w

h
2
L
2
w

=
q
EI
= q . (7.3.43)
Rjesenje diferencijalne jednadzbe, uz jednoliko kontinuirano opterecenje (q = const.),
glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L

qL
2
x
2
2h
2
. (7.3.44)
Rubne uvjete za stanje upetosti mozemo zapisati u matricnom obliku
_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sh h ch h
0 1
h
L
ch h
h
L
sh h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
+
_

_
0
0

qL
4
2h
2
qL
3
h
2
_

_
, (7.3.45)
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc +q = 0 , (7.3.46)
iz cega sada proizlazi vektor koecijenata
c = B
1
q
=
_

qL
4
2h
3
cth
h
2
qL
3
2h
2

qL
4
2h
3
qL
4
2h
3
cth
h
2
_

_
. (7.3.47)
Progibnu liniju sada mozemo zapisati u obliku
w(x) =
_
1 x sh
hx
L
ch
hx
L

c
qL
2
x
2
2h
2
=
_
1 x sh
hx
L
ch
hx
L

B
1
q
qL
2
x
2
2h
2
=
qL
2
2h
2
x
2
+
qL
3
2h
2
x
qL
4
2h
3
_
cth
h
2
cth
h
2
ch
hx
L
+ shh
hx
L
_
. (7.3.48)
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 45
Sile upetosti na krajevima stapa
T
ik
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=0
=
qL
2
, (7.3.49)
M
ik
= EIw

x=0
=
qL
2
_
2 hcth
h
2
_
2h
2
, (7.3.50)
T
ki
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=L
=
qL
2
, (7.3.51)
M
ki
= EIw

x=L
=
qL
2
_
2 hcth
h
2
_
2h
2
, (7.3.52)
tvore vektor upetosti vlacnog stapa pod djelovanjem jednoliko kontinuiranog opterecenja
f
ik
=
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
=
_

qL
2

qL
2
(
2hcth
h
2
)
2h
2

qL
2
qL
2
(
2hcth
h
2
)
2h
2
_

_
. (7.3.53)
Razvojem vektora upetosti vlacnog stapa u red po h u okolini 0,
f
ik
=
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
=
_

qL
2
qL
2
12

qL
2
720
h
2
+O(h
4
)

qL
2

qL
2
12
+
qL
2
720
h
2
+O(h
4
)
_

_
, (7.3.54)
mozemo jasno uociti da je linearni dio jednak vektoru upetosti prema linearnoj teoriji.
7.4. Kondenzacija lokalne matrice krutosti stapa
Ako je neka od veza na kraju stapa oslobod
-
ena, sila u smjeru te veze jednaka je nuli,
a pomak u smjeru oslobod
-
ene veze mozemo izraziti kao funkciju preostalih pomaka. Ako
je oslobod
-
ena k-ta veza stapa, tada je, umnozak k-tog retka matrice krutosti i vektora
pomaka, sila u smjeru k-te veze, jednaka nuli,
f
k
=

j
k
kj
u
j
= 0 . (7.4.55)
Pomak u smjeru oslobod
-
ene veze mozemo izraziti preko ostalih pomaka u obliku
u
k
=

j=k
k
kj
u
j
k
kk
. (7.4.56)
46 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Sada taj pomak u
k
izrazen preko ostalih pomaka mozemo uvrstiti u izraze za ostale sile
nakrajevima stapa
f
i
=

j = kk
ij
u
j
+ k
ik
_
_
_

j=k
k
kj
u
j
k
kk
_
_
_
, (7.4.57)
a grupiranjem koecijenata uz svaki pomak slijedi
f
i
=

j = k
_
k
ij
k
ik
k
kj
k
kk
_
u
j
. (7.4.58)
Ako kondenziranu matricu krutosti oznacimo K
C
, a pripadne clanove matrice krutosti
k
c
ij
, clanove kondenzirane matrice krutosti mozemo izraziti kao funkciju clanova nekon-
denzirane matrice krutosti, k
ij
, uz oslobod
-
enu k-tu vezu,
k
c
ij
= k
ij

k
ik
k
kj
k
kk
. (7.4.59)
7.4.1. Matrica krutosti jednostrano upetog tlacnog stapa raspisana konden-
zacijom matrice krutosti obostrano upetog tlacnog stapa
Promatramo jednostrano upeti tlacni stap, H < 0, s vezom oslobod
-
enom na desnom
kraju stapa, (Slika 7.5). Potrebno je odrediti kondenziranu maricu krutosti prema Teoriji
II. reda.
z, w
x
H H
L
EI
Slika 7.5: Jednostrano upeti tlacni stap
Matrica krutosti obostrano upetog tlacnog stapa, (7.1.12), glasi
K
ik
=
EI
2 + 2 cos h + hsin h
_

h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2
h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

_
.
(7.4.60)
Kod jednostrano upetog stapa, (Slika 7.5), oslobod
-
en je kut zaokreta na krajnjem cvoru
stapa,
k
, a pripadni moment jednak je nuli, M
ki
= 0. Iz cetvrtog retka matrice krutosti
mozemo izraziti kut zaokreta
k
kao funkciju ostalih pomaka, w
i
,
i
, w
k
, (7.4.56) ,

k
=
_

h
2
(1+cos h)
L
2
_
w
i
+
_

h(hsin h)
L
_

i
+
_
h
2
(1+cos h)
L
2
_
w
k
h(hcos hsin h)
L
=
h(1 + cos h)
L(hcos h sin h)
w
i
+
h sin h
hcos h sin h

h(1 + cos h)
L(hcos h sin h)
w
k
. (7.4.61)
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 47
Lokalnu kondenziranu matricu krutosti jednostrano upetog stapa mozemo sada dobiti
uvrstavanjem izraza za kut
k
u ostale retke matrice krutosti, (7.4.59),
K
C
ik
=
EI
hcos h sin h
_

h
3
cos h
L
3
h
2
sin h
L
2
h
3
cos h
L
3
0
h
2
sin h
L
2

h
2
sin h
L

h
2
sin h
L
2
0
h
3
cos h
L
3

h
2
sin h
L
2

h
3
cos h
L
3
0
0 0 0 0
_

_
. (7.4.62)
Matricu krutosti mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0, pa uzimajuci u obzir do
maksimalno kvadratnog clana slijedi
K
C
ik
= EI
_

_
3
L
3

6h
2
5L
3

3
L
2
+
h
2
5L
2

3
L
3
+
6h
2
5L
3
0

3
L
2
+
h
2
5L
2
3
L

h
2
5L
3
L
2

h
2
5L
2
0

3
L
3
+
6h
2
5L
3
3
L
2

h
2
5L
2
3
L
3

6h
2
5L
3
0
0 0 0 0
_

_
+O(h
4
) . (7.4.63)
Mozemo uociti da je i kod kondenzirane matrice krutosti jednostrano upetog tlacnog
stapa kod razvoja u okolini h linearni dio jednak matrici krutosti nakon kondenzacije
prema Teoriji I. reda. Razvijenu kondenziranu matricu krutosti mozemo izraziti i pomocu
uzduzne tlacne sile H umjesto uzduzne karakteristike h
K
C
ik
=
_

_
3EI
L
3

6H
5L

3EI
L
2
+
H
5

3EI
L
3
+
6H
5L
0

3EI
L
2
+
H
5
3EI
L

HL
5
3EI
L
2

H
5
0

3EI
L
3
+
6H
5L
3EI
L
2

H
5
3EI
L
3

6H
5L
0
0 0 0 0
_

_
+O(H
2
) . (7.4.64)
7.4.2. Matrica krutosti upeto-upeto kliznog tlacnog stapa raspisna konden-
zacijom matrice krutosti obostrano upetog tlacnog stapa
Promatramo upeto-upeto klizni tlacni stap, H < 0, s poprecnom vezom oslobod
-
enom
na desnom kraju stapa, (Slika 7.6). Potrebno je odrediti kondenziranu maricu krutosti
prema Teoriji II. reda.
z, w
x
H H
L
EI
Slika 7.6: Upeto-upeto klizni tlacni stap
48 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Matrica krutosti obostrano upetog tlacnog stapa, (7.1.12), glasi
K
ik
=
EI
2 + 2 cos h + hsin h
_

h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2
h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

_
.
(7.4.65)
Kod upeto-upeto kliznog stapa, (Slika 7.6), oslobod
-
en je poprecni pomak na krajnjem
cvoru stapa, w
k
, a pripadna poprecna sila jednaka je nuli, T
ki
= 0. Iz treceg retka ma-
trice krutosti mozemo izraziti poprecni pomak w
k
kao funkciju ostalih pomaka, w
i
,
i
,
k
,
(7.4.56) ,
w
k
=
_
h
3
sin h
L
3
_
w
i
+
_
h
2
(1+cos h)
L
2
_

i
+
_
h
2
(1+cos h)
L
2
_

h
3
sin h
L
3
= w
i

L(1 + cos hcsc h)


h

i

L(1 + cos hcsc h)


h

k
. (7.4.66)
Lokalnu kondenziranu matricu krutosti upeto-upeto kliznog stapa mozemo sada dobiti
uvrstavanjem izraza za poprecni pomak w
k
u ostale retke matrice krutosti, (7.4.59),
K
C
ik
= EI
_

_
0 0 0 0
0
hctg h
L
0
hcsc h
L
0 0 0 0
0
hcsc h
L
0
hctg h
L
_

_
. (7.4.67)
Matricu krutosti mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0, pa uzimajuci u obzir do
maksimalno kvadratnog clana slijedi
K
C
ik
= EI
_

_
0 0 0 0
0
1
L

h
2
3L
0
1
L

h
2
6L
0 0 0 0
0
1
L

h
2
6L
0
1
L

h
2
3L
_

_
+O(h
4
) . (7.4.68)
I za kondenziranu matrice krutosti upeto-upeto kliznog tlacnog stapa kod razvoja u okolini
h mozemo uociti da je linearni dio jednak matrici krutosti nakon kondenzacije prema
Teoriji I. reda. Razvijenu matricu krutosti mozemo opet izraziti i pomocu uzduzne tlacne
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 49
sile H u mjesto uzduzne karakteristike h
K
C
ik
=
_

