You are on page 1of 333

V. Prof. Dr.

Aleksandar Karač, Mašinski Fakultet Univerziteta u Zenici
Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti materijala
Prvo izdanje
Izdavač
Univerzitet u Zenici
Za izdavača
Prof. dr. Dževad Zečić
Urednik
urednik
Recenzenti
Prof. dr. Nermina Zaimović-Uzunović, Mašinski Fakultet, Univerzitet u Zenici
Prof. dr. Alojz Ivanković, University College Dublin
Lektor i korektor
N N
CIP -- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
UDK
KARAČ, Aleksandar
Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti materijala / Aleksandar
Karač - 1. izd. - Zenica: ?????, 2014. - 390 str.; 25 cm.s
Bibliografija: str. 330
U
N
I
V
E
R
S
I
T
A
S
S
T
U
DI ORU
M
Z
E
N
I
C
A
E
N
S
I
S
U
N
I
V
E
R
Z
I TET U
Z
E
N
I
C
I
Univerzitet u Zenici
Mašinski fakultet
Aleksandar Karač
Riješeni ispitni zadaci iz
OTPORNOSTI MATERIJALA
Zenica, 2014.
Predgovor
Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti materijala predstavlja kolekciju svih ispitnih za-
dataka s rješenjima, koji su zadani na ispitnim rokovima na Mašinskom i Politehničkom
fakultetu Univerziteta u Zenici u akademskoj 2012-2013. i 2013-2014. godini. Kolekcija
broji ukupno 109 zadataka iz oblasti aksijalnih opterećenja, uvijanja, savijanja, složenih
opterećenja te hipoteza o razaranju materijala, na taj način pokrivajući osnovni kurs iz
područja otpornosti materijala koja se izučavaju na kursevima Otpornost materijala i Ot-
pornost materijala I na tehničkim fakultetima Univerziteta u Zenici.
Prilikom pripremanja ove kolekcije prvobitno sam imao dilemu da li da uz zadatke dam
rješenja u isključivo ’matematičkom jeziku’, koristeći samo formule uz minimalna objašn-
jenja, što je uobičajena praksa u većini zbirki, ili da rješenje svakog zadatka bude detaljno
urađeno. Meni je, naravno, više odgovarala prva varijanta, jer zahtijeva puno manje posla,
a i većina zadataka je već bila pripremljena kroz MathCAD dokumente, koji su na raspola-
ganju studentima preko web stranica kursa. S druge strane, smatram da je taj način puno
bolji i za studente, jer do znanja ne dolaze samo čitanjem, ’na-gotovo’, nego se moraju malo
i potruditi da u potpunosti shvate rješenja pojedinih zadataka kroz pretraživanje i čitanje
dodatne literature.
Ipak, znajući da većina zbirki nema detaljno urađene zadatke, naročito na ’našim jezi-
cima’, te da je dodatna literatura uglavnom nepristupačna većini studenata, odlučio sam
se za drugu varijantu. Stoga su svi zadaci detaljno urađeni bez obzira što su neki tipovi
zadataka međusobno slični. Dakle, rješenja svih zadataka su originalna, odnosno napisana u
duhu ’kako bih ja to riješio kada bih trebao riješiti’. U rješenjima zadataka data su izvođenja
konačnih izraza te izrazi s brojčanim vrijednostima pojedinih veličina. U izrazima nisu uvrš-
tavane i jedinice, ali su sve vrijednosti veličina date u osnovnim jedinicama, prema Dodatku
B, osim ako to nije drugačije naglašeno u zadatku. Na taj način studenti mogu lakše pratiti
rješenje zadatka, ali se i izvještiti u korištenju jedinica (Nevjerovatno je koliko mnogo stu-
denata ima problema s pretvaranjem jedinica pa se nadam da će im ovo pomoći da barem
usvoje pristup u kojem će minimizirati svoje greške.). Onima koji brzo ’kapiraju’ možda
će biti dosadno iščitavati iste fraze, ista objašnjenja, možda će im smetati previše teksta
između formula. Kako god, mislim da će i oni, kao i oni ’drugi’, moći naći nešto korisno u
svemu ovome.
S obzirom da je ispit iz ovih kurseva ’otvorenog’ tipa, odnosno dozvoljeno je koristiti
Formule i tabele (vidi Dodatak C), na početku svakog poglavlja date su osnovne formule
vezane za to poglavlje, koje su na raspolaganju studentima na ispitu, kako bi studenti lakše
pratili primjenu izraza u konkretnim problemima.
Nešto o pomoći recenzenata ....
Nešto za svoju dušu ...
A. Karač
Posve«ceno Smijehu ...
Poglavlje 1
Naponi i deformacije
1.1 Osnovne formule
Srednji normalni napon:
σ
nsr
=
F
n
A
< σ
doz
(1–1)
Srednji tangencijalni (smičući) napon:
τ
ssr
=
F
s
A
< τ
doz
(1–2)
Dozvoljeni napon duktilnih materijala:
σ
doz
=
R
eH
(σ)
S
_
τ
doz
=
R
eH
(τ)
S
_
(1–3)
Dozvoljeni napon krtih materijala:
σ
doz
=
R
m
(σ)
S
_
τ
doz
=
R
m
(τ)
S
_
(1–4)
Poissonov koeficijent:
ν = −
ǫ
pop
ǫ
uzd
(1–5)
Hookeov zakon (normalni naponi):
σ = ǫE (1–6)
Hookeov zakon (smičući napon):
τ = γG (1–7)
Normalna (uzdužna) deformacija:
ǫ =
∆L
L
(1–8)
Poglavlje 2
Aksijalno naprezanje
2.1 Osnovne formule
Normalni napon:
σ
n
=
F
A
< σ
doz
(2–1)
Promjena dužine (izduženje/skraćenje):
δ =
FL
EA
< δ
max
(2–2)
Promjena dužine elementa sastavljenog iz više segmenata:
δ =

i
δ
i
=

i
F
i
L
i
E
i
A
i
< δ
max
(2–3)
Promjena dužine elementa s kontinuiranom promjenom karakteristika/opterećenja:
δ =
_
L
0
F(x)
E(x)A(x)
dx < δ
max
(2–4)
Promjena dužine opruge krutosti k:
δ =
F
k
< δ
max
k =
EA
L
(2–5)
Promjena dužine usljed utjecaja temperature:
δ
T
= α∆TL (2–6)
Normalni napon u ravni čija normala zaklapa ugao θ s pravcem djelovanja aksijalne sile:
σ
θ
=
σ
x
2
(1 + cos 2θ) (2–7)
Tangencijalni napon u ravni čija normala zaklapa ugao θ s pravcem djelovanja aksijalne sile:
τ
θ
= −
σ
x
2
sin 2θ (2–8)
4 2 Aksijalno naprezanje
2.2 Statički određeni problemi
2.2.1 Aksijalni problemi
Zadatak 2.1 Spoj na slici 2.1–1 sastoji se od čelične šipke CB (E = 200 GPa) i aluminijske
šipke BA (E = 70 GPa), pri čemu su obje kružnog poprečnog presjeka prečnika 12 mm. Ako
je spoj izložen opterećenjima kao na slici, odrediti pomjeranje u tačkama A i B. Veličinu
spojnice B zanemariti.
3 m 2 m
F
A
=18 kN
C B A F
B
=6 kN
Slika 2.1–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.1: Podaci uz zadatak 2.1
E
CB
= 200 GPa E
BA
= 70 GPa F
B
= 6 kN
L
CB
= 3 m L
BA
= 2 m F
A
= 18 kN
d = 12 mm
Na osnovu slike 2.1–1 se jasno vidi da je problem statički određen, pošto je jedina nepoz-
nata reakcija u osloncu C. Stoga možemo postaviti jednačinu ravnoteže uzduž ose šipke,
pri čemu pretpostavljamo da reakcija oslonca na šipku djeluje na lijevu stranu, odnosno
zateznom silom (vidi sliku 2.1–2).

F = 0 F
C
+ F
B
−F
A
= 0 (2.1–1)
Na osnovu izraza (2.1–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu C:
F
C
= F
A
−F
B
= 18 · 10
3
−12 · 10
3
= 12kN
Kada znamo sve sile koje djeluju na šipku možemo skicirati dijagram sila, kao što je to
prikazano na slici 2.1–2. Vidi se da je šipka CB čitavom dužinom opterećen silom F
C
, dok
je šipka BA opterećen silom (F
C
+ F
B
), odnosno silom F
A
, ako šipku posmatramo s desne
strane. Treba napomenuti da se kod ovakvih statički određenih problema nije ni morala
određivati reakcija oslonaca, nego se zadatak mogao uraditi skicirajući dijagram sila s desne
na lijevu stranu, od presjeka A do presjeka C, tako da je šipka BA opterećena silom F
A
, a
šipka CB silom F(F
A
−F
B
) (kao što je dato u zagradama pojedinih polja dijagrama sila).
Na osnovu dijagrama sila, primjenjujući izraze za promjenu dužine aksijalno opterećenih
šipki, (2–2) i (2–3), može se doći do traženih pomjeranja, i to:
Statički određeni problemi 5
F
A
=18 kN
C B
A
F
B
=6 kN
F
C
18 kN
12 kN
0
+F
F
C
+F
B
(=F
A
)
F
C
(= F
A
–F
B
)
Slika 2.1–2: Dijagram sila
a) pomjeranje tačke B
Pomjeranje tačke B jednako je izduženju šipke CB, odnosno
δ
B
= δ
CB
=
F
C
L
CB
E
CB
A
CB
=
12 · 10
3
· 3
200 · 10
9
· 1.131 · 10
−4
= 1.592mm
pri čemu je
A
CB
= A
BA
=
d
2
π
4
=
(12 · 10
−3
)
2
π
4
= 113.097 · 10
−6
m
2
b) pomjeranje tačke A
Pomjeranje tačke A jednako je ukupnom izduženju šipke CBA, odnosno zbiru izduženja
pojedinačnih segmenata (ukupno dva segmenta) pa je:
δ
A
= δ
CB
+ δ
BA
= δ
B
+
F
A
· L
BA
E
BA
A
BA
= 1.592 · 10
−3
+
18 · 10
3
· 2
70 · 10
9
· 1.131 · 10
−4
= 6.139mm
Zadatak 2.2 Čelična šipka AD (E = 200 GPa) kružnog poprečnog presjeka površine 0.4
cm
2
opterećena je kao na slici 2.2–1. Odrediti pomjeranje u tačkama C i D. Veličine
spojnica B i C zanemariti.
Ostali podaci: F
B
= 12 kN, F
C
= 8 kN, F
D
= 6 kN, a = 1.5 m, b = 0.5 m i c = 0.75 m.
a
A B
D
F
B
C F
C
F
D
b c
Slika 2.2–1: Opis problema
6 2 Aksijalno naprezanje
R j e š e nj e
Tabela 2.2: Podaci uz zadatak 2.2
E = 200 GPa F
B
= 12 kN a = 1.5 m
A = 0.4cm
2
F
C
= 8 kN b = 0.5 m
F
D
= 6 kN c = 0.75 m
Na osnovu slike se jasno vidi da je problem statički određen, pošto je jedina nepoznata
reakcija u osloncu A. Stoga možemo postaviti jednačinu ravnoteže uzduž ose šipke, pri čemu
pretpostavljamo da reakcija oslonca na šipku djeluje na lijevu stranu, odnosno zateznom
silom (vidi sliku 2.2–2).

F = 0 F
A
−F
B
−F
C
+ F
D
= 0 (2.2–1)
Na osnovu izraza (2.2–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:
F
A
= F
B
+ F
C
−F
D
= 12 · 10
3
+ 8 · 10
3
−6 · 10
3
= 14kN
–6 kN
0
+F
F
A
–F
B
–F
C
(= –F
D
)
F
A
(= –F
D
+F
B
+F
C
)
A B
D
F
B
C F
C
F
D F
A
2 kN
14 kN
F
A
–F
B
(= –F
D
+F
C
)
Slika 2.2–2: Dijagram sila
Kada znamo sve sile koje djeluju na šipku možemo skicirati dijagram sila, kao što je to
prikazano na slici 2.2–2 (u pojedinim poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje
sile; u zagradama su izrazi kada se sile postavljaju s desne strane). Sada se primjenjujući
izraze za promjenu dužine aksijalno opterećenih šipki, (2–2) i (2–3), može doći do traženih
pomjeranja. Pri tome, pomjeranje tačke C jednako je izduženju segmenta ABC, dok je
pomjeranje tačke D jednako ukupnom izduženju šipke AD. Tražena pomjeranja su:
a) pomjeranje tačke C – dio šipke AC sastoji se od dva segmenta pa je
δ
C
= δ
AB
+ δ
BC
=
F
A
a
EA
+
(F
A
− F
B
)b
EA
=
14 · 10
3
· 1.5
200 · 10
9
· 0.4 · 10
−4
+
(14 −12) · 10
3
· 0.5
200 · 10
9
· 0.4 · 10
−4
= 2.75mm
Statički određeni problemi 7
b) pomjeranje tačke D – ukupno izduženje šipke AD s tri segmenta, odnosno pomjeranje
tačke C uvećano za promjenu dužine dijela CD:
δ
D
= δ
AC
+ δ
CD
= δ
C
+
F
D
c
EA
= 2.75 · 10
−3
+
−6 · 10
3
· 0.75
200 · 10
9
· 0.4 · 10
−4
= 2.187mm
Zadatak 2.3 Dvije cilindrične šipke – šipka 1 izrađena od legure aluminijuma (E
1
= 70
GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E
2
= 200 GPa) – spojene su u presjeku C i uklještene u
osloncu A. Ako su šipke opterećene kao na slici 2.3–1, odrediti:
a) napone, izduženja i deformacije u šipkama,
b) pomjeranje presjeka C.
Ostali podaci: A
1
= 2A
2
= 2 cm
2
, L
1
= 1 m, L
2
= 0.4 m, L
AB
= 0.5 m, F
B
= 80 kN,
F
C
= 10 kN, F
D
= 20 kN.
D
1
D
2
L
1
L
2
F
D
A
B C D
F
B
1 2
L
AB
F
C
A
B C D
Slika 2.3–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.3: Podaci uz zadatak 2.3
E
1
= 70GPa L
AC
= L
1
= 1 m F
B
= 80 kN
E
2
= 200GPa L
CD
= L
2
= 0.4 m F
C
= 10 kN
A
1
= 2A
2
= 2 cm
2
L
AB
= 0.5 m F
D
= 20 kN
L
BC
= 0.5 m
Na osnovu slike je jasno da se radi o statički određenom problemu pa se slično prethodnom
zadatku prvo može odrediti reakciju oslonca A i skicirati dijagram sila za sistem šipki.
Pretpostavljajući da reakcija u osloncu A na šipku 1 djeluje zateznom silom (na lijevo),
jednačina ravnoteže je

F = 0 F
A
−F
B
+ F
C
+ F
D
= 0 (2.3–1)
Na osnovu izraza (2.3–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:
F
A
= F
B
−F
C
−F
D
= 80 · 10
3
−10 · 10
3
−20 · 10
3
= 50kN
8 2 Aksijalno naprezanje
Sada se može skicirati dijagram sila kao što je dato na slici 2.3–2 te se može pristupiti
rješavanju podzadataka (u pojedinim poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje
sile; u zagradama su izrazi kada se sile postavljaju s desne strane).
–20 kN
0
+F
F
A
–F
B
+F
C
(= –F
D
)
F
A
(=F
D
–F
C
+F
B
)
F
A
–F
B
(= –F
D
–F
C
)
F
D
A
B C D
F
B
1 2
F
C
–30 kN
50 kN
F
A
Slika 2.3–2: Dijagram sila
a) Naponi, izduženja i deformacije u šipkama
Naponi u šipkama se određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati na umu da
se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona. Naponi u pojedinim
dijelovima su:
σ
AB
=
F
A
A
1
=
50 · 10
3
2 · 10
−4
= 250MPa
σ
BC
=
F
A
−F
B
A
1
=
(50 −80) · 10
3
2 · 10
−4
= −150MPa
σ
CD
=
F
D
A
2
=
−20 · 10
3
1 · 10
−4
= −200MPa
Izduženja pojedinih šipki dobijaju se na osnovu izraza (2–2) i (2–3), pa je za šipku 1:
δ
1
= δ
AB
+ δ
BC
=
F
A
L
AB
E
1
A
1
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
1
A
1
=
50 · 10
3
· 0.5
70 · 10
9
· 2 · 10
−4
+
(50 −80) · 10
3
· 0.5
70 · 10
9
· 2 · 10
−4
= 0.71mm
a za šipku 2:
δ
2
= δ
CD
=
F
D
L
CD
E
2
A
2
=
−20 · 10
3
· 0.4
200 · 10
9
· 1 · 10
−4
= −0.4mm
Deformacije u pojedinim dijelovima sistema šipki dobivaju se na osnovu Hookeovog za-
kona (1–6) i izračunatih napona, pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema
šipki:
ǫ
AB
=
σ
AB
E
1
=
250 · 10
6
70 · 10
9
= 3.57 · 10
−3
Statički određeni problemi 9
ǫ
BC
=
σ
BC
E
1
=
−150 · 10
6
70 · 10
9
= −2.14 · 10
−3
ǫ
CD
=
σ
CD
E
2
=
−200 · 10
6
200 · 10
9
= −1 · 10
−3
b) Pomjeranje presjeka C
Pomjeranje presjeka C jednako je izduženju šipke 1, s obzirom da se odnosi na nepokretni
referentni presjek A, odnosno
δ
C
= δ
1
= 0.7mm
S obzirom na predznak, presjek C se pomjera udesno, tj. šipka se izdužuje.
Zadatak 2.4 Dvije cilindrične šipke – šipka 1 izrađena od legure aluminijuma (E
1
= 70
GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E
2
= 200 GPa) – spojene se u presjeku C i uklještene u
osloncu D. Ako su šipke opterećene kao na slici 2.4–1, odrediti:
a) napone, izduženja i deformacije u šipkama,
b) pomjeranje presjeka B.
Ostali podaci: A
1
= 2A
2
= 2 cm
2
, L
1
= 1 m, L
2
= 0.4 m, L
AB
= 0.5 m, F
A
= 80 kN,
F
B
= 10 kN, F
C
= 20 kN.
D
1
D
2
L
1
L
2
F
A
A
B C D
F
B
1 2
L
AB
F
C
A
B C D
Slika 2.4–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.4: Podaci uz zadatak 2.4
E
1
= 70GPa L
AC
= 1 m F
A
= 80 kN
E
2
= 200GPa L
CD
= 0.4 m F
B
= 10 kN
A
1
= 2A
2
= 2 cm
2
L
AB
= 0.5 m F
C
= 20 kN
L
BC
= 0.5 m
Zadatak je sličan prethodnom pa se rješava na isti način. Dakle, radi se o statički
određenom problemu, pa se slično prethodnom zadatku prvo može odrediti reakcija oslonca
D i skicirati dijagram sila za sistem šipki. Pretpostavljajući da reakcija u osloncu D na
šipku 1 djeluje zateznom silom (nadesno), jednačina ravnoteže je

F = 0 F
A
−F
B
−F
C
+ F
D
= 0 (2.4–1)
10 2 Aksijalno naprezanje
Na osnovu izraza (2.4–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu D:
F
D
= −F
A
+ F
B
+ F
C
= −80 · 10
3
+ 10 · 10
3
+ 20 · 10
3
= −50kN
S obzirom da je dobivena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer djelovanja
reakcije u osloncu D, odnosno sila reakcije pritišće šipku. Sada se može skicirati dijagram
sila kao što je dato na slici 2.4–2 te se može pristupiti rješavanju podzadataka (u pojedinim
poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje sile; u zagradama su izrazi kada se sile
postavljaju s desne strane).
0
+F
-F
A
(= –F
D
–F
C
–F
B
)
–F
A
+F
B
(= –F
D
–F
C
)
F
D
A
B C D
F
B
1 2
F
C
–70 kN
–80 kN
F
A
–50 kN
–F
D
(= –F
A
+F
B
+F
C
)
Slika 2.4–2: Dijagram sila
a) Naponi, izduženja i deformacije u šipkama
Naponi u šipkama se određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati na umu da
se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona. Naponi u pojedinim
dijelovima su:
σ
AB
=
F
A
A
1
=
−80 · 10
3
2 · 10
−4
= −400MPa
σ
BC
=
F
A
−F
B
A
1
=
(−80 −(−10)) · 10
3
2 · 10
−4
= −350MPa
σ
CD
=
F
D
A
2
=
−50 · 10
3
1 · 10
−4
= −500MPa
Izduženja pojedinih šipki dobijaju se na osnovu izraza (2–2) i (2–3), pa je za šipku 1:
δ
1
= δ
AB
+ δ
BC
=
F
A
L
AB
E
1
A
1
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
1
A
1
=
−80 · 10
3
· 0.5
70 · 10
9
· 2 · 10
−4
+
(−80 −(−10)) · 10
3
· 0.5
70 · 10
9
· 2 · 10
−4
= 5.36mm
a za šipku 2:
δ
2
= δ
CD
=
F
D
L
CD
E
2
A
2
=
−50 · 10
3
· 0.4
200 · 10
9
· 1 · 10
−4
= 1mm
Statički određeni problemi 11
Deformacije u pojedinim dijelovima šipke dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6)
i izračunatih napona pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema šipki:
ǫ
AB
=
σ
AB
E
1
=
−400 · 10
6
70 · 10
9
= −5.71 · 10
−3
ǫ
BC
=
σ
BC
E
1
=
−350 · 10
6
70 · 10
9
= −5 · 10
−3
ǫ
CD
=
σ
CD
E
2
=
−500 · 10
6
200 · 10
9
= −2.5 · 10
−3
b) Pomjeranje presjeka B
Pomjeranje presjeka B jednako je izduženju dijela BCD, s obzirom da se odnosi na
nepokretni referentni presjek D, odnosno
δ
B
= δ
BC
+ δ
CD
=
(−F
A
+ F
B
)L
BC
E
1
A
1
+
−F
D
L
CD
E
2
A
2
=
(−80 + 10)) · 10
3
· 0.5
70 · 10
9
· 2 · 10
−4
+
−50 · 10
3
· 0.4
200 · 10
9
· 1 · 10
−4
= −3.5mm
S obzirom na predznak, presjek B se pomjera udesno, tj. šipka se skraćuje.
Zadatak 2.5 Dvije cilindrične šipke 1 i 2, izrađene od čelika (E
1
= 210 GPa, α
1
=
11.7 · 10
−6
1/

C) i bronze (E
2
= 110 GPa, α
2
= 20.9 · 10
−6
1/

C), opterećene su kao na
slici 2.5–1. Odrediti:
a) pomjeranje presjeka D,
b) napone i deformacije u šipkama AC i CD,
c) promjenu temperature kojom treba izložiti obje šipke da bi ukupno izduženje šipke
ABCD bilo jednako nuli.
Podaci: D
1
= 30 mm, D
2
= 25 mm, L
1
= 1 m, L
2
= 600 mm, L
AB
= 500 mm, F
B
= 100
kN, F
D
= 50 kN.
D
1
D
2
L
1
L
2
F
D
A
B C
D
F
B
1 2
L
AB
Slika 2.5–1: Opis problema
12 2 Aksijalno naprezanje
R j e š e nj e
Tabela 2.5: Podaci uz zadatak 2.5
E
1
= 210 GPa E
2
= 110 GPa F
B
= 100 kN
α
1
= 11.7 · 10
−6
1/

C α
2
= 20.9 · 10
−6
1/

C F
D
= 50 kN
D
1
= 30 mm D
2
= 25 mm L
AB
= 0.5 m
L
1
= 1 m L
2
= 600 mm L
BC
= 0.5 m
I u ovom slučaju se radi o statički određenom problemu, pa slično prethodnim zadacima
prvo treba odrediti reakciju oslonca A i skicirati dijagram sila za šipku. Pretpostavljajući
da reakcija u osloncu A na šipku 1 djeluje zateznom silom (nalijevo), jednačina ravnoteže je

F = 0 F
A
−F
B
−F
D
= 0 (2.5–1)
Na osnovu izraza (2.5–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:
F
A
= F
B
+ F
D
= 100 · 10
3
+ 50 · 10
3
= 150kN
Sada se može skicirati dijagram sila kao što je dato na slici 2.5–2 te se može pristupiti
rješavanju podzadataka (u pojedinim poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje
sile; u zagradama su izrazi kada se sile postavljaju s desne strane).
0
+F
F
A
–F
B
(=F
D
) F
A
(=F
D
+F
B
)
F
D
A
B C D
F
B
1 2
150 kN
F
A
50 kN
Slika 2.5–2: Dijagram sila
a) Pomjeranje presjeka D
Pomjeranje presjeka D jednako je ukupnom izduženju sistema šipki na kojem možemo
razlikovati tri segmenta s konstantnim veličinama u izrazu za izduženje pa se koristeći
izraze (2–2) i (2–3) dobija:
δ
D
= δ
AB
+ δ
BC
+ δ
CD
=
F
A
L
AB
E
1
A
1
+
F
D
L
BC
E
1
A
1
+
F
D
L
CD
E
2
A
2
=
150 · 10
3
· 0.5
210 · 10
9
· 706.858 · 10
−6
+
50 · 10
3
· 0.5
210 · 10
9
· 706.858 · 10
−6
+
50 · 10
3
· 0.6
110 · 10
9
· 490.874 · 10
−6
= 1.229mm
Statički određeni problemi 13
gdje je
A
1
=
D
2
1
π
4
=
(30 · 10
−3
)
2
π
4
= 706.858 · 10
−6
m
2
A
2
=
D
2
2
π
4
(25 · 10
−3
)
2
π
4
= 490.874 · 10
−6
m
2
S obzirom na pozitivan predznak, presjek D se pomjera udesno, tj. šipka se izdužuje.
b) Naponi i deformacije u šipkama
Naponi u šipkama se kao i ranije određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati
na umu da se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona. Naponi u
pojedinim dijelovima su:
σ
AB
=
F
A
A
1
=
150 · 10
3
706.858 · 10
−6
= 212.207MPa
σ
BC
=
F
D
A
1
=
50 · 10
3
706.858 · 10
−6
= 70.736MPa
σ
CD
=
F
D
A
2
=
50 · 10
3
490.874 · 10
−6
= 101.859MPa
Deformacije u pojedinim dijelovima sistema šipki dobivaju se na osnovu Hookeovog za-
kona (1–6) i izračunatih napona, pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema
šipki:
ǫ
AB
=
σ
AB
E
1
=
212.207 · 10
6
210 · 10
9
= 1.01 · 10
−3
ǫ
BC
=
σ
BC
E
1
=
70.736 · 10
6
210 · 10
9
= 3.37 · 10
−3
ǫ
CD
=
σ
CD
E
2
=
101.859 · 10
6
110 · 10
9
= 0.93 · 10
−3
c) Promjena temperature kojom treba izložiti obje šipke da bi ukupno izduženje šipke
ABCD bilo jednako nuli
Da bi ukupno izduženje šipke AD bilo jednako nuli, potrebno je da zbir promjene dužine
šipke AD usljed promjene temperature δ
T
(izraz (2–6)) i usljed djelovanja sila δ
D
, kao
što je urađeno pod a), bude jednaka nuli, odnosno
δ
T
+ δ
D
= δ
T
AC
+ δ
T
CD
+ δ
D
= α
1
∆TL
1
+ α
2
∆TL
2
+ δ
D
= 0
Sada se lako dobija tražena promjena temperature kao
∆T = −
δ
D
α
1
L
1
+ α
2
L
2
=
1.229 · 10
−3
11.7 · 10
−6
· 1 + 20.9 · 10
−6
· 0.6
= −50.7

C
Dakle, da bi nakon djelovanja sila i temperature šipka ostala iste dužine neophodno je
ohladiti za 50.7

C.
Zadatak 2.6 Dvije cilindrične šipke 1 i 2, izrađene od bronze (E
1
= 110 GPa, α
1
=
20.9 · 10
−6
1/

C)) i čelika (E
2
= 210 GPa, α
2
= 11.7 · 10
−6
1/

C)), respektivno, optere-
ćene su kao na slici 2.6–1. Odrediti:
14 2 Aksijalno naprezanje
a) pomjeranje tačke D,
b) napone i deformacije u šipkama AC i CD,
c) promjenu temperature kojom treba izložiti šipku 2 da bi ukupno izduženje šipke ABCD
bilo jednako nuli.
Ostali podaci: D
1
= 30 mm, D
2
= 25 mm, L
1
= 1 m, L
2
= 600 mm, F
B
= 50 kN,
F
C
= 20 kN, L
AB
= 500 mm.
D
1
D
2
L
1
L
2
A
B C D
F
B
1 2
L
AB
F
C
A
B C D
Slika 2.6–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.6: Podaci uz zadatak 2.6
E
1
= 110 GPa E
2
= 210 GPa F
B
= 50 kN
α
1
= 20.9 · 10
−6
1/

C α
2
= 11.7 · 10
−6
1/

C F
C
= 20 kN
D
1
= 30 mm D
2
= 25 mm L
AB
= 500 mm
L
1
= 1 m L
2
= 600 mm
I u ovom slučaju se radi o statički određenom problemu, pa se slično prethodnim zadacima
prvo može odrediti reakcija oslonca A i skicirati dijagram sila za sistem šipki. Pretpostavlja-
jući da reakcija u osloncu A na šipku 1 djeluje zateznom silom (nalijevo), jednačina ravnoteže
je

F = 0 F
A
−F
B
−F
C
= 0 (2.6–1)
Na osnovu izraza (2.6–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:
F
A
= F
B
+ F
C
= 50 · 10
3
+ 20 · 10
3
= 70kN
Sada se može skicirati dijagram sila kao što je dato na slici 2.6–2 te se može pristupiti
rješavanju podzadataka (u pojedinim poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje
sile; u zagradama su izrazi kada se sile postavljaju s desne strane).
a) Pomjeranje presjeka D
Pomjeranje presjeka D jednako je ukupnom izduženju šipke na kojem možemo razlikovati
tri segmenta s konstantnim veličinama u izrazu za izduženje (treba napomenuti da je dio
Statički određeni problemi 15
0 kN
0
+F
F
A
(=F
C
+F
B
)
F
A
–F
B
(=F
C
)
A
B C D
F
B
1 2
F
C
70 kN
50 kN
F
A
Slika 2.6–2: Dijagram sila
šipke CD nenapregnut, tako da je pomjeranje presjeka D jednako pomjeranju presjeka
C) pa se koristeći izraze (2–2) i (2–3) dobija:
δ
D
= δ
AB
+ δ
BC
+ δ
CD
=
F
A
L
AB
E
1
A
1
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
1
A
1
+ 0
=
70 · 10
3
· 0.5
110 · 10
9
· 706.858 · 10
−6
+
20 · 10
3
· 0.5
110 · 10
9
· 706.858 · 10
−6
= 0.579mm
(2.6–2)
gdje je
A
1
=
D
2
1
π
4
=
(30 · 10
−3
)
2
π
4
= 706.858 · 10
−6
m
2
S obzirom na pozitivan predznak, presjek D se pomjera udesno, tj. šipka se isteže.
b) Naponi i deformacije u šipkama
Naponi u šipkama se kao i ranije određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati
na umu da se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona, a da je šipka
2 nenapregnuta. Naponi u pojedinim dijelovima su:
σ
AB
=
F
A
A
1
=
70 · 10
3
706.858 · 10
−6
= 99.03MPa
σ
BC
=
F
C
A
1
=
20 · 10
3
706.858 · 10
−6
= 28.3MPa
σ
CD
= 0
Deformacije u pojedinim dijelovima sistema šipki dobivaju se na osnovu Hookeovog za-
kona (1–6) i izračunatih napona pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema
šipki:
ǫ
AB
=
σ
AB
E
1
=
99.03 · 10
6
110 · 10
9
= 9 · 10
−4
ǫ
BC
=
σ
BC
E
1
=
28.294 · 10
6
110 · 10
9
= 2.572 · 10
−4
ǫ
CD
= 0
16 2 Aksijalno naprezanje
c) Promjena temperature kojom treba izložiti šipku 2 da bi ukupno izduženje šipke ABCD
bilo jednako nuli
Da bi ukupno izduženje šipke AD bilo jednako nuli, potrebno je da zbir promjene dužine
šipke CD usljed promjene temperature δ
T
(izraz (2–6)) i šipke AD usljed djelovanja sila
δ
D
, kao što je urađeno pod a), bude jednaka nuli, odnosno
δ
T
CD
+ δ
D
= α
2
∆TL
2
+ δ
D
= 0
Sada se lako dobija tražena promjena temperature kao
∆T = −
δ
D
α
2
L
2
=
0.579 · 10
−3
11.7 · 10
−6
· 0.6
= −82.44

C
Dakle, da bi nakon djelovanja sila i temperature šipka AD ostala iste dužine neophodno
je šipku 2 ohladiti za 82.44

C.
2.2.2 Ravanski problemi
Zadatak 2.7 Kruta poluga ABC se oslanja pomoću dvije šipke BD i CE kao na slici 2.7–1.
Šipka BD, dužine 0.5 m, izrađena je od čelika (E
BD
= 210 GPa) i ima poprečni presjek od
500 mm
2
. Šipka CE, dužine 0.4 m, izrađena je od legure aluminijuma (E
CE
= 72 GPa) i
ima poprečni presjek od 400 mm
2
. Ako na polugu ABC u tački A djeluje sila F = 20 kN,
odrediti:
a) sile koje vladaju u šipkama BD i CE,
b) izduženje šipki BD i CE,
c) pomjeranje tačke A,
d) nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F.
Dodatni podaci: dužina dijela krute poluge AB je 400 mm, a dužina dijela krute poluge BC
je 200 mm.
R j e š e nj e
Tabela 2.7: Podaci uz zadatak 2.7
E
BD
= 210 GPa E
CE
= 72 GPa L
AB
= 400 mm
L
BD
= 0.5 m L
CE
= 0.4 m L
BC
= 200 mm
A
BD
= 500 mm
2
A
CE
= 400 mm
2
F = 20 kN
Da bismo riješili zadatak krutu polugu izdvojimo iz zadatog sistema i veze zamijenimo
vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.7–2 (reakcije u horizontalnom pravcu zane-
marujemo, pošto nema djelovanja opterećenja u tom pravcu). S obzirom da je broj nepoz-
natih dva, a problem ravanski pa možemo postaviti dvije jednačine ravnoteže (zanemaruje
se ona u horizontalnom pravcu), sistem je statički određen.
Statički određeni problemi 17
F
A B C
D
E
Slika 2.7–1: Opis problema
a) Sile koje vladaju u šipkama BD i CE
Pretpostavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore (slika 2.7–2), odnosno da su
obje šipke opterećene na pritisak i postavimo jednačine ravnoteže za krutu polugu:

F
y
= 0 F
BD
+ F
CE
−F = 0 (2.7–1)

M
C
= 0 F
BD
L
BC
−F · (L
AB
+ L
BC
) = 0 (2.7–2)
Sada se iz (2.7–2) lako dobija F
BD
, a uvrštavanjem u (2.7–1) sila F
CE
, odnosno
F
BD
=
F · (L
AB
+ L
BC
)
L
BC
=
20 · 10
3
· (0.4 + 0.2)
0.2
= 60kN
F
CE
= F −F
BD
= 20 · 10
3
−60 · 10
3
= −40kN
S obzirom da je za F
CE
dobijena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer
djelovanja sila pa sila F
CE
djeluje na dole na krutu polugu, odnosno isteže šipku CE.
b) Izduženje šipki BD i CE
Izduženja šipki se dobivaju korištenjem izraza (2–4) pa je:
δ
BD
=
−F
BD
L
BD
E
BD
A
BD
=
−60 · 10
3
· 0.5
210 · 10
9
· 500 · 10
−6
= −0.286mm
δ
CE
=
−F
CE
L
CE
E
CE
A
CE
=
−(−40 · 10
3
) · 0.4
72 · 10
9
· 400 · 10
−6
= 0.556mm
S obzirom na pretpostavljeni smjer djelovanja sila na šipke (pritisak), dodaje se predznak
"−". Na osnovu dobivenih rezultata je jasno da se šipka BD skraćuje, a šipka CE
izdužuje.
18 2 Aksijalno naprezanje
F
BD

F
F
BD

F
CE

D
E
F
CE

F
BD

F
CE

A B C
B C
Slika 2.7–2: Sile koje djeluju na polugu
C'
B'
A'
M
δ
AA'

δ
CC'

δ
BB'

γ
A
C B
Slika 2.7–3: Pomjeranje tačke A
Statički određeni problemi 19
c) Pomjeranje tačke A
Pomjeranje tačke A dobiva se na osnovu činjenice da je poluga kruta i da su poznate
promjene dužine šipki BD i CE. Na taj način, šipka ABC se pomjera u položaj A

B

C

kao što je dato na slici 2.7–3. Pri tome, tačka C se pomjera u tačku C

prema gore za
CC

= δ
CC
′ = |δ
CE
|, a tačka B u tačku B

prema dole za BB

= δ
BB
′ = |δ
BD
|. Na
osnovu sličnosti trouglova △CC

M, △BB

M i △AA

M, može se izračunati dužina MB,
a preko nje i AA

= δ
AA
′ , tj. pomjeranje tačke A. Imamo:
CC

BB

=
MC
MB
MC + MB = L
BC
pa se dobija:
MB =
L
BC
1 +
CC

BB

=
L
BC
1 +

CE
|

BD
|
=
0.2
1 +
|0.556|
| −0.286|
= 67.925mm
Pomjeranje tačke A se dobija na osnovu proporcije:
δ
AA

δ
BB

=
δ
AA

δ
BD
=
MB + L
AB
MB
pa je:
δ
AA
′ =
MB + L
AB
MB
δ
BD
=
67.925 + 400
67.925
· (−0.286 · 10
−3
) = −1.968mm
d) Nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F
Nagib poluge, odnosno ugao rotacije poluge, može da se dobije na osnovu slike 2.7–3 kao:
γ = arctg
_
BB

BM
_
= arctg
_
δ
BE
BM
_
= arctg
_
| −0.286|
67.925
_
= 0.241

Zadatak 2.8 Kruta poluga ABC se oslanja pomoću dvije šipke BD i CE kao na slici 2.8–1.
Šipka BD je izrađena od bronze (E
BD
= 105 GPa) i ima poprečni presjek od 240 mm
2
.
Šipka CE je izrađena od aluminijuma (E
CE
= 72 GPa) i ima poprečni presjek od 300 mm
2
.
Ako na polugu ABC djeluje sila F = 10 kN, odrediti:
a) sile koje vladaju u šipkama BD i CE,
b) izduženje šipki BD i CE,
c) pomjeranje tačke A,
d) nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F.
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom zadatku, s tom razlikom da se šipka BD nalazi s gornje
strane krute poluge. Dakle, sistem je statički određen i postupak rješavanja je isti kao u
prethodnom zadatku.
20 2 Aksijalno naprezanje
2.8
F
A
B C
D
E
125 mm
225 mm
2
2
5

m
m

1
5
0

m
m

Slika 2.8–1: Opis problema
Tabela 2.8: Podaci uz zadatak 2.8
E
BD
= 105 GPa E
CE
= 72 GPa L
AB
= 125 mm
L
BD
= 225 mm L
CE
= 150 mm L
BC
= 225 mm
A
BD
= 240 mm
2
A
CE
= 300 mm
2
F = 10 kN
a) Sile koje vladaju u šipkama BD i CE
Da bismo dobili sile koje vladaju u šipkama BD i CE krutu polugu izdvojimo iz zadatog
sistema i veze zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.8–2. Pret-
postavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore, odnosno šipka BD je opterećen
na zatezanje, a šipka CE na pritisak. Sada postavimo jednačine ravnoteže:

F
y
= 0 F
BD
+ F
CE
−F = 0 (2.8–1)

M
C
= 0 F
BD
L
BC
−F · (L
AB
+ L
BC
) = 0 (2.8–2)
Sada se iz (2.8–2) lako dobija F
BD
, a uvrštavanjem u (2.8–1) sila F
CE
, odnosno
F
BD
=
F · (L
AB
+ L
BC
)
L
BC
=
10 · 10
3
· (0.125 + 0.225)
0.225
= 15.56kN
F
CE
= F −F
BD
= 10 · 10
3
−15.56 · 10
3
= −5.56kN
S obzirom da je za F
CE
dobijena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer
djelovanja sila pa sila F
CE
djeluje na dole na krutu polugu, odnosno zateže šipku CE.
Statički određeni problemi 21
F
BD

F
CE

D
E
F
BD

F
CE

F
BD

F
CE

F
A
B C
C
B
Slika 2.8–2: Sile koje djeluju na polugu
22 2 Aksijalno naprezanje
b) Izduženje šipki BD i CE
Izduženja šipki se dobivaju korištenjem izraza (2–4) pa je:
δ
BD
=
F
BD
L
BD
E
BD
A
BD
=
15.56 · 10
3
· 0.225
105 · 10
9
· 240 · 10
−6
= 0.139mm
δ
CE
=
−F
CE
L
CE
E
CE
A
CE
=
−(−5.56 · 10
3
) · 0.150
72 · 10
9
· 300 · 10
−6
= 0.039mm
S obzirom na sile koje vladaju na šipkama, obje šipke se izdužuju. Razlika u korištenju
predznaka "-" u gornjim izrazima posljedica je pretpostavke na početku zadatka; pret-
postavlja se da pozitivna vrijednost sila F
CE
skraćuje šipku CE, a pozitivna vrijednost
sile F
BD
izdužuje šipku BD.
Napomena: U prethodnim zadacima smjerovi sila su proizvoljno pretpostavljeni kako
bi se demonstrirale razlike u pristupu rješavanja i primjeni formula; sile mogu različito
da djeluju na šipke (zatezanje ili pritisak) pa se stoga javljaju razlike u prethodnim
izrazima. Međutim, može se usvojiti opšti pristup po kojem se sile djelovanja na šipke
uvijek postavljaju u smjeru zatezanja, tako da izračunate pozitivne vrijednosti upućuju
na zatezanje, a ukoliko se dobiju negativne vrijednosti onda se radi o pritisku.
c) Pomjeranje tačke A

C'
B'
A'
M
δ
AA'

δ
CC'

δ
BB'

γ
A
C
B
Slika 2.8–3: Pomjeranje tačke A
Pomjeranje tačke A dobiva se na osnovu činjenice da je poluga kruta i da su poznate
promjene dužine šipki BD i CE. Na taj način, šipka ABC se pomjera u položaj A

B

C

kao što je dato na slici 2.8–3. Pri tome, tačka C se pomjera u tačku C

prema gore za
CC

= |δ
CE
| = δ
CC
′ , a tačka B u tačku B

prema dole za BB

= |δ
BD
| = δ
BB
′ . Na
osnovu sličnosti trouglova △CC

M, △BB

M i △AA

M, može se izračunati dužina MB,
a preko nje i AA

, tj. pomjeranje tačke A. Imamo:
CC

BB

=
MC
MB
MC + MB = L
BC
Statički određeni problemi 23
pa se dobija:
MB =
L
BC
1 +
CC

BB

=
L
BC
1 +
δ
CC

δ
BB

=
0.225
1 +
|0.039|
|0.139|
= 176.09mm
Pomjeranje tačke A se dobija na osnovu proporcije:
AA

BB

=
δ
AA

δ
BD
=
MB + L
AB
MB
pa je:
AA

=
MB + L
AB
MB
δ
BD
=
176.09 + 125
176.09
· (−0.139 · 10
−3
) = −0.237mm
d) Nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F
Nagib poluge, odnosno ugao rotacije poluge, može da se dobije na osnovu slike 2.7–3 kao:
γ = arctg
_
BB

BM
_
= arctg
_

BD
|
BM
_
= arctg
_
0.139
176.09
_
= 0.045

Zadatak 2.9 Kruta poluga AB oslonjena je na dva čelična štapa u A i B i opterećena
trouglastim opterećenjem, kao na slici 2.9–1. Ako su oba štapa iste dužine L, odrediti:
a) sile i napone u štapovima A i B,
b) deformacije štapova A i B,
c) nagib krute poluge.
Podaci: q
0
= 100 kN/m; poluga AB – L
AB
= 1 m; štapovi – E = 200 GPa, A
A
= 2A
B
= 100
cm
2
, L = 300 mm.
2.9
q
0

A
B
L
AB

Slika 2.9–1: Opis problema
24 2 Aksijalno naprezanje
R j e š e nj e
Tabela 2.9: Podaci uz zadatak 2.9
A
A
= 2A
B
= 100 cm
2
L
AB
= 1 m
L = 300 mm q
0
= 100 kN/m
Da bismo riješili zadatak krutu polugu izdvojimo iz zadatog sistema i veze zamijenimo
vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.9–2 (i u ovom slučaju reakcije u horizontalnom
pravcu zanemarujemo, pošto nema djelovanja opterećenja u tom pravcu). S obzirom da je
broj nepoznatih dva, a problem ravanski pa možemo postaviti dvije jednačine ravnoteže
(zanemaruje se ona u horizontalnom pravcu), sistem je statički određen.
a) Sile i naponi u štapovima A i B
Pretpostavimo da oba štapa na polugu djeluju prema gore, odnosno da su oba štapa
izložena na pritisak (slika 2.9–2). Sada postavimo jednačine ravnoteže:

F
y
= 0 F
A
+ F
B
−Q = 0 (2.9–1)

M
A
= 0 F
B
L
AB
−Q·
L
AB
3
= 0 (2.9–2)
pri čemu je ukupna težina trouglastog opterećenja Q =
1
2
q
0
L
AB
s težištem na udaljenosti
L
AB
/3 od oslonca A. Sada se iz (2.9–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (2.9–1) sila
F
A
, odnosno
F
B
=
Q
3
=
q
0
L
AB
6
=
100 · 10
3
· 1
6
= 16.67kN
F
A
= Q−F
B
=
1
2
q
0
L
AB
−F
B
=
1
2
100 · 10
3
· 1 −16.67 · 10
3
= 33.33kN
Sile koje djeluju na štapove imaju suprotan smjer djelovanja od onih koje djeluju na
krutu polugu, pa su oba štapa izložena sabijanju. Naponi se dobivaju na osnovu izraza
(2–1):
σ
A
=
−F
A
A
A
=
−33.33 · 10
3
100 · 10
−4
= −3.33MPa
σ
B
=
−F
B
A
B
=
−16.67 · 10
3
50 · 10
−4
= −3.33MPa
S obzirom na pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (pritisak), dodaje se predz-
nak "−".
b) Deformacije štapova A i B
Deformacije u štapovima dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6) i izračunatih
napona pa je:
ǫ
A
=
σ
A
E
A
=
−3.33 · 10
6
200 · 10
9
= −1.67 · 10
−5
ǫ
B
=
σ
B
E
B
=
−3.33 · 10
6
200 · 10
9
= −1.67 · 10
−5
Statički određeni problemi 25
q
0

A
B
L
AB
F
B

F
A

F
B

F
A

F
B

F
A

A
B
L
AB
/3
Q
Slika 2.9–2: Sile koje djeluju na polugu
c) nagib krute poluge.
S obzirom da su deformacije štapova jednake, a time i promjene dužine, poluga će ostati
u horizontalnom položaju.
Zadatak 2.10 Kruta poluga ABC se oslanja pomoću dvije šipke BD i CE kao na slici
2.10–1. Šipka BD, dužine 0.4 m, izrađena je od aluminijuma (E
BD
= 72 GPa) i ima poprečni
presjek od 400 mm
2
. Šipka CE, dužine 0.35 m, izrađena je od čelika (E
CE
= 210 GPa) i
ima poprečni presjek od 300 mm
2
. Ako na polugu ABC djeluje kontinuirano opterećenje
q = 20 kN/m, odrediti:
a) sile i napone koje vladaju u šipkama BD i CE,
b) izduženje šipki BD i CE,
c) nagib krute poluge ABC usljed djelovanja opterećenja q,
d) promjenu temperature šipke BD (α
BD
= 22.2 · 10
−6
1/C

) da bi poluga ABC ostala u
horizontalnom položaju.
Dodatni podaci: dužina krute poluge ABC je 700 mm, a dužina dijela BC krute poluge je
300 mm.
R j e š e nj e
Zadatak je varijanta zadatka 2.7 s razlikom u načinu opterećenja krute poluge; umjesto sile
u tački A, u ovom slučaju poluga je čitavom dužinom opterećena kontinuiranim opterećen-
jem. Dakle, zadati sistem je statički određen i postupak rješavanja je isti onom u zadatku
2.7.
26 2 Aksijalno naprezanje
2.10
A
B C
D
E
q
Slika 2.10–1: Opis problema
Tabela 2.10: Podaci uz zadatak 2.10
E
BD
= 72 GPa E
CE
= 210 GPa L
AC
= 700 mm
L
BD
= 0.4 m L
CE
= 0.35 m L
BC
= 300 mm
A
BD
= 400 mm
2
A
CE
= 300 mm
2
q = 20 kN/m
α
BD
= 22.2 · 10
−6
1/

C
a) Sile i naponi koji vladaju u šipkama BD i CE
Da bismo dobili sile koje vladaju u šipkama BD i CE krutu polugu izdvojimo iz zadatog
sistema i veze zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.10–2. Pret-
postavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore, odnosno da su obje šipke optere-
ćene na pritisak. Sada postavimo jednačine ravnoteže:

F
y
= 0 F
BD
+ F
CE
−Q = 0 (2.10–1)

M
C
= 0 F
BD
L
BC
−Q
L
AC
2
= 0 (2.10–2)
gdje je Q = qL
AC
.
Sada se iz (2.10–2) lako dobija F
BD
, a uvrštavanjem u (2.10–1) sila F
CE
, odnosno
F
BD
=
qL
AC
· L
AC
2L
BC
=
20 · 10
3
· 0.7 · 0.7
2 · 0.3
= 16.33kN
F
CE
= Q−F
BD
= 14 · 10
3
−16.33 · 10
3
= −2.33kN
S obzirom da je za F
CE
dobijena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer
djelovanja sile F
CE
; ona djeluje na dole na krutu polugu, odnosno zateže šipku CE.
Naponi koji vladaju u šipkama dobivaju se na osnovu izraza (2–1) pa je:
σ
BD
=
−F
BD
A
BD
=
−16.33 · 10
3
400 · 10
−6
= −40.333MPa
σ
CE
=
−F
CE
A
CE
=
−(−2.33) · 10
3
300 · 10
−6
= 7.78MPa
Statički određeni problemi 27
A
B C
E
q
B
D
E
F
BD

F
BD

F
CE

F
CE

F
BD

F
CE

Q
L
AC
/2
Slika 2.10–2: Sile koje djeluju na polugu
U gornjim izrazima je stavljen predznak "−", jer se pretpostavilo da sile djeluju na šipke
pritiskujući ih.
b) Izduženje šipki BD i CE
Izduženje šipki se dobija korištenjem izraza (2–2) pa je:
δ
BD
=
−F
BD
L
BD
E
BD
A
BD
=
−16.33 · 10
3
· 0.4
72 · 10
9
· 400 · 10
−6
= −0.227mm
δ
CE
=
−F
CE
L
CE
E
CE
A
CE
=
−(−2.33 · 10
3
) · 0.35
210 · 10
9
· 300 · 10
−6
= 0.013mm
Dakle, šipka BD se skraćuje, a šipka CE izdužuje.
c) Nagib krute poluge ABC usljed djelovanja opterećenja q
Nagib poluge, odnosno ugao rotacije poluge, može da se dobije na osnovu slike 2.10–3
kao:
γ = arctg
_
BB

+ CC

BC
_
= arctg
_
0.227 + 0.013
300
_
= 0.046

pri čemu je BB

= |δ
BD
| i CC

= |δ
CE
|.
28 2 Aksijalno naprezanje

C'
B'
A'
M

δ
CC'

δ
BB'

γ
A
C B
δ
BB'

γ
Slika 2.10–3: Nagib krute poluge
d) Promjena temperature šipke BD da bi poluga ABC ostala u horizontalnom položaju.
Da bi kruta poluga ABC ostala u horizontalnom položaju izduženja šipki BD i CE
moraju biti jednaka. To će se postići kada se dužina šipke BD pod utjecajem temperature
promijeni za razliku izduženja šipki CE i BD dobivenim pod b), odnosno zbir izduženja
šipke BD usljed utjecaja temperature, δ
BD
T
, i kontinuiranog opterećenja, δ
BD
q
, treba
biti jednak izduženju šipke CE usljed kontinuiranog opterećenja, δ
CE
q
:
δ
BD
T
+ δ
BD
q
= δ
CE
q
α
BD
· ∆T · L
BD
+ δ
BD
q
= δ
CE
q
pa je:
∆T =
δ
CE
q
−δ
BD
q
L
BD
· α
BD
=
[0.013 −(−0.227)] · 10
−3
0.4 · 22.2 · 10
−6
= 27

C
Dakle, da bi poluga ostala u horizontalnom položaju neophodno je šipku BD zagrijati za
27

C.
Zadatak 2.11 Kruta horizontalna greda ABCD oslanja se na vertikalne čelične šipke BE
i CF te je opterećena silama F
1
i F
2
koje djeluju u tačkama A i D, respektivno (vidi sliku
2.11–1). Odrediti:
a) sile u šipkama BE i CF,
b) napone i deformacije u šipkama BE i CF,
c) promjenu dužine šipki BE i CF.
Dodatni podaci: A
BE
= 11000 mm
2
, A
CF
= 9280 mm
2
.
Statički određeni problemi 29
2.11
F
1
=400 N
A B C D
F
F
2
=360 N
1.5 m 1.5 m 2.1 m
2
.
4

m

0
.
6

m

E
Slika 2.11–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.11: Podaci uz zadatak 2.11
L
BE
= 3 m L
AB
= 1.5 m F
1
= 360 kN
A
BE
= 11000 mm
2
L
BC
= 1.5 m F
2
= 400 kN
L
CF
= 2.4 m L
CD
= 2.1 m
A
CF
= 9280 mm
2
Slično zadacima 2.7 i 2.8, i ovaj problem je statički određen, a postupak rješavanja je
identičan onom u tim zadacima.
a) Sile i naponi u šipkama BE i CF
Da bismo dobili sile koje vladaju u šipkama BE i CF krutu polugu AD izdvojimo iz
zadatog sistema i veze zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.11–2.
Pretpostavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore, odnosno da su obje šipke
izložene na pritisak. Sada postavimo jednačine ravnoteže:

F
y
= 0 F
BE
+ F
CF
−F
1
−F
2
= 0 (2.11–1)

M
B
= 0 F
1
L
AB
+ F
CF
L
BC
−F
2
· (L
BC
+ L
CD
) = 0 (2.11–2)
Sada se iz (2.11–2) lako dobija F
CF
, a uvrštavanjem u (2.11–1) sila F
BE
, odnosno
F
CF
=
F
2
· (L
BC
+ L
CD
) − F
1
L
AB
L
BC
=
360 · (1.5 + 2.1) −400 · 1.5
1.5
= 464N
F
BE
= F
1
+ F
2
−F
CF
= 400 + 360 −464 = 296N
Kao što je ranije rečeno, sile koje djeluju na šipke imaju suprotan smjer djelovanja od
onih koje djeluju na krutu polugu pa su obje šipke izložene pritisku (vidi sliku 2.11–2).
30 2 Aksijalno naprezanje
D
F
BD

F
2
=360 N F
1
=400 N
A B C
F
E
F
BE
F
CF

F
CE

F
BD
F
CE

B C
Slika 2.11–2: Sile koje djeluju na polugu
b) Naponi i deformacije u šipkama BE i CF
Naponi se dobivaju na osnovu izraza (2–1):
σ
BE
=
−F
BE
A
BE
=
−296
11000 · 10
−6
= −26.91kPa
σ
CF
=
−F
CF
A
CF
=
−464
9280 · 10
−6
= −50kPa
pri čemu je u oba izraza uzet predznak "-", jer se pretpostavlja da sile F
BE
i F
CF
djeluju
pritiščući šipke.
Deformacije u šipkama dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6) i izračunatih
napona pa je:
ǫ
BE
=
σ
BE
E
BE
=
−26.91 · 10
3
200 · 10
9
= −1.34 · 10
−7
ǫ
CF
=
σ
CF
E
CF
=
−50 · 10
3
200 · 10
9
= −2.5 · 10
−7
gdje je usvojeno E
BE
= E
CF
= 200 GPa.
c) Promjena dužine šipki BE i CF
Promjena dužina šipki dobija se na osnovu izraza (1–8)
δ
BE
= ǫ
BE
L
BE
= −1.34 · 10
−7
· 3 = −0.4µm
Statički neodređeni problemi 31
δ
CF
= ǫ
CF
L
CF
= −2.5 · 10
−7
· 2.4 = −0.6µm
2.3 Statički neodređeni problemi
2.3.1 Aksijalni problemi
Zadatak 2.12 Kompozitna šipka na slici 2.12–1 sastoji se od čelične šipke AB (E = 200
GPa) prečnika 20 mm i bronzanih šipki DA i BC (E = 100 GPa) prečnika 50 mm. Ako je
šipka izložena opterećenjima datim na slici, odrediti pomjeranje u tačkama A i B.
500 mm 250 mm
C
B A
75 kN
D
75 kN
100 kN
100 kN
250 mm
50 mm 50 mm 20 mm
Slika 2.12–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.12: Podaci uz zadatak 2.12
E
DA
= E
BC
= 100 GPa E
AB
= 200 GPa F
A
= 2 · 75 = 150 kN
L
DA
= L
BC
= 250 mm L
AB
= 500 mm F
B
= 2 · 100 = 200 kN
d
DA
= d
BC
= 50 mm d
AB
= 20 mm
Da bi se odredila pomjeranja tačaka A i B, neophodno je naći sile koje vladaju u šipkama.
Problem je statički neodređen, s obzirom da su nepoznate dvije reakcije oslonaca, a kako
je problem aksijalan može se postaviti samo jedna jednačina ravnoteže, odnosno jednačina
ravnoteže sila uzduž ose šipke. Zbog toga je neophodno uz jednačinu ravnoteže postaviti
i uslove kompatibilnosti, odnosno kinematske uslove – pomjeranje u presjecima, odnosno
osloncima D i C jednako je nuli. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipku djeluju
zateznom silom, odnosno da sila F
D
djeluje ulijevo, a sila F
C
udesno (vidi sliku 2.12–2a),
tražene jednačine su:

F = 0 −F
D
−F
A
+ F
B
+ F
C
= 0 (2.12–1)
δ
D
= δ
C
= 0 (2.12–2)
Uslov kompatibilnosti (2.12–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.
Nepoznate reakcije oslonaca mogu se odrediti na dva načina i to pomoću: dijagrama sila
i metode superpozicije.
32 2 Aksijalno naprezanje
0
+F
F
D
+F
A
-F
B
F
D
+F
A
F
D
(=F
C
)
0
+F
-107.58 kN
-157.58 kN
42.42 kN
C B
A
75 kN
D
75 kN
100 kN
100 kN
F
C F
D
a)
b)
c)
Slika 2.12–2: Dijagram sila
Postupak I: Dijagram sila
Kod rješavanja ovakvih problema pomoću dijagrama sila, pretpostavljajući smjerove nepoz-
natih reakcija, skicira se dijagram sila za šipku kao što je prikazano na slici 2.12–2b. Dakle,
pretpostavi se smjer djelovanja sile u D, a zatim se prema A skiciraju promjene vrijednosti
sile zavisno od opterećenja; na primjer, od tačke D do tačke A nema promjene vrijednosti
sile, ona je jednaka F
D
(pozitivna, jer je zatežuća), a zatim se u tački A pojavljuje sila F
A
pa je šipka AB čitavom dužinom opterećen silom (F
D
+F
A
), pošto je pretpostavljeni smjer
djelovanja sile F
D
isti kao smjer sile F
A
, itd. Opterećenja u pojedinim dijelovima šipke jasno
se vide na slici. Treba napomenuti da skica dijagrama sila ovisi o pretpostavkama o smjeru
djelovanja reakcija i samim tim ne mora biti tačna.
Nakon što se skicira dijagram sila, primijeni se uslov kompatibilnosti po kojem je ukupno
izduženje šipke jednako nuli koristeći izraz (2–3):
δ
DC
= δ
DA
+ δ
AB
+ δ
BC
=
F
D
L
DA
E
DA
A
DA
+
(F
D
+ F
A
)L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
D
+ F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
= 0
(2.12–3)
Statički neodređeni problemi 33
Iz izraza (2.12–3) se direktno dobija nepoznata sila F
D
u osloncu D:
F
D
= −
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
L
DA
E
DA
A
DA
+
L
AB
E
AB
A
AB
+
L
BC
E
BC
A
BC
= −
150 · 10
3
· 0.5
200 · 10
9
· 314.16 · 10
−6
+
(150 −200) · 10
3
· 0.25
100 · 10
9
· 1963 · 10
−6
0.25
100 · 10
9
· 1963 · 10
−6
+
0.5
200 · 10
9
· 314.16 · 10
−6
+
0.25
100 · 10
9
· 1963 · 10
−6
F
D
= −107.58kN
(2.12–4)
gdje je
A
DA
= A
BC
=
d
2
DA
π
4
=
d
2
BC
π
4
=
(50 · 10
−3
)
2
π
4
= 1963 · 10
−6
m
2
A
AB
=
d
2
AB
π
4
=
(20 · 10
−3
)
2
π
4
= 314.6 · 10
−6
m
2
S obzirom da je dobivena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer sile F
D
, pa
sila djeluje pritiščući šipku DA. Sada se na osnovu izraza (2.12–1) dobija reakcija F
C
:
F
C
= −F
B
+ F
A
+ F
D
= −200 + 150 + (−107.58) = −157.58kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno i šipka BC je pritisnuta. Na osnovu dobijenih
rezultata može se nacrtati stvari dijagram sila, kao što je prikazano na slici 2.12–2c.
Treba napomenuti da se za pomjeranje δ
BC
umjesto sile (F
D
+ F
A
− F
B
) mogla uzeti i
sila F
C
, ali bi u tom slučaju bilo neophodno riješiti sljedeći sistem jednačina, pošto bi se i u
jednačini (2.12–3) nalazile dvije nepoznate:
−F
D
− F
A
+ F
B
+ F
C
= 0
F
D
L
DA
E
DA
A
DA
+
(F
D
+ F
A
)L
AB
E
AB
A
AB
+
F
C
L
BC
E
BC
A
BC
= 0
Postupak II: Metoda superpozicije
Metoda superpozicije se sastoji u tome da se za statički neodređen sistem oslobodi jedna
od nepoznatih (obično se jedan od oslonaca oslobodi i zamijeni djelovanjem sile), a zatim se
problem svodi na rješavanje dva statički određena problema: (I) sistem na koji djeluju poz-
nata vanjska opterećenja i (II) sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena")
reakcija. Proračun vezan za ovako dobivena dva sistema se primijeni na jednačinu kompa-
tibilnosti.
U ovom primjeru može se kao višak uzeti oslonac D pa se zadati statički neodređeni
sistem može predstaviti pomoću dva superponirana sistema kao što je dato na slici 2.12–3.
Ukupno izduženje sistema (I) na koji djeluju poznate vanjske sile dobiva se na osnovu
izraza (2–3)

