You are on page 1of 55

Ann Willis - RANJENA PTICA

Kada je zaula zvono na vratima, Jenny su zadrhtale ruke.


- Potar - ree Diane i mirno poe prema vratima. - Ja u mu otvoriti.
Jenny je sjedila za stolom, netremice zurei u jednu toku. Hoe li se ikada
prestati trzati kada zazvoni zvono na vratima ili telefon? Ve etiri mjeseca
Peter se ne javlja. etiri mjeseca uzaludnog iekivanja, nadanja, pokuaja da
ne povjeruje u injenicu da ju je napustio bez rijei objanjenja.
Jenny, jesi li ljuta? - vrati je u stvarnost uplaeni glasi malog Marka. Nije
bila svjesna koliko joj se lice smrknulo u trenutku kada je poela misliti na
ta etiri runa mjeseca.
S naporom se osmjehnula malom bratu. - Nisam, maleni! - Promatrala je
njegovo lice, koje je ponovo poprimilo blag i zadovoljan izraz. Uzdahnula je.
Jadni Mark. Morat e ovrsnuti. Previe je osjetljiv.
Diane se vratila u kuhinju s dvije kuverte u ruci.
U svojoj petnaestoj godini, Diane je bila visoka i kotunjava, ali se po mnogo
emu razlikovala od svojih vrnjakinja. Spremala se postati balerinom, a njeni
su pokreti bili neobino graciozni i lijepi. Bila je uvjerena u svoj talent, a nije
joj nedostajalo niti potrebnih ambicija, tako da je balet bio jedina stvar o kojoj
je razmiljala. Drugi je ljudi nisu interesirali. ak ju je i majina smrt prije
neto vie od etiri mjeseca manje pogodila nego Jenny i Marka.
Zaueno je pogledala Jenny. - Zato me tako gleda?
ini mi se da si previe mrava. Sigurno si opet poela s onom glupom
dijetom.
Nije ona glupa - brzo je odgovorila Diane. - Zna da ne smijem nakupiti
sala, a osim toga, trebala bi biti zadovoljna to tedim novac za slatkie.
Da, sada sam se sjetila, Jenny, trebam novac za nove papue.
Jenny je uzdahnula. - Markov kaput vie nije dovoljno dugaak, tebi su
potrebne papue, meni arape
Nema gore stvari od siromatva - izjavi Diane filozofski. - Gospoica
Spens kae da sam talentirana, zaista talentirana. Ali, ini se da nikad neu
uspjeti stii do Londona, u pravu baletsku kolu. Kada smo ve siroii,
zato nismo bogati siroii, a ne siromani!
Nije ba tako - brzo je poela Jenny. - Imamo mi mnogo razloga da
budemo zadovoljni. Konano, zar nije srea to smo zajedno? A uz to,
imamo dovoljno novca da ne gladujemo. Ipak, voljela bih skupiti hrabrosti
i zatraiti poviicu.
Stvarno, zato ne pokua? Sigurna sam da ti stari Fenwick to ne bi odbio.
ini mi se da je zaljubljen u tebe. Sjea li se kako te je gledao onog dana
kad nas je posjetio? - Ona strogo pogleda svoju stariju sestru i upita: Jenny, kako to da ti je naao posao i da nam je ponudio da se preselimo u
ovaj stan, koji je mnogo bolji od starog, a ipak jeftiniji? Sve mi se inida
je to malo udno.
Ne znam to da mislim o tome - slegne ramenima Jenny. On je tada to
objasnio. Sluajno se naao na groblju onog dana kad smo sahranili mamu,

i primijetio nas. Saalio se na nas i pomislio da bi nam koristilo kada bismo


promijenili sredinu.
Ipak, sve mi se ini da on o nama ne bi toliko razmiljao da ti nisi tako
lijepa.
Diane, ima trenutaka kada se jednostavno zgrozim na tvoje rijei. Previe
si ironina za svoje godine. Zar stvarno ne vjeruje da je netko sposoban
napraviti neto lijepo i poteno bez posebne koristi ili skrivenog razloga?
Ne, ne vjerujem - mirno odgovori Diane. - A i tebi se na poetku to inilo
malo udnim, koliko se sjeam. Ti nikada na to ne bi pristala da te Peter
nije ostavio.
Jenny otro pogleda svoju mlau sestru. Ali, u Dianeinom pogledu i glasu nije
bilo zlobe. Kakva neobina, bezduna djevojica je ta njena sestra!
Sigurna sam da je to napravio zbog Marka i mene - nastavila je Diane
svojim hladnim razmiljanjem. - Nije se mogao pomiriti s time da uz tebe
treba preuzeti i mene i njega.
to se toga tie, ja ga nikada nisam zavaravala - presjee je Jenny hladno.
Znao je da je mama bolesna i da uskoro moe umrijeti, i da ja nakon toga
preuzimam punu odgovornost za vae kolovanje i va ivot. Ali, isto je
tako znao da nee imati briga oko vaeg izdravanja, jer dobijate
osiguranje.
Pa ipak, uz sva uvjeravanja, u Jennynom se srcu javila sumnja. Da nije Peter,
uplaen zbog obaveza, pobjegao? Da nije pomislio da je osiguranje premalo, te
da e ih on morati izdravati?
injenica je da je Peter jednostavno iezao odmah nakon majine smrti. Ona
je bila vie nego bolna. Izgubila je svaku nadu u budunost. Nije znala to
poduzeti i kako zapoeti ivot. Tada se sjetila starog gospodina Fenwicka,
njegovih utjenih rijei i ponude da joj pomogne. I zaista, svega nekoliko dana
nakon razgovora s njim, njih se troje nalo u novom, lijepom stanu u centru
Highbridgea, u blizini Fenwickove robne kue. Odjednom je skoila.
Moram pouriti, jo nekoliko minuta i zakasnit u na posao. Danas poinju
rasprodaje i moram biti na poslu pola sata ranije. Diane, molim te, pobrini
se da Mark u kolu krene poeljan. I ne brini za papue. Mislim da u
pronai par papua na rasprodaji.
Dohvatila je torbicu , prola prstima kroz Markovu tamnu, gustu kosu i izala.
Diane, onako hladna, nije ba najpogodnija osoba za odgoj sedmogodinjeg
Marka. Jadni Mark. Gubitak roditelja je, sasvim sigurno, najvie pogodio
njega. Oca nije uope poznavao, jer je poginuo u automobilskoj nesrei prije
njegovog roenja. A majka, godinama bolesna, nije mu mogla pokloniti
previe panje.
***

Zakasnila si - doeka je kolegica Bernice. - Jesi li vidjela koliki su redovi


pred ulazom? Uh, to mrzim te rasprodaje!
Ja ih volim - ree Jenny veselo. Uzbudljive su.

Bernice slee ramenima i pone prebrojavati robu.


Jenny, jesi li jutros sluala vijesti? - odjednom Bernice prekine s
brojanjem. - Stari je umro.
Tko?
Stari Fenwick. Juer je umro. Bio bi red da to slubeno objave u
prodavaoni, zar ne? Ali nisu nas htjeli smetati, sada pred rasprodaju, a
posao je najvaniji.
Jenny osjeti neto poput boli. Ipak, mada ga nije dobro poznavala, stari je
gospodin Fenwick bio, barem prema njenom miljenju, dobar i paljiv. Ona
mu mnogo duguje
A sada, kad mladi Raston preuzme posao, bit e mnogo promjena, vidjet
e - nastavila je Bernice. - Iako se on, kako se meni ini, uope ne
razlikuje os starog. Koliko god da je lijep, isto je tako tvrd orah
Jenny je nije paljivo sluala. Nikada nije vidjela Rastona Fenwicka, a od
Bernice je ve ranije ula prie o tome da su gotovo sve djevojke u prodavaoni
zaljubljene u njega. Istina, niti jednoj to nije koristilo, jer je Raston Fenwick
bio zaruen s Maritom Hunt, vlasnicom najotmjenijeg butika u gradu.
Evo ih, dolaze! - uzviknula je Bernice. - Sad e biti guve.
Jenny duboko udahne zrak i uspravi se.
Vie od pola sata trkarala je oko polica i posluivala muterije koje su prve
dole, no guva nikako nije prestajala. Pred vratima se red nije smanjivao, a
protezao se sve do njenog pulta.
Upravo je paljivo objanjavala jednoj debeljukastoj eni da kupai kostimi
koje je odabrala nisu po njezinoj mjeri, kada se u gomili zau amor
nezadovoljstva. Jenny uplaeno pogleda prema enama koje su ekale da ih
poslui. Jedna se mlada ena gurala kroz red i, prezrivo odgovarajui na
primjedbe ostalih, prilazila sve blie.
Jenny osjeti da joj srce uzbueno kuca. Prepoznala je tu mladu enu. Bila je to
Marita Hunt, lijepa vlasnica butika, zarunica Rastona Fenwicka.
Gospoice - Marita se laktom naslonila na pult i zatraila. Moete me
posluiti? urim.
Jenny se osmjehne, dok joj je srce kucalo sve bre.
ao mi je, gospoice Hunt, ali morat ete stati u red. Svi ovi ljudi ekaju
od ranog jutra
Mene ne interesiraju sniene cijene - presjee je Marita, izgovorivi te
rijei s prezirom - hou jedan ogrta za plau. Prije nekog vremena imali
ste ga u izlogu. Pokaite mi utog.
Znam na to mislite, ali on je sada na rasprodaji. Ako stanete u red,
pokazat u vam ga kada stignete do mog pulta.
Vi vrlo dobro znate tko sam ja, zar ne? - Maritino lijepo lice potamljelo je
od bijesa. - Valjda ne oekujete da u stajati u redu sa ljudima koji kupuju
po snienim cijenama. Platit u punu cijenu. Hoete me posluiti ili neete?
Jenny se uljudno osmjehnula. - ao mi je. Morate shvatiti da je ogrta na
spisku za rasprodaju, i ako je ijedna od ovih gospoa od jutros u redu zato da
bi ga kupila, ona ima prednost. Ako i vi stanete u red, vrlo u vas rado
posluiti.

***
Marita Hunt sudarala se s kupcima dok se, bijesna i povrijeena, probijala kroz
guvu prema liftu.
Nije ak ni zakucala na Rastonova vrata. Ne obazirui se na uzvike njegove
sekretarice, utrala je u njegovu kancelariju.
On je stajao pokraj prozora, zagledan u ulicu i toliko zadubljen u misli da nije
ni uo kad je ula. Nekoliko trenutaka promatrala ga je zadovoljnim pogledom.
Bio je visok, irokih ramena i tamne kose. I unato njegovom lijepom licu, koje
je moglo djelovati i njeno, u njemu je bilo i mukosti, to je jo vie
doprinosilo njegovoj privlanosti. A najvanije od svega, on je postao vlasnik
Fenwickovih robnih kua.
Ba nisi previe ljubazan, dragi - rekla je njeno. - Stojim ovdje ve cijelu
vjenost, a ti to nisi ni primijetio.
Zdravo, Marita, oprosti. Zamislio sam se. Imam brige.
Sjela je u fotelju i zapalila cigaretu.
A ja sam dola da ti dam jo jednu. Dragi, ao mi je to ti ovo moram rei,
ali jedna od tvojih prodavaica je maloprije bila nepristojna prema meni.
Morat e joj dati otkaz.
On kao da je nije uo.
Ba dobro to si navratila, Marita. Moram ti neto rei.
Uope ne slua to ti govorim - uzviknula je Marita uvrijeeno. - Ona
mala u odjeljenju odjee za plau uvrijedila me i ponizila pred gomilom
domaica. Zahtijevam da joj da otkaz.
Hoe li me, molim te, posluati? Ono to ti moram rei mnogo je
vanije
Neu nita uti dok neto ne poduzme u vezi one djevojke!
On duboko uzdahne i pritisne dugme na interfonu.
Molim vas - rekao je sekretarici - poaljite mi prodavaicu iz odjeljenja
odjee za plau, im gospoica Hunt ode.
Onda se okrenuo Mariti.
Jesi li zadovoljna? Sada me sasluaj. Ovo e te uzbuditi, kao to je mene i
mamuNe znam kako da ti to kaem, doavola.
Nekoliko je trenutaka stajao pred njom i promatrao je nekim odsutnim
pogledom. Kada se pribrao, uzdahnuo je i sjeo.
Marita, sino me posjetio pravnik mojeg oca. On je ugodan, stariji ovjek,
vrlo dobronamjeranHtio me unaprijed obavijestiti o neemu to bi me
moglo veoma iznenaditi i zbuniti
Rastone, valjda te nije izbacio iz oporuke?
Osmjehnuo se ogoreno. - Bilo bi puno jednostavnije da jest to napravio. Ali,
on nikada nije znao raditi jednostavno. Sve je morao zakomplicirati i vezati u
tisue voria. - Odmahnuo je rukom, zastao i gotovo aptom rekao: - Neu
naslijediti radnju i sve ostalo, ako se ne oenim jednom djevojkom koju nikada
u ivotu nisam vidio.

Pa to je smijeno. Ti si zaruen!
Ocu takva sitnica ne bi smetala.
Jo nikada nisam ula ovako nevjerojatnu stvar! Valjda moe osporiti
oporuku, ali da dokae
Moda, iako pravnik tvrdi da je to gotovo nemogue, a kotalo bi milijune.
ak i kada bi ponitio oporuku, pravnik tvrdi da robnu kuu ne bih dobio.
Rastone - rekla je uzbueno. - to se iza toga krije? I tko je ta djevojka?
Zove se Jenanda Stenhop. Nikada prije nisam uo za njeno ime. Znam
samo da mi je mama priala da je tata prije nje imao djevojku i da je bio s
njom zaruen, a ona se poslije udala za nekog Stenhopa. Prema onom to
mi je rekla mama, otac je tu djevojku veoma runo prevario. Napustio ju je
dva-tri dana prije vjenanja, i to samo zato to je upoznao mamu, koja je
imala vie novca. Izgleda da nije zaboravio tu djevojku ni nakon toliko
godina braka.
Fantastino! Nevjerojatno! A to e se dogoditi ako se oeni tom
djevojkom?
Slegnuo je ramenima. - Robna kua e biti prodana, i sve to za nju dobijemo
moramo dati u dobrotvorne svrhe. Mora da je bio potpuno lud. Znao je da ovaj
posao meni mnogo znai. Znao je da sam studirao organizaciju poslovanja zato
da bih je preuzeo i reorganiziraoDa me iskljuio iz nasljedstva, ne bih bio
toliko povrijeen.
Maritin izraz lica odavao je snaan bijes. - Borit emo se - ree odluno. Osporit emo oporuku. Dokazat emo da tvoj otac nije bio pri zdravoj pameti
kada ju je sastavio.
Mislio je otac i na to, uz oporuku je priloio i lijenike svjedodbe.
Marita najednom ree: - Rastone, neto sam smislila. Tvoj je otac postavio
uvjet da se oeni tom prokletom djevojkom, ali nita nije rekao o tome da s
njom mora i ostati u braku, je li tako?
Kako to misli? Aha, razumijem, ali ja
Dragi, razmisli malo. Ako je oeni, pripast e ti robne kue. Zar nije
tako? Moe joj sve lijepo objasniti, postaviti sve na poslovni odnos.
Nakon nekog vremena ete se sporazumno rastati, s tim da e joj ponuditi
neku razumnu svotu
To smatram vrlo neumjesnim prijedlogom, Marita - rekao je uvrijeeno. Kada ne bih znao koliko si i sma zbunjena, ozbiljno bih se uvrijedio. Pa
to ti misli, to je brak? Igra? Nikako na to ne pristajem. Odluio sam. Eto
mu njegove trgovine, njegovog prokletog novca! Neka idu doavola, i on i
novac..!
Marita se gorko osmjehnu. - Ti zna zato je on to napravio. Zbog mene. Mrzio
me je.
Pretpostavljam da me namjeravao upoznati s tom djevojkom, ali smrt ga je
iznenada snala - razmiljao je Raston. - Pa ni taj moj otac nije valjda
mislio da bi se dvoje potpuno nepoznatih ljudi moglo vjenati. Ali, sada se
vie nemam to pitatiBit e mi teko napustiti ovu zgradu. Uloio sam
puno truda da sredim stvari ovdje. Ali mogu ja poeti iz poetka. Moj nas

je otac obadvoje podcijenio, Marita. Nije vjerovao da smo spremni oeniti


se, ak i ako nemamo sav taj novac. Jasno, na poetku e biti teko, ali
Rastone, hajdemo prvo vidjeti to moemo napraviti. Da budem iskrena,
ne vidim zato bi se muili, ako to nije potrebno. Hajdemo prvo vidjeti tu
djevojku, i pokuati se s njom nagoditi.
Zapanjeno je gledao, a jedan mu se mii iznad gornje usne poeo trzati. Ona
spusti pogled.
Divno je kad si velikoduan - ree ona i napui usne. - Tvoj je otac spram
tebe prljavo postupio. A to misli, da ta mala Stenhopova nita ne zna o
tome? Kladim se da je od poetka cijelu stvar zamijesila s tvojim ocem.
Njih dvoje su se lijepo spetljali. Rastone, ako se oeni tom djevojkom, ja
u te ekati. Moe se poslije i rastati od nje, a mi emo biti zajedno dok
nas smrt ne rastavia ti e na taj nain zadrati svoju robnu kuu.
utio je, i ona brzo nastavi.- Hrabro govori o tome da emo poeti stvarati sve
iz poetka. No, jesi li mislio kako je ivot teak? Uostalom, mogu ti rei da moj
butik stoji vrlo loe, prema tome, otuda ne moe raunati na pomo. Kako
emo onda preivjeti?
Mogu se zaposliti - rekao je. Neki ljudi to rade.
Da, mogao bi voditi neku pekarnicu u zabaenoj ulici izvan centra.
Rastone, moe li to zamisliti? Kako emo poeti iz poetka, kad nemamo
potrebnog kapitala? Molim te, hajdemo razgovarati s tom djevojkom. Ako
je s tvojim ocem uspjela sklapati poslove, valjda e i s nama.
Osmjehnuo se, ali u oima mu se jasno vidjelo koliko je ogoren cijelom
situacijom.
Hvala na otvorenom i nedvosmislenom objanjenju, Marita. Bio sam
budala to sam mislio da sam bez robne kue isto toliko privlaan za tebe
kao i s njom.
Ona polako skine svoj zaruniki prsten.
Ne mora mi vjerovati, Rastone, ali mislim na tebe isto koliko i na sebe.
Na kraju bi me zamrzio, jer bih ja bila razlog tvojem siromatvu.
Podigao je prsten sa stola i zagledao se u nju.
U pravu si, Marita - rekao je bez gorine u glasu. - Nemam dovoljno
povjerenja u tebe. Jako te volim, konano, vezani smo od djetinjstva i
oduvijek sam vjerovao da emo se oeniti, ali, jasno mi je da si ti vrlo
realna. Da, zaboravio sam ti rei da ti je moj otac oporuno ostavio pet
stotina funti.
Nije odgovorila nita.
***
Jenny je vrlo dobro znala zato su je pozvali.
Ula je u njegovu sobu visoko podignute glave.
Mislim da znam zato ste me pozvali - rekla je mirno.
On je zaueno pogleda.
Stvarno? Sjednite, gospoice
Stenhop. Jenanda Stenhop.

On naglo skoi. - Stenhop! - Skoro je viknuo. Bio je sasvim siguran da ne


poznaje dvije djevojke s tim prezimenom. - Stanujete li i Agis Courtu broj
etiri?
Da, gospodine - zbunjeno je odgovorila.
Ovaj ste posao, pretpostavljam, dobili zahvaljujui mojem ocu - rekao je
odjednom. - Koliko znam, nedavno ste se ovdje zaposlili. to vas ne
nagnalo da se preselite u ovaj kraj?
Jenny nije mogla odmah odgovoriti. Pravi razlog bio je Peter i nain na koji je
pobjegao, a to nije mogla rei ovom ukoenom mladom ovjeku.
Bila mi je potrebna promjena - ree zbunjeno.
On se odjednom sjetio razloga zbog kojeg ju je pozvao na razgovor. Nije udo
to je gospoica Jenanda Stenhop bila hrabra ak i prema zarunici svog gazde.