_
0 0 0 0
0
EI
L

HL
3
0
EI
L

HL
6
0 0 0 0
0
EI
L

HL
6
0
EI
L

HL
3
_

_
+O(H
2
) . (7.4.69)
7.5. Staticka kondenzacija vektora upetosti
Za komponente kondenziranog vektora upetosti, uz oslobod
-
enu vezu k, vrijedi
f
C
i
= f
i

k
ik
k
kk
f
k
, i = k . (7.5.70)
Postupak mozemo pokazati na primjeru vektora upetosti stapa opterecenog jednoliko
kontinuiranim opterecenjem, (7.3.41), s oslobod
-
enim kutem zaokreta u krajnjem lezaju,
(Slika 7.5).
f
C
ik
=
_

_
T
C
ik
M
C
ik
T
C
ki
M
C
ki
_

_
=
_

qL
2
qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2

qL
2

qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2
_

_
k
14
k
44
f
4
k
24
k
44
f
4
k
34
k
44
f
4
k
44
k
44
f
4
_

_
=
_

qL
2
qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2

qL
2

qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2
_

_
h
2
(1cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2
_
h(hsin h)
L
h(hcos hsin h)
L
_

qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2
_

h
2
(1cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2
_
h(hcos hsin h)
L
h(hcos hsin h)
L
_

qL
2
(
2hctg
h
2
)
2h
2
_
_

_
=
_

qL
2
2+
(
2+h
2
)
cos h
h(hcos hsin h)

qL
2
2
(
2hctg
h
2
)
(1cos h)
h(hcos hsin h)

qL
2
2+
(
2+h
2
)
cos h2hsin h
h(hcos hsin h)
0
_

_
. (7.5.71)
50 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Razvojem u red oko h = 0,
f
C
ik
=
_

5qL
8

qL
2
h
2
240
+O(h
4
)
qL
2
8
+
qL
2
h
2
240
+O(h
4
)

3qL
8
+
qL
2
h
2
240
+O(h
4
)
0
_

_
, (7.5.72)
slijedi da je linearni dio jednak kondenziranom vektoru upetosti prema Teoriji I. reda.
7.6. Proracun sila na krajevima stapova
Sile na krajevima stapova, poprecne sile i moment, mozemo proracunati prema istom
nacelu kao i u linearnoj teoriji. Nakon izracuna pomaka krajeva stapova (poprecni po-
maci i kutevi zaokreta) napravimo proceduru analogno proceduri u linearnoj teoriji, ali
s pripadnom matricom krutosti vektorom sila upetosti prema Teoriji II. reda. Na vektor
pomaka u lokalnom koordinatnom sustavu djelujemo lokalnom matricom krutosti. Rezul-
tat su sile na krajevima stapova od pomaka krajeva stapova, sile stanja prislnih pomaka
cvorova. Potrebno je jos zbrojiti vektor upetosti u lokalnom koordinatnom sustavu, sile
stanja sprijecenih pomaka cvorova, i slijedi konacni vektor sila na krajevima stapa,
f
ik
=
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
= K
ik
_

_
w
i

i
w
k

k
_

_
+f
ik
. (7.6.73)
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 51
7.7. Proracun progiba pomocu matrica krutosti
Primjer 7.7.1. Obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Za obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen potrebno
je odrediti progib u sredini raspona i momente na lezajevima i u sredini raspona prema
Teoriji II. reda.
z, w
x,
H H
q
L
EI
Slika 7.7: Obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen

Stap podijelimo na dva dijela jednakog raspona L/2. Za deniranje matrice krutosti
q
L/2 L/2
EI EI
1
2
3
Slika 7.8: Podjela stapa na dva djela
dijela duljine L/2 nije dovoljno, kao kod linearne teorije, samo uvrstiti duljinu promatra-
nog dijela umjesto duljine L za koju je izvedena matrica krutosti, (7.1.12) . Prema svojoj
deniciji, (6.4.12), i bezdimenzionalni koecijent, uzduzna karakteristika stapa ovisi o
duljini promatranog dijela.
h
L/n
=

H
L
n
2
EI
=
1
n
_
HL
2
EI
=
h
n
. (7.7.74)
To povlaci da i bezdimenzionalni koecijent treba uvrstiti u matricu krutosti pomnozen
s omjerom duljine promatranog dijela prema duljini L, u ovom slucaju kad je promatrani
dio duljine L/2 treba uvrstiti h/2.
Matrica krutosti za oba dijela je jednaka, K
12
= K
23
= K
L/2
, i slijedi u obliku, uz
52 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
supstituciju za jednostavniji zapis, ch
2
= cos
h
2
i sh
2
= sin
h
2
,
K
L/2
=
EI
2 + 2ch
2
+
h
2
sh
2
_

(
h
2
)
3
s
h
2
(
L
2
)
3

(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2
(
h
2
)
3
s
h
2
(
L
2
)
3

(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2

(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2
h
2
_
h
2
c
h
2
s
h
2
_
L
2
(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2

h
2
_
h
2
s
h
2
_
L
2
(
h
2
)
3
s
h
2
(
L
2
)
3
(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2

(
h
2
)
3
s
h
2
(
L
2
)
3
(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2

(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2

h
2
_
h
2
s
h
2
_
L
2
(
h
2
)
2
_
1+c
h
2
_
(
L
2
)
2
h
2
_
h
2
c
h
2
s
h
2
_
L
2
_

_
=
2EI
4 + 4ch
2
+hsh
2
_

h
3
s
h
2
L
3

h
2
_
1+c
h
2
_
L
2
h
3
s
h
2
L
3

h
2
_
1+c
h
2
_
L
2

h
2
_
1+c
h
2
_
L
2
h
_
h
2
c
h
2
s
h
2
_
L
h
2
_
1+c
h
2
_
L
2

h
_
h
2
s
h
2
_
L
h
3
s
h
2
L
3
h
2
_
1+c
h
2
_
L
2

h
3
s
h
2
L
3
h
2
_
1+c
h
2
_
L
2

h
2
_
1+c
h
2
_
L
2

h
_
h
2
s
h
2
_
L
h
2
_
1+c
h
2
_
L
2
h
_
h
2
c
h
2
s
h
2
_
L
_

_
. (7.7.75)
Vektor sila upetosti za oba dijela duljine L/2 glasi
f
12
= f
23
=
_

qL
4
qL
2
(
2
h
2
ctg
h
4
)
8
(
h
2
)
2

qL
4

qL
2
(
2
h
2
ctg
h
4
)
8
(
h
2
)
2
_

_
=
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
. (7.7.76)
Uklapanjem matrica krutosti svih dijelova slijedi matrica krutosti sustava
K =
2EI
4 + 4c h
2
+ hs h
2
_

h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
0 0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_
h
2
L
2
_
1 + c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0 0
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 + c h
2
_

2h
3
L
3
s h
2
0
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0
2h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0 0
h
3
L
3
s h
2

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
3
L
3
s h
2

h
2
L
2
_
1 c h
2
_
0 0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_

h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_
_

_
.
(7.7.77)
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 53
Uklapanjem vektora upetosti svih dijelova slijedi vektor upetosti sustava
f =
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
2
0

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
. (7.7.78)
Uvrstavanjem rubnih uvjeta, w
1
= w
3
= 0,
1
=
3
= 0, slijedi sustav jednadzbi
2EI
4 + 4ch
2
+ hsh
2
_

2h
3
s
h
2
L
3
0
0
2h
_
h
2
c
h
2
s
h
2
_
L
_

_
_
_
w
2

2
_
_
+
_
_

qL
2
0
_
_
=
_
_
0
0
_
_
. (7.7.79)
Rjesenje sustava glasi
_
_
w
2

2
_
_
=
_

qL
4
8EI
4 + 4ch
2
+ hsh
2
h
3
sh
2
0
_

_
. (7.7.80)
Razvojem progiba u sredini raspona, w
2
, u red oko h = 0 slijedi izraz
w
2
=
qL
4
384EI
+
qL
4
15360EI
h
2
+O(h
4
) , (7.7.81)
pri cemu mozemo uociti da je linearni dio razvoja jednak vrijednosti progiba u sredini
raspona prema linearnoj teoriji.
Sile na krajevima deniranih dijelova stapa dobivamo zbrajanjem djelovanja lokalnih
matrica krutosti na izracunati vektor pomaka i lokalnog vektora sila upetosti. Za ovaj
54 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
zadatak proizlazi za sile na krajevima prvog dijela stapa
f
12
=
_

_
T
12
M
12
T
21
M
21
_

_
= K
12
_

_
w
1

1
w
2

2
_

_
+f
12
= K
12
_

_
0
0

qL
4
8EI
4+4c
h
2
+hs
h
2
h
3
s
h
2
0
_

_
+
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
=
_

qL
2
qL
2
4 hctg
h
4
+ htg
h
4
4h
2
0
qL
2
2 + hcsc
h
2
2h
2
_

_
, (7.7.82)
i sile na krajevima drugog dijela stapa
f
23
=
_

_
T
23
M
23
T
32
M
32
_

_
= K
23
_

_
w
2

2
w
3

3
_

_
+f
23
= K
23
_

qL
4
8EI
4+4c
h
2
+hs
h
2
h
3
s
h
2
0
0
0
_

_
+
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
=
_

_
0

qL
2
_
4 hctg
h
4
_
4h
2

qL
2
qL
2
4 hctg
h
4
+ htg
h
4
4h
2
_

_
. (7.7.83)
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 55
Razvojem sila u red oko h = 0 slijede izrazi
f
12
=
_

qL
2
qL
2
4hctg
h
4
+htg
h
4
4h
2
0
qL
2
2+hcsc
h
2
2h
2
_

_
=
_

qL
2
qL
2
12
+
qL
2
720
h
2
+O(h
4
)
0
qL
2
24
+
7qL
2
5760
h
2
+O(h
4
)
_

_
, (7.7.84)
f
23
=
_

_
0
qL
2
4hctg
h
4
+htg
h
4
4h
2

qL
2
qL
2
2+hcsc
h
2
2h
2
_

_
=
_

_
0

qL
2
24

7qL
2
5760
h
2
+O(h
4
)

qL
2

qL
2
12

qL
2
720
h
2
+O(h
4
)
_

_
, (7.7.85)
pri cemu mozemo uociti da je linearni dio razvoja za momente na lezajevima i u sre-
dini raspona jednak vrijednostima momenata na lezajevima i u sredini radpona prema
linearnoj teoriji.
Primjer 7.7.2. Slobodno oslonjeni tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Za slobodno oslonjeni tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen potrebno
je odrediti progib i sile u sredini raspona prema Teoriji II. reda.
z, w
x
H H
q
L
EI
Slika 7.1: Slobodno oslonjeni tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen

