UNIVERZITET U TUZLI

Doc. dr sc. Zijad Džafić
Doc. dr     EKONOMSKI FAKULTET
sc. Zijad Džafić

RAZVOJ EKONOMSKE MISLI

Doc. dr sc. Zijad Džafić

SADRŽAJ

1. POČECI EKONOMSKE MISLI I (Antička ekonomska misao - Platon, Aristotel)......1
1.1. Ekonomija u Grčkoj u 5 stoljeću p.n.e. …………………...………………………...……1
1.2. Platonova idealna država.....................................................................................................1
1.3. Politika kod Aristotela.........................................................................................................1
2. POČECI EKONOMSKE MISLI II (Srednjovjekovna ekonomska misao)……….…...2
2.1. Doprinos Ibn-Halduna.........................................................................................................2
2.2. Objasniti pojam „lihvarstva“ u srednjem vijeku..................................................................2
2.3. Toma Akvinski.....................................................................................................................2
3. MERKANTILIZAM (Opadanje skolastike, kvalitet merkantilizma, Thomas
Mun)...........................................................................................................................................4
3.1. Pojam merkantilizma...........................................................................................................4
3.2. Faze merkantilizma..............................................................................................................4
3.3. Najznačajniji predstavnik merkantilizma.............................................................................4
4. OSNIVAČI POLITIČKE EKONOMIJE I (Politički filozofi, porast industrijskog
kapitalizma, Petty)....................................................................................................................5
4.1. Koje su osnovne karakteristike industrijskog kapitalizma...................................................5
4.2. U čemu se ogleda doprinos Williama Pettya političkoj ekonomiji......................................5
4.3. Najistaknutiji predstavnici političke ekonomije..................................................................5
5. OSNIVAČI POLITIČKE EKONOMIJE II (Locke, North, Law, Hume, Cantillon i
Steuart).......................................................................................................................................6
5.1. Ko je bio Richard Cantillon i šta predstavlja njegova opća rasprava..................................6
5.2. John Law..............................................................................................................................6
5.3. Ko je bio David Hume i nabrojati njegova dijela...............................................................6
6. OSNIVAČI POLITIČKE EKONOMIJE III (Fiziokratizam)..........................................8
6.1. Objasniti pojam Fiziokratizam i navesti predstavnike.........................................................8
6.2. Objasniti Keneov model reprodukcije.................................................................................8
6.3. Prirodni poredak i laissez faire.............................................................................................8
7. KLASIČNI SISTEM I (Adam Smith)...............................................................................10

7.1. Biografija Adama Smitha...................................................................................................10
7.2. Teorija moralnih osjećaja...................................................................................................10
7.3. Istraživanje prirode i uzrok bogatstva naroda....................................................................11
8. KLASIČNI SISTEM II (Ricardo).....................................................................................12
8.1. Život i rad Davida Ricarda.................................................................................................12
8.2. Nastanak i uloga Zakona o žitu (uticaj Davida Ricarda)..................................................12
8.3. Ricardovi kritičari: Malthus i Senior................................................................................13
9. KLASIČNI SISTEM III (Malthusova teorija o stanovništvu).......................................14
9.1. Navedite pozitvna i preventivna ograničenja rastu stanovništva...................................................14
9.2. Na koje dvije predpostavke je Malthus temeljio svoju teoriju stanovništva.....................14
9.3. Koja su najpoznatija Maltusova djela i koja dva pravca su se razvila iz Malthusovog učenja............14
10. KLASIČNI SISTEM IV (J.S.Mill)..........................................................................................................16
10.1. Nabrojite osnovne principe klasične ekonomske misli....................................................16
10.2. Objasnite Mill-ovu teoriju vrijednosti..............................................................................16
10.3. Objasnite Mill-ovu teoriju fonda najamnina....................................................................16
11. KLASIČNI SISTEM V (Ekonomska politika u klasičnom razdoblju)........................17
11.1. Pojasniti Seniorovu ekonomsku teoriju temeljenu na interesnim skupinama..................17
11.2. Objasniti Millovu teoriju o oporezivanju i siromaštvu....................................................17
11.3. Kriminalno ponašanje prema Sir Edwinu........................................................................17

12. SOCIJALISTI I HISTORICISTI (Reakcija na klasičnu teoriju u 19. st.)..................19
12.1. Koje sisteme je otkrio Saint – Simon prilikom istraživanja historije..............................19
12.2. Koji su bili doprinosi Roschera historijskim metodama................................................19
12.3. Pojam socijalizma............................................................................................................19
13. KARL MARX I „ZNANSTVENI SOCIJALIZAM“.....................................................20
13.1. Ukratko objasniti biografiju Karla Marksa i nabrojati njegova najznačajnija djela........20
13.2. Objasniti radnu teoriju vrijednosti...................................................................................20
13.3. Nabrojati i ukratko objasniti Marksove zakone kapitalističkog kretanja.........................21
14. MIKROEKONOMIJA U FRANCUSKOJ (Cournot i Dupuit)....................................22

. Walrasov zakon i maksimiziranje korisnosti..............................................................................29 18...................................................................................................................................................................................................................... Cournotovi mikromodeli........................... Eugen Bohm– Bawerk).24 15......................................3......2....... Koji su najpoznatiji predstavnici Bečke škole......................14.................................................... Navesti kratku biografiju Wiliam Stanley Jevonsa..................2......................... Carl Menger)................................ Jevons i statistička znanost...........32 20............... Marshallova četiri vremenska perioda..................... Pojam moderne ekonomike i razlika između moderne ekonomike i ekonomije Keynesa.................. Gossenovi zakoni................................................1................................................................................ Mikroekonomija u Beču. Von Mangoldt.........................................31 20..23 15.............................................3....................1.......................................................................................29 19............. MIKROEKONOMIJA U ENGLESKOJ (William Stanley Jevons)...............24 16.... Dupuitovo jedinstveno gledanje na ekonomiju.............3.... RAZVOJ AMERIČKE EKONOMSKE MISLI (Thorsten Veblen)... MODERNA EKONOMIKA................................................................................ ALFRED MARSHALL I RAZVOJ ANALIZE PARCIJALNE RAVNOTEŽE............27 17..........................3.....................)........................... Individualizam..2... Teorija vrijednosti Carla Mengera...........................1.................................................... MIKROEKONOMIJA U BEČU I (Von Thunen...........................................32 20... Biografija Leona Walrasa.......32 20...1.......... Postskriptum : Važnost Jevonsa.......... – 1866.........1........................................31 19....................................................................................... LEON WALRAS I RAZVOJ ANALIZE OPĆE RAVNOTEŽE.. institucije i ekonomski proces prema Wieseru.3...............2............... Jules Dupuit (1804...................................................................................... MIKROEKONOMIJA U BEČU II (Friedrich von Wieser................................31 19.........................29 18............................2................................ Život i najznačajnija djela Alfreda Marshalla...........................25 16..34 ........................3...................1......................................................25 16...................................................27 17..............3............27 17......22 14.. Ravnotežna vrijednost...................................................... John Maynard Keynes...........22 14...................................................................24 15. Gossen....................................................1..32 21....25 17....................... Najvažniji doprinosi Bohm-Bawerka........................................................29 18..........25 16.. Potrošačev višak.. Problemi moderne ekonomike..2........................................24 15.........31 19.......................27 18.........................................................2.............................

.........1.......................................…44 26..2.. Objasniti pojam odnosno značaj teorije racionalnih očekivanja............................................................ Joan Robinson i nesavršena konkurencija.................46 ........... osobine. Instrumenti makroekonomske politike.......................................................................................42 25........46 27...................................... Pojam.. funkcije i vrste novca............. Objasniti nastanak teorije racionalnih očekivanja....................................................3....40 25.................44 26......38 23..................34 22.............34 21.........44 26................ Protutežna moć.................. John Maynard Keynes…………………………......................42 26............………………………………................. Koji su uvjeti nužni za cjenovnu diskriminaciju................................................1......................................40 24....42 25.........................................40 24............ njegovi predstavnici.34 21...3.....45 27............ Inflacija i „Fisherov efekat“......... SAVREMENA MAKROEKONOMIJA I (Kvantitativna teorija)………............. Milton Friedman..........................................3.................. SAVREMENA MAKROEKONOMIJA II (Monetarizam)………………………...3...... SAVREMENA MAKROEKONOMIJA III (Racionalna očekivanja)................... IRVING FISHER (Kupovna moć novca)……………………………………...... Efekat realnog salda...... JOHN MAYNARD KEYNES (njegova Opća teorija i nastanak makroekonomije).... PREISPITIVANJE KONKURENCIJE (Chamberlin i Robinson).................................................46 27...............................2..2......................................................40 24..... Monetarni sistem i monetarna analiza. Veblenov efekat i krivulja veblenovske potražnje..................1............……..38 23..............................................................1....3............................. Razvoj monetarizma.................................................38 23.....................................................21.......................................... Šta podrazumjevamo pod savremenom makrokonomskom mišljenju i najvažnije makroekonomske škole......................... Objasniti Chamberlinove dvije krivulje potražnje......................... Osnove kvantitativne teorije i predstavnici........................38 24.......….......................................1....................................………………………………………..................................................................36 22...............................................................2..2.2...................................................................... Keynesijanska revolucija………………………………………………………………...2............... Kejnesijanizam………………………………………............................4 2 25.......1.......3.....................37 23............... Pojam institucionalizma..1................36 22............................36 22.

...............1..........1. AUSTRIJSKA EKONOMIJA II (Schumpeter)...........................54 33......................... SAVREMENA MIKROEKONOMIJA................. Neoliberalizam u austrijskoj ekonomiji……………………………………………..........................51 31.............................51 31......56 ..........................53 33... Teorija zarobljavanja…………..................53 32.................... Nabrojati i objasniti tri aspekta efikasnosti neophodnih da bi se ostvarila Pareto efikasnost................ Matematička sredstva u ekonomiji.....2................... Model medijanskog glasača.........48 30.......... AUSTRIJSKA EKONOMIJA I (Von Mises........2.3...........1..... NOVA POLITIČKA EKONOMIJA..1.............................................................. Hayek)..............2................………...... Teorija igara....3. Nabrojati nobelovce od 1970 do 1980 i objasniti biografija Paula Samuelsona.....................…47 28..................................48 29................. U čemu se ogleda razlika izmedju Schumpeterove i analize gospodarskih promjena Maxa Webera i Marshalla................................3................………47 28..................……………………………………………………54 33....................53 32................49 30.....................56 34......................... Ko je bio Vilfredo Pareto................................48 29........................... Uticaj von Mises-a na ekonomiju i njegova shvatanja ekonomije……………............1.......................50 31.......3............................…47 29.......2..........49 30.............3.................3.....................………………………………………………………54 34... te nabrojati njegova najznačajnija djela………………………………………………………………………………………......... Kakav je Schumpeterov doprinos gospodarskom razvoju.........................1.....1. RAZVOJ MATEMATIČKE I EMPIRIJSKE EKONOMIJE……………......................... Asimetrična informiranost..............................46 28...................... NOBELOVCI 1970-1980...............27..............49 30............... Napisati biografiju Friedrich-a von Hayek-a.................................... PARETO I ITALIJANSKI NEOKLASIČNI EKONOMISTI.................................................................. Kako Schumpeter definiše inoviranje..........................................................................51 31.........................54 33....48 29. Neke primjene matematike na ekonomske ideje.. Ko je bio Maffeo Pantaleoni...................................................53 32..................................................……........................................ Inoviranja teorije potražnje...................................................................................2......................2................….................... Otvoreni problemi neoklasične teorije izbora potrošača........51 32.....................3...............47 28................................. Wicksell i vikselijanska proširenja……………………………………………………............................ Nabrojati predstavnike i objasnit Robert Lukasa...

......61 37..60 37.......62 38..... Dobitnik Nobelove nagrade za 2008 godinu.. godine...2...........2.........1........1............... Naučni doprinos Harry-a Markowitza..............66 40....58 35.. Joseph Schumpeter…………………………………………………. Akademski rad Arthura Pigoua…………... IBN HALDUN…………………………………………...................................................... SAVREMENE TENDENCIJE U EKONOMIJI.....3.60 36.. Nobelove nagrade u ekonomiji..... NOBELOVCI OD 2001-2011..2...................60 36..2......... Nastanak marginalističkog pravca ekonomske misli i austrijske škole....... Nabrojati imena nobelovaca u periodu od 1990-2000......................... Leonid Kantorović i Tjalling Koopmans………………………………………………56 35.............................62 38...... godine........61 38......34..……………………………………………..............3. za koje dostignuće su dobili Nobelovu nagradu 2001……………………………….........68 41...1......................60 36................………………………………………….........67 41...............................1..………………..... NOBELOVCI OD 1981-1990.68 .........1.....3.....................……......2...... NOBELOVCI OD 1991-2000........……………………………………………….............................64 39....61 37...... Nova klasična mikroekonomija……………………………………………………….…………………………………….................. Doprinos Spence-a..64 39................................................. James Tobin (SAD .....1....……………………………………………64 39...…………………62 39................ Objasniti kako zarada predstavlja vrijednost ljudskog rada po Ibn Haldunu……...........1...... Kako niske cijene škode onima koji trguju uz niske cijene....61 37......................................................... Biografija John-a Nasha........... Potrošačev višak……………........................ Škola „ EKONOMIJE PONUDE“……....3........... Biografija Miltona Fridmana……………………………………………………............).....................66 40................. Nabrojati nobelovce za period 2001-2011 godine……………………………………....................2......62 38...................2.......….. Novi kejnzijanci………………………………………………………………………...... Paul Krugman……………………......………………………………68 41........................... Akerlof-a i Stiglića ekonomiji..........-1990.................2.......….................. Djelovanje Pigou poreza ……........................65 40... MARGINALIZAM........................................…………............................................66 40...58 35.....58 36......…........ Nabrojati ekonomiste Nobelovce od 1981... Ludwig von Mises.....3.……56 34.......1981.....3...... POSTMARŠALIJANSKA EKONOMIJA………………………....3..58 35....... kao najznačajniji prestavnik austrijske škole…………………...........

3. Akvinskog……………………………………………….vrsta i način trgovanja i Ibn Haldunov stav o zelenaškom stvaranju zaliha.70 42.41..3.…………………………………………………………..70 43..72 43.72 43..... Nešto o pravednoj cijeni T. Toma Akvinski…….1. WILLIAM PETTY……………………………………………………………………..72 43..2.. Doktrina Tome Akvinskog….. TOMA AKVINSKI……………………………………………………………………..70 42.………70 42....68 42.……………………………………………………….3.2.. Učenje Williama Pattya………………………………………………………………..72 . Značenje.. William Petty i njegova metoda "politička aritmetika"………………………………...1. Kvalitet i ekonomska misao Williama Pattya………………………………………….

Država je sve. Glavna funkcija države je odgoj građana i da razvije smisao za zajednicu i pravednost. Aristotel) 1. Odgoj građana temeljna je funkcija države. Grčka dostiže najveći ekonomski. Ekonomija tada još nema samostalan status. te svoju bit može ozbiljiti tek u političkoj zajednici ili državi. Platon je prvi autor koji je predložio i obrazložio princip podjele rada na makro nivou. . „A onaj tko ne može živjeti u zajednici ili kome nista nije potrebno jer je sam sebi dovoljan nije dio države. Država je savršeno dobra kada je mudra. Koncept idealne države je proizašao kao posljedica uviđanja nužnosti postojanja određene podjele rada. Radi se o elementarnim pogledima o pojedinim ekonomskim pojavama ( razmjena.a pojedinac nista. e . I tu vrijedi načelo sredine : država neka ne bude ni premala ni prevelika nego srednje veličine (kao Aleksandrova).e U 5 stoljeću p. Za ovaj period najkarakterističniji su pogledi Ksenofona. odnosno onaj za koji je sposoban i da ne ometa druge u obavljanju njihova zadatka. pravilo ) označava samo red u vođenju domaćinstva.1. umjerena i pravedna. 1. kojoj je cilj opće dobro. Pravednost se sastoji u tome da svako radi svoj posao.U korist sreće društva zapostavljena su pitanja osobne slobode. Stoga ne čudi da u djelima ondašnjih pjesnika. 1.n.“ Za razliku od Platonovih idealnih zahtjeva i nacrta savršana društva Aristotel i tu upućuje na ono realno u skladu sa povijesnom stvarnošću. sreća zajednice. Počeci ekonomske misli I (Antička ekonomska misao-Platon. hrabra. robove on i ne smatra staležom)  ratnici  mislioci kao najviši stalež. Platonova idealna država Država je nastala iz potrebe ljudi ta suradnjom i podjeli rada. historičara i državnika otkrivamo i odgovarajuće ekonomske poglede ili opise materijalnog života.sudbine i sreće pojedinca. a moguća je i loša vladavina. U različitim državnim oblicima moguća je valjana vladavina. nomos = red. koji bi upravljali državom i izdavali zakone. politički i kulturni procvat i postaje centar svjetske trgovine.3. Politika kod Aristotela Čovjek je po prirodi „političko biće“.1. filozofa. neovisno o tome vlada li jedan. kojoj je cilj korist samo onih na vlasti. nekolicina ili mnogi . zanatlije i sitni radnici. Tadašnji izraz ekonomija (oikos = kuća. Platona i Aristotela. Ekonomija u Grčkoj u 5 stoljeću p. n.2. Zalaže se za tako zvanu javnu državu u kojoj bi postojala 3 staleža:  stalež koji se bavi privredsnom djelatnošću (zemljoradnici. a možemo je slijedit od nastajanja robovlasničkog uređenja. pravednost u sferi ekonomskih odnosa) fragmentarno sadržanim u okviru drugih donekle oblikovanih znanosti kao što su filozofija. Ekonomska misao ovog vijeka se razvija u okrilju opšte filozofije države i društva.te je ili zvijer ili bog. etika i politika. pa čak ni svoje ime. Cilj države je sreća svih građana.

on razvija neke aspekte fiskalne politike (analizira efekte visokih poreza i zalaže se za ukidanje poreza na trgovinu. smatrao je Akvinski.1. Mnoge njegove ekonomske analize i zaključci. Ibn Haldun (1332.al˙ibar. Zalagaonice su. ukoliko cijena koja odgovara utrošku rada ne obezbjeđuje zanatliji koji prodaje ili trgovcu koji od njega kupuje zanatski proizvod da živi u skladu sa svojim društvenim položajem. značila je „gubitak“ te se kamatu priznavalo po crkvenom i građanskom pravu kao odštetu za gubitak ili izdatak. ostali su van uticaja na privredne tokove. izvor vrijednosti“. plemenitim metalima kao mjeri vrijednosti bogatstva i sl. Zapravo. čiji su pogledi važili kao zvanična politika Vatikana. On je pod″ pravičnom cijenom″ najprije podrazumijevao cijenu koja odgovara utrošku rada u proizvodnji nekog zanatskog proizvoda. iz koje je izveden engleski naziv za lihvu (usury). jer su zajmovi obično bili osigurani imovinom mnogostruko vrijednijom od pozajmljenog novca. cijenu proizvoda treba uskladiti sa zahtjevima koje . uprkos svojoj proširenoj zabranjenosti.) razvio je ekonomske analize i rasprave o podjeli rada. gdje su poslovale otvoreno.2. vjerovatno uvijek postojale u srednjovijekovnoj Europi. Toma Akvinski Među najpoznatije srednjovjekovne teologe koji su se bavili i privrednim pitanjima spada Toma Akvinski (1225-1274). kako su to znatno kasnije činili i predstavnici merkantilizima u Evropi. poput:pritisaka na tržišnu ponudu i tražnju koji utiču na rast odnosno sniženje cijena. A. Ibn Haldun se dotiče i drugih ekonomskih procesa i problema. iako su doprinijeli razumijevanju i pospješivanju tadašnjeg privrednog života. kao i za liberalizaciju spoljne trgovine). pokušavao da odobri staleške interese trgovaca i zanatlija. 2. Ovakva učenja o radu kao sveopštem stvaraocu vrijednosti svrstavaju Ibn. lihva nije nikada bila potpuno iskorijenjena u bilo kojem većem dijelu Europe niti u bilo kojem duljem razdbolju. značila je plaćanje za korištenje novca u transakciji koja je zajmodavatelju donosila dobitak (tj.Petty. Kamatu se ibično smatralo kompenzacijom za odloženo vraćanje ili za zajmodavateljev gubitak profita jer nije mogao iskoristiti svoj kapital u nekoj alternativnoj upotrebi tijekom trajanja zajma.3. premda ponekad u ilegalnosti. više od četiri stoljeća nakon Halduna) razvili predstavnici klasične političke ekonomije (w. Ipak. opću su crkvenu osudu lihve pratile građanskopravne zabrane sa znatnim razlikama od države do države. od koje potječe engleski naziv za kamatu (interest).Halduna u preteče Teorije o radnoj vrijednosti. Međutim. U zlatu i srebru on vidi mjeru vrijednosti „svako bogatstvo“. Smith). vrijednosti roba.-1406. Sve do trinaestog stoljeća. trgovini i tržišnoj ponudi i tražnji. 2. pri čemu on dijeli rad na onaj koji stvara sredstva za život („osnovni rad“) i onaj koji stvara višak zarade („dodatni rad“). koju su tek u 18. Za Ibn. Toma Akvinski je objašnjavajući šta bi se moglo podrazumjevati pod″ pravičnom cijenom″ koju zanatlije naplaćuju trgovcima na veliko. Tijekom vremena srednjovijekovna je ekonomska doktrina često dolazila u sukob sa srednjovjekovnom ekonomskom praksom. pravična cijena nije više pravična. Rizik se općenito nije smatrao opravdanjem kamate. a riječ interesse.Halduna rad je temeljna ekonomska kategorija „nužan uslov za sve. bilo je to sa službenim dopuštenjem države koja je naplaćivala pristojbu za takvo dopuštanje. Tada. neto profit). stoljeću (dakle. višku vrijednosti. čekajući kasnija stoljeća da budu ponovo otkrivena i realizirana u savremenim ekonomskim teorijama. ali ih ne izjednačava sa bogatstvom. Počeci ekonomske misli II (Srednjovjekovna ekonomska misao) 2.2. Objasniti pojam „lihvarstva“ u srednjem vijeku Latinska riječ usura. Doprinos Ibn-Halduna U svom najpoznatijem djelu Kitab.

standardni engleski pojam je bio "merkantilistički sistem".zove se još monetarni sistem ili bulionizam(engl. od merx. odnosno trgovca. ali je smatrao da je to izuzetno štetno. pa su predstavnici gildi i cehova pregovarali o visini cijena zanatskih proizvoda. jer se bogatstvo jedne države ogleda u količini novca i plemenitih metala. Razlog za formulisanje teorije ″ pravične cijene″ treba tražiti u činjenici da u kasnom srednjem vijeku formiranje cijena zanatskih proizvoda nije bilo prepušteno tržištu. što znači "roba. 3. Otac Thomas Mun-a je bio uspješni trgovac što je omogućilo Thomasu da stekne rano iskustvo u Italiji. Izvorno. što je značilo da suzanatski proizvodi nabavljani na veliko po cijeni nižoj od one koja bi se formirala u uslovima slobodne konkurencije na gradskim tržnicama. 1641 godine. vijeku. godine. Riječ "merkantilizam" uvedena je u engleski jezik iz njemačkog jezika u ranom 20.postavlja društveni položaj zanatlije." U početku su je samo koristili kritičari kao što su Mirabeau i Smith. 3. Pojam merkantilizma Skoro svi evropski ekonomisti.2. Najznačajniji predstavnik merkantilizma Najznačajniji predstavnik merkantilizma je Thomas Mun. Španija). kvalitet merkantilizma. jer je vrijeme dar božji kojim se ne smije trgovati. koji su pisali između 1500 i 1750 godine. Engleska.1. Toma Akvinski je bio izraziti protivnik zelenaštva. On je uočio da zelenaši naplaćuju kamatu zato što od trenutka kada pozajme novac do trenutka kada im on bude vraćen protekne određeno vrijeme. Ipak. gotovo sve razvijene evropske države imale su svoje predstavnike merkantilističke ekonomske misli 3. i zanatlije su se udruživale u cehove. smatrajući da je zelenaštvo u suprotnosti sa crkvenim zakonima.zlatna poluga) javlja se između 1450-1600 godine i zalaže se za suicit novčanog bilansa. ali su je brzo usvojili i historičari. Merkantilizam (Opadanje skolastike. se danas općenito smatraju merkantilistima. Faze merkantilizma Merkantilizam se dijeli u dvije faze:  rani merkantilizam.3. ovi pisci nisu smatrali da doprinose bilo kojoj pojedinačnoj ekonomskoj ideologiji. Pojam je prvi uveo Markiz de Mirabeau 1763 godine. u kasnom srednjem vijeku bilo je pravilo da se trgovci prerađevinama udružuju u gilde koje su bile u monopolskom položaju uvijek kada bi otkupljivale zanatske proizvode od samostalnih sitnih robnih proizvođača. On nije uviđao da je kamata na zelenaški kapital posljedica rijetkosti. smatrao je da cjelokupno . što znači "trgovati". Riječ potječe od latinske riječi mercari. Monopolski položaj trgovaca se ispoljavao u nametanju monopolske cijene samostalnim zanatlijama. a poznatim ga je učinio Adam Smith 1776. Thomas Mun. Zapravo. Bullion.  razvijeni merkantilizam. pa se država treba zalagati za što veći izvoz robe i zabranu uvoza roba. a umro je 70 godina kasnije. već sucijene bile rezultat trgovačkih poslova koje su sklapali predstavnici udruženja zanatlija i trgovaca.merkantilizam u užem smislu. Francuska. Da bi se zaštitili od samovolje trgovaca. obuhvata period između 16001750 godine i prisutan je u najrazvijenijim zemljama Zapadne Evrope(Italija. Thomas Mun) 3. Naime. Rođen je u Londonu 1571 godine.

mnogi se merkantilisti nisu slagali s tim. Poricao je da bi novac tvorio apsolutnu mjeru vrijednosti dokazujući ispravno da se njegova vrijednost mijenja sa stanjima ponude i potražnje. . posrednik u razmjeni. vlade su u sedamnaestom vijeku dramatično stezale granice lihvarstva. ljenosti i šteta za ekonomiju. Rezultat ovoga su bili Navigacijski akti iz 1651. Radnici i zemljoradnici su morali živjeti na rubu egzistencije. Cilj je bio maksimizirati proizvodnju bez brige za potrošnju. Osnivači političke ekonomije I (Politički filozofi. porast industrijskog kapitalizma. Sačuvana je podrška platnom bilansu. Merkantilistička domaća politika je više bila podjeljenja od njihove trgovinske politike. Petty je priznavao tri funkcije novca (mjerilo vrijednosti. koji je radio za Britansku IstočnoIndijsku Kompaniju.2. Politička anatomija Irske. ali u nešto slabijem obliku. Rana moderna era obilježena je patentnim pismima i monopolima koje je nametala država. Petty) 4. sredstvo pohranjivanja vrijednosti). smatrao je da je izvoz poluga u Aziju dobar za Britaniju. Mun. Smatrao je novac indirektnim troškom proizvodnje. 4. Mnogi merkantilisti su također spoznali da su neizbježni rezultat kvota i plafoniranja cijena bila crna tržišta. Jedan element oko kojeg su se merkantilisti slagali bilo je ekonomsko potlačivanje radne populacije. troškom koji odgovara vrijednsti plemenitih kovina utjelovljenih u fondu novca. Koje su osnovne karakteristike industrijskog kapitalizma Osnovne karakteristike industrijskog kapitalizma su:       konkurentnost je povezana s kapitalom konkurentnost je povezana s novim tehnologijama proizvod se samo jednom može zamijeniti za novac ljudski kapital je trošak rast i uspjeh se mjeri isključivo kvantitativno čvrsta i nedinamična hijerarhija organizacijske strukture 4. jer će se uvežena roba preprodati ostatku Evrope uz visok profit. godine koji su isključili Holanđane iz britanskih transporta brodom. Bio je također svjestan bankovnih poslovanja bez pokrića i „umjetne“ prirode novca kao robe koja samo olakšava trgovinu. uočio odnos između količine novca i razine ekonomske aktivnosti (proizvodnje). Petty je kao i merkantilisti. Dok je Adam Smith predstavio merkantiliste kao podržavaoce striktnih kontrola ekonomije. kasniji merkantilisti podržavaju potpune zabrane izvoza sirovina i razvoj domaćih proizvodnih industrija. U čemu se ogleda doprinos Williama Pettya političkoj ekonomiji Najvažnija Pettyjeva djela su: Rasprava o porezima i kontribucijama. slobodno vrijeme ili obrazovanje za niže klase nepobitno dovodi do loših navika. ali je najveću važnost pridavao drugoj funkciji.nacionalno bogatstvo je primarni cilj i vidio je da su zlatne i srebrne poluge najvažniji znak bogatstva. ali ne i kao jedini. Pretjerana količina novca dakle predstavlja rasipanje zato što se višak plemenitih kovina mogao razmijeniti za sredstva za proizvodnju umjesto da ga se neposredno upotrebljava u proizvodnom procesu. Nešto o novcu. Ovaj novi pogled je odbijao izvoz sirovina jer se smatralo da je transformacija ovih sirovina u gotove proizvode važan generator bogatstva. S obzirom da je stvaranje domaćih industrija zahtjevalo raspoloživu ponudu kapitala. Dok su bulionisti podržavali masovne izvoze vune iz Britanije. ali nije uočio odnos između količine novca i razine cijena što je u središtu kvantitativne teorije.1. jer su dobra i usluge također bili esencijalni. Neki merkantilisti su ovo podržavali ali drugi su spoznali korupciju i neefikasnost takvog sistema. Smatralo se da dodatni novac.

