I

DARIO DŽAMONJA
"PRES - SING" d.o.o.
Sarajevo
Slobodna Bosna
Sarajevo
R2'I.,16,1 .. 4(497 .. (-)
f)7,7\1\10N.T7\ n,,,
R21.J6l.4(4Q7.6)-12
lfll tt: IlIJ II fIlii i 11/' i _I
,m,' ml ' '"
lm .1 Him i tillI l'tJ III
illi Ila ll! ,IIlU; ! 11111 ;a lH
09008 JI
r
'·n D T C" «
,,'..·01 tf'"
"PRES - SING" d.o.o.
Sarajevo
Slobodna Bosna
Sarajevo
Muhameda ž ć 3
Glavni i odgovorni urednik
Senad ć
Urednik izdanja
Edin ć
Recenzenti
Nenad č ć
Zlatko č ć
Dizajn korica
Edin ć
Fotografija na naslovnoj strani
Milutin č ć
Slog i priprema za tisak
OMNIBUS - Sarajevo
Lektor/korektor
Biljana ć
Štampa
Globeline
Sarajevo
© Copyright by "Slobodna Bosna"
--
DARIO DŽAMONJA
I........
CE
na Grbavici, mogli su se nadati da ć prije i lakše vidjeti
one iz Amerike i Australije, nego one s Grbavice, ljudi
koji su jednog (kao i svakog dotadašnjeg) dana otišli na
posao na desnu stranu rijeke ili su se taj dan malo duže
zadržali s prijateljima u kafani, ostali su gdje jesu ­
odvojeni od porodice, bez prebijene pare u džepu, u
jednim pantalonama i košulji - izbjeglice u gradu u
kojem su đ
Nije da nismo imali nikakvu sliku o životu na
"suprotnoj strani". SRNA - č srpska tele­
vizija s Pala, svakodnevno je emitovala emisije o
č životu" u srpskom Sarajevu.
Dok su hiljade i hiljade Sarajlija, u pauzama đ
teškog granatiranja i prolaza kroz "snajperske aleje",
pretraživale parkove u potrazi za bilo č što bi moglo
poslužiti kao hrana: brezovim š ć koprivom,
č lipovim cvatom ili puževima, SRNA je
prikazivala prepune pijace na Grbavici (što i nije bila
lažna slika, jer je devedeset posto ć namijenjene
č Sarajlijama završavalo u č č rukama)
i č č "oslobodioca" iz Crne Gore i Srbije,
s šubarama i kokardama na glavi, s kamama za poja­
som, koji su, ko biva, došli da brane ono što je Hnjiho­
vo". (Koliko je to bilo "njihovo", najbolje govori
podatak da ih je desetine zarobljeno kada bi pijani,
ć grad, zalutali u naše linije.)
Sredinom ljeta su č prve razmjene đ
č đ jer se nije radilo ni o kakvim ratnim
zarobljenicima, nego o č ljudima. A koji su se
zatekli (ili rodili!?) na "pogrešnoj strani". Sve koji su
prešli Vrbanju, taj Hmost zvani č ž č smo
8
l
i
f

kao da su ustali iz mrtvih i nestrpljivo propitkivali o
sudbini drugih, rodbine ili prijatelja.
Tako je bilo i kad se Mahir jedno jutro pojavio II
klupskim prostorijama fudbalskog kluba Sarajevo. Iako
je vladala teška oskudica i svaka č marka (koje
je ć postala č i jedino sredstvo ć bi
se dvaput okrenula u ruci prije nego bi se potrošila,
Mahirov sto je u č bio pretrpan ć
Mahir se smijao: UStanite malo, raja. Daj ć svima
na moj č
To je bilo krajnje č jer smo znali da Usretnici­
ma" koji su prelazili nije bilo dozvoljeno iznijeti bilo šta
od vrijednosti - č su i žene svih dobi bile izvrgnute
u ginekološkim pregledima".
Onda je Mahir č svoju č ...
Stanovao je preko puta ć mesare na
Grbavici. ć je bio najpoznatiji i najbogatiji
mesar u gradu, Srbin). '
Muslimanima, tako i Mahiru, bilo je zabranjeno kre­
tanje po ulici i nisu bili na spisku za prehranu, ali je
ć sada u maskirnoj uniformi umjesto
mesarske kecelje, i sa kalašnjikovim u rukama, skoro
svako jutro nogom lupao na Mahirova vrata i prijetio:
l'Otvaraj balijo, dok ti nisam razvalio vrata!"
Mahir bi otvorio, a ć bi ušao i dalje
ć na sav glas. Onda bi ć iz ranca izva­
dio hranu, ponekad flašu rakije, cigarete, kafu... Sjedili
bi i č o ludilu oko njih, pušili i pili, kao što je i red,
samo što bi ć povremeno dreknuo: liVadi
pare ili ć te zaklati! č ti materina balijska, znam da
9
si ih negdje sakrio i ć se smiriti dok ih ne đ
Tek toliko da komšije, č č doušnici, mogu č kako
revno obavlja svoju dužnost maltretiranja i ponižava­
nja Muslimana.
Sve tako do jednog jutra kada je mesar kao i č
zalupao na vrata, ali ovaj put u pratnji orijaški đ
nog ć u uniformi.
Mahir, koji je bio košarkaški sudija, prepoznao je
ć kao č lokalnog košarkaškog tima Ilidža, a i
ć je prepoznao njega.
fISudija, daj pare, zlato, sve - da ni č nisi
zašlepao!"
Bio je smrtnoledeno ozbiljan i Mahir je izvadio
svoju š đ (par hiljada č maraka i ženin
nakit, pa č skinuo i 'burmu s prsta. ć se malo
premišljao nad burm6:&', a je i nju strpao u plas­
č kesu, naglasivši: ć se mi još, sudija...",
što nije č nimalo ć
Nedugo poslije toga, na mostu Bratstvo-Jedinstvo
(koje li ironije!), Mahir se našao u grupi za razmjenu,
koju je vodio onaj isti ć
.
Kad je na Mahira došao red, prišao mu je i
mu onu istu č kesu:
"Sve je tu, ne moraš brojati, sudija. Neka ti je Bog na
pomocI.
". "
Mahirova č nas je duboko dirnula i obradovala,
jer nam je dao nadu da ć u ovome što se dešava ipak
č pobijediti životinju u sebi i q.a ć život, uprkos
svemu, ć dalje.
10
Nažalost, ovo nije jedina č koju nam je Mahir
č ...
Svi smo znali i ć se Iris. Bila je jedna od najljep­
ših djevojaka u gimnaziji. Završila je stomatologiju,
neko vrijeme radila u bolnici, a onda se udala, pa kako
joj je muž bio iz jedne od najbogatijih i najpoznatijih
sarajevskih porodica, uskoro je otvorila privatnu zubar­
sku ordinaciju, imala predivnu djecu i ć da je
Srpkinja udata za Muslimana.
ć prvi dan rata muž (kao i mnogi drugi ugledni i
bogati Muslimani) uhapšen je zbog č što je
Musliman i odveden u jedan od logora, a da ć ne
dolazi sama, potvrdio je sticaj okolnosti da je ukoman­
dant" kvarta u kojem je Iris živjela bio Božo ć
kreatura koja je prije rata imala podebeo policijski dosje
i, đ ostalog, č godine provedene u zatvoru u
rodnoj Zenici, zbog silovanja. Mahir je č da je
Božo prvo pokušao kod Iris "'milom": ć je da ć joj
osloboditi muža iz logora i da ć nju i djecu pustiti da
idu gdje ć
Bio je odbijen s gnušanjem.
Nije mu puno i dugo trebalo da promijeni ć ­
flaša rakije.
$ilovali su je, prvo on a onda i ostali njegovi Uvojni­
cr'. S tim što im je on naredio da pored kreveta svaki od
njih ostavi sto maraka za silovanje.
Nije mu bilo dovoljno što se sve to dešava pred č
ma njene užasnute djece, nego je okupio i sve komšije
da gledaju.
11
Urlao je: #Gledajte baHje! Onda ne č da srps­
ki vojnik ne ć sve što uzme!"
Pare je, naravno, poslije pokupio, a što je dalje bilo s
Iris i njenom djecom.... neka im je Bog ć
* * *
Znam da ima ljudi koji sumnjaju u vjerodostojnost
č iz ratnog pakla Bosne i Sarajeva, ali ja s
njima nemam šta č samo ih stavljam pred ispit
savjesti; ako su povjerovali prvoj č zašto ne i dru­
goj?
Ako su spremni vjerovati samo jednoj od č ­
nisu položili ispit.
12
FUSNOTE
Sjedili smo u bašti (1) FK /I Saraj evo". Sjedili smo,
dakle, tamo ispod jedne granatom skršene topole, pod
staklenom nadstrešnicom zakrpanom polivinilskim
kesama, u polumraku i ć
Ja sam pio nekakav otrov od "'loze", a on kafu. On
je, nakon svih pizdarija koje neumjereno konzumiranje
alkohola nosi sa sobom, č "'ohladiti" ove godine.
Imao sam u džepu sto maraka i ć se kao da ć
one č trajati. Imao sam i par kutija cigareta u
džepu i još cijelu šteku kod ć
1) "Bašta" je nešto što podrazumijeva CVIJece, sunce, travu,
nekakve ptice i insekte, drvo jabuke ili koju šljivu dopola č
stabla, grm jorgovana (2), stazu zasutu šljunkom, karirane stolnjake
i zeleno ofarbane drvene stolice i, bezbeli, ražanj, pa neka neupu­
ć ovaj izraz shvate samo figurativno.
13
Kao što Bog nalaže - otvorena kutija bila je na stolu
(a zna se - što je na stolu - to je đ a on me,
kako Bog ne nalaže, pitao može li zapaliti...
UDara, nemoj me zajebavati. .."
uU
zecu
'"
samo Je
cl
nu uz
k f .
a u ...
"
"Ma, jebi se."
Dara je uvijek imao tužne č Č i u njegovim naj­
divljijim pijanstvima, iza otrovnih i surovih č krio
se duboki bol ranjene životinje, svojstven samo usam­
ljenim ljudima; u njegovim najduhovitijim ispadima,
dok se kafana prosipala od smijeha, č su mu mutno
sijale tugom ispod gustih obrva.
Kako je i njega gladovanje prepolovila, č su se
povukle još dublje, pa ih nisam ni mogao vidjeti kad je
rekao:
2) Sad se sjetih vica: kao pijanac ulazi u tekstilnu radnju i traži
od č košulju boje jorgovana. Ona mu kaže da, nažalost,
nemaju te boje. On joj veli: "Jel ti to mene zajebavaš? Eno, pun ti
izlog košulja!"
- Ali, druže (3), ono su sve bijele košulje.
- A ć ti, jesi li ti ikad č za bijeli jorgovan?
3) Vic č iz onih vremena kad se svako svakome ć sa
"druže"}' a /I gospodin" je bilo upotrebljavana samo u posprdnom
kontekstu: na šalteru pošte, ili banke, u č ž č
č u besmisleno dugim i sporim redovima, kada bi na
č prosvjed:
"Jebemu mater, radi li iko ovdje?", slijedilo neizbježno: "Oooh!
Gospodinu se negdje žuri. Jedino se njemu žuri!"
Sa jednim izuzetkom: za Tita se uvijek, mada ispod glasa, ali baš
kao da ga č znamo, govorilo: "To je pravi gospodin".
14
7
/.IVala, kad se OVO (4) završi, Imam da se
oduzmem."
A meni se zamrzlo strašno pitanje na usnama:
što ako se nikad ne završi?"
P.S. U Americi sam primio vijest da je Dara, daleko
od svog rodnog Marindvora, umro u Požarevcu.
Da li se /.Ioduzeo" prije smrti - to ne znam.
Znam samo da svaki dan sam sebe nijemo pitam:
šta ako se nikad ne završi, Dara, jarane?"
P.p.s.
Poštovani č ć se upitati: zašto ovoliko ufusno­
ta" u ovako kratkom tekstu?
Zato što je naslov knjige kakav jest!
4) OVO je bio č eufemizam za sve ono što nalU se
dešavalo II Sarajevu: užas, smrt, strah i glad - jednom č RAT
Baš kao da smo samim izbjegavanjem te strašne č htjeli ublažiti
njegove posljedice.
15
......-------------------­

\
,
SAVRŠEN DAN U AMERICI
Poslužio sam č oprao đ podijelio "'hapo­
ve", sjedim u svojoj sobi i pokušavam da se ne sažalije­
vam. Pogled mi stalno bježi slikama moje djece koje
držim pored kreveta, pa nešto u meni ć da prsne, da
vrisne; rado bih polomio sve oko sebe, zapalio ć
sjeo na taksi i u ovo nedoba zapucao kod Reše II I.IŠadr­
van" i isplakao dušu do jutra. A sutra? Sutra je novi dan
- nova nafaka!
Ali tu sam gdje jesam: ni taksija, ni Rešinog uŠadr­
vana", ne znam ni sam koliko mi je još duše i suza pre­
ostalo, a sutra je opet isti dan - ista nafaka!
Tupo buljim u televizor i pravim se da file živo
interesuje je li Clinton jebo nekog ili nije, a pred č
mi se redaju neke potpuno nevažne slike iz mog bivšeg
života: svjetlucanje razbijenih novogodišnjih ukrasa u
snijegu sa jelke na š ć kod Alipašine džamije,
17
zeleni dres sa broj em 11 na đ koji sam nosio za
reprezentaciju škole kad su nas papci" iz Breze na H
Mejtašu razvalili 11:1, golemi dijamantski prsten na
ruci vlasnika č H Egipat" , krvavi okrajak kruha
u zubima psa poslije granate u Miskinovoj ... Zvoni tele­
fon i ja u slušalicu automatski recitujem:
HHalo Hill Come may I help you?
IfJel ć ti?':.
UEj, Mirsade! Otkud ti? Odakle zoveš?"
NIz Sarajeva, iz Korza, odakle bih drugo... "
UDaj mi broj da ja tebe nazovem... "
.lJ'Ma, zajebavam se. Evo me u Americi, na Floridi... "
"Kako si me našo?"
UDuga č Ovaj mi je broj dala tvoja bivša žena. E
jesi vala našao vakat i mjesto gdje ć š se razvoditi."
"Duga č moj Mise. Znaš i sam da sam bio ra­
njen, da su mi žena i dijete bili u Baškom Polju za vri­
jeme rata, da sam imao sve papire da đ putne
naloge od č Dana, novi pasoš, potvrde od
Nakaša - al ć š kurac. Kaže mi jedna fora iz vlade:
upustili bi mi tebe, ali se bojimo da ne ostaneš i šta ć š
pisati u Hrvatskoj!" Tu č puknem. Č šta bih ja
to pisao. Ja - č č purger! Odem na Cigla­
ne, u onaj č ured... Nude me cigarama, klo­
pom, a ja samo tražim satelitski telefon da se č sa
ženom i ć Dobijam ih, č nešto bez veze sa
ć i č ko godina. Pita me č imam li
pasoš. Ja kažem da imam, a on mi veli: ako ć š da
ideš u Split - odmah sada! Nema pakovanja, nema
18
n
opraštanja, nema nikom ć s kim ideš... Važi, kažem.
Izda mi on neku dupljak potvrdu da radim za njih,
kaže mi da je pojedem kad stignem u Hrvatsku, a on ć
moje ime izbrisati iz kompjutera - niti smo se kad č ni
vidjeli. Tako i bi.
v
Sta da ti č bilo je dosta raje iz Sarajeva dolje.
Neke sam znao otprije, neke nisam. Bezbeli, ušljiskam
se prvu ć a ujutro ć mi ·žena: ako ti misliš nastaviti
po starom - bolje da nisi dolazio! Ma šta ja znam!
Možda je i ona u pravu. Ne znam, moj Mise, nisam
pametan. U Americi - još gore. Pripazili nas Ameri kad
smo tek došli: sve ono što bi č bacili u ć
natrantali u našu ć zovu nas na č vodaju nas
ko č pokazuju rodbini,. prijateljima... Po sto puta
č istu č - ć se gadim sam sebi. Moja žena
nikad da se umori od č kako je cijelu zimu provela
u Baškom Polju,. možeš zamisliti, bez č a meni se,
moj jarane,. č dok je slušam i pred č mi izlazi
ć Kilo,. Neka, Đ Manda plus sva raja: i živi i
mrtvi. Sve me boli, sve mi se gadi, svega me strah. Kod
vlastite sestre II ć zaleti se moja ć Nevena na
balkon. Nije vidjela da je ona mreža za komarce
spuštena,. pa grune II nju svom snagom a ja č sa
stolice da provjerim je li mreža č
Onda sjedim u k10zetu i č Bože,. šta ovo
napravi od mene? E, jebi ga,. moj Mirsade! Nego,. daj da
ja tebe nazovem."
liMa, jok. Kontaj ovo što te zovem ko da č
ć č danas sam imao savršen dan. Prvo: jutros
odem II podrum da operem veš II mašini i đ u njoj
dva dolara - nekom ispala iz džepa. Onda mi u pošti
19
_._.... _---------------­
r
stignu oni bonovi za hranu. Odem u granap preko
puta, pa kupim neku pizdariju od dolar i deset centi
tako da mi vrati devedeset centi u kešu. Onda se
napravim da sam nešto zaboravio, pa opet kupim
sladoleda za Zlaju, sina... , opet uzmem kusur, pa II
drugu radnju da kupim pive. Znam šta misliš kad kažeš
da te je svega strah. Zato i ja idem u drugu radnju, jer
sve kontam da prate svaki moj korak, da ć me arnuri­
rati ako se glasno nakašljem na ulici. Na putu do ć
u parku, đ tek otvorenu kutiju winston. Jest, malo
vlažne od rose, ali daju se pušiti. Ona moja i Zlaja su
otišli u posjetu'kod nekih Amerikanaca i ć se vratiti
do ujutro: imam cigara, imam pive...
Ne znam šta da ti kažem, U'loj Daea. Nisam ni ja
pametan šta da radim.
Promijenio nas je sviju ovaj rat. ..
E, č malo: evo mi žene na vrata. Dijana, evo
č s Dacom na telefon - ć š i ti da se č eš s
njim?"
Č ljutite korake po podu i glas, koji me bolno
podsjeti na nešto ć doživljeno:
IiJebo te Daea i ti njega! Dosta mi vas je bilo u
. fn t t t t "
SaraJevu. ... u... u... u... uu....
Ne stigoh upitati Mirsada kako mu je žena.
L
20
OVISNIK
Prošlog petka odem u samoposlugu s đ da
kupim vinova š ć za japrak. Odabrali smo najgori dan
i najgori sat, šest popodne kada se svi ć s posla i
kupuju za vikend i narednu sedmicu.
Redovi se odužili unedogled, a ispred nas se još
neka baba č natrpala u kolica više nego što
ima para, pa je sad pred teškom odlukom što da vrati:
kesu fi č ili rolnu tariguza.
"Ma, jebo japrak", iznerviran kažem đ i u
istom trenutku uhvatim pogled momka što stoji do nas
II redu.
"Odakle ste, raja?"
"Iz Saraj eva, ati?"
III
s
t
O.
"
21
Pruža nam ruku i s se predstavlja:
iiIa sam Atif. Atif ć
Meni ime č poznato, a i lika kao da se ć to
kako lll.U se č smiju, jer mu usta ne vidim od gustih
brkova, kako popravlja č na poveliku nosu...
ć je obostrano, jer i on bi se zakleo da mene
zna "'odnekle". Izlazimo iz samoposluge i mi ga zovemo
na ć preko puta. Pristaje, iako kaže da je davno
prestao piti:
uGodinu prije Olimpijade zaglavio sanl. u bolnici. A
i ne zaglavio: u toj godini sam popio žestine toliko da,
kad bi se ispunio kakav bazen vinjakom, mastikoffi,
lozom, zvekanom, vlahovom - teško bi ga bilo i prepli­
vati. U to vrijeme jedino što sam jeo bile su hrenavke u
"Grilu" kod Druge gimnazije, manje njih nego što mi je
prstiju na rukama. Tad sam presto.
N
đ i ja č po martel, a on pitcher (Z litra)
piva.
Mi se zagledasmo, a on objašnjava:
"Pivo nije ć - pivo je hrana. Znate li da u svakom
pivu ima gutljaj mlijeka i zalogaj mesa?"
) to mi č poznato, a i sve ostalo što č profe­
sori iz Druge gimnazije, raja iz FIS-a, konobari iz il stare
Istre", koke iz "Park" kafane, šibicari s "'Bulevara"... baš
kao da smo on i ja vodili jedan paralelan život, a nikad
se nismo upoznali, nego se samo sretali u prolazu,
mimoilazili u kafanskim klozetima, sjedili II istim
redovima II istim kinima, navijali na istim utakmicama,
vozili se istim tramvajima...
"Šta sad radiš, Atife?"
22
On pali cigaretu (opet mi poznatom kretnjom), du­
boko, duboko č dokusuruje pivu, nadlanicom
briše brkove, gleda me pravo u č i kaže:
č se. Bezuspješno. Evo, ć je pet godina
kako apstiniram od Sarajeva, i da sam cijelog života bio
na igli, do sad bih se č ali od Sarajeva ne mogu, pa
da me ubiješ. Ponekad mi se č da je ono umrlo u
meni, da -sam ga se kotariso, ali dovoljna je najmanja
sitnica, poznat glas preko telefona, ime u novinama,
san, da se sve iznova uzburka u meni, da naprosto
podivljam od želje da... da... da ne znam ni sam šta... "
v
Sutimo i pijemo, jer znam (iz vlastitog iskustva) da
bi najsurovije bilo pitati ga:
"Pa, što se ne vratiš?"
Rastajenl.o se i ć jedan drugom da ć
ostati u kontaktu.
'1\kobogda", ja uvijek dodajem.
ć zovem đ i pitam ga irna li Atifovu adresu
ili telefon, a on mi kaže da se ne ć nikakvog Atifa
kojeg smo sreli u samoposluzi i bili na ć s njim.
Kažem mu da nisam lud, a on mi opet ponavlja da
mora biti da sam se zabunio, da sam to bio s nekim
drugim taj dan, jer je on tog cijelog da-na dokasno radio,
nigdje iz ć poslije nije izlazio, gledao košarku na
televizij i ...
Sad sjedim i ć se kako taj dan Atif nije ništa
kupio u samoposluzi (Za koji je kurac onda stajao u
redu?) i mislim da li je ć da sam ja to samo sanjao
Atifa ć
Ili je Atif sanjao mene?