:
δ
I
= δ
DA
I
+ δ
AB
I
+ δ
BC
I
= 0 +
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
(2.12–5)

Pretpostavlja se da je student savladao statički određene probleme i skiciranje dijagrama sila za takve slučajeve, tako
da ovdje dodatni dijagrami nisu prikazani. Zadaci ovog tipa su u poglavlju 2.2.1.
34 2 Aksijalno naprezanje
Sistem I
Sistem II
=
C B
A
F
A
D
F
A
F
B
F
B
C
B
A
75 kN
D
75 kN
100 kN
100 kN
+
C B
A D
F
D
Slika 2.12–3: Metoda superpozicije
Za sistem (II) na koji djeluje samo nepoznata F
D
ukupno izduženje je:
δ
II
= δ
DA
II
+ δ
AB
II
+ δ
BC
II
=
F
D
L
DA
E
DA
A
DA
+
F
D
L
AB
E
AB
A
AB
+
F
D
L
BC
E
BC
A
BC
(2.12–6)
Sada se izrazi (2.12–5) i (2.12–6) uvrste u uslov kompatibilnosti po kojem je zbir promjena
dužine sistema (I) i sistema (II) jednak nuli:
δ
I
+ δ
II
= 0
pa se dobija:
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
+
F
D
L
DA
E
DA
A
DA
+
F
D
L
AB
E
AB
A
AB
+
F
D
L
BC
E
BC
A
BC
= 0 (2.12–7)
Iz izraza (2.12–7) dobija se nepoznata F
D
:
F
D
= −
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
L
DA
E
DA
A
DA
+
L
AB
E
AB
A
AB
+
L
BC
E
BC
A
BC
(2.12–8)
Izraz (2.12–8) identičan je izrazu (2.12–4) pa je F
D
= −107.58 kN, a F
C
= −57.58 kN.
Statički neodređeni problemi 35
Pomjeranja tačaka A i B
S obzirom da su određene sile koje vladaju u šipkama, lako je izračunati izduženja pojedinih
dijalova šipke, a time i pomjeranja pojedinih presjeka, koristeći izraze (2–2) i (2–3). Pomjer-
anje tačke A jednako je izduženju šipke DA, dok je pomjeranje tačke B jednako izduženju
šipke DB ili šipke BC:
δ
A
=
F
D
L
DA
E
DA
A
DA
=
−107.58 · 10
3
· 0.25
100 · 10
9
· 1963 · 10
−6
= −0.137mm
δ
B
=
F
C
L
CD
E
CD
A
CD
=
−157.58 · 10
3
· 0.25
100 · 10
9
· 1963 · 10
−6
= −2.01mm
S obzirom da su dobivena negativna pomjeranja, oba dijela šipke se sabijaju, tako da se
presjek A pomjera ulijevo, a presjek B udesno.
Zadatak 2.13 Aksijalno opterećena čelična šipka AD (E = 200 GPa), uklještena na oba
kraja, izložena je sili P = 100 kN, koja djeluje u spojnici B, kao na slici. Odrediti pomjeranje
u tačkama B i C, ako je A
1
= 50 mm
2
i L = 1 m. Veličine spojnica B i C zanemariti.
2.13
L/4 L/2
D C B
P
A
L/4
A
1

2A
1

Slika 2.13–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.13: Podaci uz zadatak 2.13
L = 1 m A
1
= 50 mm
2
P = 100 kN
E
DE
= E
BC
= 100 GPa
Slično prethodnom zadatku, da bi se odredila pomjeranja tačaka B i C, neophodno je
naći sile koje vladaju u šipkama. Problem je statički neodređen, s obzirom da su nepoznate
dvije reakcije oslonca, a kako je problem aksijalan može se postaviti samo jedna jednačina
ravnoteže, odnosno jednačina ravnoteže sila uzduž ose šipke. Zbog toga je neophodno uz
jednačinu ravnoteže postaviti i uslove kompatibilnosti, odnosno kinematske uslove – pom-
jeranje u presjecima, odnosno osloncima A i D jednako je nuli. Pretpostavljajući da reakcije
u osloncima na šipku djeluju zateznom silom, odnosno da sila F
A
djeluje ulijevo, a sila F
D
udesno (vidi sliku 2.13–2a), tražene jednačine su:

F = 0 −F
A
+ P + F
D
= 0 (2.13–1)
36 2 Aksijalno naprezanje
δ
A
= δ
D
= 0 (2.13–2)
Uslov kompatibilnosti (2.13–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.
I ovaj put će se nepoznate reakcije oslonaca odrediti na dva načina i to pomoću: dijagrama
sila i metode superpozicije.
Postupak I: Dijagram sila
Pretpostavljajući smjerove nepoznatih reakcija, skicira se dijagram sila za šipku kao što je
prikazano na slici 2.13–2. Jasno je da od tačke A do tačke B nema promjene vrijednosti sile,
ona je jednaka F
A
, a zatim se u tački B pojavljuje sile P pa je ostatak šipke BCD čitavom
dužinom opterećen silom (F
A
− P) ili, ako posmatramo s desne strane, silom F
D
(sila je
zatežuća pa je pozitivna).
0
+F
F
A
–P (=F
D
)
F
A
0
+F
66.67 kN
-33.33 kN
D C B A
P
F
D
F
A
a)
b)
c)
Slika 2.13–2: Dijagram sila
Sada se primijeni uslov kompatibilnosti po kojem je ukupno izduženje šipke jednako nuli
koristeći izraz (2–3):
δ
AD
= δ
AB
+ δ
BC
+ δ
CD
=
F
A
L
AB
EA
1
+
(F
A
−P)L
BC
EA
1
+
(F
A
−P)L
CD
EA
2
= 0
(2.13–3)
Iz izraza (2.13–3) se direktno dobija nepoznata sila F
A
u osloncu A:
F
A
=
PL
BC
A
1
+
PL
CD
A
2
L
AB
A
1
+
L
BC
A
1
+
L
CD
A
2
=
100 · 10
3
· 0.25
50 · 10
−6
+
100 · 10
3
· 0.5
100 · 10
−6
0.25
50 · 10
−6
+
0.25
50 · 10
−6
+
0.5
100 · 10
−6
F
A
= 66.67kN
Statički neodređeni problemi 37
gdje je:
L
AB
= L
BC
=
L
4
=
1
4
= 250mm
L
CD
=
L
2
=
1
2
= 500mm
A
AB
= A
BC
= A
1
= 50mm
2
A
CD
= 2A
1
= 2 · 50 · 10
−6
= 100mm
2
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer sile F
A
je ispravno pretpostavljen,
odnosno sila djeluje istežući šipku AB. Sada se na osnovu izraza (2.13–1) dobija reakcija
F
D
:
F
D
= F
A
−P = 66.67 −100 = −33.33kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka CD je pritisnuta. Na osnovu dobijenih
rezultata može se nacrtati stvari dijagram sila, kao što je prikazano na slici 2.13–2c.
Kao i u prethodnom zadatku, za silu u šipki BD umjesto sile (F
A
−P) mogla se uzeti i
sila F
D
, ali bi u tom slučaju bilo neophodno riješiti sljedeći sistem jednačina, pošto bi se i
u jednačini (2.13–3) nalazile dvije nepoznate:
−F
A
+ P + F
D
= 0
F
A
L
AB
EA
1
+
F
D
L
BC
EA
1
+
F
D
L
CD
EA
2
= 0
Postupak II: Metoda superpozicije
Za ovaj problem izaberimo silu F
D
kao suvišnu i oslobodimo oslonac D. Sada se zadati
statički neodređeni sistem može predstaviti pomoću dva superponirana sistema kao što je
dato na slici 2.13–3.
Ukupno izduženje sistema (I) na koji djeluje sila P dobiva se na osnovu izraza (2–3):
δ
I
= δ
AB
I
+ δ
BC
I
+ δ
CD
I
=
PL
AB
EA
1
+ 0 + 0 (2.13–4)
Za sistem (II) na koji djeluje samo nepoznata F
D
ukupno izduženje je:
δ
II
= δ
AB
II
+ δ
BC
II
+ δ
CD
II
=
F
D
L
AB
EA
1
+
F
D
L
BC
EA
1
+
F
D
L
CD
EA
2
(2.13–5)
Sada se izrazi (2.13–4) i (2.13–5) uvrste u uslov kompatibilnosti po kojem je zbir promjena
dužine sistema (I) i sistema (II) jednak nuli:
δ
I
+ δ
II
= 0
pa se dobija:
PL
AB
EA
1
+
F
D
L
AB
EA
1
+
F
D
L
BC
EA
1
+
F
D
L
CD
EA
2
= 0 (2.13–6)
38 2 Aksijalno naprezanje
D C B A
P
Sistem I
Sistem II
=
+
F
D
D C B A
P
D C B A
Slika 2.13–3: Metoda superpozicije
Iz izraza (2.13–6) dobija se nepoznata F
D
:
F
D
= −
PL
BC
A
1
L
AB
A
1
+
L
BC
A
1
+
L
CD
A
2
= −
100 · 10
3
· 0.25
50 · 10
−6
0.25
50 · 10
−6
+
0.25
50 · 10
−6
+
0.5
100 · 10
−6
F
D
= −33.33kN
(2.13–7)
što je identično rješenju korištenjem dijagrama sila, pa je F
A
= 66.67 kN.
Pomjeranja tačaka B i C
S obzirom da su određene sile koje vladaju u šipki, lako je izračunati izduženja koristeći
izraze (2–2) i (2–3). Pomjeranje tačke B jednako je izduženju šipke AB, dok je pomjeranje
tačke C jednako promjeni dužine šipke AC ili šipke CD:
δ
B
=
F
A
L
AB
EA
1
=
66.67 · 10
3
· 0.25
200 · 10
9
· 50 · 10
−6
= 1.67mm
Statički neodređeni problemi 39
δ
C
=
F
D
L
CD
EA
2
=
−33.33) · 10
3
· 0.5
200 · 10
9
· 100 · 10
−6
= −0.833mm
Na osnovu predznaka pomjeranja presjeka, odnosno izduženja pojedinih dijelova šipki te
pretpostavljenih zatežućih reakcija oslonaca, zaključuje se da su pomjeranja obje tačke
prema desnoj strani.
Zadatak 2.14 Dvije cilindrične šipke – AC, izrađene od čelika (E
AC
= 210 GPa), i CE,
izrađene od bronze (E
CE
= 110 GPa) – spojene se u tački C i uklještene u osloncima A i
E. Za opterećenje prikazano na slici 2.14–1 odrediti:
a) reakcije oslonaca A i E,
b) pomjeranje tačke C.
Šipke su kružnog poprečnog presjeka s prečnicima datim na slici.
100
D C
B A
40 mm
30 mm
100
E
120 180
60 kN
40 kN
Slika 2.14–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.14: Podaci uz zadatak 2.14
L
AB
= 180 mm L
CD
= 100 mm F
B
= 60 kN
L
BC
= 120 mm L
DE
= 100 mm F
D
= 40 kN
d
AB
= d
BC
= 40 mm d
CD
= d
DE
= 30 mm
E
AB
= E
BC
= 210 GPa E
CD
= E
DE
= 110 GPa
a) Reakcije oslonaca A i E
Ovo je varijanta prethodna dva zadatka. Problem je statički neodređen, tako da je za
određivanje reakcija neophodno uz jednačinu ravnoteže postaviti i uslove kompatibilno-
sti, odnosno kinematske uslove – pomjeranje u presjecima, odnosno osloncima A i E
jednako je nuli. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipku djeluju zateznom
silom, odnosno da sila F
A
djeluje ulijevo, a sila F
E
udesno (slika 2.14–2a), tražene jed-
načine su:

F = 0 −F
A
+ F
B
+ F
D
+ F
E
= 0 (2.14–1)
40 2 Aksijalno naprezanje
δ
A
= δ
E
= 0 (2.14–2)
Uslov kompatibilnosti (2.14–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.
Nepoznate reakcije oslonaca mogu se odrediti na dva načina i to pomoću: dijagrama sila
i metode superpozicije.
Postupak I: Dijagram sila
Pretpostavljajući da reakcije oslonaca na šipku djeluju zateznim silama, može se skicirati
dijagram sila kao što je prikazano na slici 2.14–2b. Vidi se da postoje tri područja
u kojima vladaju konstantne sile, i to: i) dio AB u kojem djeluje (pretpostavljena)
zatežuća sila F
A
, ii) dio BD u kojem djeluje sila (F
A
−F
B
) i iii) dio DE u kojem djeluje
sila (F
A
− F
B
− F
D
) ili sila F
E
, ako se krene s desne strane prema lijevo. Nakon što se
0
+F
F
A
–F
B
F
A
0
+F
62.84 kN
-37.16 kN
D C
B A
E
F
B
F
D
F
E
F
A
(=F
E
)
F
A
–F
B
-F
D
2.84 kN
a)
b)
c)
Slika 2.14–2: Dijagram sila
skicira dijagram sila, primijeni se uslov kompatibilnosti po kojem je ukupno izduženje
šipke jednako nuli koristeći izraz (2–3):
δ
AE
= δ
AB
+ δ
BC
+ δ
CD
+ δ
DE
=
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
+
+
(F
A
−F
B
)L
CD
E
CD
A
CD
+
(F
A
−F
B
−F
D
)L
DE
E
DE
A
DE
= 0
(2.14–3)
Statički neodređeni problemi 41
Iz izraza (2.14–3) se direktno dobija nepoznata sila F
A
u osloncu A:
F
A
=
F
B
L
BC
E
BC
A
BC
+
F
B
L
CD
E
CD
A
CD
+
(F
B
+ F
D
)L
DE
E
DE
A
DE
L
AB
E
AB
A
AB
+
L
BC
E
BC
A
BC
+
L
CD
E
CD
A
CD
+
L
DE
E
DE
A
DE
=
60 · 10
3
· 0.12
210 · 10
9
· 1256.64 · 10
−6
+
60 · 10
3
· 0.1
110 · 10
9
· 706.86 · 10
−6
+
(60+40) · 10
3
· 0.1
110 · 10
9
· 706.86 · 10
−6
0.18+0.12
210 · 10
9
· 1256.64 · 10
−6
+
0.1+0.1
110 · 10
9
· 706.86 · 10
−6
F
A
= 62.84kN
(2.14–4)
gdje je
A
AB
= A
BC
=
d
2
AB
π
4
=
d
2
BCC
π
4
=
(40 · 10
−3
)
2
π
4
= 1256.6 · 10
−6
m
2
A
CD
= A
DE
=
d
2
CD
π
4
=
d
2
DE
π
4
=
(30 · 10
−3
)
2
π
4
= 706.86 · 10
−6
m
2
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer sile F
A
je pravilno pretpostavljen,
odnosno šipka AB je opterećena na zatezanje. Sada se na osnovu izraza (2.14–1) dobija
reakcija F
E
:
F
E
= F
A
−F
B
−F
D
= 62.84 · 10
3
−60 · 10
3
−40 · 10
3
= −37.16kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka DE je pritisnuta. Na osnovu dobi-
jenih rezultata može se nacrtati stvari dijagram sila, kao što je prikazano na slici 2.14–2c.
Kao i u prethodnim zadacima umjesto sile (F
A
−F
B
−F
D
) mogla se uzeti i sila F
E
, ali bi
u tom slučaju bilo neophodno riješiti sljedeći sistem jednačina, pošto bi se i u jednačini
2.14–3 nalazile dvije nepoznate:
F
A
−F
B
−F
D
−F
E
= 0
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
+
(F
A
−F
B
)L
CD
E
CD
A
CD
+
F
E
L
DE
E
DE
A
DE
= 0
Postupak II: Metoda superpozicije
Prateći postupak rješavanja dat u zadatku 2.12, "oslobodimo" reakciju oslonca F
A
pa
ovaj statički neodređen sistem svedemo na rješavanje dva statički određena problema
data na slici 2.14–3: (I) sistem na koji djeluju poznata vanjska opterećenja F
B
i F
A
i (II)
sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena") reakcija F
A
, pri čemu je u
oba slučaja kraj A slobodan, a kraj E uklješten. Proračun vezan za ovako dobivena dva
sistema se primijeni na jednačinu kompatibilnosti.
Ukupno izduženje sistema (I) na koji djeluju poznate vanjske sile dobiva se na osnovu
izraza (2–3):
δ
I
= δ
AB
I
+ δ
BC
I
+ δ
CD
I
+ δ
DE
I
= 0 +
−F
B
L
BC
E
BC
A
BC
+
−F
B
L
CD
E
CD
A
CD
+
(−F
B
−F
D
)L
DE
E
DE
A
DE
(2.14–5)
42 2 Aksijalno naprezanje
D C
A
E
F
B
F
D
Sistem I
=
+
B
D C
A
E
F
B
F
D
B
Sistem II
D C
A
E
B
F
A
Slika 2.14–3: Metoda superpozicije
Predznak "−" je uzet jer sila F
B
skraćuje šipku. Za sistem (II) na koji djeluje samo
nepoznata F
A
ukupno izduženje je:
δ
II
= δ
AB
II
+ δ
BC
II
+ δ
CD
II
+ δ
DE
II
=
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
F
A
L
BC
E
BC
A
BC
+
F
A
L
CD
E
CD
A
CD
+
F
A
L
DE
E
DE
A
DE
(2.14–6)
Sada se izrazi (2.14–5) i (2.14–6) uvrste u uslov kompatibilnosti po kojem je zbir promjena
dužine sistema (I) i sistema (II) jednak nuli:
δ
I
+ δ
II
= 0
pa se dobija:
−F
B
L
BC
E
BC
A
BC
+
−F
B
L
CD
E
CD
A
CD
+
(−F
B
−F
D
)L
DE
E
DE
A
DE
+
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
F
A
L
BC
E
BC
A
BC
+
F
A
L
CD
E
CD
A
CD
+
F
A
L
DE
E
DE
A
DE
= 0
(2.14–7)
Iz izraza (2.14–7) dobija se nepoznata F
A
:
F
A
=
F
B
L
BC
E
BC
A
BC
+
F
B
L
CD
E
CD
A
CD
+
(F
B
+ F
D
)L
DE
E
DE
A
DE
L
AB
E
AB
A
AB
+
L
BC
E
BC
A
BC
+
L
CD
E
CD
A
CD
+
L
DE
E
DE
A
DE
(2.14–8)
Izraz (2.14–8) identičan je izrazu (2.14–4) pa je F
A
= 62.84 kN, a F
E
= −37.16 kN.
Statički neodređeni problemi 43
b) Pomjeranje tačke C
S obzirom da su određene sile koje vladaju u šipki, lako je izračunati izduženja, odnosno
pomjeranja pojedinih presjeka/tačaka, koristeći izraze (2–2) i (2–3). Pomjeranje tačke C
jednako je izduženju šipke AC ili šipke CE:
δ
C
= δ
AB
+ δ
BC
=
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
(F
A
−F
B
)L
BC
E
BC
A
BC
=
62.84 · 10
3
· 0.18
210 · 10
9
· 1256.64 · 10
−6
+
(62.84 −60) · 10
3
· 0.18
210 · 10
9
· 1256.64 · 10
−6
δ
C
= 0.044mm
S obzirom na pozitivan rezultat, dio šipke AC se izdužuje pa je pomjeranje tačke C
udesno.
Zadatak 2.15 Dvije cilindrične šipke istog poprečnog presjeka – šipka 1 izrađena od legure
aluminijuma (E
1
= 70 GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E
2
= 200 GPa) – spojene se u
presjeku C i uklještene u osloncima A i D kao na slici 2.15–1. Ako u presjeku B djeluje sila
F
B
, odrediti:
a) reakcije u osloncima A i D,
b) napone i deformacije u šipkama 1 i 2,
c) pomjeranje presjeka C.
Podaci: A
1
= A
2
= 2 cm
2
, L
AC
= 1 m, L
CD
= 0.4 m, L
AB
= 0.5 m, F
B
= 50 kN.
L
AC
L
CD
A B
C D
F
B
1
2
L
AB
Slika 2.15–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.15: Podaci uz zadatak 2.15
L
AB
= 500 mm L
CD
= 400 mm F
B
= 50 kN
L
BC
= 500 mm E
CD
= 200 GPa
E
AB
= E
BC
= 70 GPa
A
1
= A
2
= A = 2 cm
2
Zadatak je sličan zadatku 2.13, s tim da se u ovom zadatku još traže i naponi i deformacije
u šipkama.
44 2 Aksijalno naprezanje
a) Reakcije u osloncima A i D
Problem je statički neodređen pa se postavlja jednačina ravnoteže sila uzduž ose šipke
te uslov kompatibilnosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipke djeluju za-
teznom silom, odnosno da sila F
A
djeluje na lijevo, a sila F
D
na desno, tražene jednačine
su:

F = 0 −F
A
+ P + F
D
= 0 (2.15–1)
δ
A
= δ
D
= 0 (2.15–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (2.15–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.
Postupak dobivanja reakcija oslonaca je identičan onom u zadatku 2.13, tako da će se
ovdje pokazati samo metod dijagrama sila. Pretpostavljajući da nepoznate reakcije imaju
zatezni karakter, skicira se dijagram sila za šipku kao što je prikazano na slici 2.15–2a.
Jasno je da od tačke A do tačke B nema promjene vrijednosti sile, ona je jednaka F
A
,
a zatim se u tački B pojavljuje sile F
B
pa je ostatak šipke BCD čitavom dužinom
opterećen silom (F
A
−F
B
) ili ako posmatramo s desne strane, silom F
D
(sila je zatežuća
pa je pozitivna). Sada se primijeni uslov kompatibilnosti po kojem je ukupno izduženje
a)
b)
c)
0
+F
F
A
–F
B
(=F
D
)
F
A
0
+F
28.07 kN
-21.93 kN
F
D
F
A
A
B C D
F
B
1
2
Slika 2.15–2: Dijagram sila
šipke jednako nuli koristeći izraz (2–3):
δ
AD
= δ
AB
+ δ
BC
+ δ
CD
=
F
A
L
AB
E
AB
A
+
(F
A
−P)L
BC
E
BC
A
+
(F
A
−P)L
CD
E
CD
A
= 0
(2.15–3)
Statički neodređeni problemi 45
Iz izraza (2.15–3) se direktno dobija nepoznata sila F
A
u osloncu A:
F
A
=
PL
BC
E
BC
A
+
PL
CD
E
CD
A
L
AB
E
AB
A
+
L
BC
E
BC
A
+
L
CD
E
CD
A
=
PL
BC
E
BC
+
PL
CD
E
CD
L
AB
E
AB
+
L
BC
E
BC
+
L
CD
E
CD
=
50 · 10
3
· 0.5
70 · 10
9
+
50 · 10
3
· 0.4
200 · 10
9
0.5
70 · 10
9
+
0.5
70 · 10
9
+
0.4
200 · 10
9
F
A
= 28.07kN
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer sile F
A
je ispravno pretpostavljen,
odnosno sila djeluje istežući šipku AB. Sada se na osnovu izraza (2.15–1) dobija reakcija
F
D
:
F
D
= F
A
−F
B
= 28.07 · 10
3
−50 · 10
3
= −21.93kN (2.15–4)
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka CD je pritisnuta.
b) Naponi i deformacije u šipkama 1 i 2
S obzirom na oblik dijagrama sila, razlikujemo tri područja s konstantom silom, modu-
lom elastičnosti i geometrijom, pa se koristeći izraze (2–1) i (1–8) izračunavaju naponi i
deformacije kako slijedi:
σ
AB
=
F
A
A
=
28.07 · 10
3
2 · 10
−4
= 140.35MPa
σ
BC
=
F
A
−F
B
A
=
(28.07 −50) · 10
3
2 · 10
−4
= −109.65MPa
σ
CD
=
F
A
−F
B
A
=
(28.07 −50) · 10
3
2 · 10
−4
= −109.65MPa
ǫ
AB
=
σ
AB
E
AB
=
140.35 · 10
6
70 · 10
9
= 2.005 · 10
−3
ǫ
BC
=
σ
BC
E
BC
=
−109.65 · 10
6
70 · 10
9
= −1.566 · 10
−3
ǫ
CD
=
σ
CD
E
CD
=
−109.65 · 10
6
200 · 10
9
= −5.482 · 10
−4
c) Pomjeranje presjeka C
Pomjeranje presjeka C jednako je promjeni dužine šipke AC ili šipke CD:
δ
C
=
F
D
L
CD
E
CD
A
=
−21.93 · 10
3
· 0.4
200 · 10
9
· 2 · 10
−4
= −0.219mm (2.15–5)
S obzirom na dobivenu negativnu vrijednost, dio šipke CD se sabija, tako da se presjek
C pomjera udesno.
46 2 Aksijalno naprezanje
Zadatak 2.16 Dvije cilindrične šipke istog poprečnog presjeka – šipka 1 izrađena od legure
aluminijuma (E
1
= 70 GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E
2
= 200 GPa) – spojene se u
presjeku B i uklještene u osloncima A i D kao na slici 2.16–1. Ako u presjeku C djeluje sila
F
C
, odrediti:
a) reakcije u osloncima A i D,
b) napone i deformacije u šipkama 1 i 2,
c) pomjeranje presjeka B.
Podaci: A
1
= A
2
= 2 cm
2
, L
AB
= 1 m, L
BC
= 0.3 m, L
CD
= 0.3 m, F
C
= 50 kN.
L
AB
L
BD

A B C D 1 2
L
CD

F
C

Slika 2.16–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.16: Podaci uz zadatak 2.16
L
AB
= 1 m L
BC
= L
CD
= 300 mm F
C
= 50 kN
E
AB
= 70 GPa E
BC
= E
CD
= 200 GPa
A
1
= A
2
= A = 2 cm
2
Zadatak je sličan prethodnim zadacima pa se u potpunosti može pratiti postupak rješa-
vanja.
a) Reakcije u osloncima A i D
Problem je statički neodređen pa se postavlja jednačina ravnoteže sila uzduž ose šipke
te uslov kompatibilnosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipku djeluju
zatežuće, odnosno da sila F
A
djeluje ulijevo, a sila F
D
udesno (slika 2.16–2a), tražene
jednačine su:

F = 0 −F
A
+ F
C
+ F
D
= 0 (2.16–1)
δ
A
= δ
D
= 0 (2.16–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (2.16–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.
Reakcije oslonaca će se u ovom zadatku izračunati korištenjem i dijagrama sila i metodom
superpozicije.
Statički neodređeni problemi 47
Postupak I: Dijagram sila
Koristeći pretpostavljene smjerove reakcija oslonaca, skicira se dijagram sila za šipku kao
što je prikazano na slici 2.16–2b. Jasno je da od tačke A do tačke C nema promjene
vrijednosti sile, ona je jednaka F
A
, a zatim se u tački C pojavljuje sile F
C
pa je ostatak
šipke BCD čitavom dužinom opterećen silom (F
A
− F
C
) ili ako posmatramo s desne
strane, silom F
D
(sila je zatežuća pa je pozitivna). Sada se primijeni uslov kompatibilnosti
0
+F
F
A
0
+F
4.34 kN
-45.66 kN
F
D
F
A
A
B C
D
1 2
F
C
F
A
-F
C
(=F
D
)
a)
b)
c)
Slika 2.16–2: Dijagram sila
po kojem je ukupno izduženje šipke jednako nuli koristeći izraz (2–3):
δ
AD
= δ
AB
+ δ
BC
+ δ
CD
=
F
A
L
AB
E
AB
A
+
F
A
L
BC
E
BC
A
+
(F
A
−F
C
)L
CD
E
CD
A
= 0
(2.16–3)
Iz izraza (2.16–3) se direktno dobija nepoznata sila F
A
u osloncu A:
F
A
=
F
C
L
CD
E
CD
A
L
AB
E
AB
A
+
L
BC
E
BC
A
+
L
CD
E
CD
A
=
F
C
L
CD
E
CD
L
AB
E
AB
+
L
BC
E
BC
+
L
CD
E
CD
=
50 · 10
3
· 0.3
200 · 10
9
1
70 · 10
9
+
0.3
200 · 10
9
+
0.3
200 · 10
9
F
A
= 4.34kN
(2.16–4)
48 2 Aksijalno naprezanje
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer sile F
A
je ispravno pretpostavljen,
odnosno sila djeluje istežući šipke AB. Sada se na osnovu izraza (2.16–1) dobija reakcija
F
D
:
F
D
= F
A
−F
C
= 4.34 −50 = −45.66kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka CD je pritisnuta. Na osnovu do-
bivenih rezultata sada se može nacrtati stvarni dijagram sila kao na slici 2.16–2c.
Postupak II: Metoda superpozicije
Prateći postupak rješavanja dat u zadatku 2.12, "oslobodimo" reakciju oslonca F
A
pa
ovaj statički neodređen sistem svedemo na rješavanje dva statički određena problema
data na slici 2.16–3: (I) sistem na koji djeluje poznato vanjsko opterećenje F
C
i (II)
sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena") reakcija F
A
, pri čemu je u
oba slučaja kraj A slobodan, a kraj D uklješten. Proračun vezan za ovako dobivena dva
sistema se primijeni na jednačinu kompatibilnosti. Ukupno izduženje sistema (I) na koji
A B C D 1 2
F
C
Sistem I
=
+
Sistem II
F
A
A B C D 1 2
F
C
A
B D 1 2
Slika 2.16–3: Metoda superpozicije
djeluju poznate vanjske sile dobiva se na osnovu izraza (2–3) i dijagrama sila datog na
slici 2.16–3:
δ
I
= δ
AB
I
+ δ
BC
I
+ δ
CD
I
= 0 + 0 +
−F
C
L
CD
E
CD
A
(2.16–5)
Statički neodređeni problemi 49
Predznak "−" je uzet jer sila F
C
skraćuje šipku. Za sistem (II) na koji djeluje samo
nepoznata F
A
ukupno izduženje je:
δ
II
= δ
AB
II
+ δ
BC
II
+ δ
CD
II
=
F
A
L
AB
E
AB
A
+
F
A
L
BC
E
BC
A
+
F
A
L
CD
E
CD
A
(2.16–6)
Sada se izrazi (2.16–5) i (2.16–6) uvrste u uslov kompatibilnosti po kojem je zbir promjena
dužine sistema (I) i sistema (II) jednak nuli:
δ
I
+ δ
II
= 0
pa se dobija:
−F
C
L
CD
E
CD
A
+
F
A
L
AB
E
AB
A
+
F
A
L
BC
E
BC
A
+
F
A
L
CD
E
CD
A
= 0 (2.16–7)
Iz izraza (2.16–7) dobija se nepoznata F
A
:
F
A
=
F
C
L
CD
E
CD
A
L
AB
E
AB
A
+
L
BC
E
BC
A
+
L
CD
E
CD
A
(2.16–8)
Izraz (2.16–8) identičan je izrazu (2.16–4) pa je F
A
= 4.34 kN, a F
E
= −45.66 kN.
b) Naponi i deformacije u šipkama 1 i 2
S obzirom na oblik dijagrama sila, razlikujemo tri područja s konstantom silom, modu-
lom elastičnosti i geometrijom pa se koristeći izraze (2–1) i (1–8) izračunavaju naponi i
deformacije kako slijedi:
σ
AB
=
F
A
A
=
4.34 · 10
3
2 · 10
−4
= 21.7MPa
σ
BC
=
F
A
A
=
4.34 · 10
3
2 · 10
−4
= 21.7MPa
σ
CD
=
F
A
−F
C
A
=
(4.34 −50) · 10
3
2 · 10
−4
= −228.3MPa
ǫ
AB
=
σ
AB
E
AB
=
21.7 · 10
6
70 · 10
9
= 3.1 · 10
−4
ǫ
BC
=
σ
BC
E
BC
=
21.7 · 10
6
200 · 10
9
= 1.085 · 10
−4
ǫ
CD
=
σ
CD
E
CD
=
−228.31 · 10
6
200 · 10
9
= −1.142 · 10
−3
c) Pomjeranje presjeka B
Pomjeranje presjeka B jednako je promjeni dužine šipke AB ili BD:
δ
B
=
F
A
L
AB
E
AB
A
=
4.34 · 10
3
· 1
70 · 10
9
· 2 · 10
−4
= 0.31mm
S obzirom da je vrijednost pozitivna, presjek B će se pomjerati udesno (u dijelu šipke
AB vlada zatezna sila, što znači da se šipka izdužuje, a lijeva strana šipke je nepokretna!)
50 2 Aksijalno naprezanje
Zadatak 2.17 Dvije cilindrične šipke, AB, izrađene od čelika (E
AB
= 210 GPa, α
AB
=
11.7 · 10
−6
1/

C), i BC, izrađene od bronze (E
BC
= 110 GPa, α
BC
= 20.9 · 10
−6
1/

C),
spojene se u tački B i uklještene u osloncima A i C, kao na slici 2.17–1. Ukoliko je šipka u
početnom trenutku rasterećena i zagrije se 50

C, odrediti
a) reakcije oslonaca A i C,
b) pomjeranje tačke B.
Šipke su kružnog poprečnog presjeka s prečnicima datim na slici.
2.17
300 mm
C B A
30 mm
50 mm
250 mm
Slika 2.17–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.17: Podaci uz zadatak 2.17
L
AB
= 250 mm L
BC
= 300 mm ∆T = 50

C
E
AB
= 210 GPa E
BC
= 110 GPa
d
AB
= 30 mm d
BC
= 50 mm
α
AB
= 11.7 · 10
−6
1/

C α
BC
= 20.9 · 10
−6
1/

C
Usljed promjene temperature javljaju se termičke deformacije, a ukoliko se takav dio
ograniči u širenju/skraćenju dolazi i do pojave termičkih napona. U ovom primjeru šipka
je uklještena na oba kraja tako da dolazi do pojave termičkih napona, tj. sile unutar šipke.
Problem je statički neodređen s obzirom da se može postaviti samo jedna jednačina ravnoteže
(zbir svih sila uzduž ose jednak je nuli), a imamo dvije nepoznate reakcije oslonaca, F
A
i
F
C
, odnosno

F = 0 −F
A
+ F
C
= 0 (2.17–1)
pri čemu se pretpostavlja da obe sile djeluju pritiskujući šipku.
a) Reakcije oslonaca A i C
Reakcije oslonaca se mogu riješiti na više načina, ali je najjednostavniji metoda super-
pozicije. Slično rješavanju prethodnih problema, i ovdje se jedan oslonac "oslobodi", na
primjer oslonac A, a statički neodređen sistem na slici 2.17–1 se svodi na dva statički
određena sistema (vidi sliku 2.17–2): (I) sistem na koji djeluje promjena temperature i
Statički neodređeni problemi 51
Sistem I
Sistem II
=
+
F
A
C B A
C B A
T

I
C B A

II
Slika 2.17–2: Metoda superpozicije
(II) sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena") reakcija F
A
, pri čemu je
u oba slučaja kraj A slobodan, a kraj C uklješten.
Ukupno izduženje sistema (I) dobiva se na osnovu izraza (2–6):
δ
I
= δ
AB
I
+ δ
BC
I
= α
AB
· ∆T · L
AB
+ α
BC
· ∆T · L
BC
Za sistem (II) na koji djeluje samo nepoznata F
A
ukupno izduženje je:
δ
II
= δ
AB
II
+ δ
BC
II
=
−F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+
−F
A
L
BC
E
BC
A
BC
Analogno prethodnim zadacima, zbir promjena dužine sistema (I) i sistema (II) jednak
je nuli, to jest:
δ
I
+ δ
II
= 0
pa se dobija:
α
AB
· ∆T · L
AB
+ α
BC
· ∆T · L
BC

F
A
L
AB
E
AB
A
AB

F
A
L
BC
E
BC
A
BC
= 0 (2.17–2)
52 2 Aksijalno naprezanje
Iz izraza (2.17–2) dobija se nepoznata F
A
:
F
A
=
α
AB
· ∆T · L
AB
+ α
BC
· ∆T · L
BC
L
AB
E
AB
A
+
L
BC
E
BC
A
=
11.7 · 10
−6
· 50 · 0.25 + 20.9 · 10
−6
· 50 · 0.3
0.25
210 · 10
9
· 706.86 · 10
−6
+
0.3
110 · 10
9
· 1963 · 10
−6
F
A
= 119.08kN
(2.17–3)
gdje je
A
AB
=
d
2
AB
π
4
=
(30 · 10
−3
)
2
π
4
= 706.86 · 10
−6
m
2
A
BC
=
d
2
BC
π
4
=
(50 · 10
−3
)
2
π
4
= 1963 · 10
−6
m
2
S obzirom na pozitivnu vrijednost sile, smjer reakcije F
A
je pravilno pretpostavljen pa je
šipka izložena pritisku.
b) Pomjeranje tačke B
Pomjeranje tačke B jednako je izduženju šipke AB usljed djelovanja sile F
A
i promjene
temperature, odnosno:
δ
B
= δ
F
A
+ δ
∆T
=
F
A
L
AB
E
AB
A
AB
+ α
AB
· ∆T · L
AB
=
−119.08 · 10
3
· 0.25
210 · 10
9
· 706.86 · 10
−6
+ 11.7 · 10
−6
· 50 · 0.25
δ
B
= −0.054mm
(2.17–4)
S obzirom da je vrijednost negativna, presjek B će se pomjerati ulijevo. Do istog rezultata
bi se došlo i preko promjene dužine šipke BC.
Zadatak 2.18 Dvije cilindrične šipke 1 i 2, izrađene od čelika (E
1
= 210 GPa, α
1
=
11.7 · 10
−6
1/

C)) i bronze (E
2
= 110 GPa, α
2
= 20.9 · 10
−6
1/

C)), uklještene su u
osloncima A i B, respektivno, i međusobno razdvojene zazorom δ, kao što je prikazano
na slici 2.18–1. Ukoliko se šipka 2 zagrije za 50

C odrediti:
a) reakcije oslonaca A i B,
b) napone i izduženja šipki 1 i 2,
c) graničnu temperaturu šipke 1 pri kojoj šipke nisu u kontaktu.
Podaci: D
1
= 30 mm, D
2
= 25 mm, L
1
= 300 mm, L
2
= 300 mm, δ = 0.1 mm.
R j e š e nj e
Usljed zagrijavanja šipke 2 dolazi do njenog izduženja prema izrazu (2–6):
δ
2
T
= α
2
· L
2
· ∆T = 11.7 · 10
−6
· 0.3 · 50 = 0.313mm (2.18–1)
S obzirom da je δ
2
T
> δ doći će do kontakta između šipki i pojave sile (pritiska) u njima.
Statički neodređeni problemi 53
2.18
D
2
D
1

B
L
1
L
2

1 2
A
δ
Slika 2.18–1: Opis problema
Tabela 2.18: Podaci uz zadatak 2.18
L
1
= 300 mm L
2
= 300 mm ∆T = 50

C
E
1
= 210 GPa E
2
= 110 GPa
D
1
= 30 mm D
2
= 25 mm
α
1
= 11.7 · 10
−6
1/

C α
2
= 20.9 · 10
−6
1/

C
a) Reakcije oslonaca A i B
Problem je statički neodređen, s obzirom da sila pritiska F koja nastaje unutar šipki
nije poznata. Ova sila je konstantna čitavom dužinom šipki, tako da su reakcije oslonaca
po intenzitetu jednake ovoj sili (F
A
= F
B
= F), a suprotnog su smjera, odnosno imaju
isti (pritisni) karakter. Sila F dobiva se na osnovu uslova kompatibilnosti, po kojem
je ukupno izduženje šipki usljed djelovanja sile F i djelovanja temperature na šipku 2
jednako početnom zazoru δ. Drugim riječima, promjena dužine obje šipke 1 i 2 usljed
djelovanja sile F (δ
1
F
i δ
2
F
, respektivno) jednaka je razlici izduženja šipki 2 i početnog
zazora između šipki (vidi sliku 2.18–2), odnosno:
δ
1
F
+ δ
2
F
= δ
2
T
−δ
pa se korištenjem izraza (2–2) i (2–6) dobija
FL
1
E
1
A
1
+
FL
2
E
2
A
2
= α
2
· L
2
· ∆T −δ
Iz prethodnog izraza lako se dobija tražena vrijednost sile
F =
α
2
· L
2
· ∆T −δ
L
1
E
1
A
1
+
L
2
E
2
A
2
=
11.7 · 10
−6
· 0.3 · 50 −0.1 · 10
−3
0.3
210 · 10
9
· 706.86 · 10
−6
+
0.3
110 · 10
9
· 490.87 · 10
−6
F = 28.177kN
gdje je
A
1
=
D
2
1
π
4
=
(30 · 10
−3
)
2
π
4
= 706.86 · 10
−6
m
2
A
2
=
D
2
2
π
4
=
(25 · 10
−3
)
2
π
4
= 490.87 · 10
−6
m
2
Ovo su ujedno i reakcije oslonaca F
A
i F
B
. Treba napomenuti da bi u slučaju manjeg
izduženja šipke 2 od početnog zazora δ ova sila imala negativnu vrijednost što bi ukazivalo
na činjenicu da nije došlo do dodira šipki.
54 2 Aksijalno naprezanje
1 2
δ
2T

δ δ
1F

δ
2F

Položaj ravnoteže
Slika 2.18–2: Promjena dužine šipki
b) Naponi i izduženja šipki 1 i 2
Naponi u šipkama dobivaju se na osnovu izraza (2–1) kako slijedi:
σ
1
=
−F
A
1
=
−28.177 · 10
3
706.86 · 10
−6
= −39.86MPa
σ
2
=
−F
A
2
=
−28.177 · 10
3
490.87 · 10
−6
= −57.4MPa
pri čemu je predznak "−" stavljen zbog toga što je pretpostavljeno da sila F ima pritisni
karakter.
Izduženja šipki dobivaju se na osnovu djelovanja sile i utjecaja temperature

na sljedeći
način:
δ
1
=
−FL
1
E
1
A
1
=
−28.177 · 10
6
210 · 10
9
· 706.86 · 10
−6
= −0.057mm
δ
2
= α
2
· L
2
· ∆T −
FL
2
E
2
A
2
= 11.7 · 10
−6
· 0.3 · 50 −
28.177 · 10
6
110 · 10
9
· 490.87 · 10
−6
= 0.157mm
Na osnovu proračuna se vidi da je δ
2
+ δ
1
= δ.
c) Granična temperatura šipke 1 pri kojoj šipke nisu u kontaktu.
Da bismo dobili graničnu promjenu temperature šipke 1 pri kojoj ne dolazi do kontakta
šipki (sila F = 0), ukupna promjena dužina šipki usljed promjene temperature treba da
je jednaka početnom zazoru, odnosno:
δ
1
T
+ δ
2
T
= δ
α
1
· L
1
· ∆T
1
+ α
2
· L
2
· ∆T = δ
pa se dobija tražena promjena temperature:
∆T
1
=
δ −α
2
· L
2
· ∆T
α
1
· L
1
=
0.1 · 10
−3
−11.7 · 10
−6
· 0.3 · 50
11.7 · 10
−6
· 0.3
= −60.83

C
Dakle, ukoliko se šipka 1 ohladi za više od -60.83

C, pri čemu je šipka 2 zagrijana za 50

C, neće doći do kontakta između šipki.

važi samo za šipku 2
Statički neodređeni problemi 55
2.3.2 Ravanski problemi
Zadatak 2.19 Kruta poluga ABC oslonjena je na tri stuba istih dužina u A, B i C, pri
čemu su stubovi u A i C identični, i opterećena trouglastim opterećenjima, kao na slici
2.19–1. Odrediti:
a) sile i napone u stubovima A, B i C,
b) deformacije i izduženje stubova A, B i C,
c) nagib krute poluge.
Dodatni podaci: q
0
= 15 MN/m; poluga ABC: L = 2 m; stubovi A i C: E
AC
= 70 GPa,
A
AC
= 500 cm
2
, L
AC
= 0.3 m; stub B: E
B
= 200 GPa, A
B
= 1400 cm
2
, L
B
= 0.3 m.
Napomena: Uzeti da je dužina svakog trouglastog opterećenja jednaka L/2.
A B
C
L
q
0
"

Slika 2.19–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.19: Podaci uz zadatak 2.19
E
AC
= 70 GPa E
B
= 200 GPa L = 2 m
A
AC
= 500 cm
2
A
B
= 1400 cm
2
q
0
= 15 MN/m
L
AC
= 0.3 m L
B
= 0.3 m
Kako nema djelovanja sila u horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti dvije jednačine
ravnoteže. S obzirom da imamo tri nepoznate vertikalne sile u stubovima, problem je statički
neodređen, pa se moraju koristiti i dodatni uslovi, odnosno uslovi kompatibilnosti.
a) Sile i naponi u stubovima A, B i C
Da bismo dobili sile koje vladaju u stubovima A, B i C, krutu polugu izdvojimo iz
zadatog sistema i veze zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.19–2.
Pretpostavimo da svi stubovi na polugu djeluju prema gore, odnosno da su stubovi
opterećeni na pritisak. Sada postavimo jednačine ravnoteže:

F
y
= 0 F
A
+ F
B
+ F
C
−2Q = 0 (2.19–1)
56 2 Aksijalno naprezanje

M
B
= 0 F
A
L
2
−Q
1
3
L
2
+ Q
1
3
L
2
−F
C
L
2
= 0 (2.19–2)
Sada se iz (2.19–2) dobija da je F
A
= F
C
= F
AC
. Ovo je očekivan rezultat s obzirom da
je problem simetričan u odnosu na geometriju, materijal i opterećenje. Sada se jednačina
(2.19–1) svodi na:

F
y
= 0 2F
AC
+ F
B
−2Q = 0 (2.19–3)

!
"
#
A B
C
q
0
F
A
Q

!
"
#
Q
F
B
F
C
F
A
F
B
F
C
F
A F
B
F
C
"
#
"
#
Slika 2.19–2: Sile koje djeluju na polugu
Dodatna jednačina, odnosno uslov kompatibilnosti, dobiva se na osnovu simetrije sistema
u odnosu na geometriju, opterećenje i raspored materijala, prema kojoj poluga mora
ostati u horizontalnom položaju. Na taj način, promjene dužine stubova su jednake,
odnosno δ
A
= δ
B
= δ
C
. Do ovog zaključka se može doći i ako se problem posmatra kao
nesimetričan, odnosno ako kruta poluga rotira uzrokujući različita izduženja štapova.
Ako pretpostavimo da se tačka A pomjera za dužinu δ
A
, tačka B za dužinu δ
B
, a tačka
C za dužinu δ
C
onda se prema slici 2.19–3 i sličnosti trouglova △A

B
′′
B

i △A

C
′′
C

,
može postaviti relacija
B
′′
B

C
′′
C

=
BB

−AA

CC

−AA

=
A

B
′′
A

C
′′
=
AB
AC
odnosno,
δ
B
−δ
A
δ
C
−δ
A
=
L
AB
L
AC
(2.19–4)
Kako je L
AC
= 2L
AB
, a δ
A
= δ
C
(jer su štapovi isti i F
A
= F
C
), lako se pokazuje da
vrijedi δ
A
= δ
B
= δ
C
.
Statički neodređeni problemi 57
E'
C'
A'

E
=!
"""""

A
E
C
!
C
=!
"""""

A
=!
"""""
C''
E''
Slika 2.19–3: Dijagram pomjeranja
Označavajući promjene dužina štapova A i C sa δ
AC
i koristeći vezu izduženja i sile (2–2)
dobija se:
δ
AC
= δ
B
(2.19–5)
F
AC
L
AC
E
AC
A
AC
=
F
B
L
B
E
B
A
B
(2.19–6)
pa se za silu F
AC
dobija:
F
AC
=
L
B
L
AC
·
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
F
B
=
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
F
B
(2.19–7)
a uvrštavanjem u izraz (2.19–3) dobija se nepoznata sila F
B
:
F
B
=
2Q
2
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
+ 1
=
2 · 7.5 · 10
6
2
70 · 10
9
200 · 10
9
·
500 · 10
−4
1400 · 10
−4
+ 1
= 12MN
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
2
=
1
2
15 · 10
6
·
2
2
= 7.5MN
Sada se iz (2.19–7) dobija sila F
AC
F
AC
=
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
F
B
=
70 · 10
9
200 · 10
9
·
500 · 10
−4
1400 · 10
−4
12 · 10
6
= 1.5MN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u stubovima su pravilno pretpostavljeni i stubovi su
izloženi na pritisak. Naponi koji vladaju u štapovima dobivaju se na osnovu izraza (2–1),
s tim da se uzima predznak "−" zbog pritisnog karaktera sile pa je:
σ
AC
=
−F
AC
A
AC
=
−1.5 · 10
6
500 · 10
−4
= −30MPa
σ
B
=
−F
B
A
B
=
−12 · 10
6
1400 · 10
−4
= −85.71MPa
58 2 Aksijalno naprezanje
b) Deformacije i izduženje stubova A, B i C
Deformacije stubova dobivaju se iz Hookeovog zakona (1–6) pa je:
ǫ
AC
=
σ
AC
E
AC
=
−30 · 10
6
70 · 10
9
= −4.29 · 10
−4
ǫ
B
=
σ
B
E
B
=
−85.71 · 10
6
200 · 10
9
= −4.29 · 10
−4
a izduženja dobivamo na osnovu izraza (1–8):
δ
AC
= ǫ
AC
L
AC
= −4.29 · 10
−4
· 0.3 = −1.29mm
δ
B
= ǫ
B
L
B
= −4.29 · 10
−4
· 0.3 = −1.29mm
Dakle, oba stuba imaju ista skraćenja i deformacije što je u saglasnosti s prethodnim
uslovima.
c) nagib krute poluge.
Na osnovu prethodnih razmatranja poluga ostaje u horizontalnom položaju, odnosno
nagib je jednak nuli.
Zadatak 2.20 Kruta poluga ABC oslonjena je na tri stuba istih dužina u A, B i C, pri
čemu su stubovi u A i C identični, i opterećena trouglastim opterećenjima, kao na slici
2.20–1. Odrediti:
a) sile i napone u stubovima A, B i C,
b) deformacije i izduženje stubova A, B i C,
c) nagib krute poluge.
Dodatni podaci: q
0
= 10 MN/m; poluga ABC: L = 2 m; stubovi A i C: E
AC
= 100
GPa, A
AC
= 500 cm
2
, L
AC
= 0.2 m; stub B: E
B
= 150 GPa, A
B
= 1000 cm
2
, L
B
= 0.2 m.
Napomena: Uzeti da je dužina svakog trouglastog opterećenja jednaka L/2.
q
0
A B
C
L
q
0
q
q

!
Slika 2.20–1: Opis problema
Statički neodređeni problemi 59
R j e š e nj e
Tabela 2.20: Podaci uz zadatak 2.20
E
AC
= 100 GPa E
B
= 150 GPa L = 2 m
A
AC
= 500 cm
2
A
B
= 1000 cm
2
q
0
= 10 MN/m
L
AC
= 0.2 m L
B
= 0.2 m
Zadatak je sličan prethodnom s jedinom razlikom u načinu postavljanja trouglastog opte-
rećenja. Kako je i ovaj zadatak simetričan u odnosu na materijal, geometriju i opterećenje,
postupak rješavanja je identičan prethodnom zadatku.
a) Sile i naponi u stubovima A, B i C
Da bismo dobili sile koje vladaju u stubovima A, B i C krutu polugu izdvojimo iz
zadatog sistema i veze zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.20–2.
Pretpostavimo da svi stubovi na polugu djeluju prema gore, odnosno da su stubovi
opterećeni na pritisak. Sada postavimo jednačine ravnoteže:

F
y
= 0 F
A
+ F
B
+ F
C
−2Q = 0 (2.20–1)

M
B
= 0 F
A
L
2
−Q
2
3
L
2
+ Q
2
3
L
2
−F
C
L
2
= 0 (2.20–2)
Sada se iz (2.20–2) dobija da je F
A
= F
C
= F
AC
. Ovo je očekivan rezultat s obzirom da
je problem simetričan u odnosu na geometriju, materijal i opterećenje. Sada se jednačina
(2.20–1) svodi na:

F
y
= 0 2F
AC
+ F
B
−2Q = 0 (2.20–3)
Dodatna jednačina, odnosno uslov kompatibilnosti, dobiva se na osnovu simetrije sistema,
prema kojoj poluga mora ostati u horizontalnom položaju, odnosno promjene dužine
stubova su jednake, ili δ
A
= δ
B
= δ
C
(vidi zadatak 2.19 za više detalja). Označavajući
promjene dužina štapova A i C sa δ
AC
i koristeći vezu izduženja i sile (2–2) dobija se:
δ
AC
= δ
B
(2.20–4)
F
AC
L
AC
E
AC
A
AC
=
F
B
L
B
E
B
A
B
(2.20–5)
pa se za silu F
AC
dobija:
F
AC
=
L
B
L
AC
·
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
F
B
=
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
F
B
(2.20–6)
i uvrštavanjem u izraz (2.20–3) dobija nepoznata sila F
B
:
F
B
=
Q
2
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
+ 1
=
5 · 10
6
2
100 · 10
9
150 · 10
9
·
500 · 10
−4
1000 · 10
−4
+ 1
= 3MN
60 2 Aksijalno naprezanje

!
"

A B
C
q
0
F
A
Q

!
"

Q
F
B
F
C
F
A
F
B
F
C
F
A
F
B
F
C
q
0
!

!

