You are on page 1of 4

PRIVREDNI RAZVOJ

Privredni razvoj je slozen ekonomski i drustveni proces, kojim jedna zemlja postepeno ulazi u visu
fazu ekonomske razvijenosti.
Privredni rast podrazumeva kontiunirano uvecanje nacionalne proizvodnje u duzem vremenskom
periodu, kojim se ostvaruje porast drustvene proizvodnje per capita i porast agregatne ponude, sto
znaci povecanje zarada i poboljsanje standarda.

Privredni rast je uzi pojam od pojma privredni razvoj. Privredni razvoj cine dve osnovne
komponente;
- ostvarena dinamika (privredni rast)
- kvalitet izvrsenih strukturnih promena

Privredni rast obuhvata samo promene u obimu nacionalne proizvodnje. Njime se oznacava realno
povecanje vrednosti nacionalne proizvodnje u odredjenom periodu. Privredni rast je prikazan kroz:
1. Agregatni privredni rast – realno procentualno uvecanje nacionalne proizvodne jedne
zemlje, iskazane u vidu porasta ukupne vrednosti proizvodnje u tekucoj godini u odnosu na
prethodnu ili u odredjenom vremenskom periodu. Stope privrednog rasta ukazuju na
pravac i dinamiku rasta proizvodnje, ali ne ukazuju na pravu meru ekonomskog
napredovaja.
2. Per capita pokazatelji ukazuju na dostignuti presecni privredni rast. Promene u obimu
nacionalne proizvodnje treba posmatrati naspram promena u broju stanovnika I promena u
broju zaposlenih. Ako uzmemo te indikatore stanje nacionalne ekonomije se moze pokazati
kroz sledece:
- stanje ekonomskog napredovanja ako je brzi rast proizvodnje od rasta stanovnistva
- stanje ekonomske stagnacije- rast proizvodnje jednak rastu stanovnistva
- stanje ekonomskog nazadovanja- privredni rast sporiju od rasta stanovnistva

Privredni rast ukazuje samo na promene u obimu nacionalne proizvodnje, dok privredni razvoj ima
siri pojam, on obuhvata I kvalitativne promene (strukturne promene)
Strukturne promene se ralikuju od promena obima proizvodnje jer se realizuju na duzi vremenski
period. Tako se privredni razvoj odlikuje sa vise strukturnih ili kvalitativnih promna:

-stopa nezaposlenosti
-osnovni proizvodni fondovi po stanovniku
-stopa investicija
-ucesce poljoprivrednog I industrijskog stanovnistva
-ucesce poljoprivredne I industrijske proizvodnje u ukupnoj proizvodnji
-struktura spoljne trgovine
-ucesce vrednosti usluga u BDP
PRIVREDNI SISTEM

Privredni sistem definise svaka zemlja u skladu sa vladajucim politickim sistemom. Njime se regulise
drustvena reprodukcija. Privredni sistem je deo drustvenog sistema koji jos sadrzi politicki, pravni,
sistem odbrane itd
Ralike u nivou razvijenosti zemalja se ogledaju kroz sledece faktore:
- osnovnih proizvodnih faktora – sredstva za rad
- prirodni izvori
- stanovnistvo

Od privrednog sistema zavisi privredni razvoj.

Privredni sistem cine:

1. Subjekti funkcionisanja privrede


- drzavni organi
- preduzeca razlicitog oblika vlasnistva
- poslovne banke
- osiguravajuca drustva
- carinarnice
- domacinstva

2. Ekonomske institucije – odnosi preduzeca prema drugim preduzecma, prema drzavi,


bankama I stanovnistvu. Institucije imaju vaznu ulogu u drzavi jer od njih zavisi efikasnost
funkcionisanja privrede
Institucije se javljaju kao:
a. osnovna nacela funkcionisanja privrede – postojanja svojine. Pravo svojine je jedno
od osnovnih ljudskih prava. Svojina predstavlja vlasnistvo nad sredstvima za
proizvodnju, a vlasnici imaju pravo upotrebe stvari prema svojoj volji, ima pravo
da prisvoji rezultate I ima pravo raspolaganja ukljucujuci I da ima pravo da
pokloni. Zatim opredeljenje za trzisno privredjivanje, koji se javlja u dva oblika
kao trzisni model privredjivanja, gde je dominacija privredne svojine I kao
komandni model koji je funkcionisao u privredjivanju socijalistickih zemalja.
Opredeljenje za izgradnju otvorene privrede prema inoztranstvu
b. Pravna pravila – pravila ponasanja ili normativna resenja – to je operativna
razrada osnovnih nacela kao sto su, zakoni, uputstva, pravilnici, a njima se regulisu
odnosi izmedju subjekata drustva. To je skup propisa kojima se uredjuju veze
iodnosi svih subjekata u procesu drustvene reprodukcije, stite opredeljenja. Nosioci
izrade normativnih resenja su drzava, razna drustvena tela, preduzeca, banke itd…