Stap podijelimo na dva dijela jednakog raspona L/2, (Slika 7.8). Matrica krutosti za
oba dijela je jednaka, K
12
= K
23
= K
L/2
, i slijedi prema (7.7.75),
K
L/2
=
2EI
4 + 4ch
2
+ hsh
2
_

h
3
L
3
sh
2
h
2
L
2
_
1 ch
2
_
h
3
L
3
sh
2
h
2
L
2
_
1 ch
2
_
h
2
L
2
_
1 ch
2
_
h
L
_
h
2
ch
2
sh
2
_

h
2
L
2
_
1 ch
2
_

h
L
_
h
2
sh
2
_
h
3
L
3
sh
2

h
2
L
2
_
1 ch
2
_

h
3
L
3
sh
2

h
2
L
2
_
1 ch
2
_
h
2
L
2
_
1 ch
2
_

h
L
_
h
2
sh
2
_

h
2
L
2
_
1 ch
2
_
h
L
_
h
2
ch
2
sh
2
_
_

_
.
(7.7.1)
56 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Vektor sila upetosti za oba dijela glasi, (7.7.76),
f
12
= f
23
=
_

qL
4
qL
2
(
2
h
2
ctg
h
4
)
8
(
h
2
)
2

qL
4

qL
2
(
2
h
2
ctg
h
4
)
8
(
h
2
)
2
_

_
=
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
. (7.7.2)
Uklapanjem matrica krutosti svih dijelova slijedi matrica krutosti sustava, jednako kao
(7.7.77),
K =
2EI
4 + 4c h
2
+ hs h
2
_

h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
0 0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_
h
2
L
2
_
1 + c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0 0
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 + c h
2
_

2h
3
L
3
s h
2
0
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0
2h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0 0
h
3
L
3
s h
2

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
3
L
3
s h
2

h
2
L
2
_
1 c h
2
_
0 0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_

h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_
_

_
.
(7.7.3)
Uklapanjem vektora upetosti svih dijelova slijedi vektor upetosti za cijeli sustav, (7.7.78),
f =
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
2
0

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
. (7.7.4)
Uvrstavanjem rubnih uvjeta, w
1
= w
3
= 0, slijedi sustav jednadzbi
2EI
4 + 4c h
2
+ hs h
2
_

_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

2h
3
L
3
s h
2
0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0
2h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_
_

_
_

1
w
2

3
_

_
+
_

_
qL
2
(4hctg
h
4
)
4h
2

qL
2
0

qL
2
(4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
=
_

_
0
0
0
0
_

_
.
(7.7.5)
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 57
Rjesenje sustava jednadzbi glasi
_

1
w
2

3
_

_
=
_

_
qL
3
2EIh
3
_
h 2tg
h
2
_

qL
4
8EIh
4
_
8 + h
2
8 sec
h
2
_
0

qL
3
2EIh
3
_
h 2tg
h
2
_
_

_
. (7.7.6)
Razvojem dobivenog rjesenja u red po h oko 0 slijedi
_

1
w
2

3
_

_
=
_

qL
3
24EI

qL
3
h
2
240EI
+O(h
4
)
5qL
4
384EI
+
61qL
4
h
2
46080EI
+O(h
4
)
0
qL
3
24EI
+
qL
3
h
2
240EI
+O(h
4
)
_

_
, (7.7.7)
iz cega je ocito da su linearni dijelovi razvoja za progib u sredini raspona i kuteve zaokreta
lezajeva jednaki vrijednostima koje bismo dobili proracunom prema linearnoj teoriji.
58 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Sile na krajevima deniranih dijelova slijede prema izrazima
f
12
=
_

_
T
12
M
12
T
21
M
21
_

_
= K
12
_

_
0
qL
3
2EIh
3
_
h 2tg
h
2
_

qL
4
8EIh
4
_
8 + h
2
8 sec
h
2
_
0
_

_
+
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
=
_

qL
2
0
0
2qL
2
sec
h
2
sin
2 h
4
h
2
_

_
, (7.7.8)
f
23
=
_

_
T
23
M
23
T
32
M
32
_

_
= K
23
_

qL
4
8EIh
4
_
8 + h
2
8 sec
h
2
_
0
0

qL
3
2EIh
3
_
h 2tg
h
2
_
_

_
+
_

qL
4
qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2

qL
4

qL
2
(
4hctg
h
4
)
4h
2
_

_
=
_

_
0

2qL
2
sec
h
2
sin
2 h
4
h
2

qL
2
0
_

_
. (7.7.9)
Razvojem dobivene vrijednosti za moment u sredini raspona u red oko h = 0
M(L/2) =
qL
2
8
+
5qL
2
384
h
2
+O(h
4
) , (7.7.10)
jasno mozemo uociti da je linearni dio jedan momentu prema linearnoj teoriji.
Ovaj zadatak mozemo rijesiti i pomocu kondenziranih matrica krutosti (jednostrano
upeti stapovi) za svaki dio duljine L/2. Matrice krutosti za svaki dio stapa nisu med
-
usobno
jednake, na dijelu 1-2 zglob je u pocetnom cvoru, na dijelu 2-3 zglob je u krajnjem cvoru.
Matrice krutosti su, uz duljinu svakog dijela L/2 i potrebnu supstituciju bezdimenzion-
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 59
alnog koecijenta h/2,
K
12
=
EI
_
h
2
ch
2
sh
2
_
_

h
3
L
3
ch
2
0
h
3
L
3
ch
2
h
2
L
2
sh
2
0 0 0 0
h
3
L
3
ch
2
0
h
3
L
3
ch
2

h
2
L
2
sh
2
h
2
L
2
sh
2
0
h
2
L
2
sh
2

h
2
2L
sh
2
_

_
, (7.7.11)
K
23
=
EI
_
h
2
ch
2
sh
2
_
_

h
3
L
3
ch
2
h
2
L
2
sh
2
h
3
L
3
ch
2
0
h
2
L
2
sh
2

h
2
2L
sh
2

h
2
2L
sh
2
0
h
3
L
3
ch
2

h
2
L
2
sh
2

h
3
L
3
ch
2
0
0 0 0 0
_

_
. (7.7.12)
Uklapanjem matrica krutosti za oba dijela i izuzimanjem pomaka,
1
,
3
, koje smo
iskazali preko drugih pomaka kondenzacijom matrica krutosti, slijedi matrica krutosti
sustava
K =
2EI
_
hch
2
2sh
2
_
_

h
3
L
3
ch
2
h
3
L
3
ch
2
h
2
L
2
sh
2
0
h
3
L
3
ch
2

2h
3
L
3
ch
2
0
h
3
L
3
ch
2
h
2
L
2
sh
2
0
h
2
L
sh
2

h
2
L
2
sh
2
0
h
3
L
3
ch
2

h
2
L
2
sh
2

h
3
L
3
ch
2
_

_
. (7.7.13)
Uvrstavanjem rubnih uvjeta, w
1
= w
3
= 0, i kondenziranog vektora upetosti slijedi
sustav jednadzbi
2EI
_
hch
2
2sh
2
_
_

2h
3
L
3
ch
2
0
0
h
2
L
sh
2
_

_
_
_
w
2

2
_
_
+
_

_
qL
2+
_
2+2
h
2
4
_
cos
h
2
h
(
h
2
cos
h
2
sin
h
2
)
0
_

_
=
_
_
0
0
_
_
. (7.7.14)
Rjesenje sustava glasi
_
_
w
2

2
_
_
=
_

qL
4
8EIh
4
_
8 + h
2
8 sec
h
2
_
0
_

_
. (7.7.15)
Razvojem dobivenog rjesenja za progib u sredini raspona u red po h oko 0 slijedi
w(L/2) =
5qL
4
384EI
+
61qL
4
h
2
46080EI
+O(h
4
) (7.7.16)
iz cega je opet ocito da su linearni dijelovi razvoja jednaki vrijednostima koje bismo dobili
proracunom prema linearnoj teoriji.
60 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Sile na krajevima deniranih dijelova, uz iskljucivanje redova i stupaca u kojima su
clanovi jednaki 0, slijede prema izrazima
f
12
=
_
_
T
12
T
21
M
21
_
_
= K
12
_
_
0

qL
4
8EIh
4
_
8 + h
2
8 sec
h
2
_
0
_
_
+
_

qL
2
2+
_
2+
h
2
4
_
cos
h
2
hsin
h
2
h
(
h
2
cos
h
2
sin
h
2
)

qL
2
2+
_
2+
h
2
4
_
cos
h
2
h
(
h
2
cos
h
2
sin
h
2
)
qL
2
4
(
2
h
2
ctg
h
4
)(
1cos
h
2
)
h
(
h
2
cos
h
2
sin
h
2
)
_

_
=
_

qL
2
0
2qL
2
sec
h
2
sin
2 h
4
h
2
_

_
, (7.7.17)
f
23
=
_
_
T
23
M
23
T
32
_
_
= K
23
_
_

qL
4
8EIh
4
_
8 + h
2
8 sec
h
2
_
0
0
_
_
+
_

qL
2
2+
_
2+
h
2
4
_
cos
h
2
h
(
h
2
cos
h
2
sin
h
2
)

qL
2
4
(
2
h
2
ctg
h
4
)(
1cos
h
2
)
h
(
h
2
cos
h
2
sin
h
2
)

qL
2
2+
_
2+
h
2
4
_
cos
h
2
hsin
h
2
h
(
h
2
cos
h
2
sin
h
2
)
_

_
=
_

_
0

2qL
2
sec
h
2
sin
2 h
4
h
2

qL
2
_

_
. (7.7.18)
Primjer 7.7.3. Slobodno oslonjeni tlacni stap poprecno opterecen koncentriranom silom
Za slobodno oslonjeni tlacni stap opzterecen koncentriranom silom u sredini raspona
potrebno je odrediti progib u sredini raspona prema Teoriji II. reda.
z, w
x
H H
K
L/2 L/2 EI
Slika 7.1: Slobodno oslonjeni tlacni stap poprecno opterecen koncentriranom silom

