You are on page 1of 43

Borna Armanini

KOLJA

LICA.
Lovro Petrukin, graevinski tehniar u ranim ezdesetima
Dunja Ivani Petrukin, biolog u kasnim pedesetima
Jegor Petrukin, apsolvent knjievnosti
Nataa Petrukin, studentica molekularne biologije
Nikola Jakoli, seoski umar
Aneo, Glasnik /igra ista osoba/

I IN
PRVI PRIZOR
Projekcija pokazuje Zemlju, prekrasan plavi planet, kojeg mjestimino zaklanjaju skupine
oblaka. Visoko u atmosferi, perspektiva nad obalom oceanskom: vide se neki nama poznati i
nepoznati kontinenti. Jegor Petrukin sjedi visoko iznad zemlje.
OFF. Jednom je jedno bie zvano Jegor Petrukin odluilo doi na svijet. Kao ni sva ostala
bia nije imalo nita sem malo ivotnog iskustva; poneke mudrosti, elje za prijateljstvom i
ljubavlju. Tako potpuno lagano bie, zvano Jegor Petrukin, sjedilo je samo ponad Zemlje i
eznutljivo je promatralo. Jegor Petrukin, sada kao bie, bijae usamljeno. Prisjealo se kako
je to osjetiti vjetar, etati umom u jesen i udisati zrak. Osjetiti sva ona najlaganija osjeanja.
Sjeao se, zatim, nekih bia koja mu dadu prijateljstvo. I sama ta misao inila je sjaj njegova
oka. Htjeti ponovo uiti, roditi se usporedno i zajedno sa stablom jednog javora. Pustiti kao i
on, svoje korijenje u Zemlju, jo jednom. Hodati zatim po kii, sasvim bos, osjeati zrak u
svojim pluima i s lakoom initi mnoge pametne i, nerijetko, sasvim glupe stvari.
Atmosfera je vrlo mirna. Rotacija plave mase i zaustavljena sporost oblaka. S Jegorove lijeve
strane sputa se Aneo; u punom sjaju i arhajski, kakvim ga ve zamiljamo. Zaustavi se
kraj njega. Neko vrijeme se ne gledaju, samo se osjeaju, blago se smijeei.
ANEO. Zdravo. Zvao si me.
JEGOR. Zvao sam te. Osjetio si.
ANEO. Netko mi je apnuo. Ide dolje?
JEGOR. Volio bih.
Pauza.
JEGOR. Kakva prekrasna jarko plava boja, zar ne?
Pauza.
ANEO. Gdje si bio? Nisi dolazio jedno vrijeme.
JEGOR. Neko vrijeme sam izbjegavao buku. Kako je dolje, na povrini?
ANEO. Kree se, pomalo. Svi hodaju sa mobilnim telefonima.
JEGOR. To je kao walkie-talkie?
ANEO. Otprilike.
JEGOR. Svi hodaju sa jednim... Svako ima svog, je l`?

ANEO. Aha. Razgovaraju meusobno. (U ovoj situaciji, to se ini nekako smijeno.)


JEGOR. I to se jo dogaa ?
ANEO. Internet, svi su umreeni.
JEGOR. Umreeni? (Nije mu ba sasvim jasno to bi to moglo znaiti.) Dobro.
ANEO. Ekoloka situacija loa i ide nagore. Led se topi, planet se zagrijava...
JEGOR. Od ovih... automobila ?
ANEO. I od industrije. Al priroda vraa udarce... Tornada, poplave...
JEGOR. togod. Iao bih dolje. (Jegor pogleda Anela i promotri ga) Ti si mi veza? elje i
to?
ANEO. Mi znamo situaciju dolje. I pravo vrijeme za silazak. Hm, ispunjavam elje...
Recimo usmjeravam. Stavljam prave stvari na pravo mjesto.. sluim. No reci, ima neki
osjeaj, neku elju?
JEGOR. Odgovara mi priroda. Volio bi ii, gdje je priroda... dok je jo ima... onako...
neiskvarena, zna? Onako, sauvana...
ANEO. Neka bude. Imam mjesto za tebe. Doi, idemo malo nie.
Jegor i Aneo se sputaju nie prema Europi, Istonoj Europi, i zatim nasuprot jednoj zemlji.
Projekcija se mijenja, svijetlo se mijenja. Jegor, sada kao bie, nije podloan zemljinoj sili
gravitacije. Poneseni otporom zraka s lakoom se spuste prema povrini.
ANEO. Sad se bolje vidi.
JEGOR. Sama stijena. Izgleda kao sama stijena!
ANEO. umovito je, zna.
JEGOR. Ali zemlja izgleda kao stijena, ovako. Kamen.
ANEO. Vrlo je razliita i ugodna, zapravo.
JEGOR. To mi treba. A socijalno?
ANEO. U razvoju je. Odgovarat e ti. Kakvu obitelj eli?
JEGOR. Da ne budu ba siromani. Skroz.
ANEO. Ma gle, nisu oni svi ba siromani. Tako... Srednje stojei.
JEGOR. Taman. Gdje smo stali? Volio bi puno raditi. Htio bih jednu normalnu obitelj. Nita
posebno. Onako. Smijenu. Duhovitu.

Projekcije pokazuju slike Dunje i Lovre: ...Dunja na radnom mjestu, Lovro i Dunja, Lovro
igra nogomet, Dunja i Lovro na ulici.. Ti kadrovi, te male projekcije pokazuju dvoje ljudi u
kratkim isjecima njihovih ivota.
JEGOR. Sviaju mi se. Ba su smijeni. to rade?
ANEO. On je voditelj radnika u graevinskoj firmi. Ona radi u laboratoriju. Stalno se
svaaju, ali iz ljubavi. Kako ti se ine ovako, na prvi pogled?
JEGOR. (pokuava objasniti osjeaj) Dobro... Nekako... dobro.
ANEO. Osjea?
JEGOR. Mhm.
ANEO. U redu. Ima vremena razmisliti. Vratit emo se na njih! Idemo pogledati grad.
Jegor i Aneo se sputaju jo nie, prema urbanom naselju.
ANEO. Stanimo tu.
JEGOR. Mhm. Dobar je.
ANEO. Nije neto posebno.
JEGOR. Svia mi se. Volio bi da je u blizini stana uma.
ANEO. uma? Neka bude. uma. Vidi ovdje dolje. Tu e jedanput biti trnica.
Kratka pauza.
JEGOR. Trnica? Kako ti to zna?
ANEO. Eto, znam. Odavde se bolje vidi. to bi volio raditi?
JEGOR. Volio bi pisati i zvati se Jegor.
Kratka pauza.
ANEO. Hm, ovo je bilo odluno. U redu. Nek' bude. Pisat' e i zvat' se Jegor. No, mora se
roditi u odreeno vrijeme za to.
JEGOR. Zato ?
ANEO. Tada e planeti biti u pozicijama, koje su dobre za tvoje pisanje.
JEGOR. Dobro.

ANEO. Svi silaze u odreeno vrijeme.. Nekog reda mora biti. Sad ve neto i znamo,
moemo poeti razgovarati, Jegore Petrukin.
JEGOR. Petrukin. Jegor Petrukin.

DRUGI PRIZOR
Dunja i Lovro stoje na mostu iznad rijeke. Projekcija rijeke. Upravo su bili u kinu. Poetak je
veljae, no veer je ipak ugodna. Oni imaju dugake kapute u stilu osamdesetih. Vraaju se
kui, vrlo sporo, kao momenti onih starih fotografija, to se nalaze u foto-albumima.
Lovro neto ape Dunji, grlei je s lea, pokazuje joj neto u daljini.
LOVRO. Kakva god bila, ova rijeka je naa.
DUNJA. Vidi koliki je mjesec. ut je kao jaje. Bljeska.
LOVRO. Volio bi se okupati. Da se sad skinem i skoim, izronio bi ti barem srebrnu ogrlicu.
DUNJA. Moj junak! ...i mjesec!
LOVRO. I mjesec, po elji. Ima jo kakvih elja ?
DUNJA. Imam.
(Ona ga zgrabi. Ljube se. Zatim se Dunja naginje. uje se um rijeke.)
DUNJA. Sluaj kako rijeka hui, sluaj... Osjeam se kao djevojica s tobom! (smije se) Kad
sam bila mala, ila sam za praznike kod djeda i bake na selo.
LOVRO. Pored rijeke?
DUNJA. Djed mi je imao malu plavu barku. Bili smo djeca i ponekad bi nas vozio. Boe,
moda se zato osjeam ovako mala. Kakvo je to bilo... U vrue ljetne dane, uli bi preko
drvenog doka na brodicu, kraj ai i svih onih stabala. Rijeka je dolje u kraju bila zelena i
strano hladna. Samo si na trenutak mogao staviti stopalo, no onda bi ga odmah morao
izvaditi, koliko je hladna bila. Led ledeni! Mi smo moili tabane, ljuljali brod i smijali se.
Svatko se nekom sviao. Bili smo tako mali. On je veslao, onako polako. Sjeam se njegovih
vrijednih i zgrenih ruku, drala su vesla, obujmivi ih poput okoti. Vozio je vrlo polako.
Kao da mu se nigdje ne uri. Klizili smo niz tok. Uvijek je nosio iste platnene cipele. A danas
je gotovo bos, ivotari od danas do sutra, napravi gdje to stigne. Sadi stabla, pui kiju i
ponavlja da je umoran.. A skoro e i u penziju, zaslueno.
Kratka pauza.
DUNJA. Lovro ?
LOVRO. to? Reci.