23
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
-
-1
RAJA JE RAJA
Jim Timony, moj socijalni radnik, otišao je u
N ebrascu da doktorira, tako da ć nedjelje ne
moram ć na svoju obaveznu seansu pokajanja i
ć takvih laži, koje ni pas s maslom ne bi polizao:
"Jeste li ikad udarili nekoga?"
"Ko? Ja? Šta vam pada na pamet."
"Je li vas otac tukao kad ste bili mali?"
"Tukao me ko vola u kupusu." (To je opravdanje,
koje uvijek pali, pa da sam č i zaklao dvoje ljudi u po
bijela dana i na po ulice, potapšali bi me po ramenu s
razumijevanjem i pustili ć na posao, da č hale,
ć hamburgere, perem đ pakujem jebene
košulje - što se sve svodi na isto - to jest, da radim i
ć porez. Ali, pod uslovom da sam Amerikanac,
ovako... ) Završeno je i ž ć ludilo, pa u fabrici, gdje
25
radim, više nema posla za sezonske radnike, tako da
sam una č Imao sam tonu prekovremenih sati
prošlog mjeseca, plus sam primio i ž ć č u iznosu
č plate, tako da se može durati neko vrijeme.
ć me zvao moj jaran Mujo, s Floride. Pijan je i
svega mu je do guše: uDanas, u samoposluzi, u tovaram
kese nekom šupku II gepek, kad vidim da je registraci­
ja iz Wisconsina. Kažem mu da imam jarana, Dacu, u
Wisconsinu, a on me gleda ko da sam ć i kaže: de,
momak, nemam ja cijeli dan vremena. Ć ba, njega
n10mak - mogao bih mu otac biti. Ne mogu više, Daea ­
sve mi se zguturilo."
"Radiš li sad za vikend?
UMogaa bih, al ć
ć ti na ć ovih dana."
UZajebavaš
fl
?
"Nisam davno nikoga razvalio na remiju... "
Vansezonska, povratna karta na Greyhound auto­
busu je samo pedeset i šest dolara, a put do Tampe traje
dva dana. Kako ć imam iskustva sa fašistoidnim
šoferima, koji brane svaki alkohol, u litarsku Coca-Colu
sipam viski i idem da vidim prijatelja, koji me je ispra­
tio iz Sarajeva, prije skoro pet godina i to je bilo naše
zadnje đ
* * *
Sjedim II Coral Baru u Tampi, na Floridi i svi me
gledaju kao ludaka, jer su mi na nogama č sam­
26
tane pantalone, košulja i teška vindjakna đ
ka") č preko naslona stolice, a napolju je preko
trideset stepeni. Mujo je rekao da ć ć po mene za
pola'sata, ali, evo, ja ć pijem ć pivo, a njega nema"
pa mi ljubazna šankerica opet daje telefon...
Dubravka, Mujina žena, mi kaže da je on krenuo
prije pola sata i da je, vjerovatno, kreten, zalutao... Na
drugom kraju šanka je neki stari, olinjali pijanac i ja
znam (pošto sam magnet za budale) da ć mi se kadli­
tadli obratiti....
"Gadi mi se ć dio č č pojebaa sam 2500
žena, kladio se na 12500 konjskih trka, popio jezero
Michigan alkohola, objavio dvanaest knjiga... A" šta si ti,
mala pizdo, uradio od svog života."
v
Sankerica kaže:
"'Hej, Charles, sada je dosta...", ali je ja prekidam:
"Sve je O.K. Daj č ć (whisky s vodom) na
moj č jer na tom neobrijanom licu, punom
dubokih bora, koje samo bol može izrovati, č š
sijedoj kosi, bistrim, plavim č poznajem nešto -
Vratnik, Bistrik, Marindvor, Korzo i Istru, bife San,
Šetalište, Plavi podrum i Hamam-bar, Gradinu iMarinkovu
baru - jednom č raja.
UŽivio, šupak", kažem mu, Hpropustio sam 2500 žena,
pojebao sam 12500 konja, ukrao sam na stotine knjiga,
imam dvoje djece - eto, to sam uradio od svog života."
U njegovim č zaiskri smijeh:
HSandy, daj maloj pizdi ć na mene."
HHvala, stara pizdo."
27
"Znaš...", on č ali ja ga prekidoh:
"Ne znam, ali me nemoj gnjaviti, ako boga znaš.
ć sam se zabrinuo što Mujo, kreten, ne dolazi - ne
zbog toga što mu se nešto moglo desiti - nego što mi se,.
onda, valja uvaliti lovu za taksi do njegove ć
U to,. ulazi i Mujo: isto kao i uvijek, samo pocrnio,
kao da je proveo dvije smjene na ljetovanju u l.}lcinju.
"Pa,. gdje si, ustašice! Nisi ni po sata u gradu, a ć
v • /' • • f'
najvece pIJance.
Grlima se i ljubimo,. balima se i č a malobro­
jna č publika u baru je zbunjena kakofonijom
bosanskih: "Pa, č ti materina... Eeeh, jebo te otac...
Kurva stara... Pederu jedan... Majmune blesavi... Idiote
kretenski... Budalo stara.... Pa, jebem ti majku... " - svih
naših, toplih izraza milošte i ljubavi. Nakon što smo
othuknuli,. rekoh:
"Sandy, ć - što ć š ti, Mujo? - I Charlesu,.
đ Mujo kaže:' liMa, nemoj, Dubravka ć se brinu­
ti. .." UNe brini, zvao sam je ć ... Sandy, would you be
so kind to give me a telephone once more?"
Mujo zove ženu i kaže da ć samo popiti ć i
da dolazimo ć č Dubravkin glas, pun radosti:
uUredu, ali mi samo nemoj ć da ć š s Dacom ostati
još malo, jer s njim se ne može ostati još malo."
Charles ć pošto-poto, da završi misao koja mu
se još prije pola sata č u glavi:
"Z
nas
'"
...
"
liJah, de reci!"
28
tt
NZnaš, č ti bi se trebao baviti pisanjem."
uHvala ti, Charles. ć o tome."
* * *
Poslije petog ć Mujo i ja izlazimo iz kafane" a ja
ga pitam:
"Kako, ć ti, takav kreten đ onakvu ženu kao
Dubravku?"
Mujo me pogleda s potpunim nerazumijevanjem:
"Dubravka nije moja žena - ona mi je raja."
Dubravku godine nisu nimalo promijenile, ista je
kao i uvijek - lagana i č kao pahulja, sa istim
sjajem II č i sa osmijehom - baš kao da su joj se u
životu dešavale samo lijepe stvari.
Ali, zato sam Mujinog i Dubravkinog sina Zlaju je­
dva poznao: oca je dostigao u visini (što baš i nije teš­
ko), prokrupnjao se - ni nalik na ono ž č koje sam
zadnji put vidio u Sarajevu.
Kaže da me se ć a ja mu ne vjerujem, ali me on
pita kako mi je ć Nevena.
NDobro, sine, dobro. Sad je ć velika cura", sad ja
foliram, jer kako mu ć da ne znam, da svoju ć
nisam vidio ć osam mjeseci, od razvoda sa ženom.
Sjedimo na verandi i razmjenjujemo informacije o raji:
Rambo je II Australiji; i Tule i ć Dubravko je đ
u Americi - s njim se obojica č Tiho i Goro u
Kanadi; Bambi u č Bobo II Švedskoj; Mosto u
29
Beogradu, a našeg ć i Kile više nelTIa; ni Mande
ni Bege...
Rat i ne pominjemo, kao da je to bio samo ružan
san, nego se ć svih partija zinga ć
radnji, barbuta u Mujinoj ć pokera kod mene,
imena svih konobarica i konobara u gradu i dok se
prazne konzerve piva gomilaju na stolu sve više jedan
drugom ponavljamo:
/iŠta nam ovo uradiše, šta nam ovo uradiše, majku
im jebem... "
Dubravka je napravila tripice (na moju molbu, jer
sam ih se zaželio u Americi), pa nam se i ona
pridružuje. Pita me o razlozima razvoda s Dijanom, a ja
č č i naširoko, naravno, ć
svu krivicu na "'bivšu", ali me Mujo prekida: "
uMa, rakija, brate, rakija!"
Ne mogu da se ne složim s njim, a Dubravka kaže:
/iNe znam, ali ona je meni uvijek bila draga", i tu
nastaje neugodni muk, koji remeti samo zvuk otvaranja
konzervi i škljocanje č ...
ć je prekasno, Dubravka radi ujutro, a ni Mujo ni
ja ne možemo više popiti kao prije, pa idem u krevet i
molim Dubravku da ostavi upaljena svjetla, jer ne bih
želio da im se u gluho doba ć popišam II špajz...
Budim se s najgorim mamurlukom u svom
mamurlucirna bogatom životu. Ne mogu se kotarisati
štucanja - ni pivo ne pomaže.
Mujo mi se uskoro pridružuje i pita me:
30
"Šta si, majke ti, ć radio s onim deterdžentom?"
"Kojim, ba, deterdžentom?"
"Onim kesicama što su bile na stolu II kuhinji?"
Polako mi se ć film: II neko doba ć sam ustao,
dobauljao do kuhinje, vidio neke kesice sa slikom limu­
na i skontao da je to "limuntos" , sasuo par njih u bokal
i pomiješao s vodom... Ispostavilo se da su to reklamni
uzorci nekog novog deterdženta "s okusom limuna",
koje je Mujo uzeo iz supermarketa gdje radi - to
objašnjava moj teški mamurluk.
Mujo me pita ć li č a ja mu kaž;em da
ne mogu na prazan stomak i otvaram još jedno pivO...
Sad razgovaramo trezveno: o planovima za
ć o životu u Americi, o ·životu u Sarajevu...
"Ne znam, moj MujoN, kažem, "za sada mi je jedini
plan da ne umrem, još... A, č ne mogu se pomiriti s
mišlju da II Americi č kao kuhar... Znaš, nakon
smrti svog oca, hiljadu puta mi se desilo, na pošti, banci,
portirnici, kad izvadim č kartu, da mi kažu: A, vi ste
VIatkov mali, a meni srce OVOLIKO... Sve kontam,
akobogda, jednog dana, kad Nevena' ili Vesna budu
dolazile u Sarajevo, da ć im pogledati u pasoš i ć A,
ti si Dacina... Ne znam, ne znam... "
ć š li da ti pokažem grad", pitao me Mujo.
"Ma, jebe mi se - svi su isti", nimalo ljubazno odgo­
varam, ne zbog Muje, nego mog besmislenog pokušaja
da ovim putovanjem od pedeset i šest dolara, pokušam
povratiti prošlost i skoro da mi nedostaje moj jedno­
č č posao, bijedna soba, beskrajno redanje
31
pasijansa u ć neprepoznatljiva slika na televi­
zoru, koji mi je ostavila moja jaranica Farida, Alžirka,
Jim Timony i njegovo ispiranje (mog) mozga...
Svaka odluka koju sam donio u životu, ispunila me
je kajanjem, pa s tim teretom i sad sjedam na autobus
za "moj Madison".
* * *
Prije odlaska, moja Lin, Kineskinja s Taiwana, upo­
zorila me je da se č Korejanaca, da su to najgori
ljudi na svijetu - kako sam joj mogao ć da "oni",
"žuti", meni izgledaju svi isto?
U foajeu zgrade gdje stanujem je televizor, a treba
da č tekma Chicago Bullsa. đ neka je koka
došla ranije i gleda neko sranje od soap-opere. Dave,
Korejanac, ustaje i mijenja kanal; ona se buni, a ja u gen­
tleman Jim", kažem Korejancll da odjebe, ć kanal,
ne zato što mi se to gleda, nego što kontam da bih zbog
toga mogao nešto II' š ć kod koke... I to sranje se
uskoro završilo, pa prebacujemo sliku na Bullse; u polu­
vremenu idem II halu, a Korejanac za mnom... i tu me
nokautira - ne "tekvandoom", II'karateom", džiudži­
com", nego č štosom!
U č se na II seansi" pojavljujem sa šljivom na
oku, a prva stvar koju treba da č je da li sam
imao konflikata tokom prošle sedmice.
Lažem da sam se okliznuo na poslu i udario o rub
stola. Mada mi ne vjeruje, Jim Timony mi savjetuje da
tužim poslodavca, a ja mu i dalje lažem da je to bila
32
h
moja greška, jer nisam odmah pobrisao pod gdje sam
nešto prosuo...
ć me vozi Rick, koji je novi (tek pet-šest sedmica)
momak liU razredu", on je na uslovu jer je pod noge
bacio polubrata, narkomana, koji je đ pare od
njihove majke; mrzi narkomane i nijednom ne pokazu­
je kajanje za ono što je uradio i stalno ponavlja da bi to
ponovo č i da ć to ponovo č ako treba.
U vožnji mu č šta mi se zapravo desilo, a onda
odem u Nitty Gritty, preko puta moje ć na ć
Za šankom, Dave, korejanski mi se smješka.
HTo je šupak koji me zavalio", kažem Ricku, a on mi
hladnokrvno odgovara:
uJebe mi se. (I don't give a shit.)"
* * *
Rick se nije pojavio na ć dvije IJ'seanse", pa pitam
Jima zna li šta je s njim.
HNažalost, vratili su ga zatvor. Prekršio je uslov ­
istukao je nekog momka iz Koreje u Nitty Grittyu. To je
blizu tvog stana."
HZnaš li u koj em j e zatvoru?"
HU Bloomingtonu, pretpostavljam. Zašto pitaš?"
HO
na
k
o ...
"
P.S. Još nisam posjetio Ricka.
33
DRUGA STRANA MEDALJE
Znam da č sve ovo što pišem ima sve manje i
manje smisla i da se s pravom pita, nakon što je č
moje č pa, jebemliga, ima li išta dobro II toj, da
prostiš, Americi?
250 miliona i više ljudi živi tamo i niko se toliko ne
žali, niJ<o toliko ne kuka nego ON?!
ON, koji se rodio II nekoj sarajevskoj č II jed­
nosobnom stanu bez kupatila; sa č č (koji je valja­
lo dijeliti sa komšijama); spavao u istoj sobi sa ocem,
majkonl., stricem i tetkom Anom (baba i deda su spavali
u kuhinji, na ć jeo meso samo nedjeljom, a fijaker
šporet ga i grijao i bio jedini "kuhinjski aparat" na kojem
mu je pripreman omrznuti, do dana današnjeg, griz?
ON, koji je služio kao omiljena hrana neuništivim
buhama i stjenicama, koje su naprosto izvirale iz
35
š č poda pokrivenog ponjavama i zidova zadnji
put omalovanih nedjelju dana prije dolaska Franje
Ferdinanda u Sarajevo?
ON, koji je prve farmerke (super rifle), obukao kad
je završio osmi razred s č uspjehom, kojem su
od prvog razreda gimnazije (kad se osamostalio - što ć
ć ostao sam) jedini veš i pidžama bili fiskulturne
ć i majica... -:( tako dalje, i tako dalje... i da ne zabo­
ravim važan detalj koji je nosio kao važan i valjda jedi­
ni detalj i dokaz svog identiteta, č za pive oko
vrata?
ON???!!!
ON kuka?! ON se žali?! NJEMU ništa nije dobro?!
Cijela Amerika nema druge brige ni posla nego da baš
njegov život č nepodnošljivim?!
Zato i pokušavam da otkrijem i drugu stranu
medalje, da popravim neželjeni utisak.
Bezbeli da u Americi ima milion dobrih stvari!
Kao prvo njihov Bill of Rights, što bi se moglo pre­
vesti kao Lista prava:
"Svi ljudi su đ jednaki!"
Nema ć istine na svijetu! (Doduše, nisll nikad
oni č kad se mom jaranu Mirsadu č rodilo
dijete, pa on primio poziv iz bolnice da je Sabina OK, i
da je postao tata, a on - č mi se da je tad radio u
"Bosna-autu" - zapalio s č svima, znanim i
neznanim ć u ""Kvarneru", pa još jedno, pa još jedno,
pa da ne duljim... kad su ga u neko doba pitali: "Dobro,
Mise, jel ć il sin?, a on odgovorio: HJest."; HŠta
36
-
bolan jest? Jel kitonja, il pišulja?"; uRekao sam vam jest:
ili je ć ili sin - ć nema.")
Ne kaže se, naravno, II č ustavu šta se
dešava kasnije: ć li majka istog dana ć iz bolnice
i požuriti na posao u McDonalds, na branje jagoda u
Californiji, šivanje košulja u Wisconsinu, skupljanje
ć u New Yorku ili ć sazvati konferenciju za štam­
pu i ponosno objaviti đ č a onda ć hladiti
č u Floridi - kao što je cijelog života i radila - jer
Ustav kaže, da to pojednostavim, da je usvako č
. /' "
svoJ e srece .
Veliko je ustavno pravo, đ da svako može pos­
jedovati oružje. (To što se Bosanci ne spominju po tom
pitanju je zato što kreatori Amerike nisu ni č za nas,
mada smo kraljevali i postojali nekih zanemarljivih 600
godina prije njih.) Onda, pravo svakog Amerikanca da
glasa. (Ima li ć slobode na svijetu od prava glasa,
pitali su me moji č prijatelji, pijani od ć i
piva što se džaba dijeli na č mjestima? Nisam
im htio đ njihova duboka patriotska ć i
ć im da se kod nas može glasati kad ć š koliko
puta ć š gdje ć š pod kojim god imenom ti se
mili. .. )
Eric Clapton (mada Englez) je nešto što me č sret­
nim u Americi. Slušam njegov novi hit uBabine č
gledam ga onako nikakvog, ružnog, ć bradatog,
pa me on podsjeti na mog prijatelja Goru Krnetu, koji
je sad u Kanadi... A kad se sjetim Gore, onda ne mogu
da se ne sjetim svog Lile, koji je li Sarajevu... A da
č kao Lilo još hoda po ovom svijetu - velika je to
ć za mene..
37
Jack Nicholson je opet dobio HOscara" i sretan sam
zbog njega, jer sam č da je veliki jaran i siguran sam
da ć se dobro družiti kad se upoznamo.
Ali, ć ć II Americi je kad nazovem svoju
ć Nevenu, a još ć je kad ona nazove mene - pa
milujem slušalicu i blesavo se smješkam još pola sata
nakon našeg razgovora.
Nema tih č kojima mogu opisati svoju ć kad
se č sa svojom trogodišnjom H č
ć Vesnom, kad provedemo deset minuta na tele­
fonu ć jedno drugom: HValim te, sine" i
"Volim te, tata"... na našem jeziku.
Zar ON može poželjeti više?!
38
GLEDA ME KAO ZVIJER - ŠTO I JESAM
Rijetke pahulje kao da su oklijevale da padnu na
zemlju. To je bio razlog da ne č autobus, kada sam
se ć s posla, negdje oko ć - nekih pola sata
šetnje do prvog otvorenog bara, par piva i ć
Na pola puta, nebo kao da se provalilo i u bar sam
ušao kao prtina snijega. Vesela studentarija (veselija u
ž ć vrijeme, a pogotovo petkom) me je č
kala sa: "HoJ Ho! Djeda Mraz.... " u č nimalo nisam
uživao, jer oni su bili simbol č što ja nikad ć
biti, a njihovo č veselje i energija bili su
naprosto uvredljivi za nekoga ko je prao đ osam sati
i pritom se trebao praviti da je sretan što radi taj posao.
Moram priznati da i jesam izgledao kao predmet
zajebavanja, sa svojom potpuno sijedom bradom - koju
sam pustio iz lijenosti, a i kao zaštitu od okrutnog zim­
39
skog vjetra i nekom polovnom vindjaknom s kapu­
č (Koju još uvijek ponosno nosim.)
U njihovom ponašanju nije bilo apsolutno č
agresivnog, jer ja sam za njih bio samo - niko.
;--' ,
Možda je to bio razlog."da č cijeli pitcher piva
i da zabezeknutoj šankerici, na njeno pitanje, "S koliko
č š odgovorim: "'Jednu, a šta ste vi mislili?"
Pored mene je za šankom sjedio, po izgledu i ć
(u svijetloplavom odijelu, sa svilenom kravatom i itali­
janskim cipelama) tip koji je još manje spadao u ovu
rupu. Gledao me je s interesovanjem.. ali ne kako pede­
ri č gledaju pedere. Tražio mi je vatre.. a ja sam mu
gunuo č preko šanka; on je onda pitao odakle
sam, a ja požalih što sam č cijeli pitcher, ali mi ni
na pamet nije padalo da ga ostavim nedopijenog - što je
ć ć je.
Izvadio je posjetnicu iz džepa.. uljudno se izvinjava­
ć "Phil Costantino".. dobro se ć
Iz nekog, samo njemu znanog razlo&.a, pitao me je
koliko mi je godina. Odgovorio sam. (Cetrdeset u to
doba.)
"Šališ se?", pitao me.
"Zašto bih se s tim šalio - valjda ja jebeno dobro
znam koliko mi je godina ?!"
.fINe mogu vjerovati - meni je č i sedam."
Mada je bio pijan ko mejt, ja mu ne bih dao više od
trideset.
"OV ld d" P ." 7"
S se a lt... o pIce.
40
(On je pio gin, i to Tanquerey i tonie, pa sam skontao
da bi to bilo otprilike ista cijena). Ali, on je insistirao...
upedeset dolara?!"
Nije mi ostalo ništa drugo, nego da izvadim č
kartu.
Bez č je izvadio pedeset dolara, č sebi još
jedan gin-tonic" platio drugom č od pedeset
dolara, rekao šankerici da je kusur u redu - na ć
ona je to č - ć nešto o svom poslu sa sojom,
a onda mu je, prije i nego je završio ć č pukao
film, pa je razgulio...
Na šanku je ostalo č i pet dolara, koje sam
brzinom č smotao, ostavio punu č š piva i
krenuo ć ali ne bez zebnje da ć iza sebe č tako
službeni, a tako neprijatni glas policajca:
ilExcuse me, Sir?" (Što bi č da sam ga popušio,
pogotovo zato što sam još uvijek bio na uuslovu".)
Sjedio sam u svojoj sobi, slušao kasetu Indexa, redao
pasijans i, ć predivnu zavjesu snijega, sjetio se
jedne davne ć kad sam se s Oljom ć iz Sloge,
kad smo se osvrnuli, a niz č ć samo naše
stope u snijegu; a kod mene u ć toplo, toplo...
Bilo je kasno (ili rano) da zovem svoju ć
Nevenu, ali, kako se bližio njen đ č sam
č da je sutra posjetim, da se dogovorimo šta bi
voljela da joj kupim...
