You are on page 1of 3

Lucievi uzori

Luci je bio sljedbenik talijanskog pjesnika Pietra Bemba. Karakteristike Bembove lirike bile
se platonistiki pogledi na ljubav, na stupnjeve njena dosezanja. Bembo je u nekim
segmentima na ljubav gledao kao na muku, ali i milost koja mu je neka vrsta posljednjeg
duhovnog puta ka Bogu kad bi je uspio dosei. Prema Dunji Falievac Bembova priroda prave
ljubavi bila je u sintezi suprotnih osjeaja, dok Luci nije analizirao suprotne, ve antitetike
osjeaje u ljubavi da bi mu ti motivi posluili kao argument u nagovoru na ljubav.
Drugi Luciev uzor bio je Petrarca. Njegova lirika bila je vie filozofskog tipa, iako je
Kanconijer definiran kao izrazito ljubavna i senzibilna lirika. Petrarca se, naime, trudio
uskladiti nove, humanistike ideale s onim tradicionalnim, pa se tako borio sa suprotnostima
tenja za sreom u ovom ivotu protiv iracionalnog straha od smrti i vjenog prokletstva. Po
pitanju ljubavi i odnosa prema voljenoj, njegove su emocije isto tako bile platonske, njene i
iskrene, ali je ljubav bila nedostina. Suprotnost u smislu ljubavi za njega je bila zemaljska i
nebeska ljubav. Kod Lucia je Petrarcin utjecaj oitiji, ali treba istaknuti ono to ga bitno
razlikuje od Petrarce stihovima je unio svoju boju i ton. Uspio je unijeti i vlastitu mjeru i
definirati se kao autentini pjesnik, naroito u kraim pjesamama u kojima je uspio jae
sugerirati i izvornost i doivljenost.
Razlika izmeu petrarkizma i bembizma je ta da u prvome ljubav nije uzvraena, ena je
nedostina, antiteze izraavaju suprotnost stvarnih osjeaja, a u bembizmu ljubav biva
ostvarena, ima senzualnu crtu, a antiteze slue kao retoriko sredstvo za stvaranje dosjetke.
Bembo je samo jedan od utjecaja na njegovu liriku, a oni su zapravo raznorodni i brojni.
Jedan dio pjesama u Lucievoj zbirci opjevava ljubav kao igru namjenjenu publici za
razonodu u dokolici, dakle vie je u tim pjesmama pjesniko stvaranje shvaeno kao igra
drutvenosti negoli kao iskazivanje osobne individualnosti i emocionalnosti njihova tvorca.
Tu bi se utjecaj mogao pripisati usmenim narodnim pjesmama, ali i gradskim pukim
pjesmama.

