doi:10.5559/di.20.2.

12
POLOAJ CRKAVA I VJERSKIH
ZAJEDNICA I OSTVARIVANJE
VJERSKIH SLOBODA
U USTAVIMA SRBIJE
Dragan NOVAKOVI
Ministarstvo vjera Srbije, Beograd
UDK: 342.724(497.11)
322(497.11)
Pregledni rad
Primljeno: 9. 7. 2009.
Predstavljene su odredbe Ustava Srbije kojima se ureuje poloaj
crkava i vjerskih zajednica te ostvarivanje vjerskih sloboda u
modernoj srbijanskoj dravnosti, ukljuujui i ustavne akte
relativno dugih razdoblja kada je Srbija bila ukljuena u razne
oblike jugoslavenskih zajednica. Kompletni proces donoenja
Ustava smjeten je u iri drutveno-povijesni kontekst iz kojega se
mogu sagledati napori srbijanske politike i intelektualne elite da
tijekom skoro dva stoljea pronau najbolji dravni oblik koji e
se temeljiti na demokratskim principima i omoguiti stalni eko-
nomski uspon i kulturni razvitak. Analizom originalnih ustavnih
tekstova nedvosmisleno je potvren neprekidni napredak vjerskih
sloboda, koji se kretao od elementarne mogunosti za
prakticiranje vlastite religije, preko utvrivanja dravnoga
poloaja Srpske pravoslavne crkve i prava drugih vjeroispovijedi
na potpuno slobodno i zatieno djelovanje do usuglaavanja
ustavnih odredaba u toj osjetljivoj oblasti s najvanijim
dokumentima meunarodnoga prava i praksom Europske unije.
Poduzetim istraivanjem ustavnih dokumenata i konkretnih uvjeta
u kojima je djelovala srbijanska drava samostalno ili u zajednici
s drugima prikazan je jedan od najvanijih razdoblja srbijanske
povijesti, na poetku kojega je despotija zasnovana na
orijentalnim vrijednostima i bez institucionalnih mehanizama da
zatiti osnovno pravo pojedinca na ivot, a na kraju neovisna
drava opredijeljena da, slijedei najbolje demokratske tradicije,
svoju budunost gradi u okviru Europske unije.
Kljune rijei: Srbija, Jugoslavija, ustavi, vjerske slobode,
crkve, vjerske zajednice
Dragan Novakovi, Ministarstvo vera Srbije,
Bulevar Mihajla Pupina 2, 11 070 Novi Beograd, Srbija.
E-mail: dragan.novakovic@mv.gov.rs 517

UVOD
Zahvaljujui rezultatu referenduma odranog u Crnoj Gori
21. svibnja 2006. godine, Srbija je ponovno postala neovisna,
to je na simbolian nain znailo vraanje u 1918. godinu, ka-
da je svoju meunarodno priznatu neovisnost na Berlinskom
kongresu 1878. godine ugradila u novu dravu, Kraljevinu Sr-
ba, Hrvata i Slovenaca. Promijenjene okolnosti zahtijevale su
donoenje novoga Ustava zbog zamjene onoga iz vremena je-
dnopartijskoga sustava. vrsti mehanizmi predvieni za pro-
mjenu staroga Ustava, koji su podrazumijevali kvalificirani
referendum i dvotreinsku skuptinsku veinu, traili su od
svih aktera na politikoj sceni Srbije da ine kompromise i ra-
zne vrste ustupaka.
Samostalna drava zatekla je nespremnom i srbijansku
intelektualnu elitu, koja je vie od sedamdeset godina svoje po-
tencijale usmjeravala na prouavanje i afirmaciju sveukupno-
ga jugoslavenskoga naslijea. Izaavi iz faze nesnalaenja, u-
vjetovane i neminovnou okonanih povijesnih procesa na
jugoslavenskim prostorima, zapoinje sveobuhvatno izua-
vanje dostignua moderne srbijanske dravnosti od 1804. do
1918. godine. Najvea pozornost posveuje se drugoj polovi-
ci XIX. stoljea, odnosno razdoblju u kojemu je srbijanska
drava institucionalno sreena, formirane su sve najvanije
nacionalne kulturne ustanove, sustavno razvijeno kolstvo, us-
postavljena moderna vojska, doneseni prvi zakoni prema eu-
ropskim uzorima i otpoeo je razvitak kapitalistikih robno-
-novanih odnosa.
Vano mjesto u prouavanjima zauzima i povijest prava,
tako da pojedini rezultati pokazuju da se iza arhainoga jezika
i starosti od sto i vie godina kriju akti s iznenaujuom mo-
dernou. Slijedei ta nastojanja, proistekao je i ovaj rad, s ci-
ljem da predstavi poloaj Crkava i vjerskih zajednica te ostva-
rivanje vjerskih sloboda u svim ustavima od Sultanskoga ha-
tierifa (Sultanove povelje, op. prev.) iz 1830. godine do Us-
tava Republike Srbije iz 2006. godine. Potujui povijesne o-
kolnosti i sedamdesetogodinje postojanje dviju Jugoslavija i
Dravne zajednice SCG, u rad su ukljueni i ustavi doneseni
u tom razdoblju.
KRALJEVINA SRBIJA
Hatierif iz 1830. godine
Nakon uspjeno zavrenih borbi tijekom Drugoga srbijanskog
ustanka (1813. 1815.) i uspostavljanja primirja, knez Milo je
jo petnaestak godina nizompaljivo odabranih postupaka na-
stojao ostvariti to vei stupanj dravne samostalnosti u od-
nosu na Portu i osigurati autonomiju Pravoslavne crkve u Sr- 518
biji od "Vaseljenske patrijarije". Srbijanske deputacije traile
su od Porte da osigura slobodu bogosluja, nesmetano obav-
ljanje vjerskih obreda, podizanje i popravak crkava i mana-
stira te uporabu crkvenih zvona. Zahvaljujui pritisku ruske
diplomacije, sultan se obvezao izdati poseban hatierif o au-
tonomiji Srbije (orovi, 1989., 66-70).
Usuglaeni hatierif o unutarnjoj politikoj samoupravi
pod vrhovnimsuverenitetomsultana izdan je 3. kolovoza 1830.
godine. Formulirajui odredbe hatierifa, Porta nije pokazala
spremnost prihvatiti srpske zahtjeve i detaljno urediti odnose
izmeu Srbije i "Vaseljenske patrijarije", zastupajui stajalite
da su takvom aktu primjerenija opa naela o slobodi vjerois-
povijedi i nainu izbora viega klera, a da pitanje meusob-
nih odnosa rjeavaju zainteresirane strane. Pridravajui se
tog opredjeljenja, hatierif u toki 1. potvruje i jami pravo na
slobodno obavljanje kanonima propisanih bogosluenja. To-
kom 14. djelomino se naputa zauzeti neutralizam i izlazi u-
susret srbijanskim zahtjevima, jer je odreeno da e metro-
polite i episkope odabrane od naroda "vaseljenski patrijarh" po-
tvrivati bez obveze da dolaze u Carigrad (Gavrilovi, 1912.,
606).
Pravilno procijenivi da su ogranienja utvrena hatieri-
fom u osnovi suglasna s kanonskim poretkom i da je politika
autonomija preduvjet za ustrojstvo samostalne Crkve, knez
Milo je poveo pregovore s "Vaseljenskom patrijarijom". Na-
kon iskazane spremnosti srbijanske strane da ispuni odree-
ne uvjete, "vaseljenski patrijarh" je u rujnu 1831. godine sa Si-
nodom izdao Akt o autonomiji Crkve u Srbiji. Dobivi uvjera-
vanja kneza Miloa o sigurnoj isplati zaostalih eparhijskih du-
gova, patrijarh je akt u uobiajenoj formi konkordata uputio
u Srbiju u sijenju 1832. godine.
1
"Sretenjski ustav" iz 1835. godine
Upravljajui dravom potpuno samostalno i nespreman dije-
liti vlast i trpjeti tue utjecaje, knez Milo je neovisno o veli-
kim dravnim i nacionalnim uspjesima neprekidno stvarao i
estoku oporbu. Nakon jedne seljake bune dogovoreno je da
se o Sretenju (blagdan Svijenice) sazove sabor na kojem bi se
donio Ustav i u skladu s njegovim odredbama ograniila kne-
eva vlast. Sastavljen je tekst po ugledu na slobodoumne us-
tave vicarske i Belgije, koji je usvojen 14. veljae 1835. godi-
ne. Liberalni karakter i injenica da se drava, bez svih atributa
samostalnosti, odluila za takav postupak doveli su do ospo-
ravanja velikih sila, to je omoguilo knezu da donese odlu-
ku o ukidanju Ustava (Jankovi, 1985.).
