Ernesto Rafael Guevara Lynch de la Serna - "Che" (Rosario, Argentina, 14. lipnja 1928.

- kod
Higuerasa, 9. listopada 1967.), argentinsko-kubanski marksistiki revolucionar i politiar.
Guevara je roen u argentinskoj graanskoj
obitelji, panjolskih, baskijskih i irskih potomaka.[1] Zavrivi studij medicine putovao je Junom
Amerikom pri emu se uvjerio u bijedu radnika i Indijanaca krivei za tosjevernoamerike kapitaliste i
autoritarne reime koje su oni podupirali. Okrenuvi se estokom antiimperijalizmu i marksizmu,
pridruio se Pokretu 26. srpnja koji je pod vodstvom Fidela Castra namjeravao
izvriiti revoluciju naKubi. 1956. se s ostalima iskrcao na otok i sljedee dvije godine - s najviim
inom, comandante - proveo u gerilskom ratovanju. Nakon pobjede revolucionara 1959. obavljao je
dravnike funkcije vezane uz gospodarstvo i bio jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih ljudi na Kubi.
Istodobno se bavio teorijom gerilskog ratovanja te planirao irenje komunistike revolucije na ostatak
June Amerike i zemalja treeg svijeta.
1965. napustio je Kubu i poao u DR Kongo odakle je planirao pokrenuti afriku revoluciju. Nakon
potpunog neuspjeha operacije, isto je pokuao i u Boliviji no takoer neuspjeno: uhvaen je i
odmah pogubljen. Njegova smrt izazvala je burne reakcije u svijetu: za vrijeme studentskih pokreta
ezdesetih smatran je uzornim revolucionarom, a na Kubi i danas ima status nacionalnog junaka
kao i meu raznim drugim latinoamerikim ljeviarskim pokretima.
Sadraj
[sakrij]

1 ivotopis

2 Ostavtina i kritike

3 Djela

4 Izvori

5 Vanjske poveznice

ivotopis[uredi VE | uredi]
Ernesto Che Guevara potjee iz argentinske graanske obitelji. Otac, Ernesto Guevara Lynch, bio je
iz obitelji plemikih predaka, od ijeg je nekada velikog bogatstva ostalo samo umjereno nasljedstvo;
studirao je arhitekturu i strojarstvo, ali nije diplomirao nego se posvetio poduzetnitvu. Majka, Celia
de la Serna, bila je iz vrlo ugledne obitelji s povijeu u visokoj politici, a zbog samovoljne odluke da
se uda za Guevaru dobila je samo dio povelikog obiteljskog nasljedstva; bila je obrazovana u
katolikoj koli, ali je opisivana kao vrlo slobodoumna osoba.
Ernesto, prvi od petero djece, roen je 14. lipnja 1928. u gradu Rosario (roditelji su mu inae ivjeli
u Buenos Airesu). Ve u dobi od dvije godine dobio je prvi napadaj kronine astme koja e ga pratiti
kroz cijeli ivot. Zbog njegovog tekog zdravstvenog stanja obitelj je bila prisiljena preseliti u

podruje Cordobe koje je imalo odgovarajuu suhu klimu i toplice za plune bolesnike. Sinova bolest
zahtijevala je stalnu brigu roditelja i povelika novana sredstva. Obitelj je preivljavala od malog
prihoda s oeve farme aja i majinog nasljedstva; iako su esto bili u financijskim problemima
odravali su ivotni stil vie klase. Zbog ivotnih tekoa, temperamenta i navodnih Ernestovih
izvanbranih veza, par se esto svaao. Atmosfera u domu opisivana je kao libertinska i boemska, a
esto su imali i brojne goste.

Ernesto kao tinejder.

