You are on page 1of 8

Volumetrijske metode su analitičke metode zasnovane na mjerenju volumena dodanog

reagensa. Određivanja se izvode na način da se otopini tvari koja se određuje dodaje
otopina reagensa poznate koncentracije sve dok određivana tvar potpuno ne izreagira s
reagensom.
Opisana operacija se naziva titracijom, dodavani reagens kojim se vrši titracija naziva se
titrans, a titrirana tvar analitom. Zbog toga se volumetrijske metode analize nazivaju i
titrimetrijskim. Ovisno o vrsti kemijske reakcije na kojoj se temelje, imamo volumetrijske
metode temeljene na
1. kiselo-lunatim reakcijama
o acidimetrija
o alkalimetrija
!. redoks-reakcijama
o oksidometrija - permanganometrija
o reduktometrija - jodometrija
". reakcijama taloenja
o argentometrija
#. reakcijama stvaranja kompleksa
o kompleksometrija
$a bi se mogla pimjenjeniti za volumetrijsku analizu, kemijska reakcija mora%
• imati točno de&iniran ste'iometrijski odnos,
• biti kvantitativna,
• biti vrlo brza,
• postojati mogu(nost određivanja završetka reakcije.
)od titracije se standard otopina reagensa, postupno dodaje iz birete otopini titrirane
tvari, sve dotle dok njena količina ne bude ste'iometrijski ekvivalentna količini tvari koja
se određuje.
Odmjerno posuđe
Za mjerenje volumena u kvantitativnoj analizi upotrebljavaju se odmjerne tikvice, pipete,
birete i menzure. *zrađuju se od kemijski otpornog stakla +nije otporno na jake luine,.
-eđunarodni je dogovor da se sve odmjerno analitičko posuđe badari pri !. /0.
Tablica 1. Dopuštena odstupanja volumena prijenosnih pipeta i odmjernih tikvica
Volumen
ml
prijenosne pipete odmjerne tikvice
5 10 25 50 100 100 250 500 1000
Dopuštena pogreška
ml
...1 ...! ..." ...# ...1 ...1 ..1. ..12 ..!.
Relativna pogreška ..!. ..!. ..1! ...3 ...1 ...1 ...# ..." ...!
%
Standard otopine u volumetriji
Otopine reagensa točno poznate koncentracije nazivaju se standard otopinama. 4očnost
volumetrijske metode direktno ovisi o točnosti koncentracije standard otopine. 4očnu
koncentraciju standard otopine moemo dobiti na dva načina%
1. 5reciznim vaganjem potrebne količine čiste tvari i otapanjem u točno poznatom
volumenu. 4vari iz koji' se moe vaganjem i otapanjem pripraviti otopina točne
koncentracije nazivaju se primarnim standardom. $a bi neka tvar bila primarni
standard mora%
o imati točno određen kemijski sastav i najviši stupanj čisto(e
o biti stabilna na zraku +ne smije reagirati s 0O!, vlagom, kisikom, ne smije
biti 'lapiva ili 'igroskopna,
o biti stabilna u otopini
!. Vaganjem i otapanjem tvari pripremi se otopina pribline koncentracije, a točna
koncentracija se odredi odgovaraju(im primarnim standardom. Ovaj postupak se
naziva standardiacijom, a tvari iz koji' se ne moe vaganjem i otapanjem
pripraviti otopina točne koncentracije nazivaju se sekundarni standardi.
!ndikatori u volumetriji
Za provedbu titracije potrebno je, osim otopine uzorka i standard otopine, imati i
indikator koji (e pokazati točku završetka titracije, tj. koji (e dati neku vidljivu promjenu
u otopini, u trenutku kad je reakcija završena.
$a bi neka tvar bila upotrebljena kao obojeni indikator mora njena osjetljivost biti visoka,
tako da ve( u vrlo niskim koncentracijama +1.
-#
- 1.
-2
mol dm
-"
, dovoljno jasno boja
titriranu otopinu. 6avnotea između dva indikatorska oblika mora se uspostavljati brzo,
skoro trenutno.