Neovisno o injenici da je "Sretenjski ustav" vrijedio sa-
mo dva tjedna i ocjene nekih teoretiara o "francuskom zasa-
519
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
du u turskoj umi", treba upozoriti na odredbe poglavlja devet,
kojima je prvi put najviim dravnim aktom ureen poloaj
Crkve u Srbiji. lanak 92. propisuje da Pravoslavna crkva ima
samo jednoga metropolita, dok broj episkopa ovisi o potreba-
ma naroda. Unutarnje rukovoenje Crkvom, prema lanku
93., obavlja metropolit i duhovna vlast, koja e biti odreena
ukazom na nain predvien u sporazumu potpisanim s "va-
seljenskim patrijarhom". U skladu s lankom 94., metropolit i
arhijereji primat e plau iz dravne blagajne, dok isti lanak
utvruje obvezu rasporeivanja sveenika samo na slobodne
parohije. Ustav u lanku 95. propisuje obvezu naroda da sve-
enstvu i monatvu redovito daje propisane dabine. Vii kler
je neovisan, ali lanak 97. omoguuje knezu i dravnom so-
vjetu da na konsultacije o crkvenim pitanjima poziva metro-
polita i episkope. Slobodoumnost i demokratinost Ustava po-
sebno su doli do izraaja u lancima 97. i 98., koji propisuju
da svaka vjeroispovijed u Srbiji moe slobodno obavljati ob-
rede pod pokroviteljstvom srbijanske Vlade i da se zaklinjanje
ljudi koji ne pripadaju Pravoslavnoj crkvi obavlja po propisi-
ma njihove vjere (Ustav Knjaestva Serbije 1835., 1988.).
Ustav iz 1838. godine
Zadovoljan zbog neuspjeha ustavnog eksperimenta, kojemu
je osnovni zadatak bio ogranienje njegove moi, knez Milo
je ipak morao dati obeanje o brzoj izradbi i usvajanju novog
ustava. Uvjeren da takav akt moe biti zapreka njegovu nai-
nu vladavine, knez je odgaao pripreme i tako jaao opozici-
ju deklariranu kao ustavobranitelji. Komisija, u kojoj su uz
ruske i turske predstavnike dominirali Miloevi politiki pro-
tivnici iz Srbije, uspjeno je zavrila rad u Carigradu, to je o-
moguilo proglaenje novoga Ustava 10. prosinca 1838. godi-
ne. Osnovna karakteristika novoga teksta jest osjetno naza-
dovanje u odnosu na hatierif iz 1830. godine, jer je ponovno
potvrena mogunost mijeanja Turske u unutarnje poslove
Srbije i direktno kreiranje njezine uprave kroz pravo sudjelo-
vanja u donoenju ustava (orovi, 1989., 79).
Novi Ustav na uopeniji i naelniji nain regulira vjersku
problematiku, dajui prevlast slobodi vjeroispovijedi u odno-
su na oekivano utvrivanje poloaja Pravoslavne crkve, epi-
skopata i sveenstva u Srbiji. Zapoinjui lanak 57., koji je u
cijelosti posveen tim pitanjima, tvorci Ustava konstatiraju da
su Srbi plateni podanici Porte i krani grke vjere koju pred-
stavlja Istona crkva. Suglasno tom opredjeljenju, sultan da-
ruje srbijanskom narodu punu slobodu obavljanja obreda pre-
ma vlastitu zakonu, kao i pravo da zajedno s knezom bira me-
tropolite i episkope. Utvrujui navedena prava, sultan isto-
dobno obvezuje izabrani vii kler na podinjenost duhovnoj
520
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
vlasti patrijarha u Carigradu. Zahvaljujui slobodama ranije
darovanimkranima u OsmanskomCarstvu, episkopat uprav-
lja poslovima vjere i Crkve pod uvjetom da takva djelatnost
iskljui svaku aktivnost politike prirode. U skladu sa zajam-
enom upravom, narod nagrauje svoj vii kler, sveenstvo i
monatvo te pomae crkvene zavode. lankom 58. viem je
kleru dano pravo okupljanja radi donoenja zakona i rjeava-
nja svih crkvenih pitanja. Naelnicima okruja lankom 65.
zabranjeno je mijeanje u crkvene poslove i odreeno da pru-
aju zatitu i da se brinu o crkvenoj imovini. Po lanku 22.,
ministru pravosua povjereno je dopisivanje s crkvenom u-
pravom i dano pravo ureivanja pitanja u svezi s vjerom, bo-
gosluenjem i crkvom (Ustav Knjaestva Serbije, tj. Sultanski
hatierif 1838., 1988.).
Odredbe Ustava nazvanog "turski" iznenadile su kneza
Miloa, koji nije oekivao da e njegova vlast do te mjere biti
oslabljena i kontrolirana. Uvidjevi uzaludnost otpora, ne-
spreman trpjeti stalne pritiske i oekujui mogunost najgore-
ga, 13. lipnja 1839. godine napustio je Srbiju. Njegovim sila-
skom s vlasti zapoela je nova era u povijesti Srpske crkve,
koja se morala prilagoavati novonastalim prilikama i promi-
jenjenom nainu vladavine nove i drukije politike elite.
Ustav iz 1869. godine
Ojaani povlaenjem kneza Miloa, sovjetnici su dobivi
status "ustavobranitelja" izazvali 1842. godine dinastiku kri-
zu, koja je zavrila izborom Aleksandra Karaorevia za kne-
za. Manjkavosti "Turskog ustava" nisu znaile zapreku za ot-
poinjanje procesa europeizacije drave, jaanja ekonomije i
uspostavljanja zakonitosti kao protutee kneevoj samovolji.
Proistekao iz kulminacije institucionalne krize utjelovljene u
nekoj vrsti dvovlaa izmeu kneza te otuenoga i birokra-
tiziranoga Sovjeta i sveopega narodnog nezadovoljstva, saz-
van je sabor na kojem je potkraj 1858. godine zbaen knez
Aleksandar, promijenjena dinastija i za vladara vraen knez
Milo. Noen svojom u osnovi starom vizijom naina vlada-
nja, suspendirao je Ustav iz 1838. godine, ukinuo zakone iz
doba ustavobranitelja i marginalizirao Sovjet. Nakon dviju
godina provedenih na prijestolju, naslijedio ga je sin Mihailo,
iju je vladavinu karakterizirao osobni apsolutizam, to je do-
velo do organiziranja urote u kojoj je ubijen u lipnju 1868.
godine.
Malodobnoga kneza Milana zamijenilo je u obavljanju vla-
darskih ovlasti namjesnitvo, koje je u prioritete rada ukljui-
lo i izradbu novoga ustava s ciljem transformiranja policijskom
torturom obiljeene vladavine u ustavnu, s predstavnikom
vladom. Veliki narodni sabor usvojio je lipnja 1869. godine u
521
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
Kragujevcu prvi put potpuno samostalno, tekst to ga je pri-
premio reprezentativni odbor. Pokazalo se da je to najdugotraj-
niji srbijanski ustav u XIX. stoljeu (Ustav od 1869. godine, 72).
Poloaj Crkve definiran je u lanku 31., iz kojega proizla-
zi da je vladajua vjera u Srbiji istonopravoslavna. Isti lanak
jami slobodu svih drugih priznatih vjera i zakonsku zatitu
prilikom obavljanja obreda. Poziv na propise vjere ne osloba-
a pojedinca obveze ispunjavanja graanskih dunosti. Za-
branjeno je poduzimanje postupaka nepovoljnih (prozeliti-
zam) za pravoslavnu vjeru. Osmi odjeljak Ustava posveen je
crkvama, kolama i dobrotvornim zavodima, tako da lanak
119. jami slobodno i javno provoenje obreda svih vjerois-
povijedi priznatih u Srbiji, ukljuujui i one ija e legalnost
proistei iz posebnih zakona. Zatitnik priznatih vjeroispovi-
jedi u dravi jest knez. Nadzor nad duhovnim tijelima svih
vjeroispovijedi ima ministar crkvenih poslova, dok uprava
unutarnjih vjeroispovijednih poslova, kada je u pitanju Pra-
voslavna crkva, pripada Arhijerejskom saboru. Za ostale Cr-
kve i vjerske zajednice ustavima i drugim propisima utvre-
ne su duhovne vlasti. Cjelokupno dopisivanje Pravoslavne
crkve s vlastima ili saborima izvan zemlje moe se voditi uz
odobrenje ministra crkvenih poslova. Sveenici drugih vje-
roispovijedi korespondenciju s crkvenim tijelima u inozem-
stvu podnose na odobrenje ministru crkvenih poslova. Ako
duhovna vlast izvan zemlje uputi neki akt, mjerodavno crkve-
no tijelo moe ga proglasiti nakon odobrenja ministra crkve-
nih poslova. albe protiv zloporaba duhovnih vlasti priznatih
vjeroispovijedi podnose se ministru crkvenih poslova. Gra-
anski poslovi i imovinski sporovi sveenika, prema lanku
123., rjeavaju se na temelju dravnih zakona (Ustav za Knja-
estvo Srbiju 1869., 1988.).