DUNJA. Lovro, ne znam kako da ti kaem, ali moram ti rei.


LOVRO. Sluam. Pretvorio sam se u uho.
DUNJA. Dragi, moram ti rei... Paljiv si, ali ve neko vrijeme izbjegava razgovor.
LOVRO. Izbjegavam? O emu? O djedu?
DUNJA. Ne, Lovro. O djeci.
LOVRO(prestane se aliti). O djeci? Reci to misli.
DUNJA. Vidi kako si bezobrazan.
LOVRO. Nisam.
(pauza)
DUNJA. to ti misli o djeci ?
LOVRO. Samo dobro.
DUNJA. Ne ini ti se da je vrijeme?
LOVRO. Dunja, ti zna kakva je situacija.
DUNJA. Pa dobro situacija, pa to? Bit' e bolje.
LOVRO. Uvijek smo zajedno odluivali o sutra. Zato, molim te, polako.
Kratka pauza. Dunja se sad osjea neshvaenom. Lovro to vidi i osjea.
LOVRO. Kako da ti kaem, Dunja? ...kod mene ljudi u poduzeu nemaju to jesti, razumije?
Pogledaj samo Milievie. Jedva spajaju kraj s krajem. Andrija i njegova ena prodaju borove
pred Boi, on je na poslu, kad doe s posla stoji na snijegu. Digli su kredit, al' ne mogu ga
otplaivat'. Posuuju gdje stignu. Ujutro vidim; ona promrzla nosi kavu u termosici. ao mi ih
gledat, shvaa?!
DUNJA. Kredit, pa to? Pa to onda da su promrzli ?
(pauza, oboje osjeaju da je razgovor postao nasilan)
LOVRO. Sve je u redu. Ne kaem nita. Uvijek smo ili onako pjeice, polako, koliko smo
mogli. Pa i ja sam htio biti dobar glazbenik, no nita nije ispalo onako kako sam zamislio.
Mog'o sam svirat na svadbama! I to ti je karijera! A danas, da nemam oev posao, tu
graevinsku tvrtku...
DUNJA. Idemo polako ve neko vrijeme. Radimo i nadamo se. Dragi, ini mi se kao da
nema povjerenja u ivot!

LOVRO. Nemam povjerenja u ivot?


DUNJA. Nema.
LOVRO. Oprosti, to nije istina.
DUNJA. Lovro, ti kao da si zaboravio to smo htjeli?! Nekad' smo rekli neemo imati
djecu, nemamo im to rei, jo smo mladi. Ne osjeam se vie tako. (stanka) I ne znam kamo
vodi tvoj posao. Ti sve vie radi, tvoji prijatelji su fach idioti! to te jo zanima, osim
posla? Na kraju krajeva, mi moemo staviti na papir koliko bi nas to kotalo, u brojkama ako
ba hoe. To nije nita nemogue, nije neizvedivo. Ako je moja majka sa esnaest mogla
imati dijete bez kue i bez posla, bez igdje ikoga, kako ja ne mogu, u svojim godinama ?
LOVRO. U redu, moda zaista pretjerujem.
DUNJA. A to ti misli o tome ?
LOVRO. Volio bih.
DUNJA. Al' jo uvijek se nisi pustio.
LOVRO. Zar ne vidi da sam premoren? itav svoj vijek radim za nekog drugog, za ono to
nazivam ivot, za malo kruha i jaja i mlijeko... Radim stvari koje nisam sam osmislio, pjevam
tue pjesme, rijei, misli i govore. I tako ve godinama, strpljivo, polako koraajui, korak po
korak, s bojom pomoi. Zna li to me jedino smeta u svemu tome? Znati da apsolutno nita
ne stvara, biti svjestan da tu nema tebe i da ne daruje nita. To ovjeka ostavlja praznim, kad
nema u to utisnut svoju ljubav, konano jedanput pronaenu. A ono to je smijeno i tako
tuno... Iz dana u dan, u ovoj zemlji, ne osjeam sigurnost. Samo se na tebe naslanjam, draga
moja, ini se da samo tebe imam. Evo, gledam te. Pokraj mene si. I to mi daje nadu.
Dunja dolazi do Lovre. Grle se.
DUNJA. Lovro, toliko te volim.. Kad bi znao.. 'Oe me sasluati?
LOVRO(uzdrmano). to?
DUNJA. Shvati, poinjem se bojati.
LOVRO. ega ?
DUNJA(plaui). Samoe, ili ne znam ve ega.
Pauza.
DUNJA. Moram ti sada neto.. rei.
Pauza.
DUNJA. Danas je dvadeset i sedmi dan.
8

Pauza.
DUNJA. Trudna sam. Nosim tvoje dijete.
LOVRO. Isuse, Dunja! Zato mi to nisi prije rekla?
DUNJA. Saznala sam prije tjedan dana.
(Lovro je naprosto zateen.)
LOVRO. Boe moj!
DUNJA. Dugo smo odgaali, al' sad je zaista tako.
(Dunja i Lovro se netremice gledaju.)
DUNJA. Termin je negdje oko Uskrsa.
(Gledaju se i zatim se Dunji razvue mali osmjeh u kutu usana.)
LOVRO. Boe moj! Sin, bit e sin! Moe bit da e bit. Neka bude! Mijenjat emo pelene. K'
vragu i problemi! Kaice! Duo! (podigne je u zrak, ispunjen sreom) Ako bude sin, nazvat
emo ga Jegor!
Zastor.

TREI PRIZOR
Pojavljuje se natpis pisanim slovima. Prolo je otad dvadeset sedam godina.
Dunja i Lovro sada su otac i majka relativno sretne etverolane obitelji.
Kua na obroncima grada, gotovo nalik na ljetnikovac. Vrt. Stablo. Tlo. Predveerje, zalazak
sunca, neto prije sedam sati. Dunja sjedi na za vrtnim stolom. Pije aj. Dolazi Nataa.
DUNJA. A, tu si. Natoi si aja. Donijela sam ti alicu, ako eli. Dobar je, neki engleski.
NATAA. Mmm, lijepo.. Uvijek pijem kavu. Dobro e mi doi. (uzima alicu, toi aj) Ovo
je neki seven o'clock tea ? Vidim, uiva.
DUNJA. Pa, moglo bi se rei. (smjee se) Doi. to radi ?
NATAA. Sitnice.

