1.

SOCIOLOGIJA: znanost o društvu
* Cecile Wright Mills uvodi pojam sociološke imaginacije= sposobnost shvaćanja odnosa izmeĊu
pojedinca i društva, izmeĊu biografije pojedinca i povijesti društva.
Sliĉno tome, Peter Berger definira sociološko gledište kao prepoznavanje općeg u pojedinačnome.
* pojam društva obuhvaća:
a) udruge i udruţenja
b) odnosi s drugim ljudskim bićima (druţenje, druţeljubivost i društvenost)
c) općeniti kolektiv kojem pripadamo ("platio je svoj dug društvu!")
d) kolektivni ţivot uopće (ukljuĉenost, pripadanje, uzajamna oĉekivanja i norme)
e) razliĉita društva (Engleska, Hrvatska, Kina npr.)
Emile Durkheim uvodi pojam DRUŠTVENIH ČINJENICA= načini razmišljanja, djelovanja i
osjećanja izvanjski pojedincu, koji mu se nameću prinudnom snagom, htio to on ili ne.
Utjecaj društvenih ĉinjenica prikazao je na samoubojstvima. Najvaţnije varijacije koje utjeĉu na
samoubojstva su:
× religija ( meĊu protestantima su uĉestalija samoubojstva )
× rat i mir ( stopa samoubojstava opada za vrijeme rata )
× ekonomska kriza ( nagle promjene u privrednom ţivotu povećavaju stopu
samoubojstava, i to
neovisno o tome jesu li pozitivne ili negativne )
× obitelj ( meĊu samcima je veća stopa samoubojstava nego meĊu oţenjenima i udanima )
Durkheim temelji svoju teoriju samoubojstava na tome da se te stope mogu objasniti razliĉitim stupnjem i
snagom društvene solidarnosti (= spone koje ljude drţe zajedno.)
On takoĊer precizira vrste spona, i uvodi:
× REGULACIJA= kontrola individualnih poriva i ţelja pomoću društvenih normi, odnosno
pravila ponašanja.
× INTEGRACIJA= snaga povezanosti pojedinca s društvenom grupom
Prema tome, razlikuje 4 vrste samoubojstava:
1) EGOISTIČNO SAMOUBOJSTVO (preslaba integracija)
moderna društva-->
2) ANOMIČNO SAMOUBOJSTVO (preslaba regulacija)
kombinacija egoizma
3) ALTRUISTIČNO SAMOUBOJSTVO (presnaţna integracija)
i anomije
4) FATALISTIČNO SAMOUBOJSTVO (presnaţna regulacija)
= pokazao da društveni procesi ne utjeĉu samo na ponašanje pojedinca, već i na njegovo unutarnje stanje.

* MIKROSOCIOLOGIJA= izuĉava ljudsko ponašanje izbliza i interakciju licem-u-lice
* MAKROSOCIOLOGIJA= prouĉavanje većih grupa, institucija i društvenih sustava

*Max Weber razlikuje pojmove SOCIJALNE AKCIJE I SOCIJALNE STRUKTURE:
× društveno djelovanje, tj. socijalna akcija= ono djelovanje u kojem protagonist uzima u
obzir
djelovanje drugih i prema tome se orijentira. Sociologija nastoji prepoznati znaĉenja i koja
ljudi pridaju
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 1

svojim akcijama (to se postiţe razumijevanjem, tj. Verstehen).
Weberova tipologija socijalne akcije:
a) tradicionalno djelovanje
b) afektivno djelovanje
c) vrijednosno- racionalno
d) svrhovito- racionalno
× društvena struktura, tj. socijalna struktura= relativno trajan, stabilan i ureĊen skup
odnosa meĊu ljudima.
Komponente socijalne strukture su:
*poloţaji (mjesta koja ljudi zauzimaju u društvenoj strukturi. Ako je poloţaj povezan s razliĉitim
pravima, duţnostima i oĉekivanjima, radi se o statusu)
*uloge ( društveno odreĊene znaĉajke i oĉekivana ponašanja (norme) pridruţene odreĊenom
poloţaju)
*društvene grupe (dvoje ili više ljudi u relativno stabilnoj i trajnoj interakciji, koji dijele
zajedniĉki osjećaj pripadnosti i identiteta)
*organizacije (društvene grupe osnovane s nekim ciljem= formalne organizacije)
*institucije (društvene aktivnosti koje se redovito i stalno ponavljaju, koje se odrţavaju i
reguliraju pomoću društvenih normi i imaju veliku vaţnost za socijalnu strukturu.) --> ekonomija,
politika, kultura, obitelj i srodstvo, društvene nejednakosti i obrazovanje.
Strukturu podrţavaju institucionalizirana vjerovanja i pravila ponašanja:
a) vrijednosti (moralna vjerovanja)
b) norme (pravila ponašanja temeljena na moralnim uvjerenjima)

Robert K. Merton razlikuje manifestne i latentne funkcije nekog djelovanja:
a) manifestne/očite= objektivne posljedice koje pojedinci u svojem djelovanju namjeravaju i
priznaju
b) latentne/skrivene= posljedice koje su nenamjeravane i nespoznate
(uz to se veţe i uĉinak agregacije, kada puno ljudi ĉini istu stvar, pa proizvede uĉinak suprotan onome što su
prvotno namjeravali)

2. NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE
* filozofi kod kojih se uoĉava zaĉetak sociološkog naĉina razmišljanja:
× Montesquieu (" O duhu zakona")- društvene institucije i procesi su rezultat materijalnih
uvjeta u društvu koji se mogu otkriti prouĉavanjem (vrsta tla i klima, struktura zanimanja,
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 2

religijske institucije, trgovina, obiĉaji i ponašanje).
× Adam Ferguson --> praotac sociologije (" Rasprava o povijesti civilnog društva")- ĉovjek je
društveno biće po prirodi, ali je ta priroda društveno proizvedena i povijesno promjenjiva, pa ga
stoga treba uvijek promatrati u skupinama u kojima ţivi i odnosima koje ima s drugima.
TakoĊer je smatrao da su u primitivnim društvima ljudi manje karakterno razvijeni, pa ih stoga
karakterizira osjećaj privrţenosti, dok su u civilnom društvu karakteri izbrušeni, a meĊusobni
odnosi slabiji i temeljeni na odbojnosti i neprijateljstvu.
Smatra i da je društvena promjena proizvod ljudske akcije, ali ne i ljudskog nacrta (tj. društvene
promjene nisu namjeravane, već su posljedica latentnih rezultata).
* društvene i povijesne okolnosti nastanka sociologije:
× prosvjetiteljstvo
× romantizam
× političke revolucije
× industrijska revolucija i nastanak kapitalizma
× urbanizacija
× religijske promjene
× nastanak znanosti

OSNIVAĈI SOCIOLOGIJE:
Auguste Comte (1798.- 1857.) znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo
* razvio "socijalnu fiziku" (kasnije ju nazvao sociologijom--> otac sociologije) koja se temelji na:
× socijalnoj statici= postojeći društveni poredak i strukture
× socijalnoj dinamici= društvene promjene i razvoj
* pozitivist (društvom vladaju isti zakoni kao i prirodom, pa se stoga mogu prouĉavati na isti
naĉin)
* sociologija mora, umjesto religije, sluţiti za stvaranje boljeg društva.
* osnovna je ćelija društva obitelj, a ne pojedinac. Sociologija mora ograniĉiti samovolju i
neograniĉene ţelje pojedinca time što dokazuje da je to u svakom trenutku hijerarhijski niţe od
dobrobiti društva.
* 3 razvojna stadija društva:
1) teološki (do 1300.g)- religija, ratnici i proroci
2) metafizički (1300.g- 1800.g)- apstraktne sile ("priroda"), svećenici i pravnici
3) pozitivni (od 1800.g)- znanost, industrijalci i znanstvenici

Herbert Spencer (1820.- 1903.)
* evolucija= promjena iz stanja relativno nepovezane homogenosti u povezanu heterogenost.
* društvo je sliĉno biološkom organizmu, pa zato, što je sloţenije, ima veću potrebu za
unutarnjom regulacijom i socijalnom kontrolom.
* 2 tipa društva na temelju unutarnje regulacije:
a) militarističko (prinuda i prisila, centralizirana drţava, potĉinjavanje pojedinca drţavi,
zatvorenost i neprijateljstvo prema drugim društvima)
b) industrijsko (dobrovoljna suradnja, decentralizacija vlasti i drţava koja postoji radi
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 3

dobrobiti slobodnih pojedinaca. Ekonomska meĊuzavisnost i otvorenost prema drugim
društvima).
* utjecao na razvoj socijalnog darvinizma (samo će najsposobniji preţivjeti)
Karl Marx (1818.- 1883.)
* historijski materijalizam= pokretaĉka snaga u povijesti nisu ideje ili vrijednosti, već naĉini na
koji se ljudi meĊusobno odnose u proizvodnji svojeg materijalnog ţivota.
* ĉitava dosadašnja povijest je povijest sukoba meĊu klasama. Ona ima dva vida, a to su sve veća
kontrola čovjeka na prirodom i paralelno jaĉanje alijenacije.
* baza (osnovica)= ukupnost odnosa koje ljudi meĊusobno uspostavljaju u proizvodnji
nadgradnja (superstruktura)= pravo, religija, obrazovne institucije, organizacija obitelji i
drţava, tj. sve zajedno je to ukratko ideologija.
* teorija revolucije= politiĉki program usmjeren na rušenje kapitalistiĉkog poretka i ukidanje
društvenih klasa. Time bi nastalo društvo jednakosti koje je nazvao komunizmom.
Emile Durkheim (1858.- 1917.)
* društvene činjenice i samoubojstva!
* osobito ga zanima odnos izmeĊu podjele rada u društvu i moralnih vrijednosti i osjećaja:
a) mehaniĉka solidarnost (društva s manje razvijenom podjelom rada)- ljudi obavljaju
sliĉne poslove i imaju sliĉna iskustva. Stoga imaju snaţan osjećaj pripadnosti društvu.
b) organska solidarnost (razvijena podjela i specijalizacija)- ljudi suraĊuju zato što rade
razliĉite poslove i stoga im trebaju tuĊe usluge.
* razlikuje sveto i profano
Max Weber (1864.- 1920.)
* sociologija je sveobuhvatna znanost o socijalnoj akciji (Verstehen, smisao i to sve)
* uvodi koncept idealnog tipa= metoda kojom sociolog moţe generalizirati svoje nalaze i to tako
što objedini bitne i zajedniĉke znaĉajke svih varijanta neke pojave, a zanemari njihove posebnosti
i nevaţne razlike.
* tri tipa legitimne vlasti- racionalno- legalna, tradicionalna i karizmatska
* birokracija!
* "Protestantska etika i duh kapitalizma" --> prouĉava kako na društvenu strukturu ne utjeĉu samo
materijalne osnove, već i ideje i vrijednosti.
* racionalizacija!