Stap podijelimo na dva dijela jednakog raspona L/2, (Slika 7.8). Matrica krutosti
za oba dijela su jednake, (7.7.75). U odnosu na prethodni primjer razlika je samo u
opterecenju. To znaci da je matrica krutosti sustava, uz jednaku podjelu, jednaka kao u
7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda 61
prethodnom primjeru
K =
2EI
4 + 4c h
2
+ hs h
2
_

h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
0 0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_
h
2
L
2
_
1 + c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0 0
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 + c h
2
_

2h
3
L
3
s h
2
0
h
3
L
3
s h
2
h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0
2h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_
0 0
h
3
L
3
s h
2

h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
3
L
3
s h
2

h
2
L
2
_
1 c h
2
_
0 0
h
2
L
2
_
1 c h
2
_

h
L
_
h
2
s h
2
_

h
2
L
2
_
1 c h
2
_
h
L
_
h
2
c h
2
s h
2
_
_

_
.
(7.7.1)

Stap je opterecen koncentriranom poprecnom silom u srednjem cvoru podjele. To povlaci


da nemamo vektore upetosti nego sila ulazi u desnu stranu jednadzbe u vektoru sila u
retku koji oznacava silu u tom smjeru, u smjeru promaka w
2
.
Uvrstavanjem rubnih uvjeta, w
1
= w
3
= 0, slijedi sustav jednadzbi
2EI
4 + 4ch
2
+ hsh
2
_

_
h
L
_
h
2
ch
2
sh
2
_

h
2
L
2
_
1 ch
2
_

h
L
_
h
2
sh
2
_
0

h
2
L
2
_
1 ch
2
_

2h
3
L
3
sh
2
0
h
2
L
2
_
1 ch
2
_

h
L
_
h
2
sh
2
_
0
2h
L
_
h
2
ch
2
sh
2
_

h
L
_
h
2
sh
2
_
0
h
2
L
2
_
1 ch
2
_

h
L
_
h
2
sh
2
_
h
L
_
h
2
ch
2
sh
2
_
_

_
_

1
w
2

3
_

_
=
_

_
0
K
0
0
_

_
.
(7.7.2)
Rjesenje sustava glasi
_

1
w
2

3
_

_
=
_

KL
2
EIh
2
sec
h
2
sin
2 h
4

KL
3
4EIh
2
_
h 2tg
h
2
_
0
KL
2
EIh
2
sec
h
2
sin
2 h
4
_

_
. (7.7.3)
Razvojem dobivenog rjesenja u red po h oko 0 slijedi
_

1
w
2

3
_

_
=
_

KL
2
16EI

5KL
2
h
2
768EI
+O(h
4
)
KL
3
48EI
+
KL
3
h
2
480EI
+O(h
4
)
0
KL
2
16EI
+
5KL
2
h
2
768EI
+O(h
4
)
_

_
, (7.7.4)
iz cega je ocito da su linearni dijelovi razvoja jednaki vrijednostima koje bismo dobili
proracunom prema linearnoj teoriji.
62 7. Matrice krutosti prema Teoriji II. reda
Sile na krajevima deniranih dijelova slijede prema izrazima
f
12
=
_

_
T
12
M
12
T
21
M
21
_

_
= K
12
_

_
0

KL
2
EIh
2
sec
h
2
sin
2 h
4

KL
3
4EIh
2
_
h 2tg
h
2
_
0
_

_
=
_

K
2
0

K
2
KL
2h
tg
h
2
_

_
, (7.7.5)
f
23
=
_

_
T
23
M
23
T
32
M
32
_

_
= K
23
_

KL
3
4EIh
2
_
h 2tg
h
2
_
0
0
KL
2
EIh
2
sec
h
2
sin
2 h
4
_

_
=
_

K
2

KL
2h
tg
h
2

K
2
0
_

_
. (7.7.6)
Razvojem dobivene vrijednosti za moment u sredini raspona u okolini h = 0 slijedi
M(L/2) =
KL
4
+
KL
48
h
2
+O(h
4
) , (7.7.7)
sto jasne ukazuje da je linearni dio jednak vrijednosti momenta prema linearnoj teoriji.
Zadatak mozemo rijesiti pomocu kondenziranih matrica krutosti za svaki dio. Konden-
zirane matrice krutosti oba dijela jednake su kao u prethodnom primjeru. Ocito slijedi
i matrica sustava jednaka kao u prethodnom primjeru, (7.7.13). Uvrstavanjem rubnih
uvjeta slijedi sustav
2EI
_
hch
2
2sh
2
_
_

2h
3
L
3
ch
2
0
0
h
2
L
sh
2
_

_
_
_
w
2

2
_
_
=
_
_
K
0
_
_
. (7.7.8)
Rjesenje sustava glasi
_
_
w
2

2
_
_
=
_
_

KL
3
4EIh
2
_
h 2tg
h
2
_
0
_
_
. (7.7.9)
Sile na krajevima deniranih dijelova, uz iskljucivanje redova i stupaca u kojima su clanovi
jednaki 0, slijede prema izrazima
f
12
=
_

_
T
12
M
12
T
21
M
21
_

_
= K
12
_
_
0

KL
3
4EIh
2
_
h 2tg
h
2
_
0
_
_
=
_

K
2
KL
2h
tg
h
2

K
2
_

_
, (7.7.10)
f
23
=
_

_
T
23
M
23
T
32
M
32
_

_
= K
23
_
_

KL
3
4EIh
2
_
h 2tg
h
2
_
0
0
_
_
=
_

K
2

KL
2h
tg
h
2

K
2
_

_
. (7.7.11)
8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka 63


8. Proracun inzenjerskom metodom pomaka
8.1. Osnovna ideja postupka
Proracun konstrukcija inzenjerskom metodom pomaka mozemo primijeniti i kod ne-
linearnih proracuna. Proracunske matrice krutosti konstruktivnih elemenata opterecenih
uzduznom tlacnom ili vlacnom silom denirane su jednadzbama (7.1.12) i (7.1.26). Pos-
tupak proracuna iterativni je postupak. U sustavu jednadzbi ravnoteze, uz nepoznate
pomake, imamo u svim elementima konstrukcije i nepoznatu pripadnu uzduznu silu N
ik
.
Elementi matrice krutosti iskazani su kao funkcija uzduzne sile. Pretpostavimo li neku
vrijednost uzduzne sile u elementima konstrukcije, matricu krutosti za svaki stap mozemo
eksplicitno izraziti. Pocetnu vrijednost uzduznih sila N
0
ik
dobivamo iz jednadzbi ravnoteze
cvorova u stanju sprijecenih pomaka cvorova. Tijekom iterativnog postupka mijenjaju se
iznosi uzduznih sila do konacne vrijednosti N
n
ik
nakon n provedenih iteracija.
Provedbu postupka mozemo prikazati na konstrukcijama bez translatornih pomaka
cvorova i na konstrukcijama s translatornim pomacima cvorova.
8.2. Konstrukcije s translatorno nepomicnim cvorovima
Kod konstrukcija sa sprijecenim translatornim pomacima cvorova nepoznanice su
kutevi zaokreta cvorova,
i
. Moment, M
ik
, u cvoru i stapa (ik), ovisi o kutu zaokreta
promatranog cvora i,
i
, nasuprotnom kutu zaokreta cvora k,
k
, stapa (ik) prikljucenog
u cvoru i i momenta upetosti M
ik
(momenta u cvoru i stapa (ik) u stanju sprijecenih
zaokreta cvorova). Moment M
ik
u cvoru i stapa (ik) jednak je
M
ik
= k
22

i
+ k
24

k
+ M
ik
, (8.2.1)
pri cemu su koecijenti k
22
i k
24
koecijenti iz lokalne matrice krutosti stapa (ik). Za svaki
cvor u kojem imamo nepoznati kut zaokreta postavljamo momentnu jednadzbu ravnoteze
cvora. Konacni broj jednadzbi jednak je broju nepoznatih zaokreta cvorova. Za tlacni
stap jednadzba glasi
M
ik
= (EI)
ik
h
ik
(h
ik
cos h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

i
+(EI)
ik
h
ik
(h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

k
+ M
ik
, (8.2.2)
pri cemu je h
ik
bezdimenzionalni koecijent stapa (ik). Momentna jednadzba ravnoteze
cvora za svaki cvor u kojem je nepoznat kut zaokreta glasi

(ik)
M
ik
= M
i
, (8.2.3)
pri cemu sumacija ide po svim stapovima prikljucenim u cvoru i, a moment M
i
je zadani
vanjski moment (ako postoji) u cvoru i. Za tlacni stap momentnu jednadzbu ravnoteze
mozemo raspisati u obliku
M
i
=

