Naziv izvornika

Gustav Schwab: Die schonsten Sagen des klassischen Altertums

(prvi put objavljeno u Stuttgartu 1838^0)
Izdava
Grafiki zavod Hrvatske, OOUR Izdavaka djelatnost
Zagreb, Frankopanska 26
Za izdavaa Milan Zinai
Design
Zoran Pavlovi
Tehniki urednik Rudolf panjol
Korektor Stjepan Hosu
Naklada 15000 primjeraka
Tisak i uvez
SOUR V. Maslea, Sarajevo RO Rade Bitanga, Mostar
S njemakoga preveo
Stjepan Hosu
Crtei
John Flaxman
i drugi
1985.

Iz pieva predgovora

Lijepo je svojstvo mitova i junakih pria klasine starine da za poglede istraivaa i za oko prostodunosti
imaju dodue razliitu, ali ipak jednako snanu dra. Dok znanstvenik u njima trai poetke svakoga ljudskog
znanja, temeljne misli religije i filozofije, prvi osvit povijesti, prostoduni se promatra divi gledajui kako se
pred njim razvijaju najraznoliniji likovi, kako pred njegovim oima tako rei jo nastaje svijet prirode i duhova;
on s veseljem i udiv-ljenjem vidi kako Zemlja s bogovima i bojim sinovima izlazi iz Kaosa, kako u brzim
nizovima slika Prometejeva iskra u ovjeku zapoinje borbu s barbarstvom, kako kultura iznosi pobjedu nad
divljatvom, obrazovanost nad suro-vou, razum ili nuda nad strau. Unutranja iva snaga tih slika takoer je
tako velika da ne zavisi o savrenoj umjetnikoj obradi, u kojoj velik dio onih tvorevina posjedujemo u djelima
najveih pjesnika, nego je dovoljan najjednostavniji prikaz da njihovu veliinu razviju i pred onima kod kojih
umjetniki oblik vie smeta nego potpomae razumijevanje. U tom je poloaju mlade u poetku svoga
klasinog obrazovanja. Junaka pria, koje ulomci ulaze u mladu fantaziju s prvom nastavom klasinih jezika,
oarava je mnogo prije nego bi je mogla shvatiti u tvorevinama pjesnika...
Ova je knjiga pokuaj da se najljepe i najznaajnije prie klasine starine ispripovijedaju prema starim piscima,
prvenstveno prema pjesnicima, jednostavno i bez sjaja umjetnikog prikaza, ali ipak, gdje god je mogue,
njihovim vlastitim rijeima. Ve davno je naputen nazor da te prie to se odigravaju na mitskom tlu i protkane
su mitovima mogu sluiti kao sredstvo da se mladei prigodice prua povijesno, zemljopisno i prirodoslovno
znanje, i da ak smiju sluiti kao udbenik za teaj moralke... Ovo je knjiga koju mladiu treba dati u ruku
najprije samo s namjerom da mu se prui ugodna, ali ipak vrijedna razonoda. Zato se pisac pobrinuo da se ukloni
sve ono to vrijea, te je bez ustruavanja iskljuio sve one prie u kojima se pripovijedaju neovjene grozote,
koje donekle opravdava samo simbolino objanjenje, ali to kao pripovijetka - a kao takve moraju te prie
vrijediti za mlade - moe u njoj izazvati samo negodovanje...
Dok prvi dio ove zbirke sadri raznolike manje mitove i pripovijesti, slijedi u drugom dijelu jedna jedina, ali
najvelianstvenija pria staroga vremena, pria o Troji, i to od osnutka grada do njegove propasti, dakle tako
potpuna kako kao pripovijetka iz izvora jo nikada nije bila u tom obliku sastavljena. Obraiva eli i nada se da
cjelina, na taj nain pregledno prikazana, nee biti nova i zanimljiva samo mladei, nego e je i gdjekoji stariji
itatelj Ilijade pozdraviti barem kao pokuaj dopune te besmrtne pjesme. To vie pisac ima dunost da pokae
kako tu dopunu nije izvrio samovoljno, nego savjesno upotrebljavajui same stare pisce, kojima izvori opet
bijahu epski prikazi pojedinih kiklikih pjesnika.
U prvoj etvrtini toga dijela morao se pisac za tok pripovijedanja posluiti mutnim izvorima onih retorskih
krpea koje posjedujemo iz najkasnijih vremena pod imenom Diktisa Kreanina (Dictvs Cretensis) i Dareta
Frianina (Dares Phrvgius). Ali njihovo izvjee, otkud je god pobrano ono to se najlake moe sloiti s
Homerom, tvori samo povijesnu osnovu u tkivu dogaaja, dok su najglasovitiji pjesnici grke i rimske starine,
Sofoklo, Euripid, Horacije, Ovidije i drugi, priloili raznobojne potke svoje fantazije u to tkanje.
Jezgru prie zatim tvori Homerova Ilijada; od Homera je pripovjeda nastojao oslukivanjem uhvatiti opi ton
prikaza i za prvu i posljednju etvrtinu, a njegovu je boju i u onome dijelu u kojemu je on jedini izvor nastojao
zadrati tako neokrnjeno koliko se to moglo uiniti u nevezanom govoru i pritom jo u zbijenu prikazu.
Homerovo pripovijedanje u Ilijadi ini na taj nain otprilike polovicu drugoga dijela. Ako pisca ove knjige ne
vara nada, onda se unutarnji oblik besmrtne pjesme nije izgubio ni uza sve to to je rtvovan pjesniki oblik, i
njezino boansko tijelo sjaji jo kroz nekieno ruho najjednostavnije proze.
Posljednja etvrtina uzeta je opet iz vie pjesnika: Pindar, Sofoklo, Vergilije u vie su navrata uzimani u obzir.
Ali tu je pisac bio tako sretan da je pravu pjesniku podlogu, pa predmet i oblik za suvislo pripovijedanje naao u
djelu Nastavak Homera pjesnika Kvinta, ije je potpuno
kojega samo ueni svijet naziva sad Kalabraninom, sad Smirnjaninom. O-stavtina je toga pjesnika klasino
umjetniko djelo, koje e, nadamo se, kad izae u metrikom prijevodu, stei priznanje svih prijatelja prave poe-
zije...
Kad je pisac sastavio nacrt onoga to je trebalo preuzeti u trei i posljednji dio, smatrao je gotovo nemoguim da
sudbinu posljednjih Tan-talovia neskraeno priopi italakom svijetu koji e se vjerojatno velikim dijelom
sastojati od mladei. Tenja za potpunou ohrabrila ga je ipak na pokuaj da i tu tekou svlada, i on se nada da
e se pravedni sud, koji je u prijanjim svescima priznao njenu tednju osjetljivih uiju i srdaca, s kojima treba
postupati sa strahopoitanjem, protegnuti i na obradbu spomenutoga gradiva. Tu je najprije po mogunosti bila
uspostavljena harmonija izmeu prikaza tragikih pjesnika, a uzet je osobit obzir na spomenuto naelo da se
uklone sve one neovjene grozote kojima upravo povijest Tanta-lova roda obiluje.
U obradbi Odiseje nije takav oprez bio potreban. Tu se obrai-va imao samo to vjernije drati originalne
umjetnine staroga vijeka da bi stvorio najdirljiviji dojam nevinosti i estitosti. Tko se eli uvjeriti da ljudska
priroda, koja je sama sobom tako nesposobna za savreno dobro, ipak nipoto nije savreno nesposobna za
dobro, taj neka svoju vjeru u ovjeanstvo krijepi na tom djelu grke starine.
Eneida je piscu zadavala najvie posla. Ovdje je trebalo duljine odrezati, a da se sam cilj puta ne uini
nepristupanim; trebalo je sve one dodatke izmiljene narodne prie - koje bi nakon raskonog sjaja Ilijade i
Odiseje i dijete moralo osjetiti - ukloniti, a da se ne zamrsi ili pae uniti suvislost najoriginalnijih i najljupkijih
iznaaa to stvaraju sad itav dio pjesnike pripovijesti, sad neprocjenjive epizode: a to je obradiva osjeao
kao nemalu zadau, pogotovu kad je jo nijedan moderni pripovjeda antikih pria nije pokuao izvriti.
Njegovo nastojanje ilo je za tim da saimanjem bitne ljepote dade umjetnikom djelu rimskoga pjesnika za mla-
de ar novosti i donekle zabavnosti, to se u originalu uzalud trai.
I tako neka sve te prie zajedno, kao skup klasinih junakih pria, steknu brojne prijatelje meu mladima, a
gdjekoje i meu starima. S tom eljom pisac puta u svijet svoje djelo, koje je za njega u isti as odjek
dvadesetgodinjega zanimanja u javnosti i kod kue.
G. Schwab
Stuttgart, rujan 1837.

Prva knjiga
Prometej i Atena stvaraju ovjeka
Prometej
Nebo i zemlja bijahu stvoreni; more se talasalo medu obalama, a ribe se igrale u njemu; u zraku su pjevale ptice
na krilima, a zemlja je vrvjela od ivotinja. Ali jo nije bilo na zemlji stvora kojega bi tijelo bilo tako sazdano da
se u njemu moe nastaniti duh i iz njega vladati zemaljskim svijetom. Tada stupi na zemlju Prometej, potomak
stare porodice bogova, koju je Zeus svrgnuo s vlasti, sin Japetov, unuk Urana i Geje, pun mudre domiljatosti.
On je dobro znao da u zemlji drijema nebesko sjeme. Stoga uzme ilovae, nakvasi je vodom iz rijeke, umijesi je i
naini od nje lik prema slici i prilici bogova, gospodara svijeta. Da bi taj zemljani lik oivio, uzme odasvud iz
ivotinjskih dua dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi ovjeka. Meu nebesnicima imao je prijateljicu, Atenu,
boicu mudrosti. Ona se divila djelu Titanova sina pa je poluivom liku udahnula duh, boanski dah.
12
Tako postadoe prvi ljudi, koji se brzo razmnoie i napunie zemlju. Ali ti ljudi dugo nisu znali kako da se slue
svojim plemenitim udovima i dobivenom boanskom iskrom. Gledali su, a nisu vidjeli, sluali, a nisu uli. Poput
likova u snu tumarali su naokolo i nisu se znali sluiti predmetima. Nepoznata im je bila vjetina kako se kopa i
klee kamen, kako se i gline peku opeke, kako se od sruenoga umskog drveta teu grede i kako se od svega
toga grade kue. Pod zemljom, u mranim peinama, vrvjelo je od njih kao od poslenih mravi. Ni zimu, ni
cvjetno proljee, ni plodnu jesen nisu raspoznavali po sigurnim znacima. to god su radili, bilo je bez smiljene
osnove.
Tada se Prometej zauzme za svoje stvorove: naui ih promatrati izlazak i zalazak zvijezda, uputi ih u vjetinu
brojenja i u pisanje slova; naui ih ujarmljivati ivotinje i upotrebljavati ih kao pomagae u radu, priui konje na
uzde i kola; pronae amac i jedra za plovidbu. Pobrinuo se i za ostale ivotne potrebe ljudi. Kad je prije koji
ovjek obolio, nije znao nikakva lijeka, nije znao kakvo jelo i pie moe podnositi, nije poznavao melema za
ublaivanje boli; zbog nestaice lijekova ljudi su bespomono umirali. Stoga im Prometej pokae kako se
prireuju blagi lijekovi kojima se lijee svakojake bolesti. Tada ih naui gatati, rastumai im znamenja i sne,
ptiji let i motrenje rtvenih ivotinja. Nadalje, svrati im pogled pod zemlju i pomoe im da ondje otkriju mjed,
eljezo, srebro i zlato. Ukratko, uputi ih u sve ivotne udobnosti i vjetine.
Na nebu je sa svojom djecom od nedavna vladao Zeus, koji je svoga oca Krona zbacio s prijestolja i sruio stari
rod bogova, od kojega je potekao i Prometej, jer su Japet i Kron bili braa.
Sada su se novi bogovi poeli zanimati za nedavno nastali ljudski rod. Oni zatrae od ljudi da ih aste, a za
uzvrat su im bili spremni pruati zatitu. U Mekoni (Sikionu) u Grkoj doe do sastanka smrtnika i besmrtnika,
gdje su se utvrdila prava i dunosti ljudi. Na tom sastanku istupi Prometej kao zastupnik svojih ljudi, nastojei
kako ne bi bogovi za preuzetu zatitu nametnuli ljudima odve tegobne dunosti. Tada Titanova sina zavede
njegova lukavost da prevari bogove. On u ime svojih stvorova za-kolje velikoga bika od kojega su bogovi imali
izabrati to za sebe ele. Raskomadavi rtvenu ivotinju, Prometej naini dvije hrpe: na jednu stranu stavi meso
i drob s obilnom slaninom, obavije sve u bikovu kou i ozgo stavi eludac. Na drugu stranu stavi ogoljene kosti
umotavi ih vjeto u loj rtvene ivotinje. Ova posljednja hrpa bila je vea. Zeus, sveznajui otac bogova, prozre
njegovu prijevaru i ree:
- Sine Japetov, presvijetli kralju i dobri prijatelju, kako si nejednako razdijelio dijelove!
Prometej se sad istom uvjeri da ga je uspio prevariti, nasmija se u sebi i ree:
13
- Presvijetli Zeuse, najvei od vjeitih bogova, izaberi dio na koji te nuka tvoje srce u grudima.
Zeus se razjari, ali navlas pograbi objema rukama bijeli loj. Kad ga je razmotao i opazio gole kosti, priini se kao
da je istom sada otkrio prijevaru te ljutito ree:
- Vidim dobro, dragi Japetov sine, da jo nisi zaboravio vjetinu varanja!
Zeus odlui da se Prometeju za njegovu prijevaru osveti, pa uskrati ljudima posljednji dar koji im je bio potreban
za savreniji napredak - vatru. Ali i tome je lukavi Japetov sin znao doskoiti. Uze dugu stabljiku gorostasne
trske sa srikom, priblii se sunanim kolima na njihovu prolazu i uhvati u stabljiku vatre to je tinjala. S takvom
iskrom sie na zemlju, i ubrzo zaplamti prva lomaa prema nebu. U dubini due zaboli Zeusa kad vidje kako se
meu ljudima nadaleko svijetli sjaj vatre penjui se uvis. Kako vie nije bilo mogue smrtnicima oduzeti
upotrebu vatre, smisli im Zeus za osvetu novo zlo. Bog vatre Hefest, slavan sa svoje umjetnosti, morao mu je
nainiti varavi lik lijepe djevojke; sama Atena, koja je bila zavidna Prometeju i postala mu protivnica, ogrne
djevojku bijelom blistavom haljinom, a preko lica spusti joj koprenu, koju je djevojka rukama drala
razdijeljeno, glavu joj ovjena svjeim cvijeem i povee je zlatnom vrpcom, koju je takoer Hefest svome ocu
za ljubav umjetniki izradio i ukrasio arenim ivotinjskim likovima. Hermo, glasnik bogova, morao je ljupkom
liku udijeliti dar govora, a Afrodita svaku draest i milinu. Tako je Zeus pod oblijem dobrote stvorio bljetavo
zlo i nazvao ga Pandora, to e rei Svim obdarena, jer je svaki od besmrtnika obdario djevojku bilo kakvim
kobnim darom za ljude. Zatim Hermo povede djevojku na zemlju, gdje su se ljudi etali izmijeani s bogovima.
Svi su se divili prekrasnom liku bez premca, ali ona se uputi k Epimeteju, bezazlenom bratu Prometejevu1, da
mu preda Zeusov dar. Uzalud ga je brat njegov bio opomenuo neka nikada nikakvoga dara ne prima od
olimpskog Zeusa da ne bi njime kakvo zlo dolo na ljude, nego neka ga smjesta poalje natrag. Epimetej, ne mis-
lei na bratove rijei, primi s veseljem lijepu djevojku i osjeti zlo istom onda kad ga je snalo. Dotada su ljudi,
po uputama njegova brata, ivjeli slobodni od svake nevolje, bez tekoga rada, bez munih bolesti. Ali ena je u
svojim rukama drala dar, veliku posudu s poklopcem. im je dola Epimeteju, podigla je poklopac, i odmah je
iz posude izletjelo itavo jato svakojakih nevolja, koje su se munjevitom brzinom razletjele po cijeloj zemlji.
Jedno jedino dobro bilo je sakriveno sasvim na dnu posude, nada. Ali Pandora, po uputi oca bogova, spusti opet
poklopac prije nego je nada mogla izleprati, i zatvori je zauvijek u posudu. Bijeda ispuni, meutim, u
1 Prometej znai Onaj koji naprijed misli, Dovitljivi, Promiljeni misli, Nepromiljeni, Zaboravni,
Epimetej Onaj koji poslije ina
14
svim oblicima zemlju, zrak i more. Bolesti su obilazile meu ljudima danju i nou, potajno i neujno, jer im Zeus
nije udijelio dar govora. eta svakojakih groznica zaposjela je zemlju, a smrt, koja je prije samo polagano do-
lazila k ljudima, ubrzala je svoje korake.
Nato se Zeus svojom osvetom okrenuo protiv Prometeja! Krivca preda Hefestu i njegovim slugama, koji su se
zvali Kratos i Bi ja (Snaga i Sila). Oni su ga morali odnijeti u skitsku pusto i ondje ga neraskidljivim lancima
prikovati iznad strahovitog ponora na stijenu gore Kavkaza. Nerado je Hefest izvrio nalog svoga oca: on je u
Titanovu sinu ljubio unuka svoga pradjeda Urana i ravnopravnog potomka bogova. Uz samilosne rijei, a uz
pogrde surovih slugu, naredio je da ovi izvre okrutno djelo. Tako je Promete j morao visjeti na tunoj stijeni u
uspravnom poloaju, a nikada nije mogao spavati ni saviti svoje umorno koljeno.
- Mnogo e uzaludno tuiti i uzdisati - ree mu Hefest - jer Zeusova je volja nemilosrdna, a tvrda su srca svi
koji su istom pred kratko vrijeme prigrabili vlast.
I doista su muke kanjenog nesretnika imale trajati itavu vjenost ili bar trideset tisua godina. Premda je
glasno uzdisao i za svjedoke svojih muka dozivao vjetrove, rijeke, izvore i morske valove, opu majku Zemlju i
sunani krug koji sve vidi, ipak je ostao nepokolebljiva duha.
to je sudbina odluila - govorio je - mora da podnosi onaj koji je nauio shvaati nesavladivu mo nude.
Takoer se nikakvim prijetnjama Zeusovim nije dao skloniti da poblie objasni tamno proroanstvo po kojemu
je vladaru bogova prijetila propast i pad od novoga braka.1
Zeus odra rije: poalje okovanom Promete ju orla koji je kao svakidanji gost smio kljuvati njegova jetra, koja
bi, izgrizena, uvijek ponovno narasla. Muke njegove nisu smjele prije prestati dok se ne pojavi zamjenik koji bi
se dragovoljno podvrgao smrti i time se u neku ruku ponudio da bude njegov zastupnik.
Napokon je nesretniku osvanuo dan osloboenja. Poto je Pro-metej ve stoljeima trpio strane muke visei na
stijeni, naie onuda Hera-klo putujui k Hesperidama po zlatne jabuke. Kad je vidio unuka bogova gdje visi na
Kavkazu, i kad se ponadao da e mu njegov dobar savjet biti od koristi, saali se na njegovu sudbinu, jer je vidio
kako orao sjedi na koljenima Prometejevim i kljuje jetra nesretniku. On odloi kijak i lavlju kou, napne luk,
odapne strijelu i skine stranu pticu s jetara muenikovih. Nato mu odrijei okove i povede osloboena
Prometeja sa sobom. Ali da bi se uvjet kralja bogova ispunio, postavi mu za zamjenika Kentaura Hirona, ko-
1 S Tetidom. Njoj je, naime, bilo proreeno da e roditi sina koji e biti jai od svoga oca. Zato ju je Zeus kasnije
udao za smrtnoga junaka Peleja, kojemu je rodila divnog Ahileja.
15
ji je bio pripravan da mjesto njega umre, a inae je bio besmrtan.1 Da ipak Zeusova osuda, kojom je Prometeja
na mnogo dulje vrijeme osudio na stijenu, ne bi ni tako ostala neizvrena, morao je Prometej trajno nositi e-
ljezni prsten u kojemu se nalazio kameni s one kavkaske stijene. Tako se Zeus mogao diiti da njegov
neprijatelj jo uvijek ivi prikovan uz Kavkaz.
Narataji ljudskoga roda2
Prvi ljudi koje su bogovi stvorili bili su zlatni narataj. Dok je nebom vladao Kron, ivjeli su bezbrino i slini
bogovima, daleko od posla i brige. I tegobe starosti bile su im nepoznate. Uvijek zdravi cijelim tijelom i slobodni
od svakoga zla uivali su u veselim gozbama. Blaeni bogovi voljeli su ih i darivali im na bogatim poljima
prekrasna stada. Kad su trebali umrijeti, zapadali su samo u blagi san. Dok su ivjeli, imali su sva mogua dobra.
Zemlja im je davala nove plodove sama od sebe u preobilju, a oni su mirno, svim dobrima obdareni, obavljali
svoj dnevni posao. Kad je taj narataj po odluci Sudbine ieznuo sa zemlje, postali su ti ljudi dobri bogovi
zatitnici koji su, obavijeni u gustu maglu, oblijetali zemljom kao djelitelji svakoga dobra, uvari pravde i
osvetnici svih prestupaka.
Nato bogovi stvorie drugi ljudski narataj - srebrni. Taj se narataj ve daleko izrodio od prvoga: nije mu bio
jednak ni tjelesnom graom ni nainom miljenja. Punih sto godina rastao je razmaeni djeak jo nezrela duha
pod materinom njegom u roditeljskoj kui, i kad je koji napokon dozreo do mladenake dobi, onda mu je
preostajalo jo samo kratko vrijeme za dalji ivot. Nepromiljena djela bacila su te nove ljude u bijedu, jer oni
ve nisu mogli obuzdavati svojih strasti, nego su grijeili obi-jesno jedni protiv drugih. Ni rtvenike bogova vie
nisu htjeli astiti dolinim rtvama. Stoga Zeus ukloni taj narataj sa zemlje jer mu se nije svialo to u njega
nema dovoljno potovanja prema besmrtnicima. Pa ipak ni ti ljudi jo nisu bili toliko bez odlika da im ne bi
nakon odlaska iz ovoga ivota pripala kakva poast: zato su jo smjeli obilaziti zemljom kao smrtni demoni.
Tada je otac Zeus stvorio trei narataj, i to od mjedi, koji se potpuno razlikovao od srebrnoga: bio je okrutan,
silovit, uvijek odan samo ratovanju, neprestano je ovjek ovjeku snovao kako da mu napakosti. Prezirali su
poljske plodove i hranili se ivotinjskim mesom. Njihova tvrdo-
1 Vidi u 4. knjizi: Slijedea tri posla Heraklova, str. 161
2 Ova pria nema veze s prethodnom i ne slae se s njom.
16
glavost bila je tvrda kao dijamant, a njihovo je tijelo bilo golemo: iz ramena izrasle su im ruke kojima se nitko
nije smio pribliiti. Njihovo je oruje bilo od mjedi, njihov stan od mjedi, mjedu su obraivali njive, jer eljeza
tada jo nije bilo. Oni digoe ruke jedni na druge. Ali koliko god su bili golemi i uasni, ipak su bili preslabi
protiv crne smrti: rastajui se sa svijetlim sunanim sjajem silazili su u jezovitu no podzemnoga svijeta.
Kad je zemlja i taj narataj sakrila, proizvede Zeus, sin Kro-nov, etvrti narataj koji je imao stanovati na
hraniteljici Zemlji. Taj je narataj opet bio plemenitiji i praviniji od prethodnoga, to je bio narataj boanskih
heroja, koje su negdanji ljudi zvali i polubogovima. Ali na kraju je i njih unitio razdor i rat, jedne pred
sedmorim vratima Tebe, gdje su se borili o dravu kralja Edipa, druge na bojitu pod Trojom, kamo su u gole-
mom broju doplovili radi lijepe Helene. Kad su oni zavrili svoj zemaljski ivot u borbi i nudi, odredio im je
otac Zeus boravite na kraju svijeta, u Okeanu, na Otocima blaenih. Ondje provode nakon smrti sretan i bez-
brian ivot, ondje im plodna zemlja tri puta godinje daje za okrepu plodove slatke kao med.
O da nisam - uzdie stari pjesnik Heziod, koji pripovijeda tu priu o ljudskim naratajima - o da nisam
pripadnik petog ljudskog narataja koji je sada doao! O da sam prije umro ili da sam se kasnije rodio! Ovaj je
narataj od eljeza! Sasvim pokvareni, ti ljudi nemaju ni danju ni nou mira od nevolja i tekoa, uvijek im
bogovi alju nove brige koje ih izjedaju. Ali oni su sami sebi najvea muka! Otac nije naklonjen sinu ni sin ocu;
gost mrzi svoga gostoprimca,, drug svoga druga; ni meu braom vie ne vlada srdana ljubav kao prije. Ni
sijedoj kosi roditelja ne iskazuje se vie ast, pogrdne se rijei protiv njih govore, zlostavljanja moraju podnositi.
Vi uasni ljudi, zar uope ne mislite na boji sud, kad svojim ostarjelim roditeljima ne uzvraate hvale za
njihovu brigu? Svuda vrijedi samo pravo sile, jedni drugima snuju kako e im opljakati gradove. Ne uiva
naklonost onaj koji se zaklinje na istinu, koji je pravedan i estit. Ne, nego samo zloinac, samo gadni zlikovac
uiva ast. Pravo i umjerenost ne vrijedi vie nita, zao ovjek smije boljega vrijeati, smije govoriti lane i
opake rijei, smije se krivo zaklinjati. Stoga su ti ljudi i tako nesretni. Progoni ih zlobna, zlurada zavist, i s
groznim pogledom sike na njih. Boice stida i svetoga straha, koje su se dosada jo mogle vidjeti na zemlji,
zastiru svoje lijepo tijelo u bijelu haljinu i naputaju ljude da ponovno nau zaklonite u zboru vjenih bogova.
Meu smrtnim ljudima ostala je samo alosna bijeda, i ne moe se oekivati nikakav spas od toga zla.1
1 Drugi razlikuju samo etiri ljudska narataja: zlatni, srebrni, mjedeni i eljezni; a neki samo tri, isputajui
eljezni.
17
Deukalion i Pira
Kad je na zemlji boravio mjedeni narataj ljudi i kad su Zeusu, gospodaru svijeta, doli do uiju glasovi o
njihovim opainama, odlui sam u ljudskom liku proputovati zemljom. Ali svuda nae da su glasovi bili jo blai
nego stvarnost. Jedne veeri u kasni sumrak stupi pod negostoljubiv krov arkad-skog kralja Likaona koji je bio
na zlu glasu zbog svoje divlje udi. Zeus s nekoliko udesnih znakova dade na znanje da je doao bog, i mnotvo
svijeta spusti se na koljena. Ali Likaon se naruga tim pobonim molitvama.
Da vidimo - ree - je li to smrtnik ili bog!
I Likaon odlui u srcu da gosta o ponoi, kad ga svlada san, pogubi neoekivanom smru. Ali jo prije toga
zakolje jednog bijednog taoca kojega mu je narod Moloana bio poslao, skuha jo napola ive udove u vreloj
vodi, a neto ih spee na vatri, i stavi ih pred stranca na stol za veeru. Zeus, koji je sve to prozreo, skoi od stola
i osvetnikom munjom osine dvor bezbonikov. Kralj se prestrai i pobjegne na otvoreno polje. Prvi jauk tq ga
je ispustio bilo je zavijanje, odijelo mu se pretvori u dlake, ruke u noge, i od njega posta krvoloan vuk.
Zeus se vrati na Olimp, sazove bogove u vijee i odlui da uniti opaki ljudski rod. Ve je htio da po itavoj
zemlji razaspe svoje munje, ali ga od toga odvrati strah da bi se mogao zapaliti eter i izgorjeti svemirska os. Zato
odloi munje koje su mu skovali Kiklopi1 i odlui da na itavu zemlju spusti pljusak i potopom atre ljude.
Smjesta zatvori Sjevernjaka zajedno sa svim vjetrovima koji rastjeruju oblake u peinu Eolovu, a samo Junjaka
iz nje ispusti. On poleti s vlanim krilima prema zemlji, strano mu lice pokrila gusta tama, brada mu oteala od
oblaka, s bijele mu kose potee pljusak, magla mu sjede na elo, iz njedara mu pocuri voda. Zatim poleti k nebu,
dohvati rukom oblake koji su daleko naokolo visjeli i stane ih cijediti. Gromovi zaore, a silna se poplava srui s
neba. Usjevi se savie pod navalama oluje, unitena je leala nada ratarova, upropaten je muni rad cijele
godine. I Posidon, brat Zeusov, doao je pri unitavanju u pomo. On sazove sve rijeke i zapovjedi im:
- Pustite uzde svojim strujama, provaljujte u domove, probijajte nasipe!
Rijeke izvrie njegov nalog, a Posidon sam probode svojim trozubom zemlju i potresom napravi prolaz
valovima. Tako potekoe rijeke preko otvorenih polja, pokrie njive, odnesoe sa sobom stabla, hramove i kue.
Ako je i ostala gdjegod koja palaa, pokrila je doskora voda i njezin zabat, i najvie kule izgubie se u virovima.
More i zemlja nisu se uskoro vie mogli razlikovati, sve je bilo more, a to more bilo je bez obala. Ljudi su
1 Jednooki gorostasni sinovi Urana i Geje, pomonici boga kovaa Hefesta. Njihova radionica obino se
zamiljala u unutranjosti Etne. Od tih Kiklopa sasvim su razliiti oni Kiklopi koji dolaze u prii o Odiseju.
18
se spaavali kako su znali. Jedan se popeo na najvii brijeg, drugi je sjeo u amac i veslao iznad krova svoje
potopljene kuice ili iznad svoga vinograda na brijegu tako da ga je dnom svoga amca dodirivao. Meu
granama umskog drvea s mukom su se probijale ribe, a hitronoga vepra zahvatila je poplava. itave narode
odnijela je voda, a to su valovi potedjeli, pomrlo je od glada na neobraenim ledinastim bregovima.
Takav jedan brijeg izdizao se jo sa dva vrhunca u zemlji Fokidi iznad morske poplave koja je sve pokrivala. To
je bio Parnas. K njemu doplovi u lai Deukalion sa svojom enom Pirom. Deukalion je bio sin Prometej ev,
kojega je otac opomenuo i sagradio mu lau. Nikada nije bilo ni ovjeka ni ene koji bi nadmaili to dvoje ljudi
potenjem i pobonou. Tada Zeus pogleda s neba i vidje kako je itav svijet poplavljen stajaim vodama i kako
je od mnogih tisua ljudi preostao samo jedan ljudski par, oboje nevini, oboje poboni tovatelji bogova. Zato
poalje Sjevernjaka da rastjera crne oblake i odagna magle, i tako opet pokae nebu zemlju i zemlji nebo. I
Posidon, morski vladar, odloi svoj trozub i umiri valove. More ponovno dobije obale, rijeke se vrate u svoja
korita. ume pomolie svoje kronje, pokrivene muljem, za njima se pojavie breuljci, napokon su se prostrle
ravnice, i konano se ponovno pokazala zemlja.
Deukalion pogleda oko sebe. Zemlja je bila opustoena i svuda je vladala grobna tiina. Kod toga pogleda poteku
mu suze niz obraze i on progovori svojoj eni Piri:
- Ljubljena, jedina ivotna druice! Kuda god po zemlji gledam, na sve strane svijeta, ne mogu otkriti ni ive
due. Nas dvoje smo sav narod na zemlji, svi su drugi izginuli u vodenoj poplavi. Ali ni mi jo nismo potpuno
sigurni za svoj ivot. Svaki oblak koji vidim jo plai moju duu. Pa ako i jest svaka opasnost prola, to da
ponemo mi sami na naputenoj zemlji? O da me je moj otac Prometej nauio vjetinu kako se stvaraju ljudi i
kako se u oblikovanu ilovau udahnjuje dua!
Tako ree, i osamljeni ljudski par poe plakati. Tada se bace na koljena pred napola razvaljeni rtvenik
boice,Temide1 i poee joj se moliti:
Reci nam, boice, kojom bi vjetinom mogli obnoviti na propali narataj. Pomozi izumrlom svijetu da
ponovno oivi!
Odstupite od moga rtvenika - zajei glas boiin - zastrite glavu i bacajte kosti svoje majke iza svojih lea.
Dugo su se oboje udili zagonetnom odgovoru boice. Pira prva prekine utnju.
Oprosti mi, uzviena boice - ree - ako se zgraavam, ako neu da te sluam i ako neu da vrijeam sjenu
svoje majke razbacivanjem njezinih kosti!
Dobrohotna i proroka boica pravde, reda i morala.
19
Ali Deukalionu proleti duhom svijetli traak. On umiri svoju enu prijaznim rijeima:
- Ili me vara moja domiljatost ili su rijei bogova pobone i ne kriju u sebi nikakva grijeha! Naa velika majka,
to je Zemlja, a njezine kosti su kamenje, i to kamenje moramo mi, Pira, bacati iza sebe!
Oboje su ipak jo dugo sumnjali u to tumaenje. Meutim, to kodi pokuati, pomisle. Zato pou na stranu,
zastru glavu, otpau odjeu i stanu bacati kamenje iza sebe, kako im je bilo naloeno. Tada se dogodi veliko
udo: kamenje poe gubiti svoju tvrdou i oporost, postade meko, poe rasti i dobivati oblik. Ljudski oblici
poee se pokazivati, ali jo ne jasno, nego nalik na surove kipove ilijna likove koje je umjetnik istom u grubim
potezima iz mramora isklesao. to je na kamenju bilo vlano ili od zemlje, od toga je postalo meso na tijelu; to
je bilo tvrdo i vrsto, pretvorilo se u kosti; ile u kamenju ostale su ile. Tako su uz pomo bogova u kratko vri-
jeme od Deukalionova kamenja postali mukarci, a od Pirina ene.
To svoje podrijetlo ne moe ljudski rod zatajiti: to je tvrdi rod i sposoban za rad. Svaki asak podsjea nas na to
iz kojega je sjemena iznikao.1
Inah, prastari plemenski knez i kralj Pelazga, imao je prekrasnu ker po imenu Iju. Na nju je bacio pogled Zeus,
olimpski vladar, kad je na livadi kod Lerne uvala stada svoga oca. U Zeusu se zapali ljubav prema njoj, zato joj
prie u ljudskom liku i stane je zavodljivim i laskavim rijeima iskuavati:
- Djevojko, sretan onaj koji e te posjedovati! Pa ipak nijedan smrtnik nije tebe vrijedan, ti zasluuje da bude
zarunica najvieg boga! Znaj, ja sam Zeus. Ne bjei od mene! Podnevna ega pali nesnosno. Doi sa mnom u
sjenu velianstvenog gaja koji nas tamo nalijevo poziva u svoju hladovinu. to e tu na dnevnoj pripeci? Ne boj
se stupiti u tamnu umu i u klance gdje stanuje divlja. Ta tu sam ja da te zatitim, bog koji dri ezlo nebesko i
baca na zemlju zupaste munje.
Ali djevojka pobjee pred zavodnikom hitrim koracima, i bila bi mu na krilima straha umakla da progonitelj nije
zlorabio svoju mo i i-
Kasnije je Pira Deukalionu rodila sina Helena, praoca svih Helena (Grka); njegovi sinovi bili su Eol, Dor i Ksut.
Od prve dvojice izvodili su lozu Eoljani i Dorani; o Ksutu usporedi priu o Ionu str 51 i d Vidi Mitol. dodatak,
29.
20
tav kraj zavio u gustu tamu. Bjegunicu okrui magla, i ona ubrzo pone zastajkivati bojei se da ne naleti na
stijenu ili se ne strovali u rijeku. Tako je nesretna Ija dola u vlast Zeusovu.
Hera, mati bogova, bila je ve davno navikla na nevjeru svoga mua koji se odbijao od njezine ljubavi i
priklanjao kerima polubogova i obinih ljudi. Ali ona nije mogla da ukroti svoju srdbu i ljubomoru, nego je
uvijek s budnim nepovjerenjem pratila svaki korak Zeusov na zemlji. Tako je i sada gledala upravo na one
predjele gdje joj se mu bez njezina znanja etao. Na svoje veliko udo opazi iznenada kako se vedri dan na jed-
nom mjestu zamraio nonom maglom koja se nije dizala ni iz rijeke ni iz zadimljena tla, niti je uope potjecala
iz kakva prirodnog uzroka. Tada joj brzo sinu misao na nevjeru muevu; pogleda okolo po Olimpu i ne nade ga
nigdje.
Ili se varam - ree razjarena sama sebi - ili me moj mu gadno vrijea!
Tada se na oblaku poveze iz visokog etera dolje na zemlju i magli koja je obavijala otmiara s njegovim
plijenom zapovjedi neka se raspri. Zeus je naslutio dolazak svoje ene pa da bi svoju ljubavnicu oteo njezinoj
osveti, brzo pretvori lijepu Inahovu ker u krasnu, snjenobijelu kravu. Ali i tako je mila djevojka ostala jo
uvijek lijepa. Hera, koja je odmah prozrela lukavtinu svoga mua, pohvali krasnu ivotinju i zapita, kao da nita
ne zna o pravoj istini, komu pripada krava, otkud je i koje je pasmine. Zeus, u neprilici i da enu odvrati od
daljeg ispitivanja, utee se lai i ree da krava potjee iz zemlje. Hera se time zadovolji, ali zamoli svoga mua
da joj pokloni tu lijepu ivotinju. to da radi prevareni varalica? Ako kravu dade, izgubit e ljubavnicu, ako li je
ne da, onda e tek pobuditi sumnju svoje ene, koja e nesretnici poslati brzu propast! Zato odlui da se za taj
as odrekne djevojke pa prekrasnu kravu pokloni svojoj eni vjerujui da je jo uvijek zavijena u tajnu. Hera,
naoko usreena darom, svee lijepoj ivotinji ue oko vrata i pobjedonosno odvede nesretnicu, kojoj je oajno
ljudsko srce udaralo pod ivotinjskim likom. Ali i samoj je boici ta kraa zadavala strah pa nije mirovala dok
nije svoju suparnicu povjerila sigurnoj strai. Stoga je potraila Arga, sina Arestorova, nakazu koja joj se za tu
slubu uinila osobito prikladna. Argo je imao stotinu oiju u glavi, od kojih se samo po jedan par naizmjence
zatvarao i predavao poinku, dok su sve ostale, razasute kao sjajne zvijezde sprijeda i straga po glavi, ostajale
budne na strai. Njega je Hera dala siromanoj Iji za straara da njezin mu Zeus ne moe ukrasti otetu mu
ljubavnicu.
Pod straom Argovih stotinu oiju smjela je Ija, kao krava, preko dana pasti na bujnom panjaku. Ali Argo je
stajao u blizini, i kamo god se smjestio, vidio je povjerenu mu nesretnicu; i kad se okrenuo od nje, bila mu je
pred oima. Nakon zalaza sunca zatvarao ju je stavljajui joj lanac
21
oko vrata. Gorka trava i lie bila je njezina hrana, tvrda zemlja njezina postelja, koja nije uvijek ni travom bila
pokrita, a blatna kaljua njezino pie.
Ija je esto zaboravljala da vie nije ljudsko bie, te je htjela pruiti ruke Argu i moliti ga da joj se smiluje, ali
tada bi se sjetila da nema ruku. Htjela mu je rijeima upraviti dirljive molbe: tada bi se iz njezinih usta otelo
mukanje da se prepala vlastitoga glasa, koji ju je podsjetio na to kako je zbog sebinosti svoga otmiara
pretvorena u ivotinju.
Argo nije ostao s njom na istom mjestu, jer mu je tako naloila Hera, koja se nadala da e je mijenjanjem
boravita sigurnije oteti svome muu. Njezin uvar tumarao je, dakle, s njom svuda po zemlji, i tako je ona dola
s njim i u svoju staru domovinu, na obalu rijeke gdje se kao dijete tako esto igrala. Tada je prvi put vidjela
svoju sliku u vodi; kad je ivotinjska glava s rogovima pogledala prema njoj iz vode, stresla se Ija i pobjegla
prestravljena od same sebe. eznutljivi nagon dovede je u blizinu njezinih sestara, u blizinu njezina oca Inaha.
Ali oni je ne prepoznae. Inah je, istina, pogladio lijepu ivotinju i pruio joj lia to ga je otrgnuo s oblinjeg
grma; Ija je zahvalno lizala njegovu ruku i kvasila je poljupcima i potajnim ljudskim suzama. Ali koga on miluje
i tko njega miluje, to starac nije slutio. Napokon sirotici, kojoj nije duh pod preobrazbom stradao, sinu sretna
misao: ona poe nogom arati slova i tom kretnjom pobudi pozornost svoga oca, koji ubrzo u praini proita
obavijest da je pred njim njegovo vlastito dijete.
Jao meni nesretniku! - povika starac kad je to otkrio, nasloni vi se na rogove i vrat svoje keri koja je jecala. -
Tako te moram nai, tebe koju sam po svim zemljama traio! Jao meni! Manje si mi brige zadavala dok sam te
traio nego sada kad sam te naao! Ti uti? Ne moe mi kazati nijedne utjene rijei, nego mi moe odgovoriti
samo mukanjem! Ja luda, snovao sam kako u ti dovesti dostojnoga mua, i mislio sam samo na vjenanu baklju
i na udaju. A sad si ti dijete stada...!
Argo, strani uvar, ne dopusti da nesretni otac dovri jadikovku, udalji Iju od oca i odvue je na osamljeni
panjak. Tada se uzvere na vrh breuljka i nastavi vriti svoju slubu gledajui sa stotinu budnih oiju na sve
etiri strane svijeta.
Zeus nije mogao dulje gledati nevolju Inahove keri. Pozove svoga dragoga sina Herma i zapovjedi mu neka
upotrijebi svoju lukavtinu i mrskom uvaru oduzme vid. Hermo privrsti na noge krila, dohvati snanom rukom
palicu za uspavljivanje i stavi na glavu svoj putniki eir. Tako se spusti iz palae svoga oca na zemlju. Ondje
skine eir i krila, a zadri samo palicu; tako se stvori pastirom, dovabi k sebi koze i potjera ih na udaljena polja
gdje je Ija pasla, a Argo uvao strau. Doavi onamo, izvue pastirsku sviralu, koja se zove siringa, i poe tako
ljupko i snano svirati kako nismo navikli sluati od zemaljskih pastira. Herin sluga poveseli se tom neobinom
zvuku, ustade sa svog sjedita na stijeni i povie:
22
Atena i Hermo opremaju Pandoru
- Tko god si, dobrodoli svirau, mogao bi svakako kod mene ovdje na ovoj stijeni otpoinuti. Nigdje nije trava
za stoku tako bujna kao ovdje, a vidi i sam kako je ugodna za pastira hladovina ovoga gusto zasaenog drvea!
Hermo zahvali na pozivu, uspne se gore i sjedne do straara, s kojim pone marljivo avrljati i tako se ozbiljno
udubi u razgovor da je dan proao prije nego je to Argo primijetio. Njemu se poee oi sklapati, i sada Hermo
ponovno prihvati sviralu i pokua igru da uvara potpuno uljulja u san. Ali Argo, koji je mislio na gnjev svoje
gospodarice ako zarobljenicu pusti bez lanca i nadzora, borio se protiv sna, pa iako se san uvukao u jedan dio
njegovih oiju, on je ipak s drugim dijelom oiju stalno bdio. Zato se sabere i, kako je pastirska svirala istom
nedavno bila pronaena, zapita svoga druga kako je dolo do tog pronalaska.
23
- To u ti rado pripovijedati - ree Hermo - ako u ovo kasno veernje doba ima dosta strpljenja i paljivosti da
me slua. U snjenim brdima Arkadije ivjela je glasovita hamadrijada1 po imenu Siringa. umski bogovi i
satiri, oarani njezinom ljepotom, progonili su je ve dugo vremena svojim snubljenjima, ali ona im je uvijek
znala umai. Zazirala je od branoga jarma i htjela je, opasana i u lov zaljubljena kao Artemida, ostati poput nje
u djevojakom staleu. Napokon je na svojim tumaranjima kroz one ume opazi i moni bog Pan; on joj se
priblii i zaprosi njezinu ruku, estoko i svjestan svoje veliine. Ali nimfa prezre njegovu molbu i pobjegne pred
njim kroz neprohodne stepe, dok napokon ne doe do spore vode p jeko vite rijeke Ladona, ali njezini su valovi
bili jo dosta duboki te su nimfi sprijeili prijelaz. Ona stane zaklinjali svoju zatitnicu boicu Ar-temidu neka se
smiluje svojoj tovatelj ici prije nego padne u ruke boga, i neka je pretvori u neto drugo. Uto dojuri bog i
obujmi nimfu, koja je na obali oklijevala. Ali kako se zaudi kad mjesto nimfe obuhvati samo trsku! Njegovi
glasni uzdisaji odjeknue vie puta kroz trsku i ponovie se s dubokim, tunim romonom. ar toga milozvuka
utjei prevarenog boga. No dobro, preobraena nimfo, povie s bolnim veseljem, neka i tako naa veza bude
nerazrjeiva! Zatim od ljubljene trske naree nejednakih cijevi, spoji ih voskom jednu uz drugu i nazove
milozvunu sviralu imenom ljupke hamadrijade, i otada se ta pastirska svirala zove siringa...
Tako je glasila pripovijest Hermova, kod koje je on bez prestanka drao na oku stookog straara. Bajka jo nije
bila dovrena, kad opazi kako se jedno oko za drugim sakriva pod vjede i kako se napokon svih stotinu
svjetiljaka ugasilo u tvrdom snu. Tada glasnik bogova prigui svoj glas, dotakne svojom arobnom palicom
redom stotinu uspavanih vjea i jo jae uvrsti njihovo spavanje. Dok je tako stooki Argo kimao glavom u du-
boku snu, pograbi Hermo brzo srpasti ma koji mu je bio sakriven pod pastirskim platem i presijee mu
sputenu iju ondje gdje vrat najblie granii s glavom. Glava i trup strovalie se jedno za drugim sa stijene i
omastie kamenje mlazom krvi.
Sad je Ija bila osloboena pa, premda jo nije bila preobraena, odjuri odande bez lanca. Ali prodornim
pogledima Here nije izmaklo to se dogodilo dolje na zemlji.2 Ona smisli novu muku za svoju suparnicu i poa-
lje joj obada koji svojim ubodom natjera nesretno stvorenje u ludilo. Ta muka tjerala je zastraenu Iju s njezinim
alcem kao prognanicu kroz itav svijet, sve do Skita kod Kavkaza, do naroda Amazonki, do Kimerskog Bo-
spora i do Meotskoga mora3, zatim prijeko u Aziju i napokon, iza dugog
Nimfe stabala; vidi Mitoloki dodatak, 27.
Hera je, kazuje pria, bezbrojne Argove oi stavila u rep svojoj ptici paunu.
Kimerski Bospor (sada Kerka Vrata) dobio je navodno ime ba otuda, jer Bospor znai Govedski brod ili
prijelaz. Meotsko more je dananje Azovsko more pokraj poluotoka Krima, koji se u starini /wo Taurija, a
stanovali su na njem Kimerani.
24
oajnikog lutanja, u Egipat. Stigavi onamo na obalu rijeke Nila, padne Ija na svoje prednje noge i podigne,
uzvinuvi vrat unatrag, svoje nijeme oi k Olimpu, s pogledom punim bijede prema Zeusu. Njemu se saali taj
pogled; pohiti svojoj eni Heri, obujmi je rukama oko vrata i zamoli je neka se smiluje sirotoj djevojci koja je
bila nevina kod njegova grijeha; zaku-ne joj se Stigom, rijekom u podzemnom svijetu kojom se bogovi kunu, da
e se ubudue potpuno odrei svoje naklonosti prema Iji. Hera je za vrijeme Zeusove molbe ula usrdno mukanje
krave koje je dopiralo do Olimpa. Tada se majka bogova dade umekati i ovlasti svoga mua da iznakaenoj eni
vrati ljudsko oblije. Zeus se brzo spusti na zemlju i poe k Nilu. Tu pogladi rukom kravu po leima, i onda se
ukaza divan prizor: dlake popa-dae s tijela ivotinje, rogovi se smanjie i nestae, oni se koluti suzie, gubica
se skupi u usne, plea i ruke se povratie, papci iezoe, nita ne ostade od krave osim lijepe bijele boje.
U preobraenom liku digne se Ija sa zemlje i stade uspravno, sjajui se u ljudskoj ljepoti. Na obali Nila ona
Zeusu rodi Epafa, i budui da je narod udesno preobraenu i spaenu enu tovao kao boanstvo, vladala je ona
dugo vremena onim zemljama kao kneginja. AH ni tada nije ostala potpuno poteena od Herine srdbe. Hera
nagovori divlji narod Kureta da joj odvedu mladoga sina Epafa. Ija ponovno poe na dugo uzaludno putovanje
da trai ugrabljenog sina. Napokon, kad je Zeus munjom pobio Kurete, nae ona odvedenog sina na granici
Etiopije, vrati se s njim u Egipat i uini ga svojim suvladarom. On se oeni Memfidom. koja mu n> di ker
Libiju po kojoj je zemlja Libija dobila ime. Majku i sina astio je narod oko rijeke Nila nakon njihove smrti
hramovima i iskazivao im boanske poasti, njoj kao Izidi, a njemu kao Apisu.
'KM.
im
I
Libijin sin je bio BeL On je osim druge djece imao dva sina, Egipta i Dana-ja, koji su obojica postali moni
vladari. Prvi je imao pedeset sinova (Egip-tovii), a Danaj isto toliko keri (Danaide). Pred zasjedama Egiptovia
pobjee Danaj sa svojim kerima u Argos na Peloponezu. Tu u zaviaju svoje prababe Ije sagradi tvravu Argos
i iskopa prve bunare; zato ga zahvalni Argejci izabrae za kralja. Ali doskora dou pedeset sinova Egipto-vih
proeci Danaide zbog njihova bogatstva. Danaj prista, ali u noi iza svadbe poubijae na njegov nalog Danaide
svoje mueve. Samo jedan, Lin-kej, bio je od svoje njene ene Hipermnestre poteen. Danaide su za svoj
zloin bile kanjene poslije smrti tako da su u podzemnom svijetu morale neprestano nositi vodu u probuenu
bavu.
25
Faetont
Na velianstvenim stupovima stajao je kraljevski dvor sunanog boga blistajui se od sjajnog zlata i arkih
dragulja. Najvii zabat bio je optoen sjajnom bjelokou, dvokrilna vrata sijevala su u srebrnu sjaju, a iznad njih
mogle su se vidjeti najljepe bajke u krasnoj izradbi. U tu palau stupi Faetont, sin sunanog boga Helija, i
zatrai da moe razgovarati s ocem. Ali stane samo podalje, jer iz blizine se nije dalo podnositi arko svjetlo.
Otac Helije sjedio je zaogrnut u grimizno odijelo na svom prijestolju, koje je bilo optoeno sjajnim smaragdima.
Njemu zdesna i slijeva stajae njegova pratnja: Dan, Mjesec, Godina, Vjekovi i Hore, mladenako Proljee s
vijencem od cvijea, Ljeto ovjenano klasjem, Jesen s rogom izobilja, punim groa, ledena Zima sa
snjenobijelom kosom. Helije, sjedei meu njima, brzo opazi svojim svevidnim oima mladia, koji se divio
tolikim udesima.
- to je uzrok tvome hodoau? - zapita Helije. - to te vodi u palau tvoga boanskog oca, sinko?
- Uzvieni oe - odgovori Faetont - rugaju mi se na zemlji i vrijeaju moju majku Klimenu. Govore da ja samo
izmiljam svoje boansko podrijetlo, a zapravo sam sin niskoga oca. Stoga dolazim da od tebe izmo lim dokaz
koji e pred svijetom pokazati da sam doista tvoj sin.
Tako ree, a Helije skide zrake koje su mu sjajile oko glave i pozove mladia neka pristupi blie. Tada ga zagrli i
ree:
- Tvoja majka Klimena rekla ti je istinu, sinko, i ja te pred svijetom neu nikada zatajiti. Ali da dulje ne
sumnja, trai od mene kakav dar. Kunem ti se Stigom, rijekom podzemnoga svijeta, kojom se svi bogovi kunu,
da u ti ispuniti molbu kakva god bila!
Faetont jedva doeka da otac dovri.
- Onda mi ispuni - ree ocu - najvruu elju i daj mi da samo jedan dan upravljam tvojim krilatim sunanim
kolima.
Uas i kajanje pokaza se na licu bojem. Tri-etiri puta strese nvoju obasjanu glavu i napokon povie:
- O sine, ti si me naveo na besmislenu rije! O kad bih smio da ti nikad ne ispunim svoje obeanje! Ti trai
posao kojemu tvoje sile nisu dorasle. Ti si premlad, ti si smrtan ovjek, a ono to ti trai posao je za besmrtnike.
Ti tei dapae jo za neim viim nego to je drugim bogovima doputeno postii. Jer osim mene ne moe
nijedan od njih stajati na usijanoj osovini. Put to ga moja kola imaju prevaliti vrlo je strm. S tekom mukom
uspinju se njime u rano jutro moji jo svjei konji! Sredina puta nalazi se na najviem dijelu neba. Vjeruj mi, kad
na svojim kolima stojim u tolikoj visini, esto i mene podilazi jeza, moju glavu obuzima vrtoglavica kad gledam
u dubinu gdje daleko poda mnom lei more i kopno. Napokon se
26
put sputa sasvim strmo dolje i tada treba osobito sigurno i vrsto upravljati. I sama morska boica Tetija, koja je
spremna da me primi u svoje valove, zna se tada pobojati da u tresnuti u dubinu. Osim toga, promisli da se nebo
bez prestanka okree i da ja moram voziti u smjeru protiv te bijesne vrtnje. Kako bi ti to mogao kad bih ti ja i
dao svoja kola? Stoga, ljubljeni sine, ne trai tako opasan dar i zaeli neto drugo dok jo ima vremena.
Pogledaj moje prestrano lice! O, kad bi ti bilo mogue da kroz moje oi prodre u moje zabrinuto oinsko srce!
Trai to god drugo hoe od svih dobara na nebu i na zemlji! Kunem ti se Stigom, dobit e!... to me grli tako
estoko?
Mladi se nikako ne dade odvratiti od svoje molbe, a otac se ve bio zakleo svetom zakletvom. Zato uze sina za
ruku i povede ga do sunanih kola, divnog djela Hefestova. Osovina, ruda i obodi na tokovima bijahu od zlata,
paoci od srebra; na jarmu se blistali topazi i drugi dragulji. Dok se Faetont od srca divio krasnom djelu, dotle na
zarudjelom istoku probuena Zora otvori svoja grimizna vrata i predvorje puno rua. Zvijezde pomalo nestadoe,
a Danica je posljednja napustila svoje mjesto na nebu, i napokon se vanjski rogovi Mjeseca izgubie na obzorju.
Sada Helije naloi krilatim Horama da preu konje. One dovedu ivotinje koje su vatru izdisale, poto su se
nasitile boanske hrane kod visokih jasala, i stave na njih krasne uzde. Dok se to dogaalo, namaze otac lice
svomu sinu svetom pomasti i uini ga sposobnim da podnese raareni plamen. Oko glave stavi mu svoje sunane
zrake, ali pritom uzdahne i ree opominjui ga:
- Sinko, tedi bi, a odlunije upotrebljavaj uzde. Konji jure i sami od sebe, a muka ih je obuzdati u letu. Put ide
ukoso u dalekim zavojima; uklanjaj se Junom, a isto tako i Sjevernom polu. Vidjet e jasne kolosijeke. Ne
sputaj se prenisko, jer se moe zemlja zapaliti; ne uspinji se previsoko, jer bi mogao zapaliti nebo. Naprijed!
Mrak uzmie, hvataj uzde u ruke. Ili - jo ima vremena; opameti se, drago dijete, prepusti kola meni, daj da ja
zemlji ponesem svjetlost, a ti gledaj!
Mladi kao da nije ni uo oeve rijei: jednim skokom baci se na kola, sav veseo to ima uzde u rukama, i mahne
neveselom ocu kratko i prijazno u znak hvale. Meutim etiri krilata konja ispune svojim vatrenim rzanjem zrak,
i njihova kopita zatopou prema izlazu. Tetija, Faetontova baka,1 koja nije nita slutila o sudbini svoga unuka,
otvori pregradu. Svijet je leao u beskrajnom prostoru pred oima djeakovim, konji poletjee putem prema gore
i razdvojie jutarnje magle koje su leale pred njima.
Meutim konji dobro osjetie da ne vuku uobiajeni teret i da je jaram laki nego obino. I kao to se lae kad
nemaju potrebnu teinu ljulja-
Ona je bila ena Okeana i majka Klimene, a Klimena je bila mati Faetontova. Vidi Mitol. dodatak, 31.
27
ju na moru, tako su i kola poskakivala u zraku, jurila visoko gore i koturala se kao da su prazna. Kad su konji to
primijetili, pojurie ostavljajui utrte staze i ne trei vie u prijanjem redu. Faetont poe drhtati, nije znao kamo
da upravi uzde, nije znao puta, nije znao kako da ukroti divlje konje. Kad nesretnik s nebeske visine pogleda
prema zemlji koja se duboko, duboko pod njim prostirala, problijedi, i koljena mu stanu drhtati od nenadana
straha. On pogleda natrag: ve je mnogo neba lealo za njim, ali ga je jo vie bilo pred njim. On u duhu
promjeri obje daljine. Ne znajui to da pone, zagleda se u daljinu; nije poputao uzde, ali ih nije vie ni
pritezao. Htio je viknuti konjima, ali im nije znao imena. S jezom je gledao raznovrsna zvijea koja su u
udesnim likovima visjela okolo po nebu. Tada ga obuzne hladan uas, on pusti uzde, a kad su se one mlohavo
dotakle lea konjima, napuste oni svoju stazu, skrenu u stranu u tue zrane prostore, pou sad visoko gore, sad
duboko dolje; sad udare o zvijezde stajaice, sad se spuste strmim stazama u blizinu zemlje.
Ve se dotakoe prvog oblanog sloja, koji se nato zapalio i brzo ispario. Sve dublje padala su kola i nenadno su
doprla u blizinu visokog brda. Tada se od vruine zapali zemlja i raspukne se, i kako su se najednom svi sokovi
osuili, pone tinjati. Trava na panjacima pouti i uvene, a dalje nie zapali se lie umskog drvea. Brzo je
plamen zahvatio ravnicu, usjevi izgorjee, itavi se gradovi zapalie u plamenu, zemlje sa svim stanovnicima
izgorjee, svuda naokolo gorjeli su breuljci, ume i bregovi. Tada su i Crnci, kau, postali crni. Rijeke
presahnue ili u strahu pobjegoe natrag k svojim izvorima; more se stisnulo, i to je jo nedavno bilo more,
postalo je suhim pjeanikom.
Sada Faetont vidje kako se na svim stranama svijet zapalio, a i njemu samomu brzo je plamen postao nesnosan.
Kao iz dubine dimnjaka udahne on raareni zrak i osjeti pod nogama kako su se kola usijala. Nije vie mogao
podnositi paru i pepeo to se uzdizao od poara zemlje; dim i crni mrak okruie ga. Krilati konji povukoe ga po
svojoj volji dalje. Napokon plamen zahvati njegovu kosu, on se srui iz kola i sav se u plamenu skotrlja kroz
zrak, kao to se katkada za vedrine ini da preko neba preleti zvijezda. Daleko od domovine primi ga iroka
rijeka Eridan i umije mu zapjenjeno lice.
Helije, otac njegov, koji je sve to morao vidjeti, zastre svoju glavu u dubokoj alosti. Tada je, kau, jedan dan
proao na zemlji bez sunanoga sjaja. Jedino je svijetlio golemi poar.1
s^milosne Najade pokopae iznakaeno tijelo nesretnog mladia. Klimena, njegova neutjeiva mati. plakae sa
svojim kerima Helijadama ili Faetontidama neprekidno etiri mjeseca, dok se njene sestre csu pretvorile u
topole, a njihove suze u jantar.
28
Europa
U zemlji Tira i Sidona odrasla je djevojka Europa, ki kralja Agenora, u dubokoj samoi oeve palae. K njoj je
jednom poslije ponoi, kada istiniti sni pohaaju smrtnike, doao s neba neobian san. Prisnilo joj se da su se
pojavila dva kopna u enskom liku, Azija i njoj suprotno kopno, prepirui se o tom ija je ona. Jedna od tih ena
imala je lik tudinke, a druga - to je bila Azija - bila je po vanjtini i kretnjama slina domaoj eni. Ova druga
zauzimala se s njenom revnou za svoju ker Europu, govorei da je ona rodila i dojila ljubljenu kerku. Ali
tuinka je obujmi kao plijen svojim snanim rukama i odvue je sa sobom, a Europa se u nutrini svojoj nije mo-
gla tome protiviti.
- Poi samo sa mnom, draga moja - ree tuinka - ponijet u te kao plijen Egionoi Zeusu jer ti je tako sudbina
odredila.
Europa se probudi, a srce joj je lupalo, i uspravi se na postelji, jer je no bila vidna kao bijeli dan. Dugo je
nepomino sjedila uspravno na postelji gledajui ukoeno pred sebe, i pred njezinim iroko otvorenim oima
stajahu jo obje ene. Istom poslije duljeg vremena otvorie joj se usta i ona poe tjeskobni monolog.
Koji je nebesnik - ree ona - poslao k meni te likove? Kakvi su me udnovati sni poplaili dok sam u
oinskoj kui slatko i bezbrino spavala? Tko li je bila ta tuinka koju sam u snu vidjela? Kakva se nepojmljiva
enja za njom budi u mom srcu? I kako mi je samo Ijubezno pristupila! Pa i kad me je silom htjela odvesti, s
kakvim mi se majinskim pogledom smijeila! Neka mi blaeni bogovi taj san okrenu na dobro!
Jutro je osvanulo; jasna danja svjetlost izbrisala je noni blijesak sna iz due djevojine, ona se digne i poe za
poslovima i radostima svoga djevojakog ivota. Brzo se okupie oko nje njezine vrnjakinje i drugarice, keri iz
najuglednijih kua, koje su je obiavale pratiti u kolu, kod rtava i na etnjama. I sada su dole da pozovu svoju
gospodaricu u etnju po mirisnim livadama uz morsku obalu gdje su se djevojke iz okolice obiavale u velikom
broju skupljati i veseliti se bujnom rastu cvijea i umnom jeku mora. Sve su djevojke bile odjevene u lijepe,
cvijeem izvezene haljine, Europa je imala na sebi prekrasnu, zlatom izvezenu haljinu s dugim skutom, punu
sjajnih slika iz pria o bogovima. Ta krasna haljina bila je djelo Hefestovo, prastari dar bogova, to ga je
Zemljotresac Posidon poklonio Libiji kad ju je prosio. Iz njezina je posjeda od ruke do ruke dola kao batina u
kuu Agenorovu. U tom svadbenom nakitu pohrli ljupka Europa na elu svojih drugarica prema moru na livade
pune najsarenijeg cvijea.
Kliui rastrkalo se mnotvo djevojaka na sve strane, svaka od njih potrai cvijet koji je bio po njezinoj volji.
Jedna je brala sjajne sunovrate, druga je posegla za zumbulom koji balzam iri, trea je odabrala ljubicu koja
skromnije mirie, jednima se sviala mirisna majina duica, a dru-

29
ge opet izabrae uti primamljivi afran. Tako su djevojke poletjele ovamo--onamo, a Europa je brzo nala svoj
cilj. Stajala je kao Afrodita meu Ha-ritama (Gracijama), nadvisujui sve svoje drugarice i drei visoko u ruci
veliku kitu crvenih rua.
Nakupivi dosta cvijea, djevojke, sa svojom kneginjom u sredini, posjedae bezazleno po ledini i poee plesti
vijence da ih u znak zahvalnosti prema nimfama te livade povjeaju po zelenu drveu. Ali nije im bilo sueno da
se dugo raduju cvijeu, jer u bezbrini mladenaki ivot Europe zahvati neoekivano sudbina koju joj je
prorekao san prole noi. Zeus, Kronov sin, bio je ranjen strijelama boga ljubavi, koje su jedine mogle svladati
nepobjedivoga oca bogova, te ga je osvojila ljepota mlade Europe. Ali budui da se bojao srdbe ljubomorne
Here, a ujedno se nije smio nadati da e moi zaluditi nevinu duu djevojke, zato prepredeni bog smisli novu
lukavtinu. Promijeni svoj lik i stvori se bikom. Ali kakav je to bio bik! Ne onakav kakav hoda po obinoj livadi
ili pognut pod jarmom vue teko natovarena kola. Ne, nego velik, krasan izgledom, s napetim miiima na vratu
i s punim podvratnikom. Rogovi su mu bili lijepi i maleni, kao da su rukom istokareni, i prozirniji od istih
dragulja. Boja mu je bila zlatnouta, samo na elu blistala se srebrnobijela pjega, nalik na svinut rog mladoga
mjeseca; plave, od enje sjajne oi vrtjele se u glavi.
Prije nego je Zeus na sebi izvrio preobrazbu, pozove k sebi na Olimp sina Herma i ree mu, ne spominjui nita
o svojim namjerama:
- Pouri se, dragi sine, vjerni izvritelju mojih naloga! Vidi li ondje dolje zemlju koja s lijeva na nas gleda? To
je Fenikija. Poi onamo te mi stado kralja Agenora, koje e nai gdje pase na gorskim panjacima, potjeraj dolje
prema morskoj obali. .
Za nekoliko asaka stigne krilati bog, posluan migu svoga oca, na sidonski gorski panjak i potjera stado
kraljevo dolje na naznaeni morski al, upravo na one livade gdje se ki Agenorova, okruena tirskim dje-
vojkama, bezbrino igrala s cvijeem. U to se stado pomijeao i preobrae-ni Zeus kao bik, a Hermo to nije ni
slutio. Ostalo se stado rastrkalo po livadama daleko od djevojaka, samo lijepi bik, u kojemu je bio skriven Zeus,
pribliio se tratinastom humku gdje je sjedila Europa sa svojim drugarica-ma. Sav krasan prilazio im je po bujnoj
travi, preko ela nije mu lebdjela nikakva prijetnja, njegov izgled bio je pun krotkosti. Europa i njezine djevojke
divile su se plemenitoj ivotinji i njezinim mirnim kretnjama, ak poze ljee da je sasvim izbliza vide i poglade
po blistavim leima. Bik kao da je to opazio, jer se stao sve vie pribliavati i napokon stane upravo pred Eu-
ropu. Ona skoi i najprije uzmakne nekoliko koraka. Ali kad je ivotinja tako pitomo stala, ohrabri se djevojka,
priblii se ponovno i prui joj svoju kitu cvijea pred zapjenjenju njuku, iz koje na nju dahne ambrozijski dah.
Bik umiljato lizne prueno cvijee i njenu djevojaku ruku, koja mu obrie pjenu i pone ga njeno gladiti. Sve
draesniji bivao je djevojci krasni
30
bik, pa se usudila utisnuti mu poljubac na sjajno elo. Tada ivotinja radosno mukne, ali ne kao to obini bikovi
muu, nego je njegovo mukanje odjeknulo kao zvuk lidijske frule kad jei kroz gorsku dolinu. Onda se spusti do
nogu lijepe knjeginje, pogleda je eznutljivo, okrene joj vrat i pokae joj svoja iroka lea. Tada Europa ree
svojim prijateljicama:
- Doite blie, drage drugarice, da sjednemo na lea ovom krasnom biku i da uivamo. Mislim da bi nas etiri
mogao primiti i smjestiti na sebe, kao prostrana laa. Tako je krotak na pogled, tako ljubezan, uope nije nalik na
druge bikove. Uistinu, on ima razuma kao ovjek, i jedino to mu nedostaje jest dar govora!
Rekavi to uze drugaricama iz ruku vijenac jedan za drugim i na-tae ih na sputene rogove bika. Tada se sa
smijekom baci na njegova lea, dok su njezine prijateljice suzdrljivo i neodluno gledale.
Kad je bik ugrabio to je htio, skoi sa zemlje. Isprva je sasvim polagano odlazio s djevojkom, ali ipak tako da
njezine drugarice nisu mogle ii u korak s njim. Ali kad su mu livade bile za leima, a gola obala pred njim,
podvostrui svoj trk te vie nije bio nalik na bika koji kasa, nego na konja koji leti. I prije nego se Europa mogla
osvijestiti, on je ve jednim
31
skokom bio u moru i stao plivati sa svojim plijenom dalje. Djevojka je desnom rukom ubuhvatila jedan njegov
rog, a lijevom mu se poduprla o lea. U njezine je haljine duhao vjetar kao u jedra. Tjeskobno je gledala natrag
prema ostavljenoj zemlji i uzalud dozivala drugarice. Voda se talasala oko bika koji je plivao, a djevojka je,
bojei se uzburkanih valova, podigla pete gore. Ali ivotinja je plivala kao laa; doskora je obala iezla, sunce
je zapalo i u nonom mraku nesretna djevojka nije vidjela nita drugo oko sebe osim valova i zvijezda. Tako je
to ilo i kad je jutro osvanulo. itav dan plovila je dalje po nepreglednoj puini sjedei na biku, koji je znao tako
spretno sjei valove da nijedna kaplja nije okvasila ljubljeni plijen. Napokon podveer stigoe na neku udaljenu
obalu. Bik izie na kopno, spusti djevojku pod kronjatim drvetom te ona polako sklizne s njegovih lea. U isti
as iezne bik ispred njezinih oiju, a na njegovo mjesto stupi krasan ovjek poput boga, koji joj objasni da je
on vladar otoka Krete i da e je tititi ako ga ona usrei time da bude njegova. Europa u bezutjesnoj napu-
tenosti prui ruku u znak pristanka. Tako je Zeus postigao svoj cilj. Ali i on iezne kako je i doao.
Iza duge omamljenosti probudi se Europa kad je ve jutarnje sunce stajalo na nebu. Zbunjenim pogledima obazre
se oko sebe kao da eli potraiti rodni kraj.
Oe, oe! - povika prodornim krikom, zamisli se jedan asak i opet povika: - Ja nevaljala ki, kako samo
smijem izgovoriti oevo ime? Kakvo je ludilo dopustilo da zaboravim djetinju ljubav?
Tada opet, kao da se podsjea, pogleda oko sebe i zapita sama sebe:
Otkuda i kamo sam dola? Smrt je i prelaka kazna za krivnju djevojke! No jesam li ja budna i oplakujem li
istinitu sramotu? Ne, ja sam sigurno neduna u'svemu tome, i moju duu drai samo isprazna nona prikaza koju
e jutarnji san opet odagnati. Kako bi bilo mogue da sam se radije odvaila da na leima nemani plovim kroz
nepregledne valove nego da u miloj sigurnosti trgam svjee cvijee.
Tako ree i prijee dlanom preko onih kapaka, kao da bi htjela izbrisati mrski san. Ali kad pogleda oko sebe,
bili su joj strani predmeti neprestano pred oima; nepoznato drvee i stijenje okruivae je, a neugodan morski
val pjenio se gore uz jo nevienu obalu razbijajui se o tvrde grebene.
Ah, kad bi mi sada doao prokleti bik - povie Europa u oaju - kako bih ga izmlatila! Ne bih mirovala dok
ne bih razbila rogove nemani koja mi se jo nedavno inila tako ljupkom! Pusta elja! Poto sam tako bestidno
ostavila domovinu, to mi preostaje nego da umrem? Ako nisam od svih bogova naputena, poaljite mi,
nebesnici, lava ili tigra! Moda e ih razdraiti punina moje ljepote, pa neu morati da ekam dok mi uasni glad
pone ispijati ove rascvale obraze.
32
Ali nikakva se divlja zvijer ne pojavi. Nasmijeena i mirna leae tua krajina pred njom, a s neba bez oblaka
sjae sunce. Kao da su je napale Erinije (Furije), skoi naputena djevojka.
Jadna Europo - zavapi - ne uje li glas svoga dalekog oca koji te proklinje ako svome sramotnom ivotu ne
uini kraj? Ne pokazuje li ti on onaj jasen na koji se moe svojim pojasom objesiti? Ne pokazuje li on onaj
iljasti greben s kojeg te jedan skok moe pokopati u morskim valovima? Ili e radije biti prilenica kojem
barbarskom knezu i kao ropkinja iz dana u dan presti odmjerenu koliinu vune, ti koja si ki monoga kralja?
Tako se nesretna, naputena djevojka muila mislima na smrt, a ipak jo nije imala hrabrosti da umre. Tada
najednom uje tajanstveno, po-rugljivo aputanje iza sebe. Pomislivi da je netko prislukuje, pogleda pre-
straeno natrag. U nadzemaljskom sjaju vidje boicu Afroditu gdje stoji pred njom, a kraj nje njezin maleni sin,
bog ljubavi, sa sputenim lukom. Jo je lebdio smijeak na usnama boice, i ona ree:
- Okani se srdbe i negodovanja, lijepa djevojko! Mrski e bik doi i pruit e ti rogove da ih razbije. Ja sam
ona koja sam ti u oinskoj kui poslala onaj san. Utjei se, Europo! Zeus je bio onaj koji te je ugrabio. Ti si
zemaljska ena nepobjedivoga boga. Besmrtno e biti tvoje ime, jer tue kopno koje te je primilo zvat e se
odsad Europa - Evropa1.
lee. ai je! n
Kamo
Kadmo je bio sin fenikoga kralja Agenora i brat Europin. Kad je Europu odveo Zeus pretvorivi se u bika,
poalje otac Kadma i njegovu brau2 da trae sestru i zabrani im da se bez nje vrate. Dugo je Kadmo uzalud
lutao po svijetu, a nikako nije mogao otkriti Zeusove tajne putove. Kad je izgubio svaku nadu da e nai sestru, a
jer se bojao oeve srdbe, obrati se pro-roitu Feba Apolona pitajui ga u kojoj zemlji da se ubudue nastani.
Apolon mu ovako odgovori:
- Nai e govedo na osamljenoj livadi koje jo nije nosilo jarma. Pusti da te ono vodi, i na onom mjestu gdje u
travi otpoine sagradi zidine i nazovi grad imenom Teba.
1 Sinovi Zeusa i Europe bijahu moni i mudri kraljevi Minoj i Radamant, koji su nakon smrti postavljeni za suce
pokojnika u podzemnom svijetu. Kao trei sin spominje se junak Sarpedon, koji je umro u dubokoj starosti kao
kralj Likije u Maloj Aziji.
2 Zvali su se Feniks, Kiliks i Finej. O Fineju usporedi priu o Argonautima. Od Feniksa dobio je ime trgovaki
narod Feniana, a od Kiliksa zemlja Kilikija (Cilicija) u Maloj Aziji.
xttr
33
Jedva je Kadmo napustio Kastalsku pilju, u kojoj je bilo pro-roite Apolonovo, kad ve ugleda na zelenoj
livadi kravu kako se oprezno ee, a nije joj se vidio nikakav trag jarma na vratu. Tiho se molei Febu iao je
Kadmo laganim koracima za tragom ivotinje. Ve je bio pregazio pliak rijeke Kefisa i prevalio dobar komad
zemlje, kad najednom govedo stane, digne rogove prema nebu i mukanjem ispuni zrak. Tada se obazre na
gomilu ljudi koja je ila za njim i napokon se spusti u bujnu travu.
Pun zahvalnosti baci se Kadmo na tuu zemlju i poljubi je. Nato je htio prinijeti rtvu Zeusu pa naloi slugama
neka pou i donesu vode iz ivog izvora za rtvu ljevanicu. Ondje bijae stara uma koju jo nikada nije zasjekla
sjekira, a u sredini njezinoj bio je klanac, prorastao ikarom i grmijem i bogat izvornom vodom, a sloeno
kamenje stvaralo je nad njim niski svod. U toj peini skriven poivao je straan zmaj. Iz daljine vidjela se
njegova crvena kresta kako bljeska, iz oiju sijevala mu vatra, tijelo mu se nadimalo od otrova, tri su mu jezika
siktala, a ralje su mu bile oboruane trostrukim redom zubi. Kad su Feniani stupili u umu i spustili vr u valo-
ve, a voda se zapljuskala, prui plavkasti zmaj odjednom glavu daleko iz peine i pone uasno siktati. Vrevi
ispadoe iz ruku slugama i od straha im zastane krv u ilama. Ali zmaj smota svoje ljuskave kolute u sklizavo
klupko, svine se u luk za skok i preko polovine tijela uspravljen pogleda dolje na umu. Tada se baci na
Feniane, jedne ubije svojim ugrizom, druge zadavi savivi im se oko tijela, neke opet zagui sam njegov dah,
dok ostale usmrti njegova otrovna pjena.
Kadmo nije znao zato njegove sluge tako dugo ne dolaze. Napokon poe sam da vidi to je s njima. Pokrije se
koom koju je oderao s jednoga lava, uzme sulicu i koplje sa sobom, usto srce koje je vrijedilo vie nego ikakvo
oruje. Prvo na to je naiao kod ulaza u umu bila su tjelesa njegovih poubijanih slugu, a nad njima je vidio
neprijatelja kako slavi slavlje i krvavim jezikom lie tjelesa.
O jadni drugovi! - povika Kadmo pun bola. - Ja u vam sada biti ili osvetnik ili drug u smrti!
S tim rijeima pograbi golem kamen i baci ga na zmaja. Zidine i kule bio bi taj kamen uzdrmao, tako je bio
velik! Ali zmaj osta nepovrije-en, njegova tvrda, crna koa i ljuska titile su ga kao mjedeni oklop. Tada se
junak mai koplja. Njemu tijelo nemani ne odolje, elini iljak prodre joj duboko u utrobu. Bijesan od bola,
zmaj okrene glavu prema leima i zdrobi drak koplja, ali eljezo osta zabodeno u tijelu. Jedan udarac maa
pojaa jo njegov bijes, drijelo mu se nadme i bijela mu pjena potee iz otrovnih ralja. Uspravniji od debla sune
zmaj van i nasrne opet prsima na drvee. Agenorov sin izmakne navali, pokrije se lavljom koom i pusti da se
zmajevi zubi izmore na vrku njegove sulice. Napokon poe nemani tei krv iz vrata i zacrveni zelenu travu
naokolo. Ali rana je bila samo laka, jer je zmaj izmicao svakom udarcu i ubodu ne doputajui da vrsto pogode.
34
Napokon mu Kadmo ipak zatjera ma u grlo tako duboko da se straga abo u hrastovo drvo i zajedno sa ijom
nemani probo i deblo. Drvo se od teine zmajeve uvinulo i zakripalo, kao da je osjetilo da mu zmaj vrkom
svoga repa iba deblo. Neprijatelj je bio svladan.
Kadmo je dugo promatrao ubijenog zmaja, a kad se opet oba-zreo, stajala je uz njega Palada Atena, koja se
spustila s neba; ona mu zapovjedi da zmajeve zube odmah zasije u uzoranu zemlju kao podmladak budueg
pokoljenja. On poslua boicu, naini plugom iroku brazdu u zemlji i pone u nju zasijavati zmajeve zube kako
mu je bilo naloeno. Najednom se zemlja pone micati, a iz brazde pomoli se najprije vrak koplja, tada izae
kaciga na kojoj se njihala arena perjanica, ubrzo se dignu iz zemlje ramena i prsa i oboruane ruke, i napokon je
pred Kadmom stajao naoruan ratnik, izrastao iz zemlje od glave do pete. To se dogodilo na mnogim mjestima u
isto vrijeme, i itav usjev naoruanih ljudi iznikao je pred oima Fenianina.
Agenorov sin se prestrai i ve je bio spreman da se bori s novim neprijateljem. Ali mu jedan od ljudi to su
iznikli iz zemlje povie:
- Ne maaj se oruja i ne mijeaj se u na unutranji rat!
Ovaj smjesta navali maem na jednoga od svoje brae koji su najblie do njega iznikli iz brazde, a njega u isti
as svali koplje to je dolet-jelo iz daljine. Ali i taj koji mu je zadao smrt pogine od rane izdahnuvi ivot koji je
jedva primio. itava rulja ljudi bjesnjela je u stranoj meusobnoj borbi; gotovo svi su leali na zemlji u
samrtnim trzajima, a majka Zemlja pila je krv svojih netom roenih sinova. Samo petorica su preostala. Jedan od
njih - kasnije je bio nazvan Ehion - prvi na Atenin poziv baci oruje na zemlju i predloi mir; za njim se povedu i
ostali.
Uz pomo tih pet ratnika, izniklih iz zemlje, sagradi feniki tui-nac Kadmo novi grad, pokoravajui se
proroanstvu Febovu, i nazove ga, kako mu je bilo zapovjeeno, imenom Teba.
Bogovi dadoe Kadmu za enu lijepu Harmoniju i svi skupa dooe na svadbu. Svaki je donio nekakav dar:
Afrodita, mati Harmonijina, skupocjenu ogrlicu i umjetniki satkanu koprenu; ali oba ta dara donijela su propast
koja je kao kakva neugodna kletva leala na kui Kadmovoj.7 Ki Kadmova bila je Semela, koju je Zeus ljubio.
Zaluena od Here, ona jednom zatrai da joj se kralj bogova pojavi u svom pravom, nebeskom obliju. Zeus,
vezan danim obeanjem, priblii joj se s plamenom munjom i uz tutnjavu groma. Semela nije mogla izdrati taj
pogled i umirui pokloni ivot jednom djetetu, a to je bio Dioniz ili Bakho. Zeus ga preda Ini, sestri Semelinoj,
da ga odgaja. Kad se Ina na bijegu pred svojim pomahnitalim
1 Usp. prie: Pentej, Akteon, Edip, Sedmorica protiv Tebe, Epigoni, a osobito Alkmeon.
35
muem Atamantom1 sa svojim sinom Melikertom bacila u more, pretvorio ih je Posidon oboje u milostiva
morska boanstva: Ina se otada zvala Leu-koteja, a njezin sin Palemon.
Kadmo i Harmonija, ojaeni zbog nesree svoje djece, isele se u dubokoj starosti u Iliriju, gdje su napokon bili
pretvoreni u zmije, a poslije smrti primljeni u Elizij.
Pentej
U Tebi se na udesan nain rodio Dioniz ili Bakho, sin Zeusa i Semele, unuk Kadmov, bog plodnosti i
pronalaza vinove loze. Othranjen u Indiji, ubrzo napusti nimfe koje su ga njegovale pa proputuje zemljom da bi
posvuda obrazovao ljude, nauio ih obraivati vinograd i praviti vino koje raz-veseljuje srce, i da bi uveo
tovanje svoga boanstva. Koliko je bio dobar svojim prijateljima, toliko je kruto kanjavao one koji nisu htjeli
da priznaju njegovo bogosluje. Ve je njegova slava bila prola kroz grke gradove i doprla do njegova rodnog
grada Tebe. Ondje je vladao Pentej, kojemu je Kadmo predao kraljevstvo, sin Ehiona, koji je iznikao iz zemlje, i
Agave, tetke Bakhove po majci. Kralj je prezirao bogove, a najvie svoga roaka Dioniza. Kad se sada bog sa
svojom razigranom pratnjom bakhantica pribliavao Tebi da bi se tebanskom kralju objavio kao bog, nije Pentej
posluao opomene slijepog starog Tirezije, i kad mu je dola do uiju vijest da su i iz Tebe pohrlili mukarci,
ene i djevojke da iskau poast novomu bogu, poeo je razjaren grditi:
- Kakvo vas je ludilo izbezumilo, zmajevi potomci Tebanci? Vi se nikada niste prestraili ni ubojita maa ni
bojne trublje, a sad vas je svladala mekuna povorka pijanih luaka i ena! Vi, Feniani, doplovili ste izdaleka
preko mora i ovdje osnovali grad za svoje stare bogove, a zar ste sada sasvim zaboravili od kakvoga ste
junakoga roda potekli? Zar ete dopustiti da bespomoni djeai osvoji Tebu, mekuac namirisane kose, na
koju je stavio vijenac od lozova lia, djeai koji se odjenuo u grimiz i zlato mjesto u elik, koji ne moe tjerati
konja, koji ne uiva ni u kakvu oruju, ni u kakvu boju? Ako samo ponovno doete k svijesti, onda u ga brzo
prisiliti da prizna da je ovjek kao i ja, njegov brati, da nije Zeus njegov otac i da je itavo to sjajno boansko
tovanje pusta la!
Vidi priu o Argonautima, str. 106.
36
Tada se Pentej obrati svojim slugama i naloi im da vou toga novog ludovanja uhvate gdje god ga nau, i da ga
u okovima dovedu k njemu.
Kraljevi prijatelji i roaci koji su bili oko njega uplaie se zbog te drske naredbe. Njegov djed Kadmo, koji je
jo ivio u dubokoj starosti, zatrese glavom ne odobravajui postupak svoga unuka. Ali opomene su jo samo
razdraile njegov bijes koji se izlio preko svih zapreka kao nabujala rijeka preko nasipa.
.
Meutim se sluge vratie krvavih glava.
- Gdje vam je Bakho? - upita ih Pentej ljutito.
- Bakha - odgovorie sluge - nismo nigdje vidjeli. Zato ti vodimo ovamo jednog ovjeka iz njegove pratnje. ini
se da taj nije odavno kod njega.
Pentej se ljutitim pogledom zagleda u zarobljenika i povie:
- ovjee smrti! jer mora smjesta umrijeti za primjer i opomenu drugima! Reci kako se zove ti i tvoji roditelji!
Kako se zove tvoja zemlja? I reci zato potuje nove obiaje.
Slobodno i bez straha odgovori ovaj:
- Ime mi je Aket, moja je domovina Meonija, a moji su roditelji iz prostoga naroda. Otac mi nije ostavio
nikakvih njiva, nikakvih stada, nauio me samo udicom loviti ribu, jer ta vjetina bila je sve njegovo bogatstvo.
Ubrzo sam nauio i upravljati brodom, upoznao sam zvijezde prethodnice, vjetrove i pristupane luke te sam se
poeo baviti brodarstvom. Plovei jednom na otok Del, dospio sam na nepoznatu obalu, gdje smo se usidrili.
Jednim skokom naao sam se na vlanu pijesku, gdje sam bez svojih drugova i prenoio na obali. Sutradan sam
ustao u cik zore i popeo se na jedan breuljak da vidim to nam vjetar navijeta. Meutim su se i moji drugovi
iskrcali, i ja sam ih na povratku k lai sreo upravo u asu kad su sa sobom vukli mladia kojega su ugrabili na
naputenoj obali. Mladi je bio lijep kao djevojka, a inilo se da je omamljen vinom, teturao je kao dre-movan i
tekom mukom iao za mornarima. Kad sam izbliega pogledao lice, dranje i kretnje mladieve, inilo mi se da
se u mladiu oituje neto nadzemaljsko. Kakav se bog u tom mladiu krije, rekoh momcima, ne znam
jo'pravo, ali toliko sam siguran da je neki bog u njemu. - Tko god ti bio, rekoh dalje, budi nam milostiv i
pomozi nam u naim naporima! Oprosti i ovima koji su te zarobili! - to ti pada na um, povika jedan od njih,
pusti molitvu! - I ostali su mi se nasmijali, jer ih je zaslijepila gra-beljivost. Zato su pograbili djeaka da ga
odvuku na brod. Uzalud sam se tomu odupirao. Najmlai i najsnaniji meu njima, koji je pobjegao iz jednog
tirenskog grada zbog ubojstva, zgrabi me za vrat i baci napolje. I bio bih se utopio u moru da se nisam zakvaio
u brodska ueta. Meutim je djeak leao kao u duboku snu na brodu kamo su ga donijeli. Najednom, kao da ga
je probudila vika i kao da se otrijeznio, skoi na noge, stupi meu
37
mornare i povika: Kakva je to vika? Govorite, ljudi, kako sam doao ovamo? Kamo me vozite? - Ne boj se,
mladiu, ree jedan od opakih mornara, reci nam samo u koju luku eli da te dovezemo, i mi emo te sigurno
iskrcati ondje gdje ti zatrai. -No dobro, ree djeak, onda plovite prema otoku Naksu: ondje je moja
domovina. - Varalice mu to obeae zaklinjui se svim bogovima, pa zapovjedie meni da usmjerim jedra. Na
desnoj strani leao je Naks. Kad sam jedra napeo nadesno, svi su mi mahali i mrmljali: Bezumnie, to to radi?
Kakva te ludost mui? Vozi lijevo! -Ja sam se tome zaudio i nisam ih pojmio. Neka se netko drugi prihvati
broda! rekoh ja i povukoh se u stranu. - Kao da srea nae plovidbe ovisi samo o tebi! do viknu mi jedan
surovi mornar i poe obavljati posao mjesto mene. Tako su napustili Naks i zaplovili u suprotnom pravcu. -
Smijeei se porugljivo, kao da je istom sada primijetio varku, gledao je boanski mladi sa stranje palube u
more i, napokon, pretvarajui se da plae, ree: Jao meni, pa vi mi niste ovu obalu obeali, mornari! To nije
zemlja za koju sam vas molio! I zar je pravo da vi stari ljudi na takav nain varate jedno dijete? - Ali bezbona
rulja rugala se njegovim i mojim suzama i brzo je veslala dalje. Ali najednom, kao da ju je okruila suha obala,
zaustavila se barka usred mora. Uzalud mornari udaraju veslima po moru, smataju jedra, napinju se dvostrukom
snagom. Brljan se stao obavijati oko vesala, puziti gore vijugajui se poput zmije te sa svojim nabreklim
grozdovima dopre ve do jedara. Bakho sam - jer to je bio on - stoji velianstveno, s vijencem od punih
grozdova oko ela, maui palicom, obavijenom lozo-vim liem. Tigri, risovi, pantere pojavie se leei oko
njega, mirisni mlaz vina razli se laom. Mornari skoie plaljivo na noge, u strahu i bunilu. Kad je prvi od njih
pokuao viknuti, iskrivie mu se usta i nos u riblju eljust, i prije nego su se drugi mogli na to zgroziti, dogodilo
se i njima isto to; tijelo im se splotilo, obavijeno plavim ljuskama, kima im se svinula kao svod, ruke im
zakrljale u peraje, a noge im se spojile u rep. Svi se pretvorie u ribe i skoie u more te sad izronie iz vode,
sad opet uronie. Od dvadesetorice ostao sam jedini ja, ali sam drhtao cijelim tijelom oekujui svaki as istu
preobrazbu. Ali mi Bakho prozbori prijazno, jer sam mu ja samo dobrotu bio iskazao. Ne boj se, ree mi on, i
vozi me prema Naksu. Kad smo se ondje iskrcali, posvetio me pred svojim rtvenikom u svoje sveano
bogosluje.
- Ve predugo sluamo tvoje naklapanje. povika kralj Pentej. - Na noge, momci, pograbite ga, muite ga
tisuama muka i poaljite ga u podzemni svijet!
Sluge posluae i bace mornara okovana u duboku tamnicu. Ali neka ga nevidljiva ruka oslobodi.
Sada istom zapoe ozbiljni progon Bakhove svetkovine. Pentej eva roena mati Agava i njezine sestre
sudjelovahu u tom bunom bogosluju. Kralj poalje po njih i dade sve bakhantice baciti u gradsku tamni-
38
cu. Ali i one se bez ljudske pomoi oslobode okova; vrata se njihove tamnice sama otvorie, i one pohrlie u
bakhantskom zanosu naokolo po umama. Sluga koji je bio poslan da oruanom silom uhvati samoga boga vratio
se sav zbunjen, jer se bog dragovoljno i uz osmijeh ponudio da ga svezu. Tako je sada stajao uhvaen pred
kraljem, koji se i sam morao diviti njegovoj mladenakoj, boanskoj ljepoti. Pa ipak je ostao u svojoj zaslijeplje-
nosti i postupao s bogom kao s kakvom varalicom koja lano prisvaja ime Bakhovo. Uhvaenog boga dade
svezati u okove i zatvoriti ga u najdublji dio svoje palae, u blizini konjskih jasala, u jednoj tamnoj jami. Ali na
zapovijed boga potres rastvori zidove i njegovi okovi nestadoe. Nepovrije-en i velianstveniji nego prije stupi
bog meu svoje tovatelje.
Jedan glasnik za drugim dooe do kralja Pentej a javljajui mu kakva su udesa izvodili zborovi zanesenih ena
pod vodstvom njegove majke i njezinih sestara. One su trebale samo udariti palicom o stijenu, i ve je iz nje
potekla voda ili pjenuavo vino, potoci su pod arobnim udarcima njihove palice tekli mlijekom, a iz upljeg je
drvea kapao med.
- Da! - doda jedan od tih glasnika - da si ti bio nazoan, gospodaru, i da si sam vidio boga kojega sada grdi, i ti
bi se bacio pred njim na koljena i molio bi mu se!
Pentej se jo vie razjari na te vijesti i digne sve teko naoruane ratnike, sve konjanike i sve lako naoruane
ljude protiv pomahnitale enske vojske. Tada se opet pojavi Bakho i stupi pred kralja kao svoj vlastiti izaslanik.
On mu obea da e mu dovesti razoruane bakhantice ako samo kralj pristane da obue enske haljine, da ga ne
bi one kao mukarca i neposveenog rastrgale. Nerado i s potpuno naravnim nepovjerenjem pristane Pentej na taj
prijedlog te konano ipak poe za bogom u svoju propast. Ali im je izaao iz grada, ve ga je bilo obuzelo
ludilo koje mu je poslao moni bog. Uini mu se kao da vidi dva sunca, dvostruku Tebu i pojedina gradska vrata
dvostruko. Sam Bakho priinjao mu se kao bik koji s velikim rogovima na glavi stupa pred njim. Njega samoga
protiv njegove volje obuze bakhantski zanos, zatrai i dobije Bakhovu palicu te u bjesnilu pojuri naprijed. Tako
stigoe u duboku dolinu, punu izvora i sjene omorika, gdje su jedne Bakhove sveenice pjevale himne svomu
bogu, a druge omatale svoje palice svjeim brljanom. Ali Pentejeve oi bile su zaslijepljene, ili ga je njegov
voa Bakho znao tako voditi da mu oi nisu opazile druinu zanesenih ena. Tada bog posegne rukom neobino
visoko i dohvati vrak jedne jele, savije ga dolje, kako se savija vrbova granica, posadi na nj mahnitoga Pentej a
i pusti da se drvo malo-pomalo vrati u svoj prijanji poloaj. Kao udom osta kralj vrsto na grani sjediti i
pokaza se najednom, kao zasaen na vrh jele, bakhanticama u dolini, a sam ih nije vidio. Tada Bakho povie
snanim glasom u ravnicu:
- Djevojke, gledajte onoga ondje koji se izruguje naim svetim svetkovinama. Kaznite ga!
39
U zraku nasta tiina, nijedan se list nije micao u umi, nijedan krik divljai nije se uo. Bakhantice se digoe,
otvorie irom oi i uzee oslukivati odjek glasa koji se po drugi put oglasio. Kad u toj rijei prepozna-e svoga
uitelja, pohrlie bre nego golubovi: divlja mahnitost koju im je poslao bog gonila ih je po sredini nabujalih
umskih potoka. Napokon su dole dosta blizu te su mogle vidjeti svoga vladara i progonitelja kako sjedi na vrhu
jele. Brzo poletjee ljunci, otkinute jelove grane i Bakhove palice prema nesretniku, ali nisu dosegle do visine
gdje je on drui lebdio. Napokon tvrdim hrastovim granama razrovae zemlju oko jele dok nije korijen bio
sasvim otkopan te je Pentej uz glasno jaukanje pao iz visine na zemlju zajedno s jelom koja se sruila. Njegova
majka Agava, koju je bog zaslijepio da nije prepoznala sina, dala je prvi znak da ga ubiju. Kralju se od straha
vratila potpuna svijest.
- Majko! - povie on grlei je - zar ne poznaje vie svoga sina, svoga sina Pentej a kojega si rodila u kui
Ehionovoj? Smiluj mi se, majko, i nemoj kanjavati moje grijehe na vlastitom djetetu!
Ali mahnita Bakhova sveenica, zapjenjenih usta i iroko otvorenih oiju, nije u Penteju vidjela svoga sina, nego
je mislila da pred sobom ima gorskoga lava pa ga pograbi za rame i otkide mu desnu ruku. Njezine sestre raskinu
mu lijevu ruku, i cijela pobjenjela druina nasrne na njega, i svaka pograbi pokoji dio rastrgana mu tijela. Sama
Agava obuhvati otkinu-
40
tu glavu krvavim prstima, natakne je na palicu i ponese je kao lavlju glavu kroz ume na Kiteronu.