Pretpostavio je da je vrijednost takvog outputa jednaka vrijednosti dana rada.ravnotežnu cijenu) te pokazao kako se one mogu vremenom približavati  pokazao da su promjene brzinekolanja novca ekvivalentne promjenana njegove količine  utvrdio kanale kojim promjene količine novca utječu na cijene  opisao mehanizam kojim se cijene prilagođavaju u međunarodnoj trgovini  analizirao tokove dohotka između glavnih sektora gospodarstva . napisao više od dva desetljeća prije toga Richard Cantillon. Vilijem Peti u Engleskoj. Hume. Godine 1775. svele na homogenu količinu „proizvodne moći“ koja bi zatim služila kao mjerilo vrijednosti. pod bizarnim je okolnostima objavljena jedna izvanredna knjiga.Cantillonova Opća rasprava predstavlja stanje što ga je ekonomija bila dostigla prije Adama Smitha. renti i poreza. Najistaknutiji predstavnici političke ekonomije Adam Smit. Ispravno je povezao brzinu kolanja novca s institucionalnim faktorima kao što su dužina razdoblja plaćanja nadnica. 4. a ne akumuliranje pukoga blaga. Cantillon i Steuart) 5.1. Ričard Kantilon. Cantllion je bio zaokupljen otkrivanjem temeljnih načela. Law. Među savremenima ekonomistima se Pettyja pamti po nekim ekonomskim sloganima više nego po njegovim solidnim postignućima u ekonomskoj analizi. 5. Objavljene je najverovatnije u Parizu. To ga čini važnim prethodnikom Lockea i Cantillona. Tu je knjigu.Pettyjev je glavni doprinos monetarnoj teoriji bilo njegovo korištenje pojma brzine kolanja pri određivanju optimalne količine novca. To je djelo opća rasprava prodorna uvida i izvanredne jasnoće. nije to smatrao apsolutnim prioritetom. Glavni je među sloganima. Petty je također odstupio od općeprihvaćenih vjerovanja merkantilizma dokazivanjem da akumuliranje novca sredstvo određenog cilja a ne cilj po sebi. naslova Opća rasprava o prirodi trgovine. Cilj Pettyjeva nastojanja bio je ustanoviti jedinicu mjere kojom bi se raspoložive količine dvaju izvornih faktora. ali je to učinjeno sa zaglavljem londonskog trgovca knjigama. Mnogo je značajnije Pettyjevo istraživanje usmjereno na otkrivanje „prirodnoga pariteta“ između zemlje i rada. David Rikardo. njegova poznata maksima da je „Rad otac i djelatno načelo. Iako povoljno gleda na priliv novca putem poziitvne trgovinske bilance. Rođen je 1680 godine u Irskoj. Pokušao je dovesti u odnos vrijednosti zemlje i rada određivanjem koliko je zemlje potrebno za proizvodnju „jednodnevne hrane odrasloga muškarca“. tvrdeći da se kolanje ubrzava skraćivanjem razdoblja plaćanja. Ko je bio Richard Cantillon i šta predstavlja njegova opća rasprava Cantillon je bio pariški bankar i londonski trgovac irskog porijekla. Među prvima je:  razmatrao rast stanovništva kao integralni dio ekonomskog procesa  razvio ekonomsko objašnjenje lociranja gradova i mjesta proizvodnje  razlikovao tržišnu cijenu i unutarnju vrijednost (tj. Po njemu je važna visoka razina zaposlenosti i ekonomske aktivnosti. što ih je popularizirao Petty. Smatrao je beskorisnima zabrane izvoza novca. Cantallion je bio i državljanin Francuske u kojoj su se njegove ideje utjecale na važnu skupinu ekonomista zvanih fiziokratizma. North. zemlje i rada. Popis će Cantillonovih izvornih doprinosa ekonomiji poslužiti da istakne njegovu važnost. Osnivači političke ekonomije II (Locke. svojstava koja nisu zamagljena pronalaženjem vemena. a zemlja majka bogatstva“.3. a u Francuskoj Pjer Boagijber i Simon de Sismondi.

John je rođen u obitelji bankara i zlatara iz Fife. njegov otac je kupio vlastelinstvo na Cramond na morskom zaljevu u Forthu. Law je naknadno zanemario tvrtku u korist više neobične potrage i otputovao u London. David Hume je napisao slijedeća dijela:   Rasprave o ljudskoj prirodi (Treatise of Human Nature.2. 1748)  Istraživanje o principima morala ( An Enquiry Concerning the Principles of Morals. John Law John Law (rođen 21. koji je zajedno sa Adamom Smithom i Thomasom Reidom bio jedna od najvažnijih ličnosti u škotskom prosvjetiteljstvu. marta 1729) je škotski ekonomist koji je vjerovao da je novac samo sredstvo razmjene da ne predstavlja bogatstvo u sebi i da je nacionalnog bogatstva ovisi o trgovini. Bio je škotski filozof i historičar. To bi stvorilo ogroman monopol financija i trgovine pokrenuti od strane države.5. Ko je bio David Hume i nabrojati njegova dijela David Hume (Dejvid Hjum) je rođen 1711. Taj njegov prijedlog bio je odbijen. a bio je poznat kao John Lauriston. Bio je kockar i briljantan mentalno kalkulator. gdje je izgubio velike sume novca u kockanju. Produžio je obiteljski posao u dobi od četrnaest. a studirao bankarskog poslovanja dok mu je otac umro u 1688. godine. Bio je poznat pobijediti kartaške igre za mentalno računanje vjerojatnosti. 1739) Istraživanje o ljudskom razumu ( An Enquiry Concerning Human Understanding. On je imao ideju ukidanja manjih monopola i razvijanju privatnog poreza.umro je 21. 5. On je bio imenovan kontroler Opći financija Francuske pod kraljem Luja XV. a umro 1776 godine. Stvorio je banku za nacionalne financije i državne tvrtke za trgovinu. 1751)  Dijalozi o prirodnoj religiji ( The Dialogues Concerning Natural Religion) .3. On je nastao ekonomske ideje kao što su "nedostatka teorije vrijednosti" i "Real računa doktrine". a dobit bi isplatila državni dug. aprila 1671 .

) 6. Elementi prirodnog poretka su privatno vlasništvo. Turgot). odnosno zaštititi taj sloj od trgovačkog kapitalizma i općenito industrijskih sila koje se sve više počinju javljati.R. i Tirgo (A. Fiziokrati su tvrdili da ljudima vladaju prirodni zakoni koji se ne mogu izmjeniti nikakvim državnim zakonima. državni službenici. Prirodni poredak je isti za sve ljude i sva vremena . najzreliji i politički najvažniji fiziokrat. Tu onda nema mjesta za intervenciju države onako kako su to definisali merkantilisti. poreza i drugih dažbina. Osnovna koncepcija ovog shvatanja bila je da sistem treba da bude u vidu prirodnog poretka.R. Osnivači političke ekonomije III (Fiziokratizam) 6. Objasniti pojam Fiziokratizam i navesti predstavnike. već vrijednost sirovina iz poljoprivrede samo dodaje vrijednost sredstava za život koja oni troše prilikom prerade.2. njihovih prednosti ali i povlastica pomoću reformi. vječno.J. Osnovna nakana fiziokrata je očuvanje društva zemljovlasnika. 6. jer su smatrali da je ono vještačko. Dipon de Nemur (Dupont de Nemours) i Mirabo (V. Nastao je kao kritika feudalizma i zapostavljanja poljoprivrede.1.3. Tu spadaju vladari. On je smatrao da je davanje robe za novac. On je jedinstveno. Novac nije bogatstvo već služi samo kao prometno sredstvo. Kene je kritikovao merkantilistička shvatanja o potrebi postizanja aktivnog trgovinskog bilansa. Šema reprodukcije počiva na jednostavnoj šemi:  Poljoprivrednici (zakupci zemlje i poljoprivredni radnici čiji je rad smatrao jedinim stvaraocem viška)  Zemljoposjednici (višak stvaraju u obliku rente. osnivač škole.Quesnay). Prava ljudi prema Tirgou nisu zasnovana na njihovoj historiji. sloboda poduzetništva. Uloga države je svedena na najmanju moguću mjeru. i to shvaćen kao prirodno stanje koje ne treba mijenjati i prilagođavati civilizaciji. i sadrži pregled svih tokova proizvoda i novca preko kojih se vrši promet godnjišnjeg nacionalnog bruto proizvoda i ostvaruju uslovi za njegovu ponovnu proizvodnju.“ pustite neka svako čini šta hoće i neka sve ide svojim tokom ” Najznačajniji predstavnici ove misli su Kenej (F. godine u Keneovom djelu Tableau economique avec son explicitation (Ekonomska tablica). ono je očevidno božansko savršenstvo. laissez passer” .6. Ova ideja je objavljena 1758. Kene se zalaže za potpuno slobodnu trgovinu i konkurenciju. davanje korisnijih stvari za manje korisne. nepromjenljivo i univerzalno zakonodavstvo. Fiziokratizam je francuska varijanta klasične liberalne škole. slobodna konkurencija i privatni interes. Ime je dobio od grčkih riječi “fysis” (priroda) i “kratein” (vladati) jer je zastupao tezu o organizaciji društva na temelju prirodnog poretka. duhovna i vojna lica)  Sterilna klasa (njihov rad ne stvara višak. Objasniti Keneov model reprodukcije.Mirabou). Tu spadaju zanatlije. Temeljno načelo je bilo načelo “laissez faire. Fiziokratizam je ekonomski pravac nastao u Francuskoj u XVIII stoljeću (1748 – 1780 godine). Prirodni zakoni su vječni i nepromjenjivi. Od ostalih fiziokrata ističu se svojim djelom Mersije de la Rivijer (Mercier de la Riviere). Prirodni poredak i laissez faire. već na njihovoj prirodi. Suština prirodnog poretka ogleda se u tome što se interes pojedinca podudara za zajedničkim .

Predavao je i teologiju. djelo iz etike koje je popravljao sve do smrti. Na smrtnoj postelji Smith izrazio razočarenje što nije postigao više uspjeha u svom životu. U tom smislu E. Smith ispituje moralne stavove društva. Dobio je profesorsku poziciju na Univerzitetu u Glasgowu iz logike (1751) i moralne filozofije (1752). juni 1723. kako bi učili od Smitha. uprkos ljudskoj urođenoj želji za vlastiti interes.Ističe da ljudi moraju donositi odluke kojima neće naštetiti ostalim članovima društva. i svjestan potrebe donošenja moralno ispravnih odluka. također Adam.. Iako se djelo „Izvor bogatsva naroda“ smatra njegovim najznačajnijim djelom. Tu je učio latinski i grčki jezik. tokom pisanja ovog djela. na prirodan način. Pri jednom od svojih ranih jutarnjih sanjarenja. hodao je 15 milja prije nego što su ga „probudila“ crkvena zvona iz susjednog sela. malog Adama podizala je samohrana majka sve dok se nije upisao na Univerzitet u Glasgow sa 14 godina. šetajući sa svojim prijateljem. koje je konstatno prepravljao do svoje smrti. bio je carinski kontrolor. Naučnici obično .17. . Smith predlaže teoriju saosjećanja. započeo živu raspravu tijekom koje je. sam Smith je smatrao kako je „Teorija moralnih osjećaja“ značajnije djelo. godine Univerzitet Glasgowa dodjeljuje Smithu titulu doktora nauka. objavio je Teoriju moralnih osećanja. po mnogima. Opisan je kao bistar učenik. 7. a želja za uživanjem pokreće društvo ka najboljem mogućem stanju.interesom svih. Njegov cilj. koji su se kasnije u njegovom životu pretvorili u nalete sanjarenja i često su uznemiravali njegove kolege. gde je i sahranjen. kada dobija stipendiju koja mu omogućava nastavak studija na Oxfordu. Kirkcaldy . najznačajnijeg ekonomskog djela ikada napisanog. odjeven samo u kućni ogrtač. Nakon duge i teške bolesti reminuo je 1790. Rol (Eric Roll) zapaža da upravo zato. juli 1790. matematiku i moralnu filozofiju i zadržao se tri godine. do 1740. u datom vremenu. zajedno s neintervencionističkom politikom. 7. ne opažajući gdje se nalazi. To je bio izraz shvatanja i težnji već ojačane trgovačke i industrijske buržoazije. premda u shvatanjima fiziokrata nije nikad imao tu namjenu. je bio objasniti način na koji ljudi donose moralne odluke. godine u Edinburghu. Biografija Adama Smitha Adam Smith (5. Ekonomski život treba da se zasniva na principu laisser-faire koje zahtjeva ukidanje svih oblika državne intervencije. upao u jamu za štavljenje kože. sklon „mahovima rastresenosti“. Svoje najpoznatije djelo „Bogatstvo naroda“ (Istrživanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda). Klasični sistem I (Adam Smith) 7. Priča se da je u drugoj prilici. Taj je zaključak. 1762. da su mnogi bogati studenti ostavili svoje škole u drugim zemljama za upis na fakultet u Glasgowu. 1759. Njegov otac. a majka Margareta kćerka lokalnog zemljoposednika. praktični zaključak bio je protiv posjedničkih interesa jedinstven porez. godine Smit je objavio svoj prvi rad pod nazivom „Teorija moralnih osjećaja“. postao snažna pomoć razvitku industrije. Teorija moralnih osjećaja 1759. a objavljeno je 1776. Tokom pisanja ove knjige. u kojoj čovjek posmatrajući druge ljude postaje svjestan samog sebe.2. godine. godine. te smatra da savjest proizilazi iz društvenih odnosa. da nađe najkorisniji put. Nakon objavljivanja „Teorija moralnih osjećaja“ Smith je postao toliko popularan. Pojedinac će sam. Budući da je otac Adam umro par mjeseci prije njegovog rođenja. Nakon šest mjeseci prodati su svi primjerci ovog.1. Edinburgh) je rođen u malom škotskom selu Kirkcaldy. Smith je pisao 10 godina. što se zemlja smatrala kao jedini izvor bogatstva. pravo i političku ekonomiju.

profita. biznismen. Istraživanje prirode i uzrok bogatstva naroda „Bogatstvo naroda“ je knjiga koja je pomogla stvaranju polja ekonomije i njegovom razvoju u autonomnu sistematsku disciplinu. uključujući i naknade radnika uključene u tu „prirodnu cijenu“. Život i rad Davida Ricarda David Ricardo (London 19. Ricardo je bio treći od 17 djece židovske obitelji portugalskog porijekla koji su preselili iz Nizozemske Republike. ma kako se haotično i nezauzdano činilo. Smith je vjerovao da je rad osnova. većina ekonomskih istoričara smatra kako ova djela naglašavaju različite aspekte ljudskog ponašanja. Ako se pojavi nedostatak proizvoda. Bio je i član parlamenta. Ako pak cijena padne ispod tog nultog nivoa tj. Adamom Smithom i John Stuart Millom.smatraju kako postoji sukob između ideja „Teorije moralnih osjećaja“ i „Izvora bogatstva naroda“. godine poznate i po Deklaraciji o nezavisnosti u Americi. Njegov otac je bio uspješan burzovni mešetar. njegova cijena raste. 7. U zapadnjačkom društvu ovo je jedna od najuticajnijih knjiga ikada štampana. Jedna od glavnih teza „Bogatstva naroda“ je da slobodno tržište. Rođen je u Engleskoj. što dovodi do otuđenosti od svoje obitelji. Ova je knjiga bila toliko uspješna da je stari sistem izbačen iz upotreba a ekonomisti koji su došli nakon Smitha (Thomas Mlathus i David Ricardo) su se fokusirali da refiniraju Smithovu teoriju i tako je nastala osnova za Modernu ekonomiju. tokom proteklih godina većian naučnika koji su izučavali život i rad Adama Smitha su zaključili kako ne postoji kontradikcija između ova dva djela. travnja 1772 . Knjiga se pojavila 1776. dok se u „Teoriji moralnih osjećaja“ u fokus stavlja ljudski moral. Ipak.Gatcombe Park 11. proizvođači se povlače iz proizvodnje. koje varira od trenutne situacije. temeljni argumenti u korist slobodne trgovine između zemalja i specijalizacije među pojedincima. 8. koji je često predlagao sistematizaciju ekonomije i bio je jedan od najutjecajnijih klasičnih ekonomista. stvarajući granični profit koji stvara podstrijek drugima da uđu u proizvodnju. jer se u prvom djelu navodi potreba suosjećanja sa drugima. dok se u drugom djelu u centralnu ulogu stavlja zadovoljenje vlastitih potreba. Pokret za političku slobodu od tiranije evropskih monarhija pojavio se skoro istovremeno s pokušajima za oslobađanje cijena i nadnica od nemilosrdne države. ipak vođeno „nevidljivom rukom“ kako bi se proizvele prave količine različitih dobara. Njegov otac ga se odrekao i njegova majka očito . koji ima dominatniju ulogu u odnosu na lično zadovoljstvo. u „Izvoru bogatstva naroda“ se ističu situacije u kojima ljudski moral igra manju ulogu. Ako se pojavi puno proizvođača na tržištu. na primjer. jer su svi troškovi proizvodnje. Dakle. zajedno s Thomasom Malthusom. Oni tvrde da u „Teoriji moralnih osjećaja“ Smith razvija psihološku teoriju. financijer i mislilac. godine života Ricardo je pobjegao sa Priscilla Anne Wilkinson. povećana konkurencija i ponuda smanjuju cijenu proizvoda na trošak proizvodnje „prirodni trošak“.3. a da će podjela rada uticati na ogromno povećanje u produkciji. Njegov najvažniji doprinos je bio zakon komparativne prednosti. Nije slučajno da su se oba dokumenta pojavila iste godine. rujna 1823) je engleski politički ekonomist. koji je prikupio znatnu osobnu sreću. i tako eventualno smanjuju nedostatak. Čak i da su proizvodi svedeni na „prirodnu cijenu“ postojat će podstrijek za proizvodnju dobara i usluga. „Bogatstvo naroda“ odbacuje ideju o važnosti posjeda. U dobi 21.1. Klasični sistem II (Ricardo) 8. prema kojoj pojedinci traže odobrenje nepristrastnih posmatrača kao rezultat prirodne želje da se vanjski posmatrači suosjećaju sa njima.

nikada nije namjeravala nastojati da ga njen muž ponovo prihvati. u kojem je postao vrlo uspješan zahvaljujući vezama koje je uspostavio dok je radio sa svojim ocem. U vrijeme svog braka. Britanski su poljoprivrednici bili prisiljeni povećati proizvodnju domaćega žita kako bi prehranili stanovništvo. Upravo je ovo pitanje poljoprivrednoga protekcionizma i njegovih učinaka na raspodjelu dohotka i gospodarski rast dalo poticaj razvitku klasične teorije rente. 8.000 £. Prema tome. koji je usvojen u Parlamentu 1815. neslaganje se rjetko temelje na teoreskim načelima već prije na tumačenju. To je bio Ricardov prvi kontakt s ekonomijom. Ricardo je isključen iz židovstva i postaje unitarijanski član. Malthus je opažao tijesnu i izravnu vezu između opće razine nadnice i cijene žita. On je također bio član Londonskih intelektualaca a kasnije je postao i član kluba Malthus političke ekonomije. Malthusova i Ricardova. Stoga je jedno od odlučujućih pitanja o raspravi o žitnome zakonu bilo hoće li više cijene žita značiti više realne nadnice ili ne. Budući da su pak troškovi proizvodnje bili u Engleskoj viši nego u inozemstvu. baš kao i Nathan Mayer Rothschild. Senior je bio voljan prihvatiti Multhusovo načelo stanovništva kao teorisko gledanje. 8. Malthus je bio suprotnog mišljenja i iznosio je argument u prilog Zakonu o žitu. Taj je cilj zbiljski postignut Zakonom o žitu. počeo je svoje poslovanje kao burzovni mešetar. Između 1790. ne postoji na granici (tj. Ricardo je postao zainteresiran za ekonomiju nakon čitanja Adama Smitha „Bogatstvo naroda“ 1799. međutim tvrdio da su više cijene žita u interesu radnika.Renta je u Ricardovu sustavu društveno nepotrebno plaćanje. Malthus je. bilo je uobičajno klasičnm piscima političke ekonomije govoriti o “žitnim nadnicama” u nastojanju da se opiše realna kupovna moć. Ricardo je smatrao da neće te mu je to bila i argumentacija. Ricardu je međutim Zakon o žitu značio porast nadnica i pad profita pa stoga manje akumuliranje kapitala i kraj gospodarskome rastu. i 1810. njegovo bogatstvo procjenjuje se na oko 600. godine. kada rastu zemljišne rente (a Ricardo je tvrdio da će porasti u uvjetima zakona o žitu) to se događa na štetu profita. na odmoru u engleskom mjestu Bath. Bez podrška obitelji. Ricardo je pak pokazao da dolazi do opadajućih prinosa i na intenzivnoj granici (više inputa primjenjeno na istu zemlju) i na ekstenzivnoj granici (jednaki inputi primjenjeni na različite vrste zemlje). Budući da je profit u Ricadovu gledanju stroj koji pokreće gospodarski napredak. Do svog povlačenja sa Burze u dobi od 43. Govorio je u prilog Zakona o žitu zato što je smatrao da bi slobodan uvoz žita oborio domaće cijene žita (i nadnice) te ubrzo doveo do depresije. Zakon je o žitu doživljavao kao prjetnju gospodarskome rastu te je stoga odlučno iznosio razloge u prilog slobodnoj trgovini. Ricardovi kritičari: Malthus i Senior Spor o žitnom zakonu . Ricardo je ostvario mnogo veći utjecaj na budući smjer ekonomske teorije nego Malthus. britanske su cijene žita rasle prosječno 18 % godišnje. On je napisao svoj prvi ekonomski članak u 37 godini a deset godina nakon drugog objavljenog članka je dosegao visinu svoje slave.2. Renta koju Ricardo definira kao „plaćanje za prvotne i nerazorive snage tla“. godine. Tijekom bitke kod Waterlooa. Zemljišne su rente također porasle i to do mjere koja je stvorila čvrst interes zemljovlasnika da se nastavi ograničavanje uvoza žita. Napoleonov je embargo na britanske luke učinkovito držao inozemno žito izvan Engleske. na najlošijem zemljištu što ga se obrađuje) i nastaje na boljim zemljištima jedino kad se lošija zemljišta počnu koristiti. Kao što smo već spomenuli. ali je . metodi ili politici. Učinak je zakona o žitu bio prisiljavanje na intenzivniju i ekstenzivniju poljoprivredu u Engleskoj. on se kladio na pobjedu protiv Francuza i uložio u britanske vrijednosne papire. jer je kupovna moć njihova tjesno vezana uz cijenu žita. bile nesuglasice o žitnom zakonu do kojih je došlo tijekom napoleonskih ratova. Nastanak i uloga Zakona o žitu (uticaj Davida Ricarda) Od Andersona su do Ricarda neposredni poticaj razvijanju klasične doktrine o renti. porasla je cijena britanskoga žita.3.