Ustav iz 1888. godine
Namjesnika uprava Srbijom formalno je zavrena kolovoza
1872. godine, kada je knez Milan navrio 18 godina. Osnaivi
svoju poziciju, mladi se knez aktivnije ukljuuje u voenje
zemlje, to je dovelo do otrih stranakih sukobljavanja i e-
stih smjena vlada raznih politikih orijentacija. Poloaj kralja
Milana stalno se pogoravao, tako da je, neovisno o meuna-
rodnom priznanju Srbije na Berlinskom kongresu, bio prinu-
en prijei u defenzivu i initi ustupke politikim protivnici-
ma. Uspostavljeni Veliki ustavotvorni odbor uspjeno je za-
vrio rad, to je omoguilo Narodnom saboru da 22. prosinca
1888. godine izglasa moderan i napredan Ustav (Jovanovi,
1905.).
Prema lanku 3. Ustava, u Kraljevini Srbiji dravna je vje-
ra istonopravoslavna.
2
Srpska je crkva autokefalna i ne ovisi
o drugim stranim Crkvama, ali odrava dogmatsko jedinstvo
s "Vaseljenskom patrijarijom". Sloboda savjesti je, u skladu s 522
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
lankom 18., neograniena. Priznate su vjere slobodne i pod
zatitom zakona, ako njihovi obredi ne vrijeaju javni red ili
moral. Zabranjuje se svaka radnja (prozelitizam) usmjerena
protiv Pravoslavne crkve u Srbiji. Dravljani Srbije ne mogu
biti osloboeni od graanskih i vojnih dunosti pozivanjem
na propise svoje vjere. lanak 41. utvruje da kralj i njegov
dom moraju biti pravoslavne vjere, a 42. da je vladar zatitnik
svih priznatih vjeroispovijedi u Srbiji. Unutarnja uprava Pra-
voslavne crkve, prema lanku 190., pripada Arhijerejskom sa-
boru, a kada su u pitanju druge vjeroispovijedi, njihovim
mjerodavnim tijelima. Ministar prosvjete i crkvenih poslova
ima nadzor nad duhovnim vlastima Pravoslavne crkve i svih
drugih priznatih vjeroispovijedi. Ustrojstvo crkvene vlasti i bo-
goslovskih kola Pravoslavne crkve ureuje se zakonom u
dogovoru ministra s Arhijerejskim saborom. Prema lanku
191., crkvene vlasti sude sveenicima za krivnje poinjene
prilikom obavljanja dunosti, dok se za ostale prijestupe ka-
njavaju po kaznenom zakonu. albe protiv zloporaba cr-
kvenih vlasti bilo koje vjeroispovijedi u zemlji podnose se mi-
nistru crkvenih poslova. Sveenike osobe i crkvene ustano-
ve, u pogledu graanskih i imovinsko-pravnih odnosa, pod-
injene su dravnim zakonima. Dopisivanje duhovnih tijela
Pravoslavne crkve s inozemnim crkvenim saborima i sinodi-
ma, prema lanku 192., tee uz odobrenje ministra prosvjete i
crkvenih poslova. Kada je u pitanju slubena korespondenci-
ja drugih vjeroispovijedi u Srbiji s crkvenim vlastima u ino-
zemstvu, mora se podnositi na uvid i odobrenje ministru
prosvjete i crkvenih poslova. Slubena pisma ili naredbe crkve-
nih vlasti, sabora i sinoda izvan zemlje ni jedna crkvena vlast
u Srbiji ne moe objaviti ili izvriti bez znanja i odobrenja
ministra crkvenih poslova (Ustav za Kraljevinu Srbiju 1888.,
1988.).
Ustav iz 1903. godine
Politike promjene do kojih je dolo nakon ubojstva kralja Alek-
sandra i kraljice Drage 1903. godine i dolaska na vlast dinasti-
je Karaorevia nisu posebno utjecale na poloaj Crkava i
vjerskih zajednica.
3
Novi Ustav od 7. lipnja 1903. godine pre-
uzeo je u cijelosti rjeenja iz Ustava od 1888. godine, koja se
odnose na Srpsku crkvu i ostale priznate vjeroispovijedi (U-
stav za Kraljevinu Srbiju 1903., 1988.).
Pravni poloaj ostalih Crkava i vjerskih zajednica
Sultanski hatierif i Ustav iz 1838. godine ureuju poloaj Pra-
voslavne crkve, dok se odredbe Sretenjskoga ustava o pravu
svake vjeroispovijedi na slobodno obavljanje obreda, zbog
kratkoga trajanja, mogu zanemariti. Kao vazalna kneevina, 523
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
Srbija je bila obvezna potivati sustav uspostavljen u Osman-
skom Carstvu 1766. godine, po kojem su slubeno postojali i-
slamski, grki, katoliki, idovski te dva armenska mileta-na-
roda (Ekmei, 1989., 37). Hatierifom od Gilhane, koji je 1839.
godine izdao sultan Abdul Medid, proglaena je sloboda i
ravnopravnost svake vjeroispovijedi i formirano posebno ca-
revinsko vijee (Tanzimat), u koje su uli i predstavnici kr-
ana (Veselinovi, 1966., 172).
Provodei reformu cjelovitoga dravnog sustava, knez
Aleksandar i ustavobranitelji usvojili su 9. rujna 1853. godine
tri zakona o slobodi vjere, zatiti Pravoslavne crkve i pravima
Katolike crkve. Prvi zakon potvruje slobodu Katolike cr-
kve i drugih kranskih vjera, drugi definira zabranu prela-
ska iz pravoslavlja i status djece iz mjeovitih brakova, dok
trei doputa osnivanje katolike opine, podizanje crkve, for-
miranje zasebnoga groblja te postavljanje sveenika (Wagner,
1933., 299-301).
Parikim mirom iz 1856. godine, kojim je zavren Krimski
rat, Srbija je obvezna osigurati slobodu vjeroispovijedi. U skla-
du s tim, 1858. godine donesen je zakon koji luteranima osi-
gurava osnovna vjerska prava (Wagner, 1933., 305-306). Uka-
zom kneza Miloa o ravnopravnosti graana iz 1859. godine,
priznata je ravnopravnost idovske zajednice. Zakon o vakuf-
skim posjedima usvojen je 1863. godine, a ukazom kneza Mi-
haila Obrenovia iz 1868. godine Srbija je slubeno priznala
slobodu ispovijedanja islamske vjere (Novakovi, 2003., 43).
Prava zajamena Ustavima iz 1869. i 1888. godine odnose se
na naznaene Crkve i vjerske zajednice, a njihov je poloaj
dopunski ojaan odlukama Berlinskoga kongresa, koji je dr-
avnu neovisnost Srbije uvjetovao potivanjem vjerskih slo-
boda.
Procjenjujui znaenje Vatikana u meunarodnim odno-
sima i nastojei da katolikim vjernicima na jugoslavenskim
prostorima poalje jasnu poruku o spremnosti na suradnju i
toleranciju, Vlada Srbije i njezin predsjednik Nikola Pai ulo-
ili su velike napore da poloaj malobrojne katolike zajed-
nice urede konkordatom. Nakon viegodinjih pregovora pot-
pisan je Konkordat sa Svetom Stolicom, koji je Narodni sabor
Srbije ratificirao uoi izbijanja svjetskoga sukoba 26. lipnja 1914.
godine, a Vatikan tek nakon duga oklijevanja i procjene si-
tuacije u proljee 1915. godine (Novakovi, 2002.).
KRALJEVINA JUGOSLAVIJA
Crkve i vjerske zajednice zadrale su isti pravni poloaj kao u
zemljama koje su ule u sastav nove drave od stvaranja
Kraljevine SHS 1. prosinca 1918. godine do usvajanja prvog
Ustava 28. lipnja 1921. godine.
4
Postojanje brojnih nacija i
religija odluujue su pridonijeli da regent Aleksandar ve 6. 524
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
sijenja 1919. godine izda Proklamaciju kojom se jami ravno-
pravnost svih vjera u Kraljevini i potvreno eliminiranje po-
vlatenoga poloaja i dravnoga statusa Pravoslavne crkve u
Srbiji i Crnoj Gori, dogovoreno Krfskom deklaracijom (Tro-
icki, 1935., 13). Sloena meunacionalna i meukonfesionalna
situacija u novoj dravi utjecala je na saveznike sile da Pri-
vremenim zakonom od 10. svibnja 1920. godine obveu Kra-
ljevinu SHS da svim stanovnicima osigura pravo na slobodno
javno i privatno obavljanje obreda za svaku religiju.
5
Ovi spisi upuivali su na mogunost da Ustavotvorni sa-
bor prihvati naelo odvojenosti Crkve od drave i tako na je-
dinstven nain rijei zateeno heterogeno stanje u pravnom
poloaju konfesionalnih zajednica u novoj dravi.