Tako se moni bog Bakho osvetio preziratelju svoga bogosluja.
Akteon
Akteon je bio sin boga Aristeja,1 ljubitelja lova, i Autonoje, keri Kadmo-ve. Kad je odrastao do djeake dobi,
odgajao ga je mudri Kentaur Hiron u hladovitoj i umama obrasloj planini Peliju te ga obrazovao za okretna lov-
ca. Najvie se veselio kad je mogao loviti po ravnicama i bregovima. Jednom je s veselim drugovima lovio u
umama planine Kiterona dok nije podnevno sunce arko pripeklo i skratilo hladovite sjene drvea. Tada mladi
sazove drugove i ree im:
- Dosta nam je lovine dao dananji dan, oruje i mree vlane su od krvi ubijene divljai. Zato neka bude lovu za
danas kraj! Kad se sutra ruiasta Zora uspne na nebo, nastavit emo svoj veseli posao.
Tako ree i otpusti poslune drugove. On sam poe u pratnji svojih pasa dublje u umu da potrai hladno
sjenovito mjesto gdje bi mogao prespavati podnevnu vruinu i okrijepiti umorno tijelo.
Nedaleko odande bila je dolina obrasla omorikama i visokim empresima. Zvala se Gargafija, a bila je
posveena boici Artemidi. Ondje se duboko u jednom kutu doline nalazila skrivena peina obrasla drve-em.
inilo se da je stijena umjetno ljudskom rukom nadsvoena u luk, a ipak je sve to bilo djelo prirode. Sasvim uz
peinu uborei je izvirao izvor, a njegova se bistra voda, obrubljena zelenom tratinom, proirila u malo jezero.
Tu je djevianska boica, kad se od lova umorila, obiavala kupati svoje sveto tijelo. Tako je i sada stupila u
peinu u pratnji nimfa, svojih dvorkinja. Lovako koplje, tobolac i luk prui nimfi koja joj je nosila oruje, druga
nimfa skine s nje odjeu, dok su joj druge dvije odvezale sandale s nogu. Lijepa Krokala, najspretnija od svih
nimfa, svee joj valovitu kosu u vor. Tada dvorkinje zagrabe vrevima vode i stanu polijevati svoju
gospodaricu.
Dok je tako boica uivala u svom uobiajenom kupanju, priblii se kroz grmlje po neutrtom putu Kadmov unuk
nemarnim korakom. Zla sudbina vodila ga je kroz posveeni gaj sve do peine Artemidine. Nita ne slutei, stupi
u nju, veseo to je naao hladovito mjesto za odmor. Kad nimfe ugledae mukarca, ciknue glasno i natisnue se
oko svoje gospoda-
1 Aristej, bog lova, bio je prvobitno identian s Apolonom. - Prev.
41
rie da je sakriju svojim tjelesima. Ali boica se izdizala iznad svih za itavu glavu. Visoko podigne svoje lice,
zaareno od srdbe i stida, i uperi oi u doljaka. Ovaj je jo uvijek stajao nepomian, iznenaen i zaslijepljen
divnim prizorom. Nesretnik! Da je bar pobjegao to su ga noge mogle nositi! Jer sada se boica odjednom nagne
u stranu, zagrabi rukom malo vode iz izvora, poprska njome mladia po licu i kosi i povie glasom punim
prijetnje:
- to si sad vidio, idi objavi ljudima, ako moe!
Jedva je izgovorila posljednju rije, kad mladia obuze neizreciv strah. Hitrim korakom pobjee odande udei
se u trku svojoj brzini. Nesretnik nije ni primijetio da su mu iz ela izrasli rogovi, da mu se vrat iste-gnuo, ui
zailjile, ruke se pretvorile u noge, a dlanovi u papke. Ubrzo mu tijelo pokri pjegavo krzno te on vie nije bio
ovjek: razljuena boica pretvorila ga je u jelena. U bijegu ugleda svoju sliku u vodi. Jao meni nesretniku!
htio je uzviknuti, ali su mu usta bila nijema, nikakva se rije ne ote iz njegovih grudi: samo je jecao i tjeskobno
uzdisao. Suza za suzom po-tee, ali, jao! ne vie niz ljudske obraze. Samo njegovo srce, njegova stara svijest bila
mu je ostala.
to da sad radi? Da se vrati kui u djedovu palau? Da se sakrije u najdubljoj umi? Dok su se tako strah i stid u
njemu borili, ugledae ga njegovi psi. I odmah cijela hajka - pedeset njih na broju - navali na tobonjeg jelena.
Pohlepni za plijenom pognae ga preko brda i dolina, preko otrih stijena i dubokih ponora. Tako je prestraeni
Akteon jurio kroz dobro poznate predjele gdje je esto gonio divlja, a sada je sam bio gonjen kao divlja. Dva
puta se htio okrenuti i molei viknuti: Potedite me! Ja sam Akteon! Ali govor mu je bio uskraen.
Uz bijesno lajanje dostie ga sada predvodnik hajke i epa ga za lea, a onda navale svi na njega i izrane ga
svojim otrim zubima. Duboko zastenja muenik, ah, tako ne cvili jelen! a ipak to nije ljudsko stenjanje! Kao da
moli, padne na koljena i okrene u nijemom bolu lice prema svojim muiteljima. U taj as dou njegovi drugovi,
dozvani laveom pasa. Uobiajenim uzvicima uckahu razjarene pse i uzalud dozivahu svoga gospodara /a kojega
su mislili da je negdje daleko.
- Akteone - odjekivalo je umom - gdje si, Akteone, da vidi krasnu lovinu?
Tako su vikali dok je nesretnik izdisao pod kopljima svojih prijatelja.
Poto je Akteon svrio tako uasnom smru, poee njegovi psi osjeati ela im nema milog gospodara. Lajui i
cvilei traili su ga posvuda dok napokon ne stigoe do peine Kentaura Hirona. Ovaj naini od mjedi obmanjivo
slian kip jadnoga mladia. Kad su psi ugledali taj kip, skoie uvis oko beutne mjedi, stanu umiljato lizati
ruke i noge kipu ponaajui se tako veselo kao da su uistinu ponovno nali svoga gospodara.
42
Perzej
Perzej, sin Zeusov, bio je zajedno sa svojom majkom Danajom od svoga djeda Akrizija, kralja u Argu, zatvoren
u koveg i baen u more; Akriziju je, naime, proreklo proroite da e mu jedan unuk oduzeti prijestolje i ivot.1
Ali Zeus je zatitio majku i dijete u burnim valovima, te oni kod otoka erifa doplovie na obalu. Ondje vladahu
dva brata, Diktis i Polidekt. Dik-tis je upravo lovio ribu kad je koveg doplovio, pa ga izvue na obalu. Oba se
brata usrdno zauzee za prognanike; Polidekt uze Perzejevu majku za enu, a Perzej a, sina Zeusova, brino
odgoji.
Kad je Perzej odrastao, nagovori ga njegov ouh da poe u svijet i da izvri kakvo junako djelo. Srani mladi
pokae se voljan, i ubrzo se sloe da e Perzej poi do Meduze, odsjei joj stranu glavu i donijeti je kralju na
erif. Perzej poe na put i pod vodstvom bogova stigne u daleki kraj gdje je stanovao Forkis, otac mnogih
groznih nemani. Tu se najprije namjeri na tri njegove keri, Graje (Starice), koje su imale sijedu kosu ve od
roenja; sve tri zajedno imale su samo jedno oko i jedan zub pa su to oko i taj zub jedna drugoj naizmjence
posuivale na upotrebu. Perzej im oduzme jedno i drugo, a kad su ga one usrdno molile da im to vrati jer bez
toga ne mogu biti, pokazao se voljan, ali samo uz uvjet da mu pokau put koji vodi k Nimfama. To su opet bila
druga udovita, koja su imala krilate cipele, torbu mjesto depa i kacigu od pasje koe. Tko se u to obukao, mo-
gao je letjeti kamo je htio, vidio je koga je htio, a njega nitko nije vidio. Keri Forkisove pokau Perzej u put k
Nimfama i dobiju od njega natrag svoj zub i oko. Kod Nimfa je Perzej naao i uzeo to je htio: torbu uprti na
lea, krilate cipele privee za glenjeve, a kacigu natae na glavu. Usto dobije od Herma mjedeni srp, i tako
oboruan odleti prema Okeanu, gdje su stanovale druge tri keri Forkisove, Gorgone. Trea od njih, koja se
zvala Meduza, bila je jedina smrtna; stoga je Perzej i bio poslan da donese njezinu glavu. Naao je nemani gdje
spavaju; glave su im bile posute zmajskim ljuskama, a obrasle zmijama mjesto kosom, imale su velike onjake
kao svinje, mjedene ruke i zlatna krila kojima su letjele. Tko god ih je pogledao, svakoga je taj pogled pretvorio
u kamen. To je Perzej znao. Stoga se s okrenutim licem postavi pred uspavana udovita gledajui njihove tri
slike samo u svom mjedenom, sjajnom titu. Tako je raspoznao Gorgonu Meduzu, a Atena mu je vodila ruku, te
je bez opasnosti uspavanom udovitu odrezao glavu. im je to uinio, skoi iz Meduzina tijela krilati konj
Pegaz i div Hri-zaor. Jedan i drugi bili su Posidonov porod. Perzej turi Meduzinu glavu u torbu i udalji se kako je
i doao.
'Zato je.Akrizije zatvorio svoju ker u podzemnu odaju, ali Zeus je znao prodrijeti i onamo, i to u obliku zlatne
kie. O Akriziju usp. takoer priu o Melampodu u 2. knjizi, str. 96.
Meutim su se Meduzine sestre probudile. Ugledavi trup ubijene sestre dignu se na krilima u potjeru za
ubojicom. Ali Perzej a sakrije njegova kaciga ispred njihovih oiju i one ga nigdje ne mogoe opaziti. U zraku,
meutim, Perzej a zahvatie vjetrovi gonei ga kao kini oblak sad ovamo, sad onamo. Kad je letio iznad
pjeanih pustinja u Libiji, kapahu krvave kaplje iz Meduzine glave na zemlju, koja ih primi i oivi u arene
zmije. Otada je onaj predjel tako bogat otrovnim zmijama. Perzej sada poleti dalje prema zapadu i napokon se
spusti u dravi kralja Atlanta da malo otpo-ine. Atlant je uvao gaj pun zlatnoga voa uz pomo silnoga zmaja.
Uzalud ga je pobjednik Gorgone molio da ga primi pod krov: bojei se za svoje zlatno blago otjera ga Atlant
nemilosrdno ispred svoje palae. Tada se Perzej razjari i ree:
- Ti nee nita da mi priuti: onda primi barem dar od mene! On izvadi Gorgoninu glavu iz torbe, okrene se od
nje i prui je
prema kralju Atlantu. Koliko je bio visok, kralj se u tren oka pretvori u kamen i u brdo, brada i kosa protegnue
se u ume, ramena, ruke i kosti postadoe gorsko bilo, a glava mu se kao visoki vrhunac digla u oblake.1 Perzej
opet uze svoja krila i prikopa ih na potplate, prebaci torbu na lea, stavi kacigu na glavu i poleti u zrak. Na
svom letu doe do obala Etiopije gdje je vladao kraj Kefej.2 Tu opazi na jednom izboenom morskom grebenu
privezanu djevojku. Da joj kosu nije pokretao povjetarac i da joj se nisu u oima caklile suze, on bi je bio drao
za mramorni kip. Gotovo je zaboravio mahati krilima u zraku, tako je bio oaran njezinom draesnom ljepotom.
- Govori, lijepa djevojko - prozbori joj on - ti koja zasluuje sasvim drugaiji nakit, zato si ovdje u okovima?
Reci mi bar ime svoje zemlje, reci mi svoje ime!
Prikovana djevojka utjela je stidljivo; bojala se prozboriti tuem ovjeku, i bila bi rado pokrila lice rukama da
se samo mogla maknuti. Ali ovako je mogla jedino ispuniti oi bujnim suzama. Napokon, da ne bi stranac
pomislio da ona pred njim mora skrivati kakvu svoju krivnju, odgovori mu:
- Ja sam ki etiopskog kralja Kefej a i zovem se Andromeda. Moja se majka Kasiopa hvalila pred Nerejevim
kerima, morskim nimfama, da je ljepa od svih njih. Stoga su se Nereide razljutile, a njihov prijatelj , morski
bog, poslao je na zemlju poplavu i morskog psa koji sve prodire. Jedno proroanstvo obealo nam je
osloboenje od ove nevolje ako mene, kerku kraljiinu, izloe morskoj nemani da me prodre. Narod navali
Po starijoj prii Atlant je bio Titan, brat Prometejev, te je morao za kaznu zbog sudjelovanja u borbi Titana
protiv bogova drati nebeski svod na vratu i ramenima. Istom u kasnije vrijeme doveli su ga u vezu s afrikim
brdom Atlasom, kako to pokazuje gornja pria. : Brat Danaja i Egipta, iz roda Ijina. Vidi biljeku na kraju prie
o Iji, str. 24.
44
na moga oca da upotrijebi to sredstvo spasa, i njega oaj natjera da me pri-vee za ovu stijenu.
Jo nije izgovorila posljednje rijei, kad valovi zaumjee, a iz dubine morske izroni grdoba koja svojim irokim
prsima pokri gotovo cijelu povrinu vode unaokolo. Djevojka glasno jaukne, a u isti as dohrlie do nje i otac i
majka, oboje neutjeivi, ali u licu majke vidjela se jo izraena svijest krivnje. Oni ogrlie prikovanu ker, ali joj
ne pruie nita osim suza i jadikovki. Tada e stranac:
- Za jadikovke bit e jo dosta vremena, as za spaavanje je kratak. Ja sam Perzej, sin Zeusa i Danaje, pobijedio
sam Gorgonu, i arobna krila nose me kroz zrane visine. Sve da je djevojka slobodna i da moe birati, ne bih ja
kao zet bio na odmet. Sada prosim njezinu ruku i nuam se da je spasim. Primate li moj uvjet?
Tko bi u takvu poloaju oklijevao? Obradovani roditelji obeae mu ne samo ker, nego i cijelo kraljevstvo za
miraz.
Dok su oni tako pregovarali, dopliva neman poput brzoplovke lae i bila je od stijene udaljena jo samo toliko
koliko se moe prakom dobaciti kamen. Tada se odjednom Perzej otisnu nogom od kopna i die se visoko u
oblake. ivotinja ugleda njegovu sjenu na vodi, pa dok je na nju bijesno navaljivala kao na neprijatelja koji
prijeti da e joj oteti plijen, spusti se Perzej iz visine kao orao, stane lebdei na lea ivotinji i zatjera joj ma,
kojim je ubio Meduzu, ispod glave u tijelo sve do drka. Jedva ga je izvukao, kad ivotinja skoi as visoko u
zrak, as opet zaroni u valove, as je bjesnjela na sve strane kao vepar kad ga progone psi. Perzej joj zadavae
ranu za ranom dok se tamni mlaz krvi nije izlio iz njezinih ralja. Meutim su se Perzeju smoila krila, te se nije
dulje smio pouzdavati u njih. Sreom ugleda greben kojemu se gornji iljak izdizao iz mora. Lijevom rukom
odupre se o stijenu i zarine eljezo tri-etiri puta u utrobu nemani. More ponese golemu trupinu koja brzo nesta u
valovima.
Perzej je, meutim, doletio na obalu, uzverao se na stijenu i odrijeio okove djevojci, koja ga je pozdravljala s
pogledima punim hvale i ljubavi. On je donese sretnim roditeljima, a zlatna palaa primi ga kao mladoenju.
Jo je trajala svadbena gozba, i asovi su prolazili ocu i majci, mladoenji i spaenoj zarunici u bezbrinoj
urbi, kadli se iznenada iz predvorja kraljevske palae zau mukla ivahna vreva. Finej, brat kralja Kefeja, koji
je prije prosio svoju sinovicii Andromedu, ali ju je u krajnjoj nevolji napustio, pribliio se sada s etom ratnika,
ponovno zahtijevajui svoju zarunicu. Vitlajui kopljem stupi u svadbenu dvoranu i povie zauenom Perzeju:
- Pogledaj me, ja dolazim da se osvetim za enu koju si mi oteo; ni tvoja krila, ni tvoj otac Zeus nee te oteti
45
Tako povie i uperi koplje; tada se podie Kefej, kralj, od stola i povie:
- Mahniti brate, kakva te misao tjera na zloin? Ne otima ti Perzej tvoju zarunicu: ona ti je ve tada bila oteta
kad smo je predali smrti, kad si gledao kako su je okivali i nisi joj pomogao ni kao stric ni kao prosac. Zato nisi
sam skinuo nagradu sa stijene na kojoj je bila prikovana? Zato pusti na miru onoga koji ju je izvojevao i koji je
njezinim spasom pruio utjehu mojoj starosti!
Finej mu ne odgovori nita; samo je razjarenim pogledima naizmjence promatrao sad svoga brata, sad suparnika,
kao da se premilja na kojega bi prije udario. Napokon, nakon kratkog kolebanja, svom snagom koju mu je
ulijevao gnjev zavitla koplje na Perzej a, ali promai, i koplje se zabode u jastuk. Sada Perzej skoi sa sjedita i
baci svoje koplje prema vratima na koja je provalio Finej, i bio bi probo grudi svoga smrtnog neprijatelja da se
ovaj nije jednim skokom zaklonio iza kunog rtvenika. Koplje pogodi u elo jednog od njegovih pratilaca, i
sada se pratnja napadaeva uhvati u okraj s uzbuenim gostima za stolom.
Borba je bila duga i krvava, ali napadaa je bilo vie. Uz Perzej a su uzalud stajali molei zatitu zarunica i
njezini roditelji, ali su ih opkolili Finej i njegove tisue pratilaca. Strelice su letjele sa svih strana pokraj njih kao
zrna tue u oluji. Perzej se pleima naslonio na jedan stup i tako sebi zatitio lea. Odavde se okrenuo prema
gomili neprijatelja odbijajui njihovu navalu i obarajui jednoga za drugim. Istom kad je vidio da hrabrost mora
podlei mnotvu, odlui upotrijebiti posljednje, ali nepogreivo sredstvo koje mu je bilo na raspolaganju.
- Budui da ste me prisilili - ree - potrait u pomo kod svoga starog neprijatelja! Okreni lice od mene tko je
jo moj prijatelj!
S tim rijeima izvue iz torbe, koja mu je uvijek visjela sa strane, Gorgoninu glavu i prui je prema prvom
protivniku koji je upravo na njega navaljivao.
- Potrai druge - povie ovaj prezirno na prvi pogled - koje e pokolebati svojom arolijom!
Ali kad je htio podii ruku da baci koplje, osta usred te kretnje okamenjen poput kipa. Tako se isto dogodilo
redom i drugima. Napokon ih je ostalo jo samo dvije stotine. Tada Perzej podie Gorgoninu glavu visoko u zrak
da su je svi mogli vidjeti, i sve ih odjednom pretvori u kruti kamen.
Sada istom Finej poali nepravedni rat. Ni desno ni lijevo ne vidi nita drugo nego kamene kipove u
najrazliitijim poloajima. Zove svoje prijatelje po imenu, ne vjeruje svojim oima i dotie se tjelesa najbliih do
sebe: sve je mramor. Zgrozi se, a prkos mu se pretvori u poniznu molbu.
- Pusti mi samo ivot, a tebi neka bude kraljevstvo i zarunica! -povie i okrene svoje prestrano lice u stranu.
46
Ali Perzej, ogoren zbog smrti svojih novih prijatelja, ne pozna-de smilovanja.
Izdajice! - povie ljutito - ja u ti za sva vremena postaviti trajan spomenik u kui svojega tasta.
I koliko god se Finej trudio da izmakne stranom pogledu, ipak ispruena strana slika brzo pogodi njegovo oko:
vrat mu se ukoi, vlaan mu se pogled stvrdne u kamen. Tako osta stajati s izrazom uasa na licu, sputenih
ruku, u ropski pokornom poloaju.
Bez zapreke povede sada Perzej svoju dragu Andromedu kui. Dugi sretni dani ekali su ga, a naao je opet i
svoju majku Danaju. No ipak je morao ispuniti volju sudbine na svom djedu Akriziju. Ovaj je iz straha da se ne
ispuni poroanstvo pobjegao k jednom tuem kralju u zemlju Pelazga. Tu je pomagao kod prireivanja bojnih
igara upravo kad je onamo naiao Perzej putujui u Argos da pozdravi svoga djeda. Nesretno baeni kolut iz
unukove ruke pogodi djeda, premda ga unuk nije poznavao niti ga je htio pogoditi. Ali mu nije dugo ostalo
skriveno to je uinio; u dubokoj alosti sahrani Akrizija izvan grada i zamijeni kraljevstvo koje mu je dopalo
smru djedovom za kraljevstvo u Tirintu. Zavist sudbine nije ga dulje progonila. Andromeda mu je rodila mnogo
krasnih sinova, i slava oeva ivjela je i dalje u njima.
Prokna i Filomela
U Ateni je neko vladao kralj Pandion, sin Erihtonija, roenog iz zemlje, i nimfe Paziteje. Oenio se lijepom
najadom Zeuksipom, koja mu rodi blizance Erehteja i Buta, i dvije keri, Proknu i Filomelu. Tada se dogodi da
se tebanski kralj Labdak sukobio s Pandionom te provalio u Atiku pustoe-i zemlju. Usprkos snanom otporu
Atenjani su bili potisnuti u svoj grad, i Pandion se u nudi obrati za pomo ratobornom trakom knezu Tereju, si-
nu ratnog boga Aresa. Terej brzo doplovi preko mora i sa svojim prkosnim ratnicima protjera Tebance iz atike
zemlje. Slavnom osloboditelju zahvalni Pandion dade svoju ker Proknu za enu. Ali njihovoj branoj odaji nije
se pribliio ni Himenej, bog svadbe, ni Hera, zatitnica braka, ni ljupke Harite (Gracije); strane Erinije mahale
su mranim bakljama koje su ukrale pri jednom pogrebu; zloslutna sova sjedila je na zabatu kue u kojoj su
Terej i Prokna slavili svadbu. Mladenci su, dakako, vesela srca otili preko mora, zahvaljujui bogovima, a
Traani su ih oduevljeno doekali. Kad je Prokna rodila sina Itisa, proslavio se taj dan sveano po cijeloj
Trakiji.
47
Pet godina je prolo; Proknu, koja se u barbarskoj zemlji daleko od mile domovine esto puta osjeala vrlo
osamljena, obuze beskrajna enja za jedinom sestrom Filomelom. Ona pode svome muu i ree mu:
- Ako me jo ita voli, poalji me u Atenu da dovedem ovamo svoju dragu sestru, ili poi ti sam i dovedi mi je
u pohode, makar i samo na kratko vrijeme. Kao neka boanska milost init e mi se ako budem smjela ponovno
gledati njezino milo lice. Obeaj ocu da e mu je brzo dovesti natrag, jer on njeno ljubi svoju ker i nee htjeti
dugo biti bez nje.
Terej se lako dao namoliti, te otputuje laom u Atenu. Brzo stigne u luku Pirej, gdje ga njegov tast doeka i
pozdravi. Jo dok su ruku pod ruku ili prema gradu, zapoe Terej da isporuuje kobnu molbu obeavajui kralju
da e se pobrinuti da se Filomela brzo vrati kui. Ali u to se pojavi ona sama; u nakitu bljetave ljepote, slina
ljupkoj nimfi, pohitjela je da pozdravi svaka i da mu postavi tisuu pitanja o sestri koja je daleko od nje. Ali
jedva je Terej ugledao draesnu djevojku, ve mu se srce razgorjelo burnom ljubavi prema njoj, kao to plamen
zahvaa i unitava sloeno sijeno i suhe krovne grede. Brzo je u njemu sazrela odluka da pod svaku cijenu
odvede Filomelu, milom ili silom. Dok se tako neobuzdana strast talasala u grudima barbarina, zapoe on
ponovno govoriti o eljama Prokninim, o tome kako njegova ena umire od enje za sestrom i kako on to moli
u njezino ime. Besramnik! Dok je kovao opake planove, inio se kao njean mu te je i sam Pandion pohvalio
njegovu revnost. Dapae, i Filomela je bila zaluena; umiljato je obavila ruke ocu oko vrata molei ga ivo da
joj dopusti da poe na put. Tako su starca napokon svladale njihove slone molbe te je, iako teka srca, pristao
na to. Filomela mu zahvali sva ushiena, i njih troje poe u kraljevsku palau da se okrijepe izvrsnim vinom i
slatkim jelima. Istom kad je sunce ve davno zalo za obzorje, rastadoe se da se odmore.
Jutro je svanulo. Na rastanku stisne asni Pandion ruku zetu i ree, dok su mu vrele suze tekle niz obraze:
- Dragi sine, samo zato to me njena ljubav nagoni i to vi svi to elite povjeravam ti svoje najmilije blago,
dragu keku. Zaklinjem te tvojom au i naim rodbinstvom, molim te, tako ti besmrtnih bogova, titi je
oinskom panjom i ljubavlju i poalji mi je skoro natrag. Ah, ona je najslaa utjeha moje bolne starosti!
Tako je govorio starac arko ljubei svoje milo dijete. Nato zatrai da mu oboje prue ruku u znak vjernosti,
izrui im srdane pozdrave za ker i unuka, dovikne im jo jednom jecajui: Sretan put! i ostade sam na obali.
Od udaranja vesala zaumjeli su valovi, laa je isplovila punim jedrima na otvoreno more. Jedva se Terej mogao
suzdrati da ne cikne glasno od divljeg veselja to mu je osnova pola za rukom. Pobjeda je moja! klikne u
srcu promatrajui bezazlenu djevojku vatrenim pogledom. Tako
48
se blista oko pohlepnu orlu kad zeca koji se jo trza baci iz svinutih panda u svoje visoko gnijezdo na litici iz
kojega nije mogue pobjei.
Doskora se pokazae obale Trakije, mornari zakrenue u sigurnu luku i skoie na obalu; umorni od plovidbe
pohitjee svaki svojoj kui. Ali Terej odvue Filomelu duboko u praumu u osamljen pastirski stan. Ondje
zatvori problijedjelu djevojku, a kad ga je plaui pitala za sestru, slae joj izdajica s hinjenom alou da je
Prokna umrla; da bi potedio starog Pan-diona, izmislio je, veli, bajku o pozivu, a uistinu je doao da nju,
Filomelu, uzme za enu. Nikakav jauk, nikakva molba ne pomoe, najdirljivije rijei odbijale su se bez uinka
od kamena srca barbarinova. Tako se ona uz gorke suze pokori sili i postade njegova ena.
Ali to je trajalo samo kratko vrijeme, dok se Filomela nije osvijestila, i tada u njoj iskrsnue uasne slutnje i
tjeskobne sumnje.
Zato me - pitala se ona - Terej dri ovdje, daleko od svoga dvora kao zarobljenicu? Zato me tako brino
dri pod straom? Zato me ne odvede kao kraljicu u svoju kraljevsku palau?
Tada jednom, kad je neopazice prislukivala razgovor svojih slugu, sazna groznu injenicu: Prokna je iva, a
njezina udaja za Terej a je zloin; ona je suparnica svoje sestre koju je smatrala mrtvom! Tada je obuze neizreciv
jad i vatrena mrnja prema izdajici. Kao na krilima odleti u njegovu odaju, ispripovjedi mu to je doznala i
zakune se, estoko ga proklinjui, da e cijelom svijetu obznaniti groznu tajnu, njegovu krivnju i svoju sramotu.
Tako je raspalila njegov gnjev, ali ujedno pobudila i strah u zlikovca. Tada on stvori paklenu odluku. Htio je biti
siguran da nitko nee saznati njegovu rugobu, a ipak se acao ubiti bespomonu djevojku. Zato trgne ma iz
korica, svee nesretnici ruke na lea i zamahne maem kao da e je ubiti. Ona je s veseljem oekivala udarac
koji e je izbaviti mrskoga ivota, ali dok je bolno dozivala oevo ime, neovjek joj - strano je i rei! - izreza
jezik. Sada se vie nije morao bojati nikakve izdaje. Hladnokrvno, kao da se nije nita dogodilo, napusti bijednu
siroticu, naloivi slugama da je budno uvaju. Zatim se vrati u dvor svojoj eni Prokni. Ona ga zapita gdje joj je
sestra ostala. Tada nitkov uzdahne i ispria, uz hinjene suze, da je Filomela umrla i da je ve sahranjena. Prokna
u beskrajnoj boli strgne sa sebe zlatom izvezenu odjeu, obue se u crninu, podigne prazni grobni humak i
oplakujui milu sestru prinese posmrtnu rtvu za njezinu duu.
Tako je prola godina dana, i jo je uvijek ivjela grozno osakaena Filomela. Straari i zidovi prijeili su joj
bijeg. Ah, a usta su bila nijema, nemona da objave sramotu! Ali nevolja izotrava pamet i ui ovjeka
domiljatosti. Na tkalaki stan napne Filomela platno i utka u nj grimizne znakove u kojima je prokazala grozni
in. Kad je zavrila, dade tkanje jednom sluzi, molei ga nijemim kretnjama da ga odnese kraljici Prokni. Sluga
je poslua, ne znajui to zapravo radi. Prokna razmota platno i proita uasnu tajnu. Nijedan uzdah ne ote se iz
njezinih usta, nijedne suze ne proli
49
Iz Pandorine posude izlijeu Patnje i Nevolje
- njezin jad bio je prevelik za to. Samo jedno je mogla misliti, samo jedno zakljuiti: osvetu, strahovitu osvetu
zloincu!
No se pribliavala u kojoj Traanke obiavaju slaviti svetkovinu Bakhovu u divljem zanosu. I kraljica,
ovjenana vinovom lozom, maui u rukama Bakhovom palicom, pohiti s ruljom ena u umovite bregove. S bi-
jesnim bolom u dui hinila je bakhantski zanos. Tako doe do samotnog pastirskog stana gdje je Filomela bila
zatvorena. Uz bakhantski uzvik Iju-ju! provali unutra, povue sestru sa sobom i povede je u palau kralja Te-
reja, skrivajui joj lice brljanovim liem. Tada istom prepozna sirota Filomela svoju sestru, koja je odvede u
zabitnu odaju.
- Suze nam nee pomoi - povie Prokna kad je nesretnica pokrila svoje blijedo lice. - Ne, nego krv, elik,
najgroznije umorstvo! Na svaku strahotu sam spremna, sestro, da opakom ovjeku platim za njegovo nedjelo.
Dok je tako govorila, ue njezin mali sin Itis da pozdravi majku. Ali ona ga pogleda ukoenim i mranim
pogledom i promrmlja:
- Ha, kako je slian ocu!
Tada odjednom zanijemi, smiljajui alosno djelo u grudima. Sada mali skoi gore k njoj, objesi joj se umiljato
oko vrata i obaspe joj usta poljupcima. Ali samo naas zadrhta majino srce, samo jedna suza kapnu na sinovo
lice. Tada ga povue za sobom u drugu sobu.
50
- Ah, majko, draga majko, to radi? - krikne dijete grlei je prestraeno.
Ali ona je bila nijema, mahnita pohlepa za osvetom natjera je na divlju bjesnou, ona pograbi no i zarine ga u
grudi vlastitoga djeteta, a Fi-lomela ga potpuno dotue.
Na prijestolju svojih predaka sjedio je kralj Terej i gostio se jelom koje mu je njegova ena osobno donosila na
stol.
- Gdje je moj Itis? - zapita kad je utaio glad.
- On je tu - odgovori ena uz porugljiv smijeh - blie ti ne bi mogao ni biti!
S upitnim pogledima obazre se Terej, i u taj as ude Filomela, jo oblivena krvlju od groznog umorstva, i baci
krvavu glavu djeteta ocu pred noge. Sada kralj s uasom shvati sve. Mahnito viui prevrne stol s groznim jelom,
potegne ma iz korica i navali na sestre koje poee bjeati. inilo se kao da ih nose krila. I doista, krila ih
podigoe u zrak: jedna pobjee u umu, a druga se vinu pod strehu. Prokna se pretvori u slavuja, Filomela u la-
stavicu, koja jo sada nosi na prsima krvave mrlje, tragove umorstva. Ali ni opaki Terej koji ih je gonio nije vie
smio boraviti meu ljudima: pretvorio se u pupavca; s visokom kukmom i s dugim iljastim kljunom on jo
uvijek progoni slavuja i lastavicu.
Srodna, ali manje jezovita bajka glasi ovako: Aedona, ena tebanskoga kralja Zeta, bila je zavidna majinskoj
srei svoje jetrve Niobe koja je imala est sinova i est keri, dok je ona imala samo jedno dijete, Itila. Gonjena
ljutom zaviu, Aedona se nou uulja u odaju gdje je jedan Niobin sin spavao zajedno s Itilom i ubije - mjesto
Niobina sina - svoje vlastito dijete. Kad je idue jutro otkrila to je uinila, obuze je neizreciv oaj. Ali bogovi se
saalie na nesretnu majku i pretvorie je u slavuja. Sada ona svakoga proljea sjedi u gustom Uu i
milozvunim glasom tui za ljubljenim djetetom koje je sama ubila. Itile, Itilel zove ona nebrojeno puta.
51
Ion
Atenski kralj Erehtej1 imao je lijepu kerku koja se zvala Kreuza. S njom se bez znanja njezina oca oenio
Apolon, i ona mu je rodila sina; u strahu od oeve srdbe zatvori ona dijete u koveg i izloi u peinu gdje je
imala tajne sastanke s Apolonom; nadala se da e se bogovi smilovati naputenom djetetu. Ali da ne bi
novoroene ostalo bez prepoznajnih predmeta, stavi mu na vrat nakit to ga je kao djevojka nosila. Apolonu,
dakako, kao bogu nije ostalo sakriveno roenje njegova sina; ne hotei ni da izda svoju dragu ni da dijete ostavi
bez pomoi, obrati se svom bratu Hermu, koji je kao glasnik bogova imao saobraati izmeu neba i zemlje, a da
time ne pobudi niiju sumnju.
- Dragi brate - ree Apolon - jedna smrtnica rodila mi je dijete; to je ki atenskoga kralja Erehtej a. Bojei se oca
sakrila je dijete u peinu. Pomozi mi da ga spasim. Donesi ga u kovegu u kojem lei i s pelenama u koje je
povij eno k mojem proroitu u Delfe i poloi ga ondje na prag hrama. Ostalo prepusti meni, jer to je moje dijete.
Krilati bog Hermo pouri se u Atenu, nae dijete na oznaenu mjestu i odnese ga u pletenoj vrbovoj koari, u
kojoj je lealo zatvoreno, u Delfe, gdje ga poloi pred vrata hrama i digne poklopac s koare da bi se dijete
moglo vidjeti.
To se dogodilo nou. Idue jutro, kad je sunce ve odskoilo, doe delfska sveenica prema hramu, i kad je
htjela da ue u hram, padne joj pogled na novoroene koje je spavalo u kovegu. Ona pomisli da je to dijete
plod kakva zloina, i ve je htjela da ga odgura sa svetoga praga, ali samilost nadvlada u njezinoj dui, jer
Apolon obrati njezino srce i progovori u njemu u prilog svoga sina. Proroica, dakle, uzme dijete iz koare i
othrani ga, ne poznavajui mu ni oca ni majke. Djeak je rastao igrajui se oko rtvenika svoga oca, ne znajui
nita o svojim roditeljima. On odraste do krasna mladia. Stanovnici Delfa, koji su se bili navikli na njega kao na
malog uvara hrama, postavie ga za rizniara nad svim darovima koje je bog dobivao, i tako je on neprekidno
provodio estit i svet ivot u hramu svoga oca.
Kreuza, meutim, nije dalje nita znala o Apolonu te je vjerovala da je bog zaboravio i nju i njezina sina. U to
vrijeme zaratie se Atenjani sa stanovnicima susjednog otoka Eubeje, rat se vodio do unitenja, i u njemu
podlegoe Eubejani. U toj je borbi osobito uspjeno pomagao Ate-njanima jedan tuinac iz Ahaje. To je bio
Ksut, sin Helenov, unuk Deuka-lionov. Kao nagradu za pruenu pomo Ksut zatrai i dobije ruku kraljeve keri
Kreuze. Ali kao da je bog, koji je s Kreuzom potajno bio oenjen,
1 Erehtej je bio, kao Prokna i Filomela, dijete kralja Pandiona starijega i Najade Zeuksipe. Od keri Erehtejevih
treba, osim Kreuze, spomenuti osobito Prokridu (vidi narednu priu) i Oritiju (vidi priu o Argonautima,
odlomak Finej i Hurpije, sti. 113). Usp. Miu>k>*ki dodauk. 34.
52
htio da njegova draga osjeti njegovu srdbu to se udala za drugoga: njihov je brak ostao bez potomstva.
Poslije duljeg vremena doe Kreuza na misao da se obrati proroitu u Delfima i da ondje izmoli dijete. To je
Apolon i htio, jer nipoto nije zaboravio svoga sina. Tako Kreuza poe sa svojim muem i s malom pratnjom
slukinja na hodoae u Delfe. Kad su stigli pred boju kuu, upravo tada stupi mladi Apolonov sin preko praga
da po obiaju okiti lovorovim granicama dovratke na glavnim vratima. Tada mu pogled padne na plemenitu
gospou koja je upravo dola na vrata i kojoj se skotrljae suze niz obraze kad ugleda svetite. Mladiu je ena
svojim dostojanstvenim izgledom upala u oi pa se usudio edno je zapitati za uzrok njezine tuge.
- Ne udim se, mladiu - odgovori ona uzdiui - to moja tuga privlai tvoj pogled, jer ja oplakujem sudbinu
koja se na meni moe i vidjeti. Bogovi esto postupaju nemilo s nama smrtnicima!
- Neu da tvoju tugu dalje diram - govorae mladi - ali reci mi, ako je slobodno znati, tko si ti i otkuda dolazi.
- Ja sam Kreuza - odgovori kneginja - moj otac se zove Erehtej, moja domovina je Atena.
S prostodunom radou povie mladi:
- O, iz kako slavne zemlje ti potjee, iz kako slavnog roda! Ali reci mi, je li istina, kako se kod nas na slikama
vidi, da je djed tvoga oca, Erihtonije, izrastao iz zemlje kao drugo rae, da je boica Atena iz zemlje roenog
djeaka zatvorila u koveg, dala mu za uvare dva zmaja i predala ga na uvanje Kekropovim kerima, da su one
iz radoznalosti otvorile koveg i vidjevi djeaka zapale u ludilo i strmoglavile se sa stijene Kekropove
tvrave?1
Kreuza potvrdi to pitanje utke, jer ju je sudbina njezina pradjeda sjetila udesa njezina izgubljenog sina. Ali ovaj
koji je stajao pred njom nastavi prostoduno ispitivati:
- Reci mi, visoka kneginjo, i to, je li istina da je tvoj otac Erehtej svoje keri, tvoje sestre, na nalog proroita i
na njihov pristanak rtvovao smrti da bi pobijedio neprijatelje? I kako to da si se ti jedina spasila?
- Ja sam bila - ree Kreuza - jo novoroene i leala sam na majinim rukama.
- A je li istina - pitae mladi dalje - da je tvoga oca Erehtej a progutala pukotina u zemlji, da ga je unitio
Posidonov trozub i da je u blizini njegova groba peina koju moj gospodar, pitijski Apolon, toliko voli?
- O, ne govori mi o onoj peini, strance - prekine ga Kreuza uzdiui - u njoj se dogodila nevjera i velik zloin!
1 Kekrop, koji je kao i Erihtonije izrastao iz zemlje, osnovao je Atenu s tvravom Akropolom, koja se po njemu
prozvala Kekropija. Njegove spomenute keri bile su Aglaura, Herza i Pandroza; samo posljednja odoljela je
radoznalosti te izbjegla sudbinu svojih sestara. Herza je bila mati Kefalova. Vidi iduu pripovijest i Mitol.
dodatak, 34.
53
Kneginja je utjela jedan as, zatim se ponovno sabrala i ispri-povjedila mladiu, u kojemu je prepoznala uvara
bojeg hrama, da je ona ena kneza Ksuta i da je s njim dola na hodoae u Delfe da izmoli blagoslov boji za
svoj neplodni brak.
- Feb Apolon - govorae ona s uzdahom - zna uzrok to nemam djece i on mi jedini moe pomoi.
- Ti si, dakle, bez djece, nesretna eno? - upita mladi snudeno.
- Odavno ve - odgovori Kreuza - i moram zavidjeti tvojoj majci, dobri mladiu, koja ima tako ljupkog sina.
- Ja nita ne znam ni o majci ni o ocu - odgovori tuno mladi -nikada nisam leao na majinim grudima; ne
znam ni kako sam ovamo doao; samo toliko znam iz usta moje pomajke, sveenice ovoga hrama, da mi se ona
smilovala i othranila me. Otada je ova boja kua moj dom, i ja sam boji sluga.
Na te se rijei kneginja jako zamisli, ali svoje misli potisne natrag u grudi i ree ove tune rijei:
- Sinko, ja poznajem enu kojoj se dogodilo to i tvojoj majci; njoj za volju dola sam ovamo i moram pitati
proroite. Stoga u tebi kao sluzi bojem povjeriti njezinu tajnu prije nego njezin sadanji mu stupi u hram; on
je takoer poao na ovo hodoae, ali je usput skrenuo da uje Trofonijevo proroite.1 Ona ena tvrdi da je
prije sadanjeg braka bila udata za velikog boga Feba Apolona, kojemu je bez znanja svoga oca rodila sina,
kojega je izloila i otada nita ne zna o njemu, ne zna ni to je li iv. O njegovu ivotu ili smrti kanim pitati boga,
jer sam zato u ime svoje prijateljice dola ovamo.
- A koliko ima otkako je djeak mrtav? - upita mladi.
- Da je jo iv - ree Kreuza - bio bi tvojih godina, mladiu!
- O, kako je slina sudbina tvoje prijateljice i moja! - usklikne mladi s izrazom bola. - Ona trai svoga sina, a ja
traim svoju majku. Ali ono to se njoj dogodilo daleko se od ove zemlje dogodilo, i oboje smo naalost jedno
drugomu potpuno strani. Ne nadaj se ni u to da e ti bog sa svoga tronoga dati eljeni odgovor. Ta ti si dola da
ga u ime svoje prijateljice optui za nevjeru! On nee htjeti da bude sudac protiv sebe!
- Stani, mladiu - povie sada Kreuza - ondje vidim mua one ene gdje dolazi. Pazi da nita ne primijeti od
onoga to sam ti, moda odvie povjerljivo, izbrbljala.
Ksut doe veselo u hram i u susret svojoj eni.
- eno - povika izdaleka - Trofonije je izrekao sretno proroanstvo: ja odavde neu otii bez djece! Nego reci
mi, tko je taj mladi prorok boji?
! Trofonije, mitski graditelj-umjetnik, imao je glasovito proroite u Lebadeji (danas Livadija) u Beotiji.
54
Mladi stupi skromno pred kneza i ispripovjedi mu kako je on samo sluga u hramu Apolonovu, a da u
unutranjosti svetita najugledniji Delfljani, izabrani kockom, okruuju tronog s kojega je upravo sada sveenica
spremna da izrie proroanstva. Kad je to knez uo, zapovjedi Kreuzi da se okiti granicama, koje obino nose
molitelji, i da se kod bojeg rtvenika, koji je lovorom okien stajao pod vedrim nebom, pomoli Apolonu da im
poalje povoljno proroanstvo. On sam pouri prema svetitu hrama, dok je mladi boji rizniar nastavio svoju
strau u predvorju.
Nije prolo mnogo vremena, kad mladi zau kako su se otvorila vrata najdubljeg svetita i ponovno uz tutanj
zatvorila, a onda opazi Ksuta kako u radosnu uzbuenju juri van iz hrama. Ksut se odmah estoko baci mladiu
oko vrata, nazove ga nekoliko puta svojim sinom i zatrai nekoliko puta da mu dade ruku i djetinji poljubac. Ali
mladi, koji od svega toga nije nita pojmio, pomisli da je starac poludio, i odgurne ga mladenakom snagom od
sebe. Ali Ksut se nije dao odbiti.
- Sam bog mi je to otkrio - ree on - njegovo je proroanstvo glasilo: prvi koji me vani sretne, taj je moj sin i dar
bogova. Kako je to mogue, ne znam dodue, jer mi moja ena jo nikada nije rodila dijete, ali ja vjerujem bogu,
a on sam neka mi otkrije svoju tajnu.
Sada se i mladi preda veselju, ali samo napola: i usred poljubaca i zagrljaja svoga oca morao je uzdisati:
O ljubljena majko, tko si ti, gdje si ti? Kada e mi biti doputeno da gledam i tvoje lice?
Usto ga obuzee velike sumnje kako e ga Ksutova ena, koja nije imala djece i za koju je mislio da je ne
poznaje, primiti kao neoekivano pastore, i kako e grad Atena prihvatiti nezakonitog nasljednika svoga
vladara. Ali otac mu ree neka bude miran, i obea mu da e ga Atenjani-ma i svojoj eni predstaviti kao stranca,
a ne kao svoga sina, i dade mu ime Ion, to e rei Namjernik, jer je njega, koji mu je u hramu doao u susret,
prepoznao kao svoga sina.
Kreuza se meutim nije maknula od rtvenika Apolonova, pred kojim je u molitvi pala na koljena. Napokon su
je iz njezinih vruih molitava trgle njezine dvorkinje koje se pribliie jadikujui.
- Nesretna gospodarice - povikae joj izdaleka - tvoj je mu, dodue, vrlo veseo, ali ti nee nikada primiti u
ruke svoje vlastito dijete i poloiti ga na svoja prsa. Njemu je, dakako, Apolon dao sina, odrasla sina, kojega mu
je nekada tko zna koja ena rodila. Kad je izaao iz hrama, doao mu je taj sin u susret; on e se svomu naenom
djetetu veseliti, a ti e, kao i dosada, poput udovice stanovati u pustoj kui.
Sirota kneginja, kojoj kao da je sam bog zasjenio razum da joj se nije otkrila tako prozirna tajna, razmiljae
jedan as o svojoj alosnoj sudbini. Napokon zapita za linost i ime svoga pastorka kojega je tako neoekivano
dobila.
55
- To je onaj mladi uvar hrama kojega ve poznaje - odgovori-e dvorkinje - otac mu je dao ime Ion; tko mu je
majka, ne znamo. Sad je tvoj mu poao do rtvenika Bakhova da potajno prinese rtvu za svoga sina. Zatim e
prirediti gozbu to je naao dijete. Nama je pod prijetnjom smrti zabranio da tebi, gospodarice, otkrijemo stvar;
samo naa velika ljubav prema tebi potakla nas je da tu zabranu prekrimo. Ti nas nee izdati njemu!
Sada istupi iz pratnje stari sluga koji je slijepom vjernou bio privren kui Erehtejevoj, a svojoj je gospodarici
s velikom ljubavlju bio odan. On stane grditi Ksuta kao vjerolomna preljubnika i dade se od svoje revnosti toliko
zavesti te se ponudio gospodarici da e pastorka koji bi mogao nepravedno preoteti batinu Erehtejevu maknuti s
puta. Vjerujui da ju je napustio i njezin mu i njezin prijanji ljubavnik, bog Apolon, i zaluena svojom tugom,
Kreuza je malo-pomalo pristala na zloinake osnove stareve i povjerila mu svoj odnos prema Apolonu.
Kad je Ksut s Ionom, za kojega je mislio da ga je na neobjanjiv nain naao kao sina, napustio hram boji,
poao je s njim na dvoglavi vrh brda Parnasa gdje su Delfljani jednako sveto kao i boga Apolona tovali boga
Bakha i ene ga u divljim orgijama slavile. Poto je ovdje Ksut izlio rtvu ljevanicu u zahvalu za naenog sina,
Ion je sa slugama koji su ga pratili razapeo u prirodi krasan i prostran ator i obloio ga lijepo izraenim sa-
govima koje je dao donijeti iz Apolonova hrama. U atoru su bili postavljeni dugi stolovi, prostrti srebrnim
zdjelama punim biranih jela i zlatnim vrevima punim najplemenitijeg vina! Tada poalje Atenjanin Ksut svoga
glasnika u grad Delfe i pozove sve stanovnike da sudjeluju u njegovoj radosti. Brzo se prostrani ator napuni
okienim gostima koji su se astili u sjaju i veselju. Kad su dole poslastice na stol, stupi u sredinu atora starac,-
ije su neobine kretnje zabavljale goste, i preuze slubu vinotoe. Ksut u njemu prepozna onoga starog slugu
svoje ene Kreuze, pohvali pred gostima njegovu revnost i vjernost, i dopusti mu da toi, ne slutei zla. Starac
stupi k stolu s piem, stane uzimati vreve i posluivati goste. Kad su potkraj gozbe odjeknule svirale, starac
zapovjedi slugama da sa stola odnesu male vreve i pred goste postave velike srebrne i zlatne pehare. On sam
dohvati najdivniju au i stupi k stolu s piem, i kao da eli poastiti svoga mladog gospodara, napuni au do
ruba izvrsnim vinom, ali u isti as neopazice naspe u nju smrtonosnog otrova. Kad se na to pribliio k Ionu s
aom u ruci i izlio nekoliko kapi vina kao rtvu ljevanicu na zemlju, jednom sluzi koji je blizu stajao izleti
sluajno kletva iz usta. Ion, koji je odrastao u hramu bojem usred svetih obiaja, vidio je u tome zlo znamenje,
zato izlije vino na zemlju i zapovijedi da mu se natoi nova aa, iz koje sam izlije sveano rtvu ljevanicu, dok
su ostali gosti to isto uinili iz svojih aa. Dok se to dogaalo, doleti veselo u ator jato svetih golubova koji su
se uzgajali u hramu Apolo-novu pod zatitom bojom. Kad su vidjeli potoie vina koji su se sa svih
56
strana razlili, spustie se lakomo na zemlju i poee ispruenim kljunovima pijuckati razliveno vino. I nijednom
drugom golubu nije nakodila rtva ljevanica, samo onaj koji je stao na mjesto gdje je Ion izlio svoju prvu au,
im okusi pie, zamahne grevito krilima, zapone na zauenje svih gos*ti-ju jeati i kretati te ugine udarajui
krilima i trzaj ui se. Tada Ion ustade sa svoga sjedala, ljutito zasue rukave, stisne pesnice i povie:
- Gdje je ovjek koji me htjede ubiti? Govori, starce, jer ti si svoju ruku ponudio za taj in, ti si mi izmijeao
pie!
S tim rijeima pograbi starca za rame da ga vie ne pusti. Ovaj, iznenaen i prestraen, prizna itav zloin
rekavi da potjee od Kreuze. Tada Ion, kojega je proroite Apolonovo proglasilo sinom Ksutovim, napusti
ator, i svi gosti pooe za njim u divljem uzbuenju. Kad je stajao vani u prirodi, okruen od najuglednijih
Delfljana, podie Ion ruke i ree:
- Sveta zemljo, ti si mi svjedok da me ova tua ena iz kue Erehtejeve eli otrovom maknuti s puta!
- Kamenujte je, kamenujte je! - odjekne iz skupa Delfljana kao iz jednih usta. I itav grad die se s Ionom da
potrai zloinku. I sam Ksut, kojemu je strano otkrie oduzelo svijest, dade se odvui od bujice, ne znajui to
radi.
Kreuza je kod Apolonova rtvenika oekivala plodove svoga oajnikog pothvata. Ali oni su bili sasvim
drugaiji nego je ona nasluivala. Buka iz daljine prenula ju je iz njezine zamiljenosti, i prije nego se graja
sasvim pribliila, dojuri ispred rulje koja se primicala jedan od slugu njezina mua, njezin najvjerniji, i jedva
imae vremena javiti joj da je otkriven njezin zloin i to je delfski narod zakljuio. Dvorkinje se okupie oko
nje.
- Dri se vrsto rtvenika, gospodarice - povikae - jer ako te ovo sveto mjesto i ne zatiti pred tvojim
ubojicama, to e oni ipak tvojim umorstvom navui na se neoprostivu krvnu krivicu.
Meutim se razjarena rulja Delfljana s Ionom na elu sve vie primicala rtveniku. Jo prije nego je stigla do
njega, ule su se ogorene rijei mladieve koje je vjetar pronosio zrakom.
- Bogovi su mi dobro eljeli - vikae razjareno - jer me ovaj zloin imao osloboditi maehe koja me je ekala u
Ateni. Gdje je ta proklet-nica, zmija otrovna jezika, zmaj smrtonosnih plamenih oiju? Naprijed, strmoglavimo
ubojicu s najvie stijene u ponor!
Narod koji ga je pratio urlao je u znak odobravanja. Sad ve stigoe do rtvenika. Ion stade vui enu, svoju
mater, u kojoj je vidio samo svoju smrtnu neprijateljicu, da je otrgne od utoita kamo je pribjegla pozivajui se
na njegovu svetost i nepovredivost. Ali Apolon nije htio da njegov sin bude ubojica svoje matere. Zato po
njegovoj boanskoj volji glas o spremanom zloinu Kreuze i o kazni koja je zbog toga eka brzo dopre u hram i
do uiju sveenice, kojoj bog prosvijetli um, te ona brzim rasuivanjem dovede u vezu sve dogaaje, i odjednom
joj posta jasno da njezin
57
tienik Ion nije sin Ksutov, kako je ona to maglovito bila prorekla, nego sin Apolona i Kreuze. Ona sie s
tronoga i potrai kovei u kojemu je novoroeni djeak zajedno s nekoliko prepoznajnih predmeta, koje je ona
takoer briljivo bila spremila, nekada bio izloen u Delfima pred vratima hrama. S tim stvarima pouri van i
krene prema rtveniku gdje se Kreuza protiv nasilnog Iona borila za svoj ivot. Kad je mladi vidio sveenicu
gdje se pribliuje, ostavi smjesta svoj plijen, s potovanjem poe joj u susret i povika:
- Dobro mi dola, draga majko, jer te moram tako zvati, premda me nisi rodila! uje li kakvoj sam zasjedi
umakao? Jedva sam naao oca, ve mi zla maeha snuje smrt! Sada mi reci, majko, to da radim! Tvoj u savjet
posluati!
Sveenica podie prst u znak opomene i ree:
- Ione, idi u Atenu neokaljane ruke i s povoljnim znamenjima! Ion se naas zamislio prije nego je odgovorio.
58
- Zar nije neokaljan onaj - ree napokon - koji ubije svoje neprijatelje?
- Ne ini tako dok me nisi posluao - ree asna sveenica. - Vidi li ovu staru koaricu koju nosim u rukama,
okienu svjeim vijencima? U njoj si ti nekada bio izloen, iz nje sam te ja izvadila.
Ion se udio.
- O tome mi, majko - napomenu on - nisi nikada nita govorila. Zato si mi to tako dugo krila?
- Jer je bog - odgovori sveenica - sve do sada htio da bude njegov sveenik. Sada, kad ti je dao oca, otputa te
u Atenu.
- Ali to e mi taj kovei? - zapita Ion dalje.
- U njemu se nalaze pelene u kojima si bio izloen, dragi sine! -odgovori sveenica.
- Moje pelene? - upita Ion naglo. - To je trag koji me moe dovesti k mojoj pravoj majci! O, eljeno otkrie!
Sveenica mu prui otvoren kovei. Ion poudno turi ruku i izvue isto smotano platno. Dok je mladi suznih
oiju i netremice gledao dragocjene ostatke, izgubio se malo-pomalo Kreuzin strah, a jedan pogled na kovei
otkri joj cijelu istinu. Jednim skokom napusti rtvenik i s veselim uzvikom: Sine! zagrli zapanjena Iona.
Njemu se ponovno uvue u srce sumnja, bojao se zagrljaja tudinke kao nove zasjede pa se s negodovanjem htio
otrgnuti od nje. Ali Kreuza se sabere, uzmakne nekoliko koraka i ree:
- Ovo platno svjedoit e za mene, dijete drago! Razmotaj ga slobodno, nai e znakove koje u ti spomenuti.
Vez koji ukraava platno djelo je moje djevojake igle. U sredini tkanja mora biti Gorgonina glava okruena
zmijama, kao na Zeusovu titu egidi!
S nepovjerenjem razmota Ion pelene, ali iznenada radosno povie:
- O veliki Zeuse, evo Gorgone, evo zmija!
- To jo nije sve - ree Kreuza. - U koveiu moraju se nalaziti i mali zlatni zmajevi, za uspomenu na zmajeve
u kovegu Erihtonijevu, to je bio ukras na vratu novoroenog djeaia.
Ion nastavi pretraivati koveg i s radosnim osmijehom izvue zaas i zlatne zmajeve.
- Posljednji znak - povie Kreuza - mora biti vijenac od neuvelih maslinovih granica koje potjeu od prve
zasaene masline Atenine1; taj sam vijenac stavila na glavu svomu novoroenom djeaku.
JKad su se jednom Posidon i Atena prepirali o Atiku nastojei jedno drugo nadmaiti vrijednim darovima,
Posidon je trozubom udario u stijenu atenske tvrave (Akropole), i odmah je iz nje potekla morska voda; ali
Atena zasadi u istu stijenu prvu maslinu, i taj je dar bio vredniji, pa je zbog toga zemlja otada ostala posveena
mudroj i ratobornoj boici.
59
Ion prekopa dno koveia, i njegova ruka izvue lijepi zeleni maslinov vijenac.
- Majko, majko! - povie grcajui u suzama isprekidanim glasom, zagrli Kreuzu i obaspe joj obraze poljupcima.
Napokon se otrgne od njezina vrata i zaeli poi k ocu Ksutu. Tada mu Kreuza otkrije tajnu njegova roenja:
kako je on sin boga kojemu je tako dugo i vjerno sluio u hramu. Sada mu postadoe jasni i prijanji zapletaji i
posljednja zabluda Kreuzina, shvati takoer da se moe oprostiti oajniki napadaj njegove majke na ivot
nepoznata sina. Ksut uze Iona, premda samo kao posinka, ali i kao dragi dar bogova, te sve troje ponovno poe u
hram da zahvale bogu. Sveenica sa svoga tronoga proree da e Ion biti otac velikoga plemena koje e se po
njemu nazvati Jonjani. S tako radosnim ostvarenjima i nadama poe atenski kneevski par sa sretno naenim
sinom u domovinu, a ispratili su ih svi stanovnici Delfa.
Prokrida i Kefal
Najljepa meu kerima Erehtejevim bila je Prokrida. S njom je u najiskrenijoj ljubavi bio povezan Kefal, sin
Herma i Kekropove keri Herze. Kad im je Erehtej na svadbeni dan sastavio ruke, svi su ih Atenjani slavili kao
najsretnije mladence. Ali ta srea nije imala biti duga vijeka. Jedva je proao drugi mjesec, kad je Kefal jednog
jutra otiao u lov na jelene u umama na gori Himetu. Tu njega, mladia boanske ljepote, ugleda ruiasta Zora
(Eoja). Obuzeta njenom ljubavi prema njemu odvede ga kroz zrane visine u svoju blistavu palau. Ali, koliko
god je bila lijepa, nije mogla da osvoji srce Kefalovo. On je mislio samo na svoju dragu enu, sa suzama u oima
zvao je njezino ime molei boicu da ga vrati njegovoj ljubljenoj Prokridi. alosna, ali ipak ganuta, uslii ga
Zora i ree:
- Umiri se, okrutnie! Dosta je jadikovanja! Prokrida e opet biti tvoja! Ali ja slutim da e doi vrijeme kad e
poeljeti da je nikad nisi vidio!
Tako ree razjarena boica i otpusti ga od sebe. Dok se urio kui, bez prestanka su mu boiihe rijei bile na
pameti. Razmiljajui o njima, u njemu su sve vie i vie rasli strah i sumnja je li i Prokrida ostala ne-
pokolebljivo vjerna svojoj zaMetvi. Napokon smisli da u promijenjenu liku doe kui i iskua enu. I sama Zora,
ini se, izmijenila je crte njegova lica. Tako on doe u Atenu i ue u svoju kuu. Tu ne nae nita to bi bilo vri-
jedno prijekori; sve je odavalo estitu skromnost gospodarice i njezinu za-
60
brinutost za nestalim muem. Kojekakvim spletkama poe Kefalu za rukom doi do Erehtejeve keri, ali sve
njegove vjetine razbijale su se o njezinu vjernost. Ve mu je bilo teko da se i dalje pretvara, najradije bi bio
poletio u zagrljaj plemenitoj eni i obasuo je poljupcima i suzama. Ali u nesretnoj zaslijepljenosti nije mu bila
dovoljna kunja koju je izdrala, nego joj je obeavao sve bogatije darove i uvjeravao je da Kefala vie nema na
ivotu, tako da se napokon Prokridina postojanost poela kolebati. Njega spopade neopravdana srdba te povie:
- Nevjernice, raskrinkana si! Znaj, ja sam tvoj mu kojega si htjela izdati!
Ona ne odgovori nita. Ojaena i satrta od stida i tuge pobjee iz kue podmukla mua. Na dalekom otoku Kreti
vrludala je po bregovima pratei Artemidu, djeviansku boicu lova, jer su joj svi mukarci bili mrski. Ali Kefal
se stao gorko kajati. Govorio je sam sebi da je postupao sramotno i nedostojno, a vrua enja za dragom
izjedae mu srce. Ali ni ona nije mogla zaboraviti staru ljubav. Kad joj je Artemida jednom kao najmilijoj
drugarici darovala koplje koje nikad ne promai, i glasovitog, poput vjetra brza psa Lelapa, vrati se Prokrida
zajedno s*arobnim darovima u Atenu, od srca oprosti raskajanom muu i ivljae s njim sretne godine u slozi i
najiskrenijoj ljubavi. Pas i arobno koplje, koje vie nije trebala, pokloni muu kao u neku ruku svadbeni dar
prigodom drugog vjenanja.1
Srea njenog para trajala je nekoliko godina, ali joj je bio suen alostan svretak. im bi nebom zarudjela zora,
obiavao je Kefal kao strastven lovac ustajati iz postelje i polaziti u umovita brda u lov. Izlazio je bez slugu, bez
konja i bez pasa. Kad bi ulovio eljeni plijen, potraio bi ugodnu hladovinu i dozivao, umoran i vru od lova,
svje zrak da mu prijatnim dahom razblauje zaarene sljepoice.
Doi, ljupka Auro - Grk je svjei jutarnji vjetar zvao Aura - doi, mila moja - viknuo bi vie puta - osvjei
me i okrijepi! Daj mi umornu da udahnem tvoj slatki dah, milinje moje!
To je jednom uo netko tko ga je prislukivao. Prevaren dvoznanom rijeju, pomisli da Kefal zove nimfu toga
mjesta s kojom se obiava potajno sastajati u ovoj umi. Nepromiljeni ovjek hitro poe k Prokri-di i oda joj
sve to je uo. Ljubav se dade lako prevariti. Prokrida pade bez svijesti na zemlju, svladana duevnim bolom, a
kad se ponovno osvijestila, jecala je i plakala zbog nevjere svoga mua. Aura se, dakle, zove suparnica
'U to je vrijeme Tebancima zadavala jade teumesijska lisica, opaka ivotinja koju im je poslao razljue-ni Bakho.
Njoj su morali svakoga mjeseca dati da pojede jednoga djeaka. Tebanski kralj Kreont i knez Amfitrion, koji se
doselio iz Arga, obrate se Kefalu s molbom da im pomogne uloviti lisicu, koja je bila tako brza da je nitko nije
mogao dostii. Tako je pas Lelap, kojemu nita nije moglo pobjei, uzeo goniti nedostiivu teumesijsku lisicu:
vjeni lov, kojemu je Zeus uinio kraj na taj nain da je obje ivotinje pretvorio u kamen.
61
koja je zaludila najnjenije srce! Ali, mislila je dobra ena, neu da osudim dragoga dok sama ne vidim.
Moda se nesretni dounik prevario, ili me moda hotimice vara lanom vijeu. Obuzeta sumnjama, bolom i
nadom, odlui da sama uhodi svoga mua.
Drugog jutra Kefal po obiaju poe u lov. Poslije lova isprui se na travi i zapjeva:
Doi, ljupka Auro, osvjei me umorna!
Ali najednom zauti - u oblinjem grmu zauta lie. Sigurno je to srna koja kroz gutaru polako odskakuje.
Lovac hitro skoi na noge, zavitla nepogreivim kopljem i pogodi - ah! - njenu enu!
- Jao meni! - jaukne sirotica i rukom pritite snrtno ranjena prsa.
Kad je Kefal prepoznao ljubljeni glas, poletje kao izbezumljen prema mjestu gdje je njegova vjerna Prokrida
leala u krvi. Uzalud je ja-dikujui rastrgao svoje odijelo, da povije stranu ranu. Ranjenu su enu ostavljale sile,
te apui jedva progovori:
- Okrutnie, uj moju molbu! Tako ti besmrtnih bogova, tako ti svetoga braka to si ga nevjerno pogazio,
zaklinjem te: ne dopusti da iza moje smrti Aura stupi u nau tihu odaju!
Sada istom spozna Kefal nesretnu zabludu koja je zavarala nesretnicu. Jecajui objasni joj sve i uvjeri je vrelim
suzama o svojoj vjernosti i nevinosti. Ali bilo je prekasno. Ona ga jo jednom njeno pogleda, bolni joj osmijeh
zatitra oko bljeanih usana. Smireno, gotovo veselo izgledalo je njezino samrtniko lice: tako je na rukama
neutjeiva mua izdahnula svoju duu.
Dedal i Ikar
I Dedal iz Atene bio je iz roda Erehtejeva, sin Metionov, praunuk Erehte-jev. On je bio najvei umjetnik svoga
vremena, graditelj, kipar i kamenorezac. U najrazliitijim krajevima svijeta divili su se djelima njegove umjet-
nosti, a o njegovim se kipovima govorilo da su ivi, da hodaju i gledaju, te da ih ne treba smatrati mrtvim
likovima, nego ivim stvorovima. Jer dok su u kipova prijanjih umjetnika oi bile zatvorene, a ruke im mlohavo
visjele uz tijelo, sasvim priljubljene uza nj, Dedal je prvi svojim kipovima dao oi i prikazao ih ispruenih ruku i
zakoraenih nogu.
Ali koliko god je Dedal bio veliki umjetnik, toliko je bio tat i ljubomorno je uvao svoju umjetnost. Ta mana
zavela ga je i na zloin te
62
natjerala u nevolju. Imao je neaka po imenu Tala,1 kojega je upuivao u svoje vjetine, a koji je pokazivao jo
krasnijih sposobnosti nego njegov ujak i uitelj. Ve kao djeak Tal je pronaao lonarsko kolo. eljust zmije na
koju je negdje nagazio upotrijebio je kao pilu prerezavi malu daicu izre-zuckanim zubima. Zatim je takvo
orue izradio od eljeza urezavi u njegov rub neprekinut niz zuba: tako je Tal postao proslavljeni izumitelj pile.
Isto tako izumio je estar spojivi dva eljezna kraka, od kojih je jedan stajao nepomino, dok se drugi okretao.
Izumio je i druga umjetna orua, sve bez pomoi svoga uitelja, stekavi time veliku slavu.
Dedal se poeo bojati da e uenikovo ime postati vee od uiteljeva, zavist ga nadvlada, i on podlo smakne
djeaka strmoglavivi ga s atenske tvrave. Dok je Dedal bio zaposlen njegovom sahranom, zatekli su ga kod
toga posla, ali on izjavi da zakapa zmiju. No ipak ga optuie pred suditem na Areopagu zbog ubojstva i
pronaoe ga krivim. On umae, i najprije kao bjegunac lutae po Atici, dok nije pobjegao dalje na otok Kre-tu.
Ondje nae utoite kod kralja Minoja, postane mu prijatelj i stekne velik ugled kao glasoviti umjetnik. Minoj ga
odabere da mu za Minotaura, udovite odvratnog podrijetla, koje je od glave do ramena imalo oblik bika, a
inae je bilo jednako ovjeku, sagradi boravite gdje bi neman bila potpuno sakrivena ljudskim oima.
Pronalazaki duh Dedalov sagradi u tu svrhu Labirint, zgradu punu krivudavih zavoja koji su zavaravali oi i
korake onoga koji je u nju stupio. Nebrojeni hodnici prepletali su se meusobno kao zamreni tok vijugave
frigijske rijeke Meandra, koja dvosmjernim tokom ide sad naprijed sad natrag i esto se susree s vlastitim
valovima. Kad je Labirint bio dovren i Dedal ga pregledao, jedva je sam naao izlaz, tako je izgradio varavi
Labirint. U najdubljem dijelu toga Labirinta uvao se Mi-notaur, a hrana mu bijahu sedam mladia i sedam
djevojaka to su ih prema staroj obavezi svake devete godine Atenjani morali slati kao danak kralju Krete.
Meutim je Dedalu dugo izgnanstvo iz mile domovine postajalo iz dana u dan sve tee. Muila ga misao da bi
morao itav ivot provesti kod kralja tiranina, koji je i prema prijatelju bio nepovjerljiv,2 i na otoku, sa svih
strana okruen morem. Njegov dovitljivi um razmiljao je samo o spasu. Nakon duga smiljanja Dedal napokon
sav radostan klikne:
- Spaen sam! Minoj mi moe zatvoriti kopno i more, ali zrak mi ostaje otvoren. Koliko god Minoj posjedovao,
nad zrakom nema vlasti. Zrakom u odavde pobjei!
1 Sin Dedalove sestre Perdike, dok se po drugima neak zvao Perdik.
2 U drugim priama dolazi Minoj kao mudri, pravedni i poboni vladar. Usp. biljeku na kraju prie o Europi,
str. 32.
63
Reeno uinjeno. Svojim pronalazakim duhom Dedal nadvlada prirodu. Pone nizati ptije perje razliite
veliine, poevi s najmanjim perom i na krae svaki put nadovezujui due, tako da se inilo kao da je perje
samo od sebe poput stepenica izraslo. To perje svee u sredini lanenim koncem, a odozdo slijepi voskom. Tako
sloeno i spojeno savije jedva primjetljivo u luk, tako da je potpuno imalo izgled ptijih krila.
Dedal je imao sina po imenu Ikara. On je sada stajao uz oca dotiui svojim djejim rukama radoznalo
umjetniki posao oev: sad bi hvatao perje to bi ga zrana struja ponijela, sad bi palcem i kaiprstom mijesio
uti vosak to ga je umjetnik upotrebljavao. Otac je to mirno gledao smjekajui se nespretnom trudu djetinjem.
Poto je potpuno dovrio djelo, Dedal namjesti sebi na tijelo krila, stavi se s njima u ravnoteu i digne se lagano
poput ptice u zrane visine. Kad se nato opet spustio na zemlju, poui i malog sina Ikara, za kojega je nainio
manji par krila, kako e letjeti.
- Leti uvijek, dragi sine - govorio je otac - srednjim putem, jer ako se odvie nisko spusti, mogu ti krila dotai
morsku vodu, napiti se vlage i povui te u dubinu valova; ako li se previsoko uspne u zrane predjele, moe ti
perje doi preblizu sunanim zrakama i najednom se zapaliti. Leti izmeu vode i sunca slijedei u zraku samo
moju stazu.
S takvim opomenama privrsti Dedal i svom sinu krila na ramena, ali je oeva ruka drhtala dok je to radio i
tjeskobna mu suza kapnula na ruku. Tada zagrli djeaka i utisne mu poljubac, koji je ujedno imao biti posljednji.
Sad se obojica podigoe na krilima u visine. Otac je letio naprijed, zabrinut kao ptica kad svoje njeno ptie prvi
put izvodi iz gnijezda u zrak. Ipak je smiljeno i vjeto mahao krilima da bi sin nauio kako da za njim isto to
ini. Osvrtao se od asa do asa da vidi kako to sinu polazi za rukom. Spoetka je ilo sasvim dobro. Doskora im
je otok Sam bio s lijeve strane, a ispod njih su nestali otoci Del i Par. Vidjeli su kako iezavaju i mnoge druge
obale, kad djeak Ikar, postavi smion zbog sretnoga leta, napusti oevo vodstvo i u smionoj nestanosti usmjeri
na svojim krilima u vii pojas. Ali predviena kazna nije izostala. Blizina sunca smeka svojim prejakim
zrakama vosak koji je vezao perje, i prije nego je to Ikar primijetio, krila su se raspala i spuznula mu s obje
strane ramena. Jo je nesretni mladi veslao i mahao golim rukama, ali nije vie mogao da uhvati zraka te se
nenadano sruio u dubinu. Na usnama mu je bilo oevo ime zovui u pomo, ali jo prije nego ga je mogao
izgovoriti, progutae ga plavi valovi morski. Sve se to tako brzo dogodilo da Dedal, osvrnuvi se na sina, kako je
to ee radio, nije vie ni traga njegova vidio.
Ikare, Ikare! - povie bezutjesno u prazan zrani prostor -gdje si? U kojem da te predjelu traim?
Napokon tjeskobno svrne istraivaki pogled u dubinu i opazi kako na vodi pliva perje. Tada sleti, skine krila i
poe bez utjehe amo-tamo
-------------------,------------------------------------ 64 --------------------------------------------------------
po obali, gdje doskora morski valovi izbace tijelo nesretnog djeteta na suho. To je bila kazna za ubojstvo Talovo.
Oajan otac pobrinuo se za pogreb sinov. Bio je to jedan otok gdje se Dedal spustio i gdje su mrtvo tijelo valovi
izbacili na obalu. Za vjenu uspomenu na taj alosni dogaaj dobio je otok ime Ikarija.1
Sahranivi sina, odletje Dedal dalje prema velikom otoku Siciliji. Tu je vladao kralj Kokal. Kao neko kod
Minoj a na Kreti, tako je sada kod Kokala bio gostoljubivo primljen, a svojom umjetnou pobudio je udiv-ljenje
kod otoana. Jo dugo godina pokazivalo se ondje umjetno jezero to ga je iskopao i iz kojega se iroka rijeka
izlijevala u susjedno more. Na najstrmijoj stijeni, koja se nije dala osvojiti i gdje se inilo da jedva ima mjesta za
nekoliko stabala, podigao je tvrdi grad i nainio do njega tako uzak i vjeto zavijen put da su za obranu tvrave
bila dovoljna tri-etiri ovjeka. Tu neosvojivu kulu odabrao je kralj Kokal za uvanje svoga blaga. Tree djelo
Dedalovo na otoku Siciliji bila je duboka peina. U njoj je tako spretno hvatao paru od podzemne vatre da je
boravak u peini, koja je obino bila vlana, bio ugodan kao u blago zagrijanoj sobi, a tijelo bi se ma-lo-pomalo
oblilo blagotvornim znojem, pri emu toplina nije bila nepodnoljiva. Proirio je i Afroditin hram na brdu Eriku i
posvetio boici zlatno sae, koje je bilo izraeno s tolikom umjetnou da je bilo nevjerojatno slino pravom
pelinjem sau.
Ali kralj Minoj, s ijega je otoka graditelj tajno pobjegao, sazna da se Dedal nalazi na Siciliji. Zato odlui da
poe za njim u potjeru sa silnom vojskom. Opremi jaku mornaricu i otplovi s njom u Agrigent. Ondje iskrca
svoje kopnene ete i poalje glasnika kralju Kokalu sa zahtjevom da mu izrui bjegunaca. Kokal se razljuti zbog
provale stranog tiranina te stane smiljati kako da ga uniti. On se priini kao da potpuno pristaje na namjere
Kreanina, obea mu da e uiniti sve po njegovoj elji, i pozove ga u tu svrhu na sastanak. Minoj doe, i Kokal
ga primi veoma gostoljubivo. Topla kupka imala ga je okrijepiti od naporna puta. Ali kad je sjedio u kadi, dade
je Kokal tako dugo grijati dok se Minoj nije zaguio u vreloj vodi. Njegovo tijelo preda sicilski kralj Kreanima
koji su s njim bili doli, izjavivi da se kralj u kupki oskliznuo i pao u vrelu vodu. Nato su Minoj a njegovi
ratnici s velikim sjajem sahranili kod Agrigenta, a nad njegovim grobom podigli otvoren hram Afroditi.
Dedal je ostao kod kralja Kokala u neprekidnoj milosti, odgojio je mnogo slavnih umjetnika i postao osniva
svoje umjetnosti na Siciliji. Ali sretan nije bio vie nikada otkako mu se sin Ikar sruio u more, i dok je zemlji
koja mu je pruila utoite davao djelima svoje ruke vedar i nasmijan izgled, proivljavao je tunu i alosnu
starost. Umro je na otoku Siciliji, gdje je i pokopan.
1 Po drugoj predaji naao je Ikarovo tijelo Heraklo i pokopao ga. Vidi u 4. knjizi Heraklo u slubi kraljice
Omfale, str. 176.
65
Eak
Rijeni bog Azop imao je dvadeset ljupkih keri, a najljepa od njih zvala se Egina. Jednom ugleda Zeus
draesnu nimfu, te ga obuze estoka ljubav prema njoj. On se u obliku orla spusti dolje i odvede je po zraku na
otok koji se dotad zvao Enona, a zatim je po ugrabljenoj nimfi dobio ime Egina. Azop je svuda traio ker.
Napokon doe u Korint, gdje mu lukavi Sizif otkrije da mu je Zeus odveo ker. Ali Zeus munjom osine
progonitelja i protjera ga u njegovo uobiajeno korito. Stoga se jo i danas na dnu Azopa mogu nai komadii
ugljena.
Sin Zeusa i Egine bijae Eak, miljenik bogova, jer nikada nije bilo pobonijega, mudrijeg i pravednijeg ovjeka
na svijetu. Vladao je otokom kao blagi, dobrostivi kralj, tovan i ljubljen od svih. Jednom je Grku dugo
vremena pritiskivala velika sua, itava je Helada vapila za kiom, ali nebo ost a bez oblaka. Poljski plodovi
izgorjee, rijeke i jezera presahnue, ljudi i ivotinje umirahu. Tada se Grci u nudi obrate proroitu u Delfima.
Sveenica im objavi da e sua prestati ako se Eak, najbolji meu smrtnicima, pomoli Zeusu. Zato sve grke
drave poalju izaslanike k eginskom kralju molei ga da to uini. Eak se popne na Panhelenij, najvie brdo na
otoku, podigne svoje iste ruke k nebu i zamoli svoga boanskog oca da se smiluje ednim narodima. Tek to je
zavrio molitvu, gle, nebom se prevu-e crni oblak i obilna se kia izlije na zemlju. Jo u kasnija vremena mogla
se u hramu to su ga zahvalni Grci podigli na grobu dobroga kralja vidjeti slika na kojoj je bila prikazana rtva
Eakova.
Tako je Zeusov sin ivio kao moan sveenik i kralj, potovan od ljudi i ljubljen od bogova. Oenio se
Endeidom, koja mu je rodila dva sina, Peleja i Telamona, koji su odrasli do krasnih junaka. Trei njegov sin bija-
e od Nereide Psamate, a zvao se Fok. Svi su ljudi u Eaku vidjeli ne samo najboljega, nego i najsretnijeg
smrtnika. Ali stroga boica Hera mrzila je zemlju koja je nosila ime njezine suparnice; zato poalje na otok
stranu kugu. Teak, zaguljiv zrak pritiskivao je njive, neprijatna magla skrivala je sunce, a ipak nije pala
blagotvorna kia. etiri su mjeseca prola, topli junjak irio je bez prestanka smrtnonosni dah, voda u izvorima
i jezerima prelazila je pomalo u trule, nebrojene zmije gmizale su po opustjelim poljima trujui svojim uasnim
otrovom bunare i rijeke. Najprije se mo zaraze pokazala na psima, govedima i ovcama, na peradi i divljai, koja
je nenadano ugibala. Ali doskora zahvati kuga i ljude i prodre u gradove. Svuda su leale gomile mrtvaca koji su
nepokopani trunuli. Ranjena srca morao je plemeniti kralj gledati kako uasna smrt kosi itav njegov narod. Od
svih stanovnika preostao je jedino on sa svojim sinovima. Tada jadikujui podie ruke k nebu i moleim glasom
zavapi:
- O Zeuse, uzvieni oe! Ako sam doista tvoj sin i ti se mene ne stidi, vrati mi moje ljude ili daj da i ja umrem!
66
I gle, munja sijevne odozgo i jaki se grom zaori kroz mirni zrak. Eak veselo primi to povoljno znamenje i zahvali
boanskom ocu za poslanu objavu.
Kraj njega stajae kronjat hrast koji je bio posveen Zeusu, a posaen irom od svetoga hrasta u Dodoni. O
njegovo deblo zapne odjednom kraljev pogled. Nebrojeni mravi vrvjeli su po razrovanoj kori i oko korijena
nosei u malim ustima itna zrna bez broja.
- Toliko mi podanika daj - klikne Eak udei se - daj mi ih da napunim prazni grad, daj mi ih toliko koliko
poslenih ivotinjica ovdje vrvi!
Tada se zanjie vrak kronje, lie zauti, iako ga nikakav vjetar nije pokrenuo. Kralj zadrhta i s pobonou
shvati znamenje, baci se na koljena, poljubi zemlju i sveto deblo pa obea spasitelju Zeusu bogatu rtvu
zahvalnicu. Kad se spustila no, legao je na poinak u nadi i brizi. Tada mu se u snu ukae neobino privienje:
hrast je ponovno stajao pred njegovim oima, a mravi su neumorno nosili itna zrna amo-tamo. Tada mu
67
se priini kao da siune ivotinje rastu, sve vee i vee dizale su se sa zemlje i uspravljale se, broj im se nogu
smanjivao, a tijelo im malo-pomalo poprimalo ljudski oblik. Ali sada se kralj probudi i uzdiui spozna da ga je
san prevario. Ali uj! to je to? Neki daleki amor kao ljudski glasovi! Vara li ga uho i budna? Ah, i to je valjda
bio samo san! Ali gle, najednom se vrata naglo otvore, a unutra upadne Telamon, kraljev sin, i povie:
- Oe, doi i udi se! Neto se neuveno dogodilo! Zeus ti je nainio vie nego si se ikad nadao!
U najveoj urbi poleti Eak iz kue i lijui suze pozdravi udo: upravo onako kako mu je pokazao san vidio je
ljude pred sobom i prepoznao njihova lica. Oni mu pristupe blie i pozdrave ga kao svoga kralja, a on kliui
vikne:
- Vi ste bili Mirmeki, mravi, zato ete se zvati Mirmidonci!
Tako su postali hrabri Mirmidonci, koji nisu zatajili svoga podrijetla: bili su marljiv narod kao njihovi preci,
izdrljivi u radu, tedljivi i malim zadovoljni. A Eak, poto je prinio dobrostivom ocu obeanu rtvu zahvalnicu,
razdijeli imanja to su ostala bez vlasnika, prazne kue i naputene oranice meu nove stanovnike svoga otoka.
Kad je poboni kralj u dubokoj starosti preminuo, postavie ga bogovi za suca mrtvima uz Mino ja i Radamanta,
poto su i nakon njegove smrti htjeli da poaste njegovu blagu mudrost i nepatvorenu pravednost. Njegovi sinovi
i unuci pripadali su meu najvee junake to su ikada ivjeli na zemlji: Telamon je bio otac snanoga Ajanta, a
Pelejev je sin bio bogoli-ki Ahilej.
Filemon i Baukida
Na jednom breuljku u zemlji Frigiji stoji tisuljetnji hrast, a tik do njega lipa jednake starosti; oboje je okrueno
niskim zidom. Gdjekoji vijenac objeen je na grane toga susjednog para. Nedaleko odavde Valja movarno
jezero svoje plitke valove. Gdje je neko bila nastanjena zemlja, tu polije-u sada samo ronci i aplje.
Jednom je u taj kraj doao otac Zeus sa svojim sinom Hermom, koji je imao samo palicu, ali je bio bez krilatog
eira. Ili su u ljudskom liku da vide koliko su ljudi ondje gostoljubivi. Zato pokucae na tisuu vrata molei
prenoite. Ali tvrdo i sebino bijae srce u tih stanovnika, tako da nebesnici nigdje nisu puteni u kuu. No gle,
na kraju sela stajae kolibica, niska i malena, pokrita slamom i trskom. Ali u bijednoj kui stanovae sretan par,
estiti Filemon i Baukida, njegova ena istih godina. Tu su zajedno
68
proveli radosnu mladost, tu su doivjeli starost i sijedu kosu. Nisu skrivali svoga siromatva, ali su lako
podnosili oskudicu, vedra i prijazna lica. U srdanoj ljubavi, iako bez djece, ivjeli su po svojoj volji u niskoj
kuici, u kojoj su sami zajedno stanovali.
Kad su se visoki likovi dvojice bogova pribliili ubogom krovu i pognuvi glave zakoraili kroz niska vrata,
dou im estiti ljudi sa srdanim pozdravom u susret. Starac namjesti stolice, a Baukida ih pokrije prostim
tkanjem te zamoli goste da otpoinu. Bakica se odmah uurba oko ognjita, potrai u mlakom pepelu zapretanu
iskru, namee suharaka i granja te iz eravice slabim dahom raspiri plamen. Zatim donese iscijepanih drva i turi
ih pod kotli to je visio iznad vatre. Filemon je meutim iz dobro zalijevanog vrtia donio kupusa, kojemu
starica marljivo poskida lie. Zatim je dvorogim ravama skinula osueni svinjski hrbat sa aava stropa -dugo
su ga uvali za sveanu priliku - odree od njega malen komad i baci ga u uzavrelu vodu. Da gostima ne bi bilo
dosadno, trudili su se starci da ih zabave bezazlenim razgovorom. Nalie i vode u drveno korito da bi se gosti
osvjeili perui noge. S prijaznim smijekom primie bogovi to su im starci ponudili, i dok su ugodno ispruili
noge u vodi, dobri su domaini spremili poivaljku. Ona je stajala nasred sobe, jastuci su bili napunjeni
rogozom, a noge i okvir ispleteni od vrbe. Filemon dovue sagove koji su se inae iznosili samo na sveane dane
- ah, i oni su bili stari i slabi, pa ipak su boanski gosti rado legli na njih da zaloe zgotovljenu veeru. Bakica
potpasana i s drhtavim rukama postavi trononi stol pred leaj, a kako stol nije ravno stajao, gurne mu pod krau
nogu komad crijepa. Zatim stol izbrie svjeom metvicom i iznese jela. Bilo je tu maslina, jesenjih drijenaka,
ukuhanih u gustom prozirnom soku, zatim rotkvica, salate, izvrsnog sira i jaja, kuhanih u vrelu pepelu. Sve je to
Baukida iznijela u zemljanom posudu, a pritom je odsijevao areni glineni vr i kieni pehari od bukova drveta,
iznutra oblijepljeni utim voskom. Nije bilo osobito staro ni preslatko vino to ga je poteni domain toio. Sada
dou s ognjita topla jela, poslije se maknu pehari u stranu da bi bilo mjesta za poslastice. Orasi, smokve i
namrekane datulje dooe na stol, pa i dvije koarice sa ljivama i mirisavim jabukama. Nisu izostali ni
grozdovi s grimiznoga trsja, a na sredini stola blistalo se bijelo sae. No najljepa poslastica veere bijahu dobra
prijazna lica estitih staraca iz kojih je odsijevala iskrenost i dareljivost.
Dok su se oni tako krijepili jelom i piem, opazi Filemon da se veliki vr unato stalnom natakanju pehara nee
da isprazni i da vino svaki put opet naraste do ruba. Tada sa uenjem i strahom spozna koga je u-gostio. U
strahu se oboje stanu moliti uzdignutih ruku i smjerno oborenih oiju da gosti milostivo pogledaju na oskudnu
veeru i da se ne srde to su slabo pogoeni! Ah, to da jo ponude nebeskim gostima? Zaista, padne im na
pamet: vani u stajici nalazi se jedina guska, nju e odmah prinijeti za rtvu. Oboje pohiti van, ali guska je bra od
njih: gaui i leprajui krilima
69
bjei ona pred zadihanim starcima i vara ih as ovamo as onamo. Napokon pobjee u kuu i zavue se za goste,
kao da od besmrtnika moli zatitu. To joj se i ispunilo: gosti se usprotivie revnosti staraca i s prijaznim osmije-
hom na usnama rekoe:
- Mi smo bogovi! Da bismo iskuali gostoljubivost ljudi, sili smo na zemlju. Vai su susjedi opaki, kako smo se
uvjerili, i zato nee izmai kazni. Ali vi napustite ovu kuu i poite za nama na vrh brda da ne biste neduni
nastradali zajedno s krivcima.
Starci ih posluaju. Oslanjajui se na tapove s naporom su se penjali uza strmi brijeg. Kad su od najvieg vrha
bili udaljeni jo samo na strelomet, obazree se bojaljivo i vidjee da se itava dolina pretvorila u uzbibano
jezero, samo je njihova kuica jedina do svih zgrada preostala. Dok su se jo udili oplakujui sudbinu drugih,
gle, stara jadna koliba pretvorila se u visoki hram: na stupovima bljeskao se zlatan krov, a mramor je pokrivao
pod. Sad se Zeus s prijaznim licem obrati starcima, koji su drhtali, i ree:
4
- Recite mi, estiti starce, i ti, estitog starca vrijedna eno, to elite?
Samo nekoliko rijei izmijeni Filemon sa svojom enom, a onda ree:
- elimo biti vai sveenici! Dopustite da se brinemo za onaj hram. I budui da smo tako dugo ivjeli u slozi,
dajte da oboje umremo u isti sat. Tada neu nikada vidjeti groba svoje drage ene niti e me ona morati pokopati.
I elja im se ispuni. Oboje su uvali hram dok im je bilo sueno ivjeti. A kad su jednom, iznemogli od starosti i
godina, stajali pred svetim stepenicama sjeajui se udesnog udesa, opazi Baukida svoga Filemona, a Filemon
svoju Baukidu kako nestaje u zelenu liu. Ve su im oko glave visoko izrasle sjenovite kronje, Zbogom,
dragi! Zbogom, ljubljena! go-vorahu naizmjence dok su jo mogli govoriti. Tako je zavrio ovaj potovani par:
on se pretvorio u hrast, a ona u lipu, i jo poslije smrti stoje vjerno jedno uz drugo kao to su bili nerazduivi za
ivota.
Arahna
U Hipepi, malom gradiu Lidije, ivjela djevojka niska roda po imenu Arahna. Njezin otac Idmon bio je bojilac
grimiza u Kolofonu, a i njezina mati, koju joj je rano ugrabila smrt, bila je ki siromanih roditelja. Pa ipak se
ime Arahnino hvalilo po svim gradovima Lidije, jer je kao tkalja svojom
70
umjetnou i marljivou natkriljivala sve smrtne ene. esto su i nimfe s brda Tmola, obrasla vinovom lozom, i
nimfe iz rijeke Paktola dolazile u siromanu kolibu djevojinu da s udivljenjem gledaju njezin rad. Nikada nije
vjetina bila tako tijesno zdruena s ljupkou. Bilo da je najprije namatala grubu vunu, bilo da je sve tanje i
tanje ispredala konce, bilo da je hitrim palcem vrtjela vreteno ili vezla iglom, uvijek se inilo kao da ju je sama
Pa-lada Atena pouavala. Ali o tome Arahna nije htjela ni uti, nego je esto puta znala uvrijeeno kazati:
- Nisam od boice nauila tu umjetnost! Neka doe i neka se ogleda sa mnom! Ako me pobijedi, spremna sam
podnijeti svaku kaznu!
Atena se srdila na njezino hvastanje. Jednom se preobrazi u staru bakicu, ovi elo sijedom kosom i uze tap u
smeurane ruke. Tako preru-ena stupi u kolibu Arahninu i zapoe ovako:
- Ne donosi starost samo nedae, s godinama sazrijeva i iskustvo. Zato nemoj prezreti moga savjeta! Trai slavu
u tome da umije vjetije od svih smrtnica tkati vunu, ali boici smjerno ustupaj. Moli je da ti oprosti tvoje
presmione rijei, pa e ona rado moliteljici oprostiti.
Mrka pogleda pusti Arahna konce iz ruku i povie tresui se od srdbe:
- Ti si luda, starice! Teret godina oslabio ti je pamet! Predugo ivjeti nije dobro! Takve gluposti pripovijedaj
svojoj keri, ako je ima, ja ne trebam tvoga savjeta i prezirem tvoju opomenu! Zato ne doe sama Pa-lada?
Zato nee da se natjee sa mnom?
Sada je boicu ostavila strpljivost.
- Ona je ve tu! - povie i iznenada bijesnu u svom pravom nebeskom obliju.
Nimfe i Lianke koje su bile nazone padoe na koljena pred boicom. Samo Arahna ne zadrhta, prkosno joj se
lice obasu lakim rumenilom i ona drsko osta pri svojoj odluci. Tjerana ludim slavohlepljem, pojuri sama u svoju
propast. A Zeusova je ki nije vie opominjala, nego je prihvatila borbu.
Odmah obje postave tkalake stanove svaka na svojoj strani i ponu s veseljem premetati konce vjetim rukama.
Grimiz i tisuu drugih boja, koje zbunjuju nevjesto oko, utkivale su vjete tkalje jednu u drugu. I zlatni su se
konci provlaili tkanjem te su naskoro pred zauenim oima gledalaca iskrsli divni likovi. Boica je naslikala
stijenu atenske tvrave i svoju mnogo opijevanu svau s morskim bogom komu e pripasti atika zemlja.
Dvanaest bogova sjedi sa Zeusom u sredini, a resi ih asna i sveta ozbiljnost. Tu je prikazan Posidon kako
ogromnim trozubom udara o stijenu tako da iz nje izbija slana morska voda. Malo dalje prikazana je ona sama,
boanska umjetnica, oboruana titom i kopljem, s kacigom na glavi i sa stranom egidom na prsima, kako
vrkom koplja iz neplodnog tla istjeruje maslinu, na uenje bogova i na dobro zemlji.
71
Tako je Atena u tkanje utkala svoju vlastitu pobjedu. U etiri pak ugla utkala je etiri primjera ljudske oholosti
koji su svi po kazni bogova alosno svrili. Tu se mogao vidjeti traki kralj Hem sa enom Rodopom koji su u
svojoj obijesti uzeli imena Zeusa i Here pa su zato bili pretvoreni u visoka brda.1 Tamo je bila nesretna mati
Pigmeja2 koju je Hera pobijedila i pretvorila u drala da se bori s roenom svojom djecom. U treem uglu
vidjela se Antigona, draesna ki Laomedontova, koja se tako ponosila svojom ljepotom, a osobito svojom
krasnom kovravom kosom da se usporeivala s Herom; ali kraljica bogova pretvori joj kosu u zmije, koje su je
grizle i muile dok se Zeus nije smilovao nesretnici i pretvorio je u rodu, koja jo i sada klepeui kljunom
klike od radosti zbog svoje ljepote. Napokon je Palada utkala i nesretnoga Kiniru kako oplakuje sudbinu svojih
keri koje su svojom oholou izazvale gnjev Herin, te ih je ona pretvorila u kamene stepenice pred svojim
hramom; otac se jadikujui bacio niice na njih, kvasei vrelim suzama beutni mramor. Sve te slike utkala je
Atena u sag i obrubila ih vijencem od maslinova lia.
Arahna je, naprotiv, u svoje tkanje utkala kojekakve slike kojima je nastojala narugati se bogovima, osobito
Zeusu kako sad kao bik, sad kao orao ili labud, sad kao pohotljivi satir ili pretvoren u rasplamsam vatru ili u
zlatnu kiu zavodi ljudske keri. Sve to okruila je brljanovim vijencem i utkanim cvijeem. Kad je djevojka
dovrila svoj rad, nije ni Palada Atena mogla pokuditi njezinu umjetnost, ali se razgnjevi nazirui u tom radu
bezbono srce umjetnice. Ljutito rastrga uvredljive slike i udari unkom, koji je jo drala u ruci, oholu djevojku
tri puta po elu. To nesretnica nije mogla podnijeti, spopadne je ludilo te u oaju obavije sebi ue oko vrata. Ve
je visjela u zraku trzaj ui se, kad je boica poali, oslobodi je iz stegnute zamke i ree:
- Ostani iva, ali visi, drznice. I tako neka bude kanjen itav tvoj rod do najpoznijih potomaka!