DUNJA. Tako te rijetko vidim u zadnje vrijeme; sjedi malo pokraj svoje stare majke. (Nataa
sjedne do Dunje) Kako ti ide uenje, kako ti ide?
NATAA. Noas sam uila, bilo je ve kasno, ni ne znam koliko sati. Ali jutros sam se digla
vedra iz kreveta i sve mi je bilo sasvim lako. Oprala sam rublje. Ono bijelo, koje je stajalo u
kupaoni, stavila sam ga suit`.
DUNJA. Bravo. Vrijedna si, ali ne treba urit'.
NATAA. Zato misli da se urim ?
Kratka pauza.
DUNJA. Ne mislim da uri, samo...
NATAA. Samo to ?
DUNJA(eznutljivo, zamiljeno). ivot poslije nekih godina pone tei nekako brzo, sve
mora stii, zna, uraditi, i ovjek izgubi trenutak, izgubi vrijeme. Samo neki se ponekad
sjete, pa kau. Hoemo li popiti kavu?(zamiljena) Kako je lijepo sjediti u sumrak, biti
oputen i samo tako sjediti i nita, samo sjediti, ini mi se kao da bi mogla sto godina. Srce mi
se veseli da mi pomae, Nataka, duo, ne znam to bi bez tebe. Ova mi je godina bila teka,
no uz tebe mi se javi neka mala vedrina. Imam sreu da si tako dobra, kao to ve jesi. Znala
sam da e biti takva od prvog trena, kad sam te ugledala. Ah, koliko ima da smo se ovdje
doselili. Sedamnaest godina, jo je i pokojni stric Zdjelarevi vodio stolarski zanat. Ovu smo
vrbu posadili tada, tvoj otac ju je posadio, tonije, kad si se rodila.. I sve se ovdje potpuno
promijenilo samo je ona ostala, to dobro stablo.
NATAA. Znam, premda mi je bor uvijek bio drai..
DUNJA. U to vrijeme smo ivjeli teko, otac ti je radio svakojake poslove, traio je posao,
muio se, nije ga bilo. Stanovali smo u predgrau i esto bi se desilo da nemamo struje, da
smo bez novaca. Palili smo svijee po stanu i uglavnom jeli jaja, na masti i peene krumpire.
Ponekad bi smo kupili hrenovke na kiosku, sa senfom. Tada je to bilo kao neki ritual, kao
neka mala sveanost. Sjea se? (Nataa kimne glavom.) Kakvo je to vrijeme bilo.. (Dunja
odahne. Kratka pauza.)
NATAA. Ti si jedna melankolina ena u najboljim godinama. U zadnje vrijeme, vi vie
uope vie ne izlazite. Ne idete nikuda.. Po cijele dane slua neku bugarsku glazbu, Bacha i
raspreda mitove o kojeemu.. Divim ti se. Kako moe uope tako ivjeti?
DUNJA. Vidim, da me zeza. 'erce, da te pitam neto. Reci mi, molim te, jel' ima nekog ?
NATAA. Zato me to pita ? to te briga!
Kratka pauza.
DUNJA. Aha.. Ima nekoga, vidim.

10

(Nataa i Dunja se smiju.)


NATAA. Dobro, moda ipak imam. Uvijek ima neodoljivu potrebu da zna sve to ja
radim! Molim te, dr` se svojih stvari, mene pusti na miru.
DUNJA. Ali, Nataka, ja sam ti majka; pa moram biti znatieljna, duo.
Lovro dolazi iz dubine scene. Izgleda iscrpljeno, izmoreno.
DUNJA. O, Petrukin! Dobro veer, dragi!
LOVRO. Bok, vama dvjema. Kilavim se po cijele dane po praini, a kakav je to prekrasan
kraj... Ba sad idem uz cestu, promatram te oranice i ta polja.. Kako ste mi vi veeras?
NATAA. Ne izgleda ba najsvjeije.
(Pauza. Dunja i Nataa gledaju ga utke, onako umornog...)
LOVRO. Imao sam lo dan na poslu. Kad ne ide, ne ide. I sve radi, trudi se.. A ono sve stoji,
nita se ne otvara.
(Nataa zabrinuto gleda Lovru.)
LOVRO. Keri moja, kako si mi ti? (Lovro pogleda Natau, a ona samo uzvrati pogledom
Sve o. k.) Pufff. Ljudi u pogonu ekaju, ovi ne daju sredstva. Izmrcvaren sam. Taka, donesi
mi neto za popit!
DUNJA. 'Oe aja ?
LOVRO. Neu aja, donesi mi pivo. Crno. Dolje ti je u pajzi, najdonja polica. Molim te.
Nataa izlazi.
DUNJA. A Mato? to je s njim, s njegovim ljudima?
LOVRO. Mato je uspio dobiti sredstva. Njegov sektor ima prednost, a i on je bolji sa ljudima
iz uprave, koji daju lovu. Izgleda da emo morati stati sa radom kroz naredni tjedan, dok se ne
pronau sredstva za materijale.
DUNJA. I to ete sad?
NATAKA(iz dubine, iza scene). Nema vie piva!
LOVRO. Onda donesi onu pisku! Onu Andrijinu!
(Pauza.)
LOVRO. Sad treba ekati, nema druge. ekati i biti strpljiv, jebi ga.
Nataa donosi pisku.

11

LOVRO. Hvala. (Lovro toi.) 'Oe ti rakije ?


DUNJA. Neu, hvala.
Nataka sjeda i uzima novine.
LOVRO. Stojim tamo, usred tog nereda i gledam sve te ljude koji kopaju, koji grade, fuere i
soboslikare... Zabrinuto pue, sa onim svojim velikim rukama. Sve mahom ljudi, koji jedva
spajaju kraj s krajem. Nema cementa, nema pijeska. Pola radnika nemaju obine rukavice.
DUNJA. Nemoj biti razoaran. To su stvari na koje ne utjee, ne moe utjecati.
LOVRO. Nisam razoaran.
DUNJA. Opusti se malo. Osim toga, ker ti je zaljubljena.
NATAA. (iza novina) itam novine, nema me.
LOVRO. Taa, sine, je l` to istina ?
NATAA (spusti novine). To nije nikakva novost, ja sam uvijek zaljubljena; to to svaki dan
perem sue i usisavam, ne znai da nemam bogati ljubavni ivot. Zapravo, ivim kao kakva
prava Francuskinja.
DUNJA. Dobro, nitko te ne napada. 'Oe nam barem rei kako izgleda? Je l' visok, nizak, crn
ili plav?
LOVRO. Ma, je li zaposlen?
NATAA(ironino). Pa udan je, ima dvije noge i dvije ruke. Sve po dva. udan, kaem.
Tako.
DUNJA. Stvarno neobino.
NATAA. Ne elim vam nita rei.
DUNJA. Zato?
NATAA. Stvari koje vam kaem, nekako podijelim s vama, a sad to ne mogu...
LOVRO. Pa dobro, pa reci nam, neto. Onako...
NATAA. Osjeam se sjajno, nekako sam mirnija i oputenija. Naprosto se veselim
sutranjem danu. Sve mislim kako u raditi i to u, a zapravo sam negdje drugdje. Nemojte
me zato nita vie pitati, ne elim priati o tome.
LOVRO. Dobro zvui. Kad ovo ujem odmah sam bolje.
DUNJA. Sin ti pie i bavi se fotografijom. Nisi ni pogledao.

12

LOVRO(skidajui komade odjee). Zaista nisam imao vremena. Gdje je on?


DUNJA. Negdje je vani.
Jegor dolazi kui.
JEGOR. Hej, zdravo! 'Ko kae da sam vani?! Ljudi rade, a drugi se izleavaju.
DUNJA. Zdravo, sine.
NATAA. Mi o vuku, a ono brat.
DUNJA. Slijedei tjedan ima promociju; Nataa mi je rekla. U gradu? Ne bi majci nita
rek'o, je li?
JEGOR. Nisam ni ja znao, zvali su me neki dan.
LOVRO. Opet pie neto teko ?
JEGOR. Ne piem teko. Piem lake.
DUNJA. Ajde, malo si se malo opametio.
LOVRO. Jegore Petrukinu, imamo posla u polju. Razumijem tvoje autorske ambicije, al`
treba okopat zemlju za posadit rajice. Kakav je kraj; da avao posadi, urodio bi.
A mi uvozimo ito! Taman posla! I krumpir treba sijati, vrijeme mu je.
JEGOR. Pomoi u ti. Radio sam stolariju cijeli dan i sad jo moram kopat. Pufff.
DUNJA. ta je ovo? Svi puu.
JEGOR. Krumpir.
LOVRO. Puem, pa to?
NATAA. Nije jednostavnije kupit krumpir na trnici?
DUNJA. Taj krumpir je drukiji. Pusti oca nek` uzgaja rajice.
LOVRO. Nataa, odrei u te se. (Jegoru.) To dobro ide skupa, a ne one tvoje kineske
psihofizike vjebe. Energija. Osjetljivost tijela na psiholoko-kreativne impulse. Pih!
Pizdarija! Kopat i drva cijepat, pa da vidi!
JEGOR. S dunim potovanjem, oduvijek sam tvrdio da je glupost neunitiva.
LOVRO. Misli da ja nita ne znam o tome? Koliko sam temelja postavio, digao zidova i
krovova, koliko ljudi uselio! Grijanja, drvenih dijelova i vode u kuu! Nita ne veseli, kao kad
zidove u bijelo olii, dugo si radio i sad je ve skoro gotovo... Svud uokolo novine, a ti

13

sjedne negdje, u prainu. Pije pivo i samo tako gleda... (pauza) Samo polako, zna? Kopat i
polako.
JEGOR. Mhm. Kopanje se prihvaa. I polako se prihvaa. Zasad je tako.
DUNJA. Neka, neka, umjetnici, spremit u vam ja veeru. Grah!
LOVRO. K'o bog. (odlazei) Nataa je zaljubljena, zna?
DUNJA(Jagoru). Za razliku od tebe.
JEGOR. Taa, opet si zaljubljena? Kakve su to vijesti?
NATAA. ut ete, smrtnici! Poite! Poite!
Lovro i Jegor odlaze kopati. Nataa pjeva Crvene makove. uje se zvuk udaranja motika o
zemlju. Svijetlo se stiava.