41
* * *
Sjedim u Silver Dollar baru, gdje file barmen, bez
obzira što mu ostavljam pola svoje plate č uvi­
jek prezrivo gleda...
ć samo jedan screwdriver đ za po­
pravak, nazvati taksi, a onda idem da vidim Nevenu...
Još ć samo jedan...
U to u kafanu ulazi frajer s velikom staklenom teg­
lom - onako kao za zimnicu, ali u njoj je č stav­
lja je na šank i kladi se (po pet dolara) da niko ć
izdržati da ne makne ruku kad č napadne kroz
staklo; staklo je dovoljno debelo da bi moglo izdržati
atomski udar i ljudi, sa samouvjerenim osmijehom pris­
lanjaju dlan, a onda, kad ona č refleksna č
ruku... '
Neki od njih, s nevjericom, pljuju u svoju Ifkukavi­
č ruku, a on prilazi meni i ja tražim opkladu od
pedeset dolara.
UZašto da ne?", kaže on, ne ć da bih ja, u,stvari,
najviše volio da je ono staklo tanko kao celofan{::,da se
sve svrši, jer znam da sam se ć napio, da ć ni ovaj
dan ć da vidim svoju ljepoticu ć
Svi se okolo - meni č
On mi odbrojava pedeset dolara i gleda me kao da
sam ZVIJer.
Što i jesam.
42
Ć KAD JE pALA... KONOBARICA
John je kuhar cijelog života. Ć je i sijed. Izgleda
kao sedamdesetogodišnjak. Danas sam saznao da mu je
tek pedeset godina.
Naime, danas, kada smo stigli na posao II Holiday
Inn, Johna je č buket ć i balon sa Happy
Birthday, č za pedeseti đ ...
John se pravio đ namignuo mi je svojim
plavim okom i pokušao se šeretski nasmiješiti: uZnam
ko je ovo mogao poslati."
Sledio sam se od jeze, jer sam u istoj sekundi skon­
tao, ć da John nema ni č ni č da je
John sam sebi poslao ć i balon, č đ
i vidio sam sebe kako za nekih desetak godina č
istu stvar i foliram nekog Vijetnamca 1/ da znam ko mi je
to mogao poslati."
43
Poslije posla sam ga pozvao na ć On se koleba, a
ja se onda sjetih da nisam upotrijebio pravu frazu ifrll
buy you a drink" ć ti ć pa se ispravljam, a
on namah pristaje.
Prolazimo pored Civic Centar (nešto kao č
univerzitet, Đ Đ ć ili Templ, a sad ne znam kako se
zove) i vidim plakat da Joan Baez ima koncert: karte su
trideset dolara, a ja II džepu imam samo dvadeset i šest.
Izvinjavam se Johnu da ć može č neku
drugu priliku, da ja ć na koncert i pitam ga ima li
olovku i komad papira...

Pišt:{fn: --if Draga mis Baez, ja znam da se vi n1.ene ne
ć i da ne možete da me se sjetite. Upoznali smo se
prilikom vašeg koncerta 1993. u Sarajevu, bio sam u
društvu sa profesorom Zdravkom Grebom. Vi ne znate
koliko je vaš dolazak č radosti meni i mojim
đ Htio bih da vam se najtoplije zahvalim i
da vas ponovo vidim i č
John me gleda kao ludaka dok predajem ppruku
portiru. (Ispostavilo se, kasnije, da je portir izbjeglica iz
đ - da je bio Amerikanac, vjerovatno bi njom
obrisao guzicu.)
Nakon nekoliko minuta on se ć i pita me _koliko
karata trebam. Pitam Johna ć li sa mnom, a on me
gleda kao da sam Allah džellešanuhu.
"Dvije", rekoh đ i pružam mu ruku da se
upoznamo: "My name is Robert Zimmerman."
On se zove Ladislav Jonaš.
44
John ostaje u bifeu, a ja idem iza bine. Joan Baez se
pravi da me je prepoznala: grlima se i ljubimo. Njen
gitarista mi kaže da je Gino Banana u Seatllu i daje mi
njegov broj telefona.
Koncert samo što nije č pa mi Joan kaže da se
obavezno vidimo poslije. Pita me ć li ostati iza bine
ili ć u publiku...
Idem u publiku i vode me u prvi red. OO
Joanin božanski glas me č kao da lebdim, kao da
je sve normalno u mom životu, kao da nisam više ljud­
ski otpadak, kao da se ova šlafera" (kako neki nazivaju
ovaj bezimeni užas li Bosni) nikad nije ni desila...
Redaju se: An:azing Grace, Diamonds and Rust, The
Ballad of Joe Hill ...
A onda Joan najavljuje:
"Sada, jedna pjesma, za našeg prijatelja iz Sarajeva,
Darija... "
Pjeva The Night They Drove OZd Dixie Down ć kad
su srušili stari Jug) i mijenja tekst u "Sarajevo Down".
Ja više ne lebdim, nego letim po sali, udaram gla­
VOlTI o plafon, zidove i č od ljepote i užasa, isto­
vremeno...
Poslije koncerta Joan u bifeu dijeli autograme, a
John i ja č da se frka malo smiri.
Konobarica, Gven, pita me da li sam ja zaista iz
Sarajeva i muški puni č š John ne progovara ni č
II toj, za njegovog kuharskog života, najuzbudljivijoj
ć u životu.
45
Sve se razišlo, pa i ja molim Joan da mi potpiše sliku
za moju ć Vesnu... Pita me koliko joj je godina.
"Rodila se u maju."
"Znaš, Dario, šta mi se desilo nedavno. Poslije kon­
certa mi prilazi jedna tinejdžerka da joj potpišem sliku,
a ja sva sretna: kontam, ipak me slušaju i nove gene­
racije! Ona me moli da napišem za njenu naj dražu
baku."
Pitam je je li zainteresovana da č č koje
sam napisao na engleskom i ona mi daje svoju adresu i
broj telefona i da joj svakako pošaljem...
Zovem je da popijemo "još po jednu" negdje drug­
dje, jer je u bifeu ć fajront.
Izvinjava se da je umorna:
"Drugi put", kaže, baš kao da je meni trknuti do
Malibua kao do Sirana.
Pita me:
"Šta ć š ti sada?"
"Ništa", velim i pitam konobaricu Gven gdje stanu­
Je...
46
SVE (N)OVE GODINE
Sad, dok sjedim u svojoj ludnici, sa svojim divnim
budalama, koje mi ne žele nikakvo zlo;, samo dobro od
mene č prisjetim se da je č 31. decembra i
da bih, ko fol, trebao slaviti Novu godinu.
S kim? S č
Još nisam uveo praksu skrivanja piva ć
ć pa i ne ć se, opružim se po krevetu i sam
sebi želim da mi 1999. bude bolja, puno bolja... i dumam
o svim onim proteklim novogodišnjim ć ...
SARAJEVO, BiH, 1969.
Na novootvorenoj Skenderiji održavao se Rock-mara­
ton, a ja sam, ž č od č godina, kao Alisa II
zemlji č presretan što imam petohiljadarku II
džepu, ć slobode u s!cu, praznio č č š
piva, slušao č gledao Siraza Muf ć kako slika
47
nekakav č mural, J'/plesao" u disko-klubu,
ponosno mahao svojom dugom kosom i bio usamljen u
gomili. Ujutro - imaš šta vidjeti: snijeg je napadao više
od metra. Od Skenderije do moje ć (nekih petsto
metara udaljene) trebalo mi je više od dva sata hoda
kroz prtinu. Baka me je č vrelim dlanovima na
promrzlom licu: J'/Trebao si se javiti, brinuH smo se za
tebe", a djed je otfrknuo: J'/Nedostaje mi pet hiljada iz
č znaš H ti, mali, šta o tome?"
Sretna vam Nova godina, bako i dedo!
SARAJEVO, BiH, 1970 - 1989.
Č mi se da su sve bile iste: divlje pijanke po
stanovima ć roditelja, koji su za tu priliku otišli
na Jahorinu, neizbježna ruska salata, škripavi gramo­
foni sa izgrebanim č kratkotrajna dahtanja ('"ma
šta ti je, jesi ti lud") u pokrajnim sobama, beskrajni tele­
fonski poziv u ć đ i mirenja, ljubavi i ljubo­
more, smrad ć klozeta, kiselkasti vonj
otvorenih a neispij enih flaša vina, teški, junferski
mamurluci, kokuzluk i depresija, jer svi ć sad ć
ć a ja li Korzo, izljubiti se s konobaricom Radom, ona
ć i narezati č što je donijela iz Han-Pijeska, a ja
ć kunjati li ć š sam...
Sretna Ti Nova godina, Rado!
SARAJEVO, BiH, 1989.
Nema više prijepodnevnih pijanki, onih šupljih
č "Ma, vala, ne ide mi se nigdje", HJebe mi se, svaki
dan mi je Nova godina", rastaljivanja za ć imezu,
đ s pikanama, koliko da se potroši na alkohol, a
48
koliko na ostala sranja... Oženjen sam č a prije
jedanaest dana mi se rodila ć nisam više sam!
Sjedim pored kreveca svoje Nevene i duh ljubavi
š ć naš stan; svako malo se naginjem da je otkrijem
ili da je pokrijem, samo da se uvjerim da je tu.. da živi to
malo ć koje me je napravilo tatom...
Volio bih beskrajno voditi ljubav sa svojom ženom..
ali ona, kao, još nije 1/ zarasla" od poroda...
Svejedno: Sretna Ti Nova godina, Nevena!
SARAJEVO, BiH, 1990.
Prije nekoliko dana sam kupio kravatu od svog pri­
jatelja Nijaza ć Bunje.. a onda skontao da
nemam uz šta da je nosim, pa sam bio primoran da
kupim prvo odijelo u životu.
Za novogodišnje č bio sam gost na TV- kanal 3.
Upicanio se ko lampa, odvratno trijezan: voditelj me
provocira da č o svom "boemskom" životu (što
č o mom jadu i bijedi), a ja odgovaram da je sve to
iza mene, da ja imam samo dva ženska ć na svijetu
.koje volim: ženu i ć
Kroz žutu.. kao šljam gustu maglu nestrpljivo se
ć ć i č ženin komentar...-
Kaže da je prespavala.
I opet zaspa.
Stan mi je ukrašen kao Katedrala i ja č dvanaest
sati da navijem pjesmu Johna Lennona: "We wish you
Merry Christmas and Happy New Year...", a Dijana se
budi i njeno, č prelijepo lice se ružni od zlovolje:
"Moraš li uvijek izigravati budalu?"
49
Najednom me ona ponosna kravata guši i pošto se,
opet sam, sjargam u Dom pisaca, gdje me niko ne treba...
Sretna Ti Nova godina, Dijana!
SARAJEVO, BiH, 1991.
Nema podataka.
SARAJEVO, BiH, 1992.
Izbrisano iz ć
SARAJEVO, BiH, 1993.
Nije se imalo šta slaviti.
PARDEVILLE, WI, U.S.A., 1994.
Trebalo je to biti Nova godina našeg Novog života, li
Novom svijetu, ali, uprkos najboljim željama naših
ć Ivana i Marije Rabotski, ć to godina jednog
klupka ljubavi i mržnje, koje ć se odmotati do kraja.
Iako sam, opet, sam: sretna vam Nova godina, Ivane
i Marija.
DODGEVILLE, WI, U.S.A., 1995.
Moja Amerikanka je u petom mjesecu ć
Dobili smo poziv od naših prijatelja, Nenada i Indire.
Amerikanka se ibreti1a koliko možemo popiti, a bila i
zavidna, jer za vrijeme ć ona nije pila.
50
Kad smo se, u rano jutro, vratili ć vodili smo
ljubav č baš kao da smo slutili da ć i ja i
ona, uskoro, ostati sami.
Sretna vam Nova godina, Nenade i Indira.
DODGEVILLE, WI, U.S.A., 1996.
ć se s posla, iz fabrike: Nova godina je uve­
liko prošla - ć je jedan sat po ć ć nam je
ukrašena kao Katedrala; ja vadim pivo iz frižidera, nag­
injem se nad krevet svoje ć Vesne i udišem njen
slatki dah. Poljubio bih je, ali ć da joj rernetim san.
Sjedam u Uliving room" i tiho, tiho navijam č
John L-ennona: uWe wish you Merry Christmas and
Happy New Year... "
Iz ć sOQe se č "Turn off the music, you
maniac. I have to work tomorrow.". (Ugasi muziku,
č Valja mi raditi sutra.)
Sretna Ti N ova godina, Janette!
MADISON, WI, U.S.A., 1997.
_ Sjedim sam u sobi, slušam traku Indexa i ć se
kako si mi jednom, kad sam te pitao zašto ih voliš, rekla:
UTata, kad slušam tvoje Indexe, ja sanjam u koloru."
Sretna Ti Nova godina, Vesna, sretno Ti sve, moj
dragi, dragi Zeko...
SARAJEVO, BiH, 1999.
Još se ne zna.
51
..
INCEST
Nikad ne napuštaj posao dok nISI našao drugi,
pravilo je broj jedan li Americi! Ja sam ga bio zaboravio,
pa sam jedno vrijeme bio J'.tna leru", a kokuz II Americi
je valjda najstrašnija sudbina koja živa č može
zadesiti. Bližio se prvi u mjesecu, crni dan ć kiri­
je, a ja sam u džepu imao trideset i devet dolara ­
nedostajalo mi je još samo dvjesto č i jedan
dolar da ne postanem "homeless'F.
Poslije nekoliko neuspjelih pokušaja, đ
oglas da turski restoran traži kuhara. Plata bi bila sedam
i po dolara po satu (cijeli dolar više nego na prethod­
nom poslu u Holiday Innu), a što je mnogo važnije,
restoran je nekih pet minuta hoda od mog stana. (Bilo
je hipten poslova, ali za njih mi je trebao auto, koji je za
mene bio mislena imenica.)
53
Odem na intervju, a ono se ispostavi da restoran
treba tek da se otvori krajem mjeseca. Svejedno, prih­
vaHm posao.
Vlasnici su bili Mehmet i Veli. Pomogao sam im pri
finalnim radovima, ali, kako to uvijek biva, negdje
nešto zapne, pa se otvaranje prolongiralo.
U đ sam se sprijateljio s Velijem, pa mi
on ponudi da stanujem kod njega, jer mu je cura otišla
na studijsko putovanje u Brazil, pa ima praznu sobu.
Ispostavilo se da Uturska kuhinja", nema ama baš
nikakve veze s onim što se kod nas jede i pravi na
Č š Možeš mislit - nikad nisu ni č za č
Veli i Mehmet su radili od jutra do sutra. Uzimali su
samo pauzu đ jedan i pet sati popodne, đ
č i č kad nije bilo nikakvog posla, pa sam ja
ostajao sam u radnji.
Tako mi jednog dana natrapa nekakav klošar tužnih
č koje su bile jedini razlog da od njega kupim
č u obliku č zastave. Poturio mi je papir
da je gluhonijem i da, ko đ sav prihod ide u neki
savez gluhonijemih.
Kako mi je bilo dosadno, mahnem mu džezvom za
kafu (baš kao da sam se mogao č s njim), a on
potvrdno k1imne glavom.
Sjedi on i pije kafu: gricne kocku š ć pa srkne, a
pri tome cupka nogom u ritmu muzike: meni sine pred
č pa mu đ s đ i upitam ga, na č
našem:
UPa, kako j e u Americi?"
54
...
On se trzne, kao da ga je guja ujela.
Ispostavi se da je iz Sarajeva, da je iz Sutjeske, iz
Koreje - sirotinjskog "sluma" preko puta Druge gimnaz­
lJe.
č mi da u provinciji, po manjim mjestima, gdje
su ljudi više merhametli i ć patrioti nego u gradu,
može uzeti i po sto pedeset dolara na dan, ali j e zato
ć ć da ga uhvate drotovi. To mu se jednom
i desilo, pa je odvalio šest mjeseci.
Pozdravismo se i zaželjesmo ć jedan drugom.
On ode, a ja podignem tacnu s džezvom i fildžanoffi, a
ispod - pedeset dolara!
č mi se ovlaže od ć i tuge.
đ to nije bio jedini susret /Is naše gore lis­
tom" tog dana.
Naime, tog dana sam imamo nekakvo književno
č u jednoj knjižari, pa sam se upicanio: crne
farmerke, crna kožna jakna, bijela košulja i kravata, a
kako sam smanjio ć od kada stanujem kod
Velija, izgledao' sam sasvim prihvatljivo. Sad, prije te
č sjedim u Angelic Brewery, pijem tamni, irski stout,
sa svojim knjigama ispred sebe (ponio sam ih u nadi da
ć se u knjižari ć neki direktor Penguine books i
ponuditi mi ugovor za objavljivanje, a to je isto kao da
se nadam da ć dobiti na lotu), motam cigarete na onoj
kutiji-automatu, kad tui prilazi cura, dvadesetak joj je
godina i sva fascinirana onom kutijom, kao da je to zad­
nje č nauke i tehnike, moli me da i njoj smatam
jednu.
55
Onda primijeti knjige na stolu i pita me koji je to
jezik.
"Srpskohrvatski", odgovorim i č da ć me
blijedo pogledati, baš kao da sam joj rekao da je sanskrt,
ali ona usklikne:
IfZaista? Moja baka je iz Hrvatske. A o č su?"
"Ne znam. Nisam ih č - ja sam ih pisao", ne bez
sujete, odgovorim.
Sad mi više ne vjeruje, pa okrenem korice sa svojom
slikom. Tu sam desetak godina đ ali ipak prepoz­
natljiv.
Ona se zove Prudence Crnkovic i studira infor­
matiku.
. ilKako?"
HCrnkovic", ponavlja ona.
Kažem joj da je to č prezime i moje bake i
smijemo se ilkako je svijet maliN, a ja sam sebi umislio
kako u njenim crtama lica, tankom, prefinjenom nosu,
pomalo č osmijehu, dugim prstima, prepoz­
najem uspomenu na ć koje sam neizmjerno volio.
o
Žao joj što nema vremena da ide na to književno
č sa mnom, ali bi obavezno voljela da se opet vidi­
mo; ostavlja mi broj telefona i kaže da je najbolje da je
zovem poslije sedam sati č jer je cijeli dan na
fakultetu...
Narednih dana se lomim da je nazovem, ali ć da
se ć ko bekan, pa puštam da poziv legne za
sedam dana.
56
Svašta sam mogao č da mi ć "Dario?
Koji Dario?", č mi se, budalo!", Dobili ste U
pogrešan broj", "Žao mi je, ali stvarno nemam vreme­
na", ali da ć mi potvrdno odgovoriti sastanak i pri
tome dodati: "Imaš li šta protiv da đ i moja marna?",
to nisam ni li najcrnjem snu mogao sanjati.
liPa, naravno, kako da ne", odgovaram i ć se
kao da me je neko štosom puk' o.
Premišljam se ne bih li je izradio za sastanak - samo
ć se bez veze uvaliti li trošak, ali se ipak č da
odem...
Kad imam šta vidjeti: najljepšu ženu što sam poo­
davno vidio. Č joj godina, ali imaq'potpuno
sijedu, kratku kosu, najplavije č duge noge i stas
nlanekenke, topao stisak ruke i blistav osmijeh:
III am Mary. Prus n'1other. Nice to meet you."
I meni je, kako da nije, pojma nemaš koliko drago
da smo se upoznali...
Poslije smrti muža, prije č godine, vratila j dje­
č prezime; radi kao č č sada se baš oo
priprema za turu po Jugu i đ je mojim poz­
/,,-navanjem đ rata, podatkom da je general
koji je organizovao Buffalo Soldiers, prvu č jedi­
nicu, bio iz Wisconsina...
Po Prudence je došao rrlulnak i otišli su II kino, a ja
to nisam ni primijetio... Na kraju č koje je protek­
lo brzo kao da pucneš prstima, nudim se da joj
pozovem taksi, a ona kaže da stanuje II blizini, da ć
radije prošetati.
57
Topla je ljetna ć i hodamo ruku pod ruku. Poziva
me na kafu, ali ja odbijam, ć se da sutra rano
moram raditi, a ustvari, sasrao sam se od straha...
Ne znam. Možda sam te č ispao levat, možda
sam mogao č "incest", ali, svejedno, ne žalim, jer
je ostala č sigurna želja... koju ne mogu č
pokvariti.
58
BOŽJI PRST I ŠAKA
Da je još živ _SJobodan č ć sreo bih ga na
uglu Kralja Ž bi prebacivao
svoje masivno tijelo s noge na nogu, trljao ruke i
objašnjavao mi ko sam i šta sam: svu moju genealogiju,
rekao mi gdje sam se rodio i gdje sam stanovao, pa č
i broj mog telefona.
(Za one koji to ne znaju, Slobo je bio jedna od le­
gendi Sarajeva i jedan od onih, kako bi to č
Indijanci rekli, koje je Bog dotakao prstom, a što bismo
mi u Sarajevu manje č rekli - dileja)
Nažalost, rekoše mi, umro je ljetos i izgledao je isto
kao i prije trideset godina (s tom razlikom što više nije
znao genealogiju mnogih koje je sretao na ulici), tako
da sada nisam siguran da li postojim ili č da sam ikad
postojao.
59
Pogotovo otkad mi stupidni birokrati rekoše da mog
č broja" nema u kompjuteru, da me nema ni II
kartoteci, a da je moj stan proglašen napuštenim još
davne 1971. godine, poslije smrti moga oca. (Ajde de ­
bar su priznali da sam imao oca.)
Slobinu inkarnaciju sam upoznao u Madisonu, II
Americi, a zvao se, kako ć kasnije saznati, Siqney.
Njegova teritorija bila je State street - potpuno č
našoj Ferhadiji, sa bezbroj ć i radnji, č tezgi,
šetalište i okupljalište studenata i li zgubidana", prosjaka
i biznismena, pedera i lezbijki, pripadnika raznih
sekti. ..
Sidneya bi bilo teško svrstati i II jednu od kategori­
ja: naravno, č lako prepoznatljive, uuniformisa­
ne/}' biznismene, s njihovim nacimenim, bahatim izrazi­
ma lica i neprestanim pogledanjem na Rolex (ako niste
znali - time is money), ali i prosjake, koji, ć
ć u č č š od jogurta, kruže ulicom,
nijemo (jer im je zakonom zabranjeno da se ć
prolaznicima) mole za svoj dio fl č sna'f.
On bi, tako, ć nogama, stajao pred stak­
lenom vitrinom s č u nekoj od kafeterija, -sve
dok mu neko ne bi č kafu ili pitu od jabuka, ili
mu tutnuo dolar u-ruku.