S tim rijeima poprska Arahnu s nekoliko kapi soka od vraarske trave i ode. Odmah isezoe djevojci vlasi, nos
i ui, te se skupi u siunu, runu ivotinju. Kao pauk ona jo i danas prede konac na konac i bavi se svojom
starom umjetnou.3
1 Hem je staro ime Balkana, a Rodopa je danas istoimena gora. - Prev.
2 Pigmeji su patuljasti narod na obalama junog Okeana; oni svake jeseni vode borbu sa dralovifna. -Prev.
3 Grka rije arachne znai pauk. - Prev.
72
Mida
Jednom je moni bog Dioniz odlutao sa svojim bakhanticama i satirima prijeko u Malu Aziju. Ondje je vrludao
po visovima brda Tmola, obraslim vinovom lozom, a pratila ga njegova druina. Samo Silena, stare pijanice, nije
bilo s njima. Njega je svladalo vino pa je zaspao i tako zaostao. Zaspala starca nali su frigijski seljaci, svezali ga
vijencima od cvijea i poveli ga pred svoga kralja Midu. Kralj s potovanjem pozdravi prijatelja svetog boga,
primi ga srdano i gostio ga deset dana i deset noi. Jedanaesto jutro izvede kralj svoga gosta na lidijska polja,
gdje ga preda Dionizu. Obradovan to je ponovno uz njega stari drug, Dioniz nagovori kralja neka zatrai od
njega bilo kakav dar. Tada Mida ree:
- Ako smijem birati, veliki boe Bakho, onda uini da se sve ega se dotaknem pretvori u sjajno zlato.
Bog poali to Mida nije pogodio bolje izabrati, ali mu ipak dade znak da e mu se elja ispuniti. Radujui se
kobnom daru, pohrli Mida natrag i odmah pokua da li se obeanje obistinjuje. I gle, zelena grana koju je
otkinuo s jednoga hrasta pretvori se u zlato. Brzo podigne kamen sa zemlje, a kamen se stvori sjajnim grumenom
zlata. Kidao je zrelo klasje s vlatova, a eo je zlato. Voe to ga je ubirao sa stabla svijetlilo se kao zlatne jabuke
Hesperida. Sav ushien potri u svoju palau. Ali tek to se prstom dotakao dovratka, ve su se stupovi sjajili
kao vatra. Dapae, i voda u koju je umoio ruke pretvorila se u zlatnu tekuinu.
Izvan sebe od radosti, zapovjedi slugama da mu prirede obilan ruak. Zaas je stajao spremljen stol, krcat izvrsna
peenja i bijela kruha. Kralj posegne za kruhom - i sveti dar Demetrin pretvori se u tvrdu kovinu. Stavi komad
mesa u usta - i sjajni mu lim zazvei meu zubima. Uzme pehar da srkne mirisava vina - a grlom kao da mu
kliznu tekue zlato. Sada mu sine kakvo je strahovito dobro izmolio za dar. Tako bogat, a ipak tako siromaan,
proklinjao je svoju ludost, jer nije mogao da utai glada ni ee, uasna smrt bila je neizbjeiva. U oaju udari se
pesnicom po elu -o, uasa! i lice mu se zasja i zaiskri kao zlato. Tada u strahu podie ruke k nebu i pomoli se:
- Milost, milost, oe Dionize! Oprosti meni slaboumnom greni-ku i oduzmi od mene ovo bljetavo zlo!
Bakho, milostivi bog, uslii molbu raskajana luaka, skine s njega aroliju i naloi mu:
- Poi do rijeke Paktola i idi uz nju dok ne doe do njezina izvora u gorama. Ondje gdje pjenuava voda izbija
iz stijene zagnjuri glavu u hladni mlaz, da se oslobodi zlatnoga sjaja. Sa zlatom speri zajedno i svoj grijeh!
Mida se pokori bojoj zapovijedi, i, gle, istoga asa ostavi ga arolija, ali zlatotvorna snaga prijee na rijeku,
koja otada nosi sa sobom dragocjenu kovinu u velikoj koliini.
Od toga vremena mrzio je Mida svako bogatstvo, napustio je svoju velianstvenu palau i rado je vrludao po
poljima i umama potujui
73
poljskoga boga Pana ija su omiljela boravita bile hladovite peine u gorama. Ali srce kraljevo ostalo je ludo
kao i prije te mu je uskoro pribavilo novi dar, kojega se nije nikada mogao rijeiti.
Na bregovima Tmola obiavao je Pan, bog s jarjim nogama, svirati nimfama svoje vragoljaste pjesme u sviralu
od trske. Jednom se usudio upustiti se u natjecanje sa samim bogom Apolonom. Stari gorski bog Tmol, ovivi
plavu kosu i sljepooice vijencen od hrastova lia, sjedio je na stijeni da kao sudac presudi ovu utakmicu.
Naokolo sjedile su ljupke nimfe i smrtni ljudi i ene da sluaju pjesmu, a meu njima bio je i kralj Mida.
Tada Pan zapoe svirati u siringu izmamljujui iz trske nestane barbarske zvukove. Mida ga je sluao s
ushienjem. Kad je Pan dovrio, nastupi Apolon: zlatni su mu uvojci ovjenani lovorovim vijencem, duga mu se
grimizna haljina vue za njim, u ljevici dri bjelokosnu liru, a iz lica i dranja odsijeva boanska uzvienost.
Tako je prebirao po strunama da su nebeski zvukovi iz njih izlazili ispunjujui sve sluatelje uitkom i strahopo-
itanjem. I Tmol, struni sudac, dosudi pobjedu Apolonu. Dok su svi drugi jednoduno odobrili tu presudu, nije
Mida mogao da zavee svoga brbljava jezika, nego glasno pokudi presudu tvrdei da nagrada pripada Panu. Tada
Apolon, nevidljiv, pristupi ludom kralju i pograbi ga za oba uha. Laganim trzajem izvue ih u visinu i, gle, ui se
zailjie i obrastoe sivim dlakama. Bog ih uini ozdo lako pokretljivima, jer nije mogao trpjeti da bi tako lude
ui jo zadrale ljudski oblik. Duga magarea uesa resila su glavu jadnoga kralja, koji se uasno stidio nagrdnog
privjeska. Golemim turbanom nastojao je da sakrije svoju sramotu i da je zataji pred itavim svijetom. Ali
momku koji ga je obino iao nije to moglo ostati tajnom. im je ugledao novi ures svoga gospodara, pone
gorjeti od elje da izbrblja tajnu. Samo se nije usudio odati je kojem ovjeku. Ali da bi ipak olakao duu, poe
na obalu rijeke, iskopa rupu u zemlji i proapta u nju svoju neobinu tajnu. Zatim opet briljivo zatrpa rupu i
poe olakan kui. Ali ne potraj a dugo i na onome mjestu izraste gusta uma od trske, a stabljike su tako
udnovato utale kad bi preko njih pirnuo povjetarac i aputale tiho, ali ipak tako razumljivo, jedna drugoj:
U kralja Mide magaree ui!
Tako je tajna izala na vidjelo.
74
Hijakint
Najmlai meu sinovima lakonskoga kralja Amikle bijae Hijakint. Ljupkog djeaka vidje jednom Feb Apolon,
te ga obuzme srdana sklonost prema njemu. Smiljao je, dapae, da ga jednom podigne na Olimp kako bi mu
uvijek bio blizu. Ali alosna sudbina uskratila je smrtnom mladiu tu ast pokosivi ga u njenoj mladenakoj
dobi. esto je Apolon naputao svete Delfe da na obali Eurote, u blizini neutvrenoga grada Sparte, uiva u
drutvu svoga miljenika. U vedroj igri zaboravljao je liru i luk i nije se ustruavao da s Hijakintom luta u lovu po
strmim visovima Taj geta.
Jednoga dana oko podne, kad je sunce okomito bacalo svoje vrue zrake na zemlju, svukoe obojica odijelo,
namazae tijelo uljem i poee bacati kolut. Tada najprije Apolon uze teki kolut, zamahnu njime mjerei ga u
ruci i snano ga zatim baci u visinu tako da je na nebu razdvojio jedan oblak. elei da uini isto to i njegov
boanski uitelj, priskoi djeak da pograbi kolut. Ali kolut naglo odskoi od kamena tla i jao! udari ljupkog
mladia u lice. Blijed, kao da je sam ranjen, dotri Apolon i klonula mladia prihvati na ruke. as se trudio da
ugrije ukoene udove, as je brisao krv sa strane rane, as je stavljao na nju ljekovite trave da zadri duu svoga
miljenika koja se dijelila od tijela. Ali sve je bilo uzalud! Kao to njeni cvijet, ubran u vrtu, najednom obori
svoju uvelu glavicu, tako je glava jadnog djeaka, uvela i iznemogla, klonula na grudi Apolonove. Oblivi mu
lice gorkim suzama, Apolon ga dozivae najnjenijim imenima. Ah, zato je on bog da ne moe za njega ili bar s
njim umrijeti! Napokon klikne:
Ne, slatko dijete, nee potpuno umrijeti! Moja e pjesma pjevati o tebi, a ti e postati cvijet i kao cvijet
objavljivat e moju bol!
Tako ree Apolon, i, gle, iz mlaza krvi, od koje se trava zacrve-njela, izniknu cvijet tamna sjaja kao tirski grimiz.
Poput ljiljana rastu na jednoj stabljici mnogobrojni cvjetovi, i svaki od njih na svojoj latici jasnim pismom
naznauje uzdahe boje: AI, AI, to e rei: Jao, jao!
Tako sada svakoga proljea nikne cvijet koji nosi ime bojeg miljenika, a vene opet brzo kao i on: slika
prolaznosti svega lijepoga na zemlji. U Lakoniji se pak svake godine, kad bi nadolo ljeto, slavila u ast Hija-
kintu i njegovu boanskom prijatelju velika svetkovina, Hijakintije, kod koje su s tugom spominjali djeaka zato
to je prerano umro, i s radou zato to su ga smatrali bogom.
Druga knjiga
Zlatni narataj ljudskog roda
Meleagar i lov na kalidonskog vepra
Enej, kralj u Kalidonu, prinio je bogovima kao rtvu jedne izvanredno rodne i blagoslovljene godine prvine
plodova: Demetri ito, Bakhu vino, Ateni ulje, i tako svakom boanstvu onaj plod koji mu je najmiliji. Samo je
zaboravio Artemidu, i njezin je rtvenik ostao bez tamjana. Zato se boica razljuti i odlui da se osveti kralju koji
ju je zanemario, te poalje stranoga vepra da pustoi kraljeva polja. Iz crvenih oiju sijevala mu vatra, a vrat mu
se koio. Poput kolaca na opkopima strile mu kutrave ekinje u zrak, iz zapjenjenih ralja kao da je sipao
munje, a onjaci su mu bili kao golemi slonovi zubi. Tako je gazio preko usjeva i itnih polja, a gumna i itnice
uzalud su ekali obeanu ljetinu. Groe je prodirao zajedno s lozom, masline zajedno s granama. Ovari i
ovarski psi nisu mogli od toga udovita obraniti svoja stada, ni najprkosniji bikovi svoja goveda.
Napokon se podie kraljev sin, divni junak Meleagar, skupi momaka i pasa da uniti groznoga vepra. Najslavniji
junaci iz itave Grke dooe na njegov poziv u veliki lov, a meu njima i junaka djevojka Atalan-
76
ta iz Arkadije, ki Jazionova.1 Nju je kao dijete njezin otac izloio u umi, gdje ju je dojila jedna medvjedica dok
je nisu nali lovci i othranili je. Lijepa neprijateljica mueva provela je ivot u umi ivei od lova. Sve je mu-
karce odbijala od sebe, a svojim je strijelama ubila dva Kentaura koji su je vrebali u njezinoj samoi. Sad ju je
elja za lovom izmamila u drutvo junaka. Dola je svezavi svoju jednostavnu kosu u vor, preko ramena visio
joj je tobolac od slonove kosti, a ljevicom je drala luk. Njezino lice bilo bi na djeaku djevojako, a na djevojci
bilo je slino djeakom. Kad je ugleda Meleagar u njezinoj ljepoti, ree sam sebi:
Sretan mu kojega e ona udostojati da mu bude enom!
Vrijeme nije dopustilo da o tome dulje misli, jer se opasni lov nije smio vie odgaati.
Lovci krenu prema jednoj umi s prastarim drveem koja se poinjala u nizini, a dizala se uz obronke brijega.
Kad lovci stigoe onamo, jedni postave mree, drugi odveu pse, a neki odmah pou za veprovim tragom.
Doskora prispjee u strmu dolinu koju su izrovali nabujali umski potoci. Sita, movarna trava, vrba i trska
bujale su dolje u ponoru. Tu je vepar leao u skrovitu. Potjeran od pasa, pojuri kroz umu, kao to se munja
prolomi oblakom, i bijesno srne meu neprijatelje. Momci povikae glasno i uperie u njega eljezne iljke
svojih kopalja, ali vepar izmae i probi se kroz lanac pasa. Koplje za kopljem poletje za njim, ali ga samo
okrznue i jo jae raspalie njegov bijes. Zakrvavljenih oiju i zadihanih grudi okrene se vepar, poleti kao
kamen iz bojne naprave na desno krilo lovaca i trojicu smrtno ranjene srui na zemlju. etvrti - to je bio Nestor,
kasnije tako glasoviti junak - spasi se na granama hrasta, o kojega je deblo vepar bijesno stao brusiti svoje
onjake. Tu bi ga blizanci Kastor i Polideuk, koji su visoko jahali na snjenobijelim konjima, bili pogodili
svojim kopljima da se e-kinjava zvjer nije zavukla u neprohodnu gutaru. Sada Atalanta stavi strijelu na tetivu i
odapne je na zvijer u grmlju. Strijela pogodi vepra ispod uha, i prvi put krv zacrveni njegove ekinje. Meleagar
prvi opazi ranu, pokae je kliui svojim drugovima i povie:
- Doista, djevojko, nagrada za hrabrost pripada tebi!
Tada se mukarci postide da bi im ena mogla osporiti pobjedu, pa svi zajedno izmetnu svoja koplja. Ali upravo
to mnotvo hitaca skrivi da su promaili zvijer. Tada uz hvastave rijei podie Arkaanin Ankej objema rukama
dvosjeklu bojnu sjekiru, stane na prste i zamahne da udari. Ali vepar mu zarine oba onjaka u slabine prije nego
to je mogao udariti, i on se obliven krvlju i rasporena trbuha srui na zemlju. Tada baci koplje Ja-zon,
proslavljeni voa Argonauta, ali sluaj upravi koplje u lea nedunoga hrta. Napokon baci Meleagar dva koplja
jedno za drugim. Prvo se zabode u zemlju, a drugo vepru usred lea. ivotinja pone bjesnjeti i vrtjeti se u
1 Atalantin otac naziva se takoer Jazije, Menal ili Shenej. Usp. idui priu i Mitol. dodatak, 36.
77
krugu. Pjena i krv poteku joj iz usta. Meleagar joj lovakom sulicom zada novu ranu u vrat, a zatim joj sa svih
strana poletjea koplja u tijelo. Vepar se ispruio daleko po zemlji valjajui se i izdiui u vlastitoj krvi.
Meleagar stane nogom na glavu ubijene ivotinje, odree joj maem ekinjavu kou s lea i zajedno je s
odsjeenom glavom, iz koje su se sjajili snani onjaci, prui hrabroj Arkaanki Atalanti.
- Uzmi plijen - ree joj - koji bi po pravu pripadao meni, ali dio slave treba da i tebe dopadne!
Tu su ast lovci zavidjeli eni te naokolo u druini nasta mrmljanje. Stisnutih pesnica i viui stupie pred
Atalantu sinovi Testijevi, braa Meleagrove majke.
- Smjesta ostavi plijen, eno - povikae - i ne prisvajaj nepravedno ono to pripada nama. Inae e ti tvoja
ljepota slabo koristiti, a nee ti pomoi ni tvoj zaljubljeni darovatelj!
S tim rijeima oduzee joj dar, porekavi junaku pravo da ga dijeli. To Meleagar nije mogao podnijeti. kripei
zubima od srdbe povie:
- Vi otimai tue zasluge! Nauite se od mene koliko su prijetnje daleko od djela!
S tim rijeima zarine jednom i, prije nego se taj snaao, drugom ujaku ma u grudi.
Alteja, mati Meleagrova, upravo je ila u hram da prinese rtvu zahvalnicu za pobjedu svoga sina, kad ugleda
kako donose mrtva tjelesa njezine brae. Nariui stane se udarati u prsa, povrati se urno u palau, skine
pozlaene vesele haljine i obue crninu te lelekom ispuni itav grad. Ali kad sazna da joj je brau ubio njezin
roeni sin Meleagar, presahnu joj suze, a alost joj se pretvori u elju za osvetom. I najednom kao da se sjetila
neega to je davno iezlo iz njezina pamenja.
Kad je, naime, Meleagar bio tek nekoliko sati na svijetu, kraj postelje njegove majke Alteje pojavile su se
Suenice.
- Tvoj e sin biti hrabar junak - najavila joj je prva.
- Tvoj e sin biti velikoduan ovjek - prorekla je druga.
- Tvoj e sin ivjeti - zavrila je trea - dok ne izgori cjepanica koja upravo sada gori na ognjtu.
im su se Suenice udaljile, izvadila je majka iz vatre razgorjelu cjepanicu, ugasila je mlazom vode i, s ljubavlju
zabrinuta za ivot svoga sina, spremila je u najtajnijoj svojoj odaji.
Raspaljena sada milju na osvetu sjeti se Alteja te cjepanice i pohrli u odaju gdje je na tajnom mjestu pod
kljuem lealo drvo brino uvano. Tada naredi da se lui stave na granje, a sama raspiri vatru koja se
razbuktjela, i dohvati pronaenu cjepanicu. Ali u njezinu srcu borila se majka sa sestrom, lice joj je naizmjence
sad blijedjelo od straha, sad se arilo od srdbe. etiri puta htjela je staviti drvo na vatru, etiri puta trgnula je
ruku natrag. Napokon sestrinska ljubav nadvlada majinske osjeaje.
78
- Svrnite svoje poglede ovamo - ree - vi boice osvete, na ovu rtvu koju vam prinosim! A vi, netom otprhnule
due moje brae, osjetite to za vas inim, budite pobjednice i primite skupo plaeni posmrtni dar -zlosretni plod
moga vlastitog tijela! Meni samoj kida se srce od majinske ljubavi, pa u i ja brzo poi za utjehom koju vama
aljem!
Tako rekavi odvrati pogled i druom rukom stavi drvo usred plamena.
Meleagar se meutim takoer vratio u grad razmiljajui o svojoj pobjedi, svojoj ljubavi i ubojstvu, izmjenjujui
osjeaje. Najednom osjeti, ne znajui otkuda, kako mu je utrobu zahvatila tajanstvena vruina te se, unitavan
bolima, baci na postelju. Junaki je svladavao boli, ali ga je u dnu due boljelo to mora umrijeti neslavnom
smru ne prolivi ni kapi krvi. aviao je drugovima koji su pali od udaraca veprovih. Dozove k sebi brata,
sestre, starog oca, a s bolnim stenjanjem i majku, koja je jo uvijek stajala kraj ognjita ukoenim oima
gledajui vatru kako izgara. Bol njezina sina rastao je s vatrom, a kad su eravice malo-pomalo nestajale u
blijedom pepelu, ugasila se i njegova muka: ispustio je duu s posljednjim iskrama vatre. Nad mrtvim tijelom
njegovim naricali su otac i sestre, i itav ga je Kalidon alio. Samo majke nije bilo blizu. Sa svezanim uzetom
oko vrata nali su njezino tijelo isprueno kraj ognjita, na kojemu je leao pepeo koji je jo tinjao.
Starija i jednostavnija verzija prie o Meleagru, koja se od gore ispriane potpuno razlikuje i koja uope ne
spominje Atalantu, glasi ukratko ovako: Kad je Meleagar ubio bijesnog vepra, izazove razljuena Artemida
estoku svau izmeu Meleagrovih Etoljana i plemena Kmeta koji su prebivali u susjednom gradu Pleuronu, a
koji su takoer sudjelovali u lovu. Dokle god je silni Meleagar sudjelovao u boju, uvijek je Kurete stizala
nesrea te su morali traiti zatitu iza zidova svoga grada. Tada se jednom dogodilo da je Meleagar u boju ubio
brata svoje majke, jednog od Kmeta. Kad je to Alte-ja ula, prokune u prvoj navali srdbe svoga sina, a Erinija,
grozna nona boica osvete, ula je tu kletvu. Meleagar se ojaen i srdit povukao iz rata, i odmah su
pobjedonosni neprijatelji bjesnili pred gradskim vratima Kali-dona. K rasrenu junaku pristupe s molbama starci
i sveenici gradski, njegov stari otac Enej padne mu pred noge, sestre i najmiliji prijatelji, dapae i raskajana
majka, svi su doli u njegovu odaju molei ga za pomo. Ali nisu mogli ganuti njegovo srce. Napokon, kad su
ve neprijateljske strijele padale na njegovu kuu, a grad naokolo gorio u plamenu, pristupi k njemu njegova
ena, ljupka Kleopatra. Njezinim dirljivim molbama junak ne mogae odoljeti. U sjajnu oruju pohrli u boj i
protjera Kurete. Ali vie se nije
79
vratio. Erinija je ispunila majinu kletvu: u cvijetu mladosti naao je divni junak smrt poto ga je, kako se
mislilo, pogodila Apolonova strelica.1
Atalanta
Junaku djevojku, koja je tako slavno sudjelovala u lovu na kalidonskog vepra, izloio je njezin otac odmah iza
poroda, jer je elio muko edo. Rasplakano djetece nala je u bregovima medvjedica kojoj su ubili mlade,
uzela ga pomno u ralje i ponijela ga u svoju peinu gdje ga je dojila svojim mlijekom. Kad su jednom tim krajem
prolazili lovci, nali su dijete, uzeli ga sa sobom i othranili ga do pristale djevojke. Odrasla u hladovitim umama
Arkadije, Atalanta je bila izvanredno snana, jaka i brzonoga kao najbra kouta. Zrak i sunce opalilo joj lice i
tijelo, ali njezina ljepota blistala je poput ljepote kakve umske nimfe ili djevianske boice Artemide. Tako je
ona ivjela neokaljana i ponosna u gorskoj samoi, s prezirom odbijajui udaju. Najvei joj je uitak bio kad je
mogla u trku kopljem dohvatiti plemenita jelena. Jednom dva Kentaura, Rek i Hilej, ugledae lijepu lovkinju
kako juri, te se dogovore da e je odvesti. Ali kad joj se pribliie, ubi ona obojicu strelicama. Osim u lovu na
kalidonskog vepra, sudjelovala je i u mnogim drugim smionim junakim pothvatima te je nerijetko svojom bes-
primjernom hrabrou posramila mukarce. Tako je sudjelovala i na glasovitim bojnim igrama to ih je priredio
Pelijin sin u ast svoga umrlog oca u Jolku. Ondje se rvala sa snanim Pelejem, sinom Eakovim, i doista ga je,
kako kau, pobijedila.
Kad je kasnije nala svoje roditelje, njezin je otac, kojega neki zovu Jazije ili Jazion, drugi Shenej ili Menal,
nagovarao ker molei je neka se ve jednom uda za kojega valjana junaka. Ali Atalanta nije htjela o tome ni da
uje, nego je zazirala od branoga jarma, pogotovo jer joj je jednom bilo ovako proreeno: Bjei od mua,
Atalanto, ali utei mu nee! Da bi rastjerala dosadno mnotvo nametljivih prosaca, smisli ovo: Na kraju jedne
ravnice, pogodne za utrku, zabije tri lakta visok stup u zemlju i odredi da to bude polazite za prosce. Objavi da
e poi samo za onoga koji je pobijedi u tranju; ali koji iza nje stigne cilju, tome e nagrada biti smrt. Unato
toj tekoj pogodbi, mo njezine ljepote bila je tako velika da su se prijavili mnogobrojni natjecatelji. Medu
gledaocima te neobine utrke bio je i lijepi mladi Hipomen (ili Milanion), koji je glasno zamjerao ludosti
Usp. Homerovu Ilijadu, 9. pjev., st. 529-599.
80
prosaca. Ali im je Atalanta u sjaju svoje ljupkosti stupila na trkalite i im ju je Hipomen ugledao, zanijemje i
ree u sebi:
Oprostite mi vi koje sam maloprije grdio. Nisam poznavao nagradu zbog koje stavljate na kocku svoj ivot i
ast. Doista, kao blaene bogove cijenit u onoga koji stekne ovu divnu djevojku!
Utrka zapoe. Smiona Atalanta, unaprijed sigurna u pobjedu, pusti da prosci malo prije krenu, a ona zatim
poletje kao strelica s napeta luka. Kretnja je jo poveavala dra njezine ljepote. I gle, ve se kliui pojavila na
cilju, a daleko iza nje zaostali su pobijeeni trkai, koji uzdiui pretrpjee predvienu kaznu.
Tada na trkalite stupi Hipomen i klikne:
- Zato, Atalanto, tei za jeftinom pobjedom mjerei e s nesposobnima? Doi i pokuaj sa mnom! Ako mi
sudbina priuti pobjedu, znaj da nee pruiti ruku neznatnu ovjeku: ja sam Hipomen, sin Megare-jev, praunuk
morskoga vladara Posidona! Ako li padnem, tvoja e slava biti to vea to si pobijedila Hipomena.
Atalanta njeno pogleda govornika u lijepo lice.
- Mladiu - progovori ona - odustani od svoje namjere! Vidi, ao mi je tvoje mladosti. ini mi se plemenit i
dobra srca. Svaka e se djevojka smatrati sretnom to te moe nazvati svojim muem. Ako se jednom usudi
utrkivati se sa mnom, ja te neu moi potedjeti, jer ne mogu podnijeti sramotu da budem pobijeena.
Tako ree gledajui uzbueno krasnog mladia, a nije ni primijetila da joj je ljubav ranila srce. A Hipomen se
potajno molio boici ljubavi:
Sveta Afrodito, budi blagonaklona mome pothvatu i milostivo mi pomozi!
Boica uslii njegovu molbu. Spusti se na otok Kipar i ubere tri zlatne jabuke s udesnog stabla koje joj je bilo
posveeno. Tada pristupi, nevidljiva za sve druge, Hipomenu, dade mu dragocjeno voe i brzo ga poui kako e
ga upotrijebiti. Tada po drugi put zapoe utrka, trublja odjekne, i Hipomen pojuri prvi. Ohrabren uzvicima
gledalaca, napregne sve svoje snage, ali jo je bio daleko od cilja, a ve mu je Atalanta bila za petama. Tada on
ispusti jednu zlatnu jabuku Afroditinu, i gle, djevojka se zabezeknu, primamljena sjajnim voem sagnu se,
usporavajui tranje, i zauena ga podie. Meutim je mladi ponovno mnogo odmakao, i kad ga Atalanta
ponovno dostie, baci on drugu jabuku na trkalite. Djevojka i opet nije mogla odoljeti napasti, a Hipomen je
jurio sve blie k cilju.
Sad mi pomozi, milostiva boice! - pomoli se glasno ispustivi posljednju udotvornu jabuku.
Djevojka po trei put zastane, i dok je sa zemlje podizala zlatno voe, stie Hiponen na kraj staze, pozdravljen od
razdraganog mnotva kao pobjednik. Rado se, kau, pobijeena djevojka udala za krasnog mladia, i
81
nikada nije bilo njenijeg para od Hipomena i Atalante. Iz njihova braka rodio se sin, tako lijep i ljubak kao i
njegovi roditelji. Partenopej zvao se junak, koji je kasnije naao slavnu smrt pod Tebom.
Tantal
Tantal, sin Zeusov, bio je kralj u Sipilu u Lidiji, izvanredno bogat i slavan. Ako su ikada olimpski bogovi kojega
smrtnika potovali, bio je to Tantal, Zbog njegova boanskog podrijetla poastili su ga svojim povjerljivim pri-
jateljstvom tako da je ak smio jesti za stolom Zeusovim i sluati sve o emu besmrtnici medu sobom
razgovaraju. Ali njegova ljudska tatina nije mogla podnositi nadzemaljske sree, te on poe svakojako vrijeati
bogove. Odavao je ljudima njihove tajne, s njihova je stola krao nektar i ambroziju te ih dijelio svojim
prijateljima na zemlji. Sakrio je skupocjenoga zlatnog psa kojega je netko drugi ukrao iz Zeusova hrama na
otoku Kreti, a kad ga je Zeus od njega zatraio natrag, zakleo se Tantal tvrdei da ga nije nikad ni primio.
Napokon u obijesti pozove bogove u goste, i da bi iskuao jesu li sveznajui, dade zaklati svoga roenog sina
Pelopa i prirediti im ga za jelo. Samo Demetra, koju su obuzimale tune misli na ugrabljenu ker Perzefonu,
pojela je od groznoga jela jedno plee, dok ostali bogovi primijetie strahotu. Raskomadane udove djeaka bace
u kotao, a Suenica Klo-ta izvadi iz kotla djeaka jo ljepeg nego to je bio prije. Mjesto pojedenoga plea
namjesti mu plee od bjelokosti.
Kad je Tantal prevrio mjeru zloina, bogovi ga vrgoe u podzemni svijet da ondje u Tartaru trpi teke muke.
Stajao je usred jezera. Voda mu je poigravala oko podbratka, a ipak je gorio od silne ei, jer nikada nije mogao
dohvatiti pie koje mu je bilo tako blizu. Kad god bi se sagnuo da usta pohlepno prinese k vodi, voda bi uzmakla
pred njim presahnjujui, i tamno bi se dno pokazalo pred njegovim nogama; inilo bi se kao da je neki demon
isuio jezero. Pritom je ujedno trpio i najstraniju glad. Iza njega rasle su na obali jezera krasne voke svijajui
svoje grane nad njegovu glavu. Kad bi se uspravio, u lice bi mu se smijale sone kruke, rumene jabuke, arki
mogranji, ljupke smokve i zelene masline. Ali im bi pruio ruku da ih dohvati, olujni bi vjetar nenadano
nahrupio i digao grane visoko pod oblake. Tim paklenim mukama pridruio se stalan smrtni strah, jer je nad
njegovom glavom u zraku visjela velika stijena neprestano prijetei da e se sruiti na njega. Tako je preziratelju
bogova, opakom Tantalu, u podzemnom svijetu bila dosuena trostruka muka bez kraja i konca.
82
Srebrni narataj ljudskoga roda
Pelop
Koliko se Tantal teko ogrijeio o bogove, toliko ih je pobono tovao njegov sin Pelop. Poto mu je otac bio
prognan u podzemni svijet, zaratio se Pelop s Ilom, susjednim kraljem trojanskim, a onda je bio protjeran iz oe-
ve drave te se iselio u Grku. Jedva se mladiu podbradak osuo crnim maljama, kad ve u svom srcu odabra
enu. To je bila lijepa ki elidskoga kralja Enomaja, po imenu Hipodamija. Ali ona je bila bojna nagrada koju
nije bilo lako izvojevati. Proroite je, naime, proreklo njezinu ocu da e umrijeti kad njegova ki nae mua.
Stoga je prestraeni kralj upotrijebio sve da svakoga prosca od nje odvrati. Zato po svim zemljama objavi da e
njegovu ker dobiti za enu onaj koji njega pobijedi na kolnim utrkama. Ali koga on, kralj, pobijedi, taj e
izgubiti glavu. Utrka se vrila od kraljevskoga grada Pize u Elidi do rtvenika Posidonova na Korintskoj
prevlaci. Vrijeme polaska pri utrci odreivao je kralj ovako: on e sam najprije sasvim bez urbe rtvovati Zeusu
ovna, a dotle e prosac poi sa etve-ropregom. Istom kad dovri rtvu, zapoet e kralj trku i gonit e prosca na
svojim kolima, kojima e upravljati njegov voza Mirtil. Kralj e drati koplje, pa ako mu poe za rukom dostii
kola koja su pred njim odjurila, imat e pravo da probode prosca svojim kopljem.
Kad su to uli mnogobrojni prosci koji su Hipodamiju prosili zbog njezine ljepote, svi su potpuno bili mirni.
Kralja Enomaja smatrali su iznemoglim starcem koji je svjestan da se ne moe utrkivati s mladiima pa im zato
namjerice daje toliku prednost da bi svoj vjerojatni poraz mogao
83
objasniti kao posljedicu svoje velikodunosti. Stoga dou jedan za drugim u Elidu, predstave se kralju proeci
njegovu ker za enu. Ovaj bi ih svaki put primio prijazno, prepustio im lijepi etveropreg za utrku i poao da
Zeusu rtvuje ovna, pri emu se uope nije urio. Tada bi se istom uspeo na laka kola, u koja su bila upregnuta
njegova dva konja, Psila i Harpina, koji su jurili bre od Sjevernjaka. S njima bi njegov voza svaki put dostigao
prosca jo mnogo prije kraja trkalita, a koplje bi ga groznoga kralja nenadano probolo s lea. Na taj je nain
kralj ubio ve vie od dvanaest prosaca, jer bi ih uvijek dostigao sa svojim brzim konjima.
Sad je Pelop na putu k svojoj odabranici doao na poluotok koji e se poslije zvati njegovim imenom
(Peloponez). Doskora sazna to se u Elidi dogaa s proscima. Stoga poe nou na morsku obalu i pomoli se svo-
me zatitniku, monom bogu Posidonu, koji vitl'a trozubom. Voda zaumi, a iz mora do njegovih nogu izroni
Posidon.
Moni boe - zazove ga Pelop - ako su i tebi dragi darovi Afroditini, onda otkloni od mene mjedeno koplje
Enomajevo. Poalji me na najbrim kolima u Elidu i povedi me k pobjedi. Kralj je ve upropastio trinaest
zaljubljenih mladia, i jo uvijek odgaa udaju svoje keri. Velika opasnost trai borbena ovjeka, i zato sam
odluio da je nadvladam. Tko ve jednom mora umrijeti, zato da eka neslavnu starost sjedei u mraku, lien
svega to je plemenito? Stoga elim prihvatiti borbu. Udijeli mi eljeni uspjeh!
Tako se pomoli Pelop, i molba mu bi usliena. Jo jednom nasta um u vodama, a iz valova izronie sjajna zlatna
kola sa etiri krilata konja, brza poput strelice. Pelop skoi na njih i poleti kao vjetar na utrku u Elidu,
upravljajui bojim konjima po svojoj volji. Kad ga Enomaj spazi, prestrai se, jer je na prvi pogled prepoznao
boansku zapregu morskoga boga. Ali ipak ne odbi strancu utrku uz uobiajene uvjete, jer se i sam pouzdavao u
udesnu snagu svojih vlastitih konja, brih od vjetra.
Poto su mu se konji odmorili od puta po poluotoku, stupi Pelop s njima na trkalite. Ve je bio sasvim blizu
cilju, kad mu kralj, koji je po obiaju rtvovao ovna, iznenada sa svojim lakim konjima dojuri iza lea. Ve je
zamahnuo kopljem da smionom proscu zada smrtni udarac, kad Posidon, koji je titio Pelopa, uini da su se
usred trke razili toko vi kraljevih kola, i kola se rasula. Enomaj pade na zemlju i izdahnu. U isti as stie Pelop
sa svojim etveropregom na cilj. Kad se ogledao iza sebe, vidio je kraljevu palau u plamenu. Grom ju je zapalio
i unitio do temelja, tako da je od nje na svom mjestu ostao samo jedan stup. Pelop se sa svojim krilatim konjima
pouri prema zapaljenoj palai te zarunicu izvue iz poara.1
1 Kasnije je Pelop proirio svoju vlast na itavu Elidu. Izmeu ostalog osvojio je Olimpiju gdje je uveo glasovite
olimpijske igre. Njegovi i Hipodamijini sinovi, od kojih su naj znatniji bili Atrej, Ti jest i Pitej, razili su se po
cijelom Peloponezu osnivajui svoje drave. (Usp. takoer Posljednji Tantalovii u III. dijelu, str. 504.)
84
Zet i Amfion
Kad je tebanski kralj Polidor, sin Kadmov, leao na smrtnoj postelji, preporuio je svoga maloljetnog sina
Labdaka brizi svoga tasta Nikteja. Ovaj je vladao vie godina u ime Labdakovo dok mladi nije postao
punoljetan. Ali Labdak je uivao novo dostojanstvo samo godinu dana. Tada je umro, a Niktej preuze skrbnitvo
nad Laj em, malim sinom Labdakovim.
Niktej je imao lijepu ker imenom Antiopu, koju je Zeus ljubio. Ali sikionski kralj Epopej, koji je takoer uo za
njezinu ljepotu, doe potajno u Tebu i odvede djevojku. U Sikionu je uini svojom enom. Zbog toga se Niktej
razljuti i provali s vojskom u zemlju Epopejevu. Doe do bitke, u kojoj dopadnu rana i Niktej i otmiar Epopej.
Ali pobjeda osta na strani Epopej evo j, a Tebanci se sa svojim vladarom koji je umirao morado-e povratiti kui.
Pred smrt odredi Niktej svoga brata Lika za nasljednika na prijestolju dok ne odraste mali Laj. Ujedno ga je
usrdno zaklinjao da se osveti Epopeju i Antiopu dovede natrag u Tebu. Lik sveano obea bratu na umoru da e
mu ispuniti elju, pa se stane spremati na rat protiv Epopeja. Ali i ovaj je, meutim, umro od zadobivenih rana, a
njegov nasljednik Lamedont pusti dobrovoljno Antiopu. Kad se Lik vraao s njom kui, rodila je ona putem u
okolici Eleutere dva sina. Sinove su odmah izloili u planini, ali se za njih zauzeo neki pastir dobra srca i
othranio ih do divnih mladia. Nitko ni slutio nije da su Amfion i Zet - tako su se zvali mladii -sinovi samoga
kralja bogova. Premda su obojica bili povezani iskrenom ljubavlju, ipak su im se udi razvile sasvim razliito.
Zet je postao snaan pastir, smiona srca i obdaren velikom tjelesnom snagom. Amfion se, naprotiv, vjebao u
pjevanju i sviranju u liru koju je dobio na dar od samoga Herma. U svojoj je umjetnosti postigao toliko
savrenstvo da ga je i uzvieni bog Apolon udostojao svoga drutva.
Dok su braa tako nepoznati ivjeli u samoi, morala je njihova majka podnositi teke patnje. Kralj Lik bio je,
dodue, vrlo blag i dobar ovjek, ali je imao opaku enu po imenu Dirku. Ona je bila zaluena ljubomorom,
mislei da njezin mu ljubi ker svoga brata. U slijepom bijesu osveivala se nesretnici na najokrutniji nain.
esto joj je usijanim eljezom spaljivala zlatne uvojke, udarala je pesnicom po njenom licu i muila je na
najpakosniji nain. Sirota Antiopa morala je presti vunu i raditi poslove kao prosta robinja, a za to je esto
dobivala jedva vode i kruha za hranu. Dane i dane ginula je u mraku okuene tamnice, a leaj joj je bio tvrdi ka-
men. Ali napokon se mjera njezinih patnja prevrila. Jedne noi uini Zeus te joj lanci spadoe s ruku, a vrata se
tamnice otvorie. Nesretnica pohrli prema vrhovima Kiterona, sama, ne znajui puta, u tamnoj noi, gonjena
hladnim olujnim vjetrom, dok nije dola do osamljene pastirske kolibe usred ume. Ondje zamoli da je prime
pod krov. Dva mladia izau, njezini roeni sinovi, koji nisu poznavali svoje majke. Amfion je odmah bio voljan
85
da siroticu primi, njegovo je njeno srce neto nesvjesno privlailo k njoj. Prkosni Zet htio je, dodue, da joj
zabrani ulaz, ali naposljetku pobijedi priroda, i oni puste moliteljicu pod krov.
Ali sad je ve dojurila i Dirka. Ona je primijetila bijeg zatoenice te je pola za njezinim tragom. Izmiljenim
optubama znala je mladie uvjeriti da je Antiopa obina zloinka. Molbama i prijetnjama kraljiinim nisu se
braa usudila opirati. Dovukoe divljega bika za kojega su htjeli svezati svoju roenu mater da na Dirkin nalog
bude povlaena dok ne umre, ali u taj as dojuri stari pastir koji je neko blizance spasio od smrti i otkri tajnu:
Antiopa je majka Zeta i Amfiona! Sada se pravedni gnjev brae okrene protiv nedostojne Dirke. Nju svezu za
divljega bika, koji ju je vukao po planini dok nije izdahnula u najgroznijim mukama. Njezino tijelo pretvori bog
Dioniz u izvor nedaleko Tebe, koji je jo u pozna vremena nosio ime opake kraljice Dirke.
Nato pou Amfion i Zet sa svojom naenom majkom u Tebu, gdje protjeraju slaboga Lika i sami preuzmu vlast.
Ali budui da grad, koji je leao ispod staroga grada to ga je sagradio Kadmo, jo nije imao zidova, odluie
braa da opau grad zidovima. Zet je lomio golemo kamenje u bregovima i nosio ga dolje za gradnju. Amfion je
naprotiv stao da svira u svoju liru, i gle, dva puta vee stijene poee se same od sebe pokretati, ii za zvukom
lire i slagati se u zidove. Tako nastadoe glasoviti zidovi Tebe, a budui da je Amfion izumio liru sa sedam ica,
dobio je grad njemu u ast sedmera vrata.
Nioba
Nioba, kraljica tebanska, imala je mnogo razloga da bude ponosna. Njezin mu Amfion dobio je od muza
prekrasnu liru, na iju se svirku samo od sebe slagalo kamenje tebanskih gradskih zidova. Otac joj je bio Tantal,
uzvanik bogova. Ona je bila vladarica mone drave, ena puna uzviena duha i velianstvene ljepote. Ali od
svega toga nije joj nita toliko godilo koliko lijepi broj njezine etrnaestero prekrasne djece, od kojih su polovina
bili sinovi, a druga polovina keri.1 Zato se Nioba zvala najsretnijom od svih matera, a to bi bila i ostala da se
sama nije takvom smatrala. Ali tako joj je svijest o njezinoj srei donijela propast.
Jednom je proroica Manta, ki proroka Tirezije, u boanskom nadahnuu stala posred gradskih ulica pozivati
tebanske ene neka poaste
1 Broj Niobine djece razliito se navodi. Usp. npr. biljeku o Prokni i Filomeli, str. 50.
86
Letu (Latonu) i njezine blizance Apolona i Artemidu. Nalagala im je da kosu ovjenaju lovorom i da se pobono
pomole prinesavi tamjan na rtvu. Kad su se Tebanke skupile sa svih strana, doe odjednom Nioba s velikim
mnotvom kraljevske pratnje, odjevena u zlatom protkanu haljinu koja je raskono utila. Blistala se od ljepote,
koliko je srdba doputala, a krasna joj se glava tresla s kosom koja joj je valovito padala na oba ramena. Tako je
stala sred ena koje su bile zabavljene rtvom pod vedrim nebom. Zaokruila je oholim pogledom okolo po
sakupljenom zboru te po vikala:
- Zar ste poludjele kad potujete bogove o kojima vam se samo priaju bajke, dok u vaoj sredini borave bia to
ih nebo obdaruje veom sreom? Kad ve podiete rtvenike Leti, zato moje boanstvo ostaje bez tamjana? Ta
moj je otac Tantal, jedini od smrtnika koji je sjedio za stolom nebesnika, moja je majka Diona, sestra Plejada,
jasnih zvijezda to na nebu sjaju. Jedan od mojih djedova je snani Atlant koji dri na pleima svod nebeski;
drugi djed mi je Zeus, otac bogova. Meni se pokoravaju narodi Firigije, meni i mome muu podloan je Kadmov
grad, podloni su zidovi koji su se pokorili liri moga mua. Svaki kut moje palae pokazuje mi neizmjerna blaga.
Osim toga, imam lice dostojno boice, a broj djece kojega nijedna majka ne moe pokazati: sedam ljupkih keri,
sedam snanih sinova, a doskora e biti isto toliko zetova i snaha. Pitajte sada imam li razloga biti ponosna!
Usuujte se samo i dalje davati prednost Leti, neznanoj keri Titanovoj, kojoj neko prostrana zemlja nije pruila
mjesta gdje bi mogla Zeusu roditi djecu, dok se nije lutalici smilovao lutajui otok Del i ponudio joj nestalno
mjesto. Tamo je rodila dvoje djece, sirotica! To je samo sedmi dio moje majinske radosti! Tko moe porei da
sam sretna, tko smije sumnjati da u i ostati sretna? Sudbina bi imala mnogo posla kad bi htjela uzdrmati moju
sreu! Neka mi uzme ovo ili ono, pae i neto od moje djece, nikada se nee njihov broj sniziti na jadnu mnoinu
Letinih blizanaca! Zato uklonite rtve, skinite lovor s kose! Raziite se svojim kuama i nemojte da vas opet
zateknem pri ovako ludom poslu!
Prestraene ene skinue vijence s glave, napustie nedovrene rtve i odmiljee kui odajui poast uvrijeenom
boanstvu tihim molitvama.
Na vrhu delskog brda Kinta stajala je sa svojim blizancima Leta gledajui boanskim oima to se dogaa u
dalekoj Tebi.
- Vidite, djeco! Ja, vaa majka, koja se ponosim vaim porodom, koja ne uzmiem ni pred kojom boicom osim
pred Herom, ja moram sluati uvrede od drske smrtnice! Odgurnut e me od starih svetih rtvenika ako mi vi ne
pomognete, djeco moja! Dapae i vas Nioba vrijea stavljajui vas prezirno iza gomile svoje djece!
Leta jo htjede svome prianju dodati molbe, ali Feb je prekide rekavi:
87
- Okani se tube, majko, jer ona samo odgaa kaznu!
Isto ree i njegova sestra. Odmah se oboje zavise u oblake i brzo letei zrakom stigoe do grada i tvrave
Kadmove. Tu se pred zidovima gradskim pruala prostrana ravnica koja nije bila odreena za usjev, nego
namijenjena utrkama i vjebama na konjima i kolima. Tu se upravo zabavljalo sedam sinova Amfionovih: jedni
su jahali srane konje, drugi uivali u rvanju. Najstariji, Izmen, upravo je tjerao svoga konja sitnim kasom sigur-
no uokrug, priteui mu zapjenjene vale, kad odjednom vikne: Jao meni! i ispusti uzde iz klonule ruke i
polako se sa strijelom usred srca spuzne konju s desne strane niz plea. Njegov brat Sipil, koji je odmah za njim
poigravao konja, im zauje zveku tobolca u zraku, stane poputati uzde i bjeati, kao to brodar pred buru hvata
jedrima svaki povjetarac da bi to bre uplovio u luku. Pa ipak i njega dohvati strijela koja je zazujala zrakom.
Drui zape mu drak visoko u zatiljku, a golo mu eljezo proviri iz grla van. Smrtno ranjen skliznu se preko
konjske grive po ispruenu vratu na tlo i poprska zemlju toplom krvi.
Druga dvojica - jedan se zvao kao djed mu Tantal, a drugi Fedim - leali su rvui se jedan s drugim, privivi u
vrstom zagrljaju prsa o prsa. Uto ponovno zajei luk, a strelica probode obojicu kako su bili zagrljeni. Obojica
zajedno jauknue, zgrie od bola udove po zemlji, izvrnue umirui oi i jednim dahom izdahnue duu u
praini. Peti sin, Alfenor, vidjevi kako padoe, pohrli udarajui se u prsa k brai hotei im hladna tjelesa opet
oiviti svojim zagrljajima. Ali u tom pobonom poslu pade, jer mu je? Feb Apolon poslao smrtonosno eljezo
duboko u srce, a kad ga je mladi izvukao, iknula mu je skupa s dahom krv i komadii plua u zrak. Dama-
zihtona, estog sina, njenog mladia s dugim uvojcima, pogodi strijela u koljeno, i dok se svinuo unatrag da
rukom izvue neoekivano oruje, prodre mu druga strelica sve do pera kroz otvorena usta u grlo, a mlaz mu
krvi ikne iz drijela visoko kao vodoskok. Posljednji i najmlai sin, djeak Ilionej, videi sve to, spusti se na
koljena, rairi ruke i poe se moliti:
- O, svi bogovi zajedno, potedite me!
I strani strijelac bio je ganut, ali strijelu vie nije bilo mogue povratiti. Mladi klonu, ali ipak pade od najlake
rane, koja je jedva prodrla do srca.
Glas o nesrei ubrzo se proirio gradom. Amfion, otac, uvi uasnu vijest, probode sebi grudi maem. Glasno
kukanje njegovih slugu i itavoga naroda doprlo je brzo i u enske odaje. Nioba dugo vremena nije mogla
shvatiti svu strahotu. Nije htjela vjerovati da nebesnici imaju toliko moi da bi se to usudili uiniti, i toliko snage
da bi to mogli izvriti; Ali doskora nije vie sumnjala o tome. Ah, kako se sadanja Nioba razlikovala od one
koja je maloprije rastjerala narod od rtvenika mone boice i uzdignute glave koraala kroz grad! Onoj Niobi
mogli su i njezini najmiliji prijatelji biti zavidni, a ovu je morao poaliti i neprijatelj. Ona dojuri na
poljanu, baci se na ohlaena tjelesa dijelei posljednje cjelove as jednom, as drugom sinu. Tada podie
izubijane ruke k nebu i povie:
- Nauij se moga jada, nasiti svoje gnjevno srce, okrutna Leto! Smrt ove sedmorice baca me u grob! Slavi
slavlje, nemila pobjednice!
Sad je ve dolo i njezinih sedam keri. Odjevene u crninu stajale su rasputene kose oko poginule brae. Zraak
zluradosti preleti preko blijeda lica Niobina kad ugleda keri. Ona se zaboravi, digne porugljivi pogled prema
nebu i ree:
- Pobjednice! Ne! I u mojoj nesrei ostaje mi jo uvijek vie nego tebi u tvojoj srei! I nakon toliko mrtvaca ja
sam jo pobjednica!
Jedva je to izrekla, kad se zau zvuk tetive kao zvuk jako nategnuta luka. Sve se prestrai, samo Nioba ne trenu:
nesrea ju je uinila sranom. Tada se jedna od sestara iznenada rukom zgrabi za srce i izvue strelicu koja joj se
zabola u tijelo. Onesvijetena pade na zemlju i umirui klonu licem na najbliega brata. Druga sestra poleti k
nesretnoj majci da je tjei, ali se previ od nevidljive rane i nenadano zanijemje. Trea klonu na zemlju u bijegu, a
druge padoe kad se sagnue nad klonulu sestru. Napokon je preostala jo samo posljednja, koja je pobjegla u
naruje majci i dje-tinjski se privila uz nju sakrivi se u nabore njezine haljine.
- Samo mi jednu ostavi - zavapi Nioba jadikujui prema nebu -samo najmlau od tolikih!
Ali dok je jo molila, pade dijete iz njezina naruja. Osamljena sjede Nioba sred mrtvih tjelesa mua, sinova i
keri. Od jada se ukoila. Nikakav povjetarac ne pokree vie njezinu kosu, iz lica joj je nestalo krvi, oi joj stoje
nepomino u alosnim obrazima, u itavu liku nema vie ivota. ile su prestale kucati, vrat se vie ne moe
okretati, ruka se ne mie, noga ne moe ii, i utroba joj se pretvorila u hladan kamen. Nita vie ne ivi u njoj
osim suza koje neprestano teku iz kamenih oiju. Tada se podie snana oluja, zahvati kamen, ponese ga zrakom
preko mora i spusti ga istom u staroj postojbini Niobinoj, u Lidiji, u pustom gorju, meu grebenima Sipila. Tu se
zaustavila Nioba kao mramorna stijena na vrhu brda, a mramor jo i sada lije suze.
89
Mjedeni narataj ljudskoga roda
Sizif i Salmonej
Sizif, sin Eolov,1 najlukaviji od svih smrtnika, sagradio je krasan grad Ko-rint na uskoj prevlaci izmeu dva
kopna te je prvi vladao njime. Kad je Zeus odveo Eginu, prokazao ga je Sizif iz koristoljublja ocu otete djevojke,
rijenom bogu Azopu, zatraivi od njega da mu za uzvrat uini da na ko-rintskoj tvravi potee izvor. Azop
doista izbije iz stijene glasovito vrelo Pi-renu. Zeus odlui da kazni prokazaoca pa poalje k njemu Smrt
(Tanata). Ali Sizif je okuje vrstim lancima, tako da nitko nije mogao umrijeti na zemlji dok nije doao snani
ratni bog Ares i oslobodio Smrt, koja odmah povede Sizif a u podzemni svijet. Ali ovaj je naredio svojoj eni da
ne prinese posmrtnu rtvu za njega. Zbog toga su se Had i Perzefona ljutili, a Sizif ih je uspio nagovoriti te su ga
pustili natrag na gornji svijet da opomene nemarnu enu. Izmakavi tako iz carstva sjena Sizif nije vie ni mislio
da se
1 Eol je bio sin Helenov, unuk Deukalionov. Usp. biljeku na kraju prie o Deukalionu i Piri. Eolovi sinovi
bijahu: Sizif, Salmonej, Kretej (otac Amitaona, Ezona i Fereta), Atamant (otac Friksa i Hele), Dejon, Magnet
(otac Diktisa i Polidekta) i Perijer (otac Afareja i Leukipa). Usp. Mitol. dodatak, 39.
90
vrati onamo, nego je dalje uivao na svijetu. Ali dok je sjedio za obilnim stolom veselei se uspjeloj prijevari,
doe iznenada Smrt i odvue ga neumoljivo u podzemni svijet. Tamo ga dostie vjena kazna: morao je gurati
teki mramorni kamen iz ravnice na uzvisinu upirui se rukama i nogama. Kad je ve mislio da ga je dogurao do
vrha, teret bi se okrenuo i pakosni bi se kamen ponovno skotrljao u dubinu. Stoga je mueni zloinac morao uvi-
jek iznova gurati stijenu uzbrdo da mu je hladan znoj tekao po tijelu.
Salmonej, brat Sizifov, kralj u Elidi, bio je bogat, nepravedan i u srcu obijestan vladar. Osnovao je prekrasan
grad nazvavi ga imenom Sal-mona, a u svojoj je oholosti iao tako daleko da je od svojih podanika traio da mu
iskazuju boanske poasti, da mu prinose rtve i da ga smatraju Zeusom. Kao Zeus putovao je svojom zemljom i
kroz grke narode na kolima koja su bila nalik na kola Gromovnikova. Pritom je oponaao Zeusove munje
bacajui uvis zapaljene baklje, a Zeusov grom topotom divljih konja koje bi potjerao preko mjedenih mostova.
Dao je ubijati ljude, a tvrdio je da ih je ubila munja. Zeus je s Olimpa gledao to ludovanje. Napokon pograbi iz
gustih oblaka pravu munju, zavitla je i baci na smrtnika koji se u pomahnitaloj obijesti vozio amo-tamo. Grom
smrvi kralja i uniti njegov grad zajedno sa svim njegovim stanovnicima.1
i
Belerofont
Belerofont je bio unuk Sizifov, a sin korintskoga kralja Glauka. Zbog nehotinog ubojstva pobjee mladi od
kue i skloni se u Tirint gdje je vladao kralj Pret. Ovaj ga lijepo primi i oisti od ubojstva. Belerofont je imao od
bogova lijep stas i muevne vrline. Stoga kraljeva ena Ante ja plane nedoputenom ljubavlju prema njemu pa ga
htjede navesti na zlo, ali je plemeniti Belerofont odbije. Tada se njezina ljubav pretvori u mrnju. Zato smisli
kako e ga upropastiti laju, pa pristupi k svome muu i ree mu:
- Ubij Belerofonta, muu moj, ako nee da tebe zadesi neslavna smrt, jer mi je taj vjerolomnik izjavio svoju
grenu sklonost hotei me navesti na nevjeru prema tebi.
Kad je kralj to uo, obuze ga slijepa ljubomora. Ali budui da je jako volio razboritog mladia, nije mogao
pristati na misao da ga ubije, jer
1 Ki Salmonejeva Tira bila je pramajka glasovitih junaka. Posidonu je rodila Peliju (vidi priu o Argo-nautima)
i Neleja (oca Nestorova, vidi priu o Melampodu). Od njezina smrtnog mua Kreteja, brata njezina oca
Salmoneja (vidi prethodnu biljeku) bili su njezini sinovi: Ezon (otac Jazonov), Feret (otac Admetov) i Amitaon
(otac Melampodov). Vidi Mitol. dodatak, 39.
91
se od nje zgraao. No ipak je smiljao kako da ga upropasti. Zato poalje nedunog mladia svome tastu Jobatu,
kralju Likije, i dade mu da ponese sloenu ploicu koju e na dolasku u Likiju pokazati kralju kao pismenu
preporuku. Na ploici su bili urezani neki znakovi koji su sadravali uputu da donosioca treba ubiti. Bezbrino i
mirno poe Belerofont na put, ali ga svemogui bogovi uzee u svoju zatitu. Kad je preao preko mora u Aziju i
stigao do lijepe rijeke Ksanta i tako doao u Likiju, stupi pred kralja Joba-ta. Ali ovaj je bio dobar i gostoljubiv
vladar staroga kova pa doeka plemenitog stranca ne pitajui ga ni tko je ni otkuda dolazi. Njegov dostojanstveni
izgled i otmjeno ponaanje bili su dovoljni da ga uvjere kako mu nije doao pod krov obian gost. Zato je
mladiu iskazao poast na razliite naine, priredio mu je svaki dan novu gozbu prinosei svako jutro po jednoga
bika bogovima kao rtvu. Tako je prolo devet dana, a kad je zarudjela deseta zora, zapita gosta tko je i zato je
doao. Tada mu Belerofont ree da dolazi od njegova zeta Preta, i pokaza mu ploicu kao dokaz. Kad kralj Jo-bat
razabere smisao pogubnih znakova, prestrai se u dnu due, jer je jako zavolio plemenitog mladia. Ipak nije
mogao misliti da je njegov zet bez jakoga razloga namijenio nesretniku smrtnu kaznu. Zato povjerova da je ovaj
svakako izvrio zloin koji zasluuje smrt. Ali ni on se nije mogao odluiti da jednostavno ubije ovjeka koji je
tako dugo bio njegovim gostom i koji je cijelim svojim dranjem znao stei njegovu naklonost. Stoga namisli da
mu samo nametne borbe u kojima svakako mora zaglaviti.
Najprije mu naloi da ubije neman Himeru koja je pustoila Likiju i koja je bila boanskoga, a ne ljudskog
podrijetla, jer ju je rodio uasni Tifon s gorostasnom zmijom Ehidnom. Sprijeda je bila lav, straga zmaj, a u
sredini koza, iz drijela joj je izbijala vatra i nesnosna vruina. Samim se bogovima saali neduni mladi kad
vidjee kakvoj je opasnosti izloen. Zato mu na njegovu putu k nemani poalju besmrtnoga krilatog konja Pe-
gaza, kojega je rodila Meduza s Posidonom. Ali kako mu je ovaj mogao pomoi? Boanski konj nije jo nikada
nosio smrtnoga jahaa, pa se nije dao uhvatiti ni ukrotiti. Umoran od uzaludnih napora, zaspa mladi kod izvora
Pirene gdje je naao konja. Tada mu se u snu javi njegova zatitnica Atena, stade pred njega drei u ruci
skupocjene uzde zlatom okovane i ree mu:
- to spava, potome Eolov? Uzmi ovu konjokrotnu napravu, rtvuj Posidonu lijepoga bika i upotrijebi uzde!
Tako ree Atena junaku u snu, potrese svojom mranom egidom i iezne. Belerofont se trgne, skoi i posegne
rukom za uzdama. I gle uda! Uzde za kojima je u snu posegnuo drao je budan uistinu u ruci. Odmah potrai
proroka Poliida i ispripovjedi mu svoj san kao i udo to mu se pritom dogodilo. Prorok mu savjetova neka bez
otezanja ispuni elju boii-nu, neka rtvuje Posidonu bika i neka svojoj zatitnici boici Ateni podigne rtvenik.
Kad je to sve izvrio, Belerofont uhvati i ukroti krilatoga konja
92
bez svake muke, zauzda ga zlatnim uzdama i zajaha na nj u mjedenom oklopu. Tada je iz visine gaao Himeru
dok je nije ubio svojim strijelama.
Poslije toga poalje ga Jobat protiv naroda Solimaca, ratobornog mukog plemena to je stanovalo na granicama
Likije. Poto je Belerofont protiv oekivanja sretno izdrao najtei boj s njima, poalje ga kralj protiv enskog
plemena Amazonki koje su ivjele poput mukaraca. Iz te borbe vrati se mladi neozlijeen i kao pobjednik.
Da bi napokon ipak izvrio poruku svoga zeta, postavi Jobat Be-lerofontu na povratku iz zadnje borbe zasjedu
izabravi u tu svrhu najhrabrije mueve iz likijske zemlje. Ali nijedan od njih ne vrati se kui, jer Belerofont
uniti svoje napadae sve do jednoga. Sada kralj uvidje da njegov gost nije zloinac, nego miljenik bogova.
Mjesto da ga progoni, zadra ga u svojoj zemlji, podijeli s njim prijestolje i dade mu svoju krasnu ker Filono-ju
za enu. Likijci mu prepustie najljepe njive i nasade da ih obrauje. ena mu rodi troje djece, dva sina i jednu
ker. Ali uto je Belerofontovoj srei doao kraj. Njegov stariji sin Izandar odrastao je, dodue, do snanog
junaka, ali je poginuo u jednoj bitki protiv Solimaca. Njegova ki Laoda-mija, poto je Zeusu rodila junaka
Sarpedona, pogibe od strijele Artemidi-ne. Samo njegov mlai sin Hipoloh doivje slavnu starost, pa je u ratu
Tro-janaca protiv Grka poslao Trojancima u pomo s odabranom etom Likija-ca svoga junakoga sina Glauka,
kojega je pratio njegov brati Sarpedon.
Sam Belerofont uzobijestio se zbog toga to je imao besmrtnoga krilatoga konja, pa je zaelio da se na njemu
uspne na Olimp i da se on, smrtnik, uvue u zbor besmrtnika. Ali sam boanski konj usprotivi se tomu smionom
pothvatu, propne se u zraku i zbaci smrtnoga jahaa dolje na zemlju. Belerofont se, dodue, oporavio od toga
pada, ali je otada bio mrzak besmrtnicima, a od ljudi se stidio, te je lutao osamljen naokolo, izbjegavajui putove
ljudske, i polagano ginuo u neslavnoj i brigama ispunjenoj starosti.
Dioskuri
Leda, mati lijepe Helene, imala je dva sina, Kastora i Polideuka (Poluksa). Prvi je bio sin spartanskoga kralja
Tindareja, ali ocem Polideukovim bio je smatran sam Zeus. Stoga je Polideuk bio besmrtan, a Kastor naprotiv
smrtan. Ali budui da su blizanci, roeni uz more na strmom obronku planine Taj geta, bili jedan drugom
potpuno jednaki po stasu i naravi i vrlo se srdano ljubili, nazivali su ih takoer obojicu Tindaridima, po ocu
Ka-storovu, ili obojicu Dioskurima, to e rei Zeusovi sinovi. itav svoj ivot,
-----------------------------------,---------,----------- 93 -----------------------------------------------,---------
dapae i u smrti, bili su nerazdruivi, poduzimajui uvijek zajedno svoje katkada smione junake pothvate.
Blistajui od ljepote i ljupkosti, skloni veselju i uvijek spremni pruiti pomo, odrasli su do zornih momaka.
Kastor je iznad svega bio vjet upravljanju neukrotivih konja, a Polideuk je bio najslavniji aka. Ve u ranoj
mladosti imali su prilike da pokau izvanrednu sranost kad im je Teze j odveo ljubljenu sestru Helenu. Na
svojim poput vjetra brzim konjima, koje su im darovali bogovi, pojurili su za smionim otmiarom i oslobodili
sestru iz tvrdoga grada Afidne gdje je bila zatoena. Kasnije su sudjelovali u lovu na kalidonskog vepra, a
osobito na plovidbi Argonauta, gdje je Polideuk izdrao glasovito akanje s gorostasnim bebrikim kraljem
Amikom. Tim i mnogim drugim junakim djelima stekoe Dioskuri besmrtnu slavu, tako da ih je veliki Heraklo
odabrao da vode olimpijske igre koje je on obnovio.
U Meseniji vladae u to vrijeme kralj Afarej, urjak Tindarejev, koji je takoer imao dva silna junaka sina,
Linkeja i Idu. Linkej, to e rei Risje oko, s pravom se zvao tim imenom, jer su mu oi mogle vidjeti kroz
stablo, i ak duboko kroz zemlju. Njegov brat Ida bio je goleme tjelesne snage i tako smione udi da se jednom
uhvatio u kotac i sa samim uzvienim Apolonom. Apolon je, naime, ljubio ker rijenoga boga Euena, lijepu
Marpesu, pa ju je zatvorio u svoj hram. Ali Ida, koji je takoer bio obuzet estokom ljubavlju prema toj djevojci,
provali u svetite i ugrabi odabranicu. Kad je rasreni bog poao za njim prijetei mu, Ida neustraivo nape luk
na njega, i bilo bi dolo do borbe da sam Zeus nije uinio kraj sukobu tako da je Marpesi ostavio na volju hoe li
se prikloniti boanskom ili smrtnom proscu. Ona odabere Idu, koji je veselo povede kui, ali je okrutna sudbina
enu doskora odnijela u cvijetu mladosti.
Isprva su Dioskuri bili iskreni prijatelji s oba Afarejeva sina, Linkej em i Idom, ali su poslije od prijatelja postali
smrtni neprijatelji, a to se dogodilo ovako: Jednom su sva etvorica pola zajedno u pljaku. U Arka-diji zarobie
krasno stado goveda koje odluie meu sobom podijeliti, slo-ivi se da diobu izvri Ida. On rasijee jednog
bika na etiri dijela i odredi da onaj koji prvi pojede svoj dio dobije polovicu plijena, a drugi po redu preostalu
polovicu. Tada zapoe neobino natjecanje. Ali jedva su poeli jesti, kad je Ida ve bio gotov sa svojim dijelom
pa je odmah pomogao bratu pojesti njegov dio. Tako Afarejevi sinovi dobie okladu pa povedoe itav plijen sa
sobom smijui se, dok su Dioskuri otili praznih ruku.
Razljueni zbog toga, Dioskuri provale u Meseniju i odvedu lijepe keri Leukipove, Febu i Hilairu, zarunice
Afarejevih sinova, i oene se njima. Smjestivi plijen na sigurno mjesto sakriju se blizanci u jedan uplji hrast. Iz
te zasjede vrebahu Afarejeve sinove da na njih navale, jer su dobro znali da ovi nee mirno podnijeti uvredu,
nego e poi u potjeru za njima. Ali Linkej pohrli hitro na Tajget i popne se na najvii vrh. Odande pre-
94
gleda cijeli Pelopov otok, sve do obala plavoga mora, i brzo svojim prodornim oima ugleda blizance sakrivene
u upljemu deblu, Kastora konjokrotu i slavnog junaka Polideuka. Pokazavi ih svomu bratu Idi, prikradu se
obojica brzo onamo, i prije nego su ih Dioskuri opazili, Ida baci teko koplje i probode Kastorove grudi tako da
je ovaj pao na zemlju. Polideuk, vidjevi okrvavljena brata do svojih nogu, skoi bijesno iz drveta da se bori u
isti as protiv oba neprijatelja. Njegovoj navali ne mogoe oni odojeti, nego u divljem bijegu dotrae sve do
groba svoga oca Afareja. Ondje snani Ida podie kamen s groba i baci ga na prsa progoniteljeva. Ali poput
stijene u moru ost a Polideuk nepokolebljiv od teine mramora koji ga je udario. Zatim odmah navali na Linkeja
i zabode mu koplje duboko u slabine, tako da je smrtno ranjen pao na zemlju.
Strana borba nasta sada izmeu Polideuka i Ide. Svaki je gorio od elje da osveti svoga mrtvova brata. Tada
Zeus pogleda s visine dolje i zauze se za svoga dragog sina. Upravo je Ida zamahnuo da baci golemi kamen na
glavu protivnikovu, kad Gromovnik poalje plamenu munju. Nebeskom vatrom uniten pogibe i posljednji
potomak Afarejev.
Polideuk upravi zahvalan pogled ocu Zeusu, a onda se urno vrati bratu koji je umirao. Jo nije bio mrtav, ali su
mu ranjene grudi teko hroptale u samrtnoj borbi. Tada se Polideuk glasno plaui srui pokraj arko ljubljenog
brata i snanim glasom povika:
Oe Zeuse, kako e svriti moja nevolja? O daj mi, gospodaru, da umrem zajedno s bratom! ast i veselje
izgubio je ovjek koji je lien svoga najdraeg prijatelja.
Tada se kralj bogova spusti dolje k njemu i ree:
- Ti si besmrtan jer si moj sin. Ali ovaj tvoj brat potjee od smrtnoga oca. Ali dajem ti slobodan izbor: ako eli
izbjei smrti i mrskoj starosti pa vjeno stanovati na Olimpu kod blaenih bogova, i sam kao bog, ali bez
Kastora, neka ti bude; ako li hoe da sve dijeli s dragim bratom, onda moe zajedno s njim polovicu vremena
boraviti u mranom podzemnom svijetu, a drugu polovicu u zlatnoj nebeskoj dvorani.
Tako ree Zeus, a Polideuk se ni asak ne uskoleba, nego veselo i bez oklijevanja odabra zajedniku sudbinu s
bratom. Tada Zeus razveza Kastoru oi i jezik. I tako zajedno provode blizanci, nerazdvojivi kao u zemaljskom
ivotu, jedan dan kod oca Zeusa i ostalih bogova, a drugi u mranom Hadu.
Ljudi im se mole u svim nevoljama ivota, jer potuju Dioskure kao milostive pomagae u opasnosti. U bojnoj
vrevi pojavljuju se braa kao sjajne zvijezde junaku u stisci vodei ga k pobjedi. Na uzburkanu moru, u buri i
oluji, sputaju se lebdei na zlatnim krilima da pomau brodolomcima koji oajavaju. Vatrom svetog Ilije naziva
danas pomorac udesnu svjetlost koja u mraku nevremena zasvjetluca oko jarbola, jedara i konopa-ca, a u njoj je
Grk vidio silazak Blizanaca da prue svoju pomo.
r
------- 95 *-------
Melampod
i
Amitaon, sin Kretejev, ivio je u Meseniji u gradu Pilu koji je sam osnovao. ena Idomena rodila mu dva sina,
jedan se zvao Bijant, a drugi Melampod, to e rei Crnonogi. Ovaj je, naime, kao dijete jednom zaspao vani u
prirodi, pa mu je sunce opalilo tabane, tako da su sasvim pocrnjeli. Oba su se brata njeno ljubila, i dok su jo
bili maleni, poslao ih je otac na selo, gdje su ivjeli i odrasli u meusobnoj ljubavi. Pred njihovom kuom stajao
je visok hrast, a u njegovu se deblu nalazilo zmijsko gnijezdo. Melampod se esto zabavljao s pametnim
ivotinjama. Kad su jednom radnici ubili stare zmije, saale se djeaku naputene mlade zmije, pa on naslae
drva na lomau, zapali je i spali tjelesa starih zmija, a mlade ponese sa sobom kui i othrani ih. Kad su mladi
odrasli, dogodi se jednom da je Melampod zadrijemao. Tada se njegovi tienici douljaju do njega, popnu se na
njegova ramena pa mu svojim jezicima izliu i proiste ui. Kad se Melampod prestraen probudi, vrlo se zaudi,
jer je najednom razumio sve to su pjevale ptice koje su letjele nad njim. Otada je on bio glasovit prorok jer su
mu ptice objavljivale budunost. Kasnije je nauio i vjetinu gatati iz utrobe rtvenih ivotinja, pa je postao
miljenik Apolona, boga proroka, koji se rado s njim zabavljao.
Uz Amitaona bio je u Pilu moan i junak Nelej. On je imao prekrasnu ker po imenu Peru, koja je bila tako
ljupka da su je prosili prosci sa svih strana. Ali Nelej je ne htjede dati nikomu. I Bijant, brat Melampodov, vidje
lijepu Peru pa ga obuze njena ljubav prema njoj. Zato poe k Neleju i zaprosi ruku njegove keri. Ali Nelej
odgovori da e je dati samo onomu koji mu dobavi goveda Ifiklova, jedan dio batine njegove majke. Ta su go-
veda bila izvanredno krasna, a nalazila su se u Filaki u Tesaliji, gdje ih je jedan pas tako dobro uvao da u
njihovu blizinu nije mogao doprijeti ni ovjek ni ivotinja. I Bijant se, dakle, uzalud trudio da ukrade goveda, pa
zato zamoli svoga brata da mu pomogne doi do njih. Melampod, koji je iskreno ljubio svoga brata, pristade
odmah na to, premda je unaprijed znao da e pri tom vratolomnom pothvatu biti uhvaen i baen u tamnicu kao
tat. No znao je i to da e unato tome za godinu dana imati goveda u svojim rukama. Zato se pouzda u nenadanu
pomo i otputuje, kako je obeao, u Filaku. Ondje ga doista uhvate kad je pokuao ukrasti goveda, okuju ga
lancima i bace u tamnicu. Kad je prola gotovo godina dana, sjedio je Melampod jednoga dana zamiljen u
tamnici. Tada zauje kako pod krovom u gredama griskaju crvi i razgovaraju meu sobom. Smjesta ih zapita
dokle su doprli sa svojim razornim radom.
- Treba rastoiti jo samo vrlo mali dio - odgovore crvi - jo samo asak vremena, i na je posao gotov.
96
im je to Melampod uo, pozove glasno uvara tamnice i zatrai da ga odmah odvedu u drugu zgradu, jer e se
ova jo danas sruiti. Tek to su mu ispunili tu molbu, naputena se kua raspade.
Glas o vidovitosti zatoenika brzo dopre do kralja Filaka, oca Ifi-klova. On se vrlo zaudi pa, razabravi da u
tamnici ima najizvrsnijega gatara, zapovjedi da ga oslobode okova i dovedu pred njega. Nato ga povede u stranu
i ree mu da e mu rado dati goveda ako uspije izlijeiti njegova sina Ifikla. Ovaj je, naime, u djetinjstvu bio
sasvim zdrav i snaan, ali je neobinim sluajem jo u svojoj mladosti izgubio zdravlje tako da je odonda uvijek
bio boleljiv i slabunjav. Melampod obea kralju da e ispitati stvar, a Filak ponovi obeanje da mu je voljan
izruiti goveda.
Nato Melampod zakla Zeusu dva bika, rasijee ih u komade i pozove ptice neka dou na gozbu. Kad su se one
slet jele sa svih strana, zapita ih gatar mogu li mu otkriti uzrok Ifiklove bolesti. Ali nijedna ptica nije znala nita,
samo je meu njima bio jedan mladi jastreb koji ispripovjedi da mu je stari otac ostao kod kue u gnijezdu,
moda on zna togod o toj tajni. Melampod odmah poalje nekoliko izaslanika k starom jastrebu koji se doista
nakon kratkog vremena i pojavi te priopi gataru ovo: Jednom je Filak sjekao drva u umi, a njegov se mali sin u
blizini igrao. Da bi se naalio i sina malo zaplaio, otac je bacio sjajnu sjekiru tik pred njega u jedno drvo u koje
se zabila i otada ostala ondje. Ifiklu je tom prilikom uao strah u kosti, i otuda potjee njegova bolest.
- Ako ti sada - nastavi jastreb govorei Melampodu - nae onu sjekiru, ostruzi s nje ru i daj je Ifiklu da je deset
dana pije u vinu pa e ozdraviti.
To je, eto, Melampod saznao od starog jastreba. On uini po njegovu savjetu, potrai i nae sjekiru, ostrue s nje
ru i dade je Ifiklu da je deset dana pije. Odmah zatim postade mladi svje i zdrav. Obradovan, kralj dade
Melampodu goveda, koji ih potjera u Pil i preda Neleju. Od njega dobije za to lijepu Peru, koju dade svome bratu
za enu. Tako su ivjeli nekoliko godina u Meseniji. Ifiklo je pak postao krasan junak, nepobjediv u tranju, jer
je brzina njegovih nogu bila tako izvanredna da je mogao trati preko itnog polja ne lomei klasja i preko
morskih valova ne kvasei gleanj a.
U zemlji Argolidi vladahu u to vrijeme blizanci Akrizije i Pret, unuci Danajeve keri Hipermnestre i Egiptova
sina Linkeja. Oni se nisu tako bratski voljeli kao Melampod i Bijant, nego su se svaali ve onda dok su jo
leali na majinim grudima. Kad su odrasli, prepirali su se oko vlasti, dok nije nadvladao Akrizije i protjerao
Preta iz zemlje. Pret pobjee u Li-kiju kralju Jobatu, koji mu dade svoju ker Anteju za enu i vrati ga s vojskom
u Argolidu. Ondje Pret zauze grad Tirint, gdje mu Kiklopi sagrade goleme zidine i neosvojivu tvravu. Akrizije
je sada morao podijeliti vlast s bratom, tako da je sam bio kralj u Argu, a Pret u Tirintu.
i
97

eljezni narataj ljudskoga roda
Sa svojom enom Antejom Pret je imao tri keri, koje su bile tako lijepe da su ih svi Heleni eljeli za ene. Ali
one su bile bezbone i ohole. Kad su jednom dole u neki stari hram kraljice bogova, narugale su se to je tako
jednostavan i bez ukrasa, dok je kua njihova oca mnogo raskoni ja i sjajnija. Boica nije mogla podnijeti da se
njezino asno svetite tako vrijea, pa bezbone djevojke kazni uasnim ludilom, tako da su same sebe smatrale
kravama te su muui jurile zemljom. Po Argolidi i Arkadiji, po cijelom Peloponezu besmisleno su lutale
naokolo. Zbog toga je njihov otac Pret bio vrlo tuan, a kad je uo za veliku slavu gatara Melampoda, dao ga je
dozvati k sebi, molei ga da izlijei njegove nesretne keri. Me-lampod odgovori:
- Ispunit u ti elju ako mi odstupi treinu svoje drave.
To je krtome kralju bilo odvie, pa ne htjede na to pristati, a posljedica je bila da su djevojke postale jo
mahnitije. Dapae, njihova mahnitost zarazi ostale Argejke, koje stanu naputati svoje domove, ubijati vlastitu
djecu i lutati naokolo muui kao i kraljeve kei. Kad je zlo dostiglo najvii vrhunac, Pret sav prestravljen
pozove jo jednom Melampoda k sebi i zamoli ga da mu pomogne, obeavi mu treinu svoje drave. Ali gatar
odgovori da mu nee pomoi ako ne odstupi i njegovu bratu Bijantu drugu treinu. Koliko god je kralju bilo
teko, ipak napokon pristane na to, jer se bojao, ako dulje bude oklijevao, da e Melampod na kraju traiti itavu
kraljevinu od njega.
Tada Melampod sakupi odmah najsnanije argejske mladie oko sebe, povede ih u bregove i s njima uz glasnu
viku i bune plesove potjera pomahnitale ene sve do okolice Sikiona. Za te hajke umrije nastarija ki Pretova,
ali druge dvije budu sveano oiene, poto je Melampod molitvama i rtvama ublaio rasrenu boicu Heru.
Tako se njima opet sretno vrati razum, a njihov otac osim obeane zemlje dade jednu ker Melampo-

du, a drugu Bijantu za enu, zbog ega su braa postali moni kraljevi. Od njih je poteklo veliko i slavno
potomstvo, Melampodidi, na koje je preao proroki dar njihova pretka.
Orfej i Euridika
Nenadmaivi pjeva Orfej bijae sin trakoga kralja i rijenog boga Eagra i muze Kaliope. Sam Apolon,
milozvuni bog, darovao mu je liru, i kad bi je Orfej dodirnuo i usto pjevao da se razlijegao njegov divni pjev
koji ga je nauila njegova mati, dolazile su ptice iz zraka, ribe iz mora, zvijeri iz ume, dapae drvee i stijene,
da sluaju arobne zvukove. Njegova ena bijae ljupka najada Euridika, s kojom je bio povezan najnjenijom
ljubavlju. Ali jao! prekratka bijae njihova srea, jer tek to su zamuknule vesele svadbene pjesme, prerana smrt
pokosi mladu enu. Na zelenoj livadi etala se lijepa Euridika medu drugim nimfama, kad je najednom u njenu
petu ujede zmija otrovnica to je leala sakrivena u travi. Umirui srui se ljupka ena na ruke prestraenih
prijateljica. Neprekidno sada odjekivahu bregovi i doline od jecaja i naricanja nimfa, a meu njima jadikovae i
pjevae Orfej izlijevajui svoju bol i tune pjesme. S ostavljenim muem tugovale su ptiice i mudri jeleni i
koute. Ali njegove molitve i suze ne povratie izgubljene ene.
Tada pjeva zamisli neto neuveno: poi e dolje u uasno carstvo sjena da od mranog vladara i vladarice
izmoli da mu vrate Euridiku. Neustraivo spusti se dolje kroz vrata podzemnog svijeta kod Tenara. Jezovito su
lebdjele sjene pokojnika oko iva doljaka, ali on neustraivo prodc kraj njih dok ne stupi pred prijestoje
blijedoga Hada i njegove stroge ene. Ondje dohvati svoju liru i zapjeva uz slatke zvukove struna:
- O vladari podzemnoga carstva, dopustite mi da kaem istinu i sasluajte milostivo moju molbu! Nije me ovamo
dotjerala radoznalost da vidim Tartar, nisam doao da sputam troglavoga psa. Ah, ne! Zbog svoje ene pristupam
k vama. Otrovana ujedom pakosne zmije umrla je draga u cvijetu mladosti, samo malo dana bila je ponos i
radost moje kue. Gledajte, htio sam to podnijeti, tu neizmjernu alost. Dugo sam se muki borio, ali ljubav mi
razdire srce, ne mogu biti bez Euridike! Stoga vas zaklinjem, strani, sveti bogovi smrti! Tako vam ovih uasnih
prostora, tako vam utljive pustoi vaih polja, vratite mi dragu enu, oslobodite je i ponovno joj poklonite ivot
koji joj je prerano usahnuo! A ako to ne moe biti, uzmite onda i mene meu mrtve, jer bez nje se ne vraam!
r
99
Tako je pjevao Orfej dodirujui prstima strune. I gle, sluale su ga plaui beskrvne sjene. Nesretni Tantal nije
vie posizao za vodom koja mu je izmicala, Iksionov se brzi toak prestao vrtjeti, keri Danajeve odustale su od
uzaludnih napora i sluajui naslonile se na svoje vreve, a i sam je Sizif zaboravio svoju muku pa sjeo na
pakosni kamen da slua njene zvukove Orfejeve tualjke. Tada, kako vele, i stranim Erinijama potekoe suze
niz obraze, a sumorni vladarski par prvi put osjeti samilost. Perzefona dozove sjenu Euridikinu, koja se priblii
sporim korakom.
- Uzmi je sa sobom - ree kraljica mrtvih - ali znaj: Samo onda ako se na nju koja e te slijediti nijednom ne
osvrne dok ne prekorai vrata podzemnoga svijeta, samo onda e biti tvoja. Ali ako se prije obazre za njom,
bit e ti uskraena ta milost.
utke i brzim korakom uspinjali su se oboje mranim putem, okrueni groznom tamom. Najednom Orfej a obuze
neizreciva enja. Pri-sluhne ne bi li uo dah drage ene ili utanje njezine haljine. Ali tiina, mrtva tiina
vladala je svuda oko njega. Svladan strahom i ljubavlju, jedva gospodar nad sobom, usudi se brzim pogledom
obazreti za uenom dragom. O jada! U taj as poe ona padati natrag u jezovitu dubinu, upirui u njega pogled
pun tuge i njenosti. Oajan prui on ruke za dragom koja je nestajala. Ali uzalud! Po drugi put umire ona, ali se
ne tui! Zar se mogla tuiti to je tako arko ljubljena? Ve mu je gotovo nestala iz vida. Zbogom, zbogom!
odjekne tiho i sve slabije iz daljine.
Orfej je najprije stajao kao ukoen od alosti i uasa, zatim jurne natrag u tamni ponor. Ali ovaj put ga zaustavi
Haron usprotivivi se da ga vozi preko crne Stige. Sedam dana i sedam noi sjedio je jadnik na obali, bez jela i
pia, lij ui bezmjerne suze i molei milost od podzemnih bogova. Ali oni su neumoljivi i ne daju se po drugi put
smekati. Zato se Orfej alostan vrati na gornji svijet u osamljene gorske ume Trakije. Tako je ivotario tri
godine osamljen, izbjegavajui drutvo ljudi. Mrzak mu je bio pogled na ene, jer mu je uvijek lebdjela pred
oima ljupka slika njegove Eu-ridike; njoj su posveeni svi njegovi uzdasi i pjesme, njezinoj uspomeni svi slatki
i tuni zvukovi koje je izmamljivao iz svoje lire.
Jednom je tako boanski pjeva sjedio na zelenom breuljku na kojem nije bilo hlada, zapoinjui svoju pjesmu.
Smjesta se stane micati uma, sve blie i blie prilazila su golema stabla dok nisu svojim granama nainila hlada
pjevau. I umske zvijeri i vesele ptiice prioe i okruie pjevaa sluajui divne njegove zvukove. U to su
vrijeme brdima mahnito jurile rulje trakih ena to su slavile divlju svetkovinu Dionizovu. One su mrzile
pjevaa koji je iza smrti svoje drage prezirao sve ene. Sada ugledae svoga preziratelja.
- Vidite ga ondje, tamo je onaj koji nas prezire! - povie prva meu mahnitim Menadama.
i
si
100
\
I u tren oka navalie bijesno na njega bacajui kamenje i tirsove palice. Jo dugo su vjerne zvijeri titile
ljubljenog pjevaa, ali kako se zvuk njegovih napjeva malo-pomalo gubio u bijesnom urlanju mahnitih ena,
pobjegoe prestraene u umsku gustu. Tada jedan zavitlani kamen pogodi nesretnog pjevaa u sljepooicu, i on
okrvavljen pade na zelenu travu. Ah! Dua mu izleti kroz milozvuna usta koja su znala ganuti stijene i gorske
zvijeri.
im se ubilaka rulja udaljila, doleprae ptice jecajui, tuno se pribliie stijene i sve zvjerinje. I nimfe izvora i
stabala urno se skupie, obuene u crne haljine. Za Orfejem naricahu sve i pokopae njegove osakaene udove.
Ali glavu i liru prihvatie nabujali valovi rijeke Hebra i ponesoe ih sredinom struje. Jo je uvijek sa struna i
mrtva jezika brujalo kao slatka tualjka, a tiho su se odzivale obale s bolnom jekom. Tako je rijena struja
ponijela glavu i liru sve do morskih valova i dalje do obale otoka Lezba, gdje su poboni stanovnici oboje
izvadili iz mora. Glavu ukopae, a liru objesie u jednom hramu. Otuda dolazi da je taj otok rodio tako divnih
pjesnika i pjevaa. tovie, i slavuji pjevahu ondje ljupkije nego drugdje, da poaste grob besmrtnog pjevaa.
Orfejeva je dua odleprala u carstvo sjena. Ondje je on ponovno naao svoju dragu Euridiku, i otada borave oni,
nerazdvojeni i blaeno zagrljeni, na poljanama Elizija, zauvijek meusobno zdrueni.
\
Keik i Halkiona
Keik je bio sin Hespera i nimfe Filonide. Zaplaen nepovoljnim proroanstvima, odlui da otplovi preko mora u
Klar, u Malu Aziju, gdje je bilo glasovito proroite Apolonovo. Njegova vjerna ena Halkiona, ki Eola, boga
vjetrova, s kojom ga je vezala najsrdanija ljubav, nastojala je da ga suzama i njenim prekoravanjima odvrati od
njegova nauma ili da ga bar nagovori da i nju povede sa sobom na opasno putovanje. Premda su ga njezine rijei
i suze duboko u srcu dirale, ipak nije odustao od svoje namjere, nego je enu pokuao ohrabriti utjenim
rijeima:
- Dug je, dodue, za nas oboje svaki rastanak - govorae joj -ali ja ti se kunem svojim svijetlim ocem: ako mi
sudbina dosudi povratak kui, vratit u se prije nego se mjesec dva puta pomladi.
Nato odmah dade porinuti lau u more i spremiti sve za plovidbu. Na rastanku Halkiona nije mogla sakriti svoju
neizrecivu bol. Zbogom! rekla je samo i sruila se bez svijesti na obali. Rado bi se njeni mu jo bio zadrao,
ali su momci na brodu ve poeli veslati da se more zapje-
101
nilo. Zato nije smio dulje oklijevati, nego se pouri na brod. Kad je Halkio-na podigla suzne oi, vidjela je
ljubljenog mua gdje stoji na krmi broda i domahuje joj rukom posljednji pozdrav. Ona mu je odvraala istim
nainom, pratei pogledom brod koji je brzo odmicao. Istom kad je bijelo jedro iezlo iz vidika, ponovno se
vratila u svoju praznu kuu, bacila se plaui na postelju, tugujui za muem koji je bio daleko.
Meutim su mornari plovili sve dalje na debelo more. Blagi vjetar poe da pue, momci odloe vesla, a jedra se
napee od povoljnoga povjetarca. Ve su prevalili polovinu puta. Brod je plovio podjednako udaljen od obje
obale, kad gle, odjednom podveer zapue straan Eur s juga i ukrasi valove bijelom pjenom. Bijesna se oluja
podie.
- Brzo spustite krieve - vikao je kormilar - omotajte jedra vrsto oko motaka!
Ali njegove se rijei izgubie neujno u huci oluje i umu valova. Tada se svaki urio da uini to mu se inilo
najbolje. Jedni uvlae vesla, drugi zaepljuju rupe od vesala na palubi, ovdje se skidaju jedra, ondje se
ispljuskuje voda to je s valovima prodrla u brod.
Za te zabune rastao je bijes vjetrova, koji su prerovali more do dna. Maloduan stajao je kormilar broda
priznajui da ne zna u kakvom su poloaju ni to bi nalagao, to li zabranjivao. Sada crne oblaine zakriju eter,
spusti se tamna no, obasjavana samo unakrsnim sijevanjem munja. Grom za gromom udara, valovi se diu sve
vie i vie pokrivajui lau slanom vodom. Momad glasno vie, grede samo to se ne srue. Napokon zapljusne
golem val u unutranjost broda. Veinu obuze oaj. Jedan plae, drugi se udi kao okamenjen. Jedan naziva
sretnikom onoga kojega na kopnu eka grob, drugi se moli bogovima za spas pruajui uzalud ruke prema
sakritom nebu. Jedan misli na svoje mile to ih je ostavio kod kue, na starog oca, njenu enu, nejaku djecu.
Keik misli samo na Halkionu, samo njezino ime neprestano se uje s njegovih usana. Koliko god njegovo srce za
njom ezne, toliko se ipak veseli to je ona sada daleko. Ah, tako bi rado okrenuo svoje lice prema domaoj
obali, umirui ispruio ruke prema kraju gdje mu ivi draga ena. Ali u mrklom mraku noi ne zna na koju
stranu da se okrene.
Najednom se napuknuti jarbol srui i uz prasak razbije i krmu. Ponosan na svoj pljien, podie se val kao
pobjednik i potopi brod na dno mora. Mnogi mornari padoe zajedno u vrtlog i ne pojavie se vie ivi na
povrini. Keik drae bijednu dasku u ruci u kojoj je neko drao ezlo. Halkiona! vikao je dok su mu umorne
ruke malaksavale. Halkiona! uzdisao je kad su mu se valovi sklapali nad glavom. Halkiona! aptala su mu
posljednji put usta dok se utapao. Njegov boanski otac, koji nije smio sii sa svoda nebeskoga, zakri lice crnim
oblacima da ne vidi kako mu umire ljubljeni sin.
102
Meutim je Halkiona, ne znajui za svu tu nevolju, brojila dane i noi to su jo imali protei do povratka
dragoga mua. Spremila je ve i odjeu koju e on i koju e ona obui. Nije zaboravila ni rtava prinositi bo-
govima, osobito Heri, molei je da joj ljubljenoga mua zdrava vrati kui. Hera je to sa alou gledala, pa ree
Iridi, glasnici bogova:
- Pouri se u dvor boga Sna i porui mu neka Halkioni, koja eka mua, poalje san u liku mrtvoga Keika da joj
objavi to se dogodilo!
Irida odmah obue svoju arenu haljinu sa tisuu boja te se urno preko blistavog luka spusti u stjenoviti dvor
boga Sna. Daleko na zapadnom rubu svijeta lei brdo s dubokom i prostranom peinom. Ondje vlada bog San.
Nikada onamo ne dopiru zrake Helijeve, mrana se magla die iz tla i obavija sve u sumrak. Nikakav glas, ni
lave pasa ni ljudski govor, ne remeti vjenu tiinu. Samo tihi potok s uspavljivim uborom tee kod ulaza u
peinu. Na njegovim obalama rastu nebrojene mirisne biljke, iz kojih No sabire omamljive sokove. Nema
kripavih vrata na dvoru, ulaz je irom otvoren. Duboko u nutrini odaje stoji postelja od ebanovine, pokrivena
mekanim jastucima. Na njoj lei bog San, razglobivi udove od slatke tromosti, a oko njega lee u tisuu likova
Sanci, sinovi njegovi.
im je Irida stupila u peinu, odmah itav prostor obasja sjaj njezine odjee. Bog San tromo podie oi, klonu
opet i opet natrag, kao opijen kimnu glavom, sam se iz sebe strese i nalakti se.
- Kakvu mi poruku donosi, sjajna Irido? - zapita napokon. Glasnica bogova odmah izrui poruku te se opet
brzo vrati na
Olimp, jer nije mogla dulje podnositi opojni miris koji je proimao cijelu peinu. Tada San izmeu tisue svoje
djece izabere Morfeja neka izvri nalog boiin. On je bio najspretniji od svih da prikae korak i glas, uzrast i
lice ljudi. Stari se spusti natrag na postelju i ponovno sakri lice u meki jastuk, a Morfej beumnim krilima poleti
kroz no i nadvije se nad postelju usnule Halkione. U liku utopljena Keika, blijed kao mrtvac, potpuno gol,
mokre brade i kose, lij ui suze niz obraze govorae ovako:
- Poznaje li jo svoga Keika, jadna eno? Ili mi je smrt izmijenila crte lica? Poznaje me! Ah, ja nisam Keik,
ne, nego samo sjena njegova. Ja sam mrtav, draga! U Egejskom moru, gdje je bura razbila na brod, pliva moje
tijelo. Stoga obuci crninu i oplai me da ne moram neoplakan poi u tuni podzemni svijet.
Drui isprui ena ruke u snu, a vlastito je jecanje probudi.
- O, ostani! Kamo se uri? - povie za utvarom koja je nestajala. - Povedi me sa sobom!
Kad joj se malo-pomalo vratila potpuna svijest, stane se udarati rukama po glavi, raupa zlatnu valovitu kosu,
rastrga odjeu i od beskrajnog bola glasno zaplae.
Uto se priblii jutro. Halkiona poe na morsku obalu da potrai mjesto odakle je neko poslala zadnje pozdrave
dragom muu. Dok je tako
r
103
suznih oiju zurila u plavu daljinu, najednom se daleko od obale u valovima pojavi neto kao ljudsko tijelo.
Valovi su to valjali sve blie i blie, i to je blie dolazilo, jadnici su sve vie nestajale misli. Sada, sada eno
doplovi sasvim blizu k obali.
On je! - krikne nesretnica pruajui ruke prema truplu dragoga mua. - Tako mi se vraa, jadnice! Naprijed!
Primi me onda, dolazim k tebi!
Hoe da se baci u valove, ali gle uda! Krila je diu u zrak, tuno jadikujui lepee kao ptica tik nad vodom i
sputa se jecajui na grudi mrtvoga mua. Ali i on kao da je osjetio blizinu drage ene! Da, doista, bogovi se
smilovae i preobrazie i njegov lik davi mu nov ivot. Kao ptice zi-morodi jo uvijek oboje vjerno odravaju
staru njenu ljubav, ivei dalje u nerazdvojenu braku. Sredinom zime vraa se svake godine sedam mirnih dana
bez vjetra; tada Halkiona sjedi na jajima u gnijezdu to plovi po glatkoj morskoj povrini, jer njezin otac Eol u to
vrijeme dri vjetrove kod kue, pruajui tako svojim unucima tiinu i zatitu.