ETVRTI PRIZOR
Jegor i Lovro u polju.
JEGOR. Treba mi jedan savjet.
LOVRO. Kakav?
JEGOR. Muki.
LOVRO. Moe.
JEGOR. U vezi sam s jednom enom.
LOVRO. Kol'ko godina ima?
JEGOR. Dvajs' etiri godine.
LOVRO. Znai, u vezi si sa jednom djevojkom.
JEGOR. Zapravo, da. Ve neko vrijeme, ali ne znam..
LOVRO. Da li je to - to ?
JEGOR. Aha.

14

LOVRO. Osjea se spremnim za ozbiljnu vezu ?


JEGOR. Da.
LOVRO. U redu. Dobro.
(Jegor oekuje neku reakciju.)
LOVRO. to eli? to vidi?
JEGOR. Kako misli to vidim?
LOVRO. Unutra, dok si sam, to vidi sa tom osobom? to osjea? Tko je ona za tebe?
JEGOR. Hm, ne znam.. Volim je i draga mi je.
LOVRO. Dobro, a to vidi s njom? Tko je ona u tvom ivotu? Ima li viziju?
JEGOR. Viziju? Ona je krasna. Vrlo prisna osoba, ne znam...
Jegor nastavlja kopati. Lovro ga gleda.
LOVRO. (smjeka se) Saberi se jo malo. to osjea, to vidi? Tko je ona za tebe, iskreno?
JEGOR. (sada ve potpuno potresen, zatvori oi i dri se za glavu) Iskreno... ne znam. Ona
je ...zgodna. Djevojka.
LOVRO. Da li je ona majka... tvoje djece ?
JEGOR. Pa, ne.
(duga pauza) Jegor preispituje svoje osjeaje.
LOVRO. Znai, ne vidi.
JEGOR. Ne vidim.
LOVRO. Onda nije.
JEGOR. Kako to misli?
LOVRO(nastavljajui kopati). Kad doe, znat e. A je l' ima neku s kojom bi htio?
JEGOR. Ima jedna.
LOVRO. Ali...
JEGOR. Ta je pak s drugim tipom.
LOVRO. E, jebi ga.

15

JEGOR. Jebat ga.


LOVRO. "K'o prvi djevojci, njegova djevojka." Al' ima ti jo vremena, imat e jo prilike.
JEGOR (nastavlja kopati).
Jegor uti. Oboje kopaju jedno vrijeme.
JEGOR. Ima jo koji savjet ?
LOVRO. Evo, majka ti gleda sapunice, pitaj nju..
JEGOR. Neu je ni pitat.
(razgovor lagano utihne)
LOVRO. Neka.
(Nastavljaju kopati. Svijetlo gasne.)

PETI PRIZOR
Polje penice pokraj kue, nakon sjetve. Nataa vee klasje. Dolazi Kolja, obuen u zeleno
odijelo umarskog momka. Na nogama mu obine crne, malo vee cipele. U ruci mu bijela
platnena vrea, u njoj staklena teglica i u papir zamotan manji kolut dimljena sira.
KOLJA(odglumivi vjernog slugu). Gospoice, ueerenih vianja jo uvijek nema, jer nema i
nisu dozrele. Meutim, donio sam koluti kozjega sira. Kruha valjda imate...
NATAA. Kolja.. ti si!
KOLJA. I teglicu kavkaskog kefira, preporuam se...
NATAA. Luae. Pa gdje si bio do sada ?
KOLJA. Bio sam priko polja. Trebalo mi je samljet kukuruz, pa sam i'o preko livade do
seoskog mlina. Ustao sam rano i sve sam inio polako, boe moj, k'o da si uz mene i da
moram pazit da neto ne pomjerim. Skuvo sam kavu, onako k'o da kuvam tebi. A onda opet,
i'o sam u umu po drva. I cijep'o i tovario. Tribalo je konja uprtit u kola i ni' mi nije bilo
teko, ni mrvicu, jer sveudilj me neka toplina kao da obuzima. I zamisli, jutros, prije nego li
krenem.. latio sam cipele! to nisam ve ne znam otkad. Uzeo sam onu etkicu i briem tako,
briem... Pak me mati... sve u nevjerici, pitala da ta radim. Zamisli!
NATAA. Lae sve i jednu rije, Koljiu.

16

Stanu na trenutak, netremice se gledajui. Kolja proe pogledom po njenom tijelu.


KOLJA. Nisam, kad ti kaem. Nego zaozbilj... Vidi je!
NATAA. Samo ti je jedno na pameti. Uz sve te slatke rijei.
KOLJA. Vidi, ta god kaem... ne vrijedi.
NATAA. Ma vrijedi, ali se i zasluuje..
KOLJA. Vjerujem, no slatka si ovdje jedino ti!
NATAA. Za razliku od tebe, koji si prljav. Znojan! Blatnjav!
KOLJA. (malo povrijeen) Znojan? (pomirie se) Nije istina. Blato k'o blato. to ja tu mogu?
Pa dobro, to po hlaama... malo...
KOLJA. Sprlj'o sam se, pa to je piljevina, razumije...
(pauza)
KOLJA. Je l' jako?
NATAA. Ma nije, tako. Nije jako.
(pauza)
NATAA. Cijeli si raupan.
Nataa mu neko vrijeme popravlja kosu, njenim dodirima.
KOLJA. To je takozvana vjetrua.
NATAA. Poklonit u ti ealj.
KOLJA. Neka.
NATAA. Samo da mi otac ne naie.
KOLJA. to, jo nije zaboravio?
NATAA. Dvaput godinje tvrdi da ste lopovi.
KOLJA. Znai, riskiram batine.
NATAA. Riskira.
Pauza. Nataa se osvrne oko sebe.

17

NATAA. Pssst.. Reci mi... Je l' ti to svakoj tako?


KOLJA. Samo onima o kojima matam.
NATAA. O, da? Ima ih vie?
KOLJA. Nema.
NATAA. A to onda mata?
KOLJA. O njenim bijelim ramenima; mekanim stopalima i malenoj koljci u dnu vrata, koju
tako ovla nosi.
NATAA. Opet tako besramno lae, Koljiu.
KOLJA. Ni govora.
NATAA. Krade besramno.
KOLJA. Nisam.
NATAA. Obian seoski zavodnik, eto to si!
KOLJA. Ma nemoj.
NATAA. Dolazi ovdje ve danima i govori mi takve stvari. Snubi me. Neu rei da mi ne
godi. No kamo to ide? Ti ustaje rano ujutro, zalijeva i ide u vinograde. ivi seoskim
nainom ivota. K'o da uope ne poznaje vrijeme, u kojem dananji ljudi ive. Prebire lozu
i svata radi.. Sino sam sjedila uz vatru i bilo bi mi ba ugodno, no najedanput pomislim da
je tvoja obitelj priprosta, obina. Vi radite sir i peete rakiju. Kako bi ti mogao shvatiti
potrebu da se neto otkrije? Ta vi ne razumijete znanost.
KOLJA. Moda su moji oka priprosti, ali nisu glupi!
NATAA. Nisam rekla da ste glupi.
KOLJA. Moj je otac takoer umar. Nas je odgojila zemlja.
NATAA. A mene pranjavi grad i njegovi okrutni ljudi. Tramvaji. Ulini izlozi i glazba iz
barova. Kako bi to mogao razumjeti?
KOLJA. Moda ne poznajem grad, ali...
NATAA. Ali to?
KOLJA. Pokuavam te upoznati.
NATAA. Kolja, drukiji si.

18

KOLJA. Moda... ali ti nisam stran, zar ne?