Lik ene u Lucievoj poeziji

Luci je, ponesen narodnim jezikom, ljubavne pjesme pisao u mlaim danima. Te pjesme su
obogaene s nekoliko izvarednih istih tonova, a nastale su pod utjecajem talijanske i domae
dubrovake petrarkistiko-trubadurske poezije. On je, kao i njegovi suvremenici, bio
zaokupljen to skladnijim udvaranjem gospoji, pa je tako na konvencionalniji i decentiji
nain slavio njenu ljepotu, um i dobrotu. Takoer govori o svojoj udnji koju ne moe sakriti
te se tui na neharnost svoje gospoje da bi iznenada nakratko osjetio njemu milost i tako
zakljuio da svaka svjetovna slast ima svoju tatinu i la. Iako ponesen svojim uzorima,
uspijeva progovoriti svojim glasom, suptilinije i odmjerenije, s mnogo delikatnosti i ukusa.
Za najbolji primjer Lucievog odnosa prema eni valja istaknuti njegovu najpoznatiju pjesmu
Jur nijedna na svit vila koja je doista i erotska i ljubavna, petrarkisticka i trubadurska,
deskriptivna i konvencionalna. Prema Nikoli Milieviu majstorski opis enske ljepote u
ovom djelu nosi dublji i univerzalniji smisao. Znao je da e ovo djelo morati formalno
prilagoditi prema stihovima koji opisuju ljepotu njegove vile tako da njegovo divljenje moe
imati puni smisao i vrijednost. Tu spoznaju je prenio na svoje budue stvaralatvo iako se
uspjenost najbolje oitovala u ovom djelu.
Da bi se najbolje shvatio njegov odnos prema eni treba sagledati dubinu pjesme, bilo da se
radi o Jur nijedna na svit vila ili pak Bud moju da elju koja je formalno mnogo kraa.
Upravo se iz dubine javlja meosjeaj latentnog straha zbog prolaznosti i spoznaje da je takva
ljepota jednom ovjeku daleka i nedostina. Lucieve pjesme su dakle dizale enu ka
uzvienom idealu, isticale samu njenu ljepotu koja se ne smije ni okaljati ni oskvrnuti, i koja
je dostojna samo odanosti. Ta ena ili vila skupila je u sebe sve hvale i vrline i s njom se
nijedna druga ne moe usporediti. Sve druge gospoe trebaju joj samo iskazivati tovanje i
poklanjati se pred njenom gospotijom. Ona je jedina dostojna da ju se slavi i da se pred njom
izrazi divljenje. Sve njene osobine su gotovo vrhunaravne, jer, eto, naprimjer, kad ona izusti
slatku rije, reklo bi se kao da mana s neba pada. Luci, dakle, opisujui idealnu enu
prvenstveno u Jur nijedna na svit vila, ne govori o njoj kao o neem to je samo njegovo i za
im jedino on ezne. On samo jednom, u prvoj strofi, kae da mu je ta vila zatravila srce, a
onda kroz cijelu pjesmu govori o njoj kao objektu koji stoji kao izloak pred svima, kojoj se
moe diviti svatko tko obrati panju na nju i uvidi njen pravi smisao. Ne izraava samo svoj
odnos prema tono odreenoj osobi, ne govori u jednini nego mnoini, pa je i to znak da on
nije pjevao svoju intimnu ljubavnu pjesmu nego je izraavao svoje divljenje pred ljepotom
kao opim idealom.
Njegove pjesme odiu i erotskom razinom, tako da se odnos prema tjelesnoj istoi ene moe
najbolje iitati iz prijevoda Ovidijevih Heroida, ali ponajvie u Robinji gdje sama
dramatinost radnje proizlazi iz posesivne mujake zavisti. Meutim u Kanconijeru je
postavljena drukija slika u kojoj nema traga toj istoj mizoginiji, Luci je ovdje prikazan kao
njeni ljubovnik.
Pjesme posveene Milici Koriolanovi

Meu poslanicama nalaze se dvije posveene upravo Milici Koriolanovi Cipicco, trogirskoj
plemkinji. Milica je u pjesnika probudila ljubavni zanos, o njoj pjeva na apokrifan i
akrostihan nain. eli postati njen novi Omer i proslaviti njene kripkosti i dike. Neki su
povjesniari nasluivali sentimentalnu i ljubavnu vezu, dok drugi to poriu i istiu da Luci
vie iskazuje potovanje i enju za danima estitim i blazim nego neko ljubavno
udvaranje. Vonina je uspio rekonstruirati samu situaciju izmeu Hanibala i Milice te iznio
zakljuak da se uistinu radi o refleksu proivljena sluaja, a ne o danku petrarkistike manije.
Nadalje, ustanovio je da je Luci, piui tekstove Milici, zapravo udvarao njenoj mlaoj sestri
Niki to se moe zakljuiti iz 3. pjesme Kanconijera Ako si mislila. S obzirom da je Luci
bio sljedbenik i trubadurske poezije nije neobino to da stihovi za Milicu ili Niku, a i ostali
stihove njegove poeziju, odiu onom pukom melodioznou.

Zakljuak

Moemo rei da je Luci svoju poeziju skoro u potpunosti posvetio liku ene. ena iz
njegovih pjesama je vila, nebesko bie nadnaravne ljepote kojem su udvara na senzibilan
nain. S obzirom da je djelovao u razdoblju humanizma tako je i razmiljao, trudio se dizati
enu prema uzvienom idealu istovremeno se borei s tradicionalnim vrijednostima koje su
uzrokovale borbu sa suprotnostima onog zemaljskog i nebeskog u njegovoj gospoji. Za
razliku od emotivnosti i njenosti u Kanconijeru, Robinja odie tradicijom koju mu ne
dozvoljava da u potpunosti ue u djevojako srce, ali ipak i tu uspijeva donekle biti rjeit i
ljubavniki domiljat imjaui na umu osjeaje mlade djevojke to nam opet govori koliko je
vanu ulogu igralo srce jedne ene u njegovoj poeziji, a moda i u njegovom privatnom
ivotu. Luci je poslanicama Milici Koriolanovi uveo stvarni lik ene u hrvatsku renesansu,
a svojom poezijom uzdigao enu i njenu ljepotu, pritom ne zaboravljajui njenu sposobnost i
vrline, prema jednom univerzalnijem smislu.