Trea knjiga
Jazon dolazi u Jolk
Pria o Argonatima
Jazon i Pelija
Od Ezona, sina Kretejeva,1 rodio se Jazon. Njegov djed Kretej osnovao je u jednom zaljevu zemlje Tesali je
grad i kraljevinu Jolk, koju je prepustio starijemu sinu Ezonu. Ali mlai sin Pelija doepa se prijestolja, a Ezon
skloni svoga malog sina Jazona kod Kentaura Hirona, odgojitelja mnogih velikih junaka. Kod njega je Jazon
odrastao u strogom junakom odgoju. Kad je Pelija ve ostario, uplai ga jedno nejasno proroanstvo koje ga
opomenu neka se uva ovjeka s jednom sandalom. Pelija je dugo uzalud
1 Vidi biljeku na kraju prie Sizif i Salmonej, str. 90, i Mitol. dodatak, 39.
..*
105
razmiljao o znaenju tih rijei, kad se Jazon, kojega je ve dvadeset godina pouavao i odgajao Hiron, potajno
die da otputuje u svoju postojbinu Jolk i da protiv Pelije izvojuje pravo na prijestolje svoga roda. Po obiaju
starih junaka bio je oboruan sa dva koplja, jednim za bacanje, drugim za bodenje. Na sebi je imao putno odijelo,
a preko njega kou pantere koju je zadavio. Duga mu je kosa padala preko ramena. Putem doe do iroke rijeke,
gdje vidje staricu, koja ga usrdno zamoli da joj pomogne prijei preko rijeke. To je bila mati bogova, Hera,
neprijateljica kralja Pelije. Jazon je onako preruenu ne prepoznade, saali se na nju, uze je na ruke i zagazi s
njom u rijeku. Pri tom prijelazu osta mu u blatu jedna sandala. On krene dalje i prispije u Jolk upravo kad je
njegov stric Pelija na gradskom trgu, okruen od naroda, prinosio sveanu rtvu morskom bogu Posidonu. Sav se
narod zadivi Jazonovoj ljepoti i njegovu velianstvenom uzrastu. Pomislie da je sam Apolon ili Ares nenadano
stupio u njihovu sredinu. Uto i pogled kraljev, dok je prinosio rtvu, pade na stranca, i on s uasom opazi da ovaj
ima samo jednu sandalu. Kad se zavrio sveti in, pode kralj u susret doljaku i s pritajenim ga strahom upita za
ime i zaviaj. Jazon odrjeito, ali prijazno odgovori da je sin Ezonov, da je odrastao u pilji Hironovoj i da sada
dolazi da vidi kuu svoga oca. Lukavi Pelija primi ga nakon tih rijei prijazno, ne pokazujui svoga straha. Dao
ga je voditi svuda naokolo po palai, a Jazon se naslaivao gledajui eznutljivim pogledima prvo boravite
svoje mladosti. Nato je pet dana u velikom veselju slavio ponovni sastanak sa svojim bratiima i roacima.
estoga dana napustie atore koji su bili razapeti za goste, i zajedno stupie pred kralja Peliju. Prijazno i edno
govorae Jazon svome stricu:
- Ti zna, kralju, da sam ja sin zakonitoga kralja i da je sve to ti posjeduje moje vlasnitvo. Pa ipak ti ja
preputam stada ovaca i goveda i sva polja to si ih oteo mojim roditeljima. Nita od tebe ne traim natrag, ve
samo kraljevsko ezlo i prijestolje na kojemu je neko sjedio moj otac.
Pelija se brzo snaao te ljubezno odgovori:
- Spreman sam ispuniti tvoj zahtjev, ali zato mora i ti meni ispuniti jednu molbu i za mene izvriti djelo koje
tvojoj mladosti dobro pristaje, a moja starost nije vie sposobna za nj. Meni se ve dulje vrijeme nou javlja u
snu sjena Friksova traei od mene da smirim njegovu duu, da poem u Kolhidu kralju Ejetu i da odande
donesem njegove kosti i runo zlatnoga ovna. Slavu toga pothvata namijenio sam tebi: kad se vrati s prekrasnim
plijenom, dobit e kraljevstvo i ezlo.
106
Povod i poetak argonautskog pohoda
Sa zlatnim runom bilo je ovako: Friks, sin beotskoga kralja Atamanta1, morao je mnogo trpjeti od druge ene
svoga oca, opake maehe Ine. Da ga spasi od njezinih zasjeda, ugrabi ga vlastita mati Nefela uz pomo njegove
sestre Hele. Djecu stavi mati na krilatoga ovna kojega joj je darovao bog Hermo, a ije je runo bilo od istoga
zlata. Na toj arobnoj ivotinji jahali su zrakom brat i sestra preko kopna i mora. Putem uhvati djevojicu vrto-
glavica te ona pade u dubinu naavi smrt u moru koje se po njoj prozvalo Helino more ili Helespont. Friks
sretno prispije u zemlju Kolana na obali Crnoga mora. Tu ga kralj Ejet gostoljubivo primi i dade mu svoju ker
Hal-kiopu za enu. Ovna Friks rtvuje Zeusu, pomoniku na bijegu, a runo pokloni kralju Ejetu. Kralj ga posveti
Aresu i avlima ga prikuje o jedan hrast u njegovu gaju. Za uvanje zlatnog runa postavi Ejet golema zmaja, jer
mu je proroanstvo bilo objavilo da mu ivot zavisi od posjedovanja tog runa.
Runo se u cijelom svijetu smatralo velikim blagom, a dugo se i po Grkoj o njemu pripovijedalo. Mnogi su
junaci i knezovi eznuli za njim. Zato je Pelija dobro raunao kad se nadao da e svoga sinovca Jazona razdraiti
ako u njemu pobudi nadu da e stei tako krasan plijen. Jazon je odmah pristao, jer nije prozreo namjeru svoga
strica, koji je htio da mladi pogine u opasnostima toga pohoda. Zato se sveano obveze da e izvriti tu
pustolovinu. Odmah stane pozivati najglasovitije junake Grke na taj smioni pothvat. Na podnoju brda Pelija
sagradio mu je od drveta koje u moru ne trune najsposobniji graditelj Grke, pod Ateninim nadzorom, krasan
brod sa pedeset vesala. Po svom graditelju Argu, sinu Arestorovu, dobio je brod ime Arga.2 To je bio prvi veliki
brod na kojem su se Grci usudili zaploviti na debelo more. Boica Atena nainila je usto proroansku dasku od
jednoga govorom obdarenog hrasta iz proroita u Dodoni, a mjesto joj je bilo u glavnoj brodskoj gredi. Brod je
izvana bio ukraen mnogim rez-barijama, a ipak je bio tako lagan da su ga junaci mogli na ramenima nositi
dvanaest dana hoda.
Kad je brod bio sagraen i junaci okupljeni, budu kockom podijeljena mjesta Argoplovaca ili Argonauta. Jazon
je bio zapovjednik cijelog pohoda, Tifis kormilar, a otro vidni Linkej vrio je slubu spro vodnika broda. Na
prednjem dijelu sjedio je krasan junak Heraklo, straga Pelej, otac Ahilejev, i Telamon, otac Ajantov. U
unutranjosti broda nalazili su se, izmeu ostalih, Kastor i Polideuk, Zeusovi sinovi, Nelej, otac Nestorov, Ad-
met, mu pobone Alekstide, Meleagar, kasniji pobjednik kalidonskoga vepra, Orfej, arobni pjeva, Menetije,
otac Patroklov, Tezej, potonji
1 Atamant je bio sin Eolov (usp. biljeku na kraju prie Sizif i Salmonej). Ina je ki Kadmova (mati
Melikertova, usp. biljeku iza prie o Kadmu), a Nefela, mati Friksa i Hele, boica oblaka.
2 Arga (Argo) znai zapravo brza laa.
107
kralj atenski, i njegov prijatelj Piritoj, Hila, mladi drug Heraklov, Eufem, sin Posidonov, i Oilej, otac maloga
Ajanta. Jazon je brod posvetio Posido-nu, a prije polaska prinesoe njemu i svim morskim boanstvima sveanu
rtvu s molitvama.
Kad su svi na lai zauzeli mjesta, digoe sidra, pedeset vesala poe pravilno veslati po taktu, povoljan vjetar
nadme jedra i laa brzo ostavi luku Jolka za sobom. Orfej je ljupkim zvucima lire i zanosnim pjevanjem
oivljavao sranost Argoplovaca: veselo su plovili pokraj rtova i otoka. Drugoga dana podie se oluja i potjera ih
u luku otoka Lemna.
Argonauti na Lemim
Na tom su otoku godinu dana prije toga ene poubijale sve svoje mueve, dapae sve mukarce, jer ih je
proganjao Afroditin gnjev i tjerao ljubomor to su muevi doveli sebi inoe iz Trakije. Samo je Hipsipila
potedjela svoga oca, kralja Toanta, pa ga u kovegu pustila u more da ga spasi.1 Otada su se ene neprestano
bojale da e ih napasti Traani, roaci njihovih suparnica, te su esto bojei se bacale pogled na debelo more. I
sada, kad ugledae da se pribliuje laa Arga, jurnue sve zajedno u uzbuenju na gradska vrata i naoruane kao
Amazonke nahrupie na obalu. Agonauti se silno zaudie kad ugledae cijelu obalu punu naoruanih ena bez
ijednog mukarca. Oni otprave u jednom amcu izaslanika s palicom mira k toj neobinoj skuptini. ene ga
odvedu pred neudatu kraljicu Hipsipilu, i on joj ednim rijeima iznese molbu Argoplovaca, koji ele da se kao
gosti odmore. Kraljica sazove svoj enski narod na gradski trg, sjedne na kameno prijestolje svoga oca, a odmah
do nje smjestila se, naslonivi se na tap, njezina stara dadilja, a s desne i s lijeve strane sjedile su po dvije
plavokose njene djevojke. Izloivi skuptini miroljubivu molbu Argonauta, kraljica ree digavi se:
- Drage sestre! Mi smo poinile teak zloin i u svojoj se ludosti liile mueva. Mi ne smijemo odbiti dobre
prijatelje ako nam se nude. Ali moramo se pobrinuti i za to da oni nita ne saznaju o naem nedjelu. Stoga
predlaem da strancima poaljemo hrane, vina i svakojakih potreptina u njihovu lau te da ih takvom
susretljivou zadrimo daleko od svojih zidina.
Kraljica nato sjede, a ustade stara dadilja. S mukom uspravi glavu na ramenima i progovori:
1 Tu djetinju njenost morala je Hipsipila kasnije teko okajati. Kad su, naime, njezine podanice to saznale,
prodale su nesretnu kraljicu gusarima koji su je dalje prodali kralju Likurgu u Nemeji. O njezinoj daljnoj sudbini
vidi: Sedmorica protiv Tebe, 2. poglavlje, str. 237.
108
- Poaljite, ako hoete, strancima darova, to je svakako dobro. Ali mislite i na to to vas eka ako dou Traani.
Pa ako ih i koji milostivi bog zadri daleko od nas, zar ste time zatiene od svakoga zla? Stare ene kao ja
mogu, dodue, biti mirne: mi emo umrijeti prije nego nuda pritisne, prije nego se iscrpu sve nae zalihe. Ali vi
mlae, kako vi mislite onda ivjeti? Hoe li se volovi za vas sami od sebe ujarmljivati i vui plug preko njive?
Hoe li oni mjesto vas, kad proe godina, eti zrelo klasje? Jer vi neete ni taj ni druge teke poslove same htjeti
da obavljate! Ja vas savjetujem, ne odbijajte eljenu zatitu koja vam se nudi. Povjerite sve to imate plemenitm
strancima i prepustite im da upravljaju vaim lijepim gradom!
Taj se savjet svidje svim enama na Lemnu. Kraljica poalje jednu od nazonih djevojaka s glasnikom na brod
da objavi Argonautima povoljan zakljuak enske skuptine. Junaci se na tu vijest vrlo obradovae, jer nisu nita
drugo mislili nego da je Hipsipila naslijedila svoga oca nakon njegove smrti, mirno preuzevi vlast. Jazon
prebaci preko ramena grimizni ogrta, dar Atenin, i poe prema gradu, slian sjajnoj zvijezdi. Kad je uao na
gradska vrata, povrvjee ene za njim glasno ga pozdravljajui i veselei se gostu. Ali on stidljivo oborenih oiju
poe ravno prema kraljiinoj palai. Dvorkinje otvorie pred njim visoka vrata, a djevojka ga povede u odaju
svoje gospodarice. Ondje sjede mladi nasuprot kraljici na raskonu stolicu. Hipsipila obori oi, a djevojaki joj
se obrazi zarumenjee. Stidljivo se okrene prema Jazonu i laskavim rijeima progovori:
- Stranci! Zato se tako straljivo zadravate izvan naih vrata? U ovom gradu nema mukaraca da biste se
morali bojati. Nai su nam se muevi iznevjerili pa su se s trakim enama koje su zarobili u ratu odselili u
njihovu zemlju povedavi sa sobom svoje sinove i sve muke sluge, a mi smo ostale ovdje same bespomone.
Zato, ako vam se svia, navratite se ovamo k naem narodu, a ti, ako hoe, moe mjesto moga oca vladati
svojim ljudima i nama. Zemlji nee nai prigovora, jer je to kudikamo najplodniji otok u ovom moru. Poi
dakle, dobri prijatelju, javi svojim drugovima ovaj prijedlog, i nemojte dalje ostajati izvan grada.
Tako ree Hipsipila, preutjevi jedino pokolj mukaraca. Jazon joj odgovori:
- Kraljice! Pomo koju nam u potrebi nudi primamo zahvalna srca. im svojim drugovima javim tu poruku,
vratit u se u va grad, ali ezlo i otok zadri za sebe! Ne zato to bih to prezirao, nego mene ekaju teke borbe
u dalekoj zemlji.
Jazon prui mladoj kraljici ruku za oprotaj pa se pouri natrag na obalu. Za njim uskoro dooe i ene na brzim
kolima s mnogim gostinskim darovima. Bez muke nagovorie junake, koji su ve bili uli poruku svoga voe, da
uu u grad i svrate se u njihove kue. Jazon se nastani u kraljevskom dvoru, a ostali kojekuda. Samo Heraklo,
neprijatelj mekoput-na ivota, osta s nekolicinom izabranih drugova na lai.
i
109
Sada itavim gradom zaredae vesele gozbe i plesovi. Miris od rtava uspinjao se k nebu. Stanovnice i gosti
odavahu poast zatitniku otoka, bogu Hefestu, i njegovoj eni Afroditi. Iz dana u dan odgaao se odlazak, i
junaci bi se jo dugo zadrali kod prijaznih domaica da nije doao Heraklo s broda i sazvao oko sebe drugove
bez znanja ena.
- ujte, bijednici - poe ih koriti - zar nemate dosta ena u vlastitoj zemlji? Zar ste doli ovamo eljni svadbe?
Zar ete kao ratari orati njive na Lemnu? Dakako, neki e bog mjesto nas poi po runo i poloiti nam ga pred
noge! Radije dajte da se svaki od nas vratimo u domovinu, a onaj neka se oeni Hipsipilom, neka svojim
sinovima napui otok Lemnos i neka slua prie o tuim junakim djelima!
Nijedan se nije usudio da podigne oi na junaka koji je tako govorio, ni da mu se usprotivi. Odmah poslije
sastanka spremie se na odlazak. Ali Lemnjanke, prozrevi njihovu namjeru, okruie ih kao roj pela plaui i
molei. Napokon se pomirie s odlukom junaka. Hipsipila istupi suznih oiju iz mnotva, uze Jazona za ruke i
ree:
- Idi, i neka bogovi tebi i tvojim drugovima, kako to eli, poda-du zlatno runo! Ako se ikada poeli vratiti k
nama, ekat e te ovaj otok i ezlo mojega oca. Ali ja dobro znam da ti nema takve namjere. Zato*bar misli na
mene u daljini!
Jazon se s udivljenjem oprosti od plemenite kraljice i prvi se pope na brod, a za njim svi ostali junaci. Nato
odrijee ueta kojima je laa bila privezana za kopno, veslai zaveslae i za kratko vrijeme Helespont osta za
njima.
Argonauti u zemlji Dolionaca
Traki vjetrovi potjerae lau u blizinu frigijske obale gdje su na otoku Ki-ziku ivjeli jedni uz druge neobuzdani
i divlji divovi, roeni iz zemlje, i miroljubivi Dolionci. Divovi su imali po est ruku, dvije su im visjele iz sna-
nih ramena, a ostale etiri sa strahovitih bokova. Dolionci su potekli od morskoga boga Posidona, koji ih je titio
protiv onih grdosija. Njihov kralj bio je poboni Kizik. On i itav njegov narod, uvi za dolazak broda i kak-
voga su roda ljudi na njemu, pooe Argonautima prijazno u susret, primi-e ih gostoljubivo i nagovorie ih neka
zaveslaju jo dalje i usidre brod u gradskoj luci. Kralj Kizik je davno jednom primio proroanstvo: kad doe
boanska druba junaka, neka ih ljubezno doeka i neka nipoto ne ratuje s njima. Zato sada Argonaute obilno
opskrbi vinom i stokom za klanje. Kralj je bio jo sasvim mlad, jedva mu je porasla brada. U palai mu je leala
teko bolesna ena, ali on je ipak ostavi da moe prisustvovati gozbi stranaca pokoravajui se proroanstvu
bojem. Argonauti su mu pripovijedali o
110
cilju i svrsi svoga putovanja, a on ih poui o putu to su ga imali prevaliti. Idue jutro uspnu se na visoko brdo da
sami pregledaju poloaj otoka i more naokolo. Meutim su s druge strane otoka navalili divovi i zatvorili luku
gromadama kamenja. U luci je leao brod Arga, a uvao ga je Heraklo, koji ni ovaj put nije izaao na kopno.
Kad je vidio da grdosije vre zlobno djelo, ubije mnogo njih svojim strelicama. U isto vrijeme vratie se i ostali
junaci i poinie strelicama i kopljima strahovit pokolj meu divovima, tako da su u tijesnoj luci leali kao
posjeena uma, jedni s glavom i prsima u vodi, a s nogama na pijesku, drugi s nogama u moru, a s glavom i
prsima na obali, svi odreeni za plijen ribama i pticama. Izvojevavi tu sretnu bitku, odrijeie Argonauti pri
povoljnu vjetru sidrena ueta i odjedrie na otvoreno more. U noi se stia vjetar, ali se brzo podie oluja sa
suprotne strane. Tako su morali ponovno pristati na gostoljubivoj obali Doliona-ca, da to nisu ni znali, nego su
mislili da se nalaze na frigijskom kopnu. Isto tako nisu ni Dolionci, koji su se, uvi buku od iskrcavanja, digli iz
nonoga poinka, prepoznali svojih prijatelja s kojima su se juer tako veselo gostili i pili. Latie se oruja jedni i
drugi, i zametnu se nesretna bitka izmeu domaina i gosti. Sam Jazon zarine dobromu kralju Kiziku koplje u
prsa ne prepoznavi ga, a ni ovaj nije njega prepoznao. Dolionci budu napokon natjerani u bijeg te se zatvorie
meu zidove svoga grada.
Idue jutro spoznae jedni i drugi svoju zabludu. Gorka bol obuze vou Argonauta i sve njegove junake kad
vidjee dobroga kralja Dolio-naca kako lei u svojoj krvi. Tri su dana zajedno alili kao prijatelji Argonauti i
Dolionci, upajui kosu i priredivi u ast poginulih posmrtne bojne igre, a zatim strani junaci otplovie dalje.
Klita, ena poginulog kralja Do-lionaca, zadala je sebi smrt konopcem, jer nije mogla preivjeti gubitak
ljubljenoga mua.
Heraklo zaostao
Poslije burne plovidbe pristadoe Argoplovci u jednom zaljevu Bitinije, kod grada Kija. Miani, koji su ondje
stanovali, doekae ih vrlo prijateljski. Odmah nagomilae suha drva da naine vatru za grijanje, prostrijee
doljacima meki leaj od zelena lia i jo im u veernji sumrak iznesoe dovoljno vina i jela. Heraklo, koji je
prezirao sve udobnosti putovanja, ostavi drugove kod veere pa krene da proe umom, da bi od jelova stabla
nainio sebi bolje veslo za idue jutro. Brzo nae jelu koja mu je bila po volji: nije bila vrlo granata, a veliinom
i opsegom bila je kao grana vitke topole. Tobolac i luk odmah odloi na zemlju, skine lavlju kou, baci mjedenu
ki-jau na tlo i iupa stablo, uhvativi ga objema rukama, zajedno s korijenjem i zemljom koja ga se drala, tato
da je jela leala kao da ju je oluja iupala iz korijena.
111
Meutim se mladi Heraklov drug Hila takoer udaljio od stola svojih drugova. Ustao je s mjedenim vrem da
svom gospodaru i prijatelju donese vode za veeru i da pripremi sve to mu je potrebno za povratak. Heraklo je
nekada na svom pohodu protiv Driopa bio ubio njegova oca u svai, ali je djeaka uzeo iz oeve kue sa sobom i
odgojio ga za svog slugu i prijatelja. Kad je sada lijepi mladi grabio vodu na izvoru, svijetlio je pun mjesec. I
kad se s vrem upravo nagnuo nad vodenu povrinu, ugleda ga nimfa toga izvora. Zatravljena njegovom
ljepotom, obujmi ga lijevom rukom, a desnom ga pograbi za lakat i povue u dubinu. Jedan od junaka, imenom
Polifem, koji je nedaleko od toga vrela oekivao povratak Heraklov, uo je zapomaganje djeakovo, ali djeaka
vie nije naao, nego je putem sreo Herakla koji se vraao iz ume.
- Nesretnice - povie mu izdaleka - zar ja moram biti prvi koji ti javljam alosnu vijest? Tvoj je Hila poao na
vrelo i nije se vie vratio! Razbojnici su ga uhvatili pa ga odvode, ili ga trgaju divlje zvijeri: uo sam njegov
tjeskobni zov.
Heraklu potee znoj sa ela kad je to uo, a krv mu navali u grudi. Ljutito baci jelu na zemlju, pa kao to bik
ostavlja pastire i stado kad ga ubode obad, tako i on pojuri do izvora viui prodornim glasom kroz umsku
gutaru.
Uto se zvijezda Danica digla iznad brijega, i povoljan je vjetar dunuo. Kormilar opomene junake neka iskoriste
vjetar i ukrcaju se na brod. Ve su zorom plovili veselo dalje, kad se prekasno sjetie da su im dva druga,
Polifem i Heraklo, ostali na obali. Burna svaa nasta meu junacima hoe li jedriti dalje bez najhrabrijih
drugova. Jazon ne ree ni rijei, nego je samo utke sjedio, a briga mu je izjedala srce. Telamona zato nadvlada
srdba.
- Kako moe tako mirno sjediti? - povie voi. - Sigurno se boji da e Heraklo zasjeniti tvoju slavu! Ali to tu
pomau rijei? Ako bi se i svi drugovi s tobom sloili, ja u se sam vratiti k ostavljenom junaku.
S tim rijeima pograbi kormilara Tifisa za prsa; oi su mu se svijetlile kao plamen vatre, i sigurno bi bio prisilio
drugove da se vrate na obalu Miana da se nisu oba sina Borejeva, Kalais i Zet, upleli i uz pogrdne ga rijei
zadrali. U isti as izroni iz zapjenjenih valova morski bog Glauk, snanom rukom pograbi stranji kraj broda i
povie uurbanim mornarima:
- Junaci, to se svaate? Zato elite da protiv volje Zeusove vodite sa sobom junakoga Herakla u zemlju
Ejetovu? Njemu je sudbina dosudila da izvri sasvim druge poslove. Hilu je ugrabila zaljubljena nimfa, a
Heraklo je zaostao iz enje za njim.
Poto im je otkrio tu injenicu, Glauk opet zaroni u dubinu, a tamna se voda zapjeni u virovima oko njega.
Telamon, postien, poe k Ja-zonu, stavi svoju ruku u junakovu i ree mu:
i
112
- Ne srdi se na me, Jazone! Bol me zavela da govorim nerazumne rijei! Predaj moju pogreku vjetrovima i
budimo prijatelji kao i dosad!
Jazon rado prihvati pomirbu, i oni uz jak i povoljan vjetar otplo-vie dalje. Polifem se dobro snaao kod Miana
pa im je sagradio i jedan grad. Heraklo je pak poao dalje, kamo ga je zvala Zeusova odluka.
Bebriki kralj Amik
Drugi dan se o sunevu izlasku usidrie na jednom daleko u more ispruenom rtu. Ondje su se nalazile staje i
poljske nastambe divljeg bebrikoga kralja Amika. On je svakom strancu nametnuo teak uvjet da nijedan ne
smije napustiti njegovo podruje dok se nije ogledao s njim u akanju. Na taj nain poubijao je ve mnogo
susjeda. I sada se s prezirnim rijeima pribliio usidrenu brodu.
- ujte, vi, morske skitnice - dovikne im - to treba da znadete! Nijedan stranac ne smije napustiti moju zemlju
dok se nije sa mnom ogledao. Zato izaberite svoga najboljeg junaka i poaljite mi ga, inae ete zlo proi!
Meu Argoplovcima ba se nalazio najbolji aka Grke, Poli-deuk, sin Ledin. Njega razdrai izazov kraljev pa
mu dovikne:
- Ne galami! Pokorit emo se tvojim zahtjevima, a u meni si naao ovjeka kakav ti treba!
Bebrianin pogleda smionog junaka prevrui oima, kao ranjeni gorski lav onoga koji ga je prvi pogodio. Ali
Polideuk, mlad junak, bio je veseo kao zvijezda na nebu. Zamahnuo je rukama po zraku da okua jesu li se od
duga veslanja ukoile. Kad junaci napustie brod, oba se borca posta-vie jedan nasuprot drugomu. Kraljev rob
baci meu njih dva para aka-kih rukavica na zemlju.
- Izaberi koji par hoe - ree Amik - neu te pustiti da dugo bira! Iz iskustva e moi kazati da sam dobar
koar i da znam dijeliti krvave zaunice!
Polideuk se tiho smjekao, zatim podie par rukavica koji je do njega leao i dade da mu ih prijatelji privrste na
ruke. Isto uini i bebriki kralj. Tada zapoe akanje. Poput morskog vala to se valja prema brodu, a
kormilareva ga vjetina s mukom odbija, navaljivae barbarski aka na Grka, ne putajui mu ni aska mira. Ali
ovaj je njegovoj navali izmicao vjeto i bez ozljeda. Brzo je takoer pronaao slabu stranu svoga protivnika pa
mu zada i pokoji neobranjivi udarac. No i kralj je otkrio svoje prednosti, pa stadoe pucketati eljusti i kripati
zubi od uzajamnih udaraca, i oni ne prestadoe prije dok nisu obojica ostala bez daha. Tada se sklonie u stranu
da udahnu svjeega zraka i otaru potoke znoja to im je oblio tijelo. U po-
113
novnoj borbi Amik promai glavu svoga protivnika i pogodi ga rukom samo po ramenu, ali Polideuk pogodi
barbarina preko uha da su mu se razbile kosti u glavi, a on od boli pao na koljeno.
Argonauti glasno kliknue od radosti, ali Bebriani priskoie u pomo svome kralju okrenuvi toljage i lovaka
koplja na Polideuka i navalie na njega. Pred njega se postavie da ga zatite njegovi drugovi s golim maevima.
Nasta krvavo kreevo. Bebriani, natjerani u bijeg, morae se povui u unutranjost zemlje. Argonauti se bacie
na njihova stada i zado-bie bogat plijen. No provedoe na kopnu previjajui rane, rtvujui bogovima i bdijui
uz pune vreve. Okitie ela obalnim lovorom, za koji je i brod bio privezan uzetima, pa uz Orfejevu liru pjevahu
glasnu himnu. Tiha obala kao da ih je s uitkom sluala, a njihova je pjesma opijevala Polideuka, pobjedonosnog
sina Zeusova.
Finej i Harpije
Jutro prekide njihovu gozbu, i oni otpio vie dalje. Nakon nekoliko doivljaja spustie sidra nasuprot bitinskoj
zemlji, na obalnom kraju, gdje je ivio kralj Finej, sin junaka Agenora.1 Njega je pritisnula velika nevolja. On je
zloupotrijebio proroki dar kojim ga je obdario Apolon, pa je zato u dubokoj starosti bio kanjen sljepoom, a
strane udesne ptice Harpije nisu mu doputale da pojede u miru ni jedno jedino jelo. to su mogle, ugrabile su,
a ostatak su jela zagadile tako da ga nitko nije mogao ni taknuti, tovie, nitko nije mogao ni izdrati blizinu tih
jela. Ipak je Finej iz Zeusova proro-ita primio utjeno proroanstvo: kada dou Borejevi sinovi s grkim mor-
narima, opet e moi jesti. Zato je starac na prvi glas o dolasku broda napustio svoju odaju. Omravio do kosti,
bio je kao sjena, udovi su mu drhtali od starake iznemoglosti, pred oima mu se maglilo, a tapom je podupirao
svoje nesigurne korake. Kad je stigao do Argonauta, sruio se iznemogao na zemlju. Oni okrue nesretnog starca
i prenerazie se od njegova izgleda. Kad je kralj osjetio njihovu blizinu i svijest mu se ponovno vratila, poe ih
usrdno moliti:
- O dragi junaci, ako ste doista oni koje mi je proroanstvo oznailo, pomozite mi. Boice osvete nisu mi oduzele
samo oinji vid, nego mi u mojoj starosti i hranu otimaju uasne ptiurine koje mi one alju. Neete pomoi
nikakvu tuincu: ja sam Finej, sin Agenorov, Grk. Neko sam vladao meu Traanima, a sinovi Borejevi,
sudionici vaega pohoda, kojima je sueno da me spase, mlada su braa Kleopatre koja je ondje bila moja ena.2
1 Usp. biljeku 2 na poetku prie Kadmo, str. 32.
2 Borej, Sjevernjak, prosio je jednom Oritiju, lijepu ker atenskog kralja Erehteja (vidi biljeku na poetku prie
o Ionu), ali je bio odbijen. Zato odvede dragu zrakom na daleku obalu Trakije, gdje mu je kao zakonita ena
rodila dva sina, Zeta i Kalaisa, i dvije keri, Kleopatru i Hionu.
114
Argonauti potiskuju lau u more
Poslije toga otkria baci mu se Zet, sin Borejev, u naruje i obea mu da e ga sa svojim bratom osloboditi od
Harpija i njihova muenja. Argonauti smjesta za Fineja priprave ruak, koji je grabeljivim pticama imao biti
posljednji. Tek to se kralj dotakao jela, ve su se ptice poput nenadane oluje spustile iz oblaka udarajui krilima
i pohlepno navalile na jelo. Junaci glasno povikae, ali Harpije se ne dadoe smesti, ve ostadoe dok nisu
prodrle sve, a onda se ponovno vinue u zrane visine ostavivi za sobom nepodnoljiv smrad. Ali Zet i Kalais,
sinovi Borejevi, poletjee za njima s trgnu tim maevima. Zeus im podade krila i neumornu snagu, koja im je
doista bila potrebna, jer su Harpije u svom letu prestizale i nabri zapadni vjetar. Borejevi sinovi smjelo su ih
slijedili i vie puta pomislie da ve rukama mogu dohvatiti nemani. Napokon im se toliko primakoe da bi ih
bez sumnje bili ubili da se najednom Zeusova glasnica Irida nije spustila s nebeskih visina i obojici junaka
progovorila ovako:
- Sinovi Borejevi, nije vam doputeno maem ubijati Harpije, lovake pse velikoga Zeusa. Ali ja vam se kunem
Stigom, velikom zakletvom bogova, da ptice grabilice nee vie uznemirivati Agenorova sina.
115
Sinovi Borejevi uzmakoe pred velikom zakletvom i okrenue se da se vrate k brodu.
Meutim su grki junaci njegovali starog Fineja. Priredili su rtvenu gozbu i pozvali izgladnjela starca, koji je
pohlepno jeo ista i obilna jela. Bilo mu je kao da u snu tai glad. Dok su junaci itavu no ekali povratak
Borejevih sinova, stari im je kralj Finej u znak zahvalnosti podijelio nekoliko plodova svoga prorokog dara.
- Prije svega - rekao je - naii ete u jednom morskom tjesnacu na Simplegade. To su dvije vrletne stijene kojima
donji krajevi ne seu do morskoga dna, nego one plove po moru. esto naleti jedna na drugu, i tada meu njima
s uasnim bijesom nabuja morski val. Ako neete da vas sve do jednoga zgnjee, veslajte izmeu njih brzo kao
to golub leti. Zatim ete doi na obalu Marijandinaca, gdje je ulaz u podzemni svijet. I plovit ete pokraj
mnogih glavica, rijeka i obala, pokraj enskih gradova Amazonki, pokraj zemlje Halibljana, koji u znoju lica
svoga kopaju eljezo iz zemlje. Napokon ete doploviti do kolhidske obale gdje virovita rijeka Fazis svoje iroke
valove izlijeva u more. Ondje ete ugledati tvravu kralja Ejeta s kulama. Tu uvijek budan zmaj uva zlatno
runo, rasprostrto preko kronje hrastova stabla.
Junaci su s jezom sluali starca, i upravo su htjeli dalje pitati, kad se sinovi Borejevi spustie iz zraka meu njih i
obradovae kralja utjenom porukom Iridinom.
Simplegade
Finej se zahvalno i dirljivo oprosti od svojih spasitelja, koji zaplovie dalje u susret kojekakvim novim
doivljajima. Najprije su ih etrdeset dana zadravali sjeverozapadni vjetrovi, dok im ne pomogoe rtve i
molitve dvanaestorici velikih bogova1 te su mogli ploviti dalje. Upravo su najljepe jedrili, kadno im izdaleka do
uiju dopre velika huka. To je bila trijeska Simplegada, koje su se neprestano sudarale i opet odbijale,
odjekivanje od obala i lomljava stisnuta mora. Kormilar Tifis budno stajae uz kormilo. Junak Eufem die se na
sredini lae drei na dlanu desne ruke goluba. Ako golub - tako im je prorekao Finej - bez straha proleti izmeu
stijena, onda i oni mogu pokuati odvano proploviti kroz njih. Upravo se stijene razma-koe, Eufem pusti
goluba, a svi oekivajui digoe glave uvis. Golub poleti po sredini kroz njih, ali ve se stijene ponovno
primakoe, a zapjenjeno je more poput oblaka uskipjelo i zaumilo. Hujanje ispuni vodu i zrak, stijene se
sudarie i pritisnue golubu perje na repu, ali on sretno proleti. Snanim
Koji su to bogovi, vidi Mitol. dodatak, 4.
116
glasom ohrabri Tifis veslae, i uto se stijene ponovno razmakoe, i valovi koji prodrijee u otvor povukoe i lau
sa sobom unutra. Sad im je propast lebdjela nad glavom: val visok kao kula valjao se prema njima. Ugledavi ga,
svi sagnue glave. Tifis zapovjedi da se prestane veslati. Zapjenjeni val projuri ispod kljuna ne nainivi nikakvu
tetu, ve podie lau visoko nad stijene koje su se ponovno pribliavale. Junaci nato opet upru da su se vesla
svijala. I vrtlog ponovno povue lau dalje meu stijene, koje su se ve s obje strane doticale brodske trupine, ali
je tada boica Atena nevidljivim udarcem potisne tako da je sretno prola, a stijene, srazivi se, smrvie samo
krajnje daske stranjega dijela. Istom kad junaci opet vidjee pred sobom nebo i otvoreno more, odahnue od
smrtnoga straha. Bilo im je kao da su izali iz podzemnoga svijeta.
- To nije izvrila naa snaga - povika Tifis. - Dobro sam iza sebe osjetio boansku ruku Ateninu, koja je brzim
udarcem lau protjerala kroz stijene! Sada se vie nemamo ega bojati: sve ostale muke poslije ove opasnosti
Finej nam je prorokovao kao lake.
Ali Jazon alosno strese glavom i ree:
- Dobri Tifisu! Ja sam iskuavao bogove kad sam pristao da mi Pelija zada ovaj pothvat. Trebao sam radije
dopustiti da me sasijee na komade! Sada dane i noi provodim uzdiui! Nisam zabrinut za sebe, nego mislim
samo na va ivot i spas i kako da vas iz tako uasnih opasnosti ive vratim u domovinu.
Tako govorae junak iskuavajui svoje drugove, ali oni mu kli-cahu radosno zahtijevajui da se ide naprijed.
Daljnji doivljaji Argon auta
Doivljavajui razliite zgode i nezgode, junaci su plovili dalje. Na putu im se razbolje njihov vjerni kormilar
Tifis i umrije te su ga morali pokopati na tuoj obali. Na njegovo mjesto izaberu onoga junaka koji je bio
najvjetiji kormilu. Zvao se Ankej, a dugo se nekao da preuzme teak posao, dok mu boica Hera nije u srce
ulila hrabrost i pouzdanje. Tada preuze kormilo te brodom upravljae kao da je sam Tifis jo uvijek sjedio na
krmi. Nakon dvanaest dana uplovie s punim jedrima u ue rijeke Kalihora. Ondje na jednom breuljku vidjee
grob junaka Stenela, koji je s Heraklom bio poao u rat na Amazonke i poginuo ovdje na morskoj obali, pogoen
streli-
com.
Upravo su htjeli otploviti dalje, kad im se ukae tuna sjena ju-nakova, koju je Perzefona pustila iz podzemnoga
svijeta. eznutljivo je gle-
1 Ali po obinoj prii vratio se Stenel, unuk Minojev, sretno iz rata s Amazonkama, Heraklo mu je u znak
zahvalnosti za hrabrost darovao vlast nad otokom Tazom.
117
dao junake svoga naroda stojei navrh svoga groba onakav kakav je poao u boj: grimizna perjanica sa etiri
lijepa pera vijala mu se na kacigi. Ali samo nekoliko asaka mogli su ga vidjeti, a onda je ponovno zaronio u
mranu dubinu. Prestraeni junaci ispustie vesla iz ruku. Samo vra Mopso shvati molbu due pokojnikove pa
svoje drugove svjetova da duu poginuloga umire rtvom ljevanicom. Oni brzo smotaju jedra, priveu brod za
obalu, okrue grobni humak, poprskaju ga rtvama ljevanicama i spale zaklane ovce.
Zatim su plovili dalje i dalje. Napokon stigoe do ua rijeke Termodonta. Toj rijeci nije bila slina nijedna
druga rijeka na svijetu. Izvi-rui iz jednoga jedinog izvora duboko u brdima, dijelila se odmah u mnotvo manjih
rukava i izlijevala se u more u toliko ua da ih je trebalo jo samo etiri do stotine. Kao mnotvo zmija vrvjeli
su rukavi u otvoreno more. Na najirem uu ivjele su Amazonke. To ensko pleme potjecalo je od Aresa i
voljelo je ratni zanat. Da su se Argonauti tu iskrcali, bili bi se bez sumnje zapleli u krvav rat sa enama, jer su
one bile sposobne da se bore i s najhrabrijim junacima. Nisu ivjele na okupu u gradu, nego ratrkane po poljima
i razdijeljene na pojedina plemena. Povoljan zapadnjak prijeio je Argonautima prilaz do toga ratobornog
enskog naroda.
Nakon vonje od jednog dana i jedne noi stigoe, kako im je Fine j prorekao, u zemlju Halibljana. Oni nisu orali
zemlju, nisu sadili voaka, niti su pasli stada na rosnim livadama, ve su samo iz krne zemlje kopali mjed i
eljezo i davali ih u zamjenu za ivotne potreptine. Nikada ih nije sunce nalo bez tekoga rada: radei u crnoj
tami i gustom dimu provodili su svoje dane.
Proli su jo pokraj kojekakvih naroda. Kad su bili nadomak otoku koji se zvao Artijada ili Aresov otok, doleti
im u susret jedan stanovnik toga otoka, golema ptica, snano maui krilima. Dok je letjela nad laom, strese
krila i spusti na lau iljato pero, koje se zabode u plee junaka Oile-ja. Ranjen ispusti junak veslo iz ruku.
Drugovi se zaudie vidjevi krilato oruje to mu se zabolo u plee. Onaj to je do njega sjedio izvue mu pero i
zavi ranu. Ubrzo se pojavi i druga ptica, ali nju u letu pogodi Klitije, koji je ve drao napet luk, te pogoena
pade nasred broda.
- Zacijelo je blizu otok - ree Amfidamant, iskusan junak - ali ne vjerujte tim pticama. Sigurno ih ima toliko da
ne bismo imali dosta strelica da ih poubijamo kad bismo se iskrcali. Razmislimo kako da protjeramo te ratoborne
ptiurine. Ustaknite svoje kacige s visokim lepravim perjanicama. Zatim neka naizmjenice jedna polovina vesla,
a drugi neka naikaju brod blistavim kopljima i titovima. Tada emo svi udariti u strahovitu viku. Kad to ptice
uju i usto vide leprave perjanice, naperena koplja i blistave titove, preplait e se i odletjeti.
Prijedlog se svidje junacima, te uinie sve kako ih je svjetovao iskusni Amfidamant. Nijedna se ptica nije
pojavila dok su veslali k obali,
118
ali kad su se pribliili otoku zvekeui titovima, nebrojene, prestraene, uzletjee s obale i u divljem letu
preletjee preko broda. Ali, kao to se prije tue zatvaraju kapci na kunim prozorima, tako se junaci pokrie
titovima, te su bodljikava pera padala na njih ne ozljeujui ih. Same ptice, a to su bile strane Stimfalide,1
odletjee daleko preko mora na drugu obalu. Argonauti se iskrcae na taj otok, kako ih je svjetovao kralj Finej.
Tu im je bilo sueno da nau prijatelje i pratioce kojima se nisu nadali. Tek to su malo poli obalom, dou im u
susret etiri mladia u jadnoj odjei, sasvim bez iega. Jedan od njih potee u susret junacima koji su se
pribliavali te im progovori:
- Tko god vi bili, dobri ljudi, pritecite u pomo jadnim brodolomcima! Udijelite nam odjee da pokrijemo svoju
golotinju, i jela da utaimo glad.
Jazon im prijateljski obea svaku pomo i zapita ih za njihovo ime i rod.
- Sigurno ste ve uli za Friksa, sina Atamantova - odgovori mladi - koji je donio zlatno runo u Kolhidu? Kralj
Ejet dao mu je svoju stariju ker Halkiopu za enu. Mi smo njegovi sinovi, a ja se zovem Argo. Na otac Friks
umro je nedavno. Po njegovoj posljednjoj volji ukrcali smo se'na brod i poli po blago to ga je on ostavio u
gradu Orhomenu.
Junaci se vrlo obradovae, a Jazon pozdravi mladie kao svoje roake, jer su im djedovi Atamant i Kretej bili
braa. Mladii im ispripo-vjede i to kako im se brod u bijesnoj oluji razbio i kako su na jednoj dasci doplivali na
taj divlji otok. Kad su im Argonauti kazali svoju namjeru i pozvali ih da i oni sudjeluju u njihovoj pustolovini,
mladii se oito zapre-pastie.
- Na djed Ejet vrlo je okrutan ovjek - napomenu Argo. - On je, kau, sin sunanoga boga, stoga je obdaren
nadovjenom snagom. Vlada nebrojenim plemenima Kolana, a runo uva uasan zmaj.
Neki junaci problijedjee kad to ue. Ali Pelej,2 jedan od njih, die se i ree:
- Nemoj misliti da mi moramo podlei kralju Kolana: i mi smo boanski sinovi! Ako nam ne htjedne dati runo
milom, onda emo ga, usprkos njegovim Kolanima, oteti na silu.
Tako su se jo dugo uz obilnu gozbu meu sobom razgovarali. Drugo se jutro Friksovi sinovi, odjeveni i
okrijepljeni, ukrcae s Argonauti-ma, i plovidba se nastavi. Poto su veslali dan i no, vidjee kako se iznad
morske povrine pomaljaju vrhovi gore Kavkaza. Kad se ve mrailo, zau-e um iznad svojih glava: bio je to
orao Prometejev, koji je letio svome plijenu prelijeui visoko iznad broda, ali ipak je udar njegovih krila bio
tako
1 Usp. esti posao Heraklov, str. 162.
2 Sin Eakov, unuk Zeusov, brat Telamonov, kralj u Tesaliji. On se kasnije oenio Nereidom Tetidom, s kojom
je imao sina Ahileja. Telamon, otac velikog Ajanta, vladao je na Salamini.
119
jak da su se sva jedra od njega nadimala kao na vjetru. To je bila golema ptica koja je svojim krilima mlatila po
zraku kao velikim jedrima. Brzo zatim uli su iz daljine duboko uzdisanje Prometejevo, jer je ptica ve kopkala u
njegovim jetrima. Nakon nekog vremena uzdisaji utolie i junaci ponovno vidjee orla visoko iznad sebe kako
zrakom vesla natrag.
Jo iste noi stigoe Argonauti na cilj, u ue rijeke Fazisa. Veselo se uspee na krieve i poskidae ueta. Zatim
veslima dotjerae lau u iroko korito rijeke, a valovi kao da su se straljivo povukli pred silnom plovnom
gromadom. S lijeve strane bili su im Kavkaz i Kiteja, glavni grad Kol-hide. S desne se irilo polje i sveti gaj
Aresov, gdje je zmaj otrim oima uvao zlatno runo to je visjelo na lisnatim granama visokoga hrasta. Tada se
digne Jazon na palubi broda, zamahne visoko zlatnim peharom punim vina i prinese rtvu ljevanicu rijeci, majci
Zemlji, domaim bogovima i junacima koji su im pomrli na putu. Zamoli ih sve da ljubezno pomognu i da bdiju
nad uzetima broda, to su ga upravo htjeli privezati.
- Tako bismo, eto, sretno prispjeli u kolansku zemlju - ree kormilar Ankej. - Sad je vrijeme da se ozbiljno
posavjetujemo hoemo li kralju Ejetu pristupiti na lijep nain ili emo bilo kako drukije pokuati izvesti nau
namjeru.
- Sutra! - povikae umorni junaci.
I tako naredi Jazon da se brod usidri u sjenovitom zaljevu rijeke. Nato svi polijegae da se okrijepe slatkim
snom, koji ih je ipak samo kratkim odmorom osvjeio, jer im je zora brzo otvorila one kapke.
Jazon u palai Ejetovoj
Rano jutro okupi junake u skuptinu. Jazon ustade i progovori:
- Ako vam se moje miljenje svia, drugovi i junaci, onda vi drugi ostanite u lai mirni, ali s orujem u ruci, a
samo ja, Friksovi sinovi i dvojica iz vae sredine poi emo u palau kralja Ejeta. Ondje u iskuati kralja i
najprije ga lijepim rijeima pitati hoe li nam drage volje prepustiti zlatno runo. Ali ja ne sumnjam da e nam
odbiti molbu razmeui se svojom snagom. Mi emo na taj nain iz njegovih vlastitih usta uti to nam je initi.
A tko moe jamiti da ga nae rijei nee moda i udobrovoljiti? Pa i prije je na njega utjecao govor, te je
nedunog Friksa, koji je bjeao od svoje maehe, primio gostoljubivo u svoju zatitu.
Mladi junaci odobrie rijei Jazonove. On nato uze Hermovu palicu mira i u drutvu Friksovih sinova i svojih
drugova Telamona i Augije1 napusti lau. Odmah dooe na polje obraslo vrbom, nazvano Kirkejsko
Iz prie o Heraklu poznati kralj elidski.
120
polje. Tu ih spopade jeza kad opazie mnotvo tjelesa objeenih na lance. No to ne bjehu ni zloinci ni pobijeni
stranci, nego se u Kolhidi smatralo grijehom spaljivati mrtve mukarce ili ih pokapati. Mjesto toga vjeali su ih,
uvijene u sirove volujske koe, na drvee, daleko od grada, preputajui da ih zrak posui. Samo su se ene
pokapale, da bi i zemlja dobila svoj dio. Kolani su bili vrlo mnogobrojan narod. Da Jazon i njegovi pratioci ne
bi nastradali od njih ili od sumnjiavog kralja Ejeta, navukla je He-ra, zatitnica Argonauta, dok su oni bili na
putu, gustu maglu preko grada i rasprila je istom onda kad su sretno stigli do kraljeve palae. Tu se zausta-vie
pred ulazom divei se debelim zidovima kraljeve kue, vratima s visokim lukovima, jakim stupovima, koji su tu
i tamo iskakivali iz zida. itavu zgradu opasivae izboeni kameni vijenac koji je na rubu imao mjedene tri-glife.
utke uoe preko praga u predvorje. Tu je bilo sve u zelenilu visoka lozova lia, a pod njim su se pjenila etiri
nepresuiva izvora: jedan je izbacivao mlijeko, drugi vino, trei mirisavo ulje, a etvrti vodu koja je zimi bila
topla, a ljeti hladna. Sve te krasote izradio je umjetnik Hefest, a nainio je vlasniku i bikove od mjedi kojima je
iz nozdrva izbijao straan ognjeni dah, i skovao mu plug od samoga eljeza. Sve je to Hefest izradio da iskae
zahvalnost ocu Ejetovu, sunanom bogu Heliju, jer ga je u boju s Gigantima uzeo jednom u svoja kola i spasio.
Iz toga predvorja dolazilo se do trijema u srednjem dvoritu koji se protezao s desne i s lijeve strane. Iza njega
mogli su se vidjeti mnogi ulazi u odaje. Suelice stajahu dvije glavne palae: u jednoj je stanovao sam kralj Ejet,
a u drugoj njegov sin Apsirt. U ostalim odajama ivjele su dvorkinje i keri kraljeve Halkiopa i Medeja. Mlaa
ki Medeja rijetko se inae mogla vidjeti, jer je gotovo sve vrijeme provodila u hramu boice Hekate,1 kojoj je
bila sveenica. Ali ovaj put ju je He-ra, zatitnica Grka, nadahnula da ostane u palai. Upravo je izala iz svoje
odaje i uputila se u sobu svoje sestre, kadno sretne junake to se nenadano pribliavahu. Ugledavi stasite
momke, krikne glasno. Na njezin povik istri Halkiopa sa svim dvorkinjama iz svoje odaje. I ona glasno krikne
od radosti i zahvalno digne ruke k nebu, jer je u etvorici mladih junaka prepoznala svoju vlastitu djecu, sinove
Friksove. Ovi padoe u naruje majci, i dugo nije bilo kraja pozdravljanju i plakanju.
Medeja i Ejet
Napokon izae i Ejet sa svojom enom Idijom, jer ih je izmamilo klicanje i plakanje njihove keri. Odmah se u
predvorju sve uurbalo: ovdje robovi kolju krasna bika za nove goste, ondje cijepaju suha drva za ognjite, tamo
Ovdje identina s Perzefonom. Usp. Mitol. dodatak, 24.
121
opet griju vodu u kodovima na vatri: nema nikoga koji nije naao kakva posla sluei kralja. Dotle je, nevidljiv,
visoko u zraku lebdio bog ljubavi. Brzo je izvukao strijelu to zadaje bol, s njom se nevidljiv spustio na zemlju,
uurio se iza lea Jazonovih i s napetog luka odapeo strijelu na kraljevu ker Medeju. Brzo joj se strijela, koju
nitko nije opazio u letu, pa ni sama ona, razgorjela u grudima kao plamen. Poput teka bolesnika morala je
nekoliko puta duboko uzdahnuti. Svaki je as bacala skrivene poglede na stasita junaka Jazona. Sve drugo bilo je
iezlo iz njezina pamenja: jedna jedina slatka briga obuze joj duu, a na licu joj se bljedoa izmjenjivala s
rumenilom.
U radosnoj uzbudenosti nitko nije opazio promjene to se dogodila u djevojci. Robovi su donosili pripravljena
jela, a Argonauti, poto su u toploj kupelji oprali znoj od teka veslanja, veselo su sjedili za stolom kri-jepei se
jelom i piem. Za gozbe pripovijedali su Ejetu njegovi unuci o doivljajima koji su ih putem zadesili, a onda ih
kralj potiho zapita za strance.
- Neu da ti krijem, djede - apnu mu Argo. - Ovi ljudi dolaze da od tebe izmole zlatno runo naega oca Friksa.
Neki kralj, koji bi ih rado istjerao iz njihove domovine i oteo im oevinu, zadao im je taj opasan pothvat. On se
nada da mladii nee izmai Zeusovoj srdbi i Friksovoj osveti, ve da e propasti prije nego se s runom vrate u
zaviaj. Brod im je pomogla sagraditi Palada Atena, a nije takav kakve nai Kolani upotrebljavaju i od kojih
smo mi, tvoji unuci, dakako, dobili najgori, jer se u prvom naletu oluje razbio. Ne, ti stranci imaju brod koji je
tako vrsto graen da sve bure uzalud na njega juriaju, a junaci sami neprestano sjede uz vesla. Najhrabriji
momci itave Helade sastali su se na ovom brodu.
Zatim mu po imenu navede najuglednije meu njima, a napomenu mu i rod svoga roaka Jazona.
Kad je kralj to uo, uplai se u srcu i naljuti na unuke, jer je mislio da su stranci na njihov poticaj doli na njegov
dvor. Oi mu se zakrijesi-e pod gustim obrvama, te ree glasno:
- Nosite mi se ispred oiju, zlotvori, sa svojim spletkama! Niste vi doli ovamo po zlatno runo, nego da mi
otmete ezlo i krunu! Da ne sjedite kao gosti za mojim stolom, ve bih vam dao iupati jezike i odsjei ruke, a
ostavio samo noge da moete otii!
Kad je to uo Telamon, Eakov sin, koji je sjedio najblie do kralja, razjari se u dui, htjede se dii i odgovoriti
kralju jednakim rijeima. Ali Jazon ga zadra i sam mirno odgovori:
- Umiri se, Ejete! Nismo mi doli u tvoj grad i u tvoj dvor da te opljakamo. Tko bi htio ploviti tako dalekim i
opasnim morem da otima tuu imovinu? Samo sudbina i kruti nalog opakoga kralja natjerao me na tu odluku.
Pokloni nam zlatno runo na nau molbu i uini nam dobro djelo: za to e te u cijeloj Heladi veliati. Ujedno smo
spremni da ti brzo uzvratimo
122
hvalu: bude li u tvojoj blizini rata, poeli li koji susjedni narod podjarmiti, uzmi nas za saveznike, poi emo s
tobom.
Tako ree Jazon umirujui kralja, ali ovaj se kolebao u srcu bi li ih smjeta dao pogubiti ili bi prije iskuao
njihovu snagu. Poslije kratka razmiljanja uini mu se ovo drugo zgodnijim, pa zato mirnije nego prije odgovori:
- emu te bojaljive rijei, strance? Ako ste uistinu boanski sinovi ili inae niste gori od mene pa vas vue
elja za tuim blagom, onda neka vam bude zlatno runo, jer hrabrim ljudima rado dajem sve. Ali prije ete mi
dati dokaz o svom junatvu te obaviti posao koji obino obavljam ja, iako je vrlo opasan. Na Aresovu polju pasu
mi dva bika s mjedenim nogama, a iz nozdrva im lie plamen. S njima ja orem tvrdo polje, pa kad ga svega
preorem, ne ijem u brazde Demetrino uto zrnje, nego uasne zmajske zube. Iz njih izrastu ljudi, koji me sa svih
strana opkole, a ja ih sve redom svojim kopljem poubijam. Rano ujutro upreem bikove, a kasno uveer
odmaram se od etve. Ako ti, voo, izvri to isto, moe jo istoga dana ponijeti runo kui svome kralju, ali
prije nikako, jer nije pravo da hrabar ovjek pred slabijim uzmie.
Jazon je kod tih kraljevih rijei sjedio nijem i neodluan, ne usuujui se da smiono prihvati tako strahovit
posao. No ipak se sabere i odgovori:
- Koliko je god velik taj posao, kralju, ipak u ga se prihvatiti, makar pri njem poginuo. Gore od smrti nijednog
ovjeka ne moe zadesiti. Pokoravam se nudi koja me ovamo poslala.
- Dobro - odgovori kralj - poi sada k svojoj drubi, ali dobro razmisli. Ne kani li sve to izvriti, prepusti meni,
a ti gledaj da se izgubi odavde.
Argov savjet
Jazon i njegova dva druga ustanu sa svojih sjedita. Od Friksovih sinova poe s njima samo Argo, davi brai
znak rukom da ostanu. Oni napuste palau. Ezonov sin sjajio se od ljepote i ljupkosti. Mlada Mede ja gledala je
za njim kroz koprenu, a mislima je pratila njegove korake kao u snu. Kad je opet bila sama u svojoj odaji, poe
plakati, a onda sama sebi ree:
to se izjedam u boli? to me se tie onaj junak? Neka je i najdivniji od svih polubogova, ili najgori: ako mora
propasti, neka bude! Pa ipak - o, da bi izmakao propasti! Daj, asna boice Hekato, da se vrati svojoj kui! Ako
li mu je sueno da ga bikovi svladaju, neka bar zna da se ja ne radujem njegovu alosnom udesu!
Dok se Medeja tako alostila, junaci su ili k brodu, a Argo je govorio Jazonu:
123
- Ti e moda osuivati moj savjet, ali u ti ga ipak rei. Poznajem djevojku koja se razumije u arobne napitke
koje ju je nauila pripravljati Hekata, boica podzemnoga svijeta. Ako tu djevojku predobije-mo za sebe, onda
ne sumnjam da e iz borbe izai kao pobjednik. Ako pri-staje, poi u k njoj da je predobijem za nas.
- Ako ti se to svia, dragi moj - odgovori Jazon - ne protivim se. Ali jao nama ako na povratak ovisi o enama!
U takvu razgovoru dooe do broda i do drugova. Jazon im priopi to se od njega trai i to je obeao kralju.
Jedno su vrijeme drugovi sjedili gledajui nijemo jedan drugoga, napokon se die Pelej i ree:
- Junae Jazone, ako si uvjeren da e moi izvriti svoje obeanje, spremaj se! Ali ako nema potpunog
pouzdanja, odustani i ne obazi-ri se ni na jednoga od nas, jer to bismo drugo imali oekivati doli smrt?
Na te rijei skoi Telamon i etiri druga junaka, svi ratoborno raspoloeni. Ali Argo ih primiri i ree:
- Ja poznajem djevojku koja se razumije u arobne napitke. To je sestra nae majke. Dopustite mi da odem k
svojoj majci i da je nagovorim neka tu djevojku predobije za nas. Istom onda moe opet biti govora o pothvatu
za koji se Jazon ponudio.
Tek to je to izgovorio, javi im se znamenje u zraku: golubica, gonjena od jastreba, pobjee u naruje Jazonu, a
jastreb koji je za njom jurio pade na stranju palubu. Sad se jedan od junaka sjeti da im je i stari Fi-nej prorekao
da e im boica Afrodita pomoi da se vrate kui. Zato se svi junaci sloie s Argom, samo Ida, sin Afarejev,1
podie se zlovoljan sa svoga sjedita i ree:
- Tako vam bogova, zar smo doli ovamo kao enske sluge pa zazivamo Afroditu mjesto da se obratimo na
Aresa? Zar e nas pogled na jastrebove i golubove odvratiti od borbe? Dobro! Onda zaboravite rat i poite varati
slabe djevojke!
Tako je ljutito govorio Ida, a mnogi su junaci potiho mrmljali. No Jazon se odlui za Arga. Zato priveu brod uz
obalu i poekaju povratak svoga izaslanika.
Ejet je meutim sazvao skuptinu Kolana izvan svoje palae. Ispripovjedio im je sve o dolasku stranaca, o
njihovoj elji i o propasti koju im je spremio. im bikovi ubiju vou, dat e, kae, posjei itavu umu i spaliti
lau zajedno s junacima. I svojim unucima, koji su doveli te pustolove, smislio je stranu kaznu.
Uto je Argo doao k majci i saletio je molbama neka nagovori svoju sestru Medeju da im pomogne. Halkiopa je
sama osjetila suut za strance, ali se nije usudila da se usprotivi bijesnom gnjevu oevu. Zato joj je sinova molba
dola kao naruena, pa mu obea svoju pomo.
Vidi priu o Dioskurima, str. 93.
120
I
polje. Tu ih spopade jeza kad opazie mnotvo tjelesa objeenih na lar No to ne bjehu ni zloinci ni pobijeni
stranci, nego se u Kolhidi smati grijehom spaljivati mrtve mukarce ili ih pokapati. Mjesto toga vjeal ih, uvijene
u sirove volujske koe, na drvee, daleko od grada, preputa da ih zrak posui. Samo su se ene pokapale, da bi i
zemlja dobila svoj < Kolani su bili vrlo mnogobrojan narod. Da Jazon i njegovi j tioci ne bi nastradali od njih ili
od sumnjiavog kralja Ejeta, navukla je ] ra, zatitnica Argonauta, dok su oni bili na putu, gustu maglu preko gra
rasprila je istom onda kad su sretno stigli do kraljeve palae. Tu se zau vie pred ulazom divei se debelim
zidovima kraljeve kue, vratima s v kim lukovima, jakim stupovima, koji su tu i tamo iskakivali iz zida. it
zgradu opasivae izboeni kameni vijenac koji je na rubu imao mjedene glife. utke uoe preko praga u
predvorje. Tu je bilo sve u zelenilu vis lozova lia, a pod njim su se pjenila etiri nepresuiva izvora: jedan j<
bacivao mlijeko, drugi vino, trei mirisavo ulje, a etvrti vodu koja je > bila topla, a ljeti hladna. Sve te krasote
izradio je umjetnik Hefest, a n nio je vlasniku i bikove od mjedi kojima je iz nozdrva izbijao straan ogn dah, i
skovao mu plug od samoga eljeza. Sve je to Hefest izradio da isl zahvalnost ocu Ejetovu, sunanom bogu
Heliju, jer ga je u boju s Gigc ma uzeo jednom u svoja kola i spasio. Iz toga predvorja dolazilo se do ti ma u
srednjem dvoritu koji se protezao s desne i s lijeve strane. Iza n mogli su se vidjeti mnogi ulazi u odaje. Suelice
stajahu dvije glavne p e: u jednoj je stanovao sam kralj Ejet, a u drugoj njegov sin Apsirt. U c lim odajama
ivjele su dvorkinje i keri kraljeve Halkiopa i Medeja. M ki Medeja rijetko se inae mogla vidjeti, jer je gotovo
sve vrijeme pr< dila u hramu boice Hekate,1 kojoj je bila sveenica. Ali ovaj put ju je ra, zatitnica Grka,
nadahnula da ostane u palai. Upravo je izala iz s1 odaje i uputila se u sobu svoje sestre, kadno sretne junake to
se nenac pribliavahu. Ugledavi stasite momke, krikne glasno. Na njezin povik i Halkiopa sa svim
dvorkinjama iz svoje odaje. I ona glasno krikne o( dosti i zahvalno digne ruke k nebu, jer je u etvorici mladih
junaka pn znala svoju vlastitu djecu, sinove Friksove. Ovi padoe u naruje majci, go nije bilo kraja
pozdravljanju i plakanju.
Medeja i Ejet
Napokon izae i Ejet sa svojom enom Idijom, jer ih je izmamilo klica plakanje njihove keri. Odmah se u
predvorju sve uurbalo: ovdje ro kolju krasna bika za nove goste, ondje cijepaju suha drva za ognjite, t
Ovdje identina s Perzefonom. Usp. Mitol. dodatak, 24.
121
opet griju vodu u kotlovima na vatri: nema nikoga koji nije naao kakva posla sluei kralja. Dotle je, nevidljiv,
visoko u zraku lebdio bog ljubavi. Brzo je izvukao strijelu to zadaje bol, s njom se nevidljiv spustio na zemlju,
uurio se iza lea Jazonovih i s napetog luka odapeo strijelu na kraljevu ker Medeju. Brzo joj se strijela, koju
nitko nije opazio u letu, pa ni sama ona, razgorjela u grudima kao plamen. Poput teka bolesnika morala je
nekoliko puta duboko uzdahnuti. Svaki je as bacala skrivene poglede na stasita junaka Jazona. Sve drugo bilo je
iezlo iz njezina pamenja: jedna jedina slatka briga obuze joj duu, a na licu joj se bljedoa izmjenjivala s
rumenilom.
U radosnoj uzbudenosti nitko nije opazio promjene to se dogodila u djevojci. Robovi su donosili pripravljena
jela, a Argonauti, poto su u toploj kupelji oprali znoj od teka veslanja, veselo su sjedili za stolom kri-jepei se
jelom i piem. Za gozbe pripovijedali su Ejetu njegovi unuci o doivljajima koji su ih putem zadesili, a onda ih
kralj potiho zapita za strance.
- Neu da ti krijem, djede - apnu mu Argo. - Ovi ljudi dolaze da od tebe izmole zlatno runo naega oca Friksa.
Neki kralj, koji bi ih rado istjerao iz njihove domovine i oteo im oevinu, zadao im je taj opasan pothvat. On se
nada da mladii nee izmai Zeusovoj srdbi i Friksovoj osveti, ve da e propasti prije nego se s runom vrate u
zaviaj. Brod im je pomogla sagraditi Palada Atena, a nije takav kakve nai Kolani upotrebljavaju i od kojih
smo mi, tvoji unuci, dakako, dobili najgori, jer se u prvom naletu oluje razbio. Ne, ti stranci imaju brod koji je
tako vrsto graen da sve bure uzalud na njega juriaju, a junaci sami neprestano sjede uz vesla. Najhrabriji
momci itave Helade sastali su se na ovom brodu.
Zatim mu po imenu navede najuglednije meu njima, a napomenu mu i rod svoga roaka Jazona.
Kad je kralj to uo, uplai se u srcu i naljuti na unuke, jer je mislio da su stranci na njihov poticaj doli na njegov
dvor. Oi mu se zakrijesi-e pod gustim obrvama, te ree glasno:
- Nosite mi se ispred oiju, zlotvori, sa svojim spletkama! Niste vi doli ovamo po zlatno runo, nego da mi
otmete ezlo i krunu! Da ne sjedite kao gosti za mojim stolom, ve bih vam dao iupati jezike i odsjei ruke, a
ostavio samo noge da moete otii!
Kad je to uo Telamon, Eakov sin, koji je sjedio najblie do kralja, razjari se u dui, htjede se dii i odgovoriti
kralju jednakim rijeima. Ali Jazon ga zadra i sam mirno odgovori:
- Umiri se, Ejete! Nismo mi doli u tvoj grad i u tvoj dvor da te opljakamo. Tko bi htio ploviti tako dalekim i
opasnim morem da otima tuu imovinu? Samo sudbina i kruti nalog opakoga kralja natjerao me na tu odluku.
Pokloni nam zlatno runo na nau molbu i uini nam dobro djelo: za to e te u cijeloj Heladi veliati. Ujedno smo
spremni da ti brzo uzvratimo
122
hvalu: bude li u tvojoj blizini rata, poeli li koji susjedni narod podjarmiti, uzmi nas za saveznike, poi emo s
tobom.
Tako ree Jazon umirujui kralja, ali ovaj se kolebao u srcu bi li ih smjeta dao pogubiti ili bi prije iskuao
njihovu snagu. Poslije kratka razmiljanja uini mu se ovo drugo zgodnijim, pa zato mirnije nego prije odgovori:
- emu te bojaljive rijei, strance? Ako ste uistinu boanski sinovi ili inae niste gori od mene pa vas vue
elja za tuim blagom, onda neka vam bude zlatno runo, jer hrabrim ljudima rado dajem sve. Ali prije ete mi
dati dokaz o svom junatvu te obaviti posao koji obino obavljam ja, iako je vrlo opasan. Na Aresovu polju pasu
mi dva bika s mjedenim nogama, a iz nozdrva im lie plamen. S njima ja orem tvrdo polje, pa kad ga svega
preorem, ne ijem u brazde Demetrino uto zrnje, nego uasne zmajske zube. Iz njih izrastu ljudi, koji me sa svih
strana opkole, a ja ih sve redom svojim kopljem poubijam. Rano ujutro upreem bikove, a kasno uveer
odmaram se od etve. Ako ti, voo, izvri to isto, moe jo istoga dana ponijeti runo kui svome kralju, ali
prije nikako, jer nije pravo da hrabar ovjek pred slabijim uzmie.
Jazon je kod tih kraljevih rijei sjedio nijem i neodluan, ne usuujui se da smiono prihvati tako strahovit
posao. No ipak se sabere i odgovori:
- Koliko je god velik taj posao, kralju, ipak u ga se prihvatiti, makar pri njem poginuo. Gore od smrti nijednog
ovjeka ne moe zadesiti. Pokoravam se nudi koja me ovamo poslala.
- Dobro - odgovori kralj - poi sada k svojoj drubi, ali dobre razmisli. Ne kani li sve to izvriti, prepusti meni,
a ti gledaj da se izgubi? odavde.
Argov savjet
Jazon i njegova dva druga ustanu sa svojih sjedita. Od Friksovih sinove poe s njima samo Argo, davi brai
znak rukom da ostanu. Oni napuste palau. Ezonov sin sjajio se od ljepote i ljupkosti. Mlada Mede ja gledala je
za njim kroz koprenu, a mislima je pratila njegove korake kao u snu. Kac je opet bila sama u svojoj odaji, poe
plakati, a onda sama sebi ree:
to se izjedam u boli? to me se tie onaj junak? Neka je i naj divniji od svih polubogova, ili najgori: ako mora
propasti, neka bude! P< ipak - o, da bi izmakao propasti! Daj, asna boice Hekato, da se vrati svo joj kui! Ako
li mu je sueno da ga bikovi svladaju, neka bar zna da se ja n< radujem njegovu alosnom udesu!
Dok se Medeja tako alostila, junaci su ili k brodu, a Argo j< govorio Jazonu:
123
- Ti e moda osuivati moj savjet, ali u ti ga ipak rei. Poznajem djevojku koja se razumije u arobne napitke
koje ju je nauila pripravljati Hekata, boica podzemnoga svijeta. Ako tu djevojku predobije-mo za sebe, onda
ne sumnjam da e iz borbe izai kao pobjednik. Ako pri-staje, poi u k njoj da je predobijem za nas.
- Ako ti se to svia, dragi moj - odgovori Jazon - ne protivim se. Ali jao nama ako na povratak ovisi o enama!
U takvu razgovoru dooe do broda i do drugova. Jazon im priopi to se od njega trai i to je obeao kralju.
Jedno su vrijeme drugovi sjedili gledajui nijemo jedan drugoga, napokon se die Pelej i ree:
- Junae Jazone, ako si uvjeren da e moi izvriti svoje obeanje, spremaj se! Ali ako nema potpunog
pouzdanja, odustani i ne obazi-ri se ni na jednoga od nas, jer to bismo drugo imali oekivati doli smrt?
Na te rijei skoi Telamon i etiri druga junaka, svi ratoborno raspoloeni. Ali Argo ih primiri i ree:
- Ja poznajem djevojku koja se razumije u arobne napitke. To je sestra nae majke. Dopustite mi da odem k
svojoj majci i da je nagovorim neka tu djevojku predobije za nas. Istom onda moe opet biti govora o pothvatu
za koji se Jazon ponudio.
Tek to je to izgovorio, javi im se znamenje u zraku: golubica, gonjena od jastreba, pobjee u naruje Jazonu, a
jastreb koji je za njom jurio pade na stranju palubu. Sad se jedan od junaka sjeti da im je i stari Fi-nej prorekao
da e im boica Afrodita pomoi da se vrate kui. Zato se svi junaci sloie s Argom, samo Ida, sin Afarejev,1
podie se zlovoljan sa svoga sjedita i ree:
- Tako vam bogova, zar smo doli ovamo kao enske sluge pa zazivamo Afroditu mjesto da se obratimo na
Aresa? Zar e nas pogled na jastrebove i golubove odvratiti od borbe? Dobro! Onda zaboravite rat i poite varati
slabe djevojke!
Tako je ljutito govorio Ida, a mnogi su junaci potiho mrmljali. No Jazon se odlui za Arga. Zato priveu brod uz
obalu i poekaju povratak svoga izaslanika.
Ejet je meutim sazvao skuptinu Kolana izvan svoje palae. Ispripovjedio im je sve o dolasku stranaca, o
njihovoj elji i o propasti koju im je spremio. im bikovi ubiju vou, dat e, kae, posjei itavu umu i spaliti
lau zajedno s junacima. I svojim unucima, koji su doveli te pustolove, smislio je stranu kaznu.
Uto je Argo doao k majci i saletio je molbama neka nagovori svoju sestru Mede ju da im pomogne. Halkiopa je
sama osjetila suut za strance, ali se nije usudila da se usprotivi bijesnom gnjevu oevu. Zato joj je sinova molba
dola kao naruena, pa mu obea svoju pomo.
Vidi priu o Dioskurima, str. 93.
124
Argonauti se oprataju s Lemnjankama
Mede ja je nemirno leala na svojoj postelji sanjajui straan san. Prisnilo joj se da se junak ve spremio za
borbu s bikovima. Ali tu borbu nije prihvatio zbog zlatnoga runa, nego zbog nje da je povede kui kao enu. Sad
joj se priinilo u snu kao da se ona sama bori s bikovima, ali roditelji nee da odre rije i da dadu Jazonu bojnu
nagradu, jer nije njoj, nego njemu bilo naloeno da ujarmi bikove. Nato izmeu njezina oca i stranca planu
estoka svaa, i obje strane izabrae nju da presudi. Ona u snu odabere stranca. Roditelje obuze gorka alost, pa
glasno zavikae - i od toga se uzvika Medeja probudi.
Taj san potjera djevojku u odaje sestrine, ali ju je stid dugo zaustavljao neodlunu u predsoblju. etiri puta izala
je iz njega i etiri puta se opet vratila. Napokon se ponovno plaui baci na postelju u svojoj odaji. Tako je nae
jedna od njezinih mladih pouzdanih dvorkinja. Njoj se saali za gospodaricom pa njezinoj sestri javi to je
vidjela. Halkiopa je primila tu vijest upravo u asu kad se, okruena od sinova, dogovarala s njima kako bi
djevojku mogli predobiti. Ona pohrli u odaju svoje sestre i nae je gdje razdire lice i kupa se u suzama.
125
- to ti se dogodilo, jadna sestro? - zapita je s iskrenim suosjeanjem. - Kakav ti bol razdire duu? Je li ti nebo
poslalo kakvu nenadanu bolest, ili ti je otac rekao kakve strane rijeci o meni i mojim sinovima? O da sam
daleko od roditeljske kue, tamo gdje se ne uje ime Kolana!
Medeja obeava pomo Argonautima
Djevojka pocrveni na ta pitanja svoje sestre, a stid je sprijei te ne odgovori na njih. as joj je rije bila navrh
jezika, as joj je pobjegla natrag duboko u grudi. Napokon je ljubav ohrabri, pa lukavim rijeima odgovori:
- Halkiopo! Srce mi je alosno zbog tvojih sinova; bojim se da bi ih na otac mogao smjesta pogubiti zajedno sa
strancima. Tako mi je neto objavio teak san. O da bi koji bog sprijeio te se ne ispuni!
Sestru obuze nepodnoljiv strah.
- Upravo zato dolazim k tebi - ree. - Zaklinjem te da mi po-mogne protiv naega oca. Ako mi to uskrati, znaj
da u te jo iz podzemnoga svijeta sa svojim ubijenim sinovima progoniti kao Erinija.
Ona objema rukama obujmi koljena Medejina i spusti glavu u njezino krilo. Obje sestre plakahu gorko. Tada e
Medeja:
- to govori o Erinijama, sestro? Kunem ti se nebom i zemljom: to god uzmognem uiniti da spasim tvoje
sinove, uinit u vrlo rado!
- Dakle - odvrati sestra - onda e i strancu iz ljubavi prema mojoj djeci dati neku aroliju da sretno izdri onaj
strahoviti boj. Od njega dolazi moj sin Argo i moli me da od tebe izmolim pomo za dragoga gosta.
Djevojci zaigra srce od radosti kad je to ula, lijepo joj se lice zarumeni, pred oima joj se za trenutak zamagli, a
onda odgovori ovako:
- Halkiopo! Neka mi zora vie ne obasja moje oi ako mi ivot tvoj i tvojih sinova nije prva briga! Ta ti si me,
kako mi je esto majka pripovijedala, zajedno sa svojim sinovima dojila dok sam bila malo dijete. Zato te ljubim
ne samo kao sestra, nego i kao ki. Sutra u ranu zoru poi u u hram Hekatin, odakle u za stranca donijeti
aroliju koja e ukrotiti bikove.
Halkiopa ostavi sestrinu odaju i javi sinovima eljenu poruku.
itavu no leala je Medeja borei se teko u dui.
Nisam li previe obeala? - zapita samu sebe. - Zar smijem toliko uiniti za stranca? Gledati ga bez svjedoka,
doticati ga se? To se svakako mora dogoditi ako varka treba da uspije! Da, spasit u ga! Neka ide slobodno kamo
hoe! Ali ja u umrijeti istoga onog dana kad on sretno zavri borbu. Konopac ili otrov moraju me osloboditi
mrskoga ivota! Ali zar e me to spasiti? Zar me nee zlobna kleveta progoniti itavom zemljom kolanskom?
Rei e da sam osramotila svoju kuu, da sam umrla za volju tuinca.
126
S takvim mislima poe Mede ja po kovei u kojem su se nalazile spasonosne i smrtonosne ljekarije. Postavi ga
na krilo i otvori da iskua smrtonosne otrove. Tada joj dou na pamet sve lijepe ivotne brige, sve ivotne
radosti, sve drugarice iz djetinjstva. Sunce joj se uini ljepim nego prije, obuze je neki neodoljivi strah od smrti,
pa stavi kovei na pod. Jazonova zatitnica Hera preobrazila je srce Medejino. Jedva je djevojka doekala zoru
da ode po obeanu aroliju i da s njom stupi pred ljubljena junaka.
Jazon i Medeja
Dok se Argo s veselom vijeu urio k brodu grkih junaka, a zora jedva bila zarudjela, ve je Medeja ustala iz
postelje, povezala svoju plavu kosu, koja joj je dotada, u znak alosti, u pletenicama padala na ramena, otrla suze
i tugu s lica i namazala se dragocjenim mirisnim uljem. Obukla se u prekrasnu haljinu, zakopala je lijepim
zlatnim kopama i bijelu koprenu prebacila preko zaarena lica. Sve je boli zaboravila. Lakim korakom projuri
kroz kuu i zapovjedi svojim mladim dvorkinjama, kojih je bilo dvanaest u njezinim odajama, da brzo upregnu
mazge u kola koja e je odvesti u Hekatin hram. Dotle je iz koveia izvadila pomast, takozvano Promete-jevo
ulje. Tko bi se pomolio boici podzemnoga svijeta pa se zatim nama-zao tim uljem, njega toga dana nije mogao
raniti nijedan udarac maa, nikakva vatra unititi, tovie, on je itav taj dan snagom bio nadmoniji od svakog
protivnika. Pomast je bila napravljena od crnog soka nekoga korijena koji je nikao iz krvi Prometejeve to mu je
kapala iz izjedanih jetara na livadu kavkasku. Sama je Medeja u jednoj koljci nakupila soka te biljke kao
dragocjen melem.
Kad su kola bila spremljena, popnu se na njih sa svojom gospodaricom dvije djevojke, a ona sama prihvati uzde i
bi pa se poveze kroz grad, dok su je ostale dvorkinje pratile pjeice. Svuda se kraljevoj keri narod s
potovanjem uklanjao s puta. Kad je preko otvorena polja stigla do hrama, spretno skoi s kola te svojim
dvorkinjama prozbori ovako lukavo i hinjeno:
- Drage prijateljice! Ja sam teko zgrijeila to se nisam drala daleko od stranaca koji su stigli u nau zemlju.
Sada ak moja sestra i njezin sin Argo trae od mene neka primim darove od njihova voe, koji je obeao da e
ukrotiti bikove, i neka ga arolijama uinim neranjivim! Ja sam prividno pristala i pozvala ga ovamo u hram,
gdje u s njim govoriti nasamo. Tu u primiti darove, koje u poslije podijeliti s vama. Ali njemu u dati
pogubnu ljekariju da bi to sigurnije propao! Uklonite se zato im on doe, da ne bi to posumnjao i da ga mogu
sama primiti kako sam mu poruila.
127
Djevojkama se svidjela lukava osnova. Dok su se sve zajedno u hramu zadravale, krenuo je Argo sa svojim
prijateljem Jazonom i s Mop-som, gatarom iz ptijega leta. Tako lijep nije dotada bio nijedan smrtnik, pae
nijedan boanski sin, kao to je danas Zeusova ena ukrasila svoga tienika Jazona svim darovima ljupkih
Harita. I sami njegovi pratioci, kad god bi ga putem pogledali, morali su se diviti njegovoj krasoti. Mede ja je u
to vrijeme bila sa svojim dvorkinjama u hramu, pa premda su prikraivale vrijeme pjevanjem, ipak je kneginja
bila obuzeta sasvim drugim mislima, i nijedna joj se pjesma nije mogla dulje vrijeme sviati. Oi joj se nisu zau-
stavile u krugu njezinih dvorkinja, nego su u oekivanju bludile kroz vrata hrama du ceste. Pri svakom koraku
ili povjetarcu poudno bi podigla glavu uvis. Doskora Jazon sa svojim pratiocima stupi u hram, koraajui po-
nosito, a lijep kao najsjajnija zvijezda Sirius to se die iz Okeana. Medeji je bilo kao da e joj srce iskoiti iz
grudi, mrak joj se bio navukao pred oi, a vrue rumenilo oblilo joj obraze. Uto otpravi Medeja sve dvorkinje iz
hrama. Dugo su junak i kraljeva ki stajali jedno prema drugom utei, nalik na vitke hrastove i jele to na
visokim bregovima duboko ukorijenjeni jedni do drugih nepomino stoje u zatiju; ali najednom naie bura, te
sve lie uzdre utei u gibanju: tako i oni, dirnuti dakom ljubavi, imahu doskora izmjenjivati uzbudljive
rijei.
- Zato me se boji - prekine Jazon prvi utnju - sada kad sam sam kod tebe? Ja nisam kao drugi hvalisavi ljudi,
a nisam ni kod kue nikad bio takav. Ne boj se pitati i govoriti to hoe, ali ne zaboravi da se nalazimo na
svetom mjestu gdje bi prijevara bila zloin: zato me ne varaj slatkim rijeima. Ja dolazim kao pribjegar i molim
da mi dade pomast to si mi je obeala po svojoj sestri. Teka nuda sili me da molim tvoju pomo. Isti od
mene kakvu god hoe zahvalnost, i znaj da e majkama i enama naih junaka, koje nas moda ve oplakuju
sjedei na obali, svojom pomoi raza-gnati crne brige i tako stei besmrtnu slavu u itavoj Heladi.
Djevojka ga pusti da izgovori sve do kraja. Obori oi sa slatkim osmijehom. Srce joj je uivalo u njegovoj hvali,
pogled joj se ponovno podie, rijei joj navalie na usnice te bi rado bila sve najednom iskazala. Ali ovako osta
sasvim bez rijei pa samo odmota mirisni ovoj s koveia, koji joj Jazon veselo i brzo uze iz ruku. Ona bi mu
bila rado dala i srce iz grudi da ga je traio, tako joj je slatke plamenove raspirivao boi ljubavi s Jazo-nove
plavokose glave. Dua joj je bila proeta arom, kao to rosu na ruama promu tople zrake jutarnjega sunca.
Oboje su postieni zurili u pod; tada ponovno uprijee oi jedno na drugo i eznutljivo se pogledae ispod
trepavica. Nakon dulje stanke i s mukom zapoe Medeja:
- Posluaj kako ti mislim pomoi. Kad ti moj otac preda pogubne zmajske zube da ih ije, okupaj se nasamo u
rijenoj vodi, obuci se u crno odijelo i iskopaj u zemlji okruglu jamu. U njoj podigni lomau, zakolji ensko
janje i spali ga potpuno. Tada izlij Hekati rtvu ljevanicu od slatko-
128
ga meda iz zdjelice i udalji se od lomae. Ali nemoj se osvrtati ni na kakve korake, ni na kakav lave pasa, jer bi
ti onda rtva bila uzaludna. Drugo jutro namazi se ovom pomau koju sam ti ovdje dala. U njoj se krije neiz-
mjerna snaga i velika mo: osjetit e da si ravan ne ljudima, nego besmrtnim bogovima. Isto tako namazi i svoje
koplje, ma i tit, pa ti nee moi nauditi nikakvo oruje iz ljudske ruke, nikakav plamen od udesnih bikova, niti
e ti itko moi odoljeti. Ali nee dugo biti takav, nego samo toga jednoga dana, no ipak nipoto ne izmii toj
borbi. Kazat u ti jo jedan savjet. Kad upregne bikove i preore itavu poljanu, pa kad ve iznikne zmajski
usjev to e ga ti zasijati, ratoborni divovi, baci meu njih golem kamen: o njega e se ti pobjesnjeli luaci
potui kao psi o komad kruha. Tada moe na njih navaliti i posmicati ih. Nakon toga moi e besprijekorno
ponijeti sa sobom zlatno runo iz Kolhide: onda e moi otii! Da, idi samo kamo eli! Tako je govorila, a
potajne su joj suze tekle niz obraze. Mislila je na to kako e plemeniti junak otploviti daleko preko mora.
Govorila mu je tuno, uhvativi ga za desnicu, jer je u boli zaboravila to ini:
- Kad doe kui, ne zaboravi imena Medejina! I ja u se sjeati tebe kad bude daleko. Reci mi jo gdje je tvoja
domovina u koju e se vratiti na svom krasnom brodu.
Nakon tih Medejinih rijei, i Jazona obuze neodoljiva naklonost pa ovako prozbori:
- Vjeruj mi, uzviena kneginjo, da te ja, ako izbjegnem smrti, neu zaboraviti nijednoga asa ni danju ni nou.
Moja domovina.je Jolk u Hemoniji1, ondje gdje je dobri Deukalion, sin Prometejev, utemeljio mnogo gradova i
podigao mnogo hramova. Ondje za vau zemlju ne znaju.
- Dakle ti stanuje u Heladi, strance? - primijeti djevojka. -Ondje su ljudi sigurno gostoljubiviji nego ovdje kod
nas. Zato nemoj pripovijedati kako su te ovdje doekali, nego se samo u samoi sjeaj mene. Ja u se tebe sjeati
kad te svi ovdje zaborave. Bude li me ipak mogao zaboraviti, oh, da onda vjetar nanese jednu pticu iz Jolka po
kojoj bih te mogla podsjetiti da si s mojom pomou pobjegao odavde! Da, jo bi bolje bilo da sam onda sama u
tvojoj kui da te mogu opomenuti!
Tako ree plaui.
- O, dobra moja - odgovori Jazon - pusti neka vjetrovi lepraju i ptica s njima, jer govori suvine stvari! Ali kad
bi ti sama dola u Heladu i u moju domovinu, oh, kako bi te i ensko i muko potovalo, tovie, svi bi te
oboavali jer su im sinovi, braa, muevi po tvom savjetu izbjegli smrti i sretno se vratili kui. A meni, meni bi ti
tada potpuno pripadala, i nau ljubav nita ne bi moglo razoriti osim smrti.
Tako je govorio, a njezina se dua rastapala od milja dok je to sluala. Odmah joj u svijesti iskrsnu sva strahota
koja je eka ako ostavi do-
1 Staro ime za Tesaliju.
129
r
movinu, pa ipak ju je neto neodoljivom snagom vuklo u Grku, jer joj je to Hera stavila u srce. Htjela je, naime,
da Kolanka Medeja napusti svoju domovinu i da doe u Jolk na propast Pelijinu.
Za to vrijeme ekale su u daljini Medejine dvorkinje tiho i alosno, jer je ve davno bilo vrijeme kad se kneginja
morala vratiti kui. Ona sama bila bi zaboravila na povratak, jer joj je dua uivala u srdanom razgovoru, ali
oprezniji Jazon, premda i on dosta kasno, ovako prozbori:
- Vrijeme je da se rastanemo, kako se sunano svjetlo ne bi ra-zilo prije nego mi, pa bi drugi mogli sve saznati.
Ponovno emo se sastati na ovome mjestu.
Jazon izvruje Ej eto v zahtjev
Tako se rastadoe. Jazon se radosno vrati k svojoj druini u lau, a djevojka se uputi k svojim dvorkinjama. One
joj sve pohrlie u susret, ali ona to ne vidje jer joj je dua lebdjela visoko u oblacima. Lakim skokom uspne se na
kola, potjera mazge, koje same od sebe potrae kui, i vrati se u palau. Tu ju je ve dugo ekala Halkiopa puna
tjeskobne brige za svoje sinove. Sjedila je na klupici pognute glave, podboivi je lijevom rukom. Oi su joj
bile vlane pod trepavicama, jer je mislila u kakvo se zlo zaplela.
Meutim je Jazon pripovijedao svojim drugovima kako mu je djevojka dala sjajnu aroliju, pokazujui im
ujedno pomast. Svi su se veselili, samo je junak Ida sjedio po strani krguui zubima od srdbe. Drugo jutro
poslae dva poslanika k Ejetu da od njega izmole zmajske zube, a ovaj se nije dugo protivio. Dade im zube onog
istog zmaja kojega je Kad-mo ubio kod Tebe. Uinio je to potpuno miran, jer uope nije drao moguim da e
Jazon doprijeti dotle da bi imao prilike sijati zube. U noi poslije toga dana okupa se Jazon i prinese rtvu
Hekati, tono kako mu je Medeja kazala. Sama boica ula je njegovu molitvu te je izala iz svojih dubokih
peina, uasna, okruena stranim zmajevima koji su u eljustima nosili gorue hrastove grane. Podzemni psi
natiskivali su se lajui oko nje. Panjak je drhtao pod njezinim koracima, a nimfe rijeke Fazisa tuno su cvilile. I
Jazona obuze jeza kad se vraao, ali se nije osvrtao, imajui na umu nalog ljubljene djevojke, dok se ponovno
nije naao meu svojim drugovima. A zora se ve pomaljala iznad snjenih vrhova Kavkaza.
Rano ujutro obue Ejet svoj jaki okop to ga je zarobio Ares u borbi s Gigantima i darovao Ejetu. Na glavu
natae zlatnu kacigu sa etiri perjanice pa uzme etverostruki tit, kojega osim Herakla ne bi nijedan junak
mogao podii. Sin mu je pridravao brze konje upregnute u kola. Kralj se uspne na njih, uhvati uzde i pojuri iz
grada, a za njim silan narod. Kao kad sam ide u boj oboruan, tako je htio prisustvovati tome bojnom prizo-
130
ru. Jazon je, meutim, po uputi Medejinoj, arobnim uljem namazao koplje, ma i tit. Oko njega okuali su
njegovi drugovi svoje oruje na njegovu koplju, ali koplje je odoljelo, te oni ne mogoe da ga i najmanje u viju.
U Jazonovoj vrstoj ruci postalo je ono tvrdo poput kamena. Zbog toga se naljuti Ida, sin Afarejev, pa udari po
kopljitu ispod iljka, ali mu elini ma odskoi kao bat od nakovnja, a junaci veselo kliknue, radnosno se
nadajui pobjedi. Sada istom namaze Jazon svoje tijelo, i odmah osjeti strahovitu snagu u svim udovima. Ruke
mu nabreknue od snage i poelje-e borbu. Kao to bojni konj prije bitke njitei udara nogama o zemlju,
propinje se i, naulivi ui, podie glavu, tako se i Ezonov sin isprsio osjeajui u sebi borbenost, podie noge,
zamahnu mjedenim titom i kopljem u ruci. Tada junaci sa svojim voom pognae lau do Aresova polja, gdje
ve zatekoe kralja Ejeta i mnotvo Kolana, kralja na obali, a narod smjeten po isturenim grebenima Kavkaza.
Kad privezae brod, iskoi Jazon iz njega naoruan kopljem i titom pa odmah prihvati sjajnu mjedenu kacigu
punu iljastih zmajskih zuba. Zatim objesi ma s remenom o plea i stupi naprijed, krasan kao Ares ili Apolon.
Osvrui se po poljani, Jazon brzo ugleda na zemlji mjedene jar-move za bikove, pa plug i raonik od samog
eljeza. Ogledavi izbliza taj pribor, privrsti eljezni iljak na jako kopljite i kacigu sa zubima poloi na
zemlju. Tada, zaklonjen svojim titom, poe dalje, traei tragove ivotinja. Ali one neoekivano do jurie s
druge strane iz podzemnoga nadsvoe-nog prostora, gdje su bile njihove vrste staje, sipajui plamen iz nozdrva
i obavijene u gusti dim. Jazonovi se prijatelji zgroze ugledavi nemani, ali on je stajao raskoracivi noge i
zaklonivi se za tit oekujui njihovu navalu, kao morska hridina valove. Bikovi se zaista i primakoe, zalete se
na njega, ali njihov nasrtaj nije mogao pokrenuti nijednoga njegova uda. Kao to u kovanicama mjehovi sopu
as raspirujui snanu vatru, as je svojim dahom uvlaei, tako su bikovi ponavljali svoje nasrtaje muui i
sipajui vatru, da je junaka okruio ar kao same munje. Ali njega je titila arolija Medejina. Napokon uhvati
jednoga bika s desne strane za vrh roga i povue ga svom snagom do mjesta gdje je leao mjedeni jaram. Tu
udari bika po mjedenim nogama i obori ga na koljena. Isto tako srui i drugoga bika, koji je poletio na njega,
jednim jedinim udarcem na zemlju. Tada odbaci svoj iroki tit pa, okruen plamenom ivotinja, vrsto objema
rukama uhvati oba poklekla bika. Ejet se morao diviti golemoj snazi junakovoj. Meutim Kastor i Polideuk,
kako je bilo dogovoreno, dodae Jazonu jarmove to su leali na zemlji, a on ih sa sigurnou privrsti o vrat
ivotinjama. Zatim podigne mjedenu rudu i zatakne je u kariku na jarmu. Blizanci brzo pobjegnu od vatre, jer
nisu bili zatieni kao Jazon. On ponovno uze svoj tit i zabaci ga na lea. Zatim ponovno dohvati kacigu sa
zmajskim zubima, uze svoje koplje i podbadajui njime razjarene i vatrometne bikove natjera ih da povuku plug.
Njihova snaga i sila jakoga oraa duboko zarinu plug u zemlju te
131
su goleme grude pucale u brazdama. Jazon je vrstim korakom iao za njima sijui zube u razoranu zemlju i
oprezno se obzirui da li se ve die protiv njega usjev divova to su klijali u zemlji. Ali ivotinje su jurile
naprijed sa svojim mjedenim kopitima.
Jo je preostajala treina dana, sunce je jo visoko stajalo na nebu, a neumorni je ora ve preorao itavu poljanu,
premda je obuhvaala etiri jutra. Zatim je odrijeio bikove od pluga i poplaio ih svojim orujem da su pobjegli
preko otvorena polja. Sam se junak vratio k lai, jer je vidio da su brazde jo prazne i da divovi jo nisu iznikli iz
zemlje. S glasnim poklicima okruie ga sa svih strana njegovi drugovi, ali on ne ree ni rijei, nego napuni
kacigu rijenom vodom i ugasi strahovitu e. Tada okua zglobove svojih koljena pa ispuni srce novom
borbenou, kao to zapjenjeni vepar brusi svoje zube protiv lovaca. Ali sad su ve po cijeloj njivi iznikli divovi:
itavo je Aresovo polje bilo naikano titovima i iljastim kopljima i sjalo se od kaciga te je bljesak odsijevao
zrakom sve do neba. Tada se Jazon sjeti rijei lukave Medeje. Dohvati sa zemlje golem okrugao kamen - etiri
snana ovjeka ne bi ga mogla podii sa zemlje, ali on ga lako pograbi rukom i, skoivi daleko, baci ga meu
ratnike to su iznikli iz zemlje. Nato se spustio na koljena sakrivi se smjelo i oprezno za svoj titi. Kolani
glasno povikae, kao to more umi kad se lomi o iljaste klisure. Ejet je zadivljen gledao kako je poletio golem
kamen. Divovi najednom poee poput brzih pasa poskakivati oko kamena, navaljujui jedan na drugoga i
ubijajui se meusobno uz muklo krgutanje. Od vlastitih kopalja padahu na majku Zemlju, kao jele ili hrastovi
to ih porui olujni vihor. Kad su se najljue klali, baci se Jazon meu njih kao meteor, koji kao udesno
znamenje su-ne posred mrkle noi. Potegne ma iz korica zadavajui svuda oko sebe rane: jedne obori koji su
ve stajali, druge pokosi kao travu koji su istom do ramena iznikli, treima rasijee glavu kad su ve pohrlili u
borbu. Brazdama potee krv kao voda u odvodnom potoku. Ranjeni i mrtvi padahu na sve strane, a mnogi s
krvavim glavama zaronie opet tako duboko u zemlju koliko su iz nje iznikli.