7ko se vizualno određivanje završne točke postie pomo(u samog reakcijskog sustava
govorimo o samoindikaciji završne točke. 4akav slučaj imamo kod titracije sa standard
otopinom permanganata.
*ndikatori se mogu podijeliti prema vrsti kemijski' reakcija u kojima se primjenjuju za
određivanje kraja kemijske reakcije pa imamo kiselo-lunate indikatore, redoks
indikatore, metalo indikatore +kod reakcija metalni' iona s 8$47,, talone,
kompleksiraju(e, adsorpcijske indikatore.
Ra"unanje u volumetriji
Za op(u jednadbu titracije analita +#, sa standard otopinom +$,
a#
%
% b$
&
#a$'
*z volumena +V$, i koncentracije +c$, utrošene standard otopine, uz poznavanje
ste'iometrije kemijske reakcije +ste'iometrijski' koe&icijenata a i b,, izračuna se količina
traene tvari +n#,.
n# (
a
) V$ ) c$
b
1* +etode asnovane na kiselo&lu,natim reakcijama
)iselo-lunatim titracijama +acidimetrija i alkalimetrija, određuju se kiseline, luine, soli
jaki' kiselina i slabi' baza i soli jaki' baza i slabi' kiselina. )ako se reakcija između
ekvivalentne količine kiseline i luine zove neutralizacija, volumetrijske metode
zasnovane na ovim reakcijama nazivaju se i metodama neutralizacije.
-.O
%
% O-
&
2-2O
8kvivalentna točka titracije (e biti pri p9 : samo kod titracije jaki' kiselina s jakim
luinama i obratno, dok (e se u svim drugim slučajevima ekvivalentna točka biti
pomaknuta u kiselo ili lunato područje, ovisno o 'idrolizi nastale soli.
5rimarni standardi u volumetrijskim metodama zasnovanim na kiselo-lunatim
reakcijama su natrij-karbonat +;a!0O",, natrij-tetraborat-deka'idrat +;a!<#O:=1.9!O, i
kalij-'idrogen&talat +9)+039#O#,,.
)ao standard otopine u acidimetriji najčeš(e se koristi otopina kloridne kiseline +90l, ili
sul&atne kiseline +9!>O#,, a kao standard otopina u alkalimetriji otopina natrij-'idroksida
+;aO9,.
*ndikatori u kiselo-lunatim titracijama su slabe organske kiseline ili baze koje mogu dati
ili primiti protone, mijenjaju(i pri tome svoju boju. *nterval p9 u kojem se moe uočiti
promjena boje kiselo-lunatog indikatora naziva se intervalom promjene boje ili
intervalom prijelaza indikatora i u prosjeku iznosi oko ! p9 jedinice.
Tablica 2. Pregled najvažnijih kiselo-lužnatih indikatora
!ndikator $oja p- podru"je promjene 'oje
kisela&'ana 1/ 01 100 01
metil oran crvena - uta ".1 - #.# !.2 - ".:
brom&enolno modrilo uta - modra ".. - #.1 ".. - #.2
metilno crvenilo crvena - uta #.# - 1.! #.. - 1..
bromkrezol zeleno uta - modra #.. - 2.1 #.. - 1..
&enol&talein bezbojna - crvenoljubičasta 3.. - 1... 3.. - ?.!
timol&talein bezbojna - modra ?.# - 1..1 3.? - ?.1
2* +etode asnovane na redoks&reakcijama
Volumetrijske metode zasnovane na redoks-reakcijama su brojnije i raznovrsnije nego
bilo koja druga grupa volumetrijski' metoda. 4o je omogu(eno činjenicom da se
elemenati mogu pojavljivati u više oksidacijski' stanja i da je izbor standardni' otopina
ve(i nego kod drugi' metoda. -ogu(nost primjene redoks-metoda se znatno proširuje
primjenom kompleksiraju(i' tvari koje, stvaranjem kompleksa s titriranom tvari,
mjenjaju elektrodni potencijal.
6edoks-titracije se temelje na reakcijama oksidacije i redukcije. $a bi reakcija između
dva redoks-para bila kvantitativna, razlika između nji'ovi' redoks-potencijala u otopini
mora biti dovoljno velika.