!
Slika 2.20–2: Sile koje djeluju na polugu
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
2
=
1
2
10 · 10
6
·
2
2
= 5MN
Sada se iz (2.20–6) dobija sila F
AC
F
AC
=
E
AC
E
B
·
A
AC
A
B
F
B
=
100 · 10
9
150 · 10
9
·
500 · 10
−4
1000 · 10
−4
3 · 10
6
= 1MN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u stubovima su pravilno pretpostavljeni i stubovi su
izloženi na pritisak. Naponi koji vladaju u štapovima dobivaju se na osnovu izraza (2–1),
s tim da se uzima predznak "−" zbog pritisnog karaktera sila pa je:
σ
AC
=
−F
AC
A
AC
=
−1 · 10
6
500 · 10
−4
= −20MPa
σ
B
=
−F
B
A
B
=
−3 · 10
6
1000 · 10
−4
= −30MPa
b) Deformacije i izduženje stubova A, B i C
Deformacije stubova dobivaju se iz Hookeovog zakona (1–6) pa je:
ǫ
AC
=
σ
AC
E
AC
=
−20 · 10
6
100 · 10
9
= −2 · 10
−4
Statički neodređeni problemi 61
ǫ
B
=
σ
B
E
B
=
−30 · 10
6
150 · 10
9
= −2 · 10
−4
a izduženja dobivamo na osnovu izraza (1–8):
δ
AC
= ǫ
AC
L
AC
= −2 · 10
−4
· 0.2 = −0.04mm
δ
B
= ǫ
B
L
B
= −2 · 10
−4
· 0.2 = −0.04mm
Dakle, oba stuba imaju ista skraćenja i deformacije što je i očekivano s obzirom na uslov
kompatibilnosti 2.20–4.
c) nagib krute poluge.
Na osnovu prethodnih razmatranja jasno je da poluga ostaje u horizontalnom položaju,
odnosno nagib je jednak nuli.
Zadatak 2.21 Horizontalna kruta greda ABC je izložena trouglastom opterećenju kao na
slici 2.21–1. Odrediti reakcije oslonaca, ako su oslonci izrađeni od drveta (E = 12 GPa)
kružnog poprečnog presjeka od 120 mm i dužine 1.4 m u nenapregnutom stanju. Koliki je
nagib grede u stepenima?
2.21 zad:01-2012-07-03a
1 m
1
.
4

m

A B C
18 kN/m
2 m
Slika 2.21–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.21: Podaci uz zadatak 2.21
d = 120 mm E = 12 GPa q
0
= 18 MN/m
L
AB
= 2 m L = 1.4 m
L
BC
= 1 m
Da bismo riješili zadatak, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze za-
mijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.21–2. Dakle, pretpostavljamo da
reakcije stubova djeluju na polugu prema gore, odnosno da su stubovi opterećeni na pri-
tisak. Vidi se da je sistem statički neodređen; zanemarujući horizontalni pravac u kojem
62 2 Aksijalno naprezanje
A B
C
q
0
F
A
Q
F
B
F
C
F
A
F
B
F
C
F
A
F
C

!
"
#$
% "
#&
F
B
"
#$
Slika 2.21–2: Sile koje djeluju na polugu
nema opterećenja, broj nepoznatih je tri, a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti
je dva, odnosno

F
y
= 0 F
A
+ F
B
+ F
C
−Q = 0 (2.21–1)

M
A
= 0 F
B
L
AB
+ F
C
L
AC
− Q
2
3
L
AC
= 0 (2.21–2)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kompa-
tibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine stubova. Koristeći pretpostavku da se stubovi
sabijaju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je
dato na slici 2.21–3. S obzirom da svi stubovi mogu promijeniti dužinu (nema nepokretnih
E'
C'
A'

E
=!
"""""

A
E
C
!
C
=!
"""""

A
=!
"""""
C''
E''
Slika 2.21–3: Dijagram pomjeranja
oslonaca na polugi), pretpostavimo pomjeranje prva dva stuba, a pomjeranje trećeg se do-
biva na osnovu činjenice da je poluga kruta. Sva pomjeranja su prema dole s obzirom na
pretpostavku sabijanja stubova. Sada se sa slike mogu uočiti slični trouglovi △A

B
′′
B

i
Statički neodređeni problemi 63
△A

C
′′
C

pa je:
B
′′
B

C
′′
C

=
BB

−AA

CC

−AA

=
A

B
′′
A

C
′′
=
AB
AC
odnosno,
δ
B
−δ
A
δ
C
−δ
A
=
L
AB
L
AC
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2), dobija
se:
δ
B
−δ
A
δ
C
−δ
A
=
F
B
L
EA

F
A
L
EA
F
C
L
EA

F
A
L
EA
=
L
AB
L
AC
=
2
3
odnosno nakon sređivanja
F
A
−3F
B
+ 2F
C
= 0 (2.21–3)
Rješavajući sistem od tri jednačine (2.21–1), (2.21–2) i (2.21–3) s tri nepoznate, dobivaju se
sljedeće vrijednosti za nepoznate sile u stubovima:
F
A
=
6L
AB
−L
AC
3L
AB
+ 12L
AC
Q =
6 · 2 −3
3 · 2 + 12 · 3
27 · 10
3
= 5.79kN
F
C
=
3Q− 4F
A
5
=
3 · 27 · 10
3
−4 · 5.79 · 10
3
5
= 11.57kN
F
B
= Q−F
A
−F
C
= 27 · 10
3
−5.79 · 10
3
−11.57 · 10
3
= 9.64kN
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
AC
=
1
2
18 · 10
3
· 3 = 27kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u svim stubovima su pravilno pretpostavljeni i stubovi
su izloženi na pritisak. Pomjeranja stubova data su izrazom (2–2) (uz predznak "−" zbog
pritisnog karaktera sila) i iznose:
δ
A
=
−F
A
L
EA
=
−5.79 · 10
3
· 1.4
12 · 10
9
· 11309.73 · 10
−6
= −0.06mm
δ
C
=
−F
C
L
EA
=
−11.571 · 10
3
· 1.4
12 · 10
9
· 11309.73 · 10
−6
= −0.119mm
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(120 · 10
−3
)
2
π
4
= 11309.73 ·
−3
m
2
pa se na osnovu slike 2.21–3 vidi da je nagib jednak:
γ = arctg
_
δ
C
−δ
A
L
AC
_
= arctg
_
0.119 · 10
−3
−0.06 · 10
−3
3
_
= 1.14 · 10
−3◦
a greda se okreće u smjeru kretanja kazaljke na satu.
64 2 Aksijalno naprezanje
A C
E
L
B D
F
d/2 d/2 d
F
/ /
P
P
Slika 2.22–1: Opis problema
Zadatak 2.22 Tri identične čelične šipke (E = 200 GPa), poprečnog presjeka A pridržavaju
krutu gredu ABC, koja je opterećena silom P, kao na slici 2.22–1. Odredi napone u šipkama,
te nagib grede ABC u stepenima.
Dodatni podaci: d =1 m, L=2 m, A=200 mm
2
i P=10 kN.
R j e š e nj e
Tabela 2.22: Podaci uz zadatak 2.22
L = 2 m d = 1 m P = 10 kN
A = 200 mm
2
E = 210 GPa
Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama kao
što je prikazano na slici 2.22–2. Dakle, pretpostavljamo da reakcije šipki djeluju na polugu
prema gore, odnosno pretpostavljamo da su šipke napregnute na zatezanje. Vidi se da je
sistem statički neodređen; zanemarujući horizontalni pravac u kojem nema opterećenja, broj
nepoznatih je tri, a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je dva, odnosno

F
y
= 0 F
A
+ F
C
+ F
E
−P = 0 (2.22–1)

M
A
= 0 F
C
L
AC
+ F
E
L
AE
−PL
AP
= 0 (2.22–2)
S obzirom na geometriju problema, jednačina momenta (2.22–2) se svodi na:
F
C
· d + F
E
· 2d −P
d
2
= 0
2F
C
+ 4F
E
−P = 0
(2.22–3)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kompa-
tibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine stubova. Koristeći pretpostavku da se štapovi
izdužuju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je
Statički neodređeni problemi 65
F
A
F
C
A C
E
B D
F
d/2 d/2 d
P
F
E
A C
E
F
A
F
C F
E
F
A
F
C F
E
Slika 2.22–2: Sile koje djeluju na polugu
E'
C'
A'

E
=!
"""""

A
E
C
!
C
=!
"""""

A
=!
"""""
C''
E''
Slika 2.22–3: Dijagram pomjeranja
66 2 Aksijalno naprezanje
dato na slici 2.22–3. S obzirom da svi štapovi mogu promijeniti dužinu (nema nepokretnih
oslonaca na polugi), pretpostavimo pomjeranje prva dva štapa, a pomjeranje trećeg se do-
biva na osnovu činjenice da je poluga kruta. Sva pomjeranja su prema dole s obzirom na
pretpostavku izduženja štapova. Sada se sa slike mogu uočiti slični trouglovi △A

C
′′
C

i
△A

E
′′
E

pa je:
C
′′
C

E
′′
E

=
CC

−AA

EE

−AA

=
AC
AE
odnosno
δ
C
−δ
A
δ
E
−δ
A
=
L
AC
L
AE
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2), dobija
se:
δ
C
−δ
A
δ
E
−δ
A
=
F
C
L
EA

F
A
L
EA
F
E
L
EA

F
A
L
EA
=
L
AC
L
AE
=
1
2
odnosno nakon sređivanja
F
A
−2F
C
+ F
E
= 0 (2.22–4)
Rješavajući sistem od tri jednačine (2.22–1), (2.22–3) i (2.22–4) s tri nepoznate, dobivaju se
sljedeće vrijednosti za nepoznate sile u štapovima:
F
C
=
P
3
=
10 · 10
3
3
= 3.33kN
F
A
=
10F
C
−P
4
=
10 · 3.33 · 10
3
−10 · 10
3
4
= 5.83kN
F
E
= P −F
A
−F
C
= 10 · 10
3
−5.83 · 10
3
−3.33 · 10
3
= 0.83kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u svim štapovima su pravilno pretpostavljeni i štapovi su
izloženi na zatezanje.
Da bi se odredio nagib poluge, neophodno je naći promjenu dužina dva štapa, na primjer
A i C, pomoću izraza (2–2):
δ
A
=
F
A
L
EA
=
5.83 · 10
3
· 2
200 · 10
9
· 200 · 10
−6
= 0.292mm
δ
C
=
F
C
L
EA
=
3.33 · 10
3
· 2
200 · 10
9
· 200 · 10
−6
= 0.167mm
gdje je za čelik usvojeno E = 200 GPa. Na osnovu slike 2.22–3 se vidi da je nagib jednak:
γ = arctg
_
δ
C
−δ
A
L
AC
_
= arctg
_
0.167 · 10
−3
−0.292 · 10
−3
1
_
= −0.716 · 10
−3◦
S obzirom da se dobila negativna vrijednost, pogrešno smo pretpostavili da je izduženje štapa
A manje od izduženja štapa C (vidi sliku 2.22–3), tako da se poluga okreće za dobijeni ugao
u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu.
Statički neodređeni problemi 67
Zadatak 2.23 Kruta šipka ABCD je zglobno vezana na kraju A i učvršćena pomoću dva
čelična užeta (E = 210 GPa) jednakih početnih dužina L = 1 m u tačkama B i C, kao što je
prikazano na slici 2.23–1. U tački D djeluje sila P = 2 kN. Odrediti pomjeranja u tačkama
B i C.
Dodatni podaci: d
b
= 12 mm, d
c
= 20 mm.
A B C
2b 2b b
C
P
P
C
F
F
d
B
d
C
D
Slika 2.23–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.23: Podaci uz zadatak 2.23
E = 210 GPa P = 2 kN
L
B
= L
C
= 1 m L
AB
= L
BC
= 2b
d
b
= 12 mm L
AC
= 4b
d
c
= 20 mm L
AD
= 5b
Da bi se odredila pomjeranja tačaka B i C neophodno je odrediti sile koje vladaju u
užadima B i C. U tu svrhu, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze za-
mijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.23–2. Dakle, pretpostavljamo da
reakcije užadi djeluju na polugu prema gore, odnosno da su užadi opterećene na zatezanje
(poluga rotira prema dole). Vidi se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih
četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije sile u užadima), a broj jednačina ravnoteže koje mo-
žemo postaviti je tri. No, kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u
horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu
momenta u odnosu na oslonac A:

M
A
= 0 F
B
L
AB
+ F
C
L
AC
−PL
AD
= 0
F
B
2b + F
C
4b −P5b = 0
2F
B
+ 4F
C
−5P = 0
(2.23–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine užadi. Koristeći pretpostavku da se užad
68 2 Aksijalno naprezanje
F
A
F
B
A B C
P
P
F
C
B
C
F
B F
C
F
B F
C
D
2b 2b b
F
Ax
=0
Slika 2.23–2: Sile koje djeluju na polugu
izdužuju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je
dato na slici 2.23–3. Iz slike se vidi da su trouglovi △ABB

i △ACC

slični pa je:
BB

CC

=
AB
AC
odnosno
δ
B
δ
C
=
L
AB
L
AC
=
2b
4b
=
1
2
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2), dobija
se:
δ
B
δ
C
=
F
B
L
E
B
A
B
F
C
L
C
E
C
A
C
=
1
2
pa se za silu F
B
dobija:
F
B
=
A
B
2A
C
· F
C
(2.23–2)
a uvrštavanjem u izraz (2.23–1) dobija se nepoznata sila F
C
:
F
C
=
5P
A
B
A
C
+ 4
=
5 · 2 · 10
3
113.1 · 10
−6
314.16 · 10
−6
+ 4
= 2.29kN
Statički neodređeni problemi 69

δ
C
=ܥܥԢ
തതതതത

δ
B
=ܤܤԢ
തതതതത

A=A' B C D
B'
C'
Slika 2.23–3: Dijagram pomjeranja
gdje je
A
B
=
d
2
b
π
4
=
(12 · 10
−3
)
2
π
4
= 113.1 · 10
−6
m
2
A
C
=
d
2
c
π
4
=
(20 · 10
−3
)
2
π
4
= 314.16 · 10
−6
m
2
Sada se iz (2.23–1) dobija sila F
B
F
B
=
5P −4F
C
2
=
5 · 2 · 10
3
−4 · 2.29 · 10
3
2
= 0.413kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užadima su pravilno pretpostavljeni i užad su izložena
na zatezanje. Izduženja užadi data su izrazom (2–2) i iznose:
δ
B
=
F
B
L
B
E
B
A
B
=
0.43 · 10
3
· 1
210 · 10
9
· 113.1 · 10
−6
= 0.035mm
δ
C
=
F
C
L
C
E
C
A
C
=
2.29 · 10
3
· 1
210 · 10
9
· 314.16 · 10
−6
= 0.07mm
(2.23–3)
a prema V illiotovom planu pomjeranja predstavljaju i pomjeranja tačaka B i C.
Zadatak 2.24 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva elastična štapa AD i CE i može da
se okreće u osloncu B, kao što je prikazano na slici 2.24–1. Ako je poluga opterećena silom
F = 10 kN koja djeluje na polovini dijela poluge AB, odrediti:
a) sile i napone u štapovima AD i CE,
b) deformacije štapova AD i CE,
c) nagib krute poluge ABC.
70 2 Aksijalno naprezanje
A
B
C
L
AC
D
E
F
L
AB
A
A
Slika 2.24–1: Opis problema
Podaci: poluga ABC – L
AB
= 1 m, L
AC
= 3 m; štap AD – E
AD
= 7 GPa, A
AD
= 1 cm
2
,
L
AD
= 300 mm; štap CE – E
CE
= 2 GPa, A
CE
= 1.5 cm
2
, L
CE
= 400 mm.
R j e š e nj e
Tabela 2.24: Podaci uz zadatak 2.24
E
AD
= 7 GPa E
CE
= 2 GPa L
AB
= 1 m F = 10 kN
L
AD
= 0.3 m L
CE
= 0.4 m L
AC
= 3 m
A
AD
= 1 cm
2
A
CE
= 1.5 cm
2
L
BC
= 2 m
Kako bismo riješili zadatak, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze
zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.24–2. Dakle, pretpostavljamo da
sila F
A
djeluje na polugu prema dole, tj. šipka AD je opterećena na zatezanje, a sila F
C
na
polugu djeluje prema gore, tj. šipka CE je opterećena na pritisak. Treba napomenuti da
je ovakva pretpostavka različitog predznaka napona/izduženja šipki posljedica činjenice da
kruta poluga rotira; ovdje je pretpostavljeno da rotira u smjeru kretanja kazaljke na satu.
F
A F
C
A
B
C
L
BC
F
L
AB
A
D
C
E
F
B
F
Bx
=0
F
A
F
A
F
C
F
C
Slika 2.24–2: Sile koje djeluju na polugu
Vidi se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije
oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje možemo posta-
viti je tri.
Statički neodređeni problemi 71
a) Sile i naponi u štapovima AD i CE
Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u horizontalnom pravcu,
dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu momenta u odnosu
na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:

M
A
= 0 F
A
L
AB
−F
L
AB
2
+ F
C
L
BC
= 0 (2.24–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji daje zavisnost promjena dužina štapova AD i CE. Uzimajući u obzir
pretpostavljena djelovanja sila na štapove te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može
se postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.24–3. Iz slike se vidi da su
A
B
C
D
E
δ
C
=ܥܥԢ
തതതതത

δ
A
=ܣܣԢ
തതതതത

A'
C'
γ
Slika 2.24–3: Dijagram pomjeranja
trouglovi △A

AB i △C

CB slični pa je:
AA

CC

=
AB
BC
odnosno
δ
A
δ
C
=
L
AB
L
BC
(2.24–2)
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:
δ
A
δ
C
=
F
A
L
AD
E
AD
A
AD
F
C
L
CE
E
CE
A
CE
=
L
AB
L
BC
Treba napomenuti da je prethodna jednačina u potpunosti korektna s obzirom na predz-
nak sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su štapovi izloženi silama različitog predz-
naka, a razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije, a time i izduženja, usljed
djelovanja sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju

. Za silu F
A
se
dobija:
F
A
=
L
CE
L
AD
·
E
AD
E
CE
·
A
AD
A
CE
·
L
AB
L
BC
· F
C
=
400 · 10
−3
300 · 10
−3
·
7 · 10
9
2 · 10
9
·
1 · 10
−4
1.5 · 10
−4
·
1
2
· F
C
F
A
=
14
9
F
C
(2.24–3)

Ukoliko bi se pretpostavilo da obje sile F
A
i F
C
na polugu djeluju prema dole postupak rješavanja bi bio isti uz sljedeće
razlike: i) u izrazu (2.24–1) ispred sile F
C
bio predznak "−", ii) u izrazu (a) ispred sile F
C
bi bio predznak "−", jer sila ima
suprotan (zatežući) smjer od pomjeranja tačke C, odnosno deformacije štapa CE (sabijanje). Krajnje rješenje bi, naravno,
bilo istovjetno.
72 2 Aksijalno naprezanje
a uvrštavanjem u izraz (2.24–1) dobija se nepoznata sila F
C
:
F
C
=
9FL
AB
28L
AB
+ 18L
BC
=
9 · 10 · 10
3
· 1
28 · 1 + 18 · 2
= 1.41kN
Sada se iz (2.24–3) dobija sila F
A
F
A
=
14
9
F
C
=
14
9
1.41 · 10
3
= 2.19kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u štapovima su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u štapovima se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" je stavljen zbog djelovanja
sile pritiska):
σ
AD
=
F
A
A
AD
=
2.19 · 10
3
1 · 10
−4
= 21.9MPa
σ
CE
=
−F
C
A
CE
=
−1.41 · 10
3
1.5 · 10
−4
= −9.38MPa
b) Deformacije štapova AD i CE
Deformacije štapova dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
AD
=
σ
AD
E
AD
=
21.9 · 10
6
7 · 10
9
= 3.1 · 10
−3
ǫ
CE
=
σ
CE
E
CE
=
−9.38 · 10
6
2 · 10
9
= −4.69 · 10
−3
c) Nagib krute poluge ABC
Prema slici 2.24–3 nagib poluge se može odrediti preko izduženja štapa AD i/ili štapa
CE. Izduženje štapa AD dobija se na osnovu izraza (1–8):
δ
AD
= δ
A
= ǫ
AD
L
AD
= 3.1 · 10
−3
· 0.3 = 0.938mm
pa je nagib poluge:
γ = arctg
_
δ
A
L
AB
_
= arctg
_
0.938 · 10
−3
1
_
= 0.054

u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Zadatak 2.25 Kruta šipka ABCD je zglobno vezana u tački B i oslonjena na opruge u
tačkama A i D, kao što je prikazano na slici 2.25–1. U tački C djeluje sila P = 2 kN.
Odrediti pomjeranja u tačkama A i D.
Napomena: Sila koja vlada u opruzi jednaka je proizvodu njene krutosti i izduženja,
F
o
= k · ∆L.
Statički neodređeni problemi 73
A
B C
P
250 mm
A
A
D
200 mm
500 mm
P
Slika 2.25–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.25: Podaci uz zadatak 2.25
k
1
= 10 kN/m L
AB
= 0.25 m
k
1
= 25 kN/m L
BC
= 0.2 m
L
BD
= 0.5 m
P = 2 kN
Zadatak je vrlo sličan prethodnom, s jedinom razlikom u mjestu djelovanja opterećenja i
načinu oslanjanja – u ovom slučaju kruta poluga je oslonjena na opruge, dok su u prethodnom
zadatku tu ulogu imali štapovi. Ipak, treba imati u vidu da štapovi predstavljaju opruge
čija je krutost jednaka k = EA/L, tako da je postupak rješavanja identičan prethodnom
zadatku.
Kako bi se odredila pomjeranja tačaka A i D, neophodno je odrediti sile koje vladaju u
pojedinim oprugama. U tu svrhu prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze
zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.25–2. Slično prethodnom zadatku,
pretpostavljamo da sila F
A
djeluje na polugu prema dole, tj. opruga A je opterećena na
zatezanje
§
, a sila F
D
na polugu djeluje prema gore, tj. opruga D je izložena pritisku.
Treba napomenuti da je ovakva pretpostavka različitog predznaka napona/izduženja opruga
posljedica činjenice da kruta poluga rotira. U ovom slučaju pretpostavljeno je da rotira u
smjeru kretanja kazaljke na satu. Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri
(dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja opruga), a broj jednačina ravnoteže koje
možemo postaviti je tri. Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u
horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu
momenta u odnosu na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u oprugama:

M
B
= 0 F
A
L
AB
−PL
BC
+ F
D
L
BD
= 0 (2.25–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji daje vezu između promjena dužina opruga A i D. Uzimajući u obzir
pretpostavljena djelovanja sila na opruge te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može se
postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.25–3. Iz slike se vidi da su trouglovi
△A

AB i △D

DB slični, pa je:
AA

DD

=
AB
BD
§
Ovdje radi o torzionoj opruzi, tako da je ona napregnuta na uvijanje, ali se u kontekstu zadatka radi o opruzi koja
mijenja dužinu usljed aksijalne sile.
74 2 Aksijalno naprezanje
F
A F
D
A B D
L
AB
A
D
F
B
F
Bx
=0
F
A
F
A
F
D
F
D
C
L
BD
P
L
BC
Slika 2.25–2: Sile koje djeluju na polugu
A
B
D
E

D
=!
"""""

A
=!
"""""
A'
D'

Slika 2.25–3: Dijagram pomjeranja
odnosno
δ
A
δ
D
=
L
AB
L
BD
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećenu oprugu (2–5),
dobija se:
δ
A
δ
D
=
F
A
k
1
F
D
k
2
=
L
AB
L
BD
Treba napomenuti da je prethodna jednačina u potpunosti korektna s obzirom na predznak
sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su opruge izložene naponima različitog predznaka, a
razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja sila
imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više detalja).
Za silu F
A
se dobija:
F
A
=
k
1
k
2
·
L
AB
L
BD
· F
D
=
10 · 10
3
25 · 10
3
·
0.25
0.5
· F
D
F
A
= 0.2F
D
(2.25–2)
Statički neodređeni problemi 75
a uvrštavanjem u izraz (2.25–1) dobija se nepoznata sila F
D
:
F
D
=
PL
BC
0.2 · L
AB
+ L
BD
=
2 · 10
3
· 0.2
0.2 · 0.25 + 0.5
= 727.27N
Sada se iz (2.25–2) dobija sila F
A
F
A
= 0.2F
D
= 0.2 · 727.27 = 145.46N
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u oprugama su pravilno pretpostavljeni.
Sada je lako izračunati pomjeranja tačaka A i D koristeći izraze (2–5), pri čemu treba
imati na umu pretpostavke smjerova sila (predznak "−" za silu pritiska):
δ
A
=
F
A
k
1
=
145.46
10 · 10
3
= 14.55mm
δ
D
=
−F
D
k
2
=
−727.27
25 · 10
3
= 29.1mm
Zadatak 2.26 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva čelična štapa u A i C i opterećena
trouglastim opterećenjem, kao na slici 2.26–1. Odrediti:
a) sile i napone u štapovima AD i CE,
b) deformacije i izduženje štapova AD i CE,
c) nagib krute poluge.
Podaci: q
0
= 1 MN/m; poluga ABC: L
AB
= 0.5 m, L
AC
= 1.5 m; štap AD: E
AD
= 70
GPa, A
AD
= 100 cm
2
, L
AD
= 300 mm; štap CE: E
CE
= 200 GPa, A
CE
= 15 cm
2
,
L
CE
= 400 mm.
Napomena: Uzeti da je dužina trouglastog opterećenja jednaka L
AC
s početkom u tački
A i krajem u tački C.
A
B
C
q
0

L
AB

L
AC

D
E
Slika 2.26–1: Opis problema
R j e š e nj e
Zadatak je sličan zadatku 2.24 s jedinom razlikom u načinu opterećenja – umjesto silom,
kruta poluga opterećena je trouglastim opterećenjem. Stoga je postupak rješavanja sličan
onom u zadatku 2.24. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo
vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.26–2. Dakle, pretpostavljamo da sila F
A
76 2 Aksijalno naprezanje
Tabela 2.26: Podaci uz zadatak 2.26
E
AD
= 70 GPa E
CE
= 200 GPa L
AB
= 0.5 m q
0
= 1 MN/m
L
AD
= 0.3 m L
CE
= 0.4 m L
AC
= 1.5 m
A
AD
= 100 cm
2
A
CE
= 15 cm
2
L
BC
= 1 m
djeluje na polugu prema dole, tj. šipka AD je opterećena na zatezanje, a sila F
C
na polugu
djeluje prema gore, tj. šipka CE je izložena pritisku. Treba napomenuti da je ovakva pret-
postavka različitog predznaka napona/izduženja šipki posljedica činjenice da kruta poluga
rotira; u ovom slučaju pretpostavljeno je da rotira u smjeru kretanja kazaljke na satu. Vidi
q
0

F
A

F
C

A
B
C
L
AB

A
D
C
E
F
B

F
Bx
=0
F
A

F
A

F
C

F
C

Q
2
3
ܮ
஺஼

L
BC

Slika 2.26–2: Sile koje djeluju na polugu
se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i
dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri.
a) Sile i naponi u štapovima AD i CE
Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u horizontalnom pravcu,
dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu momenta u odnosu
na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:

M
B
= 0 F
A
L
AB
−Q
_
2
3
L
AC
−L
AB
_
+ F
C
L
BC
= 0 (2.26–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji se postavlja na osnovu promjena dužina štapova AD i CE. Uzimajući u
obzir pretpostavljena djelovanja sila na štapove te koristeći činjenicu da je poluga kruta,
može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.26–3. Iz slike se vidi da
Statički neodređeni problemi 77
A
B
C
D
E
δ
C
=ܥܥԢ
തതതതത

δ
A
=ܣܣԢ
തതതതത

A'
C'
γ
Slika 2.26–3: Dijagram pomjeranja
su trouglovi △A

AB i △C

CB slični pa je:
AA

CC

=
AB
BC
odnosno
δ
A
δ
C
=
L
AB
L
BC
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:
δ
A
δ
C
=
F
A
L
AD
E
AD
A
AD
F
C
L
CE
E
CE
A
CE
=
L
AB
L
BC
Treba napomenuti da je prethodna jednačina u potpunosti korektna s obzirom na predz-
nak sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su štapovi izloženi naponima različitog
predznaka, a razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije, a time i izduženja, usljed
djelovanja sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24
za više detalja). Za silu F
A
se dobija:
F
A
=
L
CE
L
AD
·
E
AD
E
CE
·
A
AD
A
CE
·
L
AB
L
BC
· F
C
=
400 · 10
−3
300 · 10
−3
·
70 · 10
9
200 · 10
9
·
100 · 10
−4
15 · 10
−4
·
0.5
1
· F
C
F
A
=
14
9
F
C
(2.26–2)
a uvrštavanjem u izraz (2.26–1) dobija se nepoznata sila F
C
:
F
C
=
Q
_
2
3
L
AC
−L
AB
_
14
9
L
AB
+ L
BC
=
750 · 10
3
_
2
3
· 1.5 −0.5
_
14
9
· 0.5 + 1
= 210.9kN
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
AC
=
1
2
1 · 10
6
· 1.5 = 750kN
78 2 Aksijalno naprezanje
Sada se iz (2.26–2) dobija sila F
A
F
A
=
14
9
F
C
=
14
9
210.9 · 10
3
= 328.12kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u štapovima su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u štapovima se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" za silu pritiska):
σ
AD
=
F
A
A
AD
=
328.12 · 10
3
100 · 10
−4
= 32.8MPa
σ
CE
=
−F
C
A
CE
=
−210.9 · 10
3
15 · 10
−4
= −140.62MPa
b) Deformacije štapova AD i CE
Deformacije štapova dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
AD
=
σ
AD
E
AD
=
32.8 · 10
6
70 · 10
9
= 4.69 · 10
−4
ǫ
CE
=
σ
CE
E
CE
=
−140.62 · 10
6
200 · 10
9
= −7.03 · 10
−4
c) Nagib krute poluge ABC
Prema slici 2.26–3 nagib poluge se može odrediti preko izduženja štapa AD i/ili štapa
CE. Izduženje štapa AD dobija se na osnovu izraza (1–8):
δ
AD
= δ
A
= ǫ
AD
L
AD
= 4.67 · 10
−4
· 0.3 = 0.141mm
pa je nagib poluge:
γ = arctg
_
δ
A
L
AB
_
= arctg
_
0.141 · 10
−3
0.5
_
= 0.016

u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Zadatak 2.27 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva čelična štapa u A i C i opterećena
kontinuiranim opterećenjem, kao na slici 2.27–1. Odrediti:
a) sile i napone u štapovima AD i CE,
b) deformacije i izduženje štapova AD i CE,
c) nagib krute poluge.
Podaci: q = 1 MN/m; poluga ABC: L
AB
= 0.75 m, L
AC
= 2.25 m; štap AD: E
AD
= 14
GPa, A
AD
= 300 cm
2
, L
AD
= 450 mm; štap CE: E
CE
= 40 GPa, A
CE
= 45 cm
2
,
L
CE
= 600 mm.
Napomena: Uzeti da je dužina kontinuiranog opterećenja jednaka L
BC
s početkom u
tački B i krajem u tački C.
Statički neodređeni problemi 79
A
B
C
q
L
AB

L
AC

D
E
Slika 2.27–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.27: Podaci uz zadatak 2.27
E
AD
= 14 GPa E
CE
= 40 GPa L
AB
= 0.75 m q = 1 MN/m
L
AD
= 0.45 m L
CE
= 0.6 m L
AC
= 2.25 m
A
AD
= 300 cm
2
A
CE
= 45 cm
2
L
BC
= 1.5 m
Zadatak je sličan prethodnom zadatku s jedinom razlikom u načinu opterećenja – um-
jesto trouglastim opterećenjem kruta poluga je jednim dijelom opterećena je kontinuiranim
opterećenjem pa je postupak rješavanja identičan. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog
sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.27–2. Dakle,
pretpostavljamo da sila F
A
djeluje na polugu prema dole, tj. šipka AD je opterećena na
zatezanje, a sila F
C
na polugu djeluje prema gore, tj. šipka CE je izložena pritisku. Treba
napomenuti da je ovakva pretpostavka različitog predznaka napona/izduženja šipki posljed-
ica činjenice da kruta poluga rotira; u ovom slučaju pretpostavljeno je da rotira u smjeru
kretanja kazaljke na satu.
a) Sile i naponi u štapovima AD i CE
Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i
dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je
tri. Kako nam nisu potrebne reakcije oslonca, a nema djelovanja sila u horizontalnom
pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu momenta u
odnosu na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:

M
B
= 0 F
A
L
AB
−Q
L
BC
2
+ F
C
L
BC
= 0 (2.27–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji se odnosi na promjenu dužina štapova AD i CE. Uzimajući u obzir
pretpostavljena djelovanja sila na štapove te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može
se postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.27–3. Iz slike se vidi da su
trouglovi △A

AB i △C

CB slični pa je:
AA

CC

=
AB
BC
odnosno
δ
A
δ
C
=
L
AB
L
BC
80 2 Aksijalno naprezanje
q
F
A

F
C

A
B
C
L
AB

A
D
C
E
F
B

F
Bx
=0
F
A

F
A

F
C

F
C

Q
ܮ
஻஼
2

L
BC

Slika 2.27–2: Sile koje djeluju na polugu
A
B
C
D
E
δ
C
=ܥܥԢ
തതതതത

δ
A
=ܣܣԢ
തതതതത

A'
C'
γ
Slika 2.27–3: Dijagram pomjeranja
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:
δ
A
δ
C
=
F
A
L
AD
E
AD
A
AD
F
C
L
CE
E
CE
A
CE
=
L
AB
L
BC
(2.27–2)
Treba napomenuti da je prethodna jednačina u potpunosti korektna s obzirom na predz-
nak sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su štapovi izloženi naponima različitog
predznaka, a razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije, a time i izduženja, usljed
djelovanja sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24
za više detalja). Za silu F
A
se dobija:
F
A
=
L
CE
L
AD
·
E
AD
E
CE
·
A
AD
A
CE
·
L
AB
L
BC
· F
C
=
600 · 10
−3
450 · 10
−3
·
14 · 10
9
40 · 10
9
·
300 · 10
−4
45 · 10
−4
·
0.75
1.5
· F
C
F
A
=
14
9
F
C
(2.27–3)
Statički neodređeni problemi 81
i uvrštavanjem u izraz (2.27–1) dobija nepoznata sila F
C
:
F
C
=
QL
BC
2
_
14
9
L
AB
+ L
BC
_ =
1.5 · 10
6
· 1.5
2
_
14
9
· 0.75 + 1
_ = 421.88kN
gdje je
Q = qL
BC
= 1 · 10
6
· 1.5 = 1.5MN
Sada se iz (2.27–3) dobija sila F
A
F
A
=
14
9
F
C
=
14
9
421.88 · 10
3
= 656.25kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u štapovima su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u štapovima se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" za silu pritiska):
σ
AD
=
F
A
A
AD
=
656.25 · 10
3
300 · 10
−4
= 21.88MPa
σ
CE
=
−F
C
A
CE
=
−421.88 · 10
3
45 · 10
−4
= −93.8MPa
b) Deformacije štapova AD i CE
Deformacije štapova dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
AD
=
σ
AD
E
AD
=
21.88 · 10
6
14 · 10
9
= 1.56 · 10
−3
ǫ
CE
=
σ
CE
E
CE
=
−93.75 · 10
6
40 · 10
9
= −2.34 · 10
−3
c) Nagib krute poluge ABC
Prema slici 2.27–3 nagib poluge se može odrediti preko izduženja štapa AD i/ili štapa
CE. Izduženje štapa AD dobija se na osnovu izraza (1–8):
δ
AD
= δ
A
= ǫ
AD
L
AD
= 1.56 · 10
−3
· 0.3 = 0.7mm
pa je nagib poluge:
γ = arctg
_
δ
A
L
AB
_
= arctg
_
0.7 · 10
−3
0.75
_
= 0.054

u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Zadatak 2.28 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva elastična štapa AD i CE i može
da se okreće u osloncu B, kao što je prikazano na slici 2.28–1. Ako se štap AD zagrije za
∆T = 40

C, odrediti sile i napone u štapovima AD i CE.
Podaci: poluga ABC – L
AB
= 1 m, L
AC
= 3 m; štap AD – E
AD
= 7 GPa, A
AD
= 1
cm
2
, L
AD
= 300 mm, α
AD
= 22.2 ×10
−6
1/

C ; štap CE – E
CE
= 2 GPa, A
CE
= 1.5 cm
2
,
L
CE
= 400 mm.
82 2 Aksijalno naprezanje
A
B
C
L
AB

L
AC

D
E
Slika 2.28–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.28: Podaci uz zadatak 2.28
E
AD
= 7 GPa E
CE
= 2 GPa L
AB
= 1 m
L
AD
= 0.3 m L
CE
= 0.4 m L
AC
= 3 m
A
AD
= 1 cm
2
A
CE
= 1.5 cm
2
∆T = 40

C
α
AD
= 22.2 ×10
−6
1/

C
Ovaj zadatak je varijanta prethodnih zadataka, s tim da je uključen utjecaj promjene tem-
perature. Postupak rješavanja ovakvih zadataka je sličan rješavanju prethodnih zadataka,
pri čemu treba voditi računa da se pomjeranja štapova uzrokovana vanjskim opterećenjima
i promjenama temperature superponiraju. Na taj način, u jednačinama ravnoteže ne jav-
ljaju se izrazi koji su vezani za promjene temperature, nego se oni javljaju samo u izrazima
vezanim za promjene dužine pojedinih elemenata.
No, prije nego se zadatak počne rješavati, razmotrimo problem. Usljed porasta tempera-
ture u štapu AD dolazi do izduženja štapa, što uzrokuje pomjeranje kraja poluge AB prema
gore, a dijela poluge BC prema dole, na taj način pritiščući štap CE. S obzirom da se štap
CE opire djelovanju kretanja poluge prema dole, štap AD se ne može izdužiti za dužinu
za koju bi se izdužio kada bi bio slobodan, tj. δ
AD
T
= α
AD
∆TL
AD
, pa se u njemu javlja
sila pritiska, koja štap vraća za dužinu δ
AD
F
, kao što je prikazano na slici 2.28–2. Usljed
pomjeranja poluge štap CE je izložen sili pritiska, tako da je promjena izduženja štapa CE,
δ
CE
, uzrokovana samo djelovanjem sile u štapu.
A
B
C
L
AB

L
AC

D
E
ߜ
஺஽


ߜ
஺஽


Položaj ravnoteže
ߜ
஼ா


C
=ܥܥԢ
തതതതത

C'
A'
δ
A
=ܣܣԢ
തതതതത

Slika 2.28–2: Pomjeranja poluge AC
Dakle, usljed promjene temperature, u štapu se javljaju sile, za koje pretpostavljamo
da djeluju na sljedeći način: u štapu AD javlja se sila pritiska, odnosno sila F
A
djeluje
Statički neodređeni problemi 83
na polugu prema gore, a u štapu CE se također javlja sila pritiska, odnosno sila F
C
koja
djeluje na štap prema gore (slika 2.28–3). Treba napomenuti da se kod sličnih zadataka s
djelovanjem temperature sile koje djeluju na štapove mogu proizvoljno pretpostaviti, bez
obzira na gornje objašnjenje, ali treba imati na umu smjer pomjeranja usljed djelovanja sila
i promjene temperature, kao što će biti objašnjeno kasnije u zadatku.
F
A

F
C

A
B
C
L
AB

A
D
C
E
F
B

F
Bx
=0
F
A

F
A

F
C

F
C

L
BC

Slika 2.28–3: Sile koje djeluju na polugu AC
Sada polugu možemo izdvojiti iz zadatog sistema, a veze zamijeniti vanjskim silama kao
što je prikazano na slici 2.28–3. Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri
(dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje
možemo postaviti je tri. Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u
horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu
momenta u odnosu na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:

M
B
= 0 F
A
L
AB
−F
C
L
BC
= 0 (2.28–1)
odnosno
F
A
= F
C
L
BC
L
AB
(2.28–2)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kompa-
tibilnosti, koji se odnosi na promjenu dužina štapova AD i CE. Uzimajući u obzir pret-
postavljena djelovanja sila na štapove, utjecaj temperature na štap AD te koristeći činjenicu
da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.28–2.
Iz slike se vidi da su trouglovi △A

AB i △C

CB slični pa se može postaviti relacija:
AA

CC

=
AB
BC
(2.28–3)
Međutim, za razliku od prethodnih zadataka, ovdje je pomjeranje AA

nastalo usljed djelo-
vanja sile koja vlada u štapu AD, ali i usljed promjene temperature. S obzirom da je
pretpostavljeno da sila F
A
na štap djeluje pritiskom, tj. skraćuje ga, a povećanje tem-
perature izdužuje štap, onda je pomjeranje AA

jednako razlici pomjeranja usljed porasta
84 2 Aksijalno naprezanje
temperature i djelovanja sile F
A
. Stoga, pomjeranje usljed sile ima suprotan predznak od
ukupnog pomjeranja (pozitivno prema gore). Izraz (2.28–3) sada postaje:
δ
A
δ
C
=
δ
AD
T
−δ
AD
F
δ
C
=
L
AB
L
BC
(2.28–4)
S druge strane, promjena dužine štapa CE uzrokovana je samo djelovanjem sile F
C
i jednaka
je δ
C
. U gornjem izrazu δ
C
nije s predznakom "−", iako se radi o pritisnoj sili, jer je
pomjeranje usljed sile istog smjera kao ukupno pomjeranje (pozitivno prema dole).
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2) te
izraza za izduženje usljed promjene temperature (2–6), dobija se

:
δ
AD
T
−δ
AD
F
δ
C
=
α∆T · L
AD

F
A
L
AD
E
AD
A
AD
F
C
L
CE
E
CE
A
CE
=
L
AB
L
BC
(2.28–5)
Iz (2.28–5) se sila F
A
može predstaviti kao:
F
A
= E
AD
A
AD
α∆T −
L
CE
L
AD
·
E
AD
E
CE
·
A
AD
A
CE
·
L
AB
L
BC
· F
C
a uvrštavanjem u izraz (2.28–2) dobija se nepoznata sila F
C
:
F
C
=
A
AD
E
AD
α∆T
L
BC
L
AC
+
L
CE
L
AD
·
E
AD
E
CE
·
A
AD
A
CE
·
L
AB
L
BC
=
1 · 10
−4
· 7 · 10
9
· 22.2 · 10
−6
· 40
2
3
+
400 · 10
−3
300 · 10
−3
·
7 · 10
9
2 · 10
9
·
1 · 10
−4
1.5 · 10
−4
·
1
2
F
C
= 175N
Sada se iz (2.28–2) dobija sila F
A
F
A
= F
C
L
BC
L
AB
= 175
2
1
= 350kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u štapovima su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u štapovima se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" za pritisne sile):
σ
AD
=
−F
A
A
AD
=
−350
1 · 10
−4
= −3.5MPa (2.28–6)
σ
CE
=
−F
C
A
CE
=
−175 · 10
3
1.5 · 10
−4
= −1.165MPa (2.28–7)
Zadatak 2.29 Kruta poluga BCD, oslonjena na elastični štap DE i okačena o uže AC nosi
kontinuirano opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.29–1. Odrediti:

Ovdje još jednom treba napomenuti da su se sile djelovanja na polugu mogle proizvoljno pretpostaviti, na primjer kao
u prethodnim zadacima da sila u tački A djeluje na polugu prema dole, a sile u C da djeluje na polugu prema gore. U tom
slučaju bi izduženja δ
AD
T
i δ
AD
F
imala isti predznak u izrazu (2.28–4).
Statički neodređeni problemi 85
a) sile i napone u štapu DE i užetu AC,
b) deformaciju užeta AC i štapa DE.
Podaci: poluga BCD – L
BC
= 2 m, L
BD
= 3 m; uže AC – E
AC
= 200 GPa, A
AC
= 3 cm
2
,
L
AC
= 2 m, α = 30

; štap DE – E
DE
= 10 GPa, A
DE
= 10 cm
2
, L
DE
= 200 mm; q = 50
kN/m.
L
BC
B
A
C
D
E

L
BD
L
AC
q
C
Slika 2.29–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.29: Podaci uz zadatak 2.29
E
AC
= 200 GPa E
DE
= 10 GPa L
BC
= 2 m
L
AC
= 2 m L
DE
= 0.2 m L
BD
= 3 m
A
AC
= 3 cm
2
A
DE
= 10 cm
2
α = 30

q = 50 kN/m
Kao i u prethodnim zadacima, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze
zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.29–2. Dakle, pretpostavljamo
da sila F
C
djeluje na polugu prema gore, tj. uže je opterećeno na zatezanje, a sila F
D
na
polugu djeluje prema gore, tj. štap je izložen na pritisak.
Vidi se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije
oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapa i užeta), a broj jednačina ravnoteže koje možemo
postaviti je tri. S obzirom da imamo djelovanje štapa pod uglom, u osloncu B će se javiti i
horizontalna komponenta sile, tako da je za potpuno rješavanje zadatka neophodno postaviti
sve tri jednačine. Ipak, s obzirom da se ne traži reakcija oslonca B, i u ovom primjeru
dovoljno je postaviti samo jednačinu momenta u odnosu na oslonac B u kojoj su jedine
nepoznate sile u užetu i štapu.
86 2 Aksijalno naprezanje
Q
F
C
F
D
L
BC
B
A
C D
E

L
BD
q
D
F
D
F
B
F
Bx
=0
L
BD
/2
F
C
F
C
F
D
Slika 2.29–2: Sile koje djeluju na polugu
a) Sile i naponi u štapu DE i užetu AC
Prema slici 2.29–2 jednačina momenta u odnosu na oslonac B glasi:

M
B
= 0 F
C
sin α· L
BC
+ F
D
L
BD
−Q
L
BD
2
= 0 (2.29–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatnu jednačinu – uslov
kompatibilnosti, koji dovodi u vezu promjenu dužina užeta AC i štapa DE. Uzimajući u
obzir pretpostavljena djelovanja sila na uže i štap te koristeći činjenicu da je poluga kruta,
može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.29–3. Pri tome treba
imati na umu da se pomjeranja tačaka C i D u položaje C

i D

, respektivno, izvode
prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu polugu. S obzirom
da štap DE zaklapa ugao od 90

, pomjeranje tačke D je ujedno i skraćenje štapa DE
(uzimajući u obzir pretpostavljenu silu pritiska). S druge strane, uže AC zaklapa ugao
α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke C

mora nalaziti u presjecištu
okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja se primijeni i na uže). Uzimajući
da je izduženje užeta δ
C
= CC
′′
na osnovu trougla △CC
′′
C

imamo da je

C
= CC

=
δ
C
sinα
Sada se može postaviti uslov kompatibilnosti na osnovu sličnosti trouglova △BCC

i
△BDD

pa je:
CC

DD

=
BC
BD
Statički neodređeni problemi 87

D
=!
"""""
B
A
C D
E

C'
D'
C''
!
C
=!
"""""
C
C'
C''

C
=!!
"""""

!
C
=!
"""""
Slika 2.29–3: Dijagram pomjeranja
odnosno

C
δ
D
=
δ
C
δ
D
· sin α
=
L
BC
L
BD
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:
δ
C
δ
D
· sinα
=
F
C
L
AC
E
AC
A
AC
F
D
L
DE
E
DE
A
DE
· sin α
=
L
BC
L
BD
Treba napomenuti da je prethodna jednačina u potpunosti korektna s obzirom na predz-
nak sila i izduženja – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja sila imaju isti
smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više detalja). Za silu
F
C
se sada dobija:
F
C
=
L
DE
L
AC
·
E
AC
E
DE
·
A
AC
A
DE
·
L
BC
L
BD
· sin α· F
D
=
0.2
2
·
200 · 10
9
10 · 10
9
·
3 · 10
−4
10 · 10
−4
·
2
3
· sin(30

)F
D
F
C
= 0.2F
D
(2.29–2)
pa se uvrštavanjem u izraz (2.29–1) dobija nepoznata sila F
D
:
F
D
=
QL
BD
2 (0.2 · sin α· L
BC
+ L
BD
)
=
150 · 10
3
· 3
2 (0.2 · sin 30

· 2 + 3)
= 70.31kN
gdje je
Q = qL
BD
= 50 · 10
3
· 3 = 150kN
Sada se iz (2.29–2) dobija sila F
C
F
C
= 0.2F
D
= 0.2 · 70.31 · 10
3
= 14.1kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užetu i štapu su pravilno pretpostavljeni.
88 2 Aksijalno naprezanje
Naponi u užetu i štapu se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na uže (zatezanje) i štap (pritisak; predznak "−"):
σ
AC
=
F
C
A
AC
=
14.1 · 10
3
3 · 10
−4
= 47MPa
σ
DE
=
−F
D
A
DE
=
−70.31 · 10
3
10 · 10
−4
= −70.3MPa
b) Deformacije užeta AC i štapa DE
Deformacije se mogu dobiti na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
AC
=
σ
AC
E
AC
=
47 · 10
6
200 · 10
9
= 2.35 · 10
−4
ǫ
DE
=
σ
DE
E
DE
=
−70.3 · 10
6
10 · 10
9
= −7.03 · 10
−3
Zadatak 2.30 Kruta poluga ABC, okačena o uže CD i oslonjena na elastični štap BE,
nosi kontinuirano opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.30–1. Odrediti:
a) sile i napone u štapu BE i užetu CD,
b) deformaciju užeta CD i štapa BE,
c) vertikalno pomjeranje tačke C.
Podaci: poluga ABC – L
AB
= 1.5 m, L
AC
= 2 m; uže CD – E
CD
= 200 GPa, A
CD
= 3
cm
2
, L
CD
= 2.5 m, α = 30

; štap BE – E
BE
= 20 GPa, A
BE
= 20 cm
2
, L
BE
= 200 mm;
q = 20 kN/m.
B
L
AB
A
D
C
E

L
AC
L
CD
q
C

Slika 2.30–1: Opis problema
Statički neodređeni problemi 89
R j e š e nj e
Tabela 2.30: Podaci uz zadatak 2.30
E
CD
= 200 GPa E
BE
= 10 GPa L
AB
= 1.5 m
L
CD
= 2.5 m L
BE
= 0.2 m L
AC
= 2 m
A
CD
= 3 cm
2
A
BE
= 10 cm
2
α = 30

q = 20 kN/m
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka u kojoj su zamijenjena mjesta hvatišta užeta
i štapa. Stoga je postupak rješavanja identičan. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog
sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.30–2. Dakle,
pretpostavljamo da sila F
C
djeluje na polugu prema gore, tj. uže je opterećeno na zatezanje,
a sila F
B
na polugu djeluje prema gore, tj. štap je izložen na pritisak. Sistem je statički
Q
F
C
F
B
L
AB
A
A
C B
E

L
AC
q
B
F
B
F
A
F
Ax
=0
L
AC
/2
F
C
F
C
F
B
Slika 2.30–2: Sile koje djeluju na polugu
neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja
štapa i užeta), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. S obzirom da imamo
djelovanje štapa pod uglom, u osloncu A će se javiti i horizontalna komponenta sile, tako
da je za potpuno rješavanje zadatka neophodno postaviti sve tri jednačine. Ipak, s obzirom
da se ne traži reakcija oslonca A, i u ovom primjeru dovoljno je postaviti samo jednačinu
momenta u odnosu na oslonac A u kojoj su jedine nepoznate sile u užetu i štapu.
90 2 Aksijalno naprezanje
a) Sile i naponi u štapu BE i užetu CD
Prema slici 2.30–2 jednačina momenta u odnosu na oslonac A glasi:

M
A
= 0 F
C
sin α· L
AC
+ F
B
L
AB
−Q
L
AC
2
= 0 (2.30–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatnu jednačinu, koja se
dobija na osnovu uslova kompatibilnosti, odnosno promjena dužina užeta CD i štapa BE.
Uzimajući u obzir pretpostavljena djelovanja sila na uže i štap te koristeći činjenicu da je
poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.30–3. Pri
tome treba imati na umu da se pomjeranja tačaka B i C u položaje B

i C

, respektivno,
izvode prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu polugu. S obzi-
rom da štap BE zaklapa ugao od 90

, pomjeranje tačke B je ujedno i skraćenje štapa BE
(uzimajući u obzir pretpostavljenu silu pritiska). S druge strane, uže CD zaklapa ugao
α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke C

mora nalaziti u presjecištu
okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja se primijeni i na uže). Uzimajući
da je izduženje užeta δ
C
= CC
′′
na osnovu trougla △CC
′′
C

imamo da je

C
= CC

=
δ
C
sinα
(2.30–2)
Sada se može postaviti uslov kompatibilnosti na osnovu sličnosti trouglova △ABB

i

B
=!
"""""
A
D
B C
E

B'
C'
C''
!
C
=!
"""""
C
C'
C''

C
=!!
"""""

!
C
=!
"""""
Slika 2.30–3: Dijagram pomjeranja
△ACC

pa je:
CC

BB

=
AC
AB
odnosno

C
δ
B
=
δ
C
δ
B
· sinα
=
L
AC
L
AB
Statički neodređeni problemi 91
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:
δ
C
δ
B
· sinα
=
F
C
L
CD
E
CD
A
CD
F
B
L
BE
E
BE
A
BE
· sinα
=
L
AC
L
AB
Treba napomenuti da je prethodna jednačina i u ovom slučaju u potpunosti korektna s
obzirom na predznak sila i izduženja – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja
sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više
detalja). Za silu F
C
se dobija:
F
C
=
L
BE
L
CD
·
E
CD
E
BE
·
A
CD
A
BE
·
L
AC
L
AB
· sinα· F
B
=
200 · 10
−3
2.5
·
200 · 10
9
10 · 10
9
·
3 · 10
−4
20 · 10
−4
·
2
1.5
· sin(30

)F
B
F
C
= 0.16F
B
(2.30–3)
pa se uvrštavanjem u izraz (2.30–1) dobija nepoznata sila F
B
:
F
B
=
QL
AC
2 (0.16 · sin α· L
AC
+ L
AB
)
=
40 · 10
3
· 2
2 (0.16 · sin 30

· 2 + 1.5)
= 24.1kN
gdje je
Q = qL
AC
= 20 · 10
3
· 2 = 40kN
Sada se iz (2.30–3) dobija sila F
C
F
C
= 0.16F
B
= 0.16 · 24.1 · 10
3
= 3.86kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užetu i štapu su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u užetu i štapu se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na uže (zatezanje) i štap (pritisak; predznak "−"):
σ
CD
=
F
C
A
CD
=
3.86 · 10
3
3 · 10
−4
= 12.8MPa
σ
BE
=
−F
B
A
BE
=
−24.1 · 10
3
20 · 10
−4
= −12.05MPa
b) Deformacije užeta CD i štapa DE
Deformacije se mogu dobiti na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
CD
=
σ
CD
E
CD
=
12.8 · 10
6
200 · 10
9
= 6.4 · 10
−5
ǫ
BE
=
σ
BE
E
BE
=
−12.05 · 10
6
10 · 10
9
= −1.2 · 10−3
92 2 Aksijalno naprezanje
c) Vertikalno pomjeranje tačke C
Vertikalno pomjeranje tačke C dobiva se na osnovu V illotovog plana pomjeranja datog
na slici 2.30–3 te izraza (2.30–2) i (1–8):

C
=
δ
C
sin α
=
ǫ
CD
· L
CD
sinα
=
6.4 · 10
−5
· 2.5
sin30

= 0.32mm
Zadatak 2.31 Kruta poluga ABC, okačena o uže CD i oslonjena na elastični štap BE,
nosi trouglasto opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.31–1. Odrediti:
a) sile i napone u štapu BE i užetu CD,
b) deformaciju užeta CD i štapa BE,
c) vertikalno pomjeranje tačke C.
Podaci: poluga ABC – L
AB
= 1 m, L
AC
= 1.5 m; uže CD – E
CD
= 200 GPa, A
CD
= 3
cm
2
, L
CD
= 1 m, α = 60

; štap BE – E
BE
= 10 GPa, A
BE
= 30 cm
2
, L
BE
= 100 mm;
q
0
= 150 kN/m.
B
L
AB
A
D
C
E

L
AC
L
CD
q
0
C
F
C
Slika 2.31–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tip problema je identičan onom iz prethodnog zadatka, s jedinom razlikom u mjestu
učvršćenja užeta CD te vrsti opterećenja (trouglasto umjesto kontinuiranog opterećenja),
tako da je postupak rješavanja isti. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze
zamijenimo vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.31–2. Dakle, pretpostavljamo
da sila F
C
djeluje na polugu prema gore, tj. uže je opterećeno na zatezanje, a sila F
B
na
polugu djeluje prema gore, tj. štap je izložen na pritisak. Sistem je statički neodređen, pošto
Statički neodređeni problemi 93
Tabela 2.31: Podaci uz zadatak 2.31
E
CD
= 200 GPa E
BE
= 10 GPa L
AB
= 1 m
L
CD
= 1 m L
BE
= 0.1 m L
AC
= 1.5 m
A
CD
= 3 cm
2
A
BE
= 30 mm
2
α = 60

q
0
= 150 kN/m
Q
F
C
F
B
L
AB
A C B
E
L
AC
B
F
B
F
A
F
Ax
=0
L
AC
/3
F
C
F
C
F
B

q
0
C
D
Slika 2.31–2: Sile koje djeluju na polugu
je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapa i užeta),
a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. S obzirom da imamo djelovanje
štapa pod uglom, u osloncu A će se javiti i horizontalna komponenta sile, tako da je za
potpuno rješavanje zadatka neophodno postaviti sve tri jednačine. Ipak, s obzirom da se ne
traži reakcija oslonca A, i u ovom primjeru dovoljno je postaviti samo jednačinu momenta
u odnosu na oslonac A u kojoj su jedine nepoznate sile u užetu i štapu.
94 2 Aksijalno naprezanje
a) Sile i naponi u štapu DE i užetu CD
Prema slici 2.31–2 jednačina momenta u odnosu na oslonac A glasi:

M
A
= 0 F
C
sin α· L
AC
+ F
B
L
AB
−Q
L
AC
3
= 0 (2.31–1)
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatnu jednačinu – uslov
kompatibilnosti, koji daje vezu između promjena dužina užeta CD i štapa DE. Uzimajući
u obzir pretpostavljena djelovanja sila na uže i štap te koristeći činjenicu da je poluga
kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja kao što je dato na slici 2.31–3. Pri tome
treba imati na umu da se pomjeranja tačaka B i C u položaje B

i C

, respektivno, izvode
prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu polugu. S obzirom da
štap DE zaklapa ugao od 90

, pomjeranje tačke D je ujedno i skraćenje štapa DE
(uzimajući u obzir pretpostavljenu silu pritiska). S druge strane, uže CD zaklapa ugao
α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke C

mora nalaziti u presjecištu
okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja se primijeni i na uže). Uzimajući
da je izduženje užeta δ
C
= CC
′′
na osnovu trougla △CC
′′
C

imamo da je

C
= CC

=
δ
C
sinα
(2.31–2)
Sada se može postaviti uslov kompatibilnosti na osnovu sličnosti trouglova △ABB

i

B
=!
"""""
A B C
E
B'
C'
C''
D

!
C
=!
"""""
C
C''

C
=!!
"""""

!
C
=!
"""""
Slika 2.31–3: Dijagram pomjeranja
△ACC

pa je:
CC

BB

=
AC
AB
odnosno

C
δ
B
=
δ
C
δ
B
· sinα
=
L
AC
L
AB
Statički neodređeni problemi 95
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:
δ
C
δ
B
· sinα
=
F
C
L
CD
E
CD
A
CD
F
B
L
BE
E
BE
A
BE
· sinα
=
L
AC
L
AB
Treba napomenuti da je prethodna jednačina i u ovom slučaju u potpunosti korektna s
obzirom na predznak sila i izduženja – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja
sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više
detalja). Za silu F
C
se dobija:
F
C
=
L
BE
L
CD
·
E
CD
E
BE
·
A
CD
A
BE
·
L
AC
L
AB
· sinα· F
B
=
0.1
1
·
200 · 10
9
10 · 10
9
·
3 · 10
−4
30 · 10
−4
·
1.5
1
· sin(60

)F
B
F
C
≈ 0.26F
B
(2.31–3)
pa se uvrštavanjem u izraz (2.31–1) dobija nepoznata sila F
B
:
F
B
=
QL
AC
3 (0.26 · sin α· L
AC
+ L
AB
)
=
112.5 · 10
3
· 1.5
3 (0.26 · sin 60

· 1.5 + 1)
= 42.06kN
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
AC
=
1
2
150 · 10
3
· 1.5 = 112.5kN
Sada se iz (2.31–3) dobija sila F
C
F
C
= 0.26F
B
= 0.26 · 42.06 · 10
3
= 10.93kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užetu i štapu su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u užetu i štapu se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na uže (zatezanje) i štap (pritisak, predznak "−"):
σ
CD
=
F
C
A
CD
=
10.93 · 10
3
3 · 10
−4
= 36.42MPa
σ
BE
=
−F
B
A
BE
=
−42.06 · 10
3
30 · 10
−4
= −14.02MPa
b) Deformacije užeta CD i štapa DE
Deformacije se mogu dobiti na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
CD
=
σ
CD
E
CD
=
36.42 · 10
6
200 · 10
9
= 1.821 · 10
−4
ǫ
BE
=
σ
BE
E
BE
=
−14.02 · 10
6
10 · 10
9
= −1.402 · 10
−3
96 2 Aksijalno naprezanje
c) Vertikalno pomjeranje tačke C
Vertikalno pomjeranje tačke C dobiva se na osnovu V illotovog plana pomjeranja datog
na slici 2.31–3 te izraza (2.31–2) i (1–8):

C
=
δ
C
sin α
=
ǫ
CD
· L
CD
sinα
=
1.821 · 10
−4
· 1
sin 60

= 0.21mm
Zadatak 2.32 Kruta poluga BCD, okačena o uže AC, nosi trouglasto opterećenje, kao
što je prikazano na slici 2.32–1. Ispod poluge na kraju D nalazi se elastični štap DE na
udaljenosti δ od poluge. Odrediti:
a) sile i napone u štapu DE i užetu AC,
b) deformaciju užeta AC i štapa DE.
Podaci: poluga BCD – L
BC
= 1.5 m, L
BD
= 3 m; uže AC – E
AC
= 200 GPa, A
AC
= 3
cm
2
, L
AC
= 2 m, α = 60

; štap DE – E
DE
= 10 GPa, A
DE
= 10 cm
2
, L
DE
= 200 mm;
q
0
= 10 kN/m.
C
L
BC
B
A
D
E

L
BD
L
AC
q
0

Slika 2.32–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.32: Podaci uz zadatak 2.32
E
AC
= 200 GPa E
DE
= 10 GPa L
BC
= 1.5 m
L
AC
= 2 m L
DE
= 0.2 m L
BD
= 3 m
A
AC
= 3 cm
2
A
DE
= 10 cm
2
α = 60

q
0
= 10 kN/m
Ovaj problem je varijanta zadatka 2.29 s tim da štap DE nije u kontaktu s krutom
polugom nego je između njih zazor δ. Usljed djelovanja opterećenja kruta poluga rotira u
Statički neodređeni problemi 97
smjeru kretanja kazaljke na satu sve dok ne dodirne štap DE. Pri tome se tom kretanju
opire uže AC. Nakon toga, poluga nastavlja rotirati, ali ovaj put uz djelovanje i sile štapa
DE. Na taj način, sistem je statički određen sve dok ne nastupi dodir između poluge i
štapa DE, a nakon što dodir nastupi, sistem postaje statički neodređen. Ipak, rješavanju
problema može se pristupiti općenito, i to s pretpostavkom da je sistem statički neodređen,
s tim da se do kontakta između poluge i štapa CE smatra da je sila koja nastaje njihovim
kontaktom jednaka nuli.
Q
F
C
F
D

!
L
BD
B D C
E
L
BD
D
F
D
F
B
F
Bx
=0
L
BC
F
C
F
C
F
D

q
0
C
A
Slika 2.32–2: Sile koje djeluju na polugu
Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama kao
što je prikazano na slici 2.32–2. Dakle, pretpostavljamo da sila F
C
djeluje na polugu prema
gore, tj. uže je opterećeno na zatezanje, a sila F
D
na polugu djeluje prema gore, tj. štap
je izložen na pritisak. Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije
reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapa i užeta), a broj jednačina ravnoteže koje
možemo postaviti je tri. S obzirom da imamo djelovanje štapa pod uglom, u osloncu B će se
javiti i horizontalna komponenta sile, tako da je za potpuno rješavanje zadatka neophodno
postaviti sve tri jednačine. Ipak, s obzirom da se ne traže reakcije oslonca B, i u ovom
98 2 Aksijalno naprezanje
primjeru dovoljno je postaviti samo jednačinu momenta u odnosu na oslonac B u kojoj su
jedine nepoznate sile u užetu i štapu:

M
B
= 0 F
C
sin α· L
BC
−Q
2
3
L
BD
+ F
D
L
BD
= 0 (2.32–1)
a) Sile i naponi u štapu DE i užetu AC
Da bismo izračunali sile i napone u užetu i štapu, zadatak možemo riješiti slijedeći postu-
pak rješavanja kao u prethodnim zadacima. No, s obzirom da između poluge i štapa DE
postoji zazor, možemo prvo provjeriti da li će uopšte doći do kontakta između poluge i
štapa AD. U tom slučaju, sila F
D
= 0 i problem se svodi na statički određen, odnosno
jednačina momenta (2.32–1) se svodi na:

M
B
= 0 F
C
sin α· L
BC
−Q
2
3
L
BD
= 0
pa je sila u užetu AC jednaka:
F
C
=
Q
2
3
L
BD
sin αL
BC
=
15 · 10
3
·
2
3
· 3
sin 60

· 1.5
= 23.1kN
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
BD
=
1
2
10 · 10
3
· 3 = 15kN
Izduženje užeta možemo dobiti na osnovu izraza (2–2):
δ
C
=
F
C
L
AC
E
AC
A
AC
=
23.1 · 10
3
· 2
200 · 10
9
· 3 · 10
−4
= 0.77mm
Kako bismo provjerili da li će doći do dodira između poluge i štapa DE neophodno
je odrediti pomjeranje tačke D za ovaj statički određeni sistem. Pri tome treba imati
na umu da se pomjeranja tačaka C i D u položaje C

i D

, respektivno, izvode prema
V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu polugu (vidi sliku 2.32–3).
Također, uže AC zaklapa ugao α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke
C

mora nalaziti u presjecištu okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja
se primijeni i na uže). Uzimajući da je izduženje užeta δ
C
= CC
′′
na osnovu trougla
△CC
′′
C

imamo da je

C
= CC

=
δ
C
sinα
Pomjeranje δ
D
se može izračunati na osnovu sličnosti trouglova △BCC

i △BDD

pa je:
CC

DD

=
BC
BD
odnosno

C
δ
D
=
δ
C
δ
D
· sin α
=
L
BC
L
BD
Statički neodređeni problemi 99

D
=!
"""""
B D
D'
C'
C''
C
D

!
C
=!
"""""
C
C''

C
=!!
"""""

!
C
=!
"""""
Slika 2.32–3: Dijagram pomjeranja
pa je
δ
D
=
δ
C
sinα
L
BD
L
BC
=
0.77 · 10
−3
sin 60

3
1.5
= 1.778mm
S obzirom da je pomjeranje tačke D manje od zazora δ, do kontakta neće doći pa je
napon u štapu DE jednak nuli. Napon u užetu se dobiva na osnovu izraza (2–1):
σ
AC
=
F
C
A
AC
=
23.1 · 10
3
3 · 10
−4
= 77MPa
b) Deformacije užeta AC i štapa DE
Deformacija u štapu DE jednaka je nuli, dok se u užetu računa na osnovu izraza (1–6):
ǫ
AC
=
σ
AC
E
AC
=
77 · 10
6
200 · 10
9
= 3.85 · 10
−4
Zadatak 2.33 Kruta poluga ABC, okačena o dva užeta iste dužine BD i CD, nosi kon-
tinuirano opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.33. Odrediti:
a) sile i napone u užadima BD i CD,
b) deformaciju užadi BD i CD,
c) vertikalno pomjeranje tačke C.
Podaci: poluga ABC – L
AB
= 2 m, L
AC
= 3 m; uže BD – E
BD
= 200 GPa, A
BD
= 3 cm
2
;
uže CD – E
CD
= 200 GPa, A
CD
= 4 cm
2
; H = 0.6 m; q = 10 kN/m.
100 2 Aksijalno naprezanje
B
L
AB
A
D
C
H
L
AC
q
C

"
Slika 2.33–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.33: Podaci uz zadatak 2.33
E
CD
= 200 GPa E
BD
= 200 GPa L
AB
= 2 m q = 10 kN/m
A
CD
= 4 cm
2
A
BD
= 3 cm
2
L
AC
= 3 m
H = 0.6 m L
BC
= 1 m
Da bi riješili zadatak prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo
vanjskim silama kao što je prikazano na slici 2.33–2. Dakle, pretpostavljamo da reakcije
užadi djeluju na polugu prema gore, odnosno da su užadi opterećene na zatezanje (poluga
rotira prema dole).
C
D D
B
Q
F
C
L
AB
A C B

L
AC
q
F
A
F
Ax
=0 L
AC
/2
F
C
F
B
F
B
F
B
F
C

"
Slika 2.33–2: Sile koje djeluju na polugu
Statički neodređeni problemi 101
a) Sile i naponi u užadima BD i CD
Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije
sile u užadima), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. No, kako nam
nisu potrebne reakcije oslonca A, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže,
i to jednačinu momenta u odnosu na oslonac A:

M
A
= 0 F
B
sin α· L
AB
+ F
C
sin β · L
AC
− Q·
L
AC
2
= 0 (2.33–1)
pri čemu su uglovi α i β jednaki i iznose:
α = β = arctg
_
_
_
H
L
BC
2
_
_
_
= arctg
_
_
_
0.6
1
2
_
_
_
= 50.19

S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine užadi. Koristeći pretpostavku da se užad
izdužuju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja kao što
je dato na slici 2.33–3. Pri tome treba imati na umu da se pomjeranja tačaka B i C
u položaje B

i C

, respektivno, izvode prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno
okomito na krutu polugu. S obzirom da užad BD i CD zaklapaju ugao α = β s krutom
polugom, pomjereni položaj tačaka B

i C

mora se nalaziti u presjecištu okomica na
polugu i na užad (V illiotov plan pomjeranja se primijeni i na užad). Uzimajući da je
izduženje užadi δ
B
= BB
′′
i δ
C
= CC
′′
na osnovu trouglova △BB
′′
B

i △CC
′′
C

imamo
da je

B
= BB

=
δ
B
sin α
(2.33–2)

C
= CC

=
δ
C
sin β
(2.33–3)

B
=!
"""""
A B C
C'
C''
D
B'' B'

C
=!
""""" "
#
C
=!!
"""""

"
C
=!
"""""
C
C'
C''

B
B'
B''
"
B
=!
"""""

B
=!!
""""""
Slika 2.33–3: Dijagram pomjeranja
102 2 Aksijalno naprezanje
Iz slike se također vidi da su trouglovi △ABB

i △ACC

slični pa je:
BB

CC

=
AB
AC
odnosno

B

C
=
δ
B
sin α
δ
C
sin β
=
L
AB
L
AC
(2.33–4)
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:

B

C
=
F
B
L
BD
E
BD
A
BD
sin α
F
C
L
CD
E
CD
A
CD
sin β
=
L
AB
L
AC
pa se za silu F
C
dobija:
F
C
=
L
BD
L
CD
·
E
CD
E
BD
·
A
CD
A
BD
·
L
AC
L
AB
·
sin β
sin α
· F
B
=
0.781
0.781
·
200 · 10
9
200 · 10
9
·
4 · 10
−4
3 · 10
−4
·
3
2
·
sin 50.19

sin 50.19

· F
B
F
C
= 2F
B
(2.33–5)
gdje su dužine štapova:
L
BD
= L
CD
=
¸
H
2
+
_
L
BC
2
_
2
=
¸
0.6
2
+
_
1
2
_
2
= 0.781m
Sada se uvrštavanjem u izraz (2.33–1) dobija nepoznata sila F
B
:
F
B
=
QL
AC
2 (2 sinβ · L
AC
+ L
AB
· sin α)
=
30 · 10
3
· 3
2 (2 sin50.19

· 3 + 2 · sin 50.19)
F
B
= 7.322kN
gdje je:
Q = qL
AC
= 10 · 10
3
· 3 = 30kN
Sada se iz (2.33–5) dobija sila F
C
F
C
= 2F
B
= 2 · 7.322 · 10
3
= 14.644kN (2.33–6)
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užadima su pravilno pretpostavljeni i užad su opte-
rećena na zatezanje. Naponi u užadima se dobivaju na osnovu izraza (2–1):
σ
BD
=
F
B
A
BD
=
7.322 · 10
3
3 · 10
−4
= 24.407MPa
σ
CD
=
F
C
A
CD
=
14.644 · 10
3
4 · 10
−4
= 36.611MPa
Statički neodređeni problemi 103
b) Deformacije užadi BD i CD
Deformacije se mogu dobiti na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
BD
=
σ
BD
E
BD
=
24.207 · 10
6
200 · 10
9
= 1.22 · 10
−4
ǫ
CD
=
σ
CD
E
CD
=
36.611 · 10
6
200 · 10
9
= 1.831 · 10−4
c) Vertikalno pomjeranje tačke C
Vertikalno pomjeranje tačke C dobiva se na osnovu V illotovog plana pomjeranja datog
na slici 2.33–4 te izraza (2.33–3) i (1–8):

C
=
δ
C
sinα
=
ǫ
CD
· L
CD
sin α
=
1.831 · 10
−4
· 0.781
sin 50

= 0.186mm
Zadatak 2.34 Kruta poluga ABC, okačena o dva užeta BD i CD, nosi trouglasto optere-
ćenje, kao što je prikazano na slici 2.34–1. Odrediti:
a) sile i napone u užadima BD i CD,
b) deformaciju užadi BD i CD,
c) vertikalno pomjeranje tačke C.
Podaci: poluga ABC – L
AB
= 2 m, L
AC
= 3 m; uže BD – E
BD
= 200 GPa, A
BD
= 3 cm
2
;
uže CD – E
CD
= 200 GPa, A
CD
= 3 cm
2
; H = 1 m; q
0
= 10 kN/m.
F
C
C
"
D
C
B
L
AB
A
D
C
H
L
AC
q
0
"

Slika 2.34–1: Opis problema
104 2 Aksijalno naprezanje
R j e š e nj e
Tabela 2.34: Podaci uz zadatak 2.34
E
CD
= 200 GPa E
BD
= 200 GPa L
AB
= 2 m
A
CD
= 3 cm
2
A
BD
= 3 cm
2
L
AC
= 3 m
H = 1 m q
0
= 10 kN/m
Ovaj problem je varijanta prethodnog problema s drugačijim načinom vješanja i drugim
tipom kontinuiranog opterećenja. Stoga se može primijeniti identičan redoslijed rješavanja.
Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama kao
što je prikazano na slici 2.34–2. Dakle, pretpostavljamo da reakcije užadi djeluju na polugu
prema gore, odnosno da su užadi opterećene na zatezanje (poluga rotira prema dole).
Q
F
C
L
AB
A C B
L
AC
q
0
F
A
F
Ax
=0
L
AC
/3
F
C
F
B
F
B
F
C
"
F
B
D
D
C
B
Slika 2.34–2: Sile koje djeluju na polugu
a) Sile i naponi u užadima BD i CD
Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije
sile u užadima), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. No, kako nam
nisu potrebne reakcije oslonca A, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže,
i to jednačinu momenta u odnosu na oslonac A:

M
A
= 0 F
B
sin α· L
AB
+ F
C
sin β · L
AC
−Q·
L
AC
3
= 0 (2.34–1)
pri čemu su uglovi α i β dati sa:
α = arctg
_
H
L
AB
_
= arctg
_
1
2
_
= 26.56

Statički neodređeni problemi 105
β = arctg
_
H
L
AC
_
= arctg
_
1
3
_
= 18.435

S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine užadi BD i CD. Pretpostavljajući da se
užad izdužuju te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pom-
jeranja kao što je dato na slici 2.34–3. Pri tome treba imati na umu da se pomjeranja
tačaka B i C u položaje B

i C

, respektivno, izvode prema V illiotovom planu pomjer-
anja, odnosno okomito na krutu polugu. S obzirom da užad BD i CD zaklapaju ugao s
krutom polugom, pomjereni položaj tačaka B

i C

mora se nalaziti u presjecištu okomica
na polugu i na užad (V illiotov plan pomjeranja se primijeni i na užad). Uzimajući da je
izduženje užadi δ
B
= BB
′′
i δ
C
= CC
′′
na osnovu trouglova △BB
′′
B

i △CC
′′
C

imamo
da je

B
= BB

=
δ
B
sin α
(2.34–2)

C
= CC

=
δ
C
sin β
(2.34–3)
D

B
=!
"""""
A B C
C'
C''
B''
B'

C
=!
"""""

C
=!!
"""""
"
C
=!
"""""
C
C'
C''

B
B'
B''
"
B
=!
"""""

D
=!!
""""""

"
Slika 2.34–3: Dijagram pomjeranja
Iz slike se također vidi da su trouglovi △ABB

i △ACC

slični, pa je:
BB

CC

=
AB
AC
odnosno

B

C
=
δ
B
sin α
δ
C
sin β
=
L
AB
L
AC
(2.34–4)
106 2 Aksijalno naprezanje
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:

B

C
=
F
B
L
BD
E
BD
A
BD
sin α
F
C
L
CD
E
CD
A
CD
sin β
=
L
AB
L
AC
(2.34–5)
pa se za silu F
C
dobija:
F
C
=
L
BD
L
CD
·
E
CD
E
BD
·
A
CD
A
BD
·
L
AC
L
AB
·
sin β
sin α
· F
B
=
2.236
3.162
·
200 · 10
9
200 · 10
9
·
3 · 10
−4
3 · 10
−4
·
3
2
·
sin 18.435

sin 26.565

· F
B
F
C
= 0.75F
B
(2.34–6)
gdje su dužine štapova:
L
BD
=
_
H
2
+ L
2
AB
=
_
1
2
+ 2
2
= 2.236m
L
CD
=
_
H
2
+ L
2
AC
=
_
1
2
+ 3
2
= 3.162m
Sada se uvrštavanjem u izraz (2.34–1) dobija nepoznata sila F
B
:
F
B
=
QL
AC
3 (0.75 sinβ · L
AC
+ L
AB
· sin α)
=
15 · 10
3
· 3
3 (0.75 sin18.435

· 3 + 2 · sin 26.565)
= 9.34kN
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
AC
=
1
2
10 · 10
3
· 3 = 15kN
Sada se iz (2.34–6) dobija sila F
C
F
C
= 0.75F
B
= 0.75 · 9.34 = 7kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užadima su pravilno pretpostavljeni i užad su opte-
rećena na zatezanje. Naponi u užadima izraza (2–1):
σ
BD
=
F
B
A
BD
=
9.34 · 10
3
3 · 10
−4
= 31.13MPa
σ
CD
=
F
C
A
CD
=
7 · 10
3
3 · 10
−4
= 23.33MPa
b) Deformacije užadi BD i CD
Deformacije se mogu dobiti na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
ǫ
BD
=
σ
BD
E
BD
=
31.13 · 10
6
200 · 10
9
= 1.56 · 10
−4
ǫ
CD
=
σ
CD
E
CD
=
23.33 · 10
6
200 · 10
9
= 1.16 · 10−4
Statički neodređeni problemi 107
c) Vertikalno pomjeranje tačke C
Vertikalno pomjeranje tačke C dobiva se na osnovu V illotovog plana pomjeranja datog
na slici 2.34–4 te izraza (2.34–3) (1–8):

C
=
δ
C
sinα
=
ǫ
CD
· L
CD
sin α
=
1.16 · 10
−4
· 3.16
sin18.43

= 1.16mm
Poglavlje 3
Uvijanje
3.1 Osnovne formule
Sve formule se odnose na kružni poprečni presjek. Formule za odgovarajuće momente inercije
nalaze se u Dodatku C.
Maksimalan tangencijalni napon:
τ
umax
=
Tr
max
I
o
=
T
W
o
< τ
doz
(3–1)
Napon na udaljenosti ρ od ose uvijanja:
τ
u
=
T
I
o
ρ (3–2)
Polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka (veza s polarnim momentom inercije):
W
o
=
I
o
d
max
/2
(3–3)
Ugao uvijanja:
φ =
TL
GI
o
< φ
max
(3–4)
Ugao uvijanja elementa sastavljenog iz više segmenata:
φ =

i
φ
i
=

i
T
i
L
i
G
i
Io
i
< φ
max
(3–5)
Ugao uvijanja elementa s kontinuiranom promjenom karakteristika/opterećenja:
φ =
_
α
0
T(x)
G(x)I
o
(x)
dx < φ
max
(3–6)
Uzdužni (relativni) ugao uvijanja:
θ =
φ
L
< θ
max
(3–7)
110 3 Uvijanje
Modul klizanja (veza s modulom elastičnosti)
G =
E
2(1 + ν)
(3–8)
Statički određeni problemi 111
3.2 Statički određeni problemi
Zadatak 3.1 Pri bušenju rupe u nogari stola, koristi se ručna bušilica s burgijom prečnika
d = 4mm (vidi sliku 3.1–1). Odrediti:
a) maksimalan tangencijalni napon, ako je momenat uvijanja jednak 0.3 Nm.
b) (uzdužni) ugao uvijanja, ako je materijal burgije čelik (E = 210 GPa, ν =0.33), a moment
uvijanja kao pod a).
d
Slika 3.1–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 3.1: Podaci uz zadatak 3.1
d = 4 mm E = 210 GPa T = 0.3 Nm
ν = 0.33
a) Maksimalan tangencijalni napon
Maksimalan tangencijalni napon se određuje na osnovu izraza (3–1) pa je:
τ
max
=
T
W
o
=
0.3
12.566 · 10
−9
= 23.87MPa
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za puni poprečni presjek,
W
o
, jednak:
W
o
=
d
3
π
16
=
(4 · 10
−3
)
3
π
16
= 12.566 · 10
−9
m
3
b) Uzdužni ugao uvijanja
S obzirom da nije data dužina burgije, može se izračunati samo uzdužni ugao uvijanja,
θ, koristeći izraze (3–4) i (3–7):
θ =
T
GI
o
=
0.3
78.95 · 10
9
· 25.133 · 10
−12
= 0.151rad/m = 8.67

/m
112 3 Uvijanje
gdje je polarni moment inercije:
I
o
=
d
4
π
32
=
(4 · 10
−3
)
4
π
32
= 25.133 · 10
−12
m
4
i modul klizanja:
G =
E
2(1 + ν)
=
210 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 78.95GPa
Zadatak 3.2 Šuplje čelično vratilo, koje je dio sistema za bušenje rupa u zemlji, kao na
slici 3.2–1, ima vanjski prečnik d
2
= 150 mm i unutrašnji prečnik od d
1
=125 mm. Za
primijenjeni moment uvijanja od 15 kNm odrediti:
a) maksimalan tangencijalni napon,
b) (uzdužni) ugao uvijanja (E = 210 GPa, ν =0.33).
d
2

d
1

Slika 3.2–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 3.2: Podaci uz zadatak 3.2
d
2
= 150 mm E = 210 GPa T = 15 kNm
d
1
= 125 mm ν = 0.33
a) Maksimalan tangencijalni napon
Maksimalan tangencijalni napon se određuje na osnovu izraza (3–1) pa je:
τ
max
=
T
W
o
=
15 · 10
3
3.431 · 10
−4
= 43.72MPa
Statički određeni problemi 113
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za prstenasti poprečni
presjek, W
o
W
o
= (1 −ψ
4
)
d
3
2
π
16
= (1 −0.833
4
)
(150 · 10
−3
)
3
π
32
= 3.341 · 10
−4
m
3
uz
ψ =
d
1
d
2
=
125
150
= 0.833
b) Uzdužni ugao uvijanja
S obzirom da nije data dužina vratila, može se izračunati samo uzdužni ugao uvijanja, θ,
koristeći izraze (3–4) i (3–7):
θ =
T
GI
o
=
15 · 10
3
78.95 · 10
9
· 2.573 · 10
−5
= 0.0074rad/m = 0.423

/m
pri čemu je polarni moment inercije za prstenasti poprečni presjek, I
o
, jednak:
I
o
= (1 −ψ
4
)
d
4
2
π
32
= (1 −0.833
4
)
(150 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.573 · 10
−5
m
4
a modul klizanja:
G =
E
2(1 + ν)
=
210 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 78.95GPa
Zadatak 3.3 Šuplje čelično vratilo vanjskog prečnika 20 mm i debljine zida 5 mm, optere-
ćeno je momentima uvijanja kao na slici 3.3–1. Odredi ugao uvijanja, te raspored napona
po poprečnom presjeku na kraju B.
80 Nm
20 Nm
30 Nm
B
C
D
800 mm
600 mm
200 mm
A
Slika 3.3–1: Opis problema
114 3 Uvijanje
R j e š e nj e
Tabela 3.3: Podaci uz zadatak 3.3
d
2
= 20 mm L
BC
= 0.8 m T
B
= 80 Nm
t = 5 mm L
CD
= 0.6 m T
C
= 20 Nm
L
DA
= 0.2 m T
D
= 30 Nm
Da bismo riješili zadatak neophodno je prvo skicirati dijagram momenata uvijanja vratila.
S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu A problem je statički određen
pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skicirao
dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti od B prema osloncu A i redom
nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti izrade riješimo i
nepoznatu reakciju T
A
. Na slici 3.3–2 dat je prikaz opterećenja vratila koristeći vektore
s dvije strelice (kako bi se razlikovali od vektora sila). Pri tome je usvojena analogija s
aksijalno opterećenim elementima po kojoj vektor momenta uvijanja koji ima smjer suprotan
smjeru vekora normale na površinu ima negativan karakter (moment uvijanja T
B
; u smjeru
kazaljke na satu), a onaj u smjeru vektora normale na površinu ima pozitivan karakter
(pretpostavljeni smjer momenta uvijanja T
A
). Postavimo sada jednačinu ravnoteže:

T = 0 −T
B
+ T
C
−T
D
−T
A
= 0
Odavde se lako dobiva da je:
T
A
= −T
B
+ T
C
−T
D
= −80 + 20 −30 = −90Nm
Kako je dobijen negativan rezultat, smjer djelovanja momenta T
A
je pogrešno pretpostavljen.
Dijagram momenta uvijanja ima oblik kao na slici 3.3–2. Dakle, dio vratila BC izložen je
momentu uvijanja T
BC
= −T
B
= −80 Nm, dio CD momentu uvijanja T
CD
= −T
B
+T
C
=
−80+20 = −60 Nm, i dio DA momentu uvijanja T
DA
= T
CD
−T
D
= T
A
= −60−30 = −90
Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
Ugao uvijanja na kraju B u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se može
podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
BA
= φ
BC
+ φ
CD
+ φ
DA
=
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
T
CD
L
CD
G
CD
I
o
CD
+
T
DA
L
DA
G
DA
I
o
DA
=
−80 · 0.8
78.95 · 10
9
· 1.473 · 10
−8
+
−60 · 0.6
78.95 · 10
9
· 1.473 · 10
−8
+
−90 · 0.2
78.95 · 10
9
· 1.473 · 10
−8
φ
BA
= −0.101 = −5.82

gdje je
I
o
BC
= I
o
CD
= I
o
DA
= (1 −ψ
4
)
d
4
2
π
32
= (1 −0.5
4
)
(20 · 10
−3
)
4
π
32
= 1.473 · 10
−8
m
4
ψ =
d
1
d
2
=
d
2
−2t
d
2
=
20 −2 · 5
20
= 0.5
Statički određeni problemi 115
T
C
T
D

B C D A
F
A

T
B

0
T
-80 kNm
–T
B

–T
B
+T
C


(T
A
)
–T
B
+T
C
–T
D


-60 kNm
-90 kNm
τ
max

τ
max

τ
min

τ
min

Slika 3.3–2: Dijagram momenata uvijanja i raspodjela napona
G =
E
2(1 + ν)
=
210 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 78.95GPa
pri čemu se za čelik usvaja E = 210 GPa i ν = 0.33. Negativna vrijednost ugla nam govori
da se presjek B uvija u odnosu na presjek A u smjeru kretanja kazaljke na satu, odnosno u
istom smjeru u kojem djeluje moment uvijanja T
B
.
Iz teorije je poznato da se napon mijenja linearno od ose uvijanja, gdje je nula, do
maksimalne vrijednosti na površini. S obzirom da se radi o cijevi, imamo maksimalnu
vrijednost napona na površini presjeka B koju dobivamo na osnovu izraza (3–1):
τ
max
=
T
BC
W
o
=
80
1.473 · 10
−6
= 54.33MPa
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za prstenasti poprečni presjek,
W
o
, jednak:
W
o
= (1 −ψ
4
)
d
3
2
π
16
= (1 −0.5
4
)
(20 · 10
−3
)
3
π
32
= 1.473 · 10
−6
m
3
a minimalan napon je na unutrašnjoj površini cijevi i računa se prema obrascu (3–2) za
ρ = d
1
(mada vrijedi i τ
max
: τ
min
= d
2
: d
1
pa se napon može izračunati i iz ove proporcije):
τ
max
=
T
BC
I
o
d
1
2
=
T
BC
I
o
·
d
2
−2t
2
=
80
1.473 · 10
−8
·
20 · 10
−3
−2 · 5 · 10
−3
2
τ
max
= 27.162MPa
Raspodjela napona po poprečnom presjeku data je na slici 3.3–2.
116 3 Uvijanje
Zadatak 3.4 Šuplje čelično vratilo vanjskog prečnika 40 mm i debljine zida 10 mm, op-
terećeno je momentima uvijanja kao na slici 3.4–1. Odredi ugao uvijanja u presjeku B u
odnosu na presjek A, te raspored napona po poprečnom presjeku na kraju B.
500 Nm
200 Nm
400 Nm
B
C
D
A
300 Nm
300 mm
400 mm
500 mm
Slika 3.4–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 3.4: Podaci uz zadatak 3.4
d
2
= 40 mm L
AC
= 0.3 m T
A
= 300 Nm
t = 10 mm L
CD
= 0.4 m T
C
= 500 Nm
L
DB
= 0.5 m T
D
= 200 Nm
T
B
= 400 Nm
Da bismo riješili zadatak neophodno je prvo skicirati dijagram momenata uvijanja vratila.
No, prije toga, s obzirom da nema nepoznatih opterećenja koja djeluju na vratilo, provjerimo
da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu opterećenja kao
slici 3.4–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije strelice um-
jesto uobičajenog označavanja zakrivljenim strelicama (smjer djelovanja momenta uvijanja
određuje se pravilom desne ruke, a predznak momenta uvijanja se usvaja prema analogiji s
aksijalno opterećenim elementima; negativan karakter ima onaj moment uvijanja kod kojeg
vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan vektoru normale na površinu, odnosno smjer
kretanja kazaljke na satu.). Izračunajmo zbir momenata uvijanja za kraj A:

T = −T
A
+ T
C
+ T
D
−T
A
= −300 + 500 + 200 −400 = 0
S obzirom da je zbir momenata uvijanja jednak nuli, vratilo se nalazi u statičkoj ravnoteži
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja kao što je dato na slici 3.4–2. Pri tome,
usvajamo da je smjer momenta uvijanja T
A
negativan, odnosno u smjeru kretanja kazaljke
na satu kada se gleda prema presjeku B (smjer vektora momenta uvijanja je suprotan
Statički određeni problemi 117
smjeru vektora normale na površinu A). Dakle, dio vratila AC izložen je momentu uvijanja
T
AC
= −T
A
= −300 Nm, dio CD momentu uvijanja T
CD
= T
AC
−T
C
= −300 +500 = 200
Nm, i dio DB momentu uvijanja T
DB
= T
CD
+ T
D
= T
A
= 200 + 200 = 400 Nm. Sada
τ
max

τ
max

τ
min

τ
min

T
C
T
D

0
T
200 kNm
-T
A

-T
A
+T
C


(T
B
)
-T
A
+T
C
+T
D


A
C D
B
T
B
T
A
T
C
T
D

200 kNm
400 kNm
Slika 3.4–2: Dijagram momenata uvijanja i raspodjela napona
možemo riješiti sve tražene veličine.
Ugao uvijanja na kraju B u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se može
podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
BA
= φ
AC
+ φ
CD
+ φ
DB
=
T
AC
L
AC
G
AC
I
o
AC
+
T
CD
L
CD
G
CD
I
o
CD
+
T
DB
L
DB
G
DB
I
o
DB
=
−300 · 0.3
78.95 · 10
9
· 2.356 · 10
−7
+
200 · 0.4
78.95 · 10
9
· 2.356 · 10
−7
+
400 · 0.5
78.95 · 10
9
· 2.356 · 10
−7
φ
BA
= 0.01 = 0.585

gdje je
I
o
AC
= I
o
CD
= I
o
DB
= (1 −ψ
4
)
d
4
2
π
32
= (1 −0.5
4
)
(40 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.356 · 10
−7
m
4
ψ =
d
1
d
2
=
d
2
−2t
d
2
=
40 −2 · 10
40
= 0.5
G =
E
2(1 + ν)
=
210 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 78.95GPa
118 3 Uvijanje
pri čemu se za čelik usvaja E = 210 GPa i ν = 0.33. Pozitivna vrijednost ugla nam govori
da se presjek B uvija u odnosu na presjek A u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu, odnosno u smjeru suprotnom od smjera momenta uvijanja T
A
.
Iz teorije je poznato da se napon mijenja linearno od ose uvijanja, gdje je nula, do
maksimalne vrijednosti na površini. S obzirom da se radi o cijevi, imamo maksimalnu
vrijednost napona na površini presjeka B koju dobivamo na osnovu izraza (3–1):
τ
max
=
T
DB
W
o
=
400
1.178 · 10
−5
= 33.95MPa
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za prstenasti poprečni presjek,
W
o
, jednak:
W
o
= (1 −ψ
4
)
d
3
2
π
16
= (1 −0.5
4
)
(40 · 10
−3
)
3
π
32
= 1.178 · 10
−5
m
3
a minimalan napon je na unutrašnjoj površini cijevi i računa se prema obrascu (3–2) za
ρ = d
1
(mada vrijedi i τ
max
: τ
min
= d
2
: d
1
pa se napon može izračunati i iz ove proporcije):
τ
max
=
T
DB
I
o
d
1
2
=
T
DB
I
o
·
d
2
−2t
2
=
400
2.356 · 10
−7
·
40 · 10
−3
−2 · 10 · 10
−3
2
τ
max
= 16.98MPa
Raspodjela napona po poprečnom presjeku data je na slici 3.4–2.
Zadatak 3.5 Puno čelično vratilo sastavljeno iz dva dijela 1 i 2 opterećeno je momentima
uvijanja kao na slici 3.5–1. Odrediti:
a) ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A,
b) maksimalan napon u presjeku C.
Podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, D
1
= 1.25D
2
= 125 mm, L
1
= 2L
2
= 2L
AB
= 500 mm,
T
B
= T
D
= 20 kNm.
0
T
T
D

T
D
+T
B
(=T
A
)
F
D

A
B C D
T
B

1 2
40 kNm
T
A

20 kNm
Slika 3.5–1: Opis problema
Statički određeni problemi 119
R j e š e nj e
Tabela 3.5: Podaci uz zadatak 3.5
D
1
= 125 mm E = 200 GPa T
B
= 20 kNm
D
1
= 1.25D
2
ν = 0.3 T
D
= 20 kNm
L
1
= 500 mm
L
1
= 2L
2
= 2L
AB
Slično prethodnim zadacima, neophodno je prvo skicirati dijagram momenata uvijanja
vratila. S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu A problem je statički
određen pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija
i skicirao dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s desne, poznate, strane
prema osloncu A i redom nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi komplet-
nosti izrade riješimo i nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta
T
A
pozitivan (u smjeru vektora normale na površinu A, suprotno kretanju kazaljke na satu)
možemo postaviti jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.5–2):

T = 0 T
A
−T
B
−T
D
= 0
. Odavde se lako dobiva da je:
T
A
= T
B
+ T
D
= 20 + 20 = 40kNm
pa je smjer djelovanja momenta T
A
pravilno pretpostavljen. Dijagram momenta uvijanja ima
oblik kao na slici 3.5–2. Dakle, dio vratila AB izložen je momentu uvijanja T
AB
= T
A
= 20
kNm, a dio BD (i BC i CD) momentu uvijanja T
BC
= T
CD
= T
AB
− T
B
= 40 − 20 = 20
kNm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
0
T
T
D

T
A
(T
D
+T
B
)
F
D

A
B C D
T
B

1 2
40 kNm
T
A

20 kNm
Slika 3.5–2: Dijagram momenata uvijanja
a) Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A
Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se
120 3 Uvijanje
može podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
DA
= φ
AB
+ φ
BC
+ φ
CD
=
T
AB
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
T
CD
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
40 · 10
3
· 0.25
76.92 · 10
9
· 2.397 · 10
−5
+
20 · 10
3
· 0.25
76.92 · 10
9
· 2.397 · 10
−5
+
20 · 10
3
· 0.25
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
φ
DA
= 0.015 = 0.845

gdje je
L
AB
= L
2
=
L
1
2
=
500 · 10
−3
2
= 0.25m
I
o
AC
= I
o
AB
= I
o
BC
=
D
4
1
π
32
=
(125 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.397 · 10
−5
m
4
I
o
CD
=
D
4
2
π
32
=
0.1
4
π
32
= 9.817 · 10
−6
m
4
D
2
=
D
1
1.25
=
125 · 10
−3
1.25
= 0.1m
G
AB
= G
BC
= G
CD
=
E
2(1 + ν)
=
200 · 10
9
2(1 + 0.3)
= 76.923GPa
Pozitivna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalan napon u presjeku C
Na osnovu izraza za maksimalan napon usljed uvijanja (3–1) vidi se da je napon obrnuto
proporcionalan polarnom momentu (otpora) poprečnog presjeka. Kako je u presjeku C
moment uvijanja kontinuiran (jednak T
D
), onda je maksimalna vrijednost napona, uz
zanemarivanje koncentracije napona, na strani manjeg poprečnog presjeka pa je:
τ
max
=
T
CD
I
o
CD
D
2
2
=
20 · 10
3
9.817 · 10
−6
·
100 · 10
−3
2
= 101.86MPa
Zadatak 3.6 Za puno čelično vratilo AD sastavljeno iz dva dijela 1 i 2 te opterećeno mo-
mentima uvijanja kao na slici 3.6–1, treba :
a) skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD,
b) izračunati ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A,
c) izračunati maksimalan napon uvijanja u presjeku C.
Podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, D
1
= 1.2D
2
= 120 mm, L
1
= 1.5L
2
= 2L
AB
= 300 mm,
2T
B
= 3T
C
= T
D
= 60 kNm.
Statički određeni problemi 121
D
1
D
2

L
1
L
2

T
D

A
B C D
T
B

1 2
L
AB

T
C

Slika 3.6–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 3.6: Podaci uz zadatak 3.6
D
1
= 120 mm E = 200 GPa T
D
= 60 kNm
D
1
= 1.2D
2
ν = 0.3 2T
B
= 3T
C
= T
D
L
1
= 300 mm
L
1
= 1.5L
2
= 2L
AB
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka pa je postupak rješavanja isti. S obzirom da je
jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu A problem je statički određen pa se ne mora
ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skicirao dijagram mo-
menata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s desne, poznate, strane prema osloncu A i redom
nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti izrade riješimo i
nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta T
A
pozitivan (u sm-
jeru vektora normale na površinu A, suprotno kretanju kazaljke na satu) možemo postaviti
jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.6–2):

T = 0 T
A
−T
B
+ T
C
+ T
D
= 0
Odavde se lako dobiva da je:
T
A
= T
B
−T
C
−T
D
= 30 −20 −60 = −50kNm
pa je smjer djelovanja momenta T
A
pogrešno pretpostavljen.
a) Dijagram momenata uvijanja vratila AD
Dijagram momenta uvijanja ima oblik kao na slici 3.6–2. Dakle, dio vratila AB izložen je
momentu uvijanja T
AB
= T
A
= −50 kNm, dio BC momentu uvijanja T
BC
= T
AB
−T
B
=
−50−30 = −80 kNm, a dio CD momentu uvijanja T
CD
= −T
D
= T
BC
+T
C
= −80+20 =
−60 kNm.
b) Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A
Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se
122 3 Uvijanje
-60 kNm
0
T
-T
D


-T
D
-T
C
+T
B
(=T
A
)
-T
D
-T
C

T
D

A
B C D
T
B

1 2
T
C

-80 kN
-50 kNm
T
A

Slika 3.6–2: Dijagram momenata uvijanja
može podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
DA
= φ
AB
+ φ
BC
+ φ
CD
=
T
AB
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
T
CD
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
−50 · 10
3
· 0.15
76.92 · 10
9
· 2.036 · 10
−5
+
−80 · 10
3
· 0.15
76.92 · 10
9
· 2.036 · 10
−5
+
−60 · 10
3
· 0.2
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
φ
DA
= −0.028rad = −1.624

gdje je
L
AB
=
L
1
2
=
300 · 10
−3
2
= 0.15m
L
2
=
L
1
1.5
=
300 · 10
−3
1.5
= 0.2m
I
o
AC
= I
o
AB
= I
o
BC
=
D
4
1
π
32
=
(120 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.036 · 10
−5
m
4
I
o
CD
=
D
4
2
π
32
=
0.1
4
π
32
= 9.817 · 10
−6
m
4
D
2
=
D
1
1.2
=
120 · 10
−3
1.2
= 0.1m
G
AB
= G
BC
= G
CD
=
E
2(1 + ν)
=
200 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 76.923GPa
Negativna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru kretanja kazaljke na satu.
c) Maksimalan napon uvijanja u presjeku C
Na osnovu izraza za maksimalan napon usljed uvijanja (3–1) vidi se da je napon obr-
nuto proporcionalan polarnom momentu (otpora) poprečnog presjeka i direktno propor-
cionalan momentu uvijanja. Kako se u presjeku C mijenja i moment uvijanja i poprečni
Statički određeni problemi 123
presjek, neophodno je izračunati maksimalne napone s lijeve (l) i s desne (d) strane
presjeka C pa imamo
τ
max
Cl
=
T
BC
I
o
BC
D
1
2
=
80 · 10
3
2.036 · 10
−5
·
120 · 10
−3
2
= 235.8MPa
τ
max
Cd
=
T
CD
I
o
CD
D
2
2
=
60 · 10
3
9.817 · 10
−6
·
100 · 10
−3
2
= 305.58MPa
Maksimalna vrijednost tangencijalnog napona u presjeku C je veća od dvije izračunate
vrijednosti (s desne strane), odnosno τ
max
= 305.58 MPa.
Zadatak 3.7 Za puno vratilo od legure aluminijuma sastavljeno iz dva dijela 1 i 2 te opte-
rećeno momentima uvijanja kao na slici 3.7–1, treba :
a) skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD,
b) izračunati ugao uvijanja u presjeku A u odnosu na presjek D,
c) izračunati maksimalan napon uvijanja u presjeku C.
Podaci: E = 70 GPa, ν = 0.35, D
1
= 1.2D
2
= 60 mm, L
1
= 1.5L
2
= 2L
AB
= 240 mm,
2T
A
= 3T
B
= T
C
= 3 kNm.
D
1
D
2

L
1
L
2

T
A

A
B C D
T
B

1 2
L
AB

T
C

Slika 3.7–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 3.7: Podaci uz zadatak 3.7
D
1
= 60 mm E = 70 GPa T
D
= 3 kNm
D
1
= 1.2D
2
ν = 0.35 2T
A
= 3T
B
= T
C
L
1
= 240 mm
L
1
= 1.5L
2
= 2L
AB
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka pa je postupak rješavanja isti. S obzirom da je
jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu D problem je statički određen pa se ne mora
ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skicirao dijagram mo-
menata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s lijeve, poznate, strane prema osloncu D i redom
nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti izrade riješimo i
124 3 Uvijanje
nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta T
D
pozitivan (u sm-
jeru vektora normale na površinu D, suprotno kretanju kazaljke na satu) možemo postaviti
jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.7–2):

T = 0 −T
A
+ T
B
+ T
C
−T
D
= 0
Odavde se lako dobiva da je:
T
D
= −T
A
+ T
B
+ T
C
= −1.5 + 1 + 3 = 2.5kNm
pa je smjer djelovanja momenta T
D
pravilno pretpostavljen.
a) Dijagram momenata uvijanja vratila AD
Dijagram momenta uvijanja ima oblik kao na slici 3.7–2. Dakle, dio vratila AB izložen
je momentu uvijanja T
AB
= −T
A
= −1.5 kNm, dio BC momentu uvijanja T
BC
=
T
AB
+T
B
= −1.5+1 = −0.5 kNm, i dio CD momentu uvijanja T
CD
= −T
D
= T
BC
+T
C
=
−0.5 + 3 = 2.5 kNm.
0
T
-T
A

-T
A
+T
B

T
D

A
B C D
F
B

1 2
F
C

-0.5 kNm
-1.5 kNm
F
A

2.5 kNm
-T
A
+T
B
+T
C

(=T
D
)
Slika 3.7–2: Dijagram momenata uvijanja
b) Ugao uvijanja presjeka A u odnosu na presjek D
Ugao uvijanja presjeka A u odnosu na oslonac D dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se
može podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
AD
= φ
AB
+ φ
BC
+ φ
CD
=
T
AB
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
T
CD
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
−1.5 · 10
3
· 0.12
25.93 · 10
9
· 1.272 · 10
−6
+
−0.5 · 10
3
· 0.12
25.93 · 10
9
· 1.272 · 10
−6
+
2.5 · 10
3
· 0.16
25.93 · 10
9
· 6.136 · 10
−7
φ
AD
= 0.018rad = 1.024

gdje je
L
AB
=
L
1
2
=
240 · 10
−3
2
= 0.12m
Statički određeni problemi 125
L
BC
= L
1
−L
AB
= 240 · 10
−3
−120 · 10
−3
= 0.12m
L
2
=
L
1
1.5
=
240
1.5
= 160mm
I
o
AC
= I
o
AB
= I
o
BC
=
D
4
1
π
32
=
(60 · 10
−3
)
4
π
32
= 1.272 · 10
−6
m
4
I
o
CD
=
D
4
2
π
32
=
(50 · 10
−3
)
4
π
32
= 6.136 · 10
−7
m
4
D
2
=
D
1
1.2
=
60 · 10
−3
1.2
= 50mm
G
AB
= G
BC
= G
CD
=
E
2(1 + ν)
=
70 · 10
9
2(1 + 0.35)
= 25.926GPa
Pozitivna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu (suprotna je smjeru momenta T
A
).
c) Maksimalan napon uvijanja u presjeku C.
Na osnovu izraza za maksimalan napon usljed uvijanja (3–1) vidi se da je napon obr-
nuto proporcionalan polarnom momentu (otpora) poprečnog presjeka i direktno propor-
cionalan momentu uvijanja. Kako se u presjeku C mijenja i moment uvijanja i poprečni
presjek, neophodno je izračunati maksimalne napone s lijeve (l) i s desne (d) strane
presjeka C pa imamo
τ
max
Cl
=
T
BC
I
o
BC
D
1
2
=
0.5 · 10
3
1.272 · 10
−6
·
60 · 10
−3
2
= 11.8MPa
τ
max
Cd
=
T
CD
I
o
CD
D
2
2
=
2.5 · 10
3
6.136 · 10
−7
·
50 · 10
−3
2
= 101.86MPa
Maksimalna vrijednost tangencijalnog napona u presjeku C je veća od dvije izračunate
vrijednosti (s desne strane), odnosno τ
max
= 101.86 MPa.
Zadatak 3.8 Vratilo sastavljeno iz dva dijela od različitih materijala 1 i 2, opterećeno je
momentima uvijanja kao na slici 3.8–1. Odrediti:
a) ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A,
b) maksimalan napon u presjeku C.
Podaci: E
1
= 200 GPa, ν
1
= 0.3, E
2
= 150 GPa, ν
2
= 0.35, D
1
= D
2
= 125 mm,
L
1
= L
2
= 2L
AB
= 500 mm, 3T
A
= T
B
= 1.5T
D
= 120 Nm.
R j e š e nj e
Da bismo riješili zadatak neophodno je prvo skicirati dijagram momenata uvijanja vratila.
No, prije toga, s obzirom da nema nepoznatih opterećenja koja djeluju na vratilo, provjerimo
da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu opterećenja kao
slici 3.8–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije strelice
(smjer djelovanja momenta uvijanja određuje se pravilom desne ruke, a predznak momenta
uvijanja se usvaja prema analogiji s aksijalno opterećenim elementima; negativan karakter
ima onaj moment uvijanja kod kojeg vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan vektoru
126 3 Uvijanje
L
1
L
2

A B C D
1 2
T
A

T
B

T
D

L
AB

D
1
D
2

Slika 3.8–1: Opis problema
Tabela 3.8: Podaci uz zadatak 3.8
D
1
= 125 mm E
1
= 200 GPa T
D
= 120 kNm
D
1
= D
2
= D ν
1
= 0.3 3T
A
= T
B
= 1.5T
D
L
1
= 500 mm E
2
= 150 GPa
L
1
= L
2
= 2L
AB
ν
2
= 0.35
normale na površinu, odnosno smjer kretanja kazaljke na satu.). Izračunajmo zbir momenata
uvijanja za kraj A:

T = T
A
−T
B
+ T
D
= 40 −120 + 80 = 0
gdje je:
T
A
=
120
3
= 40Nm T
B
=
120
1.5
= 80Nm
S obzirom da je zbir momenata uvijanja jednak nuli, vratilo se nalazi u statičkoj ravnoteži
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja kao što je dato na slici 3.8–2. Pri tome,
usvajamo da je smjer momenta uvijanja T
A
pozitivan. Dakle, dio vratila AB izložen je
momentu uvijanja T
AB
= T
A
= 40 Nm, a dio BD (i BC i CD) momentu uvijanja T
BC
=
T
CD
= T
AB
−T
B
= 40 −120 = −80 Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
0
T
T
A

A D
1 2
T
A
-T
B

(=T
D
)

T
A

T
D

T
B

C B
Slika 3.8–2: Dijagram momenata uvijanja
Statički određeni problemi 127
a) Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A
Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se
može podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
DA
= φ
AB
+ φ
BC
+ φ
CD
=
T
AB
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
T
CD
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
40 · 0.25
76.92 · 10
9
· 2.397 · 10
−5
+
−80 · 0.25
76.92 · 10
9
· 2.397 · 10
−5
+
−80 · 0.5
55.56 · 10
9
· 2.397 · 10
−5
φ
DA
= −0.035 = −2.032

gdje je
L
AB
=
L
1
2
=
500
2
= 250mm
I
o
AC
= I
o
CD
= I
o
AB
= I
o
BC
=
D
4
1
π
32
=
(125 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.397 · 10
−5
m
4
G
AB
= G
BC
= G
1
=
E
1
2(1 + ν
1
)
=
200 · 10
9
2(1 + 0.3)
= 76.923GPa
G
CD
= G
2
=
E
2
2(1 + ν
2
)
=
150 · 10
9
2(1 + 0.35)
= 55.56GPa
Negativna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalan napon u presjeku C
Na osnovu izraza za maksimalan napon usljed uvijanja (3–1) vidi se da je napon obr-
nuto proporcionalan polarnom momentu (otpora) poprečnog presjeka i direktno propor-
cionalan momentu uvijanja. S obzirom da su moment uvijanja i prečnik vratila jednaki s
obje strane presjeka C maksimalna vrijednost napona jednaka je s lijeve i s desne strane
presjeka C, nalazi se na vanjskoj površini vratila i iznosi:
τ
max
=
T
BC
I
o
D
2
=
80 · 10
3
2.397 · 10
−5
·
125 · 10
−3
2
= 208.61MPa
Zadatak 3.9 Čelično vratilo, sastavljeno iz dva dijela – punog dijela AB prečnika d
AB
= 60
mm i cijevi CD, vanjskog prečnika d
CD
= 90 mm i debljine stijenke t
CD
= 6 mm,
opterećeno je momentom uvijanja kao na slici 3.9–1. Odrediti maksimalan moment uvijanja
koji se može primijeniti, ako je dozvoljeni napon usljed uvijanja τ = 100 MPa.
Ostali podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, L
AB
= L
CD
= 200 mm.
128 3 Uvijanje
90 mm
C
T
A
d
AB
B
D
Slika 3.9–1: Opis problema uz zadatke 3.9 i 3.10
R j e š e nj e
Tabela 3.9: Podaci uz zadatak 3.9
d
AB
= 60 mm E = 200 GPa τ
doz
= 100 MPa
d
CD
= 90 mm ν = 0.3
t
CD
= 6 mm
L
AB
= L
CD
= 200 mm
Na osnovu slike 3.9–1 je jasno da se radi o statički određenom problemu, pri čemu je
čitavo vratilo opterećeno konstantnim momentom uvijanja T. Vrijednost momenta uvijanja
koji svaki dio vratila može izdržati dobija iz izraza (3–1):
T
max
= τ
doz
2I
o
d
pa ćemo imati dvije vrijednosti za dva dijela vratila:
T
max
AB
= τ
doz
2I
o
AB
d
AB
= 100 · 10
6
2 · 1.272 · 10
−6
60 · 10
−3
= 4.24kNm
gdje je:
I
o
AB
=
d
4
AB
π
32
=
(60 · 10
−3
)
4
π
32
= 1.272 · 10
−6
m
4
i
T
max
CD
= τ
doz
2I
o
CD
d
CD
= 100 · 10
6
2 · 2.807 · 10
−6
90 · 10
−3
= 6.238kNm
gdje je:
I
o
CD
= (1 −ψ
4
)
d
4
CD
π
32
= (1 −0.867
4
)
(90 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.807 · 10
−6
m
4
ψ =
d
CD
−2t
CD
d
CD
=
90 −2 · 6
90
= 0.867
Statički određeni problemi 129
Sada se može zaključiti da je maksimalan momenat uvijanja koji se može primijeniti na
zadato vratilo jednak minimalnoj vrijednosti dva izračunata momenta uvijanja, odnosno
T
max
= 4.24 kNm.
Zadatak 3.10 Vratilo, sastavljeno iz dva dijela – punog čeličnog dijela AB prečnika d
AB
=
50 mm i aluminijske cijevi CD, vanjskog prečnika d
CD
= 90 mm i debljine stijenke t
CD
= 10
mm, opterećeno je momentom uvijanja kao na slici 3.9–1. Odrediti maksimalan moment
uvijanja koji se može primijeniti, ako je dozvoljeni napon uvijanja za čelik τ
doz
AB
= 100
MPa, a aluminij τ
doz
CD
= 60 MPa. Ostali podaci: E
AB
= 200 GPa, ν
AB
= 0.3, E
CD
= 70
GPa, ν
CD
= 0.35, L
AB
= L
CD
= 300 mm.
R j e š e nj e
Tabela 3.10: Podaci uz zadatak 3.10
d
AB
= 50 mm E
AB
= 200 GPa τ
doz
AB
= 100 MPa
d
CD
= 90 mm ν
AB
= 0.3 τ
doz
CD
= 70 MPa
t
CD
= 10 mm E
CD
= 70 GPa
L
AB
= L
CD
= 300 mm ν
AB
= 0.35
Problem je identičan onom u prethodnom zadatku, s razlikama u vrsti materijala i di-
menzijama. Na osnovu slike 3.9–1 je jasno da se radi o statički određenom problemu, pri
čemu je čitavo vratilo opterećeno konstantnim momentom uvijanja T. Vrijednost momenta
uvijanja koji svaki dio vratila može izdržati dobija iz izraza (3–1):
T
max
= τ
doz
2I
o
d
pa ćemo imati dvije vrijednosti za dva dijela vratila:
T
max
AB
= τ
doz
AB
2I
o
AB
d
AB
= 100 · 10
6
2 · 6.136 · 10
−7
50 · 10
−3
= 2.45kNm
gdje je:
I
o
AB
=
d
4
AB
π
32
=
(50 · 10
−3
)
4
π
32
= 6.136 · 10
−7
m
4
i
T
max
CD
= τ
doz
CD
2I
o
CD
d
CD
= 60 · 10
6
2 · 4.084 · 10
−6
90 · 10
−3
= 5.45kNm
gdje je:
I
o
CD
= (1 −ψ
4
)
d
4
CD
π
32
= (1 −0.778
4
)
(90 · 10
−3
)
4
π
32
= 4.084 · 10
−6
m
4
ψ =
d
CD
−2t
CD
d
CD
=
90 −2 · 10
90
= 0.778
Sada se može zaključiti da je maksimalan momenat uvijanja koji se može primijeniti na
zadato vratilo jednak minimalnoj vrijednosti dva izračunata momenta uvijanja, odnosno
T
max
= 2.45 kNm.
130 3 Uvijanje
Zadatak 3.11 Momenti uvijanja djeluju na puno čelično vratilo kao što je prikazano na
slici 3.11–1 (u osloncima A i E nalaze se ležajevi). Odrediti:
a) ugao uvijanja diska C u odnosu na disk B i oslonac A,
b) maksimalni napon u vratilu BC,
c) dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma koje bi trebalo zamijeniti dio CD, ako se zna
da je odnos vanjskog i unutrašnjeg prečnika 1.2. Proračun uraditi prema kriterijumu
čvrstoće. Uzeti da je dozvoljeni tangencijalni napon τ
doz
= 75 MPa.
Ostali podaci: D
BC
= 30 mm.
900 Nm
500 Nm
B
C
A
400 Nm
D
E
1 m
0.5 m
0.8 m
0.6 m
Slika 3.11–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 3.11: Podaci uz zadatak 3.11
D
AB
= D
BC
= 30 mm L
AB
= 0.6 m T
B
= 400 Nm
D
CD
= D
DE
= 36 mm L
BC
= 0.8 m T
C
= 900 Nm
L
CD
= 1 m T
D
= 500 Nm
L
DE
= 0.5 m τ
doz
= 75 MPa
Da bismo riješili zadatak neophodno je prvo skicirati dijagram momenata uvijanja vratila.
No, prije toga, s obzirom da nema nepoznatih opterećenja koja djeluju na vratilo, provjerimo
da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu opterećenja kao
slici 3.11–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije strelice
(smjer djelovanja momenta uvijanja određuje se pravilom desne ruke, a predznak momenta
uvijanja se usvaja prema analogiji s aksijalno opterećenim elementima; negativan karakter
ima onaj moment uvijanja kod kojeg vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan vektoru
normale na površinu, odnosno smjer kretanja kazaljke na satu.).Izračunajmo zbir momenata
uvijanja za kraj A:

T = T
B
−T
C
+ T
D
= −400 + 900 −500 = 0
Statički određeni problemi 131
S obzirom da je zbir momenata uvijanja jednak nuli, vratilo se nalazi u statičkoj ravnoteži
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja kao što je dato na slici 3.11–2. Pri tome,
usvajamo da je smjer momenta uvijanja T
B
pozitivan. Dakle, dijelovi vratila AB i DE nisu
izloženi nikakvim momentima uvijanja (u osloncima A i E nalaze se ležajevi), dio BC je
izložen momentu uvijanja T
BC
= T
B
= 400 Nm i dio CD momentu uvijanja T
CD
= T
D
=
T
BC
−T
B
= 400 −900 = −500 Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
-500 kNm
T
C
T
D
0
T
400 kNm
T
B
T
B
-T
C
(=T
D
)
C D
E
T
B
T
C
T
D
A B
Slika 3.11–2: Dijagram momenata uvijanja
a) Ugao uvijanja diska C u odnosu na disk B i oslonac A
Ugao uvijanja diska C u odnosu na disk B ostaje konstantan do oslonca A s obzirom da
je između oslonca A i diska B moment uvijanja jednak nuli. Traženi ugao uvijanja se
dobija na osnovu izraza (3–4) kao:
φ
CB
= φ
CA
=
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
=
400 · 0.8
78.95 · 10
9
· 7.952 · 10
−8
= 0.051rad = 2.92

gdje je
I
o
BC
=
D
4
BC
π
32
=
(30 · 10
−3
)
4
π
32
= 7.952 · 10
−8
m
4
G
BC
=
E
2(1 + ν)
=
210 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 78.947GPa
te usvojene vrijednosti E = 210 GPa i ν = 0.33 za čelik. Pozitivna vrijednost ugla
nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u smjeru obrnutom od kretanja
kazaljke na satu.
b) Maksimalni napon u vratilu BC
Maksimalan napon u dijelu vratila BC dobija se na osnovu izraza za (3–1)
τ
max
=
T
BC
I
o
BC
D
BC
2
=
400
7.952 · 10
−8
·
30 · 10
−3
2
= 75.45MPa
132 3 Uvijanje
c) Dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma
Dimenzionisanje na osnovu kriterija čvrstoće radi se na osnovu izraza (3–1):
τ
max
=
T
CD
W
o
CD
< τ
doz
(3.11–1)
pri čemu je za prstenasti poprečni presjek polarni moment inercije otpora poprečnog
presjeka jednak:
W
o
CD
= (1 −ψ
4
)
D
3
CD1
π
16
(3.11–2)
uz ψ = D
CD2
/D
CD1
= 1/1.2 = 0.833 prema uslovima zadatka, za D
CD1
i D
CD2
kao
vanjski i unutrašnji prečnik zamjenskog vratila, respektivno.
Uvrštavajući izraz (3.11–2) u (3.11–1) dobija se traženi vanjski prečnik zamjenskog vratila
kao:
D
CD1
=
3
¸
16|T
CD
|
τ
doz
(1 −ψ
4

=
3
¸
16| −500|
75 · 10
6
(1 −0.833
4

= 40.33mm
pa je unutrašnji prečnik jednak
D
CD2
=
D
CD1
ψ
=
40.33 · 10
−3
1.2
= 33.6mm
Zadatak 3.12 Momenti uvijanja djeluju na puno čelično vratilo kao što je prikazano na
slici 3.12–1. Odrediti:
a) ugao uvijanja diskova A i B u odnosu na disk C,
b) maksimalni napon u vratilu BC,
c) dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma koje bi trebalo zamijeniti dio CD, ako se zna
da je odnos vanjskog i unutrašnjeg prečnika 1.2. Proračun uraditi prema kriterijumu
čvrstoće. Uzeti da je dozvoljeni tangencijalni napon τ
doz
= 75 MPa.
Podaci: T
A
= 200 Nm, T
B
= 400 Nm, T
C
= 100 Nm, d
AB
= 20 mm, d
BC
= 30 mm,
d
CD
= 25 mm, L
AB
= 200 mm, L
BC
= 300 mm, L
CD
= 250 mm.
B
C
A
D
d
AB
d
BC
d
CD
T
AB
T
BC
T
CD
Slika 3.12–1: Opis problema uz zadatke (3.12) i (3.13)
Statički određeni problemi 133
R j e š e nj e
Tabela 3.12: Podaci uz zadatak 3.12
d
AB
= 20 mm L
AB
= 0.2 m T
A
= 200 Nm
d
BC
= 30 mm L
BC
= 0.3 m T
B
= 400 Nm
d
CD
= 25 mm L
CD
= 0.25 m T
C
= 100 Nm
τ
doz
= 75 MPa
S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu D problem je statički
određen pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i
skicirao dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s lijeve, poznate, strane prema
osloncu D i redom nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti
izrade riješimo i nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta T
D
pozitivan (u smjeru vektora normale na površinu D, suprotno kretanju kazaljke na satu)
možemo postaviti jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.12–2):

T = 0 −T
A
+ T
B
+ T
C
−T
D
= 0
Odavde se lako dobiva da je:
T
D
= −T
A
+ T
B
+ T
C
= −200 + 400 + 100 = 300Nm
pa je smjer djelovanja momenta T
D
pravilno pretpostavljen i može se nacrtati dijagram
momenata uvijanja kao što je dato na slici 3.12–2. Dakle, dio vratila AB je izložen momentu
uvijanja T
AB
= T
A
= −200 Nm, dio BC je izložen momentu uvijanja T
BC
= T
AB
+ T
B
=
−200+400 = 200 Nm i dio CD momentu uvijanja T
CD
= T
D
= T
BC
+T
B
= 200+100 = 300
Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
T
D
0
T
-200 kNm
-T
A
-T
A
+T
B
+T
C
(=T
D
)
C D
T
A
T
C
A B
T
B
-T
A
+T
B
200 kNm
300 kNm
Slika 3.12–2: Dijagram momenata uvijanja
134 3 Uvijanje
a) Ugao uvijanja diskova A i B u odnosu na disk C
Ugao uvijanja diska B u odnosu na disk C dobija na osnovu izraza (3–4) kao:
φ
BC
=
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
=
200 · 0.3
78.95 · 10
9
· 7.952 · 10
−8
= 9.557 · 10
−3
rad = 0.548

gdje je
I
o
BC
=
D
4
BC
π
32
=
(30 · 10
−3
)
4
π
32
= 7.952 · 10
−8
m
4
G
BC
=
E
2(1 + ν)
=
210 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 78.947GPa
te usvojene vrijednosti E = 210 GPa i ν = 0.33 za čelik.
Ugao uvijanja diska A u odnosu na disk C dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
AC
= φ
AB
+ φ
BC
=
T
AB
L
AB
G
AB
I
o
AB
+ φ
BC
=
−200 · 0.2
78.95 · 10
9
· 1.571 · 10
−8
+ 9.557 · 10
−3
= −0.023rad = −1.301

gdje je
I
o
AB
=
D
4
AB
π
32
=
(20 · 10
−3
)
4
π
32
= 1.571 · 10
4
mm
4
Pozitivna vrijednost ugla φ
BC
nam govori da se presjek B uvija u odnosu na presjek C
u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na satu, a negativna vrijednost ugla φ
AC
da se
presjek A uvija u odnosu na presjek C u smjeru kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalni napon u vratilu BC
Maksimalan napon u dijelu vratila BC dobija se na osnovu izraza za (3–1)
τ
max
=
T
BC
I
o
BC
d
BC
2
=
200
7.952 · 10
−8
·
30 · 10
−3
2
= 37.73MPa
c) Dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma
Dimenzionisanje na osnovu kriterija čvrstoće radi se na osnovu izraza (3–1):
τ
max
=
T
CD
W
o
CD
< τ
doz
(3.12–1)
pri čemu je za prstenasti poprečni presjek polarni moment inercije otpora poprečnog
presjeka jednak:
W
o
CD
= (1 −ψ
4
)
d
3
CD1
π
16
(3.12–2)
uz ψ = D
CD2
/D
CD1
= 1/1.2 = 0.833 prema uslovima zadatka, za D
CD1
i D
CD2
kao
vanjski i unutrašnji prečnik zamjenskog vratila, respektivno.
Statički određeni problemi 135
Uvrštavajući izraz (3.12–2) u (3.12–1), uzimajući da je τ
doz
= 75 MPa, dobija se traženi
vanjski prečnik zamjenskog vratila:
D
CD1
=
3
¸
16|T
CD
|
τ
doz
(1 − ψ
4

=
3
¸
16|200|
75 · 10
6
(1 −0.833
4

= 34mm
pa je unutrašnji prečnik jednak
D
CD2
=
D
CD1
ψ
=
34 · 10
−3
1.2
= 28.3mm
Zadatak 3.13 Momenti uvijanja djeluju na puno čelično vratilo kao što je prikazano na
slici 3.12–1. Odrediti:
a) ugao uvijanja u tački B u odnosu na tačku D,
b) maksimalni napon u vratilu CD,
c) dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma koje bi trebalo zamijeniti dio BC, ako se zna
da je odnos vanjskog i unutrašnjeg prečnika 1.25. Proračun uraditi prema kriterijumu
krutosti (ugao uvijanja je jednak u oba slučaja!).
Podaci: T
A
= 300 Nm, T
B
= 600 Nm, T
C
= 200 Nm, d
AB
= 25 mm, d
BC
= 25 mm,
d
CD
= 35 mm, L
AB
= 0.3 m, L
BC
= 0.4 m, L
CD
= 0.3 m.
R j e š e nj e
Tabela 3.13: Podaci uz zadatak 3.13
d
AB
= 25 mm L
AB
= 0.3 m T
A
= 300 Nm
d
BC
= 25 mm L
BC
= 0.4 m T
B
= 600 Nm
d
CD
= 35 mm L
CD
= 0.3 m T
C
= 200 Nm
Problem je identičan onom u prethodnom zadatku, pa je i postupak rješavanja identičan.
S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu D problem je statički određen
pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skici-
rao dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s lijeve, poznate, strane prema
osloncu D i redom nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti
izrade riješimo i nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta T
D
pozitivan (u smjeru vektora normale na površinu D, suprotno kretanju kazaljke na satu)
možemo postaviti jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.13–1):

T = 0 −T
A
+ T
B
+ T
C
−T
D
= 0
Odavde se lako dobiva da je:
T
D
= −T
A
+ T
B
+ T
C
= −300 + 600 + 200 = 500Nm
pa je smjer djelovanja momenta T
D
pravilno pretpostavljen i možemo nacrtati dijagram
momenata uvijanja kao što je dato na slici 3.13–1. Dakle, dio vratila AB je izložen momentu
uvijanja T
AB
= T
A
= −300 Nm, dio BC je izložen momentu uvijanja T
BC
= T
AB
+ T
B
=
−300+600 = 300 Nm i dio CD momentu uvijanja T
CD
= T
D
= T
BC
+T
B
= 300+200 = 500
Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
136 3 Uvijanje
T
D
0
T
–300 kNm
–T
A
–T
A
+T
B
+T
C
(=T
D
)
C D
T
A
T
C
A B
T
B
–T
A
+T
B
300 kNm
500 kNm
Slika 3.13–1: Dijagram momenata uvijanja
a) Ugao uvijanja u tački B u odnosu na tačku D
Ugao uvijanja diska B u odnosu na oslonac D dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
φ
BD
= φ
BC
+ φ
CD
=
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
T
CD
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
300 · 0.4
78.95 · 10
9
· 3.835 · 10
−8
+
500 · 0.3
78.95 · 10
9
· 1.473 · 10
−7
= 0.053rad = 3.01

gdje je
I
o
BC
=
d
4
BC
π
32
=
(25 · 10
−3
)
4
π
32
= 3.835 · 10
−8
m
4
I
o
CD
=
d
4
CD
π
32
=
(35 · 10
−3
)
4
π
32
= 1.473 · 10
−7
m
4
G
BC
= G
CD
=
E
2(1 + ν)
=
210 · 10
9
2(1 + 0.33)
= 78.947GPa
a vrijednosti E = 210 GPa i ν = 0.33 su usvojene za čelični materijal. Pozitivna
vrijednost ugla φ
BD
nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u smjeru
obrnutom od kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalni napon u vratilu CD
Maksimalan napon u dijelu vratila CD dobija se na osnovu izraza za (3–1)
τ
max
=
T
CD
I
o
CD
d
CD
2
=
500
1.473 · 10
−7
·
35 · 10
−3
2
= 59.39MPa
c) Dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma
Dimenzionisanje na osnovu kriterija krutosti radi se na osnovu izraza (3–4) pa se korište-
njem uslova zadatka o jednakosti uglova uvijanja dobija:
φ =
T
BC
L
BC
G

BC
I

o
BC
< φ
max
=
T
BC
L
BC
G
BC
I
o
BC
(3.13–1)
Statički određeni problemi 137
pri čemu se G

