Dedic Vektorski Prostori

Ljuban Dedic
VEKTORSKI PROSTORI
skripta
15.03.2009
Sadrzaj
Predgovor ii
1 Uvod 1
2 Funkcionalni racun 13
2.1 Poluprosti i nilpotentni operatori . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.2 Operatorske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.3 Jordanov rastav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
3 Normirani prostori 32
3.1 Kontrakcije i izometrije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.2 Unitarni prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
4 Normalni operatori 47
4.1 Spektralni teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.2 Hermitski operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.3 Singularni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5 Klasicne linearne grupe 61
5.1 Topoloske grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.2 Grassmannove mnogostrukosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
5.3 Simplekticke strukture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
6 Tenzorski produkti 79
6.1 Simetricni i antisimetricni produkti . . . . . . . . . . . . . . . 81
7 Tenzorske algebre 91
7.1 Simetricne algebre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
7.2 Grassmannove algebre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
7.3 Cliordove algebre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
i
Predgovor
Ova skripta je napisana s namjerom da pomogne studentima Prirodoslovno-
matematickog fakulteta Sveucilista u Splitu pri polaganju kolegija Vektorski
prostori 1 i 2. U njoj se proucavaju, s manjim iznimkama, konacno dimen-
zionalni vektorski prostori nad poljem realnih, odnosno kompleksnih brojeva.
Podijeljena je na sedam poglavlja.
U prvom poglavlju se ponavljaju neke osnovne denicije i tvrdnje iz line-
arne algebre u svrhu uvodenja i standardiziranja oznaka. Sve tvrdnje iz ovog
poglavlja su dane u obliku primjera.
U drugom poglavlju je izlozen funkcionalni racun operatora na konacno
dimenzionalnom prostoru koristenjem Jordanove forme, te preformuliran u
terminima rezolvente. Dan je i Jordanov aditivni i multiplikativni rastav
operatora na konacno dimenzionalnom kompleksnom prostoru.
U trecem poglavlju se razmatraju normirani i unitarni prostori, uglavnom
konacno dimenzionalni, te Banachove algebre. Razmatraju se i razne nor-
me, spektralni radius, formula spektralnog radiusa, te proucavaju osnovna
svojstva kontrakcija, strogih kontrakcija i izometrija.
U cetvrtom poglavlju se proucavaju normalni operatori na realnim i kom-
pleksnim euklidskim prostorima, dokazuje se spektralni teorem, uvodi spek-
tralni uredaj na hermitskim operatorima, te polarni rastav. Nadalje, daju se
neka osnovna svojstva singularnih brojeva i uvodi Schmidtov rastav opera-
tora.
U petom poglavlju se proucavaju klasicne linearne grupe i djelovanje tih
grupa na topoloskim mnogostrukostima. Uvodi se pojam homogenog pros-
tora i pomocu njega opisuju Grassmannove mnogostrukosti, Stiefelove mno-
gostrukosti, mnogostrukosti parcijalnih izometrija, kao i neke druge klasicne
topoloske mnogostrukosti.
Sesto poglavlje je posveceno tenzorskim, simetricnim i antisimetricnim

produktima konacno dimenzionalnih vektorskih prostora te operatora na tak-
vim prostorima. Posvecena je posebna pozornost euklidskim prostorima te
operatorima na euklidskim prostorima.
U posljednjem poglavlju se proucavaju tenzorske, simetricne, antisime-
ii
PREDGOVOR iii
tricne i Cliordove algebre te daju primjene osnovnih svojstava ovih algebra
u matematickoj analizi na konacno dimenzionalnim realnim prostorima, kao
sto su: derivacije visih redova, diferencijalne forme, harmonijski polinomi,
antikomutacijske relacije, spinori, anihilacijski i kreacijski operatori, ope-
ratori polozaja i impulsa, Cliordova derivacija, algebra prostora-vremena,
Maxwellove jednadzbe i drugi primjeri iz zike.
Poglavlje 1
Uvod
DEFINICIJA 1.1 Neka je (X, +) Abelova grupa i K polje. Ako je zadana
operacija : KX X takva da vrijedi
(1) (x + y) = x +y, K, x, y X
(2) ( +) x = x + x, , K, x X
(3) (x) = ()x, , K, x X
(4) 1 x = x, x X
onda se X zove vektorski prostor nad poljem K. Element vektorskog
prostora se zove vektor, a element polja skalar.
DEFINICIJA 1.2 Neka je X vektorski prostor nad K. Kazemo da je X
konacno dimenzionalan ako postoji n N i vektori e
1
, . . . , e
n
X takvi
da se svaki x X moze prikazati u obliku x =
1
e
1
+ +
n
e
n
, za neke
i
K. Ako je ovaj prikaz jedinstven za svaki x X onda se uredena n-
torka e = (e
1
, . . . , e
n
) zove baza od X, a broj n se zove dimenzija od X nad
K i pisemo n = dimX. Ako X nije konacno dimenzionalan onda kazemo da
je X beskonacno dimenzionalan i pisemo dimX = .
U daljem tekstu smatramo da je K = R ili C. Takoder smatramo da je X
konacno dimenzionalan, osim ako nije receno drukcije.
DEFINICIJA 1.3 Neka su X i Y vektorski prostori nad K i A : X Y .
Kazemo da je A linearni operator ako vrijedi
(1) A(x + y) = Ax +Ay, x, y X
(2) A(x) = Ax, K, x X
Skup svih linearnih operatora A : X Y oznacavamo sa L(X, Y ). Uvodimo
posebne oznake L(X) = L(X, X) i X
= L(X, K). Skup X
zovemo dual od
X, a njegov element zovemo linearni funkcional.
1
POGLAVLJE 1. UVOD 2
DEFINICIJA 1.4 Neka su X, Y vektorski prostori nad C i A : X Y.
Kazemo da je A antilinearni operator ako vrijedi
(1) A(x + y) = Ax +Ay, x, y X
(2) A(x) = Ax, C, x X
Skup svih antilinearnih operatora A : X Y oznacavamo sa L
a
(X, Y ) i
uvodimo posebnu oznaku L
a
(X) = L
a
(X, X).
Zamijetimo da su L(X, Y ) i L
a
(X, Y ) vektorski prostori uz operacije
(a) (A +B)x = Ax + Bx, x X
(b) (A)x = Ax, K, x X
pri cemu je dimL(X, Y ) = dimL
a
(X, Y ) = dimX dimY i dimX
= dimX.
PRIMJERI 1.5
(1) Neka je K
n
skup svih vektora stupaca s koordinatama iz K. Tada je
K
n
vektorski prostor nad K dimenzije n, uz uobicajne operacije s vektorima
stupcima.
(2) Neka je gl
n
(K) skup svih matrica reda n s koecijentima iz K. Tada
je gl
n
(K) vektorski prostor nad K dimenzije n
2
, uz uobicajne operacije s
matricama. Nadalje, gl
n
(K) je takoder algebra nad K.
(3) Neka je X vektorski prostor nad K. Tada je L(X) algebra nad K, a
mnozenje u L(X) je kompozicija linearnih opratora. Ako je A L(X) onda
kazemo da je A invertibilan ili regularan ako postoji B L(X) tako da
je AB = BA = I, gdje je I L(X) jedinicni operator tj. Ix = x, x X.
Ako je K = C i L
(X) = L(X) + L
a
(X) = A + B; A L(X), B L
a
(X)
onda je L
(X) algebra uz standardne operacije. Naime, produkt linearnog

i antilinearnog operatora je antilinearan, dok je produkt dva antilinearna
operatora linearan. Nadalje, dimL
(X) = 2 dimL(X).
(4) Neka su X i Y vektorski prostori nad K. Kazemo da su X i Y izomorfni
ako postoji bijekcija A L(X, Y ). Vektorski prostori X i Y su izomorfni ako
i samo ako je dimX = dimY.
(5) Svaki vektorski prostor nad C je ujedno vektorski prostor nad R i vrijedi
dim
R
X = 2 dim
C
X.
(6) Ako su X i Y vektorski prostori nad K i Z = XY, onda je Z vektorski
prostor nad K uz koordinatne operacije i dimZ = dimX + dimY.
(7) Neka je K[x] skup svih polinoma u varijabli x, s koecijentima iz K.
Tada je K[x] vektorski prostor nad K i dimK[x] = . Nadalje, K[x] je
algebra nad K uz uobicajne operacije s polinomima.
(8) Neka je K(x) skup svih racionalnih funkcija s koecijentima iz K. Tada
je K(x) vektorski prostor nad K i dimK(x) = . Nadalje, K(x) je polje i
K[x] K(x). Polje K(x) se zove polje razlomaka prstena K[x] buduci da
svaki element iz K(x) ima oblik f/g, za neke f, g K[x] , g ,= 0.
POGLAVLJE 1. UVOD 3
(9) Analogno kao u primjerima (7) i (8) deniramo algebru K[x
1
, . . . , x
n
]
polinoma od n varijabla i polje K(x
1
, . . . , x
n
) , pri cemu vrijede analogna
svojstva. Ako je f K[x
1
, . . . , x
n
] onda kazemo da je f k-homogen ako
vrijedi f(tx) = t
k
f(x), t K, x = (x
1
, . . . , x
n
)
K
n
. Ovdje smo identi-
cirali polinom f s funkcijom f : K
n
K deniranu tim polinomom. To je
moguce buduci da je K beskonacno polje, dok za konacna polja nije moguce.
U daljem uvodimo skracenu oznaku Kn) = K[x
1
, . . . , x
n
] i K
k
n) za
skup svih k-homogenih polinoma iz Kn). Lako se provjeri da je K
k
n)
vektorski prostor nad K i dimK
k
n) =
_
n+k1
k
_
. Specijalno je K
0
n) = K.
Nadalje, buduci da je K
k
n)K
m
n) = 0, k ,= m, algebra Kn) je direktna
suma svih podprostora K
k
n), za k 0, pa pisemo Kn) =
k0
K
k
n).
Dakle, svaki f Kn) se moze napisati, na jedinstven nacin, u obliku
f =
k0
f
k
, f
k
K
k
n), k 0
pri cemu je suma konacna tj. samo konacno f
k
je razlicito od nule.
Vektor N
n
0
R
n
se zove multiindeks ako su njegove koordinate
iz N
0
. Za multiindekse , N
n
0
uvodimo oznake: ! =
1
!
n
!, [[ =
1
+ +
n
,
_
_
=
_
1
_

_
n
_
, x
= x
1
1
x
n
n
, x K
n
. Za N
n
0
deniramo polinom h
: K
n
K sa h
(x) = x
= x
1
1
x
n
n
. Polinom h
se zove monom. Ako je [[ = k onda je h
K
k
n). Nadalje, h
; [[ = k
je baza u K
k
n) pa se svaki f K
k
n) moze napisati, na jedinstven nacin, u
obliku f =
||=k

tj. f(x) =
||=k
, x K
n
.
Ako je f Kn) onda postoje jedinstveni
K takvi da je f =
, tj. f(x) =
, x K
n
, pri cemu je suma konacna.
Koecijente
mozemo izracunati koristeci parcijalne derivacije
f(x) =
1
1

n
n
f(x), gdje je
i
= /x
i
, i = 1, . . . , n, tako da na koncu dobijemo
f(x) =
1
!
f(0)x
, sto je ustvari razvoj od f u Taylorov red oko 0.

DEFINICIJA 1.6 Neka je A gl
n
(K), A = [a
ij
] .
(1) Matricu A
= [a
ji
] zovemo transponirana matrica od A.
(2) Matricu A
= [a
ji
] zovemo adjungirana matrica od A.
(3) Skalar det A =
a
1(1)
a
n(n)
zovemo determinanta od A, a
sumira se po svim permutacijama od 1, . . . , n, a
je predznak od .
(4) Skalar tr A = a
11
+ + a
nn
zovemo trag od A.
(5) Skalar per A =
a
1(1)
a
n(n)
zovemo permanenta od A, a sumira
se kao u (3).
PRIMJERI 1.7
(1) A A
je linearni operator, (AB)
= B
i (A
= A, pa kazemo da
je transponiranje involucija algebre gl
n
(K), ili antiautomorzam reda 2.
POGLAVLJE 1. UVOD 4
(2) A A
je antilinearan operator ako je K = C, (AB)
= B
i
(A
= A, pa kazemo da je involucija algebre gl

n
(K), ili antilinearni anti-
automorzam reda 2.
(3) tr(AB) = tr(BA), tr I = n. Nadalje, tr je linearni funkcional na gl
n
(K).
(4) det(AB) = det Adet B, det I = 1
(5) Permanenta ima sljedeca svojstva:
(a) per A
= per A, per A
= (per A)
(b) per je invarijantna na permutacije redaka i stupaca.

(c) per(A) =
n
per A, K.
(d) Formula per(AB) = per(BA) opcenito ne vrijedi kao sto pokazuje
sljedeci primjer:
A =
_
1 1
0 1
_
, B =
_
2 0
4 3
_
pri cemu je per A = 1, per B = 6, per AB = 30, per BA = 22.
(e) Formula per(TAT
1
) = per A opcenito ne vrijedi.
(f) per je linearna po svakom retku i svakom stupcu.
(g) Ako je A = [a
ij
] i A
ij
podmatrica od A koja se dobije izbacivanjem i-
tog retka i j-tog stupca, onda je per A =
n
i=1
a
ij
per A
ij
=
n
j=1
a
ij
per A
ij
.
Ovom formulom mozemo, na ekvivalentan nacin, denirati permanentu.
(6) Neka su a, b K
n
i A = ab
= [a
i
b
j
] gl
n
(K). Tada vrijedi formula
per A = n!a
1
a
n
b
1
b
n
. Dakle, matrica A moze biti singularna i per A ,=
0. Ako je u matrici jedan stupac (ili redak) jednak 0 onda je per A = 0.
(7) Neka je A gl
n
(K) matrica ciji su svi elementi su jednaki 1, osim onih
na dijagonali koji su jednaki K. Stavimo P
n
() = per A, pri cemu je
P
0
() = 1 i P
1
() = . Tada vrijedi P
n
() = n!
n
k=1
1
k!
( 1)
k
.
PRIMJERI 1.8
(1) Neka je X vektorski prostor nad K, dimX = n, e = (e
1
, . . . , e
n
) baza u
X, x X, x = x
1
e
1
+ +x
n
e
n
, x
i
K. Deniramo
e
: X K
n
formulom
e
(x) = (x
1
, . . . , x
n
)
. Tada je
e
izomorzam vektorskih prostora.
(2) Ako su e, u baze u X i T =
1
u

e
onda je T L(X) regularan operator
i Te
i
= u
i
, i = 1, . . . , n. Operator T se zove operator prijelaza iz baze e
u bazu u. Ako je A L(X) onda se A
e
=
e
A
1
e
gl
n
(K) zove matrica
od A u bazi e. Nadalje, vrijedi T
e
= T
u
=
e
1
u
i A
u
= T
1
e
A
e
T
e
.
(3) Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n i Y neprazan skup.
Nadalje, neka je : gl
n
(K) Y funkcija za koju vrijedi (TAT
1
) = (A),
A, T gl
n
(K), det T ,= 0. Tada deniramo funkciju : L(X) Y formulom
(A) = (A
e
), gdje je e bilo koja baza u X. Kazemo da smo matricnu
funkciju prosirili na operatore. Obicno radi jednostavnosti pisemo
= . Primjeri ovakve funkcije su: = det i = tr : gl
n
(K) K.
POGLAVLJE 1. UVOD 5
Ako je A L(X) onda deniramo determinantu i trag operatora A
formulom det A = det A
e
, tr A = tr A
e
, gdje je e bilo koja baza u X, i ova de-
nicija ne zavisi od baze. Kako funkcija = per : gl
n
(K) K nema trazeno
svojstvo zakljucujemo da se permanenta operatora ne moze denirati.
(4) Preslikavanje A A
e
je izomorzam algebra L(X) i gl
n
(K), dimX = n,
tj. vrijedi
(a) (A +B)
e
= A
e
+B
e
, A, B L(X)
(b) (A)
e
= A
e
, K
(c) (AB)
e
= A
e
B
e
(d) A
e
= 0 ako i samo ako A = 0
DEFINICIJA 1.9 Neka su X
1
, . . . , X
n
vektorski prostori nad K. Ako je
: X
1
X
n
K linearna po svakoj varijabli onda se zove multili-
nearni funkcional. Posebno, za n = 2 se zove bilinearni funkcional.
Skup svih multilinearnih funkcionala f : X
1
X
n
K oznacavamo sa
L(X
1
, . . . , X
n
, K).
PRIMJERI 1.10
(1) L(X
1
, . . . , X
n
, K) je vektorski prostor uz operacije
(a) ( +)(x
1
, . . . , x
n
) = (x
1
, . . . , x
n
) + (x
1
, . . . , x
n
)
(b) ()(x
1
, . . . , x
n
) = (x
1
, . . . , x
n
), K
i dimenzija ovog prostora je jednaka produktu dimX
1
dimX
n
.
Ovaj prostor se detaljnije proucava u Poglavlju 6.
(2) Neka je X vektorski prostor nad K i X
dual od X. Tada je funkcija

: X X
K denirana sa (x, f) = f(x), x X, f X
, bilinearni
funkcional. Uvodimo dodatnu oznaku (x[f) = f(x) = (x, f).
(3) Neka su X, Y vektorski prostori nad K i A L(X, Y ). Tada se operator
A
L(Y
, X
) deniran formulom (Ax[f) = (x[A
f), x X, f Y
,
zove dualni operator od A. Nadalje, preslikavanje A A
je izomorzam
vektorskih prostora.
(4) Kao specijalni slucaj od (3) za X = Y je A A
izomorzam vektorskih
prostora L(X) i L(X
) i vrijedi (AB)
= B
, A, B L(X). Ovo znaci da

je preslikavanje A A
antiizomorzam algebra L(X) i L(X
). Specijalno
vrijede sljedeca svojstva
(a) det A
= det A, tr A
= tr A
(b) (A
1
)
= (A
)
1
, det A ,= 0
(5) Neka je e = (e
1
, . . . , e
n
) baza u X, x X, x = x
1
e
1
+ + x
n
e
n
.
Deniramo funkcional e
i
X
sa e
i
(x) = x
i
, i = 1, . . . , n. Tada vrijedi
(a) e
= (e
1
, . . . , e
n
) je baza u X
i zovemo je dualna baza od e

(b) f = f(e
1
)e
1
+ +f(e
n
)e
n
, f X
(c) (A
)
e
= (A
e
)
, A L(X)
POGLAVLJE 1. UVOD 6
DEFINICIJA 1.11 Neka je X vektorski prostor nad R. Tada se vektor-
ski prostor X
c
nad C deniran sa X
c
= X + iX = x + iy; x, y X, s
koordinatnim zbrajanjem i mnozenjem sa skalarom
(
1
+i
2
)(x + iy) =
1
x
2
y +i(
1
y +
2
x),
1
,
2
R, x, y X
zove kompleksikacija od X. Ako je A L(X) onda se A
c
L(X
c
) de-
niran sa A
c
(x + iy) = Ax + iAy, zove kompleksikacija od A.
PRIMJERI 1.12 Neka su X i A iz prethodne denicije. Tada vrijedi
(1) dimX
c
= dimX, dim
R
X
c
= 2 dimX
(2) (R
n
)
c
= C
n
, gl
n
(R)
c
= gl
n
(C), L(X)
c
= L(X
c
)
(3) (A
c
) = (A), det A
c
= det A, tr A
c
= tr A
(4) (X
)
c
= (X
c
)
(5) (A+ B)
c
= A
c
+B
c
, (A)
c
= A
c
, R, (AB)
c
= A
c
B
c
(6) A
c
= 0 ako i samo ako A = 0
Dakle, A A
c
je monomorzam algebra nad R.
DEFINICIJA 1.13 Neka je X vektorski prostor dimenzije n i A L(X).
(1) Polinom p
A
(x) = det(xI A) se zove svojstveni ili karakteristicni
polinom od A.
(2) Skup (A) = z C; p
A
(z) = 0 se zove spektar od A.
(3) Ako je K, x X, x ,= 0, i Ax = x, onda se zove svojstvena
vrijednost od A, a x se zove svojstveni vektor pridruzen .
(4) Polinom
A
minimalnog stupnja, s vodecim koecijentom 1, za kojeg
vrijedi
A
(A) = 0, se zove minimalni polinom od A.
(5) Kazemo da su operatori (odnosno matrice) A i B slicni (odnosno slicne)
ako postoji regularan operator (odnosno regularna matrica) T tako da vrijedi
A = TBT
1
.
PRIMJERI 1.14
(1) (A) ,= i (A) sadrzi najvise n = dimX elemenata.
(2) Ako je C svojstvena vrijednost onda je (A). Vrijedi i obrat za
K = C, dok za R ne vrijedi obrat. Obrat ce vrijediti i za R ako je R.
(3) (A) = z C;
A
(z) = 0
(4) p
A
(A) = 0 (Hamilton-Cayleyjev teorem).
(5)
A
dijeli p
A
(6) p
AB
= p
BA
, dok
AB
=
BA
ne vrijedi opcenito.
(7) (AB) = (BA), (TAT
1
) = (A), det T ,= 0
Funkcije (A) = (A) i (A) = p
A
imaju svojstvo iz 1.8 (3).
POGLAVLJE 1. UVOD 7
(8) Slicni operatori imaju isti spektar, minimalni i karakteristicni polinom.
(9) Ako jeA L(X), f K[x], f(x) =
0
+
1
x+ +
k
x
k
onda deniramo
operator f(A) L(X) sa f(A) =
0
I +
1
A+ +
k
A
k
. Ako je : K[x]
L(X), (f) = f(A) onda ima sljedeca svojstva
(a) (1) = I, (id) = A
(b) je homomorzam algebra
(c) ker = f; (f) = 0 je ideal u K[x] i vrijedi ker =
A
K[x] =
A
f; f K[x]
(d) im = f(A); f K[x] je podalgebra od L(X)
(e) Ako je deg
A
= m onda je dim(im) = m i I, A, . . . , A
m1
je baza
u algebri im.
(10) Ako je A L(X) regularan operator onda postoji jedinstven polinom
f K[x], deg f < deg
A
, tako da je A
1
= f(A).
DEFINICIJA 1.15 Neka je X vektorski prostor nad C i J L
a
(X) takav
da je J
2
= I. Tada se J zove konjugiranje na X.
PRIMJERI 1.16
(1) Neka je J konjugiranje na X i X
1
= x X; Jx = x. Tada se X
1
zove
J-realni podprostor od X. Nadalje, vrijedi X = X
1
+iX
1
= x+iy; x, y
X
1
pa se svaki x X moze napisati u obliku x = x
1
+ix
2
, x
1
, x
2
X
1
, pri
cemu je Jx = x
1
+ J(ix
2
) = x
1
ix
2
. Vektor x
1
se zove J-realni dio od x,
a x
2
J-imaginarni dio od x i vrijedi x
1
=
1
2
(x + Jx), x
2
=
1
2i
(x Jx).
(2) Neka je e baza u X, x X, x = x
1
e
1
+ + x
n
e
n
. Deniramo J :
X X sa Jx = x
1
e
1
+ + x
n
e
n
. Tada je J konjugiranje na X i J-realni
podprostor od X je X
1
= Re
1
+ + Re
n
. Nadalje, vrijedi J =
1
e
J
0
e
,
gdje je J
0
: C
n
C
n
, J
0
z = z. Specijalno je X
1
=
1
e
(R
n
). Ovaj J
0
se zove
standardno konjugiranje na C
n
. Kazemo da je J =
1
e
J
0
e
konjugiranje
na X denirano bazom e.
(3) Svako konjugiranje J na X je denirano nekom bazom e u X, tj. postoji
baza e u X da je J =
1
e
J
0
e
.
(4) Ako je J konjugiranje i A L(X) regularan, onda je AJA
1
takoder
konjugiranje na X. Ako su J
1
i J
2
dva konjugiranja onda su ona slicna tj.
J
1
= AJ
2
A
1
za neki regularni A L(X).
(5) Ako je J =
1
e
J
0
e
konjugiranje na X i A L(X) regularan operator
onda je AJA
1
= J ako i samo ako je matrica A
e
realna tj. A
e
gl
n
(R),
n = dimX. Moze se pokazati da sva konjugiranja na X cine plohu u L
a
(X)
i dimenzija te plohe je n
2
. Vidi Poglavlje 5.
(6) Neka je J
0
n
. Svako drugo konjugiranje J
na C
n
ima oblik J = AJ
0
A
1
za neku regularnu matricu A gl
n
(C). Vidi
Poglavlje 5.
POGLAVLJE 1. UVOD 8
(7) Neka je J konjugiranje na X i A L(X). Tada se A moze napisati,
na jedinstven nacin, u obliku A = A
1
+ iA
2
pri cemu je A
1
=
1
2
(A + JAJ),
A
2
=
1
2i
(AJAJ). Nadalje, A
1
i A
2
komutiraju sa J i J-realni podprostor X
1
od X je invarijantan na A
1
i A
2
. Specijalno je JAJ = A
1
iA
2
. Zamijetimo
da je A JAJ konjugiranje na L(X). Kazemo da je ovo konjugiranje
inducirano konjugiranjem J na X. Naravno, postoje konjugiranja na L(X)
koja nisu inducirana nikakvim konjugiranjem na X.
(8) Neka je X
1
J-realni podprostor od X. Tada je X
1
vektorski prostor
nad R i dim
R
X
1
= dim
C
X. Deniramo preslikavanje : X X
1
X
1
sa
(x + iy) = (x, y)
. Tada se zove J-dekompleksikacija od X. Ako je

A = A
1
+iA
2
L(X) kao u (7) onda deniramo
: L(X) L(X
1
X
1
), (A
1
+ iA
2
) =
_
A
1
A
2
A
2
A
1
_
pri cemu ova matrica ima operatorske elemente. Tada je (Ax) = (A)(x),
x X, A L(X). Operator se zove J-dekompleksikacija od L(X) i za
njega vrijedi
(a) (A +B) = (A) + (B), A, B L(X)
(b) (A) = (A), R
(c) (AB) = (A)(B), A, B L(X)
DEFINICIJA 1.17 Neka je X vektorski prostor nad K proizvoljne dimen-
zije i : X [0, ) R funkcija sa svojstvima
(1) (x) = 0 ako i samo ako x = 0
(2) (x) = [[ (x), K, x X
(3) (x +y) (x) + (y), x, y X (relacija trokuta)
Tada se zove norma na X, a uredeni par (X, ) se zove normirani
prostor. Kazemo da je niz (x
n
) iz X Cauchyjev ako (x
n
x
m
) 0,
n, m . Kazemo da niz (x
n
) konvergira prema x X ako (x
n
x)
0, n . Lako se vidi da je svaki konvergentni niz Cauchyjev. Kazemo da
je (X, ) potpun prostor ako je svaki Cauchyjev niz iz X konvergentan.
Potpun normiran prostor se zove Banachov prostor.
DEFINICIJA 1.18 Neka je X vektorski prostor nad K proizvoljne dimen-
zije i (.[.) : X X K funkcija sa svojstvima
(1) (x[x) 0, x X, i (x[x) = 0 ako i samo ako x = 0
(2) (x[y) = (x[y), K, x, y X
(3) (x + y[z) = (x[z) + (y[z), x, y, z X
(4) (x[y) = (y[x), x, y X
Tada se funkcija (.[.) zove skalarni produkt na X, a uredeni par (X, (.[.))
se zove unitarni prostor. Lako se vidi da je funkcija : X [0, ),
POGLAVLJE 1. UVOD 9
(x) = (x[x)
1/2
, norma na X. Kazemo da je generirana skalarnim
produktom. Ako je (X, ) potpun prostor onda se uredeni par (X, (.[.))
zove Hilbertov prostor. Konacno dimenzionalni Hilbertov prostor se zove
euklidski prostor. Ako su x, y X i (x[y) = 0 onda kazemo da su x i y
okomiti ili ortogonalni.
PRIMJERI 1.19
(1) Ako je (X, ) normiran prostor onda vrijedi [(x) (y)[ (x y),
x, y X. Skup S
= x X; (x) = 1 zovemo jedinicna sfera u normi ,

a skup D
= x X; (x) < 1 jedinicni disk u normi . Ako je a X

i r > 0 onda se rS
+ a = x X; (x a) = r zove sfera radiusa r sa

sredistem u a, dok se rD
+ a = x X; (x a) < r zove otvoreni disk

radiusa r sa sredistem u a.
Ako je Y X neprazan podskup onda kazemo da je Y ogranicen ili
omeden ako postoji r > 0 takav da je (x) < r, za svaki x Y, tj. ako je Y
sadrzan u nekom disku rD
.
(2) Ako je (X, (.[.)) unitarni prostor onda vrijedi [(x[y)[
2
(x[x)(y[y), za
svaki x, y, i ova nejednakost se zove Cauchy-Schwarzova nejednakost.
Takoder vrijedi identiteta (x + y)
2
+ (x y)
2
= 2(x)
2
+ 2(y)
2
, gdje je
(x) = (x[x)
1/2
, i ona se zove relacija paralelograma.
(3) Polje K je unitarni prostor nad samim sobom, a skalarni produkt je dan
sa (x[y) = x y, x, y K pa je (x) = (x[x)
1/2
= (x x)
1/2
= [x[ norma na
K. Nadalje, K je euklidski prostor dimenzije 1.
(4) K
n
je unitarni prostor sa skalarnim produktom (x[y) =
n
i=1
x
i
y
i
. Normu
(x) = (x[x)
1/2
= (
n
i=1
[x
i
[
2
)
1/2
zovemo standardna euklidska norma i
oznacavamo je sa (x) = |x|. Dakle, (K
n
, (.[.)) je euklidski prostor dimenzije
n. Nadalje, niz (x
n
) iz K
n
konvergira prema x K
n
ako i samo ako sve
koordinate od x
k
konvergiraju prema odgovarajucim koordinatama od x.
(5) gl
n
(K) je euklidski prostor sa skalarnim produktom (A[B) = tr AB
,
A, B gl
n
(K). Norma (A) = (A[A)
1/2
se zove standardna euklidska
norma na gl
n
(K) i nju oznacavamo sa |A|
2
, dok je oznaka |A| rezervirana
za tzv. spektralnu normu. Vidi Poglavlje 3.
(6) K
n
je Banachov prostor s normom |x|
p
= (
n
i=1
[x
i
[
p
)
1/p
, gdje je p
[1, ) , a takoder i s normom |x|
= max
i
[x
i
[ . Nadalje, vrijedi formula
lim
p
|x|
p
= |x|
, x K
n
.
(7) K[x] je normiran prostor s normom |f|
p
= (
_
1
0
[f(t)[
p
dt)
1/p
, gdje je
p [1, ), a takoder i s normom |f|
= max
0t1
[f(t)[ i on nije Banachov,
buduci da nije potpun. K[x] je unitarni prostor sa skalarnim produktom
(f[g) =
_
1
0
f(t)g(t)dt
POGLAVLJE 1. UVOD 10
(8) Neka je K K
n
kompaktan i neprazan skup i C(K) vektorski prostor
svih neprekidnih funkcija f : K K. Tada je C(K) Banachov prostor s
normom |f| = max
xK
[f(x)[ .
(9) Neka su
1
i
2
norme na X. Kazemo da su
1
i
2
ekvivalentne ako
postoje m > 0 i M > 0 tako da vrijedi m
1
(x)
2
(x) M
1
(x), x X.
Svake dvije norme na konacno dimenzionalnom prostoru su ekvivalentne.
Svaki konacno dimenzionalni normirani prostor je Banachov. Svaki konacno
dimenzionalni unitarni prostor je euklidski.
(10) Neka je Rn) vektorski prostor svih polinoma f : R
n
R, kao u
1.5. Ako je f Rn), f(x) =
, onda deniramo diferencijalni

operator f() : Rn) Rn) sa f() =
. Tada je formulom
(f[g) = f()g(0), deniran skalarni produkt na Rn) i vrijedi
(a) (h
[h
) = 0, ,= , , N
n
0
(b) (h
[h
) = !, N
n
0
(c) Ako je f R
k
n) i g R
m
n), k ,= m, onda je (f[g) = 0, sto znaci
da su R
k
n) i R
m
n) okomiti. Dakle, Rn) =
k0
R
k
n) i ova suma je
ortogonalna. Rn) nije Hilbertov buduci da nije potpun.
(d) ako je a R
n
i a
R
1
n), a
(x) = (a[x) , onda je a

k
R
k
n) i
a
k
=
||=k
k!
!
a
pa je (a
k
[h
) = k!a
, za [[ = k.
(e) (a
k
[b
k
) = k! (a[b)
k
(f) (f[a
k
) = k!f(a), f R
k
n)
(11) Ako je (X, (.[.)) nepotpun unitarni prostor onda se on moze upotpuniti
tj. postoji Hilbertov prostor (X, (.[.)) koji sadrzi X i X je gust u X. Ovaj
X je jedinstven do na izomorzam i zove se upotpunjenje od X. Opisimo
upotpunjenje Rn) od Rn). Rn) se sastoji od svih funkcija f : R
n
R
oblika f(x) =
R, pri cemu je
!
2
< . Ako su f, g
Rn) i f(x) =
, g(x) =
, onda je (f[g) =
. Npr.
funkcija f = exp a
tj. f(x) = exp(a[x) je u Rn). Naime,

exp a
k0
1
k!
a
k
=
1
!
a
iz cega dobijemo (exp a
[ exp b
) = exp(a[b). Takoder je (f[ exp a
) = f(a),
za svaki a R
n
, f Rn).
(12) Neka je K R
n
kompaktan skup pozitivnog volumena i p 1. Tada
je formulom |x|
K,p
= (
_
K
[(x[ y)[
p
dy)
1/p
denirana norma na R
n
i za nju
vrijedi lim
p
|x|
K,p
= |x|
K,
= max
yK
[(x[y)[.
DEFINICIJA 1.20 Uvodimo sljedece standardne oznake i nazive:
(1) GL
n
(R) = A gl
n
(R); det A ,= 0 opca linearna grupa.
(2) GL
n
(C) =A gl
n
(C); det A ,= 0 opca linearna grupa.
(3) SL
n
(R) =A GL
n
(R); det A = 1 specijalna linearna grupa.
(4) SL
n
(C) =A GL
n
(C); det A = 1 specijalna linearna grupa.
(5) U(n) = A GL
n
(C); AA
= I unitarna grupa.
(6) SU(n) = A U(n); det A = 1 specijalna unitarna grupa.
(7) O(n) = A GL
n
(R); AA
= I ortogonalna grupa.
(8) SO(n) = A O(n); det A = 1 specijalna ortogonalna grupa.
(9) sl
n
(R) =A gl
n
(R); tr A = 0 Liejeva algebra od SL
n
(R).
(10) sl
n
(C) =A gl
n
(C); tr A = 0 Liejeva algebra od SL
n
(C).
(11) u(n)=A gl
n
(C); A
= A Liejeva algebra od U(n).

(12) su(n)=A u(n); tr A = 0 Liejeva algebra od SU(n).
(13) o(n)=so(n) = A gl
n
(R); A
= A Liejeva algebra od SO(n).