(ik)
(EI)
ik
_
h
ik
(h
ik
cos h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)
_

i
+

(ik)
(EI)
ik
h
ik
(h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

k
+

(ik)
M
ik
. (8.2.4)
64 8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka


8.3. Konstrukcije s translatornim pomacima cvorova
Kod konstrukcija s mogucim translatornim pomacima cvorova nepoznanice su kutevi
zaokreta cvorova,
i
i moguci translatorni pomaci u
j
. Moment, M
ik
, u cvoru i stapa (ik),
ovisi o kutu zaokreta promatranog cvora i,
i
, nasuprotnom kutu zaokreta cvora k,
k
,
stapa (ik) prikljucenog u cvoru i, relativnom zaokretu cvorova zbog translatornog pomaka,

u
j
ik
uz sprijecene sve ostale pomake u
l
, l = j i momenta upetosti M
ik
(momenta u cvoru
i stapa (ik) u stanju sprijecenih zaokreta cvorova i sprijecenih translatornih pomaka).
Za svaki cvor u kojem imamo nepoznati kut zaokreta postavljamo momentnu jednadzbu
ravnoteze cvora, a za svaki nepoznati translatorni pomak u
j
postavljamo jednadzbu rada
svih momenata na krajevima stapova i vanjskih sila na planu pomaka za jedinicni trans-
latorni pomak u
j
= 1 uz sprijecene ostale translatorne pomake u
l
, l = j. Konacni broj
jednadzbi jednak je zbroju nepoznatih zaokreta cvorova i translatornih pomaka. Moment
M
ik
u cvoru i stapa (ik) jednak je
M
ik
= k
22

i
+ k
24

j
k
23
L
ik

u
j
ik
+ M
ik
. (8.3.5)
Za tlacni stap jednadzba glasi
M
ik
= (EI)
ik
h
ik
(h
ik
cos h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

i
+(EI)
ik
h
ik
(h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

j
(EI)
ik
h
2
ik
(1 + cos h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

u
j
ik
+ M
ik
. (8.3.6)
Momentna jednadzba ravnoteze cvora za svaki cvor u kojem je nepoznat kut zaokreta

(ik)
M
ik
= M
i
, (8.3.7)
jednaka je nacelno kao i kad nema translatornih pomaka cvorova, ali su clanovi u jed-
nadzbi ovisni o vrijednostima translatornih pomaka. Za tlacni stap momentnu jednadzbu
ravnoteze mozemo raspisati u obliku
M
i
=

(ik)
(EI)
ik
h
ik
(h
ik
cos h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

i
+

(ik)
(EI)
ik
h
ik
(h
ik
sin h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

(ik)

j
(EI)
ik
h
2
ik
(1 + cos h
ik
)
L
ik
(2 + 2 cos h
ik
+ h
ik
sin h
ik
)

u
j
ik
+

(ik)
M
ik
. (8.3.8)
U slucaju translatorno pomicnih konstrukcija potrebno je postaviti i jednadzbe rada na
svakom translatornom pomaku uz pridrzanje (sprijecenost) ostalih translatornih pomaka.
Jednadzba za konkretni pomak u
j
glasi

_
_

(ik)
(M
ik
+ M
ki
)
u
j
=1
ik
+

t
K
t

u
j
=1
K
t
+

ik
N
ik

u
j
ik
_
_
= 0 , (8.3.9)
pri cemu se zadnji clan u jednadzbi rada javlja zbog postavljanja jednadzbe nakon defor-
macije.
8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka 65


8.4. Postupak P-Delta
Postupak P-Delta iterativni je postupak proracuna po Teoriji II. reda. Predstavlja
linearizaciju jednadzbi nelinearne teorije. U sustavu jednadzbi ravnoteze uz nepoznate
pomake imamo i nepoznatu uzduznu silu N. Elementi matrice krutosti iskazani su kao
funkcija uzduzne sile. Pretpostavimo li neku vrijednost uzduzne sile matrica krutosti
postaje neovisna vrijednostima unutarnjih sila sto dovodi do mogucnosti proracuna po
linearnoj teoriji, inzenjerskoj metodi pomaka. Postupak je pojednostavljenje inzenjerske
metode pomaka jer koristimo samo elasticnu i geometrijsku matricu krutosti, odnosno na-
jvise linearni clan u Taylorovom razvoju nelinearne matrice krutosti. Dobibeni rezultati
vrlo su bliski rezultatima proracuna pomocu nelineatne matrice krutosti. Provedba pos-
tupka je nacelno ista kao kod inzenjerske metode pomaka. Pocetnu vrijednost uzduzne sile
N
0
dobivenu linearnim proracunom mijenjamo tijekom iterativnog postupka do konacne
vrijednosti N
n
nakon n iteracija. Kod tranlatorno pomicnih konstrukcija opet je nuzno
jednadzbu rada postavljati na konstrukciji nakon deformacije. Konacne sile na krajevima
stapova iznose
f
ik
=
_
K
lin
ik
+K
nelin
ik
_
u +f
ik
. (8.4.1)
U prvom koraku provedemo linearni proracun i odredimo uzduzne sile u svim elemen-
tima konstrukcije. Nakon toga odredimo lokalne matrice krutosti stapova, lokalne vektore
upetosti, globalnu matricu krutosti i globalni vektor upetosti kao funkcije uzduznih sila do-
bivenih nakon linearnog proracuna. Nepoznanice su translatorni pomaci i kutevi zaokreta
prema inzenjerskoj metodi pomaka. Iz jednadzbi ravnoteze cvorova i jednadzbi radova na
nepoznatim translatornim pomacima odredimo vrijednosti nepoznatih pomaka i sila na
krajevima stapova.
8.5. Numericki primjeri
Primjer 8.5.1. Na zadanom okvirnom nosacu potrebno je odrediti momente u cvorovima.
Zadatak rijesiti metodom pomaka i pojednostavljenim P-delta postupkom.
L
L EI
EI
K
q
Slika 8.5.1.1: Zadani okvirni nosac
Zadane su vrijednosti
E = 2 10
8
kN/m
2
, I = 25170 cm
4
H = L = 6 m , q = 40 kN/m

, K = 1000 kN .
Za stanje sprijecenih pomaka cvorova mozemo odrediti sile upetosti. Ocito je da je
uzduzna sila u gredi jednaka nuli, N
g
= 0 sto povlaci da su koecijenti uz pomake i
66 8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka


momenti upetosti za gredu jednaki prema iznosima za linearni proracun. U stupu je
uzduzna sila iz ravnoteze jednaka
N
s
= K +
qL
2
= 1000 + 120 = 1120 kN , (8.5.1.1)
iz cega proizlazi i iznos bezdimenzionalnog koecijenta
h
s
=
_
N
s
H
2
EI
= 0, 89496 . (8.5.1.2)
Jedina nepoznanica je kut zaokreta
2
pa su izrazi za momente na krajevima stapova
jednaki
M
12
=
h
s
(h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 16780
2
, (8.5.1.3)
M
21
=
h
s
(h
s
cos h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 33560
2
, (8.5.1.4)
M
23
=
4EI
L

2
+
qL
2
12
= 33560
2
+ 120 , (8.5.1.5)
M
32
=
2EI
L

2

qL
2
12
= 16780
2
120 . (8.5.1.6)
Iz ravnoteze cvora 2 slijedi
M
21
+ M
23
= 0
66214, 4
2
+ 120 = 0

2
=
120
66214, 4
= 0, 0018123 ,
M
12
= 30, 83 kNm , M
21
= 59, 18 kNm ,
M
23
= 59, 18 kNm , M
32
= 150, 41 kNm ,
N
s
= 1104, 8 kN (tlak) ,
N
g
= 15, 00 kN (tlak) .
Provest cemo jos jednu iteraciju da mozemo vidjeti bliskost rjesenja i dovoljnost prethodne
iteracije u prakticnom smislu. Bezdimenzionalni koecjenti za stup i gredu su
h
s
= 0, 888864 , h
g
= 0, 103575 . (8.5.1.7)
Izrazi za momente na krajevima stapova su sada
M
12
=
h
s
(h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 17006, 5
2
, (8.5.1.8)
M
21
=
h
s
(h
s
cos h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 32666, 9
2
, (8.5.1.9)
M
23
=
h
g
(h
g
cos h
g
sin h
g
)
L(2 + 2 cos h
g
+ h
g
sin h
g
)

2
+
qL
2
_
2 h
g
ctg
h
g
2
_
2h
2
g
= 33548
2
+ 120, 02 , (8.5.1.10)
M
32
=
h
g
(h
g
sin h
g
)
L(2 + 2 cos h
g
+ h
g
sin h
g
)

qL
2
_
2 h
g
ctg
h
g
2
_
2h
2
g
= 16783
2
120, 02 . (8.5.1.11)
8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka 67


Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
66214, 9
2
+ 120, 02 = 0

2
= 0, 0018126 ,
M
12
= 30, 83 kNm , M
21
= 59, 21 kNm ,
M
23
= 59, 21 kNm , M
32
= 150, 44 kNm ,
N
s
= 1104, 8 kN (tlak) ,
N
g
= 15, 01 kN (tlak) .
Rezultati su priblizno jednaki vrijednostima prethodne iteracije. To znaci da je u ovakvom
primjeru vec nakon prve iteracije dobiveno zadovoljavajuce nelinearno rjesenje.
U prvom dijelu proracuna P-Delta postupkom odredit cemo unutarnje sile linearnim
proracunom, npr, inzenjerskom metodom pomaka. Jedina nepoznanica je kut zaokreta

2
pa su izrazi za momente na krajevima stapova jednaki
M
12
=
2EI
L

2
= 16780
2
,
M
21
=
4EI
L

2
= 33560
2
,
M
23
=
4EI
L

2
+
qL
2
12
= 33560
2
+ 120 ,
M
32
=
2EI
L

2

qL
2
12
= 16780
2
120 .
Iz ravnoteze cvora 2 slijedi
M
21
+ M
23
= 0
67120
2
+ 120 = 0

2
=
3
1678
,
M
12
= 30 kNm , M
21
= 60 kNm ,
M
23
= 60 kNm , M
32
= 150 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1105 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15 kN (tlak) .
Sada izracunamo potrebne pripadne koecijente (k

i
i k

i
) u nelinearnoj matrici kru-
tosti i nelinearne sile upetosti tlacnog stapa prema izrazima (kvadratna aproksimacija)
k

i
=
4EI
L

2LH
15
,
k

k
=
2EI
L
+
LH
30
,
M
ik
=
qL
2
12
+
qL
4
H
720EI
,
M
ik
=
qL
2
12

qL
4
H
720EI
.
68 8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka


sto povlaci izraze za momente na krajevima stapova
M
12
=
_
2EI
L
+
LN
s
30
_

2
= (16780 + 221)
2
= 17001
2
,
M
21
=
_
4EI
L

2LN
s
15
_

2
= (33560 884)
2
= 32676
2
,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (33560 12)
2
+ 120, 02 = 33548
2
+ 120, 02 ,
M
32
=
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (16780 + 3)
2
120, 02 = 16783
2
120, 02 .
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
66224
2
+ 120, 0215 = 0