Duu kralja Ejeta grizla je i izjedala nemona srdba. Bez ijedne rijei okrenuo se i vratio u grad, razmiljajui
samo o tome kako e to uspjenije nastupiti protiv Jazona. Tim se dogaajima zavrio dan, i Jazon se odmarao
od napora uz estitanje svojih prijatelja.
Zlatno runo
itavu no zadrao je kralj Ejet glavare svoga naroda oko sebe u palai na okupu raspravljajui s njima kako bi
nadmudrio Argonaute. Bilo mu je jasno da se sve ono to se taj dan dogodilo nije zbilo bez pomoi njegovih ke-
132
ri. Kad je boica Hera vidjela opasnost u kojoj se nalazi Jazon, ispuni srce Medejino nemirnim strahom.
Djevojka je stala drhtati kao kouta u dubokoj umi kad je uplai lave lovakih pasa. Odmah je naslutila da
njezina pomo nije ostala skrivena ocu, a bojala se i zato to su to znale njezine dvorkinje. Stoga su joj oi
gorjele od suza, a u uima joj je umjelo. Kosu je spustila raspletenu kao u znak alosti, i da sudbina nije bila
protiv toga, djevojka bi u jedan as otrovom bila zavrila svoj jad. Ve joj je u ruci bila zdjelica s otrovom, kad
joj Hera ponovno ulije hrabrost u srce, te se ona predomisli i izlije otrov natrag u posudu. Nato se sabere i odlui
pobjei. Zato postelju i dovratke obasu oprotajnim cjelovima, jo se jednom rukama dotakne sobnih zidova,
odree jedan uvojak svoje kose i stavi ga na postelju za uspomenu svojoj majci.
- Zbogom, draga majko! - ree plaui. - Zbogom, sestro Hal-kiopo! Zbogom, cijela kuo! O, strance! Kamo
sree da te je more progutalo prije nego si stigao u Kolhidu!
Tako Mede ja ostavi svoju milu domovinu, kao to zarobljenica bjeei ostavlja gorku tamnicu ropstva. Vrata u
palai otvarala su se sama od sebe na njezine arobne rijei. Uskim sporednim puteljcima trala je bosonoga,
povlaei lijevom rukom koprenu preko lica, a desnom uvajui svoju nonu haljinu da je putem ne uprlja. Brzo
se, neprepoznata od stra-ara, nala vani pred gradom, gdje jednom stazom udari prema hramu, jer je kao
arobnica i trovateljica esto traila korijenje po polju pa je dobro poznavala sve putove. Selena, boica mjeseca,
videi je kako hiti, ree u sebi porugljivo svijetlei dolje na Zemlju:
Ne mui dakle samo mene ljubav prema lijepom Endimionu!1 esto si me svojim arolijama otjerala s neba, a
sada sama trpi gorke muke zbog Jazona. Idi samo, ali, koliko si god lukava, nemoj se nadati da e pobjei od
najljuega bola!
Tako je Selena govorila u sebi dok su Medeju noge hitro nosile dalje. Napokon skrene prema obali, gdje joj je
kao zvijezda vodilja sluila vatra radosnica koju su Argonauti u ast Jazonove pobjede pustili da gori cijelu no.
Doavi nasuprot brodu, zovnu glasno svoga najmlaeg neaka Frontisa. Ovaj, kao i Jazon, prepozna njezin glas
pa triput odvrati na trostruki zov. Junaci, koji su sve to uli, najprije su se udili, a zatim zaveslae prema
djevojci. Prije nego je laa bila privezana uz drugu stranu, skoi Jazon s palube na obalu, a Frontis i Argo za
njim.
- Spasite me - povie djevojka obujmivi koljena svojih neaka - otmite mene i sebe mome ocu! Sve se znade,
nema vie spasa! Bjeimo
1 Endimion je bio pastir na brdu Latmu u Kariji. Kad je jednom lijepi mladi spavao, ugleda ga stidljiva boica
mjeseca i, obuzeta eznutljivom ljubavlju, spusti se s neba da ga poljubi. Ali da ne bi tko drugi o tome to
doznao, spusti ona vjeni san na oi dragoga mladia, kojemu se i poslije toga katkada u tihoj noi sputala.
Finej i Harpije
laom prije nego otac upregne brze konje. Zlatno runo u vam pribaviti tako da u uspavati zmaja. Ali ti, strance,
zakuni mi se bogovima pred svojim drugovima da mene sirotu nee osramotiti u tuini!
To je govorila alosna, ali je obradovala srce Jazonovo. Djevojka pade na koljena, ali on je njeno podie sa
zemlje, zagrli je i ree:
- Draga! Zeus i zatitnica braka Hera neka mi budu svjedoci da u te, vrativi se u Heladu, uvesti u svoju kuu
kao zakonitu enu!
Tako se zakune stavivi svoju ruku u njezinu. Medeja pozove Argonaute da jo iste noi odveslaju do svetoga
gaja i ondje ugrabe zlatno runo. Junaci se odvezu rijekom, a Jazon i Medeja pou pjeke puteljkom preko livade
do gaja. Ondje potrae visoki hrast na kojemu je visjelo zlatno runo blijetei se u noi poput jutarnjeg oblaka
kad ga obasja sunce na izlasku. Ali s druge strane budni zmaj, gledajui otrim oima u daljinu, prui svoj dugi
vrat prema doljacima zasiktavi strahovito da su odjeknule rijene obale i veliki gaj. Kao to se preko zapaljene
ume valjaju plamenovi, tako se dokoturala neman sa sjajnim ljuskama u bezbrojnim zavojima. Ali djevojka mu
je odvano pola u susret slatkim glasom zazivajui boga Sna, najmonijega meu bogovima, da uspava
udovite. Zazivala je monu bo-
134
icu podzemnoga svijeta da blagoslovi njezin pothvat. Jazon je bojei se iao za njom. Zmaja uspava djevojina
arobna pjesma pa on sloi kolut svojih lea na zemlju, a vijugavo mu se tijelo isprui u svoj svojoj duljini, samo
mu se jo runa glava drala uspravno, prijetei da e ih oboje pograbiti svojim razvaljenim eljustima. Tada mu
Mede ja smrekovom granicom arajui natrca u oi arobne tekuine, koje ga miris potpuno uspava. Zmaju se
eljusti sklope, spavajui isprui se itavim tijelom kroz dugu umu.
Na Medejin poticaj skine Jazon runo sa stabla, dok je ona bez prestanka zmajevu glavu kropila arobnom
tekuinom. Tada oboje brzo napuste sjenoviti Aresov gaj, i Jazon ve izdaleka veselo pokaza veliko ov-nujsko
runo. Od njegova odsjeva sjajilo se zlatnim bljeskom Jazonovo elo i njegova plava kosa, a njegov je sjaj
nadaleko osvjetljavao noni puteljak. Tako je iao junak nosei runo na lijevom ramenu, a zlatni mu je teret visio
s vrata sve do nogu. Tada ga je opet zamotao, jer se neprestano bojao da e ga sresti koji ovjek ili bog i oteti mu
blago. Zajedno sa zorom stupe u lau. Drugovi okrue svoga vou divei se runu to je sjajilo kao munja
Gromov-nikova. Svaki ga je htio opipati rukom, ali to Jazon ne dopusti, nego prebaci preko njega novi ogrta.
Djevojku smjesti na stranju palubu, a onda drugovima ovako progovori:
Sada, dragi prijatelji, krenimo brzo natrag u domovinu. Uz pomo ove djevojke izvrili snio ono zbog ega
smo prihvatili ovu plovidbu. Za nagradu vodim je kui kao svoju zakonitu enu, a vi mi pomozite da je zatitim
kao enu koja je pomogla cijeloj Grkoj. Ja ne sumnjam da e Ejet brzo biti ovdje pa e s itavim svojim
narodom pokuati da nam zatvori izlaz iz rijeke! Stoga e naizmjence jedna polovica vas veslati, a druga e
okrenuti prema neprijateljima goleme titove od govee koe titei nam povratak. U naim je rukama sada na
povratak i ast ili sramota Grke!
S tim rijeima podie ueta kojima je laa bila privezana, skoi u cijeloj bojnoj opremi u lau i stane pokraj
djevojke uz kormilara Ankeja. Laa uz udaranje vesala pojuri prema uu rijeke.
1
Potjera za Argonautima i Medejom
Meutim su Ejet i svi Kolani saznali za Medejinu ljubav, za njezina djela i bijeg. Zato se naoruani skupie na
trgu, i zaas uz glasne povike pohrlie prema rijei. Ejet se vozio na vrstim kolima u koja su bili upregnuti konji
to mu ih je darovao sunani bog Helije. U ljevici je nosio okrugli tit, u desnici baklju od smole na dugu drku,
a uz njega je bilo prislonjeno golemo koplje. Konjima je upravljao njegov sin Apsirt. Ali kad stigoe do uii
rijeke, laa je ve plovila daleko na otvorenom moru, tjerana od neumor-
135
nih veslaa. Kralju ispade iz ruku baklja i tit. On podie ruke prema nebu, zazove Zeusa i Helija za svjedoke
ovih nedjela i ljutito objavi podanicima: ako mu njegovu ker ne uhvate na moru ili kopnu i ne dovedu k njemu
da joj se osveti i na njoj iskali svoj jad, onda e to oni platiti svojim glavama. Preplaeni Kolani jo istoga dana
porinue brodove, razapee jedra i za-plovie na debelo more. Njihova mornarica, kojom je zapovijedao kraljev
sin Apsirt, bila je nalik na nepregledno jato ptica koje zamrauju nebo u-tei preko mora.
U jedra Argonauta duhao je najpovoljniji vjetar, jer je Herina elja bila da Kolanka Medeja to prije donese
propast Pelijinoj kui. Ve u treu zoru usidrie lau na uu rijeke Halisa na paflagonskoj obali. Ovdje na
Medejin nagovor prinesu rtvu boici Hekati koja ih je spasila. Tada Jazonu, a i drugim junacima pade na pamet
da im je stari prorok Finej svjeto-vao da kui pou drugim putem, ali nitko nije poznavao krajeva. Sada ih Argo,
sin Friksov, koji je to znao iz sveenikih spisa, poui da imaju ploviti prema rijeci Istru.1 Njezini izvori ubore
daleko na sjeveru u Ripejskim brdima, a obilne joj se vode izlijevaju polovicom u Jonsko, polovicom u Si-cilsko
more. Kad je to Argo svjetovao, pokaza se na nebu iroka brazda od duge u onom smjeru kojim su trebali ploviti.
Povoljan vjetar duhao je neprestano, a nebeski je znak svijetlio sve dok nisu sretno stigli do jonskog ua rijeke
Istra.
Ali Kolani nisu odustali od potjere. Plovei brzo na svojim lakim brodovima dooe jo prije Argonauta na ue
Istra. Tu se smjestie u zasjedu po zaljevima i otocima te zakrie izlaz junacima kad su se usidrili u uu rijeke.
Bojei se mnotva Kolana, Argonauti se iskrcaju na jedan rijeni otok. Kolani pou za njima i stanu se
spremati na bitku. Tada pri-tijenjeni Grci stupe u pregovore. Obje se stranke sporazumjee da Grci u svakom
sluaju zadre zlatno runo to ga je kralj obeao Jazonu za njegov posao, ali kraljevu ker Medeju imaju ostaviti
na jednom susjednom otoku u hramu Artemidinu. Ondje e jednom pravednom kralju iz susjedstva prepustiti da
presudi ima li se kraljevna vratiti svom ocu ili moe poi s junakom u Grku.
Ljute brige obuzee djevojku kad je to ula. Odmah povede svoga dragoga na stranu gdje ih nijedan od njegovih
drugova nije mogao uti, i plaui mu progovori:
- Jazone, to ste zakljuili o meni? Zar je srea kod tebe potisnula sve u zaborav to si mi u nudi obeao uz
svetu zakletvu? U toj sam nadi ja, lakoumna bestidnica, napustila domovinu, dom i roditelje, svoje najvee
blago. Za tvoje spasenje potucam se po moru. Moja luda odvanost pribavila ti je zlatno runo. Zbog tebe sam
osramotila enski rod, pratim te u grku zemlju kao tvoja djevojka, tvoja ena, tvoja sestra. Zato me zatiti
Donji Dunav.
h-
136
sada, ne ostavi me samu ovdje, ne preputaj me presudi kraljeva. Ako me onaj sudac dosudi mome ocu, ja sam
izgubljena! Kako bi ti onda mogao biti ugodan povratak? Kako bi to mogla odobriti Zeusova ena Hera, kojom
se ti toliko dii? Da, ako me zapusti, sjetit e se jednom mene kad zapadne u nevolju. Neka ti zlatno runo
poput sna iezne u Had! Neka te moji osvetniki dusi tjeraju iz domovine, kao to je mene otjerala iz mog
zaviaja tvoja prevrtljivost!
Tako je govorila obuzeta divljom strau, smiljajui da podmetne vatru u brod, da sve zapali i da se sama baci u
poar. Gledajui je, prestrai se Jazon, savjest ga zapee, pa umirujui djevojku progovori:
- Primiri se, duo, ja ne drim do tog ugovora nita! Mi nastojimo samo da odgodimo bitku, jer nas opkoljuje
itav roj neprijatelja, i to zbog tebe. Jer svi to ovdje ive prijatelji su Kolana te e pomoi tvome bratu Apsirtu
da te uhvati i vrati ocu. Ako mi sada zametnemo bitku, svi emo jadno izginuti, a tvoj e poloaj biti jo
beznadniji kad umremo i tebe ostavimo kao plijen neprijateljima. Nego, taj sporazum ima biti samo zasjeda koja
e Apsirta gurnuti u propast. Kad Kolani izgube vou, nee im vie ovi ljudi ovdje pruiti nikakve pomoi.
Tako Jazon prijazno govorae Medeji, a ona mu jo dade grozan savjet:
- Posluaj me! Ja sam jedanput sagrijeila i zaslijepljena udesom poinila zlo. Natrag vie ne mogu, zato moram
naprijed - u zloin! Odbijaj u boju koplja Kolana, a ja u zaluditi brata te e se predati u tvoje ruke. Ti ga
doekaj sjajnom gozbom. Onda u moi nagovoriti pratnju da ga puste sama na razgovor sa mnom: tada ga - ja
se neu protiviti - moe ubiti i zametnuti bitku s Kolanima.
Na taj nain njih dvoje postavie opasnu klopku Apsirtu. Poslae mu mnogo darova, izmeu ostaloga krasnu
grimiznu odjeu koju je kraljica na Lemnu poklonila Jazonu, a neko su je same Harite izradile za boga Dioniza.
Odjea je bila proeta nebeskim mirisom otkad je na njoj spavao nektarom opojeni bog. Glasnike je lukava
Mede ja znala nagovoriti neka Apsirt u mrkloj noi doe na susjedni otok do hrama Artemidina, gdje e ona
smisliti novu varku kako bi on ponovno doao do zlatnoga runa da ga moe vratiti kralju, njezinu ocu; jer nju su
- tako se pretvarala - Friksovi sinovi silom predali u ruke tuinaca. Poto je tako zaludila glasnike, naprs-kala je
svojih arobnjakih tekuina u zrak toliko da bi njihov miris mogao domamiti i zvijer s najviega brda.
I ispuni se to je eljela. Prevaren najsveanijim obeanjima, doplovi Apsirt u tamnoj noi na sveti otok. Sastavi
se ondje nasamo sa sestrom, htjede da iskua duu prepredenice da li doista smilja kakvu lukav-tinu protiv
tuinaca. Ali to je bilo kao da bi kakav slabi djeak htio pregaziti nabujali gorski potok preko kojega ni snaan
ovjek ne bi preao bez tete. Kad su bili usred razgovora i sestra mu sve obeavala, navali izne-
137
nada Jazon iz skrovite zasjede s golim maem u ruci. Djevojka okrene oi i pokrije se koprenom da ne gleda
ubojstvo svoga brata. Kao rtvena ivotinja pade kraljev sin pod udarcima Jazonovim, poprskavi bratskom
krvlju odjeu i koprenu Medeje, koja se bila okrenula od njega. Ali boica osvete, ijemu oku nita ne izmakne,
iz svoga je zaklona mrkim oima gledala grozno djelo koje se tu odigralo.
Poto se Jazon oistio od umorstva i pokopao mrtvaca, Mede ja je Argonautima vatrom dala dogovoreni znak.
Oni su se za vrijeme pregovora bili vratili na svoj brod, a sad se iskrcae na Artemidinu otoku, pa kao to
jastrebovi navale na golubove ili lavovi na stada ovaca, tako oni navalie na pratioce Apsirtove, koji su ostali bez
voe. Nijedan od njih ne izbjee smrti. Jazon, koji je htio svojima pritei u pomo, doao je prekasno, jer je
pobjeda ve bila odluena.1
Daljnje zgode Argonauta na povratku
Na Pelejev savjet isplove sada Argonauti iz ua i brzo se udalje, prije nego su se preostali Kolani mogli snai.
Kad su ovi razabrali to se dogodilo, smisle najprije da podu u potjeru za neprijateljima, ali ih Hera odvrati od
toga opominjui ih munjama s neba, a kako su se kod kue bojali kraljeva gnjeva ako mu ne dovedu sina i ker,
ostanu na Artemidinu otoku u uu Istra i nasele se ondje.
Argonauti prou pokraj mnogih obala i otoka, pa i pokraj otoka gdje je ivjela kraljica Kalipsa, ki Atlantova.
Ve im se priinilo da u daljini vide najvie gorske vrhunce domaega kopna, kadno Hera, bojei se namjera
rasrena Zeusa, podie protiv njih oluju, koja pogna lau svom estinom na neprijazan otok Elektridu. Sada
progovori i proroanska daska koju je Atena ugradila u hrptenicu broda, a uasan strah obuze sluatelje.
- Neete izbjei Zeusovoj srdbi ni lutanju po moru - odjeknu iz uplje daske - dok vas arobnjaka boica Kirka
ne opere od groznoga umorsta Apsirtova. Kastor i Polideuk neka se pomole bogovima da vam otvore staze
morske kako biste nali Kirku, ker Helija i Perze.
Tako rekoe drvena usta lae Arge oko smiraja sunca. Jeza i strah obuze junake uvi neobinog proroka kako
im objavljuje strahote. Blizanci Kastor i Polideuk jedini skoie i odvaie se da se pomole besmrtnim bogovima
za pomo. Laa poletje dalje do najdubljeg zaljeva Eridana, gdje je neko Faetont spren sa sunanih kola pao u
valove. Jo i sad penje se iz dubine dim i ar iz njegove zapaljene rane. Nijedna ptica lakih krila ne
1 Po drugoj prii Medeja je zaklala svoga jo malenoga brata Apsirta, kojega je na bijegu povela sa sobom,
rasjekla njegove udove i razbacala ih po moru da bi zadrala Ejeta u potjeri. Otac je pokupio ostatke svoga
sinia, odustao od potjere i u dubokoj se alosti vratio u Kolhidu.
138
1.
moe preletjeti preko te vode, nego usred plamena pada u dubinu. Naokolo po obali uzdiu na vjetru Faetontove
sestre Helij ade, pretvorene u topole, i rone na zemlju bistre suze od jantara, koje sunce sui, a valovi odnose u
Eridan.1
Argonaute je, dodue, iz te opasnosti izvukla njihova vrsta laa, ali ih je prola svaka volja za jelom i piem, jer
ih je danju muio nepodnoljiv smrad to se iz valova Eridana dizao od gorueg Faetonta, a nou su sasvim jasno
razabirali kako jecaju Helij ade i kako jantarske suze poput kapi ulja kapaju u more. Uz obale Eridana dooe do
jednog ua Rodana i bili bi u nj uplovili, a ne bi iz njega isplovili ivi da se nije iznenada na jednom grebenu
ukazala Hera i od toga ih odvratila strahovitim boanskim glasom. Nato Hera obavije lau u crnu maglu i zatiti
je, a oni krenu dalje pio vei pokraj nebrojenih keltskih plemena mnogo dana i noi, dok nisu napokon ugledali
tirensku obalu i uskoro zatim sretno uplovili u luku Kirki-na otoka.
Tu zatekoe arobnjaku boicu kako stoji na morskoj obali i glavu kupa u valovima. U noi je usnila san da joj
je odaja i cijela kua poplavljena krvlju, da joj plamen prodire sve arolije, kojima je inae tuin-ce zaaravala,
a onda da akom grabi krv i gasi vatru. Taj straan san digao ju je ranom zorom iz postelje i potjerao na morsku
obalu, gdje je oprala odjeu i kosu kao da su joj krvlju zamrljane. Goleme ivine, koje nisu bile nalik na druge
ivotinje, nego sastavljene od najrazliitijih ivotinjskih dijelova, pratile su je u oporima kao pastira njegova
stoka. Junake obuze strahovita groza, to vie to je trebalo samo pogledati Kirki u lice da se uvjere da je to sestra
stranoga Ejeta. Rijeivi se nonoga straha, okrene se boica brzo i stane vabiti ivotinje i milovati ih kao to se
miluju psi.
Jazon naredi da sva momad ostane u lai, a on s Medejom skoi na obalu i djevojku, koja se opirala, povue za
sobom prema palai Kirki-noj. Kirka nije znala to stranci trae kod nje. Zato ih pozove neka sjednu na lijepe
stolice, ali oni se utke i tuno uteku ognjitu i ondje se spuste na tlo. Mede ja podboi glavu objema rukama, a
Jazon zabode ma kojim je ubio Apsirta u pod, stavi ruke na drak nasloni bradu na njih ne diui oiju. Tada
Kirka razabra da su to pribjegari, i odmah shvati da ih mui nevolja prognanika i elja da se oiste od umorstva.
Ona iz strahopoitanja prema Zeusu, zatitniku pribjegara, prinese traenu rtvu zaklavi kuju koja se upravo
bila otenila, i zazva Zeusa istioca. Njezine slubenice, najade, morale su vodu oienja odnijeti iz kue i izliti
je u more. Ona sama stade uz ognjite i svete rtvene kolae spali uz sveane molitve da bi ublaila srdbu
Erinija i od oca bogova izmolila oprotenje za ubojice okaljane krvlju.
1 Usp. biljeku iza prie Faetont, str. 27, gdje se navodi malo drugaija varijanta.
139
Kad je sve bilo dovreno, Kirka opet pozove strance da sjednu na sjajne stolice, a sama sjedne nasuprot njima.
Tada ih zapita po kakvu poslu plove, odakle dolaze, emu su ovdje pristali i zato su traili njezinu zatitu. Sad
joj se, naime, krvavi san ponovno javio u pameti. Kad je djevojka podigla glavu i pogledala je u lice, Kirki su
njezine oi bile neobine, jer je Medeja kao i ona sama potjecala od boga Sunca, a svi potomci toga boga imaju
sjajne oi pune zlatnog odsjeva. Zatim zatrai da uje materinji jezik bjegunice, a djevojka poe u kolanskom
narjeju sve po istini pripovijedati to se dogodilo s Ejetom, Argonautima i s njom samom. Jedino nije htjela
priznati umorstvo svoga brata Apsirta, ali arobnjakoj boici Kirki nita ne osta skriveno. Ipak se raali na
svoju sinovicu i ree:
- Jadnice! Neasno si pobjegla i k tomu poinila velik zloin. Jamano e tvoj otac doi u Grku da ti se osveti
za umorstvo svoga sina. Od mene nee vie pretrpjeti nikakvo zlo, jer si pribjegarka i usto moja roakinja. Ali
ne trai niti kakvu pomo od mene. Udalji se s tuincem, tko god on bio. Ja ne mogu odobriti ni tvoje namjere ni
tvoga sramotnog bijega.
Beskrajna bol obuze djevojku od tih rijei. Prebaci koprenu preko glave i stane gorko plakati i plakae dok je
Jazon ne uhvati za ruku i klonulu ne izvede iz Kirkine palae. Ali Hera se smilova svojim tienicima. Ona posla
svoju glasnicu Iridu na arenoj duginoj stazi k morskoj boici Tetidi, dade je dozvati k sebi te Argonaute i njihov
brod preporui njezinoj zatiti. im su Jazon i Medeja stigli na lau, poee piriti blagi zefiri. Raspoloeni
podigoe junaci sidra i razapee prazna jedra. Uz lagani vjetar plovila je laa dalje, i uskoro im se ukae lijep
bujan otok, obitavalite zamamnih Sirena, koje su umiljatim pjevom primamljivale i upropatavale mornare koji
bi kraj njih plovili. Pola ptice, pola djevojke sjedile su Sirene uvijek na motrilitu, tako da nijedan stranac koji bi
pokraj njih plovio nije mogao izmai. I sada su Argonautima pjevale najljepe pjesme; ovi su ve htjeli baciti
ueta na obalu i pristati, ali traki pjeva Orfej usta sa svog sjedita i zapoe udarati u boansku liru tako snano
da je nadglasala pjev Sirena. U isti as puhne glasni, od boga poslani zefir u stranji dio broda, tako da su glasovi
Sirena iezavali u zraku. Samo jedan od drugova, But, sin Teleontov iz Atene, nije mogao odoljeti umiljatim
glasovima, nego s veslake klupe skoi u more i zapliva prema zavodljivim zvucima. Bio bi i propao da ga nije
ugledala gospodarica brda Erika na Siciliji, boica Afrodita. Ona ga izvue iz vrtloga i baci na jedan rt toga
otoka, gdje se otada i nastanio. Argonauti ga oplakae kao mrtva pa zaplovie u susret novim opasnostima, jer su
stigli do morskog tjesnaca gdje je na jednoj strani iz valova strila strma stijena Skilina prijetei da razbije brod,
a na drugoj je strani vrtlog Haribdin uvlaio vodu u dubinu nastojei da proguta lau. Izmeu njih lutali su pod
valovima sa dna otkinuti grebeni, gdje se inae nalazi usijana kovanica Hefestova, ali sada se samo dimila
ispunjajui zrani prostor mrakom. Tu su Argonaute sa svih strana okruile morske nimfe, keri
140
Nerejeve, a na stranjem dijelu lae pograbila je kormilo sama njihova kneginja Tetida. Sve zajedno oblijetale su
oko lae, pa kad se imala pribliiti plovuoj stijeni, dodavale su je nimfe jedna drugoj, kao djevojke kad se igraju
lopte. Sad se s valovima izdigla visoko gore pod oblake, sad je opet odletjela dolje u ponor. S vrha jedne klisure
promatrao je taj prizor Hefest, zabacivi eki preko ramena, a Zeusova ena Hera gledala je sa zvjezdanog neba,
ali se morala uhvatiti Ateni za ruku, jer ju je od tog pogleda hvatala vrtoglavica. Napokon su sretno izbjegli
opasnostima pa su plovili dalje po otvorenom moru dok ne stigoe do otoka gdje su stanovali dobri Feaani i
njihov poboni kralj Alkinoj.
Nova potjera Kolana
Ovdje naioe na najgostoljubiviji doek. Ba su htjeli da se pogoste, kad-no se najednom na obali pojavi strana
vojska Kolana, koji su ovamo stigli drugim morskim putem. Kolani zatrae kraljevu ker Medeju da je povedu
natrag u oinsku kuu, pa se zaprijete Grcima krvavom bitkom odmah, a jo strasnijom kad za njima stigne sam
Ejet sa jo mnogo silnijom vojskom. Dobri kralj Alkinoj zadri junake koji su ve hrlili u boj, a Medeja obujmi
koljena kraljeve ene Arete.
- Molim te, kraljice - ree - ne daj da me Kolani odvedu momu ocu, ako i ti pripada ljudskom rodu, koji
podjednako lakom zabludom srlja u brzu propast. Tako je i mene ostavila razboritost. Ali nije me natjerala
lakoumnost, nego uasan strah, da bjeim s tim ovjekom. Kao nevinu djevojku vodi me on u svoju domovinu.
Stoga mi se smiluj, a bogovi neka ti dadu dug ivot i djece, a tvomu gradu besmrtnu diku.
I pojedinim Argonautima bacila se Medeja do nogu molei ih i zaklinjui: a svaki kojega je molila tresao je
kopljem i izvlaio ma, govorei joj neka se ne boji, i obeavajui da e joj pomoi ako bi je Alkinoj htio
izruiti.
U noi se kralj svjetovao sa svojom enom to bi uinio s djevojkom iz Kolhide. Areta ga je molila za nju,
kazujui mu da se veliki junak zakleo da e je uzeti za svoju zakonitu enu. Alkinoj je bio blag ovjek, a jo se
vie raznjeio kad je to uo.
- Rado bih - odgovori svojoj eni - i s orujem otjerao Kolane za ljubav junacima i djevojci, ali bojim se
povrijediti gostinsko pravo Zeu-sovo. Osim toga, nije mudro izazivati monoga kralja Ejeta, jer, koliko god
daleko stanuje, bio bi ipak kadar zavoj titi na Grku. uj, dakle, odluku koju sam stvorio. Ako je djevojka jo
slobodna djevica, vratit u je njezinu ocu, ali ako je ve Jazonova ena, onda je neu otimati muu, jer ona pri-
pada vie njemu nego ocu.
141
Areta se prestrai uvi kraljevu odluku. Jo u noi poalje k Ja-zonu glasnika, koji mu sve to javi svjetujui ga
neka se jo prije zore vjena s Medejom. Junaci, kojima je Jazon priopio neoekivani prijedlog, bili su svi
zadovoljni, pa se tako uz pjesme Orfejeve u jednoj svetoj peini djevojka sveano vjenala s Jazonom.
Sutradan ujutro, kad su prve sunaane zrake obasjale rosna polja i obalu otoka, kretao se itav feaki narod po
gradskim ulicama, a na drugom kraju otoka stajahu i Kolani ve pod orujem. Alkinoj prema obeanju izae iz
svoje palae sa zlatnim ezlom u ruci da donese odluku o djevojci. Za njim su sveano ili najugledniji Feaani u
skupinama. I ene su se okupile da vide krasne junake grke, a dolo je i mnogo seljaka, jer je Hera nadaleko i
iroko raznijela glas o tome. Tako je pred gradskim zidovima ve sve bilo pripremljeno, iz rtava se dizao dim
prema nebu. Ve dugo ekali su tu junaci na odluku. Kad je kralj sjeo na svoje prijestolje, stupi pred njega Jazon
i pod prisegom izjavi da je kraljeva ki Medeja njegova zakonita ena. Kad je to Alkinoj uo pa kad su nastupili i
svjedoci kod vjenanja, on uz sveanu zakletvu izree odluku da se Medeja ne moe izruiti, i uze goste u svoju
zatitu. Uzalud su se Kolani protivili. Kralj ih pozove neka se ili kao mirni gosti nasele u njegovoj zemlji, ili
neka se sa svojim brodovima udalje iz njegove luke. A oni, bojei se gnjeva svoga vladara ako bi se vratili bez
njegove keri, odaberu prvo. Sedmoga dana krenu Argonauti dalje, premda ih je Alkinoj zadravao. Na odlasku
ih bogato obdari.
Posljednje zgode i nezgode Argonauta
Projedrivi opet pokraj razliitih obala i otoka, ugledae Argonauti u daljini domau obalu Pelopove zemlje
(Peloponeza), ali im estoka bura sa sjevera pograbi lau i ponese sredinom Libijskog mora gonei je punih
devet dana i noi po nepoznatim putovima. Napokon ih baci na pjeskovitu obalu afrikih Sirta, u zaljev gdje je
voda bila pokrita gustom morskom travom i tromom pjenom, kao movara u mrtvom miru. Naokolo su se
pruale pjeane ravnice na kojima se nije vidjela ni zvijer ni ptica. Lau su valovi zatjerali tako duboko na
obalu da joj se cijela trupina nasukala na pijesku. Uplaeni skoie junaci iz lae i s uasom ugledae iroki prud
koji se poput zraka jednolino protezao u beskraj. Ne vidjee nikakva izvora, nikakve staze, nikakve pastirske
nastambe: sve je poivalo u mrtvoj tiini.
- Jao nama! Kako se zove ta zemlja? Kamo su nas bure bacile? -tako su drugovi pitali jedan drugoga. - Kamo
sree da smo uplovili meu plovue morske stijene! Bolje bi bilo da smo poinili togod protiv Zeusove volje pa
poginuli u opasnu pothvatu!
142
- Da - ree kormilar Ankej - valovi e nas ostaviti nasukane i nee vie doi po nas. Svaka nam je nada u
plovidbu i povratak pokopana! Neka dalje upravlja laom tko hoe!
S tim rijeima ispusti kormilo iz ruke i sjedne u lau plaui.
Kao to ljudi u okuenu gradu ne rade nita nego poput aveti gledaju u oi svojoj propasti, tako su i junaci
tugovali lunjajui po pustoj obali. Kad se spustila veer, pruie jedni drugima ruke za rastanak i, ne oku-sivi
jela, bacie se jedan ovdje, drugi ondje na pijesak, oekujui, zaogrnuti u plateve,1 cijelu besnenu no, da doe
dan i smrt. Malo podalje uzdi-sale su mlade Feaanke koje je Medeja dobila na dar od kralja Alkinoja, natisnuvi
se oko svoje gospodarice. Jecale su kao labudovi na umoru kad im se zvui posljednje pjesme gube u zraku. I
jamano bi svi, i mukarci i ene, bili propali - ni od koga oplakani - da im se nisu smilovale vladarice Libije, tri
poluboice. Odjevene od glave do pete u kozja krzna, ukazae se oko vrueg podneva Jazonu dignuvi mu
lagano sa sljepoocica plat kojim je bio pokrio glavu. Prestraen, skoi na noge i pun strahopoitanja odvrati
pogled od boica.
- Nesretnice - rekoe one - znamo sve tvoje jade, ali ne tuguj vie! Kad morska boica ispregne kola
Posidonova, zahvalite svojoj majci koja vas je dugo u utrobi svojoj nosila: tada ete se vratiti u sretnu Grku.
Boice ieznue, a Jazon svojim drugovima ispria utjeno, ali zagonetno proroanstvo. Dok su se jo svi tome
udili domiljajui se znaenju toga proroanstva, ukae se isto tako neobino znamenje. Golem morski konj,
kojemu su s obje strane padale zlatne grive preko vrata, skoi iz mora na kopno i stresavi sa sebe morsku pjenu,
koja se praila s njega, poleti kao na krilima vjetra. Radosno podie junak Pelej svoj glas i uzvi-knu:
- Jedna se polovica zagonetne izreke ispunila: morska boica ispregla je svoja kola koja je vukao taj konj, a
majka koja nas je dugo nosila u utrobi, to je naa laa Arga: njoj moramo sada iskazati dunu zahvalnost.
Podignimo je na ramena i ponesimo je preko pijeska idui tragom morskoga konja. On se, sigurno, nee u zemlju
zavui, nego e nam pokazati put do bilo kojeg morskog pristanita.
Tako su i uinili. Boji sinovi uprtie lau na ramena pa putovahu dvanaest dana i dvanaest noi uzdiui pod
njezinim teretom. Neprestano su ili preko pustih i bezvodnih pjeanih ravnica. Da ih nije neki bog udesno
krijepio, ve bi prvi dan bili podlegli, mukarci i ene. Ali tako dooe napokon sretno do Tri tonskog zaljeva.
Tu spustie teret s ramena i, mueni eu kao bijesni psi, potraie neki izvor. Putem pjeva Orfej sretne
Hesperide, nimfe koje umiljato pjevaju, a sjedile su na svetom polju gdje je zmaj Ladon uvao zlatne jabuke.
Pjeva ih zamoli da izmorenim
1 Stari su se Grci pred smrt ogrtali i zastirali lice. - Prev.
143
Jazon i Mede ja u Hekatinu hramu
putnicima pokau kakav izvor vode. Nimfe im se smilovae, a najuglednija meu njima, Egla, poe
pripovijedati:
- Sigurno je onaj smioni razbojnik koji je juer bio ovdje pa ubio zmaja, a nama oteo zlatne jabuke, doao
ovamo za va spas, tuinci! Bio je to divlji ovjek, oi su mu sijevale ispod srdita ela. Sirova lavlja koa visjela
mu je preko ramena, a u ruci je nosio maslinovu granicu i strijele, kojima je ubio neman. I on je doao edan iz
pjeane pustinje, a kako nigdje nije naao vode, udario je petom u stijenu. Kao pod arobnim udarcem potekla
je iz stijene obilna voda. Strani je ovjek legao potrbuke na zemlju, upro se objema rukama o stijenu pijui do
mile volje, dok se nije poput sita bika pruio po zemlji.
Tako ree Egla i pokaza im izvor u stijeni, oko kojega se brzo na-tisnue svi junaci. Svjee pie opet ih je
raspoloilo.
- Doista - ree jedan od njih poto je jo jednom okvasio gorue usne - i odijeljen od nas spasio je Heraklo svoje
drugove! O da ga jo sretnemo negdje na naem daljnjem putovanju!
144
Nato se digoe, jedan ovamo, drugi onamo, da potrae junaka. Kad su se ponovno sastali, jedini je otro vidni
Linkej1 tvrdio da ga je vidio u daljini, ali samo otprilike onako kao to seljak vidi, ili misli da vidi mladi mjesec
iza oblaka. Uvjeravao ih je da toga lutaoca nee nitko stii. Napokon, poto su nesretnim sluajem izgubili dva
druga te ih oplakali, ponovno se ukrcae na brod. Dugo su se trudili da isplove iz Tritonskog zaljeva na otvoreno
more, ali uzalud. Vjetar im je duhao s protivne strane, a laa je nemirno krstarila po luci ovamo-onamo kao
zmija koja uzalud pokuava da se izvue iz svog, skrovita pa sikui okree glavu s iskriavim oima. Na savjet
vidovitog Orfeja iskrcae se jo jednom na kopno i domaim bogovima posve tie najvei rtveni tronog to su
ga imali na lai, ostavivi ga na obali. Na povratku sretne ih bog Triton u liku mladia. On podigne grudu zemlje
i prui je u znak gostinskog prijateljstva junaku Eufemu, koji je spremi u njedra.
- Mene je otac Posidon - ree morski bog Triton - postavio zatitnikom ove obale. Vidite gdje crna voda iz
dubine kulja, ondje je uski prolaz iz zaljeva na otvoreno more. Veslajte onamo, a ja u vam poslati povoljan
vjetar. Poslije toga niste vie daleko od Pelopova otoka.
Argoplovci se veselo ukrcae na brod, a Triton uze tronog na plea i nestade s njim u valovima. Nakon plovidbe
od nekoliko dana junaci bez zapreka doplovie do krevitog otoka Karpata, a odatle usmjerie prema krasnom
otoku Kreti. uvar toga otoka bijae strani div Taloj. On je jo jedini bio preostao od mjedenog narataja ljudi
koji su neko bili iznikli iz bukava, a Zeus ga je poklonio kao kunog uvara Europi, da triput na dan na svojim
mjedenim nogama obie cijeli otok. Cijelo mu je tijelo bilo od mjedi, i zato je bio neranjiv, tek je na jednom
glenju imao tetivu od mesa i ilu u kojoj je tekla krv. Tko je znao to mjesto i mogao ga pogoditi, bio je siguran
da e ga ubiti, jer div nije bio besmrtan. Kad su junaci stali veslati prema otoku, stajao je Taloj na jednom
izboenom grebenu uvajui strau. im ih ugleda, poe otkidati gromade stijena i bacati ih na lau to se
pribliavala. Prestraeni odveslae Argonauti natrag, i premda ih je neprestano muila ea, bili bi mimoili
lijepi otok Kretu da nije ustala Medeja i prestraenim junacima prozborila ovako:
- ujte me, ljudi! Ja znam kako se to udovite moe svladati. Samo drite lau izvan dometa njegova kamenja!
Nato potpae nabore svoje grimizne haljine i popne se na brodske hodnike, a Jazon ju je vodio za ruku. Jezovitim
bajanjem zazove tri puta smrtonosne Suenice, brze pse podzemnoga svijeta, koje borave u zraku i svuda
progone ive stvorove. Nato zaara one kapke mjedenoga diva tako da se sklopie, a pred njegovom se duom
pojavie crni sni. On se u snu srui i mesnatim lankom udari na otar rub stijene tako da mu je krv kao te-
Vidi priu o Dioskurima.
145
kue olovo potekla iz rane. Probudivi se od bola, pokua da se na asak uspravi, ali kao to se napola odsjeena
omorika na prvi udar vjetra zaljulja i napokon uz glomot srui u dubinu, tako je i div jo kratko vrijeme teturao
na nogama, a onda se uz silan tropot mrtav stropota u dubinu morsku.
Sad su se Argonauti mogli nesmetano iskrcati te se na blagoslovljenom otoku odmorie do jutra. Tek to su
otplovili od Krete, uplai ih nova nezgoda. Spustila se uasna no koju nije osvjetljavala nijedna zraka
mjeseeva, nijedna zvijezda: kao da je sav mrak isputen iz ponora, tako je bio crn zrak; nisu znali plove li
morem ili valovima Tartara. Uzdignutih ruku pomoli se Jazon Febu Apolonu da ih izbavi iz te uasne tame. Suze
mu od straha obliju obraze, pa obea bogu najljepe zavjetne darove. Apolon uslia njegovu molbu, spusti se s
Olimpa, skoi na jedan morski greben pa, visoko u rukama drei zlatni luk, stade tim krajem odapinjati srebrne
svijetle strijele. U tom iznenadnom svjetlucanju ukaza im se malen otok, do kojega doplove i usidreni doekaju
spasonosnu zoru.
Kad su ponovno po najvedrijem sunanom danu plovili debelim morem, sjetio se junak Eufem jednoga svoga
nonog sna. Priinilo mu se kao da Tritonova gruda zemlje, koju je nosio u njedrima, poinje oivljavati i
kotrljati se s njegovih grudi, a onda se pretvorila u lik mlade djevojke koja je rekla: Ja sam ki Tritona i Libije.
Povjeri me kerima Nerejevim da stanujem u moru kod Anafe. Tada u ponovno doi na sunanu svjetlost i
pripast u tvojim unucima.
Toga se sna sjetio Eufem jer se otok kod kojega su doekali jutro zvao Anafa. Jazon, kojemu je Eufem ispriao
svoj san, odmah shvati njegov smisao. Zato svjetova prijatelja neka grudu zemlje to je nosi na srcu baci u more.
On to uini. I gle, pred oima pomoraca izraste s morskoga dna krasan otok s plodnim gorskim bilom. Oni ga
nazvae Kalista, to e rei Najljepa, a Eufem ga kasnije naseli svojom djecom.
To je bilo posljednje udo to su ga Argonauti doivjeli. Doskora zatim doplove do otoka Egine. Plovei odande
prema domovini, uplovila je laa Arga bez daljih neprilika sa svojim junacima sretno u luku Jolka. Jazon je kod
Korintskog tjesnaca posveti Posidonu, i kad se ve davno raspala u prah, sjala se podinuta meu zvijezde
junoga neba kao svijetla zvijezda.
*
Pelija, kojemu je Jazon nakon povratka predao zlatno runo, nije oekivao da e se junak ikada vratiti, pa je za to
vrijeme uklonio staroga Ezona. Njegova je ena oduzela sebi ivot od alosti, a njezin mali sin Promah pao je
takoer kao rtva Pelijina krvolotva. Za te grozote strahovito mu se osvetio Jazon Medejinom rukom. Mede ja
zakla i raskomada jednoga starog ovna, baci ga u vrelu vodu kuhajui ga sa svakojakim arobnim travama. Na-
kon kratkog vremena skoi iz kotla mlado janje. Keri Pelijine, koje su gle-
146
dale to udo, zamole Mede ju da pomladi njihova oca. Ona im obea, pa na njezin nagovor keri ubiju roenoga
oca i bace ga u kotao. Ali Medeja stavi u kotao samo obine trave te Pelija osta mrtav.1 Sin Pelijin Akast
priredio je u ast svoga oca velianstvene posmrtne igre, na koje su se sabrali prvi junaci Grke. Medu njima bila
je i glasovita trkaica Atalanta.
Jazonov svretak
Jazon nije sjeo na prijestoje u Jolku zbog kojega je bio poao na opasan put, oteo Mede ju njezinu ocu i nad
njezinim bratom Apsirtom poinio sramotno umorstvo. Kraljevstvo je morao prepustiti Pelijinu sinu Akastu, a
sam sa svojom mladom enom pobjei u Korint. Ondje je s njom ivio deset godina. Ona mu je rodila tri sina.
Dva starija bili su blizanci i zvali su se Tesal i Alkimen, dok je trei, Tizandar, bio mnogo mladi od njih.2 Za to
je vrijeme Jazon ljubio i tovao Medeju ne samo zbog njezine ljepote, nego i zbog njezina plemenita srca i
drugih odlika. Ali kad je kasnije malo-pomalo vrijeme unitilo njezinu tjelesnu dra, raspali Jazona i zaludi
ljepota mlade Korinanke, keri kralja Kreonta, koja se zvala Glauka. Bez znanja svoje ene, zaprosti on
djevojku, pa poto je njezin otac na to pristao i odredio dan svadbe, istom je tada Jazon pokuao nagovoriti
Medeju da se dragovoljno s njim rastavi. Uvjeravao ju je da ne ulazi u novi brak zato to se zasitio njezine
ljubavi, nego da od brige za svoju djecu nastoji stupiti u srodstvo s visokom kraljevskom kuom. Ali Medeja se
raspali na tu ponudu i lju-tito zazove bogove za svjedoke Jazonovih prisega. Jazon se nije na to obazirao, nego se
oenio kraljevom keri. Oajna lutala je Medeja palaom svoga mua.
Jao meni! - vikala je. - Kad bi samo grom s neba udario u moju glavu! to da dalje ivim? O da mi se smrt
smiluje! O oe, o domovino, to sam vas sramotno ostavila! O brate, kojega sam ubila i ija krv sada na mene
pada! Ali nije moj mu Jazon bio pozvan da me kazni! Ta radi njega sam ja zgrijeila! O boice pravde, uniti
njega i njegovu mladu prileni-cu!
Jo je tako jadikovala, kad joj u palau stupi Kreont, novi Jazonov tast.
- eno mrana pogleda, ti to se ljuti na svoga mua - poe joj govoriti - uzmi svoje sinove za ruku i smjesta
napusti moju zemlju. Neu prije poi kui dok te ne otjeram preko granice.
1 Po drugoj prii bio je Ezon kod povratka Jazonova jo iv, pa ga je Medeja pomladila na isti nain kao
1 ovna. To je navelo Pelijine keri te su poeljele pomladiti svoga oca, a Medeja ih je onda prevarila. Usp.
Ovidijeve Metamorlo/c \ II. .197-343.
2 Obino se spominju samo dva sina Jazona i Medeje: Mermer i Feret.
11 U
to si ni ti zla oteo. sto si mi ti ker za ovjeka koji ti se svidio Sto sam te se ja mrzim, koji mi je za sve to kriv.
Ali svreno je: kao brani drugovi. Mene pustite da ivim u ovoj zemlji. Premda u> povrijeena, utjet u i
pokoriti se monijima. Kreont je vidio bijes u njezinim oima pa joj nije vjerovao, mu je obujmila koljena
zaklinjui ga imenom njegove keri Glau-ke. njoj tako mrske.
- Idi - odgovori Medeji - i oslobodi me briga!
Tada ga ona zamoli za jedan jedini dan odgode, da moe izabrati kamo e poi i gdje e nai utoite za svoju
djecu.
- Moja dua nije tiranska - odgovori napokon kralj. - Ve sam uinio mnogo ludih ustupaka iz neopravdana
straha. I sad osjeam da ne radim mudro, ali neka ti bude, eno!
Kad je Mede ja dobila eljeni rok, obuze je ludilo, pa odlui da izvede djelo koje joj je dotada samo nejasno
lebdjelo pred duom, a u njegovu mogunost sama nije pravo vjerovala. Ali prije toga jo posljednji put pokua
ne bi li svoga mua uvjerila da joj ini nepravdu i zloin. Zato stupi pred njega i ree:
- O ti, najgori od svih mueva, ti si me izdao! Sklopio si novi brak, a ima djecu. Da si bez djece, oprostila bih
ti: imao bi ispriku. Ali ovako te nita ne moe opravdati. Ja ne znam, moda misli da bogovi koji su vladali
onda kad si mi obeavao vjernost ne vladaju vie, ili da su ljudima dani novi zakoni za njihove postupke, te
vjeruje da smije kriti zakletvu? Reci mi, pitat u te kao prijatelja: kamo mi preporuuje da idem? alje li me
natrag u kuu moga oca, kojega sam izdala, kojemu sam ubila sina, sve tebi za ljubav? Ili znade koje drugo
utoite za mene? Doista, bit e divna slava za tebe, mladoenju, ako tvoja prva ena bude s tvojim roenim
sinovima ila po svijetu prosjaei!
Ali Jazon osta tvrd. Obea joj da e nju i djecu otpustiti s velikom svotom novaca i s preporukama svojim
prijateljima. Ali Medeja sve to prezirno odbi.
- Idi, eni se - ree mu. - Slavit e svadbu koja e ti prisjesti! Ostavivi svoga mua ponovno se pokaja zbog
posljednjih rijei,
ali ne zato to se predomislila, nego zato to se bojala da e on paziti na njezine korake i sprijeiti je da izvri
zloin. Zato ga zamoli za ponovni razgovor, pa je razgovarala s njim s izmijenjenim izrazom lica:
- Jazone, oprosti mi to sam govorila. Slijepa me srdba zavela, a sad vidim da sve to si uinio treba da bude za
nae dobro. Siromani i prognani doli smo ovamo, ti eli da se svojom novom enidbom pobrine za sebe, za
svoju djecu, a napokon i za mene. Kad tvoji sinovi budu jedno vrijeme daleko od tebe, pozvat e ih natrag,
uinit e ih dionicima sree s
ii
148
braom koju e dobiti. Doite amo, doite amo, djeco, zagrlite svoga oca, pomirite se s njim, kao to sam se i ja
pomirila!
Jazon povjerova u tu promjenu i vrlo se razveseli te obea Mede-ji i djeci da e uiniti sve najbolje za njih, a
Mede ja ga poe jo vie uvjeravati o svojoj dobrohotnosti. Zamoli ga neka djecu zadri kod sebe, a nju samu
neka pusti da ode. Da bi njegova nova ena i njezin otac na to pristali, dade iz svoje riznice donijeti dragocjene
zlatne haljine pa ih ponudi Jazonu kao svadbeni dar kraljevoj keri. Nakon kratkog skanjivanja dao se Jazon
nagovoriti, pa jedan sluga ponese darove nevjesti. Ali te dragocjene haljine bile su natopljene otrovnom
tekuinom, pa kad se Medeja himbeno oprostila sa svojim muem, ekala je od asa do asa obavijest o uinku
svojih darova, koju joj je imao donijeti pouzdani glasnik. Ovaj napokon stie i ve izdaleka povika:
- Ukrcaj se na brod, Medejo. Bjei, bjei! Tvoja je neprijatelj i-ca zajedno sa svojim ocem mrtva! Kad su tvoji
sinovi s tvojim muem stupili u kuu nevjeste, poradovali smo se svi mi sluge da je nestalo sukoba i da je
pomirba potpuna. Mlada je kraljica doekala tvoga mua vedra pogleda. Ali kad je vidjela djecu, pokrila je oi,
okrenula lice ne mogavi podnijeti njihove blizine. Ali Jazon je ublaio njezin gnjev rekavi lijepu rije za tebe i
rasprostrijevi darove pred njom. Kad je vidjela prekrasne haljine, srce joj se razigralo od veselja i okrenulo se,
pa je obeala svome zaruniku da e na sve pristati. Kad ju je tvoj mu s djecom ostavio samu, posegla je
poudno za nakitom, zaogrnula se pozlaenim platem, stavila zlatni vijenac u kosu pa se zadovoljno promatrala
u sjajnom ogledalu. Tada se proetala odajama veselei se kao kakva djevojica svojoj krasoti. Ali prizor se brzo
izmijenio. Promijenivi boju lica, drui cijelim tijelom, zatetura, i prije nego je dola do stolice, sruila se na
pod, problijedjela je i poela prevrtati oima, a pjena joj udarila na usta. Jauk se razlee po palai, jedni sluge
poletjee k njezinu ocu, drugi k buduem muu. Dotle se mladoj eni zapalio otrovni vijenac na glavi, otrov i
plamen kidali su je, ne zna koji gore, a kad je njezin otac kukajui doletio, naao je jo samo izoblieno truplo
svoje keri. U oaju bacio se na nju, ali i njega je zahvatio otrov smrtonosnog odijela, te i on jadno zavri ivot.
O Jazonu ne znam nita.
Prianje o tim grozotama nije ublailo bijesa Medejina, nego ga naprotiv jo jae raspalilo. Kao Erinija, eljna
osvete, pojuri da svome muu i sebi zada smrtni udarac. Pohrli do sobice gdje su joj sinovi spavali, jer je ve bila
pala no.
Naoruaj se, srce moje - govorila je putem sama sebi. - to oklijeva uiniti groznu i nunu stvar? Zaboravi,
nesretnice, da su to tvoja djeca, da si ih ti rodila! Zaboravi to samo za ovaj jedan as! Poslije ih oplakuj cijeli
ivot! ini im samo dobro. Ako ih ne ubije ti, poginut e od neprijateljske ruke.
149
Kad je Jazon doletio u svoju kuu da potrai ubojicu svoje mlade zarunice i da je rtvuje svojoj osveti, dopre
mu do uiju jauk njegove djece, koja su krvarila pod ubilakim gvoem. Stupivi u sobu kroz razvalje-na vrata,
nae svoje sinove zaklane kao rtve za krivicu, ali Mede je nije mogao vidjeti. Kad je u oaju izaao iz kue,
zau u zraku neki um iznad svoje glave. Pogledavi uvis, opazi stranu krvnicu kako na kolima u koja su bili
upregnuti zmajevi, a koja je ona svojom arolijom dozvala, odlijee po zraku ostavljajui poprite svoje osvete.
Jazon je izgubio nadu da e je ikada moi kazniti za njezin zloin. Oaj ga nadvlada, a ubojstvo Apsirtovo
ponovno iskrsne u njegovoj dui. Napokon se baci na ma i pade na pragu svoje kue.1
1 Drugi pripovijedaju da je Jazon jednom sit ivota leao na Korintskoj prevlaci u sjeni lae Arge. Tada se
najednom uruio istruli ogromni brod pokopavi nesretnika pod svojim ruevinama. O Medeji vidi jo u 5. knjizi
Tezej u Ateni, str. 191.
etvrta knjiga
Jazon ore s Ejetovim bikovima
Iz prie o Heraklu Heraklo kao novoroene
Heraklo bijae sin Zeusa i Alkmene, a Alkmena je bila unuka Perzejeva. Pooim Heraklov zvao se Amfitrion; i
on je bio unuk Perzejev i kralj u Ti-rintu, ali je napustio taj grad i nastanio se u Tebi. Zeusova ena Hera mrzila
je svoju suparnicu Alkmenu, pa joj nije htjela priutiti sina, o kojemu je Zeus pred bogovima objavio da ga eka
velika budunost. Kad je, dakle, Alkmena rodila Herakla, mislila je da dijete nee biti sigurno od majke bogova
ako ostane u palai, pa ga zato izloi na mjestu koje se jo u pozna vremena zvalo Heraklovo polje. Tu bi dijete
bez sumnje bilo poginulo da nije udan sluaj doveo onim putem samu njegovu neprijateljicu Heru u
151
pratnji boice Atene. Atena je s udivljenjem gledala lijepo djetece, saali-la se na nj i nagovorila svoju
suputnicu da ga nadoj i iz svojih boanskih grudi. No dijete je potegnulo mnogo snanije nego se moglo
oekivati od njegove dobi. Hera osjeti bol i s negodovanjem baci dijete na zemlju. Tada ga Atena samilosno
podigne sa zemlje, ponese ga u oblinji grad i preda ga kraljici Alkmeni kao siromano nahoe molei je neka ga
iz milosra othrani. Tako je roena mati iz straha od maehe bila spremna odrei se dunosti prirodne ljubavi i
dopustiti da joj dijete pogine, a maeha, koju je ispunjavala prirodna mrnja protiv djeteta, morala ga je bez
svoga znanja spasiti od smrti. Dapae jo i vie. Heraklo je usisao samo nekoliko gutljaja na Herinim grudima,
ali ono malo kapi boanskog mlijeka bilo je dovoljno da mu ulije besmrtnost.
Alkmena je, meutim, na prvi pogled prepoznala svoje dijete i radosno ga poloila u kolijevku. Ali ni boici ne
osta skriveno tko je leao na njezinim grudima i kako je lakoumno propustila priliku za osvetu. Zato odmah
poalje dvije uasne zmije da ubiju dijete. One se kroz otvorena vrata uvuku u Alkmeninu spavaonicu, pa prije
nego su to primijetile dvorkinje u odaji i sama mati, koja je spavala, uspuu uz kolijevku i ponu se savijati
djetetu oko vrata. Dijete se s krikom probudi i digne glavu. Neobina ogrlica bila mu je neprijatna. Tom prilikom
dao je djeak prvi dokaz svoje boanske snage: svakom je rukom uhvatio po jednu zmiju za vrat i zadavio ih
obje jednim jedinim stiskom. Dadilje su sada sigurno primijetile zmije, ali nesavladiv strah sprijei im pristup
kolijevci. Alkmena se na djetinji krik probudila; bosonoga skoi s postelje i zapomaui navali na zmije, ali vidje
da su ih ve zadavile ruke njezina djeteta.
Na njezino zapomaganje dohrlili su i knezovi tebanski s orujem u rukama u spavaonicu. Amfitrion, koji je
svoga pastorka smatrao darom Zeusovim i vrlo ga volio, dojuri prestraen s golim maem u ruci. No zaustavi se
kod kolijevke gledajui i sluajui to se dogodilo. Veselje i uas prou mu kroz udove zbog neuvene snage tek
roenog sina. On je u tom djelu vidio veliko udesno znamenje, pa odmah dozove k sebi proroka velikoga
Zeusa, vraa Tireziju. Ovaj proree kralju, kraljici i svima nazonima ivotni tijek djeakov: koliko e posmicati
nemani na zemlji i udovita morskih, kako e se ogledati u boju i sa samim Gigantima te ih pobijediti, i kako ga
na kraju njegova mukotrpnoga zemaljskog ivota eka vjeni ivot kod bogova i Heba, vjena mladost, kao
nebeska zarunica.
Odgoj Heraklov
Kad je Amfitrion iz usta proroka Tirezije uo kako sjajna srea eka djeaka, odluio je da mu prui dostojan
junaki odgoj. Heroji iz svih krajeva
152
Grke okupie se da pouavaju mladog Herakla u svim znanjima. Sam Amfitrion vjebao ga je u upravljanju
kolima. Natezanju luka i odapinjanju strijele uio ga je Eurit, a vjetini rvanja i akanja Harpalik. Eumolp ga je
pouavao u pjevanju i otmjenom udaranju u liru. Kastor, jedan od Zeuso-vih blizanaca, uio ga je boriti se u
tekom oruju i u bojnom redu, a Lin, sijedi sin Apolonov, uio ga je itati i pisati. Heraklo se pokazao kao bistar
djeak, ali grubosti nije mogao podnositi. Stari Lin bio je mrzovoljast uitelj, pa kad je jednom djeaka
nepravedno kaznio batinama, pograbio je djeak liru i bacio je uitelju u glavu da je pao mrtav na tlo. Premda se
Heraklo pokajao, ipak je zbog toga umorstva bio pozvan na sud, ali ga je glasoviti, pravedni sudac Radamant
rijeio krivnje, postavivi naelo: ako se umorstvo dogodilo u samoobrani, ne smije biti krvne osvete.
Ipak se Amfitrion bojao da bi njegov prekomjerno snani sin mogao opet neto slino poiniti, pa ga stoga
poalje na selo k svojim stadima goveda. Tu je Heraklo odrastao istiui se pred svima svojom veliinom i
snagom. Kao Zeusov sin bio je straan na pogled: Bio je etiri lakta visok1, a vatreni je sjaj sijevao iz njegovih
oiju. Nikada nije promaio gaajui strelicom ili bacajui koplje. Kad mu je bilo osamnaest godina, bio je naj-
ljepi i najjai momak u cijeloj Grkoj, i sad se imalo odluiti hoe li tu snagu upotrijebiti na dobro ili zlo.
i
Heraklo na raskru
Heraklo sam ode u to vrijeme od pastira i stada u samotan kraj, gdje je razmiljao kojim e ivotnim putem
krenuti. Dok je tako razmiljajui sjedio, ugleda najednom dvije ene visoka stasa kako dolaze k njemu. Jedna je
itavom svojom pojavom pokazivala pristojnost i plemenitost, tijelo joj je resila istoa, pogled joj je bio stidljiv,
dranje edno, a odjea bijela, bez mrlje. Druga je bila ugojena, punana i njena, bjelilo i rumenilo njezine koe
bilo je mastima istaknuto preko prirodne boje, a njezino dranje takvo te se inila uspravnija no to je bila od
prirode; oi su joj bile iroko otvorene, a odijelo tako izabrano da su joj se drai jo vie isticale. ee je gledala
sama sebe, zatim se ponovno obazirala ne gledaju li i drugi nju, a esto je pogledala svoju vlastitu sjenu.
Kad su se te dvije ene primakle, prva je mirno svojim korakom ila dalje, ali je druga htjede pretei, potri k
mladiu te mu prozbori:
- Heraklo! Vidim da si neodluan kojim putem da krene kroz ivot. Ako mene izabere za prijateljicu, vodit u
te najugodnijim i najlagodnijim putem: okusit e svaki uitak, a izbjei svakoj neugodnosti. Za rato-
Atiki lakat iznosio je 462 mm, pa je prema tome Heraklo bio visok 185 cm. - Prev.
153
ve i poslove nee se morati brinuti, moi e misliti samo na to kako e se krijepiti najbiranijim jelima i
piima, kako e oi, ui i ostala osjetila naslaivati najugodnijim uvstvima, kako e spavati na meku leaj u i
pribavljati sebi uivanje u svemu bez muke i rada. Ako bi ikada bio u neprilici kako e doi do sredstava za to,
ne boj se da u ti naprtiti kakve tjelesne ili duevne napore! Naprotiv, imat e samo uivati plodove tue
marljivosti, a nee se morati odrei nieg to bi ti moglo donijeti dobitak. Ja svojim prijateljima dajem pravo da
sve iskoriuju.
Kad je Heraklo uo te zamamljive ponude, zapita u udu:
- eno, a kako se ti zove?
- Moji me prijatelji zovu Srea - odgovori ena - a moji neprijatelji, koji hoe da me ponize, daju mi ime Zloa.
Uto stie i druga ena.
- I ja dolazim k tebi, dragi Heraklo - ree ona - jer poznajem tvoje roditelje, tvoje sposobnosti i tvoj odgoj. Sve to
budi u meni nadu da e, ako krene mojim putem, biti vjetak u svemu to je dobro i veliko. No ja ti ne elim
obeavati nikakvih uitaka, nego u ti prikazati kako su bogovi odredili da bude u ljudskom ivotu. Znaj, dakle,
da od svega to je dobro i lijepo bogovi ljudima nita ne daju bez rada i muke. eli li da ti bogovi budu
milostivi, mora ih potovati; hoe li da te prijatelji ljube, mora im biti od koristi; tei li da te neka drava
potuje, mora joj initi usluge; hoe li da ti se cijela Helada divi zbog tvoje vrline, mora postati njezin do-
brotvor; eli li eti, mora sijati, eli li ratovati i pobjeivati, mora nauiti ratnu vjetinu; hoe li vladati
svojim tijelom, mora ga radom i znojem oeliiti.
Tu joj Zloa upade u rije:
- Vidi valjda, dragi Heraklo - ree ona - kako te ta ena dugim i tegotnim putem vodi do zadovoljstva? Ja u te,
naprotiv, najkraom i naju-dobnijom stazom povesti k srei. .
- Jadnice! - odgovori Krepost - kako ti moe posjedovati neko dobro? Ili kakvo zadovoljstvo ti poznaje, kad
svaku elju predusree zasi-enou? Jede prije nego ogladni, pije prije nego oedni. Da podrai elju za
jelom, trai poslastice, da s uitkom pije, dobavlja skupocjena vina, a ljeti obilazi naokolo traei snijega.
Nijedna ti postelja ne moe biti dovoljno meka, svojim prijateljima puta da potrate no i prospavaju najbolji
dio dana. Stoga i proskakuu bezbrino i gizdavo kroz mladost, a vuku se muno i u prljavtini kroz starost,
postieni zbog onoga to su uinili, i gotovo klonuli pod teinom onoga to moraju raditi. Pa i ti sama, premda si
besmrtna, iskljuena si jednako iz drutva bogova i preziru te dobri ljudi. to uhu najugodnije zvui, vlastita
pohvala, ti je nikada nisi ula; to oko iznad svega razveseljuje, vlastito dobro djelo, ti ga nikada nisi vidjela. Ja
se, naprotiv, druim s bogovima i sa svim dobrim ljudima. U meni umjetnici posjeduju eljenu pomonicu,
gospodari pouzdanu uvaricu, robovi pri-
154
jaznu zatitnicu. Ja sam estita suradnica u miru, pouzdana saveznica u ratu, najvjernija drugarica u prijateljstvu.
Hrana, san i pie gode mojim prijateljima bolje nego lijeninama. Mlai se raduju pohvalama starijih, a stariji
potovanju mlaih; sa zadovoljstvom sjeaju se svojih prijanjih djela i osjeaju sreu u svom sadanjem
djelovanju; po meni mili su bogovima, ljube ih prijatelji, potuje domovina. A kad umru, ne lee neslavno poko-
pani u zaboravi, nego ih potomstvo slavi, pa dalje ive u uspomeni svih vremena. Na takav se ivot odlui,
Heraklo, pa e pred tobom biti najsretnija sudbina
Heraklova prva djela
Prikaze iezoe, a Heraklo opet osta sam. Brzo odlui da krene putem Kreposti. I naskoro mu se prui prilika da
uini neto dobro. Grka je tada bila jo puna uma i movara, a provlaili su se njima ljuti lavovi, bijesni ve-
provi i druge nemani. istiti zemlju od tih nepodoba i oslobaati je od zlikovaca koji su po osamljenim mjestima
vrebali na putnike, bila je najvea dunost starih junaka. I Heraklu je bila namijenjena ta zadaa. Vrativi se k
svojima, uo je da na brdu Kiteronu, na ijem su podnoju pasla stada kralja Amfitriona, ivi uasan lav. Mladi
se junak brzo odlui nakon rijei koje je upravo bio uo. Naoruan pope se na divlju umovitu planinu, svlada la-
va, zaogrne se njegovom koom, a njegove ralje ustae kao kacigu.
Vraajui se s toga lova namjeri se na poslanike minijskoga kralja Ergina koji su doli da uzimaju sramotni i
nepravedni godinji danak od Tebanaca. Heraklo, koji je bio svjestan da ga je Krepost posvetila za branitelja svih
potlaenih, brzo svri s poslanicima, koji su svakojako pustoili zemlju, te ih s uzetima oko vrata i osakaene
otpremi natrag njihovu kralju. Ergin zatrai da mu se izrui poinitelj, a Kreont, kralj tebanski, od straha pred
bliskom opasnou, bio je sklon da ispuni njegov zahtjev. Tada Heraklo nagovori nekoliko odvanih mladia da
pou s njim protiv neprijatelja. No ni u jednoj graanskoj kui nije se moglo nai oruje, jer su Minjani ra-
zoruali itav grad da ne bi Tebancima palo na pamet da se pobune. Tada Atena pozove Herakla u svoj hram i
opremi ga svojim vlastitim orujem, a drugi mladii pograbie ono to je visjelo po hramu, a to su ga neko
preci njihovi zarobili i bogovima posvetili. Tako naoruan poe Heraklo s malom etom u susret Minjanima,
koji su se pribliivali, sve do nekoga klanca. Tu neprijatelju nije nita mogla pomoi veliina njegove vojne
snage. Sam Ergin pade u boju, a gotovo itava njegova vojska bi unitena. Ali u okraju pogibe i Amfitrion,
Heraklov pooim, koji se hrabro borio uza nj. Heraklo se poslije bitke brzo priblii Orhomenu, glavnom gradu
Minjana, provali na sva gradska vrata, zapali njihovu kraljevsku kulu i razori grad.
155
Cijela se Grka divila tomu izvanrednom pothvatu, a tebanski kralj Kreont oda priznanje zasluzi mladoga
Herakla i uda za nj svoju ker Megaru, koja junaku rodi tri sina. Heraklova mati Alkmena udala se po drugi put
za suca Radamanta. Bogovi sami obdarie pobjedonosnog heroja: Hermo mu dade ma, Apolon strijele, Hefest
zlatni tobolac, a Atena oklop.
Heraklo u boju s Gigantima
Junaku se brzo pruila prilika da se sjajno odui bogovima za tako velika odlikovanja, sudjelujui u boju bogova
s Gigantima. Giganti su bili divovi uasna lica, duge kose i brade, s ljuskavim zmajskim repom mjesto nogu,
koje je Geja (Zemlja) rodila Uranu (Nebu). Njih njihova mati pobuni protiv Zeusa, novoga gospodara svijeta, jer
je Zeus njezine starije sinove, Ti-tane, bacio u Tartar. Giganti provale iz Ereba, mranog podzemnog svijeta, na
prostrano polje kod Flegre u Tesaliji. Od straha pred njihovim pogledom poblijedjee zvijezde, a Feb okrenu
sunana kola.
- Poite i osvetite mene i staru djecu boansku! - ree majka Zemlja. - Prometeju kljuje jetra orao, a Titiju1 ih
izjeda jastreb, Atlant mora drati nebeski svod, Titani lee u okovima! Poite, osvetite i spasite ih! Upotrijebite
moje udove, bregove, kao stepenice, kao oruje! Uspnite se na zvjezdane kule! Ti, Alkioneju, istrgni silniku
ezlo i munje iz ruku! Ti, Enkelade, zavladaj morem i protjeraj Posidona! Ret neka otme uzde sunanom bogu, a
Porfirion neka zaposjedne proroite u Delfima.
Giganti kliknue nakon tih rijei, kao da su ve izvojevali pobjedu, kao da ve u pobjednom slavlju vode sa
sobom Posidona ili Aresa, a Apolona vuku za krasnu kovravu kosu. Jedan je ve Afroditu zvao svojom enom,
drugi je htio prositi Artemidu, trei Atenu. Tako krenue prema te-salskim brdima da odande zaponu navalu na
nebo.
Meutim Irida, glasnica bogova, sazove sve nebesnike na okup, sve bogove koji borave u vodama i rijekama,
pae dozove i due umrlih iz podzemnog svijeta. Perzefona napusti svoje carstvo sjena, a njezin mu, kralj
utljivog carstva, poveze se sa svojim konjima koji se svjetla plae na blistavi Olimp. Kao to se u gradu na koji
navaljuju neprijatelji skupljaju stanovnici sa svih strana da brane svoju tvravu, tako su se raznolika boanstva
okupila oko oinskoga ognjita.
1 Sin Gejin (ili Zeusov). On se usudio grenom rukom dirnuti boansku Letu (Latonu); pritom ga pogodi Zeusov
grom. U podzemnom svijetu leao je ispruen na tlima, dok su mu dva jastreba neprestano klju-vala jetra koja su
uvijek ponovno izrasla. O Atlantu usp. biljeku 1. u prii o Perzeju, str. 43.
156
- Boanski zbore - progovori im Zeus - vidite kako se majka Zemlja s novim porodom urotila protiv nas! Ustajte
i poaljite joj dolje toliko leeva koliko nam ona svojih sinova alje gore!
Kad je otac bogova zavrio, odjeknu s neba gromovita trublja, a Geja odozdo odgovori gromkom tutnjavom.
Priroda se uskomea kao ono kod prvoga stvaranja, jer Giganti jedno brdo za drugim iupae iz korijena,
dovukoe Osu, Pelij, Etu i Atos, otkinue Rodopu s polovinom Hebro-va izvora, pa se po tim ljestvama od gora
stadoe verati k sjeditu bogova i navaljivati na Olimp sa zapaljenim hrastovima i golemim gromadama stije-
na.
Meutim bogovi doznae za proroanstvo da nijedan Gigant ne moe biti uniten od nebesnika, nego da e
Giganti poginuti samo onda ako se na strani bogova bude borio koji smrtnik. Geja je to saznala pa je stoga
potraila neku travu koja bi njezine sinove zatitila i protiv smrtnika. I doista je rasla takva trava, ali Zeus je
pretekao Geju: zabranio je Zori, Mjesecu i Suncu da svijetle, i dok je Geja po tami naokolo traila, Zeus sam
brzo poreze onu ljekovitu travu i po Ateni pozove svoga sina Herakla da sudjeluje u borbi.
Uto se na Olimpu bitka ve bila razmahala. Ares je svoja bojna kola uz rzanje svojih konja upravio na najguu
etu neprijatelja to su navaljivali. Zlatni mu se tit blistao sjajnije od vatre, a blistavo se leprala perjanica na
njegovoj kacigi. U bojnoj vrevi Ares probode Giganta Pelora, kojemu su noge bile dvije ive zmije. Zatim
svojim kolima prijee preko paloga drobei mu udove u trzajima; ali tek na pogled smrtnika Herakla, koji se
upravo uspeo na posljednju stepenicu Olimpa, izdahnula je neman svoje tri due. Heraklo se ogleda po bojitu i
izabra cilj svome luku: strelicom obori Alkioneja, koji se odmah strmoglavi u dubinu, ali im se dotakao svoje
rodne grude, ponovno se digao s obnovljenom ivotnom snagom. Na savjet Atenin sie i Heraklo na zemlju te ga
odvue preko granice njegova rodnoga kraja; im je Gigant doao na tuu zemlju, ispusti duu.
Sada Gigant Porfirion estoko navali na Herakla i Heru u isti as da se nasamo s njima bori. Ali Zeus brzo u
Giganta ulije enju da promatra nebesko lice boiino, pa dok je potezao koprenu koja je zastirala Heru, pogodi
ga Zeus munjom, a Heraklo ga potpuno dotue svojom strelicom. Doskora iz redova Giganata istri Efijalt
sjajnih divovskih oiju.
- Evo sjajnih meta za nae strijele! - ree smijui se Heraklo Fe-bu Apolonu, koji se uz njega borio. Odmah
Apolon Gigantu izbije iz glave lijevo oko, a Heraklo desno. Reta obori Dioniz svojom tirsovom palicom. Tua
zaarene eljezne troske iz Hefestove ruke srui Klitija na tle. Na En-kelada u bijegu Palada Atena baci otok
Siciliju, a Gigant Polibot, gonjen od Posidona preko mora, pobjegne na oto*k Kos, ali morski bog odvali komad
toga otoka i njime poklopi Giganta. Hermo s Plutonovom kacigom na glavi, koja ga je inila nevidljivim, ubije
Hipolita, a drugu dvojicu pogode
157
mjedene kijae Suenica. Ostale obori Zeus svojim gromom, a Heraklo ih pobije svojim strelicama.
Za to djelo stee heroj visoku naklonost nebesnika. One bogove koji su pomogli izvojevati bitku prozva Zeus
Olimpljanima, da bi tim asnim imenom hrabre bogove razlikovao od kukavica. Tim nazivom odlikova i dva
sina smrtnih ena, Dioniza i Herakla.
Heraklo i Euristej
Zeus je prije Heraklova roenja izjavio u vijeu bogova da prvi Perzejev unuk koji se rodi ima vladati nad
ostalim potomcima Perzejevim. Ta je ast bila namijenjena njegovu i Alkmeninu sinu. Ali lukava Hera, koja tu
sreu nije htjela priutiti sinu svoje suparnice, predusretne Zeusa te uini da se Euristej, koji je takoer bio unuk
Perzejev, rodi ranije, premda je kasnije od Herakla imao doi na svijet. Time je Euristej postao kraljem u Mikeni
u zemlji Argejaca, a kasnije roeni Heraklo njegovim podanikom. Euristej je sa zabrinutou gledao kako raste
slava njegova mladog roaka, pa ga kao svoga podanika pozove k sebi da mu zada razliite poslove. Kad Hera-
klo nije posluao, porui sam Zeus, koji ne htjede gaziti svoju rije, svomu sinu da poe u slubu argejskom
kralju. Ali Heraklu je bilo teko odluiti se da postane sluga smrtnom ovjeku; zato poe u Delfe i upita
proroite za savjet. Ondje dobije odgovor da su Euristejevu protupravnu vrhovnu vlast bogovi ublaili toliko da
Heraklo ima obaviti deset poslova koje mu Euristej naloi; kad ih izvri, postat e besmrtan.
Herakla zbog toga obuze duboka potitenost. Sluiti goremu od sebe vrijealo je njegov ponos i inilo mu se
ispod njegova dostojanstva; ali ne posluati oca Zeusa inilo mu se kobnim i ujedno nemoguim. Taj as
junakova kolebanja iskoristi Hera, kojoj iz due nisu mogle izbrisati mrnju ni zasluge Heraklove za bogove, te
njegovo mrano raspoloenje pretvori u divlje bjesnilo. On toliko poludi da je htio ubiti svoga ljubljenog neaka
Jolaja, a kad je ovaj pobjegao, postrijelja svoju roenu djecu koju mu je rodila Megara, u zabludi mislei da iz
luka gaa Gigante. Dugo je trajalo dok se opet oslobodio toga ludila. Kad je spoznao zabludu, duboko se rastui
zbog svoje nesree, zatvori se u svoju kuu, izbjegavajui svaki dodir s ljudima. Kad je napokon vrijeme
ublailo njegovu tugu, odlui da prihvati Euristejeve naloge te poe k njemu u Tirint, koji je takoer pripadao
njegovu kraljevstvu.
i
158
Prva tri posla Heraklova
Prvi posao to ga je kralj zadao Heraklu sastojao se u tome da mu Heraklo donese kou nemejskoga lava. Ta je
neman ivjela na Peloponezu, u umama izmeu Kleone i Nemeje, u pokrajini Argolidi. Lava nije moglo raniti
nikakvo ljudsko oruje. Jedni su kazivali da je taj lav porod diva Tifona i zmije Ehidne, a drugi da je s Mjeseca
pao na Zemlju. Heraklo krene protiv lava i na svome putovanju doe u Kleonu, gdje ga neki siromani nadniar,
po imenu Molorh, gostoljubivo primi. Heraklo ga zatee kad je upravo htio zaklati rtvenu ivotnju u ast Zeusu.
- Dobri ovjee - ree Heraklo - sauvaj svoju ivotinju jo trideset dana na ivotu; ako se dotle sretno vratim iz
lova, zaklat e je u ast Zeusu spasitelju; ako li podlegnem, prinesi je kao posmrtnu rtvu meni kao junaku koji
je uao u besmrtnost.
Tako Heraklo krene dalje, s tobolcem na leima; u jednoj je ruci imao luk, a u drugoj kijak iz debla divlje
masline koju je sam naao na Heli-konu i iupao je zajedno s korijenom. Kad je nakon nekoliko dana doao u
umu kod Nemeje, ogledao se na sve strane ne bi li otkrio divlju ivotinju prije negoli ona njega ugleda. Bilo je
podne, i nigdje nije mogao opaziti traga lavu, nigdje doznati stazu k njegovu brlogu, jer nije naiao ni na kakva
ovjeka u polju kod goveda ili u umi kod drvea: sve ih je strah zadravao u njihovim udaljenim nastambama.
itavo popodne tumarao je po gusto obraslom lugu, odluivi da okua svoju snagu im opazi neman. Napokon
podveer dotri lav umskim puteljkom vraajui se iz lova u svoju jazbinu. Bio je sit mesa i krvi, s glave, grive
i grudi kapala mu krv od klanja, a jezikom je oblizivao gubicu. Junak, koji ga izdaleka ugleda, skloni se u gusti
umski grm ekajui da se lav priblii, i tada mu odapne strijelu u slabine izmeu rebara i stegna. Ali strijela mu
ne prodre u meso, nego se odbije kao od kamena i poleti natrag na mahovinom obraslo umsko tlo. Zvijer
podigne okrvavljenu glavu, koja joj je bila sputena prema zemlji, zaokrui ispitujui oima na sve strane i u
razvaljenim raljama pokae strane zube. Tako okrene prsa prema Heraklu, a ovaj brzo odapne drugu strijelu da
pogodi lava u tijelo ivota. Ali ni ovaj put strelica ne prodre kroz kou, nego se odbije od grudi i pade do nogu
nemani. Heraklo upravo dohvati treu strelicu, ali ga u taj as ugleda lav okreui oi u stranu. Odmah podvine
svoj dugi rep sve do stranjih koljena, itav mu se vrat nadme od gnjeva, uz rezanje nakostrui grivu, a lea mu
se svinu poput luka. Spremivi se na borbu navali jednim skokom na neprijatelja. Heraklo odbaci strijele iz ruku
i lavlju kou s lea, desnom rukom zamahne kijaom preko glave lavu i zada mu udarac u zatiljak te se usred
skoka srui na zemlju i na nesigurne noge, klimatajui glavom. Prije nego je mogao odahnuti, pretee ga Hera-
klo: odbaci i luk i tobolac na zemlju da bi bio potpuno slobodan, priblii se nemani straga, ovi joj ruke oko vrata
stiskajui joj grkljan dok se nije ugu-
T
ila i grozna joj dua odletjela u Had. Dugo je Heraklo uzalud pokuavao da oguli kou ubijene zvijeri, ali ona je
odolijevala svakom eljezu, svakom kamenu. Napokon mu pade na um da je pokua oguliti pandama same zvi-
jeri, i to mu je odmah polo za rukom. Kasnije je od te krasne koe nainio sebi oklop, a od lavlje glave novu
kacigu. Ali sada obue samo svoju odjeu i stavi na se oruje u kojem je doao te krene natrag u Tirint, objesivi
kou nemejskoga lava preko ruke.
Bio je upravo trideseti dan kad se ponovno navratio k potenom Molorhu. Ovaj je upravo bio zaposlen
pripremajui posmrtnu rtvu za Herakla, kad junak stupi u njegovo dvorite. Tada zajedno prinesu rtvu Zeusu
spasitelju, i potom se Heraklo prijateljski oprosti od Molorha. Kad kralj Euristej ugleda Herakla s koom uasne
zvijeri, spopade ga toliki strah od boanske snage junakove da se zavukao u mjedenu bavu. I otada vie nije
putao Herakla pred sebe, nego mu je izdavao naloge samo izvan gradskih zidova preko Kopreja, sina Pelopova.
Drugi posao junakov bio je da ubije Hidru, koja je takoer bila porod Tifona i Ehidne. Odrasla u Argolidi u
movari kod Lerne, izlazila je na kopno, klala stada i pustoila polja. Hidra je bila izvanredno velika zmija s
devet glava, od kojih je osam bilo smrtnih, a deveta, u sredini, besmrtna. Heraklo je i u taj boj poao hrabro:
popeo se odmah na kola, a njegov ljubljeni neak Jolaj, sin njegova polubrata Ifikla, koji je dugo vremena ostao
njegov nerazdruivi pratilac, stao je uz njega kao koija; i tako su odjurili do Lerne. Napokon se Hidra pokazala
na breuljku kod izvora Amimone, gdje se nalazila njezina pilja. Tu Jolaj zaustavi konje, a Heraklo skoi s kola
i bacajui zapaljene strelice prisili mnogoglavu zmiju da napusti svoje skrovite. Ona izae sikui, a devet joj se
uzdignutih vratova njihalo na tijelu kao granje na drvetu u oluji. Heraklo joj neustraivo poe u susret, pograbi je
snano i vrsto je stisne. Ona mu obavije jednu nogu ne uputajui se dalje u obranu. Sada Heraklo poe da joj
svojom kijaom razbija glave. Ali nije mogao doi do kraja, jer im bi razmrskao jednu, izrasle bi druge dvije. U
isti as doao je Hidri u pomo golem rak, koji je junaka estoko utinuo za nogu. Njega se Heraklo rijei
kijaom, a onda pozva Jolaja u pomo. Ovaj je ve bio spremio baklju, zapalio njome jedan dio oblinje ume pa
je ugarcima prelazio preko novih zmijskih glava im bi poele nicati, spreavajui tako da vie ne izrastu. Na taj
nain svladao je junak glave to su izrastale, a odbio je napokon Hidri i onu besmrtnu. Nju zakopa na putu i
navali teak kamen preko nje. Hidrino truplo rasijee na dva dijela, a u njezinu otrovnu krv namoi svoje strijele.
Otada je junak svojim pogocima zadavao neizljeive rane.
Trei zadatak to ga je Euristej dao Heraklu bio je da ivu uhvati kerinitsku koutu. To je bila prekrasna ivotinja
sa zlatnim rogovima i mjedenim nogama, a pasla je na jednom breuljku u Arkadiji. Bila je to jedna od onih pet
kouta na kojima je boica Artemida prvi put pokuala svoju
160
Jazon sa zlatnim runom opet meu drugovima
lovaku vjetinu. Nju je jedinu od svih pet pustila da ponovno odjuri u umu, jer je Sudbina odluila da se
Heraklo jednom ima izmoriti lovei je. Gonio ju je itavu godinu dana, doao je na tom lovu do Hiperborejaca1 i
do izvora rijeke Istra, i napokon ju je uhvatio na rijeci Ladonu, nedaleko od grada Enoje, na podnoju brda
Artemizija u Arkadiji. No ipak nije znao drugaije svladati ivotinju, ve ju je ranio strelicom i na pleima je
ponio odande. Na putu ga sretne boica Artemida s Apolonom, izgrdi ga da je htio ubiti njezinu ivotinju, i
htjede mu oteti plijen.
- Nije me potakla obijest, velika boice - ree Heraklo opravdavajui se - nego me natjerala nuda da to uinim:
kako bih inae mogao stupiti pred Euristeja?
Tako ublai boiin gnjev te ivotinju ivu donese u Mikenu.
1 Bajoslovan narod na krajnjem sjeveru (Hiberborejci = narod iznad Sjevernjaka). U njihovoj je zemlji,
pripovijedaju pjesnici, samo jednom u godini izlazilo i zalazilo sunce, plodovi su sazrijevali udnovato brzo,
nikakav otar vjetar nije ondje puhao; bez svae i brige provodili su ondje ljudi pod Apolonovom zatitom
tisugodinji blaeni ivot.
161
Slijedea tri posla Heraklova
Odmah je Heraklo poao na etvrti pothvat, koji se sastojao u tome da u Mikenu dopremi iva erimantskog
vepra, koji je takoer bio posveen Ar-temidi, a pustoio je okolicu brda Erimanta. Na putu u tu pustolovinu
svratio se Heraklo k Folu, sinu Silenovu, koji je, kao i drugi Kentauri, bio pola ovjek, pola konj. On doeka
gosta vrlo prijazno i postavi pred njega peeno, dok je sam jeo sirovo meso. Ali Heraklo je uz svoj ruak poelio
i pia.
- Dragi goste - ree Fol - u mome podrumu, dodue, ima bava vina, ali ona pripada svim Kentaurima, i ja se ne
usuujem otvoriti je, jer znam kako Kentauri slabo mare za goste.
- Otvori je samo mirne due - odgovori Heraklo - obeavam ti da u te braniti od svih njihovih napadaja. edan
sam!
Tu bavu predao je sam Bakho, bog vina, jednom Kentauru, s nalogom da je ne otvori dok se nakon etiri
ljudska vijeka u te krajeve ne svrati Heraklo. I tako Fol poe u podrum; ali jedva je otvorio bavu, kad Kentauri
osjete miris jakoga starog vina i okrue peinu Folovu, nagrnuvi hrpimice, naoruani komadima stijena i
jelovim deblima. Prve koji su se usudili provaliti u peinu otjera Heraklo bacajui na njih ugarke, a ostale je
gonio strelicama sve do rta Maleje na jugu Peloponeza, gdje je ivio dobar Kentaur Hiron, stari prijatelj
Heraklov. K njemu pobjegoe njegovi srodnici. Upravo kad su se sastali, naniani Heraklo lukom na njih i odape
strijelu, koja prodre kroz ruku jednog Kentaura i nesreom se zabode u koljeno Hironovo. Sada tek prepozna
Heraklo prijatelja svojih mladih dana, potri zabrinut k njemu, izvue mu strelicu i na ranu stavi melem to mu
ga je dao sam Hiron koji je bio izvrstan poznavalac ljekovitih trava. Ali rana je bila neizljeiva, jer ju je zarazio
Hidrin otrov. Kentaur se dade odnijeti u peinu elei ondje umrijeti na rukama svoga prijatelja. Pusta elja!
Siromah nije pomislio da je na svoju nesreu besmrtan! Heraklo se oprosti s muenikom lij ui obilne suze i
obea mu da e mu poslati smrt, spasiteljicu, stajalo ga to mu drago. Mi ve znamo da je odrao rije.1
Kad je Heraklo iz potjere za ostalim Kentaurima vratio u peinu svoga prijatelja Fola, naao je mrtva i svoga
dragog gostoprimca. Taj je iz mrtva tijela jednoga Kentaura bio izvukao smrtonosnu strelicu, pa dok se udio
kako je tako malena stvar mogla oboriti tako velike stvorove, omakla mu se otrovna strelica iz ruke, zabola mu
se u nogu i na mjestu ga ubila. Heraklo je bio vrlo alostan pa je pokopao Fola sa svim poastima, poloivi ga
ispod brda koje se otada zvalo Foloja. Tada krene dalje da lovi vepra. Istjeravi ga vikom iz umske gutare,
potjera ga u dubok snijeg, uhvati ondje izmorenu ivotinju uzetom te je dopremi, kako mu je bilo nareeno, ivu
u Mikenu.
i priu o Prometeju, konac, str. 14.
162
Nato ga kralj Euristej poalje na peti posao, koji je najmanje dolikovao junaku. Imao je u jednom jedinom danu
oistiti staje Augijine. Augija je bio kralj u Elidi i imao je velika stada. Njegova stoka stajala je po tadanjem
obiaju u velikom oboru pred palaom. Tri tisue goveda stajalo je tu dulje vrijeme, pa se tako dugim nizom
godina nagomilala beskrajna mnoina ubreta, a to je Heraklo morao na svoje ponienje i, to se inilo
nemoguim, u jednom jedinom danu iznijeti napolje.
Kad junak stupi pred kralja Augiju i ponudi mu se za reenu uslugu ni rijeju ne spominjui nalog Euristejev,
omjeri kralj krasni stas juna-kov u lavljoj koi te jedva suspregne smijeh pri pomisli da tako plemeniti ratnik
moe poeljeti tako prost ropski posao. Meutim pomisli u sebi: Sebinost je ve gdjekojeg valjana ovjeka
zavela, moda se ovaj eli obogatiti pomou mene. To e mu slabo koristiti. Ja mu svakako smijem obeati
veliku nagradu ako mi oisti itavu staju, jer e u jednom danu vrlo malo iznijeti. Stoga mirno ree:
- uj, strance, ako to moe, i ako u jednom danu ukloni sve to ubre, dat u ti za nagradu desetinu cijeloga
svoga stada.
Heraklo pristane na tu pogodbu, a kralj je mislio samo na to kako e Heraklo lopatom izbacivati ubre. Ali ovaj,
uzevi najprije Augijina sina Fileja za svjedoka pogodbe, raskide pod u oboru na jednoj strani, navede onamo
kroz jedan jarak oblinje rijeke Alfej i Penej i pusti da speru ubre i da kroz drugi otvor opet isteku.
Tako je Heraklo izvrio nedolini nalog, ali se nije ponizio do takva rada koji bi bio nedostojan besmrtnika. Kad
Augija dozna da je to Heraklo uinio po nalogu Euristejevu, uskrati mu nagradu, tvrdei jednostavno da mu je
nije ni obeao; no ipak izjavi da je spreman stvar prepustiti sudakoj odluci. Kad su se suci okupili da odlue,
nastupi Filej na poziv Heraklov kao svjedok protiv roenog oca i posvjedoi da se otac doista dogovorio s
Heraklom o nagradi. Augija ne prieka presudu, nego se razgnjevi te sinu i strancu naloi da smjesta napuste
njegovu dravu.
Heraklo se uz nove doivljaje vrati k Euristej u. Ali ovaj ne htjede priznati vrijednost upravo izvrena posla jer je
Heraklo traio nagradu za nj. Ipak ga odmah poalje na esto djelo naloivi mu da protjera Stimfa-lide. To su
bile goleme ptice grabljivice, velike kao dralovi, eljeznih krila, kljunova i panda. ivjele su oko Stimfalskog
jezera u Arkadiji, a svoja su pera mogle isputati kao strelice i kljunovima probijati i mjedene oklope. Tako su u
okolici silno pustoile meu ljudima i stokom. Heraklo, navikao na lutanje, stigne nakon kratkog putovanja do
jezera koje je lealo u gustoj sjeni jedne umice. U tu se umu upravo sklonilo veliko jato tih ptica bojei se da
e ih vukovi ugrabiti. Heraklo je stajao bespomoan kad je ugledao mnoinu ptica, ne znajui kako da svlada
tolike neprijatelje. Najednom osjeti lagan udarac po ramenu. Obazrevi se, ugleda divovsku pojavu Ateni-nu,
koja mu utisnu u ruke dvije velike mjedene egrtaljke koje joj je izra-
163
dio Hefest. Atena ga naputi da ih upotrijebi protiv Stimfalida, i iezne. Heraklo se popne na neku uzvisinu u
blizini jezera i zaplai ptice udarajui egrtaljkama. Ptice ne mogoe podnijeti zaglunu buku, nego prestraene
izletjee iz ume. Nato Heraklo uhvati luk, stavi u nj strijelu za strijelom i srui svu silu ptica u letu. Druge
napustie taj kraj i ne vratie se vie.1
Sedmi, osmi i deveti posao Heraklov
Kralj Minoj na Kreti obeao je bogu Posidonu da e mu rtvovati ono to prvo izroni iz mora, tvrdei da u njega
nema ivotinje koja bi bila dostojna da poslui za tako uzvienu rtvu. Stoga Posidon poalje iz mora izvanredno
lijepa bika. Ali kralja oara krasan stas ivotinje koja mu se ukaza pred oima, pa je potajno turi meu svoja
stada, a Posidonu podmetne drugu za rtvu. Tom prijevarom raspaljen, Posidon uini za kaznu te bik pobjesni i
strahovito opustoi otok Kretu. Ukrotiti toga bika i donijeti ga pred Euri-steja bio je sedmi zadatak Heraklov.
Kad je junak s tom namjerom doao na Kretu i stupio pred Minoj a, kralj se silno uzraduje nadajui se da e se
rijeiti opasnog tetoine. tovie, pomogao je junaku da uhvati bijesnu ivotinju, a junaka snaga Heraklova
ukrotila je divljeg bika tako temeljito te ga je dopremio na Peloponez na^taj nain da se cijelim putem preko mo-
ra vozio na njemu kao na lai. Tim poslom bio je Euristej zadovoljan, ali poto je ivotinju kratko vrijeme s
uitkom promatrao, odmah je opet pusti na slobodu. Kad bik vie nije bio u vlasti Heraklovoj, spopadne ga
ponovno njegova stara bjesnoa: projuri cijelom Lakonijom i Arkadijom, prijee preko Istma na Maratonsko
polje u Atici pustoei ondje zemlju kao prije toga na otoku Kreti. Istom je Teze ju kasnije polo za rukom da ga
svlada. Kao osmi posao nametne Heraklu njegov roak da dotjera u Mi-kenu kobile Traanina Diomeda. Ovaj je
bio sin Aresov i kralj Bistonaca, jednoga veoma ratobornog plemena u Trakiji. U Diomeda su bile kobile, tako
divlje i jake da su ih eljeznim lancima morali vezati o mjedene jasle. Nisu ih hranili zoblju, nego su pred njih
bacali strance koji su na svoju nesreu doli u kraljev grad, te je njihovo meso sluilo konjima za hranu. Kad je
Heraklo stigao onamo, prvi mu je posao bio da pograbi neovjenoga kralja i baci ga pred njegove vlastite
kobile, svladavi najprije straare to su bili postavljeni kod jasala. Ta hrana upitomi ivotinje, pa ih Heraklo
potjera na morsku obalu. Ali Bistonci pou za njim u potjeru, tako da se Heraklo morao okrenuti i boriti protiv
njih. Meutim je ivotinje predao na uvanje svomu miljeniku i pratiocu Abderu, sinu Hermovu. Kad se He-
1 Odletjele su dalje preko mora na otok Aretijadu, gdje su se kasnije na njih namjerili Argonauti. Vidi str. 117.
164
raklo udaljio, kobile ponovno spopadne elja za ljudskim mesom, pa je He-raklo na povratku, poto je Bistonce
natjerao u bijeg, naao svoga prijatelja rastrgana od konja. Oplakavi pokojnika, osnuje njemu u ast grad Ab-
deru. Zatim ponovno ukroti kobile i s njima sretno stigne k Euristeju, koji konje posveti boici Heri. Njihovo
potomstvo ivjelo je jo dugo vremena, dapae je i kralj Aleksandar Makedonski jahao jo na jednom potomku
tih kobila.