Na ulici bi zaustavljao ljude i propitivao ih o dobit­
nicima Oscara, ali nikad nije imao problema s policijom,
jer je iz njegovih č boje nepržene kafe, č
blagost i dobrota.
ć na intervju za posao u italijanski restoran
"Boticceli", gdje je bila dobra lova, za ć salU mu II
60
ruku tutnuo pet dolara i - isplatilo se: dobio sam If gos­
podski'" posao, fleksibilno radno vrijeme i, plus, dijelio
tal od bakšiša s konobarima.
Tako je i č naše "prijateljstvol!. Č bih, vra­
ć ć se s posla, ć karton piva ć sreo Sidneya i
tutnuo mu konzervu II ruku, a on bi file, recimo, pitao
znam li ko je 1936. godine dobio Oscara za najbolju
žensku ulogu, itd.
Uvijek je bio glatko izbrijan i skromna ć na
njemu je uvijek bila č i nije "tuknuo" na bijedu, taj
č 1/ damf" memle i truljenja, ć i alkoho­
la, pasulja bez mesa, nikotina i pokvarenih zuba, koji,
valjda, okružuje sve nesretnike ovog svijeta" pa mi nije
bilo neprijatno, ponekad, sjesti s njim II neku "bašticu"
na č popiti kafu i saznati da mu je ime kako je,
da mu otac živi II Detroitu i da mu on ć "pansion'"
li Y.M.C.A. (Young 1Vlen Christian Association - Udruženje
mladih š ć ć dvanaest godina - od smrti njegove
n1ajke, koju je zvao "man'1ica".
Pitao sam ga koliko mu je godina (izgledao je kao
tridesetogodišnjak), ali n1i nije znao odgovoriti, jer je
on, izgleda, vrijeme č samo od dana kad mu 'je
umrla n rnan1ica" .
U školi je imao probleITI disleksije (ako se to tako
zove), što č da nikad nije č da č i piše, a sve
one silne podatke o "oskarovcima" zapamtio je sa video
kaseta. Što li je (on ili njegov otac) izabrao baš Madison,
to mi nije znao odgovoriti.
Koliko sam rnogao skužiti, ovan10 ga je, ustvari,
poslala ć ("blaga, ali zla žena"t kako ju je on
61
opisao), koju on, kao i oca, voli i svake godine im po­
šalje č za ž ć - neko drugi je napiše.
Elem, jednog dana ga sretnem na ulici, a on uglane
novom .fljeansu", skupim kaubojskim č s Hpert­
lom-kravatom"; zove me na ć i to u najskuplji (Blue
Merlin) restoran u gradu...
Sjedimo sad u pravoj bašti, sa oleandrima i buganvi­
lijima okolo, a ja se i ne pitam puno otkud tolika promje­
na, jer, ako mi je normalno da ć osam mjeseci nisam
vidio svoju ć Nevenu, onda mi je sve normalno.
On č pivo za mene i kafu i (bezbeli) pitu od
jabuka za sebe, a ja ga pitam što i on ne popije pivo:
HNe pijem alkohol."
lA sve one pive što sam ti ih ja davao?"
.fINisan1 htio da te povrijedim, Dario, jer i ti si usam­
ljen č Proslijedio bi ih onim nesretnicima u Parku."
(Pjaneima ili, kako ih ovdje zovu, Ifvinosima".) Poziva
me da idem s njim II Oneida casino, indijski rezervat i
kockarnicu, što i nije puno daleko od Madisona - nekih
šezdesetak milja.
.fISidney, otkud ti pare?", tek tad upitam.
"Umro mi je tata."
Ne odoh sa Sidneyem u kockarnicu, ali za nekoliko
dana dobih nogu na poslu i odoh u Seatlle, gdje u novi­
nama nakon par mjeseci vidim njegovu sliku i č
kako je u Oneidi, za mjesec dana skršio osamdeset hilja­
da dolara, a sada tuži (preko advokata) državu, jer, po
č oporuci, trebalo mu se ć č a
nedati mu cijelu gutu odjednom.
62
... Opet, kasnije, č da je dobio proces: lova mu
ć i sad mu se ć č
Drago mi je za Sidneya, kojeg je Bog dotakao
prstom, ali se pitam šta ć ja, koji Americi dugujem pet­
naest hiljada dolara?
To što je mene Bog udario šakom, na č
ć piti vode.
63
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
-1
""'"
EL NINO U MOJOJ GLAVI
Kad bih znao šta se oko mene dešava, znao bih i ja
šta da radim. Izgubio sam svaki ć za vrijeme - ma
kakvo vrijeme! - za godišnja doba. Nekad su postojala
č
ć to je bilo kad bih, č ć se pred rajom,
prvi skinuo cipele i usudio se bos hodati po ulici (mada
su mi se tabani mrzli), a onda bi me, da ne bi zaostali,
svi ostali sliledili i šutali Sll1.0 loptu II parku iza Druge
gimnazije; brao sam kukurijek i č na obalama
Miljacke, ć i visibabe II Gaju i nosio bukete baki, a
ona ih je pobožno č baš kao da sam joj donio
Sveti Gral:
ljeto je bilo kraj škole, dijeljenje đ č knjižica, koja
para od rodbine za sve petice (osim dvice iz vladanja),
odlazak s ocem na more, u Cavtat, gdje sam ga mrzio
dok je on đ Njemice, a ja besmisleno i bezllsp­
65
ješno zabacivao udicu s mola i jedva č da se vratim
u svoje Sarajevo, gdje me č
jesen, vazda mi mrska škola, ali dragi prijatelji: Ilija,
Rile, Eko, Mirza, Mise, Ljupe... , još bezbroj tekrni lopte i
basketa u Fisu i ć
zima, kad ć se ludo spuštati na ligurama niz
Dalmatinsku, jedva č novogodišnju proslavu kod
Brace, na spratu iznad mene, sa starijom rajom: Ogi- _
jem, Č Bibanom, Č ... , biti pijan ne samo od
obaveznog fruškogorskog bisera nego od ć važ­
nosti što sam zadužen da na č š Supraphon gramo­
fonu navijam č Adamoa i Jane Birkin, zamišljati
kako ć to predivno biti kad i ja odrastem da se ljubim
(filmski) sa njihovim djevojkama, koje su - po realnoj
procjeni ako ne gabori, a onda č - meni izgle­
dale kao boginje - blijesak gole sise ili guze č je te
zime ć godišnjim dobom; poslije toga tradi­
cionalna, ć utakmica una male", II đ
bašti Šetališta, se klizan'lo, padamo, smijemo Zlaja,
Ranko, Mirko, Cuka" đ Brdo, Kusta" Omer... kad
č svoj ć đ ne ć da me
svaka naredna godina približava ovom, petom dobu u
kojem sad živim: svaki dan mi je isti, i ne -znam da li je
to El Nino, ili neka druga č sila, što moje jalove
dane, godišnja doba (koje prepoznajem samo po ć
koju nosim), pretvara u č pa se (koje li otrcane
fraze), "kao davljenik hvatam za slamku", a u;;:tvari za
telefon, i zovem Ljubljanu, Ozrenku, koja me je prije
devetnaest godina šutnula:
"Hej, ja sam", prepoznala mi je glas.
"Otkud ti?"
66
UMa, znaš, htio sam te samo nešto pitati. U stvari, o.
zovem te iz Seattlea, iz Amerike, planiram da se vratim
u Sarajevo, pa sam skonto da svratim i do tebe?"
v
NSta si me htio pitati?"
"'Evo, skoro zaboravih: što mi ti, onda, bogati, dade
nogu?"
"Slušaš li ti sebe, ikad, Dario?"
"'Ja, pa šta?!"
"Zoveš me nakon devetnaest godina: niti pitaš kako
sam, jesam li udata}, imam li djece, šta radim, nego bi ti,
samo tako, svratio?! Saberi se, bolan, č č
Tu se i saberem. (A ja, kad god se saberem, onda se
oduzmem.)
Sve što mi č radost - natjera me na č
"U pravu si, Ozrenka, izvini, ako ti to nešto č ..
Samo sam htio... Ajde, nema veze.... Vozdra."
* * *
Ako ništa drugo, u svojoj ć sam razvio sposob­
nost da sanjam ono što ć a ono što ć i ne pam­
tim.
Znam da samo idiot razmišlja o prošlosti, a da pa­
metan č konta o ć pa liježem u krevet,
komplet č i koncentrišem se da sanjam svoju
djecu, više njihov glas (jer slike imam), miris i dodir, sve
ono što mi nedostaje...
67
Budim se u hladnom znoju: kao... ispitivale su me
neke nakaze.... Sjedili su iza teških, ć stolova,
pred njima su bile hrpe papira i gomile grafitnih olova­
ka, koje su neprestano šiljili... Iz pozadine je svirala
neka nedefinisana n1.uzika... a oni su me pitali koje sam
nacionalnosti. ..
Mrtvo ozbiljno odgovaranl.:
"'Mrtvac. Pripadnik najbrojnijE! nacije na svijetu."
ć papirine ispred sebe:
uTo ne može biti. Vi ste još uvijek živi."
* * *
Svanulo je; po kalendaru bi trebalo biti ljeto, a Ja
kroz prozor gledam pahuljice...
Da li je to El Nino II mojoj glavi ili ja više ne mogu
ni da sanjam?
68
--------------- --- ....... ­ --- ..
PEDERSKA POSLA
"Ovako ti je s pederima: znaš s koje
ć ti strane ć ali nikada ne znaš kad."
(Anonimni pripadnik Hells Angels II
Stanovom baru)
Pedera je oduvijek i ć ih. (Kao što, u ova kokuzna
vremena, č Mujo Sulji: IIZnaš li da je grad pun pe­
dera?" - liMa, daj, ne budali!" - IIBil se ti karno za hiljadu
maraka?" - "Bože me sakloni!" - ''A za deset milja?" ­
"Ma šuti kretenu!" - ''A za sto hiljada?" - "Ma, vala, ko ne
bi?" - "Eto, vidiš, da ima pedera, ali nema para.")
Doduše, oni, koje pamtim iz djetinjstva, bili su dru­
č vrste: kad smo svi nosili Varteks farmerke, koje
69
kao da su bile napravljene od materijala za kuhinjske
krpe, oni su uvijek nalazili č da đ do pravih
"'lizerica" (Super Rifle ili Roy Rogers); mi smo naše Borovo
tene do.... iznemoglosti mazali kredom, a oni su svoje
original ""šangajke" bacali u ć č bi se isprljale;
dok smo mi lopte igrali nekakvim felšavim gumenjaci­
ma, oni su se šepurili svojim kožnim buba-marama i
uslovljavali posudbu lopte č š ć u timu (a nikad
pojma nisu imali); pamtim ih sa č razrednih
fotografija: svi u nekim flanelskim košuljicama, a oni u
odijelima s leptir mašnama... kasnije, dok smo mi ispi­
jali naša prva piva u Marinkovoj bari (podrumu preko
puta sadašnje Robne ć oni su cugali viski i colu u
Park kafani; dok smo mi naše junferluke skidali s kak­
vom pjanom nesretnicom, u nekom podrumu na Gori­
ci, na đ Yogi madracu, oni su svoje ""žrtve" vo­
dili u Dubrovnik, Neum, Jahorinu...
Bilo ih je i one, opet, druge, prave vrste, ali ja tu
ništa nisam kontao za što bi moj stari (koji je radio u
Narodnom pozorištu)" kad bi me neko od flbaletanafl
č za š č ć ("O, bože, što je sladak"), č
prijetio: ć ti ruku, pipneš li ga još jednom"'.
Ili, zašto su nas roditelji upozoravali da ni č
ne prilazima nekakvom Ibri, koji je "ordinirao" u kafani
Triglav, pored kina Sutjeska i bio tako ljubazan prema
djeci; ć se i para, koji je uvijek, u "staror" Istri, sje­
dio u najzabitijem ć š - nije bilo teorije da se
dotaknu, makar i bezazleno, rukama" jer bi im to
č automatsku "tarabu", ali im se iz pogleda č
takva zaljubljenost da im i dan danas zavidim... Usput
budi č u njihovom izgledu, ć ć koje su
pili ć meke rakije), nije bilo ništa što bi privuklo
70
nekog Versacea. Bili su to sasvim č ljudi
zatvoreni u svojih hormona i đ ljubavi,
koja je bila toliko č možda, baš, ć
podsmijehu kojem su bili izloženi.) A, onda, najednom,
šok, za mene: moj prijatelj iz gimnazije, s kojim sam
dijelio klupu i prva literarna iskustva, javno se prvi put
u istoriji ovog grada, deklariše "ko je i šta je".
"Pa, dobro, nije ni to loše", mislim, ć ć se
č svog djeda, kojima je odgovorio na iskaz mog pri­
jatelja, Branka Č č da je .upo zanimanju književnik".
I, tako, na nekakvom smo ti "žuru" (koji je, bezbeli,
II mrklo doba ć kod našeg jarana, Zlaje Pegle, č su
. roditelji otišli na prvomajski odmor i ostavili ga samog
da se spremi da popravi jedinicu ih hemije...
Dolazim malo kasnije II Zlajine halvate i sve je kao
što (bolje se ne može ni zamisliti!) treba: č Doorsi,
ZeppeZini, Three Dog Night, svi parovi su se ć safatali"
ili se povukli u neku od soba, a ostao je samo moj pri­
jatelj iz gimnazije, za koga se zna .uko je i šta je", i, meni,
neka nepoznata, predivna, plava, ć cura;
ć se superiorno (nemam više nikakve konkuren­
cije), pa ne navaljujem, nego bih se prvo pozabavio
kolekcijom viskija Zlajinog oca; dok ja đ viski
i ne ć da sam ostao sam u sobi, da č na
gramofonu beskrajno ponavlja: " .. .light my fire, light
my fire, light my fire... "
ć ć i ulazim u jednu od soba da .u ubijem
savu", a tamo, onaj za koga se zna uko je i šta je" i
"moja" ć plavuša... njoj noge ko šestar, a, on
- ne prestaje.
71
Ujutro ga, kad se sve odvuklo ć a Zlaja, uzalud­
no, pokušava popraviti luster, koji je neko .fiugasio"
flašom, pitam:
"Pa, dobro, bolan, što mi ono, ć napravi?"
.filzvini, Daeo, nisam mogao da odolim - toliko mi je
č na Davida Bowia", stidljivo se smješka, a ja mu
opraštam.
rshvatam ponešto - ali tek dvadeset godina kasnije,
u Americi...
Razjeden ć (moja Lin je ć otputovala za
Taiwan), đ ljubavlju Amerikanke i sit licemjernih
dobrodošlica moje bivše žene, nemam više snage ni da
se, za ć dugi, neradni vikend, vidim sa svo­
jom djecom, listam notes sa telefonskim brojevima...
ć li iko ikad shvatiti zašto se Bogu toliko
jadam... " , kroz glavu mi č Rilkeovi stihovi: Don, moj
profesor, on je prava raja, ali sirovina; Tim je, vjerovat­
no, do sada, napušen ko stoka, pa se na njega ne mogu
osloniti; Paul je O.K., ali ne pije; Bob je dobar, pije, ali je
još depresivniji u ć od mene, a to mi ne treba...
Matt Lesziewski, moj profesor engleskog, divan,
pametan č on i njegova žena, Marina, Filipinka, su
jednom prilikom bili kod mene (dok sam još bio oženjen)
na č napravio sam im punjene lignje i dagnje "na
buzaru"; skuhao im "bosansku kafu", iz mlina i džezve;
kasnije gledao Marini u fildžan i "sve pogodio";
obavezali nas da mi đ u njihovu novu ć ...
"'Vozdra, Matt."
.fiHeej, nismo se dugo vidjeli. Šta rnai?"
72
"Ništa pametno, moj Matt. Konto sam da odemo
negdje na ć
HNema problema. Marina je otputovala na Filipine,
II posjetu majci. Baš kao što si joj ti vidio iz šolje da ć
imati bolest u porodici. Gdje?"
HU Stadion, znaš li gdje je to?"
HZnam, ali što baš tamo. TamQ je sve goli seljak."
HJebi ga)" znam, ali mi đ 80 dolara sa poker
mašine. Važi?
(Razlog što dolazim u tu kafanu nije samo ć
nego što je ispred š č igralište za odbojku)" gdje
č pod reflektorima, nastaje pravi vatromet sisa j
guza)" dugih, sjajnih kosa)" blještavih zuba, savršenih
'I
nogu - baš kao što sam to gledao u filmovima - ć da
se onesvijestim od ljepote kad neka od č đ
mom stolu i, ć rub na minimalnom šorcu,
uz nepotrebno pitanje "May I?" spušta č š cole ili pive
i sjeda u stolicu, oznojena i ć zadihana i mlada,
nesvjesna šta mi je upravo uradila, sa (opet) bespotreb­
nim HThanks", ulazi II ć set.)
Popijemo po pivo, Matt i ja, a njemu je jako žao što
sam se rastavio od žene, a onda me poziva svojoj ć ­
sa prekrasnim vrtom, gdje osim ć gaji i paradajz,
č bilje? sa velikim trijemom...
Sjedimo na ljuljaškama i pijemo (samo za ovu pri­
liku) najbolje i najskuplje pivo na svijetu? Samuel Adams;
č o č literaturi i slažemo se da je
prenapuhana; slažemo se i oko toga da je Hollywood
ubio č književnost)" jer se svaki autor, ć pri
samom č pisanja knjige, nada kako ć je tušnuti
73
kao scenario nekom Spielbergu; berem nabrekli
paradajz iz vrta i pravim ć salatu s koprom, masli­
novim uljem i bijelim lukom; slušamo Bob Dylana i
Matt mi pomaže da odgonetnem č koje, kroz
Dylanovo meketanje nikad prije nisam rnogao dešifro­
vati; ć je ć zalegla i meni se iskre suze u č od
alkohola i tuge što nisam tamo gdje, i s kim, pripadam...
Matt sjeda na ljuljašku pored mene, nježno me grli:
UDario, vrijeme je za spavanje."
"Neka, još ć po jednu... "
On se naginje prema meni i ljubi me u uho:
ć zajedno, u mom krevetu... "
Trgnem se od gadosti i nevjerovanja ć kako
dobro izgleda njegova žena, Marina) da mi on to drži
ruku na butini i da je uradio ono što je upravo uradio...
U sekundi sam trijezan i kažem:
ć ć Matt. ć ovdje na trijemu... "
On ne insistira, č se u ć i poslije par mi­
nuta, č u svileni kimono, valjda ć zadnji
pokušaj, dolazi da mi poželi laku ć
ć Matt. Vidimo se ujutro."
Pijem preostatak, sve toplijeg i toplijeg piva i pono­
vo sam pijan; pišam na njegov paradajz u bašti - iz č
lijenosti, ne iz straha da odem II WC, u ć ...
ć i ja se kao šugav pas č niz ulicu ka svojoj
sigurnoj, neizdržljivoj ć
74
SARA" MARA, DARA IZ DRVARA ...
Davno je č što kokuz može zamisliti - to ni
lokomotiva ne može ć
Tako i ja: ć se u gluho doba ć s posla li
fabrici, ujutro mi valja na lihonorarni" posao u ć
-nici, gdje, ć mi vjerovati, imam jako odgovornu
dužnost da skidam bodlje s ruža.
Nije kakva lova, ali zato imam džabe uhanzaplasf' i
pravo da psujem do mile volje kad god se ubodem i
mogu da pušim, jer radim napolju.
Bliži se iiValentine day", pa ruža ko govana, a ja, s
osmijehom poluidiota, primam pohvalu od gazdarice:
75
------------
"Good job, dario (namjerno sam napisao svoje ime
malim slovom, jer, č je II takvonl. tonu, s toliko
1/ emocije" i poštovanja, da ć kao JI d"), a
ja kantam kako bih se obogatio II Americi:
Spusti, bolan, Daco, šibice - to je, valjda, jedina
korisna stvar koju si u životu č jebo te Kafka,
Dostojevski, Gogolj, Mopasan: sve su to bili veliki
gubitnici u životu, papci, koji su prošli "bulevarom"
života, naletili na Šuneta, č š Č ili Fuku... ,
zaigrali na, opet, krivu kutiju šibica...
... znam da ne mogu na;;,engleskom da prosipam
č lISara, Mara, Dara iz Drvara, traže malog Janka.
Gdje je mali Janko? Ne znate, po pet hiljada, ni vi
gospodine papane, a ni vi, a ni vi. .. ", ali ć se
nešto...
... problem je i s folerom; e, da ml Je Ljupko...
najbolji foler na svijetu; uvijek upicanjen II odijelo, sa
svilenim šalom oko vrata; li džepu je vazda nosio
jabuku, pa kad bi primijetio da se papak pali,. upitao bi:
HOprostite, imate li možda nož da ogulim jabuku?"
Papak bi vadio nož č č lIšarenac"), a
Ljupko bi onda rekao č š
"Upri sad, Oko."
(Uh,. jebote, ubadoh se!)
76
- ....... .....-.--­
Eh, koja su to bila vremena: sva raja iz razreda je
imala svoje idole - ć ili ć ć Tolja
ili Nikolu ć š a moji "bogovi" su bili šibicari.
Iako sam samo č "stražu'" i nisam bio u "punom
talu", opet sam znao za dan"zaraditi" č platu
svog oca.
Jednom mi je stari pretrkeljao džepove i našao gutu
para; pitao me je odakle mi, a ja sam rekao da sam
razredni blagajnik, da skupljam pare za ekskurziju;
stari je otišao u školu da provjeri, gdje su mu rekli da
nisu baš toliko mahniti da meni povjere lovu. Ja sam
uporno nijekao da sam kockao (što je bila njegova pret­
postavka), pa je stari strpao pare u džep i, valjda, izveo
neku kuravu na č u Evropu.
A, i kockalo se. Poslije teškog radnog dana na Bule­
varu, č se išlo u č ć kod Vite, u Dva ferala i
pucao se remI.
Šibicari, iako prevejani lopovi, za mene, "fisavsku"
raju, bili su pravi č ć II remiju - uzimao sam ih ko
lopatom, a oni su bili ponosni na mene, jer sam jedini ja
II cijelom krugu bio koji je dogurao do gimnazije.
Ibretili su se nad mojom"đ č knjižicom" - č
peticom iz engleskog i esha.
Kad sam objavio prve pjesme u Spektru priredili su
mi pravi dernek.
Trajalo je to jednu godinu i po, a onda se spremila
velika "furija'" i u "procesu ć svi sarajevski šibi­
cari su bili amurirani.