Gospodine Fenwick - ree Jenny zbunjeno - ula sam za smrt vaeg oca.
Jako mi je ao, bio je dobar prema
Da - prekine je hladnim i prezrivim glasom. - Pretpostavljam da je moj
otac bio dobar prema vama.
Ustao je. Lice mu je odavalo gorinu. Ova mlada, lijepa djevojka, uzrok je svih
njegovih problema.
Znate, gospoice Stenhop, elio sam samo provjeriti jeste li vi ta djevojka.
Vi znate zato se moj otac za vas interesirao, zar ne? Izgleda da je vaa
majka bila njegova stara simpatija.
Zapanjena, Jenny promrmlja. - Nisam to znala!
Pogledao ju je prodornim pogledom. Znai, glumit e naivku. - Budui da je
moj otac spram vas gajio sentimentalne osjeaje, mislio sam da bi bilo lijepo da
veeras doete kod mene i moje majke na veeru. Kao uspomenu na mog oca,
razumijete?
Nita nije rekla, osjeala se toliko uplaenom i zbunjenom.
Pa, Jenanda? - Smijem li vas tako zvati?
Svi me zovu Jenny. - Jo uvijek nije dala pristanak. Ali kako da odbije
ovaj poziv? Kakav izgovor izmisliti? Konano ree:
Hvala, gospodine Fenwick, doi u.
***
Cijelo popodne nije je naputao neugodan predosjeaj. S nekom se jezom
pripremala za tu veeru. Obukla je svoju jedinu lijepu haljinu. Znala je da gosti
u Fenwickovu kuu dolaze bolje obueni, ali istovremeno je bila svjesna
injenice da je situacija takva i da je takvom mora i prihvatiti.
Upravo je kritiki promatrala svoj lik u ogledalu, kada je Diane provirila kroz
vrata.
On je doao. U dnevnoj je sobi, s Markom. Zato te je pozvao, Jenny?
Rekal sam ti, stari Fenwick i naa mama
To su gluposti - prezrivo je prekine Diane. Nisi valjda stvarno u to
povjerovala? Koliko sam mogla prostudirati mladog Fenwicka, u njemu
nema sentimentalnih ica.

Jenny je namrteno pogledala svoju sestru. Diane je mirno nastavila. - Mora da


je jako bogat, sada nakon oeve smrti. A nije oenjen
Zaruen je - prekine je Jenny mirno.
To ba nije dobro! - U Dianeinom se glasu osjealo razoaranje. - Kada
samo pomislim na sav taj novac i kako bi mi malo bilo potrebno da
nastavim kolovanjeDa mama nije bila tako glupa, nego da je odigrala
svoju ulogu kako treba, i mi bismo pripadali Fenwickovima!
Ne znam otkud ti ovakve glupe ideje. Uope ne moemo govoriti o
stvarima koje su se deavale prije dvadeset godina, a najmanje imamo
pravo osuivati nau mamu
Tebi je svejedno - bijesno je prekine Diane - ali moja karijera i budunost
zavise od toga imamo li novca ili nemamo. Uludo sam protratila sve ove
godine uenja ako ne mogu nastaviti. Sav moj talent i napori ostat e
neiskoriteniDoe mi da pobijem pola
Moda te i razumijem - poela je Jenny umirivati sestru. - Kad bih mogla,
sigurno bih ti pomogla. Ali, zato uope o tome razgovaramo
Ima pravo - Dianein tuni osmjeh pogodi Jenny u srce. - Nema razloga da
o tome razgovaramo. Morat u konano da se na to naviknem. Oprosti, to
ne ide lako, pa ponekad ovako govorim
Jenny zagrli sestru. - Dobro, dobro, mene ne moe naljutiti, to znaIpak
moram krenuti, nema smisla da me gospodin Fenwick toliko dugo eka.
Kada je ula u dnevnu sobu, Raston Fenwick je ustao.
Oprostite to ste ovoliko ekali - rekla je bez daha.
Njegove su je oi odmjerile. - Jasno mi je da sam trebao ekati. Izgledate vrlo
lijepo. Moemo li krenuti?
Vozio je utke. Jenny je kriom promatrala njegov otar profil, ali pogled mu
nije mogla uhvatiti i otkriti izraz njegovih oiju, jer je netremice gledao pred
sebe. Progovorio je tek kada su se pribliili ogromnoj, osvijetljenoj kui
Fenwickovih.
Recite, je li se vijest ve proirila po robnoj kui?
Ona ga zaueno pogleda. Njegov je pogled i dalje bio usmjeren na cestu
kojom je vozio.
Kakva vijest?
Da sam raskinuo zaruke.
Nije joj se dopao ton kojim je to rekao. Kao da je namjerno o tome govorio
hladno i prezrivo.
***
Prvi utisak kojeg je Jenny stekla o kui bio je neobian. Kua joj se inila
elegantnom, ali istovremeno i nekako tunom. Svaka stvar koja se u njoj
nalazila bila je lijepa i sigurno vrlo skupa, ali sve je zrailo nekakvom
hladnoom, kao da osim uvara u kui ne ivi vie nitko drugi.
Majko, ovo je Jenny Stenhop.

Na staroj gospoi Fenwick kao da je sve bilo sivo. Njena kosa, oi, elegantna
haljina, pa ak i koa na licu, kao da su bili sivi i ledeni.
Dobra veer, gospoice Stenhop. Rastone, sigurna sam da naa goa eli
popiti jedan sherry. Ako vam je hladno, primaknite stolicu kaminu.
U elji stare gospoe da je ugosti, bilo je neeg zastraujueg. Jenny je
zakljuila da je to vjerojatno zato, jer ona to radi po dunosti, a ne zbog iskrene
elje.
Preostali dio veeri je protekao kao u nekoj mori. Raston i njegova majka inili
su sve da joj ugode, ali ona je cijelo vrijeme osjeala da je to maska i da se
ispod nje kriju neprijateljstvo i hladnoa.
Konano je Raston upitao eli li da je odveze kui. Jenny ustane s olakanjem.
Idem po svoj kaput.
Raston je bio ustao kada i Jenny, ali sada kada je izala, ostao je s majkom.
Moe - ree njegova majka im su se vrata iza Jenny zatvorila. - Istina, u
usporedbi s Maritom nije nikakva, ali uz moju pomo i savjete, mogla bi
djelovati sasvim reprezentativno.
On slee ramenima.
Bilo bi mi puno lake kad ona ne bi glumila.
Kada ete se vjenati?
to je prije mogue. Kaem, bilo bi lake kad ne bi igrala ulogu naivke
koja ne zna o emu se radi.
Nikada tvom ocu neu oprostiti za ovo. - Glas gospoe Fenwick zvuao je
ogoreno. - Sve je to napravio iz inata meni, tebi i Mariti. Znao je koliko
volim Maritu i da je moja najvea elja da se vjenate. - Kada je Jenny ula
u sobu, naglo je zautjela. - Imate lijep kaput! - uskliknula je izvjetaeno
ljubazno. - Imate divan ukus, dijete drago.
Jenny se nervozno osmjehne. -Hvala, gospoo Fenwick.
Stara joj gospoa prui ruku. - Morate nas opet posjetiti, recimo ove nedjelje.
Rastone, morat e dovesti Jenny ove nedjelje. Drago dijete, nadam se d vas ne
smeta kad vas zovem po imenu.
Ne, uope- Jenny se istovremeno trudila pronai razlog zbog kojeg bi
odgodila nedjeljnu posjetu. Ali, prije nego je ita uspjela rei, gospoa
Fenwick je pretekne:
Ne zaboravite, u nedjelju u etiri sata. Laku no, draga djevojko.
Raston i Jenny do automobila su stigli bez rijei. Neko vrijeme vozili su utke,
ali Raston konano odlui prekinuti utnju, kada je zaustavio kola pred njenom
kuom.
Otvorio je vrata automobila i rekao:
- Pretpostavljam da se od mene oekuje da vas poljubim za laku no. Prije
nego je stigla ita rei, Raston je privue k sebi, a njegove se usne spuste na
njene. To je osjetila prije kao uvredu nego kao prijateljski poljubac.
Obuze je bijes. Zato se ovaj mladi ovako prezrivo i runo ponaao prema
njoj? Podigla je ruku i svom snagom ga udarila po licu.
Za trenutak ju je zapanjeno pogledao, trljajui obraz. Oi su mu pokazivale
zbunjenost.

Ne razumijem vas - konano je promrmljao. Onda se naglo okrenuo i uao


u automobil. Sljedeeg je trenutka njegov automobil nestao iza okuke.
*

Sljedeeg dana, na poslu, Jenny je uplaeno oekivala da e Raston ponovo


poslati nekoga po nju. Strah je bio uzaludan. Nije je potraio.
Ali, u subotu popodne u njenom je odjelu zazvonio telefon, a blagajnica joj je
rukom dala znak da je poziv za nju.
Sutra u doi po vas u pola etiri - ula je sluben Rastonov glas.
Prije nego je stigla ita odgovoriti, spustio je slualicu.
U rano nedjeljno poslijepodne, oglasilo se zvono na vratima. Jenny se upravo
spremala u sobi, tako da je Diane otila otvoriti vrata. Kada je malo kasnije ula
u sobu, Rastona i Diane zatekla je u ivom razgovoru. ak se i stidljivi Mark
toliko oslobodio da je stajao vrlo blizu stolice na kojoj je sjedio Raston.
Kada je ula, Raston je ustao i sa smijekom rekao - Vaa sestra mi je ispriala
sve o svojim ambicijama da postane profesionalna balerina.
Znam da je teko - nastavio je, budui da Jenny nije nita rekla - kada se
nema novca. Ali nikada se ne zna, uvijek moe neto iskrsnuti. - Pogledao
je na sat. - Imamo jo dosta vremena. Hoete da priekamo ovdje ili da se
malo provezemo?
Pa, priekajmo ovdje. - Jenny je sjela i Raston se ponovo vratio u fotelju.
Dugake noge dosezale su mu skoro do kamina.
Mark, nisi li rekao da ide kod Dereka? - odjednom se sjetila Jenny.
Da, zaboravio sam. - Kao da mu je bilo ao krenuti, Mark je polako poao
prema vratima.
Simpatian djeak - ree Raston kada je Mark izaao.
Zazvonilo je zvono na ulaznim vratima, i Diane je potrala da vidi tko je.
Vas troje vrlo ste vezani, zar ne? - upita odjednom Raston.
Da!
On je zbunjeno nastavio. - Vjerojatno vam nije lako brinuti se o njima.
Zaueno ga je pogledala. - Primamo i osiguranje. Istina, nije veliko, tako da
pokriva Dianeinu baletnu kolu. - Onda je s ponosom dodala. - Diane je vrlo
talentirana. Spremna sam joj pomoi da ostvari svoje ambicije. Sve u napraviti
da joj pomognem.
On je dohvatio pepeljaru i ugasio cigaretu. - U tom sluaju - rekao je mirno bit e najpametnije da se odmah vjenamo
Ne razumijem- uplaeno ga je pogledala. - alite se na vrlo udan nain.
Nikada u ivotu nisam bio ovako ozbiljan. Dosta je bilo igre, Jenny.
Budimo poteni i razgovarajmo otvoreno. Vama su potrebne mnoge stvari,
kao recimo, novac za Dianeino daljnje kolovanje. A japa vi znate to ja
hou.
Gledala ga je zapanjeno.
U njegovim se oima odjednom pojavio bijes, a glas mu je drhtao dok je
govorio. - Prekinite to ve jednom! Prestanite igrati naivku i sasluajte me.

Oboje znamo da e taj brak biti od obostrane koristi. Meni ste potrebni zbog
robne kue, a visasluajte me, Jenny - poeo je gotovo moleivim glasom ja vas za nita ne okrivljujem. Vi volite svoju porodicu, sve biste za njih
napravili, i ja vam se zbog toga divim
Prije nego to je uspio nastaviti, na vratima se pojavila Diane u drutvu s
jednom postarijom gospoom.
Jenny, ti zna gospoicu Spens - rekla je. Goa je elegantno klimnula
glavom. Gospoice Spens, ovo je mladi gospodin Fenwick. Znate, gospoa
Spens je moj nastavnik.
Oprostite to sam tako banula - poe nastavnica, ali urila sam se Dianei
priopiti novosti. Htjela sam joj rei da je pobijedila na natjeaju za
baletsku kolu!
Diane je ogoreno odmahnula glavom. - to mi to vrijedi, bilo bi bolje da
nisam ni pokuala. I onda sam znala da za mene nema nade. Ovako, kada to
znam, bit e mi jo tee.
Diane - ree prijekorno gospoa Spens - vjerovala sam da e se
razveseliti.
I te kako bih se veselila, kada bi postojao nain da prihvatim ponudu.
A zato je ne moe prihvatiti?
Zato to nemamo novca za plaanje sobe, garderobe i
Ipak se mora pronai neko rjeenje - zamiljeno ree gospoa Spens.
Diane tuno odmahne glavom. U tiini koja je nastala, Rastonov glas zazvuao
je vrlo jasno i odluno.
Rjeenje postoji. Jenny i ja ba smo o njemu razgovarali, zar ne, Jenny?
Svi je pogledae, a Diane uzbueno uzviknu.
Jenny je pogledala svoju sestru. Plamiak nade koji se pojavio u njenim oima
potpuno ju je obeshrabrio. Onda se okrenula prema Rastonu. On se smijeio.
On se stvarno eli oeniti njome. to je ono rekao? Potrebni ste mi zbog robne
kuePrekinuo je zaruke s Maritom, pomislila je zbunjeno, moda mu je
potrebna ena, sada kada je vlasnik tako velike firmeena koja mu moe
pomoi u poslua Marita ga je ba sada napustila. Zbog toga mu je
najvjerojatnije bilo sasvim svejedno s kime e se oeniti.
Poela je odmahivati glavom, a u oima svoje sestre spazi uas i oaj.
Da, Diane - ree odjednom. Moe prihvatiti tu stipendiju. Gospodin
Fenwick-glas joj je zadrhtao - Raston, hou rei, upitao me je hou li se
udati za njega. I jaja sam pristala.
Sljedeih nekoliko trenutaka kao da je poeo potres. Diane je vikala od radosti,
gospoa Spens joj je estitala, a RastonJenny nije bila u stanju objasniti
Rastonovu reakciju na njen pristanal.
Odjednom, Raston ree - Ne smijemo dozvoliti da mama eka. Hajdemo,
Jenny.
Kada su uli u automobil, Raston ree - Proli put kada sam te poljubio, udarila
si me. Prije nego mu je stigla odgovoriti, on je poljubi.
Zbunjeno se trgla. Nije znala zato, ali ovaj ju je poljubac uzbudio, mada je
znala da je bio u potpunosti proraunat.

***
Gospoa Fenwick ih je doekala u predsoblju. Mirnim glasom Raston joj je
rekao da se zaruio.
Toliko mi je drago - ree Rastonova mama. Ne poznajem te dugo, draga
djevojko, ali sam sigurna da e mojem Rastonu biti dobra ena. Jeste li
ve odluili kada ete se vjenati?
Jo nismo - zbunjeno pogleda Raston Jenny. - Ali nema razloga da
odlaemo. to misli, moemo li slijedee subote?
Zar tako brzo? - Jennyin je glas zvuao promuklo.
Vidjela je kako je brzo pogledao majku. - Da, mislim da je to u redu. Zbog
tatine smrti ne smijemo napraviti veliku svadbu.
Gospoa Fenwick nije eljela uti njene proturazloge.
Dobro, onda slijedee subote - sloila se, kao da se radi o nekom
poslovnom dogovoru. - Sada moemo popiti aj.
Kao u snu, Jenny je jela sendvie i odgovarala na razna pitanja.
Tada je u sobu ula djevojka i priopila:
Oprostite, gospoo, doao je gospodin Green, eli vidjeti mladog
gospodina.
Otkud Alan danas? - zaueno ree gospoa Fenwick. Onda se okrenula
Jenny. - Poznaje li Alana Greena, glavnog knjigovou poduzea?
Ne - odmahnu Jenny glavom.
Molly, uvedi ga - rekao je Raston. - i donesi jo jednu alicu aja.
Nakon nekoliko trenutaka Molly se vratila, uvodei visokog, elegantnog
ovjeka, koji je imao oko etrdeset godina. Pogledavi Rastona, on ree:
Oprosti, Rastone, to ovako upadam, ali i sm zna u kakvoj sam guvi.
Zbog oeve iznenadne smrti, do sutra moram prekontrolirati sve poslovne
knjige.
Zbunjeno je pogledao dvije ene, ali Raston je brzo rekao.
Samo nastavi, nemamo to kriti od mame i moje zarunice.
U oevim privatnim raunima ima izdataka koje ne znam objasniti, a
bojim se da sutra dolazi komisija sve to pregledatiPrije etiri mjeseca
podigao je jednim ekom svotu od tisuu funti na ime Petera Forsighta.
Koliko sam shvatio, to je isti onaj Forsight koji radi u naoj Londonskoj
podrunici, ali htio bih biti sasvim siguran.
Jenny se uinilo da je sve oko nje zaplesalo. Peter ForsightPeterprije etiri
mjesecatono u vrijeme kada je nestao.
Zato mu je isplaena ta svota - nastavio je Alan Green - jer u to vrijeme
jo nije radio za nas. Tek nakon nekog vremena preuzeo je predstavnitvo u
Londonu, toni prije tri mjeseca.
Zvui kao neko potkupljivanje - podrugljivo ree Raston.
Potkupljivanje? S uasom se pitala Jenny. Zato?
ula je glas Alana Greena kako mirno objanjava. - Koliko god mogu, ispitat
u tu stvar, ali znam da e me komisija sutra o tome ispitivati.

Ustao je. - Nadam se da ete mi pomoi, i oprostite to sam smetao. Hvala za


aj, gospoo Fenwick, i jo jednom primite moje estitke.
Raston ga je ispratio, a kad se vratio, rekao je:
Alan je divan ovjek. Poten i vrijedanJenny, to se dogodilo? Ne
osjea se dobro?
Pogledala ga je ravno u oi. Njen je pogled odraavao zbunjenost i tugu. - Peter
Forsight je bio mojbili smo pred zarukamaPrije neto vie od tri mjeseca
me napustio bez objanjenja. Rekao si da ga je tvoj otac vjerojatno potplatio
onim novcem. Ali to to znai, Rastone? Zato?
Gledao je u nju, a onda zbunjeno uzviknuo. - Nevjerojatno! Nekoliko trenutaka
gledali su se u oi, a onda on ree. - Pokvareni, gadni starac. Izgleda da je
potplatio Forsighta da te napusti.
Ona ga je zbunjeno gledala. - Ali zato, Rastone, zato?
Ustao je i, otro je gledajui u oi, upitao:
Zar mi stvarno eli rei da nisi znala nita o oporuci mog oca?
Ne, zato bih o tome trebala neto znati? - rekla je brzo. - Mene ne
interesira oporuka tvog oca. Samo me interesira zato se umijeao izmeu
Pitera i mene.
Ponovo je sjeo i rukama poeo trljati lice. - Stvarno nisi znala! - zbunjeno je
govorio. - Nisi glumila! Jenny, moj mi je otac ostavio firmu pod uvjetom da se
oenim tobom. Oigledno je potplatio Forsighta da nestane i meni ostavi ist
teren. injenica da mu je dao posao u Londonu, to i potvruje. Otac
Jenny ga je zapanjeno gledala. - Kae, otac je elio da se mi vjenamo? Ali
zato?
Slegnuo je ramenima. - On je imao svoje razloge zbog kojih je elio da se
Marita i ja rastanemo. Mislim da je odabrao tebe, jer si kerka ene koju je
nekada volio.
I zato si me ti zaprosio?
On je moleivo pogleda. - Bio sam uvjeren da zna sve o oporuci. Bio sam
uvjeren da otac ne bi sastavio oporuku bez da je bio siguran da e se ti udati za
mene.
Uvreda, ponienje i bijes kao da su se pretvorili u usijanu lavinu u Jennynim
grudima. Dok su joj oi sjale od gnjeva, ledenim je glasom upitala: - To si,
znai, mislio o meni.
Kada sam upoznao tvoju porodicu, bilo mi je jasno da si to napravila zbog
njih - brzo ju je prekinuo. - Jenny, vjeruj mi, jako mi je ao to sam te
podcijenio. Nisam se ponio kao ovjek.
Gospoa Fenwick, koja je do ovog trenutka samo sluala, odjednom isprui
ruku i dodirne Rastonov rukav.
Rastone, sluaj, ovo je sada neto sasvim drugo. Moemo - zastala je i
pogledala Jenny. - Budui da smo te podcijenili, drago dijete - nastavila je
njeno - poto nisi onakva kao to smo pretpostavili, sve se moe vrlo
jednostavno srediti. Jutros sam razgovarala s advokatom. On kae da, ako
Jenny na sudu izjavi da se ne eli udati za tebe, oporuka moe osporiti.
Ne mislim sada na oporuku - gotovo bijesno izjavi Raston. Nita to bismo
sada napravili, ne moe popraviti nepravdu koju smo ti uinili. Ali bilo to

da se dogodi, dozvolit e mi da se pobrinem za Dianeino daljnje


kolovanje. A to se tie naeg vjenanjaoigledno je da o tome vie
nema govora.
Vjerujem da ne spada u osvetoljubive osobe - nastavila je gospoa
Fenwick brzo - mi smo napravili veliku pogreku, ali sigurna sam da je
nee iskoristiti protiv nas. Ako ne eli ii na sud, moe potpisati izjavu
da se ne eli udati za Rastona.
Jenny je ustala. Osjeala je kako joj se tresu koljena.
elite da sada Fenwickovima sve bude lijepo i krasno, zar ne? Kao neka
mala, dobra vila, trebam potpisati jedan papir i nestati u mraku iz kojeg
sam i dola. Onda e Raston dobiti svoju robnu kuu i svoju Maritu, pa e
sve opet biti divno! - Nije bila svjesna onog to govori. Osjeala je da to
izvire iz nje, zbog uvrede i ponienja koje su joj nanijeli
Na licu gospoe Fenwick pojavio se izraz dubokog prezira. - Ako to govori
zbog novca, ne brini. Neto se ve moe napraviti. Ali, ako nas namjerava
ucjenjivationda
Nita ja ne namjeravam. Vi stalno neto smiljate, potajno planirate i onda
ostvarujete ne birajui sredstva. Mislili ste da vam vae bogatstvo daje
pravo da me koristite kako zaelite, no prevarili ste se. Ja nisam vaa
marioneta.
Rekli ste da ete poslije aja napisati tekst za objavu zaruka, gospoo
Fenwick. Izvolite, popili smo aj, moete poeti!
Raston je stao pokraj nje i stavio joj ruku na rame.
Jenny, ti si ljuta, ne govori ono to misli. Razumijem te, ali nemoj
prenagliti, molim te.
Sigurna sam da e sutra drukije razmiljati - pomirljivo je rekla gospoa
Fenwick. - Mi smo sada u tvojim rukama. Pomisli na nesreu koja nas
moe snai, ukoliko ovako nastavi
A tko je do sada mislio o nesrei koja je mene mogla snai u ovom braku
kojeg ste mi namijenili?
Oi su joj sijevale od bijesa. - Sada, kada ste otkrili mogunost da me se
oslobodite, vjerujete u to. A prije, dok ste vjerovali da sam u ovoj igri
hladnokrvna i proraunata, onako kao vi, vjenanje ne bi donijelo nesreuja
ne bih bila prevarenaglavno da posao Fenwickovih ostane u vaim
rukamaNe, gospoo Fenwick, poinjemo sve iz poetka. Napiite obavijest.
Odluila sam se udati za Rastona i nema razloga da se sada predomislim.
*
Raston je priao prozoru i zagledao se nekud van. Stara gospoa je kao maka
koja vreba plijen, napeto pratila Jennyine rijei i skoila kao furija.
- Znai tako! Polakomila si se na novac Fenwickovih!
Jenny je duboko udahnula. Zato to radim, pitala se. Kome se svetim? Naglas
je rekla: - Meni je svejedno to vi mislite o tome.
Odjednom se Raston okrenuo od prozora i tiho rekao.