DEFINICIJA 1.21 (a) Neka je A gl
n
(R). Kazemo da je A:
(1) normalna ako vrijedi AA
= A
A
(2) simetricna ako vrijedi A
= A
(3) antisimetricna ako vrijedi A
= A
(4) ortogonalna ako vrijedi AA
= I
(5) projektor ako vrijedi A
= A = A
2
(6) parcijalna izometrija ako vrijedi AA
A = A
(b) Neka je A gl
n
(C). Kazemo da je A:
(1) normalna ako vrijedi AA
= A
A
(2) hermitska ako vrijedi A
= A
(3) antihermitska ako vrijedi A
= A
(4) unitarna ako vrijedi AA
= I
(5) projektor ako vrijedi A
= A = A
2
(6) parcijalna izometrija ako vrijedi AA
A = A
PRIMJERI 1.22
(1) Provjeriti da su skupovi iz Denicije 1.20 oznaceni velikim slovima zaista
grupe, a skupovi oznaceni malim slovima Liejeve algebre nad R u odnosu na
komutator [A, B] = AB BA. Naime, gl
n
(R) je asocijativna algebra s
jedinicom uz obicno matricno mnozenje i Liejeva algebra uz komutator.
Ona je Liejeva algebra od GL
n
(R). Slicno vrijedi za C. Veza izmedu neke
ovakve grupe i njezine Liejeve algebre je sljedeca: ako je A iz algebre i exp A =
k0
1
k!
A
k
onda ovaj red konvergira i exp tA je u grupi za svaki t R. Dvije
razlicite grupe mogu imati istu Liejevu algebru npr. O(n) i SO(n). Vidi
Poglavlje 5.
(2) Moze se pokazati da su sve grupe iz 1.20 glatke plohe u GL
n
(K) i nji-
hova dimenzija je jednaka dimenziji njihove Liejeve algebre, kao vektorskog
prostora nad R. Vidi Poglavlje 5. Specijalno vrijedi
(a) dimGL
n
(R) = n
2
, dimGL
n
(C) = 2n
2
(b) dimSL
n
(R) = n
2
1, dimSL
n
(C) = 2n
2
1
(c) dimU(n) = n
2
, dimSU(n) = n
2
1
(d) dimO(n) = dimSO(n) =
_
n
2
_
(3) Neka je T
n
(K) skup svih regularnih gornjih trokutastih matrica iz
gl
n
(K) i t
n
(K) skup svih gornjih trokutastih matrica iz gl
n
(K). Tada je
T
n
(K) grupa, a t
n
(K) je njezina Liejeva algebra. Naci im dimenzije.
PRIMJERI 1.23
(1) Neka je A L(X) i A
dualni operator. Tada je (A
) = (A),
A
=
A
i p
A
= p
A
.
(2) Neka je X vektorski prostor nad R i A L(X). Tada je (A
c
) = (A),
A
c
=
A
i p
A
c
= p
A
.
(3) Neka su X, Y vektorski prostori nad C, J
1
konjugiranje na X, J
2
konju-
giranje na Y. Tada vrijedi:
(a) L
a
(X, Y ) = L(X, Y )J
1
= AJ
1
; A L(X, Y )
(b) L
a
(X, Y ) = J
2
L(X, Y ) = J
2
A; A L(X, Y )
(c) L
a
(X) = L(X)J
1
= J
1
L(X)
(4) Neka su X, Y vektorski prostori nad C i L
(X, Y ) vektorski prostor svih

linearnih operatora A : X Y, gdje su X i Y shvaceni kao vektorski prostori
nad R. Tada je L
(X, Y ) = L(X, Y )+L

a
(X, Y ) i ova suma je direktna. Dakle,
svaki operator A L
(X, Y ) se moze napisati u obliku A = B +CJ, gdje je

J neko ksno konjugiranje na X, a B, C L(X, Y ).
(5) Neka je (X, (.[.)) unitarni prostor nad R i X
c
kompleksikacija od X.
Tada je formulom (x + iy[x
+ iy
) = (x[x
) + (y[y
) + i[(y[x
) (x[y
)] dan
skalarni produkt na X
c
i njegova restrikcija na X je jednaka starom skalarnom
produktu tj. X je unitarni podprostor od X
c
.
(6) U Deniciji 1.9 smo denirali prostor L(X
1
, . . . , X
n
, K) svih multilinear-
nih funkcionala. Analogno se denira prostor svih multilinearnih opera-
tora L(X
1
, . . . , X
n
, X), gdje je X vektorski prostor nad K, tj. preslikavanje
A : X
1
X
n
X je multilinearni operator ako je on linearan po svakoj
varijabli. Vrijedi formula dimL(X
1
, . . . , X
n
, X) = dimX
1
dimX
n
dimX.
Vidi Poglavlje 6.
(7) Neka je A gl
n
(K) matrica sa stupcima a
1
, . . . , a
n
K
n
. Tada je
preslikavanje A (a
1
, . . . , a
n
) K
n
K
n
izomorzam vektorskih
prostora. Ako identiciramo ova dva prostora onda su preslikavanja A
det A, A per A, A tr A multilinearni funkcionali.
(8) gl
n
(K) je izomorfna sa K
n
2
(kao vektorski prostor) pa su det i per polino-
mi od n
2
varijabli tj. det, per Kn
2
). Nadalje, ovi polinomi su n-homogeni
tj. det,per K
n
n
2
). Analogno je tr K
1
n
2
). Za njih vrijedi
(a) (det [ per) = (det [ tr) = (per [ tr) = 0
(b) (det [ det) = (per [ per) = n!, (tr [ tr) = n
Poglavlje 2
Funkcionalni racun
2.1 Poluprosti i nilpotentni operatori
Vektorski prostori koje razmatramo u ovom poglavlju su konacno dimezi-
onalni, osim ako nije receno drukcije.
DEFINICIJA 2.1 (1) Neka je X vektorski prostor, Y X podprostor i
A L(X). Kazemo da je Y invarijantan na A ako je AY Y . Tada
deniramo operator A
0
= A[Y L(Y ) i kazemo da A inducira A
0
na Y ili
da je A
0
induciran sa A na Y .
(2) Ako A L(X) ima netrivijalan invarijantan podprostor Y X (tj.
Y ,= 0 , Y ,= X) onda kazemo da je A reducibilan.
(3) Neka su Y
1
, Y
2
X netrivijalni invarijantni podprostori od X, A
1
= A[Y
1
,
A
2
= A[Y
2
i Y
1
Y
2
= X (direktna suma). Tada kazemo da je A potpuno
reducibilan i pisemo A = A
1
A
2
.
PROPOZICIJA 2.2 (1) Neka je X
1
X netrivijalni invarijantni podpros-
tor od A L(X). Tada u X postoji baza e takva da je
A
e
=
_
A
1e

0
_
, A
1
= A[X
1
(2) Neka je A L(X) potpuno reducibilan, A = A
1
A
2
, A
1
= A[X
1
,
A
2
= A[X
2
, X
1
X
2
= X. Tada u X postoji baza e takva da je A
e
kvazi-
dijagonalna matrica tj.
A
e
=
_
A
1e
0
0 A
2e
_
13
POGLAVLJE 2. FUNKCIONALNI RA
CUN 14
Dokaz (1) Neka je n = dimX, k = dimX
1
, 1 k n 1, i (e
1
, . . . , e
k
)
baza u X
1.
Uzmimo e
k+1
, . . . , e
n
X tako da je e = (e
1
, . . . , e
k
, e
k+1
, . . . , e
n
)
baza u X. Tada je e trazena baza.
(2) Neka je k = dimX
1
, l = dimX
2
, k + l = n, (e
1
, . . . , e
k
) baza u X
1
,
(e
k+1
, . . . , e
n
) baza u X
2
. Tada je e = (e
1
, . . . , e
n
) trazena baza od X.
KOROLAR 2.3 Neka je Y X netrivijalan podprostor od X i L
(X) =
A L(X) : AY Y . Tada je L
(X) podalgebra od L(X) i preslikavanje

A A
0
= A[Y, A L
(X), je homomorzam sa L
(X) na L(Y ) tj. vrijedi

(1) (A +B)
0
= A
0
+B
0
, A, B L
(X)
(2) (A)
0
= A
0
, K
(3) (AB)
0
= A
0
B
0
Dokaz Evidentan.
DEFINICIJA 2.4 (1) Kazemo da je operator A L(X) poluprost ako u
X postoji baza e takva da je A
e
dijagonalna matrica.
(2) Kazemo da je matrica A gl
n
(K) poluprosta ako je A slicna dija-
gonalnoj matrici.
(3) Kazemo da je operator A L(X) (odnosno matrica A gl
n
(K))
nilpotentan (odnosno nilpotentna) ako postoji k N takav da je A
k
= 0.
Najmanji ovakav k se zove indeks nilpotentnosti od A.
PROPOZICIJA 2.5 (1) A L(X) je poluprost ako i samo ako je A
e
poluprosta za svaku bazu e u X.
(2) A L(X) je nilpotentan ako i samo ako je A
e
nilpotentna za svaku
bazu e u X.
Dokaz (1) Neka su e i u = Te baze u X, T L(X), det T ,= 0. Tada je
A
u
= T
1
e
A
e
T
e
. Dakle, A
e
je slicna dijagonalnoj matrici ako i samo ako je A
u
slicna dijagonalnoj matrici. (2) Evidentno.
PROPOZICIJA 2.6 Neka je X vektorski prostor nad C. Tada vrijedi:
(1) A L(X) ima invarijantni podprostor X
0
, dimX
0
= 1.
(2) Postoji baza e u X takva da je A
e
gornja trokutasta matrica.
Dokaz (1) Neka je
1
(A). Tada postoji e
1
X, e
1
,= 0, takav da je
Ae
1
=
1
e
1
pa je Ce
1
invarijantan podprostor dimenzije 1.
(2) Operatori A, B L(X) su slicni ako i samo ako su slicne matrice A
e
i B
e
za svaku bazu e u X. Nadalje, svaka matrica M gl
n
(C) je slicna
gornjoj trokutastoj matrici, pri cemu su dijagonalni elementi iz (M). Ovo
se dokazuje iteracijom tvrdnje (1).
CUN 15
PRIMJERI 2.7
(1) Ako je A L(X) poluprost i nilpotentan onda je A = 0. Nadalje, 0 je
jedini nilpotentni operator indeksa 1.
(2) Neka su a, b R
n
0 i A = ab
. Ako je (a[b) ,= 0 onda je A poluprosta.

Ako je (a[b) = 0 onda je A nilpotentna indeksa 2.
(3) Neka je J = e
1
e
2
+ + e
n1
e
n
gl
n
(K) tj. J ima jedinice na prvoj
dijagonali iznad glavne, a sve ostale nule. Tada je J nilpotentna matrica
indeksa n i zove se elementarna Jordanova klijetka reda n. Nadalje
(a) p
J
(x) =
J
(x) = x
n
, (J) = 0
(b) f(J) =
n1
k=0
1
k!
f
(k)
(0)J
k
, f K[x]
(c) J
J = I e
1
e
1
i JJ
= I e
n
e
n
su projektori.
(d) J je parcijalna izometrija.
(e) U = J e
n
e
1
je ortogonalna matrica i J = UJ
J.
(4) Neka je X = f K[x] ; deg f n i D L(X), Df = f
, operator
deriviranja na X. Tada vrijedi
(a) Polinomi e
0
, . . . , e
n
X, e
k
(x) = x
k
/k!, k = 0, . . . , n, cine bazu e u X
i vrijedi dimX = n + 1.
(b) Ako je f X onda je f = f(0)e
0
+ +f
(n)
(0)e
n
.
(c) Za operator D vrijedi De
0
= 0, De
1
= e
0
, . . . , De
n
= e
n1
pa je
D
e
= J elementarna Jordanova klijetka reda n + 1.
(5) Ako je A L(X) nilpotentan onda je:
(a) p
A
(x) = x
n
, n = dimX
(b)
A
(x) = x
k
, gdje je k indeks nilpotentnosti od A
(c) (A) = 0 , det A = 0, tr A = 0
(6) Ako operatori A, B L(X) komutiraju onda vrijedi
(a) Ako su A i B nilpotentni onda su A+ B, AB takoder nilpotentni.
(b) Ako su A i B poluprosti onda su A +B, AB takoder poluprosti.
Tvrdnje ne vrijede bez pretpostavke da operatori A i B komutiraju.
LEMA 2.8 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n. Ako je A
L(X) nilpotentan operator indeksa p onda je p n.
Dokaz Kako je A
p1
,= 0 postoji e X, e ,= 0, takav da je A
p1
e ,= 0.
Dokazimo da su vektori e, Ae, A
2
e, . . . , A
p1
e linearno nezavisni, iz cega
slijedi p n. Neka je
0
e+
1
Ae+ +
p1
A
p1
e = 0,
i
K. Pomnozimo
ovu relaciju sa A
p1
. Dobijemo
0
A
p1
e = 0 pa je
0
= 0. Pomnozimo sada
sa A
p2
. Dobijemo
1
A
p1
e = 0 pa je
1
= 0. Nastavljajuci ovako dobijemo
i
= 0, i = 0, . . . , p 1.
LEMA 2.9 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n. Ako je A
L(X) nilpotentan operator indeksa n onda u X postoji baza e takva da je A
e
elementarna Jordanova klijetka reda n.
CUN 16
Dokaz Neka je e X takav da je A
n1
e ,= 0. Po prethodnoj lemi su vektori
e
1
= A
n1
e, e
2
= A
n2
e, . . . , e
n1
= Ae, e
n
= e linearno nezavisni pa cine
bazu u X. Buduci da je Ae
1
= 0, Ae
2
= e
1
, . . . , Ae
n
= e
n1
matrica od A u
ovoj bazi je upravo elementarna Jordanova klijetka reda n.
KOROLAR 2.10 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n.
(1) Svi nilpotentni operatori A L(X) indeksa n su slicni.
(2) Sve nilpotentne matrice A gl
n
(K) indeksa n su slicne elementarnoj
Jordanovoj klijetki reda n.
TEOREM 2.11 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n i B L(X)
nilpotentan operator indeksa p < n. Tada postoje podprostori X
1
, . . . , X
m
u X
takvi da je X = X
1
X
m
, n dimX
1
dimX
2
dimX
m
1,
pri cemu je X
i
invarijantan na B, i = 1, . . . , m. Nadalje, B
i
= B[X
i
je
nilpotentan indeksa dimX
i
i B = B
1
B
m
.
Dokaz Kako je B
p
= 0, B
p1
,= 0, postoji e X takav da je B
p1
e ,= 0.
Oznacimo sa X
1
podprostor generiran vektorima e, Be, . . . , B
p1
e. Tada je
X
1
invarijantan na B, dimX
1
= p. Nadalje, za dualni operator B
vrijedi
B
p
= 0, B
p1
,= 0 pa postoji f X
da je (e[B
p1
f) ,= 0. Neka je Y
1
podprostor od X
generiran sa f, B
f, . . . , B
p1
f. Tada je Y
1
invarijantan
na B
i dimY
1
= p. Stavimo X
= Y
1
= x X; f(x) = 0, f Y
1
. Tada
je dimX
= n dimY
1
= n p. Dokazimo da je BX
. Za x X
i
g Y
1
iz B
g Y
1
slijedi (Bx[g) = (x[B
g) = 0, tj. Bx X
. Dokazimo da
je X
1
X
= 0 . Ako je x X
1
X
onda je x =
0
e+
1
Be+ +
p1
B
p1
e
pa dobijemo B
p1
x =
0
B
p1
e. Sada je 0 = (x[B
p1
f) = (B
p1
x[f) =
0
(B
p1
e[f) pa je
0
= 0. Slicno je B
p2
x =
1
B
p1
e pa je (x[B
p2
f) =
(B
p2
x[f) =
1
(B
p1
e[f) = 0 tj.
1
= 0. Nastavljajuci ovu proceduru
dobijemo
i
= 0, i = 0, . . . , p 1, tj. x = 0 sto znaci X
1
X
= 0 . Kako
je dimX
1
+ dimX
= p + n p = n dobijemo X = X
1
X
. Stavimo sada
B
1
= B[X
1
, B
= B[X
. Tada je B = B
1
B
. Buduci da je B
p
= B
p
1
B
p
=
00 = 0, slijedi B
p
= 0 sto znaci da je B
nilpotentan nekog indeksa p
p.
Ako je p
= dimX
stavljamo X
2
= X
i B
2
= B
pa je dokaz gotov i m = 2.
Ako je p
< dimX
ponovimo cijelu proceduru s operatorom B
i prostorom
X
pa iteracijom dobijemo tvrdnju.

KOROLAR 2.12 Neka je B iz prethodnog teorema. Tada postoji baza e u
X takva da je B
e
= J
k
1
J
k
m
, k
1
k
m
1, gdje je J
k
elementarna
Jordanova klijetka reda k. Za k = 1 stavljamo J
1
= 0.
Matrica B
e
se zove Jordanova klijetka.
CUN 17
Dokaz Operator B
i
= B[X
i
je nilpotentan indeksa dimX
i
pa postoji baza
od X
i
takva da B
i
u ovoj bazi ima matricu J
k
i
, i = 1, . . . , m. Skupimo sve
ove baze zajedno pa dobijemo bazu e u X s trazenim svojstvom.
KOROLAR 2.13 Nilpotentni operatori B
1
i B
2
L(X) su slicni ako i
samo ako imaju istu Jordanovu klijetku.
LEMA 2.14 Neka je A L(X) i
A
(x) =
1
(x)
2
(x) faktorizacija od
A
na
relativno proste polinome stupnja barem 1, s vodecim koecijentom 1. Tada
je X = X
1
X
2
, gdje je X
1
= ker
1
(A), X
2
= ker
2
(A), i A = A
1
A
2
,
gdje je A
1
= A[X
1
, A
2
= A[X
2
. Nadalje
1
=
A
1
,
2
=
A
2
.
Dokaz Rastavljajuci 1/
A
na parcijalne razlomke dobijemo polinome f
1
, f
2
takve da je
1/
A
= f
2
/
1
+ f
1
/
2
odnosno. f
1
1
+ f
2
2
= 1 pa je f
1
(A)
1
(A) + f
2
(A)
2
(A) = I. Za x X
stavimo x
1
= f
2
(A)
2
(A)x, x
2
= f
1
(A)
1
(A)x pa dobijemo x = x
1
+x
2
. Kako
je
A
(A) = 0 dobijemo
1
(A)x
1
= f
2
(A)
1
(A)
2
(A)x = f
2
(A)
A
(A)x = 0 i
slicno
2
(A)x
2
= 0. Neka je X
1
= ker
1
(A), X
2
= ker
2
(A). Tada su X
1
,
X
2
invarijantni na A. Dokazimo da je X
1
X
2
= 0 . Za x X
1
X
2
je
1
(A)x =
2
(A)x = 0 pa je Ix = 0 tj. x = 0. Dakle, X = X
1
X
2
. Stavimo
A
1
= A[X
1
, A
2
= A[X
2
. Jos ostaje dokazati
i
=
A
i
, i = 1, 2. Za x
1
X
1
je
x
1
= f
2
(A)
2
(A)x pa je
1
(A)x
1
= 0 tj.
1
(A
1
)x
1
= 0. Dakle,
1
(A
1
) = 0.
Ako je f K[x] takav da je f(A
1
) = 0, f ,= 0, onda je f(A)
2
(A) = 0 pa
1
dijeli f
2
. Kako su
1
i
2
relativno prosti
1
dijeli f sto znaci
1
=
A
1
.
TEOREM 2.15 Neka je A L(X) i
A
=
1

m
faktorizacija na rela-
tivno proste faktore stupnja bar 1, s vodecim koecijentom 1. Tada vrijedi:
(1) X = X
1
X
m
, gdje je X
i
= ker
i
(A), i = 1, . . . , m
(2) A = A
1
A
m
, gdje je A
i
= A[X
i
, i = 1, . . . , m
(3)
i
=
A
i
, i = 1, . . . , m
Dokaz Slijedi iteracijom iz prethodne leme.
A
(x) = (x
1
)
p
1
(x
m
)
p
m
,
gdje su
1
, . . . ,
m
razliciti. Tada vrijedi:
(1) X = X
1
X
m
, X
k
= ker(A
k
I)
p
k
, k = 1, . . . , m
(2) A = (
1
I
1
+B
1
) (
m
I
m
+B
m
), gdje je B
k
nilpotentan operator
na X
k
indeksa p
k
i B
k
= A
k

k
I
k
, A
k
= A[X
k
, k = 1, . . . , m.
Dokaz Primijenimo prethodni teorem na
k
(x) = (x
k
)
p
k
, k = 1, . . . , m.
Ovi polinomi su relativno prosti zbog razlicitosti od
1
, . . . ,
m
. Nadalje,
B
k
= A
k

k
I
k
je nilpotentan indeksa p
k
zbog B
p
k
k
=
k
(A
k
) = 0.
CUN 18
DEFINICIJA 2.17 Neka je A gl
n
(C), A = (
1
I
1
+J
1
) (
m
I
m
+
J
m
), gdje su
k
C i J
k
Jordanove klijetke, k = 1, . . . , m. Tada se matrica
A zove Jordanova matrica.
KOROLAR 2.18 Neka je X vektorski prostor nad C i A L(X). Tada
postoji baza e u X takva da je A
e
Jordanova matrica.
Dokaz Polinom
A
se moze faktorizirati
A
(x) = (x
1
)
p
1
(x
m
)
p
m
,
gdje su
k
(A) razliciti i p
1
, . . . , p
m
N. Sada primijenimo prethodni
teorem i izaberimo u svakom X
k
bazu tako da B
k
ima Jordanovu klijetku u
toj bazi. Skupivsi sve ove baze zajedno dobijemo trazenu bazu od X.
KOROLAR 2.19 Neka je A gl
n
(C). Tada je A slicna Jordanovoj matrici
koju zovemo Jordanova forma od A.
NAPOMENA 2.20 Teorem 2.16 i Korolari 2.18 i 2.19 ne vrijede za realne
prostore i realne matrice. Naime, polje R nije algebarski zatvoreno pa se
minimalni polinom ne moze faktorizirati kao u Teoremu 2.16. Ako operator
A L(X), gdje je X realni vektorski prostor, ima realan spektar onda se
A
moze faktorizirati kao u Teoremu 2.16 pa sve tri tvrdnje vrijede za A. Ako
barem jedan element iz (A) nije realan onda tvrdnje ne vrijede.
2.2 Operatorske funkcije
TEOREM 2.21 Neka je X vektorski prostor nad C, dimX = n, A L(X)
i (A) D(0, r) = z C; [z[ < r. Ako je f : D(0, r) C holomorfna
funkcija i f(z) =
k
z
k
onda red
k
A
k
konvergira u L(X) i njegovu
sumu oznacavamo sa f(A).
Dokaz Neka je e baza u X takva da je A
e
Jordanova matrica
A
e
= (
1
I
1
+J
1
) (
m
I
m
+J
m
)
Nadalje, neka je S
p
(z) =
p
j=0
j
z
j
, S
p
(A) =
p
j=0
j
A
j
. Buduci da je
(I + J)
j
=
j
m=0
_
j
m
_
jm
J
m
=
j
m=0
[
1
m!
(z
j
)
(m)
J
m
][
z=
i J
n
= 0 dobijemo
S
p
(A)
e
=
p
j=0
j
A
j
e
=
p
j=0
j
(
m
k=1
(
k
I
k
+J
k
))
j
=
p
j=0
m
k=1
(
k
I
k
+J
k
)
j
=
m
k=1
p
j=0
[
j
z
j
I
k
+ +
j
(z
j
)
(n1)
(n1)!
J
n1
k
][
z=
=
m
k=1
(S
p
(
k
)I
k
+ +
1
(n1)!
S
(n1)
p
(
k
)J
n1
k
)
CUN 19
Po teoremu o konvergenciji holomorfnih funkcija vrijedi S
(m)
p
(
k
) f
(m)
(
k
),
p , m, k N, pa presavsi na limes kad p dobijemo
f(A)
e
= f(A
e
) =
m
k=1
(f(
k
)I
k
+ +
1
(n1)!
f
(n1)
(
k
)J
n1
k
)
iz cega slijedi tvrdnja.
KOROLAR 2.22 U uvjetima prethodnog teorema vrijedi
(f(A)) = f((A)) = f(); (A)
Dokaz Za svaki operator A L(X) vrijedi (A) = (A
e
), za svaku bazu
e u X. Ako uzmemo bazu e takvu da je A
e
Jordanova matrica onda po
prethodnom teoremu zakljucujemo da je f(A)
e
= f(A
e
) gornja trokutasta
matrica s dijagonalnim elementima f(
1
), . . . , f(
m
) pa slijedi tvrdnja.
PRIMJERI 2.23 Ako je f : C C cijela funkcija tj. holomorfna na C,
onda su uvjeti prethodnog teorema ispunjeni za svaki A L(X) pa za f(z) =
k
z
k
red
k
A
k
konvergira za svaki operator A L(X) i pisemo f(A) =
k
A
k
. Kao specijalni slucaj ove tvrdnje dobijemo exp A =
k0
1
k!
A
k
te
cos A =
k0
(1)
k
(2k)!
A
2k
, sin A =
k0
(1)
k
(2k+1)!
A
2k+1
. Analogne tvrdnje vrijede
i za hiperbolne funkcije ch i sh.
NAPOMENA 2.24 Preslikavanje f f(A) se zove funkcionalni racun
za A. Popularno kazemo da smo u funkciji f umjesto varijable z uvrstili
operator A. Naravno, ovo se ne moze primijeniti na svaku funkciju f. Jedan
od glavnih problema funkcionalnog racuna je naci maksimalnu klasu funkcija
f za koje postoji operator f(A). Do sada smo rijesili ovaj problem parcijalno:
za polinome i cijele funkcije, zatim za holomorfne funkcije na nekom disku
koji sadrzi (A). Sljedeca denicija prosiruje funkcionalni racun f f(A)
na maksimalnu klasu funkcija.
DEFINICIJA 2.25 Neka je X vektorski prostor nad C, A L(X), (A) =
1
, . . . ,
m
,
A
(x) = (x
1
)
p
1
(x
m
)
p
m
i e baza u X u kojoj A ima
Jordanovu matricu A
e
=
m
k=1
(
k
I
k
+J
k
). Nadalje, neka je F[A] skup svih
funkcija f : (A) C za koje postoje
f(
k
), f
(
k
), . . . , f
(p
k
1)
(
k
), k = 1, . . . , m (2.1)
Uredeni skup svih ovih brojeva oznacimo sa O(f). Ako je f F[A] onda
deniramo operator f(A) sa
f(A)
e
= f(A
e
) =
m
k=1
(f(
k
)I
k
+ +
1
(p
k
1)!
f
(p
k
1)
(
k
)J
p
k
1
k
)
CUN 20
NAPOMENA 2.26 Ako su svi brojevi (2.1) jednaki 0 tj. O(f) = 0 onda
je f(A) = 0. Ako je O(f) = O(g) onda je f(A) = g(A). Ako je f holomorfna
na nekom disku koji sadrzi (A) onda iz dokaza Teorema 2.21 zakljucujemo
da je f(A) iz tog teorema u skladu s ovom denicijom. Nadalje, F[A] je
maksimalna klasa funkcija za koje se moze denirati f(A). Ako je X realan
prostor i A L(X) onda deniramo F[A] = f F[A
c
]; O(f) realan pa
je f(A) L(X), za f F[A]. Na taj nacin dobijemo realni funkcionalni
racun. Zamijetimo da je F[A] algebra nad K. Kazemo da niz (f
n
) iz F[A]
konvergira prema f F[A] ako vrijedi O(f
n
) O(f), n , tj.
f
(s)
n
(
k
) f
(s)
(
k
), k = 1, . . . , m, s = 0, . . . , p
k
1
TEOREM 2.27 Neka je
A
: F[A] L(X),
A
(f) = f(A). Tada je
A
homomorzam algebra i vrijedi
A
(1) = I,
A
(id) = A. Nadalje,
A
je nepre-
kidan tj. ako niz (f
n
) iz F[A] konvergira prema f F[A] onda niz (
A
(f
n
))
iz L(X) konvergira prema
A
(f) L(X).
Dokaz Prvi dio tvrdnje slijedi neposredno iz denicije, a drugi iz teorema ko-
nvergencije holomorfnih funkcija. Naime, u sljedecem teoremu cemo pokazati
da za svaki f F[A] postoji polinom P da je f(A) = P(A).
KOROLAR 2.28 (Teorem o preslikavanju spektra)
Ako je f F[A] onda je (f(A)) = f((A)).
Dokaz Isti kao u Korolaru 2.22.
TEOREM 2.29 Neka je A L(X), deg
A
= m i f F[A]. Tada postoji
jedinstven polinom P K[x], deg P < m, takav da vrijedi f(A) = P(A).
Dokaz Ako su P
1
, P
2
dva ovakva polinoma onda je P
1
(A) P
2
(A) = f(A)
f(A) = 0 pa je P
1
P
2
djeljiv s
A
. Kako je deg(P
1
P
2
) < m = deg
A
dobijemo P
1
P
2
= 0 tj. P
1
= P
2
.
Prvo pretpostavimo da ovakav polinom P postoji i izvedimo neka njegova
nuzna svojstva. Neka je
A
(z) = (z
1
)
p
1
(z
s
)
p
s
, p
1
+ +p
s
= m =
deg
A
. Ovdje smo pretpostavili da je K = C, a ako je K = R onda prijedemo
na kompleksikacije X
c
i A
c
. Razvijajuci P/
A
u parcijalne razlomke dobi-
jemo
P(z)
A
(z)
=
s
k=1
(

k1
z
k
+

k2
(z
k
)
2
+ +

kp
k
(z
k
)
p
k
) (2.2)
Oznacimo sa
k
pozitivno orijentiranu kruznicu sa sredistem u
k
koja, osim
k
, ne obilazi ostale tocke iz (A). Po teoremu o residuumu je
kj
=
1
2i
_
k
(z
k
)
j1
P(z)
A
(z)
dz, j = 1, . . . , p
k
, k = 1, . . . , s
CUN 21
Buduci da je
k
pol reda p
k
od P/
A
iz (2.2) dobijemo
kj
=
1
(p
k
1)!
lim
z
k
[(z
k
)
p
k
P(z)
A
(z)
]
(p
k
j)
(2.3)
Dokazimo sada egzistenciju ovakvog polinoma P. Prvo deniramo brojeve
kj
=
1
(p
k
1)!
lim
z
k
[(z
k
)
p
k
f(z)
A
(z)
]
(p
k
j)
(2.4)
a onda deniramo polinom P sa
P(z) =
A
(z)
s
k=1
(

k1
z
k
+

k2
(z
k
)
2
+ +

kp
k
(z
k
)
p
k
) (2.5)
Sada za polinom P dobijemo P
(j)
(
k
) = f
(j)
(
k
) , j = 0, 1, . . . , p
k1
, k =
1, . . . , s, sto po 2.25 znaci da je P(A) = f(A).
LEMA 2.30 (Lagrange-Sylvester)
Neka su
1
, . . . ,
s
razliciti kompleksni brojevi, p
1
, . . . , p
s
proizvoljni prirodni
brojevi i
kj
, j = 1, . . . , p
k
, k = 1, . . . , s, proizvoljni kompleksni brojevi. Tada
postoji jedinstven polinom P C[x] takav da je deg P < m = p
1
+ +p
s
i
P
(j1)
(
k
) =
kj
, j = 1, . . . , p
k
, k = 1, . . . , s (2.6)
Polinom P se zove Lagrange-Sylvesterov polinom zadan uvjetom (2.6).
Ako su svi p
i
= 1 onda se P zove Lagrangeov interpolacijski polinom
zadan uvjetom P(
k
) =
k1
, k = 1, . . . , s.
Dokaz Neka je (z) = (z
1
)
p
1
(z
k
)
p
k
. U relaciju (2.4) iz dokaza
prethodnog teorema uvrstimo umjesto
A
, izvrsimo naznacene operacije i
u rezultatu zamijenimo f
(q1)
(
k
) sa
kq
. Pomocu brojeva
kq
i polinoma
izracunavamo brojeve
kq
iz (2.4) i pomocu njih deniramo polinom (2.5). Za
taj polinom vrijedi (2.3). Odavde i iz (2.4) (ispisanog pomocu
kq
) dobijemo
kj
= P
(j1)
(
k
), j = 1, . . . , p
k
, k = 1, . . . , s. Time smo dokazali da ovakav
polinom postoji. Nadalje, iz (2.3) slijedi da su koecijenti od P odredeni
jednoznacno pomocu brojeva P
(j1)
(
k
) pa je P jedinstven.
A
(z) = (z
1
)
p
1
(z
s
)
p
s
.
Tada postoje jedinstveni linearno nezavisni operatori P
kj
, j = 1, . . . , p
k
, k =
1, . . . , s, koji su polinomi od A, tako da za svaki f F[A] vrijedi
f(A) =
s
k=1
[f(
k
)P
k1
+ f
(
k
)P
k2
+ +f
(p
k
1)
(
k
)P
kp
k
]
CUN 22
Dokaz Neka je P polinom iz Teorema 2.29 tj. P(A) = f(A). Ako iz formule
(2.4) iz dokaza Teorema 2.29, uvrstimo
kj
u (2.5) i grupiramo sve clanove
uz istu derivaciju od f onda se (2.5) moze prepisati u obliku
P(z) =
s
k=1
[f(
k
)g
k1
(z) +f
(
k
)g
k2
(z) + +f
(p
k
1)
(
k
)g
kp
k
(z)]
gdje su g
kj
neki polinomi, deg g
kj
< m = deg
A
, i oni ne zavise od f ne-
go samo od
A
. Po Lemi 2.30 zakljucujemo da je g
kj
Lagrange-Sylvesterov
polinom deniran uvjetima: g
(j1)
kj
(
k
) = 1, dok je g
(m)
kj
(
r
) = 0, r ,= k,
m ,= j 1 tj. samo jedan pripadni broj je 1, a svi ostali su 0. Iz ovoga
slijedi nezavisnost polinoma g
kj
, j = 1, . . . , p
k
, k = 1, . . . , s. Deniramo sada
operatore P
kj
sa P
kj
= g
kj
(A) , j = 1, . . . , p
k
, k = 1, . . . , s. Kako su polinomi
g
kj
nezavisni i imaju stupanj strogo manji od m = deg
A
zakljucujemo da
su operatori P
kj
takoder nezavisni.
PRIMJERI 2.32 Prethodni teorem je osnovni teorem funkcionalnog
racuna. On daje efektivni nacin racunanja f (A) ako je poznat polinom
A
.
Naime, u formulu iz teorema uvrstavamo razne funkcije f F[A], shvacajuci
P
kj
kao nepoznate varijable, pa dobijemo sustav jednadzbi za operatore P
kj
.
(1) Neka je A L(X) takav da je
A
(z) = z
2
z. Tada je (A) = 0, 1
pa je f (A) = f (0) P
1
+ f (1) P
2
, f F[A]. Da bismo nasli P
1
i P
2
stavimo
prvo f (z) = 1, a zatim f (z) = z. Dobijemo I = P
1
+ P
2
, A = P
2
, pa je
f (A) = f (0) (I A) + f (1) A.
(2) Neka su a, b R
n
i A = ab
. Tada je
A
(z) = z
2
(a[b) z, dok je
(A) = 0, (a[b) . Postupajuci kao u (1), za (a[b) ,= 0 dobijemo
f (A) = f (0) (I
1
(a|b)
A) +
f((a|b))
(a|b)
A
dok za (a[b) = 0 dobijemo f (A) = f (0) I +f
(0) A.
(3) Ako je A L(X) i
A
(z) = z
2
1, onda je (A) = 1, 1 i
f (A) =
1
2
f (1) (I A) +
1
2
f (1) (I + A)
(4) Ako je A L(X) i
A
(z) = (z ) (z ) onda je
f (A) =
f()
(A I) +
f()
(A I) , ,=
dok za = imamo f (A) = f () I +f
() (AI) .
(5) Ako u prethodnom teoremu zamijenimo
A
nekim polinomom takvim
da je (A) = 0 onda ce dobiveni rezultat za f (A) biti isti za svaki polinom
f, s time sto ce u izrazu za f (A) biti clanova koji su ustvari jednaki nula.
Medutim, za ostale f F[A] ce se traziti postojanje jos nekih derivacija sto
f ne mora imati, ali ce operatori uz te dodatne derivacije biti jednaki nuli.
CUN 23
TEOREM 2.33 (Dunfordov integral)
Neka je X vektorski prostor nad C, A L(X) , f holomorfna na nekoj
okolini od (A) i zatvorena krivulja u koja obilazi (A) jedanput u
pozitivnom smijeru. Tada vrijedi
f (A) =
1
2i
_
(zI A)
1
f (z) dz
Dokaz Po prethodnom teoremu za funkciju g (w) = 1/ (z w) , z / (A) ,
vrijedi g (A) = (zI A)
1
=
s
k=1
(
1
z
k
P
k1
+ +
(p
k
1)!
(z
k
)
p
k
P
kp
k
). Buduci da
je f holomorfna na vrijedi
f
(j1)
(
k
) =
(j1)!
2i
_
1
(z
k
)
j
f (z) dz, j 1, k = 1, . . . , s
pa dobijemo
f (A) =
s
k=1
(
1
2i
_
f(z)dz
z
k
P
k1
+ +
(p
k
1)!
2i
_
f(z)dz
(z
k
)
p
k
P
kp
k
)
=
s
k=1
1
2i
_
(
1
z
k
P
k1
+ +
(p
k
1)!
(z
k
)
p
k
P
kp
k
)f (z) dz
=
1
2i
_
(zI A)
1
f (z) dz
TEOREM 2.34 Neka je A L(X), f holomorfna na okolini od (A) , g
holomorfna na okolini od (f (A)) i h = g f. Tada je h F[A] i vrijedi
h (A) = g (f (A)) .
Dokaz Neka je podrucje, tj. otvoren i povezan skup, koje sadrzi (f (A))
i takvo da je g holomorfna na okolini od . Kako je (f (A)) postoji
podrucje
da je (A)
, f holomorfna na okolini od
i f
_
_
.
Odavde slijedi da je h holomorfna na okolini od
pa je h F[A]. Kako je
funkcija 1/ (z f ()) holomorfna na
po prethodnom teoremu je
(zI f(A))
1
=
1
2i
_
1
zf()
(I A)
1
d
Sada ponovo po prethodnom teoremu imamo
g(f(A)) =
1
2i
_
(zI f(A))
1
g (z) dz
=
1
2i
_
(
1
2i
_
(I A)
1 1
zf()
d)g (z) dz
=
1
2i
_
(I A)
1
(
1
2i
_
1
zf()
g (z) dz)d
=
1
2i
_
(I A)
1
g (f ()) d
=
1
2i
_
(I A)
1
h () d = h (A)
CUN 24
PRIMJERI 2.35
(1) Neka je A L(X) i (A) z C; [z 1[ < 1. Buduci da vrijedi
formula log z =
k1
(1)
k
1
k
(z 1)
k
, [z 1[ < 1, uvrstavanjem A umjesto
z dobijemo log A =
k1
(1)
k
1
k
(AI)
k
. Zbog exp log A = A deniramo
potenciju A
= exp (log A) , C. Specijalno je A

1/k
k-ti korijen iz A.
(2) Neka je A iz (1). Buduci da je (1 +z)
k0
_
k
_
z
k
, [z[ < 1, ako
uvrstimo A umjesto 1+z dobijemo A
k0
_
k
_
(AI)
k
. Ovako denirani
A
je jednak onom iz (1).