Poto je Heraklo izvrio taj posao, ukrcao se na lau s Jazono-vom druinom, koja je imala poi po zlatno runo u
Kolhidu, o emu smo ve pripovijedali.
Vrativi se s duga lutanja, junak se spremi na pohod protiv Amazonki kako bi izvrio deveti posao: da kralju
Euristeju za njegovu ker Ad-metu donese pojas Amazonke Hipolite. Amazonke su ivjele u kraju oko
Termodonta u Pontu, a bijahu veliko ensko pleme koje se bavilo samo mukim poslovima. Od svoje djece
odgajali su samo ensku. Udruene u ete polazile su na ratne pohode. Njihova je kraljica Hipolita kao znak svo-
jeg dostojanstva nosila spomenuti pojas koji je dobila na dar od samoga Aresa, boga rata. Za svoju vojnu sakupi
Heraklo dobrovoljce u jedan brod, zavee se nakon kojekakvih doivljaja u Crno more i napokon doplovi u ue
rijeke Termodonta i u luku amazonskoga grada Temiskire. Tu mu amazonska kraljica izae u susret. Krasna
pojava junakova ulije joj potovanje, pa kad je saznala po to je doao, obea mu pojas. Ali Hera, nepomirljiva
neprijateljica Heraklova, preobrazi se u jednu Amazonku, pomijea se meu ratoborne ene i proiri glas da neki
stranac hoe da im odvede kraljicu. Smjesta sve mukare uzjau konje i navale na Herakla u njegovu taboru to
ga je udario pred gradom. Obine Amazonke borahu se protiv ratnika junakovih, a najuglednije se postavie
protiv njega samoga namet-nuvi mu teku borbu. Prva koja je zapoela bitku s njim zvala se, zbog svoje brzine,
Aela ili Oluja, ali je u Heraklu nala jo breg protivnika, pa je morala uzmaci, te ju je Heraklo na vrtoglavom
bijegu dostigao i ubio. Druga pade pri prvoj navali, zatim Protoja kao trea, koja je sedam puta pobijedila u
dvoboju. Nakon nje podlee osam drugih, meu njima i tri lov-kinje, drugarice Artemidine, koje su inae uvijek
tako sigurno gaale kopljem, samo ovaj put promaile cilj te podlegoe strelicama junakovim, uzalud se
skrivajui za svoje titove. Pade i Alkipa, koja se bila zavjetovala da e cijeli ivot ostati djevojka; zavjet je
ispunila, ali na ivotu nije ostala! Poto je Melanipa, hrabra predvodnica Amazonki, bila zarobljena, nagnu-e
sve u divlji bjeg, a kraljica Hipolita preda pojas, kako je ve prije bitke bila obeala. Heraklo ga uze kao
otkupninu za zarobljenu Melanipu, kojoj pokloni slobodu.
Na povratku doivi junak na trojanskoj obali novu pustolovinu. Tu je Heziona, ki Laomedontova, bila
privezana za jednu stijenu i izloena nekoj morskoj nemani da je prodre. Njezinu je ocu Laomedontu Posi-
165
don sagradio trojanske zidove, a nije dobio ugovorenu plau. Zbog toga je jedna morska neman pustoila
trojansko podruje tako dugo dok joj oajni Laomedont nije rtvovao svoju roenu ker. Kad je Heraklo plovio
pokraj trojanske obale, zazove ga tuni otac u pomo obeavi mu da e mu, ako mu spasi ker, dati prekrasne
konje to ih je njegov otac dobio na dar od Zeusa. Heraklo pristane uz obalu i prieka neman. Kad je dola i
razvalila ralje da proguta djevojku, skoi on sam u njezine ralje, razreze joj svu utrobu i iz ubijene nemani kao iz
kakve razbojnike pilje ponovno izie van. Ali Laomedont ni ovaj put ne odra rije, pa Heraklo ode prijetei
se.
Tri posljednja posla Heraklova
Kad je junak poloio pojas kraljice Hipolite pred noge Euristejeve, kralj mu ne dade ni aska poinka, nego ga
odmah posla da dovede goveda diva Geriona. Gerion je na otoku Eritiji u Gadirskom zaljevu1 imao stado lijepih
crvenosmeih goveda, koja mu je uvao neki drugi div i jedan dvoglavi pas. Sam Gerion bio je strahovito velik,
imao je tri tijela, tri glave, est ruku i est nogu. Nijedan se smrtnik nije jo nikada usudio udariti na njega.
Heraklo je dobro vidio koliko priprema zahtijeva taj teki potvat. Svuda je bilo poznato da je Gerionov otac
Hrizaor, koji je dobio ime Zlatni ma zbog svoga bogatstva, bio kralj cijele Iberije (panije), da su se osim
Geriona za nj borila jo tri junaka i gorostasna sina, i da je svaki sin zapovijedao velikom vojskom ratoborne
momadi. Upravo zato zadao je Euristej Hera-klu taj posao, jer se nadao da e junak na ratnom pohodu u takvu
zemlju ipak napokon izgubiti mrski ivot. Ali Heraklo poe u susret i toj opasnosti jednako neustraivo kao i
prijanjim svojim djelima. Sakupivi vojske na otoku Kreti, koju je prije oslobodio od divlje zvjeradi, iskrca se
najprije u Libiji. Tu se porvao s divom Antejem, sinom Gejinim, koji je, kad god bi se dotakao Zemlje, svoje
majke, uvijek dobivao nove snage. Ali Heraklo ga obujmi svojim snanim rukama, digne u zrak i u zraku ga
zadavi. Osim toga oisti Libiju od grabeljivih zvijeri: mrzio je jednako divlje zvijeri i opake ljude, jer je u svima
njima vidio sliku obijesnoga i nepravednog vladara kojemu je tako dugo morao sluiti.
Nakon duga putovanja kroz bezvodne predjele doao je napokon u plodno podruje, obilato rijekama. Tu je
osnovao grad goleme veliine i nazvao ga Hekatompil, tj. Grad sa stotinu vrata. Danas Cadiz.
Najposlije stigne do Atlantskog oceana nasuprot Gadiri; tu postavi i ona dva glasovita Heraklova stupa. Sunce je
peklo estoko, i Heraklo ga nije mogao dulje podnositi, pa zato podie oi k nebu i podignutim se lukom
zaprijeti da e oboriti sunanoga boga. Ovaj se zadivi njegovoj sranosti te mu, kako bi dalje mogao
166
putovati, ponudi svoj zlatni amac u kojemu sam prevaljuje svoj noni put od zalaska do izlaska sunca. Na
njemu se Heraklo preveze u Iberiju sa svojom mornaricom, koja je uza nj jedrila. Ondje nae sva tri Hrizaorova
sina sa tri velike vojske, koje su taborovale nedaleko jedna od druge. On u dvoboju ubije sve njihove voe i
osvoji zemlju. Tada doe na otok Eriti-ju, gdje je boravio Gerion sa svojim stadima. im je dvoglavi pas
primijetio njegov dolazak, navali na njega, ali ga Heraklo doeka toljagom i ubije, a nato i gorostasnog pastira,
koji je psu pritekao u pomo. Tada pobjee s govedima, ali Gerion ga stie, pa se zametnu ljuta borba. Sama
Hera pri tee u pomo divu, ali joj Heraklo zatjera strelicu duboko u grudi te je boica ranjena morala pobjei.
Ali i trostruko tijelo divovo, koje je u podruju eluca bilo spojeno, zadobi na tom mjestu smrtonosnu strelicu te
morade podlei.
Izvrujui razliita slavna djela prevali Heraklo svoj put kui, poto je kopnom gonio goveda kroz Iberiju i
Italiju. Kod Regija u Donjoj Italiji pobjee mu jedno govee, prepliva morski tjesnac i doe na Siciliju. Heraklo
odmah i druga goveda natjera u vodu i prijee na Siciliju, uhvativi se jednom biku za rog. Praen kojekakvim
doivljajima,1 junak se preko Italije, Ilirije i Trakije sretno vrati u Grku i stigne na Istam.
Sada je Heraklo obavio deset poslova, ali kako Euristej ne htjede da prizna dva djela, morao se Heraklo pokoriti
te izvriti jo druga dva posla.
Neko, pri sveanoj svadbi Zeusa i Here, kad su svi bogovi obdarili uzvieni brani par svadbenim darovima, ne
htjede ni Geja (Zemlja) zaostati za drugima. Ona na zapadnoj obali velikoga Svjetskoga mora zasadi u vrtu
granato stablo puno zlatnih jabuka. etiri djevice, zvane Hesperi-de, keri Noi, uvale su taj sveti vrt, a osim
toga straio je ondje i stoglavi zmaj Ladon, sin Forkisa, glasovitog oca tolikih nemani, i Kete, keri Zem-ljine.
Nikada san nije sklapao oi toga zmaja, a strahovito siktanje objavljivalo je njegovu blizinu, jer je svako od
njegovih stotinu grla isputalo drugi glas. Tome udovitu imao je Heraklo po naredbi Euristejevoj oteti zlatne
jabuke Hesperida. Junak krene na dug i pustolovan put, na kojemu se prepustio slijepom sluaju, jer nije znao
gdje Hesperide prebivaju. Najprije doe u Tesaliju, gdje je ivio div Termer, koji je sve putnike na koje se
namjerio ubijao svojom tvrdom glavom. Ali na lubanji boanskoga Hera-kla razmrskala se glava divova. Dalje
naprijed, na rijeci Ehedoru, stade junaku na put drugo udovite, Kikno, sin Aresa i Pirene. Njega Heraklo za-

1 Kad je stigao u kraj gdje je kasnije sagraen Rim pa ondje na obali Tibera umoran zadrijemao, doao je gadan
div, kojemu je vatra iz nozdrva sukljala, a zvao se Kak, te mu ukrao dva najljepa goveda iz stada, odvukavi ih
za repove natrake u svoju peinu, da ga ne bi izdali tragovi goveih nogu. Ali mu-kanje ukradenih ivotinja
otkrilo je Heraklu, koji se meutim probudio, njihovo boravite. Heraklo provali u peinu i nakon teke borbe
ubije diva. Zahvalni stanovnici onoga kraja, meu njima i poboni Arkaanin Euandar, podigoe junaku u ast
rtvenik.
167
pita za vrt Hesperida, ali mjesto odgovora Kikno izazove putnika na dvoboj, i Heraklo ga ubije. Tada se pojavi
sam bog Ares, da osveti ubijena sina, i Heraklo je bio prisiljen da se s njim bori. No Zeus ne htjede da njegovi
sinovi prolijevaju bratsku krv, pa nenadno meu oba borca baci munju i rastavi ih. Heraklo poe dalje ilirskom
zemljom, pouri preko rijeke Erida-na i doe k Nimfama, kerima Zeusa i Temide, koje su stanovale na obali te
rijeke. I na njih se junak obrati svojim pitanjem.
- Poi k starom rijenom bogu Nereju - bijae njihov odgovor -on je vra i zna sve. Navali na njega u snu i svezi
ga, pa e biti prisiljen da ti kae pravi put.
Heraklo poslua taj savjet pa poe i svlada rijenoga boga, premda se ovaj po svom obiaju pretvarao u
svakojaka oblija. Heraklo ga ne pusti dok nije doznao u kojemu e kraju svijeta nai zlatne jabuke Hesperida.
Pouen o tome, proe dalje Libijom i Egiptom. U Egiptu je vladao Buziris, sin Posidona i Lizijanase. Kad je
jednom devet godina vladala glad u zemlji, objavio je kralju neki vra s Kipra okrutno proroanstvo da e ne-
rodica prestati ako svake godine rtvuje Zeusu po jednog stranca. U znak zahvalnosti zapoe Buziris sa samim
vraem. Malo-pomalo poe se barbari-nu sviati taj obiaj, pa je klao sve strance koji bi doli u Egipat. Tako
uhvate i Herakla i do vuku do rtvenika Zeusovih. Ali on raskida okove koji su ga sapinjali pa ubije Buzirisa s
njegovim sinom i sveenikim glasnikom. Doivljavajui kojekakve zgode1 iao je junak dalje, oslobodio je,
kako je ve spomenuto, Titana Prometeja, koji je bio prikovan na Kavkazu, i stigao napokon, po uputama
osloboena Titana, u zemlju gdje je Atlant na pleima drao nebeski svod, a u blizini Hesperide uvale drvo sa
zlatnim jabukama. Prometej je svjetovao Herakla neka u krau zlatnih jabuka ne poe sam, nego neka poalje
Atlanta po taj plijen.2 Heraklo se ponudi At-lantu da e za to vrijeme pridrati teret nebeski. Atlant pristane, i
Heraklo podmetne snana plea pod nebeski svod. Atlant ode, uspava zmaja to se ovijao oko drveta, ubije ga,
nadmudri uvarice i sa tri jabuke koje je ubrao sretno se vrati Heraklu.
- Ali - ree Atlant - moja su plea jednom osjetila kako je ugodno kad ih mjedeno nebo ne pritite. Nije mi stalo
da ga ponovno dalje drim.
S tim rijeima baci jabuke pred Herakla na travu i pusti ga da stoji s neobinim, nepodnoljivim teretom.
Heraklo morade smisliti varku da bi se oslobodio.
1 Tako je doao i na otok Rod. Tamo je sreo seljaka koji je upregnuo dva vola u plug. Kako je upravo bio silno
gladan, zamoli seljaka da mu dade neto jela. Ali seljak ga osorno otpravi i ne htjede mu nita dati. Nato se
Heraklo razljuti i ne obzirui se na kletve seljaka, ispregne jednoga vola, zakolje ga i ispee te ga cijeloga
pojede, a takav je junakov tek potpuno odgovarao njegovoj tjelesnoj veliini i snazi.
2 Po drugoj predaji poao je Heraklo sam u vrt Hesperida, ubio zmaja i ukrao jabuke. Usp. str. 143.
168
- Pridri, molim te - ree nosiocu neba - samo asak nebeski svod dok omotam oko glave jastui od ueta da mi
strani teret ne zdrobi lubanju.
Atlantu se ta molba uini opravdanom, pa se ponovno postavi pod nebo, po njegovu miljenju samo na nekoliko
asaka. No sad je mogao dugo ekati da ga Heraklo ponovno zamijeni, i varalica osta prevaren. im je, naime,
Heraklo pokupio jabuke s trave, odmah pobjee sa zlatnim voem. Jabuke donese Euristeju, ali kako svrha ovoga
da upropasti Herakla nije time bila postignuta, vrati ih kralj junaku kao dar, a ovaj ih poloi na rtvenik Atenin.
Meutim, boica je znala da se svetoj svrsi toga boanskog voa protivi da bi igdje drugdje bilo pohranjeno, zato
jabuke odnese natrag u vrt Hesperida.
Mjesto da mrskoga suparnika uniti poslovima koje mu je dotada zadavao, Euristej mu je njima samo pribavio
slavu u pozivu koji mu je sudbina bila odredila: na tim poslovima iskazao se Heraklo kao istrebljiva svakog
neovjetva na zemlji i kao pravi dobrotvor ovjeanstva. Ali posljednji posao imao je izvriti u kraju kamo ga -
tako se nadao lukavi kralj -ne bi pratila njegova junaka snaga. Pred njim je stajala borba s mranim silama
podzemnog svijeta: imao je iz Hada dovesti Kerbera, psa-vratara podzemnog carstva. Ta je neman imala tri pasje
glave sa stranim raljama, iz kojih je bez prestanka kapala otrovna slina, zmajski rep visio joj s tijela, a dlake na
glavama i leima bile su od uvijenih zmija koje su siktale. Da bi se spremio za taj uasan put, poe Heraklo u
grad Eleuzinu, u atiku oblast, gdje su ueni sveenici gajili tajnu nauku o boanskim stvarima zemaljskoga i
podzemnog svijeta. Heraklo zatrai da ga sveenik Eumolp posveti u tamonje tajne poto je na svetom mjestu
bio oien od ubojstva Kentaura. Oboruan tako tajnom koja mu je dala snage da pogleda u oi strahotama
podzemnoga svijeta, ode na Peloponez i u lakonski grad Tena-ru,1 gdje se nalazio ulaz u podzemni svijet. Tu se
spusti u duboki ponor, voen od Herma, pratioca dua, i stigne u podzemno carstvo pred grad kralja Plutona.
Sjene koje su alosno vrludale pred vratima podzemnoga grada -jer u podzemnom svijetu nema vesela ivota kao
na ovome svijetu - nagnu-e u bijeg kad ugledae meso i krv u ivoj ljudskoj pojavi. Samo Gorgona Meduza i
duh Meleagrov ostadoe na svom mjestu. Na Meduzu htjede Heraklo navaliti maem, ali ga Hermo zadra,
pouivi ga da su due pokojnika samo prazne sjene i da ih ma ne moe raniti. S Meleagrovom duom,
naprotiv, porazgovorio se Heraklo prijateljski i primio od njega eznutljive pozdrave za njegovu ljubljenu sestru
Dejaniru na gornjem svijetu. Doavi sasvim blizu do vrata hadskih ugleda svoje prijatelje Tezeja i Piritoja: Piri-
toj je doao u podzemni svijet u pratnji Tezeja kao prosac Perzefonin, ali obojicu je zbog toga drskog pothvata
Pluton prikovao za kamen na kojem
Bajoslovni grad na rtu Tenaru, junoj glavici Peloponeza.
169
Jazon i Medeja kod Kirke
su se umorni odmarali. Kad obojica ugledae prijatelja Herakla, prue ruke za njim molei i drui, u nadi da e
im njegova snaga pomoi da se ponovno uspnu na gornji svijet. Tezeja Heraklo doista uhvati za ruku, oslobodi
ga okova i podigne s kamena na kojem je prikovan leao. Nato pokua da i Piritoja oslobodi, ali mu to ne poe
za rukom, jer je zemlja pod njegovim nogama poela drhtati. Idui naprijed prepozna Heraklo i Askalafa, koji je
neko izdao Perzefonu da je jela od Hadovih mogranja, to joj je sprijeilo povratak na gornji svijet. Heraklo
odvali s njega kamen to ga je Demetra u oaju zbog gubitka svoje keri bila navalila na njega. Tada nasrne na
stada Plutonova i zakolje jedno govee da krvlju napoji due. To ne htjede dopustiti pastir tih stada, Menetije, pa
pozva junaka da se s njim porve. Heraklo ga obujmi oko pasa, slomi mu rebra i pusti ga istom na molbu podzem-
ne vladarice Perzefone. Na vratima mrtvakoga grada stajae kralj Pluton ne putajui ga da ue. Ali strelica
junakova rani boga u plea te on osjeti boli kao smrtni ljudi, pa kad ga je Heraklo nato skromno zamolio da mu
dopusti da odvede podzemnoga psa, nije se dulje protivio. No ipak mu postavi uvjet da svlada psa bez upotrebe
oruja to ga sa sobom nosi. Zato
170
poe Heraklo, zatien samo svojim prsnim oklopom i ogrnut lavljom koom, da uhvati neman. Psa nae gdje
ui na uu rijeke Aheronta. Ne obazirui se na lave troglavca, koji je zvuao kao mukla grmljavina to se u
odjekivanju umnogostruava, uhvati ga za noge, obujmi ga rukama oko vrata i ne pusti ga, premda se njegov rep,
koji je bio iva zmija, naprijed propeo i ujeo junaka u slabinu. Drei udovite vrsto za vrat stiskao ga je tako
dugo dok nije ukrotio jogunastu ivotinju, podigao je na plea i kroz drugi otvor Hada, kod Trezena u zemlji
argejskoj, sretno opet izaao na gornji svijet. Kad je podzemni pas ugledao danje svjetlo, prestrai se i pone
pljuvati otrovnu pjenu, od koje iz zemlje izraste otrovni jedi. Heraklo odmah odnese udovite u okovima u
Tirint i pokae ga zabezeknutom Eu-risteju, koji nije vjerovao svojim oima. Sad se kralj u oaju uvjerio da se
nee nikada rijeiti mrskog Zeusova sina. Zato se pomiri sa sudbinom i otpusti junaka, koji podzemnoga psa
vrati njegovu gospodaru u podzemni svijet.
Heraklo i Eurit
Oslobodivi se napokon poslije tih tekih poslova slube Euristejeve, vrati se Heraklo u Tebu. Sa svojom enom
Megarom, kojoj je u ludilu poubijao djecu, nije mogao vie ivjeti. Zato je s njezinim pristankom uda za svoga
ljubljenog neaka Jolaja, a za sebe je snovao novu enidbu. Njegova se ljubav priklonila lijepoj loli, keri kralja
Eurita u Ehaliji na otoku Eubeji. Eurit je Herakla jo kao djeaka pouavao u vjetini gaanja iz luka. Sada je
pak obeao svoju ker onomu natjecatelju koji njega i njegove sinove pobijedi u strijeljanju. Na taj proglas
pohrli i Heraklo u Ehaliju i nastupi meu mnotvom natjecatelja. U tom je natjecanju dokazao da nije bio ne-
dostojan uenik starog Eurita, jer je pobijedio njega i njegove sinove. Kralj je svoga gosta primio sa svim
poastima, ali se u srcu silno prestraio zbog njegove pobjede, jer je i nehotice morao misliti na udes Megarin, pa
se bojao da e mu ker zadesiti ista sudbina. Zato na pitanje junakovo odgovori da o udaji kerinoj eli jo neko
vrijeme promiljati. Meutim je najstariji sin Euritov, Ifit, vrnjak Heraklov, koji je nesebino uivao u snazi i
junakoj krasoti svoga gosta, postao njegovim iskrenim prijateljem te je upotrijebio svu vjetinu nagovaranja da
svoga oca uini sklonijim plemenitom strancu. No Eurit osta odluno kod toga da mu ne da svoje keri. Ogoren
ostavi Heraklo kraljev dvor te dugo lutae tuinom. to mu se u to vrijeme dogodilo kod kralja Admeta,
pripovijedat emo u iduoj prii. Meutim kralju Euritu doe glasnik i javi mu da je neki razbojnik navalio na
kraljeva
171
stada. To je izvrio lukavac i varalica Autolik1, ija su lupetva bila na daleko i iroko poznata. No ogoreni
kralj ree:
- To nije nitko drugi uinio nego Heraklo. Tako jadnu osvetu poinja zato to nisam njemu, ubojici svoje roene
djece, dao svoju ker
za enu.
Ifit je arkim rijeima branio svoga prijatelja, ponudivi se da e sam poi Heraklu i s njim potraiti ukradena
goveda. Heraklo gostoljubivo doeka kraljeva sina i pokaza se spreman da zajedno s njim poe u potragu za
govedima. No vratie se neobavljena posla. Kad su se nato popeli na zidove Tirinta da razgledaju okolinu ne bi li
gdjegod otkrili ukradena goveda, najednom nesretno ludilo ponovno obuze junakovu duu: gonjen Heri-nom
srdbom, pomisli Heraklo da mu je vjerni prijatelj Ifit jednako kriv kao i njegov otac, te ga strmoglavi niz visoke
gradske zidine Tirinta.
Heraklo kod Admeta
U vrijeme kad je Heraklo s ogorenjem napustio kraljevu kuu u Ehaliji pa se potucao naokolo dogodila mu se
ova zgoda. U gradu Feri u Tesaliji ivio je plemeniti kralj Admet sa svojom mladom i lijepom enom
Alkestidom2 koja je svoga mua ljubila iznad svega. ivjeli su okrueni krasnom djecom i ljubljeni od sretnih
podanika. Jednom je Zeus gromom ubio udotvornog lijenika Asklepija (Eskulapa), sina Apolonova, bojei se
da bi svojom vjetinom mogao ljude uiniti besmrtnima. Ogoren zbog toga, ubije Apolon Kiklope koji su kralju
bogova kovali munje. Kad je nato Apolon pred srdbom Zeusovom pobjegao s Olimpa te bio prisiljen stupiti u
slubu nekom smrtniku, primi ga vrlo lijepo Admet, sin Feretov,3 a Apolon mu je kao sluga uvao goveda.
Otada je Admet stajao pod monom zatitom boga Apolona, koji je kasnije opet uao u milost ocu Zeusu. Kad je
proao vijek Admetov te mu Sudbina dosudila smrt, njegov se prijatelj Apolon, koji je to kao bog znao, zauzeo
kod Suenica, koje mu obeaju da e Admet izbjei Hadu, koji ga eka, ako koji drugi smrtnik mjesto njega
htjedne umrijeti i sii u carstvo mrtvih. Apolon stoga napusti Olimp i doe u Feru
1 Nekadanji uitelj Heraklov u rvanju. On je bio sin boga Herma, od kojega je nauio vjeto krasti i lagati, a
ivio je na podnoju brda Parnasa. Njegova ki Antikleja udala se za Laerta na Itaci, pa je rodila glasovitog
Odiseja, koji je batinio lukavstvo svoga djeda.
2 Nju je njezin otac Pelija, kralj u Jolku, udao za Admeta, pa prema tome ona nije sudjelovala u umorstvu to su
ga poinile njezine sestre. Usp. biljeku na str. 145.
3 Feret (vidi biljeku iza prie Sizif i Salmonej) bijae osniva Fere. Osim Admeta bila su mu djeca: Likurg
(kralj u Nemeji, vidi Sedmorica protiv Tebe, 2. poglavlje) i Idomena (mati Bijanta i-Melampo-da; vidi priu
Melampod).
172
I
svomu starom prijatelju da njemu i njegovima donese vijest o smrti koju mu je Sudbina odredila, ali da mu
ujedno oda sredstvo pomou kojega moe izbjei svomu udesu.
Admet je bio estit ovjek, ali je volio ivot, a ujedno se i sva njegova eljad zajedno s njegovim podanicima
prestraila da e kua ostati bez potpore, ena i djeca bez mua i oca, a narod bez svoga blagog vladara. Stoga
poe Admet svuda naokolo traei ne bi li naao prijatelja koji bi htio mjesto njega umrijeti. Ali se ne nade
nijedan koji bi to elio, i koliko su prije alili zbog gubitka koji ih je ekao, toliko su ostali hladni kad su uli uz
koji bi uvjet Admet mogao ostati na ivotu. tovie, ni sijedi otac kraljev Feret, ni njegova ostarjela majka, koji
su svaki as mogli umrijeti, ne htjedoe za svoga sina rtvovati ni ono malo ivota kojemu su se jo mogli nadati.
Samo Alkestida, lijepa njegova ena, u cvijetu mladosti, sretna majka nadobudne krasne djece, bila je zadahnuta
tako istom i portvovnom ljubavi prema muu da se izjavila spremnom za njega se odrei svijeta.
Jedva je ta izjava izala iz njezinih usta, ve se i crni sveenik mrtvih, Tanat (Smrt), pribliio vratima palae da
odvede svoju rtvu u carstvo sjena. Smrt je tono znala dan i as kad je Admetu bilo od Sudbine odreeno da
umre. Kad Apolon opazi da se pribliava Smrt, napusti on, bog ivota, brzo kraljevsku palau da ga ne bi
okaljala blizina Smrti. Pobona Alkestida, kad je vidjela da joj se pribliuje odsudni dan, oisti se, kao rtva
Smrti, u tekuoj vodi, obue sveanu haljinu i stavi na se nakit iz krinjice od cedrovine. Poto se tako sasvim
dostojanstveno ukrasila, pomolila se pred kunim rtvenikom boici podzemnoga svijeta. Nato zagrli svoju djecu
i mua pa napokon, poto je iz dana u dan bivala sve slabija, u odreeni as, okruena od svojih dvorkinja, uz
bok svoga mua i svoje djece stupi u odaju gdje je htjela doekati glasnika podzemnoga svijeta. Tu se spremi za
sveani rastanak sa svojima.
- Daj da ti reknem to mi srce eli - prozbori ona svome muu. -Budui da mi je tvoj ivot drai od moga,
umirem za tebe sada kad mi smrt jo nije bila blizu, kad sam mogla izabrati kojega plemenitog Tesalca za
drugoga mua i ivjeti u sretnoj vladarskoj kui. Ali ja nisam htjela ivjeti bez tebe gledajui osirotjelu djecu.
Otac i mati su te izdali, premda bi njima smrt bila slavnija, jer tada ne bi ti ostao udovac niti bi morao odgajati
siroad. Ali kad su bogovi ve tako odredili, molim te samo to da se sjea moga dobroinstva i da djeci, koju
jednako ljubi kao i ja koja ih moram ostaviti, ne dovede drugu enu za maehu, koja bi ih mogla muiti kad bi
je stala izjedati zavist.
Mu joj se plaui zakune da e mu i poslije smrti samo ona biti ena, kao to je to bila za ivota. Tada mu
Alkestida preda rasplakanu djecu i bez svijesti se srui na pod.
Dok su se vrile pripreme za njezin ukop, dogodi se da je Hera-klo, lutajui po svijetu, doao u Feru i upravo
pred vrata kraljeve palae.
a kad ga je Heraklo. iznenaen pogledom na njegovu alobnu odje-
u, lafmao tko mu je umro. Admet ne htjede gosta oalostiti, ili pae otjerati iz kue. pa odgovori tako uvijeno te
je Heraklo mislio da je umrla neka dalja roakinja Admetova koja mu je dola u pohode. Stoga osta veseo, poe
u pratnji jednoga roba u gostinsku sobu i naloi mu da mu donese vina. Kad mu je alost toga roba upala u oi,
izgrdi ga zbog pretjerane tuge.
- to me gleda tako ozbiljno i sveano? zapita ga. - Sluga mora biti ljubezan prema gostima! Pa to zato ako
je u vaoj kui umrla neka strana ena? Zar ne zna da je to zajedniki udes svih ljudi? alosnima je ivot muka.
Idi. stavi vijenac na glavu, kao to vidi mene, pa pij sa mnom! Uvjeren sam da e pun vr ubrzo rastjerati tugu s
tvoga ela.
Ali sluga se okrene zgraajui se.
- Nas je pogodio teak udarac - odvrati on - kojemu ne dolikuje smijeh i goenje. Doista, sin Feretov je samo
pregostoljubiv kad je u tako dubokoj alosti primio tako lakoumna gosta.
- Zar da se odreknem veselja zato - odgovori Heraklo zlovoljno - to je u kui umrla neka strana ena?
- Strana ena! - povie sluga u udu. - Tebi je moda bila strana, ali nama nije!
- Onda mi Admet nije tono kazao svoju nesreu - primijeti Heraklo zauen.
Ali rob ree:
- Budi samo veseo; alost gospodara tie se samo njihovih prijatelja i slugu!
Ali Heraklo nije vie imao mira dok nije saznao pravu istinu.
- Je li mogue? - povika. - Tako divnu enu je Admet izgubio i jo je stranca tako prijazno doekao! Ta ja sam s
nekom tajnom odbojno-u ulazio na vrata, i sad sam u kui alosti okitio glavu vijencima, veselio se i pio! Ali
reci mi gdje je sahranjena pobona ena.
- Ako poe ravnim putem koji vodi u Larisu - odgovori rob -vidjet e lijepu grobnicu koja je ve podignuta.
S tim rijeima sluga plaui ostavi stranca.
Ostavi sam, Heraklo se nije dao u jadikovke, nego brzo stvori odluku.
Spasiti moram tu pokojnicu - ree sam sebi - i ponovno je uvesti u kuu mue viju: drugaije ne mogu
dostojno nagraditi njegovo gostoprimstvo. Idem do grobnice. Ondje u priekati Tanata, vladara mrtvih. Nai u
ga svakako kad doe da pije rtvenu krv koja e biti izlivena na grobu pokojnice. Tada u skoiti iz zasjede,
pograbiti ga brzo, obujmiti ga rukama, i nikakva sila na svijetu nee ga osloboditi dok mi ne prepusti svoj
plijen.
174
S tom odlukom sasvim tiho i neprimjetno ode iz palae kraljeve.
Uto se Admet vratio u opustjelu kuu pa je sa svojom ostavljenom djecom alio u bolnoj enji za rtvovanom
enom, a nikakva utjeha vjernih slugu nije mogla ublaiti njegove boli. Za kratko vrijeme eto njegova gosta
ponovno u kuu. Za ruku je vodio ensko eljade zastrto koprenom.
- Nisi dobro uinio, kralju - ree on - to si mi zatajio smrt svoje ene. Primio si me u svoju kuu kao da tui
samo zbog tue nesree. Tako sam ja nesvjesno uinio veliku nepravdu i u kui alosti izlio radosnu rtvu
ljevanicu. Ali ja neu da te u tvojoj nesrei jo dulje alostim. No uj zato sam jo jednom doao. Ovu djevojku
ovdje dobio sam kao pobjednu nagradu kod bojnih igara. Sada polazim na vojnu protiv bistonskoga kralja u
Trakiju. Dok taj pohod ne dovrim, predajem ti ovu djevojku kao robinju: brini se za nju kao za blago svoga
prijatelja.
Admet se prestrai kad je uo svoga prijatelja.
- Nisam ti zatajio smrt svoje ene zato - odgovori kralj to bih prezirao prijatelja ili ga se odricao, nego zato
da sebi ne zadajem jo vie alosti time to bih te pustio da ode odavde u kuu kojega drugog prijatelja. Ali ovu
enu, knee, molim te, odvedi kojem drugom Feraninu, a ne ostavljaj je kod mene koji sam toliko pretrpio. Ta ti
ima dosta prijatelja u ovom gradu. Kako bih ja mogao bez suza gledati tu djevojku u svojoj kui? U muke
prostorije ne bih je mogao smjestiti, a zar da za nju uredim odaje svoje pokojne ene? Ne dali bogovi! Bojim se
ogovaranja Ferana, a bojim se i prijekora pokojnice!
Tako govorae kralj branei se, ali opet je neobina enja privlaila njegov pogled na potpuno zastrt lik.
- Tko god ti bila, eno - ree.uzdiui - znaj da si uzrastom i stasom neobino slina mojoj Alkestidi. Zaklinjem
te bogovima, Heraklo, vodi mi tu enu ispred oiju i ne mui muenika jo vie! Jer kad je gledam, ini mi se da
vidim svoju pokojnu enu, a potok suza navire mi na oi te ponovno zapadam u tugu.
Heraklo svlada svoje pravo uvstvo pa tuno odgovori:
- O kad bi mi Zeus dao mo da ti tvoju junaku enu vratim iz carstva sjena na ovaj svijet i da ti za tvoju dobrotu
iskaem tu ljubav!
- Znam da bi ti to uinio odgovori Admet - ali kada se ikoji pokojnik vratio iz carstva sjena?
- No - nastavi Heraklo ivahnije - budui da se to ne moe dogoditi, dopusti da ti vrijeme ublai tugu, jer alou
ne iskazuje nikakvu ljubav mrtvima. Nemoj potpuno tjerati od sebe ni misao* da bi ti druga ena mogla jo
jednom uljepati ivot. Napokon, meni za ljubav uzmi ovu ple-menutu djevojku, koju ti ovdje dovodim, u svoju
kuu. Pokuaj barem! im ti ne bude zgodno, moe ona odmah napustiti tvoj dom!
175
Admet nije htio vrijeati gosta pa, prisiljen, pristane na to. Zapovjedi, ali samo nerado, da robovi otprate enu u
unutranje odaje. Ali Heraklo to ne dopusti.
- Ne povjeravaj - ree - moje blago rukama robova, kralju! Ti je sam uvedi, ako ti je to milo!
- Ne - usprotivi se Admet - ja neu da je dotaknem! Ja bih odmah mislio da gazim rije koju sam zadao
ljubljenoj pokojnici. Neka ue, ali bez mene!
Ali Heraklo nije mirovao dok Admet zastrtu enu nije primio za ruku.
- No - ree Heraklo radosno - uvaj je sada, ali dobro pogledaj djevojku nije li doista slina tvojoj eni, pa
dokraji svoju tugu!
Pritom Heraklo skide koprenu sa ene i kralju, koji se jo udio i sumnjao, pokae njegovu oivjelu enu. Dok je
Admet kao ukoen drao za ruku ivu enu i drui od straha naslaivao oi na njoj, pripovijedao mu je
Heraklo kako je kod grobnoga humka uhvatio Smrt i oteo joj njezin plijen. Tada Admet pade u naruje svojoj
eni. Ali ona osta nijema i na njegov njeni uzvik ne smjede odgovoriti.
- Nee - poui ga Heraklo - ponovno uti njezin glas dok s nje ne bude skinuta posmrtna posveta i ne svane trei
dan. Ipak je bez straha vodi u svoju odaju i veseli se njezinu povratku. Dobio si je za nagradu to si prema
gostima pokazao tako plemenito gostoljubije. A mene pusti da poem za svojim udesom.
- Poi u miru, junae! - povie Admet za njim na rastanku. - Ti si me vratio u sretniji ivot. Vjeruj mi da sam ti
zahvalan za svoju sreu! Svi graani moje drave neka mi pomognu prirediti plesne zborove, a miris od rtava
neka se uzdigne sa svih rtvenika! Pritom emo se sa zahvalnou sjeati tebe, moni sine Zeusov!
Heraklo u slubi kraljice Omfale
Umorstvo Ifitovo teko je titalo Herakla, iako ga je poinio u ludilu. Stoga je iao od jednoga kralj a-sveenika
do drugoga molei ih da ga oiste. Najprije je doao kralju Neleju u Pil, zatim Hipokoontu, kralju u Sparti, ali
obojica ga odbie. Istom trei, Deifob, kralj u Amikli, prihvati se da ga oisti od grijeha. Ali bogdvi svejedno
Herakla za kaznu zbog nedjela udarie tekom boleu. Junak, koji je inae bio jak i vrst kao drijen, nije mogao
podnositi bolesti koja ga je iznenada spopala. Zato poe u Delfe nadajui se da e kod pitijskog proroita nai
ozdravljenje. Ali sveenica mu kao ubojici uskrati odgovor. Junak se razljuti, ugrabi tronog, odnese ga u polje i
uredi svoje vlastito proroite. Rasren zbog toga smionog zadiranja u
T
176
njegova prava, pojavi se Apolon izazivajui Herakla na dvoboj. Ali Zeus ni ovaj put ne htjede da gleda
prolijevanje bratske krvi, pa opet rastavi borce bacivi meu njih munju. Sad je Heraklu napokon bilo
prorokovano da e se osloboditi zla ako bude prodan u ropstvo na tri godine i ako novac dobiven za to bude
predan kao odteta ocu kojemu je ubio sina.
Satrt boleu, pokori se Heraklo nemiloj osudi. S nekoliko prijatelja ukrca se na brod i otplovi u Aziju, gdje ga
jedan od njih proda s njegovim pristankom kao roba Omfali, keri Jardanovoj, kraljici tadanje Meo-nije, koja se
kasnije prozvala Lidija. Novac to ga je za njega dobio odnio je Heraklov drug, po savjetu proroita, Euritu, a
kad ga ovaj ne htjede primiti, preda ga djeci ubijenog Ifita. Sada je Heraklo opet ozdravio. Osjeajui potpuno
nekadanju tjelesnu snagu, pokazao se isprva i kao rob Om-falin junakom nastavivi djelovati kao dobrotvor
ljudi. Obraunavao je sa svim razbojnicima koji su uznemirivali zemlju njegove gospodarice i njezinih susjeda.
Kerkope, koji su ivjeli u okolici Efeza i svojim pljakanjem nanosili veliku tetu, djelomice poubija, a
djelomice pohvata i svezane preda Omfali.1 Kralja Sileja u Aulidi, sina Posidonova, koji je hvatao putnike i silio
ih da mu okapaju vinograde, ubije lopatom i poupa mu okoe iz korijena. Itoncima, koji su vie puta
provaljivali u zemlju Omfalinu, razori njihov grad do temelja i cjelokupno stanovnitvo uini robljem. U Lidiji je
u to vrijeme vrio nasilja Midin sin Litijers. On je bio bogat ovjek, pa je sve strance koji bi prolazili mimo
njegov dvor uljudno pozivao u goste. Poslije ruka silio bi ih da pou s njim u etvu, a naveer bi im skidao
glave. I toga silnika smakne Heraklo te ga baci u rijeku Meandar. Jednom je na takvom jednom pohodu pristao
na otoku i vidio na obali ljudski trup to su ga valovi izbacili na suho. To je bilo tijelo nesretnoga Ikara, koji je
na votanim krilima to ih je nainio njegov otac bjeao iz Labirinta na Kreti, pa se na bijegu odvie pribliio
suncu i pao u more. S najveim suosjeanjem sahrani Heraklo nesretnika, a otoku, njemu u ast, dade ime
Ikarija. Za tu je uslugu Ikarov otac, glasoviti umjetnik Dedal, izradio krasan kip Heraklov u Pizi u Elidi. Ali kad
je jednom sam Heraklo doao onamo, prevario se u nonoj tami mislei da je kip iv ovjek. Njegove vlastite
junake kretnje uinile su mu se kao prijetnje kakvog neprijatelja, pa je pograbio kamen i razbio lijepi spomenik
to ga je njegovu milosru podigao prijatelj Dedal. U vrijeme njegova robovanja pada i junakovo sudjelovanje u
lovu na kalidonskoga vepra.
Omfala se divila hrabrosti svoga roba te je mogla nasluivati da je njezin sluga neki krasni, glasoviti junak. Kad
je saznala da je to Heraklo,
1 Po drugima bili su Kerkopi dva patuljasta, lupeka objeenjaka koji su jednom htjeli ukrasti Heraklu oruje
dok je spavao. Ali Heraklo se na vrijeme probudio pa je uhvatio lukave kradljivce. Nato ih je svezao za ruke i
noge i objesio ih naglavce na motku, koju je prebacio preko plea, i tako ih je nosio dobar komad puta. Ali
objeenjaci poee iza njegovih lea zbijati najsmjenije ale, dok im nije dobroduni junak smijui se poklonio
slobodu.
177
veliki sin Zeusov, nije mu samo vratila slobodu, priznajui mu njegove zasluge, nego se i udala za njega. Ali
Heraklo u raskonom istonjakom ivotu zaboravi pouke to mu ih je dala Krepost na raskru njegova mlade-
nakog ivota, pa zaglibi u enske uitke. Time je i pred svojom enom Omfalom zasluio prezir. Ona se
oblaila u lavlju kou junakovu, a njega je silila da oblai mekune haljine lidijskih ena, a zbog njegove slijepe
zaljubljenosti dovela ga je dotle da je sjedei do njezinih nogu preo vunu. Vrat kojemu je neko kod Atlanta
nebeski svod bio lagan teret nosio je sada zlatnu ensku ogrlicu; na ilavim junakim rukama imao je narukvice
ukraene draguljima; oiana mu se kosa pomaljala ispod povezae, a duga enska haljina sputala se valovito
niz junake udove. Tako je s preslicom u ruci sjedio meu jonskim djevojkama predui svojim koatim prstima
debelu nit i bojei se da ga ne izgrdi gospodarica ako potpuno ne izvri svoj dnevni posao. Ako je Omfala bila
dobre volje, morao je junak u enskoj odjei njoj i njezinim gospoama pripovijedati o djelima svoje junake
mladosti; kako je djejom rukom zadavio zmije, kako je kao momak svladao diva Geriona, kako je Hidri
odsjekao besmrtnu glavu i kako je podzemnoga psa Kerbera dovukao iz hadskoga drijela. O tim su djelima s
uitkom sluale ene, kao to djeca uivaju u bajkama svojih dadilja.
Kad su napokon prole godine njegova robovanja kod Omfale, trgao se junak iz svoje zaslijepljenosti. S
gaenjem baci sa sebe enske haljine, a samo trenutak volje bio je potreban, i ve je opet bio snaan Zeusov sin,
pun junakih odluka. Domogavi se slobode, odlui da se najprije osveti svojim neprijateljima.
Kasnija junaka djela Heraklova
Prije svega krene Heraklo na put da obrauna s nasilnim i samovoljnim kraljem Laomedontom, osnivaem i
vladarom Troje. Kad je, naime, Heraklo na povratku iz boja s Amazonkama oslobodio Hezionu, ker toga vla-
dara, koja je bila izloena morskoj nemani, uskratio mu je vjerolomni Lao-medont obeanu nagradu, brze konje
Trosove, i uz pogrdne ga rijei otjerao odande. Sada Heraklo uze svega est laa i samo malenu druinu ratnika
sa sobom. Ali meu njima bijahu prvi junaci Grke: Pelej, Oiklej, Tela-mon.1 K ovom posljednjem doao je
Heraklo odjeven u lavlju kou i upravo ga je zatekao pri gozbi. Telamon se digao od stola, pruio milom gostu
zlatnu au punu vina i pozvao ga da sjedne i pije. Razdragan takvom go-stoljubivou, Heraklo podie ruke k
nebu i pomoli se:
- Oe Zeuse, ako si ikada milostivo usliio moje molbe, molim te sada da bi ovom Telamonu koji je bez djece
darovao sina junaka za na-
1 Oiklej je bio unuk Melampodov, a otac glasovitog vraa Amfijaraja. O Peleju i Telamonu usp. priu o Eaku i
biljeku 2 na str. 118.
178
sljednika, tako neranjiva kao to sam ja u ovoj koi nemejskoga lava. Izvanredna hrabrost pratila ga uvijek!
Tek to je Heraklo izgovorio te rijei, ve mu je Zeus poslao kao znamenje kralja ptica, snanog orla. Heraklu se
zbog toga nasmija srce u grudima, pa kao nadahnuti prorok uzviknu:
- Da, Telamone, dobit e sina kojega toliko eli! Bit e divan kao ovaj kraljevski orao, a ime neka mu bude
Ajant! Neka bude nadaleko silan u djelima ratnog boga!
Tako ree i ponovno sjede za stol. Poslije pode Heraklo u drutvu s Telamonom i drugim junacima u rat protiv
Troje. Kad su se ondje iskrcali, povjeri Heraklo strau nad laama Oikleju, a sam s ostalim junacima krene
protiv grada. Meutim je Laomedont brzo skupio narod, navalio na lae junaka i u boju ubio Oikleja. Ali kad se
opet htio udaljiti, opkolie ga Heraklovi drugovi. Dotle se opsada Troje estoko nastavila: Telamon probije zid i
prvi prodre u grad. Istom iza njega stigne Heraklo. Prvi put u svom ivotu vidio je junak da ga je netko drugi u
hrabrosti pretekao. Crna se zavist uvue u njegovu duu i opaka se misao rodi u njegovu srcu. Potegne ma da
posijee Telamona koji je pred njim stupao. Ovaj se obazre i po Heraklovu dranju pogodi njegovu namjeru.
Snaavi se, brzo poe sabirati oblinje kamenje, a na pitanje svoga suparnika to to radi odgovori:
- Diem rtvenik Heraklu pobjedniku!
Taj odgovor razorua ljubomorni gnjev junakov. Nato su se opet zajedno borili, i Heraklo ubije svojim strijelama
Laomedonta i sve njegove sinove, osim jednoga. Kad je grad pao, pokloni Heraklo Laomedontovu ker Hezionu
svomu prijatelju Telamonu kao ratni plijen. Ujedno dopusti djevojci da po vlastitom izboru moe osloboditi
jednoga zarobljenika. Ona odabere svoga brata Podarka.
- Pravo je, neka bude tvoj - ree Heraklo - ali prije toga mora pretrpjeti ponienje i biti rob: poslije toga moe ga
otkupiti za cijenu po svojoj volji!
Kad je nato djeak uistinu bio prodan u roblje, stre Heziona svoj kraljevski nakit s glave i dade ga kao
otkupninu za brata. Otuda on dobi ime Prijam, to e rei Otkupljeni. O njemu e pria jo mnogo pripovijedati.
Hera nije mogla priutiti Heraklu toga pobjednoga slavlja. Na povratku iz Troje zatekoe ga velike oluje po
odredbi Herinoj, dok razlju-eni Zeus nije uinio kraj njezinoj samovolji.
Nakon kojekakvih doivljaja1 odlui junak da se ovaj put osveti Augiji, koji mu je takoer jednom uskratio
obeanu nagradu. Heraklo zau-ze njegov grad Elidu i ubije njega i njegove sinove. Fileju, koji je zbog pri-
U to se vrijeme obino stavlja i borba s Gigantima, koju smo ve ispripovijedali na str. 155. i dalje.
179
jateljstva prema Heraklu bio prognan, preda kraljevinu Elidu. Poslije te pobjede obnovi Heraklo Olimpijske igre
i njihovu prvom osnivau Pelopu posveti rtvenik, a isto tako podigne dvanaestorici bogova est rtvenika, po
jedan rtvenik dvojici. Tada se, kau, i sam Zeus u ljudskom obliju rvao s Heraklom, pa kad ga je Heraklo
pobijedio, estitao mu je na boanskoj snazi.
Potom krene Heraklo na Pil protiv kralja Neleja, koji se neko usprotivio da ga oisti od grijeha. Heraklo navali
na njegov grad te ubije Neleja i deset njegovih sinova. Spasio se samo mladi Nestor, koji je bio na odgoju daleko
kod Gerenjana. U toj bitki ranio je Heraklo i samoga Hada, boga podzemnoga svijeta, koji je Piljanima dohrlio u
pomo.
Jedini je jo preostajao Hipokoont u Sparti da ga kazni: to je bio drugi kralj koji se usprotivio da nakon umorstva
Ifitova oisti ubojicu od grijeha. I sinovi toga kralja navukoe na sebe novu mrnju junakovu. Kad je, naime,
Heraklov roak i prijatelj Eon, sin Alkmenina brata, doao jednom u Spartu, napao ga je, dok je promatrao
palau Hipokoontovu, veliki moloki ovarski pas. Eon ga doeka bacivi se kamenom na nj. Tada istr-ae
kraljevi sinovi pa toljagama ubie stranca. Da bi, dakle, osvetio i smrt
180
I
svoga prijatelja, sakupi Heraklo vojsku protiv Sparte. Na putu kroz Arkadi ju pozove u pomo i kralja Kefeja s
njegovih dvadeset sinova. Ovaj se pak bojao da ne bi njegovi susjedi Argejci provalili u njegovu zemlju, pa zato
isprva nije htio da poe s njim. Ali Heraklo je u jednoj mjedenoj posudi imao uvojak Meduzine kose to ga je
dobio od Atene. Taj uvojak preda Kefejevoj keri Steropi rekavi:
- Ako navali argejska vojska, treba da samo ovaj uvojak, ne gledajui u njega, tri puta podigne iznad gradskih
zidina: tada e vai neprijatelji nagnuti u bijeg.
Kad je to Kefej uo, dao se sklonuti da sa svim svojim sinovima krene na put. Argejce je doista sretno otjerala
njegova ki, ali za njega je vojna s Heraklom nesretno svrila: on pogibe sa svih svojih dvadeset sinova, a osim
njih pade i Heraklov brat Ifiklo. Heraklo pak osvoji Spartu pa, ubivi Hipokoonta i njegove sinove, dovede
natrag Tindareja, oca Diosku-ra Kastora i Polideuka, i postavi ga opet na prijestolje, ali osvojenu dravu, koju je
njemu predao, zadra pravno za svoje potomke. I
Heraklo i Dejanira
Poto je Heraklo izvrio jo nekoliko junakih djela na Peloponezu, doao je u Etoliju, u grad Kalidon, kralju
Eneju, koji je imao prekrasnu ker po imenu Dejaniru. Ona je vie nego ikoja druga Etoljanka trpjela ljutu ne-
volju zbog jedne vrlo dosadne prosidbe. Isprva je ivjela u Pleuronu, drugom glavnom gradu oinske drave.
Tamo se naao kao njezin prosac rijeni bog Aheloj, koji ju je od njezina oca prosio u tri oblija. Prvi put je
doao u obliju pravoga bika, drugi put kao blistav, vijugav zmaj, i napokon se pojavi u ljudskom liku, ali s
bikovljom glavom, kojoj su s upave brade tekli potoci svjee vode. Dejanira nije mogla bez duboke zabrinutosti
oekivati tako uasnog prosca, zato je usrdno molila bogove da joj poalju smrt. Dugo se opirala proscu, ali on je
bivao sve uporniji, a njezin se otac nije ba protivio da je dade rijendm bogu od prastarog boanskog roda. Uto
se pojavi, iako kasno, ali jo uvijek u pravo vrijeme, kao drugi prosac Heraklo, kojemu je njegov prijatelj
Meleagar u podzemnom svijetu pripovijedao o velikoj ljepoti te kraljeve keri, svoje sestre. Heraklo je doao
slutei da ljupku djevojku nee dobiti bez tekog boja. Zato je navukao bojnu opremu kao kad inae ide u rat.
Dok je iao prema palai, leprala mu je s lea lavlja koa na vjetru, tobolac mu je zveao od strelica, a po zraku
je mahao kijaom iskuavajui je. Kad ga je rogati rijeni bog ugledao gdje dolazi, nabreknue ile na njegovoj
bikovljoj glavi te okua svoj rog u navali. Kralj Enej, kad vidje obojicu kako ratoborni i uasni pred njim stoje
proeci njegovu ker, ne htjede ni jednoga od monih prosaca uvrijediti
181
nepovoljnim odgovorom, nego obea da e svoju ker dati onome koji u borbi pobijedi svoga protivnika.
Ubrzo zapoe pred kraljem, kraljicom i njihovom keri Dejani-rom bijesan dvoboj. Sve je odjekivalo od ake
Heraklove i od njegova luka, ali posred udaraca i pogodaka navaljivala je, dugo neranjena, snana bikovi ja
glava rijenog boga nastojei da protivniku svojim rogovima zada smrtni udarac. Napokon se dvoboj pretvorio u
rvanje, ruka se zaplete u ruku, noga u nogu, znoj potee rvaima s glave i udova, obojica glasno stenjahu od
nadovjenog napora. Napokon nadjaa Zeusov sin i obori jakog rijenog boga na tle. Ovaj se odmah pretvori u
zmiju, ali Heraklo, koji je ve davno znao rukovati zmijama, pograbi je i bio bi je zadavio da Aheloj nije smjesta
smislio novu pretvorbu i uzeo oblije bika. No Heraklo se ne dade smesti, nego pograbi bika za jedan rog i
tolikom ga snagom tresne o zemlju da mu je otkinuo rog. Sad se rijeni bog prizna pobijeenim i djevojku pre-
pusti pobjedniku. Aheloj, koji je neko od nimfe Amalteje dobio rog izobilja, pun voa svake vrste, mogranja i
groa, zamijeni sada taj rog za svoj to mu ga je Heraklo otkinuo.
enidba junakova ne promijeni nita ivot njegov: on je i dalje hrlio iz jedne pustolovine u drugu. Kad je jednom
ponovno bio u kui svoje ene i njezina oca, nehotice je ubio djeaka koji ga je kod ruka imao posluivati
vodom za pranje ruku,1 pa ga je to umorstvo ponovno natjeralo na bijeg, na kojem ga je pratila njegova mlada
ena i mali sin Hil, kojega mu je ona rodila.
Heraklo i Nes
Bjegunce je put vodio iz Kalidona u Trahin do junakova prijatelja Keika. To je bio najkobniji put to ga je
Heraklo ikada putovao. Kad je, naime, stigao do rijeke Euena, naao je ondje Kentaura Nesa, koji je za plau
prenosio putnike preko rijeke, tvrdei da je to pravo dobio od bogova zbog svoga potenja. Heraklo sam, dakako,
nije trebao Kentaura: on je pregazio rijeku velikim koracima bez tue pomoi. Ali Dejaniru dade Nesu da je
prenese, poto mu se ovaj ponudio zamolivi ga za uobiajenu plau. Ken-taur uze Heraklovu enu na lea te je
hitro i spretno ponese preko vode. Ali kad je bio na sredini rijeke, zaludi ga ljepota ene, pa se drzne dodirnuti je
poudnom rukom. Heraklo je ve bio na drugoj obali, pa kad je uo
'Djeak Eunom, koji je jednom za stolom kralja Eneja posluivao goste, pogrijeio je neto. Heraklo ga je ibog
toga htio lagano udariti, ali protiv njegove volje njegova je teka ruka tako snano pala na djeaka da je na
mjestu ostao mrtav. Otac je, dodue, oprostio to nehotino umorstvo, ali je Heraklo sam sebi nametnuo kaznu
progonstva.
182
zapomaganje svoje ene, brzo se okrenuo. Videi je u vlasti dlakava polu-ovjeka, nije dugo premiljao, nego
izvadi krilatu strijelu iz tobolca i Nesa, koji se upravo sa svojim plijenom penjao na obalu, prostrijeli kroz lea
ta- \ ko da mu je strijela izala na prsa van. Dejanira se oslobodi ruku Kentaura, \ koji je pao na tlo, pa htjede
pohrliti svome muu, ali je umirui Nes, koji je i na smrtnom asu mislio na osvetu, dozove natrag i progovori
joj ove varave rijei: I
- uj me, keri Enejeva! Budui da si ti posljednja koju sam nosio, pravo je da ima jo jednu prednost od moje
slube, ako me hoe posluati! Pokupi svjeu krv koja mi je istekla iz samrtne rane pa se sada sasvim zgruala
oko onog mjesta gdje mi je u tijelo zabodena strijela, zatrovana pjenom Lernejske Hidre, te se lako dade
pokupiti. Krv e ti posluiti kao arolija da zadri ljubav svoga mua: ako, naime, njom namae koulju
njegovu, nikada vie nee nijednu drugu enu koju ikada sretne ljubiti vema nego tebe!
Poto je Dejaniri ostavio tu pakosnu oporuku, umre smjesta odx otrovane rane. Premda Dejanira nije sumnjala u
ljubav svoga mua, ipak poslua savjet Nesov, pokupi zgruanu krv u posudu koja joj je bila pri ruci i spremi je
bez znanja Heraklova: on je, naime, bio predaleko, pa nije mogao vidjeti to ona radi.
Nakon nekoliko drugih doivljaja dou oboje zajedno sretno do Keika, gostoljubiva kralja u Trahinu u Tesaliji, i
ondje se udobno nasele sa svojim pratiocima iz Arkadije, koji su svuda ili za Heraklom.
Heraklova smrt
Posljednji pothvat kojega se Heraklo prihvatio bila je vojna na Eurita, kralja Ehalije, protiv kojega je gajio staru
mrnju jer mu je uskratio svoju ker lolu.1 Heraklo sakupi veliku vojsku Grka i krene na Eubeju da pod-sjedne
Eurita i njegove sinove u njihovu glavnom gradu Ehaliji. Srea ga je pratila: visoka tvrava pade u prah, kralj
pogibe sa svoja tri sina, a grad bi razoren. lola, jo uvijek mlada i lijepa, posta zarobljenicom Heraklovom.
Za to je vrijeme Dejanira kod kue zabrinuta ekala vijesti o svom muu. Napokon odjeknue u palai radosni
poklici. Jedan glasnik dojuri.
- Tvoj mu, kneginjo, ivi! - javi glasnik eni, koja je strahujui sluala njegove rijei. - Eno dolazi u pobjednom
slavlju i upravo prvine ratnog plijena prinosi domaim bogovima. Njegov sluga Liha, kojega je poslao ovamo iza
mene, objavljuje pobjedu narodu na otvorenom polju. Hera-
1 Vidi gore priu Heraklo i Eurit, str. 170.
183
klov dolazak odgaa se samo zato to se on kod glavice Keneja na Eubeji sprema da prinese Zeusu dunu rtvu
zahvalnicu.
Uto stigne i Heraklov izaslanik Liha, a u njegovoj pratnji zarobljenici.
- Zdravo da si, gospoo moga gospodara! -pozdravi Liha Dejani-ru. - Bogovi mrze drskost: Heraklova pravedna
stvar bila je blagoslovljena. Obijesni hvastavci sa svojim besramnim ustima pohrlie svi do jednoga dolje u Had,
a grad njihov pade u ropstvo. Ali zarobljenike, koje, evo, dovodimo, treba da potedi, tako ti poruuje tvoj mu,
a prije svega nesretnu djevojku koja, evo, pada pred tvoje noge!
Dejanira s dubokim suosjeanjem baci pogled na lijepu, mlaahnu djevojku, koja se stasom i pogledom ljupko
blistala, podie je sa zemlje i ree:
- Da, dragi moji, uvijek me obuzimalo trpko suosjeanje kad god bih vidjela nesretnike bez domovine kako ih
vuku kroz tue zemlje, i slobodne ljude kako trpe ropski udes. Zeuse pobjednice, nikada ne digni tako svoju ruku
protiv moje kue! Ali tko si ti, jadna djevojice? ini se da si neudata i iz odline kue! Reci mi, Liha, tko su
roditelji ove djevojke?
- Otkuda bih ja to znao? Zato me to pita? - odgovori izaslanik pretvarajui se, a izraz njegova lica odavae
neku tajnu. - Ona jamano nije - nastavi Liha iza kraeg oklijevanja - ni iz kakve proste kue u Ehaliji!
Kako je sirota djevojka samo uzdisala i utjela, Dejanira nije dalje pitala, nego je naloila da je odvedu u kuu i
ondje s njom to obzirnije postupaju. Dok je Liha otiao da izvri taj nalog, pristupi ponovno onaj prvi glasnik
blie svojoj gospodarici, pa im se uvjerio da ih nitko ne uje, apne joj ove rijei:
- Ne vjeruj izaslaniku svoga mua, Dejaniro! On ti krije istinu! Iz njegovih sam vlastitih usta uo nasred trga
trahinskoga, u nazonosti tolikih svjedoka, da je tvoj mu Heraklo samo zbog te djevojke sruio visoku tvravu
grada Ehalije. To je lola, ki Euritova, koju si ti sada primila: ljubavlju za njom plamtio je Heraklo prije nego je
tebe upoznao. Nije ona dola u tvoju kuu kao tvoja robinja, nego kao tvoja suparnica, kao inoa.
Kad je to Dejanira ula, uze glasno jadikovati. No brzo se opet sabere i slugu svoga mua, Lihu, pozove pred
sebe. Ovaj se isprva zaklinjao i uzvienim Zeusom da joj je rekao istinu i da ne zna tko su djevojini roditelji.
Dugo je ustrajao u toj lai. Ali Dejanira ga zakune neka se dulje ne ruga uzvienom Zeusu.
- Kad bi i bilo mogue da se ljutim na svoga mua zbog njegove nevjere - ree plaui Dejanira - ipak nisam
toliko neplemenita da bih se srdila na ovu djevojku koja mi nikada nijedne uvrede nije nanijela. Gledam je samo
sa suosjeanjem jer joj je njezina ljepota razorila svu ivotnu radost, dapae bacila je u ropstvo itav njezin
zaviaj!
184
Kad je Liha uo kako ona tako ljudski govori, prizna joj sve. Nato ga Dejanira opusti bez prekoravanja i
zapovjedi mu da prieka samo toliko dok ona svome muu spremi uzdarje za toliko mnotvo robova koje joj je
poslao i stavio na raspolaganje.
Daleko od vatre i svjetla uvala je Dejanira, po naputku podmuklog Kentaura, na skrovitu mjestu pomast koju je
skupila iz otrovne krvi njegove rane to ju je zadobio od strelice Heraklove. Na tu aroliju, koju je smatrala
potpuno nekodljivom, jer nije znala za spletke to ih snuje osveta, a imala joj je samo vratiti ljubav i vjernost
njezina mua, pomisli sada potitena kneginja po prvi put otkad ju je brino zamotala i sakrila u ormar. Trebalo
je raditi. Povukla se stoga u odaju i uperkom bijele janjee vune, namoivi ga u pomast, potajno namaza
prekrasnu koulju koju je namijenila Heraklu. Dok je to radila, pomno je uperak i koulju uvala od sunanih
zraka. Svrivi taj posao, zatvori crveno obojenu koulju, lijepo sloenu, u kovei, a vunu, koja vie nije bila ni
za to, baci na pod. Nato dozove Lihu i preda mu dar namijenjen Heraklu.
- Ponesi mome muu - ree ona - ovu lijepo otkanu koulju, djelo mojih vlastitih ruku. Nitko drugi neka je ne
nosi nego samo on. Pa ni on neka tu odjeu ne izlae vatri ili sunanom svjetlu dok je ne pokae bogovima
ukrasivi se njome na dan sveanih rtava. Tako sam se zavjetovala ako ga jo ikada vidim da se vraa kao
pobjednik. Da mu ti doista donosi moju poruku, vidjet e po ovom peatnom prstenu koji ti povjeravam da mu
ga preda.
Liha obea da e sve izvriti kako je gospodarica naloila. Ne ostavi vie ni asa u palai, pohrli s darom na
Eubeju, da ne pusti gospodara, koji je ondje prinosio rtve, jo dulje bez vijesti iz domovine.
Prolo je nekoliko dana, a najstariji sin Herakla i Dejanire, Hil, poe u susret svomu ocu da mu opie nestrpljivo
oekivanje majino i da ga potakne na bri povratak kui. Meutim je Dejanira sluajno ponovno ula u odaju
gdje je mazala arobnu koulju. uperak vune bio je jo na podu, kamo ga je neoprezno bila bacila, izloen
sunanim zrakama i grijan od njih. Ali kad ga vidje, zaprepasti se, jer je vuna bila nestala kao u prah ili pilje
vinu, a iz ostataka navirala je mjehurasta, otrovna pjena. Crna slutnja obuze bijednu enu da je poinila strano
zlo, pa je od toga asa s uasnim nemirom lutala po palai.
Napokon se vratio Hil, ali bez oca.
- Majko - povie joj sin sa zgraanjem - volio bih da se nikada nisi rodila, ili da nikada nisi bila moja mati, ili da
su ti bogovi dali drugaije srce!
Kneginja je ve otprije bila uznemirena, a sada se jo vie prestraila na te rijei svoga sina.
- Dijete - odgovori mu ona - a to ima tako uasno na meni?
185
- Dolazim s rta Keneja, majko - odgovori joj sin jecajui glasno. - Ti si mi ubila oca!
Dejanira problijedi kao smrt, ali se ipak sabere i zapita:
- Od koga to zna, sinko moj? Tko me smije kriviti za tako uasno nedjelo?
- Nisu mi to rekla tua usta - nastavi mladi - svojim sam se oima uvjerio o jadnoj sudbini svoga oca. Zatekao
sam ga na rtu Keneju kad je upravo pobjedniku Zeusu htio prinijeti rtve paljenice u isti as na vie rtvenika.
Tada se pojavio glasnik Liha, njegov sluga, s tvojim darom, s tvojom prokletom ubilakom kouljom. Sasluavi
tvoju poruku, otac je odmah obukao koulju i njome ukraen poeo rtvovati dvanaest krasnih bikova. Isprva se
nesretnik molio veselo, radujui se tvome lijepom ukrasu. Ali najednom, kad se plamen sa rtvenika rasplamsao
prema nebu, obli straan znoj njegovu kou, koulja se priini kao prilijepljena uz njegovo tijelo, kao da ju je
kova privrstio, a strano trganje proe kroz sve njegove kosti. Kao da mu otrovnica grize tijelo, muenik stade
riui dozivati Lihu, nedunog donosioca tvoje otrovne odjee. Ovaj mu prie i bezazleno ponovi tvoju poruku,
ali otac ga pograbi za nogu i baci na morsku stijenu da je razmrskan potonuo u zapjenjene valove. itav je narod
zajauknuo na taj in ludila, i nitko se nije usudio prii pomahnitalu junaku. On se sad valjao po zemlji, sad je
opet skakao urlajui, da su odjekivale stijene i umovite vrleti naokolo. Proklinjao je tebe i va brak koji mu je
donio smrtne muke. Napokon se okrenuo k meni i po vikao: Sinko, ako osjea samilost za svoga oca, ukrcaj
me smjesta na brod da ne umrem u tuoj zemlji! Na taj zahtjev poloili smo nesretnika na brod, i on je riui od
bolnih trzaja stigao ovamo. Zaas e ga vidjeti pred sobom iva ili mrtva. Sve je to tvoje djelo, majko! Ubila si
naboljeg junaka na tako jadan nain!
Dejanira i ne pokua da se opravdava od te uasne optube, nego utke u oaju ostavi svoga sina Hila. Druina,
kojoj je nesretna ena ve prije povjerila svoju tajnu da pomou Nesove pomasti moe sauvati vjernost mue
viju, objasni mladiu da je svojim gnjevom uinio nepravdu majci.
Hil pohrli za nesretnicom, ali stigne prekasno. Ona je ve u spavaonici leala mrtva, ispruena na leaj u svoga
mua, probodavi prsa dvosjeklim maem. Sin jadikujui zagrli majino tijelo, pa se isprui pokraj nje
oplakujui svoju nepromiljenost. Dolazak oev u palau trgne ga iz toga jadnog mira.
- Sine - povie Heraklo - sine, gdje si? Daj potegni ma na svoga oca, rasijeci mi vrat i izlijei tako bijes u koji
me natjerala tvoja opaka majka! Ne oklijevaj, smiluj se na mene, na junaka koji mora jecati u suzama kao
djevojica!
Tada se oajan okrene k onima koji su stajali oko njega, isprui ruke i vikne:
186
- Poznajete li jo ove udove iz kojih je isisana sr? To su one ruke koje su svladale strah i trepet pastira,
nemejskoga lava, koje su ubile ler-nejsku neman, koje su pomogle unititi erimantskog vepra, koje su dovukle
Kerbera iz podzemnoga svijeta! Nikakvo me koplje nije svladalo, nikakva umska zvijer, nikakva vojska
Giganata. Unitila me enska ruka! Zato, sine, ubij mene i kazni svoju majku!
Ali kad je Heraklo iz usta svoga sina Hila uz svete zakletve doznao da je njegova mati nehotice postala uzrokom
oeve nesree, i da je svoju nepromiljenost okajala dobrovoljnom smru, okrenula se i njegova srdba u tugu.
Svoga sina Hila zarui sa zarobljenom djevojkom lolom, koja je njemu samom bila tako draga, a kako je dolo
proroanstvo iz Delfa da Heraklo mora zavriti svoj ivot na brdu Eti, koje je pripadalo oblasti trahinskoj, dao se
odnijeti na vrh toga brda, usprkos mukama koje su ga strano razdirale. Ondje je na njegov nalog podignuta
lomaa, na koju se bolesni junak smjesti. Tada zapovjedi svojima da zapale lomau odozdo. Ali nitko mu ne
htjede iskazati tu alosnu ljubav. Napokon se na uporne molbe junakove, kojega su bolovi do oajanja muili,
odluio njegov prijatelj Filoktet da mu ispuni elju. U znak zahvalnosti za tu ljubav preda mu Heraklo svoje
nesavladive strijele i svoj pobjedonosni luk.
im je lomaa bila zapaljena, poee u nju udarati gromovi pospjeujui njezino gorenje. Tada se na nju spusti
oblak i besmrtnika uz udaranje gromova podigne na Olimp. Lomaa je brzo izgorjela u pepeo, a kad su se Jolaj i
drugi prijatelji pribliili garitu da pokupe ostatke junakove, ne naoe ni jedne jedine kosti. Nisu dakle mogli
dulje sumnjati u to da se Heraklo, prema staroj bojoj odluci, iz kruga smrtnika preselio u kolo nebesnika, pa mu
prinesoe posmrtnu rtvu kao heroju i posvetie ga tako za boanstvo, koje je malo-pomalo poela to vi ti itava
Grka.
Na nebu boanskoga Herakla doeka njegova prijateljica Atena i uvede ga u kolo besmrtnika. I Hera se pomirila
s njim poto je zavrio svoj zemaljski ivot. Ona mu dade za enu svoju ker Hebu, boicu vjene mladosti, koja
mu je gore na Olimpu rodila besmrtnu djecu.
f
Peta knjiga
Argonauti i Triton
Tezej
Junakovo roenje i mladost
Tezej, veliki junak i kralj atenski, bijae sin Egeja i Etre, keri trezenskoga kralja Piteja. Po ocu je potjecao od
staroga kralja Erihotnija i od onih Atenjana koji su, po mjesnoj prii, iznikli neposredno iz roene zemlje. S
materine strane bio mu je pradjed Pelop, koji je brojem svoje djece bio najmoniji kralj na Peloponezu1. Kod
jednoga od njegovih sinova, Piteja,
1 Sinovi Pelopovi bijahu: Atrej (otac Agamemnona i Menelaja), Tijest (otac Egistov), Koprej (vidi str. 159),
Pitej, Hrizip (vidi priu o Edipu, 1. poglavlje) i Alkatoj (osniva grada Megare).
188
osnivaa maloga grada Trezena, svratio se njegov gostinski prijatelj, atenski kralj Egej, koji nije imao djece, a
koji je vladao u Ateni oko dvadeset godina prije Jazonova argonautskog pohoda. Toga Egeja, najstarijeg od etiri
sina kralja Pandiona mlaega, morila je teka briga to mu brak nije bio blagoslovljen djecom. On se, naime,
jako bojao pedesetorice sinova svoga brata Palanta, koji su protiv njega gajili neprijateljske namjere i prezirali ga
to nema djece. Zato je doao na misao da se potajno i bez znanja svoje ene jo jednom oeni, nadajui se da e
tako dobiti sina koji bi mogao biti potpora njegove starosti i stup njegove drave. On se povjeri svomu prijatelju
Piteju, a srea je htjela da je ba ovaj dobio neobino proroanstvo koje mu je objavilo da se njegova ki nee,
dodue, slavno udati, ali e roditi glasovita sina. To je kralja trezenskoga sklonilo da za ovjeka koji je ve kod
kue imao enu potajno uda svoju ker Etru. Poto se to dogodilo, ostao je Egej jo samo nekoliko dana u
Trezenu, a onda je otputovao natrag u Atenu. Kad se na morskoj obali opratao sa svojom novom enom, stavi
svoj ma i sandale pod jedan veliki kamen i ree:
- Ako bogovi budu skloni naoj vezi, koju nisam sklopio iz la-koumnosti, nego da svojoj kui i zemlji pribavim
oslonac, pa ti poklone sina, othrani ga potajno i ne reci nijednom ovjeku tko mu je otac. Kad odraste i bude
toliko jak da moe odvaliti ovaj kamen, dovedi ga na ovo mjesto, neka uzme ma i sandale, i poalji ga s tim
znakovima k meni u Atenu.
Etra doista rodi sina, nadjene mu ime Tezej i dade da ga odgoji njegov djed Pitej. Pravog oca svoga djeteta
zataji, drei se zapovijedi svoga mua, a djed rairi priu da mu je unuk sin Posidonov. Toga su, naime, boga
Trezenjani osobito tovali kao zatitnika svoga grada, prinosili mu prvine plodova, a njegov trozub bio je grb
grada Trezena. Tako narodu nije nita smetalo to je kraljeva ki bila poaena djetetom tako tovanog boga.
Kad je mladi ne samo odrastao do momka krasne tjelesne snage, nego i pokazivao smionosti, razboritosti i
odlunosti, povede ga mati Etra do kamena, otkrije mu njegovo pravo podrijetlo i pozove ga neka uzme
prepoznajne znakove svoga oca Egeja i neka otplovi u Atenu. Tezej se upre o kamen i lako ga odvali na stranu;
sandale privee na noge, a ma oko bedara. No putovati morem nije htio, premda su ga djed i mati usrdno za to
molili. Put kopnom preko Istma u Atenu bio je, naime, u to vrijeme vrlo opasan, jer su svuda iz zasjede vrebali
razbojnici i zlikovci. Ono je, naime, doba rodilo ljude koji su bili nesavladivi u tjelesnoj snazi i djelima ake, ali
te odlike nisu upotrebljavali na dobro ljudi, nego su uivali u obijesti i nasilju zlostavljajui i unitavajui sve to
im je dolazilo do ruke. Neke je od njih poubijao Heraklo na svojim pohodima. Ali u to vrijeme bio je upravo u
slubi kod kraljice Omfale u Lidiji; ondje* je dodue istio zemlju od zlotvora, ali u Grkoj su se ponovno
pojavila nasilja jer ih nitko nije suzbijao. Stoga je putovanje kopnom iz Peloponeza u Atenu bilo skopano
189
i
s vrlo velikom opasnou, a djed je mladom Teze ju tono opisao svakog od tih razbojnika i ubojica te kakve
grozote obiavaju poinjati na putnicima. Ali Tezej je ve odavno uzeo sebi za uzor Herakla i njegovu hrabrost.
Kad je Tezeju bilo sedam godina, bio je Heraklo kod njegova djeda Piteja u gostima, i dok je junak s kraljem kod
stola sjedio i astio se, smio je s drugim trezenskim djeacima i mali Tezej biti nazoan. Heraklo je kod gozbe
skinuo lavlju kou. Ostali djeaci pobjegoe ugledavi kou, ali Tezej bez straha izae van, uzme od jednoga
sluge sjekiru iz ruke i navali s njom na kou, drei da je to ivi lav. Poslije toga posjeta Heraklova Tezej je
zadivljen neprestano sanjao nou o njegovim djelima, a danju nije ni na to drugo mislio nego samo na to kako
e jednom i on vriti slina djela. A bila su njih dvojica u krvnom srodstvu, jer su im majke bile unuke Pelo-
pove.1
Tako se sada esnaestgodinji Tezej nije mogao pomiriti s milju da bi on, dok njegov roak svuda trai zlotvore
i isti zemlju i more od njih, bjeao od borba koje mu se pruaju.
- to bi - ree Tezej usprotivivi se molbama djeda i matere - pomislio bog, kojega nazivaju mojim ocem, kad
bih kao kukavica putovao u sigurnom okrilju njegovih voda? to bi rekao moj pravi otac kad bih mu kao
prepoznajne predmete donio sandale bez praine i ma bez krvi?
Te se rijei svidjee djedu, koji je takoer bio hrabar junak. Majka blagoslovi sina, Tezej ode.
Tezejev put k ocu
Prvi koji mu je stao na put bio je razbojnik Perifet, ije je oruje bila topu-zina okovana eljezom, po kojoj je
dobio nadimak Topuzlija i kojom je obarao i ubijao putnike.
Kad Tezej stigne u okolinu Epidaura, istri taj zlikovac iz jedne tamne ume i zakri mu put. No mladi mu
veselo dovikne:
- Ro jedna! Upravo mi dolazi u dobar as, jer e tvoja topuzi-na dobro pristajati onome koji je poao u svijet
kao drugi Heraklo!
S tim uzvikom navali Tezej na razbojnika i ubije ga nakon kratke borbe. Nato mu uzme topuzinu i ponese je sa
sobom kao pobjedni znak i kao oruje.
Drugoga razbojnika sretne na Korintskoj prevlaci; to je bio Si-nis, Savija omorike, nazvan tako po tome to
je, dobivi kojeg putnika u svoju vlast, obiavao svojim divovskim rukama svinuti prema zemlji vrhove
1 Po najstarijoj prii nisu Heraklo i Tezej bili roaci. Ali poto se mjesto Anakse (keri Alkejeve) smatrala
Lizidika (ki Pelopova) majkom Alkmeninom, uinili su i od Herakla praunuka Pelopova i uspostavili i u tom
pogledu eljenu vezu izmeu oba najvea junaka Grke. Vidi Mitol. dodatak, 41.
190
I
dviju omorika, za njih svezati svoga zarobljenika i pustiti da ga stabla, vrativi se u svoj prvi poloaj, rastrgnu.
Ubivi to udovite posvetio je Tezej svoju topuzinu. Sinis je imao vrlo lijepu, vitku ker, po imenu Perigunu.
Nju je Tezej vidio kako je kod umorstva svoga oca prestraena pobjegla, pa ju je odmah poslije svuda traio.
Djevojica se sakrila na mjesto gusto obraslo vrtnim biljem pa se tomu bilju, kao da je ono razumije, s djetinjom
naiv-nou molila, obeavajui mu, uz zakletvu, da ga nikada nee unitavati ili spaljivati ako je sada sakrije i
spasi. Ali kad ju je Tezej dozivao uvjeravajui je da joj nee nita naao uiniti, nego da e se naprotiv za nju
najbolje brinuti, izala je iz grmlja i ostala otada pod junakovom zatitom. On je kasnije uda za Dejoneja, sina
ehalijskog kralja Eurita. Cijelo njezino potomstvo odravalo je njezinu zakletvu: nikada nisu spalili nijednu od
biljaka koje su zatitile njihovu pramajku.
Ali Tezej nije samo istio put kojim je prolazio od opasnih ljudi, ve je mislio da se smije uputati i u borbu
protiv tetnih ivotinja, jednako i u tome slian Heraklu. Tako je, osim drugih nemani, ubio Feju: tako se zvala
kromionska svinja, koja nije bila obina ivotinja, nego ratoborna i gotovo nepobjediva zvijer. Vrei takva
junaka djela doe Tezej na granicu Megare i namjeri se na Skirona, treeg zloglasnog razbojnika, koji je udario
svoje sjedite na visokim stijenama izmeu Megare i Atike. Ondje je obiavao iz drske obijesti putnicima pruati
svoje noge zapovijedajui da mu ih peru, pa dok bi oni to radili, strovaljivao ih je udarcem noge u more. Istu
smrtnu kaznu izvri sada Tezej na njemu samome.
Ve na atikom podruju kod grada Eleuzine namjeri se na razbojnika Kerkiona, koji je pozivao putnike na
rvanje pa ih ubijao kad bi ih pobijedio. Tezej prihvati njegov poziv, pobijedi ga te oslobodi svijet i od toga
udovita. Poto je nato proputovao dalje malen komad puta, doe do posljednjeg i najokrutnijeg razbojnika,
Damasta, kojega je svatko poznavao samo po njegovu nadimku Prokrust, to e rei Istezalo. On je imao dvije
postelje, jednu veoma kratku i jednu veoma dugu. Kad bi mu dopao ruku koji maleni putnik, poveo bi ga mrani
razbojnik na spavanje do dugake postelje.
- Kako vidi - govorio bi mu tada - moja je postelja odvie velika za tebe; daj da uinim da ti postelja bude kako
treba, prijatelju!
S tim rijeima rastezao bi nesretniku udove tako dugo dok ne bi izdahnuo.
Ako li je doao kakav dugonja, poveo bi ga do kratke postelje i rekao mu:
- ao mi je, prijatelju, da moja postelja nije nainjena za tebe pa je odvie malena, ali tome emo brzo doskoiti.
S tim rijeima odsjekao bi rtvi obadvije noge toliko koliko su bile dulje od postelje.
Toga razbojnika, koji je od prirode bio div, baci Tezej u njegovu malu postelju, pa mu maem skrati njegovo
dugo tijelo da je jadno poginuo. Tako su ti zlikovci veinom dobili od Tezeja ono to su zasluili, i to onako
kako su sami drugima nanosili nepravde.
Na cijelom svome dosadanjem putovanju nije junak doivio nita ugodno. No kad je napokon doao do rijeke
Kefisa, namjerio se na nekoliko mukaraca iz roda Fitalida, kod kojih je naiao na gostoljubiv prijam1. Prije
svega, oni ga na njegovu molbu oiste po propisanom obredu od prolivene krvi i pogoste ga u svojoj kui. Poto
se ondje odmorio i poastio, izree dobrim ljudima svoju srdanu hvalu i uputi se u oinsku postojbinu, koja mu
je bila nadomak.
Tezej u Ateni
U Ateni ne nade mladi junak onoga mira i veselja kojemu se nadao. Medu graanima vladae smutnja i razdor, a
i u kui njegova oca Egeja bile su alosne prilike. Medeja, koja je na zmajskim kolima pobjegla iz Korinta
ostavivi oajnog Jazona, stigla je u Atenu, stekla ondje naklonost starog Egeja obeavi mu da e mu svojim
arolijama vratiti mladenaku snagu. Stoga je kralj ivio s njom u povjerljivom odnosu. Svojom arolijom sazna-
la je strana ena unaprijed za dolazak Tezejev, pa kako je Egej zbog stranakog razdora meu graanima bio
vrlo sumnjiav, znala mu je Medeja predstaviti stranca, u kojemu starac nije nasluivao sina, kao opasnog uhodu
i nagovoriti ga da mladia poaste kao gosta i otruju kod stola. Tezej se, dakle, pojavi nepoznat kod doruka
veselei se to e ocu dati priliku da sam otkrije koga ima pred sobom. Ve je pred njega bio stavljen pehar s
otrovnim piem, i Medeja je nestrpljivo ekala trenutak kad e doljak, za kojega se bojala da e je istjerati iz
kue, ispiti prve gutljaje koji e biti dovoljno jaki da mu zauvijek zaklope mlade i budne oi. Ali Tezej je vie
eznuo za oevim zagrljajem nego za peharom vina. Stoga izvue ma to ga je neko njegov otac za njega
poloio pod golemi kamen, izvue ga da bi toboe rezao ponueno meso, a zapravo zato da bi ga Egej vidio i po
njemu prepoznao sina. im je starac opazio blijesak dobro poznata oruja, odmah prevali pehar s otrovom, i
poto se s nekoliko pitanja potpuno uvjerio da pred sobom ima u mladenakom cvatu krasnog sina, kojega je od
sudbine toliko elio, primi ga vrsto u svoj zagrljaj. Odmah zatim predstavi ga sakupljenom narodu, kojemu je
mladi morao ispripovijedati doivljaje sa svog pu-
' Glasnik FitaJ prijateljski je neko pogostio u Eleuzini boicu Demetru, a ona mu je zato darovala mladicu
smokvina stabla. Njegovi potomci bili su poboni i gostoljubivi Fitalidi.
192
tovanja, pa je mnotvo radosnim poklicima pozdravilo junaka koji se tako mlad iskazao. Podmuklu Medeju
zamrzio je sad kralj Egej, pa je krvoedna arobnica morala otii iz zemlje1
Tezej kod Minoja
Prvo djelo koje je Tezej izvrio poto je kao kraljevi i nasljednik atikoga prijestolja ivio uz svog oca, bilo je
istrebljenje pedesetorice sinova njegova strica Palanta, koji su se nekada nadali da e dobiti prijestolje ako Egej
umre bez djece, a sada su bili gnjevni to je ne samo sadanji atenski kralj neki posvojeni sin Pandionov, kao to
je bio Egej, nego to e i u budunosti neki pridoli stranac imati vlast nad njima i nad zemljom. Oni se stoga
late oruja i postave zasjedu doljaku. Ali glasnik kojega su sa sobom vodili i koji je bio neki stranac, otkrije tu
osnovu Tezej u, koji nato iznenada navali na njihovu zasjedu i poubija svu pedesetoricu. Da se ne bi zbog te nje-
gove krvave samoobrane narod odbio od njega, primi se Tezej da izvri junako djelo od ope koristi te svlada
maratonskog bika,2 koji je stanovnicima etiriju atikih opina zadao nemalo jada, provede ga kroz Atenu, da ga
svi vide, i napokon ga rtvuje Apolonu.
U to vrijeme dooe s otoka Krete po trei put izaslanici kralja Minoja da uberu uobiajeni danak. Do tog danka
dolo je ovako: Minojev sin Androgej bio je, kako se pripovijedalo, u atikim brdima iz zasjede ubijen. Stoga je
njegov otac zavojtio na stanovnike razornim ratom, a i sami su bogovi poharali zemlju suom i bolestima. Tada
je Apolonovo proroite objavilo da e prestati srdba bogova i nevolje Atenjana ako uspiju Minoja ublaiti i
dobiti od njega oprotenje. Nato su se Atenjani obratili Minoju s molbama te postigli mir uz uvjet da e svake
devete godine slati na Kretu u ime danka po sedam mladia i sedam djevojaka. Njih je onda Minoj zatvarao u
svoj glasoviti Labirint to mu ga je sagradio Dedal, i ondje ih je, pria se, ubijao uasni Minotaur, dvoliki stvor,
koji je bio pola ovjek, pola bik, ili ih je putao da pogibaju na koji drugi nain. Kad je sada dolo vrijeme da se
trei put alje danak, pa kad su oevi koji su imali neoenjene sinove i keri morali svoju djecu predati uasnoj
kocki, obnovilo se ogorenje graana protiv Egeja, pa poee mrmljati da on, zaetnik te nesree, jedini ne mora
trpjeti svoj dio kazne, i sada, poto je neko dolutalo pastore imenovao svojim nasljednikom, ravnoduno gleda
kako se njima otimaju njihova zakonita djeca.
1 Ona je pobjegla u svoj zaviaj Kolhidu. Ondje je njezina oca Ejeta njegov roeni brat svrgnuo s prijestolja.
Medeja se pomirila s ocem i svojim mu arolijama opet pomogla do vlasti. Poslije njezine smrti, kau, tovali su
je Kolani kao boicu.
2 To je bio isti onaj bik kojega je Heraklo neko doveo s otoka Krete i na nalog Euristejev opet pustio na
slobodu. Vidi sedmi posao Heraklov, str. 163.
Tezeja. koji se ve navikao da sudbinu svojih sugraana ne promatra kao tuu. boljele su te optube. Zato ustade
u narodnoj skuptini i izjavi da e on poi dobrovoljno i bez kocke. Sav se narod zadivio njegovoj plemenitosti i
portvovnoj graanskoj svijesti; premda je otac navaljivao na njega najusrdnijim molbama da ga ne liava
odmah neoekivane sree to je stekao sina i nasljednika, Tezej je ostao nepokolebljiv u svojoj odluci. Oca umiri
uvjeravajui ga pouzdano da ne ide u propast s idrebanim mladiima i djevojkama, nego da e pobijediti
Minotaura. Dotada je laa koja je nesretne rtve prevozila na Kretu odlazila s crnim jedrom u znak njihove
beznadne sudbine. No sada, kad je Egej uo tako mirne i ponosne rijei svoga sina, opremi dodue lau na isti
nain kao i dosad, ali kormilaru dade jo jedno jedro, bijele boje, zapovjedivi mu da ga razapne na povratku ako
se Tezej bude vraao spaen; ako li ne, neka se vrati s crnim jedrom i tako iz daljine objavi nesreu.
Kad je kocka bila izvuena, povede mladi Tezej izabrane djeake i djevojke najprije u hram Apolonov i prinese
bogu u njihovo ime maslinovu granicu obavijenu bijelom vunom, zavjetni dar pribjegara. Izrekavi sveanu
molitvu, poe Tezej u pratnji cijelog naroda s idrebanim mladiima i djevojkama na morsku obalu i ukrca se u
lau alosti.
Proroite u Delfima bilo je svjetovalo Tezeju da izabere za vodilju boicu ljubavi i da izmoli njezinu pomo.
Tezej nije razumio toga savjeta, ali je ipak prinio rtvu Afroditi. No ishod je proroanstvu dao pravi smisao. Kad
se, naime, Tezej iskrcao na Kreti i pojavio pred kraljem Mino-jem, njegova je ljepota i junaka mladost privukla
oi draesne kraljeve keri Arijadne. Ona mu prizna ljubav na tajnom sastanku i preda mu klupko pree
objasnivi mu da jedan kraj toga klupka zavee na ulazu u Labirint i da ulazei dublje kroz zamrene hodnike
odmotava preu dok ne stigne do mjesta gdje Minotaur uva svoju uasnu strau. Ujedno mu Arijadna preda
zaarani ma kojim e moi ubiti tu neman.
Tezeja s njegovim drutvom poalje Minoj u Labirint. Junak povede svoje drugove, arobnim orujem ubije
Minotaura i s pomou odmotanog konca izae sa svima koji su s njim bili sretno iz mranih hodnika Labirinta.
Nato pobjee Tezej s mladiima i djevojkama uz pomo i u pratnji Arijadne, koju je mladi junak vodio sa
sobom, usreen tom ljupkom nagradom koju je neoekivano stekao. Na Arijadnin savjet razbio je pri odlasku
dno kretskim laama da njezin otac ne bi mogao progoniti bjegunce.
Tezej je ve mislio da mu je krasni plijen potpuno siguran, pa bezbrino s Arijadnom pristane uz otok Diju, koji
se kasnije prozvao Naks. Tu mu se u snu javi bog Dioniz i rekne da je Sudbina odredila Arijadnu njemu za
nevjestu, i zaprijeti Tezeju svakom nevoljom ako mu ne prepusti odabranicu. Tezej, kojega je njegov djed
odgojio u strahu bojem, prepadne se gnjeva bojeg, pa rasplakanu i oajnu kraljevnu ostavi na pustom oto-
194
i
ku i otplovi dalje. U noi doe pravi Arijadnin mladoenja, Dioniz, i odvede je na brdo Drij; ondje najprije
iezne bog, a malo zatim nestade iz vida i Arijadna.
Tezej i njegovi drugovi bijahu vrlo tuni zbog otmice Arijadnine. U svojoj tuzi zaboravie da je na njihovoj lai
jo uvijek razapeto crno jedro s kojim su napustili atiku obalu; stoga propuste da po Egejevoj zapovijedi napnu
bijela platna, pa je laa jurila prema domaoj obali u svojoj crnoj, alobnoj odori. Egej se upravo nalazio na obali
kad se laa pribliavala i uivao s jedne izboene klisure u krasnom pogledu na otvoreno more.
Po crnoj boji jedra zakljui otac da mu je sin mrtav. Stoga ustane sa stijene na kojoj je sjedio pa se u
bezgraninom bolu sit ivota baci u strmu dubinu. Zbog toga se otada more izmeu Grke i Male Azije zove
Egejsko, tj. Ege-jevo more.
Meutim se Tezej iskrcao, pa poto je u luci prinio rtve koje je na odlasku obeao bogovima, poalje glasnika u
grad da narodu objavi da su se mladii i djevojke sretno s njim vratili kui. Glasnik nije znao to da misli o
doeku na koji je nailazio u gradu. Dok su ga jedni radosno pozdravljali i kitili vijencima kao donosioca vesele
vijesti, naao je druge u dubokoj alosti, koji nisu ni sluali njegove radosne rijei. Napokon je naao rjeenje
zagonetke u tom to se tek malo-pomalo rairila vijest o smrti kralja Egej a. Glasnik je sada, dodue, primao
vijence, ali nije njima resio svoga ela, nego samo glasniki tap, i vratio se tako na obalu. Tu nae Tezej a jo u
hramu zabavljena oko prinoenja rtve zahvalnice; zato ostane pred vratima hrama da ne bi alosnom vijeu
ometao sveti in. Kad je bila dovrena rtva paljenica, javi glasnik smrt Egejevu. Tezej se baci na zemlju, po-
goen bolom kao munjom, a kad se ponovno digao, pohrlie svi u grad, ali ne uz radosne poklike, kako su to
zamiljali, nego uz jauk i pla.
Tezej kao kralj
Poto je Tezej uz veliku alost sahranio svoga oca, posveti Apolonu ono to mu je zavjetovao. Lau kojom je
Tezej s atikim mladiima i djevojkama otplovio na Kretu i njom se sretno odande vratio, brod s trideset vesala,
sauvae Atenjani na vjenu uspomenu, poto su svaki put kad je koje drvo istrunulo zamijenili taj komad
novim. Tako je taj sveti ostatak starog junakog vijeka bio pokazivan prijateljima starine jo dugo vremena
poslije Aleksandra Velikoga.
Tezej, koji je sada postao kralj, dokaza brzp da je ne samo junak u borbi i ratu, nego i sposoban da uredi dravu i
usrei narod u miru. U tome je nadmaio dapae i svoj uzor, Herakla. On, naime, poduze veliko djelo, udivljenja
vrijedno. Prije njegove vlade ivjela je veina stanovnika Ati-
195
ke rasijana oko tvrave i maloga grada Atene, na pojedinim seljakim imanjima i u malim zaseocima. Stoga su
se samo teko mogli sastajati da vijeaju o javnim poslovima; dapae, katkada je i zbog sitnih pitanja oko meda
dolazilo do meusobnih zadjevica. Tezej je sada sve graane atike zemlje ujedinio u jedan grad i tako od
rasijanih opina stvorio jednu zajedniku dravu. I to veliko djelo nije izveo silom kao kakav tiranin, nego je
obilazio pojedine opine i rodove nastojei postii njihov dobrovoljni pristanak. Siromahe i prostije ljude nije
trebalo dugo nagovarati, jer su oni od zajednikog ivota s imunijima mogli samo imati koristi. Monima i
bogatima obea Tezej da e ograniiti kraljevsku vlast, koja je dotada u Ateni bila neograniena, i da e uvesti
potpuno slobodan ustav.