Jenny, ne elim se pretvarati. Firma, robna kua, cijelo poduzee, puno mi


znae. Otkako znam za sebe, pripremam se da ga naslijedim i proirim, jo
vie razvijem. Zato sam se kolovao, uio. Uloio sam mnogo truda i rada
u sve to. Ali, unato svemu tome, ne elim se oeniti u ozraju mrnje i
ogorenja.
Ni ja, govorilo je neto u Jenny. Ja elim topao dom, ljubav i njenost, a ne ovo
bogatstvo i sivilo. Ali i ja sam ovjek, nisam krpa koju gospoda Fenwickovi
mogu cijediti i bacati. Neka se sada znoje, neka se mue.
Idem kui - rekla je Jenny poluglasno.
Otpratit u te - priao joj je Raston.
Ponosno je podigla glavu. - Ne, hvala. Idem autobusom.
Rekao sam da u te otpratiti - bijesno ree Raston.
Klimnula je glavom starici, ali ova je prezrivo okrenula glavu. Jenny je slegla
ramenima i krenula prema izlazu.
Progovorili su tek kada su kola krenula.
Zna - polako je rekao Raston - ti si iskreno ogorena, jer si shvatila da je
tvoj deko Peter prodao vau ljubav za tisuu funti. Razumijem to u
potpunosti, ali zato ne prizna da se zbog toga eli osvetiti cijeloj
porodici Fenwick?
Pusti me na miru, ne elim govoriti - tiho je rekla. Osjetila je suze u oima.
Naglo je udahnula zrak i pokuala im se snagom volje oduprijeti.
utjeli su sve dok nisu stigli pred njenu kuu.
Idem na slubeni put - rekao je, kada je zaustavio auto. - Vraam se tek
krajem tjedna, na vrijeme za nae vjenanje.
Nije odgovorila. Izala je iz automobila i krenula prema kui. Kada je stigla do
kapije, zastala je.
Htio sam ti rei, da moe, ako se predomisli, napisati pismo mojoj majci.
Ona e mi javiti.
Neu se predomisliti - rekla je hladno. On je slegnuo ramenima i vratio se
u kola. Stajala je na kapiji sve dok njegov auto nije zamakao iza ugla. Tada
je osjetila da drhti cijelim tijelom, i da joj niz obraze klize suze.
Diane je u meuvremenu okupala Marka, spremila mu veeru i stavila ga u
krevet. Sjedila je pokraj prozora u dnevnoj sobi.
O, zaboravila sam upaliti svjetlo - doekala je stariju sestru veselim
uzvikom. - Nita drugo ne radim, samo sanjarim. Jo uvijek ne mogu
vjerovati da e se udati za Rastona Fenwicka. Ponovi mi to, molim te.
Nee se valjda predomisliti?
Neu, Diane. Moe nastaviti sanjariti.
*
Kasnije, Jenny se jedva sjeala tog tjedna pred vjenanje. Redovito je ila na
posao, avrljala s kolegicama, kao da se nita nije promijenilo. ak je i uveer
kod kue, zbog Marka i Diane, glumila sretnu i bezbrinu djevojku.

U petak rano ujutro, dobila je kartu od Rastona. Sve je pripremljeno za


subotu, pisao je, dolazim po tebe u pola jedanaest, ako prije toga ne
promijeni odluku, Raston.
Istog jutra u prodavaonici, poslovoa ju je pozvao zbog telefonskog poziva.
Zvala je gospoa Fenwick.
Nadala sam se da e se u meuvremenu javiti - govorila je svojim
neprirodno hladnim glasom. - Pretpostavljam da si se u meuvremenu
smirila i da se sada moemo sporazumjeti.
Zato bih stvarala sporazume s vama?- upitala je Jenny. Istovremeno je
osjetila da joj je cijela situacija neugodna i da bi bila najsretnija da nikada
nije izjavila da e se udati za Rastona. Nije se eljela nikome svetiti. I ba u
trenutku kad je htjela rei Meni uostalom nije stalo do svega toga, kanim
nastaviti ivjeti kao i do sada, bez vas, ledeni glas gospoe Fenwick
zatreperio je kroz icu.
Razgovarala sam s naim advokatom, Jenny. On kae da je tvoj zahtjev
ista ucjena. Ali, budui da si ti u prednosti, nemam izbora. Bez tvoje
suradnje ne moemo opovrgnuti oporuku. On mi je zato savjetovao da ti
ponudim pet tisua funti da bi oslobodila mog sina.
U Jennynim je sljepoonicama zatutnjalo. Opet se kupuje i preprodaje
Fenwickovim novcem! vrsto je stisnula slualicu i bijesno rekla:
Mislite li da Fenwickov novac moe svakoga kupiti? - a onda nastavi
sasvim mirno - za tisuu funti ste kupili Petera. Mene cijenite malo vie,
ali, ao mi je, ja nisam na prodaju.
Moda sam pogrijeila - ree brzo gospoa Fenwick. - Zar sam rekla pet
tisua? Htjela sam rei deset. Deset tisua funti da se odrekne Rastona i
potpie izjavu
Jenny mirno spusti slualicu.
Meitim, mira u njoj nije bilo. Osmjehivala se muterijama i s nestrpljenjem
ekala kraj radnog dana. Dok je kroz tamne i maglom prekrivene ulice ila
kui, pitala se zbog ega tako uporno odbija poniavajue, ali razumne
prijedloge Fenwickovih?
Jenny, jesi li to ti? - zaula je uzbuen Markov glas kada je otvorila vrata
stana. - Doi u dnevnu sobu, pripremili smo ti iznenaenje! Pouri!
Objesila je kaput i ula u sobu. Soba je bila sva okiena cvijeem, a u kaminu
je gorjela ugodna vatra. Na stolu, elegantno postavljenom i ukraenom
cvijeem i svijeama, nalazili su se lijepo dekorirani sendvii i kolai.
Imat emo pravu gozbu, Jenny! - Od uzbuenja, Mark je vikao. - Kao
momaka veer! Sve smo ovo pripremili Diane i ja, reci joj, Diane!
Jesmo, a Mark mi je u svemu pomogao! - Diane je njeno pogledala
sestru. - eljeli smo proslaviti posljednju veeruvijek si bila dobra prema
nama
Jenny osjeti da joj se suze skupljaju u oima. Uspjela se savladati, a onda je
rekla: - Nita za vas nisam napravila to ne bi svaka sestraali hvala vam,
zaista ste to lijepo pripremili.
Oba su djeteta svojski navalili na hranu i poslastice. Pred kraj veere, kao uz
put, Diane izjavi:

ini mi se da sam potroila na ovu veeru skoro sav novac kojeg smo
uvali za ovaj mjesec. Ali, nije vano, zar ne? Od sutra e Raston preuzeti
nae trokove. Jenny, nisi mi nita rekla o svojim planovima. Gdje emo
ivjeti?
Promrmljala je neto i izbjegla Dianein pogled. Znala je da prije ili kasnije
mora s njima razgovarati o svemu tome, ali veeras nije eljela to uiniti.
Zvono na vratima iznenada se oglasilo, i spasilo Jenny od neugodnih
objanjavanja.
U slabo osvijetljenom stepenitu jedva je prepoznala posjetioca.
Mogu li ui? - pitala je Marita Hunt uljudno.
Jenny klimne glavom i povede je u dnevnu sobu.
Ovo je moja sestra - predstavila je Diane - a ovo moj brat Mark. - Marita
nezainteresirano klimne glavom.
Zar neete sjesti? - upita je Jenny.
Moemo li razgovarati nasamo?
Jenny pogleda sestru. - Diane, kao bi bilo da ti Mark odete u kuhinju oprati
sue?
Diane, skoro uz suze, uze Marka za ruku i njih dvoje izaoe.
Marita sjedne u fotelju.
Prijei u odmah na stvar. Ideja da se udate za Rastona je apsurdna.
Morate ga se odrei.
Jennyne oi opasno zablistae, ali prije nego je uspjela ita rei, Marita nastavi:
Nisam vas dola moliti. To su pokuali Fenwickovi, i to nije dovelo ni do
ega. Postoji samo jedan nain da se razgovara s ljudima vae vrste
A tko su to ljudi moje vrte? - bijesno je prekine Jenny. - Vi i
Fenwickovi, zato jer ste uvijek imali novca, vjerujete da moete
zagospodariti svakime! Kako se usuujete doi ovamo i razgovarati sa
mnom na ovakav nain?
Marita nije izgubila samopouzdanje. Mirno je rekla. - Usuujem se, jer volim
Rastona, a i on voli mene. Gospoa Fenwick mi je rekla to joj je njen pravnik
savjetovao. Ja vam predlaem da tako i napravite.
Zaista? Ali ja nemam namjeru biti tako posluna!
Glupao! to mislite da time dobivate? - Ustala je. - Odustanite od njega i
neete se pokajati. Ali, ako se udate za njega, time neete nita postii. On
vas prezire. On voli mene. Ili, vama je stalo do imena Fenwick? O, bijedna,
srebroljubiva gramzivice! Zar misli da ti moe postati vladar
Fenwickovog carstva?
Van! - skoi Jenny. - Izlazite iz moje kue!
Marita se podrugljivo nasmijala. - Odlazim! Ali, ja te opominjem, Jenny
Stenhop, ja ne odustajem od borbe. Bit e ti ao. Otet u ti Rastona, bez obzira
koliko morala ekati.
Te noi Jenny nije gotovo uope spavala. Leala je u krevetu, a u njenim oima
vie nije bilo suza, samo je gledala ispred sebe, oekujui zoru.
*

Bilo je tono pola jedanaest kada se zvono na ulaznim vratima oglasilo i Diane
je potrala da otvori. Jenny je sjedila u dnevnoj sobi, a srce joj je snano
udaralo. Pokazat e im onasvima njima koji misle da je bijedna,
srebroljubivavrijedi li to ovakvog uzrujavanja? Poeljela je pobjei od
svegaKad je Raston uao u sobu, uplaeno je skoila. Kao da je zaboravila
kako on izgleda, zapanjeno je promatrala njegovo lice i pitala se hoe li zaista
taj mladi za nepun sat vremena postati njen mu?
Kada je Diane izala iz sobe, Raston je, bez osmjeha na licu, upitao:
Jesi li spremna, Jenny?
Ponosno je podigla glavu i rekla: - Zar mi nee jo jednom ponuditi da
odustanem?
U njegovim se oima na trenutak pojavi plamiak odobravanja, ali njegov je
glas zvuao vrlo hladno kada je rekao:
Ne. Situaciju prihvaam onakvom kakva jest. Napokon, ne bi koristilo, zar
ne?
Tono!
Onda, da krenemo. Majka nas eka u kolima. Nadam se da nema nita
protiv to e ona i pravnik biti svjedoci
Nemam - odgovori kratko Jenny.
Za vrijeme vonje, nitko od putnika nije prozborio ni rije. Kada su ispred
pravnikove kancelarije izali iz kola, pridruio im se stariji, punaan ovjek,
kojeg je Raston predstavio svojoj zarunici.
Jenny, ovo je gospodin Newman, advokat nae porodice.
Znai vi ste ta djevojka - ree advokat, pruajui ruku Jenny. - Bez obzira
na trenutnu situaciju, elim vam sve najbolje.
Hvala - odgovori Jenny, kojoj se stari advokat odmah svidio.
Sljedeih je nekoliko minuta prolo kao u nekom snu. Ona i Raston su stajali u
polumranoj kancelariji, rame uz rame, i odgovarali na bezbrojna pitanja. Iza
Rastonovih ramena, Jenny je primijetila gospou Fenwick kako brie oi pune
suza. A onda, sve je bilo gotovo. Ona i Raston postali su mu i ena.
Gospoa Fenwick vrsto zagrli sina i poljubi ga, a zatim ledenim usnama
dodirne Jennyine obraze. estitke gospodina Newmana bile su puno srdanije.
Raston uhvati Jenny za ruku i povede je iz kancelarije, a njegova majka i
advokat krenue za njima. Tog trenutka nali su se ispred gomile ljudi,
nasmijanih fotoreportera, koji su podizali svoje aparate u pokuaju da snime
novopeeni brani par.
Hajdemo brzo u kola - rekao je Raston. - Mamu e gospodin Newman
odvesti kui.
U kolima joj je rekao:
Sad si se upravo suoila sa injenicom da si gospoa Fenwick. Nauit e
da sve to radi netko prati budnim okom, i da se mora u skladu s time i
ponaati. Vjeruje li da moe to izdrati?
Slegnula je ramenima.

Nisam ranije govorio o medenom mjesecu ili branom putovanju. U ovoj


bi situaciji bilo nemogue da napustim firmu. Ali, ako eli, mogao bih
nekoliko dana iskoristiti
Ona ga zapanjeno pogleda.
U ovoj bi situaciji brano putovanje bilo lano.
Kako hoe - rekao je skoro uvrijeeno i zapalio motor. Prvo u te odvesti
tvojoj kui.
Kada su stigli, uao je za njom u stan. Uvela ga je u dnevnu sobu.
Idem potraiti Diane i Marka - rekla je brzo.
Jenny - rekao je on najednom, njenije nego obino.
Osjetila je promjenu boje njegovog glasa, i istog trenutka srce joj je snanije
zakucalo.
Izgledala si lijepo u tom kostimu.
Srce joj se ponovo stegnulo. - Ne mora se ispriavati u ime svoje majke.
Vrlo si osjetljivaekaj, nemoj jo otii. Htio sam ti rei da idemo na
mali prijam.
Kakav prijam, gdje?
Moja ga je majka organizirala, samo za ui krug roaka i prijatelja.
Ja ne idem nikuda - tvrdoglavo odgovori Jenny.
Jenny, postoje neke male rtve koje mora prihvatiti, kad si ve htjela
ulogu moje ene. Meu te male rtve spada i odlazak na prijam u ast tvog
vlastitog vjenanja.
Meni nije stalo do svega ovoga.
Jenny, molim te kontroliraj se - ree Raston vidno uzrujan.
Odmah u ti rei - nastavila je, kao da ga ne uje. Ti i tvoja majka ste
vjerovali da se udajem za tebe, jer sam eljna Fenwickovog imena i novca.
Samo ste me vrijeali. A sada ete vidjeti kako izgleda ta bijedna,
srebroljubiva gramzivica! Na prijam ne idem! Ne idem iz ovog stana!
Nemam namjeru prestati raditi u tvojoj prodavaonici. Ne traim od vas
nita drugo osim garancije da ete se brinuti o Dianeinom kolovanju.
Gledao ju je skupljenih obrva.
Govori gluposti - rekao je - ovaj put mirnijim tonom. Bez obzira koliko
me mrzi, ti si sada moja ena, a za nekoliko sati izlaze novine i cijeli e
grad to saznati.
Meni nije potrebna niti jedna Fenwickova funta, i to e saznati cijeli grad!
Svi e saznati da sam se odrekla ivota u divnoj kui, ivota u bogatstvu i
izobilju.
Zar stvarno misli da u ti dozvoliti da mi to napravi?
Ne moe me sprijeiti.
Vidjet emo. Poi sada po sestru i brata, idemo na prijam.
Neu!
On je nastavio kao da je nije uo. - Poslije prijama preselit emo vae stvari u
nau kuu. Dovoljno je velika. Jedno emo krilo preurediti za tebe, mene i
djecu.

Ne, neemo! - uzviknula je prkosno. Odjednom se otvorie vrata, a Diane i


Mark zbunjeno provirie. - Nemojte ga sluati! - bijesno im dovikne Jenny.
Rekao sam da poe gore i da se presvue. I vi takoer!
Na Jennyeno iznenaenje, djeca posluno potrae.
Ja ne idem! - rekla je bijesno. - Ostajem ovdje. Morat ete me onesvijestiti
i odnesti na prijam.
To sam ba i htio napraviti, ako ne napravi kako elim - rekao je mirno.
Priao joj je i poloio ruke na njena ramena.
Osjetila je kao je naputa bijes, i kako je slaba i bespomona pod njegovim
rukama.
A sada me paljivo posluaj - rekao je i poveo je do fotelje da sjedne. - Ti
si htjela da se ovo vjenanje obavi. U redu, ispao sam budala to sam te
zaprosio prije nego sam saznao istinu, ali nakon toga pokuao sam sve
ispraviti. Nisi mi dozvolila, tvoja je sujeta bila pogoena, htjela si se
osvetiti. Ti si eljela postati moja ena, zato e se i ponaati kao moja
ena. Barem pred drugima. Jasno?
Umorno je klimnula glavom. Konano je shvatila to je napravila.
*
Prijam je nalikovao nonoj mori. Cijelo vrijeme pogledi gostiju bili su kriom
ili otvoreno uprti k njoj. Procjenjivali su je i udili se, jer u svom starom
kostimu je izmeu ovih elegantnih prijatelja zaista udno i djelovala.
Raston joj je priao.
eli li neto popiti? Da nisi umorna?
Rastone, ja samhtjela mu je rei neto lijepo, ispriati se, ali onda je
samo upitala. - Kad e se ovo zavriti?
Njegov je pogled pokazivao da je razumije. - Tako ti je neugodno ovdje? Gdje
su djeca?
Odavno su nestala. Vjerojatno razgledavaju kuu.
U prostoriji je odjednom nastala tiina, tako da se jasno uo glas koji je pitao:
Kako to da Marita Hunt nije ovdje? Gospoo Fenwick, zar vi niste njena
kuma?
Netko glasno opomene neobavijetenog gosta. Raston je tog trenutka Jenny
palio cigaretu, i jasno se moglo vidjeti da mu je zadrhtala ruka. - Hajdemo
odavde - brzo je rekao.
Dok su se uspinjali mramornim stepenicama, neiji prodoran glas zauo se
odozdo.
Budalo stara, kako si zaboravio da je Marita bila njegova zarunica...!
Ove rijei, jasno, nisu bile namijenjene njenim uima, ali odzvanjale su u njoj
tupim bolom. Ne, nitko nikada nee zaboraviti da je on nekada bio zaruen s
Maritom, i da se njome elio oeniti.
Raston dodirne njenu ruku pred jednim vratima u irokom hodniku.