SOCIOLOŠKE PERSPEKTIVE:
FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA:
* DRUŠTVO IMA STRUKTURU KOJA SE SASTOJI OD RAZLIĈITIH DIJELOVA, A SVAKI
DIO IMA SVOJU FUNKCIJU (= strukturalni funkcionalizam)
* poĉetak: Herbert Spencer i Emile Durkheim
daljnji razvoj: Talcott Parsons, Robert K. Merton, Herbert Gans
* Talcott Parsons društvo shvaća kao sistem meĊusobno povezanih dijelova, a koji se odrţava
zahvaljujući vrijednosnom konsenzusu (suglasju, slaganju)

(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 4

* Herbert Gans pokazuje pozitivne uloge siromaštva u društvu (ekonomske, estetske, socijalne
i politiĉke)
KONFLIKTNA PERSPEKTIVA:
* SUKOBI U DRUŠTVU SU IZVOR DRUŠTVENE PROMJENE. SUPROTSTAVLJENI
INTERESI UZROKUJU PODJELU U DRUŠTVU, A PRINUDA JE OSNOVA JEDINSTVA
DRUŠTVA.
* poĉetak: Karl Marx
daljnji razvoj: Lewis Coser
* marksizam smatra sukob meĊu klasama kao središnji problem, dok suvremeni konfliktni
teoretiĉari nalaze konflikte u mnogim društvenim podruĉjima. Konflikt nije nuţno povezan s
nasiljem, već samo znaĉi postojanje napetosti, neprijateljstva, konkurencije i neslaganja oko
ciljeva i vrijednosti.
* Lewis Coser kaţe da je sukob funkcionalan za grupu jer pojaĉava unutrašnju povezanost i
povećava svijest o interesima grupe.
* konflikti su korisni i jer pomoću njih neki problem ulazi u središte pozornosti šire javnosti
INTERAKCIONISTIČKA PERSPEKTIVA:
* NA KOJI NAĈIN LJUDI STVARAJU, ODRŢAVAJU I MIJENJAJU DRUŠTVO? KAKO IH TO
DRUŠTVO OBLIKUJE? BAVE SE DETALJNIM ASPEKTIMA SVAKODNEVNOG ŢIVOTA.
* poĉetak: Max Weber (ljudska akcija!)
daljnji razvoj: Goffman, Mead, Garfinkel, Cooley

5. SOCIJALNA INTERAKCIJA, GRUPE I ORGANIZACIJE
ORGANIZACIJA
= sekundarna društvena grupa koja na regularnoj osnovi obavlja odreĊenu djelatnost.
× znaĉajke:
¤ specifiĉan cilj
¤ definirano ĉlanstvo
¤ pravila ponašanja (formalna pravila!) --> formalne organizacije
¤ odnosi autoriteta
× trajnost (opstaju unatoĉ promjenama u ĉlanstvu)
×racionalno planiranje
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 5

× podjela rada
× impersonalnost
* ameriĉki sociolog Amitai Etzioni kaţe:
a) postoje viši (upravljaĉi, administratori) i niţi ĉlanovi ("obiĉni"). Uloga viših ĉlanova je da
upotrijebe moć kako bi niţe ĉlanove naveli na doprinošenje ciljevima organizacije.
b) vrste moći (i organizacije tipiĉne za njih) su:
1) moć prinude= upotreba fiziĉke sile
prinudne organizacije- zatvori, sabirni logori i zatvorene mentalne bolnice. Štićenici su
otuĊeni od organizacije, ne podrţavaju njezine ciljeve i ĉesto im se prijeti silom ili su ţrtve
te sile.
2) moć nagraĎivanja= upotreba novca i sliĉnih poticaja za postizanje suradnje
utilitaristiĉke organizacije- tvornice, banke. "Kakva je za mene korist od toga?"
3) normativna moć= upotreba moralnog nagovaranja, pozivanje na voĊin ugled ili
obećanje o društvenom priznanju
normativne organizacije (dobrovoljne udruge)- crkve, politiĉke stranke ... Niţi ĉlanovi
osjećaju predanost ciljevima organizacija.
*sociolog Erving Goffman u knjizi Asylums iznosi rezultate prouĉavanja zatvorenih mentalnih bolnica
(koristio je metodu promatranja sa sudjelovanjem!), a takav tip institucija naziva totalnim institucijama.
Njihove su znaĉajke:
× nepostojanje privatnog ţivota
× zajedniĉki ţivot
"kontaminacija osobnosti"
× aktivnosti su planirane i organizirane,
a odvijaju se prema rasporedu
× jasna podjela na štićenike i osoblje
resocijalizacija
× nestanak osobnosti

* Michael Foucault uvodi pojam karceralnih organizacija (lat. carcer= zatvor)
× kontrola nad tijelom
× stalni nadzor
bolnice, tvornice, zatvori
× kaţnjavanje
Cijelo se društvo neprekidno nadzire, pa stoga on govori i o karcerarnom gradu i karcerarnom društvu.

BIROKRACIJA
= društvena struktura sastavljena od hijerarhije poloţaja i uloga, a koja djeluje na osnovi preciznih pravila i
procedura.
*Weberov idealni tip birokracije:
a) precizna podjela rada
b) hijerarhija autoriteta
c) precizan sustav pisanih pravila i propisa
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 6

d) naobrazba sluţbenika
e) sluţbenici ne posjeduju sredstva na kojima rade
f) zaposlenje se smatra karijerom
g) impersonalnost i objektivnost prema klijentima
*disfunkcije birokracije:
1) izokrenuta racionalnost- racionalna odluka dovede do neĉeg potpuno neplaniranog i
negativnog
2) nesposobnost djelovanja u promijenjenim okolnostima (Veblen= izvjeţbana
nesposobnost)
3) samodovoljnost birokracije
4) Parkinsonov zakon- birokracija buja jer zaposleni ţele imati što više podreĊenih
5) ţeljezni zakon oligarhije- što je organizacija veća i birokratiziranija, veća je koliĉina moći
koncentrirana u rukama manjine na visokim poloţajima
KOLEKTIVNO PONAŠANJE
= spontano i nestrukturirano ponašanje većeg broja ljudi koje odstupa od prihvaćenih društvenih normi.
Znaĉajke:
× ograniĉena socijalna interakcija
× nejasne socijalne granice
× slabe i nekonvencionalne norme
raspršeno kolektivno ponašanje= dogaĊaji koji su spontani, ekspresivni, kratkotrajni.
a) glasine
b) moda i modne ludosti
c) pomama, masovna histerija i panika
d) javnost i javno mnijenje
konvergirajuće kolektivno ponašanje
= ĉvršća struktura i veća koncentracija. To je privremeno okupljanje većeg broja ljudi koji imaju zajedniĉko
središte pozornosti i snaţno utjeĉu jedni na druge.
Gomila je najpoznatiji oblik takvog ponašanja, a Herbert Blumer razlikuje 4 vrste gomile:
1) sluĉajna gomila
2) konvencionalna gomila
u kratkom se vremenu mogu
3) ekspresivna
pretvoriti u aktivnu gomilu
4) aktivna (lako se moţe pretvoriti u rulju)
znaĉajke gomila:
× sugestibilnost
× deindividualizacija
× osjećaj neranjivosti

6. DRUŠTVENE NEJEDNAKOSTI I STRATIFIKACIJA
*ţivotne šanse neke osobe su mogućnosti i izgledi da ona stekne zdravlje, prihode, obrazovanje, stanovanje
i ostale vrijedne stvari.
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 7

* Thomas H. Marshall smatra da se ideja jednakosti javlja kao ideja graĊanstva.
GraĎanstvo je status osobe koja je punopravni ĉlan zajednice. Ima tri komponente:
1) graĊansko pravo
2) politiĉko graĊanstvo
3) socijalno graĊanstvo
* tri koncepcije jednakosti:
1) jednakost šansi- postignuće i univerzalistiĉka mjerila su osnova zauzimanja poloţaja<
2) jednakost starta
3) jednakost rezultata
* ugrubo razlikujemo 2 tipa društava:
1) stratifikacijski- prevladavaju pripisani (askribirani) poloţaji
2) funkcionalni- prevladavaju postignuti poloţaji
* treba razlikovati društvenu stratifikaciju i društvenu diferencijaciju:
× društvena diferencijacija je oblik društvene nejednakosti koji nastaje zahvaljujući tome što
ĉlanovi društva obavljaju razliĉite djelatnosti i tako postaju razliĉiti jer imaju razliĉite uloge.
× društvena stratifikacija je strukturirana, stabilna i trajna nejednakost meĊu skupinama u
nekom društvu. Podrţava ju skup ideja, tj. ideologija.
Osnovna komponenta stratifikacije je društveni sloj, tj. stratum. To je skupina pojedinaca koji
imaju sliĉne ţivotne šanse.
* sistemi društvene stratifikacije:
× ropstvo= ekstreman primjer društvene nejednakosti u kojem pojedinci posjeduju druge ljude.
× kaste= stratifikacijski sustav povezan s indijskim potkontinentom, a sastoji se od 4 kategorije
(+ nedodirljivi) i vezan je uz hinduistiĉki sustav vjerovanja.
× staleţi= stratifikacijski sustav vezan uz europsko feudalno društvo, nastao tamo gdje je
postojala aristokracija plemenitog podrijetla, a sastoji se od staleža koji imaju razliĉite obaveze i
prava. Ponekad je bio i zakonski ureĊen. Bila je dopuštena izvjesna individualna pokretljivost.
× klase= velike skupine ljudi koje imaju sliĉne ekonomske resurse. Zasnivaju se na ekonomskim
resursima, fluidne su i nisu utemeljene ni na kakvom vjerskom sustavu i inim uvjerenjima,
pripadnost im je barem djelomice samostalno postignuta, a granice meĊu klasama nisu strogo
odreĊene.