(3) Neka je A L(X) i (A) z C; Re z > 0. Buduci da za Re z > 0
vrijedi 1/z =
_
0
exp (tz) dt dobijemo A
1
=
_
0
exp (tA) dt.
(4) Neka je A L(X) i (A) z C; Re z < , R. Tada po (3)
dobijemo (I A)
1
=
_
0
exp [t (A I)] dt.
(5) Neka je A L(X) i (A) z C; Re z > 0 . Tada je
(A) =
_
0
e
t
exp [(A I) log t] dt
gamma funkcija od A i vrijedi (A +I) = A(A) . Koristeci analiticko
produljenje od na = C 0, 1, 2, . . . mozemo denirati (A) za
svaki operator A L(X) za kojeg je (A) .
DEFINICIJA 2.36 Neka je X vektorski prostor nad C i A L(X). Tada
se funkcija R
A
: C(A) L(X), R
A
(z) = (zI A)
1
zove rezolventa
operatora A.
TEOREM 2.37 Neka je X vektorski prostor nad C, A L(X) i m =
deg
A
. Tada postoji jedinstven polinom h C[x, z] stupnja m 1 po obje
varijable, takav da vrijedi R
A
(z) = h(A, z)/
A
(z).
Dokaz Razvijajuci
A
(x) u Taylorov red oko z dobijemo
A
(x) =
m
k=0
1
k!
(k)
A
(z)(x z)
k
pa je
A
(x)
A
(z) = (x z)
m
k=1
1
k!
(k)
A
(z)(x z)
k1
. Dakle, za polinom
h(x, z) =
m
k=1
1
k!
(k)
A
(z)(x z)
k1
vrijedi h(x, z) = (
A
(x)
A
(z))/(xz) pa je h je polinom od dvije varijable
stupnja m 1 po obje i h(x, z) = h(z, x). Ako u formulu
A
(x)
A
(z) =
(x z)h(x, z) uvrstimo A umjesto x dobijemo
A
(z)I = (A zI)h(A, z).
Ako je z / (A) onda je (zI A)
1
A
(z) = h(A, z) iz cega slijedi tvrdnja.
CUN 25
KOROLAR 2.38 (1) R
A
je racionalna funkcija za svaki A L(X).
(2) R
A
je holomorfna na C(A)
(3) (A) je skup polova od R
A
. Tocka (A) je pol reda k, gdje je
k red od kao nule od
A
(4) h(A, z) ,= 0, za svaki z C
(5) je uklonjivi singularitet od R
A
, pa ako deniramo R
A
() = 0
onda je R
A
holomorfna u okolini od .
Dokaz (1) i (2) slijede neposredno iz prethodnog teorema. (3) slijedi iz
prethodnog teorema i (4), dok (4) slijedi iz cinjenice da je h polinom stupnja
m1 po obje varijable pa je h(A, z) ,= 0 buduci da je m = deg
A
. (5) slijedi
iz evidentne formule lim
z
R
A
(z) = 0.
PRIMJERI 2.39
(1) R
A
(z) =
1
z
(I
1
z
A)
1
=
k0
A
k
/z
k+1
je razvoj rezolvente u Laurentov
red oko pa je Res
R
A
= I.
(2) Razvoj rezolvente u Taylorov red oko z
0
C(A) je dan sa
R
A
(z) = ((z z
0
) I + (z
0
I A))
1
= R
A
(z
0
) (I + (z z
0
) R
A
(z
0
))
1
=
k0
(1)
k
R
A
(z
0
)
k+1
(z z
0
)
k
i ovaj red konvergira za [z z
0
[ < [z
0
0
[ , gdje je
0
(A) tocka iz (A)
najbliza tocki z
0.
Specijalno je R
(k)
A
(z) = (1)
k
k!R
A
(z)
k+1
, k 0.
(3) Po Korolaru 2.38 je h (A, z) ,= 0 za svaki z C. Dakle, polinom h (A, z) ,
s operatorskim koecijentima, nema niti jedne nule u C. Usporediti ovo s
osnovnim teoremom algebre.
(4) R
A
(z) R
A
(z
) = (z
z)R
A
(z)R
A
(z
)
Ovo se zove rezolventna jednadzba. Iz nje slijedi R
A
(z) = R
A
(z)
2
.
(5) Ako je A L(X) nilpotentan operator indeksa k onda je rezolventa od
A dana sa R
A
(z) =
1
z
I +
1
z
2
A + +
1
z
k
A
k1
.
(6) Ako je A L(X) operator ranga 1 onda je
A
(z) = z
2
z tr A. Nadalje,
ako je tr A ,= 0 onda je A poluprost i za svaki f F[A] vrijedi
f (A) = f (0) (I A/ tr A) +f (tr A) A/ tr A
Specijalno je R
A
(z) =
1
z
(I
1
tr A
A) +
1
(ztr A) tr A
A.
Ako je tr A = 0 onda je A nilpotentan indeksa 2.
PROPOZICIJA 2.40 Neka je X vektorski prostor nad C i A L(X) .
Tada je A poluprost ako i samo ako
A
ima sve nule prvog reda.
CUN 26
Dokaz Neka je
A
(z) = (z
1
)
p
1
(z
s
)
p
s
, gdje su
1
, . . . ,
s
razliciti. Po
Teoremu 2.15 je A = A
1
A
s
, gdje su A
k
= A[X
k
, i X
k
= ker(A
k
I)
p
k
,
k = 1, . . . , s. Nadalje, A je poluprost ako i samo ako su svi A
k
poluprosti.
Buduci da je
A
k
(z) = (z
k
)
p
k
zakljucujemo da je A
k
poluprost ako i samo
ako je p
k
= 1 tj. A
k
=
k
I
k
, za svaki k.
2.3 Jordanov rastav
TEOREM 2.41 (Jordanov rastav)
Neka je X vektorski prostor nad C i A L(X) . Tada se A moze prikazati
na jedinstven nacin u obliku A = P +N, gdje su P, N L(X) polinomi od A,
pri cemu je P poluprost, a N nilpotentan. Specijalno je PN = NP. Operator
P se zove poluprosti dio od A, a N nilpotentni dio od A, dok se prikaz
A = P + N zove Jordanov rastav od A.
Dokaz Ako u 2.31 stavimo f(x) = x onda je A =
1
P
11
+ +
s
P
s1
+P
12
+
+ P
s2
pa ako deniramo P =
1
P
11
+ +
s
P
s1
i N = P
12
+ + P
s2
onda vrijedi A = P +N. Neka je e baza u X takva da je A
e
= (
1
I
1
+J
1
)
(
m
I
m
+ J
m
) Jordanova matrica. Tada je P
e
=
1
I
1

m
I
m
i
N
e
= J
1
J
m
, sto znaci da je P poluprost, a N nilpotentan. Ostale
tvrdnje slijede iz 2.31.
KOROLAR 2.42 Neka je A = P + N iz prethodnog teorema i
A
(z) =
(z
1
)
p
1
(z
s
)
p
s
, gdje su
1
, . . . ,
s
(A) razliciti. Tada vrijedi
(1)
P
(z) = (z
1
) (z
s
)
(2)
N
(z) = z
p
, p = max
i
p
i
(3) (A) = (P), (N) = 0
(4) tr A = tr P, det A = det P
Dokaz Tvrdnje slijede iz dokaza prethodnog teorema.
NAPOMENA 2.43 Neka je X vektorski prostor nad R i A L(X) . Ako
je A poluprost onda je (A) realan i
A
i ima sve nule prvog reda. Medutim,
ako
A
ima sve nule prvog reda, a (A) nije realan onda A nije poluprost, ali
je A
c
poluprost. Ako je (A) realan onda A ima Jordanov rastav u L(X) .
DEFINICIJA 2.44 Kazemo da je operator A L(X) unipotentan ako
je A I nilpotentan.
CUN 27
TEOREM 2.45 (Jordanov multiplikativni rastav)
Neka je X vektorski prostor nad C i A L(X) regularan operator. Tada
se A moze prikazati na jedinstven nacin u obliku A = PU = UP, gdje su
P, U L(X) polinomi od A, pri cemu je P poluprost, a U unipotentan.
Operator P se zove poluprosti dio od A, a U unipotentni dio od A, dok
se prikaz A = PU zove Jordanov multiplikativni rastav od A.
Dokaz Neka je A = P +N Jordanov rastav od A. Kako je det A = det P ,= 0
deniramo operator U = I + P
1
N. Tada je U unipotentan i A = P + N =
P(I +P
1
N) = PU. Ostale tvrdnje slijede iz Teorema 2.41
TEOREM 2.46 Neka je A L(X) , n = dimX i A = P + N Jordanov
rastav od A. Ako je f holomorfna na nekoj okolini od (A) onda vrijedi
f (A) =
n1
k=0
1
k!
f
(k)
(P) N
k
.
Dokaz Tvrdnju je dovoljno dokazati za polinome. Nadalje, kako je gornja
formula linearna po f tvrdnju je dovoljno dokazati za polinome oblika f (z) =
z
m
, m 0. Za taj polinom vrijedi f
(k)
(z) =
_
m
k
_
k!z
mk
, 0 k m, pa je
A
m
= (P + N)
m
=
m
k=0
_
m
k
_
P
mk
N
k
KOROLAR 2.47 Neka je A = P +N Jordanov rastav od A. Tada vrijedi
(1) F[A] F[P] i f (P) je poluprosti dio od f (A) , za f F[A].
(2) Ako je A regularan onda je P
1
poluprosti dio od A
1
.
Dokaz Slijedi iz prethodnog teorema.
KOROLAR 2.48 Neka su A, B L(X) i A = P
1
+ N
1
, B = P
2
+ N
2
Jordanovi rastavi. Ako A i B komutiraju onda vrijedi
(1) P
1
+ P
2
je poluprosti, a N
1
+ N
2
nilpotentni dio od A +B
(2) P
1
P
2
je poluprosti, a P
1
N
2
+N
1
P
2
+ N
1
N
2
nilpotentni dio od AB
KOROLAR 2.49 Ako je A L(X) unipotentan i f F[A] onda vrijedi
(1) p
A
(z) = (z 1)
n
, n = dimX
(2) (A) = 1 , tr A = n, det A = 1
(3) Poluprosti dio od A je I.
(4) f (A) =
n1
k=0
1
k!
f
(k)
(1) (AI)
k
(5) f (A) je unipotentan ako i samo ako je f (1) = 1
(6) f (A) je nilpotentan ako i samo ako je f (1) = 0
PROPOZICIJA 2.50 Neka je A L(X) i p
A
(z) = (z
1
)
n
1
(z
s
)
n
s
.
Tada za svaki f F[A] vrijedi
(1) det f(A) = f(
1
)
n
1
f(
s
)
n
s
(2) tr f(A) = n
1
f(
1
) + + n
s
f(
s
)
CUN 28
Dokaz Slijedi iz teorema o preslikavanju spektra.
KOROLAR 2.51 Neka je A L(X) poluprost i (A) =
1
, . . . ,
s
. Tada
postoje poluprosti operatori P
1
, . . . , P
s
L(X) takvi da vrijedi
(1) P
i
P
j
= 0, i ,= j, P
2
i
= P
i
, i, j = 1, . . . , s
(2) P
1
+ +P
s
= I
(3) A =
1
P
1
+ +
s
P
s
(4) f(A) = f(
1
)P
1
+ + f(
s
)P
s
, f F[A]
(5) det f(A) = f(
1
)
tr P
1
f(
s
)
tr P
s
(6) tr f(A) = tr P
1
f(
1
) + + tr P
s
f(
s
)
Dokaz Slijedi iz Teorema 2.31 i Propozicije 2.50.
PRIMJERI 2.52
(1) Ako je A = P + N Jordanov rastav i dimX = n onda je
R
A
(z) = R
P
(z)(I R
P
(z)N)
1
=
n1
k=0
R
P
(z)
k+1
N
k
(2) Ako je A L(X) unipotentan i dimX = n onda je
R
A
(z) = ((z 1) I (AI))
1
=
n1
k=0
(AI)
k
/(z 1)
k+1
(3) Ako je A L(X) operator ranga 1 i n = dimX onda vrijedi
(a) det f(A) = f(0)
n1
f(tr A)
(b) tr f(A) = (n 1)f(0) +f(tr A)
(4) Ako je A L(X), A
2
= A i n = dimX onda je A je poluprost i
(a) det f(A) = f(0)
ntr A
f(1)
tr A
(b) tr f(A) = (n tr A)f(0) + tr Af(1)
(c) tr A N
0
(5) Ako je A L(X), A
2
= I i n = dimX onda je A je poluprost i
(a) det f(A) = f(1)
k
1
f(1)
k
2
(b) tr f(A) = k
1
f(1) + k
2
f(1)
gdje su k
1
=
1
2
(n tr A) N
0
, k
2
=
1
2
(n + tr A) N
0
.
(6) Neka je X = f K[x] ; deg f n, A L(X), Af(x) =
1
x
_
x
0
f(t)dt.
Tada je A regularan i poluprost te vrijedi
(a) A
1
f(x) = f(x) + xf
(x)
(b) (A) = 1/k; k = 1, . . . , n + 1
(c) det A = 1/(n + 1)!, tr A = 1 +
1
2
+ +
1
n+1
(d) det f(A) =
n
k=0
f(
1
k+1
), tr f(A) =
n
k=0
f(
1
k+1
), f F[A]
CUN 29
PROPOZICIJA 2.53 Neka je X vektorski prostor nad C i A L(X).
Ako je (A) i P
= Res
R
A
, N
= Res
[(z ) R
A
(z)] onda vrijedi
(1) P
je poluprost, a N
je nilpotentan
(2) P =
je poluprosti dio od A
(3) N =
je nilpotentni dio od A
Dokaz Neka je (A) =
1
, . . . ,
s
. Tada iz dokaza Teorema 2.33 slijedi
R
A
(z) =
s
k=1
(
1
z
k
P
k1
+
1
(z
k
)
2
P
k2
+ +
(p
k
1)!
(z
k
)
p
k
P
kp
k
)
sto je razvoj u parcijalne razlomke od R
A
. Izraz pod sumom je glavni dio
Laurentova reda od R
A
oko tocke
k
. Prema tome je Res
k
R
A
= P
k1
i
Res
k
[(z
k
) R
A
(z)] = P
k2
pa tvrdnja slijedi iz dokaza Teorema 2.41.
KOROLAR 2.54 U uvjetima prethodne propozicije vrijedi
(1) P
= 0, za ,= , i
= I
(2) P
= N
, (A)
(3) N
= P
(A I), (A)
KOROLAR 2.55 Za svaki f F[A] vrijedi
f(A) =
(A)
m()1
k=0
1
k!
f
(k)
() N
k
gdje je m() indeks nilpotentnosti od N
= P
(A I).
Dokaz Ovo je drugi zapis formule iz Teorema 2.31 u terminima od 2.53.
PRIMJERI 2.56
(1) Buduci da je R
A
racionalna funkcija suma svih njezinih residuuma je
jednaka 0 tj.
Res
R
A
+ Res
R
A
= 0, sto znaci
I = 0.
(2) R
A
(z) je poluprost operator ako i samo ako je N
= 0, (A). Dakle,
A je poluprost ako i samo ako je R
A
(z) poluprost za neki z.
(3) Ako je f polinom onda je f(A) regularan operator ako i samo ako su f
i
A
relativno prosti polinomi.
(4) Neka je N(X) skup svih nilpotentnih operatora iz L(X) i U(X) skup
svih unipotentnih operatora iz L(X). Tada je U(X) = I + N(X). Nadalje,
exp : N(X) U(X) i log : U(X) N(X) su bijekcije.
(5) Po teoremu o residuumu je f(A) jednak
(A)
Res
[f(z)R
A
(z)] = Res
[f(z)R
A
(z)] = Res
0
[
1
z
2
f(
1
z
)R
A
(
1
z
)]
CUN 30
DEFINICIJA 2.57 Neka je / L(X) neprazan skup. Tada se skup /
=
A L(X); AB = BA, za svaki B / zove komutant skupa /, a skup
/
= (/
se zove bikomutant od /.
PROPOZICIJA 2.58 Vrijede sljedece tvrdnje
(1) /
i /
su podalgebre od L(X) i one sadrze I

(2) / B /
(3) / /
(4) L(X)
= KI, L(X)
= L(X)
(5) /
je najmanja podalgebra od L(X) koja sadrzi / I

(6) (T/T
1
)
= T/
T
1
, det T ,= 0
(7) (T/T
1
)
= T/
T
1
Dokaz Prva tri svojstva su evidentna. (4) Neposredni racun. (5) Slijedi iz
(2). Operatori A i B komutiraju ako i samo ako TAT
1
i TBT
1
komutiraju
za svaki T L(X), det T ,= 0. Odavde slijede (6) i (7).
KOROLAR 2.59 Ako je A L(X), dimX = n i deg
A
= m onda vrijedi
(1) A
= f(A); f F[A] = f(A); f K[x]

(2) dimA
= m
(3) Ako je A nilpotentan indeksa n onda je A
= A
(4) A
= A
ako i samo ako

A
= p
A
.
Dokaz (1) i (2) slijede iz tvrdnje (5) iz prethodne propozicije. (3) Kako je
A
e
= A
e
i A
e
= A
e
, za svaku bazu e u X, tvrdnju je dovoljno

dokazati za elementarnu Jordanovu klijetku, a to se provjeri neposredno.
(4) Neka je e baza u X takva da je A
e
= (
1
I
1
+ J
1
) (
s
I
s
+ J
s
)
Jordanova matrica. Tada je A
e
=
1
I
1
+J
1

s
I
s
+J
s
=
J
1
J
s
. Sada Jordanove klijetke J

k
napisemo kao direktnu sumu
elementarnih i primjenimo tvrdnju (3).
KOROLAR 2.60 Neka je A L(X) poluprost, (A) =
1
, . . . ,
s
i
A =
1
P
1
+ +
s
P
s
, kao u Korolaru 2.51. Tada vrijedi
(1) dimA
= (tr P
1
)
2
+ + (tr P
s
)
2
(2) dimA
= s = deg
A
Dokaz Neka je e baza u X takva da je A
e
=
1
I
1

s
I
s
, P
ke
= I
k
,
k = 1, . . . , s. Tada je A
e
= A
e
= I
1
I
s
pa slijedi (1), dok je

(2) evidentno.
PRIMJERI 2.61
CUN 31
(1) Kazemo da je operator A L(X) 0-poluprost ako vrijedi X = ker A+
imA. Svaki regularni operator A je 0-poluprost. Nadalje, A = 0 je takoder 0-
poluprost. Ako je A singularan i A ,= 0 onda direktna suma X = ker A+imA
invarijantnih prostora od A povlaci A = 0B, gdje je B = A[ imA regularan
operator. Dakle, vrijedi
A
(x) = x(x) , (0) ,= 0, gdje je =
B
. Nadalje,
vrijedi i obrat ove tvrdnje tj. ovaj uvjet je ekvivalentan 0-poluprostoci od A.
Ako je A = 0B 0-poluprosti operator onda se operator A
(1)
= 0B
1
zove
poluinverz od A. 0-poluprosti operatori su poopcenje regularnih operatora
i mnoga njihova svojstva su slicna svojstvima regularnih.
(2) Svaki poluprosti operator je 0-poluprost. Obrat ne vrijedi.
(3) Ako je A nilpotentan i A ,= 0 onda A nije 0-poluprost.
(4) Neka je A L(X) singularan operator, A ,= 0. Tada su sljedece tvrdnje
ekvivalentne
(a) A je 0-poluprost (b) ker A imA = 0
(c) imA = imA
2
(d) ker A = ker A
2
(e) Res
0
zR
A
(z) = 0 (f)
A
(x) = x(x) , (0) ,= 0
(g) Postoji jedinstven operator B L(X) , koji komutira s A, takav da
je ABA = A, BAB = B.
Ovaj B je ustvari poluinverz od A. Svojstvo (g) moze sluziti kao ekviva-
lentna denicija poluinverza.
(5) Neka je X = f K[x] ; deg f n, a, b K i A L(X) operator
deniran sa Af (x) = f (ax +b) . Tada je A poluprost za a ,= 1 i unipotentan
za a = 1.
(6) Ako su A, B L(X) i AB = BA onda postoji C L(X) takav da je
A, B
.
(7) Neka je A L(X) i ad (A) L(L(X)), ad (A) B = [A, B] . Tada vrijedi
(a) Ako je A poluprost onda je ad (A) poluprost.
(b) Ako je A nilpotentan onda je ad (A) nilpotentan.
(c) Ako je A = P +N Jordanov rastav onda je ad (A) = ad (P) +ad (N)
Jordanov rastav.
(d) (ad(A)) = (A) (A) = ; , (A)
(8) Neka je A L(X) i A
dualni operator. Tada vrijedi

(a) A je poluprost ako i samo ako je A
poluprost.
(b) A je nilpotentan ako i samo ako je A
nilpotentan.
(c) A = P + N je Jordanov rastav ako i samo ako je A
= P
+ N
Jordanov rastav.
(9) Neka je : F[A] L(X) , (f) = f (A) . Tada je im = A
izomorfna
sa F[A]/ ker i ker =
A
F[A] je ideal u F[A].
(10) Neka su A, B L(X) . Tada su sljedece tvrdnje ekvivalentne
(a) A
= B
, (b) A
= B
(c) A = f (B) , B = g (A) , za neke polinome f i g

Poglavlje 3
Normirani prostori
Vektorski prostori koje razmatramo u ovom poglavlju su konacno dimezi-
onalni, osim ako nije receno drukcije.
PROPOZICIJA 3.1 Neka je X vektorski prostor nad K. Tada je X
=
(X
kanonski izomorfam sa X pa identiciramo ova dva prostora.

Dokaz Za x X deniramo x (X
sa x(f) = f(x), f X
. Lako se
provjeri da je x x izomorzam izmedu X i X
. Kako ovaj izomorzam

ne zavisi od baze, zovemo ga kanonski izomorzam i pisemo x = x.
PROPOZICIJA 3.2 Neka je (X, ) normirani prostor. Tada je formulom
(f) = sup
(x)=1
[f(x)[ = sup
x=0
[f(x)[ /(x), f X
denirana norma
na X
i zovemo je dualna norma. Za nju vrijedi

[f(x)[ (x)
(f) i
= (
= .
Dokaz Aksiomi norme za
se provjere neposredno. Pisemo (X, )
=
(X
) i ovaj normirani prostor zovemo dualni prostor od (X, ). Bu-

duci da je
(f) [f(x)[ /(x), x X, x ,= 0, f X
, dobijemo trazenu
nejednakost. Ona je poopcenje Cauchy-Schwarzove nejednakosti. Zamijeti-
mo da je
(f) jednak inmumu svih 0 za koje vrijedi [f(x)[ (x),

x X. Na slican nacin je (x) jednak inmumu svih 0 za koje vrijedi
[f(x)[
(f), f X
. Iz ovih svojstava slijedi
= . Specijalno vrijedi
nejednakost [f(x) f(y)[
(f)(x y).
NAPOMENA 3.3 Ako je (X, ) beskonacno dimenzionalan normirani pros-
tor i f : X K linearni funkcional, onda f ne mora biti neprekidan. Naime,
moze se dogoditi da je sup
(x)=1
[f(x)[ = i tada je ovaj f prekidan. Sa X
32
POGLAVLJE 3. NORMIRANI PROSTORI 33
oznacavamo vektorski prostor svih neprekidnih funkcionala. Za f X
je
ovaj supremum konacan pa se na X
uvodi dualna norma
kao u prethod-
noj propoziciji. Moze se pokazati da je tada (X
) Banachov prostor, bez

obzira je li (X, ) Banachov ili ne. Nadalje, X X
i ova dva prostora ne

moraju biti jednaka. Ako je ipak X = X
onda kazemo da je X reeksi-

van Banachov prostor. Naravno, svaki konacno dimenzionalni Banachov
prostor je reeksivan po prethodne dvije propozicije.
PRIMJERI 3.4 Na K[x] uvodimo normu |f| = max
0x1
[f(x)[ . Tada
je (K[x] , ||) normirani beskonacno dimenzionalni prostor. Nadalje, ako je
a K, [a[ > 1 i
a
: K[x] K,
a
(f) = f(a), onda je
a
prekidan funkcional
na K[x] zbog sup
f=1
[
a
(f)[ = . Naime, ako je f
n
(x) = x
n
, n 1, onda
je |f
n
| = 1 i sup
f=1
[
a
(f)[ [
a
(f
n
)[ = [a[
n
.
PROPOZICIJA 3.5 Neka je (X, ) normirani prostor. Tada je formulom
+
(A) = sup
(x)=1
(Ax) = sup
x=0
(Ax)/(x), A L(X)
dana norma na L(X) i zovemo ja inducirana norma na L(X). Za svaki
x X i A L(X) vrijedi (Ax)
+
(A)(x).
Dokaz Aksiomi norme za
+
se provjere neposredno. Gornja nejednakost
slijedi iz
+
(A) (Ax)/(x), x ,= 0. Specijalno vrijedi (Ax Ay)
+
(A)(x y), pa je A uniformno neprekidna funkcija na X.
NAPOMENA 3.6 Ako je (X, ) beskonacno dimenzionalan normirani pros-
tor i A : X X linearni operator onda A ne mora biti neprekidan. Naime,
moze se dogoditi da je sup
(x)=1
(Ax) = pa je tada A prekidan. Ako je
ovaj supremum konacan onda je A neprekidan na X. Skup svih neprekidnih
operatora A : X X oznacavamo sa L(X) i na L(X) uvodimo normu
+
kao u prethodnoj propoziciji pa je tada (L(X),
+
) normirani prostor.
KOROLAR 3.7 Inducirana norma ima sljedeca svojstva
(1)
+
(AB)
+
(A)
+
(B), A, B L(X)
(2)
+
(I) = 1
Dokaz (1)
+
(AB) = sup (ABx) sup
+
(A)(Bx) =
+
(A)
+
(B), dok
je (2) evidentan.
DEFINICIJA 3.8 Neka je X algebra nad K i norma na X. Kazemo da
je (X, ) normirana algebra ako vrijedi:
(1) (xy) (x)(y), x, y X
(2) (e) = 1, ako X ima jedinicu e
Kazemo da je (X, ) Banachova algebra ako je X jos i potpun prostor.
PRIMJERI 3.9
(1) Neka je (X, ) normiran prostor nad K. Tada je (L(X),
+
) Banachova
algebra.
(2) Neka je norma na K
n
i
+
(A) = max
(x)=1
(Ax), A gl
n
(K), induci-
rana norma na gl
n
(K). Tada je (gl
n
(K),
+
) Banachova algebra.
(3) (K[x] , ||) iz 3.4 je normirana algebra, ali nije Banachova algebra.
(4) Neka je (X, ) Banachov prostor proizvoljne dimenzije i L(X) algebra
svih neprekidnih operatora na X. Tada je L(X) s induciranom normom
+
Banachova algebra.
(5) (C(K), ||) iz 1.19, (8) je Banachova algebra.
(6) Ako su (X,
1
) i (Y,
2
) normirani prostori onda je L(X, Y ) takoder nor-
mirani prostor s normom (A) = sup
1
(x)=1
2
(Ax) = sup
x=0
2
(Ax)/
1
(x).
PROPOZICIJA 3.10 Neka su (X
i
,
i
), i = 1, . . . , n, normirani prostori.
Tada je formulom
|| = sup
i
(x
i
)=1
[(x
1
, . . . , x
n
)[ = sup
x
i
=0
[(x
1
, . . . , x
n
)[ /[
1
(x
1
)
n
(x
n
)]
dana norma na L(X
1
, . . . , X
n
, K) i [(x
1
, . . . , x
n
)[ ||
1
(x
1
)
n
(x
n
),
za svaki x
i
X
i
, L(X
1
, . . . , X
n
, K).
Dokaz Analogan je dokazu od 3.2 i 3.5.
KOROLAR 3.11 Neka je (X, (.[.)) euklidski prostor. Tada je formulom
|A| = sup
x=1
|Ax| = sup
x=0
|Ax|/|x|
dana norma na L(X) i zovemo je spektralna norma na L(X). Ovdje je
|x| = (x[x)
1/2
, x X, norma na X generirana skalarnim produktom.
Dokaz Slijedi iz 3.5.
PROPOZICIJA 3.12 (Holderova nejednakost)
Neka je p [1, ] i |.|
p
norma na K
n
iz 1.19, (6). Tada vrijedi
(1) |x|
p
= |x|
q
, za svaki x
(2) [(x[y)[ |x|
p
|y|
q
, za svaki x, y, gdje je q [1, ] i 1/p + 1/q = 1
Dokaz (1) Neka je p (1, ) i |x|
p
= max
y
p
=1
[(x[y)[ . Da bismo nasli
ovaj maksimum deniramo F : K
n
K, F(y) = [(x[y)[
2
+ |y|
p
p
pa je
on jednak vezanom ekstremu od F uz uvjet |y|
p
= 1. Ekstrem od F se
dostize u onim tockama za koje vrijedi F
(y) = 0 i |y|
p
= 1, iz cega dobijemo
[(x[y)[ = |x|
q
, 1/p+1/q = 1, za svaku ekstremnu tocku y, pa je time tvrdnja
dokazana. Ako je p = 1 ili p = onda u gornjem slucaju uzmemo limes
kad p 1 ili p . Iz (1) dobijemo |x|
q
= |x|
p
= max
y
p
=1
[(x[y)[ =
max
y=0
[(x[y)[ /|y|
p
[(x[y)[ /|y|
p
iz cega slijedi (2).
DEFINICIJA 3.13 Neka je (X, ) normirani prostor i X
1
, X
2
X ne-
prazni podskupovi. Tada se d(X
1
, X
2
) = inf(x
1
x
2
); x
1
X
1
, x
2
X
2
zove udaljenost od X
1
do X
2
. Evidentno je d(X
1
, X
2
) = d(X
2
, X
1
).
PROPOZICIJA 3.14 Neka je (X, ) normirani prostor, f X
, f ,= 0,
K i = x X; f(x) = hiperravnina u X. Tada vrijedi
d(a, ) = [f(a) [ /
(f), a X
Dokaz (1
) Neka je a = 0 i = 1. Tada je
d(0, ) = inf
x
(x) = inf
x
(f)(x)/
(f) inf
x
[f(x)[ /
(f) = 1/
(f)
Uzmimo x
0
X, x
0
,= 0, takav da je f(x
0
) =
(f)(x
0
). Ovakav x
0
pos-
toji. Naime, supremum u Propoziciji 3.2 se dostize u nekoj tocki x
0
zbog
kompaktnosti jedinicne sfere x X; (x) = 1. Sada je
x
0
(f)(x
0
)
pa
imamo
d(0, ) = inf
x
(x) (
x
0
(f)(x
0
)
) = 1/
(f)
(2
) Dokazimo sada opci slucaj. Ako je a onda je d(a, ) = 0 pa je

tvrdnja trivijalna. Zato uzmimo a / tj. f(a) ,= pa imamo d(a, ) =
d(0, a), gdje je a = x a; x = y X; f(y) = f(a).
Sada po (1
) dobijemo d(a, ) = 1/
(
f
f(a)
) = [f(a) [ /
(f).
KOROLAR 3.15 Neka je (X, ) normirani prostor, x X, x ,= 0, K
i = f X
; f(x) = hiperravnina u X
. Tada vrijedi
d(g, ) = [g(x) [ /(x), g X
Dokaz Primijenimo prethodnu propoziciju na (X
).
PRIMJERI 3.16
(1) Neka je a K
n
, a ,= 0, K i = x K
n
; (x[a) = . Tada je
udaljenost d
p
(b, ) u normi | |
p
dana sa d
p
(b, ) = [(b[a) [ /|a|
q
, gdje
je 1/p + 1/q = 1.
(2) Neka je A
0
gl
n
(K), A
0
,= 0, K i = A gl
n
(K); (A[A
0
) = .
Tada je d(B, ) = [(B[A
0
) [ /(A
0
[A
0
)
1/2
, za svaki B.
(3) d(A, sl
n
(K)) =
1
n
[tr A[ , za svaki A
3.1 Kontrakcije i izometrije
DEFINICIJA 3.17 Neka je X vektorski prostor nad K i A L(X). Tada
se broj (A) = max
(A)
[[ zove spektralni radius od A.
PROPOZICIJA 3.18 Spektralni radius ima sljedeca svojstva
(1) (A) = [[ (A), K, A L(X)
(2) (AB) = (BA), A, B L(X)
(3) (TAT
1
) = (A), A, T L(X), det T ,= 0
(4) (A
k
) = (A)
k
, A L(X), k N
(5) (I) = 1
(6) (A) = 0 ako i samo ako je A nilpotentan
(7) Ako je det A ,= 0 onda je (A) > 0. Obrat ne vrijedi.
(8) (A) = (A
e
), za svaku bazu e u X
(9) Ako je A = P +N Jordanov rastav onda je (A) = (P).
(10) Ako je A poluprost onda je (A) = 0 ako i samo ako A = 0.
Dokaz Tvrdnja slijedi iz elementarnih svojstava spektra.
LEMA 3.19 Neka je (X, ) normirani prostor nad K i A L(X). Tada
niz (
+
(A
k
)
1/k
) konvergira u R i vrijedi lim
+
(A
k
)
1/k
= inf
k

+
(A
k
)
1/k
.
Dokaz Neka je = inf
+
(A
k
)
1/k
. Tada za dani > 0 postoji m N
takav da je
+
(A
m
)
1/m
+ . Dijeljenjem broja k N sa m dobijemo
k = p
k
m + q
k
, 0 q
k
m 1, k m, pa je 1 = p
k
m/k + q
k
/k sto povlaci
p
k
m/k 1, k . Dakle,
+
(A
k
) =
+
(A
p
k
m+q
k
)
+
(A
m
)
p
k
+
(A)
q
k
( +)
p
k
m
+
(A)
q
k
, pa dobijemo
+
(A
k
)
1/k
( +)
p
k
m/k
+
(A)
q
k
/k
+,
k , sto znaci limsup
+
(A
k
)
1/k
+ . Sada zbog proizvoljnosti od
imamo limsup
+
(A
k
)
1/k
= inf
+
(A
k
)
1/k
liminf
+
(A
k
)
1/k
, iz cega
slijedi tvrdnja.
TEOREM 3.20 (Formula spektralnog radiusa)
Neka je (X, ) normirani prostor nad K i A L(X). Tada vrijedi formula
spektralnog radiusa (A) = lim
+
(A
k
)
1/k
.
Dokaz Mozemo smatrati da je K = C, inace gledamo X
c
i A
c
buduci da
je (A) = (A
c
). Ako je
A
k
(z a)
k
red potencija s operatorskim koe-
cijentima onda se broj R deniran sa 1/R = limsup
+
(A
k
)
1/k
zove radius
konvergencije ovog reda potencija. Red potencija konvergira unutar di-
ska z C; [z a[ R. Kako su sve norme na X ekvivalentne, ovaj R
ne zavisi od norme, tj. dobijemo isti R ako
+
zamijenimo bilo kojom nor-
mom na L(X). Razvoj rezolvente R
A
(z) = (zI A)
1
oko je dan sa
R
A
(z) =
1
z
k+1
A
k
i ovaj red konvergira izvan diska z C; [z[ (A)
pa je njegov radius konvergencije jednak (A). S druge strane, radius ko-
nvergencije ovog reda je dan sa R = limsup
+
(A
k
)
1/k
= lim
+
(A
k
)
1/k
pa
dobijemo formulu spektralnog radiusa.
KOROLAR 3.21 0 (A)
+
(A), A L(X)
Dokaz 0 (A) = lim
+
(A
k
)
1/k
lim(
+
(A)
k
)
1/k
=
+
(A).
DEFINICIJA 3.22 Neka je (X, ) normiran prostor i A L(X).
(1) Kazemo da je A kontrakcija ako vrijedi
+
(A) 1.
(2) Kazemo da je A stroga kontrakcija ako vrijedi
+
(A) < 1.
(3) Kazemo da je A izometrija ako vrijedi (Ax) = (x), x X.
PROPOZICIJA 3.23 Neka je A L(X). Tada na X postoji norma
takva da je A kontrakcija ako i samo ako je skup A
k
; k 0 ogranicen.
Dokaz Ogranicenost nekog skupa iz X ili L(X) ne zavisi od norme, buduci
da su sve norme ekvivalentne. (1
) Neka je norma na X takva da je A

kontrakcija. Tada je
+
(A
k
)
+
(A)
k
1, k 0, pa je skup A
k
; k 0
ogranicen. (2
) Neka je A
k
; k 0 ogranicen. Deniramo normu na X
sa (x) = sup
k0
1
(A
k
x), gdje je
1
bilo koja norma na X. Tada dobijemo
(Ax) = sup
k0
1
(A
k+1
x) = sup
k1
1
(A
k
x) sup
k0
1
(A
k
x) = (x) pa je
+
(A) 1, tj. A je kontrakcija.
takva da je A stroga kontrakcija ako i samo ako A
k
0, k .
Dokaz (1
) Neka je norma na X takva da je A stroga kontrakcija. Tada

je
+
(A) < 1 pa je
+
(A
k
)
+
(A)
k
0, tj. A
k
0. (2
) Neka A
k
0.
Deniramo normu na X sa (x) =
k0
1
(A
k
x), gdje je
1
bilo koja norma
na X. Tada je (Ax) =
k1
1
(A
k
x) <
k0
1
(A
k
x) = (x), x ,= 0, pa je
+
(A) < 1.
KOROLAR 3.25 Sljedece tvrdnje su ekvivalentne
(1) A je stroga kontrakcija u nekoj normi na X
(2) A
k
0
(3) (A) < 1
Dokaz (1)(2): po prethodnoj propoziciji. (1)(3): slijedi iz
+
(A) < 1.
(3)(2): ako je (A) < 1 i (A) onda iz Ax = x slijedi A
k
x =
k
x 0,
za svaki svojstveni vektor x od A, iz cega slijedi A
k
0.
takva da je A izometrija ako i samo ako je A regularan operator i skup
A
k
; k Z ogranicen.
Dokaz (1
) Ako je A izometrija u normi onda je (Ax) = (x), x X, pa

je A regularan i
+
(A) = 1. Nadalje, (A
k
x) = (x), x X, k Z, pa je
+
(A
k
) = 1, k Z. (2
) Neka je A regularan i skup A

k
; k Z ogranicen.
Deniramo normu na X formulom (x) = sup
kZ
1
(A
k
x), gdje je
1
bilo
koja norma na X. Tada je (Ax) = sup
kZ
1
(A
k+1
x) = sup
kZ
1
(A
k
x) =
(x) pa je A izometrija.
KOROLAR 3.27 (1) Ako je A kontrakcija u nekoj normi na X, onda je
(A) 1. Obrat ne vrijedi.
(2) Ako je A izometrija u nekoj normi na X onda je (A) = 1. Obrat
ne vrijedi.
(3) Ako je A izometrija u nekoj normi na X onda je A poluprost ope-
rator i spektar od A je sadrzan u z C; [z[ = 1.
Dokaz Kontraprimjer za obrat u (1) i (2) je A = I +B, gdje je B nilpotenten
operator indeksa 2. Tada je A
k
= I +kB, k Z, (A) = 1 i A
k
, k Z.
(3) Slijedi iz svojstava Jordanove matrice od A. Nadalje, iz ogranicenosti
skupa A
k
; k Z slijedi ogranicenost skupa [[
k
; (A), k Z pa je
(A) z C; [z[ = 1.
KOROLAR 3.28 (1) Sve izometrije od (X, ) cine grupu.
(2) Sve kontrakcije od (X, ) cine polugrupu.
DEFINICIJA 3.29 Neka je norma na L(X).
(1) Kazemo da cuva mnozenje ako vrijedi (AB) (A)(B).
(2) Kazemo da cuva jedinicu ako vrijedi (I) = 1.
(3) Kazemo da je operatorska norma na L(X) ako ona cuva mnozenje
i jedinicu, tj. ako je (L(X), ) Banachova algebra.
PROPOZICIJA 3.30 (1) Ako cuva mnozenje onda je (I) 1.
(2) Ako cuva mnozenje onda je (A) (A), A L(X).
(3) Inducirana norma je operatorska.
(4) Spektralna norma je operatorska.
Dokaz (1) Stavimo A = B = I u relaciji (AB) (A)(B).
(2) (A) = lim(A
k
)
1/k
lim((A)
k
)
1/k
= (A). (3) i (4) slijede iz 3.7.
Moze se pokazati da postoje operatorske norme na L(X) koje nisu inducirane
nikakvom normom na X tj. obrat u (3) ne vrijedi.
PRIMJERI 3.31
(1) Standardna eukl. norma na gl
n
(K) cuva mnozenje, ali ne cuva jedinicu.
(2) Neka je (X, ) normiran prostor i A L(X) regularan operator. Tada
je A izometrija ako i samo ako
+
(A) =
+
(A
1
) = 1.
(3) Ako A, B L(X) komutiraju onda je (AB) (A)(B) i (A + B)
(A) +(B). Ako A i B ne komutiraju, onda tvrdnje ne vrijede.
(4) |x|
q
|x|
p
n
1/p1/q
|x|
q
, x K
n
, p, q [1, ] , p q.
3.2 Unitarni prostori
DEFINICIJA 3.32 Neka je (X, (.[.)) unitaran nad K i x
1
, . . . , x
k
X.
Tada se matrica G(x
1
, . . . , x
k
) = [(x
i
[x
j
)] gl
k
(K) zove Gramova matrica
od x
1
, . . . , x
k
, a njezina determinanta (x
1
, . . . , x
k
) = det G(x
1
, . . . , x
k
) se
zove Gramova determinanta od x
1
, . . . , x
k
.
TEOREM 3.33 (Gram-Schmidt)
Neka je X unitaran i x
1
, . . . , x
n
X. Tada su x
1
, . . . , x
n
linearno neza-
visni ako i samo ako je (x
1
, . . . , x
n
) > 0.
Dokaz Neka je
1
x
1
+ +
n
x
n
= 0. Ako ovo pomnozimo skalarno zdesna sa
x
k
dobijemo
1
(x
1
[x
k
)+ +
n
(x
n
[x
k
) = 0, k = 1, . . . , n, sto se moze zapisati
u obliku G(x
1
, . . . , x
k
)
= 0, K
n
, pa zakljucujemo da su x
1
, . . . , x
n
nezavisni ako i samo ako (x
1
, . . . , x
n
) ,= 0.
Sada primjenjujemo tzv. Gram-Schmidtov postupak ortogonaliza-
cije iz kojeg specijalno slijedi nasa tvrdnja. Neka su x
1
, . . . , x
n
X linearno
nezavisni. Deniramo y
1
, . . . , y
n
X induktivno sa: y
1
= x
1
,
y
k
=
G(x
1
, . . . , x
k1
) x
1
.
.
.
(x
k
[x
1
) (x
k
[x
k1
) x
k
, k 2
pri cemu se ova determinanta razvija po zadnjem stupcu. Dakle, vrijedi
y
k
=
1
x
1
+ +
k1
x
k1
+(x
1
, . . . , x
k1
)x
k
, za neke skalare
i
K. Buduci
da je (x
1
, . . . , x
k
) ,= 0, k = 1, . . . , n, zakljucujemo da je Kx
1
+ +Kx
k
=
Ky
1
+ +Ky
k
, k = 1, . . . , n. S druge strane je
(y
k
[x
p
) =
G(x
1
, . . . , x
k1
) (x
1
[x
p
)
.
.
.
.
.
.
(x
k
[x
1
) (x
k
[x
k1
) (x
k
[x
p
)
, p = 1, . . . , n
pa dobijemo (y
k
[x
p
) = 0, p < k, i (y
k
[x
k
) = (x
1
, . . . , x
k
) sto znaci da su
vektori y
1
, . . . , y
n
ortogonalni. Nadalje, (y
k
[y
k
) = (x
1
, . . . , x
k1
)(x
k
[y
k
) =
(x
1
, . . . , x
k1
)(x
1
, . . . , x
k
). Za k = 1 je (x
1
) = (x
1
[x
1
) > 0. Za k = 2
je (y
2
[y
2
) = (x
1
)(x
1
, x
2
) > 0 pa je (x
1
, x
2
) > 0. Sada iteracijom slijedi
(x
1
, . . . , x
n
) > 0.
KOROLAR 3.34 Neka je X unitaran. Tada vrijedi:
(1) Ako su x
1
, . . . , x
n
X linearno nezavisni onda postoje ortonormirani
vektori e
1
, . . . , e
n
X takvi da je Kx
1
+ + Kx
k
= Ke
1
+ + Ke
k
, za
svaki k = 1, . . . , n
(2) Prostor X ima ortonormiranu bazu.
(3) [(x[y)[
2
(x[x)(y[y) (Cauchy-Schwarzova nejednakost).
Dokaz (1) Neka su y
1
, . . . , y
n
vektori dobiveni iz x
1
, . . . , x
n
Gram-Schmidtovim
postupkom ortogonalizacije kao u prethodnom teoremu i e
k
= y
k
/ |y
k
| ,
k = 1, . . . , n. Tada su e
1
, . . . , e
n
ortonormirani i imaju trazeno svojstvo.
Tvrdnja (2) slijedi iz (1), dok je (3) drugi zapis nejednakosti (x, y) 0.
Ova nejednakost je specijalni slucaj Holderove nejednakosti.
TEOREM 3.35 (O reprezentaciji funkcionala)
Neka je (X, (.[.)) euklidski nad K i f X
. Tada postoji jedinstven a X