2. Malthus je pokušao precizirati ovo načelo time što ga je temeljio na populacijskom iskustvu u Sjedinjenim Državama. Pa ipak. Njegova glavna odstupanja od Ricarda uključuje:  Prihvaćanje teorije vrijednosti temeljene na korisnosti  Kritiku Ricardove teorije temeljene na troškovima proizvodnje i predpostavke o slobodnoj konkurenciji. Seniorov bi se optimizam u pitanju stanovništva moga dakođer povezati s njegovim tumačenjem zakona rastućih i opadajućih prinosa u industriji i poljoprivredi. Ricardo je nedvojbeno uviđao da valjanost tog zakona počiva na predpostavci konstantne tehnologije ali nije nikada eksplicitno izrekao tu predpostavku. međutim.. Prema prvoj "Stanovništvo se.malo vjerovao u njegovu empirijsku valjanost. u analitičkom smislu. dovode do uviđanja očitog nesklada između potencijalnoga povećanja stanovništva i ponude hrane. Međutim. povećavati brže nego aritmetičkom progresijom. Senior je prvi objašnjavao i izrazio uvjerenje da normalno stanje stvari u industriji jesu rastući prinosi. kad ne nailazi na ograničenja. nego ono što ih je uveo Malthus. čak ni onako nehajno kao što se to moglo s prvom tvrdnjom. bile nepouzdane i pružale malo stvarne empirijske potpore Malthusovoj prvoj tvrdnji. Za žaljenje je preciznost kojom je Malthus izrazio ovu drugu tvrdnju. povećava geometrijskom progresijom takve naravi da se udvostručuje svakih dvadeset i pet godina". Riječima samoga Malthusa: "Budući da je snaga populacije . To je mišljenje temeljio na dvojbenoj pretpostavci o tedenciji radnih vještina da se povećavaju u nekoj vrsti odnosa s povećanjem stanovništva. 9. čak ni u najpovoljnijim okolnostima.. Kao protuteža prvoj tvrdnji bila je druga: sredstva se uzdržavanja (tj. Moralna suzdržljivost Kontracepcija Abortus Na koje dvije predpostavke je Malths temeljio svoju teoriju stanovništva Malthus je svoje načelo stanovništva temeljio na dvije postavke. Klasični sistem III (Malthusova teorija o stanovništvu) 9. ponuda hrane) ne mogu uopće. Seniorove su modifikacije Ricardove teorije vrijednosti važnije. Raspoložive su statistike.1. . Malthusova je očita tvrdnja o potencijalnoj stopi rasta stanovništva geometrijskom progresijom. navedene dvije tvrdnje. promatrane zajedno. Međutim. Stoga je on oprezno naveo da ovo udvostručavanje stanovništva svakih dvadeset i pet godina nije ni maksimalna stopa rasta stanovništva niti je to uvijek nužno stvarna stopa. jer se aritmetičku progresiju ponude hrane nije moglo potkrijepiti činjenicama. Navedite pozitvna i preventivna ograničenja rastu stanovništva Pozitivna ograničenja (faktori koji povećavaju broj umiranja)  Rat  Glad  Epidemija Preventivna ograničenja (faktori koji smanjuju broj rođenja)    9.

Mill polazi od toga da rad i priroda kao združeni faktori stvaraju vrijednost.2. objavio je anonimno svoj rad Esej o principu populacije i o načinu na koji on utiče na buduća poboljšavanja društva sa primedbama na mišljenje g. “Zapažanja o dejstvu žitnih zakona i porasta ili pada cena žita na poljoprivredno i opšte bogatstvo zemlje” (1821).  zasnivanje ekonomskog razvoja na samointeresu poduzetnika (preuzeta doktrina laissez faire od fiziokrata).  preferiranje prirodnog djelovanja ekonomskih zakona. 10. To je pokret koji se javio u XIX v.1. g kada je bila osnovana tzv.Mill) 10.  kao uzroci bogatstva naroda navode se: produktivnost rada i učešće produktivnosti u ukupnom radu nacije. siromaštva. a zatim i u Nemačkoj. Ostali Maltusovi radovi: “Istraživanja o uzroku sadašnje visoke cene životnih namirnica” (1800).  fokusiranje na cijenu i konkurenciju (teorijska istraživanja okrenuta pitanjima: šta određuje cijenu. OBJASNITE MILL-OVU TEORIJU VRIJEDNOSTI Razmatrajući problem vrijednosti. dotle su se neomaltuzijanci zalagali prvashodno za druge mjere kojima b i se ograničio p o r as t stanovništva.toliko jača. a on je po Millu prvobitno . za smanjenje nataliteta.NABROJITE OSNOVNE PRINCIPE KLASIČNE EKONOMSKE MISLI Osnovni teorijski principi klasične ekonomske misli su :  načelo pune slobode ekonomskog djelovanja i političkog života – liberalna ekonomija. ekonomisti i demografi. i takođe i naučnici drugih struka.  istraživanje i objašnjenje principa opadajućih prinosa i razvoj teorije komparativnih prednosti. bolesti. Kondorsea i drugih pisaca . Pripadnici ovog pokreta bili su sociolozi. "Maltuzijanska liga" u Engleskoj sa ciljem da širi ideje o porodici sa manjim b ro jem Članova. Klasični sistem IV (J. prvo u Engleskoj. šta je mjera blagostanja. a produktivni rad je onaj koji proizvodi korisnosti utjelovljene materijalnim dobrima. Maltusova teorija bila je kasnije osnovica maltuzijanstva-neomaltuzijanstva. brže smrti i različitih društvenih nedaća Neomaltuzijanizam je dobio javno priznanje tek posle 1877. Koja su najpoznatija Maltusova djela i koja dva pravca su se razvila iz maltusovog učenja Godine 1798.3. itd). šta određuje opći nivo cijena. g. povećanje se ljudske vrste može sputavati na razini sredstava održanja samo stalnim djelovanjem jakoga zakona nužde koji će na tu veću silu djelovati kao ograničenje" 9. Treći faktor proizvodnje je kapital. 10. Dok se Maltus prvenstveno zalagaoza "moralno suzdržavanje" (kasnije osnivanje porodice odlaganje braka dok se ne obezbe preduslovi za ishranu). Francuskoj i drugim evropskim zemljama. Godvina.S. usled čega će ljudski rod morati da trpi od bjede. koji su prihvatali Maltusovo učenje o stanovništvu Maltuzijanci su ukazivali na opasnost od hiperpopulacije u budućnosti.

10.javnim interesom“ onoliko koliko su interesom tvorničkih radnika.  Treća grupa dobara. po kojoj kretanje nadnica zavisi od kretanja stanovništva. Tehnološki napretci su smanjili fizičko naprezanje na poslu. Historijske činjenice pokazuju da su odrasli muškarci bili uspješni prilikom postizanja svojih ciljeva. jer nisu mogli postići prihvatanje zakona o deset sati rada. što je omogućilo ženama i adolescentima ulazak u radnu snagu. već na njih ne može ništa drugo ni uticati pod uslovima slobodne konkurencije. Ova kategorija obuhvata većinu stvari koje se prodaju i kupuju.Mill je formulisao teoriju fonda najamnina. a do tog je došlo u periodu . tj. Postoje robe koje se mogu proizvoditi u neograničenim količinama rada i troška. kao i njihovim roditeljima. On je zapazio da Althorpov zakon nameće ekonomski gubitak onim roditeljima čija su djeca mlađa od devet godina. se neograničeno može povećavati uz rast troškova proizvodnje.  Drugu grupu dobara čine dobra koja se neograničeno mogu povećavati bez povećavanja troškova proizvodnje. Tvornički zakon iz 1833. OBJASNITE MILL-OVU TEORIJU FONDA NAJAMNINA J.njihov je značaj u političkoj ekonomiji izrazito veliki.nagomilani stok proizvoda rada. Mil sva dobra dijeli u 3 grupe:  Prvu grupu dobara čine apsolutno ograničena dobra kod kojih postoji velika teškoća nabavke. Najamnine ne samo da zavise od relativnog obima kapitala i stanovništva. Njegova veličina zavisi od veličine profita i kapitalistove sklonosti štednji. Nadnice mogu rasti samo ako se:  ubrzava akumulacija kapitala  usporava rast stanovništva 11. odraslih muškaraca koji su nastojali povisiti svoje nadnice. mora imati upotrebnu vrijednost.3. Determinanta je ponuda i potražnja. Takva su vina. je doveo do značajnog smanjenja dječijeg rada. a mora postojati i teškoća u njegovom pribavljanju. Klasični sistem V (Ekonomska politika u klasičnom razdoblju) 11. ali je taj aspekt nagovijestio važan savremeni razvitak u ekonomskoj teoriji. kao i onim roditeljima čija su djeca bila u dobi između devet i trinaest godina jer je njihov radni dan bio ograničen.S. Da bio jedno dobro imalo vrijednost. Kod nekih od tih dobara (stvari) je fizički nemoguće povećati njihovu količinu preko određenih uskih ograničenja. Senior je zaključio da Tvornički zakoni nisu inspirisani . te nisu mogla više raditi u tvornicama tekstila. ujedno i najbrojnija. Fond najamnina je unaprijed predujmljeni dio za isplatu nadnica. antičke skulpture. Ponuda raste sa rastom troškova i determinanta su troškovi proizvodnje. a stanovništvo zavisi od zakona o opadajućim prinosima. odrasli muškarci su lobirali protiv zapošljavanja adolescenata i žena. Također je opazio određeni dobitak na strani onih radnika koji su bili stariji od trinaest godina.Pojasniti Seniorovu ekonomsku teoriju temeljenu na interesnim skupinama Jedan aspekt Seniorove analize Tvorničkih zakona je zanemarivan. Tako je u periodu između 1835 i 1838 u tekstilnoj industriji broj radnika ispod četrnaest godina se smanjio za 56%..1. Takođe su ti napretci prijetili odraslim muškarcima da će ostati bez posla. Kako bi smanjili elastičnost potražnje za svojim radom. u kojoj je ograničenje nabavke samo rad i troškovi proizvodnje. Dakle ponuda raste bez rasta troškova proizvodnje i determinanta vrijednosti je ponuda i potražnja.

11.2. Dalje zalaganje se temeljilo na tome da se zabrani niska porezna stopa na dohodak između 100 i 150 funti. Priznavajući finansijske potrebe države Mill je težio smanjivanju neizravnih poreza koji su potiskali siromašne. 1857. Kaže taj osuđenik: "Nastojim živjeti umjereno.3. uživaju u dokolici. te je davao potporu porezima na raskoš. U cjelini. Općenito gledano porezi su sredstva raspodjele bogastva. Njegovo je izravno ispitivanje kriminalnih prijestupnika dalo sljedeći profil ponašanja: lopovi. drugi se (Francuska nakon revolucije) temeljio na industrijskoj sposobnosti i dobrovoljnom . Međutim. Prvi se (Francuska prije revolucije) temeljio na vojnoj sili i na nekritičkom prihvatanju religije. te je Mill smatrao da oni nesrazmjerno pogađaju siromašne. Postavili dodatna ograničenja radnog dana i uvjeta za žene. st. Socijalisti i historicisti (Reakcija na klasičnu teoriju u 19.kada je ukupna zaposlenost u tom sektoru rasla. Kod ovog oporezivanja Mill se nije protivio višim stopama na veće iznose. Chachvick je vjerovao da kriminalci glede izbora svoje "karijere" donose racionalne odluke temeljene na novčanom dobitku. nemaju strpljenja za stalan rad. Pitam ja Vas. Tako kad je u pitanju porez na dohodak on je želio da porezne stope budu proporcionalne na svim razinama dohodka. 11. Zbog toga su odrasli muškarci Tvorničkim zakonom iz 1844.) 12. godine je predložio da se kao minimum uzme 100 funti. Nije odbacio Benthamovu tvrdnju i drugih da postoje nužna kompromisna vaganja između strogosti kazne i njezine izvjesnosti. ne odvraća ih lako prijetnja kaznom i važna im je mogućnost "neprestana" uspjeha. Chadwick je zaključio da pojedinci proračunavaju očekivane koristi i troškove činjenja nezakonitih djela te da će pri svakom postignutom plijenu očekivani dobitak biti to manji što su veće vjerojatnosti uhićenja i kažnjavanja. Objasniti Millovu teoriju o oporezivanju i siromaštvu Mill je bio zagovornik proporcionalnog oporezivanja. Kriminalno ponašanje prema Sir Edwinu Chachvick je strastveno vjerovao u primat statističkoga istraživanja te je obično provodio "terenska istraživanja" prirode problema kojima su bila potrebna administrativna rješenja. a progresivnom rastu poreza na nasljedstvo. Tipično za odgovore koje je Chadwick dobio u svojim terenskim istraživanjima bilo je ono što mu je odbrusio jedan Francuz na pitanje zašto je odabrao život zločina. kao lopov postižem osamnaest franaka dnevno. ne vole fizičko naprezanje. doznao je.1. ali su Chadwickova istraživanja porekla važnost stroge kazne kao jakoga sredstva odvraćanja od zločina. 12. Kada je u pitanju nasljedstvo tvrdio je da je to vrlo prikladan predmet oporezivanja. biste li Vi sa samo toliko bili pošteni?". Njegova su ga empirijska proučavanja uvjerila u dvije važne činjenice: (1) da postojeće djelovanje policije i pravosuđa spušta troškove rizika povezana sa zločinima na vrlo niske razine premda su kazne bile vrlo visoke i (2) da je visoka vjerojatnost uhićenja i osude jače sredstvo odvraćanja od zločina.Koje sisteme je otkrio Saint – Simon prilikom istraživanja historije Saint-Simon je vlastitim istraživanjem historije otkrio dva društvena sistema. Njegov program se temeljio na tome da se dohodci ispod 100 funti ne oporezuju. ali i da kontrolni faktor mora biti onaj iznos koji je potreban za kupovinu osnovnih životnih namjernica. jer je drugačije gledao na zarađeni i nezarađeni imetak. Na svom poslu krojača pak zarađujem samo tri.

Otac je bio razočaran načinom na koji se Marx odnosio prema studiranju. Marx biva prisiljen da napusti poziciju urednika. vrijednosnih preporuka. teoriju kao osnovnu koncepciju i putokaz prema ostvarenju socijalnog društvenog poretka. metodoloških i analitičkih okršaja u društvenim naukama. Socijalizam je povezan i sa prvim pokušajima ostvarivanja zajedničkog života na načelima jednakosti i pravednosti (stara židovska država – kibuci. Ali jednostavna je istina da je pri bavljenju teorijom većina odabranih tradicionalnih tema: novac. te mu zabranjuje povratak u domovinu. Stoga su u cijelom devetnaestom stoljeću branitelji radničke klase nastojali " socijalizirati" ekonomiju. Prednosti su Roscherove metode su da prirodni zakoni političke ekonomije budu dovoljno poznati i priznati. maja 1818. Nauka i industrija su prema Saint-Simonu obilježja modernoga vremena i njegova je glavna briga bila reorganizirati društvo kako bi se uklonile sve prepreke razvoju to dvoje. on je težio jasno utvrditi neodvojivost ekonomije od ostalih pojava. Radnička je klasa u pravilu primala niske nadnice. Devetnaesto je stoljeće tako bilo intelektualno polje odvijanja literarnih. vrijednosti. proizvodnja korisnih stvari jedini je razuman i pozitivan cilj što ga politička društva mogu sebi postavljati. godine i Johna Stuarta Milla 1848.2. Koji su bili doprinosi Roschera historijskim metodama Roscher nije bio voljan prihvatiti ekonomiju samo kao skup normativnih. Završio je doktorsku disertaciju na sveučilištu u Jeni 1841. Roscher u svom izučavanju ekonomije jasno izbjegavao normativne analize i studije idealnih sistema. Na sveučilište u Bonnu se upisuje kada je imao 17 godina. Smatrao je da buduće dobro društva u povećanoj proizvodnji. Svi su ljudi sjedinjeni opštim interesima proizvodnje. tvrdeći da su takvi sustavi prolazni i konfliktni jer uzimaju kao osnovicu različite prirodne i društvene konfiguracije. došlo je do događanja ogromnoga društvenog. te se seli u Pariz i počinje pisati novi časopis – »Deutsch-Französische Jarbucher« (Njemačko-francuski godišnjak). godine preuzima uređivanje »Rheinische Zeitung« (Novine sa Rajne). imala dugi radni dan i naporno radila u naj bjednijim uvjetima. 12. godine. Sljedeće godine. i u skladu s tim. 12. godine proglašava krivim za izdaju njegovih članaka u »Jarbucher«. Zbog cenzure koja je uspostavljena 1843. Karl Marx i "znanstveni socijalizam" 13. nadnice itd. godine. godine. Pruska vlada Marxa 1844. godine. Između pojave djela Adama Smitha 1776. političkog i ekonomskog značenja. politički pokret za ostvarenje toga cilja.Ukratko objasniti biografiju Karla Marksa i nabrojati njegova najznačajnija djela Karl Marx je rođen u Trieru u Prusiji 5. 13. gdje je način studiranja bio ozbiljniji. sekte esejaca. na poticaj matične zemlje Prusije. Pojam socijalizma Značenje riječi “socijalizam” predstavlja društveni poredak koji dolazi poslije kapitalizma. On se seli u Brisel gdje objavljuje sljedeća djela: . Marks kao alternativno rješenje 1842.prihvatanju na nauci utemeljena znanja.3.1. potrebom koju svi imaju za sigurnošću na poslu i slobodom u razmjeni. U junu iste godine se vjenčao sa svojom ljubavi iz djetinjstva (Jenny Von Westphalen). te ga sljedeće godine upisuje na sveučilište u Berlinu. Zapravo je proučavao ono "Što jeste" i onoga "što bi trebalo biti".. Karl Marx biva protjeran iz Francuske.

višak vrijednosti se smanjuje. »Ako prodajna cijena robe padne ispod troškova proizvodnje. njen će proizvođač biti prisiljen napustiti poslovanje. ukorijenjena u nečemu bitnijem od »površinskih« tržišnih sila ponude i potražnje. Zakon rastuće koncentracije i centralizacije industrije: Radno intenzivne metode i izrazita podjela rada dovode do hiperprodukcije i time snižava cijene. a njihovu imovinu preuzimaju oni koji su sposobni opstati. da cijene u uslovima tržišne konkurencije ne flukturiaju. povećava se organski sastav kapitala. marta 1883. Knjigu je »Prilog kritici političke ekonomije« započeo pisati 1858. Marks je uvidio. Do 1863. javlja se višak profita. a Marx umire 14. godine. do tačke gdje će moći opstati samo najefikasniji proizvođači. Rad je objektivno svojstvo svake i svih roba. Njih je uredio i objavio Marxov dugogodišnji prijatelj i saradnik. Kao i u svakom drugom razvoju proizvodne snage rada. godine. godine završava i »Teorije o višku vrijednosti«. Objasniti radnu teoriju vrijednosti Marks je nakon pažljivog pregleda klasične ekonomske literature i intelektualnog procesa logičkog zaključivanja. a ekonomska moć se koncentriše u rukama nekolicine.3. Ako svaki kapitalist uvede više mašina. koji privlači konkurente i dovodi privremeno do pretjerane proizvodnje. koje dolaze s tehnološkim inovacijama i zamjenjivanjem rada kapitalom. i tako dolazi do opadanja prosječne profitne stope.2. Nabrojati i ukratko objasniti Marksove zakone kapitalističkog kretanja Zakon akumulacije i opadajuća profitna stopa: Kapitalisti nastoje maksimizirati višak vrijednosti kako bi maksimizirali profit. Prvi se svezak »Kapitala« pojavljuje 1867. došao do rada kao biti sve vrijednosti. 13. Prema tome. usporedbama korisnosti) jer je. imaju drastičan uticaj na radničku klasu koji se . uzrokovane čisto objektivnim elementom koji je zajednički svim robama – radom. Vjerovao je također da određivanje vrijednosti tim odnosima prethodi određivanju cijene. baš kao i klasični ekonomisti. što vrijedi za pojedinca ne vrijedi za sve. godine prije objavljivanja drugog i trećeg sveska. Vrijednost je. Marks se protivio čisto subjektivnim vrednovanjima (npr. Ovdje je potrebno navesti i da bi profitna stopa mogla opadati i zbog zahtjeva radnika da im se povećaju nadnice za rad. 13. bio materijalist. filozofski. Friedrich Engels koji je i sam umro 1896. Ako prodajna cijena nadmaši troškove. tako je i mašinama zadatak da robu učine jeftinijom i da skrati dio radnog dana potreban samom radniku. tačka oko koje fluktuira konkurencijska tržišna cijena jesu troškovi proizvodnje. godine održao niz predavanja koja su objavljena pod imenom »Najamni rad i kapital«. nego se moraju kretati oko određene tačke. nego sama proizvodnja. pa cijena pada. Slijedio je »Komunistički manifest«. vrijednost ne određuju »zakoni tržišta«. Navedene okolnosti će upropastiti manje efikasna preduzeća. te je stoga smatrao da jedino materijalni odnosi određuju vrijednosti. prema tome. tako da je cijena samo odraz vrijednosti. Međutim. da bi se produžio onaj dio radnog dana koji on besplatno daje kapitalisti. Zakon rastuće industrijske rezervne armije: Dinamične promjene. Industrija zbog toga postaje sve centraliziranija. a za Marksa su to bili troškovi rada. »Teze o Feuerbachu«  »Njemačka ideologija« (u saradnji sa Engelsom)  »Bijeda filozofije«  »Filozofija bijede« Marx je 1847. samo godinu dana nakon objavljivanja trećeg i završnog sveska Kapitala. godine i završava je sljedeće godine. U njegovom viđenju.

ali kao što je Cournat pokazao. uticali su na Dupuitova mišljenja o klasičnim mikro pitanjma. „Politička ekonomija.Doprinosi Dupuita su povezani prvenstveno s njegovim inžinjerskim interesima. uvođenjem dužeg radnog dana. Mašine također dovode do produženja radnog dana kako bi kapitalista mogao stvoriti što više viška vrijednosti. Riječima jednog od njegovih biografa. francuskog tumača klasične ekonomije. monopolist neće zaračunavati najvišu cijenu koju bi mogao postići za vodu.Dupuitovo jedinstveno gledanje na ekonomiju Dupuitovi specijalni uvidi na ekonomsku analizu u ekonomsku analizu bili su kombinirani rezultat. Mikroekonomija u Francuskoj (Cournot i Dupuit) 14.  relevantne činjenice utvrđene promatranjem i statistike uzete iz te materije i  matematičku analizu 14. Marks kritikuje Smithovu podjelu rada činjenicom da mašine uništavaju čovjekove uslove za egzistenciju. postaje poput novca koji je povučen iz opticaja. On je navedene činjenice vidio kao uzroke periodičnih kriza. Zakon sve većeg siromaštva proleterijata (radničke klase): Propadanju radničke klase doprinosi težnja kapitalista da snize opadanje profita kroz uvođenje niže nadnice. Prodaja jedne jedine litre vode bi donijela čitavih 100 franaka. Dupuit je pri stvaranju analitičkih pomagala kombinirao tri elementa:  materiju od ekonomskog interesa i važnosti. Saya. Čitao je Smitha. s jedne strane. Njegovi modeli su se zasnivali na temeljukrivulje potražnje.2. Ali onaj pisac koji mu je najviše mogao pomoći u području mikroanalize – Cournot – očito mu je bio nepoznat.ogleda u porastu nezaposlenosti. osobito Pelagrino Rossi i Joseph Garnier. te je on u tij znanosti bio ne manje učen nego u onoj javnih radova“. Nakon toga ocijenjeni su Cournotovi glavni doprinosi. monopolist maksimizirao bruto prihode. On je primjetio trend da će kapitalisti više investirati u nekim vremenima nego u drugim. 14. njegove tehničke i znanstvene izobrazbe glede infinitezimalnoga računa i funkcja te.1. Radna snaga usljed uvođenja mašina gubi upotrebnu vrijednost. koja na svakom koraku privlači inžinjerovo zanimanje. Francuski ekonomisti toga vremena. Dupuitova ekonomija predstavlja jasno udaljavanje od stare škole. Radnik više svoje sposobnosti ne može prodati. Cournot je pokazao da bi. Zakon kriza i depresija: Marks je objasnio vezu poslovnih ciklusa s investicijskim trošenjem. Monopolski model – Cournot je analizirao maksimiziranje profita u slučaju vlasnika izvora mineralne vode za koju se upravo otkrilo da posjeduje svojstva korisna za zdravlje kakva druge nemaju. B. a u jednom su trenutku obojica istodobno živjeli i radili u Parizu. jer nije isplativo ostavljati visokosofisticiranu opremu da stoji neupotrijebljena. s druge strane. Međutim. Pretpostavljajući . jer sa porastom broja stanovnika pogađaju veći broj ljudi. u slučaju nultih troškova. njegova prirodna promatranja i korištenja brda statistike o prihodima i troškovima javnih radova koji su prikupljali on i njegove kolege inžinjeri. Ricarda i J. Umjesto toga će prilagoditi svoju cijenu da mu maksimizira neto prihode. dječijeg i ženskog rada. bila je također predmet njegovog stalnog izučavanja.Cournotovi mikromodeli ? Razmotrit ćemo dva modela: model monopola i model duopola. Krize vremenom postaju sve jače.

bila je na putu stvoriti čovjeka koji će spojiti mikrooruđe s teorijom korisnosti. Nastavio je obrazovanje u srednjim školama u Versaillesu. Poput Cournota.J.-om stoljeću bilo relativno malo premda vrlo originalni. Tom duboko originalnom koncepcijom Cournot je položio temelje za mnoge druge važne ideje o ekonomiji. Cournot je pokazao da se to događa kad su granični troškovi jednaki graničnom prihodu. Carl Menger) 15. i imenovan je inžinjerom prve klase 1836.) Dok je Cournot pronalazio temelje mikroekonomije. departmanu Sarthe.1. u mjestu Fossano u Italiji koja je u to vrijeme bila velikim dijelom pod vlašću Francuske. U slučaju nultih troškova. – 1866. Iako je Cournotova teorija duopola kasnije mijenjana. dvije godine prije nego što je Cournot objavio svoje djelo „Istraživanja“ 15. Dupuitova familija se vratila u Francusku kad mu je bilo deset godina. Konkavna reakcijska funkcija na slici 2.og . vlasnik će prilagoditi cijenu tako da ukupni prihod bude na maksimumu. kako bi postavio temelje ekonomije blagostanja. Duopolski model – Uvođenjem još jednog proizvođača mineralne vode nastala je možda najzvučnija Cournotova teorija. kojima je poznata krivulja ukupne potražnje za njihovim savršeno homogenim proizvodom.Mikroekonomija u Beču? Za mikroanalizu i rađenje neoklasične analize veoma važan je bio rad ekonomista iz Beča i Njemačke: Von Thunena. Jules Dupuit (1804. Gossen. vrhunskih je analitičkih postignuća u 19. Louis-le-Grandu i Saint-Louisu.3. a B misli isto o A-ovoj količini. Cournot je stvorio novo sredstvo grafičke analize. Inače su potpuno neinformisani o politikama drugog.1 prikazuje A-ov izbor outputa s obzirom na B-ov izbor outputa. a 1827.. Arsine-Jules-Emile-Juvenal Dupuit rođen je 18.funkciju potražnje D=F(p) i pretpostavljajući da je krivulja potražnje uvijek negativnog nagiba.H. Oženio se 1829. je. kao doprinos ljudi rođenih u Njemačkoj. Gossena i Karla Mengera. Nekoliko je ključnim njemačkih pisaca anticipiralo marginalističku revololuciju u ekonomskoj analizi i njihov je rad ravan onom Cournota i Dupuita. Radi analize problema duopola. kao što su nesavršena konkurencija i teorija igara. Krajem 19. koje je završio briljantno osvajanjem nagrade za fiziku na velikom takmičenju. do maksimuma dolazi kad je granični prihod jednak nuli. ili se može tretirati kao kolektivna mudrost ekonomista koji su se izražavali njemačkim jezikom. Dupuit je 1824. A i B. odnosno ona pokazuje outpute što će ih. 14. maja 1804. U prvom smislu. ništa ne može maskirati Cournotovu Briljantnu i originalnu spoznaju. javnih finansija i teorije javnih dobara. Von Mangoldt. Gossen i von Mangoldt pridonijeli su jednoj analitičkoj tradiciji koja je bila bogata teorijskim saznanjima. Mikroekonomija u Beču I (Von Thunen. radi maksimiziranja profita odabrati preduzeće A. von Thunen.-om stoljeću može promatrati u doslovnom smislu. krivulju reakcije. ovaj slavni francuski inžinjer doživljavao je ekonomiju kao hobi a ne profesiju i premda je posjedovao finu tehničku izobrazbu. do mjere da A misli kako će B držati svoju količinu konstantnom bez obzira šta A činio. jedna vrlo ugledna institucija – Ecole des Ponts Chaussees. analizi ekonomskih problema dao je oštroumne praktične spoznaje. Cournot je razmatrao slučaj dva proizvođača. Njemačka se ekonomija u 19. uz dane B-ove odabire outputa. zadužen za građevinski okrug koji je obuhvatao cestovne i navigacijske radove. ali nedovljno cijenjena od njemačke historijske škole.. primljen na Ecole des Ponts et Chaussees.