TEORIJE STRATIFIKACIJE SUVREMENIH DRUŠTAVA
1) FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
*smatraju da je stratifikacija nuţna kako bi osigurala popunjavanje najvaţnijih mjesta
najsposobnijim ljudima.
* nejednake nagrade su nuţne ako se ţeli da se društveni zadaci uĉinkovito obavljaju
2) MARXOVA TEORIJA KLASA
* Marx odreĊuje društvene klase kao skupine ljudi koje imaju zajedniĉki odnos prema sredstvima
za proizvodnju.
* razlikuje dvije osnovne klase:
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 8

radniĉka klasa (proletarijat)
vlasnici sredstava za proizvodnju (burţoazija, kapitalisti)
* klasa po sebi --> klasa za sebe

u stalnom su sukobu=
klasna borba

3) TEORIJA STRATIFIKACIJE MAXA WEBERA
* stratifikacija je temeljni oblik raspodjele moći u društvu
* razlikuje tri dimenzije stratifikacije (tri društvena poretka):
a) ekonomski poredak= naĉin raspodjele ekonomskih dobara i usluga u društvu.
Razlikuju se u posjedovanju imovine, kvalifikacijama i vještini.
= klase sa sliĉnom klasnom situacijom
b) socijalni poredak= naĉin na koji je u društvu rasporeĊen društveni prestiţ (socijalno
poštovanje, ugled, poĉasti i priznanja).
= statusne grupe sa sliĉnom statusnom situacijom
c) politički poredak= naĉin raspodjele politiĉke moći u društvu.
* teoretski nisu povezane, ali u zbilji najĉešće jesu.
4) TEORIJA KLASA ERIKA OLINA WRIGHTA
* govori o tome da postoje tri dimenzije kontrole nad ekonomskim resursima u modernoj
kapitalistiĉkoj proizvodnji:
1) kontrola nad novĉanim kapitalom (investicijama)
2) kontrola nad fiziĉkim sredstvima za proizvodnju (zemlja, tvornica, ured)
3) kontrola nad radnom snagom
*burţoazija (kapitalistiĉka klasa) ima kontrolu nad sva tri ekonomska resursa
* radniĉka klasa nema kontrolu ni nad jednom
* sitni kapitalisti rade na svojim (sitnim!) sredstvima za proizvodnju
* "bijeli ovratnici"- prodaju svoju radnu snagu, ali imaju veći stupanj
kontrole nad radnom sredinom od radnika (menadţeri, nadzornici ...)

=bazična
klasna
lokacija

=kontradiktorna
klasna lokacija

5) TEORIJA SOCIJALNOG ZATVARANJA FRANKA PARKINA
* socijalno zatvaranje je proces kojim grupe nastoje zadrţati iskljuĉivu kontrolu nad resursima
ograniĉavajući im pristup. Društveno zatvaranje obuhvaća 2 tipa:
a) iskljuĉivanje
b) uzurpacija
Kada grupa uzurpira svoje poslodavce, ali se nastoji razlikovati od onih ispod njih, radi se o
dvostrukom zatvaranju.
EMPIRIJSKO ISTRAŢIVANJE STRATIFIKACIJE
* koriste se tri metode u mjerenju društvene klase:
a) subjektivna metoda temelji se na ispitanikovom osjećaju pripadnosti društvenoj
grupi ("Kojoj Vi klasi pripadate?").
b) reputacijska metoda se temelji na klasificiranju drugih ("Kojoj on klasi pripada?")
c) objektivna metoda se temelji na na prihodu, obrazovanju i zanimanju.
SOCIJALNA POKRETLJIVOST (MOBILNOST)
* dva tipa društva s obzirom na socijalnu mobilnost:
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 9

1) otvorena (meritokratska)- poloţaji se relativno lako mijenjaju i ovise o postignuću.
2) zatvorena- oteţana i ograniĉena mobilnost
* socijalna pokretljivost (mobilnost)= pomicanje grupa ili pojedinaca izmeĊu razliĉitih
socioekonomskih poloţaja

vertikalna mobilnost= pomicanje prema
gore ili dolje na stratifikacijskoj ljestvici
(smanjenje ili povećanje bogatstva,
prestiţa ili moći)

lateralna (horizontalna) mobilnost= kretanje u prostoru.
Selidba u drugi grad ili regiju, migracija u inozemstvo ...

intrageneracijska (unutargeneracijska)= jedan ĉovjek uspije u ţivotu ili propadne.
intergeneracijska (meĊugeneracijska)= elektriĉarev sin je postao lijeĉnik.
* apsolutna mobilnost= postotak pojedinaca koji su u nekoj kategoriji bili mobilni (uzlazno ili
silazno) i posljedica je promjena u strukturi zanimanja modernih društava.
* relativna mobilnost= šanse za mobilnost jedne skupine u odnosu na drugu.

7. OBITELJ, BRAK I SRODSTVO
= obitelj je relativno trajna grupa povezana srodstvom, brakom ili usvajanjem, čiji članovi ţive
zajedno, ekonomski suraĎuju i skrbe za potomstvo.
*sastav obitelji:
× nuklearna obitelj- supruţnici i njihovi potomci
× proširena obitelj- svi krvni srodnici
× obitelj orijentacije- naši majka, otac, braća i sestre
× obitelj prokreacije- mi (kao otac ili majka) i naša djeca
*nasljeĊivanje:
× matrilinearno- po majĉinoj liniji
× patrilinearno- po oĉevoj liniji
× bilinearno- obje linije su bitne
*obitavanje:
× matrilokalne
× patrilokalne
× neolokalne
*odnosi moći:
× patrijarhalnost- najvaţnije odluke donosi najstariji muškarac u obitelji
× matrijarhalnost- odluke donose ţene (ne postoje povijesni dokazi da je ikada u nekom
društvu to prevladavalo)
× egalitarna obitelj- jednaka raspodjela moći izmeĊu supruţnika
FUNKCIONALISTIĈKI POGLED NA OBITELJ:
*regulacija spolnog ponašanja
*reprodukcija
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 10

*skrb, zaštita i emocionalna potpora
*socijalizacija
*pridavanje društvenog poloţaja
KONFLIKTNA PERSPEKTIVA:
*obitelj je mjesto gdje se oĉituje dominacija muškaraca nad ţenama
*Friedrich Engels: brak je pozornica klasne borbe gdje se dobrobit jedne grupe ostvaruje na raĉun
potlaĉenosti i bijede druge
*Randall Collins: muškarci su "seksualni agresori"; a ţene "seksualne nagrade za muškarce"
*brak je ugovor o seksualnom vlasništvu
= brak je društveno prihvaćena seksualna zajednica dviju ili više osoba.
*dva osnovna tipa:
× monogamija
poliginija
× poligamija
poliandrija
*incest= spolni odnosi s najbliţim srodnicima (ĉlanovima nuklearne obitelji najĉešće)
izbjegavanje incesta
tabu incesta
*objašnjenja zabrane incesta:
a) sociokulturna:
1) antropolog Bronislaw Malinowski- spolni odnosi meĊu ĉlanovima nuklearne obitelji bi
izazvali ljubomoru i razdor u obitelji.
2) antropolog Claude Levi- Strauss- prisiljava ljude da traţe partnere izvan svoje obitelji i
tako sklapaju saveze= prijelaz ljudske vrste iz prirode u kulturu
b) biološka objašnjenja:
1) Edward Westermarck- nezainteresiranost zbog bliskosti
2) oĉuvanje genetske kakvoće
*egzogamija= kulturno pravilo koje zabranjuje brak unutar srodniĉke (nasljedne) grupe
endogamija= pojava sklapanja braka unutar neke grupe (rasne, vjerske, etniĉke i klasne grupe)
ZAŠTO JE NUKLEARNA OBITELJ DOMINANTNI OBLIK OBITELJI U ZAPADNOM SVIJETU?
1) industrijalizacija i obitelj- Talcott Parsons
× obitelj sluţi samo za stabilizaciju liĉnosti i primarnu socijalizaciju, zato što ostale
potrebe zadovoljavaju specijalizirane institucije.
× prije je obitelj ĉesto zajedno proizvodila i radila, a sada, budući da se proizvodnja
preselila na radno mjesto, nema potrebe za brojnom, proširenom obitelji koja ţivi zajedno.
× mala nuklearna obitelj je jako pokretna, pa se lako moţe preseliti negdje ukoliko to
posao traţi.
× obitelj je rezervat u kojem se poloţaji pripisuju, što je suprotno radnom mjestu
2) kapitalizam i obitelj- marksisti
× kapitalistiĉki sustav iskorištava besplatni rad kućanica
× napaćeni se radnik doma iskaljava na ţeni i djeci
× ţenska radna snaga je rezervna "armija rada" koja se zaposli samo kada se potaţnja
poveća, i pritom ĉesto radi za manju plaću. Kada se smanji potraţnja, ţene se pošalje
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 11

doma.
3) patrijarhalnost i obitelj
× ţenski kućanski rad je POSLJEDICA iskljuĉivanja ţena s trţišta rada, ne uzrok.