NATAA. Nisi. Zato me tako gleda?
KOLJA. Imam potrebu te gledati.
NATAA. I kakvu me vidi?
KOLJA. Hmm, teko je to rei.. Uvijek si tako nehajna. Oblai se u te udne leprave haljine
i tako misli o biologiji i staninim membranama, kao da uvijek razmilja samo o
majinstvu. ena si u svakom svom koraku i to naprosto bridi iz tebe. Odaje te. Uvjerena si da
je to ono to s najveom moguom lakoom radi. I zato se naprosto preputa, a da pojma
nema kuda. Ni ne brine. Veinu vremena provodi bavei se posve nevanim stvarima,
popravlja kosu i mae trepavice. Nit' sadi, nit' ore. Nego ita knjige, ui i ispija fine
kave iz velikih alica.
NATAA. Hmm, moda si u pravu. Moda je sve jednostavno.
KOLJA. Taa, dakako da jest.
NATAA. No treba i raditi. Ne mora danas ba svatko orati.
KOLJA. Razumije se.
(Jegor prolazi nosei vodu)
NATAA. Petrukin!
JEGOR. Da ne mora orati! Taa! Ta dok ti to izvue. Pa, sve su mi hlae mokre. Valjda sam
previe nalio. Kolja, zdravo! Kako je kod Vas? Kako oka?
KOLJA. Dobro, hvala na pitanju. U krevetu je i oporavlja se. Stavljamo mu tople obloge od
kamilice.
NATAA(Jegoru). Upala bubrega.
JEGOR. Zar tako?
KOLJA. A i krv mu nije bog zna to. Onda ustane i radi. Pa ga opet zaboli. A tvrdoglav...
JEGOR. Ma dajte?
KOLJA. Bolestan je i zna da je bolestan, a nee u doktora. A to da vam kaem.. to to
nosite?
JEGOR. Ovo je voda iz spremnika. Kinica.
NATAA. To je otac zapeo. Tvrdi da je dobro za cvijee.

19

KOLJA. Pa moe bit. Mi stavljamo gnojivo, pa malo smrdi. Al' dobro za cvijee. Dodue,
prvi se susjedi malo bune.
NATAA. Bune se?
JEGOR. Neka, neka. A kako nee?
KOLJA. I to to kaete. A to je s Vama, Jegore Petrukinu?
JEGOR. Trenutno nita lijepo. Odmaram se.
NATAA. Priala sam ti da Jegor pie.
KOLJA. Znam, kako ne. Kako vam ide?
JEGOR. Nikako. Da vam budem iskren, okolnosti su takve da radim, da bih preivio. Stalna
neizvjesnost. A za stvaranje su potrebni uvjeti i mir.
KOLJA. A to radite ?
JEGOR. Plaene poslove.
KOLJA. Gdje?
JEGOR. Kod raznih majstora stolara, izuavam zanat. Radimo po narudbi. Izraujemo vrata,
tokove. Velike okvire. Kako u koje doba godine. Katkad nekoliko poslova zaredom, zatim
opet dugo nita. Tada ovjek pokuava razumijeti, pisati... a na se ivot odvija polako i iz
dana u dan trai strpljenje. Danas svatko radi, normalna stvar. No sve su to samo vlakovi,
vojske, ogroman umor i razoaranje. Bez da bilo to u duhu ljudskom napreduje. Tako vam je
to.
KOLJA. Moda ste u pravu.
NATAA. Nije uope istina da je svugdje tako.
JEGOR. Vi ste, Koljareviu, umar. Poznajete umu. Ta drvea rastu i razvijaju se tokom
cijelog svog vijeka, zar ne?
KOLJA. Kako koje stablo. Vjerojatno ste u pravu.
NATAA. Moj brat esto ide u umu.
JEGOR. To nije ba istina.
KOLJA. Kraj je prekrasan. Ima se to za vidjeti.
JEGOR. Jest. Jo uvijek je sauvan. Kako ujem, to je djelomino zahvaljujui Vama.
KOLJA. Ma znate, to; ljudi gledaju, kako bi iskoristili zemlju, a ja sam tu od malena i
poznajem njen um. Velim, neuka sam i priprosta osoba, ali znam to znai kad u proljee

20

stabla se zazelene, a vjetrovi im njiu' kronje obno pjevaju. Il' u prohladnim danima snene
jeseni, kad vlana zemlja mirie, a seoska eljad krene skupljat kesten.. Prolazit blatnim
putovima, punim utavog lia. Ne znaju oni kako je pit toplu peenu rakiju, na hladnu zimu,
kad snjegovi se spuste.
JEGOR. Lijepo.
KOLJA. A da znate... Svata mi se deava. Jedan mi, neki dan, tvrdi, da je jarebica njegova i
da je puka sluajno kod njega..
JEGOR. Stvarno svata.
NATAA. Gotovo svaki tjedan se neto dogodi.
Kolja izvue pljosku i stane piti.
JEGOR. Pune su ih ume. A to vam je to?
KOLJA. Ovo je domaa. ljiva. 'Oete probat?
JEGOR. Bih rado.
JEGOR. U vae zdravlje!
JEGOR. Dobra je.
Jegor pije. Kolja uzima bocu.
KOLJA. ivjeli!
KOLJA. Ponekad ih uhvatim, kau, ne znaju da se ne smije pilit! Pih! to bi rekla moja baba:
"uma ima ui, a polje oi." Vraka je bila baba! Znala je kojeta! Vodila bi me do starih
stabala u umi. Vjerovala je da imaju znanje i neete vjerovat - govorila je s njima.
NATAA. Kako je govorila?
KOLJA. Samo bi utila.
NATAA. Aha.
KOLJA. No tvrdila bi da je govorila. Ja bi ponekad zaspo.
NATAA. I?
KOLJA. Osje'o sam se bolje.
NATAA. Pa to mi ne pokae, smee jedno!
KOLJA. Moe.

21

NATAA. Sutra.
Nataa i Kolja se tren dogovaraju pogledima.
JEGOR. Na djed po majci, Ivan Ivani, razumije se u te stvari.
NATAA. Uh!
JEGOR. Bilo je to prije koju godinu. Kako je on svojski obiavao puit duhan, doktor mu je
prepisao odlazak u etnje. Sjeam se, jer tih je dana teko bolesna bila i baka Olga. Bistra za
svoje godine, nedugo zatim je napustila ovaj svijet. Djed je bio takorei shrvan, pa nije izlazio
iz kue. Znao je danima utjet. Prolo je neko vrijeme i jednog dana neto se promijenilo.
Prestao je puit. Zatim je svakog jutra poeo rano ustajat i tako hodat. Vodio je dvije koze,
koje su ostale. Usput bi sadio kestene, kasnije irove, a u proljee ljenjake. Na stotine i
stotine, tokom zadnjih est godina.
KOLJA. ljive mi, nisam znao. Al' znao sam baku.
JEGOR. Zaista?
NATAA. Jedanput godinje im je nosio mljet kukuruz .
KOLJA. Bila je vrlo topla i ljubazna osoba.
JEGOR. Lijepo. Svijet je ipak mali.
KOLJA. Kraj je nevelik.
Pauza. Jegor pogledava prema gore.
JEGOR. Neka je naoblaka.
NATAA. Jest.
KOLJA. 'Ko zna?
JEGOR. Moglo bi..
Jegor ode po vodu.
JEGOR. Idem. uvajte mi sestru! Dovienja!
KOLJA. ivjeli!
NATAA. Zdravo Jegore!
JEGOR(odlazei). Svi smo mi samo list, prah i nita drugo.
...pue vjetar...

22

NATAA. Poelo je puhati.


KOLJA. Ma nije to nita.
NATAA. Grom.
KOLJA. ujem.
NATAA. Moda bolje da krenem kui.
KOLJA. Stani jo trenutak.
NATAA. Vidi kako se naoblailo.
KOLJA. Moda e proi.
NATAA. Hajdemo do sjenice.
KOLJA. Moe.
Nataa uzme platnenu vreicu. Vjetar i grmljavina.
NATAA. Pouri. Da nas ne uhvati.
KOLJA. 'Ko je umro od malo kie ?
NATAA. I to to kae.
KOLJA. Vidim postat e seljanica.
NATAA. Doi, tamo je toplo.
Nataa mu prui ruku.
NATAA. Idemo.
Odlaze. uje se jedna stara narodna pjesma.