2
= 0.0018124 ,
M
12
= 30, 81 kNm , M
21
= 59, 22 kNm ,
M
23
= 59, 22 kNm , M
32
= 150, 44 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1104, 8 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15, 0055 kN (tlak) .
Provest cemo jos jednu iteraciju da mozemo uvidjeti bliskost rjesenja i dovoljnost prethodne
iteracije u prakticnom smislu. Izrazi za momente na krajevima stapova su sada
M
12
=
_
2EI
L
+
LN
s
30
_

2
= (16780 + 220, 96)
2
= 17001, 04
2
,
M
21
=
_
4EI
L

2LN
s
15
_

2
= (33560 883, 84)
2
= 32676, 16
2
,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (33560 12, 0044)
2
+ 120, 02146 = 33547, 9956
2
+ 120, 02146 ,
M
32
=
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (16780 + 3, 0011)
2
120, 02146 = 16783, 0011
2
120, 02146 .
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
66224, 1556
2
+ 120, 02146 = 0

2
= 0, 0018124
1
551, 7693
,
M
12
= 30, 81 kNm , M
21
= 59, 22 kNm ,
M
23
= 59, 22 kNm , M
32
= 150, 44 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1104, 8 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15, 0055 kN (tlak) .
8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka 69


Rezultati su jednaki na prikazanu decimalu kao u prethodnoj iteraciji. To znaci da je u
ovakvom primjeru vec nakon prve iteracije dobiveno zadovoljavajuce nelinearno rjesenje.
Primjer 8.5.2. Na prethodnom primjeru potrebno je odrediti momente u cvorovima, ali
za razlicitu krutost konstrukcije
Sve su vrijednosti jednake kao u prethodnom primjeru osim momenta inercije poprecnog
presjeka I = 5700 cm
4
. Uzduzne sile u stupu i gredi za stanje sprijecenog kuta zaokreta
jednake su kao u prethodnom primjeru
N
s
= K +
qL
2
= 1000 + 120 = 1120 kN , N
g
= 0 kNn . (8.5.2.1)
Bezdimenzionalni koecijent sada za stup iznosi
h
s
=
_
N
s
H
2
EI
= 1, 88065 . (8.5.2.2)
Jedina nepoznanica je kut zaokreta
2
pa su izrazi za momente na krajevima stapova
jednaki
M
12
=
h
s
(h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 4051, 22
2
, (8.5.2.3)
M
21
=
h
s
(h
s
cos h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 6659, 1
2
, (8.5.2.4)
M
23
=
4EI
L

2
+
qL
2
12
= 7600
2
+ 120 , (8.5.2.5)
M
32
=
2EI
L

2

qL
2
12
= 3800
2
120 . (8.5.2.6)
Iz ravnoteze cvora 2 slijedi
M
21
+ M
23
= 0
14259, 1
2
+ 120 = 0

2
=
120
14259, 1
= 0, 00841568 ,
M
12
= 34, 09 kNm , M
21
= 56, 04 kNm ,
M
23
= 56, 04 kNm , M
32
= 151, 98 kNm ,
N
s
= 1049, 41 kN (tlak) ,
N
g
= 15, 022 kN (tlak) .
S dobivenim vrijednostima provodimo novu iteraciju proracuna. Bezdimenzionalni koec-
jenti za stup i gredu su
h
s
= 1, 82042 , h
g
= 0, 21781 . (8.5.2.7)
70 8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka


Izrazi za momente na krajevima stapova su sada
M
12
=
h
s
(h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 4033, 62
2
, (8.5.2.8)
M
21
=
h
s
(h
s
cos h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 6721, 26
2
, (8.5.2.9)
M
23
=
h
g
(h
g
cos h
g
sin h
g
)
L(2 + 2 cos h
g
+ h
g
sin h
g
)

2
+
qL
2
_
2 hctg
h
2
_
2h
2
= 7587, 97
2
+ 120, 095 , (8.5.2.10)
M
32
=
h
g
(h
g
sin h
g
)
L(2 + 2 cos h
g
+ h
g
sin h
g
)

qL
2
_
2 h
g
ctg
h
g
2
_
2h
2
g
= 3803, 01
2
120, 095 . (8.5.2.11)
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
14309, 23
2
+ 120, 095 = 0

2
= 0, 00839283 ,
M
12
= 33, 85 kNm , M
21
= 56, 41 kNm ,
M
23
= 56, 41 kNm , M
32
= 152, 01 kNm ,
N
s
= 1104, 07 kN (tlak) ,
N
g
= 15, 044 kN (tlak) .
S novim vrijednostima za uztduzne sile izracnamo bezdimenzionalne koecijente za novu
iteraciju
h
s
= 1, 86722 , h
g
= 0, 21796 . (8.5.2.12)
Izrazi za momente na krajevima stapova su sada
M
12
=
h
s
(h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 4047, 23
2
, (8.5.2.13)
M
21
=
h
s
(h
s
cos h
s
sin h
s
)
L(2 + 2 cos h
s
+ h
s
sin h
s
)

2
= 6673, 17
2
, (8.5.2.14)
M
23
=
h
g
(h
g
cos h
g
sin h
g
)
L(2 + 2 cos h
g
+ h
g
sin h
g
)

2
+
qL
2
_
2 hctg
h
2
_
2h
2
= 7587, 96
2
+ 120, 095 , (8.5.2.15)
M
32
=
h
g
(h
g
sin h
g
)
L(2 + 2 cos h
g
+ h
g
sin h
g
)

qL
2
_
2 h
g
ctg
h
g
2
_
2h
2
g
= 3803, 01
2
120, 095 . (8.5.2.16)
8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka 71


Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
14261, 13
2
+ 120, 095 = 0

2
= 0, 00842114 ,
M
12
= 34, 08 kNm , M
21
= 56, 20 kNm ,
M
23
= 56, 20 kNm , M
32
= 152, 12 kNm ,
N
s
= 1104, 01 kN (tlak) ,
N
g
= 15, 046 kN (tlak) .
Uzduzne sile su vrlo bliske uzduznim silama nakon prethodne iteracije. To znaci da ne bi
bilo znacajnije promjene na koecijente u novoj iteraciji pa mozemo proracun zakljuciti
uz ove rezultate.
U P-Delta postupku linearni dio proracuna daje jednake vrijednosti momenata kao u
prethodnom primjeru, zbog istog odnosa krutosti stupa i grede, ali uz veci kut zaokreta
zbog manje krutosti konstrukcije. Momenti na krajevima stapova jednaki su
M
12
=
2EI
L

2
= 3800
2
,
M
21
=
4EI
L

2
= 7600
2
,
M
23
=
4EI
L

2
+
qL
2
12
= 7600
2
+ 120 ,
M
32
=
2EI
L

2

qL
2
12
= 3800
2
120 .
Iz ravnoteze cvora 2 slijedi
M
21
+ M
23
= 0
15200
2
+ 120 = 0

2
= 0, 007895 ,
M
12
= 30 kNm , M
21
= 60 kNm ,
M
23
= 60 kNm , M
32
= 150 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1105 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15 kN (tlak) .
Sada izracunamo kvadratnu aproksimaciju potrebnih pripadnih koecijenata (k

i
i k

i
)
u nelinearnoj matrici krutosti i nelinearne sile upetosti tlacnog stapa i dobivamo izraze
72 8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka


za momente na krajevima stapova
M
12
=
_
2EI
L
+
LN
s
30
_

2
= (3800 + 221)
2
= 4021
2
,
M
21
=
_
4EI
L

2LN
s
15
_

2
= (7600 884)
2
= 6716
2
,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (7600 12)
2
+ 120, 0474 = 7588
2
+ 120, 0474 ,
M
32
=
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (3800 + 3)
2
120, 0474 = 3803
2
120, 0474 .
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
14304
2
+ 120, 0474 = 0

2
= 0, 0083926 ,
M
12
= 33, 75 kNm , M
21
= 56, 365 kNm ,
M
23
= 56, 365 kNm , M
32
= 151, 964 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1104, 07 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15, 02 kN (tlak) .
S dobivenim vrijednostima za uzduzne sile mozemo provesti jos jednu iteraciju. Izrazi za
momente na krajevima stapova su
M
12
=
_
2EI
L
+
LN
s
30
_

2
= (3800 + 220, 94)
2
= 4020, 94
2
,
M
21
=
_
4EI
L

2LN
s
15
_

2
= (7600 883, 26)
2
= 6716, 74
2
,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (7600 12, 01)
2
+ 120, 032 = 7587, 99
2
+ 120, 032 ,
M
32
=
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (3800 + 3)
2
120, 032 = 3803
2
120, 032 .
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
14304, 73
2
+ 120, 032 = 0

2
= 0, 0083911 ,
M
12
= 33, 74 kNm , M
21
= 56, 36 kNm ,
M
23
= 56, 36 kNm , M
32
= 151, 94 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1104, 07 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15, 02 kN (tlak) .
8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka 73


Rezultati su jednaki na prikazanu decimalukao u prethodnoj iteraciji. To znaci da je u
ovakvom primjeru vec nakon prve iteracije dobiveno zadovoljavajuce nelinearno rjesenje.
Primjer 8.5.3. Na zadanom okvirnom nosacu potrebno je postupkom P-Delta odrediti
momente u cvorovima
L
H EI
EI
EI
K
H
K
V
K
V
Slika 8.5.3.1: Zadani okvirni nosac
Zadane su vrijednosti
E = 2 10
8
kN/m
2
, I = 25170 cm
4
H = 4 m , L = 6 m , K
H
= 120 kN , K
V
= 1000 kN .
U prvom dijelu proracuna odredit cemo unutarnje sile linearnim proracunom, npr,
inzenjerskom metodom pomaka. Nepoznanice su kutevi zaokreta
2
,
3
i translatorni
pomak u
2/3
= u. Izrazi za momente na krajevima stapova su
M
12
=
2EI
H