POVIJESNE PROMJENE U OBITELJI:
1) odnosi u obitelji su sve ĉešće oznaĉeni osjećajima i privrţenošću
2) sve vaţnije su osobne slobode i sreća u braku
3) sve vaţniji postaje spolni uţitak i radvajanje tog uţitka od grijeha i osjećaja krivnje
4) sve je veća ţelja za privatnošću obiteljskog doma
5) promijenila se socijalna definicija djeteta: nije više mali ĉovjek, nego mu je dopušteno da bude
dijete
6) veće stope razvoda
7) obiteljske uloge (instrumentalne i ekspresivne, kako ih Parsons naziva) nisu više jednoznaĉne i
jasne
8) moderna je obitelj demokratskija od tradicionalne (Anthony Giddens- ĉisti odnos= povjerenje,
intimnost i razotkrivanje sebe).
ALTERNATIVNI STILOVI ŢIVOTA:
1) komune- svaki je muškarac u braku sa svakom ţenom, a svi zajedno odgajaju djecu
2) kohabitacija- zajedniĉki ţivot bez formalno sklopljena braka
3) samačka domaćinstva

7. OBRAZOVANJE I ŠKOLSTVO
* OBRAZOVANJE= sustavno i formalizirano prenošenje znanja, vještina i vrijednosti
* Randall Collins razlikuje 3 tipa obrazovanja (s obzirom na razliĉite zahtjeve za obrazovanjem):
1) obrazovanje za praktiĉne vještine- odvija se u procesu rada, bez velike formalizacije
2) obrazovanje za pripadnost odreĊenoj statusnoj grupi
3) obrazovanje pod kontrolom birokracije
FUNKCIONALISTIĈKA PERSPEKTIVA NA OBRAZOVANJE:
*Emile Durkheim: "Škola mora biti most izmeĊu pojedinca i društva!"--> društva su jako heterogena jer se
svatko bavi neĉim drugim, a obrazovanje je ono što unosi homogenost u društvo.
* Talcott Parsons: škola je priprema za ţivot, i uĉi pojedince tome da postoje i univerzalistiĉka mjerila, a ne
samo partikularistiĉka.
* škola je društveni mehanizam selekcija najsposobnijih koji će zauzeti najvaţnije poloţaje u društvu-->
alokacijska funkcija
* škola prenosi vrijednosti, norme i kulturnu tradiciju
* pridonosi jaĉanju integracije društvenog sistema
= manifestne funkcije obrazovanja
* institucije za ĉuvanje djece
* drţe mlade van trţišta rada --> smanjuju stope nezaposlenosti
* socijalne vještine sklapanja prijateljstva, komuniciranja ...
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 12

= latentne funkcije obrazovanja

KONFLIKTNA PERSPEKTIVA NA OBRAZOVANJE:
* škola je najvaţniji ideološki aparat drţave u kapitalizmu (Louis Althusser)
uvjerava radnike da je njihov poloţaj prirodan, nepromjenjiv i opravdan
* princip korespondencije- odnosi u školi su korespondentni onima na poslu (Bowles i Gintis)
djecu se uĉi da budu poslušna radna snaga, marljivi, disciplinirani i podloţni
u školi djeca uĉe radi ocjena, a odrasli rade radi novca
fragmentirani predmeti ih pripremaju za fragmentaciju u procesu rada

* latentni nastavni program
seksizam, rasizam, ţene su kućanice, radnici su marljivi i poslušni ...
* kredencijalizam= zahtjev da za odreĎeni posao treba diploma (Randall Collins)

INTERAKCIONISTIĈKA PERSPEKTIVA NA OBRAZOVANJE
* tipiziranje (spekulacija, elaboracija i stabilizacija) i etiketiranje (negativno tipiziranje, primjer je
socijalne konstrukcije zbilje)
* teorija o samoispunjujućem proročanstvu
* učeničke strategije prilagodbe (Peter Woods)
1. ulagivanje
2. poslušnost
3. oportunizam
4. ritualizam
5. uzmicanje/povlaĉenje
6. kolonizacija
7. nepopustljivost
8. pobuna
OBRAZOVANJE I DRUŠTVENA NEJEDNAKOST
a) razliĉite klasne subkulture nemaju jednak stav o vaţnosti obrazovanja. Srednja i viša klasa smatra
obrazovanje vaţnim i potile svoje potomke da budu ambiciozni po tom pitanju, dok djeca radniĉke klase
ĉesto odustaju od višeg obrazovanja jer vjeruju da im ono neće previše pomoći na poslu. Oni su usmjereniji
na sadašnjost.
b) razliĉite klasne subkulture ne koriste jednake jezične kodove. Viša i srednja klasa koriste tzv. razraĎeni
jezični kod (eksplicitno izraţavanje i jasnoća), a niţa ograničeni jezični kod (jeziĉno siromašniji, potrebno
je znanje o kontekstu da bi ga se razumjelo). Djeca iz više klase imaju veću mogućnost postići bolji uspjeh
jer škola potiĉe razraĊeni jeziĉni kod.
c) kulturni kapital razlikuje se od klase do klase. To je skup znanja i vještina koji djeca primaju u najranijoj
dobi. Kulturni kapital, stil, šlif djece iz više klase je sliĉniji uĉiteljima, i stoga postiţu bolje uspjehe.
d) pozicijska teorija kaţe da su djeca sklona postići istu razinu obrazovanja kao njihovi roditelji, i to zato
što "vaţu" prednosti i mane drugaĉije razine obrazovanja. Npr. djeca niţe klase, ako postanu lijeĉnici, morat
će se (vrlo vjerojatno) preseliti zbog posla, izgubit će vezu s obitelji, prijateljima iz djetinjstva, susjedima
(koji su svi više- manje radnici) i stoga odabere ostati radije na radniĉkoj razini.
*jednakost u obrazovanju (Julia Evetts):
1) jednakost šansi- jednaka utrka, ali u kojoj ne startaju svi s iste pozicije
2) jednakost rezultata- napredniji moraju više napraviti
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 13

3) pozitivna diskriminacija --> kompenzacijsko obrazovanje

8. SUSTAVI VJEROVANJA: religija i ideologija
= skup ideja, simbola i tvrdnji o nekom dijelu društvene stvarnosti.
RELIGIJA
=skup vjerovanja i simbola koji izazivaju osjećaje oboţavanja i strahopoštovanja, povezani su s ritualima
(obredima) i ceremonijama u kojima sudjeluje zajednica vjernika, a prije svega su usmjereni na
onostrano, nadiskustveno i nadnaravno.
*Emile Durkheim razlikuje sveto i profano:
a) sveto- bilo što (predmet, mjesto, ţivotinja ili biće) što se smatra iznimnim, nesvakodnevnim,
tajanstvenim, pa ĉak i opasnim, a izaziva osjećaj strahopoštovanja. Izdvojeno je iz rutine ţivota.
Uz to se usko veţu rituali- više ili manje formalizirana pravila koja odreĊuju kako se ĉovjek treba
ponašati u prisutnosti svetoga.
b) profano- povezano sa svakodnevnim, uobiĉajenim i rutinskim.
=razlika izmeĊu ta dva pojma leţi u odnosu koji ĉovjek uspostavlja prema tim predmetima ili
bićima.
*sociolog R. McGee sistematizirao je religije:
a) jednostavni supernaturalizam- karakteristiĉan je za manja, jednostavnija društva. Vjernici
prirodnim pojavama ili predmetima nastoje pripisati difuzne i bezliĉne nadnaravne osobine
("sila" što povoljno ili nepovoljno utjeĉe na dogaĊaje).
b) animizam- vjerovanje u duhove ili druga onostrana bića. Vjerujuje se da oni borave u ljudima,
ţivotinjama, stijenama, zvijezdama etc. Ti su duhovi karakterom sliĉni smrtnicima.
c) teizam- vjera u bogove. Moţe biti politeistiĉki (politeistiĉki hinduizam je najstarija velika
svjetska religija (6000 godina)) i monoteistiĉki.
d) sustav apstraktnih ideala- te se religije ĉesto nazivaju etiĉkim religijama jer su usmjerene
postizanju moralne i duhovne izvrsnosti (budizam, konfucijanizam, taoizam).
*sociolozi razlikuju 4 idealna tipa religijskih organizacija:
a) crkva- velika, društveno etablirana vjerska organizacija s formaliziranom strukturom
vjerovanja, rituala i unutarnje organizacijske moći. Ona prihvaća ljude svih slojeva, uglavnom ima
pozitivan odnos prema vrijednostima društva (s time da zagovara konzervativnije i tradicionalno
gledište). Smatra se jedinom nadleţnom za tumaĉenje svetih spisa, a takoĊer ima i profesionalno i
posebno školovano svećenstvo.
b) sekta- manja vjerska skupina koja se najĉešće odvojila od dominantne crkve. Na ĉelu joj je
karizmatski voĊa, a ona sama odbacuje vrijednosti i naĉin ţivota šireg društva, a od svojih
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 14

pripradnika zahtijeva duboko proţivljavanje vjerovanja i ukljuĉenost.
c) denominacija- religijska skupina kao što su baptisti, prezbitarijanci, metodisti i sliĉni.
Prihvaćaju vrijednosti šireg društva i druge religije, a ĉlanovi su im preteţito srednji i viši sloj
(SAD!)
d)kult- slabo organizirana, privremena skupina koja nema razraĊenu doktrinu, a od svojih
ĉlanova ne traţi preveliki angaţman. Primjeri su kultobi transcedentalne meditacija, spiritistiĉki
kultovi, vjera u astrologiju i sliĉno.
*zašto nastaju religijski pokreti?
Charles Y. Glock i Rodney Stark kaţu da je to zbog deprivacije, odnosno stanja u kojem se pojedinac ili
grupa osjećaju u lošijem poloţaju u usporedbi s drugima.
Ovi ameriĉki sociolozi razlikuju 5 vrsta deprivacije:
a) ekonomska- nejednaka distribucija kapitala u društvu.
b) psihička- gubitak smislenog sustava vrijednosti pomoću kojega smo prethodno nalazili svoje
znaĉenje i organizirali ţivot.
c) etička- konflikt izmeĊu naših vrijednosti i ideala društva (=filozofska deprivacija).
d) organizmička- tjelesni i/ili duševni nedostaci.
e) socijalna- nejednaka raspodjela prestiţa i moći u društvu.
*FUNKCIONALISTIĈKI POGLED NA RELIGIJE
I. PSIHOLOŠKE FUNKCIJE
a) kompenzacijska funkcija- utoĉište i nadomjestak uslijed deprivacije.
b) pomaţe u ţivotnim prijelazima- daje svoja objašnjenja smrti, roĊenja, vjenĉanja i puberteta.
II. DRUŠTVENE FUNKCIJE
a) socijalna integracija (Emile Durkheim)- stvaranje i oĉuvanje društvene solidarnosti ritualima u
kojima društvo zapravo štuje sebe. Tu ulogu u današnjem društvu sve više igra civilna
religija.
b) socijalna kontrola (Peter Berger)- internalizacija poţeljnih normi (mnoge se norme razlikuju od
religijskog sustava do sustava).
*KONFLIKTNI POGLED NA RELIGIJE
a) "opijum za mase" (Karl Marx)- prikriva i opravdava društvene nepravde i privilegije
vladajućih prikazujući ih danima od Boga i nepromjenjivima.
b) katalizator društvenih promjena (Max Weber)- sjeti se njegovog djela Protestantska
i duh kapitalizma, ali i dolaska ajatolaha Homeinija na vlast u Iranu.