3. Podrucja privrednog zivota cine podsisteme privrednog sistema , a najvazniji su monetarni


sistem, fiskalni sistem I spoljnotrgovinski sistem
4. Ekonomski instrumenti I mere- zakonom propisane mere, drzava se sluzi njima za
regulisanje privrednih tokova, a to su:
- instrumenti monetarnog sistema-kamate, obavezne reserve, operacije na otvorenom trzistu
- instrumenti fiskalnog sistema- porezi, doprinosi, takes
- instrumenti spoljnotrgovinskog sistema – carine, kvote, dozvole, devizni kurs

Privredni sistem mozemo definisati kao celokupnist ekonomskih odnosa sa subejktima


funkcionisanja privrede I raznim oblicima regulacije njihovog funkcionisanja, tj on je skup
definisanih pravila ponasanja, pri cemu se ucesnici u ekonomskom zivotu primoravaju da pod
pretnjom sankcija postupaju odredjeno u cilju ispunjenja ciljeva I ekonomskog razvoja zemlje.

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika iprivredni sistem cine celinu kojima privreda posluje. Ekonomska politika je
skup ciljeva, instrumenata I mera kojima drzava deluje na ekonomsku aktivnost. Nju vode drzavni
organi kao sto su vlada, ministarstva, centralna banka I dr.

Ekonomska politika se odvija po fazama:


1. definisanje ciljeva ekonomske politike – utvrdjuju se precizno odmerenom agregatnom I per
capita uvecanju drustvenog proizvoda I nacionalnog dohotka. Postoje dugorocni (5-10
godina) I kratkorocni ciljevi (1 godina)
2. na temelju ciljeva vlada definise oblik makroekonomske politike I on mora biti uskladjen sa
definisanim ciljevima
3. izbor odgovarajucih instrumenata za sprovodjenje ekonomske politike
4. odredjivanje mera ekonomske poitike

Privredni sistem je u uskoj vezi sa ekonomskom politikom tako sto predstavlja sredstvo ekonomske
politike I predstavlja okvir za vodjenje ekonomkse politike.

Ciljevi ekonomske politike su:


a. Osiguranje trzisne ravnoteze
b. Uspostavljanje odgovarajucih odnosa u raspodeli ukupne vrednosti proizvodnje na
licnu, javnu I investicionu potrosnju
c. Osiguranje stalnog odrzivog razvoja na dug rok.

Najvazniji segmenti ekonomkse politike su:

- Monetarna politika – skup ciljeva, instrumenata I mera kojima drzava utice na stvaranje
novca I povlacenje novca, tj regulise nivo novcane mase u cilju uskladjivanja ponude I
traznje.
- Fiskalna politika – skup ciljeva, instrumenata I mera kojima drzava obezbedjuje sreestva za
gfinansiranje potreba javne potrosnje (PDV, porez na imovinu, dohotke, doprinose, take
itd )
- Spoljno trgovinska politika – skup ciljeva, instrumenata I mera kojima drzava regulise
celokupnost odnosa na podrucju uvoza I izvoza (carina, kvote, dozvole, devizni kurs)

MAKROEKONOMSKA EFIKASNOST I STABILNOST

Makroekonomska efikasnost je kvalitet makroekonomskih perfomansi a to su


- ostvarena visina inflacije
- ostvaren privredni rast
- nivo zaposlenosti stanovnistva
- stanje trgovinskog i platnog bilansa

Makroekonomksa stabilnost –odrziv privredni rast I razvoj, stabilnost cena, obezbedjenje pune
zaposlenosti, odrziv trgovinski bilans.

Kroz makroekonomsku stabilnost prozima se ravnoteza u odnosima agregatne ponude I agregatne


traznje. Ova ravnoteza je ostvariva u kratkim periodima. Makroekonomska efikasnost I stabilnost
zavise I od efikasnosti I stabilnosti privrednog rasta.
Uzroci nestabilnosti mogu biti porast inflacije I neuravnotezeni ekonomski odnosi sa inostranstvom,
izrazeni neravnotezom trgovinskog I platnog bilansa. Takodje globalni cilj privrednog razvoja se
ogleda I kao obezbedjenje pune zaposlenosti, sto znaci da svi radon sposobni mogu doci do
zaposlenja.