6
Ustav od
28. lipnja 1921. godine jami slobodu vjere i savjesti, naputa
sustav dravnih Crkava, ali dosljedno ne provodi naelo o o-
dvojenosti vjerskih zajednica od drave. Vjerske zajednice
dobile su status "javnih ustanova sa specijalnim poloajem u
dravi i posebnim privilegijama" i ovlastima da uime drave
obavljaju neke javno-pravne poslove (Stefanovi, 1953., 101).
7
Vidovdanski ustav, a slina rjeenja zadrao je i tzv. Oktroi-
rani ustav od 31. rujna 1931. godine, provodi podjelu na usvo-
jene i priznate vjerske zajednice. Poloaj usvojenih dobile su
sve vjerske zajednice koje su bile zakonski priznate u bilo ko-
jem dijelu koji je uao u sastav Kraljevine. Status priznatih
proizlazio je iz naknadnoga zakonskog priznanja od tijela no-
ve drave.
8
Jedna skupina autora smatra da su taj status imale
Srpska pravoslavna crkva, Katolika s Grkokatolikom, Evan-
gelika, Reformirana, Baptistika, Metodistika, Nazarenska,
Starokatolika, Islamska i idovska.
9
Prema drugom stavu, u-
svojene i priznate bile su Srpska pravoslavna crkva, Katolika
s Grkokatolikom, Evangelika, Islamska i idovska (Radi,
1995., 21). Ostale vjerske zajednice bile su zabranjene i njihovi
pripadnici progonjeni.
Usvojene i priznate vjeroispovijedi imale su jednak sta-
tus pred zakonom i mogle su svoje obrede ispovijedati javno.
Unutarnje vjerske poslove samostalno su ureivale, a zakla-
dama i fondovima upravljale u granicama zakona. Dopute-
no je odravanje veza s vjerskim poglavarstvima u inozem-
stvu, uz ogranienje da se ta materija regulira zakonom. Odo-
brena proraunska sredstva rasporeivala su se prema broju
vjernika i dokazanoj potrebi. Vjerskim predstavnicima bilo je
zabranjeno da duhovnu vlast preko bogomolja, napisa vjer-
skoga karaktera ili na neki drugi nain zlouporabe u partijske
svrhe.
Spori rad Sabora Kraljevine na donoenju planiranoga
vjerskog zakonodavstva bio je posljedica ukupne nestabil-
nosti i politikih borba koje su obiljeile prve godine postoja-
nja nove drave (Panti, 2006.). Situacija se osjetno promijeni- 525
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
la nakon dravnog udara u sijenju 1929. godine. Prokla-
mirajui naelo o dravnomi nacionalnomjedinstvu, reimje
nastojao za ostvarenje tih ciljeva osigurati podrku vjerskih za-
jednica. Tijekom 1929. i 1930. godine doneseni su zakoni o
Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, Vjerskoj zajednici idova, Islam-
skoj vjerskoj zajednici i Evangeliko-kranskim crkvama te
Reformiranoj kranskoj Crkvi.
10
Nespremnost vladajue
elite i otpor Srpske pravoslavne crkve sprijeili su ratifikaciju
ve potpisanoga Konkordata, kojim je detaljno bio ureen po-
loaj Katolike crkve u Kraljevini (Mui, 1978.).
SOCIJALISTIKA JUGOSLAVIJA
Neposredno nakon osloboenja zemlje, nova vlast nastojala
je izgraditi pravni sustav koji bi uvrstio i stabilizirao rezultate
postignute u ratu. Primarni zadatak bio je pravnim propisima
sprijeiti svaku mogunost povratka na stari drutveni sustav
i onemoguiti aktivnosti koje bi mogle dovesti do meunacio-
nalnih trvenja i vjerske mrnje. Polazei od tih ciljeva, Pred-
sjednitvo AVNOJ-a donijelo je 25. svibnja 1945. godine Zakon
o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mrnje i raz-
dora (Neovi i Petranovi, 1983., 696). Drugi propis, koji se
ticao poloaja i djelovanja vjerskih zajednica, a koji je done-
sen prije novog Ustava, bila je Uredba Vlade DFR Jugoslavije
o osnivanju Savezne i republikih komisija za vjerska pitanja
(Lazi, 1970., 57).
Za trajanja Socijalistike Jugoslavije donesena su tri save-
zna ustava: 1946., 1963. i 1974. godine. Budui da su odredbe
koje se odnose na poloaj religije i djelovanje vjerskih zajed-
nica, osim nekih terminolokih objanjenja i usklaivanja s
praksom, u osnovi dosta sline, upozorit e se na temeljna o-
predjeljenja umjesto pojedinanih objanjenja za svaki ustav.
Svi ustavi jamili su slobodu savjesti i vjeroispovijedi kao bit-
nu pretpostavku ostvarivanja ukupnih ljudskih sloboda u
socijalistikoj zajednici. Vjera je tretirana kao privatna stvar
svakoga pojedinca, koja za dravu vie nije od posebne va-
nosti. Dosljedno je primijenjeno naelo o odvojenosti vjer-
skih zajednica od drave, a isti stav zauzet je i za odnos kole
i Crkve. Ustavi proklamiraju potpunu slobodu vjerskih zajed-
nica u obavljanju poslova i obreda. Vjerskim zajednicama do-
puteno je osnivanje kola za odgoj sveenika i vjerskih slu-
benika. Ustav iz 1946. godine propisuje slobodu vjerskih ko-
la, ali utvruje i opi nadzor drave. Zbog nejasnoe ove od-
redbe i stavova to su ih zastupali predstavnici nekih vjerskih
zajednica da je svaka kola osnovana od mjerodavnoga crkve-
noga tijela vjerska, u Ustavu iz 1974. godine precizno je nave-
dena mogunost osnivanja samo kola za odgoj sveenika.
Ustavi su omoguavali vjerskim zajednicama pravo stjecanja
vlasnitva nad nekretninama. Predviena je materijalna po- 526
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
mo vjerskimzajednicama, ali ustavi ne preciziraju uvjete nu-
ne za realizaciju pomoi niti utvruju obvezu drave da je redo-
vito prua. Ustavi sadre na razliit nain formuliranu odredbu
o protuustavnoj zloporabi vjere u politike svrhe. Pojam "zlo-
poraba vjere u politike svrhe" tumaio se na razliite naine,
ali je prihvaen stav o obavljanju vjerskih poslova i obreda
suprotno odredbama ustava i interesima zemlje. Praksa nije
do kraja razjasnila podrazumijeva li zloporaba vjere u politi-
ke svrhe i njezino stavljanje u funkciju sustava, ali je bilo viso-
ko cijenjeno svako angairanje sveenika kao graana na ostva-
rivanju prihvaene politike i podravano njihovo sudjelovanje
u akcijama od irega drutvenog znaaja.
11
Ustavne i zakonske odredbe vrijedile su i za Katoliku cr-
kvu, ali su specifinosti organizacije i potovanje povijesne tra-
dicije pridonijeli tomu da socijalistika Jugoslavija s Vatikanom
25. lipnja 1965. godine potpie poseban Protokol kojim su ure-
eni odnosi dvaju subjekata meunarodnoga prava i preci-
zirana pozicija Crkve u novoj dravi.
12
Odredbe o vjerskimslobodama i poloaju religije te djelo-
vanju vjerskih zajednica sadravali su i ustavi svih republika,
a od 1974. godine i pokrajina. Budui da se to podruje teme-
ljilo na jedinstvenoj ideolokoj osnovi utjelovljenoj u vladavini
Saveza komunista, gotovo sva rjeenja u tim ustavima iden-
tina su odredbama saveznih ustava, tako da nema potrebe
za detaljnijim obrazlaganjem.
13
RAZDOBLJE DO PONOVNOGA USPOSTAVLJANJA DRAVNOSTI
Politike potrebe tadanjega rukovodstva i sve oiglednija kri-
za zajednike drave izravno su pridonijele donoenju novog
Ustava Republike Srbije 28. rujna 1990. godine. Poloaju vjer-
skih zajednica i vjerskim slobodama posveen je 41. lanak i
njime nije uinjen odluniji iskorak u odnosu na ustave soci-
jalistike Jugoslavije. Graanima se jami sloboda vjeroispo-
vijedi, u koju su ukljueni sloboda vjerovanja, ispovijedanja
vjere i obavljanje vjerskih obreda. Vjerske su zajednice odvo-
jene od drave i slobodne u obavljanju vjerskih poslova i obre-
da, uz zajameno pravo da osnivaju kole i dobrotvorne orga-
nizacije. Zadrana je i ranija odredba o mogunosti drave da
materijalno pomae vjerske zajednice (Ustav Republike Sr-
bije, 1990.).