takav da je f(x) = (x[a), x X.
Nadalje, |f| = |a| i preslikavanje J : X
X, Jf = a, je linearni
operator za K = R i antilinearni operator za K = C.
Dokaz Dokazimo prvo jedinstvenost od a. Ako je f(x) = (x[a) i f(x) =
(x[b), x X, onda je (x[a b) = 0 za svaki x X pa za x = a b
dobijemo |a b| = 0 tj. a = b. Dokazimo sada egzistenciju od a. Neka je
e = e
1
, . . . , e
n
ortonormirana baza od X. Tada za x = x
1
e
1
+ +x
n
e
n
X
imamo f(x) = x
1
f(e
1
) + +x
n
f(e
n
) pa deniramo a X sa a = f(e
1
)e
1
+
+f(e
n
)e
n
. Sada je (x[a) = x
1
f(e
1
) + + x
n
f(e
n
) = f(x).
Nadalje, |f| = sup
x=1
[f(x)[ = sup
x=1
[(x[a)[ = |a| . Posljednja tvrd-
nja je evidentna zbog Jf = a = f(e
1
)e
1
+ +f(e
n
)e
n
.
Koristeci ovaj teorem identiciramo X
i X tj. smatramo X
= X. Na
taj nacin je J : X X linearan za K = R i konjugiranje za K = C.
DEFINICIJA 3.36 Neka je X euklidski nad C i J =
1
e
J
0
e
konjugiranje
na X. Kazemo da je J normalno konjugiranje ako je e ortonormirana
baza.
PROPOZICIJA 3.37 Neka je X euklidski nad C i J normalno konjugira-
nje na X. Tada je (x, y) (x[Jy) bilinearni funkcional na X i vrijedi
(1) (x[Jy) = (y[Jx)
(2) (Jx[Jy) = (y[x)
Dokaz (1) Neka je e ortonormirana baza i J =
1
e
J
0
e
. Ako je x X
i x = x
1
e
1
+ + x
n
e
n
onda je Jx = x
1
e
1
+ + x
n
e
n
, pa je (x[Jy) =
x
i
y
i
=
y
i
x
i
= (y[Jx). (2) Ako u (1) stavimo Jx umjesto x dobijemo
(Jx[Jy) = (y[J
2
x) = (y[x).
NAPOMENA 3.38 Neka je X euklidski prostor nad C dimenzije n i J ko-
njugiranje na X. Tada tvrdnja prethodne propozicije ne mora vrijediti. Moze
se pokazati da sva konjugiranja na X cine glatku plohu u L
a
(X) dimenzi-
je n
2
, dok sva normalna konjugiranja cine glatku plohu dimenzije
_
n+1
2
_
. Za
n = 1 je svako konjugiranje normalno. Svako konjugiranje J : C C ima
oblik Jz = z, [[ = 1. Vidi Poglavlje 5.
PROPOZICIJA 3.39 Neka je X euklidski nad K i A L(X). Tada postoji
jedinstven A
L(X) takav da je (Ax[y) = (x[A
y), x, y X. Nadalje,
preslikavanje A A
ima svojstva
(1) (A
= A
(2) (A +B)
= A
+ B
(3) (AB)
= B
(4) (A)
= A
Dokaz Preslikavanje x (Ax[y) je linearni funkcional na X za svaki y X

pa po teoremu o reprezentaciji funkcionala postoji jedinstven a X da je
(Ax[y) = (x[a). Deniramo preslikavanje A
: X X, A
(y) = a. Lako se
provjeri da je A
L(X). Jedinstvenost od A
slijedi iz evidentne ekviva-

lencije: (Ax[y) = 0, x, y X, ako i samo ako A = 0. Svojstva (1),. . . ,(4) se
provjere neposredno.
PROPOZICIJA 3.40 Neka je X euklidski nad K. Tada je L(X) takoder
euklidski nad K sa skalarnim produktom (A[B) = tr AB
, A, B L(X).
Norma |A|
2
= (A[A)
1/2
se zove standardna euklidska norma na L(X).
Dokaz Aksiomi skalarnog produkta se provjere neposredno.
DEFINICIJA 3.41 Neka je X euklidski nad K i A L(X). Operator A
iz Propozicije 3.39 se zove adjungirani operator od A, a preslikavanje

A A
se zove adjungiranje ili involucija na L(X).

Za operatore iz L(X) uvodmo istu terminologiju kao i za matrice
u Deniciji 1.21, posebno za R i za C, iako uvijek pisemo A
bez obzira
je li K = R ili C.
Zamijetimo da je A A
antiautomorzam reda 2 od L(X) za K = R

i antilinearni antiautomorzam reda 2 za K = C. Istom oznakom A
smo
oznacili dva razlicita objekta: adjungirani operator i dualni operator, ali
je iz konteksta uvijek jasno o cemu se radi. Zamijetimo takoder da je u
slucaju K = C involucija normalno konjugiranje na L(X), pri cemu -realni
podprostor od L(X) cine svi hermitski operatori, sto znaci da se svaki A
moze napisati, na jedinstven nacin, u obliku A = A
1
+ iA
2
, gdje su A
1
i A
2
hermitski i A
1
=
1
2
(A+A
), A
2
=
1
2i
(AA
). Operator A je normalan ako i

samo ako je A
1
A
2
= A
2
A
1
.
Ako je e ortonormirana baza u X onda vrijedi formula (A
)
e
= (A
e
)
i nju mozemo koristiti za deniciju od A
. Zanimljivo je da ova formula

vrijedi za bazu e = (e
1
, . . . , e
n
) ako i samo ako postoji > 0 takav da je
e = (e
1
, . . . , e
n
) ortonormirana baza u X.
PROPOZICIJA 3.42 Neka je (X, (.[.)) euklidski nad K i (.[.)
#
novi ska-
larni produkt na X. Tada postoji jedinstven regularan hermitski operator
G L(X) takav da je (x[y)
#
= (Gx[y) , x, y X.
Dokaz Neka je e = (e
1
, . . . , e
n
) ortonormirana baza u (.[.), u = (u
1
, . . . , u
n
)
ortonormirana baza u (.[.)
#
i T =
1
e

u
operator prijelaza iz baze u u
bazu e. Ako su x, y X, x =
x
i
u
i
, y =
y
i
u
i
onda je (Tx[Ty) =
(
x
i
Tu
i
[
y
j
Tu
j
) = (
x
i
e
i
[
y
j
e
j
) =
x
i
y
j
(e
i
[e
j
) =
x
i
y
i
= (x[y)
#
Dakle, G = T
T je regularan hermitski operator i vrijedi (x[y)

#
= (Tx[Ty) =
(T
Tx[y) = (Gx[y) , dok je jedinstvenost od G evidentna.

KOROLAR 3.43 U uvjetima prethodne propozicije oznacimo sa A A
#
adjungiranje u (.[.)
#
. Tada vrijedi:
(1) A
#
= G
1
A
G, A L(X)
(2) G
#
= G
= G
Dokaz (1) Po prethodnoj propoziciji je (Ax[y)
#
= (GAx[y) , za sve vek-
tore x, y X i A L(X), pa je (GAx[y) = (x[A
#
y)
#
= (Gx[A
#
y) =
((A
#
)
Gx[y), sto znaci GA = (A

#
)
G tj. A
G = GA
#
odnosno A
#
=
G
1
A
G. (2) Stavimo A = G u (1).

PROPOZICIJA 3.44 Neka je A L(X) poluprost operator. Tada na X
postoji skalarni produkt (.[.)
#
takav da je A normalan u ovom skalarnom
produktu.
1
, . . . , e
n
) baza u X takva da je A
e
Ako su x, y X, x =
x
i
e
i
, y =
y
i
e
i
, onda deniramo skalarni produkt
na X sa (x[y)
#
= (
e
(x)[
e
(y)) =
x
i
y
i
. Tada je e ortonormirana baza u
ovam skalarnom produktu i A
e
je normalna matrica.
PROPOZICIJA 3.45 Neka je X unitaran i A L(X) poluprost. Tada je
A slican normalnom operatoru.
Dokaz Po prethodnoj propoziciji na X postoji skalarni produkt (.[.)
#
u
kojem je A normalan, tj. AA
#
= A
#
A, a po Propoziciji 3.42 vrijedi (x[y)
#
=
(Gx[y), x, y X, gdje je G = T
T i T operator prijelaza. Sada za operatore

H = G
1/2
i B = HAH
1
vrijedi B
B = HA
#
AH
1
= HAA
#
H
1
= BB
,
sto znaci da je A slican normalnom operatoru B.
DEFINICIJA 3.46 Neka su (X,
1
) i (Y,
2
) normirani prostori nad K.
(1) Kazemo da je A L(X, Y ) izometrija ako vrijedi
2
(Ax) =
1
(x),
za svaki x X.
(2) Kazemo da su (X,
1
) i (Y,
2
) izomorfni ako postoji A L(X, Y )
koji je izometrija i bijekcija.
DEFINICIJA 3.47 Neka su (X, (.[.)
1
) i (Y, (.[.)
2
) unutarni nad K.
(1) Kazemo da je A L(X, Y ) unitaran ako vrijedi (Ax[Ay)
2
= (x[y)
1
,
za svaki x, y X.
(2) Kazemo da su (X, (.[.)
1
) i (Y, (.[.)
2
) izomorfni ako postoji A
L(X, Y ) koji je unitaran i bijekcija.
PROPOZICIJA 3.48 Neka su (X, (.[.)
1
) i (Y, (.[.)
2
) unitarni prostori nad
K. Tada su oni izomorfni ako i samo ako dimX = dimY. Analogna tvrdnja
za normirane prostore na vrijedi.
Dokaz Neka je dimX = dimY, e = (e
1
, . . . , e
n
) ortonormirana baza u X, i
u = (u
1
, . . . , u
n
) ortonormirana baza u Y. Ako je x X i x = x
1
e
1
+ +x
n
e
n
onda deniramo A : X Y sa Ax = x
1
u
1
+ +x
n
u
n
. Tada je A linearan i
regularan i vrijedi (Ax[Ay)
2
=
x
i
y
i
= (x[y)
1
, x, y X. Obrat je trivijalan.
Za normirane prostore tvrdnja ne vrijedi sto se vidi iz primjera: (K
n
, |.|
p
) i
(K
n
, |.|
q
) nisu izomorfni, za p ,= q, iako im je dimenzija jednaka.
PRIMJERI 3.49
(1) Neka je X euklidski nad K, dimX = n, e baza u X i G = G(e
1
, . . . , e
n
)
gl
n
(K) Gramova matrica. Tada vrijedi:
(a) (x[y) = (G
e
(x)[
e
(y))
(b)
e
(Ax) = A
e
e
(x)
(c) (A
)
e
= (G
)
1
(A
e
)
(d) Baza e je ortonormirana ako i samo ako je G = I i u tom slucaju je

(A
)
e
= (A
e
)
.
(e) Formula (A
)
e
= (A
e
)
vrijedi za svaki operator A ako i samo ako je

G = I, za neki > 0.
(2) Ako je > 0 onda deniramo skalarni produkt na R[x] formulom
(f[g) =
_
f(x)g(x)d(x), d(x) =
1
2
exp(
x
2
2
2
)dx
Tada je (R[x], (.[.)) unitaran prostor i nije Hilbertov buduci da nije potpun.
Ako je u
n
R[x], u
n
(x) = x
n
, n 0, onda vrijedi (u
2k
[u
2n+1
) = 0, k, n 0,
i (u
n
[u
n
) = (2n 1)!!
2n
, n 0.
(3) Neka je H
n
(x) =
_
(x + iy)
n
d(y). Tada se H
n
zove n-ti Hermiteov
polinom s parametrom > 0 i za njega vrijedi
H
n
(x) =
[n/2]
k=0
_
n
2k
_
(1)
k
(2k 1)!!
2k
x
n2k
Nadalje, (H
n
[H
k
) = 0, k ,= n, i (H
n
[H
n
) = n!
2n
, n 0.
Funkciju exp(tx
1
2
t
2
2
) =
n0
t
n
n!
H
n
(x), t, x R, zovemo generatrisa
Hermiteovih polinoma.
(4) C[z] je unitaran prostor sa skalarnim produktom
(f[g) =
__
C
f(z)g(z) exp([z[
2
)dxdy, z = x + iy
Ako je e
n
C[z], e
n
(z) = z
n
, n 0, onda je (e
n
[e
m
) = 0, n ,= m, i
(e
n
[e
n
) = n!, n 0.
(5) Neka je X unitaran i A L(X). Tada je grupa exp tA; t R ogranicena
u L(X) ako i samo ako je A slican antihermitskom operatoru. Ovu grupu
zovemo jednoparametarska grupa u L(X).
TEOREM 3.50 Neka je X unitaran i A L(X). Tada vrijedi
(1) |A| = max
x=y=1
[(Ax[y)[
(2) Ako je A
= A onda je |A| = max

x=1
[(Ax[x)[
(3) |A
A| = |A|
2
(C
-svojstvo spektralne norme).

Dokaz (1) max
x=y=1
[(Ax[y)[ max
x=y=1
|Ax| |y| = max
x=1
|Ax|
sto je jednako|A| i |A| = max
x=1
|Ax| max
x=y=1
[(Ax[Ax/ |Ax|)[
max
x=y=1
[(Ax[y)[ . (2) Neka je w(A) = max
x=1
[(Ax[x)[ . Tada je w(A) =
max
x=0
[(Ax[x)[ / |x|
2
sto daje [(Ax[x)[ w(A) |x|
2
, pa slicno kao u (1)
imamo w(A) |A| . Dokazimo obratnu nejednakost. Vrijedi identiteta
4 Re(Ax[y) = (A(x + y)[x + y) (A(x y)[x y)
iz koje slijedi 4[ Re(Ax[y)[ w(A) |x + y|
2
+ w(A) |x y|
2
sto je jednako
2w(A)(|x|
2
+|y|
2
) pa za |x| = |y| = 1 dobijemo [Re(Ax[y)[ w(A). Neka
je R takav da je (Ax[y) = e
i
[(Ax[y)[ . Tada je [(Ax[y)[ = (e
i
Ax[y) =
[ Re(e
i
Ax[y)[ w(A) pa je |A| = max
x=y=1
[(Ax[y)[ w(A).
(3) Buduci da je A
A hermitski po (2) imamo |A|

2
= max
x=1
|Ax|
2
=
max
x=1
[(Ax[Ax)[ = max
x=1
[(A
Ax[x)[ = |A
A|.
KOROLAR 3.51 Neka je X unitaran i A L(X). Tada vrijedi
(1)Ako je A unitaran onda je |A| = 1.
(2)Ako je A projektor i A ,= 0 onda je |A| = 1.
(3)Ako je A parcijalna izometrija i A ,= 0 onda je |A| = 1. Nadalje,
ako je P = A
A i Q = AA
onda su P i Q projektori. Projektor P se

zove inicijalni projektor od A, a Q nalni projektor od A i vrijedi
A = AP = QA.
Dokaz (1) |A|
2
= |A
A| = |I| = 1. (2) |A|

2
= |A
A| = |A
2
| = |A|
pa je |A| = 1. (3) P i Q su hermitski i P = A
A = A
AA
A = P
2
i slicno
Q = Q
2
. Sada po (2) imamo |A|
2
= |A
A| = |P| = 1.
KOROLAR 3.52 Neka je X unitaran i A L(X) normalan. Tada vrijedi
(1) (A) = |A|
(2) |A
k
| = |A|
k
, k 1
Dokaz (1) Operator A je normalan ako i samo ako |A
x| = |Ax| , x X,
pa imamo |A
2
x| = |A
Ax| , x X. Ako sada uzmemo maximum po sferi

|x| = 1 dobijemo |A
2
| = |A
A| = |A|
2
, pa iteracijom slijedi |A
2
k
| =
|A|
2
k
, k N, iz cega dobijemo (A) = lim|A
2
k
|
2
k
= |A| .
(2) Ako je A normalan onda je A
k
normalan za svaki k pa je |A
k
| =
(A
k
) = (A)
k
= |A|
k
.
KOROLAR 3.53 Neka je X unitaran i A L(X) normalan. Tada vrijedi
(1) Ako je (A) = onda je A = I, K.
(2) Ako je (A) 0, 1 onda je A je projektor.
Dokaz (1) (A) = (AI) = 0 (AI) = 0 |A I| =
0 A = I. (2) Buduci da je (A
) = (A) dobijemo (A
) 0, 1 tj.
A
= A i (A
2
A) = 0 pa imamo |A
2
A| = 0 tj. A
2
= A.
DEFINICIJA 3.54 Neka je X unitaran i norma na L(X). Kazemo da je
unitarno (odnosno ortogonalno) invarijantna ako za svaki unitarni
(odnosno ortogonalni) U L(X) vrijedi (UA) = (AU) = (A), A L(X).
KOROLAR 3.55 Neka je X unitaran prostor nad K. Tada su spektralna
i euklidska norma na L(X) unitarno invarijantne.
Dokaz Slijedi neposredno iz denicije ovih norma.
TEOREM 3.56 (x
1
, . . . , x
m
) (x
1
, . . . , x
k
)(x
k+1
, . . . , x
m
)
Dokaz Neka je Y X podprostor od X, dimY = k i y
1
, . . . , y
k
baza u Y.
Buduci da je X = Y +Y
ortogonalna suma, gdje je Y
deniran sa Y
=
x X; (x[y) = 0, y Y , svaki a X se moze napisati, na jedinstven nacin,
u obliku a = b + c, b Y, c Y
pa je |c| = |a b| = min
yY
|a y| .
Sada je (a, y
1
, . . . , y
k
) = (b + c, y
1
, . . . , y
k
) = |c|
2
(y
1
, . . . , y
k
) sto znaci
da je d(a, Y ) = (a, y
1
, . . . , y
k
)
1/2
/(y
1
, . . . , y
k
)
1/2
.
Neka je 1 k m i Y = Kx
2
+ +Kx
m
, Y
= Kx
2
+ +Kx
k
. Tada
je Y
Y pa je d(x
1
, Y ) d(x
1
, Y
) odnosno
(x
1
, . . . , x
m
)/(x
2
, . . . , x
m
) (x
1
, . . . , x
k
)/(x
2
, . . . , x
k
), 1 k m
pa dobijemo
(x
1
, . . . , x
m
)
(x
1
, . . . , x
k
)

(x
2
, . . . , x
m
)
(x
2
, . . . , x
k
)

(x
3
, . . . , x
m
)
(x
3
, . . . , x
k
)
(x
k+1
, . . . , x
m
)
KOROLAR 3.57 (x
1
, . . . , x
n
) |x
1
|
2
|x
n
|
2
KOROLAR 3.58 [det A[ |x
1
| |x
n
| , gdje je A gl
n
(K) matrica sa
stupcima x
1
, . . . , x
n
. Ovo se zove Hadamardova nejednakost.
Dokaz Ako je Amatrica sa stupcima x
1
, . . . , x
n
onda je A
A = G(x
1
, . . . , x
n
)
pa po prethodnom korolaru dobijemo [det A[

2
= det(A
A) = (x
1
, . . . , x
n
)
|x
1
|
2
|x
n
|
2
KOROLAR 3.59 Neka je X unitaran prostor nad K, Y X podprostor i
x
1
, . . . , x
m
baza u Y. Tada za svaki a X vrijedi
d(a, Y ) = (a, x
1
, . . . , x
m
)
1/2
/(x
1
, . . . , x
m
)
1/2
Dokaz Slijedi iz dokaza Teorema 3.56.
Poglavlje 4
Normalni operatori
4.1 Spektralni teorem
Unitarni prostori koje razmatramo u ovom dijelu su euklidski ako nije drukcije
receno.
PROPOZICIJA 4.1 Neka je X unitaran nad K i A L(X). Tada vrijedi:
(1) Ako je X
0
X invarijantan podprostor od A onda je X
0
= x X; x
okomit na X
0
invarijantan na A
.
(2) Ortogonalna suma X = X
0
X
1
potpuno reducira A ako i samo ako
je X
0
invarijantan na A i A
.
(3) Ako je X
0
i A
0
= A[X
0
onda je (A
0
)
= (A
)
0
.
Dokaz (1) Slijedi iz (Ax[y) = (x[A
y). (2) Slijedi iz (1). (3) Neka je (.[.)

0
restrikcija od (.[.) na X
0
. Tada je (Ax[y) = (A
0
x[y)
0
= (x[ (A
0
)
y)
0
, y X
0
,
pa je (Ax[y) = (x[A
y) = (x[(A
)
0
y)
0
, x, y X
0
.
KOROLAR 4.2 Neka je X unitaran prostor, A L(X) normalan operator
i X
0
X invarijantan na A i A
. Tada je A
0
= A[X
0
normalan operator.
Dokaz A
0
(A
0
)
= A
0
(A
)
0
= (AA
)
0
= (A
A)
0
= (A
0
)
A
0
.
LEMA 4.3 Neka je X unitaran prostor nad C i A L(X) normalan ope-
rator. Ako je Ax = x onda je A
x = x, C, x X.
Dokaz Neka je B = A I. Tada je B normalan pa je |B
y| = |By|,
y X. Sada za y = x dobijemo Bx = 0 pa je B
x = 0 tj. A
x = x.
TEOREM 4.4 Neka je X unitaran prostor nad C i A L(X) normalan
operator. Tada postoji ortonormirana baza e u X takva da je A
e
dijagonlna
matrica. Specijalno je A poluprost.
47
POGLAVLJE 4. NORMALNI OPERATORI 48
Dokaz Neka je
1
(A). Tada je
1
svojstvena vrijednost od A pa postoji
e
1
X, |e
1
| = 1, takva da je Ae
1
=
1
e
1
. Po prethodnoj lemi je A
e
1
= e
1
sto znaci da je Ce
1
. Sada je prema Propoziciji 4.1

X
0
= (Ce
1
)
i A
0
= A[X
0
je normalan po Korolaru
4.2. Nastavimo proceduru sa X
0
u ulozi od X i A
0
u ulozi od A pa itera-
cijom dobijemo ortonormiranu bazu e takvu da je A
e
dijagonalna matrca.
Dijagonalni elementi su iz (A).
DEFINICIJA 4.5 Neka je X unitaran prostor nad K i A, B L(X).
Kazemo da su A i B unitarno (odnosno ortogonalno) ekvivalentni ako
postoji unitaran (odnosno ortogonalan) operator U L(X) takav da je B =
U
AU. Analogno se denira unitarna (odnosno ortogonalna) ekvivalencija

matrica.
KOROLAR 4.6 (1) Ako su operatori (odnosno matrice) unitarno ekviva-
lentni onda su oni slicni. Obrat ne vrijedi.
(2) Normalna matrica A gl
n
(C) je unitarno ekvivalentna dijagonalnoj.
KOROLAR 4.7 Neka je X unitaran prostor nad C i A L(X) normalan
operator. Tada vrijedi
(1) A je hermitski ako i samo ako je (A) R.
(2) A je unitaran ako i samo ako je (A) z C; [z[ = 1.
(3) A je antihermitski ako i samo ako je (A) iR.
Dokaz Neka je e ortonormirana baza u X takva da je A
e
(1) A
= A A
e
= A
e

i
=
i

i
R, i = 1, ..., n.
(2) AA
= I A
e
A
e
= I
i
i
= 1 [
i
[ = 1, i = 1, ..., n.
(3) A
= A A
e
= A
e

i
=
i

i
iR, i = 1, ..., n.
TEOREM 4.8 (Spektralni teorem)
Neka je X unitaran prostor nad C i A L(X) normalan. Tada postoje
jedinstveni projektori P
, (A), koji su polinomi od A, takvi da je

(1) P
= 0, ,=
(2) A =
, A
(3) f(A) =
f()P
, f F[A]
(4) |f(A)| = max
[f()[
Formulu A =
zovemo spektralni rastav operatora A.

Dokaz Po Korolaru 2.51 postoje jedinstveni pluprosti operatori P
,
(A), za koje vrijedi (1) i (3), a po Teoremu 4.4 postoji ortonormirana baza
e u X takva da je A
e
dijagonalna matrica, iz cega slijede (2) i (4).
KOROLAR 4.9 Neka je X unitaran prostor nad C i A, B L(X) normal-
ni. Tada su A i B unitarno ekvivalentni ako i samo ako p
A
= p
B
.
Dokaz Neka je p
A
= p
B
. Tada je (A) = (B) i dimenzije odgovarajucih
svojstvenih podprostora od A i B su jednale. Neka su e i u ortonormirane
baze u X takve da je Ae
i
=
i
e
i
, Bu
i
=
i
u
i
, i = 1, . . . , n. Deniramo
unitarni operator U L(X) sa Ue
i
= u
i
, i = 1, . . . , n. Tada je U
BUe
i
=
U
Bu
i
= U
i
u
i
=
i
e
i
= Ae
i
, i = 1, . . . , n, pa je U
BU = A. Obrat je
trivijalan.
KOROLAR 4.10 Neka je X unitaran prostor nad C i A L(X) normalan.
Tada su svojstveni podprostori od A ortogonalni.
Dokaz Neka je X
= P
X svojstveni podprostor od A pridruzen . Tada je

X
, ,= , zbog P
= 0, ,= .
LEMA 4.11 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X). Tada A ima
invarijantni podprostor X
0
takav da je dimX
0
= 1 ili 2.
Dokaz Neka je (A). Tada je svojstvena vrijednost od A
c
pa postoji
z X
c
, z ,= 0, takav da je A
c
z = z. Ako je =
1
+ i
2
i z = x + iy onda
je A
c
z = (
1
+i
2
)(x +iy) =
1
x
2
y +i(
2
x +
1
y), tj. Ax =
1
x
2
y,
Ay =
2
x +
1
y. Dakle, podprostor X
0
= Rx +Ry ima trazeno svojstvo.
KOROLAR 4.12 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X) normalan
operator. Ako je X
0
invarijantni podprostor od A i dimX
0
= 2 onda u X
0
postoji ortonormirana baza e
1
, e
2
u kojoj operator A
0
= A[X
0
ima matricu
M(, ) =
_
cos sin
sin cos
_
, 0, [0, 2]
Dokaz Neka je X
0
= Rx + Ry kao u dokazu prethodne leme i Ax =
1
x
2
y, Ay =
2
x +
1
y, z = x + iy, =
1
+ i
2
. Buduci da je A
c
z = z
dobijemo A
c
z = A
x + iA
y = (
1
i
2
)(x + iy) pa je A
x =
1
x +
2
y,
A
y =
2
x +
1
y. Nadalje, ako je ,= onda je (x + iy[x iy) = 0 tj.
(x[x) = (y[y) i (x[y) = 0 pa deniramo e
1
= x/ |x| , e
2
= y/ |y| , = e
i
.
Tada je (e
1
, e
2
) ortonormirana baza u X
0
i Ae
1
= cos e
1
sin e
2
, Ae
2
=
sin e
1
+ cos e
2
, iz cega slijedi tvrdnja.
TEOREM 4.13 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X) normalan
operator. Tada postoji ortonormirana baza e u X takva da je
A
e
= D(
1
, . . . ,
k
) M(
1
,
1
) M(
m
,
m
)
za neke
1
, . . . ,
k
R,
1
, . . . ,
m
> 0,
1
, . . . ,
m
[0, 2] , k + 2m = n,
gdje je D(
1
, . . . ,
k
) dijagonalna matrica s dijagonalom
1
, . . . ,
k
.
Dokaz Neka je (A) R =
1
, . . . ,
k
, (A) R =
k+1
, . . . ,
n
. Tada
je n k = 2m zbog (A) = (A) tj. (A) (A). Ako je
i
(A) R,
i
=
i
e
i
i
onda je
i
=
i
e
i
i
(A) R. Neka je X
0
kao u Lemi 4.11. Tada je X
0
pa je X
0
takoder
i A[X
0
je normalan. Nastavljajuci proceduru sa X
0
i
A[X
0
dobijemo ortogonalne podprostore X
1
, . . . , X
k
, Y
1
, . . . , Y
m
, dimX
i
= 1,
dimY
i
= 2, takve da je X = X
1
X
k
Y
1
Y
m
. Ako u svakom
X
i
uzmemo jedinicni vektor, a u svakom Y
i
uzmemo ortonormiranu bazu kao
u prethodnom korolaru i skupimo sve njih zajedno dobijemo ortonormiranu
bazu e u X u kojoj A ima trazenu matricu.
KOROLAR 4.14 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X) sime-
trican operator. Tada u X postoji ortonormirana baza e takva da je A
e
dijagonalna matrica. Specijalno je A poluprost.
Dokaz Kako je (A) R po prethodnom teoremu je k = n, m = 0.
KOROLAR 4.15 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X) sime-
trican operator. Tada za A vrijedi spektralni teorem.
KOROLAR 4.16 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X) antisi-
metrican operator. Tada postoji ortonormirana baza e u X takva da je
A
e
= 0 M(
1
, /2) M(
m
, /2)
Dokaz Iz A
= A slijedi
i
= 0, cos
i
= 0, sin
i
= 1.
KOROLAR 4.17 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X) antisime-
trican operator. Tada postoje antisimetricne parcijalne izometrije U
1
, . . . , U
m
ranga 2, m =
1
2
rang(A), takve da vrijedi
(1) U
i
U
j
= 0, i ,= j
(2) U
2
i
= P
i
, gdje je P
i
projektor ranga 2
(3) A =
1
U
1
+ +
m
U
m
,
i
> 0
(4) (A) i
k
; k = 1, . . . , m 0
Dokaz Koristeci prethodni korolar deniramo U
1
, . . . , U
m
sa
(U
1
)
e
= 0 M(1, /2) M(0, /2) M(0, /2)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
(U
m
)
e
= 0 M(0, /2) M(0, /2) M(1, /2)
Tada su U
k
antisimetricne parcijalne izometrije ranga 2 i vrijede (1),. . . ,(4).
KOROLAR 4.18 Neka je A iz prethodnog korolara. Tada vrijedi
(1) det f(A) = f(0)
n2m
f(i
1
)f(i
1
) f(i
m
)f(i
m
), f F[A]
(2) Ako je dimX paran broj onda je det A 0.
(3) Ako je dimX neparan broj onda je det A = 0.
Dokaz (1) Slijedi iz teorema o preslikavanju spektra, dok (2) i (3) slijede iz
(1) za f(t) = t.
KOROLAR 4.19 Neka je X unitaran prostor nad R i A L(X) ortogo-
nalan operator. Tada postoji ortonormirana baza e u X takva da je
A
e
= D(1, . . . , 1) M(1,
1
) M(1,
m
)
Dokaz Iz AA
= I slijedi
i
= 1 i
i
= 1.
4.2 Hermitski operatori
DEFINICIJA 4.20 Neka je X unitaran prostor i A L(X). Kazemo da
je A pozitivan i pisemo A 0 ako je A
= A i (A) [0, ). Ako je A

jos i regularan onda kazemo da je A strogo pozitivan i pisemo A > 0 ili
0 < A. Ako su A, B L(X) , A
= A, B
= B, onda pisemo A B ili

B A ako je AB 0. Ako je AB > 0 onda pisemo A > B ili B < A.
PROPOZICIJA 4.21 Relacija je parcijalni uredaj na svim hermitskim
(simetricnim) operatorima. Nadalje, ako je A
1
B
1
i A
2
B
2
onda je
A
1
+A
2
B
1
+B
2
.
Dokaz Neka je A 0 i e ortonormirana baza u X takva da je A
e
dijagonalna
matrica. Ako je x = x
1
e
1
+ +x
n
e
n
onda je (Ax[x) =
i
[x
i
[
2
0, zbog
i
0. Dakle, ako je A
= A onda je A 0 ako i samo ako (Ax[x) 0,

x X. Prema tome vrijedi: A B ako i samo ako (Ax[x) (Bx[x) , x X.
Koristeci ovo svojstvo lako pokazemo da je parcijalni uredaj. Nadalje, ako
je A
1
B
1
, A
2
B
2
onda je (A
1
x[x) (B
1
x[x) , (A
2
x[x) (B
2
x[x) , x X
pa je ((A
1
+ A
2
) x[x) ((B
1
+B
2
) x[x) , x X, tj. A
1
+A
2
B
1
+ B
2
.
KOROLAR 4.22 A B ako i samo ako (Ax[x) (Bx[x), za svaki x.
Dokaz Vidi dokaz prethodne propozicije.
PROPOZICIJA 4.23 Ako je A 0 i k 1 onda postoji jedinstven B 0
takav da je B
k
= A. B zovemo k-ti korijen iz A i oznacavamo ga sa A
1/k
.
Dokaz Po spektralnom teoremu je A =
pa ako deniramo B =
1/k
P
, onda je B 0 i B
k
= A. Jedinstvenost od B je evidentna.
(1) Ako je A 0, B 0 i A
2
= B
2
onda je A = B.
(2) Ako je A 0, B 0 i AB = BA onda je AB 0.
(3) Ako A, B i C komutiraju, A B i C 0 onda je AC BC.
(4) Ako je A > 0 onda je A
1
> 0.
Dokaz (1) Slijedi iz jedinstvenosti kvadratnog korijena. (2) (ABx[x) =
(AB
1/2
B
1/2
x[x) = (B
1/2
AB
1/2
x[x) = (AB
1/2
x[B
1/2
x) = (Ay[y) 0, y =
B
1/2
x. (3) Slijedi iz (2) zbog (A B) C 0. (4) Buduci da je (A
1
)
=
(A
)
1
i (A) (0, ) slijedi (A
1
) (0, ) pa je A
1
> 0.
PROPOZICIJA 4.25 Ako je 0 < B A onda je A
1
B
1
.
Dokaz Dokazimo prvo formulu (A
1
x[x) = max
y
[2 (x[y) (Ay[y)] . Neka je
f : X K, f (y) = 2 (x[y) (Ay[y). Tada iz f
(y) = 0 slijedi x Ay = 0
tj. y = A
1
x. Dakle, f ima samo jedan ekstrem u tocki y = A
1
x i to je
max zbog f
(y) = 2A < 0. Nadalje, f(A

1
x) = (A
1
x[x) pa je formula
dokazana. Sada iz 0 < B A slijedi 0 (Bx[x) (Ax[x) pa je (A
1
x[x) =
max
y
[2 (x[y) (Ay[y)] max
y
[2 (x[y) (By[y)] = (B
1
x[x) iz cega slijedi
A
1
B
1
.
TEOREM 4.26 (Heinzova nejednakost)
Ako je 0 B A i 0 1 onda je B
.
Dokaz Iz 0 B A slijedi tI + B tI + A, t R, pa je (tI + A)
1
(tI +B)
1
, t > 0, odakle dobijemo A(tI +A)
1
= I t (tI + A)
1
I t (tI + B)
1
= B(tI +B)
1
. Ako je = 0 ili = 1 onda je tvrdnja
trivijalna, pa uzmimo 0 < < 1. Buduci da je
s
=
sin
0
t
1
s+t
sdt, 0 < < 1, s 0
dobijemo A
=
sin
0
t
1
A(tI + A)
1
dt i
sin
0
t
1
(B(tI + B)
1
x[x)dt
sin
0
t
1
(A(tI +A)
1
x[x)dt
pa je (B
x[x) (A
x[x) , za svaki x, iz cega slijedi tvrdnja.

PROPOZICIJA 4.27 Neka je X unitaran prostor i A L(X). Tada je
A 0 ako i samo ako postoji B L(X) takav da je A = B
B.
Dokaz Ako je A = B
B onda je A
= A i (Ax[x) = (B
Bx[x) = (Bx[Bx) =
|Bx|
2
0 pa je A 0. Obratno, ako je A 0 onda za B = A
1/2
imamo
B
B = B
2
= A.
DEFINICIJA 4.28 Neka je interval u R i f : R.
(1) Kazemo da je f operatorski rastuca ako iz A B slijedi f(A)
f(B), za sve hermitske operatore A, B L(X) ciji je spektar sadrzan u .
Analogno se denira operatorski padajuca funkcija. Kazemo da je f ope-
ratorski monotona ako je f operatorski rastuca ili operatorski padajuca.
(2) Kazemo da je f operatorski konveksna ako vrijedi nejednakost
f(A + (1 )B) f(A) + (1 )f(B), za svaki [0, 1] i sve her-
mitske operatore A, B L(X) ciji je spektar sadrzan u . Kazemo da je f
operatorski konkavna ako je f operatorski konveksna.
PRIMJERI 4.29
(1) f(t) = 1/t je operatorski padajuca i operatorski konveksna na (0, ).
(2) Ako je (0, 1] onda je f(t) = t
operatorski rastuca i operatorski

konkavna na (0, ).
(3) Neka je > 0,
= (1/, ) i f
R, f
(t) = t/(1 + t).

Tada je f
operatorski rastuca na
i operatorski konkavna na (0, ).