Mislio sam da bi ova soba odgovarala Dianei. - Otvorio je vrata. A Marku


emo dati ovu do nje. Onu tamo sam izabrao za tebe. Nadam se da e ti se
dopasti.
Jenny je stajala na vratima tree sobe i promatrala je. Bila je to elegantno
namjetena soba, s plavim zavjesama i svijetlim tepihom. Ovakve je sobe do
sada vidjela samo u filmovima i asopisima. Ali, soba je bila hladna i
neudobna, kao uostalom i sve prostorije u kui.
Vrlo je lijepa - rekla je pristojno.
Pomalo nesigurno je nastavio. - Mislio sam da e biti dobro ako se i ja preselim
na kat. Ona soba na kraju hodnika je moja.
Pogledao je Jenny, a onda skrenuo pogled. - Ne elimo nepotrebna ogovaranja.
Ali, vjeruj mi, od tebe ne traim nikakve obaveze, osim u trenucima kad pred
drugima treba igrati ulogu moje ene.
utjela je. Krenuli su dalje hodnikom.
Ovo e biti tvoja dnevna soba - rekao je, otvorivi vrata nasuprot njegove
sobe.
Jenny se soba nije dopala. Sjetila se svoje udobne, iako esto nepospremljene
dnevne sobe, i srce joj se stegnulo. U ovoj elegantnoj i hladnoj sobi, ona bi se
bojala pomaknuti i jastui na fotelji
Smijem limogu li poneto izmijeniti? - zbunjeno je upitala. Soba je
lijepa, ali
On je otro presjee. - Ovo je tvoj dom, dijete. Radi u njemu to god eli. eli
li kupiti neto u ponedjeljak? Spremit u ti ek.
Ne, nita ne elim kupiti, hvala ti.
U ponedjeljak u iz banke izvaditi neto novca da ti se nae, a im sredimo
dokumente, otvoriti u ekovnu knjiicu na tvoje ime. Trebat e ti, da kupi
neto odjee
Njena glava prkosno poskoi. - Imam ja to obui. Rekla sam ti da mi nita ne
treba. Tvoje je da se brine o Diane
On je pogleda oima prepunih skrivenog smijeha.
Bodljikav je, eto to si ti. Pa dobro, ako nee nita kupiti, morat u ja to
obaviti. Samo, moda ti se nee dopasti
Ako meni neto kupi, ja to neu nositi! - rekla je tvrdoglavo.
Nemoj biti djetinjasta. elim da izgleda elegantno i lijepo. Ne elim da
ljudi govore da se ena Rastona Fenwicka odijeva kao neka siromana
roaka.
Vidjela sam, tamo dole, kako se stidi zbog ovog mog kostima. - Svi su
me prezirali, ukljuujui i tebe. Zato ne sie dole, i ne objasni im kako
se to dogodilo da se oeni ovako siromanom djevojkom? - Osjetila je da
joj je glas prekinuo jecaj i naglo je okrenula glavu od njega.
Jenny, rekao je zbunjeno, a onda uplaeno upitao. - Zar ti plae? - Priao
joj je i privukao k sebi. - Nemoj plakati - rekao je i rukom pomilovao njenu
kosu. - Nisam ni jednog trenutka pomislio da izgleda loe. Izgledala si
lijepo i skromno, moda malo starinski.

Jennyno srce poelo se neobino ponaati, i ona se uplaeno iupa iz njegovog


zagrljaja. Zbunjeno su nekoliko trenutaka jedno drugome gledali u oi, a onda
se Raston nasmijao.
Oprosti, uvijek sam slab kad vidim da netko plae.
Ne mora se ispriavati. - Jenny se ak uspjela i nasmijeiti. - Kupit u
nekoliko haljina u ponedjeljak. Ne elim izgledati starinski. To je jo gore
nego da izgledam jadno.
Znai, to smo dogovorili - rekao je. Pretpostavljam da se eli ovdje sma
snai, zato u sada otii. U osam je veera. Hoe li znati pronai put do
trpezarije?
Pretpostavljam da hou. - Onda je zbunjeno upitala. - Zar za svaki obrok
moramo ii u trpezariju? Je li mogue da ja ovdje gore neto skuham?
On je malo zbunjeno pogleda. - Zar toliko mrzi moju majku?
Ona mene ne voli - ree Jenny. - Osjeam se neugodno.
Da, razumijem te. Tamo, iza stepenica, nalazi se jedna mala soba. Mislim
da se moe preurediti kao kuhinjica.
***
Ula je u svoju spavau sobu i poela je razgledavati. Nije znala koliko je
vremena stajala pokraj prozora, promatrajui veliki vrt, kada su Diane i Mark
uli u sobu.
Oho, otkud vi? - uskliknula je radosno.
Kilometre smo preli u ovo kuerini! - Diane umorno sjedne na krevet. Zna li da smo se dva put izgubili?
Tog je trenutka kuom odjeknuo gong. Poto su oprali ruke i poeljali se,
krenuli su niz stepenice. U meuvremenu su otili svi gosti osim advokata
Newmana.
Gospoa Fenwick je stajala pokraj ogromnog stola i radila raspored sjedenja.
Rastone, ti e ovdje sjediti, a - zastala je kad su njih troje uli. - Oh,
zaboravila sam na djeaka. - Obrve su joj se strogo spojile. - Zar nije
vrijeme da se bude u krevetu?
Subotom ga putam da s nama sjedi malo due, gospoo Fenwick - rekla
je Jenny mirno.
Dobro. Morat emo se dogovoriti oko njegovih obroka. Danas u ga
odvesti u kuhinju i zamoliti kuharicu da mu da neto za pojesti.
Odjednom se umijea Raston. - On e veerati s nama. Stavit emo jo jedan
tanjur za njega.
Gospoa Fenwick neto je pokuala rei, ali Rastonov hladan pogled odmah je
zaustavi.
Za Jenny je veera bila najobinije muenje. Zabrinutim je pogledom pratila
svaki Markov pokret, a djeak je cijelo vrijeme tako ukoeno sjedio, da je bilo
oigledno koliko je uplaen. Kao da ita Jennyne misli, Raston odjednom ree.
- Jenny bi htjela imati malu kuhinju pokraj svojih soba, majko. Mislio sam da
bismo mogli onu malu sobu pokraj stepenica

Nikako, Rastone - prekine ga brzo majka. - Valjda nisi i ti prihvatio taj


prijedlog? Ne elim da mi kua smrdi na luk i zelje.
Odgovorio je mirno, ali oi su mu sjale. - Ne vjerujem da e se hraniti
iskljuivo lukom i zeljem. U kui ve postoji kuhinja, ne vidim zato bi druga
toliko smetala.
Njegova majka pogleda Jenny oima punim mrnje. - Zvui mi
stranoprostaki, da se napravi druga kuhinja u stanu. Kao da je ova kua za
iznajmljivanje, ili tko zna to. Ovo je, uostalom, tvoja kua Rastone, i ja to ne
smijem zaboraviti.
Nakon toga, atmosfera je postala jo sumornijom. Kada je posljednje jelo stiglo
na stol, Jenny s olakanjem izusti:
Moram spremiti Marka u krevet - rekla je ustajui.
Valjda je dovoljno velik da sm to napravi - ree pakosno gospoa
Fenwick.
Je, ali ovo je nova kua, ovdje je sve novo za njega. Osim toga, jo ga
uvijek obiavam pokriti i neto mu proitati.
Nemoj se predugo zadrati, gospodin Newman e uskoro otii - ree njena
svekrva.
Stari advokat ustane. - Nemojte uriti zbog mene. Mogu se i sada pozdraviti s
Jenny. Njeno je uzeo njenu ruku u svoju i jedva ujno rekao. - Smiri se,
djevojice. I visoko podigni glavu.
*
Sljedeeg dana Rastona uope nije vidjela. Imao je neki vaan posao u
Londonu i odluio krenuti dan ranije.
Moram te zamoliti da malo smiri svog brata - rekla joj je gospoa
Fenwick tijekom veere tog dana. - Popodne se nisam mogla odmoriti,
trao je i lupao nogama poput krda slonova.
Pa, jedva se pomaknuo cijelo popodne - zaueno ree Jenny.
Nikada do sada nitko mi nije rekao da laem - ree gospoa Fenwick otrovnom
bojom glasa.
Ali nisam- pone Jenny, a onda zauti. Zato da se opravdava?
Za Jenny, vrijeme je sporo teklo. Posluga je obavljala sve poslove, tako da nije
imala to raditi. Osim toga, gospoa Fenwick joj je dala do znanja da njenu
pomo ne eli. Jenny se povukla u svoju sobu, a malo kasnije otila na etnju
po kii.
Kad se vratila, otkrila je da se Raston vratio s puta, i na njeno veliko uenje,
raspoloenje joj se odmah popravilo. Moda zato, pokuala je nai objanjenje,
jer on ne pokazuje tako otvoreno da sam ovdje nepoeljna.
Prijateljski joj se osmjehnuo i rekao. - Izgleda svjee i lijepo. Vjerojatno si
uivala u ovoj etnji.
Nasmijala se i sklonila nekoliko vlanih uvojaka s ela.
Ukoila sam se od zime. Jesi li zadovoljan obavljenim poslom?
Jesam. Vratio bih se ranije, ali zaustavio sam se kod Browninga,
graevinara. Obeao je da e sutra zapoeti s radom na tvojoj kuhinji.

Prije nego je ita uspjela rei, zavukao je ruku u dep i izvukao malu, bijelu
kutiju.
Ovo sam tebi donio. Vjenani poklon.
Uzela je kutiju i zagledala se u nju. Bilo bi puno lake kad on ne bi bio toliko
ljubazan, pomislila je.
- Hajde, otvori je.
Prstima ukoenima od hladnoe, nespretno je otvorila kutiju i onda zbunjeno
podigla trostruku ogrlicu od bijelih bisera.
Zar je nee probati? - upitao je i uzeo joj ogrlicu iz ruke. - Ja u ti je
staviti.
Gospoa Fenwick ula je u trenutku kad je zakopavao kopu na njenom vratu.
Stajala je mirno i promatrala ih.
Divna je, ree Jenny, prstima milujui biserje, istovremeno osjeajui
njihovu hladnou i svoj oaj i tugu. Sigurno je bila jako skupa. Nisi mi je
trebao kupiti.
Gospoa Fenwick ree mirno, bezizraajno. - Slaem se s Jenny. Neto
jednostavnije bi joj puno vie odgovaralo.
Pogledao je majku. U pogledu njegovih tamnih oiju bilo je neeg to je
uplailo Jenny. Prije nego je ita uspio rei, Jenny izjavi:
Ovo je najljepa ogrlica koju sam u ivotu vidjela.
Trenutak napetosti je proao, i poeli su razgovarati o uobiajenim stvarima.
Ali, uveer, kada je ostala sama u svojoj sobi, Jenny izvadi bisere iz kutije i
pone ih dugo razgledavati. Nije je toliko uzbuivala injenica to su toliko
skupi, ve to je odvojio vrijeme da ih joj kupi.
Radnici su se pojavili sljedeeg jutra. Gospoa Fenwick se uvrijeeno povukla
u svoju sobu, i tamo ostala gotovo cijeli dan. Jenny je neko vrijeme osjeala
saaljenje spram nje, ali nakon ruka, tog je osjeaja nestalo.
Bila je pola u sobicu da vidi kako napreduje posao i zaueno rekla.
- Nisam htjela slavinu s ove strane, bit e teko za pranje posua
Sluajte, gospoo - ree radnik. - Tko ovdje izdaje nareenja? Stara dama
nam je rekla da je ovo samo privremeno rjeenje. Ona eli da slavinu
stavimo ba na to mjesto, da bi se lake mogla ukloniti nakon vaeg
odlaska.
*
U petak, nakon veere, Raston joj je priopio.
Danas sam dobio pismo od tete Nensy. - Onda, okrenuvi se prema Jenny,
pone objanjavati. - Ona je moja kuma. To je jedna vrlo energina stara
gospoa koju jako volim. eli da te dovedem kod nje, jer zbog bolesti nije
mogla doi ovamo.
Jenny je utjela. Nije znala to bi odgovorila. Raston je nastavio.
To je neto kao naredba, nemam je hrabrosti odbiti. Ona ivi pedeset milja
odavde, tako da emo morati prenoiti kod nje. Jenny, da krenemo sutra?

Zamislila se. Otkako su se vjenali, ona i Raston nisu bili nasamo due od
desetak minuta. Ako krenu na taj put, moda e joj biti neugodno biti samoj s
njim.
Mislim da bismo trebali otii - nastavio je Raston.
Klimnula je glavom.
Krenuli su u subotu, odmah poslije ruka.
Potrudi se da ne naljuti staru gospou Fenwick - apnula je Jenny Marku
pred odlazak.
Pokuat u, ali znam da neu uspjeti - ree djeak bespomono.
Zna, umijea se odjednom Raston - uvijek sam te cijenio to si toliko
odana svojoj porodici. Ali, ne mora toliko brinuti. Njemu se nee nita
dogoditi za dvadeset i etiri sata, dok nas nee biti.
utjeli su gotovo cijelim putem. Vrijeme je bilo nepovoljno, a smrznuti snijeg
na cestama opasno je prijetio nepaljivim vozaima. Raston je svu svoju
pozornost usredotoio na vonju. Povremeno, Jenny ga je promatrala. Voljela
bih da ga bolje poznajem, pomislila je protiv svoje volje. Voljela bih znati to
misli i osjea.
Do Rastonove su kume stigli ba u vrijeme poslijepodnevnog aja.
Zovi me teta Nency - naredila je stara gospoa, dok je promatrala Jenny
prodornim oima. - Da, Raston je napravio dobar izbor. Doi blie, dijete,
da te bolje vidim.
Jenny je zbunjeno posluala.
Ne bi ti kodilo da nabaci koju kilu - kritiki je promatrala teta Nency. Ali, izgleda da je danas moderno da djevojke izgledaju kao lovaki psi.
Drago mi je da Raston nije oenio onu s obojenom kosom. Nisam je
podnosila.
Nastala je kratka, neugodna stanka. Raston brzo uskoi.
Tvoj otar jezik jednog e te dana uvaliti u neprilike, teta Nensy. Bolje
nam reci kako si?
Stara je gospoa rukom pokazala na invalidska kolica.
Ja sam rob ove naprave, ali podnosim jeNa alost, neu vas moi
osobno odvesti do vae sobe. Rastone, ti e se snai. Dala sam vas sobu s
pogledom na ulicu.
Jenny uplaeno pogleda Rastona. On joj neprimjetno dade znak da je razumio.
Hvala, teta. Neka ti Jenny radi drutvo dok ja donesem stvari iz auta.
im je izaao iz sobe, starica se okrene prema Jenny.
Reci mi, brzo, kako ti je uspjelo iupati ga iz kandi one vjetice Marite?
Bio je kao opinjen, slijep za sve njene mane.
Jenny spusti pogled. Nije mogla lagati ovoj staroj gospoi, koja joj je oigledno
bila naklonjena.
Nije bilo lako - promrmljala je.
Raston se ubrzo vratio, a razgovor je skrenuo na druge teme. Konano je doao
trenutak da Raston pomogne starici da iz fotelje prijee u kolica i oni je
odgurae do njene sobe.
Kada su se vrata za staricom zatvorila, njih su dvoje ostali sami u hodniku.

Pa, vrijeme je da se i mi povuemo - ree Raston.


Trebao si joj objasniti - zbunjeno ree Jenny.
Ne moemo ovdje razgovarati - prekine je on i rukom pokae na vrata iza
kojih se ula kripa invalidskih kolica.
Uhvatio je Jenny pod ruku i poveo je u sobu koju je njegova kuma za njih
pripremila.
Ona je stara ena, Jenny, a osim toga me jako voli. Ne elim je ostavljati u
nedoumici i zbunjenu. Pogledaj, ovo su dva kreveta. A osim toga, u pitanju
je samo jedna no.
Kako moe govoriti tako mirno - upita ga uplaeno.
Draga moja, svijet nee propasti ako nas dvoje zajedno provedemo no u
jednoj sobi. Molim te, prekini s tim uzrujavanjem. - I prije nego to je
stigla odgovoriti, on uze svoju torbu i nestane iza vrata kupaonice.
Jenny je jo uvijek stajala nasred sobe, zbunjeno grickajui usnu, kad se Raston
vratio u pidami i zavukao ispod pokrivaa.
Podrugljivo ju je pogledao. - Namjerava ovdje stajati cijelu no? Uostalom,
meni je svejedno, ja u spavati. Laku no.
Nakon nekoliko trenutaka njegovo je ujednaeno disanje ispunilo prostoriju.
Jenny se polako skinula i legla u krevet. Ali, zaspati nije mogla. Nakon nekog
vremena je ustala, uzela svoj pokriva i krenula u dnevnu sobu. Odluila je
prespavati na divanu, te ustati rano, prije nego se teta Nency probudi.
Tek to je legla, otvorila su se vrata i na njima se pojavio Raston. Podrugljivo
ju je gledao.
Ba si tvrdoglava - rekao je.
Nisam mogla zaspati - poela se pravdati Jenny. - ao mi je to si se
probudioNisam te htjela uznemirivati
Uznemiruje ti mene vie nego to misli. - Priao joj je, podigao njenu
kuni haljinu sa divana i prebacio je preko ramena.
Hajde sada u krevet, jer e se inae prehladiti. Ako netko treba spavati
ovdje, onda sam to svakako ja.
Posluno je obukla haljinu. Najednom, on sasvim tiho ree. - Jenny - Ona je
podigla glavu, i prije nego se uspjela otrgnuti, nala se u njegovom zagrljaju.
Ljubio ju je snano, strasno i dugo
Onda se naglo od nje odmaknuo. Odgurnuo ju je gotovo grubo.
Idi, Jenny, izlazi odavde. Idi u krevet - rekao je potpuno promijenjenim
glasom.
*
Sutradan nakon ruka su krenuli nazad.
Doite ponovo - strogo je naredila stara gospoa. Onda, otro pogleda
Rastona. - Tvoja mi je ena dopada. uvaj je.
Hou - nasmijao se Raston zadovoljno.
Vozili su skoro cijeli sat, kada je on iznenada prekinuo tiinu.
Ne moemo ovako dalje, Jenny.

Zastao joj je dah. Ovaj je razgovor oekivala.


Noas- zastao je usred govora i nekoliko trenutaka kao da je razmiljao
kako da nastavi. - Hou rei kako je sve to neprirodno. Morat emo neto
poduzeti.
Pogledala ga je. Pogled mu je bio prikovan za put. Mogla je vidjeti njegov
profil, malo stisnuta usta, snani podbradak i nemirni uperak koji mu je pao na
elo. Volim ga, zakljui zaueno. Ne znam kako se to dogodilo, ali zaljubila
sam se u svog mua.
ula je da on neto govori, ali zbog svog iznenadnog otkria, nije mogla pratiti
njegove rijei.
vrlo vanu konferenciju - govorio je, a ona se polako pokuala ukljuiti
u razgovor. - elim da zna da sam na konferenciju pozvao i Petera
Forsighta.
Petera- zbunjeno je ponovila. Posljednjih ga se dana jedva sjetila. Kako
je uope mogla zbog njega toliko patiti? Raston je pogleda.
Da, on dolazi u Highbridge. Pozvao sam ga kod nas. Sada, kada vie nisi
toliko ozlojaena, moe li mu oprostiti? Jer, ako se vas dvoje moete
pomiriti, uinit u sve da te oslobodim obveze spram mene.
*
U vrijeme kada su stigli kui, djeca su ve odavno bila u krevetu, ali stara
gospoa Fenwick ekala ih je u salonu.
- Doi da vidi ovo - rekla je Rastonu, uope ne pogledavi Jenny. Ona ga
povede u dnevnu sobu i pokaza prstom na slomljene komade porculanske vaze,
na stolu pokraj prozora.
- To je Mark napravio - rekla je gospoa Fenwick ledenim, optuujuim
glasom.
Raston mirni ree. - Uvjeren sam da je sluajno...
- Sluajno! - bijesno ga prekine majka.
- Ta divna kineska vaza generacijama je pripadala mojoj porodici. A sada, ova
prostaka djeca...To je neizdrivo! Oni nemaju nikakvog potovanja prema
ljepoti. Uostalom, i otkud im, kada znamo iz kakvog doma dolaze?
- Gospoo Fenwick - mirno je prekine Jenny - ne mislim da je tako. Na je
dom bio prilino siromaan, ali je zato bio prepun ljubavi i radosti. Kada je
Mark slomio ovu vazu?
- Juer popodne.
- A vi ste ove komade od onda ovdje ostavili? - Jennyn je glas podrhtavao od
uzbuenja. - Kako ste svirepi i mudri. Ostavili ste to zato da Mark neprestalno
pati i da se cijelo vrijeme stidi. Vi ste...
- Kako se usuuje? Ti bijedna, gramziva primitivko!
Raston je otro prekine. - Majko, dosta! Smatram da nije bilo potrebno
ostavljati vazu cijelo ovo vrijeme i time muiti djeaka. Ve si mogla
primijetiti da je mali jako osjetljiv.
- On je najobiniji huligan! I jako me udi da si se ti, Rastone, okrenuo protiv
svoje majke. - Okrenula se prema Jenny. Lice joj je bilo ukoeno, a usne su joj

se pretvorile u tanku, bijelu liniju. - Neu da djeak vie bude ovdje. Morate ga
poslati u neki internat.
Jenny osjeti kao joj se srce stee. Koliko god je osjeao da mu u ovoj kui nije
mjesto, Mark je bio sretan pokraj svoje dvije sestre. Ako ode, onako mali i
osjetljiv, meu nepoznate djeake, bit e jo nesretniji i usamljeniji.
Odmahnula je glavom.
- Ne, gospoo Fenwick.
Spustila je pogled na razbijeni porculan na stoliu. Poeljela je nasloniti glavu
na Rastonovo rame i isplakati se, sluati njegov duboki, mirni glas kako je
umiruje...ali znala je da je on posljednji ovjek na svijetu kome bi se mogla
povjeriti.
Kao da je shvatio koliko je nesretna, on prie Jenny i spusti joj ruku na rame.
- Jenny, ispriavam se u mamino ime. Ali, slaem se s njom da bi Mark trebao
otii u internat. Koristit e mu da bude s djecom, osamostalit e se na taj nain.
On se previe oslanja na tebe.
***
Sljedeeg je jutra radnik zavrio malu kuhinju za Jenny. Poslije podne, tijekom
spremanja veere za svoju malu porodicu, osjeala se kao preporoena. Uivala
je u svojoj maloj kuhinji, u tome to u ovoj velikoj i hladnoj kui postoji jedan
mali kutak u kojem se moe ponaati prirodno, pa ak i pjevuiti dok radi.
Tog je dana Jenny uredila i dnevnu sobu. Konano je iz njene stare kue stigao
namjetaj kojeg je odabrala, a elegantna dnevna soba, sa starom foteljom i
arenim jastuiima, odjednom je ivnula i djelovala ugodnije.
Upravo je sreivala sobu, kad netko zakuca na vrata. Pomislila je da je to
gospoa Fenwick i ukoila se. Vrata su se otvorila i Raston je provirio. Osjetila
se pomalo neugodno u starom puloveru i izlizanim trapericama.
- Izgleda kao prava domaica - rekao je kada je uao u sobu. - Ba mi se
dopada kako si preuredila sobu, Jenny.
Zacrvenjela se od zadovoljstva. - Ba sam htjela zapaliti vatru u kaminu. Ako
eli, sjedi malo.
- Hou, hvala - sjeo je na staru fotelju. - Danas sam doao ranije, jer sam
pomislio da bismo mogli negdje izai na veeru. Otkako smo se vjenali, nismo
nigdje izali.
- Hvala, to je ba lijepo...ali, obeala sam djeci...pripremila sam prvu veeru u
naoj kuhinji. Ne bih voljela da se osjete prevarenima.
- U redu - ustao je. - Moda nekom drugom prilikom.
Duboko je uzdahnula. - Ako ti...hou rei, bi li htio s nama veerati? Nije neto
specijalno, ali mi to volimo, a ima i previe toga. Samo, pretpostavljam da ne
eli majku ostaviti samu...
Nasmijao se. - Onako, meu nama reeno, moja majka ba nije najugodnije
drutvo. Jo uvijek plae zbog vaze. Da, hvala Jenny, volio bih s vama veerati.