Najdužu kaznu dobio je jadni Fuko, jer je, kao i uvi­
jek, bio kokuz, pa si nije mogao platiti advokata. č
77
je kasnije Fuko: uGledam ja onog svog advokata po
službenoj dužnosti, a on li piše li nešto, piše... Nagnem
se ja da mu zavirim preko ramena, a on crta crnog
gavrana u teci. .. E, jebi ga, moj Fuko, pomislim.")
Pratio sam đ do onoga dana kad me je ("onu
malu iz prvog reda" - nosio sam tad dugu kosu) sudini­
ca istjerala iz sudnice.
Tako se sve raspišalo, a ja sam sebi našao druge idole
i uzore, č vrstu bitangi - sarajevske književ­
nike...
(Uh, opet se ubodah na trn.)
* * *
ć mi je problem bio ć kutije šibica, jer ih u
Americi nema - svi pale zippoima, BJe-ima ili onim
reklamnim govnima na presavijanje; ipak đ ilsafe­
ty matches" u specijalizovanoj radnji za duhan, kupim
č ilMilka" (protiv uroka, jer mi je Fuko jednom
davno rekao da se od njenog staniala prave najbolje
kuglice).
Č dam ć i napravim dvije kuglice:·
pošto nemam folera, ne mogu č da vrtim
"prostaka" (kad ih samo jednom zamiješaš, mazneš je
ispod srednje i turiš drugu), što je navlakuša, pa moram
odmah ć na U duplog papka" (staviš kuglice pod dvije
kutije, pokažeš jednu, odmah je mazneš, a onu kutiju
pod kojom je druga uopšte i ne diraš), ali to se može
odigrati samo jednom-dvaput, za veliku lovu.
78
--------------------------
Trenirao sam malo kod ć a onda otišao u uRed
Room", birtiju s poker-mašinama, da č vrijeme
pred fajront kad su svi ć pripiti ili ko zemlja, a petak
je č - dan isplate.
Spustim ih na pod, zavrtim nekoliko ušupljihu da
č frajere, a onda odigram pravo - po pedeset
dolara.
Od straha ć li (nedajbože) zijaniti ili ć me
prebiti i ne vidim da su mi u lipublici" dva drota...
Jedan od njih se sagInje i stavlja pet desetica na
praznu, ć je - fula! Provjerava drugu - prazna.
ć koju nisam ni pipnuo - kuglica.
Smije se i kaže:
'1\lal ti kurac", a meni spada kamen sa srca.
Zovem ć šanku d drotovi, pošto su na dužnosti, J
mogu 1/ samo pivo".
Dva sata je ujutro, fajront je, a u Americi nema "još
samo po jednu", idem ć ruke, u kojim držim dvade­
set i osam dolara, što ll1.i je ostalo od dobitka, leže mi na
krilu kao mrtve ribe i nikoga, nikoga da mi pretrkelja
džepove...
79
\
ć mama š ć zubima u snu, a na stolu
nalazim dvije kockice č i Vesninu poruku:
.IIUzmi griz, tata Daea."
Dovoljno da ne uradim nešto poslije č se više
ć ć ni kajati.
80
-
BEZIMENI UŽAS ILI KAD JE Č
Kad se moj, do tada, č bezbrižni život, pre­
tvorio u moru i sveo na puko trajanje, egzistenciju
beslovesne životinje ili, č biljke?
Da li je to bilo onog jutra kad je moja žena spako­
vala dvije torbe i č da s našim djetetom napusti
Sarajevo - dok se ilOVO
If
ne smiri (kako je ć ljudi
naivno mislila i vjerovala da na brdima iznad nema
ništa drugo do pijanih, razularenih č š bandi, a
ne jedna organizovana sila, koja je stavila sebi u
zadatak da nam svima "dohaka")?
Na platou ispred č sarajevskih nebode­
ra, blizanaca, ljepotana od modrog stakla i č koje
smo iz milja zvali Momo i Uzeir, po imenima popularnih
č a koji su sada ruina, kako li đ
skom smislu, tako i ć da smo nešto trebali
č "kao zjenicu oka", simbol sloge Srba i Muslimana
,
81
u ovom gradu, oko par autobusa za evakuaciju se
natiskala svjetina: sasvin1 mala djeca u č majki,
nesvjesna č što se oko njih zbiva, ali nekim neob­
jašnjivim č ipak upozorena da se nešto strašno
sprema, s licima iskrivljenim od č č
unezvijerene majke, koje ne znaju šta bi prije prihvatile
- djecu ili kofere, č koji se u ovakvim prilikama uvi­
jek doimaju nespretno, a iz petnih žila se trude da
ostave utisak ležernosti, il teritorijalci", koji se uzaludno
trude da naprave bar malo reda, pa izdaju naredbe,
koje se gube u kakofoniji č vriske, bešmislenih i
bespotrebnih savjeta pri opraštanju.
Upozorenje da ć konvoj biti otkazan ukoliko se ne
uspostavi neka disciplina ima malo ili nikakvog efekta,
jer, iako je ć č da ć u autobuse biti primljeni
samo oni č imena budu č sa spiska, svako se
želi prvi ubaciti u autobus, vrata su č i nema
vremena za provjeravanja č podataka. Kod jednog
autobusa, kao đ puta, prepoznajem prijatelja, M.T.,
doktora, pa se probijam do njega (ne znam ni sam
kako) i deren1 mu se na uho:
č Dijana i Nevena Džamonja, molim te
č Dijana i Nevena Džamonjar'
U prvi mah me ne prepoznaje, a onda izvikuje
imena (kroz megafon) i moja žena i ć napokon
uspiju da đ u autobus i mogu da odahnem...
Ne samo što odlaze na sigurno, ć što mislim da ć
nam "kratkotrajni" rastanak biti od koristi, pošto smo u
proteklih mjesec i po dana rata, đ artiljerijskom
paljbom, ć provedenim u skloništu, iscrpljeni
đ i nespavanjem, smoreni š ć postali
82
jedno drugom neprijatelji - da budem pošten, naš brak
se ć i prije klimao, pa nesposobni da shvatimo da smo
č u jedno strašno zlo, mnogo ć i č od nas
samih, krivca tražili jedno II drugom.
Kraj je maja. Sad je na moru ć lijepo vrijeme.
ć mjeseca ć se Nevena ć ć kupati. Ono
para što su ponijele, ć ć im biti mjesec-dva u našoj
prikolici u Baškom Polju. ..
Dijana dolje ima i dosta prijatelja, pa joj ć biti
dosadno i oni ć joj ć ako zatreba, a ja ć ć
kad se Hova sranje završi".
Da, baš sam tada tako razmišljao, ali zašto sam se
onda tako č prihvatio za željeznu ogradu obliž­
nje škole i neartikulisanim č i č ć
autobus s mojom Dijanom i Nevenom?
ILL..
...je č ranije?
Osamnaestog aprila 1992. godine, kada sam debelo
platio avionsku kartu do Beograda. JNA i "ko-zna-ko..
jašU su držali aerodrom, ali sam poznavao mnogo ljudi
u JAT-u, pa sam se uspio ukrcati bez ć problema.
Plan fili je bio jednostavan: iz Beograda ć nazvati
majku, koja ć trideset godina živi u Amsterdamu i
zamoliti je (prvi put li životu) da č nešto za mene:
da me primi, svog sina, Nevenu, svoju unuku, na jedno
mjesec-dva kod sebe.
83
Ne može me odbiti. Zna da je rat u Sarajevu. A,
ionako to" ć dugo trajati: vojska ć pokokati one N
č što pucaju po Sarajevu. Samo kad primi
naredbu.
ć Dijanu da đ s Nevenom u Beograd, kod
Rajka Petrova Noge, mog prijatelja, kod kojeg možemo
biti dok ne odemo za Amsterdam.
Rajku ć bitLdrago da me vidi, da mi pomogne. Pa,
zar nisam u svojoj pretposljednjoj knjizi jednu č
posvetio njemu, zar nisam bio prvi i jedini, koji se na
Televiziji usudio pomenuti njegovo ime i č nje­
govu pjesmu kada je bio anatemisan u Sarajevu, zar ga
nisam bezbroj puta branio od napada da je srpski
nacionalista, zar sam mu jednom, ć svojim
poznanstvima u sarajevskom podzemlju, Nspasio život"
kad bi on nešto zasro u kafani?
U Beogradu, na aerodromu sam našao Baneta, na
kojeg me uputio Damir iz Sarajeva. Bane, kako ć
đ znaju biti č mi je rekao da nema
problema što mi je pasoš istekao, jer ć me staviti na
č č pasoš, da se on te subote ženi u
Novom Sadu, pa ga ć biti na poslu, ali on ć sve
srediti unaprijed, a ja, ako budem imao vremena, da
đ na svadbu.
Taksijem (pun sam para k' o šipak, jer sam nedavno
od Udruženja književnika dobio 200.000 dinara za
adaptaciju stana) idem do Francuske, do srpskog
Udruženja, odakle zovem Rajka u BIGZ, gdje radi kao
urednik. Rajko ima puno posla, ali ć Ljilja, njegova
žena, ć po mene...
84
Vladimir, Rajkov stariji sin, je ogroman, ć je
odslužio vojsku, a ja ga pamtim kao osnovca. Petar,
đ ima desetak godina, i za razliku od Vladimira, II
č govoru se još uvijek prepoznaje "'bosanština" ili,
bolje č /.1 sarajevština", č kao prava .l/beograds­
ka maza".
č s Ljiljom o banalnim stvarima; s:tl:!.ijemo se
č ć č prijatelje iz Sarajeva, ne pominje­
rno "'ono" što se desilo u Sarajevu, ali mi to samo
đ trenutak kada ć i ta I.Itema" morati biti
č ...
Rajko se vratio s posla. Izljubimo se tri puta. (A"
kako bi č e?)
Dok mi sipa vinjak, Rajko pita:
I.INeko mi je rekao da si dobio ć
I.IIma dvije i po godine."
I.IKako se zove?"
UNevena."
Rajko" kao, prijekorno maše prstom:
UVidi ti malog, lukavog šokca - dao srpsko ime
ć
I.IDaj" ne zajebaji" Rajko. Otkud Nevena srpsko? Ima
li išta da nije srpsko? Dobila je ime po ll1.0m pokojnom
stricu."
v
Salimo se na č pripadnosti našim nacijama" kao
i bezbroj puta do sada, ali tada ć uslijediti pitanje, koje
v
č i kojeg se bojim: liSta to rade Srbima po
Sarajevu?"
85
Samo sliježem ramenima i iskapljujem vinjak:
UNe radi im niko ništa. Jebeno im je, kao i svakom
",
drugom.
Rajkovi II č brkovi se kostriješe od iznenadne
ljutine, a ja ć ć da ć ovo biti vrlo kratkotrajna
posjeta.
Ne mogu da se ne sjetim kako se jednom (davno?)
Rajko Petrov Nogo, svrativši u moj stan, zatekavši me
kako spavam na prostrtom đ jedinom
Nnamještaju" koji sam imao II ć razletio po gradu,
skupio pare od raje (dobrim ili ć dijelom doprinio)
za namještaj, č đ struje, telefona...
...pa, mi, sada, njegovo odmahivanje rukom:
HNisi ti ć šta se dešava u Sarajevu", č pot­
puno suludo.
(???!!!)
ilJak - ti si! Bezbeli da nisam ć - ti, sa 'Zelenog
venca', bolje znaš šta se dešava na Marindvoru, nego
. "
Ja...
NZnam, ali, ipak, ti si č imaš puno prijatelja
Muslimana, pa ne možeš da vidiš, da osjetiš... "
Pucam po šavovima:
NU redu, Rajko, ako ć te to č sretnim: svaki
put, kada se ć ć č preko leševa pok­
lanih Srba po ulicama. Eto, kažem da je tako, ako te to
č sretnim! Ali, jebi me, nije tako."
86
Rajko je, najednom, uumoran", ide na spavanje...
I ja za njim. Umoran sam kao pas, ali od spavanja
nema ništa. ć po glavuši:
uMa, to Rajko ima samo menstruaciju. Sutra, kad se
probudimo, popijemo jednu za popravak, sretnemo se
s drugarima, kad sjednemo u Bosansku kafanu ili u č
č /ljoš po jednu", sve ć se objasniti, sve ć ć
na svoje mjesto - pa, zar nIsmo jarani?!"
Iz nekog (ili više) razloga, vinjak me tjera na
ć a možda je to samo nesnosni ć krivice
što su mi žena i dijete još uvijek II Sarajevu, što raja
č da sam zbrisao II Beograd, što šupci ispiraju svoja
šugava usta sa uma, znali smo mi.,,"
* * *
Ujutro, zovem aerodrom, Baneta. On mi, č
č kaže da je vojska tog jutra uzela aerodrom
pod svoje - ne može ništa da uradi za moj odlazak u
Amsterdam bez valjanog pasoša.
"Ma, jel;>o Amsterdam. Kad ima prvi avion za
Sarajevo?"
"Nema više aviona za Sarajevo."
Ništa mi nije jasno, a ponajmanje šta sad da radim.
Baš, nekako izgubljen, č Rajka kako kaže:
"Ljilja, odvezi malog na terminal."
Zahvaljujem, ne treba mi, ć taksi. ..
87
* * *
Na aerodromu, dok č Politikin zabavnik, sazna­
jem da (možda?) danas leti posljednji avion za Sarajevo.
Moram se prijaviti u Vazduhoplovnu komandu, jer to
je vojni avion, vojni aerodrom...
Taksista ć ništa da mi naplati "jer sam Bosanac",
a on jebe majku Slobi š ć jer su taj isti dan
Drina, cigarete, udupio poskupile.
Vozi me do radnje gdje mogu kupiti jeftine kleko­
č negdje je oko podne, a avion (Kikašev trans­
porter), ako poleti, trebao bi oko pet popodne.
Sjedimo u nekoj birtiji, ja ć da platim rundu, ali
on ne da:
"Sredi se, bre, Bosanac."
"Odakle si ti?", pitam ga.
"Iz Beograda. Zašto pitaš?"
"Nako."
i lokali č sata, a nismo se ni upoz­
nali, k ž
"Bosanac, vreme nam je."
Vozio sam se i sa pjanijim taksistima i nije me bio
strah, ali kako je ovaj hvatao krivine, uz ć im
mamicu č laknulo mi je kad sam došao na
Batajnicu, kad mi je kadet pogledao pasoš, zvao pret­
postavljenog, a on me pitao:
"Došli ste č li Beograd? Koja je bila svrha vašeg
dolaska?"
88
UBio sam na sahrani prijatelja. Sahranio sam ga."
Ništa nisam slagao.
Iz avi0na, Boinga 747, đ su sjedišta, pa, ion­
ako ogroman, sada samo nas jedanaestora unutra ima­
mo ć kao da smo na centru fudbalskog terena.
ć izgubljenosti ć i mukla tišina koja
vlada đ nama, jer je svako zabavljen svojim mislima
i brigama. (Nikad ć shvatiti zašto se kaže zabav­ U
ljen", kad ti mozak puca od napora da skontaš bilo šta,
kad ti se č mršti od bola, a probija te hladan znoj.)
Otvaram flašu č i ona ide ukrug, dok avion
rula po pisti. ..
U toku leta opet prebirem po glavi kad Je OVO
č
BI LI TO...
... onog dana kada sam stao pred mikrofon, kada je
šezdeset hiljada ljudi iz cijele Bosne došlo u Sarajevo da
odbrani mir, kada sam pred Skupštinom rekao da ć
da iskoristim priliku i da sekundom šutnje odam
"poštu" našim nacionalnim liderima, koji su nas doveli
do OVOGA i da kažem da krivci nisu Srbi, Hrvati niti
Muslimani, nego prezreni PAPANI (što nije ništa drugo
do ć za Primitivac, Amoralan, Polupismen,
89
Agresivan, Nacionalista), kada su moje č i č
drugih istomišljenika prekinuli rafali ž ć
ć sa zadnjeg sprata Holiday Inn hotela preko
puta, kada smo shvatili da se ne radi samo o š č
pijanih i drogiranih baraba vrijednih prezira i žaljenja,
kada su prijetnje Muslimanima, od strane ž ć
neuspjelog pjesnika, potkupljivog psihijatra, iskorn­
pleksiranog seljaka, prestala da č na bapska ć
kada smo shvatili da se kugi nacionalizma, potpo­
mognutoj topovima i tenkovima, ne možemo suprot­
staviti pukim parolama hipi stila uMake love not war" i
pobijediti, kada je strah opustio ulice Sarajeva i kada su
se, iste ć po ulicama razmiljeli l'Ioslobodioci",
č ć svaki butik, radnju, kafanu u gradu - pod
izlikom da II spašavaju" robu od ć kada sam
ubrzanim slijedom đ od svoje žene i djeteta bio
odijeljen ulicom dugom samo stotinu metara, a po sav­
jetu I'Ivlasti" nisam smio č tu u atletsku disci­
plinu", nego č prozore i ostati puzati po stanu,
koji je bio na nišanu snajperista s Jevrejskog groblja na
obroncima ć kada je bombardovana i zapalje­
na ć Nacionalna biblioteka grada, a što su oni
isti koji su je vandalski uništili pripisali Ubalijama", jer je
II njoj, navodno, bilo najviše u srpskih knjiga", kada je
preciznom artiljerijskom vatrom uništen svaki vrijedan
objekat II gradu: Ž č Autobuska stanica, Pošta,
Pekara, č centrala, Vodovod...
... kada sam prvi put u životu osjetio Strah.
... ne strah šta ć se desiti ć trenutka, strah
od neizvjesne sutrašnjice, nego jednostavno Strah,
ć koji te ispuni od nožnih prstiju do najsitnijeg
ć mozga, Strah koji parališe svaku misao i svaku
90
.....
aktivnost, Strah koji ubija emocije i č č samo
ć životinjom kojoj je ostalo samo to da se
ć BOJI. ..
ILL..
...je č bio tog jutra kad me je Dijana probudi­
la da vidim rezultate "prvih demokratskih izbora" u
Bosni i Hercegovini, na kojima su nacionalne stranke
izvojevale ć i ž ć pobjedu nad
u đ i fll:iberalnim" strankama.
Bili smo mamurni tog jutra, jer smo prethodne ć
unaprijed slavili pobjedu č stranke", za
koju smo samouvjereno glasali i za koju smo znali (ili
mislili da znamo) da su glasali svi naši prijatelji.
Tješili smo se da su to tek prvi rezultati fl s terena", iz
provincije, da ć tek uslijediti izvještaji iz gradova, gdje
ć "integracija", napokon uzeti stvar u svoje ruke...
Izvještaji iz gradova su bili još pogubniji.
ć smo se izdanim, jer č je bilo da naše
Muje, Save i Ivani, s kojima smo se cijelog života družili,
nisu bile samo to -naši prijatelji, raja, ć duboko u sebi
ili pod samom kožom samo Muslimani, Srbi i I-Irvati,
koji su jedva č priliku da se pridruže fl stadu", da
zanavijek izgube svoju individualnost, koju su cijelog
života gradili, i postanu ć jednog bolesnog,
nacionalnog ć koje jeste đ na
propast, ali koje ć prije toga č sve da za sobom
č što ć broj u ništavilo.
91
U ime č
ć istorijskog ili povijesnog trenutka?
Kojeg ć Kojeg istorijskog?
Bili smo na samom pragu, jednom nogom č
u nešto o č nismo imali predstave, ali što je moralo
biti bolje od onoga što smo do tada živjeli, pa zvalo se
to "demokratija", II dvadeset i prvi vijek", ili Ilnovi svjet­
ski poredak", najmanje je važno, a onda smo se survali
u kloaku mržnje, predrasuda, divljaštva, religioznog
ludila.
ILL..
...da odem dalje u istoriju, što ne želin1. i ć pa
č potražim li prašnjavim, trulim šest stotina god­
ina starim ratovima?
Za mene, dok živim, uvijek ć postojati pitanje bez
odgovora - ZAŠTO? ','
koje s nevjericom postavlja svaki atom mog
tijela i mozga, dok hodam i ć metalne šine u
mojin1. nogama kako se taru s kostima, dok sjedim u
Americi i sve ovo pišem na ć mašini bez II Č II Ć ,
""''' . H"'''
S 1 Z .
Ne mogu ponuditi ni valjan odgovor KAD je č
i jedino što mogu da radim je pokušati opisati KAKO se
v
nastavilo i KAKO još traje TO - taj BEZIMENI UZAS!
;,.1
92
-----------------------
DVIJE Č O JEDNOM (ILI DVA) GRADU
Nedavno mi je Safet Plakalo č kako je njegova
č š komšinica, Azra ž ć pitala oca:
"Babo, je li istina da su ubili Švrakino selo?"
"Nije istina, sine. Poginulo je dosta ljudi, ali ga nisu
ubili. Zašto pitaš?"
''A, ja znam koga su ubili?"
liK
o
g
a.
7"
"T·t fil
l u.
Babo je bio zbunjen:
"Kako to misliš?"
"I'\Ta ć preko puta mog obdaništa, na zidu piše:
ŽIVIO TITO!"
Babi opet ništa nije bilo jasno:
93
.II???f I f"
• • • '" III •
ć je sad srušena, tu sad više niko ne živi - mora
da su ga ubili."
* * *
Poslije jedne od emisija CNN-a o Sarajevu, kada
sam, po č prolio suze kada bih prepoznao ulicu,
'zgradu, a kamoli lice iz mog bivšeg života, ć me je
pitala:
.lITata, jesu li to OPET ubili TVOJE Sarajevo?"
.IINisu, Zeko, nisu, hvala bogu."
"Pa.! što onda č š tata?"
"Ubili su mnogo tatinih prijatelja, pa č od
tuge. A, č i od ć jer ga nisu ubili", pokušao
sam objasniti.
"Ja ć ubiti tvoje Sarajevo!"
"Zašto, Zeko?"
.liJer mrzim kad ti č š
* * *
U Americi sam imao više informacija šta se dešava u
Sarajevu i Bosni nego kad sam bio ovdje: jedini "CNN"
koji smo imali (kako nije bilo struje), bilo je svakod­
nevno okupljanje u prostorijama FK Sarajevo, gdje smo,
uz kafu i porijetku lozu, izmjenjivali istine i poluistine,
laži i polulaži o svemu onome što se dešava oko nas:
pripremali ofanzive i kontra ofanzive, pravili planove
94
za slamanje č oko Sarajeva, i, naravno, Ifpredvi­
dali" skore NATO udare...