Ustav Savezne Republike Jugoslavije od 27. travnja 1992.
godine ovoj problematici posveuje 18., 20., 43. i 50. lanak,
to upuuje na namjeru ustavotvorca da to podruje prilago-
di meunarodnim standardima, ali i da zadri neka rjeenja
iz ranijega ideolokog razdoblja. Umjesto termina "vjerske
zajednice" promovira se novi "crkve" i propisuje odvojenost
od drave te potpuna ravnopravnost i sloboda u obavljanju vjer-
skih poslova i obreda. Utvruje se opa jednakost graana, gdje 527
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
se vjera ravnopravno tretira s pripadnosti naciji, rasi, spolu,
jeziku i drugom osobnom svojstvu. Jami se sloboda vjerova-
nja, javnog i privatnog ispovijedanja vjere te obavljanja vjer-
skih obreda i pravo pojedinca da se ne izjanjava o svojem
vjerskom uvjerenju. Navedeni Ustav ponovno promovira
naelo protuustavnosti i kanjivosti svakog izazivanja i poti-
canja nacionalne, rasne, vjerske ili druge neravnopravnosti i
mrnje (Ustav Savezne Republike Jugoslavije, 1992.).
Kompromisna i tekstom kratka "Ustavna povelja Drav-
ne zajednice Srbije i Crne Gore", usvojena 4. veljae 2003. go-
dine, ne sadri odredbe o slobodi vjeroispovijedi i o poloaju
vjerskih zajednica (Ustavna povelja Dravne zajednice Srbija
i Crna Gora, 2003.). lankom 9. predvieno je donoenje po-
sebne "Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i graanskim
slobodama", koja je usvojena 28. veljae 2003. godine. Kom-
pletna Povelja napravljena je prema modernim standardima,
usklaena s gotovo svim meunarodnim dokumentima koji
reguliraju tu oblast, i velik je iskorak njezinih tvoraca prema
normama koje vrijede u Europskoj uniji. Slobodi misli, sa-
vjesti i vjeroispovijedi posveen je 26. lanak, a 27. vjerskim za-
jednicama. Budui da je dio o slobodi misli, savjesti i vjerois-
povijedi iz Povelje bio polazna osnova za ureenje te materi-
je u najnovijem Ustavu Srbije, smatramo da nema potrebe u-
pozoravati na neke manje razlike. Povelja odreuje ravno-
pravnost i odvojenost vjerskih zajednica od drave, slobodu
da samostalno ureuju svoj unutarnji ustroj, vjerske poslove
i obrede, kao i pravo da osnivaju kole i dobrotvorne organi-
zacije u skladu sa zakonom (Povelja o ljudskim i manjinskim
pravima i graanskim slobodama, 2003.).
NAJNOVIJI USTAV SRBIJE
Novi Ustav Republike Srbije, proglaen 8. studenog 2006. go-
dine, u lancima 11., 43. i 44. ureuje poloaj Crkava i vjerskih
zajednica te slobodu vjeroispovijedi. lanak 11. sa tri stavka
nalazi se u prvom dijelu "Naela ustava" i njegov naziv glasi
"Svetovnost drave". Stavak 1. navedenoga lanka utvruje
svjetovnost Republike Srbije, stavak 2. istoga lanka odvo-
jenost Crkava i vjerskih zajednica od drave, a stavak 3. isto-
ga lanka nemogunost ustanovljavanja neke religije kao dr-
avne ili obvezne. Meunarodni standardi ne propisuju po-
seban model odnosa izmeu drave i vjere, ali sve najvanije
meunarodne konvencije koje ureuju ovo podruje zabra-
njuju diskriminaciju onih koji ne pripadaju slubenoj religiji i
priznatimvjerama (Razumevanje ljudskih prava, 2005., 163-174).
Budui da u Europi prevladava odvojenost drave od Crkve
kao najprihvatljiviji okvir za ostvarivanje ravnopravnosti, Sr- 528
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
bija je navedenim lankom svoju ustavnu praksu uskladila s
europskim standardima.
lanci 43. i 44. nalaze se u drugom dijelu Ustava "Ljud-
ska i manjinska prava i slobode". Prvi ima naziv "Sloboda mi-
sli, savesti i veroispovesti" i sastoji se od pet stavaka. Stavak 1.
lanka 43. jami slobodu misli, savjesti, uvjerenja i vjeroispo-
vijedi, pravo da se ostane pri svom uvjerenju ili vjeroispovi-
jedi ili da se oni promijene prema vlastitu izboru, dok stavak
2. istoga lanka objanjava da nitko nije duan izjanjavati se
o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima. Usporedbom prvih
dvaju stavaka kao najvanija za ostvarivanje prava na slobo-
du vjeroispovijedi moe se konstatirati potpuna usklaenost
sa lankom18. Univerzalne deklaracije o pravima ovjeka, lan-
kom 9. toka 1. Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda, Zakljunim dokumentom Bekoga sastan-
ka OEBS-a od 15. sijenja 1989. i Parikom poveljom za novu
Europu od 21. studenog 1990. godine.
Zajamivi slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi, usta-
votvorac je u stavku 3. istoga lanka odredbom da je svatko
slobodan izraavati svoju vjeru ili uvjerenje vjeroispovijeda-
nja, obavljanjem vjerskih obreda, pohaanjem vjerske slube
ili nastave, pojedinano ili u zajednici s drugima, kao i privat-
no ili javno iznositi svoja uvjerenja, praktiki promovirao pet
precizno navedenih naina izraavanja vjere ili uvjerenja. A-
ko se provedu odgovarajue usporedbe s meunarodnim pra-
vom, ustanovit emo zamjetnu podudarnost s lankom 6. De-
klaracije o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije
temeljene na vjeri ili uvjerenju.
Posebno je vaan stavak 4. istoga lanka, u kojemu je is-
taknuto da se sloboda izraavanja vjere ili uvjerenja moe o-
graniiti zakonom samo ako je to nuno u demokratskom
drutvu, radi zatite ivota i zdravlja ljudi, morala demokrat-
skoga drutva, sloboda i prava zajamenih Ustavom, javne
sigurnosti i javnoga reda ili radi spreavanja izazivanja ili poti-
canja vjerske, nacionalne ili rasne mrnje. Komparacija nave-
denih rjeenja potvruje da se ustavotvorac rukovodio goto-
vo identinim lankom 9. toka 2. Europske konvencije o ljud-
skim pravima i osnovnim slobodama i lankom 18. toka 3.
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim slobodama
(Murdok, 2008.).
Stavak 5. istoga lanka jami pravo roditelja i zakonskih
staratelja da svojoj djeci osiguraju vjersko i moralno obrazo-
vanje u skladu sa svojim uvjerenjima, ime je Ustav izravno
prihvatio obvezu propisanu dravama lankom 18. toka 4.
Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim slobodama
i lankom 13. Meunarodnoga pakta o ekonomskim, socijal-
nim i kulturnim pravima (Krivokapi, 1., 2004.). 529
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
lanak 44. Ustava Republike Srbije nosi naziv "Crkve i
verske zajednice". Stavak 1. navedenoga lanka utvruje rav-
nopravnost Crkava i vjerskih zajednica te odvojenost od dr-
ave. Prema stavku 2. istoga lanka, Crkve i vjerske zajednice
ravnopravne su i slobodne samostalno ureivati svoj unu-
tarnji ustroj, vjerske poslove, vjerske obrede, osnivati vjerske
kole, socijalne i dobrotvorne ustanove i njima upravljati u
skladu sa zakonom. Stavkom 3. istoga lanka odreeno je da
Ustavni sud moe zabraniti vjersku zajednicu samo ako njezi-
no djelovanje ugroava pravo na ivot, pravo na psihiko i
tjelesno zdravlje, pravo djece, pravo na osobni i obiteljski in-
tegritet, pravo na imovinu, javnu sigurnost i javni red ili ako
izaziva i potie vjersku, nacionalnu ili rasnu nesnoljivost.
Analizom stavka 1. lanka 44. uoava se velika slinost s
rjeenjima iz lanka 11. stavak 2. Ustava, uz dodanu rije "rav-
nopravne". Polazei od lanka 6. Deklaracije o ukidanju svih
oblika netolerancije i diskriminacije na temelju vjere i uvje-
renja i podtoke 16.4. Zakljunog dokumenta Bekog sastan-
ka OEBS-a od 15. sijenja 1989. godine, u kojima se navodi iri
spektar kolektivnih prava Crkava i vjerskih zajednica, u stav-
ku 2. istoga lanka taksativno je nabrojeno samo est jasno
preciziranih prava. Prakticiranje navedenih sloboda provodi
se u skladu sa zakonom, to se slae s tokom 17. Zakljunoga
dokumenta Bekoga sastanka OEBS-a, koji daje pravo dra-
vama sudionicama da precizno navedena ira prava u svezi
sa slobodom vjeroispovijedi ili konfesija ogranie samo zako-
nom i u skladu s njihovim meunarodnim obvezama (Kri-
vokapi, 2., 2004.).