23

ESTI PRIZOR
Polje iza kue. Jutro. Dunja dolazi sa korpom mokrog rublja. Stavlja ve suit.
LOVRO. Neka je vlaga u zraku.
DUNJA. To je od sino. Padala je kia.
LOVRO. Brzo sam i'o spavat.
DUNJA. Spav'o si cijelu no.
LOVRO. Zar ti nisi?
DUNJA. Probudila me u po' noi. Lila k'o iz kabla.
LOVRO. A teko li je tebe probudit!
DUNJA. Sijevalo je i grmilo.
LOVRO. Ja nisam nita uo.
DUNJA. Spava k'o top.
LOVRO. Kad me ti budi.
Pauza.
LOVRO. E da mi je ulovit koju ljuku.
Pauza.
DUNJA. Bilo bi ti bolje da se ulovi posla.
LOVRO. 'Oe rei da sam lijenina?
DUNJA. Ti? to ti pada na pamet?
LOVRO. Skoro e mi penzija, zna.
DUNJA. Znam.
LOVRO. Trideset godina. A to ti je posao? Iz dana u dan, otkad dobije nacrte upire k'o neki
magarac, dok zadnja ruka fasade nije gotova. Tad se neto promijeni. Natovare na kamion
poneki preostali alat. Ukrcaju, odvezu utu i skele su tek skinuli, a ve dolaze neki ljudi s
djecom, eljadi. Neka buka. Prolaze, viu i gotovo. Ti sve to gleda i nema nita. Dobro,
kupi togod. Za djecu i za sebe. Neto i donese kui. No s vremenom, to ti ostaje?

24

DUNJA. to bi ti trebalo ostati?


LOVRO. A to ja znam...
Pauza.
LOVRO. Sjeam se kako je tu, za vrijeme etve, nekad bilo ita, jema i penice. Na sve
strane... Jutrima bi seljanke ile u grad, hodale okolo, motale se po dvoritu. Vani zima, sve
onako para iz usta izlazila, a mi sjedili kraj tople kuhinjske pei. Dalo bi ti komad pogae i
kakvu kau. Onda se ilo u polje i staro i mlado... tko ne bi mogo drat srp, pripomog'o bi. A
dobro bi cijele godine gledao kako raste, pa ako ga ne istue kia il' sua, doek'o bi... Bilo je
neeg u tome, imao si osjeaj da si iv. Onda je po'o vonjak, zatim je stari Jakoli otuio
umu.
Ulazi Nataa.
DUNJA. Radije nemoj o tome.
NATAA. Je li vi to o Jakoliima?
LOVRO. Kako da pustim?
DUNJA. Pa gdje si ti cijelu no?
NATAA. Ostala sam spavat vani. (Lovri) To nije uope istina.
LOVRO. O emu ti?
NATAA. Kolja je uvijek dobar prema meni.
LOVRO. Hmm...
Pauza.
LOVRO. Sjea li se ti da je naa obitelj imala veliku hrastovu umu?
NATAA. Sjeam.
LOVRO. Vidi Taa, tu umu, zahvaljujui Jakoliima, vie nemamo.
NATAA. Ne znam nita o tome.
LOVRO. Svemu je kriv stari Jakoli. U ono doba, do strieve smrti, njih dvoje su bili
prijatelji. Sad nas vie ne poznaju.
NATAA. Kolja nije takav.
LOVRO. Tek kad smo doli...
DUNJA. Nisu nas pozdravljali.

25

LOVRO. Ranije bi uvijek navraali, takorei prijateljski i preporuivali se. Bili su nam sluge,
uvijek od pomoi. inili se estiti ljudi, navaali bi brano i trgovali gnojem. Brinuli o
vonjaku, oko konja i jo tota. Jednoga dana su naprosto uutjeli, prestali dolazit i tako ve
godinama. Prisvojili nam umu, poeli nas onako gledat prijeko...
DUNJA. To je radi strica.
LOVRO. I nisu bili jedini...
DUNJA. Neka nisu.
LOVRO. Nije dobro da se via s njim.
NATAA. Molim?! Ne razumijem.
LOVRO. Nemoj da ti moram vie puta govorit! Kako su se ponijeli, svakako nam nisu
prijatelji.
DUNJA. Predugo je to trajalo.
NATAA. Kolja nema veze s tim!
LOVRO. Nije rije o Kolji.
NATAA. Kako nije?
LOVRO. Rije je o nekim odnosima.
DUNJA. Naprosto prihvati da je tako!
Pauza. Nataa odlazi.
NATAA. Ne znam to da vam kaem. Odvratni ste.
Zatim ode u kuu.
DUNJA. Pogodilo ju je.
LOVRO. Vidio sam.
DUNJA. Moda je...
LOVRO. to?
DUNJA. Bila s njim cijelu no.
Pauza.
LOVRO. Mogue je.

26

DUNJA. A to sad?
LOVRO. Nemojmo o tome.
Pauza.
LOVRO. Proi e je.
Mrak.

27

II IN
PRVI PRIZOR
Iz mraka ujemo zvuk seoskog mlina. Prostor jo uvijek ostaje polje, no u polutamnoj
atmosferi, u koju kroz jedan prozor ulazi dnevna svijetlost. Po podu koje orue, neke izme.
Sastrane jedan panj i sjekira. Melje se kukuruz. Kolja, pomalo branjav, nosi vree. Nataa
sjedi na prosceniju.
NATAA(vrlo glasno). Koliko jo?
KOLJA. Svega par vrea!
Kolja zavrava punjenje jedne od vrea. Odvlai je prema izlazu. Zatim dolazi do nje.
NATAA. Malo je zaguljivo.
KOLJA. to kae??
NATAA. Velim, malo je zaguljivo!
KOLJA. A, to...
Kolja puni drugu vreu. Radnja traje neko vrijeme. Zatim pomakne polugu i ugasi
mehanizam.
KOLJA. Eto.
NATAA. Konano.
KOLJA. Stari je to mehanizam.
NATAA. Stvarno je spor.
Kolja zatvara vreu. Zatim je vue, ovaj put prema Natai.
KOLJA. Melje k'o zmaj.
NATAA. Sasvim je solidan.
KOLJA. Skorom.

28

Pauza.
NATAA. Kad si zadnji put bio kui ?
KOLJA. Prekjuer.
NATAA. Pa mog'o si otii.
KOLJA. Mog'o sam. Trebalo je ovo zavrit.
Pojavljuje se Glasnik, obuen u obinu crnu odjeu. Iznad toga crni kaput. Ulazi, kao da
nekog trai. Ispred sebe gura bicikl. Kolja pomalo trese brano sa sebe, kad ugleda nekog u
dnu mlina.
GLASNIK. Dobar dan.
KOLJA. Dobar vam dan.
GLASNIK. Znate li gdje je Nikola Jakoli?
KOLJA. Ja sam..
GLASNIK. Vi mora da ste, zasigurno...
NATAA. Nataa.
GLASNIK. Dakako.
Pauza.
GLASNIK. ovjek ovdje lako zaluta.
KOLJA. To je zbog magle.
GLASNIK. Moda.
KOLJA. to vam treba?
GLASNIK. Zapravo nita, Kolja...
KOLJA. Kako znate da me tako zovu?
GLASNIK. Imam vijesti za vas.
KOLJA. Recite.
GLASNIK. ao mi je to vam moram saopit...
KOLJA. to?

29

GLASNIK. Noas u dvadeset i tri sata, po upanijskom vremenu.. Umro vam je otac.
Mrak.

DRUGI PRIZOR
Polje iza kue. Nataa skida ve sa suila. uje se cijepanje drva. Pojavljuje se Jegor s
koarom punom drva.
JEGOR. Taa!
NATAA. Molim?
JEGOR. Bo'me zima, a?
NATAA. Jest. Mrzlo.
Jegor odlazi u kuu odnijeti drva.
JEGOR. K'o neko inje.
NATAA(govori za rublje). Jo je malo vlano.
JEGOR. Gdje su njih dvoje?
NATAA. Ili su u lov.
JEGOR. Aha. to je s tobom?
NATAA. A, nita. Kolji je umro otac.
JEGOR. Stari umar? Kad?
NATAA. Juer popodne.
JEGOR. ao mi je.
NATAA. I meni. Nije da sam ga puno poznavala, no ipak...
JEGOR. to?
NATAA. Kolja mi je priao o njemu.
JEGOR. Zna to je otac govorio.
NATAA. Znam.