(4) f(t) = log( +t), > 0, je operatorski konkavna na (0, ).
(5) Neka je konacna Borelova mjera na [0, ) i f(t) =
_
0
f
(t)d(). Tada
je f operatorski rastuca i operatorski konkavna na (0, ). Svaka operatorski
rastuca funkcija na (0, ) se moze zadati na ovaj nacin.
TEOREM 4.30 (Polarni rastav)
Neka je X unitaran nad K, A L(X) i [A[ = (A
A)
1/2
. Tada postoji
unitaran operator U L(X) takav da je A = U [A[. Ovaj rastav od A
zovemo polarni rastav.
Dokaz Zamijetimo da je [A[ 0, det [A[ = [det A[ i ker A = ker [A[.
(1
) Ako je A regularan onda je [A[ takoder regularan pa deniramo

U = A[A[
1
. Tada je U
U = I pa je dokaz gotov. U ovom slucaju je polarni

rastav jedinstven. (2
) Neka je n = dimX, p = rang(A) i 1 p n 1.

Uzmimo ortonormiranu bazu e u X takvu da je [A[ e
k
=
k
e
k
, k = 1, . . . , p,
[A[ e
k
= 0, k > p. Neka je u
k
= Ae
k
/
k
, k = 1, . . . , p. Tada je (u
1
, . . . , u
p
)
ortonormiran pa ga dopunimo do ortonormirane baze u = (u
1
, . . . , u
n
) i
deniramo unitarni operator U L(X) sa Ue
k
= u
k
, k = 1, ..., n. Tada
je U [A[ e
k
= U
k
e
k
=
k
u
k
= Ae
k
, k = 1, . . . , p, i U [A[ e
k
= 0 = Ae
k
, za
k > p, pa je U [A[ = A. U ovom slucaju U nije jedinstven.
KOROLAR 4.31 Neka je X unitaran nad K i A L(X) singularan ope-
rator. Tada postoji jedinstvena parcijalna izometrija U L(X) takva da je
ker U = ker A i A = U [A[.
Dokaz Modiciramo slucaj (2
) iz dokaza prethodnog teorema. Umjesto

operatora U iz (2
) deniramo U sa Ue
k
= u
k
, k = 1, . . . , p, Ue
k
= 0, za
k > p. Tada je U trazena parcijalna izometrija.
KOROLAR 4.32 Neka je A = U [A[ polarni rastav. Tada je A normalan
ako i samo ako je U [A[ = [A[ U.
Dokaz A
A AA
= [A[
2
U [A[
2
U
= 0 ako i samo ako U [A[

2
U
= [A[
2
ako i samo ako U [A[ U
= [A[ ako i samo ako U [A[ = [A[ U.

KOROLAR 4.33 Vrijede sljedece tvrdnje
(1) Ako je U
U = I i A L(X) onda je [UA[ = [A[

(2) Ako je U
U = I i A L(X) onda je [AU[ = U
[A[ U
(3) Ako je A = U [A[ polarni rastav onda je [A
[ = U [A[ U
i A
= U
[A
[
je polarni rastav.
(4) A
A i AA
su unitarno ekvivalentni.
(5) [A[ i [A
[ su unitarno ekvivalentni.
(6) Ako je A = U [A[ polarni rastav i A regularan onda je A
1
= U
[A
1
[
polarni rastav i vrijedi [A
1
[ = U [A[
1
U
.
(7) Ako je A regularan onda je [A
1
[
1
= [A
[
Dokaz Sva svojstva slijede neposredno iz prethodnog teorema.
PROPOZICIJA 4.34 Ako je A L(X) , A
= A, A
+
=
1
2
([A[ + A) i
A
=
1
2
([A[ A) onda vrijedi
(1) A
+
0, A
0 i A
+
A
= 0
(2) A = A
+
A
i [A[ = A
+
+A
Dokaz Po spektralnom teoremu je A =
, pa je [A[ =
[[ P
iz
cega slijedi A
+
=
1
2
([[ +) P
0, A
=
1
2
([[ ) P
0, zbog
[[ 0, (A) R. Ostale tvrdnje su evidentne.
PRIMJERI 4.35 Neka je U L(X) parcijalna izometrija. Tada vrijedi
(1) P = U
U i Q = UU
su projektori.
(2) U = UP = QU, [U[ = P i [U
[ = Q
(3) Ako je U regularan onda je on unitaran.
(4) Svaki projektor je parcijalna izometrija.
(5) U je normalan ako i samo ako P = Q ako i samo ako imU
= imU.
(6) ker U = im(I P) = ker P, ker U
= im(I Q) = ker Q.
(7) Ako je jos U
= U onda vrijedi:
(a) U
3
= U (b) (U) 0, 1, 1
(c) [U[ = U
2
(d) V = I U
2
+U je unitaran
(e) U = V U
2
je polarni rastav
(f) f (U) = f (0) (I [U[) +f (1) U
+
+ f (1) U
4.3 Singularni brojevi

DEFINICIJA 4.36 Neka je X unitarni prostor dimenzije n i A L(X).
Tada se ([A[) = s
1
(A) , . . . , s
n
(A) zove singularni spektar od A, a
s
k
(A) , k = 1, . . . , n, se zovu singularni brojevi od A. Smatramo da
su oni indeksirani tako da je s
1
(A) s
n
(A) 0. Vektor s (A) =
(s
1
(A) , . . . , s
n
(A))
R
n
se zove singularni vektor od A.
PROPOZICIJA 4.37 Ako je U L(X) unitaran operator i A L(X)
onda za svaki k = 1, . . . , n, n = dimX, vrijedi
(1) s
k
([A[) = s
k
(A) = s
k
(A
)
(2) s
k
(UA) = s
k
(AU) = s
k
(A)
(3) s
k
(U) = 1
(4) s
1
(A) = |A|
(5) s
n
(A) = min
x=1
|Ax| = min
x=0
|Ax| / |x|
(6) s
n
(A) |x| |Ax| s
1
(A) |x| , x X
(7) s
n
(AB) s
n
(A) s
n
(B) , A, B L(X)
Dokaz (1) (A
A) = (AA
) ([A[) = ([A
[). (2) s
k
(UA) = s
k
([UA[)
= s
k
([A[) = s
k
(A) i s
k
(AU) = s
k
((AU)
) = s
k
(U
) = s
k
(A
) = s
k
(A) .
(3) s
k
(U) = s
k
([U[) = s
k
(I) = 1. (4) |A| = |[A[| = max ([A[ x[x) = s
1
(A).
(5) Slijedi iz min
x=1
|Ax| = min
x=1
|[A[x|. (6) Slijedi iz (5) i svojstava
spektralne norme, dok (7) slijedi iz (5) i (6).
TEOREM 4.38 (Schmidtov rastav)
Neka je X unitarni prostor nad K i A L(X). Tada postoje jedinstvene
parcijalne izometrije U
, ([A[), ,= 0, takve da je U
= U
= 0,
za ,= , i A =
.
Dokaz Neka je A = U [A[ polarni rastav. Tada po spektralnom teoremu
vrijedi [A[ =
, pa ako stavimo U
= UP
onda je A = U [A[ =
UP
. Ako je A regularan onda jedinstvenost od U
slije-
di iz polarnog rastava i spektralnog teorema. Ako je A singularan onda
jedinstvenost slijedi iz Korolara 4.31 i spektralnog teorema. Nadalje, ako
je ,= onda imamo U
= (UP
UP
= P
UP
= P
= 0 i
U
= UP
= 0.
(1) A je parcijalna izometrija ako i samo ako je ([A[) 0, 1.
(2) A je unitaran (odnosno ortogonalan) ako i samo ako ([A[) = 1.
(3) Ako je U parcijalna izometrija ranga k onda je s (U) = e
1
+ +e
k
.
(4) A =
n
k=1
s
k
(A) U
k
, gdje su U
1
, . . . , U
n
parcijalne izometrije ranga 1.
Dokaz (1), (2) i (3) su evidentni. (4) Neka je A =
Schmidtov rastav.
Sada se svaki U
napise kao suma parcijalnih izometrija ranga 1 pa je A =
n
k=1
s
k
(A) U
k
. Ovaj rastav nije jedinstven buduci da nije jedinstven nacin
prikaza parcijalne izometrije ranga k kao sume od k parcijalnih izometrija
ranga 1.
TEOREM 4.40 Neka je X unitarani prostor nad K i J
k
(X) skup svih
A L(X) ranga najvise k. Tada za svaki A L(X) vrijedi
s
k+1
(A) = d (A, J
k
(X)) = min
BJ
k
(X)
|A B| , k = 0, 1, . . . , n 1
Dokaz Neka je A =
n
i=1
s
i
(A) U
i
kao u prethodnom korolaru, gdje su U
i
parcijalne izometrije ranga 1 i B
0
=
k
i=1
s
i
(A) U
i
. Tada je B
0
J
k
(X) pa je
d (A, J
k
(X)) |A B
0
| i |A B
0
| = |
i>k
s
i
(A) U
i
| = s
k+1
(A) . Neka
je B J
k
(X) . Tada je dimker B n k pa postoji x ker B takav da je
x ,= 0 i |Ax| s
k+1
(A) |x| . Sada je |(A B) x| = |Ax| s
k+1
(A) |x| ,
tj. |A B| s
k+1
(A).
TEOREM 4.41 Neka je X unitarani prostor, A, B L(X) , k+m1 n,
gdje je n = dimX. Tada vrijede nejednakosti
(1) s
k+m1
(A+ B) s
k
(A) +s
m
(B)
(2) s
k+m1
(AB) s
k
(A) s
m
(B)
Nejednakost (1) zovemo aditivnost singularnih brojeva, a nejednakost
(2) multiplikativnost singularnih brojeva.
Dokaz (1) Neka su B
1
J
k1
(X) i B
2
J
m1
(X) takvi da je s
k
(A) =
|A B
1
| , s
m
(B) = |B B
2
| . Tada je B
1
+ B
2
J
k+m2
(X) pa je po
prethodnom teoremu s
k+m1
(A +B) |A + B B
1
B
2
| |A B
1
| +
|B B
2
| = s
k
(A) + s
m
(B). (2) Za B
1
i B
2
takoder vrijedi s
k+m1
(AB)
|(AB
1
) (B B
2
)| |A B
1
| |B B
2
| s
k
(A) s
m
(B) zbog AB
2
+
B
1
(B B
2
) J
k1
(X) +J
m1
(X) J
k+m2
(X) .
KOROLAR 4.42 Ako su A, B, C L(X) i n = dimX onda za svaki
k = 1, . . . , n vrijedi
(1) s
k
(A +B) s
k
(A) +|B|
(2) s
k
(ABC) |A| s
k
(B) |C|
(3) [s
k
(A) s
k
(B)[ |A B|
Dokaz (1) i (2) slijede iz prethodnog teorema za m = 1. Po (1) je s
k
(A) =
s
k
(A B + B) s
k
(B) +|AB| tj. s
k
(A) s
k
(B) |A B| . Slicno je
s
k
(B) s
k
(A) |A B| pa dobijemo (3). Iz tvrdnje (3) slijedi uniformna
neprekidnost singularnih brojeva.
PROPOZICIJA 4.43 Ako je A 0 i f : (A) [0, ) rastuca funkcija
onda je f F[A], f (A) 0 i vrijedi
(1) s (f (A)) = f (s
1
(A)) e
1
+ + f (s
n
(A)) e
n
, n = dimX
(2) |f (A)| = f (|A|) = (f (A)) = f ( (A))
Dokaz Po spektralnom teoremu je [A[ = A =
n
k=1
s
k
(A) P
k
pa je f (A) =
n
k=1
f (s
k
(A)) P
k
PROPOZICIJA 4.44 Ako je A 0 i f : (A) [0, ) opadajuca funk-
cija onda je f F[A], f (A) 0 i vrijedi
(1) s (f (A)) = f (s
n
(A)) e
1
+ + f (s
1
(A)) e
n
, n = dimX
(2) |f (A)| = f (s
n
(A)) = (f (A))
(3) Ako je A regularan onda je s(A
1
) =
1
s
n
(A)
e
1
+ +
1
s
1
(A)
e
n
Dokaz (1) i (2) Analogno kao u prethodnoj propoziciji, dok je (3) specijalni
slucaj za f (t) = 1/t, t > 0.
PROPOZICIJA 4.45 Neka je X unitarni prostor dimenzije n i p 1.
Tada vrijedi
(1) |A|
p
= (
n
k=1
s
k
(A)
p
)
1/p
je unitarno invarijantna norma na L(X).
(2) |A|
p
= |s (A) |
p
, p 1, A L(X)
(3) |A| = |A|
= |s (A) |
(4) |A|
p
= (tr [A[
p
)
1/p
(5) |A|
p
= |A|
q
, 1/p + 1/q = 1
(6) [ tr AB[ |A|
p
|B|
q
, 1/p + 1/q = 1
Dokaz (1) Svi aksiomi norme od | |
p
su evidentni osim relacije trokuta.
Relacija trokuta se dokazuje pomocu Teorema 4.41, ali mi necemo navoditi
dokaz. Unitarna invarijantnost slijedi iz Propozicije 4.37. (2) i (3) su evi-
dentni. (4) ([A[
p
) = ([A[)
p
pa je tr [A[
p
=
n
k=1
s
k
(A)
p
tj. |A|
p
p
= tr [A[
p
.
(5) i (6) slijede iz (2) i 3.12.
(1) det [A[ = s
1
(A) s
n
(A) , n = dimX
(2) A je regularan ako i samo ako s
n
(A) ,= 0.
(3) s
n
(A) I [A[ s
1
(A) I
(4) [tr A[ tr [A[ = |A|
1
(5) ns
n
(A) tr [A[ n|A|
(6) Ako je A normalan onda je s
k
(A
m
) = s
k
(A)
m
, m 1, k = 1, . . . , n.
Dokaz (1) i (2) su evidentni. (3) Slijedi iz spektralnog teorema. (4) Ako je
A =
n
k=1
s
k
(A) U
k
onda je [tr A[

n
k=1
s
k
(A) = tr [A[ , zbog [tr U
k
[ 1.
(5) je evidentno. (6) Ako je A normalan onda je [A
m
[ = (A
m
A
m
)
1/2
=
(A
m
A
m
)
1/2
= (A
A)
m/2
= [A[
m
, iz cega slijedi tvrdnja.
DEFINICIJA 4.47 Neka je norma na R
n
za koju vrijedi
(1) (x) = ([x[) , gdje je [x[ = ([x
1
[ , . . . , [x
n
[)
R
n
(2) je invarijantna na permutacije koordinata.
Tada se zove apsolutna norma na R
n
.
TEOREM 4.48 Neka je X unitaran nad K, dimX = n i norma na L(X).
Tada je unitarno invarijantna ako i samo ako postoji apsolutna norma
1
na R
n
tako da je (A) =
1
(s(A)), A L(X).
Dokaz Neka je unitarno invarijantna. Tada je (A) = ([A[) = (A
) =
(U
1
AU
2
), U
1
, U
2
unitarni. Neka je e ortonormirana baza u X. Za A L(X)
postoji unitarni operator U L(X) takav da je U
e
[A[
e
U
e
dijagonalna ma-
trica. Deniramo normu
2
na gl
n
(K) sa
2
(A
e
) = (A). Za nju vrijedi
(A) =
2
(U
e
[A[
e
U
e
) =
2
(s
1
(A)e
1
e
1
+ +s
n
(A)e
n
e
n
) . Sada deniramo
normu
1
na R
n
sa
1
(x) =
2
([x
1
[e
1
e
1
+ +[x
n
[e
n
e
n
) . Tada je
1
ap-
solutna norma i vrijedi
1
(s (A)) = (A) . Obratno, neka je
1
apsolutna
norma na R
n
i (A) =
1
(s (A)) . Tada je unitarno invarijantna i svi aksi-
omi norme su ispunjeni evidentno osim relacije trokuta. Relacija trokuta se
dokazuje koristeci Teorem 4.41, ali mi to necemo provjeravati.
KOROLAR 4.49 U uvjetima prethodnog teorema za svaki A L(X) je
min
BJ
k
(X)
(A B) =
1
(s
k+1
(A) e
k+1
+ +s
n
(A) e
n
)
Dokaz Ako je A =
n
i=1
s
i
(A) U
i
i A
0
=
k
i=1
s
i
(A) U
i
kao u 4.39 onda je
min
BJ
k
(X)
(AB) = (A A
0
) =
1
(s (AA
0
)) pa slijedi tvrdnja.
PRIMJERI 4.50
(1) | |
p
na R
n
je apsolutna norma pa je |A|
p
= |s (A) |
p
unitarno invari-
jantna norma na L(X) i ona cuva mnozenje, ali ne cuva jedinicu za p ,= ,
zbog |I|
p
= n
1/p
, n = dimX.
(2) Neka je
k
apsolutna norma na R
n
denirana sa

k
(x) = max
i
1
<<i
k
([x
i
1
[ + +[x
i
k
[) , k = 1, . . . , n
Tada je norma
k
(A) =
k
(s(A)) = s
1
(A) + +s
k
(A) unitarno invarijantna
i zovemo je k-ta Ky Fanova norma na L(X). Specijalno je
1
(A) = |A| i
n
(A) = |A|
1
, n = dimX.
(3) Ako je (A) =
1
(s (A)) unitarno invarijantna norma na L(X) onda je
udaljenost u normi od A L(X) do skupa svih singularnih operatora iz
L(X) jednaka s
n
(A)
1
(e
n
), n = dimX.
(4) Ako je unitarno invarijantna norma na L(X) onda je i dualna norma
unitarno invarijantna.
(5) Neka je X unitaran nad K, dimX = n, E X podprostor i A L(X).
Tada za svaki k = 1, . . . , n vrijedi formula
s
k
(A) = inf
dimE=nk+1
sup
0=xE
|Ax| / |x| = sup
dimE=k
inf
0=xE
|Ax| / |x|
PROPOZICIJA 4.51 Neka je unitarno invarijantna norma na L(X).
Tada cuva mnozenje ako i samo ako je |A| (A), A L(X).
Dokaz Neka je (A) =
1
(s (A)) kao u Teoremu 4.48. Ako cuva mnozenje
onda je |A|
2
= |A
A| = (A
A) (A
A) (A
)(A) = (A)
2
, pa je
|A| (A), A L(X). Obratno, ako vrijedi |A| (A), A L(X) onda
je (AB) =
1
(s (AB))
1
(|A| s (B)) = |A| (B) (A)(B) pa cuva
mnozenje.
DEFINICIJA 4.52 Neka je X algebra nad K. Ako je zadano preslikavanje
: X X, x x
, x X, takvo da vrijedi:
(1) (x + y)
= x
+ y
, x, y X
(2) (x)
= x
, K, x X
(3) (xy)
= y
, x, y X
(4) (x
= x, x X
onda se ovo preslikavanje zove involucija na X, a uredeni par (X, ) se zove
algebra s involucijom.
DEFINICIJA 4.53 Neka je X Banachova algebra s involucijom. Ako za
svaki x X vrijedi |x
x| = |x|
2
onda se X zove C
-algebra. Normu | |
zovemo C
-norma na X. Takoder kazemo da | | ima C
-svojstvo.
PRIMJERI 4.54
(1) Neka je X unitaran nad K. Tada je L(X) Banachova algebra sa spek-
tralnom normom. Nadalje, L(X) je algebra s involucijom A A
, pa po
C
-svojstvu spektralne norme zakljucujemo da je L(X) C
-algebra.
(2) Ako je A L(X) normalan operator onda su A
i A
-podalgebre
od L(X).
(3) Neka je K K
n
kompaktan i neprazan skup i C(K) Banachova alge-
bra svih neprekidnih funkcija f : K K s normom |f| = max [f(x)[ .
Tada je C(K) C
-algeba s involucijom f
(x) = f(x). Naime |f
f| =
max [f(x)f(x)[ = max [f(x)[
2
= |f|
2
.
(4) Na K
n
uvodimo koordinatno mnozenje xy =
x
i
y
i
e
i
, gdje je x =
x
i
e
i
,
y =
y
i
e
i
K
n
. Tada je K
n
C
-algebra sa normom |x|
= max [x
i
[ i
involucijom x
x
i
e
i
. Ona je komutativna i izomorfna sa C(K), gdje je
K = 1, 2, . . . , n.
(5) Neka je X unitaran prostor, P
1
, . . . , P
k
L(X) projektori, P
i
,= 0,
P
i
P
j
= 0, i ,= j, P
1
+ + P
k
= I. Deniramo E, E
L(L(X)) sa
EA =
k
i=1
P
i
AP
i
, E
A =
k
i=1
P
i
trAP
i
/trP
i
Tada se E i E
zovu uvjetna ocekivanja na L(X) i za njih vrijedi

(a) E je projektor, (EA)
= EA
i EI = I. Slicno vrijedi za E
.
(b) E(AEB) = E((EA)B) = EA EB. Slicno vrijedi za E
.
(c) Ako je A 0 onda je EA 0. Slicno vrijedi za E
.
(d) imE i imE
su C
-podalgebre od L(X).
(e) tr E = (tr P
1
)
2
+ + (tr P
k
)
2
, tr E
= k
(f) imE
je komutativna, dok je imE komutativna ako i samo ako su P

i
ranga 1, za svaki i.
(g) imE = P
1
, . . . , P
k
, imE
= P
1
, . . . , P
k
= KP
1
+ +KP
k
(h) Ako je |A|
E
= |E(A
A)|
1/2
i |A|
E
= |E
(A
A)|
1/2
, onda su ||
E
i
||
E
norme na L(X).
(i) |EA|
E
= |EA| , |E
A|
E
= |E
A| , za svaki A
(j) Restrikcija od ||
E
na imE je jednaka spektralnoj normi na imE.
Slicno vrijedi za E
.
(k) EA
EA E(A
A), (Kadison-Schwartzova nejednakost)

Slicno vrijedi za E
.
Poglavlje 5
Klasicne linearne grupe
5.1 Topoloske grupe
DEFINICIJA 5.1 Neka je G grupa i Hausdorov topoloski prostor. Kazemo
da je G topoloska grupa ako su operacije mnozenja (x, y) xy i inverti-
ranja x x
1
neprekidne.
PROPOZICIJA 5.2 Neka je G topoloska grupa i a G. Tada su preslika-
vanja x ax, x xa i x x
1
homeomorzmi od G.
Dokaz Ova preslikavanja su bijekcije, njihovi inverzi su dani sa x a
1
x,
x xa
1
i x x
1
, a neprekidnost slijedi iz denicije.
DEFINICIJA 5.3 Neka su G
1
i G
2
topoloske grupe i : G
1
G
2
. Kazemo
da je homomorzam topoloskih grupa ako je homomorzam gru-
pa i neprekidno preslikavanje. Kazemo da je izomorzam topoloskih
grupa ako je izomorzam grupa i homeomorzam. Analogno se denira
endomorzam, odnosno automorzam topoloske grupe G.
PRIMJERI 5.4
(1) Svaka grupa je topoloska grupa uz diskretnu topologiju. Ovaj slucaj
nije narocito zanimljiv, osim za prebrojive ili konacne grupe.
(2) Ako su G
1
i G
2
topoloske grupe onda je G
1
G
2
takoder topoloska grupa
uz produktnu topologiju.
(3) (R, +) i (C, +) su topoloske grupe. Ako je R
= R0 i C
= C0
onda su (R
, ) i (C
, ) topoloske grupe.
(4) Neka je G topoloska grupa i H podgrupa od G. Tada je H topoloska
grupa uz relativnu topologiju i zovemo je topoloska podgrupa od G.
61
POGLAVLJE 5. KLASI
CNE LINEARNE GRUPE 62

(5) Neka je G topoloska grupa, H zatvorena normalna podgrupa od G
i : G G/H kanonski epimorzam tj. (g) = gH, g G. Tada je
G/H topoloska grupa uz kvocijentnu topologiju, a je epimorzam
topoloskih grupa.
(6) Neka je X normirani prostor nad Kdimenzije n. Tada je (X, +) topoloska
grupa izomorfna topoloskoj grupi (K
n
, +).
(7) Opca linearna grupa GL
n
(K) je topoloska grupa. Naime, ako su A = [a
ij
]
i B = [b
ij
] iz GL
n
(K) i C = AB = [c
ij
] onda je c
ij
=
k
a
ik
b
kj
polinom
po a
ij
i b
ij
, i, j = 1, . . . , n, pa je, naravno, neprekidna funkcija. Nadalje,
A
1
= [d
ij
], gdje je d
ij
racionalna funkcija od a
ij
, i, j = 1, . . . , n, sto znaci
da je d
ij
neprekidna funkcija, za svaki i, j.
(8) Sve grupe denirane u Uvodu su topoloske grupe.
(9) Neka je X normirani prostor nad K dimenzije n i G grupa svih regularnih
operatora iz L(X). Tada je G topoloska grupa izomorfna sa GL
n
(K).
DEFINICIJA 5.5 Neka je M neprazan separabilan topoloski prostor i n
prirodni broj. Ako svaka tocka iz M ima otvorenu okolinu homeomorfnu sa
R
n
onda se M zove topoloska mnogostrukost ili krace mnogostrukost,
a broj n se zove dimenzija od M i pisemo dimM = n.
Ako je M konacan ili prebrojiv diskretni topoloski prostor onda M zovemo
mnogostrukost dimenzije 0 i pisemo dimM = 0.
LEMA 5.6 Neka je G zatvorena podgrupa od GL
n
(K) i
g = A gl
n
(K); exp tA G, t R
Tada je g Liejeva algebra nad R i zovemo je Liejeva algebra grupe G.
Dokaz Ako je A G i R onda iz denicije od g slijedi A G. Neka
su A, B g, t R, k N i L
k
(t) = (exp
t
k
A exp
t
k
B)
k
. Tada je L
k
(t) G i
vrijedi L
k
(t) = (I+
t
k
(A+B)+
()
k
2
+)
k
exp t(A+B), pa zbog zatvorenosti
od G slijedi exp t(A + B) G, sto po deniciji od g znaci da je A + B g.
Dakle, g je vektorski prostor nad R. Neka je
N
k
(t) = (exp
t
k
A exp
t
k
B exp
t
k
A exp
t
k
B)
k
2
, k 1
Tada je N
k
(t) G i N
k
(t) = (I +
t
2
k
2
[A, B] +
()
k
3
+ )
k
2
exp t
2
[A, B], pa
ponovo zbog zatvorenosti od G slijedi exp t
2
[A, B] G, sto po deniciji od g
znaci [A, B] g. Dakle, g je zatvorena na komutator [A, B] = AB BA pa
zakljucujemo da je g Liejeva algebra nad R. Zamijetimo da je g gl
n
(K) i
da g ne mora biti Liejeva algebra nad K, kao npr. za G = U(n).
POGLAVLJE 5. KLASI

TEOREM 5.7 Neka je G zatvorena podgrupa od GL
n
(K), g Liejeva algebra
od G i m = dimg. Tada je G mnogostrukost dimenzije m.
Dokaz Liejeva algebra g je homeomorfna sa R
m
, kao vektorski prostor. Svaki
otvoreni disk u R
n
je homeomorfan sa R
n
. Neka je D = A g; |A| < ,
> 0. Ako je A D onda je B = exp A G i |B I| < , za neki > 0.
Za dovoljno mali je U = exp D okolina od I G i na U je deniran log,
inverz od exp . Dakle, U je homeomorfan sa D, a D je homeomorfan sa R
m
pa je i U homeomorfan sa R
m
. Neka je sada B G proizvoljan. Tada je
BU = BT; T U okolina od B koja je homeomorfna sa R
m
.
TEOREM 5.8 Neka su G i H zatvorene podgrupe od GL
n
(K) i H G.
Tada je kvocijentni topoloski prostor G/H = gH; g G topoloska mnogos-
trukost i vrijedi dimG/H = dimGdimH.
Mnogostrukost ovog oblika se zove homogeni prostor.
Dokaz Prvo zamijetimo da G/H ne mora biti grupa. G/H je grupa ako i
samo ako je H normalna podgrupa od G. Neka je : G G/H kanonski
epimorzam tj. (g) = gH. Tada je neprekidan i otvoren. Neka su g i h
Liejeve algebre od G i H. Tada je h Liejeva podalgebra od g i g = h + h
,
gdje je h
= A g; (A[B) = 0, B h vektorski podprostor od g. Neka je

dimg = m, dimh = k i D i U = exp D kao u dokazu prethodnog teorema.
Stavimo D
= D h
i U
= exp D
. Tada je U
homeomorfan sa D
, a D
sa h
pa je D
homeomorfan sa R
mk
. Nadalje, (U
) = U
H je otvorena
okolina od (I). Ako je g G i V = gU
H onda je V otvorena okolina od

gH i V je homeomorfna sa R
mk
.
DEFINICIJA 5.9 Neka je G grupa i X neprazan skup. Ako je zadana
operacija : GX X takva da vrijedi
(1) g
1
(g
2
x) = (g
1
g
2
) x, g
1
, g
2
G, x X
(2) e x = x, x X, gdje je e jedinica u G
onda kazemo da G djeluje na X, a operaciju zovemo djelovanje. Ako je
G topoloska grupa, X topoloski prostor i (g, x) g x neprekidno preslika-
vanje onda kazemo da G djeluje neprekidno na X. Kazemo da G djeluje
tranzitivno na X ako za svaki x, y X postoji g G takav da je y = g x.
Skup G x = g x; g G se zove orbita od x X. Skup svih orbita
oznacavamo sa X/G.
PROPOZICIJA 5.10 Neka G djeluje na X. Tada vrijedi
(1) x g x je bijekcija na X, za svaki g G. Ako G djeluje neprekidno
onda je ovo homeomorzam od X.
POGLAVLJE 5. KLASI

(2) G
x
= g G; gx = x je podgrupa od G, za svaki x X, i zovemo je
stabilizator od x ili izotropna podgrupa od x. Ako G djeluje neprekidno
na X onda je G
x
zatvorena podgrupa u G.
(3) Ako G djeluje tranzitivno na X onda je X/G jednoclan skup.
(4) gG
x
g
1
= G
gx
, g G, x X
(5) G djeluje tranzitivno na svakoj orbiti.
Dokaz Slijedi neposredno iz denicije.
TEOREM 5.11 Neka je G zatvorena podgrupa od GL
n
(K) i X K
m
ne-
prazan skup. Ako G djeluje neprekidno i tranzitivno na X onda je X topo-
loska mnogostrukost homeomorfna sa G/G
x
, x X.
Dokaz Neka je x X i : G/G
x
X deniran sa (gG
x
) = g x. Tada
je neprekidan, surjektivan i otvoren. Ako je (g
1
G
x
) = (g
2
G
x
) onda je
g
1
x = g
2
x pa je (g
1
1
g
2
) x = x tj. g
1
1
g
2
G
x
odnosno g
2
g
1
G
x
sto
znaci g
1
G
x
= g
2
G
x
pa zakljucujemo da je jos i injektivan.
PRIMJERI 5.12
(1) Ako G djeluje na X onda i svaka njezina podgrupa takoder djeluje na
X. Grupa G djeluje na samoj sebi tranzitivno sa g x = gx.
(2) Grupa G djeluje na samoj sebi sa g h = ghg
1
. Ovo djelovanje se zove
konjugiranje.
(3) Grupa GL
n
(K) djeluje neprekidno na K
n
sa A x = Ax. Djelovanje ima
samo dvije orbite 0 i K
n
0.
(4) Grupa GL
n
(K) djeluje neprekidno na gl
n
(K) sa A B = ABA
1
. Ovo
djelovanje nije tranzitivno. Matrice B
1
i B
2
su u istoj orbiti ako i samo
ako su slicne. Svaka orbita je homogeni prostor i vrijedi dimGL
n
(K) B =
dimGL
n
(K) dimB
. Analogna svojstva vrijede ako GL

n
(K) zamijenimo
grupom G svih regularnih operatora iz L(X), a gl
n
(K) sa L(X).
(5) Grupa O(n) djeluje neprekidno na gl
n
(R) sa U B = UBU
. Djelovanje
nije tranzitivno. Matrice B
1
i B
2
su u istoj orbiti ako i samo ako su ortogo-
nalno ekvivalentne. Analogna svojstva vrijede ako O(n) zamijenimo sa U(n),
a gl
n
(R) sa gl
n
(C). Orbite O(n) B i U(n) B su kompaktni prostori.
(6) Neka je V (n, k), 1 k n, skup svih realnih nk matrica s ortonormi-
ranim stupcima. Tada se V (n, k) zove realna Stiefelova mnogostrukost.
Grupa O(n) djeluje neprekidno i tranzitivno na V (n, k) sa U V = UV. Ako
je V V (n, k) onda je stabilizator od V izomorfan sa O(n k). Naime
O(n)
V
0
=
__
I
k
0
0 W
_
; W O(n k)
_
, V
0
=
_
I
k
0
_
POGLAVLJE 5. KLASI

pa je V (n, k) homogeni prostor homeomorfan sa O(n)/O(n k) i vrije-
di dimV (n, k) =
_
n
2
_

_
nk
2
_
= k(n k) +
_
k
2
_
. V (n, k) je kompaktna
zbog kompaktnosti od O(n). V (n, n 1) je homeomorfna sa SO(n). Na-
ime, ako je V V (n, n1) matrica s ortonormiranim stupcima u
1
, . . . , u
n1
onda im dodamo vektor u
n
takav da je (u
1
, . . . , u
n
) ortonormirana baza i
det[u
1
, . . . , u
n
] = 1. Tada je [u
1
, . . . , u
n
] SO(n). Inverz ovog preslikava-
nja je izbacivanje posljednjeg stupca. Zamijetimo da je SO(n) povezan
prostor. Naime, SO(n) je slika surjektivnog i neprekidnog preslikavanja
exp : so(n) SO(n).
V (n, k), 1 k n 1, se dobije iz V (n, n 1) izbacivanjem nekih
stupaca, sto znaci da je V (n, k) neprekidna slika povezanog i kompaktnog
prostora V (n, n 1), pa zakljucujemo da je V (n, k), 1 k n 1, povezan
i kompaktan homogeni prostor.
V (n, n) = O(n) je kompaktna, ali nije povezana. Ona ima dvije kompo-
nente: SO(n) i O(n)SO(n).
(7) Neka je V (n, k), 1 k n, skup svih kompleksnih n k matrica s
ortonormiranim stupcima. Tada se V (n, k) zove kompleksna Stiefelova
mnogostrukost. Grupa U(n) djeluje neprekidno i tranzitivno na V (n, k) sa
U V = UV. Slicno kao u (6) zakljucujemo da vrijedi:
(a) V (n, k) je homogeni prostor homeomorfan sa U(n)/U(n k).
(b) dimV (n, k) = n
2
(n k)
2
= 2k(n k) + k
2
(c) V (n, k) je kompaktna i povezana za svaki n i k.
5.2 Grassmannove mnogostrukosti
DEFINICIJA 5.13 Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n i G
k
(X)
skup svih projektora iz L(X) ranga k, k = 1, . . . , n. Tada se G
k
(X) zove k-ti
Grassmannian od X ili k-ta Grassmannova mnogostrukost od X, a
G(X) = G
0
(X) G
1
(X) G
n
(X) se zove Grassmannian od X. G
1
(X)
se takoder zove projektivni prostor od X.
Skup svih parcijalnih izometrija iz L(X) ranga k oznacavamo sa I
k
(X),
dok skup svih parcijalnih izometrija iz L(X) oznacavamo sa I(X). Evidentno
je I(X) = I
0
(X)I
1
(X)I
n
(X). Zamijetimo da je G
0
(X) = I
0
(X) = 0,
G
n
(X) = I i G
k
(X) I
k
(X), za svaki k.
TEOREM 5.14 Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n.
(1) Ako je K = R onda je G
k
(X) kompaktan i povezan homogeni prostor
dimenzije k(n k) homeomorfan sa O(n)/O(k) O(n k).
(2) Ako je K = C onda je G
k
(X) kompaktan i povezan homogeni prostor
dimenzije 2k(n k) homeomorfan sa U(n)/U(k) U(n k).
Nadalje, u oba slucaja je G
k
(X) homeomorfan sa G
nk
(X), za svaki k.
POGLAVLJE 5. KLASI

Dokaz Tvrdnju je dovoljno dokazati za slucaj X = K
n
i 1 k n 1.
Neka je K = R. Grupa O(n) djeluje na G
k
(X) neprekidno i tranzitivno sa
U P = UPU
. Stabilizator od P G
k
(X) je izomorfan sa O(k) O(nk).
Naime
O(n)
P
0
=
__
U
1
0
0 U
2
_
; U
1
O(k), U
2
O(n k)
_
, P
0
=
_
I
k
0
0 0
_
sto znaci da je G
k
(X) homogeni prostor dimenzije k(n k). Kompaktnost
od G
k
(X) slijedi iz kompaktnosti od O(n). Dokazimo da je G
k
(X) povezan.
Deniramo p : V (n, k) G
k
(X), 1 k n 1, sa p(U) = UU
. Tada
je p neprekidno i surjektivno preslikavanje pa zbog povezanosti od V (n, k)
zakljucujemo da je G
k
(X) povezan. Tvrdnje za K = C dokazujemo na ana-
logan nacin, dok kompaktnost i povezanost od G
k
(X), u ovo slucaju, slijede
iz kompaktnosti i povezanosti od U(n). Nadalje, preslikavanje P I P je
homeomorzam izmedu G
k
(X) i G
nk
(X), za svaki k.
DEFINICIJA 5.15 Neka je X euklidski prostor nad K.
(1) Ako su P, Q G
k
(X), k 1, i
m
= arccos s
m
(PQ), m = 1, . . . , k,
onda se
1
, . . . ,
m
zovu kutovi izmedu P i Q ili kutovi izmedu ravnina
imP i imQ.
(2) Ako su P, Q G(X) onda sa P Q oznacavamo projektor na ravninu
imP imQ, a sa P Q projektor na ravninu imP + imQ.
PROPOZICIJA 5.16 Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n i
P, Q G(X). Tada vrijedi
(1) |P Q| 1
(2) Ako je tr P ,= tr Q onda je |P Q| = 1.
(3) |P Q| = sin
k
, P, Q G
k
(X), 1 k n 1
Dokaz (1) Iz P Q = P(I Q) (I P)Q dobijemo |(P Q)x|
2
=
|P(I Q)x|
2
+ |(I P)Qx|
2
|(I Q)x|
2
+ |Qx|
2
= |x|
2
tj. vrijedi
|(P Q)x| |x|, x X, pa je |P Q| 1. (2) Ako je tr P < tr Q onda
postoji x X, x ,= 0, takav da je Px = 0 i Qx = x pa za ovaj x imamo
|(P Q)x| = |x| iz cega slijedi |P Q| 1. Tvrdnja sada slijedi iz (1). (3)
Buduci da je spektar (P Q) sadrzan u skupu 0, sin
1
, . . . , sin
k
,
gdje su
1
, . . . ,
k
kutovi izmedu P i Q, dobijemo |P Q| = (P Q) =
max
m
sin
m
= sin
k
.
PROPOZICIJA 5.17 Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n. Ta-
da je G(X) resetka s parcijalnim uredajem i operacijama minimuma i
maksimuma . Minimalni element ove resetke je 0, a maksimalni I. Nadalje,
i su komutativne i asocijativne operacije i za svaki P, Q G(X) vrijedi
POGLAVLJE 5. KLASI