Veer je prola previe brzo. Jenny se nije sjeala sretnijeg trenutka posljednjih
nekoliko mjeseci. Veerali su u kuhinji, a Raston se smijao i alio kao i Diane i
Mark.
Poslije veere, dok su djeca spremala domau zadau u svojim sobama, Raston
je pomogao Jenny oprati sue.
- Zna - rekao je - vas troje nikada nisam vidio ovakve. Izgledali ste mi kao tri
ptice putene iz kaveza. Zar je do sada bilo tako strano?
- Da - priznala je.
- ao mi je. Ali nemoj previe osuivati majku. Ona je hladna ena. Nikada
nije imala topline, kao ti...Nije ona kriva.
*
Jenny se bojala tog prvog susreta s Peterom, no sve je prolo iznenaujue
mirno. Kada je on doao, stajala je u predvorju pokraj svoje svekrve.
Prvog trenutka kao da se zbunio, a onda joj je pruio ruku.
- Zdravo, Jenny, drago mi je to te ponovo vidim.
Prihvatila je njegovu ruku. Niega tu nije bilo od starih uzbuenja, ni drhtaja,
ni topline zbog dodira. - Dobro doao, Peter!
Sve do poslije veere razgovaralo se o opim temama, i Jenny nije imala
priliku da nasamo razgovara s Peterom. Kasnije, kada su se ostali gosti poeli
razilaziti po sobama i grupama, on joj je priao i tiho rekao:
- elim s tobom razgovarati. U etiri oka.
Zaueno ga je pogledala. - Nemogue. Osim toga, to se uope ima za rei?
- Molim te, Jenny, moram ti objasniti kako je bilo.
Podigla je glavu i ugledala Rastona.
- Zato ne odvede Petera gore i pokae mu svoj dio kue?
Tog je trenutka spram Rastona gotovo osjetila mrnju. Nije je morao ba tako
otvoreno gurati u ruke drugom ovjeku.
Kada ga je uvela u svoju dnevnu sobu, ledenim je glasom rekla.
- Dobro, da ujem objanjenje.
Peter krene prema njoj i pone moleivim glasom. - Znam to proivljava,
Jenny, ali pokuaj razumjeti...
- Grijei - mirno ga je prekinula. - Ne zna to proivljavam. Vjeruje da sam
ogorena i ljuta zbog onog to si napravio. Da, bilo je i toga. Ali prolo je. Vie
mi do tebe nije stalo.
- Ne misli valjda ozbiljno? - zbunjeno ju je gledao. - Jo do nedavno si me
voljela, a ljubav ne iezava tako brzo.
- Ja sam udata, Peter, zar ne zna?
- Znam to se krije iza vaeg takozvanog braka - rekao je brzo. - Zar misli da
bih tako s tobom razgovarao da vjerujem da si zaljubljena mladenka?
Priao joj je, i prije nego to je stigla reagirati, nala se u njegovom zagrljaju.
Ljubio ju je ednom strau. Da li zbog toga to jo nije zaboravila njegove
poljupce, ili zbog tuge i usamljenosti, nije se branila.
- Vidi li - uzviknuo je, kada ju je pustio iz zagrljaja. - Sada mi reci da ti nije
stalo do mene!

Nije stigla odgovoriti. Vrata su se irom otvorila, a na njima je stajao Raston.


Za trenutak ih je promatrao, a onda mirno rekao.
- Mislim da biste trebali sii, primijetit e da vas nema.
Peter klimne glavom i poe prema vratima.
- Ja ne idem - ree Jenny uzdrhtala glasa. - Reci da imam glavobolju.
Peter je izaao, ali Raston je ostao nepomino stajati.
- Izvinjavam se to sam vas morao prekinuti, ali... - poeo je.
Ona odjednom izgubi kontrolu. Vidjela ga je kao kroz maglu. Mrzila ga je.
Mrzila ga je, jer mu je bilo svejedno to ju je poljubio neki drugi ovjek...a
istovremeno ga je i voljela, i osjeala se ponienom i uvrijeenom.
Podigla je ruku i snano ga udarila po obrazu. Onda, prije nego je stigao
reagirati, otvorila je vrata i izgirala ga kroz njih. Zatim je sjela u fotelju i
briznula u pla.
*
Kada se sljedeeg jutra probudila, Jenny je osjeala snanu glavobolju. S
mukom je ustala i obukla kunu haljinu. Oba su djeteta bila kod kue, budui
da su upravo zapoele kolske ferije. Odluila je zamoliti Diane da pripremi
doruak, te se onda vratiti u krevet.
Jenny je leala zatvorenih oiju, kada je zaula buku u hodniku i Markov
uplaeni glas. Ustala je.
Ugledala je dole, pri dnu stepenica, kako Mark stisnutih aka kree prema
gospoi Fenwick.
- Mark! - viknula je i potrala niz stepenice. epala ga je objema rukama i
poela tresti. Mark se baci u Jennyno naruje i pone gorko plakati.
- Razbila mi je vlak, Jenny! Namjerno! Uzela je eki i razbila ga!
Gospoa Fenwick mirno ree. - Napravila sam to da bih ga nauila redu.
Igrakama nije mjesto u predsoblju. Ne dozvoljavam da mi kuu prekriju
njegove igrake. To sam mu ve rekla.
- Pao mi je... - plakao je Mark. - Vratio sam se po njega, ali ona ga je uzela
prije mene...
Jenny podie djeaka i ponese ga uz stepenice.
Rekla mu je da se igra u svojoj sobi, a onda se otila obui.
Kada je bila gotova, krenula je u Markovu sobu da s njim porazgovara.
Zbunjeno je zastala pred njegovim vratima. U sobi je vladala takva tiina, da je
pomislila da je Mark izaao. Ali kada je ula, zatekla ga je kako sjedi na tepihu
i igra se. Kada je uo da zatvara vrata, Mark je uplaeno skoio.
- to ti je to? - upitala je. - to to skriva od mene?
- Nita - rekao je, skrivajui igraku iza lea.
- Pokai mi to, Mark.
- Neu, to je moja stvar...
Gledala je tu stvaricu...Bio je to nespretno izraen kipi ene u plastelinu.
Dvije otre igle bile su probodene kroz njeno tijelo.
- To je trebala biti figura od voska - objanjavao je zbunjeno. - Ne vjerujem da
e plastelin biti od koristi...to je ona...

Uplaeno ga je pogledala. Jasno je da je to samo djeja igra, ali osjeaj koji ga


je na to natjerao nije uope bio djetinjast.
- To je runo, Mark - rekla je mirno. - Razoarao si me, nisam mogla niti
pomisliti da e se baviti vradbinama...
- A to je ona meni napravila? - uzviknuo je djeak. Onda, vidjevi Jennyno
uplakano lice, djeak brizne u pla. - Jenny, ao mi je, oprosti...
- Mislim da bi trebao otii u internat, Mark. - To e biti najpametnije.
Nekoliko je trenutaka stajao kao ukoen u njezinom zagrljaju, a onda je
podigao glavu. - Zar ne bi umjesto mene ona mogla otii? Bili bi tako
sretni...samo mi i Raston...Jenny, otjeraj nju...
- Ne moemo, Mark. Ovo je njen dom. Osim toga, to ne radim da te kaznim,
ve da ti omoguim bolju naobrazbu.
On je tuno pogleda.
- Dobro, Jenny - rekao je.
- Idem se presvui, pa u onda otii do direktora jedne kole s internatom,
nedaleko Highbridgea. Poznam to mjesto, jako je lijepo. Raston i ja smo neki
dan prolazili onuda i vidjeli djeake kako igraju nogomet. inili su se
zadovoljni.
*
Kada se telefonom najavila direktoru kole, Jenny se krenula autobusom da se
nae s njim. Nakon razgovora, osjeala se puno bolje. Uvjerila se da se radi o
ovjeku koji ima razumijevanja za male djeake poput Marka.
Upravo se rukovala s direktorom kole i krenula niz stepenice, kada je ugledala
Rastona kako joj prilazi.
- Diane mi je rekla to se dogodilo - rekao je. - Doao sam kui, kada me
majka nazvala telefonom.
- Tvoja je majka prema Marku bila surova - rekla je.
- Znam. Nemam niti jedan razlog kojim bih je opravdao.
utke su krenuli prema njegovim kolima.
Kada su ve stigli pred kuu, rekao je.
- elim biti otvoren prema majci. Sve dok za nju ne pronaemo odgovarajui
stan, ja u stanovati gore, u tvom, odnosno naem dijelu kue. Jesti u s vama, i
vrijeme u provoditi s tobom i djecom. Ne smijemo zanemariti na brak, jer to
nije samo privremeni ugovor.
Pod ruku, poli su uz stepenice prema kui. U trenutku kada je otvorio vrata,
Jenny odjednom osjeti neku neobjanjivu promjenu svog raspoloenja. Nije
mogla odmah otkriti uzrok tome, ali kao da je sva srea iezla, instinktivno je
osjetila da se nalazi u opasnosti.
Odjednom su se vrata od salona otvorila, a gospoa Fenwick se pojavila. Izraz
njenog lica odavao je radost.
- Rastone, molim te doi u salon. Imamo gosta koji te eli vidjeti.
Tog trenutka Jenny shvati kakav je to neugodan predosjeaj imala. Bio je to
blagi Maritin parfem, kojeg u prvom trenutku nije prepoznala, ali sada, kada je
ugledala vitku plavuu, sve joj je bilo jasno.

Zastala je i promatrala Rastona kako ulazi u salon. Vrata iza njega su se


zatvorila, a iza njih je zaula Maritin glas.
Meutim, vrata salona su se naglo otvorila i on je izaao. Pola je korak prema
njemu, ali on je nije vidio. Krenuo je spram ulaznih vrata i izaao. Trenutak
nakon toga, ula je kako motor njegovih kola radi.
Pola je u krevet, ali nije mogla zaspati. Leala je i oslukivala sve umove, da
bi ula kada e se Raston vratiti. Samo da Marita vie be bude u kui kada se
on vrati, samo da je vie ne vidi, razmiljala je.
Ve je bila pono kada je zaula glasnu kripu automobilskih guma.
Istovremeno, zauo se i povik gospoe Fenwick.
Skoila je iz kreveta i, ogrnuvi se kunom haljinom, potrala niz stepenice.
Ulazna vrata bila su irom otvorena, a cijeli je ulaz bio osvijetljen farovima
Rastonovog automobila. Raston je upravo izlazio iz kola i pritravao nekome
tko je leao na cesti.
Jenny je gledala kako Raston nosi Maritu s njenou i strahom. Kada je
prolazio pokraj nje, tiho je upitala.
- Mogu li za nju neto napraviti?
Nije nita odgovorio. Vjerojatno je nije niti uo.
*
Preostali dio noi Jenny je provela kao u nekom komaru prepunom nestvarnih
slika. Mehanikim je pokretima pomagala svekrvi raspremiti krevet za Maritu,
dok je Raston stajao s djevojkom u naruju i ekao.
- Pozvala sam lijenika - rekla je gospoa Fenwick, kada su poloili Maritu na
krevet.
Nedugo zatim, na ulaznim se vratima oglasilo zvono, a Jenny sie da ih otvori.
Bio je to lijenik u pratnji bolniarke, koja projuri pokraj Jenny i potra u sobu
u kojoj je leala Marita. Lijenik ju je slijedio, a Raston i njegova majka
pridruili su se Jenny u hladnom predsoblju.
Nakon nekog vremena lijenik je izaao.
- Prilino je teko povrijeena, mada nema razloga za paniku. Neko e vrijeme
morati nepokretno leati, zbog opasnosti od potresa mozga.
- Ne brinite, doktore, ja u je njegovati - ree godpoa Fenwick.
- Ostavit u bolniarku pokraj nje, dok se ne uvjerim da je sve u redu.
Poslije toga, Maritinom je ocu javljeno to se dogodilo. Iza toga, pa sve do
jutra, u kuu Rastonovih pristizalo je mnogo njihovih prijatelja.
*
Maritin je ivot bio u opasnosti punih osam dana. Tijekom tih osam dana, svi u
kui ivjeli su u neprestanom strahu , govorilo se apui, hodalo se na
prstima...ak je i Mark, iako mu nije bilo potpuno jasno to se dogodilo, osjetio
da je u kui atmosfera drukija nego inae. Raston nije odlazio na posao, i
cijelo se vrijeme nalazio u Maritinoj neposrednoj blizini.

Marita je leala na malo podignutom jastuku. Njeno lijepo i ljupko lice bilo je
blijedo, a srebrnastoplava kosa bila joj je poput krune razasuta po jastuku.
- Zdravo Rastone, doi, sjedi pokraj mene i zabavi me malo.
Nakon nekoliko trenutaka dola je i godpoa Fenwick s Maritinim ocem, a
Jenny neopaeno izae iz sobe. Strah s kojim je ivjela posljednjih tjedan dana
napokon je proao.
Sjedjela je u svojoj dnevnoj sobi i pripremala Markovu garderobu za internat,
kada je uao Raston.
- Da, ona se oporavlja - rekao je, duboko odahnuvi. - ini mi se da se
dogodilo udo. Jenny, ima neto to sam te elio pitati...
- Izvoli? - Podigla je glavu i pogledala ga. Na njegovom se elu pojavila bora,
kao da je vrlo zabrinut, i kao da je pitanje koje e postaviti od presudnog
znaaja.
- Prije nego se ovo s Maritom dogodilo, ona mi je rekla da je veer uoi naeg
vjenanja bila kod tebe...
- Da, znam. ula sam to je rekla.
- Zato mi nikada nisi spomenula da je bila kod tebe?
Trebala joj je gotovo minuta da se savlada. Onda, potpuno mirna, ravnodunim
glasom ree:
- Pretpostavljam da se nisam sjetila. Ako se sjea, nai su odnosi tada bili
prilino zategnuti. A poslije sam zaboravila.
- Zaboravila si? Zar nisi mogla pomisliti da bih ja to trebao znati?
Osjetila je kako joj se usne steu od gorine. Kao i uvijek kada je bila ljuta ili
bijesna, svojoj je ljutnji pustila na volju.
- Dobro, ako je to toliko vano, rei u ti tono to je bilo. Dola je kod mene,
ali ne da se ponizi, kako je to tebi prikazala, nego sa zahtjevom. Od mene je
traila da potpiem dokument kojim se odriem tog braka i tvoje prodavaonice.
Rekla mi je da sam bijedna, srebroljubiva gramzivica, i da ona zna nain na
koji se postupa s takvim osobama. to sam nakon toga trebala napraviti?
Slegnuo je ramenima.
- Nemoj vie na to misliti. To je sada prolo. Oprosti to sam te uope pitao.
*
Sutradan je bolniarka napustila Maritu, budui da je lijenik ocijenio da se
dovoljno oporavila.
Oko podneva, Jenny je ugledala svoju svekrvu kako se uspinje stepenicama,
nosei posluavnik za Maritu.
- Dozvolite da ja to napravim - ponudila je.
Mrzovoljno, gospoa Fenwick joj dade posluavnik.
- Ne mogu zahtijevati od sobarica da slue Maritu - rekla je starica. - I bez toga
imaju previe posla. A sada, kada je Raston otiao na posao...
Jenny osjeti kako joj je srce od zadovoljstva poelo jae udarati. Prestao je svo
vrijeme provoditi kod Marite, zakljuila je zadovoljno.
- Ja u joj nositi obroke, ako vam je to neka pomo - rekla je brzo.
Kada je Jenny ula, Marita podigne glavu, a oi joj se pakosno stisnue.

- To si ti! Cijelo sam se vrijeme pitala gdje se to Raston skriva. Nisam te


viala ovdje.
Jenny spusti posluavnik pred nju i ree mirnim glasom:
- Imam dio kue na katu.
- Tako? Znai, ti i Raston ne ivite zajedno, kao mu i ena?
- Mislim da Vas se to ne tie - odgovori Jenny.
Marita se nasmije.
- I te kako me se tie. Ali moram priznati da je to bolje nego to sam se nadala.
To olakava moj posao.
- Na to ciljate? - zbunjeno je upita Jenny.
Marita se zamislila, kao da je neto oslukivala, a onda je rekla:
- Ti si se u njega zaljubila. Budalo! Uostalom, to da se radi. Ne moe rei da
te nisam upozorila. Obeala sam ti da u ti ga oteti, a ja uvijek ispunim svoja
obeanja... - naglo je prestala govoriti, jer su se vrata otvorila, i Markova se
glavica stidljivo pojavila.
- Traim Jenny... - uplaeno ree djeak.
- Ui - ree Marita. - Plaii me kada tako stoji na vratima. Kako se zove?
- Mark. - Nekoliko je minuta promatrao Maritu, a onda zakljui. - Lijepa si.
Marita se nasmija i pogleda Jenny. - I Raston je to oduvijek tvrdio.
Jenny krene prema vratima. - Hajdemo, Mark.
- Ostavi ga kod mene - ree Marita. - Dopada mi se mali laskavac.
Jenny je ostavila Marka kod Marite i krenula u svoju dnevnu sobu. Diane je, uz
muziku s gramofona, vjebala u irem dijelu sobe.
- Izgleda nezadovoljna, to se desilo? - upitala je.
- Nita. Upravo sam Mariti odnijela ruak.
Tog se trenutka Mark vratio u sobu, lica zamiljenog i ozbiljnog.
- Jenny, sjea li se kada te Peter ostavio?
Jenny ga zapanjeno pogleda.
- Otkud ti sada to? Zato pita?
- On te je prestao voljeti, je li? Je li volio nekog drugog?
- Mark, to to pria?
- Razmiljam - ree djeak. - Ako Raston voli Maritu vie od tebe, ostavit e
te. A Marita kae da on nju voli najvie od svih.
Jenny i Diane ga zapanjeno pogledae.
- Marita je lijepa, ali ja je ba ne volim. Volio bih da ode, prije nego te Raston
ostavi.
Diane ugasi gramofon. - Mark, molim te, donesi mi onu knjigu koja je u mojoj
sobi na stolu.
Priekala je dok djeak nije otiao, a onda se okrenula k starijoj sestri.
- Vjeruje li da Marita pokuava vratiti Rastona?
- Da - rekla je Jenny.
Diane spusti glavu. - Hoe li mu dati rastavu, ako zatrai?
Jenny rukama prekrije lice. - Morat u...ne znam...
- to e se dogoditi sa mnom, Jenny? Moja karijera, moja kola? Ako se
rastanete, morat e ti davati neki novac za izdravanje, zar ne?
- Diane, molim te, nemoj sada govoriti... - poela je ona uplaeno.