#oks* % $red* #red* % $oks*
)arakteristika svakog redoks sustava je njegov redoks potencijal. Za op(i redoks sustav
#oks* % ze
&
#red*
promjena potencijala moe se izračunati pomo(u ;ernstove jednadbe za elektrodni
potencijal%
EO2R ( E
o
&
0*053
log
4#oks*5
z 4#red*5
4okom titracije do točke ekvivalencije raste potencijal redoks sustava koji se titrira +7oks.@
7red.,. A točki ekvivalencije izjednačuju se potencijali oba sustava a zatim raste potencijal
sustava standard otopine +<red.@<oks.,.
)ao oksidativni standardi u redoks titracijama najčeš(e se koriste%
• kalij-permanganat )-nO#
• otopina cer soli, 0e+*V,
• kalij-bromat )<rO"
• jod +*!,
a kao reduktivni standardi%
• oksalna kiselina, 9!0!O#
• natrij-tiosul&at, ;a!>!O"
A upotrebi je više načina indiciranja završne točke redoks titracije%
• redoks-indikatori
• škrob
• metilensko plavo
• obojena standardna otopina )-nO#
6edoks indikatori su obično organske tvari koji se ponašaju kao slabi reducensi ili slabi
oksidansi i kod koji' je boja oksidiranog i reduciranog oblika različita.
Tablica 3. Najčešće korišteni redoks-indikatori
!ndikator
$oja
E
o
!n 2 V
reduciranog o'likaoksidiranog o'lika
&eroin svijetlo plava crvena 1.1#
di&enilamin-sul&onska kiselina crveno ljubičasta bezbojna ..32
di&enilamin ljubičasta bezbojna ..:1
2*1* 6ermanganometrija
5ermanganometrija obu'va(a redoks metode pri kojima se kao titracijska otopina
upotrebljava otopina kalij-permanganata +)-nO#,. )alij-permanganat spada u jaka
oksidacijska sredstva, a sposobnost oksidacije ovisi o kiselosti sredine%
a, u jako kiseloj sredini
+nO7
&
% /-
%
% 5e
&
+n
2%
% 7-2O E
o
( %1*52 V
b, u slabo kiseloj ili neutralnoj sredini
+nO7
&
% 7-
%
% .e
&
+nO2 % 2-2O E
o
( %1*83 V
A permanganometriji nije potreban indikator za određivanje završne točke titracije, jer
prva suvišna kap kalij-permanganata oboji otopinu slabo ruičasto.
2*2* 9odometrija
Bodometrija +ili indirektna jodimetrija, je reduktometrijska metoda koja obu'va(a metode
temeljene na reakciji titracije otopine joda s otopinom natrijeva tiosul&ata prema
jednadbi
!2 % 2e
&
2!
&
E
o
( %0*57 V
2S2O.
2&
S7O8
2&
% 2e
&
E
o
( %0*0/ V
!2 % 2S2O.
2&
2!
&
% S7O8
2&

Bodometrijom se određuju one oksidativne tvari koje mogu oksidirati jodid u jod kao što
su <r!, 0l!, -nO#
-
, <rO"
-
, 0r!O:
!-
, O0l
-
, O", Ce
"D
, 7sO#
"-
, i drugi. <it određivanja jest u
tome da kiseloj otopini oksidativnog analita dodamo kalij-jodida u suvišku. *zlučena
količina joda, koja je ekvivalentna količini prisutnog oksidativnog analita, odredi se
titracijom sa standard otopinom natrij-tiosul&ata%
!2 % 2S2O.
2&
2!
&
% S7O8
2&

A jodometriji, za određivanje završne točke titracije, koristi se vodena otopina škroba.
Vodena otopina joda obojena je utom do smeđom bojom koja se teško uočava. )ada se u
otopinu koja sadri jod i jodid ione doda škrob, otopina poprimi intenzivno modru boju.
.* :alo,ne +etode
4alone volumetrijske metode temelje se na principu da ispitivani analit sa standard
otopinom u brzoj reakciji stvara teško topljivu sol točno poznatog ste'iometrijskog
sastava.