etika

* Max Weber razlikuje 2 vrste religijskih voĊa:
a) prorok- religijski "inovator" koji se oslanja na karizmatsku moć. On je sredstvo religijske
promjene
b) svećenik- on djeluje u skladu s tradicijom i već postavljenim autoritetom. On je konzervativni
profesionalac s punim radnim vremenom.
*u današnje se vrijeme za religiju sve ĉešće veţe pojam sekularizacije (posvjetovljenja). To je proces
smanjenja vaţnosti religije u društvu, pri ĉemu religijski simboli, doktrine i institucije gube svoj prestiţ i
znaĉajnost.
Postoje i druga znaĉenja kao što su: usmjerenje na ovozemaljske probleme i odvraćanje paţnje od
onostranog; privatizacija religije; objašnjavanje nekih pojava znanstveno i kao rezultat ljudskog
djelovanja, a ne boţanske intervencije; desakralizacija ĉovjeĉanstva, gdje ĉovjek biva objašnjen
racionalno- uzroĉno.
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 15

"Simptomi" sekularizacije jesu:
a) smanjenje broja ĉlanova vjerske organizacije
b) smanjenje crkvenih brakova
c) smanjenje pohaĊanja vjerskih obreda
d) donošenje politiĉkih odluka unatoĉ protivljenju vjerske zajednice
e) mnoge djelatnosti su potpale pod kontrolu drţave, iako su tradicionalno bile pod kontrolom crkve
(obrazovanje, zdravstvena skrb i socijalna pomoć).
Privatizacija religije je preobrazba religije iz javne u osobnu stvar, a posebna se paţnja pridaje osobnoj
vezi s Bogom i osobnim interpretacijama uĉenja.
Uz sekularizaciju društva, vaţan je pojam vezan uz religiju modernog društva i tzv. civilna religija,
odnosno kvazireligioznost kao rezultat poštovanja simbola i institucija sekularnog društva kao neĉeg
svetog. Posebno je vidljiva u SAD-u:
a) elementi kršćanske tradicije u kojima se naglašava osobno postignuće i individualizam
b) elementi iz nacionalne povijesti
c) sekularne vrijednosti iz Ustava
d) sekularni rituali i simboli.
*postoje mnoge nove vjerske zajednice (nastale od 60-ih godina prošlog stoljeća pa do danas). Najlakše
ih je sistematizirati prema njihovom odnosu prema društvu:
a) religije koje se prilagoĎavaju svijetu- svakodnevne aktivnosti vide odvojenima od religije i
stoga ne kritiziraju svijet, već vladajuću crkvu. Primjer za to je Karizmatski pokret unutar Katoliĉke
crkve koji smatra da je Katoliĉka crkva izgubila svoju bit, pa oni nastoje doći do prvotnog znaĉenja
svetoga.
b) religije koje odbacuju svijet- odbacuju i nijeĉu središnje vrijednosti društva. Smatraju da je
svijet toliko pokvaren da se duhovni mir vjernika moţe postići iskljuĉivo izolacijom od takvog
društva. To su, primjerice, "Monnies" (Unifikacijska crkva) i Hare Krišna.
c) religije koje prihvaćaju svijet- smatraju da se najvaţniji osobni ciljevi mogu postići upravo
tim religijama. Ne zahtijevaju veliki angaţman, ali traţe novĉane doprinose ili naknade. To su
primjerice transcedentalna meditacija i scijentologija.
* religijski fundamentalizam jest konzervativno stajalište koje zagovara povratak temeljnim naĉelima
religije i nastoji obnoviti izvornu vjeru.
Kršćanski fundamentalisti doslovno tumaĉe Bibliju, netolerantni su prema religijskoj raznolikosti i
naglašavaju osobni doţivljaj vjere i duhovnu obnovu.
Islamski fundamentalizam naglašava vaţnost razlikovanja od "zapadnjaĉkog" i ameriĉkog naĉina ţivota.
Politiĉki reţimi koji se temelje na islamskom fundamentalizmu ĉesto ograniĉavaju osobne i politiĉke
slobode svojih graĊana (osobito ţena).

IDEOLOGIJA
*naziv je prvi put iskoristio francuski filozof Antoine Destutt de Tracy krajem 18. stoljeća u smislu
"znanosti" o idejama.
=skup ideja i vjerovanja o svijetu, ĉovjeku i društvu, usmjerenih na odrţavanje ili na promjenu postojećeg
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 16

stanja u društvu.
Ideologija sadrţi kognitivne (konceptualne, deskriptivne i eksplanatorne) i normativne elemente. Ona
se, dakle, gradi na filozofskim i znanstvenim spoznajama. Ideologija je sistematizirana, opisana i
objašnjena društvena pojava. Sadrţi nazore o ljudskoj prirodi, postojećoj društvenoj strukturi, politiĉkom
vodstvu i odnosu društva i politike. Normativni se elementi iskazuju u idejama o tome što je dobro, a što
loše, u kojem se smjeru društvo treba razvijati i kako djelovati.
*FUNKCIONALISTIĈKI POGLED NA IDEOLOGIJE
a) simbolička orijentacija- omogućuju pojedincima i grupama orijentaciju u sloţenom svijetu.
Zapravo predstavljaju skup znaĉenja koji sluţi kao putokaz za razumijevanje, vrednovanje i
djelovanje u društvu.
b) legitimacija- tumaĉe i opravdavaju društvene pojave. Uz to se veţe i osporavajuća funkcija
(npr. odnos socijalizma i kapitalizma: kapitalizam opravdava društvenu nejednakost i nejednaku
raspodjelu bogatstva, dok socijalizam kao druga ideologija to osporava).
c) solidarnost, tj. homogenizacija- povezuje pojedince i povećava koheziju grupe.
d) identitet- uspostava grupnog identiteta ("mi" i "oni") i pruţanje uvjerljive slike svijeta koja je
bitna za formiranje osobnog osjećaja identiteta i smisla ţivota.
*o ideologijama moţemo govoriti neutralno i kritički. Kritiĉki ćemo naglašavati rijeĉi kao što su
zabluda, laţna svijest, manipulacija, dominacija i sl.
*prema nekim općim karakteristikama, ideologije moţemo podijeliti na:
a) konzervativne- zalaţu se za oĉuvanje postojećeg naĉina ureĊenja odnosa pozivajući se na
prošlost, tradiciju, obiĉaje i moral.
b) radikalne- zalaţu se za promjenu ureĊenja društva pozivajući se na pravednost i jednakost.
Konzervativne smatramo desnima, a radikalne lijevima (ti nazivi potjeĉu iz francuske nacionalne
skupštine s kraja 18. stoljeća).
*danas najĉešće susrećemo 4 velike ideologije:
1) liberalizam
× izvire iz politiĉke filozofije 18. stoljeća (francuska i ameriĉka revolucija, i prosvjetiteljstvo)
× vrijednosti: individualizam (politiĉka i moralna doktrina koja zagovara vrijednost pojedinog ljudskog
bića), sloboda i jednaka prava pojedinaca, razdvajanje privatnog i javnog i ograničena vlada.
× slobodno gospodarstvo gdje vlada ima minimalne ovlasti (odrţavanje vladavine zakona i unutarnjeg
reda te obrana privatnog vlasništva i osobne sigurnosti).
× doţivljava promjene u 20. stoljeću: okreće se socijalnom individualizmu koji govori da je dobrobit
pojedinca najuţe povezana s dobrobiti zajednice.
× kraj 20. stoljeća- neoliberalizam: deregulacija trţišta, denacionalizacija (privatizacija), smanjivanje
poreza i ukidanje socijalnih povlastica i pomoći.
Najvaţniji predstavnici neoliberalne politike su bili britanska premijerka Margaret Thatcher i ameriĉki
predsjednik Ronal Reagan.
2) konzervativizam
× izvire iz reakcije na Francusku revoluciju 1789.
× filozof Edmund Burke je prvi i najistaknutiji konzervativac. On kritizira uvjerenje da su ljudi jednaki i
usavršivi.
× postoji nekoliko vrsta konzervativizma:
a) tradicionalistički- naglašava vaţnost konvencija, obiĉaja i tradicije. Vodstvo, autoritet i
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 17

hijerarhija su prirodne pojave.
b) romantički- nostalgija za idealiziranom pastoralnom, seoskom i, ponekad, kvazifeudalnom
prošlosti. Ova je vrsta orijentirana antiidustrijski.
c) neokonzervativizam- javlja se krajem 20. stoljeća, a ĉesto se naziva Novom desnicom. Zagovara
slobodno trţište, nacionalizam, domoljublje i nacionalnu kulturu, ĉistoću rase, prirodne
nejednakosti, vaţnost obiteljske stege, patrijarhalnog autoriteta te obveznu kršćansku vjersku
poduku (Ronald Reagan, again).
3) socijalizam
× izvori su takoĊer u Francuskoj revoluciji, a prvi socijalistiĉki pokreti nastaju izmeĊu 1820. i 1830.
× postoji nekoliko vrsta socijalizma:
a) utopijski socijalizam- na poĉetku 19. stoljeća istiĉu se Saint- Simon, Fourier i Owen.
b) revolucionarni socijalizam- svršetak sukoba kapitalista i radnika bit će revolucija, nakon koje
će se ustrojiti komunističko društvo (temeljeno na marksizmu).
c) reformski socijalizam- odbacivanje revolucionarnih postavki i pribliţavanje socijalnom
liberalizmu. Zalaţe se za postupnu demokratizaciju i reformu zakona i zagovara veću ulogu drţave
u postizanju bolje efikasnosti, jednakosti i društveme pravde i ljudskih prava.