- Znam ja tebe, Jenny - tuno ree Diane. - Ti si ponosna i tvrdoglava, i ne bi


od njega uzela ni novia...Na kraju e se sva moja budunost pretvoriti
u...nita! Postat u prodavaica ili tko zna to...ne, to ne bih mogla izdrati...
- Diane, molim te, uti! - uplaeno je rekla Jenny. - Ja jo uvijek nita ne znam,
ne znam to e se dogoditi, ne znam to u napraviti...nemoj me muiti...
*
Jenny je zaalila to je obeala da e Mariti nositi obroke, ali znala je da se
sada ne moe povui. Kada joj je dala veeru, sila je u trpezariju da ponese
Maritin posluavnik. Ali, kada je krenula niz stepenice, Raston je zaustavi.
- Ne moes sada tamo, lijenik je kod nje. Mora odluiti moe li otii kui.
Ako je sve u redu, sutra emo je prebaciti kod njenog oca.
S uenjem je vidjela kako Raston prua ruke prema njenim ramenima i
privlai je k sebi.
- Blijeda si - ree njeno. - Svo ovo vrijeme je za tebe bilo naporno. - Podigao
je jedan pramen s njenog ela i pogledao je u oi. - Ako je tamo sve u redu,
sutra emo na nekoliko dana nestati odavde...da zaponemo nov ivot, kao to
smo se dogovorili...
Osjetila je da joj obrazi odjednom gore i da joj je dah ubrzan. Srce joj je
udaralo snano i brzo, osjetila se sretnom...Znai, on nije zaboravio, nije se
predomislio. Osmjehnula mu se, a kada je htio neto rei, vrata Maritine sobe
su se otvorila i lijenik je izaao.
- Doite u salon, moram vam neto rei - rekao je.
Rastonovo je lice odjednom prekrilo blijedilo. utei, uplaeni, krenuli su za
doktorom koji je uao u salon i rekao:
- Ona ne moe hodati. Smatrao sam da je dolo vrijeme da malo vjeba, pa
sam joj rekao da ustane i hoda. Ona ne moe pokretati noge.
Doktorove je rijei popratila uasna tiina. Onda je Raston rekao:
- To je nemogue, njene noge nisu bile povrijeene!
- Na alost - rekao je doktor - ni ja to ne razumijem. Nikakvih povreda nema.
Jedino objanjenje je da je poremeaj na psihikoj osnovi. Vjerojatno, duboko
u njoj, postoji neki razlog kojeg nije niti svjesna, a koji joj onemoguava
hodanje.
- Smatrate li da se pretvara? - Rastonov je glas zvuao mirno.
- Ne, ne mislim da je to svjesno. Radi se o neemu to se ponekad dogaa
ljudima koji su pretrpjeli neki ok...
- Kako e dugo to potrajati? - prekinula ga je Jenny.
- Ne znam. Moe proi nekoliko dana, a moe trajati i godinama.
Nakon to je doktor izaao, njih su se dvoje nijemo promatrali, jo uvijek ne
vjerujui njegovoj prognozi. Onda je Raston rekao oajnim glasom:
- Za sve sam ja kriv!
- Nije tono, ne moe sebe kriviti zbog toga. Doktor je jasno rekao da to nema
veze s ozljedama.
Pogledao ju je bijesno. - Ne mora me tjeiti.

*
Nakon ovog, vie nitko nije spominjao mogunost da Marita ode kui. Njen je
otac bio udovac, koji joj ne bi znao organizirati dovoljno panje i njege, a
gospoa Fenwick je neprestano ponavljala da je njihova dunost da se brinu o
Mariti.
Jenny Rastona gotovo uope nije viala. im bi s posla doao kui, Marita bi
poela zapovijedati i on bi je posluno zabavljao, ili odnosio na trijem,
uivajui u prvim proljetnim zrakama sunca.
Jedno popodne, kada je Jenny krenula Mariti pripremiti uinu, sreli su se na
stepenicama.
- Zdravo, Jenny - rekao je. - Uope te ne viam ovih dana. Da me moda ne
izbjegava?
Uzdahnula je. Nije imala snage objanjavati mu svoje osjeaje i sumnje. Pola
je po Maritinu uinu.
Bila je toliko zaokupljena svojim mislima, da je zaboravila zakucati na
Maritina vrata. Otvorila ih je i zapanjeno stala. Marita je stajala ispred ogledala
i eljala se.
A do ogledala je mogla stii samo ako je hodala!
*
Uasnuta, Marita je gledala u Jenny. Kada se pribrala, podrugljivo se
nasmijala.
- Uhvatila si me u grijehu! Znala sam da moram priekati da svi legnu, ali
neto sam htjela promijeniti na frizuri. Uostalom, nije vano. - Mirno se
okrenula i pola u krevet.
- Lagala si! - tiho je rekla Jenny. Cijelo si ovo vrijeme muila Rastona
osjeajem krivice! Mislio je da nikada vie nee hodati. Kako si samo mogla?
Odjednom, Maritin glas postane pakostan.
- Opominjala sam te da u sve napraviti, ba sve, da ga ponovo osvojim!
Marita stavi ruke pod glavu i zagleda se u strop.
- Lijenik kae da sam u oku? Zvui divno, zar ne? Trebala si ga uti danas
popodne, dok mi je sve to teoretski objanjavao. Ba je bio simpatian. S
naporom sam zadrala paeniki izraz lica. - Pogled joj je okrznuo Jennyno
blijedo, uasnuto lice. - Moda ne mogu hodati, jer podsvijesno elim ostati u
Rastonovoj blizini. Da. Stvarno, vjerujem da u uspjeti ponovo prohodati tek
kada ga se definitivno odrekne.
- A ako to ne napravim?
Marita slegne ramenima. - Ako ga se ne odrekne, ostat u zauvijek ovdje.
Izgledat u privlano i ljupko, a takoer i runo, u svojim invalidskim
kolicima.
Jenny prkosno podigne glavu. - Ne mogu dozvoliti da nastavi varati Rastona.
Rei u mu da moe hodati.
- Probaj. Nee ti vjerovati.

- Nije vano. Ja u... - netko je zakucao na vrata i ona je zautjela. Raston


polako otvori vrata i ue.
- Dragi, ba sam sretna to si doao - ree mu Marita glasom koji je
podrhtavao od radosti. - Tako se strano osjeam...mislim da je ona histerina...
- Marita odjednom zajeca.
- to je, to se dogodilo Marita?
Marita se nervozno nasmije. - Ne znam to joj je. Dola je ovamo i u lice mi
rekla da mogu hodati...Kao da bih ja ovdje leala, samo da mogu...
Raston zapanjeno pogleda Jenny. Znala je da bi bilo beskorisno ita rei. Ipak,
ona ree mirno:
- Istina je, ona moe hodati. Vidjela sam.
Marita pone tiho plakati.
- Nita ne razumijem - zbunjeno je rekao Raston. - Jenny, reci mi, to si
vidjela?
- Nije nikakva grjeka u pitanju. Vidjela sam je kako hoda.
*
Sva oajna, Jenny je ula u svoju sobu i legla na krevet. Nije palila svjetlo.
eljela se isplakati u mraku, neopaena od Rastona, djece ili gospoe
Femwick. Ali, odjednom se vrata otvorie i svjetlo se upali. Raston je stajao
nasred sobe i gledao je ozbiljnim, zabrinutim oima.
- Jenny, elim razgovarati. Reci, kako to da si Maritu tako runo osumljniila?
Ona sagne glavu - rekla sam istinu.
Da je mogla izbjei da sutradan ujutro odnese Mariti doruak, dala bi sve na
svijetu.
Marita je tog jutra izgledala lijepo i svjee. Ali, u njenom osmijehu nije bilo
nieg ednog i ljupkog.
- Jenny, jesi li razmislila o onom to sam ti predloila? Da oslobodi Rastona?
- Raston mora svoju slobodu zatraiti od mene - rekla je Jenny.
Marita uzvikne nestrpljivo:
- Razgovarala sam s njim o tome, i on ne pristaje. - On ima neku smijenu
predrasudu da ti neto duguje, i ne moe prekinuti ugovor s tobom. Zato elim
da ti uini prvi korak.
- Da je netko drugi u pitanju, a ne ti - hladnim je glasom reka Jenny - ja bih se
povukla. Ali, ako misli da u ga napustiti zato da padne u klopku leinaru kao
to si ti, onda si se prevarila. To neu nikada napraviti.
Zaudila se kada je ugledala Rastona u predvorju.
- Vratio sam se s posla jer se moram spakirati - objasnio je. - Moram otii u
London, poslovno. Peter Forsight je u Highbridgeu. Pitao me smije li te
posjetiti.
Nekoliko minuta nakon toga, ba kad je ljutila krumpir u svojoj kuhinji, zaula
je kucanje na vratima. Ukoila se. Ako je Raston, to e mu rei? Ali nije bio
Raston, ve Peter.
Zbunjeno joj se osmjehivao:
- Zdravo. Tvoja svekrva mi je rekla da me oekuje.

- Dobro, doi u kuhinju, moram zavriti ruak - rekla je mirno.


Nije sjeo. Stajao je pokraj stola i promatrao kako ljuti krumpir, a onda
odjednom rekao:
- Ti ovdje nisi sretna!
Podigla je glavu i pogledala ga.
- Zato tako misli?
- Jo nikada nisam vidio neto ovako neobino - bijesno je rekao. - Zbunjeno
se nasmijao. - Znam da nemam pravo o tome govoriti, ali vjeruj, novac nije
sve...
- Nije zbog novca, Petere. Ja sam u Rastona zaljubljena.
Ukoio se, a onda je naglo zgrabio i poeo ljubiti. Sljedeeg trenutka odgurnuo
ju je od sebe i ona je skoro izgubila ravnoteu. Tada je u kuhinji ugledala
Rastona.
- Forsighte, elim s tobom razgovarati - rekao je hladnim glasom. - Poite u
salon, odmah u doi.
Peter je izaao, a Raston je gledao Jenny ravno u oi.
- uo sam to si rekla - tiho je uzjavio.
- Da me voli. Je li to istina, Jenny?
- Nije, lagala sam!
Nita nije odgovorio. Umjesto toga, priao joj je, i nevjerojatnom je snagom
privukao k sebi. I unato osmijeha na njegovom licu, oi su mu sjale od gnjeva.
- Htjela si ga napraviti ljubomornim - govorio joj je - pa neka bude, moda e
se vratiti da te vidi u mojem zagrljaju. Hajdemo mu dati priliku za ljubomoru.
Zatvorila je oi. Cijelim je tijelom drhtala. - Pusti me, Rastone - rekla je tiho.
Nita nije odgovorio. Umjesto toga, vre ju je privukao, a njegove su se usne
nale na njenima. U tom je poljupcu bilo neeg poniavajueg, ali i protiv svoje
volje, predala mu se sa strau. Bila je svjesna toga da se odaje, ali nije se
imala snage suzdrati.
*
Jenny je legla u krevet i tiho plakala, iako je bila svjesna da joj suze nee
pomoi ublaiti bol koju je osjeala.
Shvatila je da sada, kada Raston zna da ga ona voli, nikada nee zatraiti
rastavu. A budui da Marita od borbe nee odustati, on e se cijelog ivota
nalaziti izmeu njih dvije, razapet i nesretan.
Ustala je tek kada je ula motor njegovog automobila koji se udaljavao.
Sila je i stavila Maritin doruak na posluavnik.
- Zna li kuda je otiao Raston? - upitala je svekrva.
- Ne, odmahnula je glavom. Krenula je s posluavnikom prema vratima, kada
joj je svekrva rekla:
- ekaj, neto ti elim rei.
Jenny je ispitivaki pogleda. Starica je posljednjih nekoliko tjedana izgubila
onaj svoj mirni i dostojanstveni izraz. Oi su joj nekako neobino blistale, lice
joj se izduilo, a ruke pomalo drhtale. Kao da je razmiljala kako da pone, dok
naposljetku nije rekla:

- Jenny, ovo ovako ne moe vie ii.


Jenny nije nita odgovorila.
- Jako mi je teko s tobom ovako razgovarati, pa u biti otvorena. Ja sam
Rastonova majka, i ne mogu vie gledati kako on vene.
- Zar on vene? - mirno upita Jenny.
- Vene i pati, a ti to zna. Ne elim te podsjeati na ono to se dogodilo, ali
Jenny, ti vrlo dobro zna da si ti eljela ovaj straan brak. A sada se sluajno
dogodilo da je Marita stigla pod isti krov, i njemu nije lako. I ti vidi da je on
jo uvijek zaljubljen u nju. Molim te, Jenny, preklinjem te, daj rastonu slobodu.
Jenny se ogoreno nasmijala. - I vi i Marita se ponaate kao da sam ja prekinula
nekakvu romantinu idilu izmeu njih dvoje. Kao da ste zaboravili da se ona
odrekla zaruka i udaje za Rastona, ukoliko on izgubi bogatstvo Fenwickovih. A
izgleda da ste zaboravili da je dobio nasljedstvo zato jer se oenio sa mnom.
- To sada nije vano - prekine je gospoa Fenwick.
- Vano je. Vi i Raston eljeli ste me iskoristiti, a poslije, kada posluim vaim
ciljevima, htjeli ste me se osloboditi.
- Mogla bih pretpostaviti da e zbog ponosa...
- Tono, moj mi ponos ne dozvoljava da se sa mnom postupa kao s komadom
starog namjetaja. Ako odem, gospoo Fenwick, ako odem, onda to nee biti ni
zbog Marite, ni zbog vas, a niti zbog Rastona. Bit e zato to ja vie ne mogu
podnositi Fenwickove.
Zasljepljena suzama, ona istra s Maritinim rukom na posluavniku.
Bijesno je spustila posluavnik na Maritin krevet i odmah izala. Bila bi
najsretnija da je mogla otii u sobu i zakljuati se, no znala je da e uskoro stii
Diane i Mark, gladni i eljni razgovora s njom.
Cijelo poslije podne morat e provesti s Markom, jer on sutra polazi u internat.
*
Svi dogaaji prethodnog dana slili su se u jednu misao, u jednu odluku: bez
obzira koliko je Marita sebina i podla, Raston je eli. Prema tome, ona mora
otii.
im je zavrila s pakiranjem Markovih stvari, te oprala posue od veere,
odluila je spakirati i svoje i Dianine stvari. Onda e potraiti Rastona i
zamoliti ga da nju i Diane prebaci u njihov stari stan...
- Danas mi je slubeno priopeno da sam dobila stipendiju - prekine Diane
njene misli. Glas joj nije zvuao uzbueno. Kao da je i ona osjeala da se neto
neugodnog deava.
- O, Diane, ba si me razveselila - skoi Jenny. Ne smije nikako dozvoliti da
Jenny zbog nje pati.
- Ne, nisam - ree Diane mirno. Znam da nisam, jer to se ne slae s tvojim
karakterom, zato sam i rekla profesorici da ne prihvaam stipendiju...
- Diane, kako si mogla...? Nekako emo se ve snai...
- Neemo. A ti nee dozvoliti da on pomogne.
- Diane, sve u za tebe napraviti, ali nemoj od mene traiti...

Diane je prila sestri i zagrlila je. - Mislim da te razumijem - ree djevojica


tiho. - Ti ga voli. Zato ne moe od njega traiti novac.
- To je jedino to mi je ostalo od ponosa - tiho ree Jenny.
Diane vrsto zagrli svoju stariju sestru. - Sigurno e se oeniti njenim
velianstvom, im od tebe dobije rastavu. Oh, kako je mrzim. Voljela bih da
umre!
Jenny je zapanjeno pogleda. - Nemoj tako govoriti! Zvualo je kao da zaista
tako misli.
- to e biti s Markom? - odjednom je upitala Diane.
- Mislila sam da je najbolje da ga ovo tromjeseje poaljemo u internat. Ionako
je ve sve uplaeno.
*
Raston se nije pojavio ni za vrijeme veere. Jenny je uloila prilian napor da
smu sebe natjera da Mariti odnese veeru u sobu.
Jo samo ovaj put - smu je sebe tjeila.
Neto poslije devet sati, kada je nosila sue od Maritine veere, na stepenicama
je srela gospou Fenwick.
- Raston se javio telefonom - rekla je stara gospoa, ne gledajui Jenny u oi.
- Nije mi htio rei gdje je, zvuao je vrlo tajanstveno. Rekao mi je da e doi
kasno. Marita je odluila ranije lei, jer je previe sjedila posljednjih dana. Bi li
joj odnijela au mlijeka prije spavanja?
Marita nije izgledala umorno, ali bila je nervozna i oigledno se dosaivala.
Nervozno se prevrtala u krevetu, kada je Jenny stavila au s mlijekom na stol.
- Voljela bih da je Raston ovdje - rekla je ljutito. - On vrlo dobro zna koliko mi
je bez njega dosadno.
Jenny je mirno pogleda. - Kada bi se prestala pretvarati da ne moe hodati, ne
bi se toliko dosaivala.
Marita se odjednom nasmijala. - Zna, sve mi se ini da e se ovih dana
dogoditi udesno ozdravljenje. A ti si upravo na ivici svoje izdrljivosti, zar
ne?
Jenny krene prema vratima.
- Voljela bih proitati veernje novine - viknu Marita za njom. - Poalji mi ih
po Marku, molim te.
Jenny nije odgovorila, ve se povukla u svoju sobu te odmah zaspala.
Neoekivano je dobro i vrsto spavala, i ustala je puno kasnije nego obino.
Brzo se umila i obukla. eljela je nai Rastona prije nego ode na posao, da mu
kae to je odluila.
ali tek to se stigla poeljati, netko je zakucao na vrata i Raston je uao.
Iako je bila zauena to je tako rano doao kod nje, mirno je rekla:
- Ba dobro to si naiao. Upravo sam se spremala potraiti te. Moram ti neto
rei.
- Prije toga moram ja tebi neto rei - prekine je on. - Zna li gdje sam bio?
Kada sam otiao od tebe, otiao sam u London. Zato sam se vratio tako kasno. Ispruio je ruku i dohvatio njenu. - Potraio sam jednog veoma dobrog

specijalistu. Zamolio sam ga da doe ovamo i pregleda Maritu. Ona jo ne zna.


Bit e iznenaena i nee ga stii prevariti.
Dohvatio je njenu drugu ruku i privukao je k sebi.
- Jenny, ja...
Nije stigao vie nita rei, jer su se vrata naglo otvorila, a na njima se pojavila
gospoa Fenwick, blijeda i iskolaenih oiju.
Dok je govorila, usne su joj podrhtavale.
- Marita je mrtva.
*
Trebalo je nekoliko trenutaka da shvate to im godpoa Fenwick govori.
- Mrtva? - Raston ponovi tupo. - Nemogue!
- Ula sam da joj razmaknem zavjese na prozoru - govorila je njegova majka a ona je leala, hladna...dodirnula sam njenu ruku...
Raston obgrli ramena svoje majke i povede je do fotelje.
- Molim te, donesi joj au vode. Ja idem do Marite.
Gospoa Fenwick se najednom ukoi:
- Nemoj me ostavljati nasamo s njom! Meni nije potrebna pomo. Idem
telefonirati lijeniku.
Jenny mirno upita. - Rastone, mogu li nekako pomoi?
- Pobrini se da djeca ne uu, a ja u srediti ostalo.
- Bila je divna - aputala je stara gospoa Fenwick.
Jenny je instinktivno prila starici.
- ao mi je, gospoo Fenwick.
Starica nije nita rekla, ali pogled kojeg je uputila Jenny bio je toliko pun
prezira i mrnje, kao da je rekla: Zato nisi ti umrla umjesto Marite?
Mark je primio vijest bez mnogo uzbuenja. Za njega, u njegovim godinama,
smrt je bila dijelom prie, neto to je manje vano od injenice da on danas
kree u internat.
Ali, Diane je regirala sasvim drugaije nego je Jenny mogla zamisliti. Kada joj
je Jenny ispriala to se dogodilo, problijedila je i pogledala je ozbiljnim
pogledom.
Jenny je esto pomiljala da je njena mlaa sestra previe sebina i
bezosjeajna, zato je i bila iznenaena nainom na kojeg je Diane reagirala na
vijest o smrti djevojke koju nije voljela. Diane se vrlo brzo pribrala, te mirno
rekla:
- Ne elim se pretvarati. Nije mi ao, jer je bila odvratna.
- Ne smije tako govoriti, Diane. Naroito ne pred gospoom Fenwick. Ona je
jako voljela Maritu.
Diane slegne ramenima i ode u svoju sobu. Poslije nekog vremena, Jenny je
ula kako vjeba uz pratnju muzike s gramofona, kao da se nita nije dogodilo.
Iznenada se pojavio Raston. Obgrlio je Jennyna ramena i naslonio bradu na
njeno elo.