Precizirajui uvjete mogue zabrane rada, Ustav u stavku
3. istoga lanka izostavlja Crkve i rabi samo naziv "vjerske
zajednice". Takva formulacija moe upuivati na zakljuak da
Ustavni sud ne moe zabraniti rad Crkava, ali da to pravo ima
u svim sluajevima kada su u pitanju vjerske organizacije ko-
je u nazivu sadre ime "zajednica". Budui da vjerskim zajed-
nicama pripadaju i neke sa statusom tradicionalnih, a Crk-
vama i Kranska adventistika, s pravom se moe zakljuiti
da je u pitanju nedosljednost u uporabi termina, a ne namjera
neopravdanoga stvaranja razlika izmeu Crkava i vjerskih
zajednica. Formulirajui u istom stavku uvjete pod kojim Us-
tavni sud moe zabraniti vjersku zajednicu, ustavotvorac je sa
zamjetnom dosljednosti primijenio odredbe lanka 43. stavak
4., koji se odnose na predviena ogranienja izraavanja vje-
re ili uvjerenja (Ustav Republike Srbije, 2006.).
ZAKLJUAK
U stotinu sedamdeset i est godina Srbija i drave u iji je sas-
tav bila ukljuena donijele su vie ustava, kojima je osnovna
karakteristika dominacija utjecaja velikih sila u prvoj polovici
XIX. stoljea, potovanje odnosa dominantnih snaga na unu- 530
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
tarnjem planu do Drugoga svjetskog rata, potovanje princi-
pa vladajue ideologije u socijalistikoj Jugoslaviji, eksperi-
mentiranje i traenje optimalnih rjeenja od 1991. do 2003.
godine i primjena meunarodnih dokumenata kojima se ure-
uje poloaj Crkava i vjerskih zajednica i ostvarivanje vjer-
skih sloboda na kraju razdoblja.
Hatierif kao prvi ustavni akt, donesen uz pomo velikih
sila, jamio je samo elementarno pravo na vjeroispovijed, slo-
bodu bogosluja i samostalni izbor najviega crkvenog klera.
Kratkotrajni "Sretenjski ustav" bio je velik iskorak i ugraene
odredbe sluile su kao orijentir najnaprednijem dijelu srbi-
janske politike elite u nastojanjima da izradi ustavni tekst
koji e potovati stvarnost i omoguiti stalni napredak dr-
ave. Postignuto "Sretenjskim", u velikoj je mjeri eliminirano
tzv. "Turskimustavom", koji na institucionalan nain ponovno
uspostavlja politiko pokroviteljstvo Turske nad Srbijom, a
Srpsku crkvu vraa pod okrilje "Vaseljenske patrijarije". Pro-
istekao iz dvostruke smjene dinastija i napora srbijanskoga
drutva da se oslobodi od orijentalnoga naslijea i okrene
prema Europi, sljedei Ustav utvruje vladajui status istone
Pravoslavne crkve i jami slobodu priznatih vjera. Naputa-
jui tradicionalno rusofilstvo i opredjeljujui se za savezni-
tvo s Austrijom, Srbija je 1888. godine usvojila moderni i na-
predni Ustav, koji slobodu savjesti odreuje kao neograni-
enu. Donesen u dramatinim okolnostima nakon jo jedne
dinastike smjene i proizaao iz namjere novoga vladara da
uvrsti temelje sve snanije drave, Ustav iz 1903. godine pre-
uzeo je u cijelosti sva rjeenja iz prethodnoga Ustava koja se
odnose na Srpsku crkvu i ostale priznate vjeroispovijedi.
Optereena unutarnjim proturjejima, Kraljevina Jugo-
slavija nije u donesenim ustavima uspjela provesti konzistent-
nu vjersku politiku, neprekidno lutajui izmeu realnosti ko-
ja je nametala prihvaanje europskih standarda o odvojeno-
sti vjerskih zajednica od drave i nespremnosti na odricanje
od dravnopravne tradicije Srbije i Crne Gore, u kojima je
Pravoslavna crkva imala status dravne i zatiene. Zakoni
doneseni nakon dravnog udara 1929. godine potvrdili su na-
mjeru drave da izravno utjee na sve vane procese u vjer-
skim zajednicama, ukljuujui i izbor vrhovnih poglavara, a
neuspjeh sklapanja konkordata pokazao je i nespremnost
vladajue politike elite da Katolikoj crkvi jami prava dana
drugima i nesposobnost da na trajan nain uredi sloeno vjer-
sko pitanje.
Ustavi socijalistike Jugoslavije raeni su prema sovjet-
skom modelu i s ciljem da dosljedno realiziraju restriktivnu i
u osnovi neprijateljsku politiku vladajue partije prema vjer-
skim zajednicama kao najveem ideolokom protivniku. Ako
se promatraju neovisno o tadanjem drutvenom kontekstu, 531
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
odredbe o slobodi savjesti i vjeroispovijedi, odvojenosti vjer-
skih zajednica od drave, slobodi vjerskih obreda, moguno-
sti osnivanja vjerskih kola i stjecanju nekretnina mogu djelo-
vati moderno i u skladu s demokratskim standardima. For-
malni karakter navedenih ustavnih sloboda postaje jasniji
usporedbom s faktikim poloajem vjerskih zajednica u dru-
tvu i injenicom da su nizom zakona donesenim izmeu 1946.
i 1958. godine liene materijalne osnove i preputene arbitrar-
nosti tijela vlasti.
Nastojei provesti distanciranje od jo uvijek zajednike
drave u kojoj se veina republika opredijelila za viestrana-
ki sustav i trino gospodarstvo, ali i da zadre vladavinu
jednopartijskoga sustava, Ustav Srbije iz 1990. godine ne us-
pijeva napraviti vei iskorak na tom podruju i ostaje omeen
nastojanjima jedne ve prevladane ideologije da ouva pri-
mat i ne dopusti konkurenciju. Ustavi dviju drava proistekli
iz zajednike volje srbijanskoga i crnogorskoga naroda bitno
se razlikuju, jer su prvi nainili ideoloki istomiljenici u obje
republike, dok je drugi s nazivom "Povelja" nastao nakon
demokratskih promjena u Srbiji i uz posredovanje meuna-
rodne zajednice kao kompromisno i vremenski oroeno rje-
enje partnera ije su se politike vizije o europskoj budu-
nosti podudarale, ali i bitno razlikovale kada je u pitanju na-
stavak zajednikoga ivota.
Predstavljena povijesna vertikala zavrena je Srbijom kao
neovisnom demokratskom dravom koja nastoji svoju budu-
nost graditi oslobaanjem od traumatinih iskustava iz bliske
prolosti i uz oslonac na najbolje tradicije iz vlastite dravno-
sti. Nastojanja da sloena pitanja poloaja Crkava i vjerskih
zajednica i slobode vjeroispovijedi u novom Ustavu uskladi s
najvanijim meunarodnim dokumentima pokazuju sprem-
nost Srbije da nadoknadi zaostatak u odnosu na okruenje i
odluno pristupi provedbi politike kojoj je cilj ubrzano pri-
bliavanje Europskoj uniji.
BILJEKE
1
Potpisani sporazum utvruje da e ubudue metropolite i episkope
birati knez i narod izmeu najdostojnijih kandidata u zemlji. Beo-
gradski metropolit imat e u tituli i odreenje "cijele Srbije" iz ega
proizlazi obveza ostalih episkopa na pokoravanje i priznavanje pr-
venstva. Kada dobije obavijest o kandidatu za metropolita, "vase-
ljenski patrijarh" e bez odgaanja dati blagoslov i naredbu za "ru-
kopoloenje" u Srbiji (Anastasijevi, 1910.).
2
Meunarodno priznanje neovisnosti Srbije znailo je ispunjenje
kanonskih uvjeta za pregovore s "Vaseljenskom patrijarijom" o
punoj autokefalnosti Srpske crkve u dravnim granicama. Ministar
vanjskih poslova organizirao je i vodio kompletni postupak, a zas-
tupnik u Carigradu pregovarao s "vaseljenskim patrijarhom". Pri-
532
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
hvaajui dogovoreno, Sveti arhijerejski sinod "Vaseljenske patrijar-
ije" izdao je 20. listopada 1879. godine tomos o potpunoj samostal-
nosti Srpske pravoslavne crkve u Kneevini Srbiji (Mitropolit Mi-
hailo, 1895., 7-9.).
3
Tijekom svoje vladavine, kralj Aleksandar provodio je odreene
ustavne promjene u tadanjoj Srbiji. Proklamacijom od 9. svibnja
1894. godine ukinuo je Ustav iz 1888. i vratio na snagu namjesniki
iz 1868. godine. Nastojei ublaiti unutarnje nezadovoljstvo, 6. trav-
nja 1901. godine "darovao" je novi Ustav. Poloaj Srpske crkve i osta-
lih priznatih vjeroispovijedi novim Ustavom nije bitnije promijenjen,
Ustav Kraljevine Srbije 1901.
4
Pravni poloaj vjerskih zajednica u zemljama koje su ule u sastav
Kraljevine SHS predstavljen je detaljno u sljedeim tekstovima: Sli-
jepevi, 1966.; Veselinovi, 1969. a, b, c; Durkovi Jaki, 1969.; Epi-
skop dalmatinski Stefan, 1969.; Cerani, 1970.; ehi, 1980.