2
+
6EI
H
2
u = 25170
2
+ 18877, 5u ,
M
21
=
4EI
H

2
+
6EI
H
2
u = 50340
2
+ 18877, 5u
M
23
=
4EI
L

2
+
2EI
L

3
= 33560
2
+ 16780
3
,
M
32
=
2EI
L

2
+
4EI
L

3
= 16780
2
+ 33560
3
,
M
34
=
4EI
H

3
+
6EI
H
2
u = 50340
3
+ 18877, 5u ,
M
43
=
2EI
H

3
+
6EI
H
2
u = 25170
3
+ 18877, 5u .
Iz ravnoteze cvorova 2, 3 i jednadzbe rada na jedinicnom translatornom pomaku u slijedi
sustav jednadzbi
0 = 83900
2
+ 16780
3
+ 18877, 5u
0 = 16780
2
+ 83900
3
+ 18877, 5u
120 = 18877, 5
2
+ 18877, 5
3
+ 18877, 5u
Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatih pomaka

2
=
3
= 0, 001907 =
8
4195
, u = 0, 0101708
1
98, 32
.
74 8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka


Momenti na krajevima stapova su
M
12
= 144 kNm , M
21
= 96 kNm , M
23
= 96 kNm ,
M
32
= 96 kNm , M
34
= 96 kNm , M
43
= 144 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile iznose
N
s1
= N
21
= N
12
= 968 kN ,
N
g
= N
32
= N
23
= 60 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1032 kN .
Sada izracunamo potrebne pripadne nelinearne koecijente matrice krutosti i izraze za
momente na krajevima stapova
M
12
=
_
2EI
H
+
HN
s1
30
_

2
+
_
6EI
H
2

N
s1
10
_
u
=
_
25170 + 129.0

6
_

2
+ (18877, 5 96, 8) u = 25299, 0

6
2
+ 18780, 7u ,
M
21
=
_
4EI
H

2HN
s1
15
_

2
+
_
6EI
H
2

N
s1
10
_
u
=
_
50340 516, 2

6
_

2
(18877, 5 96, 8) u = 49823, 7

3
2
+ 18780, 7u ,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

3
= (33560 48)
2
+ (16780 + 12)
3
= 33512
2
+ 16792
3
,
M
32
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

3
+
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

2
= (33560 48)
3
+ (16780 + 12)
3
= 33512
3
+ 16792
2
,
M
34
=
_
4EI
H

2HN
s2
15
_

3
+
_
6EI
H
2

N
s2
10
_
u
= (50340 550, 4)
3
(18877, 5 103, 2) u = 49789, 6
3
+ 18774, 3u ,
M
43
=
_
2EI
H
+
HN
s2
30
_

3
+
_
6EI
H
2

N
s2
10
_
u
= (25170 + 137.6)
3
(18877, 5 103, 2) u = 25307, 6
3
+ 18774, 3u ,
Prve dvije jednadzbe su jednadzbe ravnoteze cvorova, a jednadzba rada na deformiranom
okviru glasi

_
(M
12
+ M
21
)
_

1
4
_
+ (M
34
+ M
43
)
_

1
4
_
+ K
h
1, 0 + (N
s1
+ N
s2
)
u
4
_
= 0 .
Posebno treba uociti zadnji clan u prethodnoj jednadzbi. Taj clan pojavljuje se samo u
jednadzbi rada na deformiranom okviru. Sustav jednadzbi sada glasi
0 = 83335, 7

3
2
+ 16792
3
+ 18780, 7u
0 = 16792
2
+ 83301, 6
3
+ 18774, 3u
120 = 18780, 7
2
+ 18774, 3
3
+ 18277, 5u
8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka 75


Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatih pomaka

2
=
3
= 0, 00200367 = , u = 0, 0106824
1
93, 612
.
Momenti na krajevima stapova su
M
12
= 149, 932 kNm , M
21
= 100, 793 kNm , M
23
= 100, 793 kNm ,
M
32
= 100, 793 kNm , M
34
= 100, 793 kNm , M
43
= 149, 847 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile iznose
N
s1
= N
21
= N
12
= 966, 4 kN ,
N
g
= N
32
= N
23
= 60 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1033, 6 kN .
Rezultati su vrlo bliski linearnom proracunu sto povlaci da u prakticnom smislu nije
potrebno provoditi dodatne iteracije.
Primjer 8.5.4. Na zadanom okviru potrebno je odrediti momente u cvorovima
L
H EI
EI
EI
K
H
K
V
K
V
Slika 8.5.4.2: Zadani okvirni nosac
Zadane su vrijednosti
E = 2 10
8
kN/m
2
, I = 5700 cm
4
H = 4 m , L = 8 m , K
H
= 10 kN , K
V
= 1000 kN .
U prvom dijelu proracuna odredit cemo unutarnje sile linearnim proracunom, npr,
inzenjerskom metodom pomaka. Nepoznanica je samo translatorni pomak u
2/3
= u.
Izrazi za momente na krajevima stapova su
M
12
=
3EI
H
2
u = 2137, 5u ,
M
43
=
3EI
H
2
u = 2137, 5u .
Iz jednadzbe rada na jedinicnom translatornom pomaku u slijedi jednadzba
0 =
_
(M
12
+ M
43
)
_
1
H
_
+ K
h
1, 0
_
10 = 1068, 75u
76 8. Prora

cun in

zenjerskom metodom pomaka


Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatog pomaka
u == 0, 009357 =
8
855
.
Momenti na krajevima stapova su
M
12
= M
43
= 20 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile iznose
N
s1
= N
21
= N
12
= 1000 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1000 kN .
Sada izracunamo potrebne pripadne nelinearne koecijente matrice krutosti i izraze za
momente na krajevima stapova
M
12
=
_
3EI
H
2

N
s1
5
_
u = (2137, 5 200)u = 1937, 5u ,
M
43
=
_
3EI
H
2

N
s2
5
_
u = (2137, 5 200)u = 1937, 5u .
Jednadzba rada sada glasi
0 =
_
(M
12
+ M
43
)
_
1
H
_
+ K
h
1, 0 + (N
s1
+ N
s2
)
u
4
_
10 = 468, 75u
10 = 468, 75u
Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatog pomaka
u = 0, 021

3 =
8
375
.
Momenti na krajevima stapova su
M
12
= 41,

3 kNm , M
43
= 41,

3 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile jednake su
N
s1
= N
21
= N
12
= 1000 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1000 kN ,
jednake su kao i prije prve iteracije sto povlaci da su dobiveni rezultati i konacni. Mozemo
uociti da nelinearnim proracunom dobivamo horizontalni pomak konstrukcije oko 2,28
puta veci nego linearnim proracunom. Lezajni momenti su 2,067 puta veci od lezajnih
momenata dobivenih linearnim proracunom.
9. Imperfekcije 77
9. Imperfekcije
9.1. Osnovne denicije i preduvjeti
Tijekom procesa izvedbe konstrukcije i pojedinih konstruktivnih elemenata dolazi do
odred
-
enih odstupanja od planirane geometrije i planiranih zikalnih svojstava konstruk-
cije. Takva odstupanja zovemo imperfekcije. Razlikujemo dvije osnovne vrste imperfekcija
geometrijske imperfekcije (odstupanja u mjerama),
imperfekcije konstrukcije (odstupanja u zikalnim svojstvima, nehomogenost ma-
terijala, parazitna naprezanja zbog varova,. . . ) .
Za pojednostavljenje proracuna mozemo sva neplanirana odstupanja od proracunskog
modela uzeti u obzir kao zamjenske geometrijske imperfekcije. Utjecaj pocetnih deforma-
cija na staticke velicine u proracunu po teoriji I. reda ne uzimamo u obzir.
9.2. Izvod diferencijalnih jednadzbi
Jednadzbe ravnoteze postavljamo na elementu s pocetnom deformacijom bez naprezanja
na kojem dolazi i do deformacije pod djelovanjem opterecenja. Jednadzbe glase
x
z, w
dx
w
imp
w
el
dw
imp
+dw
el
w
imp
+dw
imp
w
el
+dw
el
H
V M
H
V +dV
M +dM
Slika 9.1:

Stap s pocetnom deformacijom bez naprezanja pod djelovanjem opterecenja

K
x
= 0 H = const. , (9.2.1)

K
z
= 0 dV + qdx = 0 , (9.2.2)

M = 0 dM + H
_
dw
imp
+ dw
el
_
V dx = 0 . (9.2.3)
Nakon integracije jednadzbe ravnoteze momenata slijedi
M + H
_
w
imp
+ w
el
_
=
_
V dx + c (9.2.4)
odnosno
M + Hw
el
= Hw
imp
+
_
V dx + c . (9.2.5)

Clan Hw
el
dodatak je u odnosu na teoriju I. reda , a clan Hw
imp
dodatak je u odnosu na
teoriju II. reda bez pocetne deformacije. Zakon elasticnosti za moment vrijedi samo za
elasticnu deformaciju,
M = EIw
el

, (9.2.6)
78 9. Imperfekcije
slijedi
EIw
el

Hw
el
= Hw
imp

_
V dx + c , (9.2.7)
a nakon mnozenja s koecijentom 1/EI
w
el

H
EI
w
el
=
H
EI
w
imp

_
V
EI
dx +
c
EI
. (9.2.8)
Prethodna jednadzba je linearna diferencijalna jednadzba s konstantnim kocijentima.
Zbog toga mozemo primijeniti princip superpozicije i jednadzbu promatrati samo za slucaj
pocetne imperfekcije w
imp
, uz w
el
= w,
w

H
EI
w =
H
EI
w
imp
. (9.2.9)
9.3. Rjesenje diferencijalne jednadzbe
Rjesenje jednadzbe (9.2.9) mozemo zapisati kao zbroj homogenog i partikularnog
rjesenja. Promatramo paralelno jednadzbu za tlacnu (H < 0) i vlacnu silu (H > 0),
uz uvedenu uzduznu karakteristiku stapa, (6.4.12). Jednadzbe glase
H < 0 H > 0
w