- Imat emo grozan dan - uzdahnuo je. Lijenik smatra da Marita nije umrla
prirodnom smru.
Osjetila je kako joj se jeza sputa niz kimu.
- Pa kako je onda umrla?
- Od prevelike doze tableta za umirenje.
Tablete! Jenny se sjetila ruiastih, malih tableta u staklenoj flaici na
Maritinom stolu.
- Ne razumijem - rekla je zbunjeno.
- Nitko to ne razumije. Kako je mogla napraviti takvu grjeku?
*
Raston i Jenny sjedili su u salonu, a doktor je nervozno etao ispred njih.
- Jako mi je neugodno, ali morao sam pozvati policiju - govorio je po tko zna
koji put. - Ne mogu izdati osmrtnicu bez njihove dozvole, takva su
pravila...Ipak, ne razumijem zato je to napravila. Nekoliko puta sam je
upozorio da pazi koliko tableta pije. ak sam elio da ih ne dri pokraj
uzglavlja, ali ona je rekla da je bolje da su joj nadohvat ruke, jer ih ponekad
nou treba. No tako je lako, u polusnu, pogrijeiti...
- Raston uzdahne. - Bojim se da nikada neemo saznati istinu.
Mark je stajao na ulazu svoje sobe, a lice mu je odavalo strah. Jenny ga
pogleda i njeno mu ree:
- Nee biti tako strano, vidjet e. ak e ponekad poeljeti ostati i preko
vikenda...
Gotovo grubim glasom, Mark odgovori: - Nita ne brini, ba mi je drago da
idem. Tada je upitao:
- Je li istina da je doktor rekao da je Marita umrla zato to je popila neke
lijekove? Kako lijek nekoga moe ubiti? Zar lijekovi ne lijee?
Jenny je uzdahnula. - Ono to je ona popila nije bio lijek. To su bile tablete za
spavanje. Marita je previe toga popila, pa je vrsto zaspala i nije se probudila.
To je sve.
- Jesu li to bile ruiaste tablete u staklenoj flaici?
- Jesu.
On odjednom ree: - Hou odmah otii u internat. Ba se veselim to u spavati
u velikoj spavaonici s puno drugih djeaka...
Na putu do internata, Mark je cijelo vrijeme utio. Tek kada je izaao iz taksija,
grevito se pribio uz sestru i mada nije plakao, tijelo su mu potresali nijemi
jecaji.
- Mark, nemoj... - rekal je Jenny. Ako ne eli, ne mora ostati. Moemo se
odmah vratiti, taksi jo nije krenuo, rekla sam mu da me prieka...
- Ne - gotovo je odskoio. elim odmah ii u internat.
Kada ga je predala odgojiteljici, Jenny se teka srca uputi prema automobilu
koji je ekao.
im proe ova guva, uzet e ga natrag, ponavljala je dok se vozila kui.
Nikada mi se nije dopala ideja da ga ostavim u internatu.

Ali kako je ula u kuu Fenwickovih, briga o Marku je nestala i njeno su


mjesto preuzele druge.
Krenula je prema svom dijelu stana, kada ju je jedan krupan ovjek zaustavio.
- Gospoo Fenwick, - upitao je ljubazno. - Ja sam inspektor Murray. Volio bih
s Vama porazgovarati. Koliko sam mogao zakljuiti, Vi ste posljednja osoba
koja je gospoicu Hunt vidjela ivu.
Ona ga zaueno pogleda.
- Odnijeli ste joj au mlijeka - nastavio je ljubazno. - Nadao sam se da ete se
moda sjetiti neeg to bi rasvijetlilo sluaj. Molim Vas, doite u salon, tamo
emo u miru razgovarati.
Pola je za njim.
- Jeste li neto otkrili? - upitala je kada su sjeli.
Zapalio je cigaretu, i zagledavi se u svoj dlan, rekao:
- Na alost, nita nismo otkrili. Jedino to znamo je, da je tablete rastopila u
ai vode koju je drala na stolu. To upuuje na samoubojstvo. Gospoo
Fenwick, kad ste je sino vidjeli, kako je bila raspoloena?
Jenny zamiljeno ree:
- Meni je izgledala kao i uvijek. Ne bih rekla da je bila utuena ili alosna.
- Pada li Vam na pamet neki razlog zbog kojeg bi si poeljela oduzeti ivot?
Jenny je odmahnula glavom. Tog trenutka vrata su se otvorila i u salon je ula
gospoa Fenwick, u pratnji svog sina.
Gospoa Fenwick izgledala je veoma utueno.
- Oprostite inspektore, to nisam prije stigla govoriti s vama - rekla je, i ne
pogledavi Jenny. - Lijenik mi je dao neko umirujue sredstvo. Sada mogu
odgovarati na vaa pitanja.
- Dobro - odgovori inspektor. - Upravo sam pitao vau snahu, moe li se sjetiti
nekog razloga zbog kojeg bi si godpoica Hunt eljela oduzeti ivot. Koliko
sam shvatio, mlada gospoa Fenwick odnijela joj je au mlijeka...
- Tako je - klimnula je glavom gospoa Fenwick. - Nakon toga bila sam kod
Marite, i mogu vam rei, inspektore, da je nita na ovom svijetu ne bi moglo
natjerati da se ubije.
- Tako - inspektor klimne glavom, oigledno nedovoljno uvjeren u ovu
tvrdnju. - Znai, nije mlada gospoa Fenwick bila posljednja kod gospoice
Hunt, ve vi, gospoo. Koliko ste vremena proveli u njenoj sobi?
- Nekoliko minuta. Poeljela sam joj laku no i prevjerila treba li joj jo neto
prije spavanja.
Otkako su uli, Raston prvi put progovori.
- to vi, inspektore, mislite da se dogodilo?
Inspektor pogleda staru gospou kao da joj se eli izvinuti, pa ree:
- Iskreno reeno, potpuno sam uvjeren da je gospoica Hunt izvrila
samoubojstvo. Sve ukazuje na to. Pretpostavljam da je noas leala budna, i
razmiljala o svojoj situaciji. Pretpostavljam da je maloduno zakljuila da vie
nikada nee moi hodati, te da je u takvom trenutku uzela tablete i sma sebi
prekratila ivot.
Inspektor ustane. - Izdat emo vam slubeni dokumenat. Sudski lijenik e vam
ga izdati na osnovu mog izvjetaja i sasluanja.

- Jeste li pomislili, inspektore - odjednom upita stara gospoa Fenwick - da je


Marita ubijena?
- Vi ste previe uzbueni, gospoo, pa stoga pomiljate na svata. Da ste u
policiji toliko godina kao ja, znali biste da se ubojstva obavljaju mnogo
svirepije. Netko nekoga probode noem, udari kamenom ili zadavi. Ali u
najpoznatijim porodicama u gradu, gosti se obino ne truju. Ne, gospoo,
potpuno sam uvjeren u to.
Raston je bio potpuno blijed, ali nasmijao se.
- U pravu ste, inspektore, moja je majka previe uzbuena.
- Potpuno je shvaam - inspektor krene prema vratima. - Neemo vas vie
uznemiravati, trebate se smiriti.
*
Kada je ispratio inspektora, Raston se vratio u salon. Zatekao je istu situaciju
koju je i ostavio. Jenny i gospoa Fenwick nepomino su sjedile, svaka na
svojoj fotelji, i nepomino gledale pred sebe.
- Sreom da smo najpoznatija porodica u gradu, pa ne trujemo svoje goste rekao je Raston, gledajui prijekorno svoju majku. - Majko, otkud ti uope
ideja o ubojstvu?
Gospoa Fenwick naglo je ustala. - to misli, kako se osjeam kada svi ovako
govorite o Mariti? Ona se nije ubila. To svi znamo. Kada sam rekla da postoji
mogunost da je ubijena, znala sam to govorim.
- Majko, molim te, nemoj nastaviti tako...
- Pa i ti si sumnjao, zar ne? Ti zna isto tako dobro kao i ja da Marita nije
izvrila samoubojstvo, kao i da nije sluajno popila te tablete. Ja znam da se
nije ubila, a to mogu i dokazati.
- Dobro, majko - Raston je govorio mirno i tiho. - Ne mogu te sprijeiti da
govori. A kako zna da Marita nije mogla napraviti takvu grjeku?
- Jer je tablete prestala piti jo prije tjedan dana. Nikad nije voljela piti
lijekove, i prestala ih je piti odmah nakon to se oporavila od nezgode.
Sino...sino se alila u vezi toga. Rekla je da je umorna, da oi jedva dri
otvorene, i da e od lijenika traiti da joj da neto da se razbudi. Zar to nije
dokaz da nije dobrovoljno popila te tablete?
Raston uzdahne. - Dobro, majko, sada smo uli to ima rei. Prekinimo to
spominjati...
- Ne! Marita je ubijena i mi oboje znamo tko je to napravio! ena koja nosi
tvoje ime! Ona je stavila te tablete Mariti u vodu. - Starica se naglo okrene k
Jenny. - Ti si znala da se Marita nou budi i pije vodu. Priznaj da si znala...
- Jesam - zbunjeno ree Jenny. - Svi smo to znali. Jako bi se naljutila kada joj
ne bi pripremila tu au. Ali...ja...
- Ti si istresla te tablete u njenu au dok ona nije gledala!
Raston prie svojoj majci i uhvati je za ramena.
- Dosta, ovo je prevrilo svaku mjeru!
Njene su oi odavale bijes i odlunost.

- Nee me ti uutkati, Rastone, kaem ti. Znam da e to izazvati uasan


skandal, znam da e sve to za nas biti jako neugodno, ali ja elim da ova
djevojka plati za Maritinu smrt. Pozvat u inspektora telefonom.
- Napravit e budalu od sebe. Nee ti povjerovati. Pitat e kako si tako
sigurna da je Marita eljela ivjeti...Ona je bila prikovana za postelju...
- Nije. Ona je hodala, ona je morala leati zato da bi se izborila za tvoju ljubav.
A inspektor e mi vjerovati, jer e se uvjeriti da si i ti nju volio, i da je Jenny to
znala.
- Ti si, znai, isto znala... - Raston je s prezirom gledao majku. - Ona je pred
tobom mogla hodati, jer si joj pomagala upropastiti moj brak! Sada mi je sve
puno jasnije! Ali, ako misli da smo se Jenny i ja htjeli rastati zbog
namjetenog ljubljena s Maritom, vara se. Mi smo mu i ena, i mi se volimo!
Gospoa Fenwick je izbezumljeno gledala Rastona, koji je priao Jenny i stavio
joj ruku oko ramena.
- Nije istina, vi laete! Ti voli Maritu! Samo nju!
- Ne, nije tako, majko. Ti si uvijek govorila da ja volim Maritu, tvoje kume.
Ja sam u to povjerovao, ali kada sam shvatio koliko je sebina i gramziva,
shvatio sam i da je ne volim.
- Nije istina, ne vjerujem! Ti pokuava zatititi Jenny, jer se boji skandala.
Ali ja u pozvati inspektora...
- Majko, ako to napravi - Rastonov glas zvuao je prijetei - napustit u te i
vie me nikada nee vidjeti.
Pogledala ga je uplaeno.
- U redu, Rastone. Pomoi u ti zatititi Maritinog ubojicu. Ako to stvarno
eli. - Ustala je i izala iz sobe.
- Ubojica? - Zbunjeno je ponovila Jenny i pogledala Rastona. - Ona misli da
sam toliko mrzila Maritu da bih je ubila?
Priao joj je i poloio obje ruke na ramena. Gledao ju je u oi.
- Jesi li? - upitao je strogo.
Zatvorila je oi i bespomono spustila glavu.
- I ti, znai, vjeruje!
- Ja vie niti sm ne znam u to da vjerujem. Mene je roena majka prevarila,
vodei me u sve vei oaj, zbog optereenja, kajanja, grinje savjesti da asm
jednoj djevojci oduzeo mogunost da hoda, da se uda...Kako da onda
vjerujem?...Molim te, Jenny, zakuni se da nisi dotakla one tablete...
- Neu. - Osjetila je navalu bijesa, ponienje, uvredu... - Neu se zakleti, ne
vidim za to razloga. Kako e znati da ne laem?
Privukao ju je k sebi, toliko blizu da je osjetila kako mu udara srce, osjetila je
njegov dah na svom vratu...Otro je viknuo:
- Ba me briga! uje li, ba me briga! Ne elim znati jesi li je ubila! Ja te
volim!
Poeo joj je ljubiti lice i usne, apui: - Ja te volim, Jenny, i nita mi drugo
nije vano.
- Zato mi to nisi prije rekao?
- Htio sam, ali Maritina je nezgoda sve pokvarila. A onda, kada je rekla da ne
moe hodati...Jenny, reci mi, kako objanjava njenu smrt?

- Ne znam - rekla je bespomono. - Ne vjerujem da je izvrila samoubojstvo.


A ako je istina da vie nije uzimala tablete, onda se to nije niti sluajno moglo
dogoditi.
- Da, Marita mi se hvalila da vie ne pije tablete. Ali, nekakvo objanjenje
mora postojati...Znao sam da e majka u tebe posumnjati, jer ti si jedina imala
motiv.
Ona odjednom ree: - Ima pravo. Mrzila sam je. eljela sam da nam ne
smeta. Gurala me iz tvog ivota, a ja sam mislila da je ti jo uvijek voli. Ali,
Rastone, zar moe vjerovati da sam ja rastopila one tablete u vodi?
- Ne znam - rekao je umorno. - Ne razumijem...Znam da ne bi bila u stanju
nekoga hladnokrvno ubiti. Ali, istovremeno i znam kako se zna
razbjesniti...Kada bi barem nala neko logino objanjenje za njenu smrt...Ja
znam da je nisam ubio. Potpuno sam siguran u to da je nije ubila ni moja
majka. Prema tome, ostaje samo ti...
Zapanjeno ga je pogledala. Misao koja joj je tog trenutka prola mozgom,
odjednom je postala zastraujua mogunost: Diane. Zar je stvarno mogue da
je Diane to napravila?
Jo uvijek preneraena zbog tog otkria, tiho je rekla:
- U pravu si, Rastone. Nitko drugi ne dolazi u obzir.
Uplaen ovim njenim pomirenjem, on moleivo ree:
- Jenny, molim te, reci mi da nisi. Vjerovat u ti.
- Ne. Morat e sm odluiti. Ja ti ne mogu pomoi. - Sva oajna, ustala je i
izala iz sobe.
U hodniku, naila je na jednu od djevojaka koje su raspremale Maritinu sobu.
- Gospoo Fenwick, mislim da je ovo Dianeino - rekla je djevojka i pruila joj
narandasti, svileni pojas, dio jedne od Dianeinih haljina. - Nala sam ga na
podu sobe u kojoj je leala gospoica Hunt.
Zahvalila je i odnijela pojas u Dianeinu sobu. Diane je upravo vjebala jedan
od kompliciranijih koraka, i ugledavi pojas u Jennynoj ruci, samo je klimnula
glavom.
- A, znai bio je kod tebe, ve sam mislila da sam ga izgubila.
- Ne, nije bio kod mene, izgleda da si ga izgubila u Maritinoj sobi - ree Jenny
i pogleda je ravno u oi.
Diane je, duboko uzdahnuvi, rekla:
- Sino sam bila kod nje. Ako ve eli znati, ula sam da joj kaem da se
okani Rastona. Ali ona je ve spavala.
Sljedeeg je trenutka ve bila na vrhovima prstiju, potpuno koncentrirana na
svoju vjebu. Da, pomisli Jenny. Diane je sposobna to napraviti. Ona je znala
da je Marita prepreka na njenom putu k baletnom uspjehu.
Izala je iz Dianeine sobe i pola u kuhinju. Pokuala je napraviti neto
korisnog, ali bezuspjeno je samo premjetala stvari i zbunjeno se udarala u
namjetaj, ne primjeujui da je ve pao mrak. Tada je netko iznenada upalio
svjetlo i ona je, gotovo zaslijepljena od snane svjetlosti, zateturala i oslonila o
stol.
Bio je to Raston, koji je upalio svijetlo i stao ispred nje.

- Upravo sam razgovarao s Peterom Forsighteom, u Londonu. Naao je jedan


stan.
- Stan? A, da, skoro sam zaboravila, Diane mora ii u London. Ali, Rastone,
nije li ona premlada da sama ivi u stanu?
- Stan je za vas dvije - prekinuo je njena pitanja.
Sjedila je i besciljno gledala kroz prozor. ula je Rastonove iza sebe, a onda i
njegov glas, koji je zvuao nekako tue i hladno.
- Smatram da je to najbolje rjeenje za sve nas.
Sagnula je glavu. Nekoliko je trenutaka ekao njen odgovor, a onda je nastavio:
- Jenny, mislim da je to i zbog tvoje sigurnosti. Moja je majka potpuno
izgubila glavu. Ako te svakodnevno via ovdje, vjerojatno e te opet poeti
optuivati ili napraviti jo neto goreg. Razumije li, Jenny?
- Da, Rastone, razumijem.
- Deponirat u odreenu svotu novca u jednoj Londonskoj banci, ukoliko ti
zatreba jo, samo mi javi.
On neoekivano obavije ruke oko njenih ramena i uroni glavu u njenu kosu.
- Jadna djevojice - apnu - nisam te ba usreio ovim brakom.
Okrenula se spram njega i pogledala ga. Oi su mu bile tune i upale, lice
blijedo, usne nervozno stisnute.
- Ne moe sebe zbog toga okrivljavati. Ne zaboravi da sam ja tebe natjerala
na ovaj brak.
- Nitko nikoga ne moe natjerati na tako neto. Negdje duboko u meni, neto
je uvijek govorilo da se trebam s tobom oeniti - rekao je on tuno.
Njene su se oi odjednom napunile suzama i ona je okrenula glavu.
- Uostalom, sada je beskorisno o tome govoriti - prekinuo je on ova
razmiljanja - ali Jenny...zato si to napravila?
Ona ga zapanjeno pogleda. - Znai, ti stvarno vjeruje da sam ja ubila Maritu.
Naglo je ustala i udaljila se od njega. On zbunjeno spusti lice na ruke. - Ne ljuti
se, ali ti nisi ni jednog trenutka rekla da nisi kriva. Jenny, posljednji put te
molim da mi potvrdi da nema veze s Maritinom smru.
Gledala ga je ukoenim pogledom. vrto je stegla donju usnu, u strahu da ne
zaplae, da vikne, da se brani.
Ali, znala je da se moe opravdati jedino ako sumnju baci na Diane, Diane koja
je jo dijete, koja nikada nee shvatiti to je napravila...zar da unesrei roenu
sestru?
Sabrala se i smirila, a zatim mirno rekla:
- Ne, neu te uvjeravati da sam nevina. Ne bi vrijedilo, zar ne? Jer, ti si ve
toliko uvjeren da sam je ubila, da ne postoje rijei kojima bih te razuvjerila.
Sada je ionako kasno. Moram poeti pakirati Dianeine i svoje stvari.
*
Uplaeno se trgla kada je Diane ula i upalila svjetlo.
- to radi ovdje u mraku? - upita ona veselim glasom.
Jenny je zbunjeno pogleda. Poeljela je imati snage pitati Diane, otvoreno, to
je one noi radila u Maritinoj sobi.

Umjesto toga se osmijehnula.


- Imam dobre vijesti za tebe. Sutra ujutro kreemo za London. Raston nam je
naao stan. Tamo emo ivjeti dok ti ne diplomira.
- Divno! - uzviknula je Diane. - Iskreno da ti kaem, ve sam se pomalo
brinula. inilo mi se da ste svi zaboravili da krajem tjedna moram biti u
Londonu. Sve zbog te guve oko Marite, bilo mi je neugodno da vas gnjavim.
Ide li i Raston s nama?
Namjerno hladno Jenny ree:
- Ne.
Diane slegne ramenima. - To je vaa stvar.
Idueg jutra krenuli su Rastonovim automobilom prema eljeznikoj postaji.
Kada su konano sve stvari smjestili u kupe, Raston je rekao pristojnim, ali
slubenim glasom:
- Oprostite to nemam vremena priekati da vlak krene, ali imam jedan vrlo
vaan poslovni sastanak.
Jenny odjednom ree: - Molim te, Rastone, u ovoj smo guvi zaboravili
Marka...Mislila sam ti ranije rei, kada zavri ovo tromjeseje, mi bismo ga
uzeli k sebi u London. Ne vjerujem da e biti sretan u tom internatu...
- Dobro, to emo srediti. Moe biti sigurna da u ga do tada vikendima
posjeivati.
- Hvala - Osjetila je kao joj se suze skupljaju u oima. Mark e ovih dana
sigurno plakati. Tog trenutka ona osjeti Rastonovu ruku na obrazu. Bila je
njena i topla. Ona podie ruku i nasloni svoju na njegovu.
On njeno ree: - Zbogom, Jenny.
*
U London su stigle kasno poslije podne. Oko njih svuda su jurili ljudi, gurali se
i vikali. Nikada do ovog trenutka Jenny nije bila u ovako velikoj guvi.
A onda, odjednom kao da se cijela masa ljudi udaljila, a pred njom se naao
netko poznat i drag.
- Peter! - sva vesela, uzviknula je. - Nikome se jo nisam ovoliko razveselila.
Bojala sam se krenuti odavde, inilo mi se da emo se izgubiti. Otkud si znao
da dolazimo?
- Javio mi je telefonom tvoj mu - nasmijao se Peter. - Zamolio me da se
pobrinem o vama dvjema.
Njihov se stan nalazio u jednoj velikoj stambenoj zgradi.
- Svega je nekoliko blokova udaljen od Dianeine akademije - objanjavao je
Peter. - Zato sam ga odabrao.
- Lijep je - zadovoljno primijeti Jenny.
Diane je oduevljeno pregledavala svaki dio stana. Peter je priao vratima i
zatvorio ih.
- Jenny, koliko dugo ovo mora trajati? - upitao je tihim glasom.
- Kako? to to misli?
- Molim te, nemoj glumiti. Dola si u London, vjerojatno zbog neega. Pa,
ostaje li udana ili se namjerava rastati i nastaviti neki normalan ivot?