(1) P Q = lim(PQ)
m
(2) P Q = I (I P) (I Q)
(3) P Q = I (I P) (I Q)
Dokaz Resetka je parcijalno ureden skup (X, ) u kojem svaka dva elementa
x, y X imaju minimum x y i maksimum x y. Dakle, prva tvrdnja je
evidentna. (1) Zamijetimo da je lim(PQ)
m
= lim(PQP)
m
i ovaj limes postoji
zbog 0 PQP I. Oznacimo ga sa E. Neka je e ortonormirana baza u X
u kojoj se PQP dijagonalizira. Tada matrica (PQP)
e
ima na dijagonali
s
k
(PQP) = s
k
(PQ)
2
, k = 1, . . . , n. Buduci da je 0 s
k
(PQ) 1 dobijemo
s
k
(PQ)
m
0 za s
k
(PQ) < 1 i s
k
(PQ)
m
1 za s
k
(PQ) = 1. Dakle, matrica
E
e
ima na dijagonali onoliko jedinica koliko je singularnih brojeva s
k
(PQ)
jednako 1, a njih ima r, gdje je r = dim(imP imQ), sto znaci da je E
projektor na imP imQ. Tvrdnja (2) slijedi iz (1), a (3) iz (2).
PRIMJERI 5.18 Neka je X euklidski prostor nad K i P i Q projektori iz
L(X). Tada imamo
(1) Sljedece tvrdnje su ekvivalentne
(a) P Q (e) imP imQ
(b) |Px| |Qx|, x X (f) P Q = P
(c) PQ = P (g) P Q = Q
(d) QP = P
(2) Ako P i Q komutiraju onda je P Q = PQ, P Q = P +QPQ
(3) Vrijede sljedece tvrdnje
(a) P Q = 0 ako i samo ako |PQ| < 1
(b) P Q = I ako i samo ako |(I P)(I Q)| < 1
(c) P QP Q = (I P) (I Q) (I P) (I Q)
(d) P Q = (P P Q) (QP Q) + P Q
(4) Ako je P Q = 0 onda je
P Q = P +Q(I P)QP(I QP)
1
(I Q)PQ(I PQ)
1
Specijalno, ako je bar jedan od njih ranga 1 onda je
P Q = P + Q
(I P)QP + (I Q)PQ
1 tr PQ
a ako su oba ranga 1 onda je
P Q =
(P Q)
2
1 tr PQ
=
(P Q)
2
|P Q|
2
=
[P Q[
|P Q|
POGLAVLJE 5. KLASI

(5) Ako su a, b X onda je udaljenost izmedu ravnina
1
= a + imP i
2
= b + imQ dana formulom
d(
1
,
2
) = d(a b, imP + imQ) = |(I P Q)(a b)|
dok je udaljenost izmedu ravnina
3
= a + ker P i
4
= b + ker Q dana sa
d(
3
,
4
) = |(P Q)(a b)|
(6) Ako su P, Q G
k
(X) i 1 k n 1, dimX = n, onda vrijedi
(a) |P +Q| = 1 +|PQ|
(b) |PQQP| 1/2
(c) |PQ +QP| = |PQ|(1 +|PQ|)
(d) |PQP QPQ| 2
3/9
(e) |PQP +QPQ| = |PQ|
2
(1 +|PQ|)
(f) |P +PQP| = 1 +|PQ|
2
(7) Neka je dimX = 2n i P, Q G
n
(X) projektori ranga n za koje vrijedi
P Q = 0 i P Q = I. Nadalje, neka su
1
, . . . ,
n
kutavi izmedu P i
Q, pri cemu je 0 <
k
< /2, za svaki k. Tada za operatore S = P Q,
C = P + QI vrijedi
(a) SC = [P, Q] = PQQP
(b) SC + CS = 0, S
2
+C
2
= I
(c) S, C, SC, I C su regularni operatori.
(d) Ako su S = U[S[ i C = V [C[ polarni rastavi onda je
UV + V U = UC +CU = V S +SV = 0
(e) (S) = sin
1
, . . . , sin
n
, (C) = cos
1
, . . . , cos
n
(f) (SC) = i sin

1
cos
1
, . . . , i sin
n
cos
n
(g) Operator = (IC)(I+C)

1
je strogo pozitivan i zove se modularni
operator. On denira jednoparametarsku grupu
it
; t R unitarnih
operatora, gdje je
it
= (I C)
it
(I +C)
it
= exp(it log ).
TEOREM 5.19 Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n.
Ako je K = R onda vrijedi
(1) I
k
(X) je kompaktan homogeni prostor homeomorfan sa
O(n) O(n)/O(k) O(n k) O(n k)
(2) dimI
k
(X) = 2k(n k) +
_
k
2
_
(3) I
k
(X) je povezan za k ,= n.
Ako je K = C onda vrijedi
(4) I
k
(X) je kompaktan i povezan homogeni prostor homeomorfan sa
U(n) U(n)/U(k) U(n k) U(n k)
(5) dimI
k
(X) = 4k(n k) +k
2
POGLAVLJE 5. KLASI

n
i 1 k n1. Neka
je K = R. Grupa O(n) O(n) djeluje na I
k
(X) neprekidno i tranzitivno sa
(U
1
, U
2
) V = U
1
V U
2
. Stabilizator od V I
k
(X) je izomorfan sa O(k)
O(n k) O(n k). Naime, O(n) O(n)
V
0
je jednak
_
(
_
U 0
0 U
1
_
,
_
U 0
0 U
2
_
); U O(k), U
1
, U
2
O(n k)
_
, V
0
=
_
I
k
0
0 0
_
sto znaci da je I
k
(X) homogeni prostor dimenzije 2k(nk) +
_
k
2
_
. Kompakt-
nost od I
k
(X) slijedi iz kompaktnosti od O(n) O(n). Dokazimo da je I
k
(X)
povezan. Deniramo p : V (n, k) V (n, k) I
k
(X), 1 k n 1, sa
p(V
1
, V
2
) = V
1
V
2
. Tada je p neprekidno i surjektivno preslikavanje pa zbog
povezanosti od V (n, k) zakljucujemo da je I
k
(X) povezan. I
n
(X) = O(n)
nije povezan. Tvrdnje za K = C dokazujemo na analogan nacin, dok kom-
paktnost i povezanost od I
k
(X) slijedi iz kompaktnosti i povezanosti od
U(n) U(n).
PRIMJERI 5.20
(1) Sve simetricne matrice iz gl
n
(R) cine vektorski prostor nad R dimenzije
m =
_
n+1
2
_
. Sve strogo pozitivne matrice iz GL
n
(R) cine otvoren skup u ovom
prostoru. Dakle, sve strogo pozitivne matrice iz GL
n
(R) cine mnogostrukost
dimenzije m =
_
n+1
2
_
. Ova mnogostrukost je povezana i nije kompaktna. Ako
je A GL
n
(R) i A = U[A[ polarni rastav od A, onda je U O(n) i [A[ > 0
pa je GL
n
(R) homeomorfna (ali nije izomorfna!) produktu mnogostrukosti
O(n) R
m
, m =
_
n+1
2
_
. Homeomorzam je deniran polarnim rastavom.
Zamijetimo da GL
n
(R) nije povezana buduci da O(n) nije povezana.
(2) Slicno kao u (1) zakljucujemo da je GL
n
(C) homeomorfna (ali nije izo-
morfna!) produktu mnogostrukosti U(n) R
n
2
pa je GL
n
(C) povezana, kao
produkt dviju povezanih mnogostrukosti.
(3) Neka je V
(n, k), 1 k n, skup svih realnih nk matrica s nezavisnim

stupcima. Tada se V
(n, k) zove realna opca Stiefelova mnogostrukost.

Grupa GL
n
(R) djeluje na V
(n, k) neprekidno i tranzitivno sa A V = AV.

Stabilizator od V V
(n, k) je izomorfan sa
GL
n
(R)
V
0
=
__
I
k

0 A
_
; A GL
nk
(R)
_
, V
0
=
_
I
k
0
_
sto znaci da je V
(n, k) homogeni prostor dimenzije n

2
n(n k) = nk.
Zamijetimo da V
(n, k) nije kompaktna i da V
(n, n) = GL
n
(R) ima dvije
komponente. Buduci da je SL
n
(R) povezana i da se svaki V V
(n, k),
1 k n 1, moze dobiti izbacivanjem nekih stupaca iz A SL
n
(R)
zakljucujemo da je V
(n, k) povezana za 1 k n 1.
POGLAVLJE 5. KLASI

Ako je V V
(n, k) i A = V
V onda je A GL
k
(R) i A > 0. Nadalje,
ako je U = V A
1/2
onda je U
U = I tj. U V (n, k). Dakle, svaki V iz

V
(n, k) se moze napisati, na jedinstven nacin, u obliku V = U[V [, gdje je

[V [ = (V
V )
1/2
i U = V [V [
1
. Ovaj rastav zovemo polarni rastav od V.
Polarni rastav denira homeomorzam od V
(n, k) i V (n, k)R

m
, m =
_
k+1
2
_
.
Neka je V
(n, k), 1 k n, skup svih kompleksnih n k matrica s

nezavisnim stupcima. Tada se V
(n, k) zove kompleksna opca Stiefelova

mnogostrukost. Slicno kao u realnom slucaju zakljucujemo da je V
(n, k)
homogeni prostor dimenzije 2nk. On je povezan i nije kompaktan. Analogno
kao prije deniramo polarni rastav V = U[V [ od V V
(n, k), pa je V
(n, k)
homeomorfan sa V (n, k) R
k
2
.
(4) Grupa GL
n
(R) je homeomorfna (ali nije izomorfna!) produktu R

SL
n
(R). Naime, ako je A = [a
1
, . . . , a
n
] GL
n
(R) i = det A onda je
B = [
1
a
1
, a
2
, . . . , a
n
] SL
n
(R) pa je preslikavanje A (, B) homeomor-
zam. Njegov inverz je (, B) [b
1
, b
2
, . . . , b
n
], za B = [b
1
, . . . , b
n
]. Ovaj
homeomorzam ne cuva mnozenje matrica tj. nije izomorzam. Na slican
nacin je GL
n
(C) homeomorfna (ali ne izomorfna!) produktu C
SL
n
(C).
(5) Grupa U(n) je homeomorfna (ali ne izomorfna!) produktu U(1) SU(n)
sto se provjeri kao u (4), pri cemu je U(1) = z C; [z[ = 1 kruznica.
Na slican nacin je grupa O(n) homeomorfna (ali ne izomorfna!) produktu
O(1) SO(n), gdje je O(1) = 1, 1 grupa od 2 elementa.
TEOREM 5.21 Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n i M
k
(X)
skup svih operatora iz L(X) ranga k.
Ako je K = R onda vrijedi
(1) M
k
(X) je homogeni prostor dimenzije 2k(n k) +k
2
.
(2) M
k
(X) je povezan za k ,= n i nije kompaktan za k ,= 0.
Ako je K = C onda vrijedi
(3) M
k
(X) je homogeni prostor dimenzije 4k(n k) + 2k
2
.
(4) M
k
(X) je povezan i nije kompaktan za k ,= 0.
n
i 1 k n 1.
Neka je K = R. Grupa GL
n
(R) GL
n
(R) djeluje neprekidno i tranzitivno na
M
k
(X) sa (A
1
, A
2
) B = A
1
BA
1
2
. Stabilizator od B
0
=
_
I
k
0
0 0
_
je dan sa
_
(
_
A
0 A
1
_
,
_
A 0
A
2
_
); A GL
k
(R), A
1
, A
2
GL
nk
(R)
_
pa je M
k
(X) homogeni prostor dimenzije 2k(n k) + k
2
. Deniramo pres-
likavanje p : V
(n, k) V
(n, k) M
k
(X) sa p(V
1
, V
2
) = V
1
V
2
. Tada je p
POGLAVLJE 5. KLASI

neprekidno i surjektivno preslikavanje pa je M
k
(X) povezan kao slika pove-
zanog prostora V
(n, k) V
(n, k), 1 k n 1.
Zamijetimo da je M
0
(X) = 0 i M
n
(X) = GL
n
(R) sto znaci da M
n
(X)
nije povezan. Nadalje, M
k
(X), k 1, nije kompaktan buduci da nije ogra-
nicen: ako je A M
k
(X) i t R
onda je tA M
k
(X).
Tvrdnje za K = C se dokazuju analogno. Povezanost od M
k
(X) slijedi iz
povezanosti od GL
n
(C).
PRIMJERI 5.22
(1) Neka je P G
k
(K
n
) i (u
1
, . . . , u
k
) ortonormirana baza u imP. Tada
je P = u
1
u
1
+ + u
k
u
k
, gdje je ab
matrica ranga 1, za a, b K
n
0.
Ako stavimo V = [u
1
, . . . , u
k
] onda je V V (n, k) (odnosno V V (n, k))
i P = V V
. Prema tome preslikavanje p : V (n, k) G

k
(R
n
) (odnosno
p : V (n, k) G
k
(C
n
)), p(V ) = V V
, je neprekidno i surjektivno. Nadalje,

p
1
(p(V )) = V O(n), za K = R, i p
1
(p(V )) = V U(n), za K = C, pa je
(a) dimV (n, k) = dimG
k
(R
n
) + dimO(k).
(b) dimV (n, k) = dimG
k
(C
n
) + dimU(k).
Grupa O(k) djeluje na V (n, k) sa U V = V U
, 1 k n. Djelovanje
je neprekidno i nije tranzitivno za k < n. Prostor orbita V (n, k)/O(k) je
homeomorfan sa G
k
(R
n
). Analogna tvrdnja vrijedi za U(k) i V (n, k).
(2) Neka je U I
k
(K
n
), (u
1
, . . . , u
k
) ortonormirana baza u imU, (v
1
, . . . , v
k
)
ortonormirana baza u imU
i Uv
i
= u
i
, i = 1, . . . , k. Tada je U = u
1
v
1
+
+u
k
v
k
suma parcijalnih izometrija ranga 1. Ako stavimo U
1
= [u
1
, . . . , u
k
]
i U
2
= [v
1
, . . . , v
k
] onda su U
1
, U
2
V (n, k) (odnosno U
1
, U
2
V (n, k)) i
U = U
1
U
2
. Dakle, preslikavanje p : V (n, k) V (n, k) I
k
(R
n
) (odnosno p :
V (n, k) V (n, k) I
k
(C
n
)), p(U
1
, U
2
) = U
1
U
2
je neprekidno i surjektivno.
(3) Neka su a
1
, . . . , a
k
i b
1
, . . . , b
k
nezavisni u K
n
i A = a
1
b
1
+ +a
k
b
k
.
Tada je A M
k
(K
n
) operator ranga k, k = 1, . . . , n, i svaki operator ranga
k ima ovaj oblik. Ako stavimo U
1
= [a
1
, . . . , a
k
] i U
2
= [b
1
, . . . , b
k
] onda su
U
1
i U
2
iz opce Stiefelove mnogostrukosti i vrijedi A = U
1
U
2
.
TEOREM 5.23 Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n i M
+
k
(X)
skup svih pozitivnih operatora iz L(X) ranga k. Tada je M
+
k
(X) homogeni
prostor i vrijedi
(1) dimM
+
k
(X) = k(n k) +
_
k+1
2
_
, za K = R
(2) dimM
+
k
(X) = 2k(n k) +k
2
, za K = C
(3) M
+
k
(X) je povezan i nije kompaktan za k ,= 0.
(4) M
+
n
(X) je homeomorfan sa R
m
, m =
_
n+1
2
_
, za K = R.
(5) M
+
n
(X) je homeomorfan sa R
n
2
, za K = C.
POGLAVLJE 5. KLASI

n
. Neka je K = R.
Grupa GL
n
(R) djeluje neprekidno i tranzitivno na M
+
k
(X) sa AB = ABA
.
Stabilizator od B
0
M
+
k
(X) je dan sa
__
U
0 A
_
; U O(k), A GL
nk
(R)
_
, B
0
=
_
I
k
0
0 0
_
sto znaci da je M
+
k
(X) homogeni prostor dimenzije n
2
_
k
2
_
n(n k) =
k(nk)+
_
k+1
2
_
. Zamijetimo da je M
+
n
(X) homeomorfan sa R
m
, m =
_
n+1
2
_
, pa
je povezan i nije kompaktan. Ako je 1 k n 1 i p : V
(n, k) M
+
k
(X),
p(V ) = V V
, onda je p neprekidan i surjektivan, sto znaci da je M

+
k
(X)
povezan i nije kompaktan buduci da nije ogranicen. Ako je K = C onda se
tvrdnje dokazuju analogno, dok povezanost od M
+
k
(X) slijedi iz povezanosti
od GL
n
(C). U slucaju k = n je stabilizator od B
0
= I jednak O(n) (odnosno
U(n)) iz cega slijede dvije posljednje tvrdnje.
PRIMJERI 5.24
(1) Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n i G
$
k
(X) skup svih pod-
prostora od X dimenzije k. Tada na G
$
k
(X) postoji jedinstvena struktura
mnogostrukosti takva da je G
$
k
(X) homeomorfan sa G
k
(X). Naime, ako je
Y G
$
k
(X) i P projektor na Y onda je preslikavanje Y P bijekcija od
G
$
k
(X) i G
k
(X). Inverz ovog preslikavanja je P imP. Sada ovom bijekcijom
preselimo strukturu mnogostrukosti sa G
k
(X) na G
$
k
(X).
(2) Neka je : K
n
K
n
, (x) = Ax + a, gdje je A gl
n
(K) i a K
n
.
Tada se zove ano preslikavanje. Ano preslikavanje je bijekcija ako i
samo ako je A GL
n
(K). Skup svih anih preslikavanja : K
n
K
n
oznacavamo sa ga
n
(K), dok skup svih anih bijekcija oznacavamo sa GA
n
(K).
Tada je GA
n
(K) grupa uz kompoziciju i zovemo je opca ana grupa, dok je
ga
n
(K) Liejeva algebra uz komutator i ona je Liejeva algebra od GA
n
(K).
Preslikavanje

_
A a
0 1
_
GL
n+1
(K)
je monomorzam grupa pa zakljucujemo da je GA
n
(K) izomorfna zatvorenoj
podgrupi od GL
n+1
(K). Nadalje, GA
n
(K) je topoloska grupa i mnogostrukost
dimenzije n
2
+ n, za K = R, odnosno 2n
2
+ 2n, za K = C. Analogno kao
za linearne grupe uvodimo podgrupe od GA
n
(K), npr. specijalnu anu
grupu SA
n
(K) = GA
n
(K); det A = 1, ortogonalnu anu grupu
OA(n) = GA
n
(R); AA
= I koju takoder zovemo grupa izometrija

od R
n
, unitarnu anu grupu UA(n) = GA
n
(C); AA
= I koju
takoder zovemo grupa izometrija od C
n
itd.
POGLAVLJE 5. KLASI

Zamijetimo da je GA
n
(K) homeomorfna (ali nije izomorfna!) produktu
GL
n
(K) K
n
, a homeomorzam je dan sa (A, a).
k
(X) skup svih ope-
ratora A L(X) ranga k, za koje vrijedi A
2
= A. Tada se G
k
(X) zove k-ti
opci Grassmannian od X. Vrijede sljedece tvrdnje
(a) Ako je A G
k
(X) onda je A poluprost i slican projektoru.
(b) Grupa G svih regularnih operatora iz L(X) djeluje neprekidno i tran-
zitivno na G
k
(X) sa A P = APA
1
.
(c) Stabilizator od P G
k
(X) je izomorfan sa GL
k
(K) GL
nk
(K).
(d) G
k
(X) je homeomorfan sa GL
n
(K)/GL
k
(K) GL
nk
(K).
(e) dimG
k
(X) = 2k(n k), za K = R
(f) dimG
k
(X) = 4k(n k), za K = C
(g) G
0
(X) = 0, G
n
(X) = I
(h) G
k
(X) je povezan i nije kompaktan za k ,= 0, n.
(i) Preslikavanje P I P je homeomorzam od G
k
(X) i G
nk
(X).
(j) G
k
(X) je homeomorfan sa G
k
(X) R
k(nk)
, za K = R.
(k) G
k
k
(X) R
2k(nk)
, za K = C.
(l) Ako je S = 2P I i : G
k
(X) G
k
(X),
(P) = (I +S
S)
1/2
P(I + S
S)
1/2
onda je (P)
= (P) tj. (G
k
(X)) = G
k
(X). Nadalje, (P) = P, za
P G
k
(X). Preslikavanje zovemo retrakcija.
(4) Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n i M
skup svih operatora

A L(X) za koje vrijedi
A
= i p
A
= p, gdje je
(a) (x) = (x
1
) (x
m
), gdje su
1
, . . . ,
m
R razliciti i m 2.
(b) p(x) = (x
1
)
n
1
(x
m
)
n
m
, n
1
+ +n
m
= n.
Nadalje, neka je M = A M
; A normalan. Tada vrijedi

(c) M
je homeomorfan sa GL
n
(K)/GL
n
1
(K) GL
n
m
(K).
(d) Ako je K = R onda je M kompaktan i povezan homogeni prostor
homeomorfan sa O(n)/O(n
1
) O(n
m
).
(e) Ako je K = C onda je M kompaktan i povezan homogeni prostor
homeomorfan sa U(n)/U(n
1
) U(n
m
).
(5) Neka je X euklidski prostor nad K dimenzije n i M skup svih normalnih
operatora A L(X) za koje vrijedi A
2
= I. Ako je A M onda vrijedi
(a) A je unitaran i hermitski.
(b) Ako je A ,= I onda je
A
(x) = x
2
1
(c) P =
1
2
(I +A) je projektor tj. P G(X)
(d) Ako je M
k
= A M; tr A = 2k n onda je M
k
= 2G
k
(X) I
(e) M
k
je kompaktan i povezan homogeni prostor homeomorfan sa G
k
(X)
(f) M = M
0
M
1
M
n
= 2G(X) I
POGLAVLJE 5. KLASI

a
k
(X) skup svih anih
preslikavanja
P,a
: X X,
P,a
(x) = Px+a, gdje je P G
k
(X) i a ker P.
Tada se G
a
k
(X) zove k-ti ani Grassmannian od X. Preslikavanje
P,a
se
zove ani projektor na ravninu = a + imP. Vrijede sljedece tvrdnje
(a) G
a
k
k
(X) R
nk
, za K = R.
(b) G
a
k
k
(X) R
2(nk)
, za K = C.
pri cemu je homeomorzam, u oba slucaja, zadan sa
P,a
(P, a).
(c) Deniramo preslikavanje : G
a
k
(K
n
) G
k+1
(K
n+1
) sa
(
P,a
) =
1
1 +|a|
2
_
(1 +|a|
2
)P + aa
a
a
1
_
Tada je neprekidno i injektivno, ali nije surjektivno preslikavanje. Nadalje,
(G
a
k
(X)) je otvoren podskup u G
k+1
(K
n+1
) i jednak je skupu svih P iz
G
k+1
(K
n+1
) za koje je (Pe
n+1
[e
n+1
) ,= 0.
5.3 Simplekticke strukture
PROPOZICIJA 5.25 Neka je J konjugiranje na C
n
. Tada vrijedi
(1) Postoji jedinstvena matrica A GL
n
(C) takva da je AA = I i Jz =
Az, za svaki z C
n
.
(2) Ako je A GL
n
(C) i AA = I onda postoji T GL
n
(R) takva da je
A = exp(iT).
(3) Ako je Jz = exp(iT)z, z C
n
, onda je J normalno konjugiranje ako
i samo ako je T simetricna matrica.
Dokaz (1) Svaki antilinearni operator J na C
n
ima oblik J = AJ
0
, gdje je
A GL
n
(C) i J
0
n
tj. J
0
z = z, z C
n
. Sada iz
J
2
= I slijedi AA = I. (2) Neka je A = A
1
+iA
2
GL
n
(C), A
1
, A
2
GL
n
(R).
Tada je relacija AA = I ekvivalentna sa A
1
A
2
= A
2
A
1
i A
2
1
+ A
2
2
= I pa
postoji T GL
n
(R) takva da je A
1
= cos T i A
2
= sin T tj. A = exp(iT).
(3) J je normalno konjugiranje ako i samo ako je (Jz[Jw) = (w[z), za svaki
z, w C
n
, a ovo je ekvivalentno simetricnosti od T.
TEOREM 5.26 Neka je X euklidski prostor nad C dimenzije n, J
(X) skup
svih konjugiranja na X i J(X) skup svih normalnih konjugiranja na X. Tada
vrijedi
(1) J
(X) je povezan homogeni prostor dimenzije n

2
, homeomorfan pros-
toru GL
n
(C)/GL
n
(R).
(2) J(X) je kompaktan i povezan homogeni prostor dimenzije
_
n+1
2
_
, ho-
meomorfan sa U(n)/O(n).
POGLAVLJE 5. KLASI

(3) Ako je n 2 onda J
(X) nije kompaktan.

(4) J
(X) je homeomorfan sa J(X) R

m
, m =
_
n
2
_
.
(5) Ako je n = 1 onda je J
(X) = J(X).
Dokaz Tvrdnje je dovoljno dokazati za X = C
n
. Grupa GL
n
(C) djeluje ne-
prekidno i tranzitivno na J
(X) sa A J = AJA
1
. Stabilizator standardnog
konjugiranja J
0
je jednak GL
n
(R). Povezanost od J
(X) slijedi iz poveza-

nosti od GL
n
(C) pa smo time dokazali (1). Nadalje, grupa U(n) djeluje
neprekidno i tranzitivno na J(X) sa U J = UJU
. Stabilizator standard-
nog konjugiranja J
0
je jednak O(n). Kompaktnost i povezanost od J(X)
slijedi iz kompaktnosti i povezanosti od U(n), pa slijedi (2). Po prethodnoj
propoziciji je J
(X) homeomorfan sa exp iT; T GL

n
(R), a ovaj skup nije
kompaktan, za n 2, buduci da nije ogranicen. Buduci da je GL
n
(C) ho-
meomorfna sa U(n) R
n
2
, a GL
n
(R) sa O(n) R
s
, s =
_
n+1
2
_
, zakljucujemo
da je J
(X) homeomorfan sa J(X) R

n
2
s
. (5) slijedi iz (4).
PROPOZICIJA 5.27 Neka je X vektorski prostor nad R dimenzije 2n i
K
(X) = K L(X); K
2
= I. Ako je K K
(X) i =
1
+ i
2
C
onda deniramo mnozenje s kompleksnim skalarom sljedecom formulom
x = (
1
I +
2
K)x, x X
Tada X postaje vektorski prostor nad C, s ovim mnozenjem sa skalarom, i
oznacavamo ga sa X
K
. Za njega vrijedi dimX
K
= n =
1
2
dimX.
Kazemo da K K
(X) denira kompleksnu strukturu na real-

nom prostoru X, a kompleksni vektorski prostor X
K
zovemo simplekticka
kompleksikacija od X.
Dokaz Za X
K
se neposredno provjere aksiomi vektorskog prostora, pa je
X
K
vektorski prostor nad C. Zamijetimo da su po deniciji X i X
K
jednaki
kao skupovi, operacija zbrajanja je ista u X i u X
K
, a razlikuju se samo
operacije mnozenja sa skalarom. Nadalje, restrikcija na R nove operacije
mnozenja s kompleksnim skalarom je jednaka staroj operaciji mnozenja s
realnim skalarom.
PROPOZICIJA 5.28 Neka je X euklidski prostor nad R dimenzije 2n,
K
(X) i X
K
iz prethodne propozicije i K(X) skup svih normalnih operatora
iz K
(X). Ako je K K(X) onda je formulom

(x[y)
K
= (x[y) + i(x[Ky), x, y X
deniran skalarni produkt na X
K
, pri cemu je (x[x)
K
= (x[x), x X.
POGLAVLJE 5. KLASI

Nadalje, vrijedi
(1) L(X
K
) = A L(X); AK = KA
(2) L
a
(X
K
) = A L(X); AK = KA
(3) L(X) = L
(X
K
) = L(X
K
) + L
a
(X
K
)
(4) J
(X
K
) = J L(X); JK = KJ, J
2
= I
(5) J(X
K
) = J J
(X
K
); (Jx[Jy) = (x[y), x, y X
(6) Restrikcija operacije adjungiranja iz L(X) na L(X
K
) je jednaka ope-
raciji adjungiranja na L(X
K
).
Dokaz Ako je K K(X) onda je K antisimetrican i ortogonalan operator,
(K) = i, i,
K
(x) = x
2
+ 1 i p
K
(x) = (x
2
+ 1)
n
. Aksiomi skalarnog
produkta za (.[.)
K
se provjere neposredno, koristeci antisimetricnost od K.
Neka je A L(X). Tada je A L(X
K
) ako i samo ako je A(i x) = i Ax,
x X, tj. AKx = KAx, x X, pa smo dokazali (1), dok se (2) dokazuje
analogno. Preostale tvrdnje slijede iz (1) i (2).
TEOREM 5.29 Neka je X euklidski prostor nad R dimenzije 2n. Tada je
(1) K
(X) je homogeni prostor dimenzije 2n

2
, homeomorfan homogenom
prostoru GL
2n
(R)/GL
n
(C).
(2) K
(X) nije kompaktan i ima dvije komponente.

(3) K(X) je homogeni prostor dimenzije n(n 1), homeomorfan homo-
genom prostoru O(2n)/U(n).
(4) K(X) je kompaktan i ima dvije komponente.
(5) K
(X) je homeomorfan sa K(X) R

n(n+1)
.
Dokaz Tvrdnju je dovoljno dokazati za X = R
2n
. Grupa GL
2n
(R) djelu-
je neprekidno i tranzitivno na K
(X) sa A K = AKA
1
. Stabilizator je
izomorfan sa GL
n
(C). Naime, stabilizator od K
0
=
_
0 I
I 0
_
je dan sa
GL
2n
(R)
K
0
=
__
A
1
A
2
A
2
A
1
_
; A
1
, A
2
gl
n
(R), det(A
1
+ iA
2
) ,= 0
_
i jednak je (GL
n
(C)), gdje je operator J
0
-dekompleksikacije iz 1.16.
Dakle, K
(X) je homogeni prostor i dimK
(X) = 4n
2
2n
2
= 2n
2
. Ako
je A GL
n
(R) simetricna matrica onda je K =
_
0 A
1
A 0
_
K
(X) i
|K| = max|A|, |A
1
|, sto znaci da |K| moze biti po volji velika, iz cega
slijedi da K
(X) nije kompaktan prostor. Buduci da grupa GL

2n
(R) ima
dvije komponente, a stabilizator je povezan, zakljucujemo da K
(X) takoder
ima dvije komponente.
POGLAVLJE 5. KLASI

Grupa O(2n) djeluje neprekidno i tranzitivno na K(X) sa UK = UKU
.
Stabilizator od K
0
je dan sa
O(2n)
K
0
=
__
U
1
U
2
U
2
U
1
_
; U
1
, U
2
gl
n
(R), U
1
+ iU
2
U(n)
_
i jednak je (U(n)). Dakle, K(X) je homogeni prostor i dimK(X) =
_
2n
2
_
n
2
= n(n 1). Kompaktnost od K(X) slijedi iz kompaktnosti od O(2n).
Buduci da O(2n) ima dvije komponente, a stabilizator U(n) je povezan,
zakljucujemo da K(X) takoder ima dvije komponente. Posljednja tvrdnja
slijedi iz (1) i (3). Ako je n = 1 onda je K(X) = K
0
, K
0
.
PRIMJERI 5.30
(1) Neka je X vektorski prostor nad R neparne dimenzije. Tada je K
(X)
prazan skup tj. ne postoji K L(X) takav da je K
2
= I, sto znaci da na
X nema niti jedne kompleksne strukture.
(2) Neka je : gl
n
(C) gl
2n
(R) operator J
0
-dekompleksikacije
(A
1
+iA
2
) =
_
A
1
A
2
A
2
A
1
_
, K
0
=
_
0 I
I 0
_
, J
0
=
_
I 0
0 I
_
Tada vrijedi
(a) je injektivan i R-linearan.
(b) (AB) = (A)(B), (A
) = (A)
(c) (iI) = K
0
(d) ((A)) = (A) (A)
(e) (f(A)) = f((A)), f R[x]
(f) det (A) = [ det A[
2
(g) ([A[) = [(A)[, |(A)| = |A|, ((A)) = (A)
(h) Ako je X = R
2n
onda je K
0
K(X) i J
0
J(X). Nadalje, vrijedi
L(X
K
0
) =
__
A
1
A
2
A
2
A
1
_
; A
1
, A
2
gl
n
(R)
_
L
a
(X
K
0
) =
__
A
1
A
2
A
2
A
1
_
; A
1
, A
2
gl
n
(R)
_
(3) Neka je Sp(n) skup svih A GL
2n
(R) takvih da je A
K
0
A = K
0
, gdje
je K
0
iz (2). Tada je Sp(n) zatvorena podgrupa od GL
2n
(R) i zovemo je
simplekticka grupa. Vrijede sljedece tvrdnje
(a) Liejeva algebra od Sp(n) je sp(n) = A gl
2n
(R); A
K
0
+K
0
A = 0.
POGLAVLJE 5. KLASI

(b) A sp(n) ako i samo ako je K
0
A simetricna matrica, sto znaci da je
K
0
sp(n) jednak skupu svih simetricnih matrica iz gl
2n
(R).
(c) dimSp(n) = 2n
2
+n
(d) Sp(n) je povezana i nije kompaktna.
(e) (U(n)) = Sp(n) O(2n)
(4) Neka je X euklidski prostor nad R dimenzije 2n, K K(X) i b : XX
R, b(x, y) = (x[Ky). Tada se b zove simplekticka forma na X, a uredeni
par (X, b) se zove simplekticki prostor. Kazemo da A L(X) cuva
simplekticku formu ako vrijedi b(Ax, Ay) = b(x, y), x, y X. Skup svih
operatora koji cuvaju simplekticku formu oznacavamo sa Sp(X, b).
(a) Sp(X, b) je grupa i zovemo je simplekticka grupa od (X, b).
(b) Sp(X, b) = A L(X); A
KA = K
(c) Sp(X, b
1
) je izomorfna sa Sp(X, b
2
), za svake dvije simplekticke forme.
(d) Sp(X, b) je izomorfna sa Sp(n).
(e) Liejeva algebra od Sp(X, b) je sp(X, b) = A L(X); A
K+KA = 0.
Ako je A sp(X, b) onda se A zove Hamiltonian.
Poglavlje 6
Tenzorski produkti
Vektorski prostori koje promatramo u ovom poglavlju su konacno dimenzi-
onalni, ako nije receno drukcije.
1
, . . . , X
k
, k N, vektorski prostori nad K.
Tada se vektorski prostor L(X
1
, . . . , X
k
, K) svih multilinearnih funkcionala
z : X
1
X
k
K zove tenzorski produkt prostora X
1
, . . . , X
k
i za
njega uvodimo oznaku X
1
X
k
. Svaki element ovog prostora zovemo
tenzor. Ako je x
i
X
i
, i = 1, . . . , k, onda se multilinearni funkcional
x
1
x
k
deniran sa
(x
1
x
k
)(f
1
, . . . , f
k
) = f
1
(x
1
) f
k
(x
k
), f
i
X
i
zove tenzorski produkt vektora x
1
, . . . , x
k
. Ako su svi vektori x
i
,= 0 onda
se x
1
x
k
zove tenzor ranga 1.
PROPOZICIJA 6.2 Neka su X
1
, . . . , X
k
vektorski prostori nad K i x
i