+
h
2
L
2
w =
h
2
L
2
w
imp
w

h
2
L
2
w =
h
2
L
2
w
imp
. (9.3.10)
Pripadna homogena rjesenja diferencijalne jednadzbe glase
H < 0 H > 0
w(x) = c
1
sin
hx
L
+ c
2
cos
hx
L
w(x) = c
1
sh
hx
L
+ c
2
ch
hx
L
. (9.3.11)
Partikularno rjesenje ovisi o obliku pocetne deformacije. Pretpostavimo parabolicnu
pocetnu deformaciju, uz postivanje rubnih uvjeta (w(0) = 0, w(L) = 0),
w
imp
(x) = w
0
_
4
L
x
4
L
2
x
2
_
, (9.3.12)
slijedi opci oblik partikularnog rjesenja
w
P
(x) = d
0
+ d
1
x + d
2
x
2
, (9.3.13)
a uvrstavanjem u polaznu jednadzbu slijede partikularna rjesenja za tlacnu silu
w
P
(x) = w
0
_

8
h
2

4
L
x +
4
L
2
x
2
_
, (9.3.14)
i za vlacnu silu
w
P
(x) = w
0
_
8
h
2

4
L
x +
4
L
2
x
2
_
, (9.3.15)
9. Imperfekcije 79
9.4. Proracun progiba stapova s pocetnom imperfekcijom
Primjer 9.4.1. Slobodno oslonjeni tlacni stap u standardnom koordinatnom sustavu
Promatarmo slobodno oslonjeni tlacni stap sa zadanom parabolicnom pocetnom im-
perfekcijom, (9.3.12),
w
imp
(x) = w
0
_
4
L
x
4
L
2
x
2
_
. (9.4.1.1)
Rjesenje diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
sin
hx
L
+ c
2
cos
hx
L
+ w
0
_

8
h
2

4
L
x +
4
L
2
x
2
_
. (9.4.1.2)
Konstante c
1
, c
2
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog stapa duljine L. Pomaci na
lezajevima jednaki su nuli, w(0) = 0, w(L) = 0, povlace vrijednosti koecijenata za
uzduznu tlacnu silu
c
1
=
8
h
2
w
0
tg
h
2
, c
2
=
8
h
2
w
0
, (9.4.1.3)
Sada slijedi konacni izraz za progib slobodno oslonjenog stapa opterecenog uzduznom
tlacnom silom
w(x) =
8w
0
h
2
_
tg
h
2
sin
hx
L
+ cos
hx
L
_
+ w
0
_

8
h
2

4
L
x +
4
L
2
x
2
_
=
8w
0
h
2
_
tg
h
2
sin
hx
L
+ cos
hx
L
1
_
w
imp
(x) . (9.4.1.4)
Primjer 9.4.2. Slobodno oslonjeni vlacni stap u standardnom koordinatnom sustavu
Promatarmo slobodno oslonjeni vlacni stap sa zadanom paraolicnom pocetnom im-
perfekcijom, (9.3.12),
w
imp
(x) = w
0
_
8
h
2

4
L
x +
4
L
2
x
2
_
. (9.4.2.1)
Rjesenje diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
sh
hx
L
+ c
2
ch
hx
L
+ w
0
_
4
L
x
4
L
2
x
2
_
. (9.4.2.2)
Konstante c
1
, c
2
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog stapa duljine L. Pomaci na
lezajevima jednaki su nuli, w(0) = 0, w(L) = 0, povlace vrijednosti koecijenata za
uzduznu vlacnu silu
c
1
=
8
h
2
w
0
tanh
h
2
, c
2
=
8
h
2
w
0
, (9.4.2.3)
Sada slijedi konacni izraz za progib slobodno oslonjenog stapa opterecenog uzduznom
vlacnom silom
w(x) =
8w
0
h
2
_
tanh
h
2
sh
hx
L
ch
hx
L
_
+ w
0
_
8
h
2

4
L
x +
4
L
2
x
2
_
=
8w
0
h
2
_
tanh
h
2
sh
hx
L
ch
hx
L
+ 1
_
w
imp
(x) . (9.4.2.4)
80 10. Fizikalna nelinearnsot
10. Fizikalna nelinearnsot
10.1. Uvod
Fizikalna linearna teorija ogranicna je na linearno podrucje dijagrama, na po-
drucje u kojem vrijedi Hookeov zakon. Opterecenje otkazivanja konstrukcije opterecenje
je kod kojeg je dostignuto granicno elasticno opterecenje, granica popustanja (tecenja).
Ogranicenjem opterecenja na dostizanje granicnog elasticnog opterecenja konstrukcija za-
pravo nije u potpunosti iskoristena. Za povecanje opterecenja preko granice elasticnog
opterecenja do granice otkazivanja potrebno je odgovarajuce uzeti u obzir nelinearno
ponasanje materijala. Kao i kod geometrijske nelinearnosti, svaki nelinearni zakon ponasanja
materijala vodi do nelinearnog odnosa opterecenja i statickih velicina konstrukcije.
10.2. Aproksimacija nelinearnog ponasanja materijala
10.2.1. Pregled
Nelinearno ponasanje materijala mozemo pribizno iskazati
razvojem u red potencija,
opcim bilinearnim izrazom,
posebnim bilinearnim izrazom (linearno elasticno / idealno plasticno),
parabola-pravokutnik izrazom (nelinearno ponasanje betona).
10.2.2. Razvoj u red potencija
Dijagram bez izrazenog podrucja popustanja mozemo priblizno iskazati razvojem
u red potencija u obliku
= E
_
1 + c
1
+ c
2

2
+ . . . c
n

n
_
, (10.2.1)
pri cemu vrijednosti E i c
i
, i = 1, . . . , n dobivamo na temelju ispitivanja.
Ako promatramo ponasanje materijala u odred
-
enom presjeku (x = const.), naprezanje
i deformacija su samo u funkciji varijable z (po visini poprecnog presjeka), (x, z) = (z)
i (x, z) = (z). Jednadzba (1.3.20) vrijedi i kod nelinearnog ponasanja materijala,
M =
_
F
(z)zdF =
_
F
((z)) zdF . (10.2.2)
Uvrstavanjem jednadzbe (10.2.1) u jednadzbu (10.2.2) slijedi jednadzba konstitucije
M = E
_
F
z
_
1 + c
1
+ c
2

2
+ . . . c
n

n
_
. (10.2.3)
Uz pretpostavku malih pomaka, izraz za deformaciju je
(z) = u

zw

, (10.2.4)
10. Fizikalna nelinearnsot 81
sto povlaci, prema jednadzbi (10.2.3),
M = E
_
_
u

_
F
zdF w

_
F
z
2
dF
+c
1
_
_
u
2
_
F
zdF 2w

_
F
z
2
dF + w
2
_
F
z
3
dF
_
_
. . .
_
_
. (10.2.5)
Vidljivo je da su prva dva clana u izrazu (10.2.5) zapravo clanovi iz linearne teorije. U
ostalim clanovima dolazi do visih potencija zakrivljenosti w

10.2.3. Opca bilinearna aproksimacija


Aproksimaciju nelinearnog ponasanja materijala mozemo provesti i opcom bilinearnom
aproksimacijom. Na taj nacin nelinearno ponasanje materijala aproksimiramo bilinearnim
elasticnim ponasanjem. Podrucje deformacija podijelimo na dva dijela i u svakom dijelu
postavimo pripadnu linearnu vezu izmed
-
u naprezanja i deformacija, Slika 10.2.3. .
Slika thesection1: Bilinearna aproksimacija nelinearnog ponasanja materijala
Takva bilinearna aproksimacija dijeli dijagram na dva dijela, I i II, s granicnim
vrijednostima
1
,
2
i
1
,
2
. Nelinearno ponasanje aproksimirano je sekantom izmed
-
u tih
vrijednosti, nagibima E
1
i E
2
u pripadnim podrucjima. Zakon elasticnosti u podrucju I
glasi

I
= E
1
, (10.2.6)
a u podrucju II

II
=
1
+ E
2
(
1
) . (10.2.7)
Ako promatramo sucaj cistog savijanja (
_
dF = N = 0), moramo iskazati samo
odmos M =
_
zdF. ZA takvo opterecenje mozemo prikazati odnos naprezanja i de-
formacija s porastom opterecenja , (Slika 10.2.3.). U podrucju I, ponasanje je jednako
Slika thesection2: Odnos naprezanja i deformacija uz bilinearnu aproksimaciju
linearnom ponasanju materijala, uz moment otpora poprecnog presjeka W
I
,
M = EIw

,
I
= M/WI . (10.2.8)
U podrucju II, zbog Bernoullijeve pretpostavke ravnih poprecnih presjeka, funkcija naprezanja
ima lom na visini dostizanja deformacije
1
i naprezanja
1
. Integraciju naprezanja u
podrucju II provodimo u dva dijela, integraciju preko cijelog presjeka i oduzimanjem
integrirane razlike na dijelu gdje deformacija prelazi
1
. Razlika je zapravo raz-
lika naprezanja izmed
-
u napreaznja izracunatog prema linearnom zakonu u podrucju I i
82 10. Fizikalna nelinearnsot
naprezanja izracunatog prema linearnom yakonu u podrucju II na dijelu gdje deformacija
prelazi
1
,
=
I

II
= E
1
[(E
1
E
2
)
1
+ E
2
]
= (E
1
E
2
) (E
1
E
2
)
1
(10.2.9)
= (E
1
E
2
)
z
e
(e
1
e
2
)
1
.
Ako promatramo poprecni presjek simetrican oko obje osi, slijedi
M =
_
F
zdF =
_
F
z
I
dF
_
F
zdF
= E
1

R
e
_
F
z
2
dF
_
_
(E
1
E
2
)

R
e
_
F
z
2
dF (E
1
E
2
)
1
_
F
zdF
_
_
= E
1

R
e
_
_
_
F
z
2
dF
_
1
E
2
E
1
_
_
_
_
F
z
2
dF

1

R
e
_
F
zdF
_
_
_
_
(10.2.10)
= E
1

R
_
I
e

_
1
E
2
E
1
_
I
e
_
(10.2.11)
=
1
I
e

1
_
1
_
1
E
2
E
1
_
I
I
_
(10.2.12)
=
R
_
I
e

_
1
E
2
E
1
_
I
e
_
(10.2.13)
=
R
_
W
I

_
1
E
2
E
1
_
I
e
_
. (10.2.14)