- Ja osobno - govorae on - hou da budem samo va voa u ratu i zatitnik zakona, a u svemu ostalom neka svi
moji sugraani budu ravnopravni.
To se svidjelo mnogim uglednim ljudima. Drugi, kojima promjena dravnih odnoaja nije bila tako mila, bojali
su se njegove omiljenosti u narodu, njegove velike moi koju je ve posjedovao, i njegove dobro poznate
smionosti; stoga radije popustie njegovu nagovoru, kad ih je ionako mogao prisiliti na to.
Tako Tezej ukine sva pojedinana vijea i nezavisne vlasti u opinama te osnuje jednu svima zajedniku
vijenicu u sredini grada; ustanovi i svetkovinu za sve graane, koju nazove Panateneje, to e rei Svetkovina
svih Atenjana. Tek sada posta Atena pravim gradom, a i njezino ime Atena tek se sada openito prihvatilo. Prije
toga bila je ona samo jedan kraljevski dvor koji se po svom osnivau zvao Kekropov grad ili Kekropija,1 a oko
njega stajalo je samo nekoliko graanskih kua. Da bi taj novi grad jo vie poveao, pozove Tezej iz svih
krajeva nove doseljenike obeavi im jednaka graanska prava, jer je u Ateni htio osnovati opi savez naroda.
Ali da ne bi to pridolo mnotvo ljudi unijelo nereda u novu dravu, podijelio je Tezej narod najprije u plemie,
ratare i obrtnike odredivi svakom staleu njegova posebna prava i dunosti, tako te se inilo da plemii
zasluuju prednost svojim ugledom i javnim slubama, ratari svojim korisnim radom, a obrtnici svojim velikim
brojem. Svoju kraljevsku vlast ogranii Tezej, kako je obeao, i uini je zavisnom o vijeu plemia i narodnoj
skuptini.
Rat s Amazonkama
Da uvrsti dravu strahom bojim, Tezej uvede bogosluje Atene kao zatitnice zemlje, a u ast Posidona, iji je
osobiti tienik bio i ijim se sinom
Usporedi biljeku u prii o Ionu, str. 52.
r
196
dugo vremena smatrao, uvede ili bar obnovi svete bojne igre na Korintskoj prevlaci, kao to je neko Heraklo
ustanovio Olimpijske igre u ast Zeusa.
Dok je Tezej bio zabavljen tim poslovima, pritisnu Atenu udan i neobian rat. Tezej je, naime, u svojim mlaim
godinama na jednoj vojni pristao na obali amazonskoj. Amazonke se nisu plaile mukaraca, pa ne pobjegoe
pred stasitim junakom, nego mu pae poslae gostinskih darova. No Tezej u se svidjee ne samo darovi, nego i
lijepa Amazonka koja ih je donijela. Zvala se Hipolita1 i junak je pozove neka pohodi njegov brod; kad se
popela na brod, otplovi Tezej sa svojim krasnim plijenom. Doavi u Atenu, oeni se njome.
Hipolita je rado bila ena ovakva junaka i krasnoga kralja. Ali ratoborni enski narod Amazonki razjario se zbog
te drske otmice, te jo ni onda kad se inilo da je ve davno zaboravljena nisu one prestale misliti na osvetu.
Uvrebavi priliku kad su mislile da je atenska drava bez strae, iskrcaju se iznenada jednoga dana u velikom
broju, osvoje zemlju i opkole grad, u koji provale na juri. Dapae usred grada udare pravi tabor, a prestraeni se
stanovnici povuku u tvravu. Obje su strane iz straha dugo odgaale napadaj. Napokon Tezej zapoe bitku iz
tvrave poto je najprije po uputi proroanstva prinio rtvu bogu Strahu. Spoetka su atenski muevi uzmicali
pred navalom stranih mukara i bili potisnuti do hrama Erini-ja. Ali tada se obnovi bitka s jedne druge strane;
desno krilo Amazonki bude potisnuto sve do njihova tabora, i mnoge poginue. Kraljica Hipolita, kako se pria,
zaboravi u toj bitki svoje podrijetlo borei se sa svojim muem protiv Amazonki. Jedna je sulica pogodi pokraj
Tezeja i obori je mrtvu na zemlju. Na njezinu uspomenu podignut je kasnije jedan stup u Ateni. itav taj rat
zavri se mirom, po kojemu su Amazonke napustile Atenu i vratile se u svoju domovinu.
Tezej i Piritoj. Boj Lapita i Kentaura
Tezej je bio na glasu zbog izvanredne jakosti i hrabrosti. Piritoj, jedan od najglasovitijih junaka starine, sin
Iksionov, zaeli iskuati Tezeja, pa otjera njegova goveda s Maratonskog polja. Kad je uo da Tezej ide za njim
u potjeru, postigao je to je htio, pa ne pobjee, nego se okrene i poe mu u susret. Kad su oba junaka bila dosta
blizu da su mogli jedan drugoga omje-riti, zadivie se jedan drugomu zbog lijepog stasa i smionosti, pa kao na
dani znak bacie oruje na zemlju i pohrlie jedan prema drugomu. Piritoj
1 Po jednima bila je to ista ona Hipolita iji je pojas Heraklo donio u Grku; ali drugi kasniju enu Tezeje-vu ne
zovu Hipolita, nego Antiopa.
197
prui Teze ju desnicu i pozove ga da sam po svojoj volji presudi o krai goveda.
- Koju zadovoljtinu odredi, njoj u se dragovoljno podvri -zavri Piritoj.
- Jedina zadovoljtina koju traim - odgovori Tezej veselo gledajui - jest ta da od neprijatelja i tetoinje moga
postane moj prijatelj i bojni drug!
Nato se oba junaka zagrle i zakunu se jedan drugomu na vjerno prijateljstvo.
Kad je poslije toga Piritoj zaprosio tesalsku kneginju Hipodami-ju iz plemena Lapita, pozove i svoga bojnog
druga Tezej a u svatove. Lapiti, kod kojih je proslavljena svadba, bili su glasovito pleme u Tesaliji, surovi brani
malo ivotinjskog izgleda, prvi smrtnici koji su nauili krotiti konje. Ali nevjesta, koja je potekla iz toga
plemena, nimalo nije bila slina mukarcima svoga roda. Bila je vrlo draesna stasa, njena djevojakog lica i
tako lijepa da su Piritoj a svi gosti hvalili kao sretnika zbog nje. Svi knezovi tesalski doli su na sveanost, ali i
roaci Piritojevi Kentauri naoe se ondje; to su bili poluljudi koji su potjecali od nemani koju je Iksionu1, ocu
Piritoj evu, rodio oblak to ga je Iksion zagrlio mjesto Here: stoga se oni takoer zvahu Sinovi oblaka. Kentauri
su bili zakleti neprijatelji Lapita, ali ovaj put je rodbinstvo s mladoenjom potisnulo u zaborav staru njihovu
mrnju i namamilo ih na sveanost. Sveani dvor Piritojev odjekivao je od buke i vreve: pjevale su se svadbene
pjesme, dvorane se puile od ara, vina i jela. Palaa nije mogla primiti sve goste, pa su Lapiti i Kentauri,
izmijeani u arenim redovima, sjedili oko poredanih stolova u peinama, oko kojih su bila sjenovita stabla.
Dugo je potrajala buna sveanost u nesmetanom veselju. Tada najednom poe naj surovijem Kentauru
Euritionu od silnoga vina divljati srce, a pogled na lijepu Hipodamiju zavede ga na ludu misao da mladoenji
otme nevjestu. Nitko nije znao kako se to dogodilo, nitko nije opazio kako je zapoeo taj besmisleni in, ali
najednom vidjee gosti kako pomahnitali Eurition vue po podu Hipodamiju drei je silovito za kosu, a ona se
opire i zove u pomo. Njegovo nedjelo bilo je za pijane Kentaure znak da se osmjele na jednak in; i prije nego
su strani junaci i Lapiti ustali sa svojih sjedala, drao je ve svaki Kentaur vrsto u svojim surovim rukama kao
plijen po jednu tesalsku djevojku to su sluile na kraljevu dvoru ili dole kao goe na svadbu. Dvorac i vrtovi
bijahu nalik na osvojen grad. Vrisak ena odjekivae prostranom kuom. Brzo skoie prijatelji i roaci ne
vjetini sa svojih sjedala.
1 Prvi ubojica roaka. Kad je njegov tast Dejonej doao k njemu da trai uobiajeni svadbeni dar koji mu je
Iksion uskratio, strovali ga ovaj u jamu s uarenim ugljevljem. Budui da je osim toga drsko poelio Heru, Zeus
ga je kaznio za te zloine stavivi ga u podzemnom svijetu na krilato kolo koje se neprestano vrt jelo strahovitom
brzinom. . ' ,
198
- Kakva te zaslijepljenost goni, Euritione - povie Tezej - da izaziva Piritoja dok ja jo ivim te tako vrijea
dva junaka u jednom?
S tim rijeima navali na napadaa i otme bijesnom razbojniku otetu nevjestu. Eurition ne odgovori nita, jer nije
mogao braniti svoje djelo, nego podie ruku na Tezej a i udari ga u prsa. Ali Tezej - kako nije imao nikakva
oruja pri ruci - zgrabi mjedeni vr umjetnike izradbe koji je sluajno do njega stajao pa ga baci protivniku u
lice da je pao natrake u pijesak, a iz rane na glavi provali mu odmah mozak i krv.
- Na oruje! - odjeknu sada sa svih strana za stolovima Kentaura. Najprije poletjee vrevi, boce i zdjele; zatim
jedno udovite svetogrdnom rukom zgrabi iz oblinjeg svetita zavjetne darove, drugi skine svijenjak koji je
gorio kod gozbe pun svijea, a trei se opet borio jelenjim rogovima koji su visjeli naokolo po peini kao ukras i
zavjetni dar. Grozan pokolj izvrie Kentauri meu Lapitima. Ret, najgori iza Euritiona, zgrabi najveu baklju sa
rtvenika i zatjera je jednomu ve ranjenom Lapitu kao ma u otvorenu ranu da je krv zapitala kao kad kova
izvadi zavareno eljezo iz vatre i turi ga u vodu. Ali najhrabriji Lapit Drijant podie protiv njega kolac, usijan u
vatri, i zabode mu ga izmeu vrata i ramena. Pogibija toga Kentaura zaustavi njegovu bjesnu druinu u klanju, a
Drijant se osveti mahnitim Kentaurima ubivi jo petoricu jednoga za drugim. Sada poleti i koplje junaka Piritoja
i probode golemog Kentaura Petreja, koji se upravo trudio da iupa iz zemlje hrastovo stablo da bi se njime
borio; i kako je obujmio deblo, Piritojevo koplje prikova njegove zasopljene grudi uz kvrgast hrast. Drugi,
Diktis, pade od udaraca grkog junaka i u padu slomi golem jasen. Trei htjede da osveti ovoga, ali ga Tezej
zgnjei hrastovim kolcem. Najljepi i najmlaahniji meu Kentaurima bio je Kilar; zlatna mu je bila duga
kovrava kosa i brada, lice prijazno, vrat, plea, ruke i prsa bijahu kao da ih je umjetnik izradio, a i donji, konjski
dio njegova tijela bio je bez pogreke, lea udobna za sjedenje, prsa puna i iroka, boja smola-stocrna, samo
noge i rep svijetle boje. On je doao na svadbu sa svojom dragom, lijepom Kentaurkom Hilonomom, koja se kod
gozbe umiljato na njega naslanjala pa se i sada uz njega u bijesnom boju borila. On od nepoznate ruke zadobi
laku ranu u srce te je umirui pao na ruke svojoj eni. Hi-lonoma je oivljavala njegove klonule udove, ljubila ga
i pokuavala zadrati mu dah koji mu je ponestajao. Kad je vidjela da umire, izvue mu iz srca strijelu i probode
se njome.
Jo dugo je bjesnjela borba izmeu Lapita i Kentaura, dok nisu Kentauri potpuno podlegli i od daljeg pokolja
spasi ih samo no i bijeg. Sad je Piritoju neosporno pripadala njegova nevjesta, a Tezej se sutradan ujutro oprosti
sa svojim prijateljem. Zajednika borba brzo je novu vezu toga pobratimstva uvrstila nerazrjeivim vorom.
199
Tezej i Fedra
Tezej je sada stajao na prekretnici svoje sree. Upravo pokuaj da sreu ne trai samo u pustolovinama, nego da
je osnuje na vlastitom ognjitu, bacio ga je u teku nesreu. Kad je ono u cvatu svojih junakih djela i u prvim
mladenakim godinama odveo miljenicu svoje mladosti, Arijadnu, od njezina oca Mino ja s Krete, pratila ju je
njezina mala sestra Fedra, koja se nije htjela odijeliti od nje, a kad je Arijadnu preoteo Dioniz, pola je s Tezej
em u Atenu, jer se nije usudila vratiti svomu nasilnom ocu. Istom kad joj je otac umro, vratila se lijepa djevojica
u svoj zaviaj Kretu i u kraljevsku palau svoga brata Deukaliona, koji je kao najstariji sin kralja Minoja vladao
otokom; ondje je Fedra odrasla do lijepe i mudre djevojke.
Tezej, koji se iza smrti svoje ene Hipolite dugo vremena nije enio, uo je mnogo o njezinoj ljepoti pa se nadao
da e u njoj nai djevojku milinom i Ijupkou slinu njezinoj sestri Arijadni, prvoj njegovoj odabranici.
Deukalion, novi kralj kretski, bio je takoer sklon junaku, pa kad se Tezej vratio s krvave svadbe svoga tesalskog
prijatelja, sklopi Kreanin s Atenjanima savez za obranu i navalu. Njemu se sada Tezej obrati svojom molbom
da mu dade za enu svoju sestru Fedru. Ovaj mu je ne uskrati, i naskoro Egejev sin povede djevojku s Krete
svojoj kui. Fedra je doista bila stasom i ponaanjem toliko slina miljenici njegove mladosti da je Tezej mogao
vjerovati da mu se nada njegovih mladih dana ispunila u kasnijim muevnim godinama. Da bi srea njegova bila
potpuna, rodi mu mlada ena u prvim godinama njihova braka dva sina, Akamanta i Demofonta.
Ali Fedra nije bila dobra i vjerna kao to je bila lijepa. Njoj se vie sviao mladi kraljev sin Hipolit, koji je bio
njezinih godina, nego stari Tezej.Taj Hipolit bijae jedini sin to ga je oteta Amazonka rodila svome muu Tezej
u. U ranoj mladosti poslao je otac djeaka u Trezen da se odgaja kod brae njpgove majke Etre. Kad je odrastao,
doao je jednom lijepi i estiti mladi, koji je odluio itav ivot posvetiti djevianskoj boici Arte-midi i jo
nijednoj eni nije u oi pogledao, u Atenu i Eleuzinu da ondje prisustvuje proslavi misterija. Tu ga je Fedra
ugledala po prvi put; mislila je da vidi mua svoga pomlaena, a mladiev lijepi stas i nedunost raspale u
njezinu srcu neiste elje; no ipak jo zatomi naopaku strast u svojim grudima. Kad je mladi otputovao, sagradi
Fedra na atenskoj tvravi hram boici ljubavi, s kojega se moglo gledati u Trezen i koji je kasnije dobio ime
hram Afrodite s dalekim vidikom. Tu je Fedra sjedila dane i dane upirui pogled u daljinu preko mora.
Kad je Tezej jednom putovao u Trezen da pohodi svoje tamonje roake i sina Hipolita, pratila ga je onamo i
njegova ena te ondje ostala due vrijeme. I ondje se ona jo dugo borila protiv plamene strasti u svojim
grudima. Traila je samou i oplakivala svoju bijedu pod jednim mir-tovim stablom. Ali napokon se povjeri
svojoj staroj dadilji, koja je bila pre-
200
predena ena i odana svojoj gospodarici u slijepoj i ludoj ljubavi. Starica brzo preuze na se zadatak da mladia
obavijesti o grenoj strasti njegove maehe. Ali neduni Hipolit njezine rijei saslua sa zgraanjem, a njegov
uas jo poraste kad mu je nevjerna maeha po starici ak predloila da srui svoga oca s prijestolja i da ezlo i
vlast dijeli s nevjernicom. U svom zgraanju prokune mladi sve ene, uvjeren da je oskvrnjen ve samim slua-
njem tako sramotnog prijedloga. Budui da je Tezej upravo bio odsutan iz Trezena - jer taj je trenutak nevjerna
ena uvrebala - to Hipolit izjavi da ne eli vie nijednoga asa ostati s Fedrom pod istim krovom, pa otpravivi
dadilju kako treba, pohrli u prirodu da u slubi svoje ljubljene gospodarice, boice Artemide, lovi po umama i
da ne doe u blizinu kraljeve palae dok se ne vrati njegov otac da pred njim moe izjadati svoje izmueno srce.
Fedra nije mogla preivjeti neuspjeh svojih zloinakih prijedloga. Svijest o krivici i neuvena strast borahu se u
njezinim grudima, ali pakost nadjaa. Kad se Tezej vratio, naao je svoju enu objeenu, a u njezinoj grevito
stisnutoj desnici pismo to ga je prije smrti sastavila, a u njemu je bilo napisano: Hipolit je htio dirnuti u moju
ast; da bih izbjegla njego-
201
vim napastima, ostao mi je samo jedan izlaz: radije sam umrla nego pogazila vjernost svome muu.
Dugo je Tezej stajao kao ukopan od uasa i zgraanja. Napokon podie ruke k nebu i pomoli se:
Oe Posidone, koji si me uvijek ljubio kao svoje roeno dijete, ti si mi neko obeao da e mi ispuniti tri elje
i bez oklijevanja pokazati svoju milost. Sada te podsjeam na tvoje obeanje. Samo jednu molbu elim da mi
ispuni: daj da moj prokleti sin ne doivi dananji zalazak sunca!
Tek to je Tezej izgovorio tu kletvu, ve je i Hipolit, koji se vratio iz lova i saznao za povratak oev, uao u
palau pa, idui za tragom otkuda se ulo naricanje, stupio pred lice oevo i mrtvo tijelo maehe. Na pogrde
oeve odgovori sin blago i mirno:
- Oe, moja je savjest ista. Ne osjeam se krivim ni za kakvo zlo djelo.
Ali Tezej mu pokae pismo njegove maehe i bez suda ga progna iz zemlje. Hipolit zazove svoju zatitnicu,
djeviansku boicu Artemidu, za svjedoka svoje nevinosti i jecajui i plaui oprosti se sa svojom drugom do-
movinom Trezenom.
Jo istoga dana podveer potrai kralja Tezeja jedan skorotea i stupivi pred njega javi mu:
- Gospodaru i kralju, tvoj sin Hipolit ne gleda vie danjega svjetla!
Tezej primi tu vijest sasvim hladno i uz gorki osmijeh ree:
- Je li ga ubio neprijatelj kojemu je zaveo enu, kao to je htio zavesti enu svoga oca?
- Ne, gospodaru! - odgovori glasnik. - Ubila su ga njegova vlastita kola i kletva iz tvojih usta!
- O Posidone! - klikne Tezej digavi ruke zahvalno prema nebu - danas si se, dakle, iskazao prema meni kao
pravi otac usliivi moju molbu! Nego reci, glasnice, kako je moj sin zavrio, kako je bi pravde pogodio onoga
koji me je osramotio?
Glasnik poe pripovijedati:
- Mi sluge easmo na morskoj obali konje naega gospodara Hipolit a, kad nam doe glas o njegovu
progonstvu, a naskoro stie i on u pratnji itavog zbora mladih vrnjaka koji su jadikovali. Odmah nam naloi da
spremimo konje i kola za odlazak. Kad je sve bilo gotovo, podie ruke k nebu i pomoli se: Zeuse, uniti me ako
sam bio zao ovjek! I neka moj otac sazna, bio ja mrtav ili iv, da me je nepravedno pogrdio! Tada uze ostan u
ruke, skoi na kola, pograbi uzde i poveze se u pratnji nas, svojih slugu, putem prema Argu i Epidauru. Tako
stigosmo do puste obale, s desne strane bilo nam je more, a s lijeve strane stijene to se hvataju breuljaka, kad
najednom iznenada zausmo duboku tutnjavu kao pod-
202
zemnu grmljavinu. Konji se usplahirie i naulie ui, a mi se svi strahujui ogledasmo otkuda dolazi jeka. Kad
nam pogled pade na more, pokaza nam se ondje val koji se kao kula digao k nebu otevi nam oku dalju obalu i
Prevlaku. Nabujala voda zaas se s pjenom i hukom izli na obalu, upravo na put kojim su konji ili. Ali s
bijesnim valom u isti as izbaci more divlju neman, golema bika, od ije rike odjeknue stijene na obali. No na
gospodar, navikao na upravljanje konjima, pritegnu uzde objema rukama drei ih vrsto, kao to vjet kormilar
upravlja kormilom. Ali konji pomahnitae, zagrizoe u uzde i poletjee ne sluajui upravljaa. I kad su nato
htjeli da pojure ravnom cestom, morska im neman zakri put, a kad su krenuli u stranu k stijenama, pritisnu ih
ona sasvim uz njih jurei pokraj samih tokova. Tako se napokon dogodi da su na drugoj strani naplaci tokova
naletjeli na stijene, a tvoj se nesretni sin sruio naglavce i zajedno s prevaljenim kolima bio povuen od konja,
koji su odjurili bez vozaa, preko pijeska i kamenja. Sve se to dogodilo prebrzo, te mi sluge koji smo ga pratili
nismo mogli pritei u pomo gospodaru. Napola razmrskan viknu nesretnik na svoje konje, koji su inae bili tako
posluni, i zajeca zbog oeve kletve. Jedna izboena stijena zakloni nam vidik. Morska neman ieznu kao da ju
je zemlja progutala. Dok su ostali sluge bez daha poli za tragom kola, pohrlio sam ja ovamo, kralju, da ti javim
alosnu sudbinu tvoga sina.
Tezej je na taj izvjetaj dugo ukoeno gledao preda se bez rijei.
- Ne veselim se njegovoj nesrei, no i ne alim je - ree napokon zamiljeno i zadubljen u sumnju. - Kad bih ga
ipak jo mogao vidjeti iva, da ga ispitam i da se s njim porazgovorim o njegovoj krivnji.
Njegove rijei prekide naricanje jedne starice, koja sijede i raupane kose i rastrgane haljine dojuri rastavljajui
redove sluinadi te se baci kralju Tezej u pred noge. To je bila stara dadilja kraljice Fedre, koja na glas o
Hipolitovoj jadnoj pogibiji, muena savjeu, nije mogla dulje utjeti, nego je plaui i viui otkrila kralju
nevinost mladievu i krivnju svoje gospodarice.
Prije nego je nesretni otac mogao doi pravo k svijesti, sluge su jadikujui donijele na nosilima njegova sina
Hipolita, koji je bio razmrskan, ali jo iv, u palau i pred njegove oi. Tezej se raskajan i oajan baci na
umirueg sina, koji je sabrao posljednju snagu i upravio pitanje onima koji su stajali naokolo:
- Je li moja nedunost spoznata?
Jedan mig najbliih oko njega prui mu tu utjehu.
- Nesretni, prevareni oe - apne umirui mladi - opratam ti! I izdahnu.
Tezej ga sahrani pod istim onim mirto vim stablom pod kojim se jo nedavno Fedra borila sa svojom ljubavi i s
kojega je esto trgala lie
203
poteui u oaju grane, i gdje je sada, kao na njezinu omiljenu mjestu, i njezino tijelo poloeno, jer kralj nije htio
sramotiti svoju enu poslije smrti.
Tezej u otmici ena
Druei se s mladim pobratimom Piritojem zaelio se osamljeni i ve postariji Tezej ponovno smjelih i dapae
obijesnih pothvata. Piritoju je njegova ena Hipodamija umrla nakon kratkog braka, a kako je i Tezej sada bio
udovac, pooe obojica u otmicu ena. U to je vrijeme bila jo vrlo mlada Helena, kasnije toliko proslavljena ki
Zeusa i Lede, a ivjela je u palai svoga pooima Tindareja u Sparti. Ali ona je ve tada bila najljepa djevojka
svoga vremena, i o njezinoj se ljupkosti poeo pronositi glas po itavoj Grkoj. Kad su Tezej i Piritoj na svom
otmiarskom putu doli u Spartu, vidjee Helenu gdje plee u jednom hramu Artemidinu. Obojica se zaljubi-e u
nju te u svojoj obi jesti ugrabe kneginju iz hrama i odvedu je najprije u Tegeju u Arkadiji. Ondje bacie kocku za
nju obeavi bratski jedan drugomu da e onaj koji je dobije onomu koji je izgubi pomoi u otmici neke druge
ljepotice. Kocka dosudi plijen Tezej u, pa on djevojku odvede u Afidnu u atikom kraju, preda je ondje svojoj
majci Etri i stavi je pod zatitu jednoga prijatelja. Tada Tezej krene dalje sa svojim pobratimom, koji je smislio
smiono djelo: odluio je, naime, da iz podzemnoga svijeta ugrabi Plutonovu enu Perzefonu i da njom nadoknadi
gubitak Helene. Ve smo uli kako junacima taj pokuaj nije poao za rukom, kako ih je zato Had osudio da
vjeno sjede u podzemnom svijetu i kako je Heraklo, koji je htio osloboditi obojicu, mogao spasiti iz Hada samo
Tezej a.1
Dok je Tezej bio na tom nesretnom pohodu odsutan i sjedio prikovan u podzemnom svijetu, digoe se Helenina
braa Kastor i Polideuk i provalie u Atiku da oslobode svoju sestru Helenu. Isprva nisu vrili nikakva nasilja u
zemlji, nego su doli prijateljski u Atenu i zatraili da im se vrati Helena. Ali kad im ljudi u gradu odgovorie da
mlade kneginje nema kod njih i da ne znaju gdje ju je Tezej ostavio, naljutie se braa i sa svojim se pratiocima
poee spremati na pravi rat. Sad se Atenjani prestraie, i jedan od njih, po imenu Akadem, koji je na neki nain
doznao Tezejevu tajnu, otkri brai da Helena sakrivena boravi u Afidni. Pod taj grad padnu na-to Kastor i
Polideuk, pobijede u jednoj bitki i osvoje grad na juri.
U Ateni su se meutim dogodile i druge stvari koje su bile nepovoljne za Tezeja. Menestej, sin Petejev, praunuk
Erehtejev, digao se protiv ispranjenog prijestolja kao voa naroda laskajui mnotvu, a pobunio je i
1 Vidi dvanaesti posao Heraklov, str. 168.
204
plemie prikazavi im kako ih je kralj time to ih je s njihovih seoskih posjeda dovukao u grad uinio svojim
podanicima i robljem. Narodu je pak govorio kako je za ljubav nekoj tlapnji o slobodi morao napustiti svoje se-
oske svetinje i bogove, pa mjesto da je zavisan od mnogih dobrih domaih gospodara, mora sada sluiti strancu i
despotu. Kako je pad Afidne u ruke Tindarida zastraio sve Atenjane, iskoristi Menestej i to raspoloenje naroda.
On nagovori graane da sinovima Tindarejevim, koji su sestru Helenu oteli njezinim uvarima pa je sada vode sa
sobom kui, otvore grad i prijateljski ih doekuju, jer su vodili rat samo protiv Tezej a, koji im je oteo sestru.
Dranje Tindarida dokaza da je ovaj put Menestej govorio istinu: premda su, naime, kroz otvorena vrata uli u
grad i sve dobili u svoje ruke, nisu nikomu uinili nita naao, nego su, naprotiv, zatraili samo to da budu poput
drugih uglednih Atenjana i Heraklovih roaka primljeni u tajnu slubu eleuzinskih misterija, a zatim su se s
osloboenom sestrom vratili u svoj zaviaj, ispraeni od graana, koji su ih voljeli i tovali.
Tezej ev svretak
U svom dugom zarobljenitvu u podzemnom svijetu imao je Tezej vremena da spozna i okaje nepromiljenost i
neplemenitost svoga posljednjeg postupka, koji nikako nije bio u skladu s ostalim njegovim junakim djelo-
vanjem. On se vratio gore na svijet kao ozbiljan starac i nije se ljutio kad je uo da su Helenu oslobodila njezina
braa, jer se stidio svoga ina. Vie ga je zabrinjavala nesloga koju je naao u gradu, i premda je ponovno prigra-
bio vlast skrivi stranku Menestejevu, nije ipak imao pravoga mira sve do kraja svoga ivota. I kad je htio
ozbiljno upravljati kormilom drave, izbiju iznova nemiri protiv njega, a na elu im je uvijek bio Menestej, koji
je imao za sobom stranku plemia, to su se jo uvijek nazivali Palantidi po Tezeje-vu stricu Palantu i njegovim
pobijeenim i poubijanim sinovima. Oni koji su Tezeja prije mrzili zaboravili su malo-pomalo strah pred njim, a
prosti je puk Menestej tako razmazio te je, mjesto da se pokorava, uvijek elio sluati samo laskanja. Ispoetka je
Tezej pokuao nasilnim sredstvima, ali kad su hukake smutnje i otvorena oporba osujetile sva njegova
nastojanja, odlui nesretni kralj da svoj neposluni grad dragovoljno napusti, poto je ve prije toga svoje sinove
Akamanta i Demofonta potajno sklonio na Eu-beju knezu Elefenoru. U jednom mjestancu Atike, koje se zvalo
Garget, izree Tezej sveane kletve protiv Atenjana, ondje gdje se jo dugo poslije toga pokazivalo Kletveno
polje; nato strese prainu sa svojih nogu, ukrca se na brod i otplovi na Skir. Stanovnike toga otoka smatrao je
svojim osobitim prijateljima, jer je tamo imao velika imanja koja je batinio od svoga oca.
105
U to je vrijeme na Skiru vladao Likomed. K njemu poe Tezej i izmoli od njega svoja imanja da se na njima
nastani. Ali sudbina ga je odvela nesretnim putem. Likomed, naime, bilo da se bojao velike slave toga ovjeka,
bilo da se potajno sporazumio s Menestejem, smiljae kako bi mogao maknuti s puta gosta koji mu je dopao
ruku, a da ne pobudi pozornost. Zato ga povede na najvii vrhunac otoka koji se strmo sputao u unutranjost,
pod izlikom da Tezej jednim pogledom pregleda lijepa imanja koja je njegov otac posjedovao na otoku. Stigavi
gore, Tezej radosno kru-ae oima preko krasnih polja, a podmukli ga kralj u taj as gurnu s lea te se Tezej
preko stijena strmoglavio, i samo je njegovo razmrskano tijelo stiglo u dubinu.
U Ateni je Tezej a nezahvalni narod brzo zaboravio, a Menestej je vladao kao da je prijestolje naslijedio od
davnih predaka. Sinovi Tezej e-vi poli su s junakom Elefenorom kao obini ratnici pod Troju.
Mnogo vjekova kasnije, kad su se Atenjani morali kod Maratona boriti protiv deseterostruko nadmonijih
Perzijanaca, digao se duh velikoga junaka iz zemlje i poveo potomke svojih nezahvalnih podanika do pobjede.
Stoga delfsko proroite zapovjedi Atenjanima poslije svretka pobjedonosnog rata protiv Perzijanaca da donesu
Tezejeve kosti i da ih sveano uz poasti sahrane. Ali gdje da ih trae? Pa kad bi i nali na otoku Skiru Tezejev
grob, kako bi otkupili njegove ostatke iz ruku surovih barbara koji mrze strance? Tada se dogodi da je glasoviti
Atenjanin Kimon, sin Miltija-dov, na jednoj novoj vojni osvojio otok Skir. I dok je Kimon s velikom rev-nou
traio grob narodnog junaka, opazi orla kako lebdi iznad nekog hum-ka. On stade i naskoro opazi kako se orao
naglo spustio i svojim pandama stao grepsti zemlju na humku. Kimon u tom znaku vidje boju volju, pa dade
kopati te duboko u zemlji nae lijes velikoga ovjeka, a do njega mjedeno koplje i ma. On i njegovi pratioci bili
su sigurni da su nali Tezej eve kosti. Svete ostatke ponese Kimon na lijepu ratnu lau sa tri reda vesala, a u
Ateni ih doekae uz klicanje i priredie sjajne ophode prinosei rtve. Bilo je kao da se sam Tezej vraa u grad.
Tako su poslije mnogo vjekova potomci iskazali hvalu utemeljitelju slobode i ustava atenskoga - hvalu koju su
mu ostali duni njegovi nezahvalni suvremenici.
206
Boj Kentaura i Lapita
Pria o Heraklidima
Dolazak Heraklida u Atenu
Kad je Heraklo bio uznesen na nebo, a njegov roak Eunstej, kralj u Ar-gu, nije vie trebao da ga se boji, poe
njegova osveta progoniti heroj evu djecu, od koje je veina ivjela s Alkmenom, majkom junakovom, u Mike-
ni, prijestolnici Arga. Oni umakoe njegovim zasjedama i stavie se pod okrilje kralja Keika u Trahinu. Ali kad
je Euristej od toga malog kneza zatraio da mu ih izrui zaprijetivi mu ratom, nisu se oni vie osjeali sigurni
pod njegovom zatitom, pa zato napuste Trahin i stanu bjeati po itavoj Grkoj. Oca im je zastupao glasoviti
sinovac i prijatelj Heraklov, Ifiklov sin Jolaj. Kao to je u mladim godinama dijelio s Heraklom sve tekoe i do-
ivljaje njegove, tako i sada uze Jolaj, ve osijedio, pod svoje okrilje naputenu djecu prijateljevu te se s njima
potucae po svijetu. Njihova je namjera bila da sebi osiguraju posjed Peloponeza, koji je njihov otac bio osvojio.
Neprestano gonjeni od Euristej a, dooe u Atenu, gdje je vladao Tezejev sin Demofont, koji je upravo protjerao
nezakonitog kralja Menesteja. U Ateni su se bjegunci smjestili na Agori ili Trgu, kod Zeusova rtvenika, molei
zatitu atenskog naroda. Nisu dugo tako sjedili, kad ve ponovno stie jedan glasnik kralja Euristej a. On
prkosno stane pred Jolaj a i porugljivim mu glasom ree:
- Ti, ini mi se, misli da si ovdje naao sigurno utoite i da si doao u prijateljski grad, bezumni Jolaj u!
Dakako, nekomu e pasti na pamet da tvoje beskorisno .saveznitvo odabere mjesto prijateljstva s monim
Euristej em! Dii se stoga odavde sa svom svojom bagrom i gubi se u Arg, gdje vas po pravednoj presudi eka
kamenovanje!
Jolaj mu mirno odgovori:
- Ni govora o tom! Ta ja znam da je ovaj rtvenik ovdje mjesto koje e me zatititi ne samo protiv tebe
nemonika, nego i protiv eta tvoga gospodara, i da je ovo zemlja slobode u koju smo se sklonili!
- Onda znaj - odgovori mu Koprej (tako se zvao glasnik) - da nisam doao sam, nego za mnom dolazi dovoljno
jaka sila koja e tvoje tienike zaas otrgnuti s ovoga tobonjeg utoita!
Na te rijei poee Heraklovi sinovi zapomagati, a Jolaj se jakim glasom obrati stanovnicima Atene.
- Milosrdni graani! - povie Jolaj - nemojte dopustiti da tienici vaeg Zeusa budu silom odvedeni, da vijenac
to ga kao pribjegari nosimo na glavi bude okaljan, da bogove pogodi oskvrnue, a itav va grad stigne
sramota!
Na to prodorno zapomaganje dohrlie Atenjani sa svih strana na trg, i sad tek vidjee etu izbjeglica gdje sjedi
oko rtvenika.
- Tko je taj asni starac? Tko su ti lijepi mladii s uvojcima? - jeknu sa stotinu usana u isti as.
Kad su saznali da su to Heraklovi sinovi koji mole zatitu Atenja-na, obuze graane ne samo saaljenje, nego i
strahopotovanje, pa zapovjede glasniku, koji je, ini se, ve htio pograbiti jednog od bjegunaca, neka se udalji
od rtvenika, a svoju elju neka skromno izrazi njihovu kralju.
- Tko je kralj ove zemlje? - zapita Koprej, zaplaen odlunim dranjem graana.
208
- To je ovjek - bio je odgovor - ijoj se presudi moe potpuno pokoriti. Demofont, sin besmrtnog Tezeja, to je
na kralj.
i
Demofont
Nije dugo potrajalo, a ve je do kralja u njegovu dvoru doprla vijest da su izbjeglice zaposjele trg i da se pojavila
strana vojska s jednim glasnikom da ih odvede sa sobom. Kralj pode na trg i sazna iz glasnikovih usta elju Euri-
stejevu.
- Ja sam Argejac - ree mu Koprej - i Argejci su ovi ovdje koje hou da odvedem; nad njima ima vlast moj
gospodar. Ti nee biti tako nepromiljen, sine Tezejev, da e se jedini u itavoj Grkoj saaliti na bespomonu
nesreu ovih izbjeglica i odluiti se radi njih na borbu s ratnom silom Euristeja i njegovih saveznika.
Demofont je bio mudar i promiljen ovjek.
- Kako bih ja mogao - odgovori on na estoki govor glasnikov -stvar pravo prosuditi i prepirku rijeiti prije nego
sasluam obje stranke? Stoga govori ti, voo ovih mladia: to ima kazati sebi u prilog?
Jolaj, kojemu su bile upravljene te rijei, ustane sa stepenica rtvenika, s potovanjem se nakloni kralju i zapoe:
- Kralju, sada prvi put saznajem da se nalazim u slobodnom gradu, jer ovdje vrijedi naelo: dati rije i sasluati.
S drugih sam mjesta bio sa svojim tienicima otjeran da mi nisu priklonili nikakve panje. Zato me uj. Euristej
nas je protjerao iz Arga; nijednog asa nismo vie smjeli ostati u njegovoj zemlji. Kako nas on jo moe nazivati
podanicima, kako moe polagati pravo na mene i ove ovdje kao na Argejce, kad nas je liio svih podanikih
prava, pa i toga imena? Onda bi morao onaj koji je pobjegao iz Arga bjeati i iz cijele Grke! Ne, bar ne iz
Atene! Stanovnici ovoga junakog grada nee tjerati sinove Heraklove iz svoje zemlje. Njihov kralj nee
dopustiti da se pribjegari silom odvuku od rtvenika bogova. Budite mirni, djeco! Mi smo doli u zemlju
slobode, tovie, k svojim roacima. Jer znaj, kralju ove zemlje, da ne prua gostoprimstvo nikakvim tuinci-
ma. Tvoj otac Tezej i Heraklo, otac ovih progonjenih sinova, bijahu praunuci Pelopovi. Jo i vie, njih dvojica
bijahu bojni drugovi, da, otac ove djece izbavio je tvoga oca iz podzemnoga svijeta.
Dok je Jolaj to govorio, obujmio je koljena kraljeva, uhvatio ga za ruku i podbradak vladajui se u svemu onako
kako je u starini obiavao initi pribjegar. Ali kralj ga podie sa zemlje i ree:
- Trostruki me razlozi nagone da ne odbijem tvoju molbu, juna-e: najprije Zeus i ovaj sveti rtvenik, zatim
rodbinstvo i napokon dobroinstva koja dugujem Heraklu zbog svoga oca. Kad bih dopustio da vas od-
209
vuku od ovog rtvenika, onda ova zemlja ne bi vie bila zemlja slobode, straha bojeg i kreposti! Stoga, glasnice,
vrati se u Mikenu i javi to svome gospodaru. Nikada ovih ovdje nee povesti sa sobom!
- Idem - ree Koprej, digavi glasniku palicu i prijetei se - ali vratit u se s argejskom vojskom. Deset tisua
titonoa eka mig moga kralja, a on e sam biti njihov voda. Znaj, njegova vojska ve stoji na tvojoj granici!
- Idi do bijesa! - ree Demofont prezirno. - Ja se ne bojim ni tebe ni tvoga Arga!
Glasnik se udalji, a sinovi Heraklovi, itava eta krnih mladia i djeaka, skoie veselo od rtvenika pa
pruivi desnice pozdrave svoga roaka, kralja Atenjana, u kojemu su vidjeli svoga velikodunog spasitelja. Jolaj
jo jednom progovori u ime njih i dirljivim rijeima zahvali izvrsnom muu i graanima atenskim.
- Ako nam ikada jo bude sueno da se vratimo svome domu -ree on - i kada vi, djeco, dobijete natrag kuu i
ast svoga oca Herakla, nemojte nikada zaboraviti ovih vaih spasitelja i prijatelja, i neka vam nikada ne padne
na pamet da zavoj tite na ovaj gostoljubivi grad, nego radije uvijek gledajte u njemu najmilijeg prijatelja i
najvjernijeg saveznika!
Kralj Demofont izvri nato sve pripreme da vojsku svoga novog neprijatelja doeka naoruan; on sakupi i gatare
naredivi da se prinesu sveane rtve. Jolaj u i njegovim tienicima htjede odrediti stan u dvoru, ali Jolaj izjavi
da nee napustiti Zeusova rtvenika, nego da e sa svojom druinom ostati kod njega i moliti se za spas grada.
- Istom kad uz pomo bogova bude izvojevana pobjeda - ree on - sklonit emo svoja umorna tjelesa pod krov
naih domaina.
Meutim se kralj popeo na najviu kulu svoga grada i promatrao pribliavanje neprijateljske vojske. Zatim
sakupi vojnu snagu Atenjana, izda sve ratne naredbe, posavjetuje se s vraima i spremi se da prinese sveane
rtve.
Dotle su kod Zeusova rtvenika Jolaj i Heraklovi sinovi arko molili, ali najednom im brzim koracima i
uzbuena lica prie Demofont.
- to da radimo, prijatelji? - dovikne im kralj zabrinuto. - Moja je vojska, dodue, dobro naoruana da doeka
Argejce, ali proricanja svih mojih gatara povezuju pobjedu s jednim uvjetom koji se ne moe ispuniti.
Proroanstva, kau oni, glase ovako: Nemojte klati ni teleta ni bika, nego djevojku najodlinijega roda: samo
tada smijete se vi, samo tada smije se ovaj grad nadati pobjedi ili spasu! Ali kako da se to izvri? Ja imam,
dodue, u svom kraljevskom domu divnih keri, ali tko moe traiti od oca da prinese takvu rtvu? I koji e mi
drugi od najuglednijih graana predati svoju ker, sve kad bih se i usudio zatraiti je od njega? Onda bi mi, dok
nastojim zavriti vanjski rat, u samom gradu buknula buna!
210
S uasom su sinovi Heraklovi sasluali zabrinute rijei svoga zatitnika.
- Jao nama! - viknu Jolaj. - Mi smo nalik na brodolomce koji su ve stigli do obale, ali ih je bura iznova bacila na
debelo more! Isprazna nado, zato si nas uljuljala u svoje sanje? Izgubljeni smo, djeco, kralj e nas sada izruiti,
a moemo li mu to zamjeriti?
No najednom bijesnu traak nade u starevu oku.
- Zna li, kralju, to mi duh kazuje da e nas spasiti? Pomozi mi da se to izvri! Predaj mene Euristeju mjesto
ovih sinova Heraklovih! Zacijelo bi on najradije meni, stalnom pratiocu velikoga junaka, zadao sramotnu smrt.
Ali ja sam star ovjek: rado rtvujem svoj ivot za ove mladie!
- Tvoja je ponuda plemenita - odgovori Demofont alosno - ali nam nita ne moe pomoi. Misli li ti da e se
Euristej zadovoljiti smru jednoga starca? Ne, on eli zatrti rod Heraklov, mlado i snano potomstvo njegovo.
Ako zna koji drugi savjet, kazuj ga, ali taj je beskoristan.
Sada nasta takvo kukanje ne samo meu Heraklovim sinovima, nego i medu graanima atenskim, da je glasno
jadikovanje doprlo do kraljeva dvora. Onamo je odmah nakon dolaska izbjeglica kralj Demofont sklonio ispred
oiju znatieljnika sijedu mater Heraklovu Alkmenu, pogrbljenu od godina i patnja, i Heraklovu mladu ker
Makariju, koju mu je rodila Deja-nira. ene su u dvoru mirno iekivale dogaaje koji su se imali dogoditi.
Alkmena, u dubokoj starosti i povuena u se, nije nita ula od onoga to se vani dogaalo. Ali njezina unuka
prislukivae jadikovanje koje je dopiralo odozdo iz grada. Nju spopade strah za sudbinu njezine brae pa pohrli
dolje na trg u vrevu, ne mislei na to da je sama i da je djevojka koja je odrasla u dubokoj povuenosti.
Sakupljeni graani sa svojim kraljem, a jednako i Jolaj sa svojim tienicima nemalo se zaudie kad vidjee
djevojku kako dolazi u njihovu sredinu. Ona se neko vrijeme sakrivala u gomili ljudi i na taj nain ula u kakvoj
se nevolji nalazi Atena i Heraklovi sinovi i kakvo kobno proroanstvo zatvara svaki izlaz k sretnom uspjehu.
- Vi traite rtvu koja e vam zajamiti sretan ishod rata i koja e svojom smru zatititi moju jadnu brau od
bijesa silnikova: jednu nevinu djevojku iz plemenita roda morate rtvovati. Zar niste uope pomislili na to da
meu vama boravi nevina ki najplemenitijega ovjeka, Herakla? Da, ja se sama nudim za rtvu, koja bogovima
mora biti to milija to je dobrovoljna. Ako je ovaj grad toliko plemenit da se sprema na opasan rat za Heraklo-ve
potomke i da je spreman rtvovati na stotine svojih sinova: kako se ne bi meu Heraklovim potomstvom naao i
jedan ivot koji bi bio spreman rtvovati se, da tako vrsnim muevima osigura pobjedu? Mi ne bismo bili
211
dostojni zatite i spasa kad nijedno od nas ne bi tako mislilo! Zato me evo vodite do mjesta gdje moje tijelo ima
biti rtvovano, okitite me vijencima kao to se kiti rtvena ivotinja, potegnite no, moja e dua rado otii iz
tijela!
Jolaj i svi oko njega utjeli su jo neko vrijeme poto je hrabra djevojka ve davno zavrila svoj vatreni govor.
Napokon progovori voa Heraklovih sinova:
- Djevojko, ti si govorila dostojno svoga oca; ja se ne stidim tvojih rijei, ali oplakujem tvoj udes. No meni se
ini da bi bilo pravo da se sve keri tvoga roda sastanu pa da kocka odlui koja ima da umre za svoju brau.
- Ja ne bih eljela umrijeti po odredbi kocke - odgovori Makari-ja veselo. - Ali ne oklijevajte dugo, da vas ne
iznenadi neprijatelj, pa da ste uzalud dobili proroanstvo! Pozovite ene ove zemlje da me isprate, da ne umrem
pred oima mukaraca.
Tako plemenita djevojka u pratnji najuglednijih atenskih ena dragovoljno poe u smrt.
Spasonosna bitka
S udivljenjem gledali su za djevojkom kralj i graani atenski, a s tugom i bolom Heraklovi sinovi i Jolaj. Ali
sudbina nije dopustila ni jednima ni drugima da se predadu svojim mislima i osjeajima. Jer tek to je Makarija
nestala s vida, jedan glasnik vesela lica dotri do rtvenika i glasno vikne:
- Zdravo da ste, dragi sinovi! Recite mi gdje je starac Jolaj. Imam za njega radosnu vijest!
Jolaj ustane od rtvenika, ali nije mogao odjedanput odagnati duboku bol s lica, tako da ga je glasnik prije svega
morao zapitati za uzrok njegove alosti.
- Jedna me domaa briga titi - odgovori stari junak - ne pitaj dalje, nego mi radije reci kakvo nam dobro donosi
tvoj veseli pogled!
- Zar me vie ne poznaje - ree glasnik - starog slugu Heraklova sina Hila? Ti zna da se moj gospodar na bijegu
odvojio od vas da trai saveznike. Sada je u dobar as stigao s jakom vojskom i stoji utaboren upravo nasuprot
kralju Euristeju.
Radosno uzbuenje proe kroz etu izbjeglica, koji su okruivali rtvenik, pa se proiri i na sve graane. I sijedu
Alkmenu izmami radosna vijest iz enskih odaja u palai, a stari Jolaj, ne marei ni za kakvo odvraanje,
zapovjedi da mu donesu bojnu opremu, pa prikopa oklop na svoje tijelo. Preporuivi djecu svoga prijatelja i
njegovu majku najstarijim Atenjanima, koji su ostali u gradu, pohrli i sam s mladom momadi i njihovim
kraljem Demofontom da se zajedno s njima sjedini s vojskom Hilo-vom.
212

Kad je tako sjedinjena vojska stajala u lijepom bojnom redu i polje se prelijevalo od blistava oruja, a na drugoj
strani na domet kamena rairila svoje nepregledne redove silna vojska kralja Euristej a, na elu s njim samim:
sie Hil, sin Heraklov, sa svojih bojnih kola, stane u sredinu prostora to su ga neprijateljske vojske jo ostavile
slobodnim, i vikne ar-gejskom kralju:
- Knee Euristej u! Prije nego zapone beskorisno prolijevanje krvi i prije nego se dva grada zarate zbog
nekolicine ljudi i zaprijete jedan drugomu unitenjem, posluaj moj prijedlog! Daj da nas dvojica u asnom
dvoboju odluimo borbu: ako padnem od tvoje ruke, onda moe Heraklo-vu djecu, moju brau, povesti sa
sobom i raditi s njima to hoe; ako li mi bude dano da te oborim, neka oevo dostojanstvo, njegov dvor i vlast
na Peloponezu budu osigurani meni i svim njegovim potomcima!
Vojska saveznika pokae svoje odobravanje glasnim klicanjem, a u redovima argejskim zauje se amor u znak
pristajanja. Samo pakosni Euristej, koji je ve pred Heraklom dokazao svoju straljivost, i sada je alio svoj
ivot, pa ne htjede ni uti za taj prijedlog i ne usudi se izai iz bojnog reda kojemu je stajao na elu. Hil se nato
vrati k svojoj vojsci, vrai prinesoe rtve i doskora odjeknu bojni poklik.
- Graani - viknu Demofont svojim borcima - mislite na to da se borite za dom i ognjite, za grad koji vas je
rodio i othranio!
Na drugoj strani zaklinjae Euristej svoje ratnike da ne sramote Arg i Mikenu i da pribave ast dobru glasu svoje
mone drave.
Nato odjeknue tirenske trublje, tit zveknu o tit, stade lupa kola, udaranje kopalja, zveka maeva, a usto se ulo
jaukanje ranjenih. Jedan as uzmakoe saveznici Heraklovih sinova pred navalom argejskih kopalja, koja su
prijetila da e probiti njihove redove, ali brzo zatim odbie neprijatelje i sami prodrijee naprijed: sada istom
nasta pravo kreevo, koje dugo vremena nije donijelo nikakve odluke. Napokon se pokoleba bojni red Ar-gejaca,
njihovi teki oklopnici i bojna kola nagnue u bijeg.
Tada i starog Jolaj a obuze elja da svoje starake godine proslavi jo jednim junakim inom. Kad je Hil na
svojim bojnim kolima pokraj njega dojurio gonei neprijateljsku vojsku, digne starac desnicu k njemu i zamoli
ga da mu dopusti uspeti se na kola mjesto njega. Hil s potovanjem popusti prijatelju svoga oca i zatitniku svoje
brae, pa sie s kola, a mjesto njega baci se Jolaj u sjedalo. Nije mu bilo lako starakim rukama svladavati
etveropreg, ali ga ipak potjera naprijed te doe do svetita Palenske Atene1, kad opazi u daljini Euristejeva kola
kako bjee diui prainu. Tada se Jolaj digne na svojim kolima i pomoli se Zeusu i Hebi, boici mladosti,
besmrtnoj eni svoga prijatelja Herakla na Olimpu, da mu za taj dan bitke
1 Palena, mjesto u Atici gdje je stajao stari glasoviti hram Atenin, leala je oko tri sata sjeveroistono od Atene,
na putu prema Maratonu.
213
vrati mladenaku snagu da bi se mogao osvetiti neprijatelju Heraklovu. Tada se moglo vidjeti veliko udo: dvije
se zvijezde spustie s neba i zaustavie na konjskoj sprezi, a u isti as zastro je kola gust oblak magle; to je
trajalo samo nekoliko asaka, a onda su zvijezde i magla ponovno ieznule, a na kolima je stajao Jolaj,
pomlaen, sa smeim uvojcima, uspravna vrata, ilavih momakih miica, drei vrsto u mladenakoj ruci uzde
etveropre-ga. Tako on pojuri naprijed i stigne Euristej a kad je ve imao za sobom Ski-ronsku stijenu u Megari,
kod ulaza u jednu ravnicu kroz koju je Argejac htio pobjei. Euristej ne prepozna svoga progonitelja, pa se stade
braniti sa svojih kola, ali ga pobijedi Jolajeva mladenaka snaga, koju su mu bogovi dali: on stjera svoga starog
protivnika s kola, privee ga na svoja kola i kao prvinu pobjede povede ga saveznikoj vojsci.
Bitka je sada bila potpuno dobivena, vojska Argejaca, ostavi bez voe, nagne u divlji bijeg. Svi sinovi
Euristejevi i nebrojeni borci pogi-nue, i doskora se na atikom tlu nije mogao vidjeti vie nijedan neprijatelj.
Euristej pred Alkmenom
Pobjednika se vojska vratila u Atenu, a Jolaj, koji se sada ponovno pojavio u prijanjem starakom obliju,
dovede poniena progonitelja junakoga roda okovanih ruku i nogu pred majku Heraklovu.
- Napokon si doao, omraeni ovjee! - viknu mu starica kad ga ugleda pred sobom. - Je li te nakon tako duga
vremena dosegla pravedna kazna bogova? Nemoj tako obarati glavu k zemlji, nego gledaj svojim protivnicima
ravno u oi. Ti si, dakle, onaj koji si mojemu sinu toliko godina zadavao teke i sramotne poslove, koji si ga slao
da ubija otrovne zmije i ljute lavove kako bi poginuo u opasnoj borbi; ti si ga otjerao u mrano carstvo Hadovo
da ondje ostane u podzemnom svijetu! I sada goni mene, njegovu majku, i ovu etu njegove djece, koliko je do
tebe, iz itave Hela-de; htio si ih otkinuti od bojih rtvenika, zatite progonjenih! Ali namjerio si se na ljudine i
na slobodan grad koji te se nisu bojali. Sad je na tebi da umre, i moe se smatrati sretnim ako mora samo
umrijeti. Jer ti si poinio mnogostruki zloin, pa si zasluio da vie puta i umre pretrpjevi svakojake muke!
Euristej ne htjede pokazati nikakva straha pred enom, on se pribere i s usiljenom hladnokrvnou progovori:
- Ti nee iz mojih usta uti nijednu rije koja bi se mogla nazvati molbom; ne protivim se smrti. Samo toliko
neka mi bude doputeno rei u svoju obranu da nisam dobrovoljno nastupao protiv Herakla kao njegov protivnik.
Boica Hera bila je ona koja mi je nalagala da ustrajem u toj borbi. Sve to sam inio radio sam na njezin nalog.
A kad sam jednom protiv svoje volje uinio monog ovjeka i poluboga svojim neprijateljem, mo-
214
rao sam onda misliti na to da uinim sve to bi me moglo zatititi od njegova gnjeva. Zar nisam poslije njegove
smrti morao progoniti njegov rod, iz kojega su rasli protiv mene sami neprijatelji i osvetnici svoga oca? Radi sa
mnom to hoe; ne eznem za smru, ali me i ne boli ako moram ostaviti ivot.
Tako ree Euristej, i inilo se kao da s mirom oekuje svoju sudbinu. Nato sam Hil progovori u prilog svomu
zarobljeniku, a graani atenski pozvae se na blage obiaje svoga grada, po kojima su pobijeeni zloinci
dobivali pomilovanje. Ali Alkmena osta neumoljiva. Ona se sjetila svih muka koje je njezin besmrtni sin morao
pretrpjeti na zemlji dok je bio sluga okrutnog kralja; njoj je pred oima lebdjela smrt ljubljene unuke, koja ju je
ovamo dopratila i dragovoljno pola u smrt da bi Euristej u koji je prijetio nadmonom vojskom istrgla pobjedu
iz ruku; ona je sebi napokon groznim bojama doarala sliku sudbine koja bi ekala nju i njezine unuke kad bi
Euristej sada pred njom stajao kao pobjednik, a ne kao zarobljenik.
- Ne, on mora umrijeti! - viknu ona. - Nijedan smrtnik ne smije mi oteti ovoga zloinca!
Tada se Euristej obrati Atenjanima i ree:
- Vama, ljudi, koji ste milostivo za mene molili, nee moja smrt donijeti nikakva prokletstva. Ako mi date astan
pogreb pa me sahranite ondje gdje me sudbina stigla, kod hrama Palenske Atene, onda u kao spasonosni gost
uvati granicu vae zemlje da je nijedna vojska vie nikada ne prekorai. Jer znajte da e potomci ovih mladia i
djeca koju ovdje zatiujete navaliti jednom na vas s vojskom i zlim vam naplatiti vae dobroinstvo koje ste
iskazali njihovim oevima. Tada u ja, zakleti neprijatelja Hera-klova roda, biti va spasitelj.
S tim rijeima poe Euristej neustraivo u smrt i umrije ljepe nego to je ivio.
Hil i proroanstvo. Hilovi potomci
Heraklidi obeae svomu zatitniku Demofontu vjenu zahvalnost i napu-stie Atenu pod vodstvom svoga brata
Hila i oeva prijatelja Jolaja. Svuda sada naoe saveznika te uoe u svoju oevinu Peloponez. itavu godinu
dana vojevahu ondje od grada do grada, dok nisu osim Arga osvojili i sve druge krajeve. Za to vrijeme bjesnjela
je itavim poluotokom strana kuga, koja nikako nije htjela prestati. Napokon doznae Heraklidi preko proro-
anstva da su oni sami krivi toj nesrei jer su se vratili prije nego su imali pravo na to. Zbog toga napuste ve
zauzeti Peloponez, ponovno dou u atiku oblast i nastane se na poljima maratonskim. Hil se, meutim, po elji
svoga oca na samrti, oenio lijepom djevojkom lolom, koju je neko sam Heraklo prosio, i mislio bez prestanka
na sredstva kako bi doao u po-
215
sjed oinske batine. On se stoga iznova obrati proroitu u Delfima, a ono mu odgovori:
Doekajte trei rod, i povratak e vam poi za rukom.
Hil rastumai taj odgovor, kako je i naravno bilo, poljskim rodom tree godine: strpljivo doeka tree ljeto i tada
ponovno provali s vojskom u Peloponez.
U Mikeni se poslije smrti Euristejeve zakraljio unuk Tantalov i sin Pelopov Atrej. Na vijest o neprijateljskom
dolasku Heraklida sklopi Atrej savez sa stanovnicima Tegeje i drugih susjednih gradova i poe u susret
neprijateljima. Kod Korintske prevlake stajahu obje vojske jedna prema drugoj. Ali Hil, koji je uvijek rado tedio
Grku, bio je i ovdje prvi koji je nastojao da se sukob rijei dvobojem. Zato pozove neka mu izae na megdan
bilo koji junak iz neprijateljske vojske, a kako se pouzdavao u pro-roite koje mu je odobrilo pothvat, postavi
ovaj uvjet: ako Hil pobijedi svoga protivnika, neka Heraklidima bude slobodno da bez krvi zauzmu staru dravu
Euristejevu, ako li podlegne, nee Heraklovi potomci stupiti na Peloponez pedeset godina. Kad se taj poziv
razglasio po neprijateljskoj vojsci, digne se Ehem, kralj Tegeje, odvaan borac u najboljim muevnim godinama,
i prihvati izazov. Obojica su se borila rijetkom hra-brou, ali na kraju podlegne Hil, a mrano mu je
razmiljanje o dvozna-nosti proroanstva to ga je primio lebdjelo oko eonih bora dok je umirao. Prema
ugovoru odustanu sada Heraklidi od svoga pothvata, vrate se preko Prevlake te se ponovno nastane u okolici
Maratona.
Proe pedeset godina, a djeca Heraklova nisu za to vrijeme ni pomiljala na to da protiv ugovora ponovno
pokuaju zauzeti svoju oevinu. Meutim je Kleodej, sin Hila i Iole, postao mu od preko pedeset godina.
Budui da je sada istekao ugovor i Kleodeju ruke vie nisu bile vezane, digne se on s ostalim unucima
Heraklovim protiv Peloponeza, trideset godina iza zavretka Trojanskoga rata. Ali ni on nije bio sretniji od svoga
oca: na toj vojni pogibe on s itavom svojom vojskom.
Dvadeset godina kasnije pokua njegov sin Aristomah, unuk Hi-lov, a praunuk Heraklov, jo jednom sreu. To
se dogodilo kad je Pelopo-nezom vladao Orestov sin Tizamen. I Aristomaha je zavelo proroite dvosmislenim
savjetom. Bogovi e ti - glasilo je proroanstvo - dati pobjedu kroz stazu tjesnaca.
On provali preko Istma, ali bude suzbijen i pogine kao i njegov otac i djed.
Proe novih trideset godina, a Troja je ve osamdeset godina leala u pepelu. Tada sinovi Aristomahovi, unuci
Kleodejevi, po imenu Te-men, Kresfont i Aristodem, poduzee posljednji pohod. Usprkos svoj dvoznanosti
proroanstava nisu oni izgubili vjeru u bogove, pa pou u Delfe i zapitaju sveenicu za savjet. Ali proroanstva
su glasila od rijei do rijei kao to su bila dana i njihovim oevima:
I
216
Ako doekate trei rod, povratak e vam poi za rukom.
I opet:
Bogovi e vam dati pobjedu kroz stazu tjesnaca.
Tuei se ree tada najstariji brat Temen:
- Ta je proroanstva posluao moj otac, djed i pradjed, i svima su im donijela propast!
Tada se saali bog na njih i po svojoj im sveenici objasni pravi smisao proroanstva.
- Svim svojim nesreama - ree ona - bili su vai oevi sami krivi jer nisu znali rastumaiti mudre izreke bogova!
Bogovi, naime, ne misle trei rod zemlje koji treba doekati, nego trei rod ljudski: prvi je bio Kleo-dej, drugi
Aristomah, a trei rod, kojemu je pobjeda proreena, to ste vi. A pod tjesnacem koji treba da vodi do pobjede
nije se mislio Istam, kako su vai oevi krivo shvatili, nego ona dalja uvala, to jest more to lei desno od
Prevlake. Sad znadete smisao tih proroanstava. to kanite initi, inite s bojim blagoslovom!
Kad je Temen uo takvo razjanjenje, kao da mu je pala mrena s oiju. On urno s braom naorua jednu vojsku
i sagradi brodove u Lokridi na mjestu koje je po toj gradnji brodova dobilo ime Naupakt, to e rei
Brodogradilite. Ali i ta vojna imala je za Heraklove potomke biti teka i zadati im mnogo briga i suza. Kad je
vojska bila sakupljena, pogodi najmlaega brata, Aristodema, grom; njegova ena Argija, praunuka Polinikova,
osta udovica, a njegovi blizanci Euristen i Proklo siroad. Poto su sahranili i oplakali brata, a vojska s
brodovima htjela krenuti od Naupakt a, nade se ondje jedan vra koji je bio nadahnut od bogova i izricao
proroanstva. Ali oni su ga smatrali arobnjakom i uhodom kojega su poslali Peloponeam na propast njihove
vojske. Zbog toga su ve dugo bili kivni na njega, dok nije Hipot, sin Filantov, praunuk Heraklov, bacio na njega
koplje, koje ga je pogodilo i na mjestu ubilo. Stoga se bogovi razgnjevie na Heraklide; njihova mornarica
propadne u oluji, kopnene ete trpjele su od gladi, i tako se pomalo raspala itava vojska. Temen se i zbog ove
nesree obrati proroci -
tu.
- Zbog vraa kojega ste ubili - otkrije mu bog - stigla vas je nesrea. Ubojicu morate na deset godina prognati iz
zemlje, a zapovjednitvo nad vojskom predati trookomu.
Prvi zahtjev proroanstva izvre brzo: Hipota izbace iz vojske i on morade otii u progonstvo. Ali drugi zahtjev
proroanstva natjera jadne Heraklide u oaj. Kako i gdje da nadu ovjeka sa tri oka? Meutim su se uzdali u
bogove i neumorno tragali za takvim ovjekom. Uto se namjere na Oksila, sina Hemnova, iz etolskoga
kraljevskog roda. Oksil je u vrijeme kad su Heraklidi provalili na Peloponez poinio umorstvo koje ga je prisililo
da bjei iz domovine Etolije u pokrajinu Elidu na Peloponezu. Sad se poslije godine dana upravo nakanio vratiti
u domovinu. Putem sretne He-
217
raklide jaui na mazgi. Oksil je imao samo jedno oko, jer je drugo oko izbio u mladosti strelicom. Zato mu je
mazga morala pomagati kod gledanja, i tako su oni zajedno imali tri oka. Heraklidi shvatie da se i to neobino
proroanstvo ispunilo, pa izabrae Oksila za vojskovou, i poto je na taj nain bio ispunjen uvjet to ga je
postavila Sudbina, svjeim etama i novim brodovima navale na neprijatelje i ubiju njihova vodu Tizamena.
Heraklidi dijele Peloponez
Poto su Heraklidi na taj nain osvojili itav Peloponez, podignu Zeusu, svomu oinskom praocu, tri rtvenika i
na njima prinesoe rtve. Nato poee kockom dijeliti gradove; prva se kocka vukla za Arg, druga za
Lakedemon, trea za Mcsenu. Oni se sloe da se kocka vue iz are s vodom, pa zakljue da svaki baci u nju
kameni sa svojim imenom. Tada Temen i sinovi Aristo-demovi, blizanci Euristen i Proklo, bace oznaene
kamenie u aru, ali lukavi Kresfont, koji je najvie elio dobiti Mesenu, baci u vodu grudu zemlje, koja se,
dakako, rastopila. Tada se najprije izvlaila kocka za Arg, i izaao je Temenov kameni; zatim za Lakedemon, i
tada je izaao kameni Aristodemovih sinova; trei kamen smatrali su za suvino i traiti, i tako Kresfont dobije
Mesenu. Kad su nato sa svojim pratiocima prinosili bogovima rtve na svojim rtvenicima, ukazu im se
neobina znamenja: svaki je na rtveniku naao drugu ivotinju. Oni koji su kockom dobili Arg naoe na
rtveniku abu krastau; oni koje je dopao Lakedemon - zmaja; oni, napokon, koji su stekli Mesenu - lisicu.
Zabrinuti zbog tih znamenja, zapitaju domae gatare, koji im stvar ovako objasne:
- Oni koji su nali abu uinit e najbolje ako ostanu kod kue u svom gradu, jer ta ivotinja nema nikakve
zatite na putovanju; oni kojima se na rtveniku smjestio zmaj postat e silni napadai i mogu slobodno izlaziti
izvan granica svoje zemlje; oni, napokon, kojima se na rtveniku pokazala lisica neka se ne pouzdavaju ni u
prostodunost ni u silu, njihovo oruje neka bude lukavost.
Te ivotinje postale su uslijed toga grbovi Argejaca, Spartanaca i Mesenjana. Tada se sjetie i svoga jednookog
vode Oksila i dadoe mu kraljevinu Elidu kao nagradu za njegovo vojvodstvo. Od itavog Pelepone-za ostala je
jedino gorovita pastirska zemlja Arkadija nepobij edena od He-raklida.
Od tri drave koje su na Peloponezu osnovali Heraklidi samo je Sparta dulje vrijeme ivjela. U Argu je Temen
udao za Deifonta, takoer jednog praunuka Heraklova, svoju ker Hirnetu, koju je od sve svoje djece najvie
volio, te je svoga zeta u svemu pitao za savjet, tako da se nagaalo da njemu i svojoj keri eli prepustiti vladu.
Zbog toga se naljute njegovi roeni sinovi, skuju urotu protiv svoga oca i ubiju ga. Argejci priznadoe,
218
dodue, najstarijeg sina Temenova za kralja, ali kako su iznad svega voljeli slobodu i jednakost, ograniie
kraljevsku vlast toliko da njemu i njegovim potomcima ne ostade nita drugo osim kraljevskoga naslova.
Meropa i Epit
Nije bolja sudbina zadesila ni Temenova brata Kresfonta, mesenskoga kralja. On se oenio Meropom, kerkom
arkadskoga kralja Kipsela, koja je svome muu rodila mnogo djece, a meu njima bijae najmlai Epit. Za svoje
mnogobrojne sinove i za sebe samoga sagradi Kresfont krasan kraljevski dvor. On je bio prijatelj puka i
zatiivao ga, gdje god je mogao, u svojoj vladi. Protiv toga pobune se bogatai i ubiju ga zajedno sa svim nje-
govim sinovima, izuzevi najmlaeg, Epita. Njega je majka sakrila ispred ruku ubojica i sretno ga sklonila k
svomu ocu Kipselu u Arkadiju, gdje je djeak tajno odrastao. U Meseni se, meutim, doepao prijestolja Poli-
font, takoer jedan Heraklov potomak, i prisilio udovicu ubijena kralja da se uda za njega. Tada se poe pronositi
pria da je jo jedan Kresfontov nasljednik na ivotu, te Polifont, novi vladar, udari veliku ucjenu na njegovu
glavu. Ali ne bijae nikoga koji bi je elio ili uope mogao zasluiti. Jer pria bijae samo nejasna, i nitko nije
znao gdje bi trebalo traiti protivnika. Meutim je Epit odrastao do mladia, napustio potajno palau svoga djeda
i doao u Mesenu, a da to nitko nije slutio. Mladi je uo za ucjenu koja je raspisana na glavu nesretnog Epita.
Tada se osmjeli, ue u dvor kralja Polifonta kao stranac - nije ga poznao nitko, pa ni njegova roena majka - te
stupi pred kralja i u nazonosti kraljice Merope ree:
- Ja sam pripravan, kralju, da zasluim nagradu koju si raspisao na glavu kneza koji je kao sin Kresfontov vrlo
opasan tvomu prijestolju. Ja ga poznajem tako dobro kao sam sebe, i ja u ti ga predati u ruke.
Majka problijedi kad je to ula; brzo poalje po staroga pouzdanog slugu, koji je ve kod spaavanja malog Epita
najvie pomogao, a sada je strahujui od novog kralja ivio daleko od dvora i prijestolnice. Njega kraljica kriom
poalje u Arkadiju da njezina sina upozori na zasjede, a moda i da ga dozove da se u Meseni stavi na elo
graana, kojima se Polifont svojom nasilnom vladom omrazio, i da zauzme oinsko prijestolje. Kad je stari sluga
doao u Arkadiju, naao je kralja Kipsela i itav kraljevski dvor u velikom uzbuenju, jer je kraljev unuk bio
iezao, i nitko nije znao to se s njim dogodilo. Stari se sluga neutjeiv vrati u Mesenu i ispri-povjedi kraljici to
se dogodilo. Oboje sada nije nita drugo mislilo nego da je stranac koji se pojavio pred kraljem da zaslui
nagradu zacijelo ubio siromanog Epita u Arkadiji i njegovo mrtvo tijelo donio u Mesenu. Oni se nisu mnogo
predomiljali, a kako je stranac stanovao u dvoru, kamo ga je primio Polifont, stupi kraljica, edna osvete,
naoruana sjekirom, u pratnji
219
svoga pouzdanika, starog sluge, nou u stranevu sobicu, u namjeri da ga u snu ubije. No mladi je spavao mirno
i spokojno, a mjeseeva zraka osvjetljivala mu je lice. Ve su se oboje bili nadvili nad njegov leaj, i Meropa
podigla ubojnu sjekiru, kad sluga, koji je bio blie mladiu, pogleda pomnije njegovo lice i najednom preplaeno
kriknu od iznenaenja, pograbivi ruku kraljiinu.
- Stoj! - povie. - To je tvoj sin Epit kojega hoe da ubije!
Meropa spusti ruku sa sjekirom i baci se na postelju svoga sina, kojega svojim glasnim jecajem probudi. Poto su
oboje dugo ostali zagrljeni, otkrije joj sin da je doao ne da se preda ubojicama u ruke, nego da ih kazni, a nju da
oslobodi mrskoga braka i da s pomou graana, za koje se nadao da e ih predobiti za svoju pravednu stvar,
sjedne na oevo prijestolje. Zatim se s majkom i sa starim slugom dogovori o pripremama koje treba izvriti da
se osvete omraenom i opakom Polifontu. Meropa obue crninu, stupi pred svoga mua i ispripovjedi mu kako je
upravo primila alosnu vijest o smrti svoga jo preivjela sina. Odsad je, veli, spremna ivjeti u miru sa svojim
muem i zaboraviti prijanje nevolje. Tiranin upade u klopku koja mu bijae postavljena. Veselei se to mu je
najtea briga pala sa srca, izjavi da eli bogovima prinijeti rtvu zahvalnicu to su svi njegovi neprijatelji nestali
sa svijeta. Kad se nato sve graanstvo, ali preko srca, okupilo na trgu - jer puk je uvijek bio za omiljenog kralja
Kresfonta, pa je i sada alio njegova sina Epita, s kojim je izgubio i posljednju nadu - navali Epit na kralja dok je
rtvovao, i zabode mu eljezo u srce. Sada dohrli Meropa sa slugom, i oboje pokau narodu u tom strancu Epita,
zakonitog nasljednika prijestolja, kojega su smatrali mrtvim. Narod ga pozdravi kliui, i jo istoga dana zauze
mladi ispranjeno prijestolje svoga oca Kresfonta i useli se u kraljev dvor, kamo ga je uvela majka. Nato kazni
ubojice svoga oca i svoje brae, kao i sukrivce pri njihovu umorstvu. U svemu ostalom predo-bije Epit svojom
blagou i dobrotom i ugledne Mesenjane, a svojom dareljivou cijeli narod, i pribavi sebi tolik ugled da su se
njegovi potomci smjeli nazivati Epitidi mjesto Heraklidi.
esta knjiga
Sfinga Edipu zadaje zagonetku
Pria o Edipu
Edipova mladost
Laj, sin Labdakov, iz roda Kadmova, bijae kralj u Tebi i ivljae s Joka-stom, kerkom uglednog Tebanca
Menekeja, dugo vremena u braku bez djece. Budui da je arko eznuo za nasljednikom, zapita delfskog boga za
savjet, ali ondje primi ovakvo proroanstvo:
- Laju, sine Labdakov! Ti eli od srca porod. Dobro! Neka ti bude sin! Ali znaj da ti je Sudbina dosudila da
izgubi ivot od ruke svoga roenog djeteta. To je volja Zeusa Kronovia, koji je usliio kletvu kralja Pelopa,
kojemu si nekad ugrabio sina.
Lf fe. mamme. ttsvofOfinUdcKfi . .: cAiti 1/ domovine, pa je a kraljevu dvoru naiao na gostoljubiv
prijam. Ali je svo-dobr otvoru naplatio nezahvalnocu te je na Nemejskim igrama oteo lijepog sina Pelopova.
Svjestan svoje krivnje Laj povjerova proroitu te je dugo ivio odvojeno od svoje ene. No srdana ljubav, u
kojoj su oboje bili jedno drugomu odani, zdrui ih usprkos opomeni Sudbine, te Jokasta svome muu rodi sina.
Kad je dijete dolo na svijet, roditeljima ponovno pade na pamet proroanstvo, pa da bi onemoguili odredbu
boju, dadu novoroenog djeaka nakon tri dana s probodenim i svezanim nogama baciti u divlju goru Kiteron.
Ali pastir koji je trebao da izvri grozni nalog, smiluje se nedunom djetecetu te ga preda drugom pastiru koji je
u istoj gori pasao stada korintskoga kralja Poliba. Zatim se vrati kui i javi kralju i njegovoj eni Jokasti da je
izvrio nalog. Oni bijahu uvjereni da je dijete umrlo ili da su ga rastrgale divlje zvijeri te je nemogue* da se
ispuni proroanstvo. Oni umirie svoju savjest milju da su rtvujui svoje dijete sauvali ga od umorstva oeva,
te su istom sada potpuno smireni ivjeli.
Meutim je Polibov pastir odrijeio probodene pete djeteta koje je dobio, ne znajui ni sam otkuda je i tko su mu
roditelji. Po ranama na nogama nadjene mu ime Edip (Edipod), to e rei Oteklih nogu. Tako ga donese u
Korint svome gospodaru, kralju Polibu. Kralj se smiluje nahoe-tu, preda ga svojoj eni Meropi i othrani ga kao
roenoga sina, a takvim su ga smatrali i na dvoru i u cijeloj zemlji.
Kad je odrastao do mladia, bio je ondje uvijek dran prvim graaninom, a i sam je ivio u sretnom uvjerenju da
je sin i nasljednik kralja Poliba, koji nije imao druge djece. Tada se dogodi sluaj koji ga je iz tog vrstog
uvjerenja nenadano strovalio u ponor sumnje. Jedan Korinanin, koji ga je ve dulje vrijeme iz zavisti mrzio,
kod jedne mu gozbe, opojen vinom, do viknu preko stola da on nije sin kraljev. Tim prijekorom teko pogoen,
mladi je jedva mogao doekati konac gozbe, no ipak suzbi svoju sumnju toga istog dana borei se u svom srcu.
Ali drugo jutro stupi pred svoje roditelje, koji su mu, dakako, bili samo pooim i pomajka, i zatrai od njih
razjanjenje. Polib i njegova ena veoma se naljutie na klevetnika kojemu je ta rije izmakla, pa svomu sinu
pokuae iz due istjerati njegove sumnje, ali mu ih ipak ne rastjerae sasvim odgovorivi kratko i jasno. Ljubav
koju je osjetio u njihovim rijeima bila mu je, dodue, na veliku utjehu, ali onaj crv sumnje griskao je otada u
njegovu srcu, jer su mu se rijei neprijateljeve preduboko bile zasjekle u duu. Napokon se kriom spremi
'Taj Hrizip, sin Pelopa i jedne nimfe, bio je pored sve svoje ljepote vrlo nesretan. Poto ga je otac u ratu s Lajem
ponovno oslobodio, muke ga ubie njegova polubraa Atrej i Tijest na nagovor svoje majke Hipodamije,
ljubomorne ene Pelopove.
222
na put i, ne rekavi svojim roditeljima ni rijei, krene u Delfe k proroitu Apolonovu, nadajui se da e mu ono
opovri uvredljivu klevetu. Ali Feb Apolon ne odgovori mu na njegovo pitanje, nego mu otkri jo jednu novu,
mnogo grozniju nesreu koja ga eka.
- Ti e - jeknu iz proroita - ubiti svoga roenog oca, oeniti se svojom majkom i svijetu roditi groznu djecu.
Kad je to Edip uo, obuze ga neizreciv strah, i kako mu je srce ipak jo uvijek govorilo da su tako njeni roditelji
kao to su Polib i Meropa zacijelo njegovi pravi roditelji, nije se usudio vratiti u domovinu, bojei se da bi
mogao, gonjen Sudbinom, dii ruku na svoga ljubljenog oca Poliba i, udaren od bogova neodoljivim ludilom,
sklopiti sramotan brak sa svojom majkom Meropom. Zato krene iz Delfa i udari put Beotije. Jo se nalazio na
cesti izmeu Delfa i grada Daulije, kad na jednom raskru vidje kako mu dolaze u susret kola na kojima je
sjedio jedan njemu nepoznat starac s jednim glasnikom, jednim vozaem i s dvojicom slugu. Voza i starac, sus-
revi se s pjeakom u uskom prolazu, goropadno ga potjerae s puta. Edip, od prirode nagao, udari prkosnog
vozaa. No starac, videi mladia kako smjelo pristupa kolima, otro naniani svojim dvostrukim ostanom to ga
je imao u ruci i zada mu teak udarac po glavi. Sada Edip, sav izvan sebe, po prvi se put poslui junakom
snagom koju su mu bogovi dali, digne svoj putniki tap i gurne starca tako da se brzo skotrljao natrake s
kolnog sjedala. Nasta okraj: Edip se protiv trojice morao boriti za svoj ivot; no njegova mladenaka snaga
nadvlada, on ih pobi sve, osim jednoga koji pobje-e, pa ode svojim putem.
Edip nije ni slutio da je uinio to drugo osim da se u samoobrani osvetio obinom Foaninu ili Beoaninu i
njegovim slugama, koji su zajedno s njim napali na njegov ivot. Jer starac koji ga je sreo nije imao na sebi
nikakva znaka vieg dostojanstva. No ubijeni starac nije bio nitko drugi nego Laj, kralj tebanski, otac ubojice; on
je iao k pitijskom proroitu putujui tim putem. Tako se ispunilo dvostruko proroanstvo to su ga dobili i otac
i sin i kojemu su obojica htjela umai; i Sudbina je izvrila svoje. Kralj u Plateji, po imenu Damazistrat, naao je
tjelesa ubijanih/Tebanaca na raskru, saalio se na njih i dao ih pokopati. Njihov spomenik od gomile kamenja
usred raskra mogao je putnik vidjeti jo nakon mnogo stotina godina.
Edip u Tebi. Njegov brak s majkom
Nedugo poslije toga dogaaja osvanu pred vratima grada Tebe u Beotiji krilata neman Sfinga, sprijeda kao
djevojka, straga kao lav. To je bila ki Tifona i Ehidne, zmijolike nimfe, plodne majke tolikih udovita, i sestra
podzemnoga psa Kerbera, lernejske Hidre i Himere kojoj je iz drijela suk-
223
ljala vatra. Sfinga se smjestila na jednoj stijeni, odakle je stanovnicima Tebe zadavala svakojake zagonetke koje
je nauila od Muza. Ako ne bi dobila pravog odgovora, pograbila bi onoga koji se prihvatio da rijei zagonetku,
rastrgala ga i prodrla. Ta nevolja pritisnu Tebu upravo u vrijeme kad su alili za svojim kraljem, koji je na
jednom putovanju pao od uboj-nike ruke - nitko nije znao od ije - a mjesto njega je uzeo vlast u ruke Kreont,
brat kraljice Jokaste. Napokon se dogodilo da je Sfinga zadala zagonetku i roenom sinu toga Kreonta, a kad je
nije odgonenuo, pograbila ga je i prodrla. Ta nevolja nagna kralja Kreonta da javno proglasi da e onomu koji
oslobodi grad od krvnice Sfinge dati kraljevstvo i svoju sestru Jokastu za enu. Upravo kad je taj proglas bio
objavljen, stigne u Tebu Edip s putnikom palicom u ruci. Opasnost, a i nagrada primamie ga, osobito jer zbog
groznog proroanstva koje je lebdjelo nad njim, nije mnogo drao do svog ivota. Stoga se zaputi do stijene na
kojoj se Sfinga smjestila, i stane da uje zagonetku. Neman smiljae kako e smionom mladiu zadati nerjeivu
zagonetku, pa progovori ovako:
- Jutrom ide na etiri noge, o podne na dvije, a podveer na tri. Od svih stvorova jedino taj mijenja broj nogu, i
upravo kad ih ima najvie, najmanja je snaga i brzina njegovih udova.
Edip se nasmijei uvi zagonetku, jer mu se uope nije inila teka.
- Tvoja je zagonetka ovjek - odgovori on - koji u jutro svoga ivota, dok je jo slabo i nejako djetece, hoda na
svoje dvije noge i dvije ruke; kad ojaa, onda, o podne svoga ivota, hoda samo na svoje dvije noge; kad
napokon stigne pod veer svoga ivota kao starac, pa treba potpore, uzima u pomo tap kao treu nogu.
Zagonetka je bila sretno rijeena, a Sfinga se od sramote i oaja baci sa stijene i ubije se.1 Edip dobije za
nagradu kraljevstvo tebansko i ruku kraljice udovice, koja je bila njegova roena mati. Jokasta mu rodi etvero
djece: najprije dva sina Eteokla i Polinika, zatim dvije keri, stariju Antigonu i mlau Izmenu. No to etvero
njegove djece bijahu ujedno njegova braa i sestre.
Grozno otkrie
Dugo je vremena bila zapretana grozna tajna, a Edip je, uz neke pogreke, bio dobar i pravedan vladar, vladajui
s Jokastom sretan i ljubljen od naroda. No napokon bogovi pritisnu Tebu stranom kugom, koja je poela grozno
bjesniti u narodu i protiv koje nije pomagalo nikakvo sredstvo. Te-banci protiv strane nesree, u kojoj su vidjeli
bi boji, potrae zatitu kod
1 Po drugoj prii ubio ju je Edip.
-------------------------------------------------------.------- 224---------------------------------------------------------------
svoga vladara, kojega su smatrali tienikom neba. Mukarci i ene, starci i djeca, na elu sa sveenicima, s
maslinovim granicama u rukama, dooe pred kraljevu palau, posjedae po stepenicama rtvenika koji je
stajao pred palaom i oko njega, ekajui da se pojavi njihov vladar. Kad je Edip, izazvan od tolikoga naroda,
izaao iz svoje palae i zapitao, zato se itavim gradom die dim sa rtvenika i uju jadikovke, odgovori mu
najstariji sveenik u ime svih:
Vidi i sam, gospodaru, kako nas nevolja bije: panjake i polja pri nepodnoljiva ega; u naim kuama hara
smrtonosna kuga; uzalud nastoji grad da izdigne glavu iz krvavih valova propasti. U toj nevolji utjeemo se tebi,
ljubljeni kralju! Ti si nas ve jednom oslobodio smrtnoga danka, kojim nas je desetkovala bijesna zagonetaica.
Zacijelo se to nije dogodilo bez pomoi bogova. Stoga se pouzdaj emo u tebe da e nam i sada nai pomoi, kod
bogova ili ljudi.
- Jadna djeco! - odgovori Edip - dobro znam zato se utjeete meni. Znam da trpite, ali nitko ne trpi u srcu toliko
kao ja, jer moje srce ne oplakuje samo pojedince, nego itav grad! Stoga me vi ne budite kao nekoga koji je
zapao u san, nego sam ja ve u dui razmiljao o razliitim sredstvima, i napokon mislim da sam jedno i naao.
Poslao sam, naime, svoga urjaka Kreonta u Delfe, k pitijskom Apolonu, da pita kakvim bih djelima, ili rijeima
mogao osloboditit ovaj grad.
Jo je kralj bio u rijei, kad i Kreont stupi meu mnotvo i u nazonosti naroda priopi kralju odgovor proroita,
koji, dakako, nije bio utjean: Apolon je zapovjedio da se iz zemlje izagna zloin kojemu Teba prua utoite, i
da se ne njeguje ono to se ne moe oprati nikakvom rtvom, jer umorstvo kralja Laj a lei kao teko prokletstvo
na zemlji.
Edip nije ni slutio da je onaj starac kojega je on ubio upravo taj zbog kojega gnjev bogova pogaa njegov narod,
pa dade da mu ispripovijedaju umorstvo kraljevo, ali duh mu je jo uvijek ostao zaslijepljen. Izjavivi da mu je
dunost osvetiti ubijenog Laj a, otpusti sakupljeni narod kui. Na-to po itavoj zemlji objavi proglas, ako tko ita
zna o ubojici Lajevu, neka sve prijavi; pa ako tko i u tuoj zemlji zna neto o tome, dobit e, ako prijavi, nagradu
i stei e zahvalnost grada. Onaj, naprotiv, koji iz prijateljstva prema ubojici, ili strahujui za sebe, ne prijavi
krivca, taj neka bude iskljuen od svakoga bogosluja, od rtvenih gozba, dapae od druenja i razgovora sa
svojim sugraanima. Ubojicu samoga napokon prokune Edip stranim kletvama, elei mu nevolju i muke kroz
cio ivot i najposlije propast. I neka ga to stigne makar ivio i u skrovitu kraljeve palae! Osim svega toga
poalje kralj dva glasnika po slijepog vraa Tireziju, koji je mudrou i vidovitou bio gotovo ravan Apolonu.
Ovaj doskora i doe drei se za ruku malog djeaka koji ga je vodio, te stupi pred kralja i sakupljeni narod.
Edip mu izloi nevolju koja bije njega i cijelu zemlju, i zamoli ga da upotrijebi svoju proroku vjetinu i
pomogne da se pronae ubojica.
225
No Tirezija jauknu i, ispruivi ruke prema kralju, ree:
- Uasno je znanje koje znalcu samo nesreu donosi! Pusti me, kralju, da se vratim kui! Snosi ti svoje jade, i
pusti mene da ja snosim svoje!
Edip navali sada jo vie na vraa, a narod koji ga je okruivao baci se pred njim na koljena molei od njega
pomo. No kako Tirezija nije ni tada htio nita dalje objanjavati, raspali se gnjev Edipov, pa poe grditi Tireziju
kao sukrivca ili pae sudionika pri ubojstvu Lajevu.
- tovie, da nisi slijep, jedinomu bih tebi pripisao to nedjelo zavri Edip.
Ta optuba slijepom proroku razvee jezik.
- Edipe - ree on - posluaj svoj vlastiti proglas: ne govori vie sa mnom, ne govori ni s jednim sugraaninom!
Jer ti si sam onaj uas koji kalja ovaj grad! Da, ti si ubojica kraljev, ti si onaj koji s najmilijima ivi u grenom
stanju!
Edip je sada bio zaslijepljen: izgrdi vraa kao arobnjaka, kao smutljivca i varalicu. Osumnjii i svoga urjaka
Kreonta, okrivivi obojicu da su se urotili protiv prijestolja, s kojega svojim spletom lai ele sruiti njega,
spasitelja grada. Ali Tirezija ga sada jo jasnije oznai kao ubojicu oca i mua svoje majke, proree mu njegovu
blisku nevolju i ljutito se udalji drei se za ruku svoga malog vodia. Meutim je i knez Kreont uo za optube
kraljeve pa je dohrlio, i meu njima se zapodjela otra prepirka, koju je Jokasta uzalud kuala stiati bacivi se
meu posvaene roake. Kreont nepomiren i srdit ode od svog zeta.
Jo zasljepljenija od kralja bila je njegova ena Jokasta. Tek to je ula iz usta svoga mua da ga je Tirezija
nazvao ubojicom Lajevim, poe glasno proklinjati vraa i proroko umijee.
- Pogledaj samo, dragi Edipe - povie ona - kako malo proroci znaju: pogledaj na jednom primjeru! Moj prvi
mu Laj dobio je takoer jednom proroanstvo da e poginuti od ino vije ruke. No njega ubie razbojnici na
raskru, a na jedini sin bio je svezan za noge i baen u pustu goru kad su mu bila tek tri dana. Tako su se
obistinile rijei proroka!
Te rijei, koje je kraljica izgovorila s porugljivim smijehom, ui-nie na Edipa sasvim drugi dojam nego je ona
oekivala.
- Na raskru je, veli, poginuo Laj? - zapita u najveem uzbuenju i strahu Edip. - Reci brzo kakav je bio njegov
stas, koliko mu je bilo godina?
- Bio je visok - odgovori Jokasta, ne shvaajui uzbuenje svoga mua - prve sijede kovrice resile su njegovu
glavu. Bio je tebi, dragi Edipe, stasom i licem vrlo slian!
- Tirezija nije slijep, Tirezija vidi! - klikne sada Edip zaprepaten, jer mu je kroz mrak njegova duha najednom
sijevnulo kao munja.
Ali sam uas gonio ga je da dalje istrauje, kao da na svoja pita-
226
nj a mora dobiti odgovore koji bi mu to uasno otkrie predstavili najednom kao zabludu. No sve su se okolnosti
poklapale, i napokon dozna Edip da je jedan sluga kod umorstva Lajeva pobjegao i javio itav dogaaj. Ali taj je
sluga, im je vidio Edipa na prijestolju, usrdno molio da ga poalju to dalje od grada na kraljeve panjake. Edip
poeli da ga vidi, i slugu pozovu u grad. No jo prije nego to je sluga stigao, doe jedan glasnik iz Korinta i javi
Edipu smrt njegova oca Poliba, pozvavi ga na ispranjeno prijestolje korintsko.
Na tu vijest kraljica ponovno kliknu pobjedonosno:
- Uzviena proroanstva, gdje ste? Otac, kojega je Edip imao umoriti, umro je blago od starake slabosti!
Drugaije je ta vijest djelovala na pobonijega kralja Edipa, koji, premda je jo uvijek rado bio sklon da smatra
Poliba svojim ocem, ipak nikako nije mogao pojmiti kako bi boje proroanstvo moglo ostati neizvreno. Nije
htio ii ni u Korint, jer je ondje jo ivjela njegova mati Meropa, pa bi se drugi dio proroanstva, njegova
enidba s majkom, jo uvijek mogao ispuniti. Tu mu sumnju, dakako, brzo razbi glasnik korintski. On je, naime,
bio isti onaj ovjek koji je pred mnogo godina primio novoroeno dijete od jednoga Lajeva sluge na brdu
Kiteronu i odrijeio mu probodene i svezane noge. On lako dokaza kralju da je on samo posinak, no ipak na-
sljednik korintskog kralja Poliba. Nejasan nagon za istinom natjera Edipa da pita za onoga slugu Lajeva koji ga
je kao dijete predao Korinaninu. Od svoje druine sazna da je to isti onaj pastir koji je umakao pri umorstvu La-
jevu i sada na granici pase kraljeva stada.
Kad je to Jokasta ula, uz glasni jauk napusti mua i sakupljeni narod. Edip, koji je svoje oko namjerno nastojao
zastrijeti tamom, krivo shvati njezin odlazak.
- Zacijelo se boji - ree narodu - kao ponosna ena, da e se otkriti kako sam prosta roda. Ali ja sebe smatram
sinom Sree i ne stidim se svoga podrijetla!
Sada se pojavi sijedi pastir, koji je bio doveden iz daljine; Korin-anin ga odmah prepozna kao onoga koji mu je
neko predao djeaka na Kiteronu. No stari je pastir bio sav blijed od straha i najprije htjede sve poricati, ali na
srdite prijetnje kralja Edipa, koji naredi da ga svezu konopcima, ree napokon svu istinu: kako je Edip sin Laj a i
Jokaste, kako ga je strano proroanstvo da e ubiti oca predalo u njegove ruke, ali ga je on iz samilosti sauvao.
Jokasta i Edip kanjavaju se sami
Svaka je sumnja sada bila uklonjena, a uas otkriven. Uz mahniti krik poleti Edip u palau, stane okolo tumarati
traei ma da ukloni sa zemlje udo-
227
vite koje je njegova mati i ena. Poto mu se sve kao bjesomunomu sklanjalo s puta, potri, strano urlajui, do
svoje spavaonice, razbije zakljuana dvokrilna vrata i provali unutra. Jezovit prizor zakoi mu korak. On ugleda
Jokastu, rasputene i raupane kose, kako lebdi iznad postelje, a vrat je konopcem stegnula i objesila se. Dugo
je Edip ukoeno gledao, a onda se priblii mrtvom tijelu riui i jecajui, odrijei zategnuto ue tako da se tijelo
spustilo na pod, i kako je sada pred njim isprueno lealo, istrg-ne iz enine haljine zlatne igle. Desnom ih
rukom podigne uvis, prokune svoje oi da nikada vie ne gledaju to je uinio i pretrpio, i stane kopati zlatnim
iljkom po njima dok nisu one jabuice bile probodene i mlaz krvi potekao iz upljina. Tada zatrai da njemu,
slijepcu, otvore vrata, da ga izvedu i pokau itavom tebanskom narodu kao ubojicu svoga oca i mua svoje
majke, kao prokletstvo Neba i ruglo Zemlje. Sluge ispune njegovu elju, ali narod svoga vladara, kojega je
nekada toliko ljubio i tovao, ne doeka s gnuanjem, nego s iskrenim saaljenjem. Sam Kreont, njegov urjak,
kojega je njegovo nepravedno sumnjienje uvrijedilo, dohrli, ali ne da mu se ruga, nego da ovjeka na kojem lei
prokletstvo ukloni sa sunanog svjetla i ispred oiju naroda i da ga preporui njegovoj djeci.