15. do određene tačke zasićenja. 16. ali upotreba tih dobara pridonosi. Najprije je naglasio da zadovoljstvo imaju za ljude različite stepene važnosti: Održavanje života ne ovisi o posjedovanju udona kreveta niti o posjedovanju šahovske ploče. prva cigareta donosi najveće uživanje. ali će kombinirati potpunije zadovoljenje prečih potreba s manjim zadovoljenjem onih koje nisu toliko nužne. spremnije odreći potonjega nego prvoga. Eugen Bohm . Ovaj zakon zakon pokazuje zašto i kako potrošač prelazi sa korištenja i zadovoljstva od prve ne drugu potrebu i kako poredi i rangira razna zadovoljstva. Potrošač prvo zadovoljava one prohtejeve za koje ima najviše potrebe.Koji su najpoznatiji predstavnici Bečke škole Najpoznatiji predstavnici Bečke škole su:  Von Thunen .stoljeća boravšte se analitičke ekonomije premjestilo iz Njemačke u Austriju. jer se javlja i druga potreba kada se njihovi intenziteti izjednače. a ova pojava se zove zakon padajuće granične korisnosti.2. U toku zadovoljavanja prve potrebe njen intenzitet slabi. Svaka naredna cigareta umanjuje uživanje. To znači da se izjednačava nivo granične korisnosti raznih proizvoda. kad mogu birati hoće li biti bez udobnog krevera ili bez šahovske ploče. zemlju politički odvojenu od Njemačke ali povezane zajedničkim jezikom i kulturom. Teorija vrijednosti Carla Mengera Iako mu je prethodio Gossen. Menger je također naglasio da se unutra jedne te iste klase dobara.3. javlja se potreba zadovoljenja žeđi čime intenzitet prve potrebe slabi te se ovo objašnjava drugom Gossenovim zakonom. Za donošenje optimalne odluke. Primjer: Za pušača koji nije dugo pušio. ali se granična korisnost smanjuje sa svakom novododatnom količinom ili jedinicom. Gossenovi zakoni Gossen je svojim zakonima i graničnoj korsinosti dao temelje teorije ponašanaj potrašača : Prvi Gossenov zakon objašnjava činjenicu da se postepenim zadovoljenjem date potrebe intenzitet te potrebe smanjuje. i to zasigurno u različitim stepenima. odnosno intenzitetu potreba. Mikroekonomija u Beču II (Friedrich von Wieser. sve do taćke zasićenja.1. zadovoljsrva mogu razlikovati po važnosti. Primjer: Po zadovoljenju potrebe za hranom. Menger je izložio jedno od prvih jasnih razmatranja načela granične jednakosti pri maksimiranju dobrobiti. Ovo je subjektivni faktor u procesu vrednovanja kod pojedinca koji ekonomizira. Iz ovoga se može zaključiti: Ukupna korisnost se povećeva sa povećanjem količine ili broja jedinica. mjera do koje različita zadovoljstva imaju različite stepene važnosti. povećanju naše ugodnosti. tj. 15.Bawerk) 16. poslije čega dolazi do opadanja korisnosti nakon čega prelazi u mučninu. Stoga također ne može biti nikakve dvojbe da će se ljudi. Maksimum ili korisnosti postiže se kada granična korisnost poseljednje novčane jedinice utrošene za jedan proizvod bude jednaka graničnoj korisnosti poslejdnje novčane jedinice utrošene za neki drugi proizvod. Poenta je da ljudi pokušavaju zadovoljiti jače potrebe prije slabijih. temeljni uslov daje kriterijum utrvđen drugim Goosenovim zakonom prema kojem potrošač sa datim dohtkom zadovoljava svoje potrebe po skali preferiranja.

Jedna od važnih doprinosa Wiesera jeste zagovaranje radničkih sindikata. nego je ostvario i mnoga druga postignuća. Pojedinci vremenom razvijaju i uništavaju institucije. izvorna se sredstva za proizvodnju mogu koristiti u neposrednoj proizvodnji ili ih se može koristiti za proizvodnju kapitala. a neki ga čak ocjenjuju prvim teoretičarom kapitala. Wieser je usvojio individualistički pristup i izričito odbacio kolektivni pristup. Njegov je utjecaj na neoklasičnu i postneoklasične teoretičare bio sigurno veoma važan. Prema Bohm-Bawerkovu shvatanju. kad ga se akumulira i kombinira s radom. Kamatu je smatrao plaćanjem za upotrebu kapital. Izvan tih granica može se beskonačno dodavati kupaca i prodavača. Možda je najvažniji Bohm-Bawerkov doprinos što je elegantno uveo u ekonomsku analizu razmišljanja o vremenu. različitim po sposobnostima i prirodnim nadarenostima. Prema Wieseru. jedino ti granični parovi. Wieserovo gledište je da pojedinac maximizira svoju korisnost podložen ograničenjima što ih razvijaju institucije. temeljenoj postavci da sadašnja dobra vrijede više nego buduća dobra. Bohm-Bawerk je najbolje objasnio prirodu određivanja cijena u svijetu diskontinuiranih brojeva kupaca i prodavača. Još jedno Bohm-Bawekovo postignuće je njegovo jasno obrazloženje kamatne stope. Bohm-Bawerk se istaknuo kao državnik. pojedinac je korijen svih odluka. postoji tijek dodavanja inputa. institucije i ekonomski proces prema Wieseru Iako se bavio kolektivnim cilljevima (npr. Wieser se takođe zalagao i za širu ulogu države u odgajanju duha društvenog gospodarstva. ali outputi „sazrijevaju“ u nekoj odjeljivoj tački u vremenu. Wieser je vjerovao da bi se radnici trebali organizirati i koristiti štrajk kao obrambeno oružje protiv monopolskih struktura. Štoviše. a odluke se uvijek donose u suočenosti sa ograničenjima. . Sindikati su nužni gdje postoje tržišne nesavršenosti na proizvodnim i resursnim stranama tržišta. Individualizam. ekonomskim blagostanjem). Osim svojim djelima. Najvažniji doprinosi Bohm-Bawerka Eugen Bohm-Bawerk treći je od velikih utemeljitelja austrijske ekonomije. tj.2. i koji su kolektivni rezultat individualne ljudske akcije i prema tome indirektno određuju kolektivnu razinu korisnosti u društvu. proizvoditi potrošačka dobra. Bohm-Bawerk je dokazao da granični parovi kupaca i prodavača. Duga evolucija institucija bilo kojeg stvarnog društva počinje s pojedincima. Bohm-Bawek je svoju teoriju kamate temeljio na pozitivnoj vremenskoj preferenciji. nikada nije jasnije opisana uloga subjektivnih vrednovanja u razmjeni. Wieser je bio sklon prema energičnoj kontroli nesavršeno konkurentnih preduzeća kad god je profit ostvaren bez napora istinskog i znalačkog vodstva. BohmBawerkov model razdoblja proizvodnje karakteriziraju kontinuirani inputi i diskontinuirani output. određuju cijenu.     Gossen Von Mangoldt Carl Menger Friedrich von Wieser Eugen Bohm-Bawerk 16. Veliki broj pisaca smješta Bohm-Bawerka u panteon teoretičara kapitala. Bohm-Bawerk nije bio samo glavni tvorac austrijske teorije kapitala.3. koje se stalno mijenjaju. 16. Institucije ulaze u ekonomsku analizu time što definiraju ograničenja pojedinačnog odlučivanja. kojim se onda može. a da se to ne odrazi na ravnotežnu cijenu. Jedna od Bohm-Bawerkovih najzanimljivijih i najuspješnih varijacija na temu subjektivne vrijednosti osobito važna je Bohm-Bawerkovo razmatrenje načina na koji različita subjektivna vrednovanja utječu na kupce i prodavače u njihovu određivanju cijene ili objektivne vrijednosti.

Svoj je prvi takav tekst naslova O izučavanju periodičnih trgovinskih fluktuacija. Jevons je svoje podatke izložio dijagramski. Godine 1863. već zbog toga što moramo utvrditi i ukloniti takve periodične fluktuacije. iscrpljeni se Jevons. Rekao je da se svaka vrsta periodične fluktuacije. Na žalost za ekonomiju. Postskriptum : Važnost Jevonsa . 17. Jevons i statistička znanost Jevons je 1862. te zaključio da podatke treba tako pripremiti kako bi najbolje osvijetlili one aspekte koji su najzanimljiviji za svrhe istraživača. knjigu sa kojom se istaknuo u ekonomskim krugovima. godine. a tu je i njegova poznata teorija sunčanih pjega. upravo pred svoj četrdeset i sedmi rođendan. taj posljednji rad nije dovršio..Navesti kratku biografiju Wiliam Stanley Jevonsa William Stanley Jevons jedan je od najzanimljivijih i najzagonetnijih ličnosti u historiji britanske ekonomske misli. U njemu je Jevons analizirao kretanja sledećih varijabli : prosječne diskontne stope 1845 do 1861 i 1825 do 1861. prosječne cijene državnih obveznica. te su sadržaji i pomagala iz njegova početna obrazovanja prožela čitavu njegovu intelektualnu karijeru. 1845 do 1860 i prosječne cijene pšenice 1846 do 1861. Godine 1876. proslijedio sastanku Britanskog udruženja za unapređivanje znanosti. je objavio Pitanje ugljena.1. U augustu 1882.2. 1806 do 1860. godine. Pa ipak. Ponovne su ga zdravstvene teškoće kao i želja da dovrši golema Načela ekonomije prisilile da napusti taj položaj 1880. Njegovi su se ekonomski interesi kretali u rasponu od statističkih analiza cijena i zlata do čiste teorije i trgovinskih fluktuacija. 17. nakon brojnih napada duševne i fizičke iscrpljenosti. utopio prilikom odmora na južnoj obali Engleske. bio je također jedan od najpraktičnijih profesionalnih ekonomista svih vremena. posvetio primjeni znanstvenoga načela na trgovinsku statistiku. On je na periodične fluktuacije primjenio proces znanstvene apstrakcije. On je prvi otkrio sezonske fluktuacije. Njegovi su se ekonomski interesi kretali u rasponu od čiste logike do ekonomije i natrag. I odrastao u obrazovnom unitaristickom okruženju u kojem se često raspravljalo o ekonomskim i socijalnim problemima. što ga je koristio u svom teorijskom radu. a 1865. Pitanje ugljena se temeljilo na dvojbenoj analogiji između uloge žita u Maltusovoj teoriji stanovništva i ugljena u industrijskom napretku Engleske. Mikroekonomija u Engleskoj (William Stanley Jevons) 17.3. Taj čovjek rijetkih moći analize. mora otkriti i pokazati ne samo kao predmet izučavanja sam po sebi .17. Njegovo najveće dovršeno djelo o ekonomskoj teoriji. ukupnoga broja stečajeva. Jevonsovo je početno obrazovanje bilo tehničko. I temelji se na njegovim ranim idejama o teoriji korisnosti što ih je priopćio Britanskom udruženju 1862. je objavio knjigu sa naslovom Čista logika. Teorija političke ekonomije objavljeno je 1871. Diplomirao je na londonskom sveučilištu 1865. Jevons je napustio Manchester i preuzeo položaj profesora političke ekonomije na University College u Londonu. Jevons je rođen u Engleskoj 1835.

Tako se Marshall. bio čovjek čvrste discipline koji je često gurao svog inteligentnog. Marshall je 1861.  Srednji period daje mogućnost povećanja ili smanjenja ponude poduzećima i s njihovim postojećim kapacitetom. Jevonsov je biograf Keynes. ali bi se moglo sa pravom pitati da li je ta manjkavost instikta posljedica nedostatka sposobnosti. već se mora neposredno prodati. 18. „Ekonomika industrije“ (1879. zato što je objavljena samo godinu dana prije Marshallove smrti. Alfred Marshall i razvoj analize parcijalne ravnoteže 18. Bio sam slobodan za vlastite skolonosti.1. Jevons se pak pozvao na mehaniku. bio je dosljedne i u istinu visoke kvalitete. zapravo. „Industrija i trgovina“ (1919. godine neposlušno odbio stipendiju za Oxford (koja bi ga vodila svećeničkom zvanju) zato što. nije mogao izdržati dalje učenje mrtvih jezika. Mashall je počeo izučavati taj predmet sa posebnom radošću koju je zadržao do kraja. Njegova plodonosna istraživanja u statistici . gdje je ne samo zadovoljio svoju ljubav prema matematici. Njegov otac nije mogao sam osigurati sredstva da Marshalla pošalje na studij. prekovremeni rad i sl. izoliranog i pretjerano specijaliziranog obrazovanja i usmjerenja teorijskih ekonomista 18.). efikasnije korištenje postojećeg prostora. Količina roba na tržištu je data i ne postoji veća mogućnost njezinog ostavljanja u rezervi. premda prema opštem vjerovanju tek pokušaj u pogledu teorije.“ Te su ga skolonosti konačno dovele do političke ekonomije 1867.) nije pojavila u nekoliko izdanja. Njegova vrlo popularna i uticajna knjiga „Načela ekonomike“ (1890. Keynesova tvrdnja nije manje tačna danas. kao što Keynes sugerira ili barem djelimično.2. kako je rekao. nego se. nego u vrijeme kad je izrečena .Pedeset godina pisanja donijele su Alfredu Marshallu osamdeset i dvije publikacije: knjige.) doživjela je do danas devet izadnja. ali poslom preopterećenog sina do krajnjih fizičkih i psihičkih granica. . Moderni su teoretičari također skloni ne uvažavati druga područja povezana sa ekonomijom. rođen je u Engleskoj 1842. upisao na Cambridge. predavanja. istaknuo kao polaznik zahtjevnog studija. dva izadnja i desetke tiskanja. Život i najznačajnija djela Alfreda Marshalla Alfred Marshall. Jedino se knjiga „Novac. sin bankovnog blagajnika. Jevons je stalno usputno tražio po statistici cijena i trgovinskih fluktuacija. npr. također.). pet izadanja. kao i u formalnoj ekonomskoj analizi bila su sama po sebi izvanredna. priopćenja na skupovima i svjedočenja pred tri kraljevske komisije. kako je to naučio činiti u Australiji sa meteorološkim podacima. orginalnost i neuobičajena vještina kojom je razmatrao sva područja ekonomskoga istraživanja izdvajaju ga u odnosu na većinu modernih sveučilišnih prinosnika ovome području. William Marshall je. Marshall je jedne prilike izjavio: “Matematika je platila moje dugove.teoriju poluge. kako bi potkrijepio svoje jednažbe razmjene temeljene na korisnosti. Marshallova četiri vremenska perioda  Kratki period u kojem je proizvodnja fiksna pa se ni ponuda ne može znatnije mijenjati. napomenuo da bi Jevons još mogao prisvajati bezbrojno potomstvo u „Crnoj magiji induktivne ekonomije“. čija se materija čini irelevantnom ili prozaičnom ili gdje se prikuplja puno podataka. a da i ne govorimo o znanstveničkoj snazi njegova djelovanja. kredit i trgovina“ (1923.Jevonsov ekonomski rad. članke. uz financijsku pomoć bogatog strica. No raspon. godine odabravši tako ekonomiju kao svoje područje rada.

Sve investicije. međutim. a rijetko doseže cijenu koju je on voljen platiti radije nego da ostane bez nje: tako zadovoljstvo koje dobiva od kupnje obično premašuje zadovoljstvo kojeg se odriče plaćajući cijenu stvari. kao što je promjena novčanog dohotka ili promjena cijena nepovezanih dobara. 19. popunila bi račun. Neki savremeni teoretičari tvrde da je prava maršalijanska krivulja potražnje funkcija sa konstantnim realnim dohotkom. objavio je dva dijela svojih Elemenata čiste političke ekonomije. dao naziv tome pojmu i razvio ga. ukusi i običaji i sl. Vrijednost Marshallove podjele perioda bitno je ograničena pretpostavkom slobodne konkurencije i pretpostavkom punog korištenja postojećih kapaciteta. Ako je tako. ponuda se ponaša na drugi način. Kompenzacija u nekom obliku.  Vrlo dugi period je onaj u kojemu se mijenjaju egzogeni (vanjski) faktori – povećanje broja stanovnika. Po Marshallu pojam vremena nema kalendarski. 18. Opisao je potrošačev višak na sljedeći način: Već smo vidjeli da cijena koju pojedinac plaća za neku stvar nikad ne može premašiti. i 1877. ali nastaju veliki problemi kad se za prikazivanje toga viška koristi površina ispod maršalijanske krivulje potražnje. veličine kapitala. Zagovarao je nacionalizaciju zemlje. . vjerovatno nijednom u Marshallovim Načelima nije dano toliko važnosti kao pojmu potrošačeva viška. Odgojen je u porodici ekonomista. njegovo razmatranje mjerenja potrošačeva viška izgleda usklađeno sa njegovim određenjem funkcije potražnje. Dugi period vremenski je dovoljno dug da se kapacitet proizvodnje može povećati ili smanjiti u poduzeću ili čitavoj grani. Marshall je. Čim se jave monopoli i ograničena konkurencija. organizacija posla i specijalizirane vještine mogu se promijeniti. onih koji se koriste u stvarnom svijetu). Na taj način on iz kupnje izvlači višak zadovoljstva. godine okrenuo se svojim literarnim nagnućima. Pojam potrošačev višak ne potječe od Marshalla. organizacije proizvodnje. Može se nazvati potrošačev višak. mu je bio jedini učitelj ekonomije. Leon Walras i razvoj analize opće ravnoteže 19. Pojam srednjeg roka za jedan proizvod može biti dugi ili čak vrlo dugi rok za drugi period. materijalni elementi kapitala. prvenstvena je Marshallova svrha stvaranja pojma potrošačevog viška bila da on posluži „kao pomoć prilikom procjenjivanja koristi koje pojedinac izvlači iz okoline“. stekao je dvije fakultetske diplome: jednu iz književnosti i drugu iz prirodnih nauka. objavivši te godine osrednji roman i iduće godine novelu koja je bila malo vrednije pažnje. Nema fiksnih faktora. matematičku ekonomiju i subjektivnu teoriju vrijednosti nasuprot Ricardovoj teoriji troškova proizvodnje. Marshall je nastojao izbjeći ovaj problem izričitim pretpostavljanjem da je granična korisnost dohotka konstantna ili približno takva. Njegov otac.Biografija Leona Walrasa Leon Walras je rođen 1834 u Francuskoj. Godine 1874.1. nego od Julesa Dupuita. 1858. razlika između cijene koju bi bio voljan platiti radije nego da ostane bez neke stvari i onoga što stvarno plaća je ekonomska mjera tog viška zadovoljstva.3. moguće je nabaviti nova proizvodna sredstva i sredstva za proizvodnju tih sredstava. Pojam potrošačeva viška je jasan. Potrošačev višak? U kategoriji praktičnih pojmova (tj. U njemu postoji mogućnost prilagođavanja i ovakvm promjenama. Auguste. već operativni karakter. Nakon uobičajnog školovanja. Na kraju krajeva. stupanj razvoja proizvodne snage.

 teoriji vrijednosti temeljenoj na graničnoj korisnosti  analizi opće ravnoteže. Ona uzrokuje konkurenciju među kupcima i povećanje cijena te isključuje neke prodavače na tržištu i na taj način ponovo se postiže ravnoteža. Walrasov je zakon povezan s pojmom viška potražnje. Studije iz primjenjene političke ekonomije. odnosno pokazivao je da tražena i nuđena količina ovise na neki način o cijenama. 19. mora imati višak ponuda drugih dobara tačno jednakih vrijednosti. Walras je ovaj uslov maksimiziranja korisnosti objasnio na sljedeći način: Na tržištu sa dvije robe svaki njihov pojedinac će postizati maksimalno zadovoljenje potreba kada je omjer intenzivnosti posljednjih zadovoljenih potreba jednak cijeni. Sve dok se ne postigne ta jednakost. cijena uspostavila ispod ravnoteže. 19.Pojam moderne ekonomike i razlika između moderne ekonomike i ekonomije Keynesa Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara kojima zadovoljavaju svoje potrebe.Treba razlikovati pojmove keynesijanske ekonomike od ekonomije Keynesa. prikazana grafički. višak potražnje će potisnuti cijenu gore prema njenoj ravnotežnoj vrijednosti. u slučaju udaljavanja od ravnoteže. 1896.3. godine objavio je sabrane članke pod respektabilnim naslovima Studije iz društvene ekonomije i 1898. Prema Walrasu cijena je sila prilagođavanja (neovisna varijabla). Zatim je 1881. objavio Matematičku teoriju bimetalizma te ubrzo.2. tražena bi količina kod te cijene nadmašila nuđenu količinu.. strana će u razmjeni nalaziti da joj se isplati prodati robu čija je rarete manja od od umnoška njezine cijene i rarete one druge robe.1. Ako je cijena preniska za ravnotežu. 20. čije sadašnje razmatranje povezuje optimalna posjedovanja svakog dobra s cijenama svih dobara i opskrbama što ih posjeduje svaki pojedinac. se nalazi u tački gdje se sijeku krive ponuđene i tražene količine nekog dobra. Ravnotežna vrijednost Walras je smatrao cijenu varijablom koja dovodi do prilagođavanja kad su tržišta u neravnoteži. pri ravnotežnoj cijeni. te kupiti drugu robu čija je rarete veća od umnoška njezine cijene i rarete prve robe. Ravnoteža. Moderna ekonomika 20. kupovati dobra sve do tačke na kojoj su mu granične korisnosti svih trošenih dobara po jedinici temeljnoga dobra jednake. Ovo će za pojedinca optimalno posjedovanje ovisiti o njegovoj funkciji korisnosti i o njegovom budžetskom ograničenju. Matematičku teoriju društvenog bogastva i Teoriju novca. Pojedinac kod kojega ima viška potražnje za nekim dobrima jednakog određenoj vrijednosti. zbog nekog razloga. te bi došlo do nestašice. Walrasov zakon i maksimiziranje korisnosti Uslov maksimiziranja korisnosti glasi: pojedinačni potrošač će uz dato budžetsko ograničenje.višak ponude) potisnuti cijenu dole prema njenoj ravnotežnoj vrijednosti. uzrokuje povratak ravnoteži. ako je tržišna cijena previsoka za ravnotežu negativan će višak potražnje (tj. Walrasov zakon je podrazumjeva da višak potražnje za bilo kojim dobrom ovisi o zbiru viška potražnji za drugim dobrima. Ako bi se. Prema tome. i osim toga cjenovni mehanizam.Ekonomija Keynesa se odnosi samo na sadržaj Keynesove knjige „Opća .

kamate i novca“ a kejnzijanska ekonomika predstavlja zajedničku cjelinu ekonmske misli Keynesa (njegove „Opće teorije“) i kasnijih sljedbenika njegovog djela (keynzijanaca) poput makroekonomista kao što su Alvin H. Klain i Dadley Dillard.  da vladina ekonomska politika (fiskalna i monetarna) može utjecati na proizvodnju i tako smanjiti nezaposlenost i skratiti razdoblje ekonomskog rada. Novac služi interesima .. On je to osporio. On je također tvrdio da je moguća visoka nezaposlenost neiskorištenost kapaciteta u tržišnoj privredi. dokazao da slobodno tržište ne može automatski stvoriti ukupnu tržišnu potražnju koja je potrebna za ostvarenje pune zaposlenosti. i tako dalje. Njegov glavni doprinos je u novom pristupu makroekonomici.Problemi moderne ekonomike Moderna ekonomija suočena je s brojnim problemima. da je neka zemlja konkurentnija od druge zbog većeg stupnja tehnološkog razvoja. u povijesti ekonomije usporedivo je po značaju sa izlaskom „Bogatsva naroda“ A. Do pojave ove knjige ekonomisti nisu proučavali uzlazne i silazne trendove u poslovnom ciklusu kao neizbježne. Funkcija novca: Novac danas ne služi kako bi se osigurao prosperitet čovječanstva i rješili problemi koji muče cijeli svijet kao što su siromaštvo ili glad. On je bio jedan od rijetkih ekonomista koji se obogatio burzovnim spekulacijama. a ne u službi društva i planete. kojima se potiče zaposlenost.Teoretičari prije njega smatrali su da se privredni ciklusi ne mogu izbjeći ili ublažiti. višestrani genij iz područja matematike. Keynes je. 20.2. skupljač umjetnina i nadasve uspješan špekulant. Hansen. Lener. Objavljivanje njegove knjige „Opća teorija zasposlenosti. kao okvirnim predmetom ekonomske politike. Samuelson. Razvoj tehnologije i znanosti: Tehnologija i znanost danas su u službi korporativnih interesa. filozofije i ekonomije. zbog čega su bili zatečeni pred Velikom krizom 1929.Tek u toku i poslije Velike ekonomske krize počelo se s diferenciranim pristupom analizi ekonomskog života i utemeljenjem (regulatornih) ekonomskih funkcija države. razotkrivši nedostatke do tada vladajuće klasične teorije i ekonomskog liberalizma.Smitha. Uloga države u ekonomiji: Uloga države u ekonomici slobodnog tržišta je pomalo nejasna. Zapitajte se koliko ste puta čuli da se određena medicinska istraživanja stavljaju "na čekanje" samo zato jer su navodno preskupa.teorija zaposlenosti.3. Keynezijanska revolucija donijela je dvostruku promjenu u odnosu na dotadašnju ekonomsku misao. Ovakva situacija ne dozvoljava nam da iskoristimo potpuni potencijal tehnologije i znanja koji su nam na raspolaganju. izdavač cijenjenih ekonomskih časopisa. proizvodnja. 20. kupovna moć i obezbjeđuje stabilnost cijena. Abba P. ali u praksi to u biti i nije tako. Bio je savjetnik guvernera engleske banke. 1976. Paul A. Ovisnost o privatnim financijskim institucijama i nemogućnost rješavanja najosnovnijh pitanja poput siromaštva i gladi samo su neka od pitanja na koje moderna ekonomska znanost pokušava pronaći odgovore. da je upotreba alternativnih izvora energije neisplativa. Haris.John Maynard Keynes Engleski ekonomist (1883 – 1946). Njegov glavni doprinos je u novom pristupu makroekonomici:  Keynes je ustvrdio da visoka nezaposlenost i nedovoljno iskorišteni kapaciteti mogu opstati u tržišnim ekonomijama. Lawrence R. poput plime i oseke. kamate i novca“ 1936. Seymur H. U teoriji država služi samo kao ekonomski regulator koji stvara okvir za poslovanje privatnih preduzeća na liberalnom tržištu. Njih je moguće kontrolirati mjerama fiskalne i monetarne politike od strane države.