30

Pauza.
NATAA. Neki dan sam imala sukob s njima.
JEGOR. Ma daj?
NATAA. Ba smo se posvaali. Oko Kolje.
JEGOR. A to?
NATAA. Neka se vie ne druim s njim, jer su nam oni oteli umu.
JEGOR. Kad je to bilo. Trebali su to davno raspravit.
Ulazi Kolja.
KOLJA. Zdravo.
JEGOR. Dobar dan, Kolja. (Prui mu ruku.) Moje sauee.
KOLJA. Hvala. Stis'la zima danas ?
NATAA. Jest.
JEGOR. Ba i mi kaemo.
KOLJA. Vjetar dere po cesti.
NATAA. Kako je?
KOLJA. to da ti kaem? Eno se doma skupile ujne, iz tri koljena, pa priaju prie... Ne bi li
otjerali strah i alost. Nije im bilo dosta, nego su onda ud'rile prvo po kavama, pa po rakijama.
Pa nariu i pjevaju k'o da im kou deru. A kumovi sve to potiho, mirno. Vie preute, nego to
govore. Kad se malo umirile... Ile spremat ruak.
NATAA. Ajde neka.
KOLJA. Stari se zadnjih dana nije utio najbolje. Ako nije leao, po cijeli dan bi bio u
ogrtau. Ustao bi ujutro. Obino bi donio koju cjepanicu i zapalio kamin. Zatim bi popio
bijelu kavu, sve moei kruh u nju. Kad je mogao stajat na nogama, hodao bi. Bio se dig'o iz
kreveta, valjda i'o popit vode il' to ja znam. Ujutro su ga nali na hodniku...
NATAA. Samo tako?
Pauza.
KOLJA. Bio mi je ok u prvi tren; sve sam mislio to treba napravit. Hou re', to je jedna
gomila obaveza. Pozovi mrtvozornika, narui kola, izaberi lijes. Treba platit pokop i kako
mati kae imat pristojno odijelo.

31

NATAA. Hvala bogu.


JEGOR. A kako ste Vi?
Pauza.
KOLJA. Zadnjih se dana pitam to sam sve mog'o napravit' i tako.. U svakom se sluaju
osjeam nekako krhak; sve u'poreujem sa starim, i kako je on; i to sam ja.. Tako ja i majka,
gledamo mrtva oca i bude ti se neke stvari, neke emocije, 'oe nee; pa se as smije, as
plae.. K'o neki luak. Neka nas je tmina poklop'la, u njoj ostaje sam sasobom; bez igdje
ikoga, bez oslonca.. Svako malo te hvata neka nervoza; valjda ivci. Jedino to me smiruje,
jest razgovor, ljudsko drutvo.. i dobro jesti.
JEGOR. Normalno.
KOLJA. To me smiruje.
Pauza.
KOLJA. U svakom sluaju, odgovara mi drutvo.
JEGOR. Razumijem. Oprostite, moram nacijepat' jo drva.
KOLJA. Neka, neka.
JEGOR(stisne obije ake). Dr'te se !
KOLJA. Hvala.
NATAA. Moe i naloit' !
JEGOR. Nema problema.
KOLJA. Stari je bio.. nije spad'o ni u ove, ni u one i kao takav je uspio ostat', tono reu
ispravan.. Sjeo bi me na kola, jo sam djeak bio; tutn'o mi uzde, pa se ti brajko misli to
konji su divlji ki' gromovi ljuti. Majku mu bransku, kako me znao poklopit po uima.
Pauza.
KOLJA. Neka ga ! Bio je pravi, ivio je poteno i kao takav je iao u Boje ruke.
NATAA. Shvaam.
KOLJA. Neu plakati. Nema se to aliti.
Koljino se lice pomalo zgri.
NATAA. Imam samo jednu potrebu.

32

KOLJA. to?
Nataa mu prie i zagrli ga. Neko se vrijeme grle, zatim se ponu strastveno ljubiti...
Ulaze Dunja i Lovro, koji su bili u etnji. Lovro nosi lovaku puku.
DUNJA. Slijedei tjedan bi mogli ponovo ii.
LOVRO. teta to nije bilo ljuka.
DUNJA. O, kakvo iznenaenje!
KOLJA. Dobar dan!
LOVRO. Nataa! Moja draga keri... Zjenico oka moga... Propast!
DUNJA. Taa, duo...
LOVRO. Ve godinama nosim svoju kerkicu, kao kap vode na dlanu, gledajui da joj se
neto ne desi, sluajno! Izmeu svih finih obitelji i estitih mladia, s kojima sam te
upoznavao... Zatiem te ovdje, u rukama jednog seljana! Koje li ironije!
KOLJA. Odakle vama pravo da me vrijeate?
LOVRO. E, da je obian seljak, kamo sree!
NATAA. Kako to misli?
LOVRO. Slove za estite i radine ljude, zar ne?
DUNJA. To je odavno zaboravljena stvar.
LOVRO. Dakle, usudili ste se doi, Jakoliu. tovie, grlite mi ker?!
KOLJA. Izvolio sam doi, samo zbog nje.
LOVRO. Nemojte se pravit naivni!
KOLJA. Bilo je to davno. Ima etrnaest, petnaest godina.
LOVRO. Neka je ! Al' nije zaboravljeno!
( Pauza )
KOLJA. U redu.
LOVRO. to vi znate o tome?
NATAA. Mislim da ovo nije moment..

33

Kolja joj da znak rukom.


KOLJA. Sasvim malo.
LOVRO. Vidite, u oujku ima tome deset godina kako je preminuo stric Zdjelarevi, tadanji
vlasnik ove zemlje i kue. Stolar. Posvema vjet zanatlija, znao je od drveta napravit udo
jedno. Za ivota bi virio u aicu, pa ga jetra strefila. U ovom je kraju im'o poznatu radnju i
dobar dio ume. etiri hvata dolje u nizini. Bukove ume i hrastovine. Stabla je katkad
koristio i za drvnu grau. Bio je dobar prijatelj s Jakoliem, koji se starao o poumljavanju.
Svadili su se oko granica na zemlji. Kad je stric umro, va je otac kod upanijskog namjesnika
traio povrat te parcele.
NATAA. ak i da je bilo tako, Kolja nema veze sa tim.
LOVRO. I tako smo ostali bez ume.
KOLJA. ao mi je. Sjeam se, moj se otac brinuo o vonjaku tono ste ga onomad prodali.
Onda je gazda imo konice. Pa je stari skuplj'o sae, a kako bi pek'o rakiju, kasnije bi pili
vraku medovau! I tako. To to se dogodilo... Ponekad bi znao ut o tome.
LOVRO. Ma nemojte?
KOLJA. Od par ljudi... Uz cestu.
(Pauza)
KOLJA. Kau da je sjea svemu kriva.
LOVRO. Vas se nita ne tie, zar ne? Ponaate se kao da pod milim bogom nita ne znate. Na
opini ste suzdrani, u crkvi ne pozdravljate. Kad neto kaete, inite to jer se pristoji.
I tako ve godinama... Drite da ste imali pravo uzeti dio ume.
KOLJA. Takva je bila situacija. U ono doba su usmeno odreivale mee. Nije bilo katastra,
niega.
LOVRO. Bili su neki listovi.
KOLJA. Otprilike se znalo to je ije.
LOVRO. Znalo se manje - vie, da.
KOLJA. Sjea je bila kudikamo vea nego potrebita. Kao upravitelj pilane je godinama
iskoritavao drvne resurse, u raznim dijelovima ume. Nije ga bilo briga je li dravno, svoje
il' tue.. Stabla bi samo obarao. Bio je toliko moan da nitko nita nije mogao.
DUNJA. To je naalost istina.
LOVRO. Nije to ba tako. Prehranjivao je mnoge ljude.

34

KOLJA. Moj otac je suraivao s njim i nakon njegove smrti je podastr'o novom upanu raun.
Kad je ovaj dobio uvid u stanje, uma je nanovo prela u narodno vlasnitvo.
LOVRO. Glupost!
KOLJA. Zar se nije posao nekako brzo... razvio?
LOVRO. Vi tvrdite da je moj stric lopov?
NATAA. Kolja nema veze s tim!
KOLJA. Ma ujte, nemam ja veze s tim.
DUNJA. Taa, ne mijeaj se.
KOLJA. Rei u vam..
NATAA(tiho). uti!
KOLJA. Va stric bijae vaan ovjek. Ljudi ga cijenili, sve dok jednog dana uspjean zanat iz
ovoga kraja naprosto nije propao. Preko noi oti'o u steaj. Sjea prevelika, a drvna graa
sve onako stoji. Za ne vjerovat ! Odjedared kau da ne mere se prodat! I mic po mic, stotine
ljudi kojima je ivot ovisio o poslu, dobili otpusna pisma. Dok jednom ide sve k'o po loju,
drugi su na granici bijede. Nakon svega nekoliko mjeseci, on otvara drugi, bolji stolarski
zanat. Svima je sve jasno, nitko nita ne poduzima. Kau, vlast je vlast.. A nitko da pita, nitko
da sudi...
LOVRO. Priprosta seljaino, k'o ti je to rek'o?
DUNJA. Bio je pijanica.
LOVRO(uperivi puku). Govori, majku ti jebem!
KOLJA Bio vam je brat.
LOVRO. Jest !
KOLJA. Kau da ste mu gradili kue. A krv nije voda, zar ne ? Rec'te pravo, niste li vodili
jedan dio gradnje ?
LOVRO. Ma tko govori?
KOLJA. Tako kau u selu !
LOVRO. to jo kau ?
KOLJA. Nije to bilo samo srodstvo ! Bilo je unosno poduzee. A umu.. ste satrali sa
zemljom !
DUNJA. Skloni puku!