Kao manijak sam "prelistavao" kanale (na silno ne­
zadovoljstvo svoje žene Amerikanke, koja je propuštala
priliku da vidi nastavak neke svoje sranje-opere) ne bih
li od č ć sklopio nekakav mozaik, palio cigaretu na
cigaretu i pokušavao joj, potpuno nezainteresovanoj,
objasniti šta se đ ...
Poslije izvještaja da su "naši" F-16 s neba spizdili
"njihove" gaZebave, u školu sam otišao sav blažen. Kad
su č bili završeni, pozvao sam svu "raju" iz razre­
da na ć u kafanu preko puta, a oni se nisu bunili što
ih gnjavim svojim nebuloznim č o Bosni sve dok
im ć pivo...
U č raspoloženju sam im č sve i
svašta: kako je kod nas č ć bolovanje
godinu dana, kako se može pušiti na svakom mjestu ­
kafanama, bezbeli, ali i poštama, č
državnim institucijama, pa č i bolnicama, kako te
niko ne može otpustiti s posla, kako je školovanje i
medicinsko osiguranje besplatno, kako se, č oko
deset sati ode na č u Sirana, Kvarner ili ć
han, pa taj č potraje sve do kraja radnog vreme­
na, i duže, kako je kirija za moj stan bila 1% od mojih
prihoda, a ni to nisam morao ć redovno, kako
nikad nije bilo potrebe da č voziti kola, jer mi je
do posla uvijek bilo pet minuta pješke, a ako bih išao
negdje dalje, koristio bih taksi...
Razišli su se u č uvjerenju da nisam samo
č (wierd), nego potpuno lud.
95
* * *
Poslije masakra na pijaci, kada sam s užasnim nev­
jerovanjem pratio krvave slike na ekranu (kad č
nisam mogao ni pušiti od silne tjeskobe da je sve uza­
lud) i kada me je Amerikanka, staklastih č poslije
šest popijenih piva, uhvatila đ noge, a ja kriknuo:
uPa, ima li u tebi išta ljudsko? Razumiješ li ti išta, majku
ti jebem? Može li se tebi išta objasniti? Zar misliš da sam
ja životinja?", a ona me istjerala iz njene ć pa sam
hladnu, dozlaboga hladnu ć morao provesti u olupi­
ni automobila, koji je bio parkiran nedaleko ć sutra,
na sabahu sam, bez obzira na sve, morao ć u školu ­
ovaj put II sasvim č raspoloženju...
Razred me je č na nogama, u potpunoj tišini,
a profesor psihologije, Michael Dyer je rekao:
"Dario, ako želiš, ne moraš danas polagati test.
Možeš to, nasamo, kad tebi odgovara."
Rekao sam da sam O.K.
I bio sam. Dobio sam A.
Nastava se završila, a raja, Jackie, Steve, Craig, mali
Steve (koji još nije imao Ff dozvolu" da pije, jer nije bio ­
napunio dvadeset i jednu godinu), Jose, su me pozvali
na ć ...
I dalje su bili sigurni da sam lud, ali sad su bar znali
zašto!
96
* * *
Sada, dok gledam beskrajne izvještaje CNN-a,
nepotrebno dosadne "specijalne emisije" o NATO
udarima na Srbiju ni traga od euforije u meni, ni traga
od onog č raspoloženja kakvo sam ć u
Americi...
Najgore, možda, od svega što, s druge strane, ni tra­
ga samilosti ni zabrinutosti za moje prijatelje u goru­
ć Beogradu, nego praznina koja odjekuje u mojoj
duši. ..
U neko doba zvoni telefon i to je Amerikanka, koja
me prvi put po mom dolasku u Sarajevo zove:
"Dario, jesi li gledao?"
v
"Sta?"
"Ovu stvar sa Serbiom?"
"1\ha."
""Pa, kako se ć š
"Kokuz. Kokuz i mamuran - to je najgora kombi­
.. "
nacIJa.
"Kad se ć š ć
(Ne znam šta misli: svojoj ili njenoj.)
"Kad ne budem kokuz i mamuran."
v
(Sto u prevodu č Nikad.)
"Pozdravi mi Zeku. Poljubi je za mene i reci joj da je
tata puno voli", nastavljam.
v
(Sto u prevodu č Možda)
97
SEDAM DANA JULA
Danas sam ispratio Janette i Vesnu na avion. Otpu­
tovale su u Californiu, Santa Barbaru, jer je,
Janettina nepristojna stara baba ispustila dušu. (Salim
se, bila je to jedna fina đ ali posljednjih mjeseci
svog života nije imala pojma šta se oko nje dešava.)
Janette je, kao najstarija od djece preuzela brigu o
sahrani, a i o prodaji ć za koju bi se moglo ć i
dvjesto hiljada dolara.
Planiraju ostati sedam dana, a meni posao č
tek za sedam dana, pa me Janette pita šta ć raditi u
đ
š ć da završim knjigu", samouvjereno
kažem, a zaboravljam što je Oldos Haksli davno rekao:
"Lako je biti genije sa dvadeset godina, ali sa č
set i pet, treba uložiti truda."
99
EVROPA I BALKAN
Ne bojte se! Ovo nije još jedna od onih ispraznih
č da li smo mi bili Evropa i prije Evrope, da li ć
zauvijek ostati Balkanci i da li se na to može, č biti i
ponosan, jer me je oduvijek odbijalo "listanje" crvo­
č knjiga u kojima se nalazi sav gad koji se desio na
ovim prostorima.
Doduše, i Evropa u svojim riznicama posjeduje
č knjige, ali one sada služe samo zaljubljenicima
istorije ili povijesti, a ne kao opravdanje za svekolike
č Ovo je samo jedna banalna, ljubavna č ­
doduše malo č ali i dalje, u svojoj biti - ljubav­
na.
Te godine sam radio kao urednik za prozu u Licima.
Baš kao i danas, kuburilo se s parama, s papirom, sa
štamparijama, znalo se desiti da č đ u decem­
bru, ali s Hnekim datumima jula".
105
Lova je bila tanka (ako ju je uopšte i bilo), a jedina
prednost je bio bife u kojem je ć bilo skoro po
granapskim cijenama, a ni klopa nije bila loša.
Moj posao se sastojao da ujutro mlatnem duplu
kafu, potom dupli konjak i pobacam prispjele rukopise

u smece.
ć sam se bio toliko izvještio da mi je bilo dovoljno
da č samo prvu č pa da znam o kojem
se "piscu'" radi.
Ali, jednog dana sam primio pismo adresirano na
mene, a u njemu je samo stojalo: "Gospodine (Hej, to je
bila osamdeseta godina!) Dario. Ja sam veliki ljubitelj
Vaših č i bilo bi mi č milo da ih č i da
date svoj sud, pa ma kakav on bio. S poštovanjem,
Mirjana. Tel. 35-992.
Malo sam se kolebao da li da nazovem, jer, pod svim
pretpostavkma, to je bila neka ženska "s kondorom - a
ne ticom - II glavi-", ali, kako ionako nisam imao šta radi­
ti/ nazvao sam i javio mi se prijatan glas.
Predstavio sam se i rekao: "Znate, Mirjana, ovo je
pomalo č pismo, jer mi niste poslali ama baš
nijedan Vaš rad na osnovu kojeg bih mogao ć svoj
d
ff
su .
"Vidioff sam kako se zacrvenjela u licu i rekla: "Zna­
te, nemojte me krivo shvatiti, ali sam pomalo paranoi­
č u ovakvim stvarima - mislim da urednici primljenu
poštu bacaju u korpu za otpatke i ne otvorivši je, pa
htjela da Vam č predam."
ilGdje stanujete?"
106 '
'1\h, tu blizu - u ć evoj ."
ć li da se sad đ
"'Znate, ima još jedan mali problem. Ja se, naime,
moram brinuti o svojoj baki, dok mi roditelji ne đ s
posla."
uPa, kako ć onda?"
HDa Vas popodne č II prvoj kifli u Parkuši?"
'1\, šta ako bude zauzeta?"
HO tome nisam razmišljala - č ć Vas na
č hipi-klupe ispred... "
'1\li, hladno je... "
UNije važno - č dogovoreno?"
UDogovoreno."
Namjerno sam kasnio i spuštao se niz Veliki park,
da bih se u č nekog gariba mogao okrenuti i
zbrisati, ali, koliko sam iz daljine mogao vidjeti, po
ustruk krojenom kaputu, po laganom koraku - bila je
mlada. Lice joj nisam mogao vidjeti jer je bilo gotovo
potpuno skriveno podignutim okovratnikom i ruskom
šubarom...
Ušli smo u Parkušu, ja sam joj pridržao kaput, a ona
je zatresla đ kosu i pokretom ruke zabacila na đ a
ja sam istog trenutka znao da ć joj objaviti č pa
makar pisala kao Milan Č
Imala je zelene č i pomalo pjegav nos, a iz kratke
konverzacije koju smo č saznao sam da je č
ti razred gimnazije, da namjerava upisati biohemiju; pri
107
sebi je imala potanku kožnu mapu (s č pret­
postavljam).
uPa, možete li mi sad dati Vaše radove?"
Ona je stidljivo oborila č
"Ja bih da ih redigujete u mom prisustvu."
HE, jebi ga, ovo je ć previše", pomislio sam.
HKako to mislite?"
"Znate, kao što sam Vam ć rekla, moram paziti na
svoju baku - ona ima, kako da se izrazim, izvjesnu
naviku. Pa sam mislila, ako Vam ne bi bilo teško, da prije
podne, u bilo koje doba đ kod mene ć .."
Prije nego sam uspio odgovoriti, ona je podigla
pogled izabrzala:
.lINaravno, sve to utrošeno vrijeme bilo bi Vam
ć - baš kao da mi dajete č iz matematike",
nasmijala se.
Dala mi je adresu i ja sam ć dana prepoznao
jednu od onih vila sa ogradom i kapijom od livenog
ž đ u č je dvorištu rasla raskošna kruška, a u
ć i ljeto, teško se moglo išta vidjeti od gusto
đ ruža uz ogradu: nazirali su se samo stoljetni
zidovi obrasli bršljanom; parketi su bili uglancani kao
ogledala i ć se miris Č asa (sredstva za č š ć
podova), zidovi prekriveni goblenima (ali ne onim
č na kojima ispod zelenih borova i obavez­
nog jezera u pozadini č jeleni, više nalik na mršave
krave), đ su bila i original ulja i grafike M. Berbera,
A. č ć ... - pokazala mi je jedan portret s potpi­
som V. ć
108
"Ovo je moj otac."
Gospodin je imao potpuno sijedu, ali gustu kosu,
plave č i pomalo kukast nos. U kutu, pored prozora
prekrivenog teškim draperijama stajao je Steinway
klavir, a sto je bio nesumnjivo od orahovine, a ne neko
Šipadovo govno.
Ponudila me je kafom, a ja sam odbio, jer sam i od
samog mirisa kafe dobijao ć a nije bilo baš red da
prvi dan č sranjem.
"Ah, ne upitah Vas jeste li č
č sam, u podne, pojeo pa! viršli u GriZu, ali sam
se jedno pola sekunde ć lipa, može... "
Vratila se s dva č s puterom i presovanom
šunkom i s bakicom, koja me nije udostojila ni pogleda.
Č sam njene č (koje su bile, ruku na srce,
galimatijas Hesea, Kastanede, Lotreamona), ali me je
oduševila svojim poznavanjem književnosti: otkrila mi
je Rablea i Gargantuu i Pantagruela, Žan Ženea i Roberta
Penžea, Emila Ažara...
* * *
Jedno jutro nisam imao ni dinara, č ni za il pO_
pravni" i tresao sam se ko đ zamolio sam je da mi
napravi č jer, izgleda imam upalu grla (što nije bilo
teško isfolirati, jer sam prethodnu ć popušio bar pet
kutija niške Morave bez filtera): "I ako imaš malo ruma",
dodao sam.
109
Izvadila je Bacardi iz bifea, stavila ga na sto i otišla da
spremi č a ja sam iz boce povukao dobar, dobar gut­
ljaj, a č sam napravio "pola-pola"', pa sam ć nekako
mogao funkcionisati. U to je u sobu ušla bakica, i kad je
vidjela bocu na stolu, rekla: ć da bi i meni č
pomogao."
Mirjana je prijekorno rekla: 'i\li samo jedan.'"
Baka je nešto đ a ja sam shvatio u č
je bila svrha Mirjaninog č bake i šta je njena "ne
znam kako da se izrazim - navika"; bakutaner je napra­
vio smjesu 90 napren1a 10 posto (naravno, u korist
ruma).
* * *
Mirjanin zimski raspust je prošao, baka se, valjda,
privalila nekoj drugoj rodbini. Sastajali smo se u moITl
stanu svakog jutra kad bi ona imala popodnevnu nas­
tavu i prcali se ko mršave svinje, a na č i redigova­
nje smo sasvim zaboravili.
Na Mirjani mi se sve đ sve je bilo idealno
đ nas, ali, koliko god da sam se trudio svih ovih
proteklih mjeseci, koliko god sam ž đ lupao po
kremen-kamenu, iz njega nisam mogao izbiti ni jednu
jedinu iskru - po imenu Ljubav: svaki dio mog tijela
(osim jednog) ć je da smo ona i ja potpuno dva
č svijeta, dvije planete što kruže u č
orbitama...
Bila je majska nedjelja; upalio sam televizor i slušali
smo č slušali, jer je televizor bio pokvaren ­
bilo je tona i "snijega"; ni gramofon nije radio, jer sam
110
ga ja pokušao popraviti, a za ono što smo namjeravali
raditi, nikako nisu odgovarali imbecilni glasovi sport­
skih komentatora s radija.
Istina je da se svaki č (i đ Amerika­
nac ć šta je radio i gdje je bio kad je Kenedi upucan
u Dalasu, tako ni ja ć nikad zaboraviti kad se te
majske nedjelje naglo prekinuo glas Zdravka Č ć a
onda je slijedilo saopštenje...
Mirjana se nije
-
obazirala (ili nije č o č je
č umro je Tito!
č me je na sebe, a ja sam buljio u prazan
ekran, slušao ubla, bla ... " i napamet mi je prvo pala
radio emisija u kojoj je Orson Vels fInajavio" iskrcavanje
Marsovaca na Zemlju i izazvao pravi haos na njujor­
škim ulicama, ali ovo je bilo uzaprave", pa sam Mirjani
rekao, vrisnuo, prourlao: uMa, nosi se II pizdu mate­
ril)u!!! I ti i tvoja smrdljiva č
Ona je pokrila lice rukama i č iz mog stana.
Nikad je više nisan1. nazvao. Ne kažem da mi nije
bilo krivo zbog tog naglog prekida, ali mi je, u neku
ruku, pomogao da shvatim da je njeno ime Evropa, a
moje Balkan.
111
s
TAIWAN IN MY MIND
Znam da ste se ć č i č mojih č o
đ životu II Americi, i sve je to istina, ako
nemate djevojku s Taiwana.
Da budem č ako nemate djevojku, koja se
zove Cecilla Y. H. Lin, koja bi Mirzi š ć stala u
džep, koja je meni do pasa i koja govori apsolutno ne­
razumljiv engleski, aja se (prvi put) II Americi smijem i
smijem i jedino što razumijem od njenog č jeste
da sam "beznadežan č
Nakon par mjeseci č je i ona mene nešto na
kineskom: "Vo aj ni", što bi trebalo č "'Volim te", i
onda kad ja to ponovim za njom, ona me opet pita:
Đ
"'J; V· 7"
.LO znaCl:
HS
tvarno.
113
E, pa jeste, đ moja Lin, jer ja ne bih sad pisao
ovaj tekst i ne bih bezuspješno pokušavao da dobijem
tvoj broj.
Sa Lin sam dijelio poštansko č i ništa drugo,
sve dok mi se jednog dana nije obratila u liftu: liVi niste
Amerikanac?"
(Taj dan sam bio specijalno nadrkan ć ć se s
posla. Jerry, moj šef, ć konjina koju sam sreo u
Americi, rasporedio me je da istovaram kamion. č
šef je bio najomraženija č li cijeloj bolnici.
č raja s kojom sam radio zamolila me je da ih
č psovati na našem, pa je bilo smiješno i utješno
č svako jutro kako kuhinja odjekuje od: FfJerry, puši
kurac!", a on se samo blesavo smije i klima glavom.
Pitao me je šta to č a ja sam odgovorio da je to stara
bosanska želja za dobro zdravlje.)
"'Bezbeli da nisam", č sam odgovorio, a mini­
jaturna Lin (što, č na kineskom č vrabac) sma­
njila se kao pokislo č i više nismo progovorili TIl
• • v·
rIJeCI.
Sutradan sam izvadio poštu i odnio joj na vrata.
Pozvao sam je na kafu, a ona mene na č pili smo
č II njenoj sobi i ja sam saznao da studira za č
engleskog" da je s Taiwana, da je dobila stipendiju za
jednu godinu; pitala me u kojem sam znaku đ a ja
odgovorio:
liU znaku idiota!"
Ff Prvi put to č Je li to u nekom bosanskom
horoskopu?"
114
HJeste. U Bosni je puno ljudi đ II tom znaku."
Jedan dan sam zaboravio č na poslu, a nije
bilo hauzmajstora da mi otvori ulazna vrata. Bilo je ka­
sno da se ć pa sam grudama zasuo Linin prozor.
Probudio sam je i ona je zastrašeno pitala ko je; sišla
je, ž ć kao neka životinjica i ja sam tad, prvi put,
osjetio neodoljivu želju da je zagrlim.
Iz njene sobe sam ostavio telefonsku poruku hauz­
majstoru gdje sam i šta mi se desilo i sjedili smo do
jutra: saznao sam još da je katolkinja i da želi ć nevi­
na ti brak č se nisam nimalo obradovao); ona je o
meni saznala da imam dvoje djece i dala mi je da im
ponesem jednu kinesku č kutijicu i č č
strana za knjige...
Nakon svih tih pustih godina, bio je č ć
ć se radostan s posla, ć da te neko č
Držati č ruku li svojoj, šetati zagrljen gradom,
zajedno ć u kupovinu...
Ona je meni kuhala kineska jela, a ja zavijao sarme
do besvijesti, jer to joj se najviše dopalo...
. Doduše, kad bih radio drugu smjenu (do iza
ć a Jerry pakšu me, maksuz, rasporedio sutrašnji
dan za prvu (od šest sati ujutro), nekad mi- se i nije išlo
ć jer, kako je Lin prekršila svoje principe o braku,
znao sam da mi te ć nema spavanja.
Došli srno do te faze intime da je ona meni č da
zamjera što puno pijem. Ja njoj nisam imao ništa zam­
jeriti, osim što sam je lnrzio, jer svaki dan je bio bliži
njenom povratku na Taiwan, što sam znao da ć ć
115
kao kreker kad ona ode, da ć gorko platiti sve ove
dane ć s njom...
* * *
Lin je diplomirala prije ž ć Izvela me je na
č u kineski restoran. Prvi put se i ona napila: popi­
la je, otprilike, pola pive.
Pomogao sam joj da spakuje i pošalje sve knjige, a
onda smo znali satima sjediti ž ć se za ruke i gledati
jedno drugo u č
Ponekad bismo, đ proveli dan ć
poglede, jer sat je kucao sve brže i nije bilo č da se
zaustavi.
U svojim divljim snovima vidio sam sebe na
Taiwanu...
Kupila mi je č ć s lavom od žada, kao privjeskom.
Ja sam njoj kupio č ć s bubamarom. (Uvijek sam je
zajebavao, da sa svojim malim sisama i par mladeža na
trbuhu č na bubamaru.)
Vratio sam se s posla i u našem poštanskom
č našao kovertu s porukom:
liVO aj ni, đ
Nisam se ni trudio popeti se do svoje sobe. Stajao
sam na ulici, č kaputa, padao je snijeg i,
dobro ušuškani, Amerikanci su me II č zagledali,
dok sam ponavljao: IIGje ć sad? Gdje ć sad? Gdje ć
sad
7
....
"
116
ŽIVOT I POEZIJA (i obratno)
č sam sve knjige iz gradske biblioteke, sve
znam, a niko me ne vo1i
H
, pisao je davno moj prijatelj iz
Novog Sada, Branko ć Andrla.
Nešto č se i meni dešava: protabirio sam cijelu
biblioteku u Dodgevillu (što i nije neka č pro­
č sve Ludlurne, Sheidone, Crichtone i ostala visoko­
tiražna sranja, pa mi se sada, dok sjedim za kompju­
terom u Univerzitetskoj biblioteci u Madisonu, č kao da
sam otkrio Eldorado. -
Bezbeli, nisam mogao odoljeti sujeti, pa u kompju­
ter ukucavam svoje ime: ima u katalogu DŽAMONJA,
ali Dušan - mene ni na mapi.
Kad sam ć tu, da provjerim: od naše raje nalazim
Nedžada š ć (Ugursuz) i Avdu Sidrana (Sara­
jevska zbirka).
117
Ali/ nisam došao tiIn poslom. č imam nastup
II Luteranskoj crkvi/ pa mi valja nešto č a ć mi
je navrh glave da č jednu te istu č koju sam
objavio u Americi, a i rat je ć minuo, nestao sa teve
ekrana i naslovnih stranica novina, što za Amerikance
č kao da ga nikad nije ni bilo, pa ja više nisam
interesantni "primjerak" iz Bosne, nego (ono što i
jesam) kuhar Kod prljave kašike, kako posprdno zovu
restoran u kojem radim. (S pravom, mogu ć
Iako bih č mogao klapiti i koji dinar, ja ipak
rizikujem i tražim jednu pjesmu Jiržija Sotole, koja pot­
puno oslikava stanje u kojem se nalazim, a plus, vežu
me za nju neke prelijepe i pretamne uspomene.
Ja sad idem van je pjesma koju je moj buraz Nedžad,
maestralno recitovao ili bolje ć glumio: tako i te ljetne
ć godine sedamdeset i neke, u bašti Istre ...
Milica je pretrnula od straha i privila se uz mene, a
kad je završio, odahnula s olakšanjem.
Nedžad je tad rekao: "Ja znam da muško i žensko
nije jedno za drugo, ali znam da ste vas dvoje jedno za
drugo", a ja sam č da se č (ne mogu si
dozvoliti da Milicu izgubim ć na prvom sastanku, a
što bi se neminovno desilo kad bi ugledala moj stan pri
dnevnom svjetlu), pa da idem s Mi1icom svojoj ć
Pri svjetlosti ć uz postere Beatlesa, Joea
Cockera, mapu srednjovjekovne Bosne (koju ć par
godina kasnije Nedžadu donijeti una naselje") na
zidovima, kad se prljave č zgurane ispod kreveta,
ne vide u mraku, a razbacane flaše i prepune pepeljare
ne ostavljaju dojam "prljavštine", nego "ležernosti"/
može mi ć fal.