10. RAD I EKONOMIJA
*industrijska revolucija= proces koji je zapoĉeo u Engleskoj oko 1760. i trajao do polovice 19. stoljeća
znaĉajke: ¤ zamjena ljudskog rada strojem (izum parnog stroja)
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 18

¤ primjena znanstvenih metoda u proizvodnji
¤ masovna proizvodnja standardiziranih proizvoda
¤ razvoj prometa (ţeljezniĉkog i pomorskog)
¤ prijelaz stanovništva iz poljoprivrede u industriju
*industrijalizam =nove metode organizacije proizvodnje, a koje su se u potpunosti razvile u 19. stoljeću
znaĉajke: ¤ podjela rada u sve specijaliziranije zadatke
¤ koncentracija u sve većim tvornicama
¤ koordinacija rada koju obavljaju nadglednici i menadţeri
*podjela rada i djelatnosti dovodi do velike meĊuzavisnosti ĉlanova
*dvije vrste podjele rada:
a) društvena podjela rada= podjela na sektore
b) tehnička (industrijska) podjela rada= konkretna podjela radnih zadataka u proizvodnji
¤ povećanje proizvodnosti
¤ smanjivanje nadnica radnika (nije potrebno dugogodišnje naukovanje)
¤ povezivanje s drugim radnicima
KAPITALIZAM
=ekonomski poredak temeljen na slobodnom trţištu i privatnom vlasništvu (socijalizam je
ekonomski poredak temeljen na društvenom/javnom vlasništvu i drţavnom planiranju)
* javlja se u 16. stoljeću
* zamah dobiva u 18. i 19. stoljeću
* tijekom 20. stoljeća dogaĊaju se tehnološke i organizacijske promjene --> korporacijski kapitalizam
*Marx prvi daje sustavnu analizu kapitalizma. On ga smatra i ekonomskim poretkom, ali i tipom društva!
Naglašava da se kapitalizam kao ekonomski poredak sastoji od 2 znaĉajke:
÷ KAPITAL
iz toga proizlazi da je kapitalizam KLASNI TIP DRUŠTVA u kojem se
÷ NAJAMNI RAD
klase odreĊuju s obzirom na odnos prema ekonomskim dobrima
*za Marxa je nastanak modernosti obiljeţen dvjema revolucijama:
¤ industrijskom revolucijom (zbog dominacije kapitalistiĉke proizvodnje, a koju karakterizira
unutarnja nuţnost za ekspanzijom i napretkom)
¤ francuska revolucija- burţoaska revolucija koja je znaĉila uspon kapitalistiĉke klase na vlast

*faze razvoja kapitalizma:
1) obiteljski kapitalizam- ĉak i najveće tvrtke vode ĉlanovi jedne obitelji (19. i poĉ 20. stoljeća)Rockefeller i Ford, te Agnelli (FIAT). Vlasnici ĉesto skrbe za zaposlene i pomaţu im(paternalistiĉki
odnos).
2) menadţerski kapitalizam- menadţeri upravljaju tvrtkama i u odluĉivanju potiskuju vlasnike. Interes
je tvrtke vaţniji od interesa obitelji.
3) institucionalni kapitalizam- sve je uĉestalija pojava. Tu su korporacije (a ne pojedinci) vlasnici
dionica u drugim tvrtkama.
*današnja su društva industrijska, a ne kapitalistiĉka:
PROIZVODNJA DOBARA
÷ temeljena su na mehaniziranoj proizvodnji i razmjeni dobara, a ne na poljoprivredi
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 19

÷ društveni se poloţaji zauzimaju na temelju postignuća, nisu askribirani
÷ klasni su sukobi institucionalizirani- temelje se na industrijskom pregovaranju i organiziranju u
sindikate
÷ porast broja radnika u tercijarnom sektoru
÷ smanjenje jaza meĊu pripadnicima razl. klasa, prihod i prestiţ su osnova stratifikacije, a
društvena je mobilnost temeljena na meritokratskim naĉelima
÷ teorija konvergencije- logika industrijalizma bez iznimke dovodi do sliĉnosti osnovnih
institucija industrijskih društava
*Daniel Bell u sedamdesetima uvodi pojam postindustrijsko društvo: PROIZVODNJA ZNANJA
¤ promjena od proizvodnje dobara prema usluţnoj ekonomiji
¤ sve je veći znaĉaj profesionalaca, struĉnjaka i tehniĉara
¤ teorijsko je znanje izvor inovacija i oblikovanja politiĉkih odluka u društvu
¤ društvo je orijentirano prema budućnosti
¤ stvaraju se nove, "intelektualne" tehnologije
*Manuel Castells predlaţe da se pojam postindustrijskog društva zamijeni informacijskim društvom.
On razlikuje naĉin proizvodnje (kapitalizam i socijalizam), koji je povezan s klasnom podjelom društva, i
naĉin razvoja (informacijski naĉin razvoja= primjena energije i znanja u upotrebi proizvodnih sredstava),
a koji je povezan s tehnološkim promjenama.
SVA INFORMACIJSKA DRUŠTVA DANAS SU KAPITALISTIĈKA! Stoga govorimo o
informacijskom kapitalizmu.
TakoĊer, Manuel Castells razlikuje generički rad i samoprogramirajući rad:
× generiĉki rad- lako ga je zamijeniti strojevima. Radnik samo prihvaća zadane smjernice i stoga
je zamijenjiv
× samoprogramirajući rad- radnik je obrazovan i sposoban sam postići još višu razinu obrazovanja.
Naime, vještine lako zastarijevaju, i stoga radnik mora biti uvijek sposoban sam
odrţavati korak s
vremenom.

*organizacija rada se prvenstveno tiĉe teţnje prema povećanju proizvodnosti rada, te kontrole i
discipliniranosti radnika. Postoje dva pristupa u organizaciji rada:
1) znanstveno upravljanje
¤ tejlorizam (prema ameriĉkom inţenjeru Fredericku Tayloru)
* detaljna podjela rada na najmanje moguće dijelove koji zahtijevaju minimalne vještine
* mjerenje izvedbe da bi se našao najbolji naĉin izvoĊenja, precizni pokreti i najkraće
vrijeme
* selekcija i obuka radnika za obavljanje odreĊenog zadatka
* motiviranje radnika plaćom (te plaćanje po koliĉini obavljenog rada)
* individualizam. Motiviranje radnika iskljuĉivo njihovim vlastitim interesima te
smanjivanje kontakta meĊu radnicima na najmanju moguću mjeru.

(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 20

¤ fordizam (prema proizvoĊaĉu automobila Henryju Fordu)
*masovna proizvodnja standardiziranih proizvoda za masovno trţište
*tekuća vrpca na kojoj svaki radnik obavlja svoj djelić rada
2) humani odnosi (human relations)= priznavanje radnika kao ljudskih bića i prihvaćanje
njihovih neekonomskih potreba
¤ Hawthorne učinak- uĉinak koji istraţivanje ima na ponašanje onih koje se istraţuje
¤ učinak grupe na pojedinca- grupa spontano odredi svoju razinu proizvodnosti, i uĉini da
se svi radnici konformiraju toj razini

3) postfordizam= nova organizacija proizvodnje usmjerene na kvalitetu, raznolikost i inovativnost.
* od radnika se oĉekuje veća fleksibilnost, vještina i posvećenost poslu.
* radi se o obuĉenoj i motiviranoj radnoj snazi, decentraliziranom menadţmentu i
kooperativnim sindikatima.
* tvrtka mora biti fleksibilna u 2 vida:
a) funkcionalna fleksibilnost- radnici mogu obaviti bilo koji zadatak koji pred
njih postavi uprava
b) numerička fleksibilnost- menadţeri prema potrebi mijenjaju broj radnika
(uzrokuje nestabilnost u zapošljavanju, te veliki broj radnika na odreĊeno vrijeme
ili sa smanjenim radnim vremenom)
* Marx upozorava na otuĊenost radnika u kapitalizmu od:
¤ procesa rada
¤ proizvoda svog rada
¤ drugih radnika
¤ od sebe samih, tj. svojih sposobnosti kao produktivnih bića
= promjena odnosa prema radu: ljudi više ne doţivljavaju zadovoljstvo i ispunjenje, nego dosadu, apatiju
i frustraciju.