5rva volumetrijska metoda, koju je izradio EaF-Gussac 13"!. u povodu natječaja što ga je
5ariška kovnica novca raspisala za izradu metode za brzo određivanje srebra u novcu,
bila je talona metoda. <it metode je da se u dušično-kiseloj otopini titrira otopina
srebrnog iona otopinom natrij-klorida sve dok se bistra otopina iznad taloga ne prestane
mutiti od nastalog srebro-klorida.
4alonim volumetrijskim metodama najčeš(e se određuju srebro i 'alogenidi, a temelje
se na reakciji
1l
&
% #g
%
#g1l;s<
>rebro-klorid je bijeli, koloidni talog koji snanim mučkanjem u kiseloj sredini koagulira
i brzo se slijee na dno posude. 4alog srebro-klorida je praktički netopljiv u vodi +..1?
mg u 1.. cm
"
vode,.
)od taloni' volumetrijski' metoda mogu se primjeniti tri vrste indikatora%
• indikatori koji stvaraju obojeni talog
• indikatori koji stvaraju obojeni kompleks
• adsorpcijski indikatori
7* +etode asnovane na reakcijama stvaranja
kompleksa
)ompleksometrija obu'va(a skup volumetrijski' metoda koje se temelje na svojstvu
aminopolikarbonski' kiselina, da s !-, "-, i #-valentnim metalnim ionima stvaraju u vodi
lako topljive, ali slabo disocirane komplekse.
)ao standard otopine u kompleksometriji najčeš(e se koristi otopina etilendiamin-
tetraoctene kiseline +8$47,. 4o je stabilna organska kiselina, koja disocira u četiri
stupnja. <udu(i je 8$47 slabo topljiva u vodi, kao reagens u kopleksometriji koristi se
njena dinatrijeva sol +;a!9!H,. 4o je primarni standard koji se na trištu moe na(i pod
različitim trgovačkim imenima +)omplekson ***, 0'elaton, 4itripleI ***, Versone, itd.,.
8$47 je polidentantni ligand koji posjeduje 1 koordinacijski' mjesta, dva preko
dušikovi' atoma i četiri preko kisikovi' atoma iz acetatni' grupa. A reakciji s centralnim
metalnim ionom moe stvarati stabilne kelatne komplekse s #, 2 ili 1 koordinacijski'
mjesta.
6eakcija iona metala, bez obzira na nji'ov oksidacijski broj, s 8$47 je u
ste'iometrijskom odnosu 1%1.
+e
n%
% -2=
2&
+e=
;n&7<
% 2-
%

6eakcijski produkt -eH
+n-#,
naziva se kompleksnim ionom. 6eakcija između metalnog
iona i 8$47 odvija se u točno određenom i konstantnom p9 području. 4ako su 8$47-
kompleksi s dvovalentnim metalnim ionima stabilni samo u lunatoj sredini, a s
trovalentnim i četverovalentnim metalnim ionima stabilni su i u kiselim otopinama.
A kompleksometriji, za određivanje završne točke titracije, indikatori koji na promjenu
koncentracije metalni' iona u otopini reagiraju promjenom boje ili &luorescencijom.
4akve indikatore nazivamo metalo indikatorima, a nji'ova najznačajnija grupa su
metalokromni indikatori. <it metalo indikatora jest u tome da s ionima metala kod
određenog p9 daju obojene komplekse pri čemu se boja nastalog kompleksa razlikuje od
boje slobodnog indikatora. 4okom titracije ioni metala veu se u stabilniji kompleks s
8$47, pa je boja otopine u ekvivalentnoj točki, jednaka boji slobodnog indikatora.
Tablica 4. Pregled najvažnijih metalo indikatora
!ndikator
$oja
>ationi p-
kompleksa slo'odnog indikatora
>ul&osalicilna kis. crvena svijetlo uta Ce
"D
!.2 - "
57; ljubičastocrvena svijetlo uta 7l
"D
#
-ureksid crvena ljubičasta 0a
!D
1!
8riokrom crno4 crvena plava -g
!D
D 0a
!D
1.