On je teoriju uobličio prema obrascu antropologije. Ovaj efekat utiče i na nenormalan izgled krive tražnje. Pojam institucionalizma. 21. šuma i oceana. Razvoj američke ekonomske misli (Thorsten Veblen) 21.). Obrazovanje: Obrazovanje je osnova svih pozitivnih promjena u društvu. siromaštvu i sveopćoj bijedi Održivi razvoj: Održivi razvoj moguć je jedino ako se usklade interesi svih ljudi svijeta i svih ekonomija svijeta s interesima okoliša i planete na kojoj svi zajedno živimo.st.1. diskriminaciji. – 1972.) i John Kenneth Galbraith (1908 – 2006). već samo jedna u nizu vrsta kojoj je dano pravo da se njima koristi. Čovjek nije vlasnik zemlje.2.pojedinaca koji kontroliraju njegovu proizvodnju i raspodjelu na način da sebi osiguravaju što veći profit. Krivulja veblenovske potražnje . 22. – 1292. – 1945.). Zemlja je ranjena ljudskim nemarom i nebrigom za okoliš. Osim Veblena. u predstavnike institucionalizma spadaju još i John Rogers Commons (1862. garderoba i drugi predmeti koji mogu da budu dio statusnog imidža. Veblenov efekat i krivulja veblenovske potražnje Veblenov efekat opisuje pojavu porasta tražnje za luksuznim proizvodima visoke cijene. njegovi predstavnici Institucionalizam je pravac ekonomske misli koji se krajem 19. Wesley Clair Mitchell (1874. za razliku od ortodoksnih ekonomista koji su svoje teorije stvarali po ugledu na fizičke nauke. Radi se o proizvodima koji se ne kupuju zbog njihove stvarne vrijednosti već zbog snobizma i njihove skupoće. kako se mijenja djelovanje institucija mijenja se i sustav gospodarstva. Manjak obrazovanja vodi ka kriminalu. Utemeljitelj institucionalizma je Thorstein Veblen (1857. U odnosu na druge izuzetke od zakona tražnje. Prema institucionalizmu gospodarski odnosi su odraz utjecaja društvenih institucija na pojedince.Ayers (1892. iako je došlo do njihovog poskupljenja. Clarence E. 21.). – 1948. Veblenov efekat se ne može objasniti bez razmatranja širih kulturnih karakteristika i klasne strukture određenog sruštva. Bez kvalitetne razine obrazovanja nije moguć nikakav iskorak prema boljoj budućnosti. javlja u SAD-u. U te proizvode spadaju dijamanti.

Protutežna moć Galbraith tvrdi da je model glatkog funkcioniranja konkurencijskog sustava. gleda na tu situaciju? Polazeći od toga da sva preduzeća u njegovoj proizvodnoj grupi proizvode međusobno zamjenjiva dobra. jer je pretpostavljeno da poduzeće ima izvjesnu kontrolu nad cijenama. Galbraith zamišlja protutežnu moć kao proces u veblenovskom smislu. a ne konkurencije. zaračunava cijenu Pm i prodaje količinu Qm. Općenitije gledano. Ako ju je potrebno koristiti kao pomagalo javne politike. krivulja se potražnje pomiče udesno. trebalo promjeniti antimonopolsku politiku na način da omogući provedbu onih politika koje potiču razvitak protutežne moći. koje se sijeku u tačco C. Kako preduzeće. Galbraithovoj teoriji nedostaje uvjerljivo objašnjenje kako uopće nastaje moć. Obje su funkcija negativnog nagiba. Preispitivanje konkurencije (Chamberlin i Robinsonova) 22. valja biti u stanju razlikovati prvobitnu moć i stvorenu protutežnu moć. koja na prvi pogled izgleda tako slično njegovoj tezi o protutežnoj moći. svako drugi. jer zna da ga nijedan od njegovih konkurenata ne bi slijedio. gdje god je to moguće. Gdje je došlo do državne intervencije ona je bila.1. Za razliku od toga. protutežna moć jeste proces koji se razvija u reakciji na privatnu ekonomsku moć poniklu iz prvobitnog sloma konkurencije. od D1 na D2 i D3. Dakle. dodaje Galbraith. premda se ono ponaša kao da je samo jedna relevantna. DD i dd. ozbiljne praznine u Galbraithovoj teoriji protutežne moći. . pretpostavljajući da prodavač vjeruje kako njegovi suparnici ne bi opazili njegovu akciju. Uzmimo da to poduzeće. Slika 1 prikazuje dvije funkcije potražnje. prodavač također vjeruje da bi došlo da izrazitog smanjenja prodaje ako povisi svoju cijenu iznad Pm. radi ograničavanja prvobitne monopolske moći. Galbraith je u „Američkom kapitalizmu“ identificirao dvije kategorije monopola:  monopol koji nastaje kao rezultat sloma konkurencije (prvobitni) i  monopol koji se razvija u reakciji na postojeću tržišnu moć (protutežni).3.E i F) daje krivulju veblenovske potražnje uzlazna nagiba. Galbraith također smatra da bi. Objasniti Chamberlinove dvije krivulje potražnje Prema Chamberlinovu je opisu poduzeće (sudionika monopolističke konkutencije) zapravo suočeno sa dvije krivulje potražnje. nisu uspjeli prepoznati postojanje procesa protutežne moći. rezultat sloma protutežne moći. prodavač vjeruje da bi mogao znatno povećeti prodaju ako snizi cijenu Pm. međutim.S rastom očekivane uočljive cijene od P'1 na P'2 i P'3. jer u pogledu ortodoksne teorije bilateralnog monopola. stvarajući koncentraciju i monopol. krivulja bi potražnje s kojom je suočeno preduzeće bila bila dd. čiji je proizvod suočen sa mnogobrojnim proizvodima koji mu kao supstituti konkuriraju. Konkurencija se slomila. 22. model koji pretpostavlja ugrađene regulirajuće snage novih kupaca i prodavača na tržištu. koje je prema pretpostavci sudionik tržišta monošpolističke konkurencije. uostalom. samo efektna znanstvenička prevara. Pripadnici ortodoksne tradicije kao i. Dijagram bi mogao razjasniti tu njegovu prilično zagonetnu tvrdnju. 21. prema Galbraithu. Postoje. Međutim. tvrdi da je njezim bilateralni monopol samo „slično zbivanje“. te kako se ona odražava na tržišne procese i politički sustav. Unošenje alternativnih ravnoteža (A.

Robinsonova je ponovo uvela pojam graničnih prihoda u teoriji preduzeća. pretpostavimo li. Svjesna činjenice da postoje stupnjevi monopola.Koji su uvjeti nužni za cjenovnu diskriminaciju  potreban je određeni stupanj monopolske moći.2.3. Ta tržišta moraju biti odvojena.Međutim jedan mali problem čini pretpostavku tog pojedinačnog prodavača neopravdanim. kao što je Chamberlin učinio. kao što su tržišta dječijih ulaznica za kino i onih za odrasle. . JOAN ROBINSON I NESAVRŠENA KONKURENCIJA Zanimanje je još jednoga ekonomista za nesavršenu konkurenciju sazrelo gotovo istovremeno sa Chamberlinovim. Robinsonova je odabrala model čistog monopola da joj bude predstavnik svih onih prelaznih struktura koje je Chamerlin počeo klasificirati. Svako preduzeće koje ima neki stupanj kontrole nad cijenom svoga proizvoda (a to uključuje cijeli raspon od sudionika monopolističke konkurencije do čistog monopola) posjeduje jedan od preduvjeta cjenovne diskriminacije  preduzeće mora razlikovati (ili umjetno stvoriti) više od jednoga tržišta za svoj proizvod. koju je nazvala Ekonomija nesavršene konkurencije. Razumno je stoga stoga očekivati da će svi sudionici monopolističke konkurencije imati poticaj sniziti cijene. ali je njena knjiga uvela i koristila „skup oruđa“ koji je postao vrijedan u parcijalnoravnotežnoj analizi tržišta i tržišnih struktura. obično nekom prepoznatljivom karakteristikom  poduzetnikov profitni motiv. 22. može to i bilo koji od njegovih suparnika. DD opisuje krivulju potražnje uzme li se da preduzeća suparnici slijede cijenovne akcije bilo kojeg pojedinog preduzeća. mjerena pri cijeni jednostavnog monopola. 22. bilo ono konkurencijsko ili monopolističko ili negdje između. Relativna profitabilnost na dva ili nekoliko tržišta mora biti različita ili dovoljno različita. da su troškovi za sva preduzeća istovjetni. Ako naš prepezentativni prodavač moze profitirati sniženjem cijene. Početna obrazovanost Joan Robinson u maršalijanskoj ekonomiji dovela ju je do komparativne analize monopolističkih i konkurencijskih tržišta. Dva glavna doprinosa Robinsonove: njezina analiza monopola i cjenovne diskriminacije i njezino razmatranje učinka monopolskih elemenata na tržište rada. Robinsonova je pretežno ozbjegavala Chamberlinov naglasak na diferencijaciji proizvoda i reklamiranju kao elementima monopolističkog tržišta.

Tek u toku i poslije Velike ekonomske krize počelo se sa diferenciranim pristupom analizi ekonomskog života i utemeljenjem ( regulatornih ) ekonomskih funkcija države. jer je uloga države bila i biće u budućnosti od velikog značaja. Keynes je bio zagovornik državne intervencije u privredu s ciljem sprečavanja negativih efekata recesije i depresije. u svojoj knjizi Opća teorija zaposlenosti. uključujući i punu zaposlenost. te se često govori i o „ Keynesijanskoj revoluciji „ koja je donijela dvostruku promjenu u odnosu na dotadašnju ekonomsku misao : . proizvodnja kupovna moć i obezbjedjenje stabilnosti cijena. KEJNESIJANIZAM Džon Majnard Keynes. John Maynard Keynes je takodjer prvi uveo pojam autonomno trošenje. st.23. Keeynesijanska politika je spriječila Veliku ekonomsku krizu tridesetih godina. Predstavlja jednog od glavnih pokretača državne politike u rješavanju i eliminisanju problema kriza. laissez passer. kojima se potiče zaposlenost. do 1946. zbog čega se i može vidjeti važnost uloge fiskalne politike. nego je i ponudio put za izlaz. razotkrivši nedostatke vladajuće klasične teorijei ekonomskog liberalizma. U osnovi. Keynes se u svojim analizama posvetio istraživanju kriza. ( Baron Keynes od Tiltona ). U teorijskom domenu Keynes je zaslužan i za postizanje pune zaposlenosti pri stabilnim cijenama. KEYNESIJANASKA REVOLUCIJA Keynes je . god.06. 1936. 23. za razliku od ranijih učenja kao što je laissez faire. Odnosno. ( 05. budući da je doveo u pitanje centralnu propoziciju do sadašnje makroekonomske teorije. Za razliku od ostalih ekonomista njegovog vremena. kamate i novca. to jest kako izbjeći tadašnju depresiju i kako ju izbjeći za buduća vremena. John Maynard Keynes (njegova Opća teorija i nastanak makroekonomije) 23. dokazao da slobodno tržište ne može automatski stvoriti ukupnu tržišnu potražnju koja je poterbna za ostvarenje pune zaposlenosti. već baš neravnotežama izraženim krizama i privrednim ciklusima.1. Ovom knjigom keynes je izvršio revoluciju u ekonomskoj nauci. Keynesijanska ekonomija općenito smatra da eventualne promjene u ravnoteži nastaju prvenstveno zbog promjena u agregatnoj tražnji. Keynes ne samo da je objasnio što se u tadašnjoj ekonomiji dogadjalo.1883. te idejama koje su bitno utjecale na politiku mnogih vlada u 20. Prva praktična primjena tih ideja bio je New Deal u SAD-u pod administracijom Franklina delana Roosevelta. – 21. Keynesovo djelo je izvršilo prevrat u ekonomskoj teoriji. Odbacio je Seyov zakon tržišta i liberalizam . U svom djelu kraj laissez faira napisao je da nije tačno da pojedincima pripada „ prirodna sloboda „ dana od Boga u privrednim djelatnostima. iznosi svoje ekonomske poglede. 1883. je engleski ekonomist poznat kao tvorac makroekonomije. kamate i novca.3. U njemu je tvrdio i pokušao da dokaže da slobodan tržišni sistem ne teži ravnoteži.2. On je jedan od najvažnijih ekonomista XX vijeka.04. Keynesovo učenje je proizvelo keynesijansku školu makroekonomske misli. kao okvirnim predmetom ekonomske politike. tako da se Keynesu stavlja u zaslugu spasenje kapitalizma. ). zalagao se za aktivnu ulogu države u rješavanju ekonomskih problema.1946. Njegovo najpoznatije djelo je Opšta teorija zaposlenosti. JOHN MAYNARD KEYNES John Maynard Keynes. te se zalagao za državni intervencionizam. Keynes je Veliku depresiju gledao kao paradoks i kao izazov koji se kosio sa osnovnim načelima koje su tadašnji ekonomisti shvaćali kao zdravo za gotovo. god. 23.

Razlikujemo dvije vrste novca i to robni i fiducijarni. čekova. Ako je output ostao nepromijenjen(što je Fisherova pretpostavka). obveznice.  Da vladina ekonomska politika ( fiskalna i monetarna ) može utjecati na proizvodnju i tako smanjiti nezaposlenost i skratiti razdoblje ekonomskog pada. Zato oni nastoje smanjiti suvišna novčana salda povećanjem izdataka. kao obračunska jedinica i kao sredstvo odgođenog plaćanja. Novac ima četiri funkcije: kao univerzalno sredstvo razmjene. Irving Fisher (Kupovna moć novca) 24. To znači da više novca kod postojećeg nivoa cijena stvara višak ponude novčanih salda u rukama pojedinaca. a koji osigurava stabilnost monetarne ravnoteže. 24. 24. Osobine novca u savremenoj ekonomiji su:  Prenosivost-novac mora biti pogodan za nošenje i prenos radi transakcija na različitim lokacijama  Trajnost-novac mora posjedovati fizičku trajnost  Djeljivost-mora postojati mogućnost djeljivosti novca na jednake dijelove  Standardizovanost-novčanice se ne smiju razlikovati po obliku ili kvalitetu  Prepoznatljivost-novac mora biti priznat i prepoznatljiv.funkcije i vrste novca Novac je sredstvo plaćanja. Keynes je utvrdio da visoka nezaposlenost i nedovoljno iskorišteni kapaciteti mogu opstati u tržišnim ekonomijama.Inflacija i „Fisherov efekat“ U radovima kao što su Kupovna moć novca i Teorija kamate . je funkcija y. dok predvidljivost vrijednosti znači da možemo predvidjeti kupovnu moć novčane jedinice. medijum razmjene i mjerilo vrijednosti svih ostalih roba i usluga. On se objašnjava na sljedeći način: Neko povećanje individualnih posjedovanja novca remeti optimalni odnos između gotovinskih salda kod pojedinaca i njihovih izdataka. povećana će novčana potražnja potiskivati cijene prema gore sve dok se one ne povise u istoj proporciji kao i povećanje novca. kao sredstvo očuvanja vrijednosti. te njezinih interakcija s nominalnim kamatnim stopama i potražnjom za realnim saldima. Prihvatljivost je iskustveno uvjerenje da naznačenim iznosom na novčanici uvijek možemo kupiti odrežene robe i usluge. U praksi se koriste i supstituti novca u obliku mjenica. Ove funkcije novac razlikuju od ostalih sredstava u ekonomiji. 24. Robni novac funkcioniše kao punovažni novac. Pojam. pri čemu potražnja za realnim saldima. Efekat realnog salda Dio koji nedostaje u Fisherovoj kvantitativnoj teoriji novca. Potražnju za saldima realnog novca možemo izraziti na sljedeći način: = .2. je efekat realnog salda. nekretnine i sl.3. jer su novčana salda pojedinaca vraćena njihovom optimalnom nivou. realnog . osobine. Fisher je istražio značenje stvarne i očekivane inflacije. čime se olakšava njegova primjena i zaštita od falsifikata. kao što su dionice. Fiducijarni novac ima dvije osobine: prihvatljivost i predvidljivost vrijednosti.1. odnosno prihvatamo ga čak i ako znamo da će se ona smanjiti. Tako se postiže i održava nova ravnoteža. obveznica i drugih hartija od vrijednosti. a fiducijarni novac funkcioniše po osnovu vjerovanja javnosti da će ga moći zamijeniti za bilo koju drugu robu.

a samim tim i na ekonomske tijekove u društvu.transferna plaćanja. 25. On je utvrdio da je nominalna kamatna stopa proizvod dva faktora: realne kamatne stope i očekivane stope inflacije u određenom trenutku. Šta podrazumjevamo pod savremenom makrokonomskom mišljenju i najvažnije makroekonomske škole Pod savremenom makroekonomskom mišljenju podrazumijevamo ideje najvažnijih škola makroekonomske misli od 30-tih godina do današnjih dana. do povećanja nominalne stope i povišene inflacije. a P* je očekivana stopa inflacije. i i. inflacijskim očekivanjima. Da bi utjecali na nepovoljne trendove u odnosima sa inozemstvom. a vodi je. To se može izraziti ovako: i= r + P* pri čemu je i nominalna stopa. a mnogi ekonomisti dvoje u njenu korisnost. što je oportunitetni trošak držanja novca.Osnove kvantitativne teorije i predstavnici Korijeni kvantitativne teorije novca sežu sve do 17.. Kad je očekivana stopa jednaka stvarnoj stopi inflacije. 25. 1 (monetarni ciklus)  nova klasična makroekonomija br.2. Novčana je potražnja recipročna vriijednosti brzine novčanog opticaja.Poznati su stariji zagovornici ove teorije.obuhvata nadzor nadnica i cijena. nominalne kamatne stope. provođenja socijalne politike i sl.centralna banka.kako niti jedna država nije usamljen otok. Izdaci države koji uključuju između ostalog kupovine države. ali na kraju više cijene vode. kreditom i bankarskim sustavom.obuhvata upravljanje novcem.3. 2 (realni ciklus)  novi kejnzijanci  novi austrijanci  postkenzijanci 25.prikupljanja sredstava.1. David Hume i David Ricardo. Često je korištena u slučajevima suzbijanja inflacije. Sedam najvažnijih makroekonomskih škola o kojima se danas govori su:  kejnzijanska  monetaristička  nova klasična makroekonomija br.svaka ima određene odnose sa drugim zemljama. centralna banka. uz vladu.devizne tečajeve. cijenu dionica. ciljanog poticanja pojedine proizvodnje. Instrumenti makroekonomske politike Instrumente makroekonomske politike možemo podijeliti na:  Fiskalna politika . r je realna stopa. a njezin najpoznatiji današnji pobornik je . putem diferencirane porezne stope.dohodka. Tako više stope monetarne ekspanzije mogu dovesti do nižih nominalnih kamatnih stopa (povećanjem ponude pozajmljivih sredstava).  Politike vezane uz inozemstvo . Fisher je otkrio važan proces kojim je određena nominalna kamatna stopa.  Politika dohotka .obuhvaća upotrebu poreza i izdataka države. Fisher je otkrio mehanizam koji inflacija može samu sebe činiti trajnom. Savremena makroekonomija I (Kvantitativna teorija) 25. Drugi dio se odnosi na poreznu politiku. nominalna je kamatna stopa jednaka realnoj stopi.  Monetarna politika . stoljeća. plaće državnih službenika. primjerice. Mijenjajući ponudu novca. može utjecati na visinu kamatnjaka. Ovo načelo je jedno od glavnih Fisherovih otkrića. značajno utječu na sveukupnu razinu potrošnje te utječu na razinu bruto domaćeg proizvoda.

Monetarizam je prva kontrarevolucija usmjerena prema kejnsijanskom intervencionizmu.fiksne veličine.Poveća li se količina novca doći će do razmjernog povećanja prosječne razine cijena. Monetaristi su protivnici državne intervencije i insistiraju na stavu da je tržišna ekonomija samoregulirajuća. Obilježja monetarizma su:  kvantitativna teorija novca. i obrnuto.1. monetaristi zahtijevaju čvrsta pravila dugoročnog rasta količine novca u opticaju. predstavlja jednu od tri najuticajnije makroekonomske škole 20. rođ. ovaj pravac ekonomske misli predstavlja modernu verziju neoklasične ekonomske škole. Prema kvantitativnoj teoriji novca prosječna razina cijena ovisi(pretpostavimo da je Q fiksna veličina) o količini novca u nekoj ekonomiji. Možda će to jasnije predočiti tzv. Osnivač monetarizma je jedan od najčuvenijih američkih i svjetskih ekonomista.prosječni broj godišnje upotrebe novčane jedinice (v) . dugoročno posmatrano. Ekonomiju treba prepustiti djelovanju tržišnih snaga. U pogledu teorije. te da je privreda. u ravnoteži. Vrijedi. U okviru fiskalnog sektora ne prihvata se deficitno finansiranje i neuravnotežen budžet jer to već znači da se država miješa u ekonomsku aktivnost i da ometa mehanizam tržišnog usklađivanja.Uvedemo li u naše razmatranje i brzinu novca . . dakako. vijeka. Friedman. s obzirom da brz rast novca dovodi do inflacije. Na lijevoj strani jednadžbe prometa (P · Q) nalazi se nominalni bruto nacionalni proizvod. Ukoliko pretpostavimo da su Q i v stabilne. nobelovac Milton Fridman (M. Jednim dijelom monetarizam je nastao i kao odgovor na vladajuću kejnzijansku paradigmu. Smatrajući da državno prisustvo u privredi potiče ekonomsku nestabilnost. RAZVOJ MONETARIZMA Monetarizam se na intelektualnoj sceni ekonomske misli pojavio krajem 40-ih i polovinom 50-ih godina sa značajnim radovima svog utemeljivača Miltona Friedmana.nobelovac Milton Friedman. Zbog toga se zalažu za stabilnu i dugoročnu monetarnu politiku i konstantnu stopu monetarnog rasta. "cambridge-ska jednadžba": P =MvQ 26. povećanje količine novca mora izazvati razmjerno povećanje razine cijena odnosno nominalnog bruto nacionalnog proizvoda. 1912. Monetarizam posebno institira na adekvatnom ponašanju fiskalnog i monetarnog sektora. Uz Kejnzijanizam i Novu klasičnu makroekonomiju. profesor Univerziteta u Čikagu i osnivač čikaške monetarne škole.Suštinu kvantitativne ili količinske teorije novca moguće je predstaviti sljedećom jednostavnom formulom: P =M Q P = prosječna razina cijena M = količina novca u opticaju Q = realni bruto nacionalni proizvod. a država ne treba da se miješa u ekonomske procese. Savremena makroekonomija II (Monetarizam) 26. Ova makroekonomska škola polazi od toga da su promjene ponude novca primarni izvor fluktuacija realnog GDP-a iinflacije. jer oživljava i reformuliše kvantitativnu teoriju novca i ulogu monetarne politike.).u stanju smo formulirati jednadžbu prometa: P · Q = M · v. pa se zbog toga pojava i jačanje uticaja monetarizma u literaturi često označava kao monetaristička kontrarevolucija. ovisno o kretanju ekonomskog rasta. a spor rast novca do recesije.