5
Navedeni Privremeni zakon inkorporiran je u Vidovdanski ustav u
odjeljak drugi Osnovna graanska prava i dunosti iza lanka 4.,
Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Vidovdanski ustav, 1921.
6
Proglaenjem Kraljevine SHS, svih est pokrajinskih crkava koje su
okupljale srpski narod nale su se u teritorijalnom okviru nove dra-
ve. Nakon uspjeno provedenih pregovora sa Svetim arhijerejskim
sinodom "Vaseljenske patrijarije", prijestolonasljednik Aleksandar
je posebnim ukazom od 17. lipnja 1920. godine proglasio jednu Au-
tokefalnu ujedinjenu Srpsku pravoslavnu Crkvu Kraljevine SHS
(Stranjakovi, 1960.; Gardaevi, 1969.).
7
Usvojene i priznate vjerske zajednice vodile su uime drave matice
roenih, vjenanih i umrlih, a brane sporove presuivali su crkveni
sudovi. Za pripadnike Islamske vjerske zajednice, erijatski sudovi
rjeavali su i imovinsko-pravne sporove.
8
Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Vidovdanski ustav 1921.,
lanak 12. stavak 3.; Ustav Kraljevine Jugoslavije 1931., lanak 11.
stavak 1. i 3.
9
Lazi, 1970.; Unkovi, 1978., 12; Grupa autora, 1972., 5; Bjelajac, 2001.,
33-41.
10
Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, 1929.; Zakon o verskoj zajed-
nici Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji, 1929.; Zakon o Islamskoj verskoj
zajednici u Kraljevini Jugoslaviji, 1930.; Zakon o Evangeliko-hrian-
skim i o Reformovanoj hrianskoj crkvi u Kraljevini Jugoslaviji, 1930.
11
Vidjeti: Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 1948.,
lanak 26; Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije,
1963., lanak 41; Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugosla-
vije, 1974., lanak 174.
12
Odnosi izmeu socijalistike Jugoslavije i Vatikana neposredno
nakon rata nisu upuivali na mogunost dramatinih dogaaja do
kojih je dolo nekoliko godina kasnije. Osiguravi meunarodno-
pravni kontinuitet, jugoslavenska Vlada regulirala je odnose i s Va-
tikanom i uspostavila redovite diplomatske odnose. Imenovanje osu-
enoga zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca kardinalom ju-
goslavenske su vlasti procijenile kao smiljenu provokaciju i u znak
533
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
neslaganja s tom odlukom, notom od 17. prosinca 1952. godine, zatra-
ile da otpravnik poslova, monsinjor Silvio Oddi, napusti Beograd.
Elastinija politika Vatikana prema Jugoslaviji nakon izbora pape
Ivana XXIII., dovela je do vie posrednih kontakata, ali su slubeni
razgovori oteavani zbog vrstoga stajalita Svete Stolice da pitanje
normalizacije odnosa prva treba pokrenuti Jugoslavija, jer su na nje-
zin zahtjev i prekinuti. Nakon dugih pregovora i usklaivanja svih
spornih pitanja, formulirani tekst, koji je u konanoj verziji dobio
naziv Protokol, potpisali su u Beogradu uime Vlade SFRJ Milutin Mo-
raa, a uime Vatikana Agostino Casaroli. Vidjeti: Unkovi, 1978.; Cvr-
lje, 1975.; Cvrlje, 1980.
13
Vidjeti Ustav SR BiH, 1974., lanak 184; Ustav SR Crne Gore, 1974.,
lanak 200; Ustav SR Hrvatske, 1974., lanak 258; Ustav SR Ma-
kedonije, 1974., lanak 225; Ustav SR Slovenije, 1974., lanak 229; U-
stav SR Srbije, 1974., lanak 197; Ustav SAP Kosova, 1974., lanak 190
i Ustav SAP Vojvodine, 1974., lanak 197.
LITERATURA
Anastasijevi, N. (1910.), Pismo Carigradskog Patrijarha Konstantija
o proglaenju aftokefalne srpske crkve od 1832. godine meseca janua-
ra, Spomenik Srpske kraljevske akademije, XLIX, drugi razred, 42: 13-15,
Beograd: Srpska kraljevska akademija.
Bjelajac, B. (2001.), O istorinosti malih protestantskih verskih zajed-
nica u Srbiji. U: B. Bjelajac i D. Vidovi (ur.), Udar na verske slobode (str.
33-38). Beograd: Alfa i Omega.
Cerani, I. (1970.), Konfesionalne zajednice u Jugoslaviji. U: Z. Frid
(ur.), Vjerske zajednice u Jugoslaviji (str. 7-44), Zagreb: Binoza.
Cvrlje, V. (1975.), Politika dijaloga pape Ivana XXIII. Nae teme, 19
(12): 1887-1909.
Cvrlje, V. (1980), Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb: kolska knjiga.
orovi, V. (1989.), Istorija Srba, trei deo, Beograd: BIGZ.
Durkovi Jaki, Lj. (1969.), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spo-
menica o 750-godinjici autokefalnosti, Udeo cetinjske mitropolije u borbi za
uspostavljanje redovnog stanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (str. 241-270).
Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Ekmei, M. (1989.), Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, 1, Beograd: Prosveta.
Episkop dalmatinski Stefan (1969.), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969,
spomenica o 750-godinjici autokefalnosti, Srpska crkva u Dalmaciji i Boki
Kotorskoj (str. 271-290). Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Gardaevi, B. (1969.), Srpska pravoslavna crkva 1920-1970, spomenica o
50-godinjici vaspostavljanja Srpske patrijarije, Organizaciono ustrojstvo
i zakonodavstvo pravoslavne crkve izmeu dva svetska rata (str. 37-64).
Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Gavrilovi, M. (1912.), Milo Obrenovi, trea knjiga, Beograd: tampa-
rija Davidovi.
Grupa autora (1972.), Drutveno-politiki poloaj i pravni reim verskih
zajednica u Jugoslaviji, Beograd: Institut za savremenu istoriju. 534
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
Jankovi, D. (1985.), Predistorija Sretenjskog ustava i neke napomene u
vezi s njim, 150 godina od donoenja Sretenjskog ustava (str. 9-20). Kra-
gujevac: Univerzitet u Kragujevcu.
Jovanovi, S. (1905.), Nae ustavno pitanje u XIX veku, Srpski knji-
evni glasnik, knjiga XIV: 589-590, Beograd.
Krivokapi, B. (2004.), Zatita manjina u meunarodnom i uporednom
pravu 1 i 2, Beograd: Institut za uporedno pravo.
Lazi, I. (1970.), Pravni i injenini poloaj vjerskih zajednica u Jugoslaviji,
Vjerske zajednice u Jugoslaviji (str. 45-77). Zagreb: Binoza.
Mitropolit Mihailo (1895.), Pravoslavna Srpska crkva u Kraljevini Srbiji,
Joakim po milosti Boijoj Arhijepiskop Carigrada, Novog Rima i Vase-
ljenski patrijarh, odnosno akt broj 4163 kojim je proglaena kanonska
samostalnost Srpske crkve (str. 6-11). Beograd: Kraljevska srpska dr-
avna tamparija.
Murdok, D. (2008.), Sloboda misli, savesti i veroispovesti, Beograd: Sa-
vet Evrope.
Mui, I. (1978.), Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji, Split: Crkva u
svijetu.
Neovi, S. i Petranovi, B. (1983.), AVNOJ i revolucija, Beograd: Nolit.
Novakovi, D. (2002.), Konkordati Knjaevine Crne Gore i Kralje-
vine Srbije sklopljeni sa Vatikanom 1886. i 1914. godine. Arhiv za
pravne i drutvene nauke, Beograd, (4): 533-558.
Novakovi, D. (2003.), Verske zajednice na razmeu vekova, Beograd:
Institut za politike studije.
Panti, D. (2006.), Srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Jugoslaviji 1929-1941,
Istono Sarajevo: Univerzitet u Istonom Sarajevu, Pravni fakultet.
Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i graanskim slobodama
(2003.), Slubeni list SCG, 6/2003, Beograd.
Radi, R. (1995.), Verom protiv vere, Beograd: Institut za noviju istoriju.
Razumevanje ljudskih prava (2005.), urednik W. Benedek, Beograd:
Beogradski centar za ljudska prava.
Slijepevi, \. (1966.), Istorija Srpske pravoslavne crkve, druga knjiga,
Minhen: Iskra.
Stefanovi, J. (1953.), Odnosi izmeu crkve i drave, Zagreb: Matica hr-
vatska.
Stranjakovi, D. (1960.), Ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve i ob-
nova Peke Patrijarije, Glasnik, slubeni listi SPC, Beograd, (4): 140-155.
ehi, N. (1980.), Autonomni pokret muslimana za vrijeme Austrougarske
uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Svjetlost.
Troicki, S. (1935.), Verska politika Kralja Ujedinitelja. Letopis matice srp-
ske, 343 (1): 1-18.