X
i
, i = 1, . . . , k. Tada vrijedi
(1) Tenzorski produkt vektora je asocijativan.
(2) Tenzorski produkt vektora je linearan po svakoj varijabli.
(3) x
1
x
k
= 0 ako i samo ako je x
i
= 0, za neki i.
Dokaz Slijedi neposredno iz denicije.
1
, . . . , X
k
vektorski prostori nad K. Tada
vrijede sljedece tvrdnje
(1) dimX
1
X
k
= dimX
1
dimX
k
(2) (X
1
X
k
)
= X
1
X
k
(3) X K = KX = X
(4) Ako je X
i
= X, za svaki i, onda se X
1
X
k
oznacava sa
k
X i za
njega vrijedi (
k
X) (
m
X) =
k+m
X. Uvodimo posebne oznake
0
X = K
i
1
X = X.
79
POGLAVLJE 6. TENZORSKI PRODUKTI 80
Dokaz (1) Neka je e
(i)
= (e
(i)
1
, . . . , e
(i)
n
i
) baza u X
i
, i = 1, . . . , k. Neposredno
se provjeri da je
e
(1)
e
(k)
= e
(1)
i
1
e
(k)
i
k
; i
1
= 1, . . . , n
1
; . . . ; i
k
= 1, . . . , n
k
baza u X
1
X
k
, iz cega slijedi dimX
1
X
k
= dimX
1
dimX
k
.
(2) Slijedi iz denicije. (3) Preslikavanja x x x, K,
x X, su izomorzmi pa identiciramo ova tri prostora. Posljednja tvrdnja
je evidentna.
1
, . . . , X
k
i Y
1
, . . . , Y
k
vektorski prostori nad
K i A
i
L(X
i
, Y
i
), i = 1, . . . , k. Deniramo operator A
1
A
k
sa
X
1
X
k
u Y
1
Y
k
prvo na tenzorima ranga 1 formulom
(A
1
A
k
)(x
1
x
k
) = A
1
x
1
A
k
x
k
a onda ga prosirujemo po linearnosti na cijeli prostor. Ovaj operator zovemo
tenzorski produkt operatora A
i
, i = 1, . . . , k.
PROPOZICIJA 6.5 Ako su A
i
L(X
i
, Y
i
) i B
i
L(Y
i
, Z
i
), i = 1, . . . , k,
onda vrijede sljedece tvrdnje
(1) (B
1
B
k
)(A
1
A
k
) = B
1
A
1
B
k
A
k
(2) Ako je X
i
= X, Y
i
= Y i A
i
= A, B
i
= B, za svaki i, onda se
A
1
A
k
oznacava sa
k
A i vrijedi (
k
B)(
k
A) =
k
BA i
k
A =
k
A. Uvodimo posebne oznake
0
A = 1 i
1
A = A.
(3) L(X
1
X
k
, Y
1
Y
k
) = L(X
1
, Y
1
) L(X
k
, Y
k
).
Dokaz (1) Lijeva i desna strana su jednake na tenzorima ranga 1, a onda i
na cijelom prostoru. (2) Ovo je specijalni slucaj od (1). (3) Ova dva prostora
imaju istu dimenziju, a desni je sadrzan u lijevom pa su jednaki.
(1) X Y je kanonski izomorfan sa L(Y
, X) i sa L(X
, Y ).
(2) X X
je kanonski izomorfan sa L(X) i sa L(X
).
(3) X
1
X
2
X
3
je kanonski izomorfan sa L(X
3
, L(X
2
, X
1
)), a takoder
i sa L(X
1
, L(X
2
, X
3
)).
Dokaz (1) Neka je : X Y L(Y
, X), (x y)f = f(y)x, x X,

y Y, f Y
, prosiren po linearnosti na X Y. Tada je izomorzam

vektorskih prostora i on ne zavisi od baze tj. je kanonski izomorzam. U
drugom slucaju deniramo sa (x y)f = f(x)y, x X, y Y, f X
.
(2) i (3) slijede iz (1).
TEOREM 6.7 Ako je A L(X) i B L(Y ) onda vrijedi
(1) Ako su A i B poluprosti (odnosno nilpotentni, unipotentni) onda je
AB poluprost (odnosno nilpotentan, unipotentan).
(2) Ako su A = P
1
+N
1
i B = P
2
+N
2
Jordanovi rastavi onda je AB =
P
1
P
2
+ N Jordanov rastav, gdje je N = P
1
N
2
+ N
1
P
2
+ N
1
N
2
nilpotentni dio od A B.
(3) (A B) = (A)(B) =
1
2
;
1
(A),
2
(B)
(4) tr A B = tr Atr B
(5) det A B = (det A)
m
(det B)
n
, n = dimX, m = dimY
(6) tr
k
A = (tr A)
k
(7) det
k
A = (det A)
, gdje je = kn
k1
Dokaz Ako se A dijagonalizira u bazi e, a B u bazi u onda se AB dijagona-
lizira u bazi eu, a dijagonalni elementi su produkti dijagonalnih elemenata
od A i B. Buduci da je (A B)
k
= A
k
B
k
zakljucujemo da je A B
nilpotentan cim je A nilpotentan ili B nilpotentan. Time smo dokazali (1),
(2) i (3). Preostale tvrdnje slijede iz (3).
6.1 Simetricni i antisimetricni produkti
DEFINICIJA 6.8 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n, per-
mutacija skupa 1, . . . , k i
predznak od . Deniramo operatore T(), o

k
i /
k
iz L(
k
X) sa: T()(x
1
x
k
) = x
1
(1)
x
1
(k)
i
o
k
=
1
k!
T(), /
k
=
1
k!
T()
Tada se operator o
k
zove operator simetrizacije, dok se operator /
k
zo-
ve operator antisimetrizacije na
k
X. Tenzor z se zove simetricni
tenzor ako vrijedi o
k
z = z. Vektorski podprostor svih simetricnih tenzo-
ra iz
k
X oznacavamo sa
k
X. Tenzor z se zove antisimetricni tenzor
ako vrijedi /
k
z = z. Vektorski podprostor svih antisimetricnih tenzora iz
k
X oznacavamo sa
k
0
X =
0
X = K i
1
X =
1
X = X.
Operator ^
k
= I o
k
/
k
, k 2, se zove operator asimetrizacije na
k
X. Tenzor z se zove asimetricni tenzor ako vrijedi ^
k
z = z. Vektorski
podprostor svih asimetricnih tenzora iz
k
X oznacavamo sa
k
X.
(1) T(
) = T()T(
)
(2) T()
k
A = (
k
A)T(), A L(X)
(3) T()o
k
= o
k
T() = o
k
(4) T()/
k
= /
k
T() =
/
k
(5) o
2
k
= o
k
, /
2
k
= /
k
, /
k
o
k
= o
k
/
k
= 0, k 2
(6) ^
2
k
= ^
k
, ^
k
/
k
= ^
k
o
k
= 0, k 2
Dokaz (1) i (2): Lijeva i desna strana su jednake na tenzorima ranga 1, a
onda i na cijelom prostoru. (3) i (4) slijede iz (1), dok (5) slijedi iz (3) i (4)
sumiranjem po . (6) slijedi iz (5).
DEFINICIJA 6.10 Neka je X vektorski prostor nad K i x
1
, . . . , x
k
X.
(1) Tenzor x
1
x
k
= o
k
(x
1
x
k
) se zove simetricni produkt
vektora x
1
, . . . , x
k
X.
(2) Tenzor x
1
x
k
= /
k
(x
1
x
k
) se zove antisimetricni
produkt vektora x
1
, . . . , x
k
X.
PROPOZICIJA 6.11 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n. Ta-
da vrijede sljedece tvrdnje
(1) dim
k
X = n
k
(2) dim
k
X =
_
n+k1
k
_
(3) dim
k
X =
_
n
k
_
(4) dim
k
X = n
k
_
n+k1
k
_
_
n
k
_
, k 2
(5)
k
X =
k
X
k
X
k
X, k 2
(6)
2
X = 0 i
k
X = 0, za k > n
(7) Ako je n = 1 onda je
k
X =
k
X, za svaki k 0.
1
, . . . , e
n
) baza od X. Tada je
e
i
1
e
i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n
baza od
k
X pa je dim
k
X = n
k
. Baza od
k
X je
e
i
1
e
i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n, i
1
i
k
pa je dim
k
X =
_
n+k1
k
_
. Nadalje, baza od
k
X je
e
i
1
e
i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n, i
1
< < i
k
pa je dim
k
X =
_
n
k
_
. Baze od
k
X i
k
X smo dobili preslikavajuci bazu od
k
X operatorima o
k
i /
k
pri cemu smo izbacili nulu, naime ovi operatori
poniste neke bazne elemente. Time smo dokazali (1),...,(4). Tvrdnja (5)
slijedi iz prethodne propozicije (iz (5) i (6)). (6) i (7) slijede iz (1),...,(5).
PROPOZICIJA 6.12 Neka je X vektorski prostor nad K, x
1
, . . . , x
k
X
i f
1
, . . . , f
k
X
. Tada vrijedi
(1) (x
1
x
k
)(f
1
, . . . , f
k
) =
1
k!
per[f
i
(x
j
)]
(2) (x
1
x
k
)(f
1
, . . . , f
k
) =
1
k!
det[f
i
(x
j
)]
(3) x
1
x
k
= 0 ako i samo ako je x
i
= 0, za neki i.
(4) x
1
x
k
= 0 ako i samo ako su x
1
, . . . , x
k
zavisni.
(5) x
1
x
k
je invarijantan na permutacije.
(6) x
(1)
x
(k)
=
x
1
x
k
Dokaz (1) Imamo
(x
1
x
k
)(f
1
, . . . , f
k
) =
1
k!
1
(1)
x
1
(k)
(f
1
, . . . , f
k
)
=
1
k!
f
1
(x
1
(1)
) f
k
(x
1
(k)
)
=
1
k!
f
1
(x
(1)
) f
k
(x
(k)
) =
1
k!
per[f
i
(x
j
)]
(2) Analogno kao (1). Tvrdnje (3) i (4) slijede iz (1) i (2), dok (5) i (6) slijede
iz T()o
k
= o
k
i T()/
k
=
/
k
.
LEMA 6.13 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n, A L(X) i
k 2. Tada su podprostori
k
X,
k
X i
k
X invarijantni na
k
A.
Restrikcije operatora
k
A na
k
X,
k
X i
k
X oznacavamo redom sa
k
A,
k
A i
k
A. Uvodimo dodatne oznake
0
A = 1,
1
A = A,
0
A = 1 i
1
A = A. Zamijetimo da je
2
A = 0,
k
A = 0, za k > n, i vrijedi jednakost
k
A =
k
A
k
A
k
A, k 2.
Dokaz Buduci da je T()
k
A = (
k
A)T(), za svaku permutaciju ,
zbrajanjem po dobijemo /
k
k
A = (
k
A)/
k
i o
k
k
A = (
k
A)o
k
, a onda
i ^
k

k
A = (
k
A)^
k
. Sada tvrdnja slijedi iz
k
X = imo
k
,
k
X = im/
k
i
k
X = im^
k
.
PROPOZICIJA 6.14 Neka je X vektorski prostor nad K, x
1
, . . . , x
k
X
i A, B L(X). Tada vrijedi
(1) (
k
A)(x
1
x
k
) = Ax
1
Ax
k
(2) (
k
A)(x
1
x
k
) = Ax
1
Ax
k
(3) (
k
A)(
k
B) =
k
AB, (
k
A)(
k
B) =
k
AB
(4)
k
A =
k
k
A,
k
A =
k
k
A, K
Dokaz Sve tvrdnje slijede neposredno iz denicije i analognih svojstava ope-
ratora
k
A.
TEOREM 6.15 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n, A L(X)
i (A) =
1
, . . . ,
n
. Tada vrijedi
(1) (
k
A) =
i
1

i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n
(2) (
k
A) =
i
1

i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n, i
1
i
k
(3) (
k
A) =
i
1

i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n, i
1
< < i
k
(4) det
k
A = (det A)
, gdje je =
k
n
_
n+k1
k
_
(5) det
k
A = (det A)
, =
k
n
_
n
k
_
Dokaz (1) Slijedi iz Teorema 6.7, a na slican nacin kao u ovom teoremu
dobijemo (2) i (3), koristeci prethodnu propoziciju (tvrdnje (1) i (2)). (4) Iz
(2) slijedi det
k
A = (det A)
, za neki . Ako sada stavimo A = tI dobijemo

t
k dim
k
X
= t
n
, za svaki t, pa je n = k dim
k
X tj. =
k
n
dim
k
X.
Tvrdnja (5) se dokazuje slicno.
PROPOZICIJA 6.16 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n i
A L(X). Tada je im
k
A =
k
imA. Slicno vrijedi za
k
A i
k
A. Nadalje,
ako je rang(A) = r onda je r(
k
A) = r
k
, r(
k
A) =
_
r+k1
k
_
, r(
k
A) =
_
r
k
_
.
Dokaz Prva tvrdnja je evidentna za , a onda slijedi i za i . Ostale
tvrdnje slijede iz prve i formule r(A) = dimimA.
PROPOZICIJA 6.17 Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n i
A L(X). Tada vrijedi
(1) det(I +zA) = exp
k1
(1)
k+1 1
k
z
k
tr A
k
, za [z[ < 1/(A)
(2) det(I zA)
1
=
k0
tr
k
A z
k
, za [z[ < 1/(A)
(3) det(I +zA) =
n
k=0
tr
k
A z
k
(4) p
A
(z) =
n
k=0
(1)
nk
tr
nk
A z
k
Dokaz (1) Neka je (A) =
1
, . . . ,
n
i [z[ < 1/(A). Tada imamo
log det(I +zA) =
n
k=1
log(1 +z
k
) =
n
k=1
m1
(1)
m+1 1
m
z
m
m
k
=
m1
(1)
m+1 1
m
z
m
n
k=1
m
k
=
m1
(1)
m+1 1
m
z
m
tr A
m
iz cega slijedi trazena formula. (2) Po Teoremu 6.15 za [z[ < 1/(A) je
det(I zA)
1
= (1 z
1
)
1
(1 z
n
)
1
=
k
1
0
(z
1
)
k
1

k
n
0
(z
n
)
k
n
=
k
1
0

k
n
0
k
1
1

k
n
n
z
k
1
++k
n
=
k0
(
k
1
++k
n
=k

k
1
1

k
n
n
) z
k
=
k0
tr
k
A z
k
(3) Ponovo po Teoremu 6.15 imamo det(I +zA) = (1 +z
1
) (1 +z
n
) =
1 +(
1
+ +
n
)z + +
1

n
z
n
=
n
k=0
tr
k
A z
k
. (4) Slijedi iz (3).
(1) tr
2
A =
1
2
(tr
2
A + tr A
2
), tr
2
A =
1
2
(tr
2
Atr A
2
)
(2) tr
3
A =
1
6
(tr
3
A + 3 tr Atr A
2
+ 2 tr A
3
)
(3) tr
3
A =
1
6
(tr
3
A3 tr Atr A
2
+ 2 tr A
3
)
Dokaz Koristeci formulu (1) iz prethodne propozicije razvijemo u Taylorov
red det(I zA)
1
i det(I + zA) do trece potencije, a onda usporedimo ko-
ecijente redova koristeci formule (2) i (3) iz prethodne propozicije. Na ovaj
nacin se mogu dobiti formule za tr
k
A i tr
k
A, za svaki k, ali su one prilicno
komplicirane pa ih ne navodimo.
1
, . . . , X
k
unitarni prostori nad K. Tada
je X
1
X
k
unitarni prostor nad K sa skalarnim produktom deniranim
na tenzorima ranga 1 sa (x
1
x
k
[y
1
y
k
) = (x
1
[y
1
) (x
k
[y
k
) i
prosirenim po linearnosti. Nadalje, vrijedi |x
1
x
k
| = |x
1
| |x
k
|,
x
i
X
i
, i = 1, . . . , k.
Dokaz Aksiomi skalarnog produkta se provjere neposredno.
PROPOZICIJA 6.20 Neka je X unitarni prostor nad K. Tada za svaki
x
1
, . . . , x
k
i y
1
, . . . , y
k
iz X vrijedi
(1) (x
1
x
k
[y
1
y
k
) =
1
k!
per[(x
i
[y
j
)].
(2) (x
1
x
k
[y
1
y
k
) =
1
k!
det[(x
i
[y
j
)].
Dokaz Zamijetimo prvo da je T()
= T(
1
) = T()
1
, sto znaci da je
operator T() unitaran, pa su o
k
i /
k
projektori, za svaki k. Sada imamo
(x
1
x
k
[y
1
y
k
) = (o
k
(x
1
x
k
)[o
k
(y
1
y
k
))
= (x
1
x
k
[o
k
(y
1
y
k
))
= (x
1
x
k
[
1
k!
1
(1)
y
1
(k)
)
=
1
k!
(x
1
x
k
[y
1
(1)
y
1
(k)
)
=
1
k!
(x
1
[y
1
(1)
) (x
k
[y
1
(k)
)
=
1
k!
(x
1
[y
(1)
) (x
k
[y
(k)
)
iz cega slijedi prva formula. Druga formula se dokazuje slicno.
TEOREM 6.21 Neka su X i Y unitarni prostori nad K, A L(X) i B
L(Y ). Tada vrijedi
(1) (A B)
= A
(2) (
k
A)
=
k
A
. Slicno vrijedi za
k
A i
k
A.
(3) Ako je A normalan (odnosno: hermitski, unitaran, projektor, par-
cijalna izometrija) onda je
k
A normalan (odnosno: hermitski, unitaran,
projektor, parcijalna izometrija), za svaki k. Slicno vrijedi za
k
A i
k
A.
Za antihermitske operatore ova tvrdnja vrijedi samo za neparne k.
(4) Ako su A i B regularni onda je A B regularan i vrijedi formula
(AB)
1
= A
1
B
1
.
(5) Ako je A regularan onda je
k
A regularan, za svaki k, i vrijedi jed-
nakost (
k
A)
1
=
k
A
1
. Slicno vrijedi za
k
A i
k
A.
Dokaz (1) ((A B)x y[x
) = (Ax By[x
) = (Ax[x
)(By[y
) =
(x[A
)(y[B
) = (xy[(A
)x
) pa dobijemo trazenu formulu. (2)

Slijedi iz (1). (3) Slijedi iz (2), Propozicije 6.5 i Propozicije 6.14. (4) Slijedi
iz Propozicije 6.5. (5) Slijedi iz (4) i Propozicije 6.14.
KOROLAR 6.22 Neka su X i Y unitarni prostori nad K, A L(X) i
B L(Y ). Tada vrijedi
(1) [A B[ = [A[ [B[
(2) [
k
A[ =
k
[A[. Slicno vrijedi za
k
A i
k
A.
(3) Ako su A = U[A[ i B = V [B[ polarni rastavi onda je polarni rastav
od A B dan formulom A B = (U V )([A[ [B[).
(4) Ako je A = U[A[ polarni rastav onda je
k
A = (
k
U)(
k
[A[) takoder
polarni rastav. Slicno vrijedi za
k
A i
k
A.
Dokaz Slijedi neposredno iz prethodnog teorema.
KOROLAR 6.23 Neka je X unitarni prostor nad K dimenzije n i A, B
L(X). Tada vrijedi
(1) (A B) = (A)(B)
(2) (
k
A) = (
k
A) = (A)
k
, k 0
(3) Ako je (A) =
1
, . . . ,
n
i [
1
[ [
n
[ onda vrijedi formula
(
k
A) = [
1
[ [
k
[, k = 1, . . . , n.
(4) |
k
A| = |
k
A| = |A|
k
, k 0
(5) |
k
A| = s
1
(A) s
k
(A), k = 1, . . . , n
Dokaz Slijedi iz prethodnog korolara i Teorema 6.15.
KOROLAR 6.24 Neka je X unitarni prostor nad K dimenzije n i A
L(X). Tada vrijedi
(1) |
k
A|
p
= |A|
k
p
, k 0, p [1, ]
(2) s
n
k(
k
A) = s
n
(A)
k
, k 0
(3) s
(
n+k1
k
)
(
k
A) = s
n
(A)
k
, k 0
(4) s
(
n
k
)
(
k
A) = s
n
(A)s
n1
(A) s
nk+1
(A), k = 1, . . . , n
Dokaz Slijedi iz Korolara 6.22 i Teorema 6.15.
KOROLAR 6.25 Neka je X unitarni prostor nad K. Tada je operator
T() unitaran, za svaku permutaciju , dok su o
k
, /
k
i ^
k
projektori.
Nadalje, vrijede sljedece tvrdnje
(1) tr o
k
=
_
n+k1
k
_
, tr /
k
=
_
n
k
_
, tr ^
k
= n
k
_
n+k1
k
_
_
n
k
_
, k 2
(2) Podprostori
k
X,
k
X i
k
X su ortogonalni, za k 2.
(3) Svaki z
k
X, za k 2, se moze napisati, na jedinstven nacin,
u obliku z = z
1
+ z
2
+ z
3
, gdje je z
1
simetrican, z
2
antisimetrican, a z
3
asimetrican tenzor, pri cemu vrijedi |z|
2
= |z
1
|
2
+|z
2
|
2
+|z
3
|
2
.
Dokaz Tvrdnje (1) i (2) slijede iz Propozicije 6.9 i 6.11, a (3) iz (2).
KOROLAR 6.26 Neka su X i Y unitarni prostori nad K dimenzije n i m,
A L(X) i B L(Y ). Tada vrijedi
(1) Ako su A =
i B =
spektralni rastavi onda se spek-

tralni rastav od A B =
dobije grupiranjem clanova uz

iste produkte .
(2) Ako su A =
i B =
Schmidtovi rastavi onda se Sch-

midtov rastav od AB =
dobije grupiranjem clanova uz

iste produkte .
(3) Singularni spektar od AB je jednak produktu singularnog spektra od
A i singularnog spektra od B.
Dokaz (1) Slijedi iz Teorema 6.21, a (2) i (3) iz Korolara 6.22.
KOROLAR 6.27 Neka je X unitarni prostor nad K. Tada za svaki x
1
, . . . , x
k
i y
1
, . . . , y
k
iz X vrijede sljedece formule
(1) [ per[(x
i
[y
j
)][
2
per[(x
i
[x
j
)] per[(y
i
[y
j
)]
(2) [ det[(x
i
[y
j
)][
2
(x
1
, . . . , x
k
)(y
1
, . . . , y
k
)
(3) [ per AB[
2
per AA
per BB
, A, B gl
n
(K)
(4) [ per A[
2
per [A[
2
, A gl
n
(K)
Dokaz Tvrdnje (1) i (2) slijede iz 6.20 primjenom Cauchy-Schwarzove ne-
jednakosti. (3) Ako su x
1
, . . . , x
n
stupci od A
, a y
1
, . . . , y
n
stupci od B onda
vrijedi AB = [(y
j
[x
i
)], AA
= [(x
i
[x
j
)], BB
= [(y
i
[y
j
)] pa tvrdnja slijedi iz
(1). (4) Slijedi iz (3) ako stavimo A
umjesto A i B = I.
DEFINICIJA 6.28 Neka je X vektorski prostor nad K, A L(X) i k 2.
Deniramo operator
+
k
A L(
k
X) sa
+
k
A = AI I + I A I I + + I I A
Lako se vidi, kao i u slucaju
k
A, da su podprostori
k
X,
k
X i
k
X inva-
rijantni na
+
k
A, pa deniramo operatore
+
k
A,
+
k
A i
+
k
A kao restrikcije
od
+
k
A na
k
X,
k
X i
k
+
0
A = 0,
+
0
A = 0
i
+
0
A = 0 te
+
1
A = A,
+
1
A = A i
+
1
A = A.
PROPOZICIJA 6.29 Neka je X vektorski prostor nad K i A, B L(X).
Tada za svaki k 0 vrijedi
(1)
+
k
(A +B) =
+
k
A +
+
k
B
(2)
+
k
A =
+
k
A, K
(3)
k
exp A = exp
+
k
A
(4) [
+
k
A,
+
k
B] =
+
k
[A, B]
(5) (
k
T)(
+
k
A)(
k
T)
1
=
+
k
TAT
1
, za regularni T L(X)
(6) Ako je A poluprost (odnosno nilpotentan) onda je
+
k
A poluprost (od-
nosno nilpotentan).
(7) Ako je A = P + N Jordanov rastav onda je
+
k
A =
+
k
P +
+
k
N
takoder Jordanov rastav.
Sve tvrdnje takoder vrijede ako umjesto
+
k
stavimo
+
k
ili
+
k
.
Dokaz Tvrdnje (1)-(7) se provjere neposredno, a posljednju tvrdnju dobije-
mo restrikcijom na
k
X i
k
X.
PROPOZICIJA 6.30 Neka je X vektorski prostor dimenzije n, A L(X)
i (A) =
1
, . . . ,
n
. Tada vrijedi
(1) (
+
k
A) =
i
1
+ +
i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n
(2) (
+
k
A) =
i
1
+ +
i
k
; i
1
i
k
(3) (
+
k
A) =
i
1
+ +
i
k
; i
1
< < i
k
, k = 1, . . . , n
(4) tr
+
k
A = kn
k1
tr A
(5) tr
+
k
A = tr A, za =
k
n
_
n+k1
k
_
(6) tr
+
k
A =
k
n
_
n
k
_
tr A
Dokaz (1) Spektar operatora je jednak spektru njegovog poluprostog dijela,
pa mozemo smatrati da je A poluprost. Ako se A dijagonalizira u bazi e u
X tj. Ae
i
=
i
e
i
, i = 1, . . . , n, onda je
(
+
k
A)(e
i
1
e
i
k
) = (
i
1
+ +
i
k
)e
i
1
e
i
k
iz cega slijedi tvrdnja. Tvrdnje (2) i (3) se dokazuju slicno, dok (4), (5) i (6)
slijede iz (1), (2) i (3).
PROPOZICIJA 6.31 Neka je X unitarni prostor nad K dimenzije n i
A, B L(X). Tada vrijedi
(1) (
+
k
A)
=
+
k
A

(2) Ako je A normalan (odnosno hermitski, antihermitski) onda je
+
k
A
normalan (odnosno hermitski, antihermitski), za svaki k.
Tvrdnje takoder vrijede ako umjesto
+
k
stavimo
+
k
ili
+
k
.
Dokaz (1) Slijedi iz Teorema 6.21. (2) Slijedi iz (1) i komutatorske formule
[
+
k
A,
+
k
A
] =
+
k
[A, A
], dok posljednju tvrdnju dobijemo restrikcijom na
k
X i
k
X.
PRIMJERI 6.32
(1) Neka je X unitarni prostor dimenzije n, A L(X) regularan operator
i (A) = |A| |A
1
|. Tada se (A) zove kondicionalni broj od A i za
njega vrijedi
(a) je unitarno invarijantan i (A) 1.
(b) (AB) (A)(B)
(c) (A
A) = (AA
) = (A)
2
(d) Ako je A normalan onda je (A
k
) = (A)
k
, za svaki k.
(e) (A) = s
1
(A)/s
n
(A)
(f) (
k
A) = (
k
A) = (A)
k
, za svaki k
(g) (
k
A) = s
1
(A) s
k
(A)/s
n
(A) s
nk+1
(A), k = 1, . . . , n
(2) Neka je X unitarni prostor dimenzije n i A L(X). Tada vrijedi
(a) [ tr
k
A[ n
k
|A|
k
(b) [ tr
k
A[
_
n+k1
k
_
|A|
k
(c) [ tr
k
A[
_
n
k
_
|A|
k
(3) Neka su X i Y unitarni prostor, A L(X) i B L(Y ). Tada vrijedi
(a) Ako je A 0 i B 0 onda je A B 0.
(b) Ako je A B i C 0 onda je A C B C.
(c) Ako je A A
1
0 i B B
1
0 onda je A B A
1
B
1
0.
(4) Ako je A L(X) operator ranga 1 onda su
k
A i
k
A operatori ranga
1, za svaki k, i vrijedi tr
k
A = tr
k
A = (tr A)
k
.
(5) Neka je X unitarni prostor dimenzije n i P, Q L(X) projektori ranga
k, 1 k n. Tada vrijedi
(a) |P Q|
2
= 1 tr PQ, za k = 1
(b) |P Q|
2
= n 1 tr PQ, za k = n 1
(c) |
m
P
m
Q|
2
= 1 s
k
(PQ)
2
s
km+1
(PQ)
2
, 1 m k
(d) |
m
P
m
Q|
2
= |
m
P
m
Q|
2
= 1 s
k
(PQ)
2m
, m 0
pa su preslikavanja P
m
P, P
m
P, m 1, i P
m
P, 1 m k
neprekidna i injektivna.
(6) Postoji jedinstven izomorzam unitarnih prostora : gl
n
(R)
2
R
n
takav da je (ab
) = a b, za svaki a, b R
n
. Specijalno, vrijede formule
(ab
+ ba
) = 2a b i (ab
ba
) = 2a b, za svaki a, b R
n
. Nadalje,
ako je B gl
n
(R) i /
B
L(gl
n
(R)) operator deniran sa /
B
A = BAB
onda vrijedi formula /

B
=
1
(
2
B). Podprostor X svih antisimetricnih
matrica i X
svih simetricnih matrica su invarijantni na /

B
pri cemu vrijedi
/
B
[X =
1
(
2
B) i /
B
[X
=
1
(
2
B).
(7) Neka je X unitarni prostor nad R i : L(X)L(X) L(L(X)) operator
deniran sa (AB) = M
A,B
, prosiren po linearnosti na cijeli prostor, gdje
je M
A,B
L(L(X)), M
A,B
C = ACB
. Tada je izomorzam unitarnih

prostora i C
-algebra.
(8) Neka je X vektorski prostor nad R. Tada za kompleksikaciju X
c
pros-
tora X vrijedi X
c
= X C.
(9) Neka je X unitarni prostor nad Ki x
1
, . . . , x
k
X. Tada za svaki operator
A L(X) vrijedi (Ax
1
, . . . , Ax
k
) s
1
(A)
2
s
k
(A)
2
(x
1
, . . . , x
k
).
(10) Neka je X unitarni prostor dimenzije n i A L(X) pozitivan operator.
Tada su operatori
+
k
A,
+
k
A i
+
k
A takoder pozitivni i vrijedi
(a) |
+
k
A| = |
+
k
A| = k|A|, za svaki k
(b) |
+
k
A| = s
1
(A) + +s
k
(A), 1 k n
(c) Ako je A projektor ranga 1 onda je
+
k
A projektor ranga
k
n
_
n
k
_
.
(11) Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n i A, B L(X). Tada
vrijede formule
(a) tr(
+
k
A)(
+
k
B) = kn
k1
tr AB +k(k 1)n
k2
tr Atr B
(b) tr(
+
k
A)(
+
k
B) =
_
n+k
k1
_
tr AB +
_
n+k1
k2
_
tr Atr B
(c) tr(
+
k
A)(
+
k
B) =
_
n2
k1
_
tr AB +
_
n2
k2
_
tr Atr B
Poglavlje 7
Tenzorske algebre
Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n. Osnovni objekt ovog poglav-
lja je vektorski prostor X =
k0
k
X. On je direktna suma prostora
k
X,
k 0, sto znaci da se svaki z X moze napisati, na jedinstven nacin, u
obliku z =
k0
z
k
, pri cemu je suma konacna (tj. samo konacno z
k
je raz-
licito od nule) i z
k

k
X, za svaki k. Na vektorskom prostoru X uvodimo
strukturu algebre nad K: prvo deniramo mnozenje tenzora ranga 1, a zatim
prosirujemo mnozenje na ostale tenzore po linearnosti. Neka su x
1
, . . . , x
k
i
y
1
, . . . , y
m
vektori iz X, z = x
1
x
k

k
X i w = y
1
y
m

m
X.
Deniramo z w
k+m
X sa
z w = x
1
x
k
y
1
y
m
Nadalje, ako je z =
k0
z
k
X i w =
k0
w
k
X onda deniramo
z w = v, gdje je v =
k0
v
k
X i v
k
=
k
1
+k
2
=k
z
k
1
w
k
2
. Neposredno
se provjeri da je, uz ovako denirano mnozenje, X algebra nad K. Ona
je beskonacno dimenzionalna, nije komutativna, za n 2, ima jedinicu 1
0
X = K i generirana je sa KX.
Algebru X zovemo tenzorska algebra prostora X.
Neka je sada X unitarni prostor nad K dimenzije n. Tada je, po prethod-
nom poglavlju,
k
X unitarni prostor nad K dimenzije n
k
, za svaki k. Ako je
z =
k0
z
k
X i w =
k0
w
k
X onda deniramo skalarni produkt
na X sa
(z[w) =
k0
(z
k
[w
k
)
Specijalno je |z| = (
k0
|z
k
|
2
)
1/2
norma generirana skalarnim produktom.
Na taj nacin X postaje unitarni prostor nad K. Zamijetimo da su
k
X i
m
X okomiti za k ,= m, pa je
k0
k
X ustvari ortogonalna suma.
Ako je x X onda uvodimo oznaku x
k
= x x
k
X. Raz-
motrimo niz (z
k
) u X, gdje je z
k
=
k
m=0
1
m!
z
m
. Lako se vidi da je (z
k
)
91
POGLAVLJE 7. TENZORSKE ALGEBRE 92
Cauchyjev niz u X koji nije konvergentan pa zakljucujemo da X nije
potpun prostor. Opisimo upotpunjenje X prostora X. Hilbertov prostor
X se sastoji od svih suma oblika z =
k0
z
k
, gdje je z
k

k
X, za svaki
k, i
k0
|z
k
|
2
< . Ako su z, w X, z =
k0
z
k
i w =
k0
w
k
onda
je (z[w) =
k0
(z
k
[w
k
). Zamijetimo da niz (z
k
) konvergira u prostoru X
prema
m=0
1
m!
z
m
X. Prostor X ima i jedan nedostatak, naime on
nije algebra, buduci da nije zatvoren na mnozenje.
Ako u gornjoj konstrukciji zamijenimo znak sa onda umjesto algebre
X dobijemo algebru X i njezino upotpunjenje X.
Algebru X zovemo simetricna algebra prostora X. Ona je unitar-
ni podprostor od X, ali nije podalgebra od X buduci da su operacije
mnozenja u ovim algebrama razlicite. Simetricna algebra je komutativna za
svaki n, za razliku od tenzorske algebre koja je komutativna samo za n = 1,
pri cemu je tada X = X.
Ako je x X, e = (e
1
, . . . , e
n
) baza u X i N
n
0
multiindeks onda
uvodimo oznake x
k
= x x
k
X i e
= e
1
1
e
n
n
.
7.1 Simetricne algebre
LEMA 7.1 Neka je X unitarni prostor nad K dimenzije n i e = (e
1
, . . . , e
n
)
ortonormirana baza u X. Tada vrijedi
(1) (e
[e
) = 0, za ,=
(2) (e
[e
) = !/k!, za [[ = k
(3) e
; [[ = k je ortogonalna baza u
k
X
(4) Svaki z X se moze napisati, na jedinstven nacin, u obliku konacne
sume z =
, gdje su
K, pri cemu vrijedi |z|

2
=
!
||!
[
[
2
(5) Ako je a X, a = a
1
e
1
+ +a
n
e
n
, onda je a
k

k
X, za svaki k,
i vrijedi a
k
=
||=k
k!
!
a
, gdje je kao i prije, a
= a
1
1
a
n
n
.
(6) Ako su a, b X onda je (a
k
[b
k
) = (a[b)
k
, k 0.
(7) Ako su a, b, x X onda za svaki m, k 0 vrijedi
(a
m
b
k
[x
(m+k)
) = (a[x)
m
(b[x)
k
Dokaz (1) i (2) slijede iz Propozicije 6.20. (3) Slijedi iz dokaza Teorema
6.11. (4) Slijedi iz (3). (5) Slijedi iz Newtonove polinomijalne formule koja
vrijedi u svakoj komutativnoj algebri. (6) i (7) slijede iz Propozicije 6.20.
LEMA 7.2 Vrijede sljedece tvrdnje
(1) Prostor X je generiran sa exp
a; a X, gdje je
exp
a =
k=0
1
k!
a
k
pri cemu vrijedi (exp
a[ exp
b) = exp(a[b), a, b X.
(2) Upotpunjenje Kn) prostora polinoma Kn) je generirano sa exp a
; a
K
n
, gdje je a
homogeni polinom stupnja 1, a
(x) = (a[x), pri cemu vrijedi

(expa
[ exp b
) = exp(a[b), a, b K
n
.
Dokaz (1) Prva tvrdnja znaci da su sve linearne kombinacije tenzora exp
a,
a X, guste u X. Ovo se moze preformulirati: ako je z X i (z[ exp
a) =
0, a X, onda je z = 0. Dakle, ako je z =
k0
z
k
X takav da je
(z[ exp
a) = 0, a X, onda je (z
k
[a
k
) = 0, a X, k 0, pa je
0 =
||=k
k!
!
a
(z
k
[e
) =
||=k
k!
!
(z
k
[e
)h
(a)
a kako je h
; [[ = k baza u podprostoru K
k
n) svih k-homogenih polino-
ma, zakljucujemo da je (z
k
[e
) = 0, [[ = k, k 0, tj. z
k
= 0, k 0, sto
znaci z = 0. (2) Skalarni produkt na Kn) je deniran uvjetom: (h
[h
) = 0,
za ,= , i (h
[h
) = !. Nadalje, ako su a, b K
n
onda je (a
[b
) = (a[b) i
(exp a
[ exp b
) =
k0
1
k!
2
(a
k
[b
k
) =
k0
1
k!
2
k!(a[b)
k
= exp(a[b)
pa za svaki f Kn) imamo (f[ exp a
) = f(a). Dakle, ako je (f[ expa
) = 0,
a K
n
, onda je f(a) = 0, a K
n
, tj. f = 0. Time smo dokazali da
exp a
; a K
n
generira Kn).
TEOREM 7.3 Neka je X unitarni prostor nad K dimenzije n. Tada vrijedi
(1) Algebre X, K
n
i Kn) su izomorfne.
(2) Postoji jedinstven izomorzam Hilbertovih prostora : K
n
Kn)
takav da vrijedi (exp
a) = exp a
, a K
n
.
Dokaz (1) Neka je e ortonormirana baza u X i f : X Kn), f(e
) = h
,
N
n
0
, prosiren po linearnosti. Tada je f izomorzam algebra nad K.
(2) Deniramo na gustom podprostoru svih linearnih kombinacija tenzora
exp
a, a X, sa (exp
a) = exp a
. Po prethodnoj lemi je izometrija i

slika od je gusta u Kn). Prema tome se prosiruje, na jedinstven nacin,
do izometrije Hilbertovih prostora.
(1) (z)(x) = (z[ exp
x), x K
n
, z K
n
(2) (e
) =
1
k!
h
, za [[ = k, k 0
(3) (a
k
) =
1
k!
a
k
, za a K
n
, k 0
(4) (
k
K
n
) = K
k
n), k 0
Dokaz (1) Po prethodnom teoremu tvrdnja vrijedi za z = exp
a, a K
n
,
a onda i za svaki z K
n
. Formule (2) i (4) slijede iz (3), dok (3) slijedi iz
(exp
a) = exp a
, a K
n
, K, razvojem u red po i usporedivanjem
koecijenata.
DEFINICIJA 7.5 Neka je R
n
neprazan otvoren skup i f : R.
(1) Kazemo da je f klase C
k
na ako postoje parcijalne derivacije
f
i neprekidne su, za svaki multiindeks N
n
0
takav da je [[ k. Vektorski
prostor svih funkcija klase C
k
na oznacavamo sa C
k
().
(2) Neka je C
() =
k
C
k
(). Ako je f C
() onda kazemo da je f
beskonacno derivabilna na . Lako se vidi da su C
k
() i C
m
() razliciti
za k ,= m i C
() C
m
() C
k
() C
0
(), za svaki m > k, pri cemu
su sve inkluzije stroge.
(3) Kazemo da je f analiticka na ako za svaki a postoje
R
takvi da je f(x) =
(xa)
pri cemu red konvergira uniformno na nekoj

okolini od a. Lako se vidi da su brojevi
jedinstveni i
f(a)/!, za
svaki . Vektorski prostor svih analitickih funkcija na oznacavamo sa A().
Evidentno je A() C
() i ova dva prostora su razlicita.

PRIMJERI 7.6
(1) Ako je
1

2
onda C
k
(
1
) C
k
(
2
) i A(
1
) A(
2
), k 0.
(2) Svaki polinom je analiticka funkcija na R
n
tj. Rn) A(R
n
).
(3) Ako je f = exp a
, a R
n
, tj. f(x) = exp(a[x), x R
n
, onda vrijedi
f(x) = a
f(x), za svaki . Nadalje, f A(R

n
) i razvoj od f u Taylorov
red oko b R
n
je dan sa f(x) =
1
!
a
e
(a|b)
(xb)
, pri cemu red konvergira

uniformno po kompaktima na R
n
.
(4) Ako su f, g C
() onda za svaki vrijedi
(fg)(x) =
f(x)
g(x)
Specijalno za f = exp a
i g = exp b
dobijemo (a +b)
_
a
.
n
neprazan otvoren skup, e standardna
baza od R
n
i f C
().
(1) Funkcija f
(k)
:
k
R
n
, f
(k)
(x) =
||=k
k!
!
f(x)e
, se zove
k-ta derivacija funkcije f.
(2) Neka je g :

m
i=0
i
R
n
, g(x) =
||m
g
(x)e
, gdje je g
(), [[ m. Tada se funkcija

g
(k)
:

k+m
i=k

i
R
n
, g
(k)
(x) =
||m
g
(k)
(x) e
zove k-ta derivacija funkcije g.