*prema Robertu Blauneru, 4 su dimenzije otuĊenja:
×bespomoćnost
×besmislenost
×izolacija
×samootuĊenje- radnikova nemogućnost da se izrazi radom ili da ga rad obuzme
Blauner takoĊer navodi 4 stupnja razvoja tehnologije:
× zanatska --> niska razina otuĊenosti
× strojna industrijska --> ekonomska nesigurnost i dosada repetitivnim poslom, ALI niska razina
otuĊenosti zbog snaţne integracije u zajednicu (obitelj, crkva, susjedi)
× mehanizirana (s pokretnom trakom) --> najviša razina otuĊenosti!
× automatika --> niska razina otuĊenosti (zbog odgovornosti i ekonomske sigurnosti)
* britanski sociolozi J. Goldthorpe i D. Lockwood uvode pojam orijentacije prema radu:
* instrumentalna (rad je izvor prihoda, pojedinac je proraĉunato ukljuĉen u
organizaciju i taj
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 21

mu rad nije središnji ţivotni interes, a slobodno i radno vrijeme su mu strogo odvojeni)
* birokratska (radnik pruţa usluge organizaciji u zamjenu za karijeru. Prema organizaciji osjeća
moralnu obavezu, karijera mu je središnji ţivotni interes s kojom su povezane društvene aspiracije
i status) --> bijeli ovratnici
* solidaristička (rad je grupna aktivnost i središnji ţivotni interes. Radnik se identificira s
poduzećem ili radnom grupom, a slobodno vrijeme provodi sa snaţnom zajednicom ljudi istog
zanimanja) --> tradicionalne radniĉke organizacije

nije bitno tko dobiva veći dio kolača, jer je kolač zatrovan.
*njemaĉki sociolog Ulrich Beck naziva društvo u kojem ţivimo društvom rizika, i govori o
brazilizaciji Zapada.
Ekonomiju takvog društva naziva političkom ekonomijom nesigurnosti i njezine su znaĉajke:
× nova igra raspodjele moći izmeĊu politiĉkih igraĉa koji nisu (kapital, financijske i trgovaĉke
organizacije, transnacionalne kompanije) i koji jesu (vlade, parlamenti i sindikati) vezani za
odreĊeni teritorij.
× pametne tehnologije sve više istiskuju ljudski rad
× stalan je posao u opasnosti, zajamĉene mirovine i socijalna politika su ugroţeni
× fleksibilnost trţišta rada
Obiljeţja društva rizika:
× loše popratne pojave proizvodnog procesa više nisu vidljive i perceptivne (smrad, prljavština ...)
već su nevidljive i predstavljaju nenamjeravane posljedice znanstvenog i tehnološkog
napretka.Proizvode se, ne samo proizvodi, već i nesigurnost (rizik od ekološke katastrofe). Rizici
su GLOBALNIH RAZMJERA ("svjetsko društvo rizika!"), ne mogu se ograniĉiti i proizvodi ih
društvo, a ne priroda.
× rizici su apstraktni i depersonalizirani (radioaktivnost i mikrobiološki organizmi) i proizlaze iz
sila što nisu pod kontrolom pojedinca. Stoga se rijetko mogu koristiti kategorije poput krivnje ili
odgovornosti.
× rizici su DEMOKRATSKI (prijete jednako i bogatima i siromašnima). Prije ili kasnije, rizik se
kao bumerang vrati onima koji su pokušali od njega profitirati.
× politiĉke borbe mijenjaju teme- više se ne vode oko socijalnog pitanja i oskudice, već oko
ekoloških pitanja i sigurnosti, pa stoga ukljuĉuju sve veći broj ljudi. Glad više nije glavni problem,
već tjeskoba i strah.

*GLOBALIZACIJA= proces u kojem ĉitav svijet postaje jednim jedinstvenim sustavom. Ĉitav svijet
postaje "jedno mjesto", pa moţemo reći i da dolazi do "kompresije (saţimanja) svijeta".
Ekonomske posljedice globalizacije:
× širenje svjetske trgovine
× rast transnacionalnih korporacija
× meĊunarodna podjela rada
× razvoj novih tehnologija
× ekspanzija svjetskog financijskog trţišta
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 22

*transnacionalne korporacije (TNK, multinacionalne kompanije)
× djeluju u 2 ili više zemalja
× maksimalno iskorištavaju komparativne prednosti zemalja u koji djeluju ( razlika u troškovima
proizvodnje, plaće radnika, trţišni uvjeti i porezna politika)
× geografski su fleksibilne, mogu prebaciti svoje djelovanje i resurse na bilo koje drugo mjesto na
svijetu
× financijski promet i razmjena proizvoda su veći meĊu pojedinim dijelovima unutar
transnacionalne kompanije, nego izmeĊu pojedinog dijela korporacije i privrede zemlje u kojoj se
nalazi
×imaju znaĉajan ekonomski i socijalni utjecaj na svjetskoj razini
= uzrokuju novu meĎunarodnu podjelu rada: u razvijenijim se zemljama koncentriraju kapital i
struĉno znanje, a siromašne zemlje daju jeftinu radnu snagu. Ipak, spremni su i prihvatiti troškove skuplje
radne snage (npr. u VB), ako time dobivaju kvalificiraniju radnu snagu.

11. DRUŠTVENE PROMJENE: stanovništvo, urbanizacija i
ekologija
= naziv za temeljnu promjenu obrazaca kulture, strukture i društvenog ponašanja u nekom
razdoblju. To je proces u kojem jedno društvo postaje drugaĉije, a ipak u mnogim vidovima ostaje isto.
* izvore društvenih promjena nalazimo u nekoliko vrlo općih pojava i procesa:
¤ fizički okoliš (promjene zbog izvanjskih razloga i ljudskog djelovanja)
¤ stanovništvo (promjene u broju, sastavu i raspodjeli stanovništva)
¤ invazije i ratovi
¤ kulturni procesi (nastanak novih elemenata i nestajanje starih)
¤ strukturalni procesi (društveni sukobi i napetosti)
¤ ideje
*TEORIJE O DRUŠTVENIM PROMJENAMA:
× cikličke teorije- govore o rastu i propasti civilizacije, sliĉno kao i kod bioloških organizama.
Oswald Spengler u knjizi Propast Zapada je na temelju 8 kultura zakljuĉio da je ţivotni vijek
kulture oko 1000 godina, a isto tako je rekao i da se zapadna kultura bliţi kraju (stara je 900
godina).
Pitrim Sorokin je ponudio teoriju prema kojoj kultura varira izmeĊu naizmjeniĉne dominacije dvaju
ekstremnih oblika: ideacijske (naglašava vjeru ili religiju) te osjetilne (znanost,
materijalizam i
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 23

hedonizam)--> naĉelo imanentne promjene
× evolucionističke teorije- društvena se promjena odvija na razliĉite naĉine i u razliĉitim
pravcima (stariji evolucionisti su ĉak smatrali i da je samo jednosmjerna), ali po univerzalnim
zakonitostima.
Talcott Parsons smatra da se evolucija društva dogaĊa kao sve bolja prilagodba okolini, i dolazi do
strukturalne diferencijacije: razvoja specijaliziranih institucija ĉija je funkcija zadovoljavanje
novonastalih društvenih potreba (evolucijske univerzalije: birokracija, novac, trţišni sustav,
stratifikacija ...)
× funkcionalističke teorije- funkcionalisti smatraju da je društvo u dinamičkoj ravnoteţi.
Razni poremećaji tjeraju sustav na akciju da bi se ponovno uspostavila ravnoteţa.
Glavni predstavnik je Talcott Parsons koji je kombinira s evolucionizmom.
William F. Ogburn- njegova teorija o kulturnom zaostajanju je takoĊer funkcionalistiĉka
(materijalna kultura potiĉe promjenu, a nematerijalna joj se prilagoĊava)
× konfliktne teorije- napetosti i sukobi meĊu skupinama su glavni uzrok socijalnih promjena.
*modernizacija= proces epohalne promjene društva, a koja zapoĉinje u okviru dviju velikih revolucija:
industrijske i demokratske (francuske, ameriĉke i ostalih).
a) Ferdinand Tönnies modernizaciju shvaća kao prijelaz iz Gemeinschafta u Gesellschaft
b) Emile Durkheim razlikuje mehaniĉku solidarnost (integracija temeljena na snaţnom moralu i
osjećaju pripadnosti) i organsku solidarnost (razvijena podjela rada i specijalizacija iz kojih
proizlazi meĊuovisnost pojedinaca)
c) Karl Marx kaţe da je nastanak modernosti povezan s nastankom kapitalizma. Modernost jest
razvoj trţišta i kapitalistiĉke organizacije rada koja drţi radnike pod kontrolom.
d) Max Weber modernost shvaća kao proces slabljenja tradicije i jaĉanja racionalnosti kao
pogleda na svijet. Birokratizacija postaje opća znaĉajka modernog društva.
*demografske promjene:
=demografija je znanost koja prouĉava veliĉinu, sastav, raspored i promjene u stanovništvu (populaciji).
=ovise o 3 osnovna ĉimbenika:
× stopa nataliteta- broj ţivoroĊenih na 1000 stanovnika
× stopa smrtnosti- broj umrlih na 1000 stranovnika (infantilni mortalitet- broj djece koja umru
prije navršene prve godine na 1000 stanovnika)
×migracijski saldo- razlika izmeĊu novouseljenih (imigranata) i iseljenih (emigranata)
=demografska tranzicija= pojava kojom demografi ţele objasniti demografske promjene u povijesti i
današnjem svijetu. Ima tri faze:
1) visoki natalitet i visoki mortalitet
2) visoki natalitet i nagli pad mortaliteta (rano 19. stoljeće u SAD-u i Europi)
3) niski natalitet i niski mortalitet (znaĉajka razvijenih društava)
*urbanizacija je proces porasta broja gradskog stanovništva i nastanka specifiĉnog urbanog naĉina ţivota
(stupanj urbanizacije je postotak stanovništva neke zemlje koje ţivi u gradovima).
*gradovi tijekom povijesti:
1) predindustrijski gradovi
× prvobitna je urbanizacija zapoĉela na Kreti prije cca. 3500 godina, i proširila se diljem
antiĉke Grĉke (polisi!). Vrhunac razvoja Atena je doţivjela oko 5. st. pr. n. e. (300 000
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 24