Bio je američki ekonomista. a to je Velika Depresija u SAD-u koja je trajala od 1929 do 1941. Savremena makroekonomija III (Racionalna očekivanja) 27. statističar. instrumenata i institucija kojima se kreira (stvara) i povlači novac i regulišu monetarni tokovi u društvenoj reprodukciji. Svaki poseban proces u tom mehanizmu zove se kanal monetarne politike (chanel of policy). U svojemu predavanju povodom nobelove nagrade Friedman daje sukus svoj svojih ideja: kvantitativnu monetarnu teoriju. Monetarna analiza nastoji objasniti nivo i promjene agregatne tražnje promjenama veličine i strukture novčane ponude. god. a usko je povezana sa fiskalnom politikom u sklopu finansijske. zaposlenosti. Friedman je postavio temelje mikroekonomske funkcije užitka koja je i danas početna jednadžba u većini makroekonomskih radova. efekta bogatstva i racioniranjem kred 27. Iako se je nakon nobelove nagrade povukao kao predavač. jula 1912. Zadaća monetarne analize je objasniti promjene određenih realnih makroekonomskih varijabli koje su izazvane promjenama određenih makroekonomskih monetarnih varijabli. Prva je događaj. MILTON FRIEDMAN Milton Friedman je rođen 31. metoda. monetarne povijesti.1. akademik i autor koji je podučavao na Univerzitetu u Čikagu preko 3 desetljeća.. MONETARNI SISTEM I MONETARNA ANALIZA Monetarni sistem je skup načela. Monetarna politika treba ekonomske subjekte opskrbiti dovojnom količinom novca. Monetarna politika nastoji postići željene promjene agregatne potražnje pomoću određenih promjena novčane ponude. Objasniti nastanak teorije racionalnih očekivanja . Filipsova kriva upotpunjena očekivanjima. Monetarna politika je skup pravila. očekivanja ekonomskih participanata i neodrživost stabilne Philipsove krivulje. potrošnje.. struktura i dinamika novčane mase. i "Monetarna teorija nominalnog dohotka". Umro je od srčanog zastoja u svojoj 94-oj godini u San Francisku 16. da bi realni sektor mogao dobro funkcionirati i ostvarivati svoje ciljeve: porast proizvodnje. za monetarnu politiku možemo reći da ona predstavlja primjenjenu naučnu oblast koja se sastoji iz: emisione. novembra 2006. godine u New Yorku. istraživač i stvaratelj. 1971. propisa.  monetaristički pristup platnom bilansu i  protivljenje aktivističkoj ekonomskoj politici. godine. kao i cirkulacija novca u prometnim kanalima reprodukcije. odnosno makroekonomske politike. Monetarna politika utiče na ekonomsku aktivnost putem 3 kanala: putem kamatnjaka. mjera. druga je ekonomska analiza koja u sebi upotrebljava matematiku kao temelj za objašnjavanje ekonomskih pojava. Skup procesa putem kojih se efekti monetarne politike prenose na realne ekonomske tokove naziva se „transmisioni mehanizam“ monetarne politike. god. Dva najznačajnija rada Miltona Fridmana: "Teorijski okviri monetarne analize". Milton Friedman dobiva Nobelovu nagradu iz ekonomije za: " za svoja dostignuća iz područja teorije potrošnje.3.2. Ekonomija i ekonomski radovi Miltona Friedmana centriraju se oko dvije stvari. Friedman je ostao značajan ekonomist. kreditne i devizne politike. 1970. 26.. mjera i instrumenata kojima se u monetarnoj sferi društvene reprodukcije reguliše nivo. 26. Milton Friedman je bio ekonomist koji je uz Johna Maynarda Kenyesa definirao ekonomiju i ekonomsku nauku 20 stoljeća. monetarne teorije i za svoja objašnjenja kompleksnosti stabilizacijske politike".

stoga. Stagflacija (istovremeno postojanje nezaposlenosti i inflacije) kao novi fenomen. Teorija racionalnih očekivanja razvijene su kao odgovor na nedostatke u percipirane teorije na temelju adaptivnih očekivanja .nove klasične ekonomije. Oni zato vjeruju tržištu u regulisanju ponude i tražnje.Objasniti pojam odnosno značaj teorije racionalnih očekivanja Teorija racionalnih očekivanja ima veoma veliki značaj u ekonomiji uopšte. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je 1995. Polazne osnove teorije racionalnih očekivanja su: Sva tržišta se «čiste» trenutno i istovremeno (ponuda i tražnja su uvijek jednake.09. Tržišni učesnici se ponašaju racionalno koristeći sve raspoložive informacije u donošenju svojih odluka . Edvard Preskot. Ova škola je tokom 1980-tih godina dokrajčila dominaciju kejnzijanske ortodoksije i podstakla njegovu evoluciju u novi kejnzijanizam. U suštini. U procesima donošenja odluka od najveće važnosti su očekivanja. Tomas Sardžent. očekivanja budućih vrijednosti ekonomske varijable temelje se na prošlih vrijednosti. ali se ta racionalnost temeljila na pretpostavci o savršenoj informiranosti. Eventualna nestabilnost (ciklična kretanja) u privredi proistječe iz kratkoročnih zabluda ekonomskih subjekata. jer za te svrhe koriste sve raspoložive informacije. Napisati biografiju Friedrich-a von Hayek-a. Lucas je predvodnik tzv. a što je posljedica njihovog neraspolaganja adekvatnim i relevantnim informacijama.Teorija racionalnih očekivanja javlja se kao prefinjena intelektualna reakcija na ekonomski neuspjeh sedamdesetih godina XX stoljeća. oni ne stvaraju nikakva ulaganja da bi došli potrebnih informacija. Nabrojati predstavnike i objasnit Robert Lukasa Najznačajniji predstavnici ove škole su: Robert Lukas.2. ova škola stoji na stanovištu da se privredni subjekti racionalno ponašaju. pa i kada se pojave ciklična kretanja u privredi. teorija racionalnih očekivanja računa sa perfektnom konkurencijom. za transformisanje makroekonomske analize i produbljivanje našeg razumijevanja ekonomske politike. I pored toga što ekonomski agensi imaju sve relevantne informacije za formiranje korektnih očekivanja. Lucas je dao važne doprinose i teoriji investicija (sa konceptom marginalnih troškova prilagođavanja). čikaške tradicije u ekonomiji. jedne škole mišljenja u makroekonomskoj teoriji oslonjene na fundamente neoklasične.1937 godine kao američki ekonomist. Najvažniji izraz ove škole je teorija realnih privrednih ciklusa.C. Diplomirao je historiju 1959. nije mogla da se objasni niti da se riješi postojećim teorijama. 27. da vrlo uspješno procjenjuju buduća ekonomska kretanja i prilagođavaju svoju ekonomsku aktivnost. 27.Pigou. teoriji endogenog rasta (sa konceptom ljudskog kapitala) i teoriji utvrđivanja cijena imovine (sa konceptom plaćanja unaprijed). naglašavalo je racionalnost sudionika na tržištu. Pod prilagodljivo očekivanje. a državi osporavaju da na kratak rok može da utiče na zaposlenost i veličinu proizvodnje. a cijene i najamnine se određuju na konkurentan način). U skladu sa tim predviđanjima ekonomski subjekti se racionalno ponašaju. Jednom riječju. 28. godine "za razvoj i primjenu hipoteze o racionalnim očekivanjima i. te nabrojati njegova najznačajnija djela . John Stuart Mill i u ovom stoljeću A.3. Hayek) 28. ona su kratkoročnog karaktera i uglavnom su rezultat zabluda pojedinaca. Lucas je odigrao glavnu ulogu u razvoju ove škole razvijajući koncept racionalnih očekivanja. Austrijska ekonomija I (von Mises. Robert Lukas je rođen 15. godine i doktorirao ekonomiju 1964.1. koje nastaju zbog njihovog raspolaganja s ograničenim informacijama. Robert Baro. perfektnim prognozama i perfektnim informacijama koje su uvijek dostupne ekonomskim subjektima. «Staro klasično gledište» pisaca kao što su Adam Smith. godine pod uticajem Miltona Fridmana. Nil Volis i dr.

te je bio i jeddan od utjecajnih članova austrijske ekonomske škole.3. 28. godine. od kojih se svojim značajem ističu Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel (1912. 1960. Stoga neoliberalizam zagovara snažan praktični zaokret u kapitalističkoj privredi koji će iznova oživjeti liberalnu laissezfaire doktrinu snažnom afirmacijom tržišta kao najefikasnijeg ekonomskog sredstva alokacije resursa i regulatora ukupnih ekonomskih aktivnosti. 1929. Proslavio se kao austrijski ekonomist i filozof.1. 28. najčešće se navode sljedeća načela koja prožimaju njegov cjelokupan akademski opus: nesputani laissez-faire. njegov bivši student Murray N. uz sasvim ograničenu moć države na funkciju obrane fundamentalnih individualnih sloboda.Kakav je Schumpeterov doprinos gospodarskom razvoju Schumpeterov uticaj na teoriju gospodarskog razvoja je bio veliki. Prices and Production. Austrijska ekonomija II (Schumpeter) 29.). godine u Freiburgu. slobodno tržište i nepovredivo pravo na privatno vlasništvo. The Road to Serfdom. izdavač časopisa Journal of Libertarian Studies čiji je pokretač možda najpopularniji Misesov američki sljedbenik. a premalo one efikasne tržišne.) Nation. temeljne postavke kojeg formuliraju ekonomisti Friedrich von Hayek i Ludwig von Mises upućuje oštru kritiku kejnzijanskoj intervencionističkoj ekonomiji u kojoj ima previše neučinkovite državne regulacije.) i Nationalökonomie(1940. izmedju Marshala i Maxa Webera. 1931. Neoliberalizam u austrijskoj ekonomiji Neoliberalizam. Die Gemeinwirtschaft (1922. Naime. Staat und Wirtschaft (1919. Njegova analiza gospodarskih promjena se nalazi na sredini. cak i medju onim ekonomistima koji potpuno odbacuju tu teoriju. prema pobornicima neoliberalne ekonomske doktrine svaka intervencija države u spontani ekonomski poredak koji je zasnovan na tržišnoj regulaciji i alokaciji prečesto izaziva osim željenih i nenamjeravane. Uticaj von Mises-a na ekonomiju I njegova shvatanja ekonomije Njegov je utjecaj obilježen osnivanjem uglednih instituta od kojih je najpoznatiji Ludwig von Mises Institute u Sjedinjenim Državama. Schumpeter je postulirao kontinuiranu . godine u Beču. On se zalagao za liberalnu demokratiju i slobodno-tržišni kapitalizam. 1945. Hayek je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1974. Kao najvećeg neprijatelja pri realizaciji tih načela Mises vidi socijalizam (u svim oblicima njegove manifestacije kao što su komunizam. Na univerzitetu u Beču doktorirao je pravo i političke nauke. staljinizam. te protiv socijalističke i kolektivističke misli dvadesetog stoljeća. a umro je 1992. Hayek se zalagao za laissez-faire doktrine. Rothbard (1926.Friedrich August von Hayek rođen je 1899.).). pa tako i one koji se zalažu za politiku trećeg puta koja stremi spojiti prednosti dviju ekstremnih vizija individualizma i kolektivizma. 29. U osvrtima na njegov rad. nacizam) i sve oblike državnog intervencionizma. The Constitution of Liberty.2.-1995. Neka od najznačajnijih djela koja je napisao su:     Monetary Theory and the Trade Cycle. Ali i kao najboljeg načina ostvarivanja zaštite individualnih prava i ravnopravnosti među ljudima. Ludwig von Mises autor je brojnih djela. pa i nepredvidive posljedice.

koja ima u vidu cjelinu gospodarske aktivnosti. i u jos vise tehnickom smislu. Kasnije.2. ukusa i ekonomskih tehnika. Prema Marshallovoj teoriji dolazi do inkrementalnih prilagodjavanja promjenama preferencija i funkcija proizvodnje. nisu uspjeli zavladati ekonomskom analizom. Prvo je dao jasan popis vrsta novih kombinacija na kojima pociva gospodarski razvoj:  Stvaranje novog dobra ili novog svojstva nekog dobra  Stvaranje nove metode proizvodnje  Ostvarivanje novog trzista  Osvajanje novog izvora ponude  Nova organizacija gospodarske grane. ono ne ovisi o inteligenciji i ne bi ga trebalo mijesati sa izumiteljstvom. Njen nedostatak je taj sto niej objasnila poslovne cikluse i Marshallov ucenik. a pojedince cija je to funkcija nazivamo poduzetnicima. Privlacnost Schumpeterove teorije gospodarskog razvoja proizilazi iz njene jednostavnosti i snage. Prema tome. zbog toga sto su poduzetnici uvijek nazocni i oni su snaga promjena. 29. a ne um. U njegovoj teoriji za inoviranje je potrebna volja. a rezultat je kontinuirano poboljsavanje moralnih kvaliteta. Weberova teorija je razvila vlastiti skup moralnih imperativa. rijec je o inoviranju. Keynes je to pokusao ispraviti. te ih koristila kako bi objansila brze drustvene i ekonomske prijelaze koji prekidaju duga razdoblja historijskog kontinuiteta. Schumpeter je definirao inoviranje pomocu funkcije proizvodnje za koju je rekao da „opisuje nacin na koji se mijenja kolicina proizvoda ako se mijenjaju kolicine faktora.“ No ipak.Ko je bio Vilfredo Pareto Vilfredo Federico Pareto je rođen u Parizu. Kako Schumpeter definise inoviranje Inoviranje je Schumpeter opisao na nekoliko nacina. On je bio talijanski inženjer. njegov dinamicki pristup i njegova vizija. U cemu se ogleda razlika izmedju Schumpeterove i analize gospodarskih promjena Maxa Webera i Marshalla Schumpeterova analiza je na sredini.ucestalost inovacija i valova prilagodjavanja. Smatra se predstavnikom Lausanske škole neoklasične teorije narodnog gospodarstva i slovi kao suosnivač Ekonomije blagostanja. Marshallov pristup je takodjer podrazumjevao teoriju jednolinijskog napretka. naprosto zbog toga sto su poduzetnici uvijek nazocni i snaga su promjena. Te karakteristike su ocite u Schumpeterovoj recenici: „Ostvarivanje novih kombinacija nazivamo poduzetnistvom. Pareto je otkrio da raspodjela prihoda ne slijedi .3. ekonomist i sociolog. uprkos vaznosti Schumpeterovog doprinosa teoriji gospodarskog razvoja. sto Schumpeterova teorija porice. nego moze biti i postojece znanje koje je ranije koristeno. 29. Pareto i italijanski neoklasični ekonomisti 30. Za razliku od ove dvije analize.1. Schumpeter je postulirao kontinuiranu ucestalost inovacija i valova prilagodjavanja. Ako umjesto kolicina faktora mijenjamo oblik funkcije. izmedju Weberove i Marshallove.“ Schumpeter je takodjer zakljucio da znanje na kojem pociva inovacija ne mora biti novo. 30.

Često je znao biti okarakterisan kao “italijanski Alfred Marshall” zbog njegove bezuslovne odbrane načela “lassez-faire” ekonomije. Iako Pareto nije izveo sve uvjete za maksimum općeg blagostanja. te je radio na temama ideološke kritike.2. Ova dva pojma su inače i temelj Paretove sociološke terminologije. Paretovo pravilo. Ovdje Pareto izlaže svoju teoriju socijalne ravnoteže koju konstruira s pomoću dva temeljna pojma: residuum (rezidue) i derivatum (derivati). Efikasnost razmjene obezbjeđuje da se proizvodna dobra raspodijele tako da niko ne može biti na dobitku ukoliko neko drugi nije na gubitku. i to:  Efikasnost razmjene  Efikasnost proizvodnje  Efikasnost na tržištu proizvoda Efikasnost razmjene podrazumijeva da svi porizvodi stignu do pojedinca koji ih najviše preferira. koji je u 19. kako bi se potom usmjerilo na rješavanje najvažnijih. a među njima i briljantan doprinos metodologiji. brze promjene političkog sustava (revolucija). 30. troškova itd. Pareto je bio rani pristaša Walrasove opće ravnoteže. i 1920. Ta samoproglašena država je trajala 15 mjeseci. kritičnih nekoliko. te je koristio taj okvir za istraživanja i utemeljenje nekoliko područja ekonomske analize. između 1919. Nakon toga se okrenuo sociologiji. Njegovo ime Wilfried Fritz je dobio zbog odnosa prema revoluciji 1848. a trivijalnih mnogo). kao osnova za Paretovu analizu. defekata.) vrlo obimnog sadržaja. To upućuje na načelo 80-20.po Normalnoj raspodjeli. Tako je prema njemu rapodjela prihoda i dobila naziv Pareto raspodjela. godine. i Eliti ciklus. ne ulazeći pri tome u manje važne. Alokativna efikasnost se grafički može prikazati pomoću granice korisnosnih mogućnosti.3. Paretov koncept. Paretova raspodjela i Paretova učinkovitost su nazvane po njemu. prema kome približno 80% problema (ili vrijednosti. Prema tome. u Njemačkoj. Paretu. ukoliko. Efikasnost na tržištu proizvoda podrazumijeva da je svaki sistem potrošnje efikasan ako. na osnovu raspoložive količine potrošnih roba i želja potrošača nije moguće poboljšati položaj ni jednog potrošača a da se pri tome ne pogorša položaj nekog drugog potrošača 30. Ko je bio Maffeo Pantaleoni Maffeo Pantaleoni bio je italijanski ekonimista i značajan čindbenik neoklasične ekonomije. dobio je naziv po talijanskom ekonomistu V.) kao i obratno (tj. i prepoznao da je uglavnom nakrivljena. Bio je ministar finansija u vladi samoproglašene države pod nazivom „Italian Regency of Carnaro“. Ideja je da se klasificiraju slučajevi prema stepenu važnosti (udjela). Efikasnost proizvodnje koja podrazumijeva da je proizvodnja efikasna. nije moguće povećati proizvodnju jedne robe bez smanjenja proizvodnje najmanje jedne druge robe. Nabrojati i objasniti tri aspekta efikasnosti neophodnih da bi se ostvarila Pareto efikasnost Ekonomska nauka proučava tri aspekta efikasnosti. Paretovo glavno djelo je Rasprava o sociologiji (Trattato di Sociologia Generale 1916. uz date resurse i tehnologiju. Njegova knjiga “Teoria della Traslazione dei Tributi” je pionirska studija analize uticaja pojedinačnih poreza na ekonomsko blagostanje. neophodnih da bi se ostvarila Paretoefikasnost. stoljeću postavio tvrdnju kako je samo relativno malo faktora od presudnog značenja za veliki postotak od ukupnih uzroka (reklamacija. Malo prije njegove . problema itd. oni koji se odnose na proizvodnju i potrošnju nose njegovo ime. Alokativna ili Pareto efikasnost je stanje u kojem nikakav preustroj proizvodnje ili potrošnje ne može povečati blagostanje jedne osobe bez smanjenja blagostanja druge osobe. odnosno jedan od najvažnijih italjanskih neoklasičnih ekonomista. privreda je efikasna ako je nemoguće reorganizirati proizvodnju ili potrošnju tako da se nekoga dovede u bolji položaj.) proizlazi iz 20% faktora (uzroka).

realističnija. obojica će dobiti blažu kaznu za manji zločin. grafičko i matematičko izlaganje nudi više preciznosti. tako da u ishodu njihova suparništva ova dva prodavača dijele tržište na dva jednaka popola i zajedno proizvode u ravnoteži razinu outputa u visini dvije trećine one razine koja bi se proizvodila u uvjetima konkurencijskoga outputa. nijedan od duopolista ne postaje svjestan da je takvo nagađanje nestvarno. npr. Razvoj matematičke i empirijske ekonomije 31.1.taj će biti oslobođen.Matematička sredstva u ekonomiji Potpuno verbalna je argumentacija lako razumljiva najširem čitateljstvu. Jevons koristili matematiku za objašnjavanje jednostavnih teorija o potrošačkom ponašanju. (3) ako oba priznaju. ali kako su se ekonomisti počeli baviti složenijim problemima postali su potrebni novi načini izražavanja i matematika je postala bitnim pomagalom ekonomske teorije. Književno izlaganje može voditi digresijama i nejasnim argumentima. može osuditi samo za manji prijestup. formalni se počeci teorije igara pripisuju matematičaru Johnu von Neumannu i ekonomisti Oskaru Morgensteru. Gdje je potrebno pomno izvedeno rasuđivanje. Pretpostavite da su dva otmičara uhvaćena na djelu. a drugi će dobiti smrtnu kaznu.W. FBI onemogućuje dodir među zatvorenicima.smrti bio je izabran u Italijanski senat. Osim toga oni su ograničeni na tri dimenzije. godine. kao što je Cournot uvidio. te pokušava dobiti njihova priznanja kazujući svakom od njih posebno sljedeće: (1) ako jedan od njih prizna. mnogo omogućili i još uvijek omogućuju. prema dokazima kojima raspolaže FBI. koji se pripisuje matematičaru A. Von Neumann Morgenstern istaknuli su da Cournotovi duopolisti sudjeluju u jednoj vrsti „igre“ u kojoj svaki samostalno nagađa ili vjeruje da će onaj drugi. grafički prkazi postaju nezgrapani. držati svoj output konstantnim. objavljenoj 1944. (2)ako nijedan ne prizna. U nastojanju da pribavi dokaze. obojica će dobiti tešku. ali ne smrtnu . jer uzima u obzir alternativna nagađanja i nagrade povezane s njima. Razmotrimo sljedeći problem. postoje neka kruta ograničenja. Tuckeru. suočen s njegovim promjenama outputa u cilju maksimiziranja profita. Pantaleoni i njegovi sljedbenici mogu biti označeni kao intelektualni začetnici moderne teorije javnog izbor 31. Teorija igara Jedno od najzanimljivijih i najjačih oruđa suvremene ekonomske analize je tehnika zvana teorija igara koja je u početku primjenjivana na politiku i vojnu strategiju.2. Buchanan-u. koji su formalnu teoriju prikazali u knjizi Teorija igara i ekonomsko ponašanje. Prema Nobelovcu James M. ali kod književnog izlaganja. ali je.Teorija igara koristi pojam nagađanja o ponašanju. Koristi koje matematika donosi ekonomiji su:  Matematika čini pretpostavke i premise eksplicitnima. u usporedbi s Counotovom „igrom“. količina i dohodak). ali su mnoge njezine primjene od velike pomoći ekonomiji. kao način izražavanja ekonomskih idja. Iako je ideju anticipirao Cournot. te time isključuje „prikrivene“ predrasude teorije  Čini izlaganje ekonomske teorije konciznijim i preciznijim  Olakšava bavljenje ekonomskim problemima kod kojih je više od dvije dimenzije 31. Neoklasični su pisci. Ekonomistima su grafički pikazi. Grafički prikazi ekonomskih odnosa i teorija daju vrlo korisnu sliku i pomažu ekonomisti shvatiti i iskazati složene odnose. ali ih se. Ali oni također imaju granice. S obzirom na Cournotove pretpostavke. The Theory of Games and Economic Behavior.odnos potražnje kod kojeg se mjenjaju cjene. Kad se problemi prošire na više od dvije dimenzije (npr.

1. ukljucujuci nijanse vrste koja je razmotrena ovdje prosarali su krajolik savremene literature u mikroekonomiji. Neke primjene matematike na ekonomske ideje Rani intelektualci. S obzirom na nagrade i neizvjesnost. 31. Važne su napretke ove vrste ostvarila dva savremena nobelovca. Vecina dobara moze zadovoljiti korisnost na temelju nekoliko razlicitih dimenzija. Prema tom novom putu gledanja potrosaci ne traze trzisna dobra radi ne posredne korisnosti koju pruza samo dobro ili usluga vec radi korisnosti koja prooizilazi iz izvjesnih kombinacija karakteristika koje stvaraju korisnost.2. Lancasterov pristup ponasanju potrosaca sluzi podsjecanju ekonomista na to da je kupnja trzisnih dobara samo medjukorak do zadovoljavanja neke krajnje potraznje. neoklasični suvremenik Jevonsa i Marshalla. Njegova je namjera bila prikazati ekonomiju poslovnom čovjeku i inteligentnom laiku kao oruđe za društvene promjene.poslodavci mogu radi poboljšanja svoje informiranosti stvoriti tehnike povjerenja koje razvrstavaju potencijalne uposlenike. Alfred Marshall je pretežno izbjegavao primjenu formalne matematikr u svojim teorijskim radovima. Asimetrična informiranost Informacijski problem koji se odnosi na trziste rada. Inoviranja teorije potražnje Maršalijanska teorija potražnje predpostavlja da potrošači kupuju dobra i usluge koje žele neposredno radi njihove korisnosti. razliciti se uposlenici mogu razlikovati po svojim mogucim produktivnostima koje su poslodavcima nepoznate. Ovaj je pristup modificiran novim razvicima. očekivano je rješenje da će obojica priznati djelo otmice. Francis Y. Edgworth. To je obiljezje potraznje na kojoj jedinstveno trzisno dobro daje visestruke karakteristike ili zdruzene dimenzije. vjerovatno je prvi anglosaksonski ekonomist svoga vremena u prilagođavanju matematike društvenim naukama.3. Savremena mikroekonomija 32. vodećeg engleskog ekonomskog časopisa. su na domišljate načine primjenili infinitezimalni račun na ekonomske probleme. Želio je da njegove ideje budu razumljive najširem čitateljstvu. On pruza osnovu za ispitivanje dobara koja su ocito povezana ali ih se ne moze lahko usporedjivati u standardnoj teriji. Međutim. njegovi su studenti i nasljednici razvili njegove ideje do novih visina matematičke sofisticiranosti. Potraznja je za karakteristikama dobro poznata vecini potrosaca. Ovaj novi pristup ima neke ocite prednosti u odnosu na tradicionalnu marsalijansku analizu potraznje.kaznu. potomci Cournota. Penta koja se pripisuje Kelvinu Lancasteru da potrosaci zapravo potrazuju zdruzeno dane karakteristikea ne proizvode ili usluge same po sebi. Kao sto bi ekonomska teorija pretkazala poslodavci ce obicno koristit tehnike provjeravanja u kojima je naglasak na karakteristikama koje je moguce pouzdano mjeriti uz . Sir John R. 32. Također je uticao na smjer kretanja ekonomske metode uređivanjem časopisa Economics Journal. Hicks i Paul A. Samuelson. indeksni brojevi i oporezivanje. Noviji razvitci povezani s ponasanjem potrosanca . 32. On je primjenio infinitezimalni račun i druga matematička oruđa na ekonomske teme kao što su monopol. cjenovna diskriminacija. Smatra se da kućanstvo kupuje kombinacije trzisnih dobara i vremena radi proizvodnej krajnjih pozeljnijih roba. Jedan zaseban ali s tim povezan novi razvitak u savremenoj teoriji potraznje naglasava svojstva dobara i usluga a ne dobro ili uslugu same po sebi. Npr. te mu se matematika činila sredstvom koje bi onemogućilo taj cilj.

niske troskove. Informiranost moze biti asimetricna. Mogucnost je i implikacije asimtricne
informiranosti na ekonomskim trzistima analizirao George Akerlof o studiji trzista
automobila. Na tom trzistu kupcu je tesko postici potpunu informiranost prije kupnje.
32.3. Otvoreni problemi neoklasične teorije izbora potrošača
Na prvi pogled neoklasična teorija potrošača djeluje privlačno: ljudi su prije svega hedonisti
koji žele da maksimiziraju svoje blagostanje i da minimiziraju svoju neugodu ili bol. Oni su
racionalna bića koja u svakom momentu tačno znaju šta žele, njihove preferencije su stabilne,
tranzitivne, kompletne i nezavisne, i svaki potrošač teži da optimizira svoj položaj u situaciji
kada su spoljna ograničenja data u vidu tržišnih cena i potrošačevog dohotka. Funkcija
korisnosti potrošača je funkcija količina proizvoda koje potrošač konzumira, dok je tražena
količina bilo kog proizvoda funkcija tržišne cijene. Na izbor svakog pojedinačnog potrošača
utiču drugi potrošači jedino ukoliko njihove akcije imaju za posljedicu promjenu tržišne
cijene. Na bazi pojedinačne funkcije tražnje, odnosno, rasporeda tražnje pojedinačnog
potrošača se, prema neoklasičnoj teoriji, izvodi agregatna, odnosno, tržišna tražnja.
Pretpostavka na bazi koje je moguće prostim sabiranjem individualnih funkcija tražnje, izvesti
agregatnu tražnju je da izbor pojedinačnog potrošača ne zavisi od izbora drugih potrošača,
odnosno, da je funkcija korisnosti svakog potrošača nezavisna od funkcije korisnosti svakog
drugog potrošača. U suprotnom, ukoliko potrošači mare za ponašanje i mišljenje drugih
potrošača i ukoliko je izbor potrošača intersubjektivan (aksiom nezavisnosti ne važi), takvi
potrošači su, po neoklasičnoj mikroekonomskoj teoriji, iracionalni.