LEMA 7.8 Za svaki k 0 vrijede sljedece tvrdnje
(1) Za operator =
1
e
1
+ +
n
e
n
vrijedi
k
=
||=k
k!
!
(2) Za Laplaceov operator =

2
1
+ +
2
n
vrijedi
k
=
||=k
k!
!
2
(3) Ako je = e
2
1
+ +e
2
n

2
R
n
onda je
k
=
||=k
k!
!
e
2
Dokaz Tvrdnje slijede iz Newtonove polinomijalne formule koja vrijedi u
svakoj komutativnoj algebri.
PROPOZICIJA 7.9 Ako su f i g iz prethodne denicije onda vrijedi
(1) f
(k)
(x) =
k
f(x), g
(k)
(x) =
k
g(x), x , k 0
(2) (g
(m)
)
(k)
(x) = g
(m+k)
(x), x , m, k 0
(3)
k
f(x) = (f
(2k)
(x)[
k
), x , k 0
Dokaz Tvrdnja (1) slijedi iz prethodne leme, a (2) iz (1) i
(g
(m)
)
(k)
(x) =
k
g
(m)
(x) =
k
m
g(x) =
k+m
g(x)
Ova tvrdnja vrijedi naravno i za f, kao specijalni slucaj. (3) Imamo
(f
(2k)
(x)[
k
) = (
||=2k
(2k)!
!

f(x)e
||=k
k!
!
e
2
)
=
||=k
(2k)!
(2)!
2
f(x)
k!
!
(e
2
[e
2
) =
||=k
k!
!
2
f(x)
PRIMJERI 7.10
(1) Ako je f = exp a
onda je f
(k)
(x) = f(x)a
k
, x R
n
, k 0.
(2) Ako je f C
() onda je (f
(k)
(x)[e
) =
f(x), za [[ = k.
(3) Ako je f C
() i g(t) = f(ta) onda je g

(k)
(t) = (f
(k)
(ta)[a
k
)
(4) (
k
)(x) = (x[x)
k
/[(2k)!]
1/2
, k 0, x R
n
(5) Ako je f Rn) onda je
1
f =
k0
1
k!
f
(k)
(0). Ovim je dana ekspli-
citna formula za inverz operatora iz Teorema 7.3.
(6) (
k
[a
2k
) = (a[a)
k
, a R
n
, k 0
(7) Ako je g : R
n

k
R
n
, g(x) = x
k
, onda je g
(k)
(x) = k!
k
(8) |
k
|
2
= n(n + 2) (n + 2k 2), k 1.
(9) Ako je A gl
n
(R) onda je (f A)
(k)
= (
k
A
)(f
(k)
A)
(10) Ako su f, g C
() onda za svaki x i m 0 vrijedi

(fg)
(m)
(x) =
m
k=0
_
m
k
_
f
(mk)
(x) g
(k)
(x)
Ova formula se zove Leibnitzova formula za derivaciju produkta.
(11) Ako je U O(n) i f C
(R
n
) onda je
k
(f U) = (
k
f) U, k 1.
DEFINICIJA 7.11 Ako je f C
2
() i f = 0 onda se f zove harmo-
nijska funkcija na . Vektorski prostor svih harmonijskih funkcija na
oznacavamo sa H(), a Hn) = H() Rn) zovemo vektorski prostor
harmonijskih polinoma. Nadalje, H
k
n) = Hn) R
k
n), k 0, zo-
vemo podprostor k-homogenih harmonijskih polinoma. Evidentno je
H
0
n) = R
0
n) = R i H
1
n) = R
1
n).
PROPOZICIJA 7.12 Ako su f, g, h Rn) onda vrijedi
(1) (g[fh) = (f()g[h)
(2) (g[h) = (g[h), gdje je (x) = (x[x)
(3) R
k
n) = H
k
n) + R
k2
n), k 2, i suma je ortogonalna.
(4) R
k
n) =
[k/2]
m=0
m
H
k2m
n) i suma je ortogonalna.
(5) dimH
k
n) =
_
n+k2
k
_
+
_
n+k3
k1
_
Dokaz (1) Po deniciji skalarnog produkta na Rn) imamo (g[fh) = (hf[g) =
(hf)()g(0) = h()f()g(0) = (h[f()g) = (f()g[h). (2) Slijedi iz (1)
zbog () = . (3) Slijedi iz (2), a (4) iteracijom iz (3). (5) Po (3) je
dimH
k
n) =
_
n+k1
k
_
_
n+k3
k2
_
=
_
n+k2
k
_
+
_
n+k3
k1
_
PRIMJERI 7.13
(1) Ako je (n, k) = |
k
|
2
onda je (n, k) = (2k)!! n(n+2) (n+2k 2),
za k 1 i (n, 0) = 1, gdje je (x) = (x[x), x R
n
.
(2) Ako je =
k0
k
/(n, k) onda je Rn) i = .
(3) Ako je [[ < 1 onda je exp(
1
2
) Rn) i | exp(
1
2
)|
2
= (1
2
)
n/2
,
dok exp(
1
2
) / Rn), za [[ 1
(4) (
k
) =
k
/[(2k)!]
1/2
, k 0
(5) Ako je P
k
L(Rn)) projektor na R
k
n) onda je P
k
f(x) = (f[x
k
)/k! i
vrijedi P
k
f =
||=k
1
!
f(0)h
.
(6) Ako je Q
k
L(R
k
n)) projektor na H
k
n) onda za svaki f R
k
n)
vrijede sljedece formule
(a) Q
2
f = (I
1
2n
)f, za k = 2
(b) Q
3
f = (I
1
2(n+2)
)f, za k = 3
(c) Q
4
f = (I
1
2(n+4)
+
1
8(n+2)(n+4)
2
)f, za k = 4
(d) Ako je (n, k) iz (1) onda je
Q
k
f =
[k/2]
m=0
(1)
m
m
f/(n + 2k 2m2, m)
(7) Neka je
n
standardna Gaussova mjera na R
n
tj.
d
n
(x) =
1
(2)
n/2
exp[
1
2
(x[x)]dx, x R
n
i L
2
(
n
) skup svih izmjerivih funkcija f : R
n
R za koje vrijedi uvjet
_
f(x)
2
d
n
(x) < . Tada je L
2
(
n
) Hilbertov prostor sa skalarnim produk-
tom (f[g) =
_
f(x)g(x)d
n
(x). Zamijetimo da je Rn) L
2
(
n
) i (a) =
exp[a
1
2
(a[a)] L
2
(
n
), a R
n
. Naime, vrijedi ((a)[(b)) = exp(a[b).
(8) Postoji jedinstven izomorzam Hilbertovih prostora : R
n
L
2
(
n
)
takav da vrijedi (exp
a) = (a), za svaki a R
n
.
(9) Ako je : L
2
(
n
) Rn), =
1
, onda je izomorzam Hilbertovih
prostora i vrijedi (a) = exp a
, za svaki a R
n
. Nadalje, za svaki f
L
2
(
n
) vrijedi f(x) =
_
f(x+y)d
n
(y) =
_
f(y) exp[(x[y)
1
2
(x[x)]d
n
(y).
(10) Vrijede sljedece tvrdnje
(a) f = [exp(
1
2
)]f, f Rn)
(b) f = f, f Hn)
(c)
1
f(x) =
_
f(x +iy)d
n
(y), f Rn)
(d)
_
x
2k
d
n
(x) = (2k 1)!!
k
7.2 Grassmannove algebre
Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n i
X =
0
X
1
X
n
X
Tada je X vektorski prostor i dimX =
_
n
0
_
+
_
n
1
_
+ +
_
n
n
_
= 2
n
.
Na X uvodimo strukturu algebre. Mnozenje u X prvo deniramo
za antisimetricne tenzore ranga 1, a zatim ga prosirujemo po linearnosti na
cijeli X. Neka su x
1
, . . . , x
k
i y
1
, . . . , y
m
iz X, 1 k n, 1 m n,
z = x
1
x
k

k
X i w = y
1
y
m

m
X. Deniramo antisimetricni
produkt od z i w sa zw = x
1
x
k
y
1
y
m

k+m
X, za k+m n,
i z w = 0, za k +m > n, pri cemu stavljamo 1 z = z 1 = z, za z X.
Na taj nacin X postaje algebra s jedinicom i zovemo je Grassmannova
algebra od X ili vanjska algebra od X ili antisimetricna algebra od
X. Ona nije komutativna: npr. za gornje tenzore z i w vrijedi w z =
(1)
km
z w. Neka je e = (e
1
, . . . , e
n
) baza u X. Tada je
e
i
1
e
i
k
; i
1
, . . . , i
k
= 1, . . . , n, i
1
< < i
k
baza u
k
X i ona ima
_
n
k
_
elemenata. Radi lakseg zapisivanja uvodimo
oznaku e
i
1
e
i
k
= e
A
, gdje je A = i
1
, . . . , i
k
, pri cemu smatramo da
je A ureden uzlazno. Dakle e
A
; [A[ = k je baza u
k
X pa je e
A
; A
1, . . . , n baza u X, pri cemu je e
= 1.
Dakle, svaki z X se moze napisati, na jedinstven nacin, u obliku
z =
A
e
A
, za neke skalare
A
. Ako stavimo z
k
=
|A|=k
A
e
A
onda je
z =
k
z
k
i z
k

k
X za svaki k.
Neka su A, B 1, . . . , n uzlazno uredeni podskupovi. Oznacimo sa
n(k, A) broj elemenata iz A koji su strogo manji od k i uvedimo oznaku
n(A, B) =
kA
n(k, B). Tada je n(A, B) + n(B, A) = [A[ [B[ [A B[ i
specijalno n(A, A) =
_
k
2
_
, za k = [A[. U ovim oznakama imamo
e
A
e
B
= (1)
n(A,B)
e
AB
, za A B =
i e
A
e
B
= 0, za AB ,= , pri cemu smatramo da je AB takoder ureden
uzlazno. Zamijetimo da je e
A
e
B
= (1)
|A||B|
e
B
e
A
.
Neka je X unitarni prostor nad K i e ortonormirana baza u X. Buduci
da je X podprostor od X (ali nije podalgebra zbog razlicitih operacija
mnozenja) zakljucujemo da je X unitarni prostor nad K. Po 6.20 je
(x
1
x
k
[y
1
y
k
) =
1
k!
det[(x
i
[y
j
)]
iz cega slijedi (e
A
[e
A
) = 1/k!, za k = [A[, i (e
A
[e
B
) = 0, za A ,= B. Ovaj
skalarni produkt nam ne odgovara, iz tehnickih razloga, pa uvodimo novi
zahtjevom: (e
A
[e
A
) = 1, za svaki A, i (e
A
[e
B
) = 0, za A ,= B. U ovom
skalarnom produktu je e
A
; A 1, . . . , n ortonormirana baza u X.
U daljem koristimo samo novi skalarni produkt. Dakle, ako su z =
A
e
A
i w =
A
e
A
iz X onda je
(z[w) =
A
i |z|
2
=
A
[
A
[
2
DEFINICIJA 7.14 Neka su X i Y vektorski prostori nad K i A L(X, Y ).
Deniramo operator A : X Y sa A =
k0
k
A, dok za X = Y
deniramo operator
+
A : X X sa
+
A =
k0
+
k
A.
Analogno deniramo A i
+
A te A i
+
A.
PROPOZICIJA 7.15 Neka su X, Y i Z vektorski prostori nad K, A
L(X, Y ) i B L(Y, Z). Tada vrijedi
(1) (B)(A) = BA
(2) Ako je A bijekcija onda je A takoder bijekcija i (A)
1
= A
1
(3)
+
(A +B) =
+
A +
+
B, za X = Y = Z
(4) expA = exp
+
A, za X = Y
Analogne tvrdnje vrijede za i
Dokaz Tvrdnje slijede iz 6.5, 6.14, 6.21 i 6.29.
PROPOZICIJA 7.16 Neka su X i Y unitarni prostori nad K i A
L(X, Y ). Tada vrijedi
(1) Ako je A kontrakcija tj. |A| 1 onda su A i A neprekidni
operatori i vrijedi formula | A| = | A| = 1.
(2) Ako A nije kontrakcija onda su A i A prekidni operatori.
(3) A : X Y je neprekidni homomorzam algebra, za svaki A.
(4) tr A = det(I +A), det A = (det A)
m
, m = 2
n1
, za X = Y.
Dokaz Tvrdnje (1) i (2) slijede iz formule | A| = | A| = sup
k0
|A|
k
.
(3) Evidentno. (4) Prva tvrdnja slijedi iz Propozicije 6.17, formula (3), za
z = 1, dok je det A = (det A)
m
, gdje je m =
n
k=0
k
n
_
n
k
_
= 2
n1
.
PROPOZICIJA 7.17 Neka je X unitarni prostor nad K dimenzije n i
A L(X). Tada vrijedi
(1) Ako je A normalna (odnosno hermitaska) kontrakcija onda su A,
A i A normalne (odnosno hermitske) kontrakcije.
(2) Ako je A unitaran operator (odnosno projektor, parcijalna izometrija)
onda su A, A i A unitarni operatori (odnosno projektori, parcijalne
izometrije).
Dokaz Zamijetimo prvo da je po Teoremu 6.21 (A)
= A
i (A)
= A
za svaku kontrakciju A L(X) i (A)
= A
za svaki A L(X) pa tvrdnje

slijede iz prethodne dvije propozicije.
PRIMJERI 7.18 Neka je A gl
n
(R) i M
A
: Rn) Rn) operator de-
niran sa M
A
f(x) = f(A
x). Tada vrijedi

(1) M
AB
= M
A
M
B
, A, B gl
n
(R)
(2) Ako je A regularna onda je M
A
regularan i (M
A
)
1
= M
A
1
(3) Ako je A kontrakcija onda je M
A
takoder kontrakcija.
(4) Ako A nije kontrakcija onda je M
A
prekidan operator.
(5) M
A
a
k
= (Aa)
k
, a R
n
(6) M
0
je projektor na R
(7) M
A
= (A)
1
, gdje je iz Teorema 7.3.
n
neprazan otvoren skup i
: R
n
, (x) =
A
(x)e
A
gdje je
A
C
(), za svaki A. Tada se zove diferencijalna forma

na ili krace forma na . Skup svih forma na oznacavamo sa F().
Ako je F(), 0 k n i
k
(x) =
|A|=k
A
(x)e
A
, onda se
k
zove
k-forma na . Skup svih k-forma na oznacavamo sa F
k
(). Evidentno je
F
0
() = C
() i F() = F
0
() F
n
().
Zamijetimo da je F() algebra s jedinicom i dimF() = .
n
neprazan otvoren skup. Deniramo
operator vanjskog diferencijala d : F() F() sa
(1) df(x) =
i
f(x)e
i
, f C
()
(2) d(x) =
A
d
A
(x) e
A
, gdje je =
A
e
A
Tada se d se zove vanjski diferencijal forme .
Zamijetimo da je dF
k
() F
k+1
(), k = 0, . . . , n 1, i dF
n
() = 0.
PROPOZICIJA 7.21 Vanjski diferencijal je nilpotentan indeksa 2.
Dokaz (1) Ako je f C
() onda je df(x) =
i
f(x)e
i
pa je
d
2
f(x) =
i
d(
i
f(x)) e
i
=
j

j
i
f(x)e
j
e
i
=
i<j
[
i
j
f(x)
j
i
f(x)]e
i
e
j
= 0
(2) Ako je F() i =
A
e
A
onda je
A
C
() pa po (1) imamo
d
2
(x) =
d
2
A
(x) e
A
=
0 e
A
= 0.
PROPOZICIJA 7.22 Ako je F
k
() i F
m
() onda je
d( ) = d + (1)
k
d
Dokaz Ako je =
|A|=k
A
e
A
i =
|B|=m
B
e
B
onda vrijedi formula
=
B
e
A
e
B
pa imamo
d( ) =
d(
A
B
) e
A
e
B
=
[(d
A
)
B
+
A
d
B
] e
A
e
B
=
(d
A
)
B
e
A
e
B
+
A
d
B
e
A
e
B
=
d
A
e
A
B
e
B
+ (1)
k

A
e
A
d
B
e
B
= d + (1)
k
d
TEOREM 7.23 Neka su
1
R
k
i
2
R
n
neprazni otvoreni skupovi i
f :
1

2
funkcija klase C
2
tj. sve kordinate od f su klase C
2
. Tada
za operator f
: F(
2
) F(
1
), deniran sa f
(x) = (f
(x)
)(f(x)),
x
1
, vrijede sljedece tvrdnje
(1) f
je homomorzam algebra i d(f
) = f
d, F(
2
).
(2) Ako su f :
1

2
i g :
2

3
funkcije klase C
2
onda vrijedi
formula (g f)
= f
.
Dokaz U gornjoj formuli je f
(x) = [
i
f
j
(x)] derivacija od f u tocki x
1
tj. f
(x) je k n-matrica parcijalnih derivacija koordinata od f.

(1) Operator f
je evidentno linearan. Nadalje, analogno kao i za operator

A dobijemo f
( ) = f
iz cega slijedi prva tvrdnja. Drugu

tvrdnju je dovoljno dokazati za forme oblika (x) =
A
(x)e
A
sto se provjeri
neposredno. (2) Slijedi iz formule (g f)
(x) = g
(f(x))f
(x) i 7.15.
.
Neka je R
n
neprazan otvoren skup i
k
R
k
standardni simpleks
dimenzije k u R
k
s vrhovima 0, e
1
, . . . , e
k
. Ako je :
k
funkcija klase
C
1
na
k
(tj. C
1
(
), gdje je
neka otvorena okolina od

k
) onda se
zove singularni simpleks dimenzije k u . Skup svih singularnih simpleksa
dimenzije k u oznacavamo sa S
k
(), k = 0, 1, . . . , n.
Neka je S
k
() vektorski prostor generiran sa S
k
() tj. svaki S
k
()
ima oblik =
1
1
+ +
m
m
, za neki m N,
1
, . . . ,
m
R i
1
, . . . ,
m
S
k
(). Tada se S
k
() zove vektorski prostor k-lanaca u
, a S
k
() se zove k-lanac u . Nadalje, S() = S
0
() S
n
()
se zove vektorski prostor lanaca u , gdje je S
0
() = R
n
. Dakle, svaki
S() se moze napisati, na jedinstven nacin, u obliku =
0
+ +
n
,
gdje je
k
S
k
() za svaki k.
Ako je S
k
() i F
k
() onda je
k-forma na nekoj okolini
od
k
pa postoji f C
) takva da je
(x) = f(x)e
1
e
k
, x
.
Deniramo integral od po singularnom simpleksu sa
([) =
_
k
f(x)dx
Za k = 0 je ([) = ((0)), a za k = 1 je ([) =
_
1
0
n
i=1
i
((t))
i
(t)dt,
gdje je (x) =
1
(x)e
1
+ +
n
(x)e
n
i (t) = (
1
(t), . . . ,
n
(t))
, a za k = n
dobijemo ([) =
_
n
g((x)) det
(x)dx, gdje je (x) = g(x)e

1
e
n
i
S
n
().
Ako je =
1
1
+ +
m
m
S
k
() i F
k
() onda deniramo
integral od po lancu sa ([) =
1
([
1
) + +
m
([
m
). Ako su
=
0
+ +
n
S(),
k
S
k
(), i =
0
+ +
n
F(),
k
F
k
(),
za svaki k, onda deniramo integral od po sa
([) = (
0
[
0
) + + (
n
[
n
)
Ako su
1
,
2
S() i ([
1
) = ([
2
) za svaki F() onda kazemo
da su
1
i
2
homologni i pisemo
1

2
. Kazemo da je forma F()
zatvorena ako vrijedi d = 0. Vektorski podprostor svih zatvorenih forma
F() oznacavamo sa Z(). Kazemo da je forma F() egzaktna
ako vrijedi = d, za neki F(). Vektorski podprostor svih egzaktnih
forma F() oznacavamo sa E(). Po Propoziciji 7.22 je Z() podalgebra
od F(), a E() je ideal u Z(). Kvocijentna algebra Z()/E() se zove
algebra kohomologije od .
TEOREM 7.24 (Stokes)
Postoji operator : S() S() takav da je S
k+1
() S
k
(), k =
0, . . . , n1, pri cemu vrijedi formula (d[) = ([), F(), S().
Ovu formulu zovemo Stokesova formula, a operator zovemo rubni
operator na S().
Dokaz Dokaz je dosta kompliciran pa ga ne navodimo.
KOROLAR 7.25 Vrijedi ([
2
) = (d[) = (d
2
[) = 0, za F() i
S(), te ([) = (d[) = 0, za Z().
7.3 Cliordove algebre
Neka je X vektorski prostor nad K dimenzije n i e baza u X. Ako su x, y X,
x =
x
i
e
i
, y =
y
i
e
i
i
1
, . . . ,
n
0, 1, 1 onda deniramo bilinearni
funkcional B : XX K sa B(x, y) =
i
x
i
y
i
. Za njega vrijedi B(x, y) =
B(y, x), x, y X. Ako su svi
i
,= 0 onda kazemo da je B nedegeneriran
bilinearni funkcional. Funkcija q : X K denirana sa q(x) = B(x, x),
x X, se zove kvadratni funkcional pridruzen bilinearnom funkcionalu
B, pri cemu vrijedi B(x, y) =
1
2
(q(x + y) q(x) q(y)).
Na vektorskom prostoru X umjesto mnozenja uvodimo novo mnozenje
sljedecom formulom
e
A
e
B
= (1)
n(A,B)
kAB
q(e
k
) e
AB
gdje je AB = (AB)(AB) simetricna razlika skupova A i B uredena
uzlazno, a zatim ga prosirimo po linearnosti. Zamijetimo da je e
A
e
B
=
(1)
n(A,B)+n(B,A)
e
B
e
A
. Na ovaj nacin X postaje algebra s jedinicom u od-
nosu na novu operaciju mnozenja i zove se Cliordova algebra para (X, q)
i oznacavamo je sa C(X, q). Mnozenje u C(X, q) zovemo Cliordov pro-
dukt. Podprostor
k
X oznacavamo sa C
k
(X, q), k = 0, . . . , n, i zovemo ga
k-ti homogeni podprostor ili k-ti kaos u C(X, q).
Dakle, C(X, q) = C
0
(X, q) + + C
n
(X, q).
Cliordovu algebru C(X, q) zovemo suprotna algebra od C(X, q) i
oznacavamo je sa C
(X, q). Neposredno iz denicije slijedi

(a) e
2
i
= q(e
i
) =
i
, i = 1, . . . , n
(b) e
i
e
j
+ e
j
e
i
= 0, i ,= j
(c) x
2
= q(x), x X.
(d) xy +yx = 2B(x, y), x, y X
(e) e
A
= e
i
1
e
i
2
e
i
k
= e
i
1
e
i
2
e
i
k
, A = i
1
, . . . , i
k
, i
1
< < i
k
(f) Svaki z C(X, q) je linearna kombinacija tenzora oblika x
1
x
2
x
k
,
gdje su x
i
X, 1 k n, i jedinice 1 K.
(g) Ako je q = 0 tj.
i
= 0, za svaki i, onda je Cliordov produkt jednak
Grassmannovom produktu pa je C(X, 0) = X.
Ako je X unitarni prostor s ortonormiranom bazom e i
i
= 1 za svaki
i onda se C(X, q) zove Cliordova algebra euklidskog prostora X i
oznacavamo je sa CX. U ovom slucaju je B(x, y) = (x[y), za K = R, dok je
B(x, y) = (x[Jy), za K = C, gdje je J normalno konjugiranje na X denirano
bazom e. Element od CX se zove spinor. Zamijetimo da su CX i X
jednaki kao euklidski prostori, a razlikuju se samo po operacijama mnozenja,
tj. razlikuju se kao algebre. Suprotnu algebru od CX oznacavamo sa C
X.
Moze se provjeriti, koristeci formule (c) i (d), da denicija Cliordove
algebre ne zavisi od baze e, nego samo od B, odnosno q. Svaku bazu e od X,
za koju vrijede formule (a) i (b), zovemo Cliordova baza od C(X, q).
Neka su X i Y vektorski prostori nad K i A L(X, Y ). Deniramo opera-
tor CA : C(X, q
1
) C(Y, q
2
) formulom (CA)(x
1
x
2
x
k
) = Ax
1
Ax
2
Ax
k
,
x
i
X, 1 k n, i (CA)1 = 1, prosiren po linearnosti. Tada je
C(A
1
A
2
) = (CA
1
)(CA
2
), za svaki A
1
L(Y, Z) i A
2
L(X, Y ), sto znaci da
je CA homomorzam Cliordovih algebra. Ako je A bijekcija onda je
CA izomorzam Cliordovih algebra. Ako je A L(X) regularan ope-
rator onda je CA automorzam od C(X, q). Na isti nacin se denira CA
za antilinearni operator A. Zamijetimo da za X = Y podprostori C
k
(X, q)
ne moraju biti invarijantni na CA.
PRIMJERI 7.26
(1) Polje K je Cliordova algebra nad K. Naime, K = C(0, 0).
(2) Polje C je Cliordova algebra nad R. Naime, ako je X = Ke
1
i q(e
1
) =
1
onda je C(X, q) = K+Ke
1
, pri cemu je e
2
1
=
1
. Specijalno, ako je K = R i
1
= 1 onda je Cliordova algebra C(X, q) izomorfna sa C, a izomorzam
je dan sa +e
1
+ i. Dakle, C = C
R.
(3) Neka je X = K
2
i q(x) =
1
x
2
1
+
2
x
2
2
. Tada je e
2
1
=
1
, e
2
2
=
2
i
e
1
e
2
= e
2
e
1
pa je C(X, q) = K + Ke
1
+ Ke
2
+ Ke
1
e
2
. Ova algebra se zove
algebra kvaterniona nad K ako je
1
,= 0 i
2
,= 0. Specijalno, ako je K = R
i
1
=
2
= 1 onda je C(X, q) = H klasicna algebra kvaterniona.
Dakle, vrijedi formula H = C
R
2
.
(4) Ako su A i B algebre nad K onda je A B takoder algebra nad K
s operacijom mnozenja (a b)(a
) = aa
bb
, a, a
A, b, b
B,
prosirenom po linearnosti.
(5) Cliordova algebra C(X, q) se moze denirati, na ekvivalentan nacin, kao
kvocijentna algebra X/J, gdje je J ideal u X generiran svim tenzorima
oblika x x q(x), x X.
(6) L(C(X, q)) je Cliordova algebra izomorfna sa gl
2
n(K), n = dimX.
(7) Neka je z z
preslikavanje na C(X, q) denirano sa e
A
= (1)
|A|
e
A
,
prosireno po linearnosti. Zamijetimo da je jednak C(I). Tada je
automorzam od C(X, q) reda 2 i zovemo ga parnost. Kazemo da je
z C(X, q) paran ako vrijedi z
= z, odnosno neparan ako vrijedi z
= z.
Svaki z C(X, q) se moze napisati, na jedinstven nacin, u obliku z = z
+
+z
,
gdje je z
+
paran, a z
neparan, pri cemu vrijedi z

+
=
1
2
(z+z
), z
=
1
2
(zz
).
Oznacimo sa C
+
(X, q) skup svih parnih elemenata iz C(X, q), a sa C
(X, q)
skup svih neparnih elemenata iz C(X, q). Tada je C
+
(X, q) direktna suma
svih parnih kaosa, a C
(X, q) direktna suma svih neparnih kaosa, pri cemu

je C(X, q) = C
+
(X, q) +C
(X, q) i ova suma je direktna. Nadalje, C

+
(X, q)
je podalgebra od C(X, q) i zovemo je parna podalgebra od C(X, q).
(8) Neka je z z
preslikavanje na C(X, q) denirano sa e
A
= (1)
n(A,A)
e
A
,
prosireno po linearnosti. Tada je antiautomorzam od C(X, q) reda 2 i
zovemo ga transponiranje.
(9) Ako je z =
A
e
A
CX i z
A
(1)
n(A,A)
A
e
A
onda je presli-
kavanje z z
involucija algebre CX. Zamijetimo da je kompozicija

transponiranja i konjugiranja, za K = C, tj. z
= (CJ)z
= ((CJ)z)
, gdje
je J normalno konjugiranje na X denirano bazom e, dok je = , za K = R.
Ako je x X onda je x
= Jx, za K = C, dok je x
= x, za K = R. Za
bilinearnu formu B vrijedi B(x, y) = (x[y
).
Kazemo da je z CX normalan ako vrijedi zz
= z
z. Hermitske,
antihermitske i unitarne spinore te projektore i parcijalne izometrije
deniramo na uobicajeni nacin.
LEMA 7.27 Ako je e ortonormirana baza u X onda vrijedi
(1) (e
i
e
A
[e
B
) = (e
A
[e
i
e
B
), i = 1, . . . , n
(2) (e
A
e
B
[e
C
) = (1)
n(A,A)
(e
B
[e
A
e
C
)
(3) (ae
A
[e
B
) = (e
A
[a
e
B
), a CX, gdje je a
iz prethodnog primjera.
(4) (ab[c) = (b[a
c), za svaki a, b, c CX
Dokaz Tvrdnja (1) se provjeri neposredno, a ostale slijede iz (1).
LEMA 7.28 Neka je B : CX L(CX) operator deniran sa B(a)b = ab,
a, b CX. Tada je B monomorzam algebra s involucijom.
Dokaz B je evidentno homomorzam algebra. Ako je B(a) = B(b) onda
je B(a)1 = B(b)1 pa je a = b, sto znaci da je B injektivan. Nadalje, po
prethodnoj lemi je (B(a)b[c) = (ab[c) = (b[a
c) = (b[B(a
)c) iz cega slijedi

B(a)
= B(a
), za svaki a CX.
TEOREM 7.29 Neka je X euklidski prostor nad K. Tada je CX C
-algebra
s normom |a|
= |B(a)|, a CX, i zovemo je Cliordova C
-algebra
euklidskog prostora X. Nadalje, vrijedi |a| |a|
, za svaki a CX.
Dokaz Zamijetimo prvo da je |a|
= max
b =0
|ab|/|b| pa je |ab| |a|
|b|
za svaki a, b CX, sto za b = 1 daje |a| |a|
. Nadalje, ovo je C
-
norma zbog |a
a|
= |B(a
a)| = |B(a)
B(a)| = |B(a)|
2
= |a|
2
,
a CX, pa tvrdnja slijedi iz prethodne leme. Zamijetimo takoder da norma
|a| = (a[a)
1/2
na CX, generirana skalarnim produktom, nije C
-norma.
PRIMJERI 7.30 Neka je X unitarni prostor nad K dimenzije n.
(1) x y = xy (x[y
) =
1
2
(xy yx), x, y X CX.
(2) Neka su x
1
, . . . , x
k
X i a = x
1
x
k
CX. Ako su x
1
, . . . , x
k
normalni
spinori onda je aa
= (x
1
[x
1
) (x
k
[x
k
) pa je |a|
= |x
1
| |x
k
|. Specijal-
no je |x|
= |x| za svaki normalni spinor x X. Zamijetimo da je x X

normalan spinor ako i samo ako je x
= x, za neki C, [[ = 1, sto je
ekvivalentno sa xx
= (x[x).
Ako je K = C i n 2 onda X sadrzi i nilpotentne spinore, npr. x =
e
1
+ ie
2
je nilpotentan zbog x
2
= 1 +i
2
= 0 pri cemu je x
x xx
= 4ie
1
e
2
.
(3) Ako su x
1
, . . . , x
k
X i [x
1
, . . . , x
k
]
+
=
x
(1)
x
(k)
, [x
1
, . . . , x
k
]
x
(1)
x
(k)
, onda se [x
1
, . . . , x
k
]
+
zove k-antikomutator, dok se
[x
1
, . . . , x
k
]
zove k-komutator od x
1
, . . . , x
k
.
Ako su x
1
, . . . , x
k
hermitski spinori onda vrijedi
(a) [x
1
, . . . , x
k
]
= k! x
1
x
k
(b) [x
1
, . . . , x
2k
]
+
K, [x
1
, . . . , x
2k+1
]
+
X
(c) Ako je a =
1
k!
[x
1
, . . . , x
k
]
onda je a
2
R pa je aa
= (1)
m
a
2
,
m =
_
k
2
_
, iz cega slijedi |a|
= (x
1
, . . . , x
k
)
1/2
.
(4) Neka je : CX K, (a) = (a[1). Tada je linearni funkcional norme
1 i zovemo ga vakuumsko stanje na CX. Za njega vrijedi
(a) (e
A
) = 0, A ,= , i (1) = 1
(b) (ab) = (ba), za svaki a, b CX
(c) (a
a) 0, za svaki a CX
(d) Ako je (a
a) = 0 onda je a = 0
(e) (xy) = (x[y
), za svaki x, y X
Nadalje, neka je : CX K, (a) = (a[e), gdje je e = e
1
e
2
e
n
jedinicni
spinor iz posljednjeg kaosa. Tada je linearni funkcional norme 1 i zove se
Berezinov integral. Za njega vrijedi (ea) = (a), buduci da je e unitaran.
(5) Neka je : R
3
gl
2
(C) operator deniran sa
(x) = x
1
_
0 1
1 0
_
+ x
2
_
0 i
i 0
_
+x
3
_
1 0
0 1
_
Ove tri matrice se zovu Paulijeve matrice i vrijedi
(a) (x)
= (x), za svaki x R
3
(b) (x)(y) + (y)(x) = 2(x[y)I, za svaki x, y R
3
(c) se prosiruje, na jedinstven nacin, do izomorzma Cliordove algebre
CR
3
i gl
2
(C), kao algebre nad R.
Zamijetimo da je gl
2
(C) takoder izomorfna sa CC
2
sto znaci da je gl
2
(C)
Cliordova algebra i nad R i nad C.
(6) Ako je a CX onda deniramo operatore B(a), B
(a) L(CX) sa
B(a)b = ab, B
(a)b = a b, gdje smo sa a b oznacili produkt u suprotnoj

algebri C
X. Specijalno, za x X imamo
(a) B(x)b = xb, b CX
(b) B
(x)b = b
x, b CX
Tada se B(x) zove operator polozaja cestice x, a B
(x) operator im-

pulsa cestice x. Nadalje, za svaki x, y X vrijedi
(c) B(x)B(y) +B(y)B(x) = 2(x[y
)I
(d) B
(x)B
(y) +B
(y)B
(x) = 2(x[y
)I
(e) B(x)B
(y) + B
(y)B(x) = 0
(f) B(x)
= B(x
), B
(x)
= B
(x
)
(g) tr B(x) = tr B
(x) = 0
(h) det B(x) = det B
(x) = (x[x
)
m
, m = 2
n1
, n 2
(i) Ako je K = C, e ortonormirana baza u X i Y podprostor od L(CX)
s bazom ce = (B(e
1
), . . . , B(e
n
), iB
(e
1
), . . . , iB
(e
n
)) onda je L(CX) = CY.
Baza ce je Cliordova baza od L(CX).
(7) Neka je A(x) =
1
2
(B(x)B
(x)) L(CX), x X. Tada se A(x) zove ani-

hilacijski operator cestice x, dok se operator A(x)
=
1
2
(B(x
) + B
(x
))
zove kreacijski operator cestice x. Nadalje, A(x) je nilpotentan operator
indeksa 2 i za svaki x, y X vrijedi
(a) B(x) = A(x
+A(x), B
(x) = A(x
A(x)
(b) A(x)A(y) + A(y)A(x) = 0
(c) A(x)A(y)
+A(y)
A(x) = (x[y)I
(d) A(x)1 = 0, A(x)y = (x[y
)
(e) A(x)
1 = x
, A(x)
y = x
y
Jedinica 1 CX se zove vakuum. Dakle, operator A(x)
kreira cesticu
x
iz vakuuma, dok A(x
kreira cesticu x iz vakuuma.

(8) Neka je neprazan otvoren skup u R
n
. Ako u algebri diferencijalnih for-
ma F() umjesto Grassmannovog produkta uvedemo Cliordov produkt
deniran kvadratnom formom q(x) =
i
x
2
i
, onda se algebra F(), s novim
produktom, oznacava sa F(, q).
Deniramo Cliordov operator : F(, q) F(, q) sa
(a) f(x) =
i
f(x)e
i
, f C
()
(b) (x) =
A
(x) e
A
, gdje je (x) =
A
(x)e
A
Tada se zove Cliordova derivacija od , a operator
2
=
2
i
zovemo Cliord-Laplaceov operator. Nadalje, vrijedi
2k+1
=
2k
i
2k
=
||=k
k!
!
2
, gdje je
1
1

n
n
. Ako je q = 0 tj.
i
= 0, za
svaki i, onda je = d operator vanjskog diferencijala.
(9) U zici je posebno vazna algebra F(R
4
, q), q(x) = x
2
1
x
2
2
x
2
3
x
2
4
. Ona
se zove algebra prostora-vremena. Pripadni Cliord-Laplaceov operator
2
=
2
1
2
2
2
3
2
4
zovemo Dalambertov operator ili Dalambertian.
Ako su ,
0
F(R
4
, q) onda se jednadzba =
0
zove Maxwellova
jednadzba i ona je jedna od najvaznijih jednadzbi u elektrodinamici. Ako
Maxwellovu jednadzbu raspisemo po koordinatama dobijemo 16 parcijalnih
diferencijalnih jednadzbi od kojih su samo neke zanimljive. Koordinatne
funkcije
A
u zici mogu biti i opcenitije, a ne nuzno klase C

Dedic Vektorski Prostori

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dedic Vektorski Prostori

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ljuban Dedic

Sesto poglavlje je posveceno tenzorskim, simetricnim i antisimetricnim

= L(X, K). Skup X

(X) algebra uz standardne operacije. Naime, produkt linearnog

se zove monom. Ako je [[ = k onda je h

mozemo izracunati koristeci parcijalne derivacije

, sto je ustvari razvoj od f u Taylorov red oko 0.

je linearni operator, (AB)

je antilinearan operator ako je K = C, (AB)

= A, pa kazemo da je involucija algebre gl

(b) per je invarijantna na permutacije redaka i stupaca.

dual od X. Tada je funkcija

K denirana sa (x, f) = f(x), x X, f X

) deniran formulom (Ax[f) = (x[A

, A, B L(X). Ovo znaci da

antiizomorzam algebra L(X) i L(X

i zovemo je dualna baza od e

. Tada se zove J-dekompleksikacija od X. Ako je

= x X; (x) = 1 zovemo jedinicna sfera u normi ,

= x X; (x) < 1 jedinicni disk u normi . Ako je a X

+ a = x X; (x a) = r zove sfera radiusa r sa

+ a = x X; (x a) < r zove otvoreni disk

, onda deniramo diferencijalni

(x) = (a[x) , onda je a

tj. f(x) = exp(a[x) je u Rn). Naime,

iz cega dobijemo (exp a

) = exp(a[b). Takoder je (f[ exp a

= A Liejeva algebra od U(n).

= A Liejeva algebra od SO(n).

dualni operator. Tada je (A

(X, Y ) vektorski prostor svih

(X, Y ) = L(X, Y )+L

(X, Y ) se moze napisati u obliku A = B +CJ, gdje je

(X) podalgebra od L(X) i preslikavanje

(X) na L(Y ) tj. vrijedi

. Ako je (a[b) ,= 0 onda je A poluprosta.

nilpotentan nekog indeksa p

ponovimo cijelu proceduru s operatorom B

pa iteracijom dobijemo tvrdnju.

= exp (log A) , C. Specijalno je A

je jednak onom iz (1).

gdje je m() indeks nilpotentnosti od N

su podalgebre od L(X) i one sadrze I

je najmanja podalgebra od L(X) koja sadrzi / I

= f(A); f F[A] = f(A); f K[x]

ako i samo ako

, za svaku bazu e u X, tvrdnju je dovoljno

. Sada Jordanove klijetke J

pa slijedi (1), dok je

dualni operator. Tada vrijedi

(c) A = f (B) , B = g (A) , za neke polinome f i g

kanonski izomorfam sa X pa identiciramo ova dva prostora.

. Kako ovaj izomorzam

i zovemo je dualna norma. Za nju vrijedi

se provjere neposredno. Pisemo (X, )

) i ovaj normirani prostor zovemo dualni prostor od (X, ). Bu-

(f) [f(x)[ /(x), x X, x ,= 0, f X

(f) jednak inmumu svih 0 za koje vrijedi [f(x)[ (x),

. Iz ovih svojstava slijedi

uvodi dualna norma

) Banachov prostor, bez

i ova dva prostora ne

onda kazemo da je X reeksi-