You are on page 1of 2

Sara Morić Prof.

Mario Katić
Sveučilište u Zadru, 18. svibnja 2011.
Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju

Reakcijski tekst

Za temu svog reakcijskog teksta dobila sam članak autorice Jane Bosanac iz
2004. godine „Transkulturacija u glazbi: primjer hrvatskog hip hopa“. Autorica
je ovim člankom željela prezentirati kako jedan element strane kulture, u ovom
slučaju američki hip hop, komunicira sa domaćom hrvatkom kulturom. Također
je htjela ustanoviti može li se na primjeru tog procesa utvrditi transkulturacija.
Svoje istraživanje je centrirala oko glazbenog elementa hip hopa, rapa na
području cijele Hrvatske, a osobito Zagreba kao najvećeg urbanog središta.
Osnovna metoda korištena pri istraživanju je bilo sudioničko promatranje.
Prije iznošenja svog vlastitog stava o ovom članku, prezentirat ću vam osnovne
ideje i argumente koje autorica iznosi. Prvo je definirala transkulturaciju kao
proces dvosmjernog opticaja u kojem individualna glazbena kultura preuzima
elemente transkulturalne glazbe. Također je jasno odvojila taj pojam od pojma
akulturacije koji danas nosi negativne konotacije te se sve rjeđe upotrebljava.
Bosanac dalje objašnjava drugi pojam u naslovu članka: hip hop. Daje kratku
povijest američke hip hop kulture, kako je nastala i gdje, te koji sve pravci u njoj
postoje. Autorica smatra da je razumjevanje te kulture vrlo važno za
razumjevanje iste u drugim državama, pa tako i u Hrvatskoj. Sam pojam hip hop
danas predstalja širok spektar aktivnosti i umjeća te način govora, hodanja,
oblačenja i razmišljanja. Izdvaja rap kao najpopularniji i najkomercijalniji
element hip hopa te ga definira kao stil crnačke popularne glazbe koji se sastoji
od izvedbe improviziranih rima na ritamsku pratnju. Rap dolazi od potrebe da
određena društvena i dobna skupina izrazi svoju stvarnost i bude prepoznata u
društvu.
Povijest hrvatskog hip hopa autorica dijeli u tri razdoblja. Prvo razdoblje(1984.-
1991.) bilo je inspirirano breakdanceom, party i elektro rapom koje su otkrili
preko inozemnih časopisa i filmova. Scena tad još nije postojala jer su
pripadnici bili premladi za njeno stvaranje. Stil ranog rapa je isto teško definirati
zbog nepostojanja diskografskih izdanja, a do privatnih zbirki je teško doći. No
pripadnicima supkulture nije nedostajalo volje da se izraze hip hopom te scena
nije potpuno nestala u ratnim godinama. Drugo razdoblje(1991.-1997.) je bilo
povezano sa radioemisijom Blackout Rap Show koja je imala velik utjecaj na
razvoj i današnje stanje scene, ali i na status hrvatske hip hop scene u
inozemstvu. Javljaju se prva diskografska izdanja i organiziraju prva hip hop
dođaganja. U trećem razdoblju(1997.-2002.) rap je oduševio širu publiku svojim
izravnim, iskrenim i otvorenim pristupom svakodnevnom životu koji je došao
kao suprotnost praznjikavom danceu i technu koji su do tad vladali radijskim
eterima.
U zadnjem djelu članka Bosanac prikazuje kako je išao proces transkulturacije
hip hipa u hrvatskoj. Prema navedenim definicijama i značajkama
transkulturacije moraju postojati dvije različite kulture koje interakcijom
stvaraju novi kulturalni identitet što ga određeni broj ljudi prihvaća kao svoj. U
ovom slučaju to su hip hop kultura i hrvatska kultura. U počecima hrvatskog hip
hopa prevladavali su elementi američkog rapa, odnosno teme i jezik domaćih
pjesama se poodudarao sa temama američkog. Kasnije repanje na hrvatskom
jeziku označilo je početak integracije hrvatke kulture u hrvatski rap. Stepenica
dalje u procesu transkulturacije hip hopa u Hrvatskoj je uvođenje društveno-
političkih tema orijentiranih na lokalnu stvarnost. Kao najskriveniji aspekt
procesa transkulturacije hip hopa u Hrvatskoj autorica navodi glazbene podloge.
Hrvatski rap katkad vrlo prepoznatljivim samplovima hrvatske glazbe na neki
način oživljava i podsjeća na zaboravljene glazbene stilove, albume, TV-emisije
i serije, animirane i druge filmove. Posljednja značajka ovog procesa je njegov
kontinuitet, zbog stalnog pristizanja novih pjesama i žanrova iz SAD-a koje
scena na svoj način imitira i pravi varijacije.
Autorica je osmogodišnjim istraživanjem na temu napravila vrlo kvalitetan
članak kojim je obuhvatila najvažnije djelove kulture hip hopa, američkog i
hrvatskog te na više primjera prikazala kako su se djelovi jedne kulture odrazili
na drugu te kako je hip hop u hrvatskoj postepeno počeo preuzimati sve više
elemenata vlastite kulture, počevši od jezika pa do tema.