Unkovi, V. (1978.), Vjerske zajednice u uvjetima nastanka i razvoja nove
Jugoslavije, Beograd, neobjavljena doktorska disertacija odbranjena
na Pravnom fakultetu.
Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1948.), Beograd:
Slubeni list FNRJ.
535
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
Ustav Knjaestva Serbije 1835. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Sr-
bije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835-1941),
(str. 27-42). Beograd: Nova knjiga.
Ustav Knjaestva Serbije tj. sultanski hatierif 1838. (1988.), Ustavi
i vlade Kneevine Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Ju-
goslavije (1835-1941), (str. 53-60). Beograd: Nova knjiga.
Ustav Kraljevine Jugoslavije, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije,
200/1931., Beograd.
Ustav Kraljevine SHS Vidovdanski ustav, Slubene novine Kraljevine
SHS, 142a/1921., Beograd.
Ustav Kraljevine Srbije 1901. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Srbije,
Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835-1941), (str.
107-133). Beograd: Nova knjiga.
Ustav od 1869. godine (1988.), tekst uz Ustav za Knjaestvo Srbiju
1869, Ustavi i vlade Kneevine Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i
Kraljevine Jugoslavije (1835-1941), (str. 71-72). Beograd: Nova knjiga.
Ustavna povelja Dravne zajednice SCG, Slubeni list SCG, 1/2003.,
Beograd.
Ustav Republike Srbije, Slubeni glasnik RS, broj 1/90., Beograd.
Ustav Republike Srbije, Slubeni glasnik RS, 1/2006., Beograd.
Ustav SAP Kosova, Slubeni list SAP Kosovo, 4/74., Pritina.
Ustav SAP Vojvodine, Slubeni list SAP Vojvodine, 4/74., Novi Sad.
Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (1974.), Beo-
grad: Slubeni list SFRJ.
Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (1963.),
Beograd: Slubeni list SFRJ.
Ustav SR BiH, Slubeni list SR BiH, 4/74., Sarajevo.
Ustav SR Crne Gore, Slubeni list SR Crne Gore, 5/74., Titograd.
Ustav SR Hrvatske, Slubene novine SR Hrvatske, 8/74., Zagreb.
Ustav SR Makedonije, Sluben vesnik na SRM, 7/74., Skopje.
Ustav SR Srbije, Slubeni glasnik SRS, 8/74., Beograd.
Ustava SR Slovenije, Uradni list SRS, 6/74., Ljubljana.
Ustav Savezne Republike Jugoslavije, Slubeni list SRJ, 1/1992., Beograd.
Ustav za Knjaestvo Srbiju 1869. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Srbi-
je, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835.-1941.),
(str. 73-88). Beograd: Nova knjiga.
Ustav za Kraljevinu Srbiju 1888. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Sr-
bije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835.-1941.), (str.
107-133). Beograd: Nova knjiga.
Ustav za Kraljevinu Srbiju 1903. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine
Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835.-1941.),
(str. 171-187). Beograd: Nova knjiga.
Veselinovi, R. (1966.), Istorija Srpske pravoslavne crkve sa narodnom
istorijom, knjiga dva (1766-1945), Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Veselinovi, R. (1969.a), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spomenica
o 750-godinjici autokefalnosti, Pregled istorije crkve u Staroj Srbiji i Make- 536
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
doniji od 1766. do 1919. godine (str. 331-336). Beograd: Sveti arhijerej-
ski sinod SPC.
Veselinovi, R. (1969.b), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spomenica
o 750-godinjici autokefalnosti, Pregled istorije karlovake mitropolije od 1695.
do 1919. godine (str. 221-240). Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Veselinovi, R. (1969.c), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spomenica
o 750-godinjici autokefalnosti, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Herce-
govini (str. 319-330), Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Wagner, V. (1933.), Povijest Katolike crkve u Srbiji u 19. vijeku. Bo-
goslovska smotra, XXI (IV): 297-307.
Zakon o evangeliko-hrianskim i o reformovanoj hrianskoj crkvi
u Kraljevini Jugoslaviji, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, 1930., 17.
april, Beograd.
Zakon o Islamskoj verskoj zajednici u Kraljevini Jugoslaviji, Slubene
novine Kraljevine Jugoslavije, 99/1930., Beograd.
Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Slubene novine Kraljevine Jugo-
slavije, 269/1929., Beograd.
Zakon o verskoj zajednici Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji, Slubene no-
vine Kraljevine Jugoslavije, 301/1929., Beograd.
Position of Churches and Religious
Communities and Exercise of Freedom
of Worship within Serbian Constitutions
Dragan NOVAKOVI
Ministry of Religious Affairs of the Republic of Serbia, Belgrade
The paper concerned sets out the provisions of various
Serbian Constitutions, which have been enacted in order to
regulate the position of churches and religious communities,
as well as the freedom of worship within the period of the
contemporary Serbian statehood, also including the
constitutional acts covering relatively long periods since
Serbian involvement in different forms of the Yugoslav
unions. Owing to the fact that a legal norm does not come
to be out of nowhere and does not function based on its own
principles, it was necessary to locate the entire process of
promulgation of a constitution within some wider social and
historical context providing better overview of the efforts
exerted by the Serbian political and intellectual elite to find
out the best possible form of state, which would be based on
democratic principles and make it possible to attain
continuous economic growth and cultural development. The
analysis of original constitutional texts clearly demonstrates
an uninterrupted progress in the matter of the freedom of
worship, starting from the basic possibility of following up
ones own religion, passing through the period of
establishment of the position of Serbian Orthodox Church
537
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
within the state as well as the right of other confessions to
feel free and protected in exercising their activities, up to the
harmonization of constitutional provisions relating to this
rather sensitive field with the most important International
Law documentation and the EU Acquis. The research work
relating to the constitutional documentation and to the
specific conditions in which the Serbian state has functioned
either autonomously or in union with others, provide an
outlook of one of the most significant periods of Serbian
history, headed at the beginning by a despot, based on the
oriental set of values, devoid of any institutional mechanisms
to protect the basic human right to live, up to an
independent state determined to build its future within the
framework of the European Union, following in the tracks of
the best democratic traditions.
Keywords: Serbia, Yugoslavia, constitutions, freedom of
worship, churches, religious communities
Die Position von Kirchen und
Glaubensgemeinschaften und die
Gewhrung von Glaubensfreiheit in
den Verfassungen Serbiens
Dragan NOVAKOVI
Ministerium fr Glaubensangelegenheiten Serbiens, Belgrad
Der Autor prsentiert verfassungsmige Richtlinien,
aufgrund deren in der modernen Staatsgeschichte Serbiens
die Position von Kirchen und Glaubensgemeinschaften
geregelt und Glaubensfreiheiten gewhrt wurden; mit
eingeschlossen sind die Verfassungsakten aus den relativ
langen Zeitrumen, als Serbien Bestandteil verschiedener
jugoslawischer Staaten war. Da Rechtsgrundstze stets in
einen Kontext eingebettet sind und ohne einen solchen nicht
funktionieren knnen, muss zunchst einmal der gesamte
Prozess der Verfassungsgrndung in einem breiteren
gesellschaftlich-historischen Kontext verortet werden, um die
Anstrengungen der politischen und intellektuellen Eliten
Serbiens erkennen zu knnen, die sich im Verlauf von
nahezu zwei Jahrhunderten um die Bestimmung der besten
Staatsform bemhten, die auf demokratischen Grundstzen
beruhen und stetiges Wirtschaftswachstum und
kontinuierliche kulturelle Entwicklung gewhren sollte. Eine
Analyse von Verfassungen in ihren Originalfassungen
erbrachte die unzweideutige Erkenntnis, dass die Glaubens-
freiheit in Serbien stetig gefrdert wurde. Dies reichte von
den Grundvoraussetzungen fr die Ausbung der eigenen
Religion, ber die Bestimmung der Serbischen Orthodoxen
Kirche als Staatskirche sowie das Recht der freien 538
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...
Glaubensausbung fr alle anderen Konfessionen, bis hin
zur Anpassung diesbezglicher Verfassungsrichtlinien an die
wichtigsten Dokumente des internationalen Rechts und an
die in der Europischen Union gebte entsprechende Praxis.
Eine Untersuchung der Verfassungen und der konkreten
Umstnde, in denen der serbische Staat selbststndig oder in
Gemeinschaft mit anderen auftrat, zeigt die bewegte
Entwicklung eines der bedeutendsten Abschnitte der
serbischen Staatsgeschichte auf: Am Anfang stand eine auf
orientalischen Werten gegrndete Despotie ohne
institutionelle Mechanismen zum Schutze des Lebens des
Einzelnen und am Ende ein unabhngiger Staat, der sich
entschlossen den besten demokratischen Traditionen
anschliet, um seine Zukunft innerhalb des Vereinten
Europa zu verwirklichen.
Schlsselbegriffe: Serbien, Jugoslawien, Verfassungen,
Glaubensfreiheit, Kirchen, Glaubensgemeinschaften
539
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...