BC
i I

o
BC
odnose na zamjensko vratilo od aluminijuma prstenastog popreč-
nog presjeka, i iznose:
I

o
BC
= (1 −ψ
4
)
D

BC
4
π
32
(3.13–2)
G

BC
=
E

2(1 + ν

)
=
70 · 10
9
2(1 + 0.35)
= 25.93GPa (3.13–3)
uz ψ = D

BC2
/D

BC1
= 1/1.25 = 0.8 prema uslovima zadatka, za D

BC1
i D

BC2
kao
vanjski i unutrašnji prečnik zamjenskog vratila, respektivno.
Uvrštavajući izraze (3.13–2) u (3.13–1), dobija se traženi vanjski prečnik zamjenskog
vratila:
D

BC1
=
4
¸
32G
BC
I
o
BC
(1 −ψ
4
)πG

BC
=
4
¸
32 · 78.95 · 10
9
· 3.835 · 10
−8
(1 −0.8
4
)π · 25.93 · 10
9
= 52.75mm
pa je unutrašnji prečnik jednak
D

CD2
=
D

CD1
ψ
=
52.75 · 10
−3
1.25
= 42.2mm
Zadatak 3.14 Na slici 3.14–1 vratilo BC je šuplje s prečnicima 90 i 120 mm, a vratila AB
i CD su puna s prečnikom d. Za opterećenja data na slici 3.14–1, treba:
a) skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD,
b) naći maksimalan i minimalan tangencijalni napon u vratilu BC,
c) odrediti potreban prečnik vratila CD, ako je dozvoljeni tangencijalni napon 65 MPa.
14 kNm
6 kNm
B
C
6 kNm
0.7 m
0.9 m
0.5 m
26 kNm
d
120/90 mm
d
Slika 3.14–1: Opis problema
R j e š e nj e
S obzirom da nema nepoznatih opterećenja koja djeluju na vratilo (nema oslonaca), prov-
jerimo da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu opterećenja
kao slici 3.14–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije strelice
138 3 Uvijanje
Tabela 3.14: Podaci uz zadatak 3.14
d
BC
1
= 120 mm L
AB
= 0.9 m T
A
= 6 kNm
d
BC
2
= 90 mm L
BC
= 0.7 m T
B
= 14 kNm
L
CD
= 0.5 m T
C
= 26 kNm
T
D
= 6 kNm
(smjer djelovanja momenta uvijanja određuje se pravilom desne ruke, a predznak momenta
uvijanja se usvaja prema analogiji s aksijalno opterećenim elementima; negativan karakter
ima onaj moment uvijanja kod kojeg vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan vektoru
normale na površinu, odnosno smjer kretanja kazaljke na satu.).Izračunajmo zbir momenata
uvijanja za kraj A:

T = −T
A
− T
B
+ T
C
−T
D
= −6 −14 + 26 −6 = 0
a) Skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD,
S obzirom da je zbir momenata uvijanja jednak nuli, vratilo se nalazi u statičkoj ravnoteži
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja kao što je dato na slici 3.14–2. Pri
tome, usvajamo da je smjer momenta uvijanja T
A
negativan, odnosno u smjeru kretanja
kazaljke na satu kada se gleda s vanjske strane poprečnog presjeka A. Dakle, dio vratila
AB je izložen momentu uvijanja T
AB
= −T
A
= −6 kNm, dio BC je izložen momentu
uvijanja T
BC
= T
AB
− T
B
= −6 − 14 = −20 kNm i dio CD momentu uvijanja T
CD
=
−T
D
= T
BC
+ T
C
= −20 + 26 = 6 kNm.
T
C
T
D
0
T
–6 kNm
–T
A
–T
A
–T
B
+T
C
(=T
D
)
C D
T
B
T
C
T
D
A B
T
A
–T
A
–T
B
–20 kNm
6 kNm
Slika 3.14–2: Dijagram momenata uvijanja
b) Maksimalan i minimalan tangencijalni napon u vratilu BC
Maksimalan napon u dijelu vratila BC dobija se na osnovu izraza za (3–1) pa je
τ
max
=
T
BC
W
o
BC
=
20 · 10
3
2.319 · 10
−4
= 86.23MPa
gdje je
W
o
BC
= (1 −ψ
4
)
d
4
BC
1
π
16
= (1 −0.75
4
)
(120 · 10
−3
)
3
π
16
= 2.319 · 10
−4
m
3
Statički neodređeni problemi 139
ψ =
d
BC
2
d
BC
1
=
90
120
= 0.75
Minimalan napon u dijelu vratila BC može se dobiti na osnovu proporcionalnosti:
τ
min
= τ
max
·
d
BC
2
d
BC
1
= 86.23 · 10
6
·
90 · 10
−3
120 · 10
−3
= 64.67MPa
c) Potreban prečnik vratila CD
Dimenzionisanje na osnovu kriterija čvrstoće radi se na osnovu izraza (3–1):
τ
max
=
T
CD
W
o
CD
< τdoz (3.14–1)
pri čemu je zakružni poprečni presjek polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka
jednak:
W
o
CD
=
d
3
π
16
(3.14–2)
Uvrštavajući izraz (3.14–2) u (3.14–1) dobija se traženi prečnik zamjenskog vratila kao:
d =
3
¸
16|T
CD
|
τ
doz
π
=
3
_
16|6 · 10
3
|
65 · 10
6
π
= 77.76mm
3.3 Statički neodređeni problemi
Zadatak 3.15 Za puno čelično vratilo AD sastavljeno iz dva dijela 1 i 2, uklješteno na oba
kraja te opterećeno momentom uvijanja T
B
, kao na slici 3.15–1, treba :
a) skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD,
b) izračunati reakcije u osloncima,
c) izračunati ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
Podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, D
1
= 1.2D
2
= 120 mm, L
1
= 1.5L
2
= 2L
AB
= 300 mm,
T
B
= 60 kNm.
L
AC
L
CD

A B C D
T
B

1
2
L
AB

Slika 3.15–1: Opis problema
140 3 Uvijanje
R j e š e nj e
Tabela 3.15: Podaci uz zadatak 3.15
L
AC
= L
1
= 300 mm T
B
= 60 kNm
1.5L
CD
= 2L
AB
= L
1
E
AB
= E
BC
= E
CD
= 200 GPa
D
AB
= D
BC
= D
1
= 120 mm ν
AB
= ν
BC
= ν
CD
= 0.3
1.2D
CD
= D
1
Zadatak je sličan zadatku 2.15, s tom razlikom što se ovdje radi o problemu uvijanja
umjesto aksijalno opterećenog elementa. S obzirom na analogiju između ove dvije vrste
opterećenja, postupak rješavanja je isti, s tim da se sile zamjenjuju momentima uvijanja,
pomjeranja uglovima uvijanja, moduli elastičnosti modulom klizanja, a površina se zamjen-
juje polarnim momentom inercije.
a) Dijagram momenata uvijanja
S obzirom da se ne znaju dvije reakcije oslonaca, problem je statički neodređen pa se
postavljaju jednačina ravnoteže momenta uvijanja uzduž ose vratila te uslov kompatibil-
nosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na vratilo djeluju u smjeru suprotnom
kretanju kazaljke na satu, odnosno da vektor momenta uvijanja T
A
djeluje ulijevo, a
moment T
D
udesno (vidi sliku 3.15–2a), tražene jednačine su:

T = 0 −T
A
+ T
B
+ T
D
= 0 (3.15–1)
φ
A
= φ
D
= 0 (3.15–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (3.15–2) znači i da je ugao uvijanja presjeka D u odnosu
na presjek A vratila jednak nuli.
Koristeći pretpostavljene smjerove nepoznatih momenata, može se skicirati dijagram mo-
menata uvijanja za vratilo kao što je prikazano na slici 3.15–2b. Jasno je da od tačke A
do tačke B nema promjene vrijednosti momenta, on je jednak T
A
, a zatim se u tački B
pojavljuje moment T
B
pa je ostatak vratila BCD čitavom dužinom opterećen momentom
(T
A
−T
B
) ili ako posmatramo s desne strane, momentom T
D
.
b) Reakcije u osloncima
Da bismo odredili reakcije u osloncima, primijenimo uslov kompatibilnosti po kojem je
ukupni ugao uvijanja vratila jednak nuli koristeći izraz (3–5):
φ
AD
= φ
AB
+ φ
BC
+ φ
CD
=
T
A
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
(T
A
−T
B
)L
BC
G
BC
I
o
BC
+
(T
A
−T
B
)L
CD
G
CD
I
o
CD
= 0
(3.15–3)
Iz izraza 3.15–3 se direktno dobija nepoznati moment uvijanja T
A
u osloncu A:
T
A
=
T
B
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
T
B
L
CD
G
CD
I
o
CD
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
60 · 10
3
· 0.15
76.92 · 10
9
· 2.036 · 10
−5
+
60 · 10
3
· 0.2
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
0.15
76.92 · 10
9
· 2.036 · 10
−5
+
0.15
76.92 · 10
9
· 2.036 · 10
−5
+
0.2
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
T
A
= 47.41kNm
Statički neodređeni problemi 141
T
D
0
T
T
A
–T
B
(= T
A
)
T
A
0
T
47.41 kNm
–12.59 kNm
T
A
A
B C D
T
B
1
2
L
AB
L
BC
L
CD
a)
b)
c)
Slika 3.15–2: Dijagram momenata uvijanja
gdje je:
I
o
AB
= I
o
BC
=
D
4
AB
π
32
=
(120 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.036 · 10
−5
m
4
I
o
CD
=
D
4
CD
π
32
=
0.1
4
π
32
= 9.817 · 10
−6
m
4
D
CD
=
D
1
1.2
=
120 · 10
−3
1.2
= 0.1m
G
AB
= G
BC
= G
CD
=
E
2(1 + ν)
=
200 · 10
9
2 · (1 + 0.3)
= 76.923GPa
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer momenta T
A
je ispravno pretpostavl-
jen, odnosno vratilo se uvija u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. Sada se na
osnovu izraza (3.15–2) dobija reakcija T
D
:
T
D
= T
B
−T
A
= 47.41 · 10
3
−60 · 10
3
= −12.59kNm
pa je pogrešno pretpostavljen smjer momenta T
D
. Stvarni dijagram momenata dat je na
slici 3.15–2c.
c) Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A jednak je uglovima uvijanja dijela vratila
AC ili CD:
φ
C
=
T
D
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
12.59 · 10
3
· 0.2
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
= 3.335 · 10
−3
= 0.191

142 3 Uvijanje
s obrnutim smjerom kretanju kazaljke na satu.
Zadatak 3.16 Za puno čelično vratilo AD sastavljeno iz dva dijela 1 i 2, uklješteno na oba
kraja te opterećeno momentom uvijanja T
C
, kao na slici 3.16–1, treba :
a) skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD,
b) izračunati reakcije u osloncima,
c) izračunati ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
Podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, D
1
= 1.2D
2
= 120 mm, L
1
= 1.5L
2
= 2L
CD
= 300 mm,
T
C
= 60 kNm.
L
AB
L
BD

A B C D 1 2
L
CD

T
C

Slika 3.16–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 3.16: Podaci uz zadatak 3.16
L
AB
= 300 mm T
B
= 60 kNm
3L
CD
= 1.5L
2
= L
1
E
AB
= E
BC
= E
CD
= 200 GPa
D
AB
= D
1
= 120 mm ν
AB
= ν
BC
= ν
CD
= 0.3
1.2D
2
= D
1
Zadatak je sličan prethodnom zadatku, ali i zadatku 2.16, s tom razlikom što se ovdje
radi o problemu uvijanja umjesto aksijalno opterećenog elementa. Primijenimo postupak
rješavanja kao u prethodnom zadatku.
a) Dijagram momenata uvijanja
S obzirom da se ne znaju dvije reakcije oslonaca, problem je statički neodređen pa se
postavljaju jednačina ravnoteže momenta uvijanja uzduž ose vratila te uslov kompatibil-
nosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na vratilo djeluju u smjeru suprotnom
kretanju kazaljke na satu, odnosno da vektor momenta uvijanja T
A
djeluje ulijevo, a
moment T
D
udesno (vidi sliku 3.16–2a), tražene jednačine su:

T = 0 −T
A
+ T
C
+ T
D
= 0 (3.16–1)
φ
A
= φ
D
= 0 (3.16–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (3.16–2) znači i da je ugao uvijanja presjeka D u odnosu
na presjek A vratila jednak nuli.
Statički neodređeni problemi 143
Koristeći pretpostavljene smjerove nepoznatih momenata, može se skicirati dijagram mo-
menata uvijanja za vratilo kao što je prikazano na slici 3.16–2b. Jasno je da od tačke A
do tačke C nema promjene vrijednosti momenta, on je jednak T
A
, a zatim se u tački C
pojavljuje moment T
C
pa je ostatak vratila CD opterećen momentom (T
A
−T
C
) ili ako
posmatramo s desne strane, momentom T
D
.
b) Reakcije u osloncima
Da bismo odredili reakcije u osloncima, primijenimo uslov kompatibilnosti po kojem je
ukupni ugao uvijanja vratila jednak nuli koristeći izraz (3–5):
φ
AD
= φ
AB
+ φ
BC
+ φ
CD
=
T
A
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
T
A
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
(T
A
−T
C
)L
CD
G
CD
I
o
CD
= 0
(3.16–3)
Iz izraza 3.16–3 se direktno dobija nepoznati moment uvijanja T
A
u osloncu A:
T
A
=
T
C
L
CD
G
CD
I
o
CD
L
AB
G
AB
I
o
AB
+
L
BC
G
BC
I
o
BC
+
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
60 · 10
3
· 0.2
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
0.3
76.92 · 10
9
· 2.036 · 10
−5
+
0.1
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
+
0.1
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
T
A
= 17.41kNm
0
T
T
A
0
T
17.41 kNm
–42.59 kNm
T
D
A
B C
D
1 2
T
C
T
A
–T
C
(= T
D
)
T
A
L
AB
L
BC
L
CD
a)
b)
c)
Slika 3.16–2: Dijagram momenata uvijanja
144 3 Uvijanje
gdje je:
I
o
AB
=
D
4
AB
π
32
=
(120 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.036 · 10
−5
m
4
I
o
BC
= I
o
CD
=
D
4
2
π
32
=
0.1
4
π
32
= 9.817 · 10
−6
m
4
D
2
=
D
1
1.2
=
120 · 10
−3
1.2
= 0.1m
G
AB
= G
BC
= G
CD
=
E
2(1 + ν)
=
200 · 10
9
2 · (1 + 0.3)
= 76.923GPa
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer momenta T
A
je ispravno pretpostavl-
jen, odnosno vratilo se uvija u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. Sada se na
osnovu izraza (3.16–1) dobija reakcija T
D
:
T
D
= T
C
−T
A
= 17.41 −60 = −42.59kNm
pa je smjer momenta T
D
pogrešno pretpostavljen. Na slici 3.16–2 dat je stvarni dijagram
momenta uvijanja.
c) Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A jednak je uglovima uvijanja dijela vratila
AC ili CD:
φ
C
=
T
D
L
CD
G
CD
I
o
CD
=
42.59 · 10
3
· 0.2
76.92 · 10
9
· 9.817 · 10
−6
= 5.64 · 10
−3
rad = 0.323

sa smjerom kretanja kazaljke na satu.
Poglavlje 4
Savijanje
4.1 Osnovne formule
Normalni napon:
σ =
M
I
y < σ
doz
(4–1)
Smičući napon:
τ
s
=
V Q
Ib
< τ
doz
(4–2)
Maksimalan smičući napon za pravougaoni poprečni presjek:
Q =
b
2
_
h
2
4
−y
2
1
_
(4–3)
τ
max
=
3V
2A
(4–4)
Maksimalan smičući napon za kružni poprečni presjek:
τ
max
=
4V
3A
(4–5)
Maksimalan smičući napon za kružni prsten:
τ
max
=
4V
3A
_
r
2
2
+ r
1
r
2
+ r
2
1
r
2
1
+ r
2
2
_
=
4V
3A
_
1 + ψ + ψ
2
1 + ψ
2
_
ψ =
d
1
d
2
(4–6)
146 4 Savijanje
4.2 Provjera napona
Zadatak 4.1 Za gredu s prepustom pravougaonog poprečnog presjeka, b × h, opterećenu
kao na slici 4.1–1 provjeri da li su normalni i tangencijalni naponi u dozvoljenim granicama.
Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 15 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 2
MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.3 m, L
AC
= 0.6 m, L
AD
= 0.8 m, M = 1 kNm, q = 10 kN/m,
dimenzije grede b ×h = 40 ×80 mm
2
.
L
AC
L
AD
M q
L
AB
A C D B
A C

Slika 4.1–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.1: Podaci uz zadatak 4.1
L
AB
= 0.3 m q = 10 kN/m σ
doz
= 15 MPa
L
AC
= 0.6 m M = 1 kNm τ
doz
= 2 MPa
L
AD
= 0.8 m b ×h = 40 ×80 mm
2
U ovom zadatku neophodno je naći najveće napone usljed momenata savijanja i usljed
transferzalnih sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona. Stoga je neophodno
prvo naći reakcije oslonaca A i C, F
A
i F
C
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.1–2 (zbir sila u hori-
zontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom
pravcu pa je rješenje trivijalno):

F
y
= 0 F
A
−Q + F
C
= 0 (4.1–1)

M
A
= 0 −M + F
C
· L
AC
−Q·
L
AC
+ L
AD
2
= 0 (4.1–2)
Sada se iz (4.1–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.1–1) sila F
A
, odnosno
F
C
=
M + Q·
L
AC
+ L
AD
2
L
AC
=
1 · 10
3
+ 2 · 10
3
·
0.6 + 0.8
2
0.6
= 4kN
F
A
= Q−F
C
= 2 · 10
3
−4 · 10
3
= −2kN
gdje je
Q = q · (L
AD
−L
AC
) = 10 · 10
3
· (0.8 −0.6) = 2kN
Provjera napona 147
pa je smjer sile F
A
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.1–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib krive
dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opterećenja
q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje promjena
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Imajući u vidu dijagram
transferzalnih sila (mjesta gdje sila mijenja predznak), jasno je da se ekstremne vrijednosti
momenta savijanja nalaze u karakterističnim tačkama, a ne negdje ispod kontinuiranog op-
terećenja. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih
sila/momenata (uključujući oslonce).
M q
A C D B
0
+F
–2 kN
–0.6 kNm
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
F, kN -2 -2 -2 -2 2 0
M, kNm 0 -0.6 0.4 -0.2 -0.2 0
2 kN
0.4 kNm
–0.2 kNm
F
A F
C
Q
Slika 4.1–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.1–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u dijelu grede
AC, a momenta savijanja na mjestu djelovanja vanjskog momenta savijanja M s lijeve strane
i iznose:
F
max
= −2kN
M
max
= −0.6kNm
S obzirom da je momenat savijanja negativan, gornja vlakna su napregnuta na zatezanje, a
donja na pritisak. Treba još napomenuti i da se ekstremna vrijednost suprotnog predznaka
može zanemariti, s obzirom da je poprečni presjek simetričan u odnosu na osu savijanja
(neutralnu osu), odnosno gornja i donja vlakna su jednako udaljena od neutralne linije, a
148 4 Savijanje
čvrstoća na pritisak i zatezanje se smatraju jednakim

Sada se koristeći izraz (4–1) mogu provjeriti normalni naponi (uzima se intenzitet mo-
menta):
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
600
80 · 10
−3
2
1.707 · 10
−6
= 14.1MPa < 15MPa = σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek
I =
b · h
3
12
=
40 · 10
−3
· (80 · 10
−3
)
3
12
= 1.707 · 10
−6
m
4
Dakle, normalni naponi su u granicama dozvoljenih.
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–4) (uzima se intenzitet sile)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 2 · 10
3
2 · 3.2 · 10
−3
= 0.94MPa < 2MPa = τ
doz
A = bh = 40 · 10
−3
· 80 · 10
−3
= 3.2 · 10
−3
m
2
pa i tangencijalni naponi zadovoljavaju dozvoljene vrijednosti napona.
Zadatak 4.2 Za konzolu kružnog poprečnog presjeka opterećenu kao na slici 4.2–1 provjeri
da li su normalni i tangencijalni naponi u dozvoljenim granicama. Dozvoljeni napon na
savijanje je σ
doz
= 150 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.6 m, L
AC
= 0.9 m, M = 1 kNm, F = 1 kN, prečnik konzole d = 50
mm.
A C
F
L
AC
M
L
AB
A C B
Slika 4.2–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.2: Podaci uz zadatak 4.2
L
AB
= 0.6 m F = 1 kN σ
doz
= 150 MPa
L
AC
= 0.9 m M = 1 kNm τ
doz
= 100 MPa
d = 50 mm
Slično prethodnom, i u ovom zadatku neophodno je naći najveće napone usljed momenata
savijanja i usljed transferzalnih sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona. Prvo

U slučaju da se neutralna linija ne nalazi na polovini poprečnog presjeka, te da dozvoljeni naponi na zatezanje i pritisak
nisu jednaki, neophodno je izvršiti provjeru napona za obe ekstremne vrijednosti momenta savijanja (negativnu i pozitivnu).
Provjera napona 149
treba naći reakcije u osloncu C, F
C
i M
C
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo smjer reakcija dat na slici 4.2–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu
nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F + F
C
= 0 (4.2–1)

M
C
= 0 M + F · (L
AC
−L
AB
) −M
C
= 0 (4.2–2)
Sada se iz (4.2–1) lako dobija F
C
, a iz (4.2–2) momenat M
C
, odnosno
F
C
= −F = −1kN
M
C
= M + F · (L
AC
−L
AB
) = 1 · 10
3
+ 1 · 10
3
· (0.9 −0.6) = 1.3kNm
pa je smjer sile F
C
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mo-
menata savijanja kao što je dato na slici 4.2–2 uz podatke o vrijednosti sila i momenata
u karakterističnim tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vri-
jednosti transferzalne sile i momenata savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih
sila/momenata (uključujući i oslonce).
0
+F
0
+M
A B
l
B
d
C
l
F, kN 0 0 1 1
M, kNm 1 1 1 1.3
1 kN
1 kNm
F
M
A C B
F
C
M
C
1.3 kNm
Slika 4.2–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.2–2 se zaključuje da su najveće vrijednosti transferzalne sile u dijelu
konzole BC, a momenta savijanja u osloncu C i iznose:
F
max
= 1kN
150 4 Savijanje
M
max
= 1.3kNm
S obzirom da je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna poprečnog presjeka izložena na
pritisak, a donja na zatezanje..
Sada se koristeći izraz (4–1) mogu provjeriti normalni naponi:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
1000
50 · 10
−3
2
3.068 · 10
−7
= 105.9MPa < 150MPa = σ
doz
pri čemu je za puni kružni poprečni presjek
I =
d
4
π
64
=
(50 · 10
−3
)
4
π
64
= 3.068 · 10
−7
m
4
Dakle, normalni naponi su u granicama dozvoljenih.
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–5)
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 1 · 10
3
3 · 1.963 · 10
−3
= 0.68MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(50 · 10
−3
)
2
π
4
= 1.963 · 10
−3
m
2
pa i tangencijalni naponi zadovoljavaju dozvoljene vrijednosti napona.
Zadatak 4.3 Za konzolu kvadratnog poprečnog presjeka opterećenu kao na slici 4.3–1 prov-
jeri da li su normalni i tangencijalni naponi u dozvoljenim granicama. Dozvoljeni napon na
savijanje je σ
doz
= 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 50 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.6 m, L
AC
= 0.9 m, F
A
= 4 kN, F
B
= 1 kN, stranica poprečnog
presjeka konzole b = 60 mm.
F
B
L
AC
L
AB
A C B
F
A

A C

Slika 4.3–1: Opis problema
R j e š e nj e
Slično prethodnim, i u ovom zadatku neophodno je naći najveće napone usljed momenata
savijanja i usljed transferzalnih sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona. Prvo
treba naći reakcije u osloncu C, F
C
i M
C
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo smjer reakcija dat na slici 4.3–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu
nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 −F
A
+ F
B
+ F
C
= 0 (4.3–1)
Provjera napona 151
Tabela 4.3: Podaci uz zadatak 4.3
L
AB
= 0.6 m F
A
= 4 kN σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 0.9 m F
B
= 1 kNm τ
doz
= 50 MPa
b = 60 mm

M
C
= 0 −F
A
· L
AC
+ F
B
· (L
AC
−L
AB
) −M
C
= 0 (4.3–2)
Sada se iz (4.3–1) lako dobija F
C
, a iz (4.3–2) momenat M
C
, odnosno
F
C
= F
A
−F
B
= 4 · 10
3
−1 · 10
3
= 3kN
M
C
= −F
A
· L
AC
+ F
B
· (L
AC
−L
AB
)
= −4 · 10
3
· 0.9 + 1 · 10
3
· (0.9 −0.6) = −3.3kNm
pa je smjer momenta M
C
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.3–2 uz vrijednosti sila i momenata u karakterističnim
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne
sile i momenata savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata (uključu-
jući i oslonce).
0
+F
0
+M
A B
l
B
d
C
l
F, kN -4 -4 -3 -3
M, kNm 0 -2.4 -2.4 -3.3
–4 kN
F
A C B
F
C
M
C
–3.3 kNm
F
A
–3 kN
–2.4 kNm
Slika 4.3–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.3–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile po u dijelu
152 4 Savijanje
konzole AB, a momenta savijanja u uklještenju C i iznose:
F
max
= −4kN
M
max
= −3.3kNm
S obzirom da je moment savijanja negativan, gornja vlakna poprečnog presjeka izložena su
na zatezanje, a donja na pritisak, a u daljem proračunu se uzima intenzitet momenta i sile.
Sada se koristeći izraz (4–1) mogu provjeriti normalni naponi:
σ
doz
=
M
max
b
2
I
=
3.3 · 10
3
60 · 10
−3
2
1.08 · 10
−6
= 91.67MPa < 100MPa = σ
doz
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
I =
b
4
12
=
(60 · 10
−3
)
4
12
= 1.08 · 10
−6
m
4
Dakle, normalni naponi su u granicama dozvoljenih.
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–4) (uzima se apsolutna vrijednost
sile)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 4 · 10
3
2 · 3.6 · 10
−3
= 1.67MPa < 50MPa = τ
doz
gdje je
A = b
2
= (60 · 10
−3
)
2
= 3.6 · 10
−3
m
2
pa i tangencijalni naponi zadovoljavaju dozvoljene vrijednosti napona.
Zadatak 4.4 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka vanjskog prečnika d = 50
mm, i odnosa unutrašnjeg i vanjskog prečnika 0.85, opterećenu kao na slici 4.4–1, provjeriti
da li su naponi u dozvoljenim granicama. Dozvoljeni napon na savijanje σ
doz
= 100 MPa, a
dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 50 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.2 m, L
AC
= 0.4 m, L
AD
= 0.7 m, F
B
= 10 kN, F
C
= 50 kN.
L
AC
L
AD
L
AB
A C D B
F
B F
C
A C

Slika 4.4–1: Opis problema
Provjera napona 153
R j e š e nj e
Tabela 4.4: Podaci uz zadatak 4.4
L
AB
= 0.2 m F
B
= 10 kN σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 0.4 m F
C
= 50 kN τ
doz
= 50 MPa
L
AD
= 0.7 m d = 50 mm
ψ = 0.85
Slično prethodnom, i u ovom zadatku neophodno je naći najveće napone usljed momenata
savijanja i usljed transferzalnih sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona, s tim
da je u ovom slučaju poprečni presjek kružni prsten. Prvo treba naći reakcije u osloncima A
i D, F
A
i F
D
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje
reakcije djeluju prema gore kao što je prikazano na slici 4.4–2 (zbir sila u horizontalnom
pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−F
B
−F
C
+ F
D
= 0 (4.4–1)

M
A
= 0 F
D
· L
AD
−F
B
· L
AB
−F
C
· L
AC
= 0 (4.4–2)
Sada se iz (4.4–2) lako dobija F
D
, a iz (4.4–1) sila F
A
, odnosno
F
D
=
F
B
· L
AB
+ F
C
· L
AC
L
AD
=
10 · 10
3
· 0.2 + 50 · 10
3
· 0.4
0.7
= 31.43kN
F
A
= F
B
+ F
C
−F
D
= 10 · 10
3
+ 50 · 10
3
−31.43 = 28.57kN
pa su smjerovi reakcija pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.4–2 s vrijednostima sila i momenata u karakterističnim
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne
sile i momenata savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata (uključu-
jući i oslonce).
Na osnovu slike 4.4–2 se zaključuje da su najveće vrijednosti transferzalne sile u dijelu
grede CD, a momenta savijanja na mjestu djelovanja sile F
C
i iznose:
F
max
= −31.43kN
M
max
= 9.43kNm
S obzirom da je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna poprečnog presjeka izložena su
na pritisak, a donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) mogu provjeriti normalni naponi:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
9.43 · 10
3
50 · 10
−3
2
1.466 · 10
−7
= 1607MPa > 100MPa = σ
doz
pri čemu je za prstenasti kružni poprečni presjek
I =
d
4
π
64
(1 −ψ
4
) =
(50 · 10
−3
)
4
π
64
(1 −0.85
4
) = 1.466 · 10
−7
m
4
154 4 Savijanje
F
B F
C
A C D B
0
+F
28.6 kN
5.7 kNm
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
F, kN 28.6 28.6 18.6 18.6 -31.4 -31.4
M, kNm 0 5.7 5.7 9.43 9.43 0
F
A
F
D
18.6 kN
–31.4 kN
9.43 kNm
Slika 4.4–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Dakle, normalni naponi su daleko iznad dozvoljene granice i neophodno je izvršiti promjenu
poprečnog presjeka.
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–6) pri čemu koristimo intenzitet
maksimalne sile:
τ
doz
=
4F
max
3A
_
1 + ψ + ψ
2
1 + ψ
2
_
=
4 · 31.43 · 10
3
3 · 544.87 · 10
−6
_
1 + 0.85 + 0.85
2
1 + 0.85
2
_
= 114.86MPa > 50MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
(1 −ψ
2
) =
(50 · 10
−3
)
2
π
4
(1 −0.85
2
) = 544.87 · 10
−3
m
2
pa i tangencijalni naponi ne zadovoljavaju dozvoljene vrijednosti napona.
4.3 Dimenzionisanje greda
Zadatak 4.5 Odredi najmanji dozvoljeni prečnik punog vratila koje je opterećeno trans-
ferzalnim silama kao na slici 4.5–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 150 MPa, a
dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
Ostali podaci: L
1A
= 0.5 m, L
A2
= 0.4 m, L
2B
= 0.6 m, F
1
= 12 kN, F
2
= 20 kN.
Dimenzionisanje greda 155


A
1 2
L
1A
B A
F
1
F
2
L
A2
L
2B
Slika 4.5–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.5: Podaci uz zadatak 4.5
L
1A
= 0.5 m F
1
= 12 kN σ
doz
= 150 MPa
L
A2
= 0.4 m F
2
= 20 kN τ
doz
= 100 MPa
L
2B
= 0.6 m
Da bismo dimenzionisali vratilo, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata sav-
ijanja i transferzalnih sila koji djeluju na vratilo. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije
oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.5–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):

F
y
= 0 −F
1
+ F
A
−F
2
+ F
B
= 0 (4.5–1)

M
B
= 0 F
1
· (L
1A
+ L
A2
+ L
2B
) −F
A
· (L
A2
+ L
2B
) + F
2
· L
2B
= 0 (4.5–2)
Sada se iz (4.5–2) lako dobija F
A
, a uvrštavanjem u (4.5–1) sila F
B
, odnosno
F
A
=
F
1
· (L
1A
+ L
A2
+ L
2B
) + F
2
· L
2B
L
A2
+ L
2B
=
12 · 10
3
· (0.5 + 0.4 + 0.6) + 20 · 10
3
· 0.6
0.4 + 0.6
= 30kN
F
B
= F
1
+ F
2
−F
A
= 12 · 10
3
+ 20 · 10
3
−30 · 10
3
= 2kN
pa su smjerovi sila pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.5–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata
za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). Treba napomenuti da se, s
obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti sila i momenata nalaze
u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce).
Na osnovu slike 4.5–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
A2 vratila, a momenta savijanja na mjestu oslonca A i iznose:
F
max
= 18kN
156 4 Savijanje
F
1
F
2
0
+F
–12 kN
–6 kNm
0
+M
1 A
l
A
d
2
l
2
d
B
F, kN -12 -12 18 18 -2 -2
M, kNm 0 -6 -6 1.2 1.2 0
F
B
–2 kN
B A
F
A
1 2
18 kN
1.2 kNm
Slika 4.5–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
M
max
= −6kNm
Treba napomenuti da se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s
obzirom se radi o kružnom poprečnom presjeku vratila za koji su i gornja i donja vlakna
jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu se u daljem proračunu uzima njegov intenzitet
s naznakom da su gornja vlakna vratila izložena na zatezanje, a donja na pritisak

.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimensionisati vratilo na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
M
max
d
2
d
4
π
64
=
32M
max
d
3
π
< σ
doz
pri čemu je za puni kružni presjek
I =
d
4
π
64
iz kojeg se dobija
d =
3
_
32M
max
σ
doz
π
=
3
_
32 · 6 · 10
3
150 · 10
6
· π
= 74.13mm

Treba, ipak, naglasiti da se vratilo okreće te je opterećenje naizmjenično i vlakna u jednom okretu mijenjaju napone od
maksimalnih zateznih do maksimalnih pritisnih.
Dimenzionisanje greda 157
Nakon dimenzionisanja vratila koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5):
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 18 · 10
3
3 · 4.316 · 10
−3
= 5.56MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(74.13 · 10
−3
)
2
π
4
= 4.316 · 10
−3
m
2
pa vrijednost prečnika dobivena na osnovu normalnih napona od 74.13 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.6 Odrediti najmanji dozvoljeni prečnik punog vratila koje je opterećeno kao na
slici 4.6–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 150 MPa, a dozvoljeni tangencijalni
napon je τ
doz
= 100 MPa.
Ostali podaci: L
1A
= 0.25 m, L
AB
= 0.8 m, F = 24 kN.
L
1A
B A
F
L
AB

A
Slika 4.6–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.6: Podaci uz zadatak 4.6
L
1A
= 0.25 m F = 24 kN σ
doz
= 150 MPa
L
AB
= 0.8 m τ
doz
= 100 MPa
Zadatak je sličan prethodnom; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće. Da
bismo dimenzionisali vratilo, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja
i transferzalnih sila koji djeluju na vratilo. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije
oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.6–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):

F
y
= 0 −F + F
A
+ F
B
= 0 (4.6–1)

M
B
= 0 F · (L
1
+ L
2
) −F
A
· L
2
= 0 (4.6–2)
158 4 Savijanje
Sada se iz (4.6–2) lako dobija F
A
, a uvrštavanjem u (4.6–1) sila F
B
, odnosno
F
A
=
F
1
· (L
1A
+ L
AB
)
L
AB
=
24 · 10
3
· (0.25 + 0.8)
0.8
= 31.5kN
F
B
= F −F
A
= 24 · 10
3
−31.5 · 10
3
= −7.5kN
pa je smjer sile F
B
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.6–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). Treba napomenuti da se i ovdje,
s obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti sila i momenata nalaze
u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce).
–24 kN
F
1
F
B
B A
F
A
1
0
+F
–6 kNm
0
+M
1 A
l
A
d
B
F, kN -24 -24 7.5 7.5
M, kNm 0 -6 -6 0
7.5 kN
Slika 4.6–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.6–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
1A vratila, a momenta savijanja na mjestu oslonca A i iznose:
F
max
= −24kN
M
max
= −6kNm
I ovdje se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s obzirom da se radi
o kružnom poprečnom presjeku vratila za koji su i gornja i donja vlakna jednako udaljena
od neutralne linije, pri čemu se u daljem proračunu uzima njegov intenzitet s naznakom da
su gornja vlakna vratila izložena na zatezanje, a donja na pritisak

.

Slično prethodnom zadatku, i ovdje se vratilo okreće te je opterećenje naizmjenično i vlakna u jednom okretu mijenjaju
napone od maksimalnih zateznih do maksimalnih pritisnih.
Dimenzionisanje greda 159
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati vratilo na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
M
max
d
2
d
4
π
64
=
32M
max
d
3
π
< σ
doz
pri čemu je za puni kružni presjek
I =
d
4
π
64
iz kojeg se dobija
d =
3
_
32M
max
σ
doz
π
=
3
_
32 · 6 · 10
3
150 · 10
6
· π
= 74.13mm
Nakon dimenzionisanja vratila koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5) (i ovdje se
koristi intenzitet sile)
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 24 · 10
3
3 · 4.316 · 10
−3
= 7.41MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(74.13 · 10
3
)
2
π
4
= 4.316 · 10
−3
m
2
pa vrijednost prečnika dobivena na osnovu normalnih napona od 74.13 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.7 Odredi najmanju dimenziju d čelične grede kružnog poprečnog presjeka op-
terećenu kao na slici 4.7–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 300 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa. U analizi uzeti samo dio grede ABC.
Ostali podaci: L
AP
1
= 1 m, L
AB
= 4 m, L
BC
= 1 m, P
1
= 4 kN, P
2
= 8 kN.
A

!
"
#$
%
L
AB
L
AC
A C B
P
2
P
1

!"
#
Slika 4.7–1: Opis problema
160 4 Savijanje
R j e š e nj e
Tabela 4.7: Podaci uz zadatak 4.7
L
AB
= 4 m P
1
= 4 kN σ
doz
= 300 MPa
L
BC
= 1 m P
2
= 8 kN τ
doz
= 100 MPa
L
AP
1
= 1 m
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija
čvrstoće. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti mome-
nata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći
reakcije oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pret-
postavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.7–2 (zbir sila u horizontalnom
pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da ne utječu na raspodjelu transferzalnih sila i
momenata; silu P
1
preuzima oslonac A):

F
y
= 0 −P
2
+ F
A
+ F
B
= 0 (4.7–1)

M
A
= 0 P
1
· L
AP
1
+ F
B
· L
AB
−P
2
· (L
AB
+ L
BC
) = 0 (4.7–2)
gdje je L
AP
1
krak djelovanja sile P
1
. Sada se iz (4.7–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u
(4.7–1) sila F
A
, odnosno
F
B
=
P
2
· (L
AB
+ L
BC
) −P
1
· L
AP
1
L
AB
=
8 · 10
3
· (4 + 1) −4 · 10
3
· 1
4
= 9kN
F
A
= P
2
−F
B
= 8 · 10
3
−9 · 10
3
= −1kN
pa je smjer sile F
A
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.7–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). Treba napomenuti da se i ovdje,
s obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti sila i momenata nalaze
u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce).
Na osnovu slike 4.7–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
BC grede, a momenta savijanja na mjestu oslonca B i iznose:
F
max
= 8kN
M
max
= −8kNm
I u ovom zadatku uzima se samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s obzirom
da se radi o kružnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja vlakna jednako
udaljena od neutralne linije, pri čemu se u daljem proračunu uzima njegov intenzitet s
naznakom da su gornja vlakna grede izložena na zatezanje, a donja na pritisak.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimensionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
M
max
d
2
d
4
π
64
=
32M
max
d
3
π
< σ
doz
Dimenzionisanje greda 161
A
B C
0
+F
–1 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
F, kN -1 -1 8 8
M, kNm -4 -8 -8 0
8 kN
–8 kNm
F
A F
B
P
2

!
"
#$
%
–4 kNm
Slika 4.7–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
pri čemu je za puni kružni presjek
I =
d
4
π
64
iz kojeg se dobija
d =
3
_
32M
max
σ
doz
π
=
3
_
32 · 8 · 10
3
300 · 10
6
· π
= 64.76mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5)
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 8 · 10
3
3 · 3.294 · 10
−3
= 3.24MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(64.76 · 10
−3
)
2
π
4
= 3.294 · 10
−3
m
2
pa vrijednost prečnika dobivena na osnovu normalnih napona od 64.76 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
162 4 Savijanje
Zadatak 4.8 Odredi najmanju dimenziju b drvene grede kvadratnog poprečnog presjeka
opterećenu kao na slici 4.8–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 10 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τ
doz
= 0.8 MPa.

A
C
2 kNm
2 m
A D B
2 m 2 m
C
4 kN
Slika 4.8–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.8: Podaci uz zadatak 4.8
L
AC
= 2 m M = 2 kNm σ
doz
= 10 MPa
L
AD
= 4 m F = 4 kN τ
doz
= 0.8 MPa
L
AB
= 6 m
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija
čvrstoće, s tim da u ovom slučaju imamo kvadratni poprečni presjek. Da bismo dimenzion-
isali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila
koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i B, F
A
i F
B
,
pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
prema gore kao na slici 4.8–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s
obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 −F + F
A
+ F
B
= 0 (4.8–1)

M
A
= 0 M + F · L
AD
−F
B
· L
AB
= 0 (4.8–2)
Sada se iz (4.8–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.8–1) sila F
A
, odnosno
F
B
=
M + F · L
AD
L
AB
=
2 · 10
3
+ 4 · 10
3
· 4
6
= 3kN
F
A
= F −F
B
= 4 · 10
3
−3 · 10
3
= 1kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
B
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.8–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). Treba napomenuti da se i ovdje,
s obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti sila i momenata nalaze
u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce).
Na osnovu slike 4.8–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
DB grede, a momenta savijanja na mjestu djelovanja sile F (tačka D) i iznose:
F
max
= −3kN
Dimenzionisanje greda 163
0
+F
–3 kN
0
+M
A C
l
C
d
D
l
D
d
B
F, kN 1 1 1 1 -3 -3
M, kNm 0 2 4 6 6 0
1 kN
2 kNm
F
A F
B
M
A
D B C
F
4 kNm
6 kNm
Slika 4.8–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
M
max
= 6kNm
S obzirom da je moment savijanja pozitivan gornja vlakna grede izložena na pritisak, a
donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimensionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
b
2
I
=
M
max
b
2
b
4
12
=
6M
max
b
3
< σ
doz
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
I =
b
4
12
iz kojeg se dobija
b =
3
_
6M
max
σ
doz
=
3
_
6 · 6 · 10
3
10 · 10
6
= 153.26mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se intenzitet
164 4 Savijanje
sile)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 3 · 10
3
2 · 2.349 · 10
−2
= 0.19MPa < 0.8MPa = τ
doz
gdje je
A = b
2
= (153.26 · 10
−3
)
2
= 2.349 · 10
−8
m
2
pa vrijednost stranice dobivena na osnovu normalnih napona od 153.26 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.9 Odredi najmanju dozvoljenu stranicu grede kvadratnog poprečnog presjeka
opterećenu kao na slici 4.9–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 150 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
1.6 m
A E B
1.6 m 1.6 m
C
2.4 kN
12 kN/m
Slika 4.9–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.9: Podaci uz zadatak 4.9
L
AE
= 1.6 m q = 12 kN/m σ
doz
= 150 MPa
L
AB
= 3.2 m F = 2.4 kN τ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 4.8 m
Zadatak je sličan prethodnom zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija
čvrstoće s kvadratnim poprečnim presjekom. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je
naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu.
U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije
jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na
slici 4.9–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema
opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−Q + F
B
−F = 0 (4.9–1)

M
A
= 0 −Q·
L
AE
2
+ F
B
· L
AB
−F · L
AC
= 0 (4.9–2)
Sada se iz (4.9–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.9–1) sila F
A
, odnosno
F
B
=
Q· L
AE
2
+ F · L
AC
L
AB
=
19.2 · 10
3
· 1.6
2
+ 2.4 · 10
3
· 4.8
3.2
= 8.4kN
F
A
= F + Q−F
B
= 2.4 · 10
3
+ 19.2 · 10
3
−8.4 = 13.2kN
Dimenzionisanje greda 165
gdje je
Q = q · L
AE
= 12 · 10
3
· 1.6 = 19.2kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
B
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.9–2. Pri tome treba voditi računa o sljedećem: i)
vrijednost sile u dijagramu sila ima konstantnu vrijednost ispod dijelova grede EB i BC, ii)
nagib krive dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak je vrijednosti kontinuira-
nog opterećenja q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke
(položaje djelovanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Za ra-
zliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijednosti momenata savijanja se osim u tačkama
djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuira-
nog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli
§
. Ekstremne vrijednosti
transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
0
+F
2.4 kN
0
+M
A E B
l
B
d
C
F, kN 13.2 -6 -6 2.4 2.4
M, kNm 0 5.76 -3.84 -3.84 0
13.2 kN
F
A
F
B
A
B C E
F
–3.84 kNm
7.26 kNm
q
Q
–6 kN
1.1 m
5.76 kNm
Slika 4.9–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.9–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u osloncu
A i iznosi:
F
max
= 13.2kN
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački u
kojoj je transferzalna sila jednaka nuli, odnosno gdje transferzalna sila mijenja znak. Prema
§
Podsjećanja radi, za gredu vrijedi da je F =
dM
dx
, odnosno funkcija momenta savijanja M ima ekstrem tamo gdje
dM
dx
mijenja predznak.
166 4 Savijanje
dijagramu sila, transferzalna sila ima vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja
pa se položaj tačke dobiva na osnovu jednakosti F
x
= 0:
F
x
= F
A
−q · x
max
= 0
gdje je x tražena udaljenost, odnosno
x
max
=
F
A
q
=
13.2 · 10
3
12 · 10
3
= 1.1m
pa je
M
max
= F
A
· x
max
−q · x
max
x
max
2
= 13.2 · 10
3
· 1.1 −12 · 10
3
· 1.1 ·
1.1
2
= 7.26kNm
Sada je jasno da je ovo zaista po intenzitetu najveća vrijednost momenta savijanja. Treba
napomenuti da se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s obzirom da
se radi o kvadratnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja vlakna jednako
udaljena od neutralne linije, pri čemu su u ovom slučaju (pozitivan moment savijanja) gornja
vlakna grede izložena na pritisak, a donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimensionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
b
2
I
=
M
max
b
2
b
4
12
=
6M
max
b
3
< σ
doz
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
I =
b
4
12
iz kojeg se dobija
b =
3
_
6M
max
σ
doz
=
3
_
6 · 7.26 · 10
3
150 · 10
6
= 66.22mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 13.2 · 10
3
2 · 4.385 · 10
−3
= 4.52MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A = b
2
= (66.22 · 10
−3
)
2
= 4.385 · 10
−3
m
2
pa vrijednost stranice dobivena na osnovu normalnih napona od 66.22 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.10 Odredi najmanji dozvoljeni prečnik konzole kružnog poprečnog presjeka, op-
terećenu kao na slici 4.10–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 150 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
Dimenzionisanje greda 167
A C
q
0.8 m
A
0.8 m 1.6 m
B
3 kN
1 kN/m
C D
Slika 4.10–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.10: Podaci uz zadatak 4.10
L
AC
= 0.8 m q = 1 kN/m σ
doz
= 150 MPa
L
AD
= 1.6 m F = 3 kN τ
doz
= 100 MPa
L
AB
= 3.2 m
L
DB
= 1.6 m
Da bismo dimenzionisali konzolu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata
savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na nju. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije
u osloncu A pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da sila
F
A
djeluje prema gore, a momenat M
A
u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
(negativan moment savijanja), kao na slici 4.10–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):

F
y
= 0 F
A
−F −Q = 0 (4.10–1)

M
A
= 0 −M
A
+ F · L
AC
+ Q·
L
AD
+ L
AB
2
= 0 (4.10–2)
Sada se iz (4.10–2) lako dobija M
A
, a iz (4.10–1) F
A
, odnosno
M
A
= F · L
AC
+ Q·
L
AD
+ L
AB
2
= 3 · 10
3
· 0.8 + 1.6 ·
1.6 + 3.2
2
= 6.24kNm
F
A
= F + Q = 3 · 10
3
+ 1.6 · 10
3
= 4.6kN
gdje je
Q = q · L
DB
= 1 · 10
3
· 1.6 = 1.6kN
pa su smjerovi sile i momenta pravilno pretpostavljeni (momenat je negativan, a sila pozi-
tivna).
Kada smo dobili reakcije oslonca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.10–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata
za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata i krajnjih tačaka kontinuiranog
opterećenja). Treba napomenuti da u ovom slučaju nije bilo potrebno crtati dijagrame mo-
menata savijanja i transferzalnih sila kako bi se dobile ekstremne vrijednosti transferzalnih
sila i momenata savijanja, s obzirom da su sva opterećenja sile koje djeluju u istom sm-
jeru (prema dole). Stoga su najveće vrijednosti transferzalne sile i momenta savijanja u
uklještenju (osloncu) A.
168 4 Savijanje
M
A
0
+F
1.6 kN
0
+M
A C
l
C
d
D B
F, kN 4.6 4.6 1.6 1.6 0
M, kNm -6.24 -2.56 -2.56 -1.28 0
4.6 kN
A B
C
F
–6.24 kNm
q
Q
F
A
D
–2.56 kNm
–1.28 kNm
Slika 4.10–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.10–2 se zaključuje da ekstremne vrijednosti transferzalne i momenta
savijanja na mjestu oslonca A i iznose:
F
max
= F
A
= 4.6kN
M
max
= M
A
= −6.24kNm
U daljem proračunu se uzima intenzitet momenta savijanja s tim da su gornja vlakna vratila
izložena na zatezanje, a donja na pritisak.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimensionisati konzola na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
M
max
d
2
d
4
π
64
=
32M
max
d
3
π
< σ
doz
pri čemu je za puni kružni presjek
I =
d
4
π
64
iz kojeg se dobija
d =
3
_
32M
max
σ
doz
π
=
3
_
32 · 6.24 · 10
3
150 · 10
6
· π
= 75.11mm
Dimenzionisanje greda 169
Nakon dimenzionisanja konzole koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5)
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 4.6 · 10
3
3 · 4.431 · 10
−3
= 1.384MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(75.11 · 10
−3
)
2
π
4
= 4.431 · 10
−3
m
2
pa vrijednost prečnika dobivena na osnovu normalnih napona od 75.11 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.11 Šuplje čelično vratilo vanjskog prečnika d
v
opterećeno je na savijanje kao na
slici 4.11–1. Odredi dimenzije vratila, ako se zna da je unutrašnji prečnik jednak d
u
= 0.75d
v
.
Uzeti da je dozvoljeni normalni napon σ
doz
=200 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon
σ
doz
=150 MPa.
3 m
A B
1 m
C
15 kN/m
60 kNm
M
A
C
q
Slika 4.11–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.11: Podaci uz zadatak 4.11
L
AB
= 3 m q
0
= 15 kN σ
doz
= 200 MPa
L
AC
= 4 m M = 60 kNm τ
doz
= 150 MPa
d
u
= 0.75d
v
m
I u ovom zadatku možemo slijediti postupak rješavanja kao u prethodnim zadacima, s
tim da moramo imati na umu da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku. Da
bismo našli dimenzije poprečnog presjeka vratila, neophodno je naći ekstremne vrijednosti
momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na vratilo. U tu svrhu neophodno je
prvo naći reakcije oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.11–2 (zbir sila u
horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih optereće-
nja):

F
y
= 0 F
A
−Q + F
B
= 0 (4.11–1)
170 4 Savijanje

M
A
= 0 Q· L
AQ
−F
B
· L
AB
+ M = 0 (4.11–2)
gdje je
Q =
1
2
q
0
L
AB
=
1
2
15 · 10
3
· 3 = 22.5kN
L
AQ
=
2
3
L
AB
=
2
3
3 = 2m
s obzirom da se težište trouglastog opterećenja nalazi na udaljenosti 2/3 njegove dužine od
početka opterećenja.
Sada se iz (4.11–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.11–1) sila F
A
, odnosno
F
B
=
Q· L
AQ
+ M
L
AB
=
22.5 · 10
3
· 2 + 60 · 10
3
3
= 35kN
F
A
= Q−F
B
= 22.5 · 10
3
−35 · 10
3
= −12.5kN
pa je smjer sile F
A
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.11–2. Pri tome treba voditi računa o sljedećem:
i) vrijednost sile u dijagramu sila ima konstantnu vrijednost u dijelu grede BC (jednaka je
nuli, jer s desne strane oslonca nema opterećenja silama), ii) kriva dijagrama sila ispod trou-
glastog opterećenja je polinom drugog reda s nagibom koji se mijenja od 0 do q
0
od početka
do kraja opterećenja (kriva je konveksna). Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog
opterećenja). Za razliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijednosti momenata savijanja
se osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce), mogu nalaziti i
ispod trouglastog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli, odnosno
gdje mijenja predznak (vidi § na strani 165). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i
ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
Na osnovu slike 4.11–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u
osloncu B vratila, a momenta savijanja u dijelu vratila BC i iznose:
F
max
= −35kN
M
max
= −60kNm
Treba napomenuti da se u daljem proračunu uzimaju intenziteti sile i momenta, s naz-
nakom da su na mjestu maksimalnog momenta savijanja gornja vlakna vratila izložena na
zatezanje, a donja na pritisak (moment savijanja je negativan!).
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimensionisati vratilo na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
d
v
2
I
=
M
max
d
v
2
d
4
v
π
64
(1 −ψ
4
)
=
32M
max
d
3
v
π(1 −ψ
4
)
< σ
doz
pri čemu je za kružni prstenasti presjek
I =
d
4
v
π
64
(1 −ψ
4
) ψ =
d
u
d
v
= 0.75
Dimenzionisanje greda 171
M

!
"
#$
0
+F
–35 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
F, kN -13.5 -35 0 0
M, kNm 0 60 60 60
–12.5 kN
F
A
F
B
A
B
C
60 kNm
q
0
Q
Slika 4.11–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
iz kojeg se dobija
d
v
=
3
¸
32M
max
σ
doz
π(1 −ψ
4
)
=
3
¸
32 · 60 · 10
3
200 · 10
6
· π(1 −0.75
4
)
= 164.73mm
i
d
u
= 0.75d
v
= 0.75 · 164.73 = 123.55mm
Nakon dimenzionisanja vratila koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–6)
τ
max
=
4F
max
3A
_
d
2
v
+ d
v
· d
u
+ d
2
u
d
2
v
+ d
2
u
_
=
4 · 35 · 10
3
3 · 9.324 · 10
−3
_
164.73
2
+ 164.73 · 123.55 + 123.55
2
164.73
2
+ 123.55
2
_
τ
max
= 7.41MPa < 150MPa = τ
doz
gdje je
A =
(d
2
v
−d
2
u

4
=
_
(164.73 · 10
−3
)
2
−(123.55 · 10
−3
)
2
¸
π
4
= 9.324 · 10
−3
mm
2
172 4 Savijanje
pa vrijednost dimenzija dobivena na osnovu normalnih napona zadovoljava i tangencijalne
napone.
Zadatak 4.12 Drvena greda pravougaonog poprečnog presjeka, širine b i visine h = 1.2b,
opterećena je kao na slici 4.12–1. Odrediti dimenzije grede, ako je dozvoljeni normalni napon
σ
doz
=10 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon σ
doz
=0.8 MPa.
4 m
A B
2 m
C
8 kN/m
Slika 4.12–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.12: Podaci uz zadatak 4.12
L
AB
= 4 m q = 8 kN/m σ
doz
= 10 MPa
L
AC
= 6 m τ
doz
= 0.8 MPa
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija
čvrstoće, s tim da u ovom slučaju imamo pravougaoni poprečni presjek s poznatim odnosom
stranica. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata
savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći
reakcije oslonaca A i B pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.12–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−Q + F
B
= 0 (4.12–1)

M
A
= 0 Q·
L
AC
2
−F
B
· L
AB
= 0 (4.12–2)
Sada se iz (4.12–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.12–1) sila F
A
, odnosno
F
B
=

L
AC
2
L
AB
=
48 · 10
3
·
6
2
4
= 36kN
F
A
= Q−F
B
= 48 · 10
3
−36 · 10
3
= 12kN
gdje je
Q = qL
AC
= 8 · 10
3
· 6 = 48kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
B
pravilno pretpostavljeni.
Dimenzionisanje greda 173
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mo-
menata savijanja kao što je dato na slici 4.12–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib
krive dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak je vrijednosti kontinuiranog
opterećenja q; s obzirom da je greda čitavom dužinom opterećena kontinuiranim opterećen-
jem, dijagram sila ima konstantan nagib. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog
opterećenja). Za razliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijednosti momenata savijanja
se osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce), mogu nalaziti i
ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli (vidi §
na strani 165). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima
djelovanja vanjskih sila/momenata.
0
+F
0
+M
A B
l
B
d
C
F, kN 12 -20 16 0
M, kNm 0 -16 -16 0
12 kN
F
A
F
B
A
B C
16 kNm
–16 kNm
q
Q
–20 kN
1.5 m
9 kNm
Slika 4.12–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.12–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u osloncu
B grede (s lijeve strane) i iznosi:
F
max
= −20kN
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, transfer-
zalna sila ima vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja te mijenja predznak
u osloncu B. Položaj maksimalnog momenta savijanja ispod kontinuiranog opterećenja se
dobiva na osnovu jednakosti F
x
= 0, tj.
F
x
= F
A
−q · x
max
= 0
174 4 Savijanje
gdje je x tražena udaljenost, odnosno
x
max
=
F
A
q
=
12 · 10
3
8 · 10
3
= 1.5m
pa je
M
max
= F
A
· x
max
−q · x
max
x
max
2
= 12 · 10
3
· 1.5 −8 · 10
3
· 1.5 ·
1.5
2
= 9kNm
S obzirom da je ovo po intenzitetu najveći moment savijanja mjerodavan je za dalji proračun,
tj.
M
max
= −16kNm
Treba napomenuti da se ekstremna vrijednost suprotnog predznaka može zanemariti, s ob-
zirom da je poprečni presjek simetričan oko ose savijanja, odnosno gornja i donja vlakna su
jednako udaljena od neutralne linije, a čvrstoća na pritisak i zatezanje se smatraju jednakim.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
h
2
b · h
3
12
=
6M
max
1.44 · b
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1.2
I =
b · h
3
12
=
h· 1.44b
3
12
iz kojeg se dobija
b =
3
_
6M
max
1.44σ
doz
=
3
_
6 · 16 · 10
3
1.44 · 10 · 10
6
= 188.2mm
pa je h = 1.2b = 1.2 · 188.207 = 225.85 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se intenzitet
sile)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 20 · 10
3
2 · 4.251 · 10
−2
= 0.7MPa < 0.8MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 188.207 · 10
−3
· 225.849 · 10
−3
= 4.251 · 10
−2
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona (188.21×225.85 mm) zado-
voljavaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.13 Za gredu opterećenu kao na slici 4.13–1 odrediti dimenzije poprečnog pres-
jeka grede ako je poprečni presjek pravougaonik s odnosom visine i širine h : b = 1 : 2.
Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 150 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je
τ
doz
= 100 MPa.
Dimenzionisanje greda 175
18 kNm
1.2 m
A C
2.4 m
B
27 kNm
40 kN/m
Slika 4.13–1: Opis problema
Tabela 4.13: Podaci uz zadatak 4.13
L
AB
= 1.2 m q = 40 kN/m σ
doz
= 150 MPa
L
BC
= 2.4 m M
A
= 18 kNm τ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 3.6 m M
C
= 27kNm
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom zadatku. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je
naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu.
U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije
jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na
slici 4.13–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema
opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−Q + F
C
= 0 (4.13–1)

M
A
= 0 M
A
−Q·
L
AB
+ L
AC
2
−M
C
+ F
C
L
AC
= 0 (4.13–2)
Sada se iz (4.13–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.13–1) sila F
A
, odnosno
F
C
=
M
C
−M
A
+ Q·
L
AB
+ L
AC
2
L
AC
=
27 · 10
3
−18 · 10
3
+ 96 · 10
3
·
1.2 + 3.6
2
3.6
= 66.5kN
F
A
= Q−F
C
= 96 · 10
3
−66.5 · 10
3
= 29.5kN
gdje je
Q = qL
BC
= 40 · 10
3
· 2.4 = 96kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
C
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.13–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib krive
dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opterećenja
q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). I u ovom problemu se ek-
stremne vrijednosti momenata savijanja, osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata
(uključujući oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je
176 4 Savijanje
0
+F
0
+M
A B C
F, kN 29.5 29.5 -66.5
M, kNm -18 17.4 -27
29.5 kN
F
A F
C
A C
B
Q
28.3 kNm
M
A
M
C
q
–66.5 kN
1.94 m
17.4 kNm
–18 kNm
–27 kNm
Slika 4.13–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
transferzalna sila jednaka nuli (vidi § na strani 165). Ekstremne vrijednosti transferzalne
sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
Na osnovu slike 4.13–2 se zaključuje da je najveća vrijednost transferzalne sile po apso-
lutnoj vrijednosti u osloncu C grede i iznosi:
F
max
= −66.5kN
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli. Prema dijagramu sila, transferzalna sila ima
vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja. Položaj maksimalnog momenta
savijanja ispod kontinuiranog opterećenja se dobiva na osnovu jednakosti F
x
= 0, tj.
F
x
= F
A
−q · (x
max
−L
AB
) = 0
gdje je x tražena udaljenost, odnosno
x
max
=
F
A
q
+ L
AB
=
29.5 · 10
3
40 · 10
3
+ 1.2 = 1.9375m
pa je
M
max
= −M
A
+ F
A
· x
max
− q · (x
max
−L
AB
)
x
max
− L
AB
2
= −18 · 10
3
+ 29.5 · 10
3
· 1.9375 −40 · 10
3
· (1.9375 −1.2) ·
1.9375 −1.2
2
M
max
= 28.28kNm
Dimenzionisanje greda 177
S obzirom da je ovo po intenzitetu najveći m,oment savijanja mjerodavan je za dalji proračun,
tj.
M
max
= 28.28kNm
Treba napomenuti da se ekstremna vrijednost suprotnog predznaka može zanemariti, s ob-
zirom da je poprečni presjek simetričan oko ose savijanja, odnosno gornja i donja vlakna su
jednako udaljena od neutralne linije, a čvrstoća na pritisak i zatezanje se smatraju jednakim.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
h
2
h
4
6
=
3M
max
h
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1 : 2
I =
b · h
3
12
=
2h· h
3
12
=
h
4
6
iz kojeg se dobija
h =
3
_
3M
max
σ
doz
=
3
_
3 · 28.28 · 10
3
150 · 10
6
= 82.7mm
pa je b = 2h = 2 · 82.7 = 165.395 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se
apsolutna vrijednost sile)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 66.5 · 10
3
2 · 1.368 · 10
−2
= 7.3MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 165.395 · 10
−3
· 82.7 · 10
−3
= 1.368 · 10
−2
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona (165.4 × 82.7 mm) zado-
voljavaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.14 Za gredu opterećenu kao na slici 4.14–1 odrediti dimenzije kvadratnog po-
prečnog presjeka grede. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 150 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
R j e š e nj e
Tabela 4.14: Podaci uz zadatak 4.14
L
AC
= 2 m M = 30 kNm σ
doz
= 150 MPa
L
AD
= 4 m q = 9 kN/m τ
doz
= 100 MPa
L
AB
= 6 m
178 4 Savijanje
30 kNm
2 m
A D B
2 m 2 m
C
9 kN/m
A
C
Slika 4.14–1: Opis problema
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija
čvrstoće, s tim da u ovom slučaju imamo kvadratni poprečni presjek. Da bismo dimenzion-
isali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih
sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i B pa
postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
prema gore kao na slici 4.14–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s
obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 −Q + F
A
+ F
B
= 0 (4.14–1)