33. Nova politička ekonomija
33.1. Wicksell i vikselijanska proširenja
Švedski je ekonomist i reformator Knut Wicksell vjerovatno najvažniji rani predak savremene
teorije javnoga izbora. U svom dugom eseju iz 1896 „Novo načelo pravedna oporezivanja“,
Wicksell je napao ortodoksne pristupe javnim finansijama, te istodobno položio temelje i
normativne i pozitivne teorije javnoga izbora. Prema njegovom su gledištu, normativni
komentari glede učinka alternativnih poreznih sistema na blagostanje bez ikakve vrijednosti,
ako se ne uzme istodobno u obzir rashodna strana državne riznice. Wicksell je prekorio
ekonomiste zbog njihovog predviđanja elementarne činjenice da kolektivne odluke ili odluke
javnog sektora izviru iz političkog procesa, a ne iz uma kakva dobrohotnoga despota.
Wicksell je osobito zaokupljen time da fiskalni sistem bude u skladu sa pravednošću i
efikasnošću. Prema njegovom mišljenju, pravednost i efikasnost zahtjevaju jednodušnost
među svim stranama koje sudjeluju u odlukama javnog sektora. Wicksell tvrdi da bi
alternativne prijedloge finansiranja i trošenja trebalo podnositi javnosti na glasovanje, zatim
dokazuje da bi, teorijski, bilo moguće naći raspodjelu troškova koja bi dovela do
jednodušnosti. Svi bi rezultati dali, prema njegovim riječima „jedini mogući dokaz da
određena državna aktivnost neće pružiti zajdnici korisnost koja bi odgovarala nužnoj žrtvi, te
da bi je stoga, racionalno gledano, trebalo odbaciti. Optimalnost u dinamičnijem sistemu
Buchanana i Tullocka ne znači isto što i u Wicksellovu vremenski ograničenom modelu
odlučivanja. Za optimalnost je u Wicksellovoj koncepciji, potrebna stroga jednodušnost, a
izbori su, pak, s kojima je suočena vikselovska zajednica kasniji u vremenu nego ustavni
izbori koje analiziraju Buchanan i Tullock. U tom ranijem trenutku pravilo glasovanja, koje
nije optimalno iz vikselovskog ugla gledanja, može biti optimalno u uvjetima neizvjesnosti
glede budućih preferencija.
33.2.Model medijanskog glasača

Pretpostavimo li konkurenciju među političkim strankama, bit će izabrana ona koja je
najprivlačnija interesu medijanskog glasača. Nije vjerovatno da će oni koji u najvećoj mjeri
podržavaju neku stranku biti najviše u njenoj milosti. Stranka mora, radi postizanja izbornog
uspjeha, žrtvovati neke od koristi koje bi išle onima koji je najviše podupiru i realocirati ih
medijanskom glasaču u vidu ponude programa oporezivanja i trošenja. Halcombe je pokazao
da, kad se kao dio političke platforme mogu ponuditi udjeli u porezu, „demokracija pokazuje
prirodnu pristrasnost u korist izbora političke stranke kod koje je najveća potražnja za
outputom javnog sektora. Proučavao je takođe empirijsku relevantnost Bowenova modela
medijanskog glasača. Koristeći podatke iz referenduma o porezu na imetak za obrazovne
rashode u 275 izbornih jedinica u Michiganu 1973, Halcombe je pribavio empirijsku podršku
tvrdnji da je model medijanskog glasača u skladu sa referendumima lokalnih vlasti o
obrazovnim rashodima.

33.3. Teorija zarobljavanja
Kome koristi regulacija i ko snosi njen teret? Regulirana se preduzeća mogu okoristiti iz toga
procesa izravnim subvencijama u novcu, kontrolom ulaženja u gospodarsku granu,
fiksiranjem cijena ili kontrolom nad supstitutima ili komplementima. Regulacija nije gotovo
nikada samo blagodat. Regulirane se gospodarske grane ili zanimanja moraju podvrgnuti
izvjesnim pravilima, propisima, „standardima“ ponašanja ili drugim uplitanjima. Sve je to
skupo i smanjuje reguliranom preduzeću neto prinos, ali će, dokle god nisu prohibitivni, oni
koji dobivaju regulacijskim procesom potraživati regulaciju. Stigler navodi:
 da se političke odluke, za razliku od tržišnih odluka, moraju donositi istodobno i
 da demokratski proces mora istodobno uključiti sve strane- one vrlo zainteresirane za
neku odluku, one malo zainteresirane i one koje su nezainteresirane.
U takvim je okolnostima moguće da se veća šteta većinama ne uspije izraziti protiv manjih
dobitaka manjinama. Pribavljanje je informacija dobro s troškovima i koristima. Važno je
uvidjeti da regulacija ne podupire uvijek posebne interese granskih tržišnih skupina.
Potrošačke skupine, ili one za zaštitu okoliša, mogu također formirati učinkovite koalicije
kako bi uticale na politički proces. Jedan je od središnjih problema stvoriti pouzdanu
jedinstvenu teoriju političkog odlučivanja unutar birokracija. Važno je da su stvorene opće cre
pozitivne ekonomske teorije regulacijskog procesa koja pretpostavlja osobno zainteresirane,
endogene političare.

34. Nobelovci 1970-1980
34.1.Nabrojati nobelovce od 1970 do 1980 i objasniti biografija Paula Samuelsona
Paul Samuelson, Simon Kuznets, John Hicks i Kenneth Arrow, Wassily Leontief, Gunnar
Myrdal i Friedrich Hayek, Leonid Kantorović i Tjalling Koopmans ,Milton Friedman, Bertil
Ohlin, Herbert Simon, Theodore Schultz i Artur Luis i Lawrence Klein.
Paul Samuelson rođen je 1915. godine u Gary-u, američka država Indijana je jedna od
najcjenjenijih svjetskih ekonomista. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je 1970. godine
prema citatu „ za napore da podigne razinu znanstvene analize u ekonomskoj teoriji“.
Samuelsonova biografija je vrlo zanimljiva. Samuelson je najprije 1932. godine, prve lekcije
iz ekonomije slušsao na University of Chicago, baš u vrijeme kada su na tom sveučilištu,
diplomirali kasniji nobelovci George Stigler i Milton Friedman. Privučen stipendijom koja je

zahtijevala da napusti Chocago, Samuelson odlazi na Hardvard, tada sjedište teorijske
revolucije monopolističke konkurencije. Njegovo prvo značajno djelo, „ Osnove ekonomske
analize “ objavljeno je 1947. godine. U njemu je demonstrirao korištenje matematičkih
metoda pri istraživanjima ekonomskih problema. Njegovo djelo „ Ekonomika – uvodna
analiza, 1948.“, postala je najbolje prodavana knjiga na području ekonomije svih vremena.
Knjiga je prodavana u više od milion primjeraka i prevedena na više jezika. Posljednje izdanje
knjige bilo je 1992. godine, koju je Samuelson napisao zajedno sa Nordhausom, i obuhvata
mikroekonomske i makroekonomske probleme društva, te razvoj ekonomske misli.
Samuelson je pokupio sva priznanja koja mu je profesija mogla dati: Nobelovu nagradu, John
Bates Clark medalju, bio je predsjednik Američkog ekonomskog udruženja, ekonometrijskog
udruženja, međunarodnog ekonomskog udruženja i dobio brojne druge nagrade i priznanja.

34.2. Biografija Miltona Fridmana
Milton Friedman (31. srpnja 1912 - 16. studenoga 2006) bio je američki ekonomist, statističar,
akademske i autor koji je predavao na Sveučilištu u Chicagu za više od tri desetljeća. Bio je
dobitnik Nobelove Memorijalnu nagradu za ekonomske znanosti. Među znanstvenicima, on je
najbolje poznat po svojim teorijskim i empirijskim istraživanjima, posebice potrošnju analiza,
monetarne teorije i povijesti, a za njegovu demonstraciju složenosti stabilizacije politike.
Milton Friedman djela, među kojima su mnoge monografije, knjige, znanstvene članke,
radove, časopis stupce, televizijske programe, video, i predavanja, pokriva širok spektar tema
mikroekonomije, makroekonomije, ekonomske povijesti, te javne politike. The Economist ga
je opisao kao "najutjecajniji ekonomist u drugoj polovici 20. stoljeća. Fridmanova
kvantitativna teorija koncentisala je novčanu teorijsku analizu na tri važne hipoteze o kojima
se može odlučivati samo na temelju empirijskih studija:
 novčana potražnja se može objasniti stabilnom funkcijom,
 funkcija potražnje novca je stabilnija od Keynesijanske centralne funkcije potražnje
 ponuda novca nije određena potražnjim novca
Tim hipotezama otvara se široko polje za teorijske empirijske analize. Tako je krajem 50-ih
godina započeo plodonosni perido teorije novca. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je
1976. godine, za “svoj doprinos na polju analize potrošnje, monetarne istorije i teorije i za
demonstraciju složenosti stabilizacione politike”.
34.3. Leonid Kantorović i Tjalling Koopmans
Ruski matematičar i ekonomsit Leonid Kantorović i profesor nacionalne ekonomije na YaleUniversity Tjaling Koopmans podijelili su 1975. godine Nobelovu nagradu za ekonomske
znanosti u sjećanju na Alfreda Nobela za njihove doprinose „ teoriji optimalnog korištenja
resursa“. Obojica znanstvenika su odgovorila na pitanje, kako da se najbolje koriste
ograničeni resursi da bi se ostavrila proizvodnja dobara. Objasnili su veze između alokacije
resursa i sustava cijena.
Leonid Kantorović – rođen je 1912. godine u Novosibirsku. Diplomirao je u svojoj
osamnaestoj godini, a ubrzo je 1934. postao profesor, te uskoro priznati vodeći predstavnik
matematičke škole u ekomoniji u svojoj zemlji. Kantorović je dao vrijedne doprinose na
teoriji blagostanja i optimalnog planiranja u socijalističkoj privredi. Kantorovičeva knjiga

gdje je ostao za ostatak karijere. godine. Nobelovci od 1981. američki ekonomist Tobin znajčajno je pridonio razumijevanju investicijskog ponašanja i njegov uticaj na finansijskim tržištima. Takođe. decembra u Stokholmu na istoj ceremoniji na kojoj i dobitnici Nobelove nagrade iz fizike. struktura Komiteta za nagradu za ekonomiju je izmjenjena. Koopmans se prikazuje kao fascinirajućeg intelektualnog istraživača koji je kroz bogatsvo svojih ideja poticao i unaprijedio brojne učenike 35. sada poznat kao "Tobin porez" .2. Pobjednik iz 1981. koja je vidio kao neproduktivne. monetarne i fiskalne politike i finansijskih tržišta. fiziologije ili medicine i književnosti. Izvan akademske zajednice. Njegov glavni istraživački interes bio osigurati microfoundations na kejnzijanske ekonomije. hemije. predložio je ekonometrijski model za endogene varijable. U februaru 1995 godine je odlučeno da nagrada za ekonomiju bude definisana kao nagrada za društvene nauke. s posebnim naglaskom na monetarnu ekonomiju. 35. Iako ta nagrada nije utemeljena na testamentu Alfreda Nobela. ali objavljena pri puta 1959.To je osmišljeno kako bi se smanjila nagađanja o tržištima valuta. kao što su političke nauke. godine. što je često bilo izvor kontroverzi.Nobelove nagrade u ekonomiji Nagrada Švedske banke za ekonomske nauke u znak sjećanja na Alfreda Nobela je nagrada koja se dodjeljuje svake godine za vanserijske intelektualne doprinose u oblasti ekonomije. Nadalje.rođen je 1910. dobro poznate kao "Tobinov model.James Tobin (SAD .1981. Kantorovićevi radovi su tek potkraj života dobili na cijeni u vlastitoj sredini. Tako je „ Kapital“ Karla Marxa bila prva knjiga koju je proučio. donijele su ono što liberalni ekonomisti zovu velikom depresijom. . On je također predložio da se prihod od poreza može koristiti za finansiranje projekata u korist zemalja Trećeg svijeta.1. psihologija i sociologija. laureati iz ekonomije primaju diplomu i zlatnu medalju od švedskog kralja 10. Rane tridesete godine. Tobin zagovara i razvija ideje kejnzijanske ekonomije. Nobelova memorijalna nagrada za ekonomiju. Tobin je postao nadaleko poznat po svom prijedlogu poreza na deviznom poslovanju. Tjalling Koopmans . ožujka 2002) je američki ekonomist.) James Tobin (rođen 5. otvarajući tako Nobelovu nagradu velikim doprinosima iz drugih oblasti. što se vidi po brzojavu sućuti upućenoj prilikom njegove smrti s potpisom Gorbačova i drugih članova politbiroa. Mnogo je vremena u okviru studiranja trošio izravno na principe matematike. posebno analize i geometrije. Godine 1957 imenovan je profesorom na Yaleu Sterling-u. Iznos novčane nagrade za ekonomiju jednak je drugim nagradama. tačnije. godine. Njegov akademski rad uključuje pionirski doprinos proučavanju ulaganja.„ Ekonomski račun optimalnog korištenja resursa“ je njegovo temeljno djelo napisano 1942. Nizozemska. a marksistički eknomisti nazivaju velikom krozim kapitalizma. Nagrada je osnovana od strane Švedske banke (najstarije centralne banke na svijetu) na 300-tu godišnjicu njenog osnivanja 1968." Godine 1950 preselio se u Tobin Sveučilištu Yale. Nobelove nagrade za ekonomiju. 35. budući da sada dva člana nisu ekonomisti. dok se ranije komitet ove nagrade sastojao od pet ekonomista. godine na Gravelendu. Prestiž ove nagrade delimično proističe iz njenog povezivanja sa nagradama stvorenim na osnovu testamenta Alfreda Nobela. Na university of Utrecht došao je sa 17 godina. ožujka 1918 -umro 11. Nagrada se obično naziva Nobelova nagrada za ekonomiju ili.1990.

Richard Stone (Velika Britanija) . Robert Solow (SAD) .zbog njegovih empirijskih istraživanja u ekonomskoj produktivnosti. godine            1990... ali istovremeno i slab interes za igru sa drugom djecom.. U .. Od 1941.“ Teorija javnih izbora“.znajčajno je pridonio razumijevanju investicijskog ponašanja i njegov uticaj na finansijskim tržištima..William Vickrey 1997. tržišta i javnih propisa. W.Garry Becker 1993..Harry Markowitz 1991. godine.3. Franco Modigliani (SAD) . Sharpe (SAD) .  1985.-1990.Nabrojati ekonomiste Nobelovce od 1981.za njegov razvoj načela za usmjeravanje učinkovite cijene i alokacije resursa u velikim monopolističkim preduzećima  1989.  1986.John Nash 1995. Kao dvanaestogodišnjak pokazivao je veliki interes za naučne eksperimente. Harry Markowitz..za teorije o vrednovanju zaliha-tržišni rizik.  1982. koje je samostalno izvodio u svojoj sobi. kao i nagrada i vrednovanje korporativnih dionica i obveznica.za istraživanja industrijskih objekata. juna 1928. Nobelovci od 1991-2000 36.Robert Mundell 2000. Maurice Allais (Francuska) .za pojašnjenje teorije vjerovatnosti.1.35.za razvoj računovodstvenog modela. Biografija John-a Nasha John Nash rođen je 13. M. James Buchanan (SAD) .Robert William Fogel 1994.2.za stvaranje i razvoj hipoteze o životnom ciklusu štednje domaćinstva te za razvoj Modigilani – Millerovog teorema o troškovima kapitala.  1990. Miller. godine  1981. James Tobin (SAD) ..Ronald Coase 1992.  1988.za njegov razvoj. Gerard Debreu (SAD) – za temeljni doprinos teoriji opće ravnoteže.  1984. Prema riječima njegovih roditelja već u djetinjstvu Džon je pokazivao interes za knjige.Amartya Sen 1999.  1983.. godine počeo je da uči hemiju na Bluefield College-u gdje pokazuje izrazitu sposobnost za rješavanje složenih matematičkih problema. temelje ekonometrija i njegove analize gospodarskih struktura..Robert Lucas 1996.James Heckman 36. George Stiglier (SAD) . 36. Trygve Haavelmo (Norveška) . Nabrojati imena nobelovaca u periodu od 1990-2000.  1987..Robert Merton 1998.

da investitori preferiraju viši u odnosu na niži prinos. Naučni doprinos Harry-a Markowitza Harry Markowitz je dao ključni doprinos u portfolio selekciji. investicijske instrumente i stope povrata. Akerlof i Stiglić su dobitnici Nobelove nagrade za rad na području dinamike. portfolio teorija je prošla kroz svoje dvije glavne historijske faze: tradicionalnu. Thomas Schelling. Hronološki posmatrano. Elinor Ostrom. Christopher Sims. Phelps.devedesetim godinama Neš se djelimično oporavlja i nastavlja da intezivno radi na polju matematike. Joseph E. sa sve više obiluje protok informacija o razvoju tržišta. Doprinos Johna Nasha unapređenju teorije igara predstavlja zapravo jedan dio njegovih širih matematičkih istraživanja. Tada je imao mogućnost da uoči osnovne ekonomske probleme.1. Thomas Sargent. klasičnu i modernu. Upravljanje investicijama u hartije od vrijednosti bazira se na teorijskim dostignućima iz oblasti analize i selekcije portofolia. 37. Stiglitz. U trenutnom tehnološkom okruženju. Rezultantu ovakvog pristupa treba da predstavljaju određene vrijednosti portfolio pondera (tj. 37. Akerlof. Istraživanje je provedeno na Sveučilištu Harvard. Peter Diamond. Osnova svake savremene investicione analize je moderna portfolio (investiciona) teorija. Nobelovu nagradu . da sposobnost ostvarenja viših prinosa zavisi od procjene i stope tolerisanja rizika od strane investitora. Podsticaj je dobio iz oblasti ekonomije. Edmund S. Clive W . Finn Kydland. da razumije logiku na kojoj se zasnivaju ekonomski modeli. da se diversifikacijom može umanjiti iznos rizika. Edward Prescott. protok informacija i razvoj tržišta. Tradicionalno portfolio teorija polazila je od relativno jednostavnih kvantitativnih i kvalitativnih analiza. Doprinos Spence-a. cijene. Leonid Hurwicz. Nobelovci od 2001. George A. I četvrto. zastupljenosti pojedinih hartija od vrijednosti u portfoliju) za pojedine klase hartija od vrijednosti. Drugo. za koje dostignuće su dobili Nobelovu nagradu 2001 Spence. Treće. njihov rad je važniji nego ikad. Robert F. i što je još značajnije. Paul Krugman. Eric Maskin. Vernon Smith. 36.3. Robert Auman. Christopher Pissarides. Engl. Granger. Klasična portfolio selekcija polazi od nekih osnovnih pravila. Ovo ga je podstaklo da razvije »igre pregovaranja«. Dail Mortensen. Daniel Kahneman. Akerlof-a i Stiglića ekonomiji. tj. Ona se može analizirati u njenom normativnom i u njenom pozitivnom aspektu. marže. Oliverom Williamson. Ona je selekciju hartija od vrijednosti shvatala kao formu umjetničkog rada ili zanata kojim se potrebama investitora prilagođava struktura njihovog portfolia bez ulaska u tehničku analizu njegovog rizika i prinosa. Portfolio selekcija teorija predstavlja analitički pristup selekciji i menadžmentu portfolia hartija od vrijednosti.J.2011 37. Prvo.Nabrojati nobelovce za period 2001-2011 godine Nobelovci iz ekonomije u periodu 2001-2011 su:            Andrew Michael Spence. da je način za podizanje prinosa u preuzimanju dodatnog rizika.2.

"On je spojio ranije odvojena istraživačka područja međunarodne trgovine i ekonomske geografije. je dodijeljena vodećem svjetskom naučnikupublicisti.  lozanska (matematička) škola.  maršalijanska (kembridžska. U tom smislu izdvajaju se sljedeće škole marginalističkog pravca ekonomske misli:  bečka (psihološka) škola. u kojem ima status i funkciju stalnog člana. a u Švajcarskoj Valras. Ono što je. zbog vještačkog naduvavanja vrijednosti na fondovskom tržištu i tržištu nekretnina u SAD. u Austriji se pojavljuje Menger. Krugman je profesor ekonomije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton u Sjedinjenim Državama. upornom i ingenioznom „proroku“. ali i pronicljivom. koje prožimaju društvo. Pojam “austrijska škola” odnosi se na nacionalno porijeklo Carla Mengera (1840-1921).Nastanak marginalističkog pravca ekonomske misli i austrijske škole Marginalistički pravac ekonomske misli nastaje sedamdesetih godina devetnaestog vijeka. neoklasična) škola i  savremena post-maršalijanska (neoklasična) mikroekonomska analiza. Nakon Drugog svjetskog rata. u koji ona neminovno vodi. 38. a honorarno se pojavljuje i na raznim drugim mjestima. Marginalistički pravac ekonomske misli se razvrstava po nacionalnom kriterijumu i gradovima iz kojih potiču glavni predstavnici. Paul Krugman Predmetna nagrada za ekonomiju 2008. Marginalizam 38. .su dobili za dokazivanje kako i zašto tržište uvijek iznova pada kao žrtva nesavršenih informacija. Istovremeno sa Dževonsom u Engleskoj.. kao i „Centar za ekonomska istraživanja“ u Pragu. jeste činjenica da je Štiglić dobar dio svoje karijere proveo „s one strane“. međutim. koji su je pokušali obezvrijediti dajući joj naziv “austrijska” (što bi u prijevodu značilo: neznanstvena). Zbog toga se marginalistički pravac često naziva „Dževonsova revolucija“. u institucijama koje su dokazani stožeri Novog svetskog poretka i globalizacije.ne samo preko državnih makroekonomskih mjera. Krugman je neo-kenzijanac.1.3 Dobitnik Nobelove nagrade za 2008 god. Utemeljivač ovog pravca bio je engleski ekonomista Dževons (1835-1882). Štiglić je.Krugman je zaslužio prestižnu nagradu za svoj doprinos formulaciji nove teorije koja daje objašnjenja za uzroke urbanizacije širom svijeta. 37. Austrijska škola zagovara čvrsto oslanjanje na metodološki individualizam. redovni profesor na Univerzitetu „Kolumbija“. koji je odavno ukazivao na opasnosti od ekonomske krize. Školu su tako nazvali njezini protivnici iz njemačke historijske škole. on piše da je slobodno tržište nezobilazan ekonomski instrument. nego i kroz cjelokupni pravni i politički sistem i sistem vrjednoća. uključujući i Univerzitet u Pekingu. inače. kritičaru Bušove administracije i ekonomske politike. ali da ono mora biti regulirano . austrijska škola je postala ponajviše američkom školom ekonomije. karakteristično za ovaj krug intelektualnih otporaša odlučnih da se po svaku cijenu suprotstave globalizaciji i civilizaciji. mada se njeni sljedbenici mogu naći u mnogim krajevima svijeta. utemeljitelja škole i jednog od trojice ekonomista koji su upalili iskru "marginalističke revolucije" u ekonomskoj misli.