Zbog bolesti Ernesto je krenuo u kolu tek s devet godina, preskoivi prva dva razreda; prije toga
ga je majka obrazovala kod kue i s njom je postao vrlo blizak. U razdobljima napadaja, provodio je
vrijeme itajui, uglavnom pustolovne romane, ali kad bi mu se stanje poboljalo bavio se i raznim
natjecateljskim sportovima i igrao se s ostalom djecom. Bio je drutven i razmetljiv te se isticao
meu vrnjacima; esto je provocirao i radio vragolije zbog kojih su ga odrasli smatrali neodgojenim i
bezobraznim. Profesori su ga opisivali kao bistrog, ali osrednjeg uenika. Iako mu je otac bio politiki
aktivan i pomagao republikancima za vrijeme panjolskog graanskog rata iFrancuskom pokretu
otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ernesto kao srednjokolac nije bio posebno zainteresiran
za politiku. Umjesto toga, igrao je ragbi i druio se s vrnjacima; bio je popularan meu djevojkama,
a smatrali su ga aljivinom i ekscentrikom, posebno zbog njegovog neurednog stila odijevanja. U
srednjoj koli je bio dobar, ali je dobio nekoliko opomena zbog ponaanja; puno je itao, posebno se
interesirao za filozofiju i drutvene teme.
1947. upisao je studij medicine. Roditelji su mu se tada rastavili i zapali u financijske potekoe pa je
usput radio honorarne poslove, nekoliko mjeseci i kao mornar; takoer je sudjelovao je i na
neplaenom istraivakom radu o alergijama koje su ga jako zanimale. I dalje je puno itao,
detaljnije se upoznao s djelima Freuda i Marxa, ali politiki je i dalje ostao neaktivan, ak i u
naelektriziranoj atmosferi za Peronove vlasti. Volio je putovati i esto bi odlazio na putovanja

biciklom izvan Buenos Airesa, a jednom je motociklom nekoliko tjedana sam putovao po sjeveru
Argentine. 1951. je s nedovrenim fakultetom stekao certifikat medicinskog tehniara i s
prijateljemAlbertom Granadom se uputio na viemjeseno putovanje motorom po Junoj Americi.
Budui da su i sami bili bez novca, esto su boravili u drutvu siromanih radnika i Indijanaca ija je
potlaenost Ernesta uznemirivala; za probleme siromatva je krivio anglosaksonske imperijaliste koji
su junoamerikim narodima nametali nepovoljne gospodarske ugovore.
1952. je poloio ostatak ispita i stekao doktorsku titulu. Unato nezadovoljstvu roditelja koji su
oekivali da se zaposli, opet se odluio na putovanje kroz Junu Ameriku; zanimao se
za arheologiju i stare indijanske gradove. Iako je na putu lako stjecao prijatelje koji bi mu pomagali,
esto bi ostajao bez novca i ivio u potpunoj bijedi, a astma mu je zadavala dodatne probleme.
Stvari koje je vidio na putovanju dodatno su potpirivale njegovu mrnju prema SAD i United Fruit
Company koji su se radi svojih gospodarskih interesa uplitali u politiku latinoamerikih zemalja,
uglavnom potpomaui neomiljene autoritarne reime. Za vrijeme boravka u Gvatemali svjedoio je
tamonjoj revoluciji koja ga navela da se prikloni komunistima; u pismu tetki 10. prosinca 1953.
napisao je:
Tijekom puta imao sam priliku prolaziti kroz dominione kompanije United Fruit, to me jo
jednom uvjerilo u to koliko su zapravo uasne te kapitalistike hobotnice. Zakleo sam se
pred slikom staroga i oplakivanoga drugaStaljina da neu poivati sve dok ne budem
svjedoio unitenju tih kapitalistikih hobotnica. U Gvatemali u se usavriti te postii ono to
mi je potrebno da bih postao autentini revolucionar.[2]

Guevara sa suprugom Hildom 1955.

Ispoetka se nije ukljuio u komunistiki pokret nego je pokuavao pronai posao u zdravstvu i
usput prouavao marksistiku literaturu; sam je poeo pisati knjigu Uloga lijenika u Latinskoj
Americi u kojoj se bavio problemima zdravstva. Tada je stekao i nadimak Che koji su mu
dali kubanski prijatelji jer je esto koristio uzvik che koji na jeziku junoamerikih Indijanaca
znai hej ti!. Nakon (od SAD-a potpomognute) invazije i preuzimanja vlasti antikomunistikih
snaga Castilla Armasa, Che je bio prisiljen napustiti Gvatemalu (odbio je besplatan povratak u