35

NATAA. Umro je stari umar!


LOVRO. to ?
NATAA. Nije on kriv...
Nataa pritrava do Lovre i otima mu puku.
LOVRO. Ma pusti me!!
U pomutnji puka opali. Nataa ranjena padne na zemlju.
LOVRO. Ko je umro ? Taa!
Puka klizne na pod.
DUNJA. Okrznulo ju je!
Kolja kao prenut doe do Natae. Lovro takoer.
LOVRO. Taka !
NATAA. Ne uje li da je stari mrtav?!
Lovro je podie.
NATAA. Ne uje li..
KOLJA. Treba rakije stavit.
Lovro ostaje sam u polju. Podigne glavu i kae
LOVRO. O boe, boe.

36

TREI PRIZOR
Kua na obroncima grada, gotovo nalik na ljetnikovac. Nekoliko minuta preko tri sata
popodne... Kolja svira usnu harmoniku. Lovro sjedi u drvenoj stolici. Jegor lei na podu i
spava.
DUNJA. Ponio si se kao barbarin.
LOVRO. Oprosti.
Pauza.
LOVRO. Ne znam to mi je bilo.
NATAA. Oproteno ti je.
KOLJA(Natai). Je li te boli?
NATAA. Malo.
LOVRO. Kolja.. morate znati da je stric esto priao o svemu to se dogodilo i na neki ga je
nain to potiho muilo. To s njegovim piem, dakako, nije bilo ba bezazleno. Bili ste u
pravu. Oprostite mi, dragi moj. Shvatite, naoj je obitelji bilo ispoetka vrlo teko. Cijelo nas
je selo osudilo, no ono to je najgore; rijetko se govorilo o tome. Moete zamisliti. Moda
sam i ja donekle bio kriv. Drao sam strievu stranu; bio sam naivan, vjerovao sam mu.
Sedamnaest godina meu naim je obiteljima bila neka preuena netrpeljivost. Zamjerali
smo jedni drugima neke stvari, koje nikad izgovorili nismo.
KOLJA. Gosp. Lovro, stari oka nije 'tio prisvojit'..nije se namjerio na vau umu..kako da
vam kaem..ve ju je uz'o na briganje
LOVRO. Kako to mislite ?
KOLJA. Trebalo se pobrinut' da uma ne izumre.
LOVRO. No, to je jasno.
Pauza.
LOVRO. Kad bi se stvari mogle vratit', vjerujte mi, danas bi bilo drukije.. No, opet.. kau da
ovjek je izabrao svoj put, prije nego to su se otvorila nebesa.. I samo je proi kroz ono to je
davno bilo zapisano. Ne ljutite se, Koljareviu. Vi ste sjajan momak. A ono, to se neki dan
dogodilo, nema isprike.
KOLJA. U redu.

37

LOVRO. Taka..
Pauza.
LOVRO. Spustio mi se mrak, odjednom.
Pauza.
LOVRO. Valjda zbog svih tih pria i lova i puke...
NATAA. Oe !
LOVRO. ao mi je !
Lovro malko zaplae. Nataa ga zagrli.
LOVRO. Ovakav jedan stari mamlaz, u mojim godinama pa se onako ponio...(Kolja kimne
glavom u znak solidarnosti. )
Pauza.
LOVRO. K'o neki senilni stari konj.
NATAA. Sve je u redu.
LOVRO. I ta puka prokleta !
Pauza.
LOVRO. Djeco moja.. Bilo je i boljih dana.
Kolja mu prui ruku.
KOLJA. Kvragu; znam ja da vi niste lo ovjek ! to se dogodilo, dogodilo se.. Znate, stari je
oka volio umu..
LOVRO. Znam.
KOLJA. Hvala to se doli na sprovod.
LOVRO. Meni je to znailo.
NATAA. I meni je drago da si bio.
DUNJA. Nataa!
JEGOR. Vjerojatno je trebalo doi do svega ovoga, da bi se stvari rijeile.
KOLJA. Pravo zborite !

38

LOVRO. Uh, kanda mi je pao kamen sa srca.


NATAA. Bilo je i vrijeme.
Zavlada oputenija atmosfera.
KOLJA. Moram sada ii !
LOVRO. Imamo i mi posla.
KOLJA. Majka mi je sama. Vozit u je kod tetke, sestre joj... Nek' ostane koji tjedan da se
malo prikrijepi. Imao sam tamo nekog posla, a sad mi valja konje potkovati. Mislio sam
mog'o bi' i ja ostat', a ako nemate nita protiv poveo bi' i Natau..
LOVRO. Kako ne!
DUNJA. Idite, dragi.
Nataa je vidno sretna.
NATAA. Idem samo demper uzet'.
LOVRO. Jegore, mi emo u vinograd.
JEGOR. Prvo bi iao do sela. Stigla mi je neka pota.
DUNJA. Ja u pristavit ruak.
LOVRO. Odlino.
Nataa se vratila. Oblai vuneni emper.
KOLJA. Onda, da krenemo.
Kolja dovodi koiju sa konjima. Jegor dri uzdu jednog od konja. Pomae Natai da se uspne.
Sjedaju. Dunja donosi neki tanjur, zamotan.
JEGOR. Idem i ja s vama.
KOLJA. Upadaj !
DUNJA. Ispekla sam neke nicle.
NATAA. Nisi trebala.
DUNJA. Ma, nek' vam se nae.
KOLJA. Dobro e doi.
Pauza.

39

KOLJA. Pa... jesmo spremni?


NATAA. Jesmo.
LOVRO. Dovienja, dragi.
JEGOR. Vidimo se !
Koija odlazi. Nataa mae.
KOLJA. Dovienja, dovienja.
Koija ode. Dunja i Lovro stoje tren u tiini. Dunja zatim odahne. Iz daljine se uju kola kako
odlaze.
LOVRO. uje vjetar ?
DUNJA. ujem. Idemo u kuu..
LOVRO. Ide pristavit' ruak?
DUNJA. Ne znam za koga ?
Nasmije se.
DUNJA. Ma neu kuhati.
LOVRO. U redu.
DUNJA. Mi stalno neto radimo, a zapravo nikakve koristi.
LOVRO. Kako to misli?
DUNJA. Treba ii u etnje umom.
LOVRO. Nismo li to i prije radili ?
DUNJA. Ali bez puke!
LOVRO. U redu.
Pauza.
DUNJA. Kako to sa godinama sve postaje nekako sjetno. Rijetko nam dolaze ljudi, prijatelji.
Kad su nam zadnji put doli gosti?
LOVRO. Kad su nam bili gosti? Hm, bili su... nema dugo..
DUNJA. Kad?

40

LOVRO. Pa.. nedavno


DUNJA. Uope se ne sjea.
LOVRO. Sjeam se.. evo, proli mjesec.
DUNJA. Tko je bio proli mjesec?
LOVRO. Milievi i njegova ena.
DUNJA. Tko, Andrija i Ljerka? Kad je to bilo... Ima dva mjeseca.
LOVRO. Ma nije ba dva.
DUNJA. Zna po emu znam? Donio ti one rakije.
LOVRO. Andrija je moj dobar prijatelj. Uostalom, on je vinogradar.
DUNJA. Isti si k'o i svoj brat.
LOVRO. Hm..
Lovro zagrli Dunju.
LOVRO. Zna da to nije istina. to ima za jest?
DUNJA. Mislim da ima kiselih krastavaca.
Oboje se smijee.
LOVRO. Kako ono.. malo ispere patliane, ispri enjak... Stavi i nama koju niclu.
DUNJA. Hmm. Ne znam.
LOVRO. Zvecka loncima... Malo.
DUNJA. A ti me grli njeno.
Dunja i Lovro ponovo se grle, ba kao neko. Svijetlo polako iezava, nestaje... Kraj.

41

42

43