Ono što u običnom govoru zovemo vrijednošću. a ne zbog pripisivanja bilo kakvih kvaliteta zlata on bio zagovornik zlatnog standarda kao najboljeg oblika novca. Nova češka republika 1883. Mises je tu karakteristiku novca zvao njegovom objektivnom razmjenskom vrijednošću. Ludwig von Mises.To znači da ona raščlanjuje ljudsko djelovanje isključivo kroz perspektivu individualnog pokretača.3. institucija popularne kulture. Ona također tvrdi da matematički i statistički modeli nisu pouzdan alat za raščlanjivanje i provjeru ekonomske teorije. On je postao saradnik Kraljevskog koledža u svom drugom pokušaju 1902. Osjetivši njemačku hiperinflaciju nakon Prvog svjetskog rata on je ostao skeptičan u pogledu volje da bilo koja vlada u toku dužih razdoblja pokaže monetarnu suzdržanost. On se posvetio proučavanju različitih polja ekonomske doktrine. Mises je uvidio da granična korisnost novca dolazi iz dva odvojena izvora. godine svoju Teoriju gospodarskog razvitka. Moravia. Drugo mu je glavno djelo. On razmatra odgovore na to pitanje iz mnogo različitih aspekata. 38. godine. knjigu koja je dobila dobru kritiku ali je malo uticala na ekonomiste engleskog govornog područja sve dok nije bila prevedena na engleski 1934. kao najznačajniji prestavnik austrijske škole Jedan od utemeljitelja austrijske škole ekonomije Ludwig von Mises preispituje razloge zbog kojih u savremenom društvu postoji tendencija da se kapitalizam smatra svojevrsnim društvenim zlom. S jedne strane. a istaknuo se kao ministar finansija austrijske vlade. Poslovni ciklusi 1939. i napravio je Gidler predavanje u ljeto 1904. U njegovim ranim danima on je predavao na različitim predmetima izvan ekonomije. ne u potrošnji.1. Zbog toga je. On je austrijski ekonomista. nisu vidljive sile koje bi dovodile do bilo kakve promjene statusa. Akademski rad Arthura Pigoua Pigou je počeo predavanje o ekonomiji 1901. Iako prožet austrijskom tradicijom. Joseph Schumpeter Rođen je u Treštu. S druge strane. te zagovara razvijanje ekonomske teorije na temelju logike. 38. Schumpeter je iznova otvorio jedno klasično područje ekonomskog istraživanja na temu privrednog razvitka. Danas je zovemo kupovnom moći novca. novac ima i vlastitu subjektivnu upotrebnu vrijednost. Odraz je zanimanja austrijskih ekonomista za procese neravnoteže zato što je Schumpeter poduzetnika učinio glavnim akterom koji uzrokuje neravnotežu u konkurencijskoj privredi.godine. novac ima vrijednost koja proizilazi iz vrijednosti dobara koja se mogu njime kupiti. Objavio je 1911. jer se može držati za buduću razmjenu. Njegova je glavna karakteristika da privredni život teče po navici na temelju iskustva iz prošlosti. U Schumpeterovoj teoriji je za uspješno inoviranje potrebna volja. Dešava se u životu industrije i trgovine. godine. To je proces koji definira izvođenje novih kombinacija u proizvodnji. prema Schumpeteru.godine i počeo je davati kurs napredne ekonomije na drugoj godini studija koja je bila temelj obrazovanja za mnoge Cambridge ekonomiste u narednih trideset godina. dinamičan proces remećenja ekonomskog statusa. ne u 39.2. te raspravlja o prirodi akademskih institucija. krećući od osnovnih načela ljudskoga djelovanja.godine. Razvoj je. izvire iz obilježja novca da se može razmijeniti za druge stvari.Postmaršalijanska ekonomija 39. kako bi je razlikovao od subjektivne upotrebne vrjednosti novca.godine. i kao rezultat toga objavljeni su . Razvoj je remećenje kružnog toka.

Na taj način on iz kupnje izvlači višak zadovoljstva. Njegov prvi rad bio je više filozofski nego njegovo kasnije djelo kada je proširio esej koji mu je osigurao Adam Smith nagradu 1903. onih koji se koriste u stvarnom svijetu).godini Pigou je bio izabran za profesora političke ekonomije na Univerzitetu Cambridge . koje prevazilazi nesavladive kogitivne granice. Marshall je. dao naziv tome pojmu i razvio ga. Pigou porezi mogu povećati pravednost . 39. a rijetko doseže cijenu koju je on voljen platiti radije nego da ostane bez nje: tako zadovoljstvo koje dobiva od kupnje obično premašuje zadovoljstvo kojeg se odriče plaćajući cijenu stvari. Djelovanje Pigou poreza Jedna poteškoća sa Pigou porezima je izračunavanje koji nivo poreza će kompenzirati negativne eksternalije. Pigou i Keyns su imali veliki uticaj i ogromno poštovanje jedan prema drugom i njihove intelektualne razlike nikada nisu dovele u pitanje njihovo privatno prijateljstvo. međutim. platnu rigidnost. U 1908.On je bio na položaju do 1943. Politički faktori kao što su lobiranje vlade od strane zagađivača mogu također težiti da reduciraju nivo poreza . nego od Julesa Dupuita. kako će troškovi negativnih eksternalija biti podjeljeni. Opisao je potrošačev višak na sljedeći način: Već smo vidjeli da cijena koju pojedinac plaća za neku stvar nikad ne može premašiti. što će rezultirati pod –optimalnu razinu proizvodnje. da mi rijetko znamo dovoljno da se odlučimo u kojem područjima i u kojim granicama država (zbog razlike u javnim i privatnim troškovima) može ometati osobni izbor. to je još jedan razlog zašto globalna saradnja postaje ključna. Naprimjer. 39. U njegovim ranijim djelima cilj je bio pružiti finansijsku podršku za privtani rad Johna Maynarda Keynsa na teoriji vjerovatnoće. Frederich Hayek tvrdi da je to znanje koje se ne može definisati kao „dato bilo kojom metodom“ upravo otkrivenom. razlika između cijene koju bi bio voljan platiti radije nego da ostane bez neke stvari i onoga što stvarno plaća je ekonomska mjera tog . Glavni problem sa Pigou porezima je „problem znanja“ izložen u Pigouvom eseju “Neki aspekti socijalne države“(1954) gdje on piše “Mora biti priznato. ekonomskim tabla modelom pretpostavljamo znanje koje mi ne posjedujemo .2. Zanemaren aspekt Pigouvog rada je njegova analiza niza na tržištu rada istraživano od strane drugih ekonomista. teorija haosa se zalaže i za druga kogitivna ograničenja. Ipak.godine o Načelima i Metodama industrijskog mira.preko smanjenja ostalih poreza ili koristi od javnog trošenja sredstava onečišćenja zraka) na zagađivača.radovi na kojima se temelji njegova svjetska reputacija. Pored učinkovitosti. Drugim riječima.međutim. Kao i svi porezi. unutrašnje tržište rada. lobiranje vlade posebnim interesima koji računaju negativne korisnosti eksternalija više od drugih može također imati tendenciju da poveća nivo poreza. segmentirano tržište rada i ljudski kapital. uključujući kolektivno pregovaranje. Ako nižim primanjima pojedinci nastoje potrošiti veće dijelove njihovih primanja na proizvode sa eksternim socijalnim troškovima. Pigou porezi mogu ohrabriti šverc i crno tržište.to je model sa pretpostavljenim “znanjima“ koje ustvari nisu date nikome. posebno ako oni stvaraju velike razlike u cijenama popularnih proizvoda u susjednim državama.godine. što će težiti da smanji olakšavajući učinak poreza.3. prenosi troškove povezane sa zagađenjem iz javnosti (npr. vjerovatno nijednom u Marshallovim Načelima nije dano toliko važnosti kao pojmu potrošačeva viška. Potrošačev višak U kategoriji praktičnih pojmova (tj. Pojam potrošačev višak ne potječe od Marshalla. kao što su cigarete ili energija. vanjski koncept ostaje i dalje centralno mjesto moderne socijalne ekonomije i posebno zaštite okoliša ekonomije. čak i ako porez na zagađenje zraka nije na perfektnom nivou za postizanje optimalne učinkovitosti. onda je odgovarajući Pigou porez regresivan.

ŠKOLA „ EKONOMIJE PONUDE“ Školu ekonomije ponude karakteriše:  Povratak Adamu Smitu i strani ponude  Napuštanje kejnzijanizma i strane tražnje  Središnju ulogu ima preduzetnik. prvenstvena je Marshallova svrha stvaranja pojma potrošačevog viška bila da on posluži „kao pomoć prilikom procjenjivanja koristi koje pojedinac izvlači iz okolin 40.Savremene tendencije u ekonomiji 40. a ne država  Prioritet ima privredni rast i proizvodnja. Pojam potrošačeva viška je jasan. Ako je tako. Neki savremeni teoretičari tvrde da je prava maršalijanska krivulja potražnje funkcija sa konstantnim realnim dohotkom. kao što je promjena novčanog dohotka ili promjena cijena nepovezanih dobara. Na kraju krajeva. popunila bi račun. Može se nazvati potrošačev višak. njegovo razmatranje mjerenja potrošačeva viška izgleda usklađeno sa njegovim određenjem funkcije potražnje. Marshall je nastojao izbjeći ovaj problem izričitim pretpostavljanjem da je granična korisnost dohotka konstantna ili približno takva. Kompenzacija u nekom obliku. .viška zadovoljstva.1. a ne državna intervencija U središtu ove škole nalazi se Laferova kriva: Laferova kriva pokazuje:  Porezna stopa pd 0% i 100 % ne donose nikakve poreske prihode. ane upravljanje tražnjom  Slobodna konkurencija. ali nastaju veliki problemi kad se za prikazivanje toga viška koristi površina ispod maršalijanske krivulje potražnje.  Sa poreskom stopom od 45 % prihodi su najveći (tačka A).

a zlato i srebro je slobodno od toga. J. a to je radna teorija vrijednosti. pa Valrasov sistem ravnoteže važi samo u uslovima notional ponude i tražnje. Stiglic ) 41. ako je stekao od zanata. Grej i S. Tu hipotezu neo. dođe do rasta količine novca to će u duhu „ novčane iluzije“ izazvati rast cijena koji neće biti poznat svim radnicima pa će neki misliti da je samo njihova relativna nadnica porasla i zato će prestati da tragaju za poslom sve dok ne shvate da je došlo do opšteg rasta cijena. To dvoje većinom za stanovnike svijeta je blago i imovina iako oni ponekad pribave nešto drugo osim njih. kada je riječ o potrošnim dobrima ili faktorima proizvodnje. Kapital koji čovjek zaradi i privrijedi. G.kejnzijanski pravac razvio je kroz aktivnost tri grupe pisaca:  Meni troškovi ( B. Nova klasična mikroekonomija Nova klasična mikroekonomija dokazuje da se ponuda i tražnja u Valrasovom sistemu ne uravnotežuju automatski.2. 40. a ne i stvarne.3. To čine zbog kolebanja cijena na tržištima kod drugih stvari. već nedostatak informacija o uslovima prodaje/ kupovine.  Ravnoteža se ne uspostavlja odmah i bez ikakvih troškova .1. Akerlof. Iznad tačke A svako dalje povećanje destimulira preduzetničke aktivnosti. Do tačke A svako povećanje poreskih stopa donosi veće poreske prihode. vijeka. Fišer )  Efikasna nadnica ( G. Tako sve efektivne tražnje i ponude koje odstupaju od svojih notional ( pojmovnih) veličina sadrže jedno kvantitativno ograničenje. To je ono što se misli pod imovinom. odnosno proizvodnih dobara odstupaju od svojih pojmovnih veličina u sistemu pune zaposlenosti i opšte ravnoteže. Zlato i srebro su mjerilo vrijednosti svakog kapitala. Blanšar. onda je ono što je od njega zaradio i privrijedio vrijednost njegovog rada. onemogućava potpuno pouzdanu odluku do koje se jedino može doći kroz „ traganje“:  Traganje informacije o dobrima ili radnim mjestima traje sve dok se marginalni trošak traganja ne izjednači sa marginalnim prihodom traganja. budući da tu . G. Felpsa „ ekvilibrijumska stopa nezaposlenosti“ u oba modela vlada jedino zavaravajući radnike i poduzetnike o razmjerama inflacije – deflacije može da utiče na realne – relevantne odnose. imovina i blago. a kod E. Oni su zato osnova zarade. ali je to samo u namjeri da konačno dođu do zlata i srebra. Mekkalum. jer poduzetnici ne mogu prodati sve što su proizveli i maksimizirati dohodak. Objasniti kako zarada predstavlja vrijednost ljudskog rada po Ibn Haldunu Ibn Haldun je spoznao jedan novi ekonomski zakon date epohe. Fridmana „prirodna stopa nezaposlenosti“.Ukoliko npr. Novi kejnzijanci Novi kejnzijanci ističu rigidnost i nefleksibilnost cijena koje u Valrasovom sistemu jedino dovode do „ kvantitetskih“ reakcija. U ovoj mikroekonomiji postoji stabilna nezaposlenost koja je kod M. već ograničenu ili zakašnjelu fleksibilnost cijena i nadnica. niti radnici mogu zaposliti svoj rad i dobiti dohodak pa otuda sve veličine ponude i tražnje na tržištu potrošnih. Mankiv. Rigidnost cijena u novo – kejnzijanskoj varijanti ne znači i njihova potpuna rigidnost kao u Kejnsovom modelu.Ibn Haldun 41. što vodi smanjenju poreskog prihoda. Novi kejnzijanci su u središte svoje kritike stavili hipotezu o fleksibilnim cijenama. 40. O. do kojih će političko-ekonomska misao zapada doći tek krajem 18. Akerlof )  Radni ugovori ( Dž.

svi ili većina njih.2. svojim poslovanjem uništavaju svu dobit koju su ostvarili bavljenjem kamatom 42. pretjerano niske cijene uništavaju život onih koji trguju tom jeftinom vrstom robe.vrsta i način trgovanja i Ibn Haldunov stav o zelenaškom stvaranju zaliha Trgovina predstavlja pokušaj zarađivanja (kasb) povećavanjem kapitala. pekari i ostali vezani za zemljoradnju: počev od oranja. pa sve dok ono ne postane hrana. uz sve potrebe za hranom. ili to biva malo. Taj navedeni iznos naziva se dobit (ribh). propadne mu dobit i njeno povećanje kroz cijelo to razdoblje. što je dobit rijetka ili je nikako nema. te propada njihov kapital. Tako se isto pogorša stanje vojnika. jer da nije bilo rada. 41. pa oni budu nesposobni da vrše vojnu dužnost. koja je priznata kao vrhunsko dostignuće srednjovjekovne sistematske teologije. nužno primorani da troše novac za nju. Razlog je tome to što su ljudi. ako je njihova životna opskrba koju im daje vladar u žitu. a on se sam po sebi ne smatra imovinom. i Summa Theologiae. Ponekad su zanati združeni s nekim drugim kao na primjer stolarski i tkalački zanat.1. te da je ona ono što se od zarade koristi. Njihovo slijedovanje tada bude umanjeno. pogorša se stanje onih koji se njime bave. nego vrijednost njime ostvarena. Ibn Haldunov stav o kamati je takav.3. žito. kada mu dugo ostane niska cijena. zarada od nečeg drugog osim zanata onda je neophodno da u cijenu te zarade i imovine uđe i vrijednost rada kojim je to postignuto. Ljudi koji posluju na ovaj način. kao što je hrana. ne bi se ni stekla ta imovina. kupovinom robe uz nisku i njeno prodavanje uz visoku cijenu. Dakle. Toma Akvinski je u svom cjelokupnom opisu nastojao da protiv rječnosti krščanske . Onaj koji nastoji ostvariti dobit to čini tako što pohranjuje robu čekajući promjenu cijena na tržištu. pa su oni primorani da troše od svog kapitala. da bi se pričekalo vrijeme njegovog poskupljenja. Razmotrimo primjer žita. zlokobno te da to može umanjiti i upropastiti dobit od toga. da on smatra da je kamata u svakom pogledu loša. Njihov se kapital tada ne povećava. Njegova dva glavna djela su: "Protiv zabluda nevjernika" (Summa contra Gentiles). Tako je postalo jasno da su profiti i zarade. u svim njegovim fazama. međutim. te se tada pogoršaju njihove prilike. Toma Akvinski Jedan od najpoznatijih filozofa kršćanske skolastike (srednjovjekovna filozofija). 41. te da od nje nema koristi onaj koji se njome bavi. kao što su mlinari. pa ma kakva to bila roba: brašno. Postalo je jasno i značenje životne opskrbe. samo vrijednost ljudskog rada. samo što od ova dva stolarski ima više posla pa je njegova vrijednost veća.postoji samo rad.Toma Akvinski 42. od niskih prema visokim. Naime. Onda se pogoršaju njihove prilike. a trgovac se ne mogne okoristiti kolebanjem na tržištu. Zato je tako i sa pretjerano visokim cijenama. dobijenom od zemljoradnika. životinje i dr. Kako niske cijene škode onima koji trguju uz niske cijene Kada potraje sniženje bilo koje vrste robe. I tako se objasnilo značenje zarade i opskrebe i protumačio njihov naziv. nastane zastoj u prodaji te vrste robe. Kao primjer on navodi: Ljudima u gradovima dobro je poznato da je stavranje zaliha žita. Značenje. kao što je oranje i sjetva. te oni zapadaju u siromaštvo i oskudicu. odjeća te uopće sve što stvara kapital. To slijedi pogoršanje i kod onih koji se bave njime. tako da postigne veliku dobit ili je prebacuje u neku drugu zemlju u kojoj ta roba ima veću cijenu nego u zemlji u kojoj je kupio. Ako je. zbog male dobiti oko njega. pa i tako bude velika njegova dobit. trgovci prestanu da se trude oko toga. kojoj su se posvetili i za koju od vladara primaju opskrbu.

vremenu ili riziku kojem se izlaže onaj koji ga prenosi s jednoga mjesta na drugo ili uzrokuje njegovo prenošenje.. Što podupire rasprostranjenost mišljenja da je njegova analiza bila tvrdoglavno smušena. Teško je pomiriti srednovjeknovni pojam „pravedne cijene“ sa savremenim pojmom „tržišne cijene“. dok je bogu ugodna tzv. Akvinskog Zajedničko je mišljenje mnogih suvremenih historičara ekonomije da je razmatranje Akvinskoga ponajviše služilo pokazivanju tržišnih sila kao protivnih pravdi. Ovaj učeni dominikanac došao je na analizu ekonomskih problema. jer je njen cilj bogaćenje. U zavisnosti od jačanja gradova i razmjene između grada i sela pojavio se i problema jačanja trgovine i gradske privrede. pravedna cijena stvari. kroz razradu određenih problema društvenog morala – pravičnosti u ugovorima. Nešto o pravednoj cijeni T. Akvinski se bori protiv neoplatonskih tvrdnji o svijetu koje su potekle od Augustina i Ibn Sine. koji svode čovječanstvo na posmatrače svijeta u kojem je sve propisano i gdje je sve izraz Božije volje. 42. bit će uništena jednakost rada.dogmatike prevlada na taj nači da stvori koherentne religijske dogme. koje sadrži cijelu katoličku doktrinu kanonista. prodati neku stvar skuplje ili je kupiti jeftinije nego što ona vrijedi samo je po sebi nepravedno i nedopušteno. Također. Kao teolog polazi od dvije temeljne krščanske dogme: praroditeljskom grijehu i vječnom ispaštanju. Njegova sinteza aristotelovog učenja i krišćanskog učenja postati će glavna okosnica filozofije katoličke crkve. Njegovo učenje i pogledi važili su kao zvanična filozofija katoličke crkve. Kao rezultat toga temelj njegove teološko filozofske antropologije je spas i put prema spasenju. Nije nepravedna ni kupnja niti prodaja koja je u skladu sa ovim načelom„ . a trgovac često varalicom. Jezik je Akvinskog sigurno nedorečen u mnogim tačkama. međutim. zastupa kolektivitet. krađe i sl. Prema tome. a ne individualni život pojedinca. lopovom i sl. nije posve tačno određena već ima u njoj određene procjene. i da li mu se dopadaju ili ne. „Pravedna cijena“. koje je smatrano nečasnim. dok trgovinu ocjenjuju negativno. U djelu Summa Theologica. jer su namjenjeni zadovoljstvu ljudskih potreba što je u skladu sa bozjom voljom.. katolička crkva uvijek imala izvjesne rezerve u odnosu na trgovačko zanimanje.. on je iznjego i niz svojih ekonomskih pogleda među kojima je najznačajnija koncepcija pravedne cijene.2.3. što je suprotno božjoj volji. Zbog toga toma akvinski ne odbacuje u potpunosti trgovinu kao djelatnost. slobodna od svake prevare i prinude koja mora da pokrije utroške (rada) na proizvodnju date robe i da pokrije životne troškove prodavca. time da li su ove pojave ugodne bogu ili ne. Ako cijena premašuje količinu vrijednosti predmeta ili predmet premašuje cijenu. jer se prvo općenito brani normativnim razlozima dok se za drugu smatra da je objektivan rezultat bezličnih sila. Pozitivna ili negativna ocjena pojedinih konomskih pojava i problema uslovljena je kod tome akvinskog za razliku od aristotela. Otuda kanonisti na zemljoradnju i zanatstvo gledaju pozitivno. Kao primjer klanjajući se Aristotelu Akvinski je napisao: „. cijena se nekoga predmeta mijenja u skladu sa razlikom u lokaciji.. Akvinski se zalaže za Aristotelove tvrdnje da je čovjek glavni autor svojih djela.. ali ne prihvata mogućnost da se cijene na tržištu formiraju u zavisnosti od ponude i tražnje što je negativna pojava. 42.. Zemljoradnja i zanatstvo su opravdani načini pribavljanja namirnica. Doktrina Tome Akvinskog Toma Akvinski je najkrupnija figura među kanonistima. dominaciju nad ljudskim rodom. Pod uticajem Augustina svetog a kasnije i Tome Akvinskog.. a prihvata i Platonovu filozofiju o dominirajućoj ideji nad materijom. koja predstavlja prvi oblik teorije troškova proizvodnje u historiji ekonomske misli. On se u izgradnji krščanske logike oslanja na Aristotelov Organon.

Petty je uviđao njena ograničenja. iznijeti slične. Nije joj namjera biti ni savršen niti potpun opis stvarnosti. U tom smislu on izjavljuje i sljedeće: „Moramo općenito uzeti u obzir da mudri ljekari ne diraju pretjerano u svoje pacijente.U najboljem je slučaju „pravedna cijena“ bila nejasna i neprecizna ideja. Smita. Ta "sistematska" priroda njegove misli jeste ono što uzdiže Pettyja iznad njegovih savremenika. Nedostajao je tu temeljni mehanizam koji bi mogao objasniti razmjenske omjere uzmeđu ekonomskih dobara.“ Ovim riječima. Namjeravao je jedino stvoriti opće smjernice za politiku. Vilijem Peti kao da je najavio dolazak Adama Smita. on nije stvorio zadovoljavajuću teoriju cijena. Naročito. Također je bio svjestan da svaki ekonomski problem na koji se naiđe u stvarnom svijetu (bio on pitanje novca. Njome se htjelo samo prikupiti bitne elemente praktičnoga problema koji je trebalo riješiti. Po njemu. ako ne i iste ideje. Kasnije. neprikladna za upotrebljivu teoriju čisto analitičke vrste. u okviru teorije ekonomskog liberalizma. a ne kao samostalna pojava. Gledano u cjelini. koji će. već stvaranju rješenja praktičnim problemima. Prilikom određivanja izvoznih carina. Učenje Williama Pattya Stvaralaštvo Williama Pattya ostalo je u krilu merkantilističkih ekonomskih učenja. poslije više od 100 godina.2 . kao što će nas Alfred Maršal kasnije potsjetiti vezi prirode ne čini iznenadne. posebno u oblasti spoljne trgovine. U ranim radovima Peti prihvata merkantilističke ideje. divovske skokove naprijed. međutim. a uvozne carine moraju biti u funkciji zaštite domaće proizvodnje. 43. ali je počelo i da se izdvaja iz tog učenja. a taj isti način treba primjenjivati u politici i ekonomici. Fiskalni i carinski doprinos pojedinaca treba da bude u skladu sa njihovom imovinom i uspješnošću poslovanja. Ekonomija. Bez obzira na Marxovo divljenje prema Pettyju. . Uprkos ekonometrijskom obilježju u Pettyjevim ekonomskim studijama. u svom čuvenom dijelu „Bogatstvo naroda“.Dakle. prodavati skuplje ili kupovati jeftinije nego što stvar vrijedi je samo po sebi nepravedno i nezakonito. posebno u svom poslednjem radu „Nešto o novcu“. međunarodne trgovine ili bilo čega) mora biti tretiran kao integralni dio veće cjeline. on nije razvio radnu teoriju vrijednosti. Petijev državni intervencionizam znatno je blaži od onog za koji se zalažu merkantilisti. Tijekom srednjega vijeka ona je zapravo puzala ali ipak u pravom smije 43. i upravo je ta crta navela Karla Marxa da ga nazove "utemeljiteljem moderne političke ekonomije". Peti je negdje između stavova razvijenog merkantilizma i stavova pristalica ekonomskog liberalizma Kenea i. promakla mu je važnost relativnih cijena koje čine bit savremene mikroekonomije. on ih se sve više oslobađa. posebno.William Petty 43. Taj dio Petijevog stvaralaštva koji je počeo da se izdvaja iz merkantilističkog ekonomskog učenja postavlja temelje klasične ekonomske misli. mada ne bi bilo tačno nazvati njegovo postignuće u ovom području pravom teorijom vrijednosti. već posmatraju tok prirode i pridržavaju ga se radije nego da mu se suprotstavljaju svojim vlastitim žestokim uplitanjem. država treba da interveniše mjerama koje će unaprediti tehnologiju. država treba da vodi računa o konkurentnoj sposobnosti domaće robe. To je bila stvarna osnovica njegove "političke aritmetike". William Petty i njegova metoda "politička aritmetika" Pettyjeva istraživanja nisu bila usmjerena stvaranju općega sastava znanja. Sve što je Petty imao bila je zemljišna teorija vrijednosti. Kada je u pitanju uloga države u privrednom životu. I dalje ostaje pristalica državnog intervencionizma u oblasti najamnina.1.

43. Njemu je jasan kauzalitet polariteta: kvaliteta – (ne)kvaliteta. onda će se renta toliko povećati koliko suvišak prinosa premašuje višak rada. itd. Petty u konfliktu polariteta: kvaliteta– (ne)kvaliteta ne naslućuje istovremeni konflikt polariteta: troškovi za kvalitetu – troškovi zbog (ne)kvalitete. Kvalitet i ekonomska misao Williama Pattya Kvalitet kao ekonomsku kategoriju spominje u kontekstu rasprava o diferencijalnoj zemljišnoj renti koja nastaje uslijed različite plodnosti jednakih parcela zemljišta. Međutim. . Kvalitet je za Pettyja resurs koji ima određenu vrijednost.). Ta se vrijednost može povećati djeluje li se preventivno u smislu poboljšanja. Raspoznaje potrebu ulaganja u preventivu i štetu koja nastaje ako to ulaganje izostane. budući su za njega kvalitet i vrijednost sinonimi." Analizirajući Pettyjeve tvrdnje primjećujemo da kvalitet kao karakteristiku i sposobnost smatra vrijednim. izborom sjemena umjesto da se ono uzima bez razlike. a štetu kao troškove zbog (ne)kvalitete. On kaže da "… dobar ili loš kvalitet ili vrijednost zemlje zavisi od većeg ili manjeg udjela proizvoda koji se za nju daju u razmjeru prema prostom radu koji se na njoj primjenjuje da se uzgoji navedeni proizvod.3. To ulaganje u preventivu danas raspoznajemo kao troškove za kvalitetu. sađenjem umjesto sijanjem. upotrebljavanjem prerađenog. i gnojenjem tla solju umjesto trulom slamom. a ne potpuno neprerađenog sjemena. To preventivno djelovanje sastoji se u radnjama koje Petty navodi kao nužne želi li se parcele zemljišta učiniti plodnijima. Ako se grofovije mogu s većim radom nego što se sad primjenjuje učiniti rodnijim (kao kopanjem umjesto oranjem.