Argentinu i otiao u Meksiko gdje su boravili brojni drugi revolucionari). Iako nije bio znaajno
upleten u zbivanja u Gvatemali CIA je ve tada otvorila dosje o njemu. Sklonio se u Mexico City,
odakle je planirao otii na putovanje SAD-om ili Europom prije nego se ukljui u junoameriku
revolucionarnu borbu. Meutim, planovi su mu se promijenili kada je upoznao grupu kubanskih
revolucionara te se sprijateljio s Raulom Castrom. Raul je bio marksist dok je njegov brat Fidel
Castro, voa Pokreta 26. srpnja, bio prvenstveno nacionalist, estoki protivnik amerikog
imperijalizma. Guevara im se odluio pridruiti; intenzivno je prouavao marksistiku literaturu i
politiku ekonomiju te proao vojnu obuku tijekom koje je pohvaljen zbog sposobnosti (kada su
ih meksike vlasti uhitile, jedno vrijeme je proveo i u zatvoru). Istodobno, njegova
djevojka, Peruanka Hilda Gadea, ostala je trudna pa su se vjenali; u veljai 1956. rodila mu je
ki Hildu Beatriz.
U studenom 1956. Che je zajedno s osamdesetak revolucionara prebaen na Kubu gdje su
namjeravali sruiti reim Fulgencia Batiste. Iskrcavanje je prolo jako loe: pristali su na krivom
mjestu i doekala ih je vojska. Puno revolucionara je izginulo, a Guevara je ranjen u vrat i jedva
uspio pobjei. Zajedno s jedanaestoricom drugova se sklonio u planine Sierra Maestra gdje su
se regrupirali i zapoeli gerilski rat. Castro mu je dodijelio in comandante(najvii u
revolucionarnoj vojsci) te je zapovijedao vlastitom kolonom. Vojnici ga pamte kao vrlo strogog i
nemilosrdnog; zahtijevao je potpunu disciplinu i otro kanjavao prijestupe, naredio je brojna
strijeljanja dezertera i neprijateljskih dounika. No budui da je i sam ivio asketski i bio predan
radu, suradnici su ga cijenili i postupno je stekao legendaran status. U gradskoj mrei Pokreta
26. srpnja (gdje su mnogi lanovi bili antikomunisti) neke su zabrinjavala njegova radikalna
marksistika stajalita; Fidel, koji je i sam poeo skretati prema ljevici, drao ga je za jednog od
najbliih suradnika.

Guevara u Santa Clari.

Najznaajnija Cheova akcija bio je napad na grad Santa Clara u prosincu 1958. godine. Nakon
pobjede u borbi, 1. sijenja 1959., Batista je pobjegao u Dominikansku Republiku, a Fidel

Castropostao je de facto voa Kube. Guevara je brzo proglaen kubanskim dravljaninom po

roenju zbog uloge u revoluciji, no zbog reputacije komunista Fidel mu jo nije dao politiki
poloaj nego ga je privremeno postavio na mjesto vojnog zapovjednika za zadaom
organiziranja suenja Batistinim pristaama koji su im se zamjerili za vrijeme reima ili su bili
protivnici revolucije. Presude su, meutim, bile uglavnom unaprijed odreene i mnogi ljudi su
strijeljani, no Cheova reputacija koju je stekao meu Kubancima za vrijeme rata nije bila
naruena. Istodobno je pokrenuo razvod sa suprugom Hildom (koja je preselila na Kubu i tu se
zaposlila) da bi se vjenao s Aleidom March s kojom se upustio u vezu jo za vrijeme gerile i
koja e mu kasnije roditi etvero djece.

Kako je Fidel konsolidirao vlast i povezao se s kubanskim komunistima i Sovjetskim Savezom,

Che je dobio utjecajno mjesto u Nacionalnom institutu za agrarnu reformu i mjesto predsjednika
Nacionalne banke, a kasnije i ministra industrije (prethodno je intenzivno prouavao ekonomiju i
viu matematiku). Postao je jedan od najutjecajnijih ljudi u dravi, no ivio je vrlo skromno, odbio
je etverostruko veu plau i primao samo onu vojnog zapovjednika, a supruzi je zabranjivao
bilo kakav luksuz kojim bi ga se moglo optuiti za zlouporabu poloaja. Smatrao je da je za
postizanje novog, komunistikog drutva potrebno prvenstveno osobno rtvovanje i
poticanje moralnih vrijednosti prije materijalnih. Guevaru su mnogi smatrali primjerom tog novog
ovjeka; Jean-Paul Sartre, koji ga je upoznao za vrijeme boravka na Kubi, komentirao je da "nije
samo intelektualac nego i najpotpunije ljudsko bie naeg doba."[3] U uredu bi radio danonono,
a vikendima bi redovito sudjelovao u fizikom radu smatrajui da radnicima tako daje pozitivan
primjer. Zbog njegovog moraliziranja u narodu je nastala fraza pazi ide Che! kojom bi se
Kubanci u ali meusobno opominjali. No, ipak uivao je veliku popularnost, a suradnici,
posebno oni iz doba gerile, bili su mu slijepo odani te su ga kasnije pratili na ekspedicijama u
Kongo i Boliviju.