Zapanjeno ga je gledala. Nikada do sada nije ovako s njom govorio. S druge


strane, ovdje u Londonu bi bez njega bila izgubljena.
- Ne znam - rekla je tiho - ne elim se razvesti...nisam o tome razmiljala.
- elim da o tome razmisli, Jenny. Htio bih da se oenimo.
Osmjehnula se tuno. - Hvala, Petere. Moda u se jednog dana i udati za tebe,
kad sve ovo proe. - Onda, odjednom, upitala ga je: - Reci, misli li da bih ja
bila u stanju nekoga ubiti?
Nekoliko trenutaka zapanjeno ju je gledao, a onda je prasnuo u smijeh.
- Jenny, hahahaha, pa o emu se radi?
- Prvo mi reci to ti misli. Mogu li ja nekoga ubiti?
- Jenny, kada bih te vidio svojim vlastitim oima kako zabija no u neije
grudi, ja bih rekao da to sanjam. Je li ti to dovoljno?
Duboko je udahnula. Onda, kao da jo nije dovoljno znala, nastavila je
provjeravati.
- A kada bih ti rekla da sam nekoga otrovala, bi li povjerovao?
- Ne, ne bih. Ti si impulsivna, nagla, trovanje je vrsta ubojstva koju obavljaju
promiljene, hladnokrvne ubojice. Ti nisi takva osoba.
- Neko ju je vrijeme promatrao, kao da razmilja, a onda je upitao:
- Ima li to kakve veze s Maritom Hunt?
- Ona je ubijena, Petere, u to sam sigurna.
On bijesno ree: - A Fenwick je osumnjiio tebe, zar ne?
Uzdahnula je. - Ne elim prema njemu biti nepotena, ali ako o tome ne
razgovaram, poludjet u.
Sjela je u fotelju, a on je sjeo pokraj nje. ekao je da ona nastavi.
- Nemam se prava ljutiti na Rastona...Marita je ubijena, a ja sam je mrzila. Kao to vidi, imala sam motiv. Vrlo snaan motiv. Mrnju.
- I on, Jenny - prekine je Peter. Jenny, ja nisam slijep. Jasno sam vidio
situaciju, kada sam posljednji puta bio tamo. Marita je doivjela nesreu i na
njega je pala krivica. Bilo je oigledno da ona koristi situaciju koliko god
moe. Muila ga je koliko je god mogla.
- Ona se pretvarala da ne moe hodati, samo da bi ga jo vie opteretila
osjeajem krivnje - dodala je Jenny.
- Eto, i sma zna! On je bio svjestan da ga ona nee ostaviti na miru sve dok
ne dobije ono to eli. Znao je da e nai naina da ga prisili na rastavu. A osim
toga, on je odavno nije volio. Prema tome, rastopio je tablete u vodi, ona je
umrla, a on je konano bio slobodan to se nje tie.
- Sve si pobrkao, Petere! Nije Raston, no ja znam tko je. Diane!
Nije primijetila da je u meuvremenu Diane provirila kroz vrata i zapanjeno je
sluala.
Jenny uplaeno pritra sestri.
- Oprosti, Diane, nisam mu htjela rei...Izletjelo mi je, jer on je okrivio
Rastona.
Diane zalupi vratima za sobom, prie Peteru i sjedne u fotelju.
- Nisam ula cijelu priu - rekla je ona mirno. - Nasluujem da se radi o
Mariti. I da mislite da je ona ubijena, i da sam to napravila ja.

- Neemo vie o tome govoriti - uplaeno uzviknu Jenny. - Petere, molim te


zaboravi to sam ti rekla.
- Ali ja elim znati - Diane je govorila mirno, prkosno, kao da se ne radi o njoj,
nego o nekom drugom. - Jenny, zar ti stvarno vjeruje...
Jenny je pogleda: - Diane, ne vjerujem, ali sve okolnosti su...ti si posljednja
ulazila u njenu sobu, sama si mi to rekla...A netko od nas ukuana, to je i
napravio...Netko tko je mrzi...Diane, nikome neu rei, a niti Peter, zar ne,
Petere? Razumijem te, Diane, ti ne voli ljude...
- Ne - zamiljeno ree Diane. - Ima pravo, neke ljude ne volim. Ne bih imala
nita protiv da joj zavrnem vratom, da je iva. Ali ja nisam ono napravila,
Jenny. Dosad mi nije padalo na pamet da je u pitanju ubojstvo...Ali sada, kada
ti to kae, jasno mi je. Onakvi tipovi kao ona, paze to piju...Da, netko je ubio
Maritu, ali to nisam bila ja. Zar misli da bih riskirala cijeli svoj ivot zbog
onakve propalice?
Dianeine su rijei djelovale toliko iskreno, da je Jenny istog trenutka znala da
govori iskreno. Postiena, ona okrene glavu.
*
Dani su prolazili kao u nekom nestvarnom, monotonom sivilu.
Jednog je jutra potar donio telegram. Raston je javljao da e je to popodne
posjetiti.
Uzbueno je pospremila stan, pitajui se o emu Raston eli razgovarati, kada
ovako slubeno najavljuje svoj dolazak.
Kada se Diane tu veer vratila s akademije, Jenny joj je rekla da Raston dolazi
veeras.
- Je li? - Diane je znaajno pogleda. - Ako ne eli da ti smetam, mogu otii do
jedne prijateljice.
- Dobro - odgovori Jenny, osjeajui olakanje.
Tek to je Diane otila, zvono na ulaznim vratima najavilo je posjetioca.
Jenny otvori vrata i osjeti da joj srce snano udara. Raston, blijed, visok,
nesretnog izraza lica, stajao je na ulazu i smijeio se.
- Mogu li ui, Jenny?
Klimnula je glavom i pomakla se s ulaza.
- Izvoli, sjedi - ponudila mu je fotelju i sjela pokraj njega. - to se dogodilo,
Rastone?
- Dogodilo? - zabrinuto ju je pogledao. Nije se nita dogodilo. Jako si
smravjela, Jenny.
Pokuala se osmjehnuti. - Idem pristaviti kavu.
- Nemoj...ostani ovdje...Jenny, strano mi je teko, nemoj me tako gledati...
Sljedeeg se trenutka nala u njegovom zagrljaju i usne su im se spojile.
Odjednom, on je pusti i zapali cigaretu.
- Nisam te namjeravao dodirnuti - rekao je zbunjeno. - vrsto sam odluio da
u ovo ne umijeam svoje osjeaje. Bilo bi nam puno lake.
Ona ga zbunjeno upita: - to bi bilo lake?

- Pa, ne moemo ovako dalje, Jenny. Mislio sam da je vrijeme da sjednemo i


porazgovaramo...
Odjednom je zazvonio telefon i prekinuo ga usrijed reenice. Jenny je podigla
slualicu, a onda mu je pruila: - Tebe trae.
On je prihvatio slualicu, a ona se udaljila da ne bi sluala njegov razgovor.
Stajala je pokraj prozora i razmiljala o onome to se dogaalo izmeu njih
dvoje, o svojoj sumnji, strahu...On je spustio slualicu.
udno ju je gledao nekoliko trenutaka, a onda, duboko uzdahnuvi, rekao:
- Javio se upravnik Markovog internata. Moja majka mu je dala ovaj broj.
Jenny, molim te nemoj se uzbuivati, jer sve e biti dobro...Izgleda da ga ne
mogu nai...nestao je.
*
Uasnuta, objema se rukama uhvatila za Rastonovu ruku i uzviknula:
- Kako, pa on je tako mali, kako moe nestati? Moda se samo sakrio, jesu li
sve dobro pretraili? Ili, da nije negdje stradao?
- Jenny, priekaj, nemoj gubiti glavu. Obuci kaput, idemo odmah. Moja kola
su pred kuom.
Raston je nazvao Diane kod njene prijateljice i predloio da tamo ostane dok se
oni ne vrate. Pristala je.
Vozio je vrlo brzo. Skoro cijelo vrijeme su utjeli, svako zadubljen u svoje
misli. Jednog trenutka, ona je uzdahnula.
- Za sve sam ja kriva. Ne znam to mu se dogodilo, ali ja sam kriva.
- Prekini - otro ree Raston. - Ovo nitko nije mogao predvidjeti. Nisi ti za
nita kriva.
*
Raston je zaustavio automobil ispred zgrade internata, koja je bila gotovo u
potpunom mraku. Jedno jedino malo svjetlo gorjelo je kod deurnog
nastavnika. On im je otvorio vrata i uveo ih u malu sobu za goste.
- Ima li kakvih vijesti? - upita Jenny nestrpljivo.
On odmahne glavom. Tada se pojavio direktor, koji sjedne pokraj Jenny i
zabrinuto je pogleda.
- Mislio sam vam pisati. Mark ovdje nije bio sretan. Istina, veina djeaka
isprva pati, ali Mark je svoj boravak ovdje drukije proivljavao. To je teko
objasniti, ali on je puno dublje sve ovo proivljavao nego ostali djeaci. Mislio
sam vam, prije nego se to dogodi, predloiti da ga odvedete kui.
- to se zapravo dogodilo?
- Koliko sam shvatio, on je pobjegao. Popodne se alio da mu nije dobro,
odgojiteljica mu je izmjerila temperaturu, zakljuila da mu nije nita, ali ga je
za svaki sluaj poslala da legne. Meutim, nije ga poslala u njegovu sobu, ve
u sobu za djecu koja su pod lijenikim nadzorom, dole u prizemlju. Mark je
vjerojatno otvorio prozor i pobjegao...Jasno, odmah sam obavijestio policiju.
Jenny je prekrila lice rukama i tiho zajecala. Raston joj je priao i zagrlio je.

- Moram otii do odgojiteljice - ree upravnik. - Vraam se odmah.


Raston je njeno milovao Jenny po kosi.
- Ne brini, draga, nai e ga. Vidjet e, sve e biti u redu.
- Moda....nadam se - odgovori ona zabrinuto.
Telefon na stolu odjednom je zazvonio, vrata su se otvorila i upravnik je
utrao.
Podigao je slualicu i okrenuo Jenny lea.
- Nali su ga u Londonu, na podzemnoj postaji Waterloo. Ne znam kako je
tamo stigao, bez karte i bez novca. Ali iv je i zdrav, dospoo Fenwick. Ve se
nalazi u policijskim kolima i na putu je ovamo.
- Jo bih ga noas odvela kui - ree Jenny odluno.
- Da, mislim da je tako najbolje. Znate, gospoo Fenwick, Mark mi je djelovao
kao da nosi nekakav teret, nekakvu uasnu tajnu koja ga mui. Sve dok se toga
ne oslobodi, on nee biti sretno dijete.
*
Prola su skoro dva sata dok nisu zauli kripu kotaa ispred zgrade.
Iz kola su izala dva policajca. Izmeu njih je stajao Mark, siuan i uplaen.
- Mark! - zagrlila ga je Jenny. - Tako smo se uplaili!
- Ja sam iao kod tebe, Jenny - apnuo je, a onda uplaeno pogledao upravnika.
- Hoete li me tui? Znam da sam zasluio, ali ne bih volio da Jenny gleda.
- Naravno da si zasluio - ree upravnik - ali nee dobiti batine, tvoja te sestra
odmah vodi kui.
- Kreemo odmah - ree Jenny upravniku. Za koji dan doi emo po Markove
stvari.
Onda, okrenuvi se policajcima, ona ree:
- Hvala vam to ste ga nali - pa uhvati malu Markovu ruku i povede ga prema
Rastonovom automobilu.
- Poveu vas naoj kui, prekasno je da sada odemo u London.
Kada su stigli, kua Rastonovih bila je u mraku. Raston je upalio svjetlo, i
popeli su se na prvi kat, u nekadanji Jennyin dio kue. Uli su u dnevnu sobu,
koja se Jenny odjednom uinila lijepa i topla, kao njen pravi dom.
- Majka je neke stvari prebacila na tavan - ree Raston - ali fotelje nisu stale,
pa sam je nagovorio da soba ostane onakvom kakvu si je ti namjestila.
- Ja neu spavati, ne mogu...Ni u internatu nisam spavao...
- Pa to si radio, to e raditi ako ne spava? - uplaeno ga upita Jenny.
Raston prie Marku. - Mislim da je Mark u pravu - ree on i povede djeaka do
fotelje. - Ima stvari o kojima moramo razgovarati, je li tako , Mark?
- Da - Mark duboko uzdahnu, a onda odjednom pone govoriti, kao da ga je taj
problem muio svo vrijeme, i sada ga vie ne moe zadrati samo za sebe. Jedan mi je djeak u domu rekao, da ako netko nekog usmrti, on bude
zatvorenik zauvijek.
Jenny osjeti drhtavicu. Znai, to je muilo Marka. Vjerojatno je uo kako nju
okrivljuju za Maritinu smrt, pa ga je briga za sestru toliko muila...
- Ti sada mislis na Maritinu smrt, je li tako - upitala je Jenny.

- Da! - djeak se zamislio.


- Nitko tono ne zna kako je Marita umrla - brzo je nastavila Jenny. - Ali elim
da zna, da mene nitko nee kazniti, jer ja s tim nemam nikakve veze.
- Ne, ti nema, Jenny - ree Mark - ali zatvaraju li male djeake?
Raston odjednom ivnu. On podie Marka i stavi ga na svoje krilo.
- Ne, Mark, male djeake ne zatvaraju - ree on ozbiljnim glasom. - Zato
pita?
- Jer sam ja stavio one tablete u Maritinu au.
Oboje su ga zaueno pogledali, a Mark je nastavio.
- To je bilo onu veer, prije nego to je umrla. Sjea se, Jenny, traila je da joj
donesem novine. Htio sam odmah otii, ali ona je rekla da ostanem kod nje.
Priala je smijene stvari, smijala se, ali ja ih nisam razumio. Uvijek kada bih
se pokuao izvui, ona bi me zadrala. Onda je stara gospoa dola u sobu i
upitala to ja radim tamo, a Marita je rekla da je ja zabavljam i neka ostanem.
Mark kao da se zamislio, pa ga Raston podsjeti.
- to je bilo onda, Mark?
- One su priale, a ja sam stajao pokraj njenog stolia. Onda sam se poeo
igrati s onom flaicom, pa sam poeo brojati ruiaste pilule u njoj.
- Koliko ih je bilo?
- Devetnaest - ponosno ree Mark. - One su priale, a ja sam pokuao vratiti
pilule u flaicu, ali onda su se one poele smijati, a ja sam se uplaio i ispustio
pilule u au. Pokuao sam ih izvui, ali ve su se bile otopile. Onda je stara
gospoa rekla: "Dosta si se motao ovdje, Mark. Izlazi", a ja sam se bojao rei
to sam napravio i brzo sam otiao.
- A tablete si ostavio u ai? - upita Raston, naizgled mirno.
- Da, mislio sam da nitko nee znati...Onda, ujutro sam uo staru gospou
kako razgovara s doktorom, on je rekao da je Marita umrla, jer je popila previe
tableta. Mislio sam da su se zabunili, jer ono je bio lijek. A lijek ljudima
pomae, ne ubija ih. Onda sam pitao i Jenny, pa sam sluao druge to
govore...svi kau da je umrla od toga. Onda sam iao u internat, jer...nisam htio
vie sluati o tome...Tamo, kada nisam mogaop zaspati, stalno sam mislio da je
Marita umrla zato to sam ja ostavio te pilule u njenoj ai. A onaj deko je
rekao...
Jenny prekrije rukama lice. Cijela pria bila je nevjerojatna. Ipak, najstranije
od svega bio je ovo naivno, djeje prianje, koje je otkrilo koliko je Mark,
unato svojim godinama, bio odgovoran...
- Jenny, ali nije mogla umrijeti od lijeka, sma si mi to rekla - ponovo je rekao
Mark.
- Nije umrla od lijeka - ree Raston - u pravu si. Ne znam to si uo da priaju
moja majka i doktor, ali sigurno si neto pogreno razumio.
- Ali zato je onda umrla?
- Vjerojatno je bila bolesna. Zato je doktor i dolazio kod nje. A to misli,
kako bi bilo da popije au mlijeka i ode u krevet?
Jenny zbunjeno pogleda Rastona, a onda krene u kuhinju da podgrije mlijeko
za Marka. Bila je zbunjena kada je u sudoperu primijetila nekoliko tanjura i
viljuki, ali od umora nije nita pitala.

Mark je zaspao i prije nego ga je uspjela skinuti.


- Jadni malian - rekao je Raston, kada su ga zajednikim snagama stavili u
krevet. - Sada, kad se oslobodio svojeg tereta, vjerojatno e spavati do sutra
uveer.
Vratili su se u sobu. Ona tiho ree:
- Rastone, nisi ga smio lagati. Bit e mu jo tee, kad malo naraste i kada mu
kaemo istinu.
- On ne smije saznati istinu, Jenny. Zar ne shvaa koliko e biti optereen ako
sazna da je skrivio neiju smrt?
- Ali ne smijemo to prikrivati. To je ono od ega sam cijelo vrijeme strijepila,
kada sam mislila da je krivac Diane. Policija mora znati...
- Nemamo im to rei, Jenny. Oni su zakljuili da je Maritina smrt nastala
sluajno, grjekom. Prema tome, neka tako i ostane.
- Ne, Rastone, ne vrijedi. Tvoja majka e...
- Prestani, Jenny, zar misli da se ne znam brinuti o svom roenom...
Priao joj je i zagrlio.
- Djeak je moj brat, kao i tvoj - aputao je. - Jenny, zar ti nije jasno da smo
sada...
Vrata su se odjednom otvorila, i na njima se pojavila stara gospoa Fenwick, u
nonoj koulji, upava, blijeda...
- Znai, pronali ste dijete - rekla je. - Nadam se da ete ga kazniti za ono to
vam je priredio.
Rastonov je glas bio miran, kada je odgovorio:
- Neemo ga kazniti, mama. Mislio sam da vrsto spava. Nisi valda toliko
uzbuena zbog malog Marka?
- Ne mora me vrijeati, Rastone. - Onda pogleda Jenny i ree: - Vidim, no
namjerava provesti ovdje.
- Ne, majko, Jenny i Mark ostaju ovdje zauvijek, a ne samo do jutra. I nee se,
kao do sada, tretirati kao neeljeni gosti. Jenny je moja ena, gospodarica ovog
doma.
Lice gospoe Fenwick poprimi jo blijeu boju.
- Izgleda da zaboravlja - rekla je ljutito - da je ova ena ubojica! Nita me ne
moe razuvijeriti da ona nije ubila Maritu.
- Ako to jo jednom kae, majko, ja u se ponaati malo drukije nego do
sada! Ako zatreba, proglasit u te neodgovornom za svoje postupke! Je li ti
jasno?
Ona ga je za trenutak zapanjeno promatrala, a onda slegne ramenima i spusti
pogled. Polako je krenula prema vratima.
- Znai, eli da ova kua pripada tvojoj eni - rekla je kada je otvorila vrata. A ja bi se trebala odseliti?
- Sma si to predlagala u vrijeme kada sam se trebao oeniti Maritom. ak
smo govorili da emo ti pronai mali stan u Londonu...Zar si odustala od toga,
mama?
Odjednom, Jenny se umijea u razgovor: - Rastone, moda grijei, moda
nama ne treba ova kua, a majka je u njoj ivjela gotovo cijeli svoj ivot.

- U pravu si, Jenny. Ova je kua prepuna neugodnih uspomena za tebe i djecu rekao je Raston. - Nai u za nas neki odgovarajui stan, a kuu u prepisati na
majino ime.
Starica se okrenula i pogledala Jenny.
- Misli li da bih ti trebala biti zahvalna? Neu! Ne volim te, i nikada te neu
voljeti.
Izala je iz sobe, a Raston pogleda Jenny.
- Zato plae, Jenny? Nemoj joj zamjerati, treba je aliti. Ona nikada nije
voljela mog oca, spram mene nikada nije pokazivala ljubav...Tko zna bi li
uope shvatio da postoji ljubav, da nisam upoznao tebe i tvoju porodicu. Ti ne
zna to sam otkrio od trenutka kada sam poeo ivjeti ivotom tvoje porodice.
- Reci, jesi li ti koristio kuhinjicu... - sjeti se Jenny.
- Jesam. Nakon vaeg odlaska bio sam usamljen. Nedostajali ste mi. Ne samo
ti, ve i Diane, i Mark. Doao sam ovamo, ispekao jaja, skuhao kavu, i
sjedio...Bilo nam je lijepo onih nekoliko puta kada si me pozvala...
Zagrlio ju je i svoje usne spustio na njene. Privila se uz njega, sretna, oputena,
prvi put slobodna. Uasan teret koji je nad njima lebdio, napokon je nestao,
rastopio se, poput tableta u Maritinoj ai...