M
A
= 0 −Q·
L
AC
2
+ M + F
B
· L
AB
= 0 (4.14–2)
Sada se iz (4.14–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.14–1) sila F
A
, odnosno
F
B
=

L
AC
2
−M
L
AB
=
18 · 10
3
·
2
2
−30 · 10
3
6
= −2kN
F
A
= Q−F
B
= 18 · 10
3
−(−2 · 10
3
) = 20kN
gdje je
Q = q · L
AC
= 9 · 10
3
· 2 = 18kN
pa je smjer sile F
B
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.14–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). S obzirom da na oblik dijagrama
transferzalnih sila (ni na jednom mjestu transferzalna sila nije jednaka nuli), ekstremne
vrijednosti momenata se nalaze u karakterističnim tačkama.
Na osnovu slike 4.14–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u
osloncu A, a momenta savijanja na mjestu djelovanja momenta M s lijeve strane i iznose:
F
max
= 20kN
M
max
= 26kNm
Treba napomenuti da se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s
obzirom da se radi o kvadratnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja
vlakna jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu su u ovom slučaju (pozitivan moment
savijanja) gornja vlakna grede izložena na pritisak, a donja na zatezanje.
Dimenzionisanje greda 179
2 kN
9 kN/m
0
+F
0
+M
A C D
l
D
d
B
F, kN 20 2 2 2 2
M, kNm 0 22 26 -4 0
20 kN
–4 kNm
F
A F
B
M
A
D B C
Q
26 kNm
22 kNm
Slika 4.14–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
b
2
I
=
M
max
b
2
b
4
12
=
6M
max
b
3
< σ
doz
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
I =
b
4
12
iz kojeg se dobija
b =
3
_
6M
max
σ
doz
=
3
_
6 · 26 · 10
3
150 · 10
6
= 101.32mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 20 · 10
3
2 · 1.026 · 10
−2
= 2.9MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A = b
2
= (101.32 · 10
−3
)
2
= 1.026 · 10
−2
m
2
180 4 Savijanje
pa vrijednost stranice dobivena na osnovu normalnih napona od 101.32 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.15 Za gredu kružnog poprečnog presjeka opterećenu kao na slici 4.15–1 odrediti
dimenzije poprečnog presjeka grede. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 250 MPa, a
dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
1 m
A
4 m
B
2 kN
3 kN/m
C

A
C
q

Slika 4.15–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.15: Podaci uz zadatak 4.15
L
AC
= 1 m F = 2 kN σ
doz
= 250 MPa
L
CB
= 4 m q = 3 kN/m τ
doz
= 100 MPa
Zadatak je sličan prethodnom; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće. Da
bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i
transferzalnih sila koji na nju djeluju. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca
C i B, F
C
i F
B
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da
obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.15–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):

F
y
= 0 −F + F
B
+ F
C
−Q = 0 (4.15–1)

M
C
= 0 F · L
AC
−Q·
L
CB
2
+ F
B
· L
CB
= 0 (4.15–2)
Sada se iz (4.15–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.15–1) sila F
C
, odnosno
F
B
= −
F · L
AC
−Q·
L
CB
2
L
CB
= −
2 · 10
3
· 1 −12 · 10
3
·
4
2
4
= 5.5kN
F
C
= F + Q−F
B
= 2 · 10
3
+ 12 · 10
3
−5.5 · 10
3
= 8.5kN
gdje je
Q = q · L
CB
= 3 · 10
3
· 4 = 12kN
pa su smjerovi reakcija pravilno pretpostavljeni.
Dimenzionisanje greda 181
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.15–2. Pri tome treba voditi računa o tome da je
nagib krive dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog
opterećenja q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje
djelovanja sila/momenata). Ekstremne vrijednosti momenata savijanja mogu se nalaziti i
ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli (vidi §
na strani 165). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima
djelovanja vanjskih sila/momenata.
0
+F
0
+M
A C
l
C
d
B
F, kN -2 -2 6.5 -5.5
M, kNm 0 -2 -2 -6
–2 kN
F
C
F
B
A
B
C
5.04 kNm
–2 kNm
q
Q
3.17 m
F
6.5 kN
–5.5 kN
Slika 4.15–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.15–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u osloncu
C vratila i iznosi:
F
max
= 6.5kN
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački u
kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, transfer-
zalna sila ima vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja te mijenja predznak
u osloncu C. Položaj maksimalnog momenta savijanja ispod kontinuiranog opterećenja se
dobiva na osnovu jednakosti F
x
= 0, tj.
F
x
= −F + F
C
−q · (x
max
−L
AC
) = 0
gdje je x tražena udaljenost od tačke A, odnosno
x
max
=
−F + F
C
q
+ L
AC
=
−2 · 10
3
+ 8.5 · 10
3
3 · 10
3
+ 1 = 3.167m
182 4 Savijanje
pa je
M
max
= −F · x
max
+ F
C
· (x
max
−L
AC
) −q · (x
max
−L
AC
)
x
max
−L
AC
2
= −2 · 10
3
· 3.167 + 8.5 · 10
3
· (3.167 −1)
−3 · 10
3
· (3.167 −1) ·
3.167 −1
2
M
max
= 5.04kNm
S obzirom da je ovo po intenzitetu najveći moment savijanja, mjerodavan je za dalji proračun,
tj.
M
max
= 5.04kNm
Treba napomenuti da se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s
obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja vlakna
jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu su gornja vlakna grede izložena na pritisak,
a donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati vratilo na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
M
max
d
2
d
4
π
64
=
32M
max
d
3
π
< σ
doz
pri čemu je za puni kružni presjek
I =
d
4
π
64
iz kojeg se dobija
d =
3
_
32M
max
σ
doz
π
=
3
_
32 · 5.042 · 10
3
250 · 10
6
· π
= 59mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5)
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 6.5 · 10
3
3 · 2.734 · 10
−3
= 3.17MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(59 · 10
−3
)
2
π
4
= 2.734 · 10
−3
m
2
pa vrijednost prečnika dobivena na osnovu normalnih napona od 59 mm zadovoljava i tan-
gencijalne napone.
Zadatak 4.16 Za gredu kvadratnog poprečnog presjeka opterećenu kao na slici 4.16–1 odre-
diti dimenzije poprečnog presjeka grede. Dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 250 MPa,
a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
Dimenzionisanje greda 183
8 kN
1.5 m
A
2.2 m
B
3 kN/m
C
Slika 4.16–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.16: Podaci uz zadatak 4.16
L
AC
= 1.5 m F = 8 kN σ
doz
= 250 MPa
L
CB
= 2.2 m q = 3 kN/m τ
doz
= 100 MPa
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju grede kvadratnog po-
prečnog presjeka na osnovu kriterija čvrstoće. U tu svrhu neophodno je naći ekstremne
vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. Prvo treba naći
reakcije oslonaca A i C, F
A
i F
C
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže, pri čemu pret-
postavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.16–2 (zbir sila u horizontalnom
pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
+ F
C
−Q−F = 0 (4.16–1)

M
C
= 0 F
A
· L
AC
+ Q·
L
CB
2
+ F · L
CB
= 0 (4.16–2)
Sada se iz (4.16–2) lako dobija F
A
, a uvrštavanjem u (4.16–1) sila F
C
, odnosno
F
A
= −

L
CB
2
+ F · L
CB
L
AC
= −
6.6 · 10
3
·
2.2
2
+ 8 · 10
3
· 2.2
1.5
= −16.57kN
F
C
= Q + F −F
A
= 6.6 · 10
3
+ 8 · 10
3
−(−16.57 · 10
3
) = 31.17kN
gdje je
Q = q · L
CB
= 3 · 10
3
· 2.2 = 6.6kN
pa je smjer sile F
A
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.16–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). S obzirom da na oblik dijagrama
transferzalnih sila (transferzalna sila mijenja znak samo u osloncu C), ekstremne vrijednosti
momenata se nalaze u karakterističnim tačkama.
Na osnovu slike 4.16–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
grede AC, a momenta savijanja u osloncu C:
F
max
= −16.57kN
M
max
= −24.86kNm
184 4 Savijanje
0
+F
0
+M
A C
l
C
d
B
F, kN -16.6 -16.6 14.6 8
M, kNm 0 -24.9 -24.9 0

–16.6 kN
F
A
F
C

A
B
C
-24.86 kNm
q
Q
F
8 kN
14.6 kN
ܮ
஼஻
2

Slika 4.16–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
pri čemu su u ovom slučaju (negativan moment savijanja) gornja vlakna grede izložena na
zatezanje, a donja na pritisak.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
b
2
I
=
M
max
b
2
b
4
12
=
6M
max
b
3
< σ
doz
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
I =
b
4
12
iz kojeg se dobija
b =
3
_
6M
max
σ
doz
=
3
_
6 · 24.86 · 10
3
250 · 10
6
= 90.69mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 16.57 · 10
3
2 · 8.224 · 10
−3
= 3MPa < 100MPa = τ
doz
Dimenzionisanje greda 185
gdje je
A = b
2
= (90.686 · 10
−3
)
2
= 8.224 · 10
−3
m
2
pa vrijednost stranice dobivena na osnovu normalnih napona od 90.69 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.17 Za prostu gredu pravougaonog poprečnog presjeka, b ×h, opterećenu kao na
slici 4.17–1, odredi dimenzije presjeka, ako je odnos visine i dužine h : b = 2 : 1. Dozvoljeni
napon na savijanje je σ
doz
= 200 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= L
CD
= 0.1 m, L
AD
= 0.4 m, q
1
= 5 kN/m, q
2
= 5 kN/m.
L
AB
A
D
q
2

C
L
CD
L
AD
B
q
1

Slika 4.17–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.17: Podaci uz zadatak 4.17
L
AB
= 0.1 m q
1
= 5 kN/m σ
doz
= 200 MPa
L
CD
= 0.1 m q
2
= 5 kN/m τ
doz
= 100 MPa
L
AD
= 0.4 m h = 2b
Ovaj zadatak pripada grupi zadataka iz dimenzionisanja greda, pa je postupak rješavanja
identičan onom objašnjenom u ranijim zadacima. Prvo je potrebno naći ekstremne vrijed-
nosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno
je prvo naći reakcije oslonaca A i D, F
A
i F
D
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.17–2 (zbir sila u hor-
izontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom
pravcu):

F
y
= 0 F
A
−Q
1
−Q
2
+ F
D
= 0 (4.17–1)

M
A
= 0 −Q
1
·
L
AB
2
− Q
2
·
L
AC
+ L
AD
2
+ F
D
L
AD
= 0 (4.17–2)
Sada se iz (4.17–2) lako dobija F
D
, a uvrštavanjem u (4.17–1) sila F
A
, odnosno
F
D
=
Q
1
·
L
AB
2
+ Q
2
·
L
AC
+ L
AD
2
L
AD
=
500 ·
0.1
2
+ 500 ·
0.4 + 0.3
2
0.4
= 500N
F
A
= Q
1
+ Q
2
−F
D
= 500 + 500 −500 = 500N
186 4 Savijanje
gdje je
Q
1
= q
1
L
AB
= 5 · 10
3
· 0.1 = 500N
Q
2
= q
2
(L
AD
−L
AC
) = 5 · 10
3
· (0.4 −0.3) = 500N
pa su smjerovi sila F
A
i F
D
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mo-
menata savijanja kao što je dato na slici 4.17–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib
krive dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog op-
terećenja q
1
i q
2
. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke
(položaje djelovanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Ek-
stremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih
sila/momenata.
–500 N
0
+F
0
+M
A B C D
F, N 500 0 0 -500
M, Nm 0 25 25 0
F
A
F
D

A
D
25 Nm
Q
2

q
2

C
B
q
1

Q
1

500 N
Slika 4.17–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.17–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u osloncima
grede i za oslonac A iznosi:
F
max
= 500N
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, transfer-
zalna sila ima vrijednost jednaku nuli u području BC, gdje je vrijednost momenta savijanja
jednaka vrijednostima u tačkama B i C
M
max
= 25Nm
Dimenzionisanje greda 187
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, gornja vlakna grede su napregnuta na pritisak,
a donja na zatezanje. Treba istaći (anti)simetričnost dobivenih dijagrama sila i momenta
savijanja, što se i moglo očekivati s obzirom da su i opterećenje i materijal i poprečni presjek
simetrični u odnosu na sredinu grede.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
2b
2
2
3
b
4
=
3M
max
2b
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h = 2b
I =
b · h
3
12
=
b · (2b)
3
12
=
2
3
b
4
iz kojeg se dobija
b =
3
_
3M
max

doz
=
3
_
3 · 25
2 · 200 · 10
6
= 5.7mm
pa je h = 2b = 2 · 5.7 = 11.4 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 500
2 · 65.52 · 10
−6
= 11.45MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 5.7 · 10
−3
· 11.4 · 10
−3
= 65.52 · 10
−6
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona (5.7 × 11.4 mm) zadovol-
javaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.18 Za prostu gredu kružnog presjeka, opterećenu kao na slici 4.18–1, odredi
dimenzije presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 200 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τ
doz
= 100 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= L
CD
= 0.1 m, L
AD
= 0.4 m, q = 5 kN/m.
L
AB
A
D
q
C
L
CD
L
AD
B
Slika 4.18–1: Opis problema
188 4 Savijanje
R j e š e nj e
Tabela 4.18: Podaci uz zadatak 4.18
L
AB
= 0.1 m q = 5 kN/m σ
doz
= 200 MPa
L
CD
= 0.1 m τ
doz
= 100 MPa
L
AD
= 0.4 m
L
BC
= 0.2 m
Zadatak je sličan prethodnom, pa je i postupak rješavanja identičan, s tim da je poprečni
presjek u ovom slučaju krug. Dakle, prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti momenata
savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći
reakcije oslonaca A i D, F
A
i F
D
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pret-
postavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.18–2 (zbir sila u horizontalnom
pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−Q + F
D
= 0 (4.18–1)

M
A
= 0 −Q·
_
L
AB
+
L
BC
2
_
+ F
D
L
AD
= 0 (4.18–2)
pri čemu je napadna sila kontinuiranog opterećenja na sredini grede, s obzirom na simetri-
čnost opterećenja grede. Sada se iz (4.18–2) lako dobija F
D
, a uvrštavanjem u (4.18–1) sila
F
A
, odnosno
F
D
=

_
L
AB
+
L
BC
2
_
L
AD
=
1 · 10
3
·
_
0.1 +
0.2
2
_
0.4
= 500N
F
A
= Q−F
D
= 1 · 10
3
−500 = 500N
gdje je
Q = q · L
BC
= 5 · 10
3
· 0.2 = 1kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
D
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.18–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib krive
dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opterećenja
q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). I u ovom problemu se ek-
stremne vrijednosti momenata savijanja osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata
(uključujući oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je
transferzalna sila jednaka nuli. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile nalaze se na mjes-
tima djelovanja vanjskih sila/momenata.
Dimenzionisanje greda 189
–500 N
0
+F
0
+M
A B C D
F, N 500 500 -500 -500
M, Nm 0 50 50 0

F
A
F
D

A
D
75 Nm
C
Q
500 N
q
B
50 Nm 50 Nm
Slika 4.18–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.18–2 se zaključuje da su najveći intenziteti transferzalne sile u osloncima
grede i za oslonac A iznosi:
F
max
= 500N
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, trans-
ferzalna sila ima vrijednost jednaku nuli u području BC, na sredini grede, gdje je vrijednost
momenta savijanja jednaka
M
max
= 75Nm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, gornja vlakna grede su napregnuta na pritisak,
a donja na zatezanje. Treba istaći (anti)simetričnost dobivenih dijagrama sila i momenta
savijanja, što se i moglo očekivati s obzirom da su i opterećenje i materijal i poprečni presjek
simetrični u odnosu na sredinu grede.
Sada se koristeći izraz (4–1) greda može dimenzionisati na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
M
max
d
2
d
4
π
64
=
32M
max
d
3
π
< σ
doz
pri čemu je za puni kružni presjek
I =
d
4
π
64
190 4 Savijanje
iz kojeg se dobija
d =
3
_
32M
max
σ
doz
π
=
3
_
32 · 75
200 · 10
6
· π
= 15.63mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5)
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 500
3 · 191.92 · 10
−6
= 3.47MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(15.63 · 10
−3
)
2
π
4
= 191.92 · 10
−6
m
2
pa vrijednost prečnika dobivena na osnovu normalnih napona od 15.63 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.19 Za konzolu kvadratnog poprečnog presjeka stranice b, opterećenu kao na
slici 4.19–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje je
σ
doz
= 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 1.2 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.1 m, L
AC
= 0.2 m, L
AD
= 0.3 m, M
C
= 0.5 kNm, q = 30 kN/m.
L
AB

M
C

q
A
D C
B
L
AC

L
AD

Slika 4.19–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.19: Podaci uz zadatak 4.19
L
AB
= 0.1 m M
C
= 0.5 kNm σ
doz
= 12 MPa
L
AC
= 0.2 m q = 30 kN/m τ
doz
= 1.2 MPa
L
AD
= 0.3 m
I u ovom zadatku se radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće, s tim da u
ovom slučaju imamo kvadratni poprečni presjek i konzolu. Da bismo dimenzionisali kon-
zolu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji
na nju djeluju. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije u osloncu D, M
D
i F
D
, pa
postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo smjerove sile i momenta
Dimenzionisanje greda 191
kao na slici 4.19–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da
nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 −Q + F
D
= 0 (4.19–1)

M
D
= 0 −Q·
_
L
AD

L
AB
2
_
+ M −M
D
= 0 (4.19–2)
Sada se iz (4.19–1) lako dobija F
D
, a iz (4.19–2) moment M
D
, odnosno
F
D
= Q = 3kN
M
D
= −Q·
_
L
AD

L
AB
2
_
+ M = −3 · 10
3
_
0.3 −
0.1
2
_
+ 500 = −250Nm
gdje je
Q = q · L
AB
= 30 · 10
3
· 0.1 = 3kN
pa je smjer momenta M
D
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.19–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata
za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata te oslonaca). Imajući u vidu
dijagram transferzalnih sila (nema nula) jasno je da se ekstremne vrijednosti momenata
savijanja nalaze u karakterističnim tačkama.
Na osnovu slike 4.19–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
konzole AD, a momenta savijanja na mjestu djelovanja momenta M s lijeve strane i iznose:
F
max
= −3kN
M
max
= −450Nm
Treba napomenuti da se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s
obzirom da se radi o kvadratnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja
vlakna jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu su u ovom slučaju (negativan moment
savijanja) gornja vlakna grede izložena na zatezanje, a donja na pritisak. U daljem proračunu
uzimaju se intenziteti momenta i sile.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
b
2
I
=
M
max
b
2
b
4
12
=
6M
max
b
3
< σ
doz
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
I =
b
4
12
iz kojeg se dobija
b =
3
_
6M
max
σ
doz
=
3
_
6 · 450
12 · 10
6
= 60.82mm
192 4 Savijanje
0
+F
0
+M
A B
l
C
l
C
d
D
F, kN 0 -3 -3 -3 -3
M, Nm 0 -150 -450 50 -250
-3 kNm
–450 Nm
F
D

M
D

–250 Nm
M
C

q
A D C
B
50 Nm
150 Nm
Slika 4.19–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 3 · 10
3
2 · 3.699 · 10
−3
= 1.216MPa > 1.2MPa = τ
doz
gdje je
A = b
2
= (60.82 · 10
−3
)
2
= 3.699 · 10
−3
m
2
pa vrijednost stranice dobivena na osnovu normalnih napona od 60.82 mm ne zadovol-
java tangencijalne napona. Dakle, dimenzionisanje se mora uraditi prema tangencijalnim
naponima koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3F
max
2b
2
< τ
doz
na osnovu kojeg je
b =
_
3F
max

doz
=
_
3 · 3 · 10
3
2 · 1.2 · 10
6
= 61.24mm
pa je najmanja dimenzija grede koja zadovoljava i normalne i tangencijalne napone 61.24
mm.
Dimenzionisanje greda 193
Zadatak 4.20 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 1.5, opte-
rećenu kao na slici 4.20–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σ
doz
= 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 2 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.5 m, L
AC
= 1 m, q
0
= 10 kN/m.
L
AB
A
q
0

C
L
AC
B
Slika 4.20–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.20: Podaci uz zadatak 4.20
L
AB
= 0.5 m q
0
= 10 kN/m σ
doz
= 12 MPa
L
AC
= 1 m h = 1.5b τ
doz
= 2 MPa
I ovdje se radi o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće, s tim da u ovom slučaju
imamo pravougaoni poprečni presjek s poznatim odnosom stranica. Da bismo dimenzionisali
gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji
djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i C, F
A
i F
C
, pa
postavljamo dvije jednačine ravnoteže, pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
prema gore kao na slici 4.20–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s
obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−Q
1
−Q
2
+ F
C
= 0 (4.20–1)

M
A
= 0 −Q
1
·
2
3
L
AB
−Q
2
·
_
L
AB
+
1
3
L
BC
_
+ F
C
· L
AC
= 0 (4.20–2)
Sada se iz (4.20–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.20–1) sila F
A
, odnosno
F
C
=
Q
1
·
2
3
L
AB
+ Q
2
·
_
L
AB
+
1
3
L
BC
_
L
AC
=
2.5 · 10
3
·
2
3
· 0.5 + 2.5 · 10
3
·
_
0.5 +
1
3
0.5
_
1
= 2.5kN
F
A
= Q
1
+ Q
2
−F
C
= 2.5 · 10
3
+ 2.5 · 10
3
−2.5 · 10
3
= 2.5kN
gdje je
Q
1
= Q
2
=
1
2
q
0
L
AB
=
1
2
q
0
L
BC
=
1
2
10 · 10
3
· 0.5 = 2.5kN
194 4 Savijanje
L
BC
= L
AC
−L
AB
= 1 −0.5 = 0.5m
pa su smjerovi sila F
A
i F
B
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mo-
menata savijanja kao što je dato na slici 4.20–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib
krive dijagrama sila ispod trouglastog opterećenja jednak vrijednosti opterećenja za pos-
matrani položaj, odnosno da se linearno mijenja, pa je transferzalna sila polinom drugog
reda. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelo-
vanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Ekstremne vrijed-
nosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila i/ili
momenata. U slučaju ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, potrebno je provjeriti
mjesta na kojima je tranferzalna sila jednaka nuli, a to je na sredini grede. Inače, dobiveni
dijagrami transferzalnih sila i momenata savijanja (vidi se da su (anti)simetrični) su očeki-
vani s obzirom na simetričnost opterećenja, raspodjele materijala i geometrije grede u odnosu
na sredinu grede.
q
0

2.5 kN
–2.5 kN
0
+F
0
+M
A B C
F, kN 2.5 0 -2.5
M, Nm 0 833 0
F
A
F
C

A
833 Nm
C
Q
B
Q 2
3
ܮ
஺஻

ܮ
஻஼
3

Slika 4.20–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.20–2 se zaključuje da su najveći intenziteti transferzalne sile u osloncima
grede, a momenta savijanja u sredini grede, i iznose:
F
max
= 2.5kN
M
max
= 0.833Nm
Pošto je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna grede su napregnuta na pritisak, a donja
na zatezanje.
Dimenzionisanje greda 195
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
h
2
3
16
b
3
· h
=
8M
max
3 · b
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1.5
I =
b · h
3
12
=
b · h
2
· h
12
=
b · (1.5b)
2
· h
12
=
3
16
b
3
· h
iz kojeg se dobija
b =
3
_
8M
max

doz
=
3
_
8 · 0.833 · 10
3
3 · 12 · 10
6
= 57mm
pa je h = 1.5b = 1.5 · 57 = 85.5 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 2.5 · 10
3
2 · 4.873 · 10
−3
= 0.77MPa < 2MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 57 · 10
−3
· 85.5 · 10
−3
= 4.873 · 10
−3
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona (57 × 85.5 mm) zadovol-
javaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.21 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 2, optere-
ćenu kao na slici 4.21–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σ
doz
= 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 2.5 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 1 m, L
AC
= 2 m, q
0
= 10 kN/m.
L
AB
A
q
0

C
L
AC
B
q
0

Slika 4.21–1: Opis problema
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom (razlika je u postavci trouglastog opterećenja) pa je postu-
pak rješavanja identičan. I ovdje se radi o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće pri
196 4 Savijanje
Tabela 4.21: Podaci uz zadatak 4.21
L
AB
= 1 m q
0
= 10 kN/m σ
doz
= 12 MPa
L
AC
= 2 m h = 2b τ
doz
= 2.5 MPa
čemu je poprečni presjek pravougaonik s poznatim odnosom stranica. Da bismo dimenzion-
isali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila
koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i C, F
A
i F
C
,
pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže, pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
prema gore kao na slici 4.21–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s
obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−Q
1
−Q
2
+ F
C
= 0 (4.21–1)

M
A
= 0 −Q
1
·
1
3
L
AB
−Q
2
·
_
L
AB
+
2
3
L
BC
_
+ F
C
· L
AC
= 0 (4.21–2)
Sada se iz (4.21–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.21–1) sila F
A
, odnosno
F
C
=
Q
1
·
1
3
L
AB
+ Q
2
·
_
L
AB
+
2
3
L
BC
_
L
AC
=
5 · 10
3
·
1
3
· 1 + 5 · 10
3
·
_
1 +
2
3
1
_
2
= 5kN
F
A
= Q
1
+ Q
2
−F
C
= 5 · 10
3
+ 5 · 10
3
−5 · 10
3
= 5kN
gdje je
Q
1
= Q
2
=
1
2
q
0
L
AB
=
1
2
q
0
L
BC
=
1
2
10 · 10
3
· 1 = 5kN
L
BC
= L
AC
−L
AB
= 2 −1 = 1m
pa su smjerovi sila F
A
i F
B
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.21–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib krive
dijagrama sila ispod trouglastog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opterećenja
q, odnosno da se linearno mijenja za posmatrani presjek, pa je transferzalna sila polinom
drugog reda (vidjeti razliku s dijagramima iz prethodnog zadatka). Na slici su date i vrijed-
nosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata te krajeve
djelovanja kontinuiranog opterećenja). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije,
nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata (oslonci). U slučaju ekstremnih
vrijednosti momenata savijanja, potrebno je provjeriti mjesta na kojima je tranferzalna sila
jednaka nuli ili gdje mijenja predznak, a to je na sredini grede. Inače, dobiveni dijagrami
transferzalnih sila i momenata savijanja (vidi se da su (anti)simetrični) su očekivani s obzi-
rom na simetričnost opterećenja, raspodjele materijala i geometrije grede u odnosu na njenu
sredinu.
Na osnovu slike 4.21–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u
osloncima grede, a momenta savijanja u sredini grede, i iznose:
F
max
= 5kN
Dimenzionisanje greda 197
q
0
q
0

0
+F
0
+M
A B C
F, kN 5 0 -5
M, kNm 0 1.67 0
F
A
F
C

A
1.67 kNm
C
Q
B
Q
ܮ
஺஻
3

2
3
ܮ
஻஼

5 kN
–5 kN
Slika 4.21–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
M
max
= 1.677Nm
Pošto je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna grede su napregnuta na pritisak, a donja
na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
h
2
1
3
b
3
· h
=
3M
max
2 · b
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 2
I =
b · h
3
12
=
b · h
2
· h
12
=
b · (2b)
2
· h
12
=
1
3
b
3
· h
iz kojeg se dobija
b =
3
_
3M
max

doz
=
3
_
3 · 1.667 · 10
3
2 · 12 · 10
6
= 59.28mm
pa je h = 2b = 2 · 59.28 = 118.56 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 5 · 10
3
2 · 7.029 · 10
−3
= 1.1MPa < 2.5MPa = τ
doz
198 4 Savijanje
gdje je
A = bh = 59.28 · 10
−3
· 118.56 · 10
−3
= 7.029 · 10
−3
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona (59.28 ×118.56 mm) zado-
voljavaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.22 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka odnosa vanjskog i un-
utrašnjeg prečnika 1.2, opterećenu kao na slici 4.22–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka,
ako je dozvoljeni napon na savijanje je σ
doz
= 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je
τ
doz
= 50 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.1 m, L
AC
= 0.4 m, q = 30 kN/m, M = 1 kNm.
M
L
AB

A C
L
BC

B
q
Slika 4.22–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.22: Podaci uz zadatak 4.22
L
AB
= 0.1 m q = 30 kN/m σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 0.4 m M = 1 kNm τ
doz
= 50 MPa
L
BC
= 0.3m d
v
= 1.2d
u
I u ovom zadatku možemo slijediti postupak rješavanja kao u prethodnim zadacima, s tim
da moramo imati na umu da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku. Da bismo
našli dimenzije poprečnog presjeka grede, neophodno je naći ekstremne vrijednosti mome-
nata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći
reakcije oslonaca B i C pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.22–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):

F
y
= 0 F
B
−Q + F
C
= 0 (4.22–1)

M
B
= 0 − M + Q·
L
BC
2
−F
C
· L
BC
= 0 (4.22–2)
gdje je
Q = qL
BD
= 30 · 10
3
· 0.3 = 9kN
Sada se iz (4.22–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.22–1) sila F
B
, odnosno
F
C
=
−M + Q·
L
BC
2
L
BC
=
−1 · 10
3
+ 9 · 10
3
·
0.3
2
0.3
= 1.167kN
F
B
= Q−F
C
= 9 · 10
3
−1.167 · 10
3
= 7.833kN
Dimenzionisanje greda 199
pa su smjerovi reakcija oslonca pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.22–2. Pri tome treba voditi računa o sljedećem:
i) vrijednost sile u dijagramu jednaka je nuli u dijelu grede AB, jer s lijeve strane oslonca
B nema opterećenja silama, ii) kriva dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja ima
konstantan nagib q od početka do kraja opterećenja. Na slici su date i vrijednosti sila i mo-
menata za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata, s osloncima, te krajeve
djelovanja kontinuiranog opterećenja). Za razliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijed-
nosti momenata savijanja se osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući
oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna
sila jednaka nuli. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima
djelovanja vanjskih sila/momenata.
0
+F
0
+M
A B
l
B
d
C
F, kN 0 0 7.83 -1.17
M, kNm -1 -1 -1 0
7.83 kN
F
A

F
C

A C
B
Q
22.7 Nm
M
q
0.039 m
–1 kNm
L
BC
/2
–1.17 kN
Slika 4.22–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.22–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u osloncu
B grede i iznosi:
F
max
= 7.833kN
Što se tiče momenta savijanja, treba samo provjeriti da li je ispod kontinuiranog opterećenja
vrijednost momenta po apsolutnoj vrijednosti veća od vrijednosti u dijelu AB ili ne. U
tu svrhu treba provjeriti vrijednost momenta savijanja na mjestu gdje je transferzalna sila
jednaka nuli, a to je u presjeku na daljini x od oslonca D u kojoj je F
x
= 0, tj.
F
x
= −F
C
+ q · x = 0
200 4 Savijanje
odnosno
x =
F
C
q
=
1.167 · 10
3
30 · 10
3
= 0.0389m
u kojoj je vrijednost momenta jednaka
M(x) = F
C
· x −q ·
x
2
2
= 1.167 · 10
3
· 0.0389 −30 · 10
3
·
0.0389
2
2
= 22.7Nm
Dakle, ekstremna vrijednost momenta savijanja je u dijelu grede AB i iznosi
M
max
= −1kNm
Treba napomenuti da se u daljem proračunu uzima apsolutna vrijednost momenta, s naz-
nakom da su gornja vlakna vratila izložena na zatezanje, a donja na pritisak (moment
savijanja je negativan).
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
d
v
2
I
=
M
max
d
v
2
d
4
v
π
64
(1 −ψ
4
)
=
32M
max
d
3
v
π(1 −ψ
4
)
< σ
doz
pri čemu je za kružni prstenasti presjek
I =
d
4
v
π
64
(1 −ψ
4
) ψ =
d
u
d
v
=
1
1.2
= 0.8333
iz kojeg se dobija
d
v
=
3
¸
32M
max
σ
doz
π(1 −ψ
4
)
=
3
¸
32 · 1 · 10
3
100 · 10
6
· π(1 −0.8333
4
)
= 58.16mm
i
d
u
=
d
v
1.2
=
58.16 · 10
3
1.2
= 48.5mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–6)
τ
max
=
4F
max
3A
_
d
2
v
+ d
v
· d
u
+ d
2
u
d
2
v
+ d
2
u
_
=
4 · 7.833 · 10
3
3 · 811.77 · 10
−6
_
58.16
2
+ 58.16 · 48.47 + 48.47
2
58.16
2
+ 48.47
2
_
τ
max
= 19.2MPa < 50MPa = τ
doz
gdje je
A =
(d
2
v
−d
2
u

4
=
_
(58.16 · 10
−3
)
2
−(48.467 · 10
−3
)
2
¸
π
4
= 811.774 · 10
−6
m
2
pa vrijednost dimenzija dobivena na osnovu normalnih napona zadovoljava i tangencijalne
napone.
Dimenzionisanje greda 201
Zadatak 4.23 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka odnosa vanjskog i un-
utrašnjeg prečnika 1.25, opterećenu kao na slici 4.23–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka,
ako je dozvoljeni napon na savijanje σ
doz
= 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je
τ
doz
= 50 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.3 m, L
AC
= 0.6 m, L
AD
= 0.8 m, q = 10 kN/m, F=5 kN.
L
AC

L
AD

q
L
AB

A C D
B
F
Slika 4.23–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.23: Podaci uz zadatak 4.23
L
AB
= 0.3 m q = 10 kN/m σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 0.6 m F = 5 kN τ
doz
= 50 MPa
L
AD
= 0.8m d
v
= 1.25d
u
L
CD
= 0.2m
S obzirom da je poprečni presjek isti kao u prethodnom zadatku (kružni prstenasti)
možemo slijediti isti postupak rješavanja. Neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i
C, F
A
i F
C
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje
reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.23–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno
postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):

F
y
= 0 F
A
−F + F
C
−Q = 0 (4.23–1)

M
A
= 0 −F · L
AB
+ F
C
· L
AC
−Q·
L
AC
+ L
AD
2
= 0 (4.23–2)
gdje je
Q = qL
CD
= 10 · 10
3
· 0.2 = 2kN
Sada se iz (4.23–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.23–1) sila F
A
, odnosno
F
C
=
F · L
AB
+ Q·
L
AC
+ L
AD
2
L
AC
=
5 · 10
3
· 0.3 + 2 · 10
3
·
0.6 + 0.8
2
0.6
= 4.833kN
F
A
= Q−F
C
+ F = 2 · 10
3
−4.833 · 10
3
+ 5 · 10
3
= 2.167kN
pa su smjerovi reakcija oslonca pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.23–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata
202 4 Savijanje
za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata, s osloncima, te krajeve djelo-
vanja kontinuiranog opterećenja). S obzirom da je kontinuirano opterećenje na prepustu kao
jedino opterećenje, ekstremne vrijednosti momenta savijanja nalaze se u karakterističnim
tačkama. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih
sila/momenata.
q
A C D B
0
+F
2.17 kN
–2.83 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
F, kN 2.17 2.17 -2.83 -2.83 2 0
M, Nm 0 650 650 -200 -200 0

–200 Nm
F
A
F
C

Q
F
2 kN
650 Nm
Slika 4.23–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.23–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u dijelu
grede BC, dok je ekstremna vrijednost momenta savijanja na mjestu djelovanja sile F, a
iznose:
F
max
= 7.833kN
M
max
= 650Nm
S obzirom na pozitivan predznak maksimalnog momenta savijanja gornja vlakna grede
izložena na pritisak, a donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
d
v
2
I
=
M
max
d
v
2
d
4
v
π
64
(1 −ψ
4
)
=
32M
max
d
3
v
π(1 −ψ
4
)
< σ
doz
pri čemu je za kružni prstenasti presjek
I =
d
4
v
π
64
(1 −ψ
4
) ψ =
d
u
d
v
=
1
1.25
= 0.8
Dimenzionisanje greda 203
iz kojeg se dobija
d
v
=
3
¸
32M
max
σ
doz
π(1 −ψ
4
)
=
3
¸
32 · 650
100 · 10
6
· π(1 −0.8
4
)
= 48.22mm
i
d
u
=
d
v
1.25
=
48.22 · 10
3
1.25
= 38.58mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–6)
τ
max
=
4F
max
3A
_
ψ
2
+ ψ + 1
ψ
2
+ 1
_
=
4 · 2.833 · 10
3
3 · 657.512 · 10
−6
_
0.8
2
+ 0.8 + 1
0.8
2
+ 1
_
τ
max
= 5.746MPa < 50MPa = τ
doz
gdje je
A =
(d
2
v
−d
2
u

4
=
_
(48.22 · 10
−3
)
2
−(38.58 · 10
−3
)
2
¸
π
4
= 657.512 · 10
−6
m
2
pa vrijednost dimenzija dobivena na osnovu normalnih napona zadovoljava i tangencijalne
napone.
Zadatak 4.24 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka vanjskog prečnika d
1
=
50 mm, opterećenu kao na slici 4.24–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka (unutrašnji
prečnik), ako je dozvoljeni napon na savijanje σ
doz
= 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni
napon je τ
doz
= 50 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.4 m, L
AC
= 1 m, L
AC
= 1.2 m, F
B
= 5 kN, M
D
=1 kNm.
M
D

L
AB

A D B
L
AC

C
F
B

L
AD

Slika 4.24–1: Opis problema
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom, s tim da je umjesto odnosa unutrašnjeg i vanjskog prečnika
grede, poznat vanjski prečnik pa je neophodno naći unutrašnji (na primjer, preko izračunatog
odnosa). Da bismo našli dimenzije poprečnog presjeka grede, neophodno je naći ekstremne
204 4 Savijanje
Tabela 4.24: Podaci uz zadatak 4.24
L
AB
= 0.4 m F
B
= 5 kN σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 1 m M
D
= 1 kNm τ
doz
= 50 MPa
L
AD
= 1.2 m d
1
= 50 mm
vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu ne-
ophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i C, F
A
i F
C
, pa postavljamo dvije jednačine
ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.24–2
(zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih
opterećenja):

F
y
= 0 F
A
−F
B
+ F
C
= 0 (4.24–1)

M
A
= 0 −F
B
· L
AB
+ F
C
· L
AC
−M
D
= 0 (4.24–2)
Sada se iz (4.24–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.24–1) sila F
A
, odnosno
F
C
=
M
D
+ F
B
· L
AB
L
AC
=
1 · 10
3
+ 5 · 10
3
· 0.4
1
= 3kN
F
A
= F
B
−F
C
= 5 · 10
3
−3 · 10
3
= 2kN
pa su smjerovi reakcija oslonca pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.24–2, na kojoj su date i vrijednosti transferzalnih sila
i momenata savijanja u karakterističnim tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih optere-
ćenja, ekstremne vrijednosti transferzalne sile i momenata nalaze se na mjestima djelovanja
vanjskih sila/momenata.
Na osnovu slike 4.24–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u dijelu
BC grede, a momenta savijanja na prepustu CD, i iznose:
F
max
= 3kN
M
max
= −1kNm
Treba napomenuti da se u daljem proračunu uzima intenzitet momenta, s naznakom da
su gornja vlakna vratila izložena na zatezanje, a donja na pritisak (moment savijanja je
negativan).
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
d
1
1
I
=
M
max
d
1
2
d
4
1
π
64
(1 −ψ
4
)
=
32M
max
d
3
1
π(1 −ψ
4
)
< σ
doz
pri čemu je za kružni prstenasti presjek
I =
d
4
1
π
64
(1 −ψ
4
)
iz kojeg se dobija
ψ =
4
¸
1 −
32M
max
σ
doz
· d
3
1
π
=
4
¸
1 −
32 · 1 · 10
3
150 · 10
6
· (50 · 10
−3
)
3
π
= 0.822
Dimenzionisanje greda 205
0
+F
–3 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
F, kN 2 2 -3 -3 0 0
M, kNm 0 0.8 0.8 -1 -1 0
2 kN
0.8 kNm
F
A

F
C

M
D

A
C D B
–1 kNm
F
B

Slika 4.24–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
pa je
d
2
= d
1
· ψ = 50 · 10
−3
· 0.822 = 41.105mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–6)
τ
max
=
4F
max
3A
_
d
2
1
+ d
1
· d
2
+ d
2
2
d
2
1
+ d
2
2
_
=
4 · 3 · 10
3
3 · 636.5 · 10
−6
_
50
2
+ 50 · 41.105 + 41.105
2
50
2
+ 41.105
2
_
τ
max
= 9.37MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
(d
2
1
−d
2
2

4
=
_
(50 · 10
−3
)
2
−(41.105 · 10
−3
)
2
¸
π
4
= 636.5 · 10
−6
m
2
pa vrijednost dimenzija dobivena na osnovu normalnih napona zadovoljava i tangencijalne
napone.
Zadatak 4.25 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka vanjskog prečnika d
1
=
45 mm, opterećenu kao na slici 4.25–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka (unutrašnji
206 4 Savijanje
prečnik), ako je dozvoljeni napon na savijanje σ
doz
= 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni
napon je τ
doz
= 50 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.4 m, L
AC
= 1 m, L
AD
= 1.2 m, F
B
= 5 kN, M
C
=1 kNm.
M
C

L
AB

A D C
F
B

L
AC

L
AD

B
Slika 4.25–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.25: Podaci uz zadatak 4.25
L
AB
= 0.4 m F
B
= 5 kN σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 0.5 m M
D
= 1 kNm τ
doz
= 50 MPa
L
AD
= 1.2 m d
1
= 45 mm
Tip zadatka je identičan prethodnom pa je i način rješavanja isti. Da bismo našli dimenzije
poprečnog presjeka grede, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i
transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca
A i D, F
A
i F
D
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje
reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.25–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno
postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):

F
y
= 0 F
A
−F
B
+ F
D
= 0 (4.25–1)

M
A
= 0 −F
B
· L
AB
−M
C
+ F
D
· L
AD
= 0 (4.25–2)
Sada se iz (4.25–2) lako dobija F
D
, a uvrštavanjem u (4.25–1) sila F
A
, odnosno
F
D
=
M
C
+ F
B
· L
AB
L
AD
=
1 · 10
3
+ 5 · 10
3
· 0.4
1.2
= 2.5kN
F
A
= F
B
− F
D
= 5 · 10
3
−2.5 · 10
3
= 2.5kN
pa su smjerovi reakcija oslonca pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.25–2, na kojoj su date i vrijednosti transferzalnih sila
i momenata savijanja u karakterističnim tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih optere-
ćenja, ekstremne vrijednosti transferzalne sile i momenata nalaze se na mjestima djelovanja
vanjskih sila/momenata.
Na osnovu slike 4.25–2 se zaključuje da je intenzitet transferzalne sile konstantan čitavom
dužinom grede (mijenja predznak u presjeku B), a momenta savijanja na mjestu djelovanja
sile F
B
, i iznose:
F
max
= 2.5kN
Dimenzionisanje greda 207
0
+F
–2.5 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
F, kN 2.5 2.5 -2.5 -2.5 -2.5 -2.5
M, kNm 0 1 1 -0.5 0.5 0
2.5 kN
1 kNm
F
A

F
D

M
C

A
C D B
F
B

–0.5 kNm
0.5 kNm

Slika 4.25–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
M
max
= 1kNm
Treba napomenuti da su na mjesto najvećeg momenta savijanja gornja vlakna vratila izlo-
žena na pritisak, a donja na zatezanje (moment savijanja je pozitivan).
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
d
1
2
I
=
M
max
d
1
2
d
4
1
π
64
(1 − ψ
4
)
=
32M
max
d
3
1
π(1 −ψ
4
)
< σ
doz
pri čemu je za kružni prstenasti presjek
I =
d
4
1
π
64
(1 −ψ
4
)
iz kojeg se dobija
ψ =
4
¸
1 −
32M
max
σ
doz
· d
3
1
π
=
4
¸
1 −
32 · 1 · 10
3
200 · 10
6
· (50 · 10
−3
)
3
π
= 0.815
pa je
d
2
= d
1
· ψ = 45 · 10
−3
· 0.815 = 36.67mm
208 4 Savijanje
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–6)
τ
max
=
4F
max
3A
_
d
2
1
+ d
1
· d
2
+ d
2
2
d
2
1
+ d
2
2
_
=
4 · 2.5 · 10
3
3 · 534.14 · 10
−6
_
45
2
+ 45 · 36.67 + 36.67
2
45
2
+ 36.67
2
_
τ
max
= 9.297MPa < 100MPa = τ
doz
gdje je
A =
(d
2
1
− d
2
2

4
=
_
(45 · 10
−3
)
2
−(36.67 · 10
−3
)
2
¸
π
4
= 534.14 · 10
−6
m
2
pa vrijednost dimenzija dobivena na osnovu normalnih napona zadovoljava i tangencijalne
napone.
Zadatak 4.26 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 2, optere-
ćenu kao na slici 4.26–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σ
doz
= 10 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 0.8 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.3 m, L
AC
= 0.5 m, L
AD
= 0.6 m, F
B
= 1 kN, F
D
=1 kN.
L
AB

A D C
F
B

L
AC

L
AD

F
D

B
Slika 4.26–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.26: Podaci uz zadatak 4.26
L
AB
= 0.3 m F
B
= 1 kN σ
doz
= 10 MPa
L
AC
= 0.5 m F
D
= 1 kN τ
doz
= 0.8 MPa
L
AD
= 0.6 m h = 2b
Ovaj zadatak pripada grupi zadataka iz dimenzionisanja greda s pravougaonim poprečnim
presjekom poznatog odnosa visine i širine, pa je postupak rješavanja identičan onom objašn-
jenom u zadatku 4.17. Prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i
transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca
A i C, F
A
i F
C
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje
Dimenzionisanje greda 209
reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.26–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno
postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−F
B
+ F
C
+ F
D
= 0 (4.26–1)

M
A
= 0 −F
B
· L
AB
+ F
C
· L
AC
+ F
D
L
AD
= 0 (4.26–2)
Sada se iz (4.26–2) lako dobija F
C
, a uvrštavanjem u (4.26–1) sila F
A
, odnosno
F
C
=
F
B
· L
AB
−F
D
· L
AD
L
AC
=
1 · 10
3
· 0.3 −1 · 10
3
· 0.6
0.5
= −600N
F
A
= F
B
−F
C
−F
D
= 1000 −(−600) −1000 = 600N
pa je smjer sile F
C
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.26–2 uz vrijednosti sila i momenata u karakterističnim
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranog opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne
sile i momenta savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
600 N
0
+F
–1 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
F, kN 0.6 0.6 -0.4 -0.4 -1 -1
M, Nm 0 180 180 100 100 0
180 Nm
F
A

F
C

A
C D B
F
B

–400 Nm
100 Nm

F
D

Slika 4.26–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.26–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile duž
prepusta CD, a momenta na mjestu djelovanja sile F
B
, i iznose:
F
max
= −1kN
M
max
= 180Nm
210 4 Savijanje
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost momenta, gornja vlakna grede su napregnuta
na pritisak, a donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
2b
2
2
3
b
4
=
3M
max
2b
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h = 2b
I =
b · h
3
12
=
b · (2b)
3
12
=
2
3
b
4
iz kojeg se dobija
b =
3
_
3M
max

doz
=
3
_
3 · 180
2 · 10 · 10
6
= 30mm
pa je h = 2b = 2 · 30 = 60 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se
apsolutna vrijednost sile)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 1000
2 · 1800 · 10
−6
= 0.833MPa > 0.8MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 30 · 10
−3
· 60 · 10
−3
= 1800 · 10
−6
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona ne zadovoljavaju tangenci-
jalne napone. Zbog toga se dimenzionisanje mora uraditi koristeći izraz
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3F
max
2 · b · 2b
=
3F
max
4b
2
=< τ
doz
po kojem je
b =
_
3F
max

doz
=
_
3 · 1000
4 · 0.8 · 10
6
= 30.62mm
odnosno h = 2b = 2 · 30.62 = 61.2 mm. Dakle, potrebne dimenzije poprečnog presjeka grede
su 30.6 ×61.2 mm
2
.
Zadatak 4.27 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 0.5, opte-
rećenu kao na slici 4.27–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σ
doz
= 15 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 2 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.15 m, L
AC
= 0.35 m, L
AD
= 0.6 m, F
B
= 5 kN, F
C
=3 kN.
R j e š e nj e
Ovaj zadatak pripada grupi zadataka iz dimenzionisanja greda s pravougaonim poprečnim
presjekom poznatog odnosa visine i širine, pa je postupak rješavanja identičan rješavanju
Dimenzionisanje greda 211
L
AB

A D C
F
B

L
AC

L
AD

F
C

B
Slika 4.27–1: Opis problema
Tabela 4.27: Podaci uz zadatak 4.27
L
AB
= 0.15 m F
B
= 5 kN σ
doz
= 15 MPa
L
AC
= 0.35 m F
C
= 3 kN τ
doz
= 2 MPa
L
AD
= 0.6 m b = 2h
prethodnog zadatka. Prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i
transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca
A i D, F
A
i F
D
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje
reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.27–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno
postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−F
B
+ F
C
+ F
D
= 0 (4.27–1)

M
A
= 0 −F
B
· L
AB
+ F
C
· L
AC
+ F
D
L
AD
= 0 (4.27–2)
Sada se iz (4.27–2) lako dobija F
D
, a uvrštavanjem u (4.27–1) sila F
A
, odnosno
F
D
=
F
B
· L
AB
−F
C
· L
AC
L
AD
=
5 · 10
3
· 0.15 −3 · 10
3
· 0.35
0.6
= −500N
F
A
= F
B
−F
C
−F
D
= 5000 −3000 −(−500) = 2.5kN
pa je smjer sile F
D
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.27–2 uz vrijednosti sila i momenata u karakterističnim
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranog opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne
sile i momenta savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
Na osnovu slike 4.27–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u dijelu
AC (mijenja predznak u B), a momenta na mjestu djelovanja sile F
B
, i iznose:
F
max
= 2.5kN
M
max
= 375Nm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost momenta, gornja vlakna grede su napregnuta
na pritisak, a donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
h
2
1
6
h
4
=
3M
max
h
3
< σ
doz
212 4 Savijanje
–2.5 kN
0.5 kN
125 Nm
0
+F
2.5 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
F, kN 2.5 2.5 -2.5 -2.5 0.5 0.5
M, Nm 0 375 375 125 125 0
375 Nm
F
A

F
D

A C D B
F
B

100 Nm

F
C

Slika 4.27–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom širine i visine b = 2h
I =
b · h
3
12
=
2h· (h)
3
12
=
1
6
h
4
iz kojeg se dobija
b =
3
_
3M
max
σ
doz
=
3
_
3 · 375
15 · 10
6
= 42.17mm
pa je b = 2h = 2 · 41.17 = 84.34 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 2.5 · 10
3
2 · 3.557 · 10
−3
= 1.054MPa < 2MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 84.34 · 10
−3
· 42.17 · 10
−3
= 3.557 · 10
−3
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona zadovoljavaju i tangenci-
jalne napone.
Zadatak 4.28 Za gredu kružnog poprečnog presjeka prečnika d, opterećenu kao na slici
4.28–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje σ
doz
= 100
Dimenzionisanje greda 213
MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 50 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.4 m, L
AC
= 1 m, L
AD
= 1.2 m, L
AE
= 1.5 m, F
B
= 10 kN, F
C
= 2
kN, M
E
=1 kNm.
M
E

L
AB

A E B
L
AD

D
F
B

L
AE

C
L
AC

F
C

Slika 4.28–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.28: Podaci uz zadatak 4.28
L
AB
= 0.4 m F
B
= 10 kN σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 1 m F
C
= 2 kN τ
doz
= 50 MPa
L
AD
= 1.2 m M
E
= 1 kNm
L
AE
= 1.5 m
Zadatak je sličan prethodnom, pa je i postupak rješavanja identičan, s tim da je poprečni
presjek u ovom slučaju krug. Dakle, prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti momenata
savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći
reakcije oslonaca A i D, F
A
i F
D
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pret-
postavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.28–2 (zbir sila u horizontalnom
pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−F
B
+ F
C
+ F
D
= 0 (4.28–1)

M
A
= 0 −F
B
· L
AB
+ F
C
· L
AC
+ F
D
L
AD
−M
E
= 0 (4.28–2)
Sada se iz (4.28–2) lako dobija F
D
, a uvrštavanjem u (4.28–1) sila F
A
, odnosno
F
D
=
F
B
· L
AB
−F
C
· L
AC
+ M
E
L
AD
=
10 · 10
3
· 0.4 −2 · 10
3
· 1 + 1 · 10
3
1.2
= 2.5kN
F
A
= F
B
−F
C
−F
D
= 10 · 10
3
− 2 · 10
3
−2.5 · 10
3
= 5.5kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
D
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.28–2 uz vrijednosti sila i momenata u karakterističnim
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranog opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne
sile i momenta savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata (uključu-
jući i reakcije oslonaca).
214 4 Savijanje
0
+F
–2.5 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
l
D
d
E
F, kN 5.5 5.5 -4.5 -4.5 -2.5 -2.5 0 0
M, kNm 0 2.2 2.2 -0.5 -0.5 -1 -1 -1
5.5 kN
2.2 kNm
F
A

F
D

M
E

A
C D B
–1 kNm
–500 Nm
F
B

F
C

–4.5 kN
E
Slika 4.28–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.28–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u dijelu
grede AB, a momenta ispod djelovanja sile F
B
, i iznose:
F
max
= 5.5kN
M
max
= 2.2kNm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost momenta savijanja, gornja vlakna grede
su napregnuta na pritisak, a donja na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
d
2
I
=
M
max
d
2
d
4
π
64
=
32M
max
d
3
π
< σ
doz
pri čemu je za puni kružni presjek
I =
d
4
π
64
iz kojeg se dobija
d =
3
_
32M
max
σ
doz
π
=
3
_
32 · 2.2 · 10
3
100 · 10
6
· π
= 60.74mm
Dimenzionisanje greda 215
Nakon dimenzionisanja greda koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5)
τ
doz
=
4F
max
3A
=
4 · 5.5 · 10
3
3 · 2.898 · 10
−3
= 2.53MPa < 50MPa = τ
doz
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(60.74 · 10
−3
)
2
π
4
= 2.898 · 10
−3
m
2
pa vrijednost prečnika dobivena na osnovu normalnih napona od 60.74 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.29 Za gredu kvadratnog poprečnog presjeka stranice b, opterećenu kao na slici
4.29–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje σ
doz
= 100
MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 70 MPa.
Ostali podaci: L
AB
= 0.4 m, L
AC
= 1 m, L
AD
= 1.2 m, L
AE
= 1.5 m, F
B
= 10 kN,
M
C
= 1 kNm, F
E
=2 kN.
M
C

L
AB

A E B
L
AD

D
F
B

L
AE

C
L
AC

F
E

Slika 4.29–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 4.29: Podaci uz zadatak 4.29
L
AB
= 0.4 m F
B
= 10 kN σ
doz
= 100 MPa
L
AC
= 1 m M
C
= 1 kN/m τ
doz
= 70 MPa
L
AD
= 1.2 m F
E
= 2 kN
L
AE
= 1.5 m
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija
čvrstoće, s tim da u ovom slučaju imamo kvadratni poprečni presjek. Da bismo dimenzion-
isali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila
koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i D, F
A
i F
D
,
pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
prema gore kao na slici 4.29–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s
obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):

F
y
= 0 F
A
−F
B
+ F
D
+ F
E
= 0 (4.29–1)
216 4 Savijanje

M
A
= 0 −F
B
· L
AB
−M
C
+ F
D
· L
AD
+ F
E
· L
AE
= 0 (4.29–2)
Sada se iz (4.29–2) lako dobija F
D
, a uvrštavanjem u (4.29–1) sila F
A
, odnosno
F
D
=
F
B
· L
AB
+ M
C
−F
E
· L
AE
L
AD
=
10 · 10
3
· 0.4 + 1 · 10
3
−2 · 10
3
· 1.5
1.2
= 1.667kN
F
A
= F
B
− F
D
−F
E
= 10 · 10
3
−1.667 · 10
3
−2 · 10
3
= 6.333kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
D
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.29–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). S obzirom da nema kontinuira-
nog opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne sile i momenta nalaze se na mjestima
djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući i reakcije oslonaca).
0
+F
–1.3 kN
0
+M
A B
l
B
d
C
l
C
d
D
l
D
d
E
F, kN 6.3 6.3 -3.7 -3.7 -3.7 -3.7 -1.3 -1.3
M, kNm 0 2.5 2.5 0.33 1.33 0.6 0.6 0
6.3 kN
2.5 kNm
F
A

F
D

M
C

A
C D B
F
B

F
E

–3.7 kN
E
0.33 kNm
1.33 kNm
0.6 kNm
Slika 4.29–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.29–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
grede AB, a momenta savijanja na mjestu djelovanja sile F
B
i iznose:
F
max
= 6.333kN
M
max
= 2.533kNm
Treba napomenuti da su u ovom slučaju na mjestu maksimalnog momenta savijanja
(pozitivna vrijednost) gornja vlakna grede izložena na zatezanje, a donja na pritisak.
Dimenzionisanje greda 217
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
b
2
I
=
M
max
b
2
b
4
12
=
6M
max
b
3
< σ
doz
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
I =
b
4
12
iz kojeg se dobija
b =
3
_
6M
max
σ
doz
=
3
_
6 · 2.533 · 10
3
100 · 10
6
= 53.37mm
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 6.333 · 10
3
2 · 2.848 · 10
−3
= 3.34MPa < 70MPa = τ
doz
gdje je
A = b
2
= (53.37 · 10
−3
)
2
= 2.848 · 10
−3
m
2
pa vrijednost stranice dobivena na osnovu normalnih napona od 53.37 mm zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.30 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine h : b =
1.5 : 1, opterećenu kao na slici 4.30–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni
napon na savijanje σ
doz
= 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 1.2 MPa.
Ostali podaci: a = 0.6 m, b = 0.4 m, F = 10 kN.
a
A C B
b
F
Slika 4.30–1: Opis problema
R j e š e nj e
Zadatak je sličan zadatku 4.20 pa je postupak rješavanja identičan; radi se o dimenzion-
isanju na osnovu kriterija čvrstoće pri čemu je poprečni presjek pravougaonik s poznatim
odnosom stranica. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti
momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo
naći reakcije oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu
218 4 Savijanje
Tabela 4.30: Podaci uz zadatak 4.30
a = 0.6 m F = 10 kN σ
doz
= 12 MPa
b = 0.4 m h = 1.5b τ
doz
= 1.2 MPa
L
AB
= 1 m
pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.30–2 (zbir sila u hori-
zontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom
pravcu):

F
y
= 0 F
A
+ F
B
−F = 0 (4.30–1)

M
A
= 0 F
B
· L
AB
−F · a = 0 (4.30–2)
Sada se iz (4.30–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.30–1) sila F
A
, odnosno
F
B
= F ·
a
L
AB
= 10 · 10
3
·
0.6
1
= 6kN
F
A
= F −F
B
= 10 · 10
3
−6 · 10
3
= 4kN
pa su smjerovi sila F
A
i F
B
pravilno pretpostavljeni.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.30–2 uz vrijednosti sila i momenata u karakterističnim
tačkama; radi se o jednom od osnovnih oblika opterećenih greda.
0
+F
–6 kN
0
+M
A C
l
C
d
B
F, kN 4 4 -6 -6
M, kNm 0 2.4 2.4 0
4 kN
F
A

F
B

A
C B
F
2.4 kNm
Slika 4.30–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Dimenzionisanje greda 219
Na osnovu slike 4.30–2 se zaključuje da su najveći intenziteti transferzalne sile u dijelu
CB, a momenta savijanja ispod djelovanja sile F, i iznose:
F
max
= 6kN
M
max
= 2.4Nm
Pošto je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna grede su napregnuta na pritisak, a donja
na zatezanje.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
h
2
3
16
b
3
· h
=
8M
max
3 · b
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1.5
I =
b · h
3
12
=
b · h
2
· h
12
=
b · (1.5b)
2
· h
12
=
3
16
b
3
· h
iz kojeg se dobija
b =
3
_
8M
max

doz
=
3
_
8 · 2.4 · 10
3
3 · 12 · 10
6
= 81.1mm
pa je h = 1.5b = 1.5 · 81.1 = 121.64 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 6 · 10
3
2 · 9.865 · 10
−3
= 0.912MPa < 1.2MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 81.1 · 10
−3
· 121.64 · 10
−3
= 9.865 · 10
−3
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona (81.1 × 121.64 mm) zado-
voljavaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.31 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine h : b = 1 :
1.5, opterećenu kao na slici 4.31–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni
napon na savijanje σ
doz
= 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τ
doz
= 1.2 MPa.
Ostali podaci: a = 0.6 m, b = 0.4 m, M = 10 kNm.
a
A C B
b
M
Slika 4.31–1: Opis problema
220 4 Savijanje
Tabela 4.31: Podaci uz zadatak 4.31
a = 0.6 m M = 10 kNm σ
doz
= 12 MPa
b = 0.4 m b = 1.5h τ
doz
= 1.2 MPa
L
AB
= 1 m
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom pa je postupak rješavanja identičan; radi se o dimenzion-
isanju na osnovu kriterija čvrstoće, pri čemu je poprečni presjek pravougaonik s poznatim
odnosom stranica. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti
momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo
naći reakcije oslonaca A i B, F
A
i F
B
, pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu
pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore kao na slici 4.31–2 (zbir sila u hori-
zontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom
pravcu):