Stopa nezaposlenosti = broj nezaposlenih/ broj stanovnika x 100

AGREGATNI IZRAZI PROIZVODNJE

Privredni rast, tj. rezultati proizvodnje jedne zemlje izrazeni u proizvodima I uslugama razlicite
upotrebne vrednosti mere se I analiziraju na osnovu vrednosnog iskaza makroekonomskih agregata.
U medjunarodnoj statistickoj metodologiji se koristi sistem nacionalnih racunatzv lava knjiga,
Agregati izrazavaju sumarne rezultate aktivnosti celokupne ekonomije, sa stanovista priozvodnje,
investicije, cene I dr. Kompleks agregata potreban je drzavi za merenje stope ekonomskog rasta I
nivoa privrednog razvoja, zbog neravnoteza (inflacija, deficit, trgovinski I platni bilans,
nezaposlenost I sl., zatim, potrebi su proizvodnim jedinicama zbog procene buduceg ekonomskog
razvoja I vizija I medjunarodnim organizacijama, one odlucuju o obimu I uslovima odobravanja
zajmova I raznih vidova pomoci.

Sve institucionalne jedinice se mogu definisati ka pravna I fizicka lica


- fizicka lica su pojedinci I domacinstva koji zive na teritoriji jedne zemlje a poseduju stanove,
mesta za proizvodnju, a pojavljauju se kao proizvodjaci I kao potrosaci
- pravna lica su profitne i.jedinice – preduzeca razlicitih pravnih formi I oblika vlasnistva,
zatim neprofitne i.jedinice (skole, fakulteti, bolnice, klinike, udruzenja, komore I drzavne
i.jedinice – organi drzavne uprave (sudstvo, bezbednost, odbrana).
AGREGATI PROIZVODNJE I DOHOTKA U TRZISNIM PRIVREDAMA

U medjunarodnoj metodologiji u primeni su dva agregatna oblika proizvodnje BRUTO DOMACI


PROIZVOD I NETO DOMACI PROIZVOD I dva agregatna izraza dohotka BRUTO
NACIONALNI DOHODAK I NETO NACIONALNI DOHODAK

1. BRUTO DOMACI PROIZVOD

Je najvazniji agregat proizvodnje, on predstavlja zbit trzisnih cena finalnih proizvoda I usluga,
proizvedenih u jednoj zemlji, u odredjenom vremenskom periodu, obicno tokom jedne godine. On se
definise kao godisnji zbir bruto dodatih vrednosti proizvodnje svih institucionalnih jedinica. Dodata
vrednost predstavlja razliku izmedju prihoda preduzeca ostvarenih na bazi prodaje robe I usluga po
trzisnim cenama I troskova koje su ta preduzeca imala po osnovu nabavke sirovina I poluproizvoda.
A. BDP se moze obracunati I sabiranjem trzisnih cena svih finalnih usluga I proizvoda
B. BDP se moze obracunati isabiranjem svih bruto dodatih vrednosti svih i.jedinica.
DODATA VREDNOST = UKUPNI PRIHODI OD PRODAJE-TROSKOVI
INTERMEDIJALNIH DOBARA.

2. NETO DOMACI PROIZVOD

Je novostvorena vrednost a dobija se kao razlika BDP I vrednosti potrosnje amortizacije

NDP=BDP-Am

3. BRUTO NACIONALNI DOHODAK


Jedan od najkoriscenijih agregata , a definise se kao zbir trzisnih cena finalnih proizvoda I
usluga proizvedenim radom I imovinom na podrucju jedne zemlje. On se dobija kada se svi
dohoci koji pripadaju stranim drzavljanima odbijua dodaju se dohoci stanovika te zemlje.
Na BDP se doda iznos dohodka koji je usao iz inostranstva u zemlju
Od BDP se oduzme iznos dohotka koje iz zemlje isplacen inostranstvu

BNP=BDP+(Pd-Od) ILI BNP=BDP+Nd

Pd- priliv dohotka iz inostranstva


Od-odliv dohotka u inostranstvo
Nd – neto dohodak od svojine I rada u inostranstvu

4. NETO NACIONALNI DOHODAK

ON SE DELI NA
a. naknade zaposlenima
b. dobit preduzeca u bruto iznosu

NND=BND-Am dobija se kao razlika BND I potrosnje osnovnih fondova tj amortizacije.

Bruto dobit se deli na


- obavezna izdvajanja iz dobiti porezi, doprinosi na dobit, iznosi za pokrice gubitaka, isplete
dividendi I kamate kupcima obceznica
- preostali deo dobiti- akumulacija kao uslov poboljsanja poslovanja u buducnosti, zarade
zaposlenih I njihove potrebe potrosnje I nerasporedjena dobit.

You might also like