,
118
Deset godina kasnije, kad smo Milica i ja sjedili II
Kvarneru - sada kao prijatelji - ona mi je rekla:
"Jesi ti, moj Bože, Daco, glup!"
"Što sad to?"
ć š li se kako si me fo1irao da nemaš struje u
stanu zato što nisi platio?"
"Ja, pa šta?"
IIPrva stvar koju si uradio bila je da upališ ć a
onda č š gramofon."
Izgleda da sam zaista glup, jer još ne kontam fal:
ć se, pa šta?"
h'Jesi li to, ć ti, u to doba imao gralTIofon koji radi
na naftu?"
* * *
Specijalno je ovo č i iz razloga što ć moja ć
Nevena prvi put vidjeti svoju, tek đ sestru
Vesnu, a ja ć znam, bar kratko, sijati od ć
ć ć se kao normalan otac...
Engleski prevod je č dobar, pa ja, kad me pas­
tor Brent predstavi, č "Ja sad idem van i vratit
ć se tek ujutro."
(Pokušavam da h'skinem" Nedžada i to mi, izgleda,
polazi za rukom, jer se č publika, u nelagodi,
meškolji na stolicama.)
"Bit ć vani, ne č me, idi spavati, ondje ć sjedi­
ti i č č i ć ć pijan."
119
Mojoj menopauznoj ženi, Amerikanki, ć je nepri­
jatno, a kad nastavljam: HJa sad idem van i vratit ć se
možda tek na godinu, šta tako gledaš u mene?", č
da je hvata lagana panika.
Ali, dear Janette, još nije vrijeme za č - još
toga ima da se naslušaš:
"'Ja sad idem van i vratit ć se možda tek za trista
godina, pa zar je to neko vrijeme?"
HPast ć ti na prozor u spodobi jednog bespri­
zornog, razrokog fotona. Posadit ć se u obliku prašine,
spale nekome s cipela, na prag tvojih vrata."
(Nevena hrani č Vesnu i uživa u svojoj ulozi
"'velike sestre", a ja se bavim mišlju da prekinem ovu
farsu, da kažem da to nije pjesma koju sam ja napisao,
da je ovo samo moj pasjaluk, kojeg se stidim... )
Ali, da nisam š č kao što jesam, ne bih nastavio:
II A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi
scene. Ljubavnike ć pokupiti u č i izbaciti
kroz prozor."
(U ovom trenutku bi Amerikanka najradije zbrisala
iz crkve - sve su sad č uprte prema njoj.)
"I ostavit ć sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi."
(Ona sad vadi maramicu iz torbice i briše č a ja se
kajem što sam ovo č ... )
Svejedno, u najboljem Nedžadovom maniru,
v
zavrsavam:
"Ta pusti me ć k sebi, pa pusti me ć zašto ti to
toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je grozno
120
dugo, pa ja ć usahnuti, umrijeti od žalosti, ta molim te
ipak otvori, il ć ti ta vrata razvaliti, kožu ć ti izgrepsti,
č ć ti iskopati. .."
(Pastor ć razmišlja o tome da pozove policiju.)
đ lice moje ć Nevene sija dok joj
njena sestra spava u č a ja dodajem: ULjubavi
moja", na olakšanje publike, pastora i moje žene...
Široko se osmjehujem dok primam č i umilo­
dare" i znam da je ovo bila dobro odglumljena poezija...
ali život, život?
121
liNe brini za to. đ sutra kad ć š - ć te
cijeli dan. Idemo č u Casino."
š ć Nemam banke-u džepu."
"Nema problema - ja ć ti dati pare."
if\ha. A, ć ti ih moja ll1ati Kadra iz Nevesinja."
Nick se zbunio:
"Kadra? Zar ti majka nije uHolandiji?"
"Zaboravi, nema veze - to je neka naša, sarajevska
zajebancija... Nemam para, to ć da ti kažem,
v ., v
covJece.
"
Opet ć Nick:
"Nema problema - rekao sam ti da ć ti ja dati pare:
ako izgubiš - ne duguješ mi ništa; ako dobiješ: pola
meni - pola tebi."
Do Casina irna vožnje sat i po, pa smo, sa ć
krenuli. Zamolio sam ga da ipak, svratimo do rnoje
ć da se nabrzinu č ć da izgledam ko
furda u Casinu.
Obukao sam crne dockers 'pantalone i crnu frog
košulju, evropskog dizajna i, plus)' svezao bijelu,
svilenu kravatu, pa sam i č na nešto, iako sam u
džepu imao samo sto dolara što mi ih je Nick dao.
Kockarnica je bila na nekom jezeru, na brodu, blizu
Chicaga, ali na teritoriji Indiane.
Koliko sam shvatio, u Ilinoisu (gdje pripada Chicago),
kockanje je zabranjeno, pa svako iz Chicaga dolazi tu.
125
Č je, kao što rekoh, spor dan, pa je na parki­
ralištu ispred bilo samo desetak kola, a đ njima se
izdvajao ogromni, bijeli lincoln sa šestoro vrata. Nick je
promrmljao:
NOho, M.J. je ovdje č
liM. J.! Michael Jordan! Bože, kako taj č voli da
kocka."
Na stepenicama što vode do palube stajala su dva
brda od č i Nick me upozorio da su ta dvojica
Jordanovi tjelohranitelji, a da su druga dvojica, sigurno,
s njim u sali.
Slatka jeza me obuzela pri pomisli da ć kockati za
istim stolom sa Michael Jordanom i u samo desetak
metara do ulaza ja sam sanjao: kao, krenuo mene rulet
ko budalu kurac, a Jordan - gubi li gubi! U neko doba
ostane on kokuz, a ja mu prebacim gutu žetona; on se
izvadi s mojim parama, još i dobije; zahvaljuje mi se i
daje mi svoj privatni broj telefona i ć mi karte za
NBullse" kad god zaželim; ja mu kažem da bih volio da
se vidim sa Tonijem č on kaže...
Tu se budim iz sna, jer sa samo sto dolara II džepu
mi i nije dozvoljen pristl!P u salon (ulaz je da promi­
jeniš minimum 500 u žetone), tako da ja svoju staju
mogu zijaniti samo u predvorju.
Nick, bezbeli, ide ravno gdje je velika lova i želi mi
ć a ja se ć bavim mišlju da uopšte i ne kockam,
da sjednem za bar i da se č a da Nicku kasnije
kažem da sam prokockao pare i mirna Bosna.
126
č Johnnie Walker - s /I crnom etiketom""
naglasim" a šankerica me pogleda kao zadnje govno i
kaže:
HDrugog i nemamo" gospodine!" Sa velikim naglas­
kom na ono /I gospodine" .
Stavljam stojanku na šank i pitam se koliko ć me
zaklati; ona mi sipa naprstak u č š i ć mi kusur od
92 dolara. Strpam 900 dolara u džep i ostavim joj 2
dolara bakšiša. Ko biva - ć utisak. Ne kaže mi ni
hvala.
Razgodim viski na dva č ć i na jednu cigaru
i skontam da nema šanse da se č i pripijem za pre­
ostalih 90 i sa njenim sipanjem.
č heineken - duže ć potrajati. (Ovaj put joj
ostavim kurac, a ne bakšiš)" i č se da sjednem za
mašinu.
Kako sjedoh - tako me krenu; dobar sto na uloženih
dvadeset. Opet imam šanse da se ušikam, ako ništa
drugo. Opet č heineken, da ne pokvarim ć
mašina je poludila - u manje od sat vremena dobar sam
800.
-
Kažem sam sebi: ne č č č uzmi pare, sjedi
za šank, č fajront i Nicka, daj mu njegov tal i opet
si dobar č platu.
Ali, ne bih ja bio ja, da ne odem ravno do mjenja­
č na ulazu u salon i ne uzmem 500 žetona.
Samo dva stola rade: rulet i ajnc (Black jack).
127
Za ajnc stolom je samo jedan č u tamnozelenoj
košulji, braon pantalonama i s kravatom iste boje; malo
razvezanom oko vrata... s dijamantskom naušnicam...
Iza njegovih đ dva crnca s mumificiranim licima
na kojima samo č rade: kruže po cijeloj prostoriji i,
naravno, zaustavljaju se na meni, koji pokušava izgle­
dati nonšalantno i došetati do stola gdje kocka njihov
gazda - jer to jeste M.J.
Isti osmijeh, ista faca, ista ć prekrivena graška­
ma znoja, koju sam vidio nebrojeno puta na televiziji.
ć svojih pet glava u žetanima (25 komada
po 20 ), kao, ja ć sada sjesti za isti sto s Jordanom, baš
kao da tu i pripadam. đ gospodin Jordan ne
voli dijeliti sto ni s kirn, pa mu krupije dijeli karte na sva
slobodna mjesta na zelenom stolu, a on stavija na svako
veliki, crni, č žeton (1.000 ) dok piljucka nešto
žuto iz č š
Pravim okuku do ruleta gdje Nick, pet-šest frajera i
jedna koka (dobra, da ne griješim duše) igraju na
veliko.
.fAh, tu si", kaže Nick, sa velikim osmijehom i
velikom gutam žetona ispred sebe.
Sjedim pored Nicka i stavljam žeton na srednju
kolonu: ć sam u glavi č da ć igrati deset puta
isto, pa šta Bog da. Dade Bog: od deset puta dobijam
osam, što je narednih 240 dobitka.
Dok se rulet vrti, žalim se Nicku kako me je šanker­
ica zaklala za viski u predvorju, a on mi objašnjava da
je sada pravo vrijeme za osvetu, jer u salonu su sva ć
i cigare besplatni. ..
128
Nastavljam da igram isti"sistemO, srednju kolonu...
Dobijam i gubim, dobijam i gubim; izgubio sam ć
č koliko imam para ali konobarica mi sipa viski č
primijeti da je č š prazna (A to je č
Pitam Nicka gdje je hala i on mi pokazuje rukom u
nekom đ pravcu. Malo sam izgubljen II
uskim, brodskinl. hodnicima, ali tad vidim Jordana (li
pratnji tjelohranitelja) kako, č ć šlic, ulazi na
jedna vrata, a ja za njima.
Stojimo iznad pisoara i, kao svi muškarci na svijetu,
uz isto "Uuuh" i Ahhh", uživamo u trenutku.
Sretnu nam se pogledi i Jordan mi se ć
"Cool shirt, man" (Strava košulja, jarane).
"Yup! Thank you" (Aha! Fala.).
Otresamo zadnje kapi, a Jordan se opet ceri.
Ul thought that I had good one" (Mislio sam da je moj
velik).
Its nothing as used to be" (Ništa je kakav je nekad
bio).
"Thats for sure; and itIl never be" (Ta ti je dobra;
nikad ć biti kao prije.).
Dok peremo ruke nad lavaboom, smijemo se i ruku­
Jemo se:
"See you round, man" (Vidimo se opet, jarane),
kaže, bogami ko da to zbilja misli.
Sure" (Aha. Bezbeli.), ja odgovaram.
ć ć i vrijeme je fajronta: zadnje ć i zadnja
opklada. Stavljam stoju na broj i gubim.
129
Na izlazu Nick mijenja poveliku gomilu žetona za
č a ja za H cash". Guta para!
U kolima brojim pare: 720. Dajem Nicku njegov tal,
ali me on odbija:
HNek tije sa ć Vrati mi samo mojih sto dolara.
Ja sam, ionako, dosta dobar č
Vozimo u krvavocrveni zid oblaka što izranja sa
horizonta i Nick me upozorava da ć vjerovatno,
imati gadno nevrijeme kad stignemo u Crownpoint.
Autoput, gladak ko ogledalc>, je pust u to doba, Nick
š ć gas do daske, pa smo ć pola sata ranije nego
da smo vozili dozvoljenih 65 milja (100 km) na sat.
Pozdravljam se s Nickom, sjedim na verandi i pono­
vo brojim pare. ć se sretnim i sigurnim i ne
mogu da opet ne č sanjati: ako svake nedjelje
budem dobar bar pola ovoga, onda ć za godinu dana...
Tad č da popijem još jedno pivo prije spa­
vanja, da izmerakam svoj dobitak, da odbacim tu krpu
samosaželjenja, koja me, evo, ć č godine guši i
pokriva kao gubavca, da...
Ostavljam pare ispod teške, staklene pepeljare na
stepenicama na verandi. ..
U par minuta, koliko mi je trebalo da č
vrata, odem do klozeta, do frižidera u kuhinji po pivo...
Otvorilo se nebo, ili bolje č pakao.
Na verandi ni traga od pepeljare, a kamoli od mojih
para; kiša šiba u vatrogasnim mlazovima, skoro hori­
130
zontainim od č vjetra, a ja stojim nasred ulice i
urlam, č ć u "'oko oluje"'.
"Ubij, pederu" Ubij, ne č me više! Ubij, majku ti
jebem!
Ub·· b""'"
lj, Ul] ...
I, opet, ne ridam ja zbog gubitka jebenih dolara,
nego što je, opet, po bog zna koji put, ta mrva sna koju
sam imao ubijena u meni: ja urlam da ga č jer,
kroz svu grmljavinu i munje što ih šalje, ja jasno č
njegov podrugljivi smijeh:
"'Koji ti je kurac trebalo još jedno pivo?"
Izgleda da sam i uspio II tome, jer sve se smiruje
naglo kako je i č a Branko, moj jaran iz Trebinja, u
č ć ustvari i živim, izlazi na vrata, samo II

gacama:
"'Šta se dereš sarajevska č
Prebacujem mu ruku preko ramena, SmIjem se I
kažem:
"'Šuti, trebinjski papane. Daj nam po pivo:"
Sjedimo na verandi; on sklanja ruku sa svog rame­
na i samo kaže: I/Svašta"'.
Branko se ć sa dvije konzerve piva u rukama i
stresa od ć
If Hladno, bog te jebo.'"
Otpijam dobar gutljaj i gledam svog jarana,
spuštam, najnježnije što mogu, ruku na njegovo
mršavo koljeno i kažem:
131
HZnaš li ti da ja imam ć kurac od Micha Jordana.
ff
On ć ni da gleda više u mene, nego samo trese
glavom i ponavlja:
NS
vas
"ta'"
.
Marija, Brankova žena, pojavljuje se, bunovna, za­
grnuta šlafrokom, na vratima, sa zabrinutim izrazom
lica pita:
v
"Sta je bilo, Daea?"
"Ništa, Marija. Šta ć biti, Marija?"
Marija odmahuje rukom, ć se u ć i kaže:
"Svašta!"
132
PEGLANJE MOZGA
Svakog č u pet sati idem na svjetovanje č
je svrha da zatornim svoju /I agresivnost" i da platin1
č i osam dolara. I tako dvadeset i č sedmice.
Imam pravo da propustim samo jednu seansu - u pro­
tivnom, sve moram krenuti č
Sve je to č od onog dana kada sam sa Nešom
Č ć smirio bocu viskija, pa onda, da se
izvadim kod Amerikanke, napravio I'Iluksuznu" č
koja me je koštala oko šest dolara.
č po č sve dok nisam skupio sav svoj jad i
č i pljunuo Amerikanku, izašao iz ć da zapalim,
da se smirim, da prislonim grudu snijega na vrelo č
i da si postavljam pitanja na koja nema odgovora.
Nisam ni dopušio, kad ilrira, rira" - murija!
133
Povale me ko bekana preko haube kola, trkeljaju
me, ne č mi moja prava, nego mi stavljaju lisice na
ruke i vode u zatvor.
"I bolje", mislim, "da ne napravim ć belaj. Prespa­
ć ć u zatvoru, otrijezniti se, platiti sudiji za prekrša­
je, vratiti se ć ć Amerikanki da više ć piti
žestinu, pronosati svoju ć Vesnu i sve Ć biti... "
kaže č zakon: č optužnicu i
ne mogu da vjerujem svojim č ...
Ko đ prijetio sam Amerikanki da ć je ć na
komade i ć u rerni, pokušao da je udaviffi, a da bude
još gore, udario sam svoju jednogodišnju ć štosom,
za što mi sljeduje zatvorska kazna od jedne do dvadeset
godina i kazna od hiljadu do sto hiljada dolara.
U dodatku stoji da mi je zabranjen svaki kontakt s
Amerikankom i sa mojom ć ..
Tu ć u zatvoru sam proveo u trenerci (a 13. febru­
ar je) i sve stvari su mi II ć policija me vodi do
Amerikanke da pokupim svoje prnje, č u kolima
dok oni iznose bijedni kafe:.: sa svom imovinom koju
sam za tri godine stekao II Americi, a ona mi maše, baš
kao da nije pokušala da mi namjesti dvadeset godina
mUrije:
"Daco, izvini, nisam imala vremena da ti ispeglam
košulje."
U policijskoj stanici č svoju sestru Mirnu, koja
ć mi dati prevoz donegdje, a ne znam gdje - I mrzim
č
134
Jim Tomony, profesor psihologije, s neskrivenim
č đ č moj dosje:
"Vi ste izjavili da ste krivi?"
"Jesam, pa šta?"
"Znate, ja ovaj posao vodim ć dvadeset godina i
imao sam samo "nevine". Šta vas je rukovodilo da priz­
nate krivicu?"
Kako ja njemu, stopostotnom uspješnom Amerikan­
cu mogu objasniti da ja svoju ć Vesnu volim skoro
malo više od svoje ć Nevene, da, ako sam tražio
porotno đ - gdje bi se objelodanilo da je i Ame­
rikanka bila pjana ko č što njoj, kao č č
automatski otkaz sa posla, a konsekventno tome, na­
šem djetetu smještaj u neku vrstu "prihvatilišta", gdje
su uslovi mnogo gori nego u filmu Crni biseri; gdje dje­
cu prže cigaretama, đ ih teniskim lopticama u gla­
vu - iz zabave, a o onome, neizrecivom ne mogu ni da
pomislim, a kamoli da napišem...
Sad šta je - tu je!
Dale je If samo. malo gurnuo ženu, pa joj pala vaza
na glavu i prouzrokovala frakturu lobanje."
Jon (arhitekta, i iz hobija, instruktor karatea) je
If popio samo jednu" i uopšte se ne ć kako je ženi
slomio ruku.
Steve je uhvatio u krevetu, u svojoj vlastitoj ć
vlastitu ženu s njenim, vlastitim ljubavnikom, razbio ga
ko jaje, onda otišao u kafanu i napio se ko mejt - kad je
policija došla po njega - "opirao se hapšenju".
135
Philu je djevojka sakrila amfetamin, a on ju je u samo
malo razrezao nožem".
Dave je u č zalupio vrata kola", dok je njego­
va žena izlazila, pa joj č prste.... Bio je umalo
popio" - šta jest - jest, kaže on.
U igri sam: č pred svima treba da kažem
kakvo sam ja đ od č da u meni postoji
nezaustavljivi poriv da pljujem ljude, da im nanosim
bol i poniženje, da sam ja jedno primitivno ć koje
nije zaslužilo ni da se rodi, a ne da živi, da za mene
nema adekvatne kazne...
Pokušavam da se pravdam:
u .•• ali, vi ne znate šta je ona meni nagovorila... "
"Vidite, vi opet prebacujete krivicu za vaše agresino
ponašanje na drugoga."
č sedmica za sedmicom: č sam lekciju i
ponavljam, kao papagaj, da je II sve do mene"....
U đ Amerikanka je izganjala dozvolu
da se možemo đ da mogu opet vozati svoju Vesnu
u kolicima, da mogu osjetiti njene slatke poljupce na
mom licu, da je mogu mirisati i č ponavljati:
"Zeko, moj dragi Zeko."
(AmeriJ<-anka mi svakodnevno piše pisma, baš -II
stilu č š junferice: 1.(1 love you, I love
you, I love you... " i tako cijela stranica.)
Svaki put treba da opišem neku situaciju, gdje sam
bio u prilici da pokažem svoju agresivnost, ali sam se
suzdržao...
136
"U supermarketu je bio č koji me je požurivao
ć kolica, đ me naglas, a ja sam mu rekao
da, ako mu se žuri, može ć ispred mene...:", izmi­
šljam č
"Very well, Dario", kaže Jim Tomony i ja ide'm, posli­
je sveg tog peglanja mozga, na pivo sa Daleom. (Jeste
da nam je obojici zabranjeno da pijemo, ali kao što to
č jedan prvoborac, kad su ga uhvatili da peca ribu
van sezone: "I 41. je bilo zabranjeno ć u partizane,
pa ja opet otišao.")
I to se svršilo: sad znam kako da se kontrolišem.
ć se ć ljubim svoju ć koja je sad ć
"velika cura", a njenoj majci kažem:
me ć put budeš jebavala, ć te ko
novinu, a, ako se uhvatiš telefona da nazoveš policiju,
ć ti ruku!"
Onda dodajem:
"Znaš da se šalim", l to zaista mislim, ali 1 dalje
mrzim č
,p
137
SVECI GREŠNICI
Sjedili smo tog kasnog poslijepodneva u Velikom
parku, pušili š ć dumali nešto svoje - ako smo
uopšte idumali.
Ja sam gledao u stablo platana po kojem je plesalo
č svjeto i mislio kako me njegova kora ć
na leopardovu kožu. Re.kao sam to Mrkom, a on je bacio
kratak pogled, mrzovoljno povukao dim iz cigarete i
rekao: "Mene ć na debele Njemice na plaži, na
moru kad im se koža guli s pocrvenjelih ramena... "
Pošli smo taj dan II kino, Romaniju, igrao je neki film
sa Barbarom Streisend i Robertom Redfordom, kod
Privredne banke smo odigrali par brzih lutrija, a onda,
baš kao da smo to unaprijed dogovorili, đ pu­
stu Titovu i sjedosmo na klupu...
"Nekako se č ć rekoh.
139
"I ja.
N
(Sutradan smo, iz novina, saznali da je baš u isto vri­
jeme - pet i deset, ako se ne varam - dok smo mi sjedili
u parku, Bukurešt pogodio zemljotres, a i Beograd ga je
osjetio dovoljno da se ljudi č u Sarajevu su ga,
možda, osjetili oni što stanuju na najvišim spratovima...
Ne znam kakve to ima veze, ali, kontao sam, ako je isti­
na da zlatne ribice i još kojekakve životinjke mogu pre­
dosjetiti zemljotres... ?) Klupa na kojoj smo sjedili nije
bila baš najsretniji izbor: do nje je bila javna hala sa
svim svojim miomirisima, a bila je i poznata kao omi­
ljeno sastajalište pedera najniže klase, nimalo nalik
Hnurejevima" u Armani odijelima i svilenim košuljama.