F
y
= 0 F
A
+ F
B
= 0 (4.31–1)

M
A
= 0 F
B
· L
AB
−M = 0 (4.31–2)
Sada se iz (4.31–2) lako dobija F
B
, a uvrštavanjem u (4.31–1) sila F
A
, odnosno
F
B
=
M
L
AB
=
10 · 10
3
1
= 10kN
F
A
= −F
B
= −10kN
pa je smjer sile F
A
pogrešno pretpostavljen.
Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo lako nacrtati dijagram sila i dijagram mome-
nata savijanja kao što je dato na slici 4.31–2 pri čemu su date i vrijednosti sila i momenata
u karakterističnim tačkama; i u ovom slučaju radi se o jednom od najjednostavnijih tipova
opterećenja prostih greda.
Na osnovu slike 4.31–2 se zaključuje da je transferzalna sila konstantna čitavom dužinom
grede, a moment savijanja najveći ispod djelovanja vanjskog momenta s lijeve strane, i
iznose:
F
max
= −10kN
M
max
= −6kNm
pri čemu se u daljem proračunu uzimaju njihovi intenziteti. Pošto je moment savijanja
negativan, gornja vlakna grede su napregnuta na zatezanje, a donja na pritisak.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
σ
doz
=
M
max
h
2
I
=
M
max
2b
3 · 2
2
81
b
4
=
27M
max
2 · b
3
< σ
doz
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1 : 1.5
I =
b · h
3
12
=
b ·
_
2b
3
_
3
12
=
2
81
b
4
Dimenzionisanje greda 221
0
+F
0
+M
A C
l
C
d
B
F, kN -10 -10 -10 -10
M, kNm 0 -6 -4 0

–10 kN
F
A

F
B

A
C B
4 kNm
M
–6 kNm
Slika 4.31–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
iz kojeg se dobija
b =
3
_
27M
max

doz
=
3
_
27 · 6 · 10
3
2 · 12 · 10
6
= 188.99mm
pa je h = 2b/3 = 2 · 188.99/3 = 125.99 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4)
τ
doz
=
3F
max
2A
=
3 · 10 · 10
3
2 · 2.381 · 10
−2
= 0.63MPa < 1.2MPa = τ
doz
gdje je
A = bh = 188.99 · 10
−3
· 125.99 · 10
−3
= 2.381 · 10
−2
m
2
pa vrijednosti dimenzija dobivenih na osnovu normalnih napona (188.99×125.99 mm) zado-
voljavaju i tangencijalne napone.
Poglavlje 5
Složena naprezanja
5.1 Osnovne formule
Normalni i tangencijalni naponi za element napona zarotiran za ugao θ:
σ
x
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
σ
x
−σ
y
2
cos 2θ + τ
xy
sin 2θ (5–1)
τ
xy
= −
σ
x
−σ
y
2
sin 2θ + τ
xy
cos 2θ (5–2)
Glavni normalni naponi i pravac djelovanja:
σ
1,2
=
σ
x
+ σ
y
2
±
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
(5–3)
tg2θ
p
=

xy
σ
x
−σ
y
(5–4)
Maksimalni tangencijalni naponi i pravac djelovanja:
τ
max
= ±
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
= ±
σ
1
−σ
2
2
(5–5)
tg2θ
s
= −
σ
x
−σ
y

xy
(5–6)
224 5 Složena naprezanja
5.2 Zadaci
Zadatak 5.1 Horizontalni nosač ABC na slici 5.1–1, napravljen od šipke kružnog poprečnog
presjeka prečnika 60 mm, izložen je silama P
1
= 2 kN koja djeluje vertikalno, i P
2
= 3
kN, koja djeluje horizontalno s dijelom AB, dužine 0.8 m. Izračunati glavne normalne i
maksimalne tangencijalne napone u tački p (vidi sliku) uzrokovane djelovanjem sile P
2
.
1.1 zad:05-2012-02-14a
x
0

y
0

A
z
0

0.4 m P
2

P
1

p
B
C
x
0

y
0

p
60 mm
Slika 5.1–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.1: Podaci uz zadatak 5.1
L
BC
= 0.4 m d = 60 mm P
1
= 2 kN
L
AB
= 0.8 m P
2
= 3 kN
Ovakav tip zadataka – prostorna složena opterećenja – mogu se (šablonski) rješavati na
dva načina: (i) redukcijom vanjskih opterećenja na površinu poprečnog presjeka u kojem tre-
bamo naći napone

i(ii) postavljanjem nepoznatih reakcija u poprečnom presjeku u kojem
se traže naponi i njihovim određivanjem preko jednačina ravnoteže. U oba slučaja dobivaju
se opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek pomoću kojih se određuju nor-
malni i tangencijalni naponi koji se odnose na pojedinačna opterećenja. Ovaj zadatak će se
riješiti korištenjem oba pristupa. Treba napomenuti da se zadatkom traži samo određivanje
napona usljed djelovanja sile P
2
, dok studentu ostaje za vježbu da nađe napone koji nastaju
usljed djelovanja sile P
1
.
Postupak I: Redukcija vanjskih opterećenja
Redukcija vanjskih opterećenja (sila, pošto se momenti prenose) na posmatranu površinu
može se uraditi postepeno, kao što je prikazano na slikama 4.5–2a-c. Prvo se sila P
2
reducira

Striktno govoreći, redukcija sile se vrši u tačku u prostoru, a ne na površinu. U kontekstu ove zbirke pojam ’redukcija
na površinu’ predstavlja redukciju na težište posmatrane površine.
Zadaci 225
na presjek B (slika 4.5–2b), pri čemu je moment savijanja M
y
0
prikazan plavom strelicom

.
Nakon toga se opterećenja u presjeku B, P
2
i M
y
0
, reduciraju na presjek A, kao što je
prikazano na slici 4.5–2c.
Dakle, sila P
2
se može redukovati na površinu u uklještenju A, koja sadrži tačku p,
tako što se njen utjecaj u presjeku C redukuje na pritisnu silu P
2
i moment savijanja,
M
y
0
= P
2
· L
BC
oko ose y
0
u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Iz teorije je
poznato da pritisna sila izaziva (pritisne) normalne napone, a moment savijanja normalne
napone, tako da pojedinačno imamo:
a) Normalni naponi usljed pritisne sile P
2
Normalni naponi usljed aksijalne sile se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i vrijede za sve
tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačku p, kao što je prikazano na slici 5.1–2d
σ
p
= −
P
2
A
= −
3 · 10
3
2.827 · 10
−3
= −1.1MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(60 · 10
−3
)
2
π
4
= 2.827 · 10
−3
m
2
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja M
y
0
= P
2
· L
BC
Kao što je ranije rečeno, moment savijanja M
y
0
djeluje oko ose y
0
u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu, tako da su vlakna u pozitivnom dijelu ose x
0
napregnuta na
pritisak, a ona u negativnom dijelu ose x
0
na zatezanje, pri čemu je raspodjela napona
linearna, kao što je prikazano na slici 5.1–2d. S obzirom na položaj tačke p, jasno je da se
radi o najudaljenijim vlaknima, izloženim na pritisak (predznak "−"), pa se korištenjem
izraza (4–1) dobiva traženi napon
σ
s
= −
M
y
0
I
y
0
x
0
= −
P
2
· L
BC
I
y
0
d
2
= −
3 · 10
3
· 0.4
6.362 · 10
−7
60 · 10
−3
2
= −56.6MPa
gdje je
I
y0
=
d
4
π
64
=
(60 · 10
−3
)
4
π
64
= 6.362 · 10
−7
m
4
c) S obzirom da u poprečnom presjeku nema nikakvih opterećenja koja su posljedica djelo-
vanja sile P
2
, a koja izazivaju tangencijalne napone (smičuća sila ili uvijanje), u tački p
ne računamo tangencijalne napone

Kada su identificirane i izračunate vrijednosti pojedinačnih tangencijalnih i normalnih
komponenti napona, istovrsni naponi se saberu pa možemo izračunati maksimalne tangen-
cijalne i glavne normalne napone. Za tačku p, gdje vladaju samo normalni naponi, može se
nacrtati element napona kao što je prikazano na slici 5.1–2e. Dakle, jasno je da se radi o
aksijalno opterećenom elementu s najvećim normalnim naponom jednakim
σ
max
= −1.1 · 10
6
+ (−56.6 · 10
6
) = −57.7MPa

Općenito, vektor momenta sile predstavlja vektorski proizvod odstojanja posmatrane tačke od mjesta djelovanja sile i te
sile,
−→
M =
− →
r ×
− →
F . Dakle, smjer se određuje pravilom desne ruke, krečući se od vektora odstojanja (
−−→
BC) do vektora sile(
−→
P
2
).

Treba napomenuti da to ne znači da u presjeku nema tangencijalnih napona, nego samo da nama opterećenja koja su
direktno vezana za njihovo računanje.
226 5 Složena naprezanja
x
0

y
0

A
z
0

L
BC P
2

p
B
C
x
0

y
0

A
z
0

P
2

p
B
M
y0
=L
BC
⋅P
2

a) b)
e) d)
p
x
0

y
0

56.6 MPa
–56.6 MPa
–1.1 MPa
σ
p

σ
s

–57.7 MPa –57.7 MPa
x
0

y
0

A
p
P
2

c)
M
y0
=L
BC
⋅P
2

Slika 5.1–2: Postupak I: Redukcija vanjskih opterećenja - redukcija sile (a-c), rapodjela normalnih
napona (d), element napona (e)
Iz teorije je poznato (Mohrov krug za aksijalno opterećeni element) da je u ovom slučaju
maksimalan tangencijalni napon jednak polovini glavnog normalnog napona, odnosno
τ
max
= ±
σ
max
2
= ±
−57.7 · 10
6
2
= ∓57.7MPa
Treba napomenuti da se do istih vrijednosti moglo doći i korištenjem izraza (5–3) i (5–5),
ali s obzirom da se radilo o jednostavnom naponskom stanju za koji su poznate veze glavnih
normalnih i maksimalnih tangencijalnih napona postupak je skraćen.
Postupak II: Postavljanje i određivanje nepoznatih reakcija
Ovaj postupak rješavanja je više sistematičan nego prethodni i može se uvijek primijeniti
na isti način. Poprečni presjek u kojem se traže naponi se oslobodi veza s jedne strane
i utjecaj tog odvojenog dijela se zamijeni reakcijama. U tom smislu, utjecaj uklještenja
na nosač se zamijeni sa 6 reakcija, i to 3 sile u pravcu svake od osa, F
x
0
, F
y
0
i F
z
0
, te 3
momenta oko osa, M
x
0
, M
y
0
i M
z
0
kao što je prikazano na slici 5.1–3. Treba napomenuti
da ove reakcije djeluju na površinu poprečnog presjeka s normalom prema negativnoj osi
z
0
za razliku od prethodnog postupka rješavanja gdje se sile reduciraju na površinu čija je
normala usmjerena u pozitivnom pravcu ose z0. Pri tome, svaka od ovih reakcija predstavlja
Zadaci 227
određeno opterećenje, koje uzrokuje određenu vrstu napona, kako slijedi (predznak napona
je prema pretpostavki smjera djelovanja):
a) Sila F
x
0
– smicanje: tangencijalni napon u smjeru djelovanja sile,
b) Sila F
y
0
– smicanje: tangencijalni napon u smjeru djelovanja sile,
c) Sila F
z
0
– aksijalno opterećenje: normalni napon; zatežući u negativnom smjeru ose z
0
,
d) Momenat M
x
0
– savijanje oko ose x
0
: normalni naponi; pritisni u pozitivnom dijelu ose
y
0
, a zatezni u negativnom,
e) Momenat M
y
0
– savijanje oko ose y
0
: normalni naponi; pritisni u negativnom dijelu ose
x
0
, a zatezni u pozitivnom,
f) Momenat M
z
0
– uvijanje: tangencijalni naponi u smjeru okretanja kazaljke na satu.
Nakon što se pretpostave reakcije koje vladaju u poprečnom presjeku, postavljaju se
jednačine ravnoteže (ukupno 6 jednačina, jer se radi o prostornom problemu), pri čemu i
ovdje posmatrano samo silu P
2
:

F
x
= 0 F
x
0
= 0

F
y
= 0 F
y
0
= 0

F
z
= 0 F
z
0
+ P
2
= 0

M
x
= 0 M
x
0
= 0

M
y
= 0 M
y
0
+ P
2
· L
BC
= 0

M
z
= 0 M
z
0
= 0
Na osnovu prethodnog sistema jednačina ravnoteže jasno da su jedine reakcije različite od
nule F
z
0
= −P
2
i M
y
0
= −P
2
· L
BC
pa se dalji tok rješavanja svodi na rješavanje prema
prvom postupku. Pri tome treba imati u vidu pretpostavljene smjerove djelovanja reakcija
na posmatrani poprečni presjek.
y
0

A
z
0

L
BC
P
2

p
B
C
x
0

F
x0

M
y0

F
z0

F
y0

M
x0

M
z0

Slika 5.1–3: Postupak II: postavljanje reakcija na posmatrani presjek
228 5 Složena naprezanja
Koji od predstavljena dva postupka koristiti potpuno je svejedno. Prvi postupak zahtijeva
manje pisanja i više vještine u prepoznavanju opterećenja. S druge strane, drugi postupak
je općeniti pristup rješavanju ovog tipa problema tako da se uvijek mogu pratiti isti koraci
u rješavanju, ali se zbog toga u nekim slučajevima pojedini koraci bezrazložno razmatraju.
Zadatak 5.2 Koljenasto vratilo opterećeno je silom P = 1 kN kao na slici 5.2–1. Ako je
prečnik gornjeg (fiksiranog) dijela vratila 20 mm, izračunaj glavne normalne i maksimalni
tangencijalni napon u tački B, koja leži na vanjskoj površini vratila na osi y
0
.

x
0

y
0

z
0

P=1 kN
b
1
=80 mm
A
b
2
=120 mm
b
3
=40 mm
B
A
B
z
0

y
0

20 mm
Slika 5.2–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.2: Podaci uz zadatak 5.2
b
1
= 80 mm d = 20 mm P = 1 kN
b
2
= 120 mm
b
3
= 40 mm
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački poprečnog presjeka kojem pripada
tačka B (površina u uklještenju), neophodno je silu P redukovati na poprečni presjek u
uklještenju. To se može uraditi postepeno kao što je prikazano na slikama 5.2–2a-d. Konačno
(slika 5.2–2d) sila P se redukuje na:
i) silu P, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose z
0
– izaziva
smicanje (tangencijalni naponi)
ii) moment uvijanja T = M
x
0
P · b
2
oko ose x
0
u smjeru kretanja kazaljke na satu, koji
nastaje usljed djelovanja sile P na kraku b
2
– izaziva uvijanje (tangencijalni naponi),
Zadaci 229
iii) moment savijanja oko ose y
0
, M
y
0
= P · (b
1
+ b
3
), u smjeru kretanja kazaljke na satu –
izaziva savijanje (normalni naponi).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati i
napone, kako slijedi:
x
0

y
0

z
0

P
b
1

A
b
2

B
M
y01
=P·b
3

x
0

y
0

z
0

P
b
1

A
B
M
y01
=P·b
3

T=M
x0
=P·b
2

y
0

z
0

A
B
M
y01
=P·b
3

T=M
x0
=P·b
2

x
0

M
y02
=P·b
1

M
y0
=P·(b
1
+b
3
)
P
a) b)
c) d)
x
0

y
0

z
0

P
b
1

A
b
2

b
3

B
Slika 5.2–2: Redukcija vanjskih opterećenja
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom P, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi y
0
, kojoj upravo pripada tačka B, i usmjereni su u pozitivnom smjeru ose z
0
(slika
5.2–3a). S obzirom da se radi o punom kružnom poprečnom presjeku, koristeći izraz
(4–5) dobija se
τ
s
=
4
3
P
A
=
4
3
1000
314.16 · 10
−6
= 4.244MPa
230 5 Složena naprezanja
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(20 · 10
−3
)
2
π
4
= 314.159 · 10
−6
m
2
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = M
x
0
= P · b
2
oko ose x
0
djeluje u
smjeru kretanja kazaljke na satu pa ima smjer negativne ose z
0
kao što je prikazano na
slici 5.2–3a. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
=
T
I
o
d
2
=
P · b
2
I
o
d
2
=
1000 · 120 · 10
−3
1.571 · 10
−8
20 · 10
−3
2
= 76.4MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
(20 · 10
−3
)
4
π
32
= 1.571 · 10
−8
m
4
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y
0
linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.2–3b), a jednak je nuli u neutralnoj osi,
odnosno osi y
0
oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka B nalazi na neutralnoj
osi, normalna komponenta napona je jednaka nuli.
Kada su identificirane i izračunate vrijednosti pojedinačnih tangencijalnih i normalnih
komponenti napona, istovrsni naponi se saberu pa možemo izračunati maksimalne tangen-
cijalne i glavne normalne napone. Na slikama 5.2–3a-b su prikazani pojedinačni naponi u
tački/presjeku B uz element napona (5.2–3c) i Mohrov krug (5.2–3d).

y
0

z
0

A
B
x
0

M
y0
=P·(b
1
+b
3
) P
z
0

y
0

σ
s

B
τ
s

τ
u

a) b)
c) d)
τ
u
− τ
s

τ
σ
τ
u
− τ
s

τ
u
− τ
s

T=M
x0
=P·b
2

Slika 5.2–3: Redukovana opterećenja (a), raspodjela normalnih napona (b), element napona (c) i Mohrov
krug napona
Zadaci 231
Jasno da je maksimalni tangencijalni napon
τ
max
= τ
u
−τ
s
= 76.4 · 10
6
−4.24 · 10
6
= 72.16MPa
a maksimalni normalni napon
σ
max
= τ
max
= 72.16MPa
Treba napomenuti da se do istih vrijednosti moglo doći i korištenjem izraza (5–3) i (5–5),
ali s obzirom da se radilo o jednostavnom naponskom stanju (u tački B djeluju samo kom-
ponente tangencijalnih napona) to se moglo uraditi i pomoću skice Mohrovog kruga napona
za tačku B.
Zadatak 5.3 Šipka prečnika 40 mm izložena je sili od 800 N, kao na slici 5.3–1. Naći
napone koji djeluju u pojedinim tačkama i to:
a) Grupa A: u tački A,
b) Grupa B: u tački B
§
.
y
x
800 N
A
B
z
30º
200 mm
150 mm
Slika 5.3–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.3: Podaci uz zadatak 5.3
L
1
= 150 mm d = 40 mm F = 800 N
L
2
= 200 mm α = 30

S obzirom da se obje tačke, A i B, nalaze na istom poprečnom presjeku, razmotrimo
prvo koja opterećenja vladaju na toj površini. Prvo razložimo silu F = 800 N na dvije
komponente: F
y
, u pravcu ose y i F
z
u pravcu ose z kao što je prikazano na slici 5.3–2a.
Intenziteti komponenti su kako slijedi
F
y
= F · sin α = 800 · sin 30

= 400N
F
z
= F · cos α = 800 · cos 30

= 692.82N
§
Jedna grupa studenata radila je zadatak pod a), a druga pod b). Na sličan način biće urađeni i ostali zadaci koji su
zadati u više grupa.
232 5 Složena naprezanja
Obje komponente sada redukujemo na poprečni presjek koji sadrži tačke A i B: komponenta
sile F
y
ostaje kakva jeste (pošto je aksijalna), dok se komponenta sile F
z
redukuje na smičuću
silu F
z
i moment savijanja M
x
= F
z
· L
2
oko ose x s negativnim predznakom (gornja vlakna
su izložena na zatezanje, a donja na pritisak). Dakle, u presjeku koji sadrži tačke A u B
usljed djelovanja sile F javljaju se sljedeća opterećenja (vidi sliku 5.3–2b):
i) aksijalno (zatežuće) opterećenje usljed djelovanja komponente F
y
– normalni naponi,
ii) smicanje usljed djelovanja komponente F
z
prema dole – tangencijalni napon,
iii) savijanje usljed djelovanja momenta savijanja M
x
= F
z
· L
2
– normalni napon.
Sada možemo odrediti napone u pojedinim tačkama.
y
x
F
A
B
z
α
L
2

F
z

F
y

c) b)
a)
A
B
z
x
M
x
=L
2
⋅F
z

F
y

F
z

y
τ
s

x
z
–22 MPa
σ
z
σ
s

A
B
0.3 MPa
22 MPa
Slika 5.3–2: Redukcija sila na posmatrani poprečni presjek (a-b) i raspodjela normalnih napona
1. Grupa A: napon u tački A
Tačka A nalazi se na osi x, koja ujedno predstavlja neutralnu liniju poprečnog presjeka
pri djelovanju momenta savijanja M
x
. Stoga se u ovoj tački javljaju samo naponi
usljed djelovanja aksijalne sile F
y
i smicajne sile F
z
(maksimalni tangencijalni napon
za poprečni presjek), a naponi imaju sljedeće vrijednosti
i) Normalni napon usljed aksijalne sile F
y
dobiva se na osnovu izraza (1–1)(slika
5.3–2c)
σ
z
=
F
y
A
=
400
1.257 · 10
−3
= 318.31kPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(40 · 10
−3
)
2
π
4
= 1.257 · 10
−3
m
2
Zadaci 233
ii) Tangencijalni napon usljed sile smicanja F
z
dobiva se na osnovu izraza (4–5) i ima
smjer djelovanja sile F
z
(slika 5.3–2b)
τ
s
=
4
3
F
z
A
=
4
3
692.82
1.257 · 10
−3
= 735.1kPa
2. Grupa B: napon u tački B
Tačka B nalazi se na osi z na vanjskoj površini, tako da se u ovoj tački javlja nor-
malni napon usljed aksijalnog opterećenja te normalni napon usljed savijanja, dok je
tangencijalni napon usljed smicajne sile jednak nuli. Naponi imaju sljedeće vrijednosti
i) Normalni napon usljed aksijalne sile F
y
isti je kao za tačku A
σ
z
=
F
y
A
=
400
1.257 · 10
−3
= 318.31kPa
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.3–2), a u tački B ima pritisni karakter
(slika 5.3–2c). Vrijednost napona je prema izrazu (4–1)
σ
s
=
M
x
I
x
z = −
F
z
· L
2
I
x
d
2
= −
692.82 · 0.2
1.257 · 10
−7
40 · 10
−3
2
= −22.05MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I
x
=
d
4
π
64
=
(40 · 10
−3
)
4
π
64
= 1.257 · 10
−7
m
4
Zadatak 5.4 Za dio na slici 5.4–1 u tački A odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone.
y
x
F=6 kN
z
a
a
300 mm
300 mm
A
x
z
40 mm
a-a
50 mm
A
Slika 5.4–1: Opis problema
234 5 Složena naprezanja
R j e š e nj e
Tabela 5.4: Podaci uz zadatak 5.4
L
1
= 300 mm d
1
= 100 mm F = 6 kN
L
2
= 300 mm d
2
= 80 mm
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka a −a kojem pripada tačka
A, neophodno je silu F redukovati na posmatrani poprečni presjek. To se može uraditi
postepeno, kao što je prikazano na slici 5.4–2a-c: prvo se sila F redukuje u presjeku B na
smičuću silu F i moment uvijanja T = M
y
= L
2
· F (slika 5.4–2b), a zatim se sila F redukuje
u presjek a −a na smičuću silu F i moment savijanja M
x
= L
1
· F, dok se moment uvijanja
T prenese na presjek a − a (slika5.4–2c). Dakle, sila F se iz tačke/presjeka C redukuje u
presjek a −a na:
i) silu F, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose z – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = F · L
2
oko ose y u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na
satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F na kraku L
2
– izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, M
x
= F · L
1
, u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati i
napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi x, kojoj upravo pripada tačka A, i usmjereni su prema dole, tj. u negativnom smjeru
ose z (slika 5.4–2c). S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku,
koristeći izraz (4–6) dobija se
τ
s
=
4F
3A
_
d
2
2
+ d
2
d
1
+ d
2
1
d
2
2
+ d
2
1
_
=
4 · 6 · 10
3
3 · 2.827 · 10
−3
_
0.08
2
+ 0.08 · 0.1 + 0.1
2
0.08
2
+ 0.1
2
_
τ
s
= 4.21MPa
gdje je
A =
(d
2
1
−d
2
2

4
=
(0.1
2
−0.08
2

4
= 2.827 · 10
−3
m
2
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = F · L
2
oko ose y djeluje u smjeru
suprotnom od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer pozitivne ose z kao što je prikazano
na slici 5.4–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
=
T
I
o
d
1
2
=
F · L
2
I
o
d
1
2
=
6000 · 300 · 10
−3
5.796 · 10
−6
100 · 10
−3
2
= 15.53MPa
gdje je
I
o
=
(d
4
1
−d
4
2

32
=
(0.1
4
−0.08
4

32
= 5.796 · 10
−6
m
4
Zadaci 235
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.4–2d), a jednak je nuli u neutralnoj osi,
odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka A nalazi na neutralnoj
osi, normalna komponenta napona je jednaka nuli.
F
a)
b)
y
x
F
z
a
a
L
1

A
L
2

B
C
c)
d)
y
x
F
z
a
a
L
1

A
B
T=M
y
=L
2
⋅F
y
x
z
A
T=M
y
=L
2
⋅F
M
x
=L
1
⋅F
τ
s

τ
u

x
z
σ
s

A
Slika 5.4–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
Zadatak 5.5 Za dio na slici 5.5–1 u tački A odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone.
R j e š e nj e
Tabela 5.5: Podaci uz zadatak 5.5
H = 200 mm d = 40 mm F
1
= 1500 N
L = 400 mm F
2
= 1000 N
Zadatak je sličan prethodnom s tim da u ovom slučaju kao vanjsko opterećenje imamo
dvije sile. Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka a−a kojem pripada
tačka A, neophodno je obje sile, F
1
= 1500 N i F
2
= 1000 N, redukovati na posmatrani
poprečni presjek.
Kao što je naznačeno na slici 5.5–2 sila F
1
se postupno redukuje prvo na moment uvijanja
T i silu F
1
(5.5–2b), a zatim na silu F
1
i moment savijanja M
y
, tako da u presjeku a − a
imamo:
236 5 Složena naprezanja
y
x
1500 N
z
400 mm
200 mm
A
1000 N
a-a
a
a
A
x
y
20 mm
Slika 5.5–1: Opis problema
i) silu F
1
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose x – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = M
z
= F
1
· L oko ose z u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na
satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F
1
na kraku L – izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja M
y
= F
1
· H oko ose y u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F
1
mo-
žemo izračunati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
1
usljed smicanja silom F
1
, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi y, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose y, a tu spada i tačka A. Dakle,
tangencijalni napon usljed smicanja silom F
1
jednak je nuli u tački A.
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = F
1
· L oko ose z djeluje u smjeru
suprotnom od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer pozitivne ose y kao što je prikazano
na slici 5.5–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
=
T
I
o
d
2
=
F
1
· L
I
o
d
2
=
1500 · 400 · 10
−3
2.513 · 10
−7
40 · 10
−3
2
= 47.75MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
(40 · 10
−3
)
4
π
32
= 2.513 · 10
−7
m
4
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, M
y
= F
1
· H linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.5–2d), a jednak je nuli u neutralnoj
Zadaci 237
y
x
F
1

z
L
H
A
a
a
y
x
z
H
A
a
a
F
1

T=M
z
=F·L
y
x
z
A
F
1
T=M
z
=F
1
·L
a)
b)
c)
d)
M
y
=F
1
·H
τ
u

–95.5 MPa
y
x
σ
s

A
95.5 MPa
Slika 5.5–2: Redukcija sile F
1
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
osi, odnosno osi y oko koje se vrši savijanje. Tačka A se nalazi na mjestu gdje su najveći
zatezni naponi, a intenzitet se određuje pomoći izraza (4–1)
σ
s
=
M
y
I
y
x =
F
1
· H
I
y
d
2
=
1500 · 0.2
1.257 · 10
−7
40 · 10
−3
2
= 95.5MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I
y
=
d
4
π
64
=
(40 · 10
−3
)
4
π
64
= 1.257 · 10
−7
m
4
Što se tiče sile F
2
, ona se na površinu a −a redukuje na (vidi sliku 5.5–3a-c)
i) silu F
2
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose y – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
x
= F
2
· H oko ose x u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
Ova opterećenja izazivaju sljedeće napone:
238 5 Složena naprezanja
i) Tangencijalni naponi τ
s
2
usljed smicanja silom F
2
, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi x, na kojoj se nalazi tačka A. Koristeći se izrazom (4–5) dobija se intenzitet napona
τ
s
2
=
4
3
F
2
A
=
4
3
1000
1.257 · 10
−3
= 1.06MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(40 · 10
−3
)
2
π
4
= 1.257 · 10
−3
m
2
a smjer je jednak smjeru djelovanja napona τ
u
(slika 5.5–3c).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x, M
x
= F
2
· H linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.5–3d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje, a na kojoj se nalazi tačka A. Dakle, normalni
napon usljed momenta savijanja M
x
u tački A jednak je nuli.

y
x
F
2

z
H
A
a
a
y
x
z
H
A
a
a
F
2

y
x
z
A
F
2

a)
b)
c)
d)
M
x
=F
2
·H
x
τ
s

y
σ
s

A
Slika 5.5–3: Redukcija sile F
2
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
Zadatak 5.6 Za dio na slici 5.6–1 cilindričnog poprečnog presjeka prečnika 40 mm u tački
A odrediti:
Zadaci 239
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone,
c) glavne normalne i maksimalne tangencijalne napone.
x
z
500 N
A
B y
150 mm
100 mm
300 N

s
Slika 5.6–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.6: Podaci uz zadatak 5.6
L = 150 mm d = 40 mm F
1
= 500 N
F
2
= 300 N
Slično prethodnom i u ovom zadatku kao vanjsko opterećenje imamo dvije sile. Da bismo
odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripada tačka A, neophodno je
obje sile, F
1
i F
2
, redukovati na posmatrani poprečni presjek.
Kao što je naznačeno na slici 5.6–2a-d sila F
1
se redukuje na:
i) silu F
1
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose z – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
y
= F
1
· L oko ose y u smjeru kretanja kazaljke na satu (posmatrano
iz pozitivnog smjera ose y) – izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F
1
možemo
izračunati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
1
usljed smicanja silom F
1
, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi z, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose z, a tu spada i tačka A. Dakle,
tangencijalni napon usljed smicanja silom F
1
u tački A jednak je nuli.
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, M
y
= F
1
· L, linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.6–2c), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi y oko koje se vrši savijanje. Tačka A se nalazi na mjestu gdje su najveći
zatezni naponi, a intenzitet se određuje pomoći izraza (4–1)
σ
s
=
M
y
I
y
z =
F
1
· L
I
y
d
2
=
500 · 0.15
1.257 · 10
−7
40 · 10
−3
2
= 11.97MPa
240 5 Složena naprezanja
gdje je za kružni poprečni presjek
I
y
=
d
4
π
64
=
(40 · 10
−3
)
4
π
64
= 1.257 · 10
−7
m
4
c) b)
a)
A
B
y
x
M
y
=LF
1
F
1
z
x
z
F
1
A
B y
L
11.97 MPa
–11.97 MPa
z

s
A
y
Slika 5.6–2: Redukcija sile F
1
(a-b) i raspodjela normalnih napona (c)
Što se tiče sile F
2
, ona se na posmatrani poprečni presjek redukuje na (vidi sliku 5.6–3)
i) silu F
2
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose y – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
z
= F
2
· L oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
Ova opterećenja izazivaju sljedeće napone:
i) Tangencijalni naponi τ
s
2
usljed smicanja silom F
2
, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi z, na kojoj se nalazi tačka A. Koristeći se izrazom (4–5) dobija se intenzitet napona
τ
s
2
=
4
3
F
2
A
=
4
3
300
1.257 · 10
−3
= 0.32MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(40 · 10
−3
)
2
π
4
= 1.257 · 10
−3
m
2
a smjer je u pravcu djelovanja sile F
2
.
Zadaci 241
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose z, M
z
= F
2
· L linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.6–3c), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi z oko koje se vrši savijanje, a na kojoj se nalazi tačka A. Dakle, normalni
napon usljed momenta savijanja M
z
u tački A jednak je nuli.

s

s
s
c) b)
a)
A
B
M
z
=LF
2
F
2

s
x
z
F
2
A
B y
L
y
x
z
z
y

s
A
B
Slika 5.6–3: Redukcija sile F
2
(a-b) i raspodjela normalnih napona (c)

s
=0.32 MPa

s
=11.97 MPa

s
=11.97 MPa
Slika 5.6–4: Element napona za tačku A
Kada smo izračunali normalne i tangencijalne napone, istovrsni naponi se sabiraju pa se
može se nacrtati element napona za tačku A kao što je dato na slici 5.6–4. Tražene ekstremne
vrijednosti napona se izračunavaju koristeći izraze (5–3) i (5–5). Pri tome, uzima se da je
σ
x
= σ
s
, σ
y
= 0 i τ
xy
= τ
s
2
. Dakle, imamo
σ
1
=
σ
s
2
+
_
_
σ
s
2
_
2
+ τ
2
s
2
=
11.94 · 10
6
2
+
¸
_
11.94 · 10
6
2
_
2
+ (0.32 · 10
6
)
2
= 11.95MPa
242 5 Složena naprezanja
σ
2
=
σ
s
2

_
_
σ
s
2
_
2
+ τ
2
s
2
=
11.94 · 10
6
2

¸
_
11.94 · 10
6
2
_
2
+ (0.32 · 10
6
)
2
= −8.5kPa
τ
max
= ±
_
_
σ
s
2
_
2
+ τ
2
s
2
= ±
¸
_
11.94 · 10
6
2
_
2
+ (0.32 · 10
6
)
2
= ±5.98MPa
Zadatak 5.7 Za cijev na slici 5.7–1 u tačkama a i b odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone.
ako je unutrašnji prečnik cijevi je d
1
= 30 mm, a vanjski d
2
= 25 mm, a dio je opterećen
i) grupa A: samo silom F
1
= 1200 N,
ii) grupa B: samo silom F
2
= 1500 N.

s
x
z
y
a b
20 mm
75 mm
45 mm
45 mm
1500 N
1200 N
A
B
Slika 5.7–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.7: Podaci uz zadatak 5.7
L
1
= 45 mm d
1
= 30 mm F
1
= 1200 N
L
2
= 45 mm d
2
= 25 mm F
2
= 1500 N
H = 75 mm
Zadaci 243
i) Grupa A: djelovanje sile F
1
= 1200 N
Zadatak je sličan zadatku 5.4, osim što u ovom zadatku treba izračunati napone u
dvije tačke. Kako se obje tačke nalaze u istom poprečnom presjeku, razmotrimo prvo
opterećenja koja vladaju usljed djelovanja vanjske sile F
1
.
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripadaju tačke
a i b, neophodno je silu F
1
redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je
naznačeno na slici 5.7–2a-c sila se prvo redukuje na silu F
1
i moment uvijanja T u
presjeku A, a zatim na silu F
1
i moment savijanja M
x
u presjeku koji sadrži tačke a i
b, tako da se u traženom poprečnom presjeku javljaju sljedeća opterećenja:
i) sila F
1
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose z – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = M
y
= F
1
· (L
1
+L
2
) oko ose y u smjeru obrnutom od kretanja
kazaljke na satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F
1
na kraku (L
1
+L
2
) – izaziva
uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja oko ose x, M
x
= F
1
· H, u smjeru kretanja kazaljke na satu –
izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izraču-
nati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F
1
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka,
odnosno osi x, kojoj pripada tačka b, i usmjereni su u negativnom smjeru ose z
(slika 5.7–2c). S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku,
koristeći izraz (4–6) dobija se
τ
s
b
=
4F
1
3A
_
d
2
2
+ d
2
d
1
+ d
2
1
d
2
2
+ d
2
1
_
=
4 · 1200
3 · 215.984 · 10
−6
_
0.025
2
+ 0.025 · 0.03 + 0.03
2
0.025
2
+ 0.03
2
_
= 11.05MPa
gdje je
A =
(d
2
1
−d
2
2

4
=
(0.03
2
−0.025
2

4
= 215.984 · 10
−6
m
2
Što se tiče tačke a, ona se nalazi na vlaknima koja su najudaljenija od neutralne
ose i tangencijalni naponi su jednaki nula.
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = F
1
· (L
1
+ L
2
), oko ose y
djeluje u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Smjer djelovanja zavisi
od tačke koja se posmatra, tako da za tačku a ima smjer pozitivne ose x, a za tačku
b ima smjer negativne ose z, kao što je prikazano na slici 5.7–2c. Intenzitet ovog
napona je isti za obje tačke, jer se obje nalaze na vanjskoj površini cijevi, odnosno
na istoj udaljenosti od ose uvijanja y, a dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
a
= τ
u
b
= τ
u
=
T
I
o
d
1
2
=
F
1
· (L
1
+ L
2
)
I
o
d
1
2
=
1200 · (45 + 45) · 10
−3
4.117 · 10
−8
30 · 10
−3
2
= 39.35MPa
244 5 Složena naprezanja
gdje je
I
o
=
(d
4
1
−d
4
2

32
=
(0.03
4
−0.025
4

32
= 4.117 · 10
−8
m
4
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.7–2d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka b nalazi na
neutralnoj osi, normalna komponenta napona u ovoj tački jednaka je nuli.
Što se tiče tačke a, koja je najudaljenija tačka od neutralne ose, imamo maksimalan
zatežući napon koji se određuje prema obrascu (4–1)
σ
s
a
=
M
x
I
x
z =
F
1
· H
I
x
d
1
2
=
1200 · 0.075
2.059 · 10
−8
30 · 10
−3
2
= 65.58MPa
gdje je za kružni prstenasti poprečni presjek
I
x
=
(d
4
1
− d
4
2

64
=
[(30 · 10
−3
)
4
−(30 · 10
−3
)
4

64
= 2.059 · 10
−8
m
4
Na ovaj način su određeni svi naponi u tačkama a i b usljed djelovanja sile F
1
.
a) b)
c) d)
x
z
y
a b
H
L
2
L
1
F
1
A
B
x
z
y
a b
H
F
1
A
B
T=M
y
=(L
1
+L
2
)F
1
y

u

s
x
F
1
B
T=M
y
=(L
1
+L
2
)F
1
M
x
=HF
1
z
a
b
65.58 MPa
–65.58 MPa
z

s
b
x
a
Slika 5.7–2: Redukcija sile F
1
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
Zadaci 245
ii) Grupa B: djelovanje sile F
2
= 1500 N
Ovaj zadatak je sličan zadatku 5.1 u kojem djeluje sila P
2
s tim da ovdje imamo dvije
tačke za koje treba odrediti napone.
Sila F
2
se može redukovati na površinu koja sadrži tačke a i b, tako što se njen utjecaj
redukuje na pritisnu silu P
2
i moment savijanja, M
z
= F
2
· L
1
oko ose z u smjeru kretanja
kazaljke na satu, kao što je postupno pokazano na slici 5.7–3a-c. Iz teorije je poznato da
pritisna sila izaziva (pritisne) normalne napone, a moment savijanja normalne napone,
tako da pojedinačno imamo:
a) Normalni naponi usljed pritisne sile F
2
Normalni naponi usljed aksijalne sile se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i vrijede za
sve tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačke a i b
σ
a
= σ
b
= −
F
2
A
= −
1500
215.984 · 10
−6
= −6.95MPa
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja M
z
Kao što je ranije rečeno, moment savijanja M
z
djeluje oko ose z u smjeru kretanja
kazaljke na satu, tako da su vlakna u pozitivnom dijelu ose x napregnuta na priti-
sak, a ona u negativnom dijelu ose x na zatezanje, pri čemu je raspodjela napona
linearna, kao što je prikazano na slici 5.1–3d. Kako se tačka a nalazi na osi z, odnosno
neutralnoj osi, normalni naponi u tački a usljed savijanja jednaki su nuli.
Što se tiče tačke b, ona se nalazi na najudaljenijim vlaknima izloženim na pritisak
(predznak "−"), pa se korištenjem izraza (4–1) dobiva traženi napon
σ
s
b
=
M
z
I
z
x =
−F
2
· L
1
I
z
d
1
2
=
−1500 · 0.045
2.059 · 10
−8
30 · 10
−3
2
= −49.18MPa
gdje je I
z
= I
x
za kružni prstenasti presjek.
Na ovaj način su određeni svi naponi u tačkama a i b usljed djelovanja sile F
2
.
Zadatak 5.8 Za dio na slici 5.8–1 u tački H odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone.
u slučaju
i) grupa A: djelovanja sile F
1
= 3 kN, ako je vanjski prečnik cijevi d
1a
= 40 mm, a
unutrašnji d
2a
= 30 mm,
ii) grupa B: djelovanja sile F
2
= 9 kN, ako je vanjski prečnik cijevi d
1b
= 45 mm, a
unutrašnji d
2b
= 35 mm.
R j e š e nj e
Tip zadatka za obje grupe je identičan prethodnom za silu F
1
pa je i postupak rješavanja
identičan.
246 5 Složena naprezanja
a) b)
x
z
y
a b
H
L
1
A
B
x
z
y
a b
F
2
B
c)
d)
x
B
z
a
b
F
2
M
z
=L
1
F
2
y
F
2
M
z
=L
1
F
2
49.18 MPa
z
x

s
-49.18 MPa
b
a

z
-6.95 MPa
Slika 5.7–3: Redukcija sile F
2
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
x
y
H
150 mm
3 kN
B
9 kN
z
120 mm
120 mm
D
C
E
A
Slika 5.8–1: Opis problema
Zadaci 247
Tabela 5.8: Podaci uz zadatak 5.8
L
1
= 120 mm d
1a
= 40 mm F
1
= 3 kN
L
2
= 120 mm d
2a
= 30 mm F
2
= 9 kN
H = 150 mm d
1b
= 45 mm
d
2b
= 35 mm
i) Grupa A: djelovanje sile F
1
= 1200 N
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripada tačka H,
neophodno je silu F
1
redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je naznačeno
na slici 5.8–2a-c sila se postepeno preko presjeka D na traženi presjek, redukuje na:
i) silu F
1
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose y – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = M
z
= F
1
· L
1
oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu,
koji nastaje usljed djelovanja sile F
1
na kraku L
1
– izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, M
x
= F
1
· H, u smjeru kretanja kazaljke na satu –
izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izraču-
nati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F
1
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka,
odnosno osi x, kojoj pripada tačka H, i usmjereni su u pozitivnom smjeru ose y
(slika 5.8–2c). S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku,
koristeći izraz (4–6) dobija se
τ
s
=
4F
1
3A
_
d
2
2a
+ d
2a
d
1a
+ d
2
1a
d
2
2a
+ d
2
1a
_
=
4 · 3000
3 · 549.78 · 10
−6
_
0.03
2
+ 0.03 · 0.04 + 0.04
2
0.03
2
+ 0.04
2
_
= 10.77MPa
gdje je
A =
(d
2
1a
−d
2
2a

4
=
(0.04
2
−0.03
2

4
= 549.78 · 10
−6
m
2
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = M
z
= F
1
· L
1
, oko ose z
djeluje u smjeru kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer negativne ose
y, kao što je prikazano na slici 5.8–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim
obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
=
T
I
o
d
1a
2
=
F
1
· L
1
I
o
d
1a
2
=
3000 · 0.12
1.718 · 10
−7
40 · 10
−3
2
= 95.2MPa
gdje je
I
o
=
(d
4
1a
−d
4
2a

32
=
(0.04
4
−0.03
4

32
= 1.718 · 10
−7
m
4
248 5 Složena naprezanja
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.8–2d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H nalazi na
neutralnoj osi, normalna komponenta napona u ovoj tački jednaka je nuli.
Na ovaj način su određeni svi naponi u tački H usljed djelovanja sile F
1
.
a) b)
c) d)
x
y
H
H
F
1
B
z
L
1
D
C
x
y
H
H
B
z
D
F
1
T=M
z
=L
1
F
1

u
x
y
B
z
F
1
H
T=M
z
=L
1
F
1
M
x
=HF
1

s
x
y
!
s
H
Slika 5.8–2: Redukcija sile F
1
(a-c) i raspodjela normalnih napona (c)
ii) Grupa B: djelovanje sile F
2
= 9000 N
Slično prethodnom proračunu prvo je neophodno silu F
2
redukovati na posmatrani
poprečni presjek. Kao što je naznačeno na slici 5.8–3a-c sila se postepeno preko presjeka
D na traženom presjeku redukuje na:
i) silu F
2
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = M
z
= F
2
· L
2
oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu,
koji nastaje usljed djelovanja sile F
2
na kraku L
2
– izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, M
x
= F
2
· H, u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke
na satu – izaziva uvijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izraču-
nati i napone, kako slijedi:
Zadaci 249
a)
b)
c) d)
x
y
H
H
B
z
D
F
2
T=M
z
=L
2
F
2

u
x
y
B
z
F
2
H
T=M
z
=L
2
F
2 M
x
=HF
2

s
x
y
H
H
B
F
2
z
L
2
D
E
A
x
y

s
H
Slika 5.8–3: Redukcija sile F
2
(a-c) i raspodjela normalnih napona (c)
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F
2
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka,
odnosno osi x, kojoj pripada tačka H, i usmjereni su u negativnom smjeru ose y
(slika 5.8–3c). S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku,
koristeći izraz (4–6) dobija se
τ
s
=
4F
2
3A
_
d
2
2b
+ d
2b
d
1b
+ d
2
1b
d
2
2b
+ d
2
1b
_
=
4 · 9000
3 · 628.32 · 10
−6
_
0.035
2
+ 0.035 · 0.045 + 0.045
2
0.035
2
+ 0.045
2
_
= 28.35MPa
gdje je
A =
(d
2
1b
−d
2
2b

4
=
(0.045
2
−0.035
2

4
= 638.32 · 10
−6
m
2
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = F
2
· L
2
, oko ose z djeluje u
smjeru kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer negativne ose y, kao što
je prikazano na slici 5.8–3c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz
250 5 Složena naprezanja
uvijanja (3–1)
τ
u
=
T
I
o
d
1b
2
=
F
2
· L
2
I
o
d
1b
2
=
9000 · 0.12
2.553 · 10
−7
45 · 10
−3
2
= 95.2MPa
gdje je
I
o
=
(d
4
1b
−d
4
2b

32
=
(0.045
4
−0.035
4

32
= 2.553 · 10
−7
m
4
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.8–3d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H nalazi na
neutralnoj osi, normalna komponenta napona u ovoj tački jednaka je nuli.
Na ovaj način su određeni svi naponi u tački H usljed djelovanja sile F
2
.
Zadatak 5.9 Za dio na slici 5.9–1 na koji djeluje sila F = 5 kN (ugao koji sila F zaklapa s
horizontalnom osom je tg(φ) = 3 : 4), odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone.
za sljedeće slučajeve:
i) grupa A: u tački A, ako je prečnik dijela d
a
= 50 mm,
ii) grupa B: u tački B, ako je prečnik dijela d
b
= 25 mm.
y
x
A
B
z
300 mm
200 mm
3
4
5
5 kN
x
y
x
x
Slika 5.9–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.9: Podaci uz zadatak 5.9
L
1
= 300 mm d
a
= 50 mm F = 5 kN
L
2
= 200 mm d
b
= 25 mm
Zadaci 251
S obzirom da se obje tačke, A i B, nalaze na istom poprečnom presjeku, prvo ćemo
posmatrati sva opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek. U tu svrhu, zgodno
je silu F razložiti na dvije komponente: jednu koja djeluje u horizontalnom pravcu, F
x
, i
drugu koja djeluje vertikalno, F
y
, kao što je prikazano na slici 5.9–2. Imajući u vidu ugao
koji sila zaklapa s horizontalnom osom, na osnovu slike je jasno da su vrijednosti komponenti
jednake:
F
x
= 4kN (5.9–1)
F
y
= 3kN (5.9–2)
Na ovaj način tip zadatka je identičan zadatku 5.6 pa je i postupak rješavanja isti, s tim da
će se proračun za obje grupe uraditi zajedno.
5 kN
F
y
x
A
B
z
L
1
3
4
5
F
x
F
y
x
x
Slika 5.9–2: Komponente vanjskog opterećenja
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripadaju tačke A i
B, neophodno je obje sile, F
x
i F
y
, redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je
naznačeno na slici 5.9–3a-b sila F
x
se može redukovati na:
i) silu F
x
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose x – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
y
= F
x
· L
1
oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu – izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F
x
možemo izračunati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F
x
, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi y, kojoj pripada tačka A, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose y, a tu
spada i tačka B. Dakle, tangencijalni napon usljed smicanja silom F
x
postoji samo za
tačku A i računa se prema izrazu (4–5)
τ
s
A
=
4
3
F
x
A
a
=
4
3
4000
1.963 · 10
−3
= 2.72MPa
gdje je
A
a
=
d
2
a
π
4
=
(50 · 10
−3
)
2
π
4
= 1.963 · 10
−3
m
2
a smjer je u pravcu djelovanja sile F
x
(slika 5.9–3b).
252 5 Složena naprezanja
a)
b)
c)
y
x
A
B
z
L
1

F
x

y
x
A
B
z
F
x

M
y
=L
1
⋅F
x

782 MPa
–782 MPa
x
σ
s

A
y
B
τ
s

Slika 5.9–3: Redukcija sile F
x
(a-b) i raspodjela normalnih napona (c)
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, M
y
= F
x
· L
1
linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.9–3c), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi y oko koje se vrši savijanje. Tačka A se nalazi na neutralnoj osi, tako da
su normalni naponi u njoj jednaki nuli, dok se tačka B nalazi na mjestu gdje su najveći
pritisni naponi (predznak "−"), a intenzitet se određuje pomoći izraza (4–1)
σ
s
B
=
M
y
I
yb
x =
−F
x
· L
1
I
yb
d
b
2
=
−4000 · 0.3
1.917 · 10
−8
25 · 10
−3
2
= −782.3MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I
yb
=
d
4
b
π
64
=
(25 · 10
−3
)
4
π
64
= 1.917 · 10
−8
m
4
Što se tiče sile F
y
, ona se na posmatrani poprečni presjek može redukovati na (vidi sliku
5.9–4a-b):
i) silu F
y
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
x
= F
y
· L
1
oko ose x u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu – izaziva savijanje (normalni napon).
Ova opterećenja izazivaju sljedeće napone:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F
y
, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
Zadaci 253

a)
b)
c)
y
x
A
B
z
F
y

M
x
=L
1
⋅F
y

τ
s

y
x
A
B
z
L
1

F
y

73.3 MPa
x
y
σ
s

A
–73.3 MPa
B
Slika 5.9–4: Redukcija sile F
y
(a-b) i raspodjela normalnih napona (c)
osi x, na kojoj se nalazi tačka B, a vrijednost nula na najudaljenijim vlaknima od neu-
tralne ose, kojima pripada i tačka A. Dakle, tangencijalni napon usljed sile F
y
u tački
A jednak je nuli, dok se vrijednost napona u tački B dobija preko izraza (4–5)
τ
s
B
=
4
3
F
y
A
b
=
4
3
3000
490.874 · 10
−6
= 8.15MPa
gdje je
A
b
=
d
2
b
π
4
=
(25 · 10
−3
)
2
π
4
= 490.874 · 10
−6
m
2
a smjer je u pravcu djelovanja sile F
y
(slika 5.9–4b).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x, M
x
= F
y
· L
1
linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.9–4c), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. Dakle, normalni naponi u tački B, koja
se nalazi na neutralnoj osi, jednaki su nuli, dok su u tački A najveći pritisni naponi i
računaju se prema izrazu (4–1)
σ
s
A
=
M
x
I
xa
y = −
F
y
· L
1
I
xa
d
a
2
= −
3000 · 0.3
3.068 · 10
−7
50 · 10
−3
2
= −73.3MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I
xa
=
d
4
a
π
64
=
(50 · 10
−3
)
4
π
64
= 3.068 · 10
−7
m
4
Na ovaj način izračunati su svi normalni i tangencijalni naponi u tačkama A i B.
254 5 Složena naprezanja
Zadatak 5.10 Za dio na slici 5.10–1 u tački H odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone,
usljed djelovanja sile F = 150 N. Prečnik dijela je d = 15 mm.
y
x
z
a
A
150 N
250 mm
150 mm
B
a
x
z
15 mm
a-a
H
Slika 5.10–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.10: Podaci uz zadatak 5.10
L
AB
= 250 mm d = 15 mm F = 150 N
L
BH
= 150 mm
Zadatak je sličan zadatku 5.8, s tim da je položaj posmatrane tačke na poprečnom presjeku
drugačiji. Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripada tačka
H, neophodno je silu F redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je naznačeno
na slici 5.10–2a-c sila se postepeno može redukovati na:
i) silu F, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u smjer negativne ose z – izaziva smicanje
(tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = F · L
AB
oko ose z u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F na kraku L
AB
– izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, M
x
= F · L
BH
, u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka (osa
x), a jednak je nuli u vlaknima koja su najudaljenija od neutralne ose. S obzirom da
se tačka H nalazi na tom položaju, tangencijalni napon usljed sile smicanja F jednak
je nuli.
Zadaci 255
a) b)
c) d)
y
x
z a
L
BH
B
a
y
x
z a
A
F
L
AB
L
BH
B
a
F
y
x
z
H
T=M
y
=L
AB
F
M
x
=L
LB
F
!
u
F
T=M
y
=L
AB
F
x
z
!
s
H
H
H
67.9 MPa
-67.9 MPa
Slika 5.10–2: Redukcija sile F (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = F · L
AB
, oko ose z djeluje u smjeru
suprotnom od kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer pozitivne ose x, kao
što je prikazano na slici 5.10–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz
uvijanja (3–1)
τ
u
=
T
I
o
d
2
=
F · L
AB
I
o
d
2
=
150 · 0.25
4.97 · 10
−9
15 · 10
−3
2
= 56.59MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
0.015
4
π
32
= 4.97 · 10
−9
m
4
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.10–2d), a jednak je nuli u neutralnoj osi,
odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. Tačka H se nalazi na najvećoj udaljenosti od
ose x, s gornje strane, pa se radi o najvećim zatežućim naponima čiji intenzitet se dobija
izrazom (4–1)
σ
s
=
M
x
I
x
z =
F · L
BH
I
x
d
2
=
150 · 0.15
2.485 · 10
−9
15 · 10
−3
2
= 67.9MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I
x
=
d
4
π
64
=
(15 · 10
−3
)
4
π
64
= 2.485 · 10
−9
m
4
Na ovaj način su određeni svi naponi u tački H usljed djelovanja sile F.
256 5 Složena naprezanja
Zadatak 5.11 Za dio na slici 5.11–1 u tačkama a i b odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone,
usljed djelovanja sile F = 4 kN.
a
4 kN
100 mm
b
60
b
a
18 mm
40 mm

s
!
s

s
Slika 5.11–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.11: Podaci uz zadatak 5.11
L = 100 mm h = 40 mm F = 4 kN
α = 60

b = 18 mm
S obzirom da se obje tačke, a i b, nalaze na istom poprečnom presjeku, prvo ćemo raz-
motriti sva opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek. U tu svrhu, zgodno
je silu F razložiti na dvije komponente: silu F
1
koja djeluje okomito na poprečni presjek s
tačkama a i b (uzdužna osa x) i silu F
2
koja djeluje u pravcu ravni posmatranog poprečnog
presjeka, F
2
(osa y u ravni površine). Imajući u vidu ugao koji sila zaklapa s uzdužnom
osom dijela, na osnovu slike 5.11–2b je jasno da su vrijednosti komponenti jednake:
F
1
= F · cos 60

= 2kN (5.11–1)
F
2
= F · sin 60

= 3.46kN (5.11–2)
Na osnovu slike je jasno i da komponenta F
1
djeluje pritiskom na posmatrani poprečni
presjek, dok je silu F
2
neophodno redukovati. Vrijednost normalnog (pritisnog) napona σ
p
usljed sile F
1
dobija se na osnovu izraza (2–1), jednaka je u svim tačkama poprečnog presjeka
i iznosi
σ
p
a
= σ
p
b
= σ
p
= −
F
1
A
= −
2000
720 · 10
−6
= −2.78MPa
gdje je
A = b · h = 18 · 10
−3
· 40 · 10
−3
= 720 · 10
−6
m
2
Sila F
2
se redukuje na (vidi sliku 5.11–2c):
Zadaci 257
a) b)
c)
d)
a
F
L
b

F
2
F
1
F
F
2
F
1
b
a

s
!
s
!
z
72.17 MPa –2.8 MPa
–72.17 MPa
7.2 MPa
x
y
x
y
z
y
z
b
a
b
F
2
F
1

s x
y
M=LF
2
z
Slika 5.11–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-c) i raspodjela normalnih i tangencijalnih napona (d)
i) silu F
2
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
z
= F
2
· L oko ose z – izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F
2
mo-
žemo izračunati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F
2
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, kojoj
pripada tačka b, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od neutralne ose, a tu spada
i tačka a (slika 5.11–2d). Dakle, tangencijalni napon usljed smicanja silom F
2
postoji
samo za tačku b i računa se prema izrazu (4–4)
τ
s
b
=
3
2
F
2
A
=
3
2
3464
720 · 10
−6
= 7.2MPa
a smjer je u pravcu djelovanja sile F
2
(slika 5.11–2c).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja, M = F
2
· L linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.11–2d), a jednak je nuli u neutralnoj osi.
Tačka b se nalazi na neutralnoj osi, tako da su normalni naponi u njoj jednaki nuli, dok
258 5 Složena naprezanja
se tačka a nalazi na mjestu gdje su najveći pritisni naponi (negativna osa y), a intenzitet
se određuje pomoći izraza (4–1)
σ
s
a
=
M
I
y =
F
2
· L
I
−h
2
=
3464 · 0.1
9.6 · 10
−8
−40 · 10
−3
2
= −72.17MPa
gdje je za pravougaoni poprečni presjek
I =
bh
3
12
=
0.018 · 0.04
3
12
= 9.6 · 10
−8
m
4
Zadatak 5.12 Za dio na slici 5.12–1 u tačkama H i K odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone,
usljed djelovanja sila P
1
i P
2
. Prečnik dijela je D = 50 mm.
x
P
1
=15 kN
60 mm
H
K
B
A
50 mm
D
P
2
=18 kN
z
y
50 mm
H
K

s
Slika 5.12–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.12: Podaci uz zadatak 5.12
b = 0.06 m d = 50 mm P
1
= 15 kN
a = 0.05 m P
2
= 18 kN
Zadatak je sličan zadatku 5.1 pa je postupak rješavanja identičan, s tim da se u ovom
slučaju trebaju uzeti u obzir obje sile, a naponi izračunati za dvije tačke poprečnog presjeka.
Da bismo riješili zadatak, obje sile je neophodno redukovati na posmatrani poprečni presjek,
koji sadrži tačke K i H.
Sila P
1
se može redukovati na posmatrani poprečni presjek tako što se njen utjecaj u tački
A može postepeno redukovati na posmatrani poprečni presjek kao što je pokazano na slici
5.12–2a-c. Dakle, sila se redukuje na:
a) pritisnu silu P
1
– izaziva aksijalno opterećenje (normalni napon),
Zadaci 259
b) moment savijanja M
1
= P
1
· a oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
– izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja u posmatranom poprečnom presjeku, možemo izračunati napone
kako slijedi:
a) Normalni naponi usljed pritisne sile P
1
Normalni naponi usljed aksijalne sile se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i vrijede za sve
tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačke K i H
σ
p
H
= σ
p
K
= σ
p
= −
P
1
A
= −
15 · 10
3
1.963 · 10
−3
= −7.64MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(50 · 10
−3
)
2
π
4
= 1.963 · 10
−3
m
2
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja M
1
Kao što je ranije rečeno, moment savijanja M
1
djeluje oko ose y poprečnog presjeka u
smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu, pri čemu je raspodjela napona linearna,
kao što je prikazano na slici 5.12–2d. S obzirom na položaj tačaka K i H, jasno je da je
napon u tački H jednak nuli, jer se tačka nalazi na neutralnoj osi, dok je tačka K izložena
na zatezanje pa se korištenjem izraza (4–1) dobiva traženi napon
σ
s
K
=
M
1
I
z =
P
1
· a
I
d
2
=
15 · 10
3
· 0.05
3.068 · 10
−7
50 · 10
−3
2
= 61.11MPa
gdje je
I =
d
4
π
64
=
(50 · 10
−3
)
4
π
64
= 3.068 · 10
−7
m
4
Na ovaj način određeni su svi naponi koji djeluju u posmatranim tačkama pod utjecajem
sile P
1
.
Sila P
2
se može redukovati na posmatrani poprečni presjek, tako što se njen utjecaj u tački
A postepeno redukuje na posmatrani poprečni presjek kako je naznačeno na slici 5.12–3a-c
pa imamo
i) smicajnu silu P
2
koja djeluje u smjeru pozitivne ose y – izaziva smicanje (tangencijalni
napon),
ii) moment uvijanja T = P
2
· a oko ose x u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
– izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja, M
2
= P
2
· b oko ose z u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu – izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i napone, kako slijedi:
260 5 Složena naprezanja
y
a) b)
c)
d)
x
P
1
b
H
K
B
A
a
D
x
b
H
K
B
D
M
1
=aP
1
P
1
x
H
K
D
M
1
=aP
1
P
1
K
z
y
61.1 MPa
–61.1 MPa
–7.6 MPa

p

s
y
z
H
z
Slika 5.12–2: Redukcija sile P
1
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
a) b)
c)
d)
x
b
H
K
B
A
a
D
x
b
H
K
B
D
T=aP
2
x
H
K
D
M
2
=bP
2
y
z
z
P
2
P
2
T=aP
2
P
2
z
y

s
H
–88 MPa
88 MPa
K
y

u

u

s
Slika 5.12–3: Redukcija sile P
2
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
Zadaci 261
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom P
2
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, kojoj
pripada tačka K, i usmjereni su prema gore, dok su naponi jednaki nuli na najudaljenijim
tačkama od neutralne ose, odnosno u tački H, kao što je prikazano na slici 5.12–3c. S
obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku, napon u tački K se dobija koristeći
izraz (4–5)
τ
s
K
=
4P
2
3A
=
4 · 18 · 10
3
3 · 1.963 · 10
−3
= 12.22MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
0.05
2
π
4
= 1.963 · 10
−3
m
2
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = P
2
· a, djeluje u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.12–3c za dvije
posmatrane tačke. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
K
= τ
u
H
= τ
u
=
T
I
o
d
2
=
P
2
· a
I
o
d
2
=
18000 · 50 · 10
−3
6.136 · 10
−7
50 · 10
−3
2
= 36.67MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
0.05
4
π
32
= 6.136 · 10
−7
m
4
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja M
2
= P
2
· b se mijenja s kraja na kraj popreč-
nog presjeka (skicirano na slici 5.12–3d), a jednak je nuli u neutralnoj osi, koja sadrži
tačku K. U tački H javljaju se najveći pritisni naponi usljed savijanja, a vrijednost
napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
σ
s
H
=
M
2
I
y =
−P
2
· b
I
d
2
=
−18000 · 0.06
3.068 · 10
−7
50 · 10
−3
2
= −88MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I =
d
4
π
64
=
(50 · 10
−3
)
4
π
64
= 3.068 · 10
−7
m
4
Na ovaj način izračunati su i svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile P
2
.
Zadatak 5.13 Sila P djeluje na polugu AB u tački A, kao što dato na slici 5.13–1. Potrebno
je odrediti napone koji djeluju u tački H, koja se nalazi na gornjoj strani vratila BDE
prečnika d.
Podaci: L
A
= 25 mm, L
AB
= 200 mm, L
BD
= 150 mm, L
DH
= 30 mm, α = 45