Skrena Edipa dirnu tolika dobrota. On preda svome urjaku prijestolje da ga sauva njegovim mladim sinovima,
i zamoli za svoju nesretnu majku grob, a za osirotjele keri zatitu novoga vladara. Za sebe pak zaeli da ga
protjera iz zemlje, koju je okaljao dvostrukim zloinom, i da ga progna na brdo Kiteron, koje su mu ve nekada
roditelji odredili za grob, i gdje sada eli ivjeti ili umrijeti, kako ve bogovi odrede. Tada zaeli da jo jednom
uje glas svojih keri, pa poloi ruku na njihove nevine glave. Kre-onta blagoslovi za svu njegovu ljubav koju
mu je iskazao, a koju on nije zasluio, te njemu i itavom narodu zaeli bolju zatitu bogova nego to ju je sam
iskusio.
Nato ga Kreont odvede u kuu, i Edip, jo nedavno slavljeni spasitelj Tebe, moni vladar kojega su sluale tisue
ljudi, Edip koji je proni-cao u tako duboke zagonetke, a istom tako kasno rijeio strahovitu zagonetku svoga
ivota, taj je Edip imao kao slijep prosjak izai kroz vrata svoga rodnog grada i preko granice svoga kraljevstva.
Edip i Antigona
U prvom asu nakon stranog otkria bila bi brza smrt Edipu najmilija, tovie, primio bi kao milost da se narod
digao protiv njega i kamenovao ga. Tako mu se i progonstvo, za koje je molio i Kreont mu ga odobrio, uinilo
kao dar. No kad je onako slijep sjedio u kui, a bijes mu se pomalo stiao, poe osjeati svu grozotu koju sa
sobom nosi potucanje slijepa prognanika
228
po tuini. Ljubav prema domovini poe se ponovno buditi u njemu sa svijeu da je za nehotine i nesvjesne
grijehe ve zapravo dosta kanjen smru Jokastinom i sljepoom koju je sam sebi zadao. Napokon se odvaio da
pred Kreontom i svojim roenim sinovima Eteoklom i Polinikom glasno izrekne elju da bi ostao kod kue. Ali
tada se pokazalo da je ganue kneza Kreonta bilo samo asovito i da njegovi sinovi takoer imaju tvrdo i sebino
srce. Kreont prisili svoga nesretnog roaka da ostane kod svoje prve odluke, a sinovi, kojima je ipak prva
dunost bila da pomognu svomu ocu, us-kratie mu svoju pomo. tovie, ne progovorivi s njim gotovo ni
rijei, dadoe mu prosjaki tap u ruku i izgurae ga iz kraljevske palae u Tebi. Samo njegove keri osjetie
djetinju samilost prema prognaniku. Mlaa ki Izmena osta u kui svoje brae da se ondje, koliko moe, zalae
za oevu stvar i da bude zagovornica prognana roditelja. Starija, Antigona, poe sa slijepim ocem u progonstvo,
da mu bude vodi u njegovu mraku. Ila je s njim po tekom putu lutajui bosa i bez hrane kroz divlje ume:
egu i pljusak podnosila je njena djevojka s ocem, i dok je kod kue s braom mogla ivjeti u obilju, bila je
zadovoljna u bijedi, ako je samo otac bio sit.
Edip je isprva mislio da u jednoj pustoi brda Kiterona produi ili zavri nesretni ivot. Ali kako je bio poboan
ovjek, nije htio ni takav korak uiniti bez volje bogova; zato poe najprije u Delfe k proroitu pitijskog
Apolona. Tu je dobio utjeno proroanstvo: bogovi priznaju da se Edip preko svoje volje ogrijeio protiv prirode
i najsvetijih zakona ljudskog drutva; tako teak prestupak mora se, dakako, okajati ako je i bio nehotian, ali
kazne ne smiju trajati vjeno. Stoga mu objavi bog: nakon duga, dodue, vremena, ali naposljetku ipak eka ga
izbavljenje kad stigne do zemlje koju mu je Sudbina odredila, gdje e mu asne boice, ljute Eume-nide, pruiti
utoite. No ime Eumenide, Milostive, bio je nadimak Erinija (Furija), boica osvete, koje su ljudi htjeli poastiti
i umilostiviti takvim poljepanim imenom. Proroanstvo je bilo zagonetno i jezovito: kod Erinija ima Edip za
svoje protuprirodne grijehe nai mir i izbavljenje od svoje kazne! No on se ipak pouzda u obeanje boje i poe
okolo po Grkoj, preputajui Sudbini da odredi kada se to ima ispuniti, voen i njegovan od svoje pobone
keri i ivei od milostinje dobrih ljudi. Uvijek je molio samo malo i dobivao samo malo. Ali on se svaki put
zadovoljio time, jer ga dugotrajno progonstvo, nuda i njegova vlastita plemenitost nauie da bude s malim
zadovoljan.
Edip na Kolonu
Poslije duga putovanja, sad kroz naseljenu sad kroz pustu zemlju, stigoe jedne veeri oboje putnika u vrlo pitom
kraj i dooe do ubava gaja kod
229
jednog ljupkog sela. Slavuji su prhali kroz grmlje pjevajui slatkim glasom, loza je mirisala, a stabla maslina i
lovora rasla su po surovim stijenama, koje su okolinu vie resile nego ruile. I slijepi Edip outi ostalim svojim
osjetilima ljupkost toga mjesta, a iz opisa svoje keri zakljui da to mora biti posveeno mjesto. U daljini su se
dizale kule nekoga grada, i Antigona dozna od ljudi da se nalaze u blizini Atene. Edip se umoran od dnevnog
puta spusti na jedan kamen. Uto proe onuda jedan stanovnik sela i pozove Edipa da se makne s toga mjesta, jer
je to posveeno tlo koje ne doputa da se po njem gazi. Tada putnici brzo doznae da su se zaustavili u mjestancu
Kolonu i u gaju sve vidnih Eumenida, pod kojim su imenom ovdje Atenjani tovali Erinije.
Sada Edip razabra da je stigao na cilj svoga putovanja i da je blizu spokojnom rjeenju svoje neprijazne sudbine.
Na njegove rijei zamisli se Kolonjanin i ne usudi se vie tjerati stranca s njegova sjedita dok ne obavijesti
kralja o tom dogaaju.
- A tko vlada u vaoj zemlji? - zapita Edip, kojemu u njegovoj dugotrajnoj bijedi nisu vie bili poznati dogaaji i
prilike u svijetu.
- Zar ne poznaje monoga i plemenitog junaka Tezeja? - zapita seljanki. - Ta itav je svijet pun njegove slave!
- No, ako je va vladar tako plemenit - odgovori Edip - onda budi ti mojim glasnikom i zamoli ga neka doe
ovamo. Za tu ljubav obeavam mu veliku nagradu.
- Kakvo bi dobroinstvo naem kralju mogao iskazati slijep ovjek? - ree seljak i pogleda stranca malo
porugljivim i saaljivim pogledom. - Pa ipak - nastavi on - da nema tvoje sljepoe, ovjee, ti bi imao plemenit,
otmjen izgled, to me nagoni da te potujem. Stoga u ispuniti tvoju elju i isporuiti tvoju molbu svojim
sugraanima i naemu kralju. Sjedi ovdje dok ne izvrim tvoj nalog. Oni neka onda odlue moe li ovdje ostati
ili mora odmah putovati dalje.
Kad je Edip osjetio da je ponovno sam sa svojom kerkom, ustane sa svoga sjedita, baci se niice na zemlju i
izlije svoje srce u arkoj molitvi Eumenidama, stranim kerima Mraka i majke Zemlje, koje su izabrale tako
ljupki stan u ovom gaju.
- O vi strane, a ipak milostive - moljae se Edip - pokaite mi sada po Apolonovu proroanstvu daljnji tijek
moga ivota, ako nisam jo uvijek premalo trpio u svom mukotrpnom ivotu! Smilujte se, keri Mraka, smiluj
se, asni grade Atenin, sjeni kralja Edipa, koja stoji pred vama, jer to vie nije Edip!
Nisu dugo ostali sami. Vijest da se neki slijep ovjek, iji izgled ulijeva potovanje, zaustavio u gaju Eumenida,
u koji inae smrtnicima nije doputeno stupiti, okupila je brzo oko njega najstarije ljude u selu, koji su doli da
sprijee oskvrnjenje svetoga mjesta. Jo ih vei strah obuze kad su uli da je slijepac ovjek kojega progoni
Sudbina. Oni se pobojae da e
230
na sebe navaliti gnjev boanstva ako ovjeka kojega je nebo igosalo jo dulje trpe na svetom mjestu, pa mu
narede da smjesta napusti njihov kraj. Edip ih usrdno zamoli da ga ne tjeraju s cilja njegova lutanja koji mu je
odredio glas samoga boanstva. Antigona se pridrui njegovoj molbi.
- Ako neete da se smirujete sijedoj kosi moga oca - ree djevojka - primite ga radi mene naputene, jer na meni
nema nikakve krivnje. Pourite se i iskaite nam svoju milost nenadano!
Dok su oni tako razgovarali, a stanovnici se kolebali u svojoj odluci izmeu samilosti i straha od Erinija, ugleda
Antigona jednu djevojku gdje jae na konjiu, putniki joj eir zaklanja lice od sunca, a ona juri ravno prema
njima; prati je jedan sluga, takoer na konju.
- To je moja Izmena - klikne Antigona radosno uzbuena - ve mi svijetli njezino milo sjajno oko! Zacijelo nam
donosi nove vijesti iz domovine!
Brzo je djevojka, najmlae dijete prognanoga kralja, stigla do njih i skoila s konja. Ona se otputila iz Tebe samo
s jednim slugom, koji joj je jedini ostao vjeran, da donese ocu vijest o prilikama u domovini. Njegovi sinovi
bijahu ondje pritisnuti velikom nevoljom, koju su sami skrivili. Isprva su namjeravali da prijestolje potpuno
prepuste svome ujaku Kreon-tu, jer im je prokletstvo njihova roda kao prijetnja lebdjelo pred oima. Ali s
vremenom, to je vie blijedila slika njihova oca, gubilo se i to uvstvo; kod njih se probudila elja za vlau i
kraljevskim dostojanstvom, a s tim se pojavio i razdor. Polinik, koji je na svojoj strani imao pravo prvorodstva,
sjeo je prvi na prijestolje. Ali mlai, Eteoklo, koji se nije zadovoljio da s bratom naizmjenice vlada kako je to
Polinik predloio, zaveo je narod i protjerao starijeg brata iz zemlje. Polinik je, tako se u Tebi pronio glas,
pobjegao u Arg na Peloponezu, postao ondje zet kralja Adrasta, stekao tamo prijatelja i saveznika i zaprijetio
svomu rodnom gradu osvojenjem i odmazdom. Ali u isti as proulo se i novo proroanstvo, po kojemu sinovi
Edipovi ne mogu nita bez svoga oca, pa ga moraju nai mrtva ili iva, ako im je stalo do njihova spasa.
To su bile vijesti koje je Izmena donijela svomu ocu. Kolonjani su sluali udei se, a Edip se digne visoko sa
svoga sjedita.
- Tako dakle stoji sa mnom! -,ree on, a kraljevsko mu dostojanstvo zasja na slijepu licu. - U prognanika, u
prosjaka trae sinovi pomo? Sada tek, kad nisam nita, postajem pravi ovjek?
- Tako je - nastavi Izmena sa svojim vijestima - a znaj, oe, i to da e upravo radi toga za vrlo kratko vrijeme
doi ovamo na ujak Kreont, i ja sam se jako urila da stignem prije njega. On te hoe nagovoriti ili uhvatiti da te
odvede i postavi na granici tebanskog podruja, da bi se proroanstvo ispunilo u korist njegovu i naega brata
Eteokla, a da ipak tvoja nazonost ne oskvrne grada.
231
- Od koga zna sve to? - upita otac.
- Od hodoasnika koji odlaze u Delfe.
- A ako tamo umrem - zapita Edip dalje - hoe li me pokopati u tebenskoj zemlji?
- Ne - odgovori djevojka - to ne doputa krvna krivnja na tvojoj dui.
- Dobro - povie stari kralj gnjevno - onda me oni nee nikada dobiti u svoje ruke! Ako je u mojih sinova jaa
elja za vlau nego djetinja ljubav, onda neka im ni nebo nikada ne ugasi njihovu kobnu neslogu, a ako do mene
stoji odluka u njihovu sporu, onda ni onaj koji sada dri ezlo u rukama ne ostao na prijestolju, ni onaj prognani
nikada vie ne vidio svoje domovine! Samo ove keri su prava moja djeca! U njima neka se ugasi moja krivnja,
za njih molim blagoslov s neba, za njih molim od vas zatitu, milosrdni prijatelji! Pruite njima vau djelotvornu
pomo: time ete svome gradu stei jaku obranu!
Edip i Tezej
Kolonjane ispuni veliko strahopoitanje pred slijepim Edipom, koji je i u svom prognanstvu bio jo tako silan;
oni ga svjetuju neka rtvom ljevani-com oisti oskvrnjeni gaj Eumenida. Istom sada doznae i starci za ime
kralja Edipa i za njegovu krivnju, za koju nije bio kriv, i tko zna ne bi li ih jeza od njegova djela iznova okrenula
protiv njega da u taj as nije meu njih stupio njihov kralj Tezej, koji je doao na poziv Edipov. On prie pri-
jazno i s potovanjem slijepom strancu i ljupkim mu rijeima progovori:
- Siromani Edipe, meni nije tvoj udes nepoznat, i ve tvoje iz-bodene oi kazuju mi koga imam pred sobom.
Tvoja mi nesrea duboko dira duu. Reci mi to trai od grada i mene. Morao bi doista traiti strano djelo kad
bih ti ja mogao uskratiti pomo! Ja nisam zaboravio da sam i ja poput tebe odrastao u tuini i preturio mnoge
opasnosti.
- Razabirem tvoju plemenitost u tvom kratkom govoru - odgovori Edip. - Dolazim da ti izreknem molbu koja je
zapravo dar. Ja ti poklanjam ovo svoje izmueno tijelo, vrlo neugodno, dodue ali ipak veliko blago. Ti me
sahrani, pa e poeti obilan blagoslov za svoju dobrotu!
- Doista - ree Tezej u udu - milost koju moli vrlo je malena. Trai neto bolje, neto vie, i sve u ti uiniti.
- Milost nije tako laka kako ti misli - nastavi Edip - morat e voditi borbu zbog ovoga moga jadnog tijela.
Nato mu ispria o svom progonstvu i o kasnoj i sebinoj elji svojih roaka da ponovno bude uz njih.
Naposljetku ga usrdno zamoli da mu prui svoju junaku pomo.
232
Tezej ga pozorno saslua i sveano ree:
- Ve zato to je svakom gostu moja kua otvorena ne smijem ti uskratiti ruku pomonicu. Kako bih to uinio,
kad ti osim toga meni i mojoj zemlji obeava toliko blagoslova, a dovela te ruka boja k mom ognjitu!
Nato pusti Edipu na volju hoe li poi s njim u Atenu ili e ostati na Kolonu kao gost. Edip odabere Kolon, jer
mu je Sudbina odredila da na tom mjestu gdje se upravo nalazi pobijedi svoje neprijatelje i slavno zavri svoj
ivot.
Atenski mu kralj obea najsnaniju zatitu i vrati se u grad.
Edip i Kreont
Naskoro iza toga navali kralj Kreont iz Tebe s oruanim ljudima na Kolon i pohrli k Edipu.
- Vi ste iznenaeni mojim ulaskom u atiko podruje - ree Kreont okrenuvi se jo uvijek sakupljenim
Kolonjanima - ali se ne bojte i ne ljutite: ja nisam tako mlad da bih od obijesti zavojtio na najjai grad Grke.Ja
sam starac kojega su njegovi sugraani poslali da ovoga ovjeka ovdje prijateljski nagovorim da se sa mnom
vrati u Tebu.
Zatim se obrati Edipu i dobro smiljenim rijeima izrazi hinjeno suosjeanje zbog njegove bijede i nevolje
njegovih keri. Ali Edip podigne svoj tap i isprui ga u znak da mu Kreont ne prilazi blie.
- Bestidna varalice! - viknu Edip - samo to je jo trebalo mojoj nevolji da ti doe i da me odvede sa sobom kao
zarobljenika! Ne nadaj se da e pomou mene osloboditi svoj grad od kazne koja ga eka. Neu doi k vama ja,
nego u vam poslati samo duha osvete, a moja dva nemilosrdna sina neka imaju samo toliko tebanske zemlje
koliko im je potrebno da umirui lee na njoj.
Kreont nato silom htjede odvesti slijepog kralja, ali graani se kolonski digoe protiv toga, oslonivr se na
Tezejevu rije, i ne dopustie da se to dogodi. Meutim su u guvi Tebanci na mig svoga gospodara uhvatili
Izmenu i Antigonu, otrgli ih od njihova oca i odveli odande svladavi otpor Kolonjana. Kreont sada porugljivo
ree Edipu:
- Tvoje sam ti tapove oteo: pokuaj sada, slijepce, putovati dalje!
Ohrabren tim uspjehom, navali Kreont ponovno na Edipa i ve stavi ruku na njega, kadno doe Tezej, kojega je
vijest o oruanom ulasku u Kolon dozvala natrag. im je uo i vidio to se dogodilo i to se jo radi, poalje
svoje sluge pjeke i na konjima onim putem kuda su Tebanci odvukli Edipove keri kao plijen, a Kreontu izjavi
da ga nee pustiti na slobodu dok Edipu ne vrati njegove keri.
233
- Sine Egejev - zapoe postiden - ja doista nisam doao da zavoj-tim na tebe i tvoj grad. Ta ja nisam znao da je
tvoje graane obuzela tolika ljubav za ovoga moga slijepog roaka, kojemu sam htio uiniti dobro, da bi ubojicu
oca, mua svoje majke radije drali kod sebe nego ga pustili u njegovu domovinu!
Tezej mu naloi da uti, da bez oklijevanja poe s njim i da mu pokae gdje se nalaze djevojke. Za kratko
vrijeme vrati se Tezej vodei spaene djevojke i preda ih duboko dirnutom Edipu u ruke. Kreont i njegove sluge
bijahu otili.
Edip i Polinik
Siromanom Edipu jo nije bilo sueno da se smiri. Tezej sa svoga kratkog pohoda donese vijest da je jedan
bliski roak Edipov - koji nije doao iz Tebe - doao na Kolon i sjeo kao pribjegar kod rtvenika oblinjega
hrama Posidonova gdje je Tezej malo prije rtvovao.
- To je moj omraeni sin Polinik - povie Edip razjaren. - Bilo bi mi nepodnoljivo kad bih ga morao sasluati!
No Antigona, koja je voljela toga brata kao njenijega i boljeg, znala je stiati uskipjeli gnjev oev i namoliti
Edipa da bar saslua nesretnog sina. Poto se Edip uvjerio da e mu njegov zatitnik Tezej pruiti pomo i protiv
Polinika ako bi ga htio silom odvesti, pusti sina pred sebe.
Polinik je ve svojim nastupom pokazao sasvim drugu ud nego njegfov ujak Kreont, a Antigona nije propustila
da oca na to upozori.
- Vidim onoga stranca - povikne ona - kako dolazi bez pratnje! Suze mu teku iz oiju.
- Je li on? - zapita Edip i okrene glavu od njega.
- Da, oe - odgovori dobra sestra - tvoj sin Polinik stoji pred tobom.
Polinik se baci niice pred ocem i obujmi njegova koljena. Gledajui gore na njega jadikovao je promatrajui
njegovo prosjako odijelo, uplje oi i sijedu kosu, koja je neeljana leprala na vjetru.
- Ah, prekasno saznajem sve ovo - povie on - da, ja sam moram to potvrditi, ja sam zaboravio svoga oca. to bi
bilo od njega bez skrbi mojih sestara? Ja sam se teko ogrijeio o tebe, oe! Zar mi ne moe oprostiti? Ti uti?
Ta reci neto, oe! Ne srdi se tako neumoljivo i ne odvraaj glavu od mene! O drage sestre, pokuajte vi
razvezati kruti jezik moga roditelja!
- Reci najprije ti, brate, to te je dovelo ovamo - ree njena Antigona - moda e tvoje rijei otvoriti i njegova
usta!
234
i
Polinik nato ispripovjedi kako ga je brat protjerao, kako ga je kralj Adrast u Argu primio i dao mu svoju ker za
enu, kako je ondje za svoju pravednu stvar predobio sedam knezova sa sedmerostrukom vojskom i kako su
saveznici ve opkolili tebansko podruje. Tada plaui zamoli oca da poe s njim i, kada s njegovom pomoi
bude sruen oholi brat, da po drugi put primi krunu tebansku iz ruku svoga sina.
Ali ino vije kajanje nije moglo smekati tvrdo srce uvrijeena oca.
- Besramnice! - ree otac ne diui Polinika sa zemlje - kad si prijestolje i ezlo imao jo u svojim rukama,
prognao si oca iz domovine i obukao ga u ovo prosjako odijelo, zbog kojega ga sada ali, kad te je snala
jednaka bijeda kao njega! Ti i tvoj brat, vi niste moja prava djeca: da je do vas bilo, ve bih davno bio mrtav!
Samo po svojim kerima ja ivim. Vas ve eka osveta bogova. Ti nee unititi svoga rodnog grada; leat e u
svojoj krvi, a tvoj brat u svojoj. To je odgovor koji moe ponijeti svojim saveznicima!
Antigona sada prie svomu bratu, koji je na oevu kletvu zaprepaten skoio sa zemlje i uzmaknuo nekoliko
koraka.
- Posluaj moju arku molbu, Polinie - ree grlei brata - vrati se sa svojom vojskom u Arg, nemoj ratovati
protiv svoga rodnog grada.
- Nemogue je ! - odgovori Polinik zateui. - Bijeg bi mi donio sramotu, dapae propast! Pa ako oba brata
moramo propasti, ne moemo ipak biti prijatelji!
Tako ree istrgnuvi se iz sestrinih ruku i oajan odjuri.
Edipov svretak
Tako se Edip odupirao pokuajima svojih roaka na jednoj i drugoj strani i prepustio ih bogu osvete. Ali sad je i
njegova sudbina bila ispunjena. Grom za gromom zatutnji s neba. Starac razum je taj glas te vrue zaeli da doe
Tezej. itava se okolina zastrla u olujnu tamu. Velik strah obuze slijepoga kralja: bojao se da ga njegov
gostoljubivi domain nee vie zatei iva ili pri potpunoj svijesti, da primi od njega punu zahvalnost za tolika
dobroinstva. Napokon doe Tezej. Edip sveano blagoslovi grad Atenu, pa pozove kralja da poslua boji glas i
da ga jedini on otprati do mjesta gdje ima da zavri svoj ivot netaknut od ljudske ruke i samo pred oima
Tezejevim. Nijednom ovjeku ne smije kazati gdje je Edip napustio zemlju. Ako sveti grob koji e ga progutati
ostane sakriven, bit e on jai branik Atene protiv svih njezinih neprijatelja nego koplje i tit i svi saveznici!
Svojim kerima i stanovnicima Kolona dopusti nato da ga prate jo komad puta, i tako se cijela povorka zaputi u
jezovitu hladovinu gaja
235
Eumenida. Nitko nije smio dirnuti Edipa; on, slijepac, upravljan dosad kerinom rukom, iao je udesno ojaan i
uspravan pred svima, pokazujui im put k cilju koji mu je odredila Sudbina.
U sredini gaja Eumenida vidjela se raspukla provalija, a na ulazu je bio mjedeni prag; do nje je vodilo vie
ukrtenih putova. O toj se peini od prastarih vremena prialo da je ondje jedan od ulaza u podzemni svijet. Edip
sada stupi na jedan puteljak, ali ne dopusti da ga povorka prati do same peine, nego se zaustavi pod jednim
upljim stablom, sjedne na kamen i razvee pojas svoga prljavog prosjakog odijela. Tada zatrai da mu donesu
ive vode, zatim opere sa sebe svu neistou od duga putovanja i obue sveano ruho koje su mu donijele
njegove keri iz jedne oblinje kue. Kad je tako potpuno preobuen i kao preobraen stajao, zatutnji podzemna
grmljavina iz Hada. Drui padoe djevojke, koje su se dosad trudile oko oca, u njegovo naruje, a Edip ih
zagrli, poljubi i rekne:
- Djeco, zbogom! Od danas vie nemate oca!
Iz toga zagrljaja trgne ih gromki glas, o kojemu se nije znalo da li je odjeknuo s neba ili iz podzemnoga svijeta.
- to oklijeva, Edipe? Zato se skanjujemo ii? - zau se. Kad je slijepi kralj uo taj glas, znao je da ga bog
zove, pa se
istrgne iz zagrljaja svoje djece, pozove kralja Tezeja k sebi i stavi ruke svojih keri u njegove za znak njegove
obaveze da ih nikada ne zapusti. Tada zapovjedi svima drugima da se okrenu i udalje. Samo Tezej smio je uz
njega pristupiti otvorenom ulazu. Edipove keri i pratnja posluae njegov mig, a okrenue se istom onda kad su
odmakli dobar komad puta.
Tada se dogodilo veliko udo. Kralju Edipu vie nije bilo ni traga ni glasa. Nijedna se munja nije mogla vidjeti,
nijedan grom uti, nikakav vihor osjetiti: grobna tiina vladae u zraku. Mrani ulaz u podzemni svijet kao da se
blago i neujno otvorio za njega, i kroz pukotinu zemlje spustio se od grijeha oieni starac, bez uzdisaja i
muke, u dubinu, tiho kao na krilima duhova. Tezeja opazie samoga kako rukom zasjenjuje oi kao da mu se
ukazalo boansko, mono privienje. Nato vidjee kako je visoko podigao ruke k nebu molei se bogovima na
Olimpu, a onda se ponovno skrueno bacio na tlo molei se bogovima podzemnoga svijeta. Nakon kratke mo-
litve vrati se kralj k djevojkama, uvjeri ih o svojoj oinskoj zatiti i poe s njima, utonuvi u duboke misli, natrag
u Atenu.
236
Sedam knezova zaklinje se na propast Tebe
Sedmorica protiv Tebe
Polinik i Tidej kod Adrasta
Adrast, sin Talajev, kralj u Argu, imao je petero djece, medu njima dvije lijepe keri, 'Argiju i Deipilu. O njima
je dobio neobino proroanstvo: da e ih jednom udati za lava i vepra. Uzalud se kralj domiljao kakav bi smisao
mogle imati te nejasne rijei, pa kad su djevojke poodrasle, smisli ih udati tako da se strano proroanstvo ni na
kakav nain ne bi moglo ispuniti. Ali boanska se rije nije mogla izigrati.
Sa dvije strane uu jedne noi dva bjegunca kroz gradska vrata u Arg. Iz Tebe je bio protjeran Polinik od svoga
brata Eteokla, a Tidej, sin Eneja i Peribeje, polubrat Meleagra i Dejanire, pobjegao je iz Kalidona gdje je u lovu
nehotice ubio jednog roaka. Oba se bjegunca sretnu pred kraljevom palaom u Argu. U nonoj tami pomislie
da su jedan drugomu neprijatelji, pa zapodjee meu sobom borbu. Adrast je uo zveku oruja pod svojim
dvorom, pa je siao s bakljom dolje i rastavio borce. Kad mu je nato zdesna i slijeva stajao po jedan junak, koji
su se jo maloprije borili, zaudi se kralj kao od nenadana privienja, jer ga je sa tita Polinikova gledala glava
lava, a s Tidejeva buljila je u njega glava vepra. Polinik je nosio takav znak na titu u ast Herakla, a Tidej je
izabrao svoj grb za uspomenu
237
na lov na kalidonskog vepra i na Meleagra. Sada Adrast vidje smisao onoga nejasnog proroanstva, i bjegunci
postae njegovi zetovi. Polinik dobije ruku starije keri Argije, a mlaa ki Deipila dopadne Tideja. Ujedno im
Adrast obea da e ih vratiti u njihove oinske drave iz kojih su protjerani. Najprije zakljue vojnu na Tebu.
Adrast sakupi svoje junake, sedam knezova, ako ubrojimo i njega samoga, sa sedam vojski. Njihova imena
bijahu: najprije Adrast, Polinik, i Tidej; zatim Amfijaraj i Kapanej, prvi je bio svak Adrastov, a drugi njegov
neak; napokon njegov brat Hipome-dont i mladi Partenopej. Ali Amfijaraj, koji je nekada dugo vremena bio
neprijatelj kraljev, bijae prorok pa je unaprijed vidio nesretni ishod itave vojne. Poto se uzalud trudio da
Adrasta i ostale junake odvrati od njihova nauma, potrai skrovite za koje je znala samo njegova ena Erifila,
sestra kralja Adrasta, i ondje se najpomnije sakrije. Dugo su ga junaci uzalud traili, a bez njega, kojega je
obiavao zvati okom svoje vojske, nije se Adrast usudio poi na vojnu. No Polinik, kad je morao bjeati od kue,
ponio je sa sobom ogrlicu i veo, kobne darove koje je neko Afrodita dala Harmoniji kad se udavala za Kadma,
osnivaa Tebe, i koji su svakomu koji ih je nosio donijeli propast. Darovi su doista ve upropastili samu
Harmoniju, pa Semelu, majku Dionizovu, i Jokastu.1 Naj poslije ih je posjedovala Argija, ena Polinikova, koja
je takoer imala biti nesretna. Sada odlui njezin mu da jednim od njih, ogrlicom, podmiti Erifilu da bi njemu i
njegovim saveznicima otkrila sklonite svoga mua. Kad je ena, koja je ve davno za-vidjela svojoj sinovici
zbog krasnog nakita to joj ga je donio stranac, ugledala sjajne dragulje i zlatne kope na ogrlici, nije mogla
odoljeti napasti, nego pozove Polinika sa sobom i izvue Amfijaraj a iz njegova skrovita. Sad je ovaj jo manje
mogao izmai sudjelovanju u vojni, jer je ve prije, kad se s Adrastom pomirio i od njega dobio njegovu sestru
za enu, obeao da e kod svakog budueg spora sa urjakom prepustiti odluku svojoj eni. On se naorua i
sakupi svoje ratnike. Ali prije nego je poao, pozove k sebi svoga sina Alkmeona i obavee ga svetom zakletvom
da se za oevu smrt, im za nju sazna, osveti nevjernoj majci.
Polazak junaka. Hipsipila i Ofelt
I ostali se junaci spremie, pa je Adrast doskora imao oko sebe silnu vojsku, koja je bila podijeljena u sedam
odjela i stajala pod zapovjednitvom sedmorice junaka. Uz zvukove svirala i trubalja krene vojska iz Arga kliu-
i i puna nade. Ali ve na putu zadesi ih nesrea. Stigli su u Nemejsku umu gdje su bili presahnuli svi izvori,
rijeke i jezera, a dnevna ih je ega muila
1 Usp. biljeku iza prie o Kadmu, str. 34.
238
nesnosnom eu. Oklopi i titovi postae im preteki; praina koja se dizala po cesti od njihova hoda sjedala im
je na suho nepce; i njihovim konjima suila se pjena na ustima, pa su kripei suhim nozdrvama grizli uzde. Dok
je Adrast s nekolicinom ratnika uzalud lutao umom traei izvore, naiu najednom na alosnu enu rijetke
ljepote, koja je s djeakom na prsima sjedila u hladovini jednog drveta, rasputene kose i u jadnoj odjei, ali
kraljevskog izraza lica. Iznenaeni kralj nije nita drugo pomislio nego da pred sobom vidi umsku nimfu, pa se
baci pred njom na koljena, molei je da njega i njegove drugove izbavi iz nevolje koja ih eka zbog ee. Ali e-
na obori oi i skromnim glasom odgovori:
- Strance, ja nisam nikakva boica. Moda ti, kako nasluujem po tvom krasnom izgledu, potjee od bogova: ali
ako na meni ima neto nadovjeansko, onda to moe biti samo moja patnja, jer ja sam pretrpjela vie nego to
inae smrtnici moraju da trpe. Ja sam Hipsipila, neko proslavljena kraljica ena na otoku Lemnu, ki divnog
Toanta; sada sam, nakon neizrecivih nevolja, poto su me odveli i prodali gusari, robinja ne-mejskoga kralja
Likurga.1 Djeak kojega dojim nije moje dijete; to je Ofelt, sin moga gospodara, a ja sam samo njegova dadilja.
Ali ono to od mene elite rado u vam pribaviti. Jo samo jedan jedini izvor izbija u ovoj alosnoj pustinji, i
tajni pristup do njega ne zna nitko osim mene. On je dovoljno izdaan da osvjei cijelu vau vojsku. Doite za
mnom!
ena ustane, poloi dojene brino u travu i uljulja ga uspavankom u san. Junaci dozvae svoje drugove, i sada
se cijela vojska natisnu za koracima Hipsipilinim po tajnim stazama, koje su vodile kroz najgue umsko
grmlje. Naskoro stigoe do stjenovite uvale, iz koje je izbijala hladna vodena praina i lakom pjenom osvjeila
zaarena lica prednjih ratnika koji su pretekli vodilju i svoga kralja. Odmah ini dopre do uiju um jakog
vodopada.
- Voda! - odjeknu radostan usklik iz usta ratnika, koji su prodrli naprijed i s nekoliko skokova ve stajali dolje u
uvali na stijenju to je voda spirala, te su u kacige hvatali mlazove to su tekli dolje.
- Voda, voda! - ponovi cijela vojska, i radosno klicanje nadglasa vodopad odjekujui od bregova to su
okruivali uvalu. Sada svi polegoe po zelenoj obali potoka koji se nadaleko vijugao, i uzee se blaiti dubokim
gutljajima vode za kojom su dugo eznuli. Uskoro su se i za kola i za konje pronali putovi koji su kroz umu
udobno vodili dolje u uvalu; vozai se za-vezoe, ne ispreui konje, u sredinu nabujalih valova gdje se potok
rairio u ravan tok, pa pustie da konji hlade svoje tijelo u vodi i onako upregnuti gase dugo negaenu eu.
Svi su se osvjeili, a dobra vodilja Hipsipila, pripovijedajui o djelima i patnjama lemnjanskih ena, povede
Adrasta i njegove junake, za
1 Vidi Argonauti na Lemnu, str. 107. O Likurgu usp. str. 171, biljeku 3.
239
kojima je sada ila vojska u dolinoj udaljenosti, natrag na iru cestu prema mjestu gdje su je junaci ugledali pod
kronjatim stablom s njezinim dojen-etom. Ali jo prije nego su sada ugledali to mjesto, uplai dadilju istanana
sluha alosno djeje cviljenje iz daljine, koje su njezini pratioci jedva uli, ali je ona odmah prepoznala glas
svoga malog Ofelta. Hipsipila je sama bila mati velike i male djece, koju je morala ostaviti na Lemnu kad su je
odveli gusari, pa je sada svu svoju majinsku ljubav prenijela na svoje dojene, kojemu je bila samo robinja.
Tjeskobna slutnja proe joj kroz njeno srce. Ona pohrli ispred junaka prema dobro poznatom mjestu gdje se
obino odmarala s djetetom na grudima. Ali jao! - djeteta je nestalo, a njezine oi, lutajui, ne naoe ni traga od
njega, a nije ula vie ni glasa njegova. Kad je pogledom zaokruila malo dalje, posta joj naskoro jasna strana
sudbina koja je zadesila njezino dojene dok je ona argejskoj vojsci iskazivala djelo milosra. Nedaleko od
drveta leala je uasna zmija, savijena u klupko, poloivi glavu na nabrekli trbuh i preivajui u lijenom miru
svoj malo prije dovreni ruak. Nesretnoj dadilji najei se kosa, a njezin se vrisak prolomi zrakom. Na taj uzvik
dohrlie i junaci; prvi koji je ugledao zmaja bio je Hipomedont; bez oklijevanja iupa velik kamen iz zemlje i
baci ga na grdosiju, ali ga ona strese sa svojih oklopljenih lea kao da je aka zemlje; tada Hipomedont baci za
prvim kamenom koplje, koje ne promai cilja, nego se zabije zmiji u ralje, i kroz mozak, koji je iknuo, prodre
iljak kod kreste van. Neman se vrtjela kao zvrk s kopljem koje je daleko strilo iz rane, te je napokon sikui
izdahnula.
Tek kad je zmija bila svladana, usudila se jadna Hipsipila poi za tragom djeteta; svuda naokolo nae travu
okrvavljenu i napokon, podalje od mjesta gdje se odmarala, gole kosti djeteceta. Oajna ena pokupi ih u krilo i
preda ih junacima, koji s itavom svojom vojskom u ast nesretnog djeaka koji je pao kao njihova rtva prirede
sjajne posmrtne igre, poto su njegove ostatke sveano sahranili. Tako su njemu u ast osnovali nemejske svete
bojne igre i uveli tovanje djeaka kao heroja pod imenom Arhemor, to e rei Rano umrli.1
Hipsipila nije izmakla bijesu u koji je zbog gubitka svoga sina zapala mati djetetova, Likurgova ena Euridika.
Ona je dade baciti u uasnu tamnicu gdje ju je ekala strana smrt. No srea htjede da su najstariji sinovi
Hipsipilini, koje je ostavila kod kue, bili ve na tragu svojoj majci i nedugo poslije toga dogaaja doli u
Nemeju, gdje su oslobodili zarobljenu majku.
1 Ili Pretea sudbine, Voa u smrt; vra Amfijaraj, koji je nasluivao nesretni ishod vojne, vidio je, naime, u
alosnoj sudbini djeakovoj sliku koja je nagovjetavala njegovu vlastitu sudbinu i sudbinu ostalih junaka; zato
je djetetu dao gore spomenuto ime.
240
Junaci pred Tebom
- To vam je predznak kako e se vojna svriti! - ree vra Amfijaraj kad su se nale kosti djeaka Ofelta. Ali
drugi su svi vie mislili na pogibiju zmije i hvalili to kao sretan predznak Kako se vojska upravo oporavila od
velike nevolje, bili su svi dobro raspoloeni; teki uzdisaj zlogukog proroka kao da nisu ni uli, i vojska krene
veselo naprijed. Nije vie prolo mnogo dana, i vojska je argejska stigla pod zidove grada Tebe.
U tom je gradu Eteoklo sa svojim ujakom Kreontom spremio sve za upornu obranu. Sakupivi graane progovori
im ovako:
- Razmislite sada, dragi sugraani, to dugujete svojoj domovini, koja vas je u svom njenom krilu odgojila i
stvorila od vas hrabre ratnike. Vi svi, od mladia koji jo nije ovjek, pa do ovjeka iji uvojci pomalo sijede,
borite se za nju, za rtvenike domaih bogova, za oeve, ene i djecu i za svoju slobodnu grudu! Javlja mi
motrilac ptica da e se idue noi sakupiti argejska vojska i navaliti na grad. Zato svi urno na zidove i na
gradska vrata! Naprijed sa svim orujem! Zauzmite rovove, postavite se u kule sa svojim strelicama, svaki izlaz
briljivo uvajte i ne bojte se mnoine neprijatelja. Izvan grada obilaze moje uhode, i ja sam uvjeren da mi dono-
se tone vijesti. Po njihovim u se obavijestima ravnati.
Dok je Eteoklo tako govorio svojim knezovima, stajala je na krovu palae kneginja Antigona sa sijedim
titonoom svoga djeda Laj a.' Ona poslije smrti svoga oca nije dugo ostala pod srdanom zatitom kralja Teze ja
u Ateni, nego je poeljela da se sa sestrom Izmenom vrati u svoju domovinu, kamo ju je gonila neka neodreena
slutnja da e moda biti od koristi bratu Poliniku, a vukla ju je i ljubav prema domovini, jer je osuivala vojnu
svoga brata na rodni grad i eljela dijeliti sudbinu svoje domovine. Ondje su je knez Kreont i brat Eteoklo primili
raskriljenih ruku, jer su djevojku smatrali kao dobrovoljna taoca i poeljnu posrednicu. Antigona se sada popela
uza stare cedrove stube u palai i stajala na njezinu krovu, odakle joj je starac tumaio poloaj neprijatelja.
Svuda po poljanama oko grada, du obale rijeke Izmena i oko starodrevnog slavnog vrela Dirke,1 utaborila se
silna neprijateljska vojska. Ona se upravo kretala, pa se odjel odvajao od odjela. itava se ravnica svjetlucala od
blijeska mjedenog oruja kao uzbibano more. Mase pjeatva i konjice vrvjele su buno oko vrata opkoljena
grada. Djevojka se prestraila na taj pogled, ali ju je starac mirio:
- Nai su zidovi visoki i vrsti, naa hrastova vrata lee u tekim eljeznim okovima. Iznutra grad prua potpunu
sigurnost: pun je sranih ratnika koji se ne boje borbe.
Nato poe odgovarati na kneginjina pitanja o pojedinim istaknutim vojvodama.
1 Usp. priu o Zetu i Amfionu, str. 84.
kop vi Sjajnom kacigom na glavi s lakoom trese stojim svijetlim jedeMm titom i ide ispred jedne ete. to je
knez Hipo-medont koji stanuje oko jezera Lerne u Mikeni. Visoko se uzdie njegov stas kao u Giganta koji je
iznikao iz zemlje! Onaj dalje desno koji se kree oko izvora Dirke u stranom oruju kao kakav polubarbarin, to
je paanac tvoga brata, Tidej, sin Enejev. On i njegovi Etoljani nose goleme titove i vrsni su kopljanici.
Poznajem ga po njegovu grbu na titu, jer ja sam ve bio u neprijateljskom taboru kao pregovara.
- A tko je onaj mlaahni junak progruane kose - zapita djevojka - koji divljeg pogleda prolazi kraj onoga
spomenika palim junacima i za kojim polako ide potpuno naoruana momad?
- To je Partenopej - poui je starac - sin Atalante, prijateljice Artemidine. Ali vidi li ti ona dva junaka kod groba
Niobnih keri? Stariji je Adrast, voa vojske, a mlai, poznaje li njega?
- Vidim - povie Antigona bolno uzbuena - samo prsa i obrise njegova tijela, ali ipak ga prepoznajem: to je moj
brat Polinik! Oh, kad bih mogla poletjeti s oblacima pa biti kod njega i oviti svoju ruku oko vrata milog
prognanika! Kako se blista njegova sjajna oprema, kao zraka jutarnjega sunca! Ali tko je onaj ondje koji vrstom
rukom zauzdava konje upravljajui bijela kola i mirno i pametno maui biem?
To je - odgovori starac - vra Amfijaraj, draga gospodarice!
- A vidi li onoga ondje koji ide gore-dolje pokraj zidova, mjerei ih i pomno istraujui mjesta gdje bi bedemi
mogli najprije popustiti navali?
- To je obijesni Kapanej, koji se tako strano ruga naem gradu i koji vas, njene djevojke, eli odvesti u ropstvo
do movara lernejskih!
Antigona problijedi i zamoli starca da se vrate u kuu. Starac joj prui ruku i odvede je dolje u djevojake odaje.
Menekej
Meutim su Kreont i Eteokolo odrali ratno vijee i odredili da svaka od sedmorih vrata Tebe zaposjedne po
jedan vojvoda, postavivi tako protiv neprijateljskog broja vojvoda jednak broj svojih. No ipak htjedoe, prije
nego otpone bitka za grad, ispitati znamenja, koja bi im o ishodu rata moglo pruiti motrenje ptica. Meu
Tebancima je, kako ve znamo iz prie o Edipu, ivio vra Tirezija, sin Euera i nimfe Harikle. On je kao mladi
zatekao boicu Atenu kod svoje majke i vidio neto to nije smio vidjeti; zato ga je Atena kaznila sljepoom.
Njegova mati Harikla molila je, dodue, usrdno svoju prijateljicu da mu vrati vid, ali Atena to vie nije mogla,
nego mu se smilovala i proistila mu zato sluh da je mogao razumjeti sve ptije glasove. I tako je on od onoga
asa postao gradski gatar iz ptica.
242
K tome vrau, koji je sada bio starac, poalje Kreont svoga mladog sina Menekej a, da ga dovede u kraljevu
palau. Klecajui koljenima i voen od svoje keri Mante i djeaka Menekej a, pojavi se brzo iza toga starac
pred Kreontom. Ovaj navali na njega da kae to mu ptiji let objavljuje o sudbini grada. Tirezija je dugo utio;
naposljetku progovori ove alosne rijei:
- Sinovi Edipovi teko su se ogrijeili o svog oca; oni donose u tebansku zemlju gorke jade. Argejci i Kadmejci
ubijat e jedni druge, sinovi e Edipovi pasti jedan od ruke drugoga. Samo jedan spas znadem za grad, ali on je i
za spaene pregorak da ga moja usta ne mogu objaviti. Zato zbogom!
On se okrenu i htjede otii, ali Kreont ga moljae tako dugo dok nije ostao.
- Ti dakle eli uti? - upita prorok ozbiljnim glasom. - Onda uj! Ali reci mi najprije gdje je tvoj sin Menekej
koji me doveo ovamo.
- Stoji pokraj tebe! - odgovori Kreont.
- No, onda neka bjei, to dalje moe, od moga proroanstva! -ree starac
- Zato to? - zapita Kreont. - Menekej je sin svoga oca; on zna utjeti ako treba, a radovat e se ako sazna
sredstvo koje nas moe spasiti!
- Onda ujte to sam iz ptijeg leta doznao - ree Tirezija. - Doi e spas, ali uz skupu cijenu. Najmlai od
potomaka zmajskih zuba mora poginuti: samo uz taj uvjet stei ete pobjedu!
- Jao meni! - povika Kreont - to znai ta rije, starce?
- Da najmlai unuk Kadmov mora umrijeti ako grad eli biti spaen!
- Ti trai smrt moga ljubljenog djeteta, mog sina Menekej a? -skoi knez srdito. - Nosi se u grad! Ne trebam
tvoga proroanstva!
- Zar istina ne vrijedi ako ti zadaje bol? - zapita Tirezija.
Sada mu se Kreont baci pred noge, obujmi mu koljena i stane zaklinjali slijepog proroka njegovom sijedom
glavom da opozove proroanstvo. No vra osta neumoljiv.
- Zahtjev se ne moe otkloniti - ree on. - Kod izvora Dirke, gdje je neko ivio zmaj, mora mladi proliti svoju
krv rtvujui se smrti. Tada e vam zemlja ponovno biti prijateljica ako za ljudsku krv, koju je jedno Kadmu
dala iz zmajskih zuba, opet primi ljudsku krv, i to istoga roda. Ako se ovaj mladi rtvuje za svoj grad, postat e
svojom smru njegov spasitelj, a za Adrasta i njegovu vojsku bit e povratak uasan! Sad biraj, Kreonte, hoe li
propast ili spas grada!
Tako ree vra i ode drei se za ruku svoje keri. Kreont stajae utonuo u utnju. Napokon povie tjeskobno:
- Kako bih rado sam umro za domovinu! Ali tebe, dijete, da rtvujem? Bjei, sinko, bjei, koliko te noge nose,
iz ove proklete zemlje,
243
koja je odvie zla za tvoju nedunost! Idi preko Delfa, Etolije, Tesprotije do svetita u Dodoni: ondje se sakrij
pod okrilje proroita!
- Drage volje! - ree Menekej, a oi mu se zakrijesie. - Spremi mi sve to trebam za put, oe, i vjeruj mi da
sigurno neu promaiti pravi put!
Kad se Kreont primirio djeakovom spremnou i pohrlio na svoj poloaj, baci se Menekej, im je ostao sam, na
zemlju i usrdno se pomoli bogovima:
Oprostite mi, isti nebesnici, to sam lagao, to sam svomu starom ocu lanim rijeima uklonio njegov
nedostojan strah! to se starac boji, to se moe oprostiti, ali kakva bih ja kukavica bio kad bih izdao domovinu
kojoj dugujem ivot! ujte stoga moju zakletvu, bogovi, i primite je milostivo! Ja idem da svoju domovinu
spasim svojom smru. Bijeg bi za mene bila sramota. Poi u na gradske zidine i strovalit u se u duboki, mrani
ponor zmajev, i tako u, kako je vra prorekao, spasiti zemlju.
Veselo skoi djeak, pohrli na zidni otvor i uini kao to je rekao. Postavi se na najvii vrh gradskih bedema,
pregleda jednim pogledom bojne redove neprijatelja i prokune ih kratkom sveanom kletvom. Nato izvue bode
to ga je imao sakrivena ispod odjee, probode sebi vrat jednim jedinim udarcem i srui se razmrskan s visine
kraj izvora Dirke.
Juri na grad
Zahtjev proroanstva bio je ispunjen. Kreont obuzda svoju alost. Eteoklo sedmorici branilaca dodijeli sedam
eta, a odakle ih je povukao, nadomjesti ih konjanicima, usto postavi lako pjeatvo iza titonoa, da bi zidove,
gdje god bi popustili, mogao zatititi vojnom silom. I vojska se Argejaca sada podie i zapoe juri na gradski
zid. Bojna pjesma odjeknu, i u as zatrubie trublje u neprijateljskoj vojsci i sa zidina tebanskih.
Najprije povede Partenopej, sin lovkinje Atalante, etu svojih ratnika, gusto zbijenih, na prva gradska vrata. Na
polju njegova tita bio je lik njegove majke kako krilatom strijelom ubija jednog etolskog vepra. Na druga vrata
navali sveenik-prorok Amfijaraj sa rtvenim ivotinjama na svojim kolima. Oruje mu je bilo bez ukrasa, bez
grba na titu i bez ikakva sjaja. Na trea vrata navali Hipomedont; na njegovu se titu mogao vidjeti stooki Argo
kako uva Iju koju je Hera pretvorila u kravu. Na etvrta vrata povede svoje ete Tidej, koji je u titu imao
upavu lavlju kou te je divljom kretnjom vitlao u desnici zapaljenu baklju. Protjerani kralj Polinik zapovijedao
je navalom na peta vrata; njegov je tit prikazivao zapregnute konje koji se bijesno propinju. Na esta vrata
povede svoje ratnike Kapa-nej, koji se hvalio da je kadar natjecati se s bogom Aresom; na eljeznoj
244
sredini njegova tita bio je izraen Gigant koji je digao itav grad iz njegova temelja i dri ga na ramenima, a tu
je sudbinu vlasnik tita namijenio gradu Tebi. Na sedma i posljednja vrata doe napokon Adrast, kralj Arge-jaca.
Na polju njegova tita bilo je naslikano stotinu zmija kako u svojim eljustima odnose tebansku djecu.
Kad su se svi dovoljno primakli gradskim vratima, zapoe bitka najprije prakama, zatim lukovima i kopljima.
Ali prvu navalu odbiju Te-banci pobjedonosno, tako da su ete Argejaca morale uzmaci. Tada Tidej i Polinik
povikae brzo se sabravi:
- Brao, prije nego vas ponu obarati strijele, provalite ujedinjenim silama na sva vrata, pjeaci, konjanici, borci
na kolima!
Taj poziv, koji se brzo proirio po vojsci, raspali iznova sranost Argejca. Sve ponovno oivje, juri zapoe
pojaanom snagom, ali ne proe nita sretnije nego prvi put. S okrvavljenim glavama padahu napadai do nogu
branitelja, i itavi redovi izginue pod gradskim zidovima, tako da su suhom zemljom ispred grada tekli potoci
krvi.
Tada jurne Arkaanin Partenopej kao vihor na svoja vrata traei vatru i sjekiru da ih do temelja razvali.
Tebanski junak Periklimen, koji je nedaleko odatle imao na zidu svoje mjesto, opazi njegov napor, i kad je ve
bilo skrajnje vrijeme, istrgne komad kamena branika, itav teret za jedna kola, i razmrska napadau njegovu
plavokosu glavu i zdrobi mu kosti, da je smrvljen pao na zemlju. im je Eteoklo vidio da su ta vrata sigurna, po-
leti redom k ostalima. Kod etvrtih nae Tidej a, koji je bjesnio kao zmaj kad ga pee sunce; tresao je kacigu s
lepravom perjanicom, a na rubu tita, kojim je zaklanjao glavu, odjekivali su zvonki praporci; desnom je rukom
zavitlao koplje visoko na zid, a okruivala ga eta titonoa koji su bacali gustu kiu kopalja na najvii rub
tvrave; Tebanci su morali uzmaknuti s branika, ali u tom asu naie Eteoklo, okupi ih kao lovac rasprene pse i
povede ih natrag na zupane otvore na bedemu. Nato pohrli dalje od vrata do vrata. Tada naleti i na bijesnog
Kapaneja, koji je dovukao visoke ljestve za juri i hvastavo uzviknuo kako ga ni Zeusov grom nee zadrati da
ne razori temelje osvojena grada. S takvim prkosnim rijeima prisloni ljestve na zid i poe se po glatkim
prekama penjati gore zaklonivi se titom, a kamenje je hujalo oko njega. Ali kazna za njegovu drskost nije ga
imala stii od Tebanaca: sam Zeus preuze to na se i pogodi drznika svojim gromom kad je ve bio prodro preko
zidnog vijenca. Bio je to takav udarac da je zatutnjila zemlja; njegovi se rastrgani udovi razletjee daleko oko
ljestava, zapaljena mu kosa zalepra prema nebu, a krv potee po zemlji; ruke i noge zavrtjee se kao kakvo kolo,
a truplo mu se napokon u plamenu srui na zemlju.
Kralju Adrastu bijae to znakom da se otac bogova protivi njegovu pothvatu; zato izvede svoje ete iz jarka pod
zidom i uzmakne s njima. Tebanci, naprotiv, kad su spoznali da im je Zeus poslao sretno znamenje, provale
pjeke i na kolima iz grada. Njihovi pjeaci navale u sredinu argej-
245
ske vojske, kola se sudarie s kolima, mrtvaci leahu na gomile. Pobjeda pripade Tebancima, i tek poto odbie
neprijatelje prilino daleko od grada, vratie se u Tebu.
Dvoboj brae
Tako se svrio juri na Tebu. Kad su se Kreont i Eteoklo sa svojim ljudima vratili u grad, ponovno se svrstala
vojska potuenih Argejaca i ubrzo je opet bila kadra da se priblii opsjednutom gradu. im su to Tebanci opazili,
a kako je nada da bi se po drugi put uspjeno oduprli prilino bila opala, poto su i njihove snage nemalo stradale
u prvoj navali, zamisli Eteoklo vanu osnovu. On poalje svoga glasnika k argejskoj vojsci, koja se smjestila
tijesno oko tebanskih zidova na rubu gradskog jarka, i zamoli primirje. Tada stane na najviu gradsku kulu i
svojim etama u gradu i Argejcima oko grada povika jakim glasom:
- O Danajci i Argejci svi koji ste ovamo doli, i vi narodi Tebe! Ne rtvujte uludo tolike ivote, jedni za Polinika,
a drugi za mene, njegova brata! Pustite radije meni samomu da na se primim svu opasnost te borbe i da se u
dvoboju ogledam sa svojim bratom. Ako ga ubijem, pustite da ostanem gospodar u kui; ako li padnem od
njegove ruke, onda mu preputam domovinu i ne prolijevajte beskorisno svoju krv pod ovim zidinama.
Iz redova Argejaca skoi sada Polinik i povie prema gradu da prihvaa prijedlog svoga brata. Obje strane bile
su ve davno site krvavoga rata koji je imao koristiti samo jednomu od dva ovjeka. Stoga obje vojske veselo
odobrie taj pravedan prijedlog. O tome se sklopi ugovor, a potvrdi ga zakletva vojvoda s obje strane na polju
koje je lealo izmeu obje vojske. Sada oba sina Edipova obuku na se potpunu bojnu opremu: vladara Tebe
ukrasie najplemenitiji Tebanci, a prognanog Polinika poglavice ar-gejske. Tako obojica zablistae u eliku,
snani i vrsta pogleda.
- Imaj na umu - viknue Poliniku njegovi prijatelji da Zeus od tebe oekuje pobjedni spomenik u Argu!
A Tebanci su hrabrili svoga vodu Eteokla:
- Ti se bori za rodni grad i ezlo, ta dvostruka misao neka ti pomogne do pobjede!
Prije nego zapoe kobni dvoboj, sastae se i vrai iz jedne i druge vojske i prinesoe zajedniku rtvu da iz
oblika rtvenog plamena pogode ishod borbe. Znamenje je bilo dvoznano, jer je navijetalo pobjedu ili poraz
obojici istovremeno. Kad je zavrena rtva, a oba brata jo uvijek stajahu spremni za borbu, podigne Polinik obje
ruke k nebu, okrene se prema Argu i pomoli se:
246
- Hero, gospodarice Arga, iz tvoje sam se zemlje oenio, u tvojoj sam se zemlji nastanio! Daj da tvoj graanin
pobijedi u boju, daj da on omasti svoju desnicu krvlju svoga protivnika!
Na drugoj strani okrene se Eteoklo prema hramu Ateninu u Tebi:
- Daj, keri Zeusova - moljae se on - da pobjedonosno zavitlam koplje na cilj, u grudi onoga koji je doao da
pohara moju domovinu!
S njegovim posljednjim rijeima odjeknu glas trublje, znak za poetak krvavoga dvoboja. Braa u divljem trku
poletjee jedan na drugoga i pograbie se kao dva vepra koji su ljutito nabrusili zube jedan na drugoga. Koplja
zviznu jedno uz drugo i oba se odbiju od titova; tada braa bacie koplja jedan drugomu u lice, u oi, ali brzo
podignuti titovi osujeti-e i taj udarac. Samim gledaocima potee znoj u debelim kapljama na pogled ogorene
borbe. Napokon se Eteoklo zaboravi, i dok je kod navale htio desnom nogom odgurnuti kamen koji mu je leao
na putu, isprui
neoprezno nogu ispod tita, a Polinik navali s kopljem i probode mu golje-nicu. itava argejska vojska klikne na
taj udarac videi u tome ve odlunu pobjedu. Ali u tom asu opazi ranjenik, koji nijedan trenutak nije izgubio
svijesti, razgaljeno rame svoga protivnika i baci se kopljem na njega; koplje zape u ramenu, ali mu se otkinu
iljak. Tebancima se izvinu samo polugla-san uzvik radosti. Eteoklo uzmakne, pograbi kamen i razbi koplje
svoga protivnika na dva dijela. Borba je sada bila ravna, jer su obojica ostala bez koplja za bacanje. Nato se brzo
latie maeva i navalie jedan na drugoga sasvim izbliza; tit udarae o tit, bojna tutnjava odjekivae. Tada se
Eteoklo dosjeti varci koju je nauio u Tesaliji. Nenadano promijeni poloaj povukavi se natrag na lijevu nogu,
pomno zatiti donji dio tijela, zatim za-korakne desnom nogom naprijed i brata, koji nije bio pripravan na tako
promijenjeni poloaj protivnikov pa nije dovoljno pokrio donji dio tijela titom, ubode u trbuh iznad kuka.
Polinik od bola zatetura i zaas se sav obliven krvlju srui na zemlju. Ne sumnjajui vie u svoju pobjedu,
Eteoklo baci ma i nagne se nad umirueg brata da mu svue odoru. Ali to je bila njegova propast: jer Polinik je
nakon pada jo vrsto drao u ruci svoj ma, pa koliko god je slabo disao, ostalo mu je jo dosta snage da ga
Eteoklu, koji se nad njega nagnuo, zatjera duboko u jetra. Ovaj klone i padne tik do umirueg brata. Tako se na
obojici ispunila oeva kletva.
Sada se otvore gradska vrata Tebe, a ene i sluge nagrnu van iz grada da oplau mrtva vladara svoga. Ali
Antigona se baci na ljubljenog brata Polinika da s njegovih usana uje posljednje njegove rijei. Eteoklo je
izdahnuo bre nego njegov brat; jo samo jedan duboki hropac iz grudi, i bio je mrtav. Ali Polinik je jo disao,
pa okrene svoje malaksale oi prema sestri i rekne:
- Kako alim tvoju sudbinu, sestro, i sudbinu mrtvoga brata, koji mi je od prijatelja postao neprijatelj. Sada
istom, na samrti, osjeam da
247
Braa padaju u dvoboju zahvatom Apolona
sam ga ljubio. A ti, draga sestro, pokopaj me u mojoj domovini i izmiri me s mojim rodnim gradom koji se ljuti
na mene. Neka mi bar dade pokop, kad sam ve bio lien vlasti! Zaklopi mi oi svojom rukom, jer samrtna no
ve razastire svoje sjene nada mnom.
Tako on i umrije na rukama svoje sestre. Nato se zametnu glasna prepirka s obje strane mnotva. Tebanci
pripisivahu pobjedu svomu gospodaru Eteoklu, a neprijatelji Poliniku. Ista kavga zametnu se meu vojvodama i
prijateljima poginulih.
- Polinik je zadao prvi udarac kopljem - rekoe jedni.
Ali on je prvi i podlegao! - zaori se s druge strane. Prepirui se tako latie se oruja. Tebanci su na svoju sreu
bili
svrstani i u punoj ratnoj opremi za cijelo vrijeme dvoboja, dok su Argejci odloili oruje i bezbrino promatrali
dvoboj uvjereni u svoju pobjedu. Tebanci se, dakle, iznenada bacie na argejsku vojsku prije nego se ona mogla
snai i pograbiti oruje. Tebanci ne naioe ni na kakav otpor; goloruki neprijatelji pokrie u divljem bijegu
ravnicu, krv je tekla potocima, jer su koplja obarala na stotine bjegunaca.
Na tom bijegu Argejaca potjerao je tebanski junak Periklimen vraa Amfijaraja do obale rijeke Izmena. Tu je
bjegunca s konjima i kolima zaustavila voda, a Tebanac mu je bio za petama. U oaju zapovjedi vra svome
vozau da potjera konje u duboku vodu. Ali prije nego to je bio u vodi, ve je stigao neprijatelj na obalu
uperivi koplje u njegov vrat. No Zeus ne htjede dopustiti da njegov vra pogine na neslavnom uzmaku, pa
gromom rastvori zemlju, tako da se otvorila crna provalija i progutala konje, koji su upravo traili prijelaz,
zajedno s kolima, vraem i njegovim drugovima.
248
Doskora je okolina Tebe bila oiena od svih neprijatelja. I smioni junak Hipomedont i silni Tidej bijahu pali.1
Sa svih strana donesoe nato Tebanci titove svladanih bjegunaca i drugi plijen te ih pobjedonosno unesoe u
grad.
Kreontova odluka
Poslije toga trebalo je misliti na sahranu poginulih. Kraljevska ast u Tebi prela je nakon pogibije Edipovih
sinova na njihova ujaka Kreonta, i on je sada imao donijeti odluku o pokopu svojih neaka. Eteokla, koji je pao
branei grad, dade odmah sveano pokopati s kraljevskim poastima i sa svim onim to bi mu inae pripadalo.
Svi su graani pratili pogrebnu povorku, dok je Polinik leao nepokopan i nepoaen. Tada Kreont objavi preko
glasnika po itavom gradu da neprijatelja domovine, koji je doao da ognjem uniti grad, da se napije krvi
sugraana, da protjera domae bogove i da ono to ostane uini robljem - da toga neprijatelja nitko ne smije
oplakati, nitko mu ne smije dati groba, nego se tijelo prokletnika ima prepustiti nesahranjeno pticama i psima da
ga jedu. Ujedno naredi da svi graani nastoje da se ta kraljevska volja izvri, a postavi i osobite straare kod
mrtvaca koji su imali paziti da nitko ne doe te ga ukrade ili pokopa. Onaj koji bi to ipak uinio bit e
neumoljivo kanjen smru: bit e javno u gradu kamenovan.
Tu okrutnu naredbu ula je i Antigona, pobona sestra Poliniko va, koja se dobro sjeala svoga obeanja to ga
je dala umiruem bratu. S tekim teretom na srcu obrati se svojoj mlaoj sestri Izmeni hotei je nagovoriti da se s
njom dade na smiono djelo: da se sloe i da otmu tijelo bratovo njegovim neprijateljima. Ali Izmena bijae slaba
djevojka i nedorasla za takvo junatvo.
- Jesi li ti, sestro - ree plaui - ve sasvim zaboravila stranu propast naeg oca i nae majke, zar ti je-ve
iezla iz pameti nedavna pogibija nae brae, da jo i nas koje smo preivjele eli uvui u smrtnu sudbinu?
Antigona se hladno okrene od svoje plaljive sestre.
- Ja te uope ne trebam - ree - idem da brata sama pokopam. Kad to uinim, umrijet u s radou i lei uz onoga
kojega sam u ivotu toliko ljubila!
Nedugo iza toga doe jedan straar plaljiva i spora koraka pred kralja Kreonta.
- Mrtvac kojega si nam dao na uvanje pokopan je - jedva izree pred vladarom - nepoznati nam je poinitelj
izmakao, a ne znamo ni kako
Hipomedonta je ubio Izmar, a Tidej a Menalip.
249
se to dogodilo. Kad nam je prvi danji straar javio taj dogaaj, svi smo se zabrinuli. Samo tanki sloj praine
leao je na mrtvacu: samo toliko koliko je potrebno da pogreb vrijedi pred bogovima podzemnoga svijeta. Nije
se vidio nikakav trag od motike ili lopate, a po zemlji nije bilo nikakvih tragova kola. Meu nama straarima
nasta svaa, jedan okrivljivae drugoga, i napokon doe do tunjave. No na kraju smo se sloili da tebe, kralju,
smjesta obavijestimo o dogaaju, i na mene je pala nesretna kocka!
Kreont se na tu vijest veoma naljuti pa zaprijeti svim straarima da e ih ive povjeati ako mu smjesta ne
dovedu krivca. Morali su osim toga na njegov nalog oistiti tijelo od zemlje i dalje uvati strau kod mrtvaca.
Tako su sjedili od jutra do podne na vruoj ezi. Tada se iznenada digla oluja, a zrak se ispunio prainom.
Straari su jo razmiljali o neoekivanom znamenju, kad ugledae kako im se pribliuje jedna djevojka kukajui
tuno kao ptica koja je nala prazno gnijezdo. Imala je u ruci mjedeni vr, koji brzo napuni prainom i priblii se
oprezno mrtvacu - straari su, naime, sjedili prilino daleko na jednom humku da ne moraju podnositi zadah od
tijela, koje je ve dugo lealo nepokopano - i mjesto pogreba pospe mrtvaca tri puta zemljom. uvari odmah
poteku k njoj, pograbe je i na djelu uhvaenu odvuku pred gnjevna kralja.
Antigona i Kreont
Kreont u dovedenoj djevojci prepozna svoju neakinju Antigonu.
- Ludo jedna - povie kralj - koja sputa elo prema zemlji, priznaje li djelo ili ga porie?
- Priznajem - odgovori djevojka podigavi glavu.
- A jesi li ti znala - zapita kralj dalje - zakon koji si tako bez straha pogazila?
- Dobro sam ga znala - odgovori Antigona vrsto i mirno - ali taj propis ne potjee od besmrtnih bogova. Ja
poznajem i druge zakone koji nisu od juer i danas, koji vrijede vjeno i o kojima nitko ne zna od kada postoje.
Nijedan ih smrtnik ne smije prestupiti da ne zazove na sebe gnjev bogova. Jedan takav zakon naredio mi je da
mrtva sina svoje majke ne ostavim nepokopana. Ako ti se taj postupak ini lud, onda je lud onaj koji me krivi s
ludosti!
- Misli li ti - ree Kreont jo ogoreniji zbog tolike smionosti djevojine - da se tvoja tvrdoglavost ne da skriti?
Ta i najtvri elik najprije pukne. Tko je u tuoj vlasti, taj neka ne prkosi!
Nato odgovori Antigona:
- Pa ti mi ne moe uiniti neto vie nego da me ubije: emu onda odgaanje? Moje ime nee biti osramoeno
ako umrem, a znam i to
250
da ovim tvojim graanima samo strah zatvara usta i da svi oni u srcu odobravaju moje djelo, jer ljubiti brata prva
je sestrinska dunost.
- Onda ga ljubi u Hadu - viknu kralj sve ogoreniji - ako ga mora ljubiti.
I ve je naredio slugama da je pograbe, kad dojuri Izmena, koja je ula za sudbinu svoje sestre. Ona sada, kao da
je potpuno stresla sa sebe ensku slabou i strah od ljudi, hrabro stupi pred okrutnog ujaka, prizna mu da je kriva
sa sestrom i zatrai da je s njom poalje u smrt. Ujedno podsjeti kralja da Antigona nije samo ki njegove sestre,
nego i zarunica njegova sina Hemona, pa da kralj njezinom smru unitava brak svomu djetetu. Mjesto svakog
odgovora naloi Kreont svojim straarima da uhvate i Izmenu i da obje sestre odvedu u palau.
Hemon i Antigona
Kad je Kreont ugledao svoga sina Hemona kako dolazi k njemu, nije nita drugo pomislio nego da se sin
pobunio protiv oca zbog osude svoje zarunice. No Hemon na sumnjiava pitanja svoga oca odgovori samo
rijeima punim djetinje poslunosti, i tek kad je oca uvjerio o svojoj iskrenoj privrenosti, usudi se da moli za
svoju dragu zarunicu.
- Ti ne zna, oe - ree Hemon - to narod govori i to ti zamjera. Tvoj pogled odvraa svakog graanina da kae
ita to tvome uhu nije milo; meni je, naprotiv, mogue i takve stvari iz prikrajka uti. I zato dopusti da ti kaem
kako tu djevojku itav grad ali, a njezino djelo svi graani hvale kao in vrijedan trajne slave, i kako nitko ne
vjeruje da je pobona sestra zasluila kaznu smrti to nije dopustila da njezina brata rastrgaju psi ili ptice. Stoga,
ljubljeni oe, popusti glasu naroda. ini onako kao to ini drvee koje je zasaeno uz nabujali umski potok: ne
suprotstavlja se struji, nego poputa sili vode, pa ostaje nepovrijeeno, dok ono drvee koje se usuuje pruiti
otpor iupa bujica s korijenom iz zemlje.
- Zar e mene djeak uiti pameti? - povie Kreont prezirno. -ini mi se da se on bori u savezu sa enom!
- Da, ako si ti ena! - odgovori mladi brzo i ivo. - Jer sam samo za tvoje dobro rekao sve ovo!
- Jasno vidim - dovri otac rasren - da ti slijepa ljubav prema zloinki sputava razum; ali ive je nee dobiti za
enu! Jer znaj: daleko tamo gdje ne odjekuju ljudski koraci bit e iva zatvorena u kamenu raku. Samo e malo
hrane dobiti sa sobom, toliko koliko je potrebno da se grad ouva od oskvrnua koje bi na njega moglo pasti
zbog strahote neposrednog umorstva. Neka tada od boga podzemnoga svijeta, kojega jedinoga tuje, izmoli
osloboenje; prekasno e spoznati daje mudrije vie sluati ive nego mrtve!
gotove sve pripreme da se imtti ckimm zakljuak tiranina. Javno pred
svim graanima Tebe odvedu Antigenu k nadsvodenoj grobnici koja ju je ekala. Djevojka neustraivo side u nju
zazivajui bogove i svoje mile i drage s kojima se nadala biti sjedinjena.
Jo uvijek lealo je tijelo poginulog Polinika raspadajui se nepo-kopano. Psi i ptice hranili se njime i kaljali
grad raznosei svuda naokolo ostatke mrtvaca. Tada se pojavi sijedi vra Tirezija pred kraljem Kreon-tom, kako
se neko pojavio pred Edipom, i najavi mu nesreu koju pogaa iz ptijih glasova i motrenja rtvenih ivotinja.
Cuo je kretanje divljih ptica koje su se zasitile klete hrane, a rtvena ivotinja, mjesto da izgori na rtveniku
svijetlim plamenom, isprila se uz gusti dim.
- Oito se bogovi srde na nas - zavri Tirezija svoj izvjetaj -zbog zlostavljanja ubijena kraljevia. Ne budi stoga
tvrdoglav, kralju, popusti pokojniku, ne gledaj na ubijene! Kakva je slava mrtve jo jednom ubijati! Okani se
toga, u dobroj te namjeri svjetujem!
Ali Kreont, kao neko Edip, odbije proroka pogrdnim rijeima, izgrdi ga zbog lakomosti za novcem i okrivi ga
za la. Tada se vra raspali i pred oima kraljevim bezobzirno svue veo koji je krio budunost.
- Znaj - ree Tirezija - da sunce nee danas zaci prije nego ti od svoje roene krvi ne prinese jednoga kao
naknadu za dva mrtvaca. Dvostruki zloin poinja uskraujui mrtvaca podzemnom svijetu kojemu pripada, a
ivu, kojoj je mjesto na ovom svijetu, ne puta gore na svijet! Vodi me bre, sinko! Prepustimo ovoga ovjeka
njegovoj nesrei!
Tako ode Tirezija drei se za ruku svoga vodia i oslanjajui se na svoj tap.
Kazna Kreontova
Kralj je drui gledao za srditim vraem. Odmah sazove starjeine gradske k sebi i zapita ih to da radi.
- Pusti djevojku iz grobnice, pokopaj izloeno tijelo mladievo! - glasio je njihov jednoduan savjet.
Teko je bilo neumoljivom vladaru da popusti, ali srce mu je bilo klonulo. Stoga prestraen pristane da se
prihvati jedinog izlaza koji bi od njegove kue mogao odvratiti propast koju mu je navijestio prorok. On sam
poe sa slugama i pratnjom najprije u polje gdje je leao Polinik, zatim do grobnice u koju je bila zatvorena
Antigona. Meutim je u palai ostala sama njegova ena Euridika, koja naskoro na ulicama zau tunjavu. Kad
je na sve glasniju viku izala napokon iz svojih odaja i stupila u predvorje palae, doe pred nju glasnik koji je
Kreonta vodio do poljane gdje je tijelo njegova neaka, nemilosrdno rastrgano, jo uvijek lealo nepokopano.
252
- Pomolili smo se bogovima podzemnoga svijeta - pripovijedae glasnik - okupali smo mrtvaca u svetoj kupelji i
zatim spalili ostatke njegova jadnog tijela. Poto smo mu iz oinske zemlje nasuli grobni humak, poli smo do
kamena svoda pod koji je sila djevojka da ondje zavri svoj ivot jadnom smru od gladi. Tu jedan sluga, koji je
naprijed pourio, zau ve iz daljine jasne glasove tualjke s vrata jezovite odaje. On se brzo vrati k naem
gospodaru da mu to dojavi. Ali i do njegova je uha ve doprla tuna jadikovka, i on je prepoznao glas svoga sina.
Mi sluge pourismo na njegov nalog i pogledasmo kroz pukotinu u stijeni. Jao nama, to smo tu morali vidjeti!
Duboko u pozadini peine vidjesmo djevojku Antigonu objeenu o petlje njezine koprene, ve mrtvu. Pred njom
je leao tvoj sin Hemon obujmivi njezino tijelo i u tunom urlikanju oplakivao izgubljenu zarunicu, proklinjui
oevo nedjelo. Meutim je Kreont doao do jame i duboko uzdiui poao kroz otvorena vrata unutra. Nesretni
mladiu!, povikao je to smilja? ime nam prijeti tvoj smueni pogled? Izai ovamo k svom ocu, zaklinjem
te! No sin ga je u oaju ukoeno gledao pa bez odgovora izvukao svoj dvosjekli ma iz korica. Otac skoi iz
peine i pobjee od udarca. Nato se nesretni Hemon nagnu nad svoje gvode i zatjera ga sebi duboko u slabinu.
On pade, ali jo padajui vrsto obujmi mrtvo tijelo zarunice, i sada lei mrtav, kako je mrtvu obujmio, u
grobnoj jami.
Euridika je utke sasluala taj izvjetaj, a onda odjuri ne progo-vorivi ni rijei. Oajnog kralja, kojega su pratile
sluge nosei mrtvo tijelo njegova jedinca, doeka u palai vijest da u kui lei mrtva njegova ena u svojoj krvi
poto je maem zadala sebi duboku ranu u srce.
Pokop argejskih junaka
Od itavoga roda Edipova preostajala je sada, osim dvaju sinova pale brae, jo samo Izmena. O njoj pria nita
ne pripovijeda. Ona je umrla neu~ data ili bez djece, i s njezinom je smru izumrla nesretna porodica.
Od sedmorice junaka koji su poli u vojnu na Tebu, umakao je iz nesretnog juria i posljednje bitke jedini kralj
Adrast, kojega je spasio njegov besmrtni vranac Arion boanskoga roda na krilatom bijegu. On sretno stie o
Atene i utee se ondje kao pribjegar rtveniku Milosra s maslinovom granicom u ruci, zaklinjui Atenjane da
ga podupru kako bi dobio pale junake i sugraane da ih moe asno pokopati. Atenjani usliae njegovu molbu,
pou s njim pod Tezejevim vodstvom na Tebu i prisile Tebance da dopuste pokop. Adrast za tjelesa palih junaka
podigne sedam visokih lomaa i priredi na Azopu trke u ast Apolonu. Kad je gorjela lomaa Kapane-jeva,
njegova se ena Euadna, ki Ifisova, baci na nju te izgorje zajedno s
253
muem. Tijelo vraa Amfijaraja, kojega je progutala zemlja, nije se moglo nai za pogreb. Kralja je boljelo to
ne moe svomu prijatelju iskazati posljednju poast.
- Ne vidim - ree on - oka svoje vojske, ovjeka koji je bio izvrstan vra i hrabar junak u boju!
Kad je sveani pogreb bio zavren, podigne Adrast Nemezi ili Odmazdi lijep hram pred Tebom, pa se sa svojim
saveznicima Atenjanima povue iz zemlje.
Epigoni
Deset godina nakon toga odluie sinovi junaka palih pod Tebom, zvani Epigoni ili Potomci, povesti novu vojnu
protiv toga grada da osvete smrt svojih otaca. Bilo ih je osam: Alkmeon i Amfiloh, sinovi Amfijarajevi, Egi-
jalej, sin Adrastov, Diomed, sin Tidejev, Promah, sin Partenopejev, Ste-nel, sin Kapanejev, Terzandar, sin
Polinikov, i Eurijal, sin Mekistejev.1 I stari kralj Adrast, koji je jo jedini preostajao iz rata otaca, pridrui se nji-
ma, ali ne primi vrhovno zapovjednitvo, elei da ga preuzme koji mlai i okretniji junak. Tada se saveznici
obrate proroitu Apolonovu koga da izaberu za vou. Proroite im oznai Alkmeona, sina Amfijarajeva. I tako
Alkmeon bude izabran za vojskovou. Ali on se jo kolebao smije li primiti tu ast prije nego osveti oca; stoga
poe i on da pita proroite. Apolon mu odgovori neka izvri oboje. Njegova mati Erifila posjedovala je sada ve
ne samo kobnu ogrlicu, nego je znala pribaviti sebi i drugi kobni dar Afroditin, veo. Terzandar, sin Polinikov,
koji je naslijedio taj veo, poklonio ga je njoj, kao neko njegov otac ogrlicu, i podmitio je da nagovori svoga sina
Alkmeona da sudjeluje u vojni protiv Tebe. Sluajui proroanstvo preuze Alkmeon vrhovno zapovjednitvo, a
osvetu odgodi do svoga povratka. On ne skupi samo veliku vojsku iz Arga, nego mu se pridrui i mnogo
borbenih ratnika iz susjednih gradova, te on povede veliku vojsku pod tebanske zidove. Ovdje sinovi obnove
upornu borbu koju su deset godina prije toga vodili njihovi oevi. Ali sinovi bijahu sretniji od otaca, i pobjeda
zapadne Alkmeona. U jeku borbe pade samo jedan od Epigona, Egijalej, sin kralja Adrasta, kojega je svojom
rukom ubio voa Tebanaca Laodamant, sin Ete-oklov, ali zato njega ubije Alkmeon, voa Epigona.
Nakon gubitka svoga voe i mnogih sugraana napustie Tebanci bojno polje i sklonie se za zidove svoga
grada. Ovdje potrae savjeta u slijepa vraa Tirezije, koji je jo uvijek ivio u Tebi, a bilo mu je valjda ve
1 Mekistej nije zapravo bio jedan od Sedmorice, nego samo brat Adrastov. Zato drugi i mjesto Eurijahi broje
ovamo Euripila ili Polidora kao sina Hipomedontova.
254
sto godina. On ih svjetova da podu jedinim putem spasa i da napuste grad dok jedan glasnik ode k Argejcima s
prijedlozima za mir. Oni prihvate taj savjet, otprave jednog izaslanika k neprijateljima, i dok je ovaj pregovarao,
natovarie Tebanci svoju djecu i ene na kola i pobjegoe iz grada. U mrkloj noi dooe u jedan grad Beotije
koji se zvao Tilfusij. Iz vrela Til-fuse, koje je kljualo pokraj grada, napije se slijepi Tirezija, koji je i sam
pobjegao, hladne vode i umre od toga. Jo u podzemnom svijetu bio je mudri vra odlikovan: nije tumarao
naokolo bez svijesti kao druge sjene, nego mu je ostala njegova plemenitost i proroki razum. Njegova ki Man-
ta nije pola s drugima u bijeg, nego je zaostala u Tebi i pala ondje u ruke osvajaa koji su zaposjeli naputeni
grad. Epigoni su se bili zavjetovali da e posvetiti Apolonu ono najbolje to od plijena nadu u Tebi. Sada su
zakljuili da se bogu nijedan dio plijena ne bi mogao bolje svidjeti nego proroica Manta, koja je od svoga oca
batinila proroki dar i posjedovala ga u jednakoj mjeri. Stoga je Epigoni odvedu u Delfe i ondje je posvete kao
sveenicu. Ondje se ona sve vie usavravala u prorokoj i drugoj mudrosti, te je ubrzo postala najslavnija
proroica svoga vremena. esto su ljudi vidjeli kako dolazi k njoj i odlazi od nje sijedi starac kojega je ona uila
divne pjesme to su naskoro odjeknule po itavoj Grkoj. Taj starac bio je Meonjanin Homer.
Alkmeon i ogrlica
Kad se Alkmeon vratio iz Tebe, smiljao je kako da ispuni i drugi zahtjev proroanstva i da se osveti svojoj
majci, ubojici svoga oca. Njegovo ogorenje protiv majke jo je poraslo kad je nakon svoga povratka doznao da
se Erifila dala podmititi da i njega izda. Zato zakljui da je ne mora dulje tedjeti, napadne je maem i umori.
Tada uze ogrlicu i veo pa napusti roditeljsku kuu, koja mu je postala uas. Ali premda mu je proroite naloilo
da osveti oca, ipak je i umorstvo matere za sebe bio zloin protiv prirode, i bogovi ga nisu mogli ostaviti bez
kazne. Zato poalju Eriniju da progoni Alk-meona, a njega udare ludilom. U takvu stanju doe Alkmeon najprije
u Arkadiju kralju Oikleju.1 Ali tu mu Erinija ne dade mira, i on morade lutati dalje. Napokon nae utoite u
Psofidi u Arkadiji kod kralja Fegeja. Ovaj ga oisti od grijeha i dade mu ruku svoje keri Arsinoje, a kobni daro-
vi, ogrlica i veo, dooe sada u njezin posjed. Alkmeon je, dodue, bio osloboen ludila, ali kletva jo nije bila
sasvim skinuta s njegove glave, jer je
1 Otac Amfijarajev, dakle djed Alkmeonov. Jedni pripovijedaju da je Oiklej pao kao bojni drug Hera-klov pod
Trojom (vidi str. 178); po drugoj prii, naprotiv, umro je u dubokoj starosti u Arkadiji, gdje se pokazivao njegov
grob.
255
zemlju njegova tasta zbog njegove nazonosti pritisnula nerodica. Alkme-on se obrati proroitu, ali ono ga
otpremi neutjenim odgovorom: nai e mir kad doe u zemlju koja u vrijeme kad je ubio majku nije jo
postojala. Erifila je, naime, umirui proklela svaku zemlju koja e primiti ubojicu majke. Bez nade ostavi
Alkmeon svoju enu i svoga malog sina Klitija te poe u iroki svijet. Poslije duga lutanja nae napokon ono to
mu je proroanstvo obealo. Doao je do rijeke Aheloja i naao ondje otok, koji je rijeka tek nedavno stvorila.
Tu se nastani i potpuno se oslobodi svoje nevolje.
Ali osloboenje od kletve i nova srea uinie da se njegovo srce uzobijestilo: on zaboravi svoju prijanju enu
Arsinoju i svoga malog sina te se jo jedanput oeni, i to lijepom Kalirojom, kerkom rijenog boga Aheloja,
koja mu takoer brzo rodi dva sina jednoga za drugim, Akarnana i Amfotera. Ali kako je Alkmeona svuda pratio
glas o skupocjenom nakitu koji se, kako se mislilo, nalazio kod njega, zapita ga njegova mlada ena vrlo brzo za
krasnu ogrlicu i veo. Ali te je dragocjenosti Alkmeon ostavio kod svoje prve ene kad ju je potajno napustio. No
njegova nova ena nije smjela nita znati o njegovu prijanjem braku: zato on izmisli neko mjesto u daljini gdje
je toboe spremio dragocjenosti, pa joj obea da e joj ih donijeti. Stoga otputuje natrag u Psofidu, stupi ponovno
pred svoga prvog tasta i svoju naputenu enu i opravda se pred njima da ga je od njih otjeralo ludilo koje ga jo
i sada progoni.
- Osloboditi se kletve i ponovno se vratiti ovamo - ree licemjerno Alkmeon svojoj eni - to mogu, kako mi je
proreeno, samo jednim sredstvom: ako ogrlicu i veo to sam ti poklonio donesem kao zavjetni dar bogu u Delfe.
Tim laljivim rijeima dadoe se Fegej i njegova ki nagovoriti pa mu predae oba nakita.
Alkmeon odjuri veseo sa svojim plijenom, ne slutei da e kobni darovi napokon i njemu donijeti propast. Jedan,
naime, od njegovih slugu, koji je znao za njegovu tajnu, odao je kralju Fegej u da Alkmeon ima drugu
zato da ga odnese njoj. Tada braa napusten^ene
pou za njim u potjeru, pojure pred njega, uvrebaju ga iz zasjede i ubiju ga dok je bezbrino iao svojim putem.
Ogrlicu i veo vrate braa svojoj sestri hvalei se kako su je osvetili. Ali Arsinoja je jo uvijek ljubila nevjernog
Alkmeona, te kad je ula za njegovu smrt, prokune svoju brau. Sad su kobni darovi imali dokazati svoju mo i
na Arsinoji. Ogorena braa smiljahu kako e to otrije kazniti nezahvalnu sestru: oni je pograbe, zatvore u
koveg i odvezu je u njemu svomu prijatelju kralju Agapenoru u Tegeju s lanom vijeu da je Arsinoja ubila
Alkmeona. Tako ona umrije jadnom smru.
Meutim je Kaliroja saznala za nesretnu pogibiju svoga mua Alkmeona. S dubokim bolom obuze je enja za
to brom osvetom. Zato
256
i
se baci niice na zemlju i pomoli se Zeusu da uini udo i da njezini mali sinovi, Akarnan i Amfoter, smjesta
postanu odrasli ljudi kako bi se mogli osvetiti ubojicama svoga oca. Budui da je Kaliroja bila neduna, Zeus
uslii njezinu molbu, pa se njezini sinovi, koji su legli u postelju kao maloljetni djeaci, probudie kao bradati
ljudi puni snage i elje za osvetom. Oni podu u svijet i krenu najprije u Tegeju, kamo stigoe upravo u isto
vrijeme kad su sinovi Fegejevi, Pronoj i Agenor, sa svojom nesretnom sestrom Ar-sinojom stigli onamo i
naumili otputovati u Delfe da kobni Afroditin nakit poloe u hramu Apolonovu kao zavjetni dar. Ovi nisu znali
tko je pred njima kad su bradati mladii navalili na njih da osvete smrt oevu, i prije nego su mogli saznati za
razlog napadaja, bili su ubijeni. Sinovi Alkmeonovi opravdae se pred Agapenorom sve mu po istini ispriavi.
Nato krenu u Psofidu u Arkadiju, uu ondje u kraljevu palau i ubiju kralja Fegeja zajedno s njegovom enom.
Izbjegavsi sretno potjeri javie sinovi majci da su izvrili osvetu. Nato krenu u Delfe na savjet svoga djeda
Aheloja te ogrlicu i veo poloe kao zavjetni dar u hramu Apolonovu. Kad se to dogodilo, ugasila se kletva koja
je leala na kui Amfijarajevoj, a njegovi unuci Akarnan i Amfoter, sinovi Alkmeona i Kaliroje, sakupe
naseljenike u Epiru i osnuju Akarnani-ju. Klitije, sin Alkmeona i Arsinoje, s gnuanjem ostavi nakon oeva
umorstva majine roake i nae utoite u Elidi.

















Sadraj
Iz pieva predgovora
5
Prvi dio
Manje prie
Prva knjiga
Prometej
(Heziod, Teog. 510-616; Polo vi 47-105; Eshil, Prometej)
11
Narataji ljudskoga roda
(Heziod, Poslovi 109-201; Ovdije, Metam. I 89-150) 15
Deukalion i Pira
(Ovidije, Metamorfoze I 163-415) 17
(Ovidije, Metamorfoze I 583-750) 19
Faetont
(Ovidije, Metamorfoze II 1-366)
25
Europa
(Mosho, Idila II; Ovid. Metam. II 836-875; Horacije, Ode ITT 27)
28
Kadmo
(Ovidije, Metamorfoze III 1-130)
32
Pentej
(Ovidije, Metamorfoze III 511-733; Euripid. Bnkhc)
35
*Akteon
(Ovidije, Metamorfoze III 131-255) 40
Perzej
(Ovidije, Metamorfoze IV 604 do V 249)
42
(U zagradama su oznaeni glavni izvori po kojima je pojedina pria izraena. Zvjezdicom su oznaene prie, 14
njih, koje je dodao izdava Schwabovih djela Gotthold Klee. Vidi Pogovor.)
258
*Prokna i Filomela
(Ovidije, Metamorfoze VI 423-674) 46
Ion
(Euripid, Ion)
51
*Prokrida i Kefal
(Ovidije, Metamorfoze VII 672-862) 59
Dedal i Ikar
(Ovidije, Metamorfoze VIII 152-262; Diodor, Biblioteka IV 76-79)
61
*Eak
(Ovidije, Metamorfoze VII 517-657) 65
*Filemon i Baukida
(Ovidije, Metamorfoze VIII 620-724)
67
*Arahna
(Ovidije, Metamorfoze VI 5-145) 69
*Mida
(Ovidije, Metamorfoze XI 85-193)
72
*Hijakint
(Ovidije, Metamorfoze X 162-219)
74
Druga knjiga
Meleagar i lov na kalidonskog vepra
(Ovidije, Metamorfoze VIII 267-541
75
*Atalanta
(Ovidije, Metamorfoze X 560-680)
79
Tantal
(Apolodor, Biblioteka, epit. 2, 1; Pindar, Ol. 1)
81
Pelop
(Apolodor, Biblioteka, epit. 2, 3-9; Pindar, OL1)
82
*Zet i Amfion
(Apolodor, Biblioteka III 5, 5)
84
Nioba
(Ovidije. Metamorfoze VI 148-312) 85
Sizif i Salmonej
(Apolodor. Biblioteka I 9, 3 i 7)
Belerofont
(Homer, Ilijada VI 152-210)
" 90
*Dioskuri
(Apolodor, Biblioteka III 11, 2) 92
*Melampod
(Apolodor, Biblioteka I 9, 11-12 i II 2, 2) 95
*Orfej i Euridika
(Ovidije, Metamorfoze X 1-105; XI 1-66)
98
*Keik i Halkiona
(Ovidije, Metamorfoze XI 410-748) 100
Trea knjiga
Pria o Argonautima
(Apolonije Roanin, Argonauti) 104
Jazon i Pelija
(Apolodor, Biblioteka I 9, 1 i 16) 104
Povod i poetak argonautskog pohoda
(Argonauti I 1-579)
106
Argonauti na Lemnu
(I 609-914)
107
Argonauti u zemlji Dolionaca
(I 936-1077) 109
Heraklo zaostao
(I 1172-1362) 110
Bebriki kralj Amik
(II 1-163)
112
------------------ 260 ~---------------
Finej i Harpije
(II 164-538) 113
Simplegade
(II 539-649)
115
Daljnji doivljaji Argonauta
(II 853-1288) 116
Jazon u palai Ejetovoj
(III 167-267)
||O
Mede j a i Ejet
(Hl 2<sxoS)
120
Argov savjet
(I!| 439-680)
Medeja obeava pomo Argonautima
(III 681-823) 125
Jazon i Medeja
(III 824-1 144) 126
Jazon izvruje Ejetov zahtjev
(III 1145-1406) 129
Zlatno runo
(IV 1-211) 131.
Potjera za Argonautima i Medejom
(IV 212-491) 134
Daljnje zgode Argonauta na povratku
(IV 492-979)
137
Nova potjera Kolana
(IV 980-1225)
140
Posljednje zgode i nezgode Argonauta
(IV 1226-1779)
141
Jazonov svretak
(Euripid, Medeja)
146
ii
261
etvrta knjiga
Iz prie o Heraklu
(Apolodor, Biblioteka II 4-7) 150
Heraklo kao novoroene
150
Odgoj Heraklov
151
Heraklo na raskru
(Ksenofont, Uspomene na Sokrata II 1)
152
Heraklova prva djela
154
Heraklo u boju s Gigantima
(Apolodor, Biblioteka I 6, 1-2)
155
Heraklo i Euristej
157
Prva tri posla Heraklova
158
Slijedea tri posla Heraklova
161
Sedmi, osmi i deveti posao Heraklov
163
Tri posljednja posla Heraklova
165
Heraklo i Eurit
170
Heraklo kod Ameta
(Euripid, Alkestida) 171
Heraklo u slubi kraljice Omfale
175
Kasnija junaka djela Heraklova
177
Heraklo i Dejanira
(Ovidije, Metamorfoze IX 1-88)
180
Heraklo i Nes 181
Heraklova smrt
(Sofoklo, Trahinjanke)
182
I
262
Peta knjiga
Tezej
(Plutarh, Tezej)
187
Junakovo roenje i mladost
187
Tezej ev put k ocu
189
Tezej u Ateni
191
Tezej kod Minoja
192
Tezej kao kralj 194
Rat s Amazonkama
195
Tezej i Piritoj. Boj Lapita i Kentaura (Ovidije, Metamorfoze XII 210-535)
196 Tezej i Fedra
(Euripid, Hipolit) 199
Tezej u otmici ena
203
Tezej ev svretak
204
Pria o Heraklidima
(Euripid, Heraklidi) 206
Dolazak Heraklida u Atenu
(Euripid, Heraklidi 1-117)
206
Demofont
(118-473) 208
Makarija
(474-607) 210
Spasonosna bitka
(608-866) 211
--------------------------------------------------------------- 263
i
Euristej pred Alkmenom
(928 do kraja) 213
Hil i proroanstvo. Hilovi potomci
(Apolodor, Biblioteka II 8, 2-3) 214
Heraklidi dijele Peloponez (Apolodor, Biblioteka II 8, 4-5)
217
Meropa i Epit (Pauzanija, Opis Helade IV 3 i VIII 5)
218
esta knjiga
Pria o Edipu
(Sofoklo, Edip kralj; Edip na Kolonu)
220
Edipova mladost
(Apolodor, Biblioteka III 5, 7-8)
Edip u Tebi. Njegov brak s majkom
, 222
Grozno otkrie
(Edip kralj 1-1176)
223
Jokasta i Edip kanjavaju se sami
(1223 do kraja) 226
Edip i Antigona
227
Edip na Kolonu
(Edip na Kolonu 1-460)
228
Edip i Tezej
(461-667) 231
Edip i Kreont
(720-1143)
232
Edip i Polinik
(1096-1146)
233
---------------------- 264---------------------
Edipov svretak
(1147 do kraja)
234 :
Sedmorica protiv Tebe
(Eshil, Sedmorica; Euripid, Fenianke) 236
Polinik i Tidej kod Adrasta
(Apolodor, Biblioteka III 6, 1-3)
236
Polazak junaka. Hipsipila i Ofelt
237-
Junaci pred Tebom
(Sedmorica 1-38; Fenianke 88-201) 240
Menekej
(Fenianke 690-1018) 241
Juri na grad (1090-1199)
243
Dvoboj brae
(1335-1479)
245
Kreontova odluka
(Sofoklo, Antigona 1-440)
248
Antigona i Kreont
(441-580) 249
Hemon i Antigona
(626-1090)
250
Kazna Kreontova
(1155 do kraja) 251
Pokop argejskih junaka (Apolodor, Biblioteka III 7, 1)
252
Epigoni (Apolodor, Biblioteka III 7, 2-4)
253
Alkmeon i ogrlica
(Apolodor, Biblioteka III 7, 5-7)
254






PRINTED IN PDF By Broj J edan


http://zvezdan.hpage.com