stanovnika), a opadanjem helenske civilizacije, Rim se pretvorio u najveći europski grad ( 1 mil
stanovnika u 1. st. n. e.).
× propašću Rimskog carstva, poĉeo je srednji vijek s malim gradovima utvrĊenim zidinama.
Max Weber opisuje srednjovjekovne gradove kao "spoj trţnice i utvrde", a u njima su nastala
trţišta i institucije presudne za razvoj kapitalizma ("gradski zrak oslobaĊa")
Ti su gradovi bili nezavisni, a od feudalnog su se okruţenja štitili vojskom i zidinama.
Postupno je sve više jaĉala burţoazija (fran. bourgeoise= graĊanin), i napokon preuzela vlast
od aristokracije.
2) industrijski gradovi
× razvijaju se tijekom 19. stoljeća pod utjecajem kapitalistiĉke proizvodnje i industrijalizacije,
te je njihov rast doveo do urbanizacije društva (jer je industrija zapošljavala veliki broj ljudi).
× industrijski se grad razlikuje od srednjovjekovnog po konfiguraciji terena, a vaţno je i to da
zemlja nije samo teren za gradnju, već ima i svoju trţišnu vrijednost. Grade se široke avenije i
aleje, a stanovništvo postaje impersonalno.
×dolazi do pojma kolektivne potrošnje (Castells)= drţava kolektivno osigurava
obrazovanje, zdravstvo i stanove za radnike. Kasnije se tek privatiziraju javne sluţbe, a
potrošnja njihovih usluga individualizira.
3) globalni grad
×izuzetno su vaţna središta svjetskog gospodarstva, imaju izuzetan utjecaj na privrede svojih
zemalja, ali uglavnom nisu pod kontrolom svojih drţava. Usprkos razliĉitoj kulturi, povijesti i
tradiciji, meĊusobno postaju sve sliĉniji.
×pojedini su dijelovi tih gradova posve zapušteni i u njima ţive siromašni. Raste broj dobro
plaćenih zanimanja, ali još brţe raste i broj slabo plaćenih zanimanja.
URBANIZACIJA U 20. STOLJEĆU
* javljaju se metropole= gradovi koji gutaju okolna naselja, objedinjuju mnoštvo funkcija, i postaju
središta društvenog, ekonomskog, kulturnog i politiĉkog ţivota.
* suburbanizacija= proces u kojem stanovnici sele u predgraĊa jer je tamo bolja kvaliteta ţivota
* megalopolis (megagrad)= neprekinuti niz meĊusobno povezanih naselja
*gentrifikacija (urbano recikliranje)= bogati stanovnici predgraĊa vraćaju se u središte grada,
obnavljaju zgrade u kojima stanuju, mijenjaju izgled u znaĉajke nekada zapuštenih dijelova grada.
* presnaţna nervna stimulacija (Georg Simmel) uzrokuje da gradsko stanovništvo mora zauzeti stav
blaziranosti, ravnodušnosti i selektivno primati podraţaje.
* urbana sociologija nastala je na Sveuĉilištu u Chicagu poĉetkom 20. stoljeća, i oni se bave modelima
rasta i razvoja gradova, ali i sociološkim i psihološkim aspektima ţivota u gradu.
× Louis Wirth u djelu "Urbanizam kao naĉin ţivota" govori da su stanovnici grada meĊusobno
udaljeni, imaju površna poznanstva i socijalno su meĊusobno udaljeni. Ipak, za razliku od seljaka,
tolerantniji su prema razliĉitostima zbog velike raznolikosti stanovnika. Smatra da u gradu, jer je
slabo integriran i nestabilan društveni poredak, vlada anomija.
× Herbert Gans kritizira Wirthov pogled, i navodi 5 naĉina ţivota u gradu:
1) kozmopoliti= studenti, umjetnici, pisci, zabavljaĉi, intelektualci i struĉnjaci koji su u gradu
radi kulturnih i obrazovnih razloga. Većinom provode vrijeme u svojim subkulturama, i
nemaju se ţelje integrirati u susjedstvo.
2) neoţenjeni/neudane i ljudi bez djece= ţive samo kraće vrijeme u središtu grada, i stoga
ne stvaraju veze sa susjedima.
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 25

3) etnički "seljaci"= ljudi koji ţive okruţeni svojim obiteljskim "plemenom" koje je istog
etniciteta.
4) deprivirani= mentalno ili psihiĉki poremećeni ili hendikepirani, siromašni, obitelji s ¸
jednim roditeljom, rasno diskriminirani. Ţive u lošim dijelovima grada. Oni su uistinu
društveno izolirani.
5) ljudi uhvaćeni u zamku= stari ljudi s malim mirovinama, oni koji doţivljavaju silaznu
socijalnu mobilnost, te oni koji su ostali ţivjeti na istome mjestu iako su se drugi već odselili.
Oni su takoĊer društveno izolirani.
*obiljeţja postmodernog grada:
× dediferencijacija= ne postoji više podjela na industrijsku zonu i zonu stanovanja jer se
proizvodnja preselila u druge dijelove svijeta
× decentraliziran= manja vaţnost centra
× simbolička ekonomija= veći je naglasak na stvaranju imidţa grada, nego na proizvodnji
dobara
× stil= manje je vaţna funkcija
× pročelja i fasade= više se vaţnosti pridaje estetici, a koja nema veze s funkcionalnošću
× raznolikost
× privatna potrošnja usluga i dobara= nema kolektivne potrošnje
× fragmentacija
SOCIOLOGIJA PRIRODE
* u povijesti uoĉavamo dva pogleda na prirodu:
1) u predindustrijskim je društvima priroda zamišljana kao aktivna, ţiva i briţna majka koju se
štovalo. U srednjem se vijeku priroda poštovala jer se smatralo da ju je Bog stvorio.
2) modernost pokreće upotrebu i iskorištavanje prirode
3) najnovije doba razmišlja o uništavanju prirode i odrţivom razvoju.
* ameriĉki sociolog Duncan promatra ekosistem kao skup fiziĉkih, bioloških i socijalnih varijabli, i uvodi
akronim:
Population- razmještaj etniĉkih, religijskih, ekonomskih, društvenih i pstalih skupina
Organization- podjela rada, troškovi i udaljenost, zakoni
Environment- zemljopisne znaĉajke, klima, prirodne katastrofe, flora, fauna i resursi
Technology- razina industrijalizacije
(Social psychology- vrijednosti, stavovi i vjerovanja- S uvodi tek dorada Duncanova modela)
*NIMBY= not in my back yard
* odrţivi razvoj (WCED, 1987.)= zagovaranje razvoja koji će nam omogućiti da zadovoljimo svoje
potrebe bez da onemogućimo budućim generacijama da uĉine isto.
*vrste ekoloških pokreta:
× reformski ekološki pokreti= prihvaćaju umjerene ideje liberalizma i demokratskog socijalizma.
Drţe da se reformama kapitalizma, znanošću, tehnologijom, i racionalnim
upravljanjem ekosustavom
mogu riješiti problemi s okolišem. Javlja se i pojam prezervacionizma,
gdje konzervativci ţele
oĉuvati prirodu pod svaku cijenu (NIMBY, npr.)
× radikalni ekološki pokreti teţe rješavanju ekoloških problema u njihovu korijenu. To
iziskuje temeljne promjene. Javlja se i pojam duboke ekologije koji kaţe da priroda i biosfera imaju
vlastitu, samosvojnu vrijednost, a ne onu koju im pridaju ljudi. Ekosocijalizam se zalaţe za
humanistiĉku i socijalistiĉku politiku, oslanjajući se na utopijski socijalizam.
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 26

12. ZNANOST, METODE ISTRAŢIVANJA I TEORIJE
= poseban sustav znanja o nekom području koji se temelji na sustavnoj upotrebi odreĎenih metoda
istraţivanja, teorijskom mišljenju i logičkom zaključivanju.
*povijest znanosti prouĉavamo kroz dva duhovna pokreta iz 18. i 19. stoljeća:
× prosvjetiteljstvo= znanost je "stanje duha" i mentalitet koji treba obuhvatiti ĉitavo društvo.
Znanost je progresivna društvena sila (kao i kapitalizam ili protestantizam) koja mora kritiĉki
provjeravati sve, te istovremeno ne dopuštati bilo kojoj, makar i provjerenoj, ideji da postane
dogma koja usmjerava buduća istraţivanja.
× pozitivizam= znanošću se bave specijalisti koji svoje usluge daju na raspolaganje društvu. Ipak,
oni nastoje otkriti racionalne zakonitosti po kojima se ponašaju priroda i društvo, i uţasavaju se kaosa i
nereda u mišljenju.
= povijesni prijelaz s prosvjetiteljstva na pozitivizam poklapa se s industrijskom revolucijom.
*etos znanosti= skup vrijednosti i normi za koje se drţi da su obvezujuće za svakoga tko se bavi
znanošću.
* Robert Merton smatra da je znanost organizirana oko 4 skupa normi:
1) univerzalizam= znanstvene se ideje vrednuju po impersonalnim kriterijima
2) zajedništvo= "komunizam znanosti"= od znanstvenika se zahtijeva smatranje svojih otkrića
javnim dobrom
3) bezinteresnost= znanstvenici moraju teţiti istini, spoznaji i otkriću koji moraju biti jedine
nagrade, a ne ţelja za bogatstvom, moći ili slavom.
4) organizirani skepticizam= znanost ništa ne uzima zdravo za gotovo već u svemu traţi greške
i propuste. Ništa ne priznaje bespogovorno.
*Thomas Kuhn opovrgava nastanak otkrića u znanosti kao polaganu akumulaciju znanja, već uvodi
pojam znanstvene revolucije kao rješenja krize koja nastaje zbog problema koji nisu riješivi postojećom
paradigmom (paradigma= karakteristiĉan pogled na svijet, svjetonazor neke znanosti).
OSNOVNI POJMOVI O METODAMA ISTRAŢIVANJA
* znanstveno istraţivanje= proces prikupljanja i stjecanja znanstvenih spoznaja
* koncept= apstraktna ideja koja oznaĉava neki dio stvarnosti, neizbjeţno u ponešto idealiziranom i
pojednostavljenom obliku
* generalizacija= iskaz ili tvrdnja koja opisuje odnos izmeĊu 2 ili više koncepata
(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 27

× empirijska generalizacija= temelji se na stvarnom opaţanju
× hipoteza= generalizacija koja se temelji na pretpostavki da se taj odnos moţe dokazati
* varijabla= koncept ĉije su vrijednosti promjenjive
* uzročnost (kauzalnost)= promjena jedne varijable uzrokovana je promjenom druge
× nezavisna je varijabla ona koju smatramo uzrokom
× zavisna je varijabla ona koju smatramo posljedicom
* mjerenje= proces odreĊivanja vrijednosti varijable u nekom posebnom sluĉaju
× pouzdanost= naš mjerni aparat mjeri uvijek na isti naĉin
× valjanost= naš mjerni instrument mjeri toĉno ono što smo htjeli izmjeriti
* korelacija= odnos izmeĊu varijabli koji se pravilno pojavljuje i koji pokazuje da je promjena jedne
varijable povezana s promjenama druge varijable

(Skripta sastavljena prema: Nenad Fanuko, Sociologija)

Page 28