Prišao nam je ć ć č '1\h, kakav
prekrasan dan! Moglu li dobiti vatreN, pitao je i č
pokret rukom kao i da bi sjeo na klupu?
NMrš u č materinu pedersku", prekinuo ga je
Mrki, a č ć je, s prezrivim izrazom na licu rekao:
"'Samo pitam, ne ljuti se - š č
Nikad nisam bio ljubitelj pedera, ali ja bih mu, ipak,
dao vatre i (vjerovatno) se zajebao, jer on bi tad sjeo
pored nas, č neku svoju isplakanu č i valjalo bi
ga se nekako kotarisati...
Mrki je stariji od mene desetak godina, ali nikad nije
pokazivao da mu to smeta, da nismo ravnopravni, ni­
kad se nije ponašao pokroviteljski ili superiorno - dru­
žili smo se, otaljavali naše živote ne ć baš puno
jedan o drugom.
Naišao je neki č zamahao štapom na nas (mi
smo sjedili na naslonu klupe, a noge držali na sjedištu):
N
NIma i drugih ljudi koji ć koristiti tu klupu... , pokušao
140
je od svog, još jednog, č dana napraviti
H đ ali ga Mrki nije ni pogledao, nego samo pro­
cijedio: uNe prdi, stari!"
Opet sam se osjetio č nelagodno, a Mrki, kao
da je pogledao karte mojih misli, č je objašnjavati:
HNajviše na svijetu mrzim licemjerje, taj strah da se
stvari nazovu pravim imenom, sve to prenemaganje
oko ff starih i bilesnih"...
Znaš li zašto ljudi vode brigu o fflaponcima" i u dilaj­
Iama"?"
Bilo je to samo č pitanje: UTo je njihov ritual,
neko pagansko, voodoo prinošenje žrtve, samog sebe,
ne bi li izbjegli nešto što mora da se desi ili zaobišli
nešto što je ć da se desi. Ko normalan uživa u
pranju sn1.ežuranih guzica ili ć se s debilima,
invalidima? Niko! Zato ć glavu od njih, nastojim
ih ć odvratiti pogled od tog ogledala u kojem se
vidim: ć okružen ljudima koji mi pružaju
Nljubav i pažnju" kad mi više nije potrebna... "
Pokušao sam da se složim s njim:
"Znam, ali to, brate, izgleda nekako... "
"Okrutno? To si htio da kažeš?"
Kimnuo sam glavom: "Dobro, pusti sad to: ali šta ti
je trebalo da ć onako handriš Debu?"
ć smo igrali pokera kod mene: on, Deba, Mujo
i ja. U č je Deba dobijao - pošla ga je karta, ono
što kaže "ko budalu kurac", a nije da je Deba bio levat
za poker, pa nas je č sve dok mu Mrki, naj­
nevinije i najbezazlenije č
141
i'lBogami, Deba, da sam na tvom mjestu, ja bih se
zabrinuo."
"S"t t 7'"
o o ..
"Pa, kako te sere karta - šta li ti žena radi č
Debino lice je buknulo, pokušao je da se slabašno
nasmije, a onda nasuo veliku č š "štaka" i pravio se da
ignoriše sve daljnje dvosmislene primjedbe Mrkog, ali
je č cupkati na stolici, paliti cigaretu na cigaretu, a
na kraju me upitao: "Mogu li telefonirati?"
(Otišao u hodnik i vratio se kao malo umiren nakon
kratkog razgovora (s ženom, bezbeli), ali je č gubi­
ti, i to s l1.ekim š ć ili kao da se žuri da zijani
zadnji dinar... )
Mrki mi je spustio ruku na koljeno: "Prvo da ti nešto
kažem, ako ć š možeš to nazvati i savjetom: nikad se
nemoj ispovijediti prijatelju, nikad mu ne otkrij nijednu
svoju tajnu, ne pokaži nijedan ožiljak. A, ne prihvati to
ni od njega - ako ć š da č š prijateljstvo."
Prekinuo sam ga:
'''To mi nekako č apsurdno: kome ć š - nego
jaranu? Valjda za to prijatelji i služe?!"
_ "Prijatelji služe da te zajebu, da iskoriste kad za to
đ trenutak, da ti podastru na sto sve ono što si im
nekad - ti to ć i zaboravio - povjerio. Ili ć ako su oni
"pukli" pred tobom, č da te mrze, jer znaju da ih
imaš, da ih držiš... "
IiA" 7"
,zene.
č su mu bljesnule: "One - posebno."
142
Nastavio je: uE, sad da ti č za Debu! Jes! li
primijetio da uvijek nosi košulje dugih rukava?"
Nisam, a i da jesam mislio bih da je to neka njegova
"furk" a ...
/IZnaš li zašto? Da sakrije ožiljke. U č gim­
nazije, dok se još zabavljao s Vericom, sadašnjom
ženom, prerezao si je vene. Jedva su ga spasili. Svi II
gimnaziji, pa i u gradu, su znali da se Verica ""klepa"
naširoko i č I on je to znao, ali se pravio
utošo", a onda mu je, tupanu, palo na pamet da stavi
žilet u venu. Onda ju je zaprosio, bolje č - ucije­
nio: ako se ne uda za njega, ć put ć č
pištoljem ubiti i nju i sebe. Ona, 1/ č kakva je vazda
bila, pristala je na brak, ali pod svojim uslovima: nema
joj se pravo miješati II život, nema mu pristupa II njenu
postelju - pristaje na to samo radi njega, da bi ostali svi­
jet mislio da je muškarac, a ne pihtija - baš tako je rekla!
Ništa ti ne foliram: sve mi je to Deba sam č
Licemjerje ga je do toga dovelo; upropastio je i svoj i
njen život samo zato što stvari nije nazvao pravim
imenom, a to što ga ja podjebavam je samo ventil na
koji mu ispuštam višak li pare". I znam da me mrzi. A, to
je dobro, jer ako prestane reagovati na moje sitne zaje­
bancije, to lako može č da bih se i ja, pored Verice
i njega samog, mogao ć na nišanu pištolja...."
Sav sam bio smušen: Mrki je u sekundi sve okrenuo
tumbe, a, svejedno, č mi se da je u pravu, i to mi se
gadilo.
č li to da trebaš da živiš ko životinja, da stalno
vrebaš, da izbjegavaš da budeš uvreban, da stalno
budeš sam?"
143
č rekao je sigurnim, mirnim glasom.
HAli, ako ja to ć ne mogu?"
HOnda ć š cijelog života ostati na š ć ... "
HO č č š I nisam shvatio.
H ••• a š ć su najgora mjesta, najviše ć se
đ na njima."
144
-
PRAVIM SE TVRD I HRABAR, MADA MI SRCE
Č KAO U Ć
Evo me, opet, u Crownpintu, Indiana. Prije sedam
dana sam stigao iz Dodgevilla, Wisconsin: moja
č žena mi nije dopustila ni da se oprostim, da
poljubim svoju ć Vesnu. "Tebi je č tvoje
Sarajevo od vlastite ć ...", kaže ona, a ja joj šutnjorn
odgovaram da mi je sve č od nje, a ne od moje
ć Moja bosanska žena me vodi na autobus; u toku
vožnje joj kažem: "Ia sam, Dijana, napravio dvije
greške u životu - prva je bila kad sam tebe oženio, a
druga kad sam se rastavio od tebe." Ona mi šutnjom
odgovara: "Daj, bogati, ne seri." Na aerodrom, u
Chicago, vozi me moj gazda Nick (protekle nedjelje
smo popili toliko da bi to bilo teško i preplivati), jer ć
da bude siguran da sam se ukrcao na avion, sa "one­
way" kartom. Kao što to ć biva u životu, razmjenju­
145
na koje nikad ć pisati i telefonske
brojeve koje nikada ć nazvati. č moj prijatelj
Branko, č Marija, njegova žena, a ja se pravim tvrd
i hrabar, mada mi srce č kao u ć ... Na šalteru
predajem svoj "'ljiljan - pasoš"', a koka ga zagleda, pa
zove kolegicu: "'Vildana, there is someone from Bosnia,
too." Rukujem se s Vildanom, koja je Sarajka, koja mi
želi sretan put i ja sve to č dobrim znakom.
Kompanija s kojom letim je Kuwait Airlines. Ku zad­
nja budala, pitam stjuardesu da mi donese pivo, a ona
kaže da je alkohol zabranjen na avionu, što opet
č dobrim znakom, jer valja D;}i se istrijezniti,
izbistriti, č provesti par dana s majkom u
Amsterdamu, isplakati sve suze koje me guše, udahnu­
ti duboko i krenuti dalje...
Pored mene sjedi č crnac, Jake, kojem je
ovo prvo putovanje u Evropu; ja ć ko baba ­
Amsterdam je č od jeftine pive do jeftine mari­
. huane, 'od najbolje hrane do najbolje č od
Rembrandtovog trga do Crvenog kvarta, od Carskog
muzeja do Van Goghove galerije; dajem mu savjet gdje
đ najbolje i najjeftinije ć š - na brodovima
koji su usidreni, a koji preko ć isplovljavaju u
đ vode, pa tako izbjegavaju ć takse
državi i gradu... ć ć a i ne ć da
je Jake stavio slušalice na uši i da vozi nekakav stupid­
'rii filtri' na mini-televizoru đ II sjedište ispred.
Ali,jebe se meni: ja nastavljam, jer ne č ja to
njemu, ć da sakrijem strah, da se operem od ć
krivice, jer, ipak, ja sam svoje dvoje djece ostavio TAMO
i možda ih više nikad ć vidjeti...
146
Sa istim ponosom i š ć s kakvim sam izva­
dio svoje "'ljiljane" na č š aerodromu to radim i u
Amsterdamu, ali ovaj put nema ni Vildane ni nikoga da
mi zažele sretan put, a kamoli sretan dolazak. Ima samo
da me dvojica policajaca s heklerima odvajaju ustranu,
pitaju me koliko imam para, traže mi č doku­
mente (koje pokazujem), pitaju me da li govoriITi.
engleski (na šta mi đ da im kažem: "'Jok, vi govo­
rite!"), sva potrebna i nepotrebna pitanja:
"'Moja majka, koja je holandska državljanka" koja
živi ć trideset godina u Amsterdamu, č me na ter­
. l "
mIna u ...
"'Jeste li znali da vam treba viza za Holandiju?"
"'Ovo mi je petnaesti put da sam u Holandiji - do
sada mi nije trebala, a vjerujem da bih bio i morao biti
upozoren od č č agencije, koja mi je
prodala karte za ovaj let, da je to neophodno.... "
Dopuste pederi mojoj majci da me vidi na pola sata
prije nego što ć me zatvoriti (uzeti mi pasoš i avionske
karte) u neku vrstu bajbokane, objasniti mi da sam ja
neželjena osoba, da sam šupak i smrad, da je njima pun
kurac ovakvih kakav sam ja, da mi ne bi uzeli ni oraha
iz ruke, da im se č gadi da me i svojim č
pendrecima dodirnu... Ja kažem: "'De, ć ti, skrati to!
Znam ja bolje od vas da sam Bosanac."
147
Č PROTEKLIH GODINA
Jutros sam se probudio sa č simptomom
mamurluka. Ne samo da mi glava otpada, da sam bacio
č č poslije prve zapaljene cigarete, da se
tresem ko Agadir, nego me i đ bole?!
Uskoro otkrivam uzrok: drška od metle. Naime,
naša seja Goca je S. ć i meni zaprijetila da ć nam,
ako se još jednom olešimo, ona suditi po đ kad se
bandakujemo.
č se ko kurva na stražnji izlaz, kroz. dvorište,
jer znam da ć me ona daviti sa č a meni je
samo hladno pivo na pameti.
Drhtavih i klecavih koljena kozjom stazom se
spuštam do Rifatove kafane i pokušavam da rekon­
struišem prethodnu ć Sve je krenulo lijepo: pekli
smo i gulili paprike za ajvar. Onda je u posjetu došla
149
komšinica sa kljunom neke č ptice. č su
č pitanja: "'Kako je u Sarajevu?", "'Kako
izdržite s Muslimanima?", "'Ima li posla za Srbe?", a
onda: ''A, jeste li vi bili na ratištu?" Odjednom se u meni
skupila sva č proteklih godina, pred č su mi
izašle krvave ulice Sarajeva, brda iznad, č č "rat­
nicima", ljudi koje više nikad ć vidjeti, pa sam, ne
ć bijes, odgovorio:
"'Nisam, draga đ Bio sam na strelištu, a ja
sam bio meta!"
Pogledala me je kao vanzemaljca i nastavila guliti.
Ali, mene je od tog trenutka krenula loza i obuzela
pamet.
Ptici sam izašao s jednim konkretnim prijedlogom,
a ona mi je konkretno odgovorila da s pijanim ljudima
nema šta da č a kamoli radi.
"'Draga đ da sam trijezan, ja na Vas ni bicikl
ne bih naslonio, a kamoli šta drugo."
Prihvatio sam se posla da č drugu flašu
. loze, što. sam, č po tome kako se jutros
ć uspješno priveo kraju.
.' p
t r
Sad idem do Rifata i nadam se da č raditi Snježa,
konobarica iz Sombora, č jedino pristojno izgleda­
ć ć suprotnog pola u č
Znam da sam izgorio kod nje, jer sam joj nudio sve:
od braka 40 posla i stana u Sarajevu, č ljubavi i
vjernosti, osim onog glavnog - maraka. (Ne mislim na
poštanske.)
150
Ali; svejedno, ć mamurluk č ć o tem
Somboru, o Mostongi, hotel Slobodi, kafani Slon, abnor­
malnim pljeskavicama u Ugostiteljskoj školi, ribljem
paprikašu...
h ". VJ
Al
,
l, oces.
Snježa više ne radi, a meni se ne sjedi s Rifatom, pa
ć razmišljam o povratku. ć se ć gdje me
č /I đ mrtve vojske", Zoran, Gocin muž,
koji se vratio s višednevne dežure na albanskoj granici
i sada se č sa njihovom ć Jelenom, što
tjera na suze, jer srednje ime moje ć koju
vjerovatno više nikad ć vidjeti je Helen, pa bih iz
svoje kože č jer ne samo da je ne mogu vidjeti,
nego joj ne mogu č ni glas - zbog vremenske razlike
mi valja č ć da telefoniram,
Ležim u svojoj sobi i jebem si mater što sam ikad
napuštao Ameriku i pokušavam da skontam šta li su
sve ove odvratne muvetine, koje mi ne daju da zaspim,
našle, pored svih kokošjih, svinjskih i ostalih govana u
dvorištu, interesantno na meni.
ć se samo jedan č - lete na ć
govno.
Usput budi č - ajvar je ispao super.
,
151
SARAJEVO JE MOJ NAJDRAŽI
Đ POKLON
ć je. Smjena drotova. Nisam spavao, evo, ć
trideset i šest sati i sve mi je pobrkano u glavi. Kao da
mi je žao što se ona dvojica drotova skidaju s dužnosti,
baš kao da su mi to stari pajdaši i č od njih da
ć me pri odlasku pozdraviti, ali oni samo daju pasoš i
avionsku kartu novoj smjeni, koja preko mene prelazi
pogledom koji mi je odnekud poznat: u maju, u Seattlu,
dok sam još radio u ludnici, izlazim na terasu ć koju
dijelim s normalnim stanarima i palim cigaretu (u ć
mi je zabranjeno pušiti); smjestio sam svoje budale u
bešiku i sad ć otvoriti pivo; koje č sakriveno u
ć ć i praviti se da mi je lijepo... na terasu
izlazi Michelle i nosi lavor s vodom, zavaljuje se u
ležaljku, kaže: HHI!'''', skida ć kostim i č bri­
jati koku... baš kao da ja ne postojim, kao da sam azale­
..
153
ja u saksiji - ma kakva biljka: i biljke su živa ć - nego
prozor kroz koji se gleda... bježim II svoju sobu i sjedim
na krevetu ć Uja sam Dario Džamonja, ja
sam Dario Džamonja, ja sam Dario Džamonja... "
Ostalo mi je još jedanaest i po sati do leta za Zagreb
i bezuspješno pokušavam da uhvatim sovu na stolici.
Ne ide. Liježem na pod, stavljam torbu pod glavu i'
pokušavam da spavam, ali mi je pred č slika moje
majke, ne one starice koju sam danas nakratko vidio,
nego mlade i liiepe, u cvjetnoj haljini, koja tužnim
glasom govori: USta ć š Dario?"
Iz nekog neobjašnjivog razloga u ekran mi se
ubacuje moj pokojni prijatelj Dara, kako II teškom
mamurluku stoji ispred; ogledala u mom stanu i tiho
kaže sam sebi:
"E, moja majko, što me nisi pobacila?"
Prošlo je nekako i tih jedanaest sati i drotovi ć
smjena) me prate na avion: naravno, ostali putnici pro­
laze kroz ono govno od rendgena ili ć kako se zove,
ostavljaju č i ostale metalne pizdarije pri ulazu,
a mene ć prema zidu i trkeljaju me od glave do
muda... razgovaraju s kapetanom aviona, koji me na
č engleskom pita:
"Gospon, a imate li vizu za Hrvatsku?"
Kažem mu da možemo č na "našem", da ne
kanim ostajati u Hrvatskoj, da imam tranzitnu kartu za
Sarajevo....
Sjedam u avion i jedina prednost mog"statusa" je­
ste što mi dodjeljuju dva sjedišta, valjda da se ne bih
miješao s ostalima, pa hvatam satak spavanja...
154
I
U Zagrebu se mora ponavlja: svi prolaze normalno,
a mene drot (kasnije ć saznati da se zove Vinko, kad
popijem Zrinski s njim) odvaja na stranu.... Gledam ga
kroz staklo kako pokazuje moj pasoš nekome, a ja mis­
lim: uJebem te živote, nemoj opet!"
Ali, Vinko se brzo ć uljudno mi se izvinjava'"da
su primili dezinformaciju da sam deportovan iz
Holandije... " , kažem mu da je to živa istina, a on mi
objašnjava da nije, jer da bih bio deportovan trebao sam
č neki kurac protiv holandskih zakona, da sam
najzad regularan putnik...
Nalazim kancelarije Air Bosne, a tamo đ
Stara Lilina, Gorina, Zokina jaranica iz JAT-a u
Sarajevu.
uPa, gdje si Daco?", grli me, a ja se nakon dugo,
dugo vremena ć ...
Ne znam, ustvari, kako se ć ali kao da se
gledam u ogledalu, nakon teškog pijanstva, i govorim
sebi:
"'Hvala ti majko što me nisi pobacila."
UNA PERONU (AERODROMU), BEZBELI, KIŠA
TAKO PUTNIKA Č OVAJ GRAD..."
napisao je Avdo Sidran s neopisivom ljubavljU
prema mjestu gdje se rodio, odrastao, pio, ženio se i ras­
tavljao, đ djecu, pisao...
To mjesto se zove Sarajevo.
155
Moje Sarajevo!
Godine 1994., sjedim u š č u Americi, trijebim
boraniju, a moja Amerikanka ć ko bez duše ii:
ć i zove me:
NEno, tvoje Sarajevo na televiziji... "
Rat je u punom jeku i znam kad je Sarajevo na
č televiziji ništa dobro se nije desilo mom
gradu... -:\;
Svejedno, letim u ć i gledam onu Kristinu (neiz­
govorljivog prezimena) sa CNN-a, kako izvještava o
č č se ne ć ali u pozadini je Holiday Inn,
a ja se č iza televizora da Amerikanki ,pokažem,
š ć rukom po ekranu, gdje je moja ć evo baš
ovdje, iza ć š ... ''­
.. ":
Idem na č u školu, a moj profesor psihologije,
,predivni Michael Dyer me, nakon pokolja na Tržnici,
ć na hodniku i kaže:
. liVidio sam šta se desilo II tvom Sarajevu."
U Ga:.;yu, Indiani, sjedim II kafani i prilazi mi naj­
crnji crnac kojeg sam vidio u životu i pita me na našem:
lijeste li vi iz ?arajeva?"
'1\ha"I odgovaram, uopšte ne ć č
situacije da s nekim,'koje crn ko zift, č na našem.
Vadi kutiju MarIbora iz džepa i daje mi je:
NJa sam prestao pušiti, ali ovo sam č u č
krize... a Nick mi je rekao da je došao jedan Sarajlija... "
Iako mi se on ć na našem, ja odgovaram na
engleskom:.
156
""Thank you, but I dont smoke filters, I prefere Pall
Mall, as you see, but, thank you anyway... " (Što bi u
prevodu č č mi se, budalo.")
'l\li, ovo je iz vašeg grada", pokaza mi on kutiju na
kojoj piše FDS Sarajevo. (Elem, ispostavi se da je on iz
Nigerije, da je završio medicinu u Sarajevu, da je volio
sjediti u Parkuši, ć kod Lisca... )
Sve ovo mi prolazi kroz glavu dok avion ć a
mene na aerodromu č moja rodica Buca, koju je,
tamo negdje 1960. godine, dok se vozila na biciklu,
Boban ć "Iasom" obalio, a ja, petogodišnjak, č
ga u zasjedi s ciglom u ruci, da osvetim svoju .Ilikonu"
(kako sam je tad zvao) i koja mi je, u telefonskom raz­
govoru, prije mog bijega iz Amerike rekla:
.liTi skontaj. Tvoje Sarajevo se promijenilo."
Eto ga jebi, ja sam stigao u svoj grad.
Ja znam da ć se svakom normalnom č ovo
"svojatanje" grada ogaditi ali, ako mogu da se izvinim i
da ispravim sve što sam napisao, samo kažem:
"Sarajevo jeste moj najdraži đ poklon."
157

SADRŽAJ
Most zvani č e ž n j a
7
Fusnote
13
, ..
i
Savršen dan u Americi
17
Ovisnik
21
Raja je raja
25
Druga strana medalje
35
Gleda me kao zvijer - što i jesam
39
N o ć kad je pala ... konobarica
43
Sve (N)ove godine
47
Incest
53
Božji prst i šaka
59
El Nino u mojoj glavi
65
Pederska posla
69
159
i
f"' "
//-./ /
(iana jula
'99 :,­
in my mind
113
\
/
\
"-
PeglanJe
133
Sveci grešnici
139
rd i htabar, mada mi srce č kao u ć
l 145
.. č proteklih godina
'. / / 149
.i 1/ .
I;'}>/Sarajevo je moj najdraži đ poklon
, 153
\ '
I
160