, d = 15
mm, P = 100 N.
R j e š e nj e
Zadatak je sličan zadatku 5.2 s tim da u ovom slučaju imamo djelovanje sile P na ručicu
A pod uglom različitim od 90

na osu poluge. Da bismo odredili naponsko stanje u bilo
kojoj tački poprečnog presjeka kojem pripada tačka H, neophodno je silu P redukovati na
taj poprečni presjek. Kao što je naznačeno na slici 5.13–2a-d sila se postepeno redukuje na:
262 5 Složena naprezanja
D
A
B
x

L
A
L
BD
H
K
y
z
L
AB
P
L
DH
z
y
15 mm
H
K
P
A
x

!
x
P
P
"
s

s
Slika 5.13–1: Opis problema
Tabela 5.13: Podaci uz zadatak 5.13
L
AB
= 200 mm d = 15 mm P = 100 N
L
BD
= 150 mm α = 45

L
DH
= 30 mm L
HB
= 120 mm
L
A
= 25 mm
i) silu P, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = P · L oko ose x u smjeru kretanja kazaljke na satu, koji nastaje
usljed djelovanja sile P na kraku L = L
AB
sin α – izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja oko ose z, M
z
= M
1
+ M
2
= P · (L
HB
+ L
A
), u smjeru kretanja
kazaljke na satu (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom P, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi z, a jednaki nuli na najudaljenijim tačkama poprečnog presjeka (slika 5.13–2d). S
obzirom na položaj tačke H, tangencijalni naponi usljed sile smicanja jednaki su nuli.
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = P · L oko ose x djeluje u smjeru
kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer negativne ose z kao što je prikazano
na slici 5.13–2d. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
=
T
I
o
d
2
=
P · L
AB
sin α
I
o
d
2
=
100 · 200 · 10
−3
· sin45

4.97 · 10
−9
15 · 10
−3
2
= 21.34MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
(15 · 10
−3
)
4
π
32
= 4.97 · 10
−9
m
4
Zadaci 263
P
a) b)
c)
d)
D
A
B
x

L
A
L
BD
H
K
y
z
L
AB D
A
B
x

L
HB
H
K
y
z
L
AB
P
M
1
=L
AB
P
!
u
D
B
x
H
K
y
z
P
L
AB
sin
M
1
=L
AB
P
L
HB
T=L
AB
sin!P
D
x
H
K
y
z
P
T=L
AB
sin!P
"
s
"
u
M
2
=L
HB
P
e)
z
y

s
H
43.8 MPa
–43.8 MPa
K
M
z
=P·(L
AB
+ L
HB
)
M
1
=L
AB
P
Slika 5.13–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-d) i raspodjela normalnih napona (e)
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja M
z
= P · (L
HB
+ L
A
) oko ose z linearno se
mijenja s kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.13–2e), a jednak je nuli
u neutralnoj osi, odnosno osi z oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H na
najudaljenijim vlaknima s gornje strane, normalni naponi usljed savijanja su zateznog
karaktera, a njihova vrijednost se izračunava prema obrascu (4–1)
σ
s
=
M
z
I
z
y =
P · (L
HB
+ L
A
)
I
z
d
2
=
100 · (0.12 + 0.025)
2.485 · 10
−9
15
2
= 43.76MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I
z
=
d
4
π
64
=
(15 · 10
−3
)
4
π
64
= 2.485 · 10
−9
m
4
Na ovaj način izračunati su svi naponi u tački H kao posljedica djelovanja sile P.
264 5 Složena naprezanja
Zadatak 5.14 Sila P djeluje na polugu AC u tački C, kao što dato na slici 5.14–1. Za
podatke date na slici potrebno je odrediti napone koji djeluju na šupljem vratilu AB.
a) Grupa A: u tački H,
b) Grupa B: u tački K.
!
!
s

x z
y
H K
10 kN
A
B
200 mm
150 mm
D
C
x
z
51 mm
H
K
6 mm

s
Slika 5.14–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.14: Podaci uz zadatak 5.14
L = 200 mm r
1
= 51 mm F = 10 kN
H = 150 mm t = 6 mm
Tip zadatka je identičan zadatku 5.14, Grupa A, pa je postupak rješavanja isti. Kako se
obje tačke nalaze na istom poprečnom presjeku, razmotrimo prvo opterećenja koja vladaju
usljed djelovanja vanjske sile F.
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripadaju tačke H i
K, neophodno je silu F redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je naznačeno
na slici 5.14–2a-c sila F se može postepeno redukovati na posmatrani poprečni presjek tako
da imamo sljedeća opterećenja:
i) silu F, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose x – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = F · L oko ose y u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na satu,
koji nastaje usljed djelovanja sile F na kraku L – izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja oko ose z, M
z
= F · H, u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
Zadaci 265
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati i
napone za obje tačke (grupe) odjednom, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F, koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi z, kojoj pripada tačka H, i usmjereni su u pozitivnom smjeru ose x (slika 5.14–2c).
S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku, koristeći izraz (4–6)
dobija se
τ
s
H
=
4F
3A
_
r
2
2
+ r
2
r
1
+ r
2
1
r
2
2
+ r
2
1
_
=
4 · 10 · 10
3
3 · 1.81 · 10
−3
_
0.051
2
+ 0.051 · 0.045 + 0.045
2
0.051
2
+ 0.045
2
_
= 11.02MPa
gdje je
A = (r
2
1
−r
2
2
)π = (0.051
2
−0.045
2
)π = 1.81 · 10
−3
m
2
r
2
= r
1
−t = 51 · 10
−3
−6 · 10
−3
= 45mm
Što se tiče tačke K, ona se nalazi na vlaknima koja su najudaljenija od neutralne ose
gdje su tangencijalni naponi su jednaki nula.
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed djelovanja momenta uvijanja T = F · L oko ose y djeluje
u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Smjer djelovanja zavisi od tačke koja
se posmatra, tako da za tačku H ima smjer pozitivne ose x, a za tačku K ima smjer
negativne ose z, kao što je prikazano na slici 5.14–2c. Intenzitet ovog napona je isti za
obje tačke, jer se obje nalaze na vanjskoj površini cijevi, odnosno na istoj udaljenosti
od ose uvijanja y, a dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
H
= τ
u
K
= τ
u
=
T
I
o
· r
1
=
F · L
I
o
· r
1
=
10 · 10
3
· 0.2
4.186 · 10
−6
· 51 · 10
−3
= 24.37MPa
gdje je
I
o
=
(r
4
1
−r
4
2

2
=
(0.051
4
− 0.045
4

2
= 4.186 · 10
−6
m
4
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose z linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.14–2d), a jednak je nuli u neutralnoj osi,
odnosno osi z oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H nalazi na neutralnoj
osi, normalna komponenta napona u ovoj tački jednaka je nuli.
Što se tiče tačke K, koja je najudaljenija tačka od neutralne ose, imamo maksimalan
pritisni napon (predznak "−") koji se određuje prema obrascu (4–1)
σ
s
K
=
M
z
I
z
x =
−F · H
I
z
· r
1
=
−10 · 10
3
· 0.15
2.093 · 10
−6
· 51 · 10
−3
= −36.56MPa
gdje je za kružni prstenasti poprečni presjek
I
z
=
(r
4
1
− r
4
2

4
=
(0.051
4
−0.045
4

4
= 2.093 · 10
−6
m
4
266 5 Složena naprezanja
a) b)
c) d)
T=M
y
=LF
y
!
u
!
s
x
F
1 B
T=M
y
=LF
M
z
=HF
z
H
K
x
z
y
H K
H
F
1
D
B

u
C
36.6 MPa
z
x

s
–36.6 MPa
K
H
x z
y
H K
F
A
B
L
H
D
Slika 5.14–2: Redukcija sile F (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
Na ovaj način su određeni svi naponi u tačkama H i K usljed djelovanja sile F.
Zadatak 5.15 Za dio prikazan na slici 5.15–1 prečnika d = 60 mm izračunati:
a) normalne napone,
b) tangencijalne napone.
i to
a) Grupa A: u tački K,
b) Grupa B: u tački H.
R j e š e nj e
Tip zadatka je identičan zadatku 5.12 pa je postupak rješavanja isti, s tim da se sila F prvo
treba razložiti na dvije komponente, F
z
i F
y
, koje djeluju u pravcu osa z i y, respektivno,
kako je prikazano na slici 5.15–2. Na osnovu slike se vidi da su intenziteti komponenti
vanjskog opterećenja:
F
z
= F · sin α = 19.5 · 10
3
· sin 22.62

= 7.5kN
Zadaci 267
y
x
z
19.5 kN
y
B
D
E
A
300 mm
125 mm
H K
100 mm
150 mm
Slika 5.15–1: Opis problema
Tabela 5.15: Podaci uz zadatak 5.15
L = 0.15 m d = 60 mm F = 19.5 kN
H
1
= 0.3 m a = 0.125 mm
H
2
= 0.1 m
F
y
= F · cos α = 19.5 · 10
3
· cos 22.62

= 18kN
gdje je
α = arctg
_
a
H
1
_
= arctg
_
0.125
0.3
_
= 22.62

Da bismo riješili zadatak, obje sile je neophodno redukovati na posmatrani poprečni
presjek, koji sadrži tačke K i H.
Sila F
y
se može redukovati na posmatrani poprečni presjek tako što se postepeno redukuje
kako je prikazano na slici 5.15–3a-c pa u posmatranom poprečnom presjeku imamo sljedeća
opterećenja:
a) pritisnu silu F
y
– izaziva aksijalno opterećenje (normalni napon),
b) moment savijanja, M
z
= F
y
· L oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
Kada smo odredili opterećenja na koja se sila F
y
redukuje na posmatrani poprečni presjek,
možemo izračunati napone kako slijedi:
a) Normalni naponi usljed pritisne aksijalne sile F
y
se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i
vrijede za sve tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačke K i H
σ
p
K
= σ
p
H
= σ
p
= −
F
y
A
= −
18 · 10
3
2.827 · 10
−3
= −6.37MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
(60 · 10
−3
)
2
π
4
= 2.827 · 10
−3
m
2
268 5 Složena naprezanja
y
y
300 mm
125 mm
x
z
F
y
B
D
E
A
a
H K
H
2
L
H
1
F
y
F
z

s



Slika 5.15–2: Komponente vanjskog opterećenja F
y
i F
z
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja M
z
= L· F
y
djeluju oko ose z poprečnog
presjeka u smjeru kretanja kazaljke na satu, pri čemu je raspodjela napona linearna, kao
što je prikazano na slici 5.15–3d. S obzirom na položaj tačaka K i H, jasno je da je napon
u tački H jednak nuli, jer se tačka nalazi na neutralnoj osi, dok je tačka K izložena na
pritisak, pa se korištenjem izraza (4–1) dobiva traženi napon
σ
s
K
=
M
z
I
z
x =
F
y
· L
I
z
d
2
=
18 · 10
3
· 0.15
6.362 · 10
−7
60 · 10
−3
2
= 127.32MPa
gdje je
I
z
=
d
4
π
64
=
(60 · 10
−3
)
4
π
64
= 6.362 · 10
−7
m
4
Na ovaj način određeni su svi naponi koji djeluju u posmatranim tačkama pod utjecajem
sile F
y
.
Sila F
z
se može redukovati na posmatrani poprečni presjek tako što se njen utjecaj poste-
peno redukuje kako je pokazano na slici 5.15–4a-c na sljedeća opterećenja:
i) sila F
z
u smjeru negativne ose z – izaziva smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = F
z
· L oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
– izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja M
x
= F
z
· (H
1
− H
2
) oko ose x posmatranog poprečnog presjeka u
smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F
z
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, kojoj
pripada tačka K, i usmjereni su u smjeru djelovanja sile, dok su naponi jednaki nuli na
najudaljenijim tačkama od neutralne ose, odnosno u tački H (slika 5.15–4c). S obzirom
Zadaci 269
a) b)
c) d)
x
z
y
B
D
A
H K
L
F
y
x
z
y
B
A
H K
F
y
M
z
=LF
y
x
z
y
A
H
K
F
y
M
z
=LF
y
127.3 MPa
z
x

s
–127.3 MPa
K
H

z
–6.37 MPa
Slika 5.15–3: Redukcija sile F
y
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
da se radi o kružnom poprečnom presjeku, napon u tački K se dobija koristeći izraz
(4–5)
τ
s
K
=
4F
z
3A
=
4 · 7.5 · 10
3
3 · 2.827 · 10
−3
= 3.54MPa
ii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T = F
z
· L djeluje u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.15–4c za dvije
posmatrane tačke. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
K
= τ
H
= τ
u
=
T
I
o
d
2
=
F
z
· L
I
o
d
2
=
7500 · 150 · 10
−3
1.272 · 10
−6
60 · 10
−3
2
= 26.53MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
0.06
4
π
32
= 1.272 · 10
−6
m
4
270 5 Složena naprezanja
a) b)
c) d)
x
z
y
B
D
A
H K
H
2
L
H
1
F
z
x
z
y
B
A
H K
F
z
M
y
=LF
z
H
1
H
z
x
70.7 MPa
–70.7 MPa

s
K
x
z
y
A
H
K
M
x
=(H
1
-H
2
) F
z
F
z
M
y
=LF
z
!
u
!
s
!
u
Slika 5.15–4: Redukcija sile F
z
(a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
iii) Normalni napon σ
s
usljed momenta savijanja M
x
= F
z
· (H
1
− H
2
) se mijenja s kraja
na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.15–4d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, koja sadrži tačku K. U tački H javljaju se najveći zatezni naponi usljed savijanja,
a vrijednost napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
σ
s
H
=
M
x
I
x
z =
F
z
· (H
1
−H
2
)
I
x
d
2
=
7500 · (0.3 −0.1)
6.362 · 10
−7
60 · 10
−3
2
= 70.74MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I
x
= I
z
= 6.362 · 10
−7
m
4
Na ovaj način izračunati su i svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile F
z
.
Zadatak 5.16 Za dio prikazan na slici 5.16–1 treba izračunati:
a) normalne napone,
b) tangencijalne napone,
Zadaci 271
za sljedeće slučajeve:
i) grupa A: u tački a, ako je β = 30

,
ii) grupa B: u tački b, ako je β = 20

.
b
60 mm
a
β
B
40 mm
300 mm
A
600 kN
Slika 5.16–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.16: Podaci uz zadatak 5.16
L = 300 mm a = 40 mm F = 600 N
b = 60 mm β
a
= 30

β
b
= 20

Zadatak je sličan zadatku 5.9 pa je i postupak rješavanja isti, s tim da ovdje imamo
pravougaoni poprečni presjek.
S obzirom da se obje tačke, a i b, nalaze na istom poprečnom presjeku, prvo ćemo posma-
trati sva opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek. U tu svrhu, zgodno je silu
F razložiti na dvije komponente koje djeluju uzduž osa simetrije pravougaonog poprečnog
presjeka. Imajući u vidu ugao koji sila F zaklapa s osom y, na osnovu slike 5.16–2a je jasno
da su vrijednosti komponenti jednake:
F
x
= F sinβ (5.16–1)
F
y
= F cos β (5.16–2)
Dalji postupak rješavanja će se izvesti istovremeno za obje grupe.
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripadaju tačke a i
b, neophodno je obje sile, F
x
i F
y
, redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je
naznačeno na slici 5.16–2a-b sila F
x
se redukuje na:
i) silu F
x
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka – izaziva smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
y
= F
x
· L oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu – izaziva savijanje (normalni napon).
272 5 Složena naprezanja
a)
b)
c) d)
b
a
B
A
x
y
F
x
F
y
b
b
a

B
a
L
A
F
x
y
F
x
F
y
M
x
=LF
y
M
y
=LF
x
b a
!
sx
"
s
x x
y
y
b a
!
sy
"
s
x x
Slika 5.16–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-b) i raspodjela normalnih i tangencijalnih napona (c-d)
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F
x
možemo
izračunati i napone kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
x
usljed smicanja silom F
x
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, a
jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose y, a tu spadaju obje tačke a i b. Dakle,
tangencijalni napon usljed smicanja silom F
x
postoji samo za tačku A i računa se prema
izrazu (4–5) jednak je nuli u obje tačke (slika 5.16–2c).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, M
y
= F
x
· L linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.16–2c), a jednak je nuli u neutral-
noj osi, odnosno osi y. Tačka a se nalazi na mjestu gdje su najveći zatezni naponi, dok
se tačka b nalazi na mjestu gdje su najveći pritisni naponi (predznak "−"), a intenzitet
se određuje pomoću izraza (4–1) pa imamo za tačku a
σ
s
a
=
M
y
I
y
x =
−F
x
a
· L
I
y
−a
2
=
−300 · 0.3
3.2 · 10
−7
−40 · 10
−3
2
= 5.6MPa
gdje je
F
x
a
= F · sinβ
a
= 600 · sin 30

= 300N
Zadaci 273
I
y
=
ba
3
12
=
60 · 10
−3
· (40 · 10
−3
)
3
12
= 3.2 · 10
−7
m
4
a za tačku b
σ
s
b
=
M
y
I
y
x =
−F
x
b
· L
I
y
a
2
=
−205.2 · 0.3
3.2 · 10
−7
40 · 10
−3
2
= −3.85MPa
gdje je
F
x
b
= F · sinβ
b
= 600 · sin20

= 205.2N
Što se tiče sile F
y
, ona se na posmatrani poprečni presjek redukuje na (vidi sliku 5.16–2b)
i) silu F
y
, koja djeluje u ravni poprečnog presjeka – izaziva smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja M
x
= F
y
· L oko ose x u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu – izaziva savijanje (normalni napon).
Ova opterećenja izazivaju sljedeće napone:
i) Tangencijalni naponi τ
s
y
usljed smicanja silom F
y
, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, a
vrijednost nula na najudaljenijim vlaknima od neutralne ose, kojima pripadaju i tačke
a i b (slika 5.16–2d). Dakle, tangencijalni napon usljed sile F
y
u tačkama a i b jednaki
su nuli.
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x, M
x
= F
y
· L linearno se mijenja
s kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.16–2d), a jednak je nuli u neu-
tralnoj osi, odnosno osi oko koje se vrši savijanje. Obje tačke, a i b, se nalaze na mjestu
gdje su najveći zatezni naponi, a intenzitet se određuje pomoću izraza (4–1) pa imamo
za tačku a
σ
s
a
=
M
x
I
x
y =
F
y
a
· L
I
x
b
2
=
519.6 · 0.3
7.2 · 10
−7
60 · 10
−3
2
= 6.5MPa
gdje je
F
y
a
= F · cos β
a
= 600 · cos 30

= 519.6N
I
x
=
ab
3
12
=
40 · 10
−3
· (60 · 10
−3
)
3
12
= 7.2 · 10
−7
m
4
a za tačku b
σ
s
b
=
M
x
I
x
y =
F
y
b
· L
I
x
b
2
=
563.82 · 0.3
7.2 · 10
−7
60 · 10
−3
2
= 7.05MPa
gdje je
F
y
b
= F · cos β
b
= 600 · cos 20

= 563.82N
Na ovaj način izračunati su svi normalni i tangencijalni naponi u tačkama a i b usljed
djelovanja sile F.
274 5 Složena naprezanja
Zadatak 5.17 Za dio prikazan na slici 5.17–1 na koji djeluju tri sile u tačkama A, B i D
treba izračunati:
a) Grupa A: u tački E
i) normalne napone usljed sila u tačkama A i B,
ii) tangencijalne napone usljed sila u tačkama A i D.
b) Grupa B: u tački G
i) normalne napone usljed sila u tačkama B i D,
ii) tangencijalne napone usljed sila u tačkama A i B.
x
z
50 kN
y
140 mm
E
G
30 kN
75 kN
100 mm
100 mm
40 mm
130 mm
A
B
D
Slika 5.17–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.17: Podaci uz zadatak 5.17
z
B
= 130 mm h = 140 mm F
A
= 75 kN
y
D
= 100 mm b = 40 mm F
B
= 50 kN
y
A
= 200 mm F
D
= 30 kN
S obzirom da tačke u kojima treba odrediti napone iz obje grupe, E i G, pripadaju
istom poprečnom presjeku, prvo ćemo odrediti opterećenja u tom poprečnom koja dolaze od
vanjskih sila, a onda izračunati napone prema grupama. Na osnovu slike 5.17–2a-b se vidi
da pojedine vanjske sile kada se redukuju na posmatrani poprečni presjek djeluju sljedećim
opterećenjima:
Zadaci 275
1. sila F
A
se redukuje na silu F
A
koja djeluje smicanjem u smjeru negativne ose z (tan-
gencijalni naponi) i momentom savijanja M
x
A
= y
A
· F
A
oko ose x u smjeru kretanja
kazaljke na satu (normalni naponi),
2. sila F
B
se redukuje na silu F
B
koja djeluje zatezanjem u smjeru pozitivne ose y (nor-
malni napon) i momentom savijanja M
x
B
= z
B
· F
B
oko ose x u smjeru suprotnom od
kretanja kazaljke na satu (normalni naponi),
3. sila F
D
se redukuje na silu F
D
koja djeluje smicanjem u smjeru negativne ose x (tan-
gencijalni naponi) i momentom savijanja M
z
D
= y
D
· F
D
oko ose z u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu (normalni naponi).
a)
b)
c) d)
x
z
F
B
y
E
G
F
A
M
xB
=z
B
F
B
M
xA
=y
A
F
A
F
D
M
zD
=y
D
F
D
x
z
F
B
y
h
E
G
F
D
F
A
y
D
y
A
b
z
B
A
B
D
G
E
!
s
"
sD
x x
z
G
E
!
s
"
sA
z
"
sB
–114.8 MPa
–114.8 MPa –49.8 MPa
49.8 MPa
80.4 MPa
–80.4 MPa
8.9 MPa
8.9 MPa

z

z
x x
Slika 5.17–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-b) i raspodjela normalnih i tangencijalnih napona
a) Grupa A: naponi u tački E
i) Normalni naponi usljed sila u tačkama A i B
276 5 Složena naprezanja
Sila F
A
u tački E izaziva normalne zatezne napone usljed momenta savijanja M
xA
=
F
A
· y
A
koji se određuju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2d)
σ
s
A
=
M
xA
I
x
z =
F
A
· y
A
I
x
h
2
=
75 · 10
3
· 0.2
9.147 · 10
−6
140 · 10
−3
2
= 114.8MPa
gdje je
I
x
=
bh
3
12
=
40 · 10
−3
· (140 · 10
−3
)
3
12
= 9.147 · 10
−6
m
4
Sila F
B
u tački E izaziva normalne pritisne napone usljed momenta savijanja M
xB
=
F
B
· z
B
, koji se računaju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2c-d)
σ
s
B
=
M
xB
I
x
z =
−F
B
· z
B
I
x
h
2
= −
50 · 10
3
· 0.13
9.147 · 10
−6
140 · 10
−3
2
= −49.75MPa
te normalne zatezne napone usljed sile zatezanja F
B
, koji se računaju prema izrazu
(2–1)
σ
z
=
F
B
A
=
50 · 10
3
5.6 · 10
−3
= 8.93MPa
ii) Tangencijalni naponi usljed sila u tačkama A i D
Tačka E nalazi se na vanjskoj površini na vrhu poprečnog presjeka tako da su tan-
gencijalni naponi usljed svih vanjskih sila u zadatku koje djeluju smicanjem jednaki
nuli.
b) Grupa B: naponi u tački G
i) Normalni naponi usljed sila u tačkama D i B
Sila F
D
u tački G izaziva normalne zatezne napone usljed momenta savijanja M
zD
=
F
D
· y
D
koji se određuju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2c)
σ
s
D
=
M
zD
I
z
x =
F
D
· y
D
I
z
b
2
=
30 · 10
3
· 0.1
7.467 · 10
−7
140 · 10
−3
2
= 80.36MPa
gdje je
I
z
=
hb
3
12
=
140 · 10
−3
· (40 · 10
−3
)
3
12
= 7.467 · 10
−7
m
4
Sila F
B
u tački G izaziva normalne zatezne napone usljed momenta savijanja M
xB
=
F
B
· z
B
, koji se računaju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2d)
σ
s
B
=
M
xB
I
x
z =
−F
B
· z
B
I
x
−h
2
=
−50 · 10
3
· 0.13
9.147 · 10
−6
−140 · 10
−3
2
= 49.75MPa
te normalne zatezne napone usljed sile zatezanja F
B
, koji se računaju prema izrazu
(2–1) (slika 5.17–2c-d)
σ
z
=
F
B
A
=
50 · 10
3
5.6 · 10
−3
= 8.93MPa
Zadaci 277
ii) Tangencijalni naponi usljed sila u tačkama A i D
Tačka G nalazi se na vanjskoj površini na vrhu poprečnog presjeka tako da su tan-
gencijalni naponi usljed svih vanjskih sila u zadatku koje djeluju smicanjem jednaki
nuli.
Zadatak 5.18 Za dio prikazan na slici 5.18–1 prečnika d = 65 mm treba izračunati:
a) normalne i tangencijalne napone,
b) glavne normalne napone i maksimalni tangencijalni napon,
za sljedeće slučajeve:
i) grupa A: u tački K,
ii) grupa B: u tački H.
x
z
10 kN
y
H
K
240 mm
1.4 kNm
Slika 5.18–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 5.18: Podaci uz zadatak 5.18
d = 65 mm d = 65 mm F = 10 kN
H = 0.24 m T = 1.4 kNm
Zadatak je pojednostavljena varijanta nekoliko prethodnih zadataka, kao što je zadatak
5.18–1 pod djelovanjem sile P
2
, tako da je postupak rješavanja identičan tom zadatku. Da
bismo riješili zadatak, silu F je neophodno redukovati na posmatrani poprečni presjek, koji
sadrži tačke K i H, dok se primijenjeni moment uvijanja odnosi i na posmatrani poprečni
presjek.
Sila F se redukuje na posmatrani poprečni presjek tako što se njen utjecaj u tački C re-
dukuje na smicajnu silu F i moment savijanja M
z
= F · H oko ose z posmatranog poprečnog
presjeka koji sadrži tačku H, kao što je naznačeno na slici 5.18–2a-b.
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i napone, kako slijedi:
278 5 Složena naprezanja
a) b) c)
x
z
F
y
H
K
H
T
x
z
y
H
K
M
z
=HF
F
T
!
u
!
s
!
u
K
x
z
"
s
H
89.2 MPa
–89.2 MPa
Slika 5.18–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-b) i raspodjela normalnih napona (c)
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, kojoj
pripada tačka H (osa z), i usmjereni su u smjeru djelovanja sile F, dok su naponi jednaki
nuli na najudaljenijim tačkama od neutralne ose, odnosno u tački K (τ
s
K
= 0), kao što
je pokazano na slici 5.18–2b. S obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku,
napon u tački H se dobija koristeći izraz (4–5)
τ
s
H
=
4F
3A
=
4 · 10 · 10
3
3 · 3.318 · 10
−3
= 4.018MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
0.065
2
π
4
= 3.318 · 10
−3
m
2
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja M
z
= F · H se mijenja s kraja na kraj po-
prečnog presjeka (skicirano na slici 5.18–2c), a jednak je nuli u neutralnoj osi, koja
sadrži tačku H (σ
s
H
= 0). U tački K javljaju se najveći pritisni naponi usljed savijanja,
a vrijednost napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
σ
s
K
=
M
z
I
d
2
=
−F · H
I
d
2
=
−10000 · 0.24
8.762 · 10
−7
65 · 10
−3
2
= −89.02MPa
gdje je za kružni poprečni presjek
I =
d
4
π
64
=
(65 · 10
−3
)
4
π
64
= 8.762 · 10
−7
m
4
iii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T, djeluje u smjeru suprotnom od
kretanja kazaljke na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.18–2b za dvije
posmatrane tačke. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
K
= τ
u
H
=
T
I
o
d
2
=
1400
1.752 · 10
−6
65 · 10
−3
2
= 25.96MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
0.065
4
π
32
= 1.752 · 10
−6
m
4
Zadaci 279
Na ovaj način izračunati su svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile F i momenta uvijanja T pa se može pristupiti određivanju glavnih normalnih i
maksimalnih tangencijalnih napona koristeći izraze (5–3) i (5–5), pri čemu je za sve slučajeve
σ
y
= 0.
Za tačku K imamo:
σ
1
=
σ
s
K
2
+
_
_
σ
s
K
2
_
2
+ τ
2
u
K
=
−89.02 · 10
6
2
+
¸
_
−89.02 · 10
6
2
_
2
+ (25.96 · 10
6
)
2
= 7.02MPa
σ
2
=
σ
s
K
2

_
_
σ
s
K
2
_
2
+ τ
2
u
K
=
−89.02 · 10
6
2

¸
_
−89.02 · 10
6
2
_
2
+ (25.96 · 10
6
)
2
= −96.04MPa
τ
max
= ±
_
_
σ
s
K
2
_
2
+ τ
2
u
K
= ±
¸
_
−89.02 · 10
6
2
_
2
+ (25.96 · 10
6
)
2
= ±51.53MPa
Za tačku H nemamo normalnih napona, nego samo tangencijalne napone (čisto smicanje)
pri čemu obje komponente tangencijalnog napona (i od smicanja i od uvijanja) imaju isti
smjer djelovanja pa je ukupni intenzitet jednak (vidi sliku 5.18–2b)
τ
H
= τ
u
H
+ τ
s
H
= 25.96 · 10
6
+ 4.02 · 10
6
= 29.98MPa
pa su, koristeći se činjenicom da su za čisto smicanje glavni normalni naponi i maksimalni
tangencijalni naponi po intenzitetu jednaki,
σ
1,2
= τ
H
= ±29.98MPa
τ
max
= ±τ
H
= ±29.98MPa
Zadatak 5.19 Za dio prikazan na slici 5.19–1 treba izračunati:
a) normalne i tangencijalne napone,
b) glavne normalne napone i maksimalni tangencijalni napon,
u tačkama K i H usljed djelovanja sile F.
Podaci: F = 5 kN, l = 100 mm, c = 20 mm. Debljinu trake na kojoj djeluje sila F
zanemariti.
R j e š e nj e
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka, tako što se sila F redukuje u centar popreč-
nog presjeka na smicajnu silu F, koja djeluje prema dole, i moment uvijanja T = F · c =
5000 · 0.02 = 100 Nm, koji djeluje u smjeru okretanja kazaljke na satu, kao što je naznačeno
280 5 Složena naprezanja
x
z
y
K
H
l
c
F
y
x
H
K
Slika 5.19–1: Opis problema
Tabela 5.19: Podaci uz zadatak 5.19
l = 0.1 m c = 20 mm F = 5 kN
d = 2c = 40 mm
na slici 5.19–1a-b. Sada je, slijedeći rješenje prethodnog zadatka, silu F neophodno reduko-
vati na posmatrani poprečni presjek, koji sadrži tačke K i H, dok se primijenjeni moment
uvijanja odnosi i na posmatrani poprečni presjek.
Sila F se može redukovati na posmatrani poprečni presjek, tako što se redukuje na smi-
cajnu silu F i moment savijanja M = F · l oko ose x posmatranog poprečnog presjeka koji
sadrži tačku K, kao što je naznačeno na slici 5.19–2.
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τ
s
usljed smicanja silom F, koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, kojoj
pripada tačka K, i usmjereni su u smjeru djelovanja sile F, dok su naponi jednaki nuli
na najudaljenijim tačkama od neutralne ose, odnosno u tački H (τ
s
H
= 0), kao što je
prikazano na slici 5.19–1c. S obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku, napon
u tački K se dobija koristeći izraz (4–5)
τ
s
H
=
4F
3A
=
4 · 5 · 10
3
3 · 1.527 · 10
−3
= 5.31MPa
gdje je
A =
d
2
π
4
=
0.04
2
π
4
= 1.257 · 10
−3
m
2
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja M = F · l se mijenja s kraja na kraj popreč-
nog presjeka (skicirano na slici 5.19–1d), a jednak je nuli u neutralnoj osi, koja sadrži
tačku K (σ
s
K
= 0). U tački H javljaju se najveći zatezni naponi usljed savijanja, a
vrijednost napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
σ
s
H
=
M
I
c =
F · l
I
c =
5000 · 0.1
1.257 · 10
−7
· 20 · 10
−3
= 79.58MPa
Zadaci 281
a) b)
c) d)
x
z
y
K
H
l
c
F
x
z
y
K
H
l
F
T=F·c
x
z
y
K
H
F
T=F·c

u

s

u
M
x
=F·l
79.6 MPa
y

s
–79.6 MPa
H
K
Slika 5.19–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
gdje je za kružni poprečni presjek
I =
d
4
π
64
=
(40 · 10
−3
)
4
π
64
= 1.257 · 10
−7
m
4
iii) Tangencijalni napon τ
u
usljed momenta uvijanja T, djeluje u smjeru kretanja kazaljke
na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.19–1c za dvije posmatrane tačke.
Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
τ
u
K
= τ
u
H
=
T
I
o
c =
100
2.513 · 10
−7
· 20 · 10
−3
= 7.958MPa
gdje je
I
o
=
d
4
π
32
=
0.04
4
π
32
= 2.513 · 10
−7
m
4
Na ovaj način izračunati su svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile F pa se može pristupiti određivanju glavnih normalnih i maksimalnih tan-
gencijalnih napona koristeći izraze (5–3) i (5–5), pri čemu je za sve slučajeve σ
y
= 0.
282 5 Složena naprezanja
Za tačku H imamo:
σ
1
=
σ
s
H
2
+
_
_
σ
s
H
2
_
2
+ τ
2
u
H
=
79.58 · 10
6
2
+
¸
_
79.58 · 10
6
2
_
2
+ (7.958 · 10
6
)
2
= 80.37MPa
σ
2
=
σ
s
H
2

_
_
σ
s
H
2
_
2
+ τ
2
u
H
=
79.58 · 10
6
2

¸
_
79.58 · 10
6
2
_
2
+ (7.958 · 10
6
)
2
= −0.8MPa
τ
max
= ±
_
_
σ
s
K
2
_
2
+ τ
2
u
K
= ±
¸
_
79.58 · 10
6
2
_
2
+ (7.958 · 10
6
)
2
= ±40.58MPa
Za tačku K nemamo normalnih napona, nego samo tangencijalne napone (čisto smicanje)
pri čemu obje komponente tangencijalnog napona (i od smicanja i od uvijanja) imaju isti
smjer djelovanja pa je ukupni intenzitet jednak (vidi sliku 5.19–1c)
τ
K
= τ
u
K
+ τ
s
K
= 7.958 · 10
6
+ 5.3 · 10
6
= 13.26MPa
Koristeći se činjenicom da su za čisto smicanje glavni normalni naponi i maksimalni tangen-
cijalni naponi po intenzitetu jednaki, imamo
σ
1,2
= τ
H
= ±13.26MPa
τ
max
= ±τ
H
= ±13.26MPa
Poglavlje 6
Hipoteze o razaranju materijala
6.1 Osnovne formule
Hipoteza najvećeg tangencijanog napona (Tresca kriterij):
σ
ekv
=
_
max(|σ
1
|, |σ
2
|), σ
1
i σ
2
istog znaka

1
−σ
2
|, σ
1
i σ
2
različitog znaka
<
R
eH
S
(6–1)
Hipoteza najvećeg specifičnog deformacionog rada (von Mises-Hencky-Huber kriterij):
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
<
R
eH
S
(6–2)
Hipoteza najvećeg normalnog napona (Rankinov kriterij):
σ
ekv
= max(|σ
1
|, |σ
2
|) <
R
m
S
(6–3)
Mohrova hipoteza (kriterij):
σ
ekv
=
_
σ
1
, za σ
1
, σ
2
> 0
σ
1
−α
σ
σ
2
, σ
1
i σ
2
različitog znaka
<
R
mz
S
(6–4)
σ
ekv
= |σ
2
| <
R
mp
S
, za σ
1
, σ
2
< 0 (6–5)
α
σ
=
R
mz
R
mp
(6–6)
284 6 Hipoteze o razaranju materijala
6.2 Zadaci
Zadatak 6.1 Komponente napona u kritičnoj tački čelične ploče date su na slici 6.1–1.
Odrediti da li će doći do otkaza (plastičnog tečenja) materijala prema teoriji maksimalnog
tangencijalnog napona i teoriji maksimalnog specifičnog deformacionog rada, ako je granica
tečenja materijala R
eH
= 220 MPa.
75 MPa
140 MPa
45 MPa
Slika 6.1–1: Uz zadatak 6.1
R j e š e nj e
Tabela 6.1: Podaci uz zadatak 6.1
σ
x
= 75 MPa R
eH
= 220 MPa
σ
y
= −140 MPa
τ
xy
= 45 MPa
Kod ovog i narednih zadataka prvo je neophodno izračunati glavne normalne napone,
a onda preko njih koristeći odgovarajuće hipoteze o razaranju materijala riješiti zadane
probleme.
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
75 + (−140)
2
+
¸
_
75 −(−140)
2
_
2
+ 45
2
= 84.04MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
75 + (−140)
2

¸
_
75 −(−140)
2
_
2
+ 45
2
= −149.04MPa
Zadaci 285
Sada se korištenjem izraza (6–1) za teoriju najvećeg tangencijalnog napona (Tresca kriterij)
dolazi do ekvivalentnog napona, pri čemu su glavni naponi različitog predznaka:
σ
ekv
= |σ
1
−σ
2
| = |84.04 −(−149.04)| = 233.08MPa
S obzirom da je σ
ekv
> R
eH
doći će do otkaza materijala.
Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij), koristi se izraz (6–2) pa je
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
=
_
84.04
2
−84.04 · (−140.04) + (−140.04)
2
σ
ekv
= 204.45MPa
U ovom slučaju vrijedi σ
ekv
< R
eH
pa do otkaza ne bi došlo.
Zadatak 6.2 Komponente napona u kritičnoj tački čelične ploče date su na slici 6.2–1.
Odrediti stepen sigurnosti, ako se koristi teorija maksimalnog specifičnog deformacionog
rada. Granica tečenja materijala je R
eH
= 500 MPa.
55 MPa
340 MPa
65 MPa
Slika 6.2–1: Uz zadatak 6.2
R j e š e nj e
Tabela 6.2: Podaci uz zadatak 6.2
σ
x
= −55 MPa R
eH
= 500 MPa
σ
y
= 340 MPa
τ
xy
= 65 MPa
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
286 6 Hipoteze o razaranju materijala
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
−55 + 340
2
+
¸
_
−55 −340
2
_
2
+ 65
2
= 350.42MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
−55 + 340
2

¸
_
−55 −340
2
_
2
+ 65
2
= −65.42MPa
Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
500
387.3
= 1.29
gdje je
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
=
_
350.42
2
−350.42 · (−65.42) + (−65.42)
2
σ
ekv
= 387.3MPa
Zadatak 6.3 Za element napona na slici 6.3–1 odrediti stepen sigurnosti protiv razaranja
koristeći:
a) teoriju najvećeg tangencijalnog napona,
b) teoriju najvećeg specifičnog deformacionog rada.
Materijal ima granicu tečenja R
eH
= 200 MPa.


60 MPa
40 MPa
5 MPa
Slika 6.3–1: Uz zadatak 6.3
Zadaci 287
R j e š e nj e
Tabela 6.3: Podaci uz zadatak 6.3
σ
x
= −60 MPa R
eH
= 200 MPa
σ
y
= −40 MPa
τ
xy
= 35 MPa
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
−60 + (−40)
2
+
¸
_
−60 −(−40)
2
_
2
+ 35
2
= −13.6MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
−60 + (−40)
2

¸
_
−60 −(−40)
2
_
2
+ 35
2
= −86.4MPa
Za slučaj maksimalnog tangencijalnog napona (Tresca kriterij) koristi se izraz (6–1) pa
je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
200
86.4
= 2.32
gdje je, koristeći se činjenicom da su glavni naponi istog predznaka,
σ
ekv
= max(|σ
1
|, |σ
2
|) = max(| −13.6|, | −86.4|) = 86.4MPa
Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
200
80.47
= 2.49
gdje je
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
=
_
(−13.6)
2
−(−13.6) · (−86.4) + (−86.4)
2
σ
ekv
= 80.47MPa
Zadatak 6.4 Za element napona na slici 6.4–1 odrediti stepen sigurnosti protiv razaranja
koristeći:
a) teoriju najvećeg tangencijalnog napona,
b) teoriju najvećeg specifičnog deformacionog rada.
288 6 Hipoteze o razaranju materijala
6 MPa
30 MPa
9 MPa
Slika 6.4–1: Uz zadatak 6.4
Materijal ima granicu tečenja R
eH
= 100 MPa.
R j e š e nj e
Tabela 6.4: Podaci uz zadatak 6.4
σ
x
= 6 MPa R
eH
= 100 MPa
σ
y
= 30 MPa
τ
xy
= −9 MPa
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
6 + 30
2
+
¸
_
6 −30
2
_
2
+ (−9)
2
= 33MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
6 + 30
2

¸
_
6 −30
2
_
2
+ 35
2
= 3MPa
Za slučaj maksimalnog tangencijalnog napona (Tresca kriterij) koristi se izraz (6–1) pa
je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
100
33
= 3.03
gdje je koristeći se činjenicom da su glavni naponi istog predznaka
σ
ekv
= max(|σ
1
|, |σ
2
|) = max(|33|, |3|) = 33MPa
Zadaci 289
Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
200
31.6
= 3.16
gdje je
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
=
_
33
2
− 33 · 3 + 3
2
= 31.6MPa
Zadatak 6.5 Za element napona nekog elementa od duktilnog čelika provjeriti da li će doći
do pucanja elementa, ako je R
eH
= 100 MPa.
90 MPa
50 MPa
25 MPa
Slika 6.5–1: Uz zadatak 6.5
R j e š e nj e
Tabela 6.5: Podaci uz zadatak 6.5
σ
x
= 90 MPa R
eH
= 100 MPa
σ
y
= 50 MPa
τ
xy
= 25 MPa
S obzirom da se radi o duktilnom materijalu, možemo koristiti hipotezu najvećeg tan-
gencijalnog napona ili hipotezu najvećeg specifičnog deformacionog rada pa će se provjera
obaviti za obje hipoteze.
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
290 6 Hipoteze o razaranju materijala
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
90 + 50
2
+
¸
_
90 −50
2
_
2
+ (25)
2
= 102.02MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
90 + 50
2

¸
_
90 −50
2
_
2
+ 25
2
= 37.98MPa
Za slučaj maksimalnog tangencijalnog napona (Tresca kriterij) koristi se izraz (6–1) pa
je ekvivalentni napon za slučaj kada su glavni naponi istog predznaka
σ
ekv
= max(|σ
1
|, |σ
2
|) = max(|102.02|, |37.98|) = 102.02MPa
pa je σ
ekv
> R
eH
i do otkaza će doći.
Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je ekvivalentni napon
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
=
_
102.02
2
−102.02 · 37.98 + 37.98
2
= 89.3MPa
pa je σ
ekv
< R
eH
i do otkaza ne bi došlo.
Zadatak 6.6 Za element napona nekog duktilnog materijala, prikazan na slici desno, treba
izračunati:
a) najveće normalne i tangencijalne napone u elementu,
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći Tresca hipotezu.
Ostali podaci: R
eH
= 200 MPa.
R j e š e nj e
Tabela 6.6: Podaci uz zadatak 6.6
σ
x
= 45 MPa R
eH
= 200 MPa
σ
y
= 25 MPa
τ
xy
= 70 MPa
a) Najveći normalni i tangencijalni naponi u elementu
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
Zadaci 291


45 MPa
25 MPa
70 MPa
Slika 6.6–1: Uz zadatak 6.6
=
45 + 25
2
+
¸
_
45 −25
2
_
2
+ 70
2
= 105.71MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
45 + 25
2

¸
_
45 −25
2
_
2
+ 70
2
= −35.71MPa
a maksimalni tangencijalni naponi prema izrazu (5–5)
τ
max
= ±
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
= ±
¸
_
45 −25
2
_
2
+ 70
2
= 70.71MPa
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći Tresca hipotezu
Za slučaj maksimalnog tangencijalnog napona (Tresca kriterij) koristi se izraz (6–1) pa
je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
200
141.42
= 1.41
gdje je, koristeći se činjenicom da su glavni naponi različitog predznaka,
σ
ekv
= |σ
1
−σ
2
| = |102.71 −(−35.71)| = 141.42MPa
Zadatak 6.7 Za element napona nekog duktilnog materijala, prikazan na slici 6.7–1, treba
izračunati:
a) najveće normalne i tangencijalne napone u elementu,
292 6 Hipoteze o razaranju materijala
45 MPa
25 MPa
70 MPa
Slika 6.7–1: Uz zadatak 6.7
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći Tresca hipotezu.
Ostali podaci: R
eH
= 200 MPa.
R j e š e nj e
Tabela 6.7: Podaci uz zadatak 6.7
σ
x
= 45 MPa R
eH
= 200 MPa
σ
y
= −25 MPa
τ
xy
= −70 MPa
a) Najveći normalni i tangencijalni naponi u elementu
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
45 + (−25)
2
+
¸
_
45 −(−25)
2
_
2
+ (−70)
2
= 88.26MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
45 + (−25)
2

¸
_
45 −(−25)
2
_
2
+ (−70)
2
= −68.26MPa
Zadaci 293
a maksimalni tangencijalni naponi prema izrazu (5–5)
τ
max
= ±
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
= ±
¸
_
45 −(−25)
2
_
2
+ (−70)
2
= 78.26MPa
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći Tresca hipotezu
Za slučaj maksimalnog tangencijalnog napona (Tresca kriterij) koristi se izraz (6–1) pa
je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
200
156.52
= 1.28
gdje je koristeći se činjenicom da su glavni naponi različitog predznaka
σ
ekv
= |σ
1
−σ
2
| = |88.26 −(−68.26)| = 156.52MPa
Zadatak 6.8 Za element napona nekog duktilnog materijala, prikazan na slici 6.8–1, treba
izračunati:
a) najveće normalne i tangencijalne napone u elementu,
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu.
Ostali podaci: R
eH
= 200 MPa.

70 MPa
30 MPa
50 MPa
Slika 6.8–1: Uz zadatak 6.8
R j e š e nj e
a) Najveći normalni i tangencijalni naponi u elementu
294 6 Hipoteze o razaranju materijala
Tabela 6.8: Podaci uz zadatak 6.8
σ
x
= 70 MPa R
eH
= 200 MPa
σ
y
= −30 MPa
τ
xy
= −50 MPa
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
70 + (−30)
2
+
¸
_
70 −(−30)
2
_
2
+ (−50)
2
= 90.71MPa
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
=
70 + (−30)
2

¸
_
70 −(−30)
2
_
2
+ (−50)
2
= −50.71MPa
a maksimalni tangencijalni naponi prema izrazu (5–5)
τ
max
= ±
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
= ±
¸
_
70 −(−30)
2
_
2
+ (−50)
2
= 70.71MPa
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu
Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
200
124.1
= 1.61
gdje je
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
=
_
90.71
2
−90.71 · (−50.71) + (−50.71)
2
σ
ekv
= 124.1MPa
Zadatak 6.9 Za element napona nekog duktilnog materijala, prikazan na slici 6.9–1, treba
izračunati:
a) najveće normalne i tangencijalne napone u elementu,
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu.
Ostali podaci: R
eH
= 200 MPa.
Zadaci 295
70 MPa
30 MPa
50 MPa
Slika 6.9–1: Uz zadatak 6.9
R j e š e nj e
Tabela 6.9: Podaci uz zadatak 6.9
σ
x
= −70 MPa R
eH
= 200 MPa
σ
y
= 30 MPa
τ
xy
= 50 MPa
a) Najveći normalni i tangencijalni naponi u elementu
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
σ
1
=
σ
x
+ σ
y
2
+
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
(6.9–1)
=
−70 + 30
2
+
¸
_
−70 −30
2
_
2
+ 50
2
= 50.71MPa (6.9–2)
σ
2
=
σ
x
+ σ
y
2

¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
(6.9–3)
=
−70 + 30
2

¸
_
−70 −30
2
_
2
+ 50
2
= −90.71MPa (6.9–4)
(6.9–5)
a maksimalni tangencijalni naponi prema izrazu (5–5)
τ
max
= ±
¸
_
σ
x
−σ
y
2
_
2
+ τ
2
xy
= ±
¸
_
−70 −30
2
_
2
+ 50
2
= 70.71MPa
296 6 Hipoteze o razaranju materijala
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu
Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je stepen sigurnosti
S =
R
eH
σ
ekv
=
200
124.1
= 1.61
gdje je
σ
ekv
=
_
σ
2
1
−σ
1
σ
2
+ σ
2
2
=
_
50.71
2
−50.71 · (−90.71) + (−90.71)
2
σ
ekv
= 124.1MPa
LITERATURA
Zadaci koji su dati u ovoj kolekciji uglavnom su preuzeti iz zbirki zadataka stranih autora,
koje se koriste na mnogim svjetskim fakultetima, a koji su vezani za osnovni kurs iz oblasti
otpornosti materijala. Ipak, veći broj zadataka je modificiran, odnosno u manjoj ili većoj
mjeri promijenjen, tako da se ne može naći u drugoj literaturi.
Literatura koja je korištena kako u izboru zadataka, tako i u traženju ideja i najpriklad-
nijih objašnjenja i termina, data je u sljedećoj listi. Naravno, postoji i veliki broj drugih
izvora kako na stranim tako i ’našim jezicima’ koji se s uspjehom mogu koristiti za pripremu
za ispit i proširivanje znanja iz oblasti otpornosti materijala.

[1] Hibbeler, R.C. Mechanics of Materials. Prentice Hall, Eighth Edition, 2011.
[2] Gere, J.M. i Goodno, B.J. Mechanics of Materials. Cengage Learning, Seventh Edition,
2009.
[3] Beer, F.P., Johnston, E.R. Jr., DeWolf J.T. i Mazurek D.F Mechanics of Materials.
McGraw-Hill, New York, Sixth Edition, 2012.
[4] Timoshenko S. Strength of Materials: Part I, Elementary theory and problems. D. van
Nostrand Company, Inc., Second Edition, 1940.
[5] Grupa autora Elastostatika I. Tehnički fakultet, Bihać, 2003.
[6] Grupa autora Elastostatika II. Tehnički fakultet, Bihać, 2003.

Za pripremu Formula i tabela za ispit iz Otpornosti materijala korištena je dodatna literatura (vidi Dodatak C)
Dodatak A
Prefiksi jedinica SI sistema
Faktor množenja
Prefiks Simbol
1 000 000 000 000 = 10
12
tera T
1 000 000 000 = 10
9
giga G
1 000 000 = 10
6
mega M
1 000 = 10
3
kilo k
100 = 10
2
hekto* h
10 = 10
1
deka* da
0.1 = 10
−1
deci* d
0.01 = 10
−2
centi* c
0.001 = 10
−3
mili m
0.000 001 = 10
−6
mikro µ
0.000 000 001 = 10
−9
nano n
0.000 000 000 001 = 10
−12
piko p
0.000 000 000 000 001 = 10
−15
femto f
0.000 000 000 000 000 001 = 10
−18
ato a
*Prefiksi koji se općenito rijetko koriste osim u mjerenjima dužine, površine i zapremine.
Dodatak B
Korištene veličine s jedinicama SI sistema
Veličina Jedinica
Simbol
Izvedena
jedinica
deformacija −

m/m
dužina metar
m
*
koeficijent
toplotnog širenja


1/K(1/

C)
moment površine
(1. reda)
kubni metar

m
3
moment površine
(2. reda)
metar na četvrtu

m
4
moment sile njutn metar

N· m=kg · m
2
/s
2
napon paskal
Pa
N/m
2
=kg/m· s
2
površina kvadratni metar

m
2
pritisak paskal
Pa
N/m
2
=kg/m· s
2
sila njutn
N
kg · m/s
2
temperatura kelvin
K
* (1 K=1

C)
ugao radijan
rad
m/m (2πrad = 360

)
*Osnovna jedinica u SI sistemu
Dodatak C
Formule i tabele
Polaganje završnog (pismenog) ispita je ’otvorenog’ tipa, odnosno student na ispitu može,
pored kalkulatora, koristiti i dokument Formule i tabele za ispit iz Otpornosti materijala.
Ovaj dokument je pripremljen kako za studente koji slušaju osnovni kurs, tako i za one
koji slušaju napredni kurs iz oblasti otpornosti materijala. Za pripremu ovog dokumenta je,
pored literaturnih izvora korištenih za pripremu zadataka, korištena i sljedeća literatura:
[1] Norton R.L., Machine Design - An Integrated Approach, Third Edition, Pearson, Pre-
tence Hall, 2006.
Ovaj izvor je korišten za pripremanje Tabele III: Koncentracija napona. Svi dijagrami
su pripremljeni koristeći Grace (Xmgr) sofvter.
[2] CES Selector Version 5.1.0, Copyright Granta Design Limited, 2009.
Tabela I je pripremljena koristeći nekoliko već pomenutih literaturnih izvora, pri čemu
je određeni broj podataka preuzet i iz ove vrlo bogate baze materijala.
[3] Standardi: DIN 1025, DIN EN 10056-1, DIN 1026-1
Tabela II je pripremljena koristeći ove standarde, pri čemu nisu date sve karakteristike
profila nego su izdvojene one veličine koje su dovoljne za rješavanje zadataka iz kurseva
Otpornost materijala I i II.
U nastavku je dat kompletan dokument.
VI C Formule i tabele
F
O
R
M
U
L
E

I

T
A
B
E
L
E

Z
A

I
S
P
I
T

I
Z
O
T
P
O
R
N
O
S
T
I

M
A
T
E
R
I
J
A
L
A
v
.
p
r
o
f
.

d
r
.

A
l
e
k
s
a
n
d
a
r

K
a
r
a

VII
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
VIII C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
2
IX
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
3
X C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
4
XI
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
5
XII C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
P
i
b
l
i

k
k
i
i
k
k
i
h
i

j
k
i
h
i
j
l
I

P
r
i
b
l
i

n
e

k
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e

n
e
k
i
h

i
n

e
n
j
e
r
s
k
i
h

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
6
XIII
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
K
k
i
i
k

i
h
j
k
I
I

K
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e

p
o
p
r
e

n
i
h

p
r
e
s
j
e
k
a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
7
XIV C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
K
k
i
i
k

i
h
j
k
k
I
I

K
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e

p
o
p
r
e

n
i
h

p
r
e
s
j
e
k
a

!
n
a
s
t
a
v
a
k

M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
8
XV
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
K
k
i
i
k
k
i
h

l
i

i
h
f
i
l
I
f
i
l
I
I

K
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e

n
e
k
i
h

e
l
i

n
i
h

p
r
o
f
i
l
a
:

I
-
p
r
o
f
i
l
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
9
XVI C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
K
k
i
i
k
k
i
h

l
i

i
h
f
i
l
R
k
k
i
L
f
i
l
I
I

K
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e

n
e
k
i
h

e
l
i

n
i
h

p
r
o
f
i
l
a
:

R
a
v
n
o
k
r
a
k
i

L
-
p
r
o
f
i
l
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
0
XVII
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
K
k
i
i
k
k
i
h

l
i

i
h
f
i
l
R
k
k
i
L
f
i
l
I
I

K
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e

n
e
k
i
h

e
l
i

n
i
h

p
r
o
f
i
l
a
:

R
a
z
n
o
k
r
a
k
i

L
-
p
r
o
f
i
l
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
1
XVIII C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
K
k
i
i
k
k
i
h

l
i

i
h
f
i
l
U
f
i
l
I
I

K
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e

n
e
k
i
h

e
l
i

n
i
h

p
r
o
f
i
l
a
:

U
-
p
r
o
f
i
l
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
2
XIX
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
I
K
i
j
k
i
j
l

j
l
I
I
I

K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

n
a
p
o
n
a
:

a
k
s
i
j
a
l
n
o

o
p
t
e
r
e

e
n
j
e

e
l
e
m
e
n
a
t
a

s

o
t
v
o
r
o
m

M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
3
XX C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
I
K
i
j
k
i
j
l

j
l
l
I
I
I

K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

n
a
p
o
n
a
:

a
k
s
i
j
a
l
n
o

o
p
t
e
r
e

e
n
j
e

e
l
e
m
e
n
a
t
a

s

p
r
e
l
a
z
o
m

M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
4
XXI
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
I
K
i
j
k
i
j
l

j
l

l
j
b
I
I
I

K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

n
a
p
o
n
a
:

a
k
s
i
j
a
l
n
o

o
p
t
e
r
e

e
n
j
e

e
l
e
m
e
n
a
t
a

s
a

l
j
e
b
o
m

M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
5
XXII C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
I
K
i
j
i
j
j
l
l
I
I
I

K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

n
a
p
o
n
a
:

s
a
v
i
j
a
n
j
e

e
l
e
m
e
n
a
t
a

s

p
r
e
l
a
z
o
m

M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
6
XXIII
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
I
K
i
j
i
j
j
l

l
j
b
I
I
I

K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

n
a
p
o
n
a
:

s
a
v
i
j
a
n
j
e

e
l
e
m
e
n
a
t
a

s
a

l
j
e
b
o
m

M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
7
XXIV C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
I
I
K
i
j
i
j
j
l
l
/

l
j
b
I
I
I

K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

n
a
p
o
n
a
:

u
v
i
j
a
n
j
e

e
l
e
m
e
n
a
t
a

s

p
r
e
l
a
z
o
m
/

l
j
e
b
o
m

M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
8
XXV
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
V
E
l
i

l
i
i
j
i
h
d
i
h

I
V

E
l
a
s
t
i

n
e

l
i
n
i
j
e

o
s
n
o
v
n
i
h

g
r
e
d
n
i
h

n
o
s
a

a
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
1
9
XXVI C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
V
E
l
i

l
i
i
j
i
h
d
i
h

k
I
V

E
l
a
s
t
i

n
e

l
i
n
i
j
e

o
s
n
o
v
n
i
h

g
r
e
d
n
i
h

n
o
s
a

a

-
n
a
s
t
a
v
a
k
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
2
0
XXVII
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
I
V
E
l
i

l
i
i
j
i
h
d
i
h

k
I
V

E
l
a
s
t
i

n
e

l
i
n
i
j
e

o
s
n
o
v
n
i
h

g
r
e
d
n
i
h

n
o
s
a

a

-
n
a
s
t
a
v
a
k
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
2
1
XXVIII C Formule i tabele
F
o
r
m
u
l
e

i

t
a
b
e
l
e

z
a

i
s
p
i
t

i
z

O
t
p
o
r
n
o
s
t
i

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
D
d
f
l
(

l
j
i
d
)
D
o
d
a
t
n
e

f
o
r
m
u
l
e

(
p
o

e
l
j
i

s
t
u
d
e
n
t
a
)
M
F
/
P
T
F
-
U
N
Z
E
2
2
Sadržaj
Predgovor
1 Naponi i deformacije 1
1.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
2 Aksijalno naprezanje 3
2.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
2.2 Statički određeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
2.2.1 Aksijalni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
2.2.2 Ravanski problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.3 Statički neodređeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.3.1 Aksijalni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.3.2 Ravanski problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
3 Uvijanje 109
3.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
3.2 Statički određeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
3.3 Statički neodređeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
4 Savijanje 145
4.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
4.2 Provjera napona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
4.3 Dimenzionisanje greda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
5 Složena naprezanja 223
5.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
5.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
6 Hipoteze o razaranju materijala 283
6.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283
6.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284
Literatura 297
A Prefiksi jedinica SI sistema I
B Korištene veličine s jedinicama SI sistema III
C Formule i tabele V
XXX Sadržaj
Sadržaj XXIX