Hrvati ne silaze s Krinog puta

Mediala nije bila nita drugo nego prikriveni pokret protiv

komunizma / Da se ne govori o prolosti ele oni koji su
stvarali zloinaku prolost / Hrvati se boje svoje sjene /
Zagreb je posljednji komunistiki i udbaki grad u Europi
/ Nije progon samo kada vas hapse i zatvaraju, nego i kada
bdiju nad vaim miljenjem i stvaranjem / Danas se
komunisti deklariraju liberalima, ali nikako ne mogu
prihvatiti nita to nije njihovo miljenje / Proglaavanje
jednoga zla boljim od drugoga najvee je zlo koje se
ovjeanstvu dogaa / Strano je kada jedan dravnik
unitava svoj narod, a to Josipovi radi / Iluminati tee
ovjeku neofilu ovjeku koji voli sve novo, a progone
neofobe one koji strahuju od novoga / Za mene je danas
knjievnost mnogo vie od pisanja
Razgovarao Andrija Tunji

Miro Glavurti, slikar, knjievnik, idejni zaetnik beogradske umjetnike grupe Mediala, ve
sedamnaest godina, otkako je protjeran iz Beograda, ivi u Hrvatskoj. Osim to je izniman
slikar te autor knjiga Satana, Pakao, Glas zvekir, Psine itd. Glavurdi je uvijek bio katolik i
antikomunist, provokativan polemiar i autor brojnih intrigantnih eseja ne samo o umjetnosti
nego i o drutvenim fenomenima. Bez dlake na jeziku govorio je o svemu o emu se mnogi ne
usude ni misliti. Takav je i u ovom razgovoru.

Snimio: Mirko Cvjetko

Otkako ste prije sedamnaest godina prognani iz Srbije, iz Beograda, ivite u Hrvatskoj.
Zato ste morali iz Beograda?
Morao sam zbog raznih ucjena i stalnih prijetnji smru, ne samo meni nego i pokojnoj supruzi
i keri. Prva je otila ki u London, a supruga i ja na nesreu doli smo u Hrvatsku.
Zato na nesreu?
Zato to su mi se gotovo iste stvari dogaale ovdje u Hrvatskoj, gdje sam zapravo ve nestao.
Prije svega nestao sam iz javnoga ivota, a to meni znai i da me nema.
Znai li to da je Hrvatska vjeta u odstranjivanja ljudi iz javnog ivota?
Nije tako samo u Hrvatskoj, ali sa svojim politiarima, s novinarima kolumnistima, da i ne
spominjem druge institucije i ljude, Hrvatska je prije svega antihrvatska. Za raun
meunarodnih sila vodi antihrvatsku, izdajniku politiku. Mesi je izdajnik, Josipovi
takoer, naravno i Sanader. Openito hrvatska je elita izdajnika, osim jadnoga puka koji je
nauen da uti.
Evo, vi ne utite.
Ja ne da imam razloga da govorim, nego imam razloga da urliem. Zato bih najvie volio da
me se likvidira. To mi jedino nedostaje u biografiji.
Smrt svakoga stie kad mu je vrijeme.

To je tono, ali nije svejedno umrijeti kukaviki ili umrijeti ratujui sa zlim silama kao to
sam radio. Cijeli sam ivot ratovao, oko mene sve je rat. Nekada sam u svojim tekstovima i
vizijama nagovjetavao graanski rat u Hrvatskoj, a danas ga ponekad prieljkujem.
Zato?
Zato to je to jedini nain da se oslobodimo udbaa s Pantovaka, i uope iz ivota i kulture
Hrvatske. Ne znam to Mesiu i Josipoviu treba jedan Budimir Lonar ili otac i sin Perkovi,
to e im djeca udbaa i kosovaca.
Zar i oni nisu zasluni za stvaranje hrvatske drave?
Jesu. Ali kakva je to drava u kojoj se samoubijaju dragovoljci Domovinskoga rata, u kojoj se
generale izruuje politikom sudu i oduzimaju im ordenja, kao da su ordenja igrake za
djecu? Koja je to drava kada jedan Glava vie vjeruje zakonima BiH nego hrvatskim
zakonima, pa radije robija u Zenici nego u hrvatskim zatvorima? Muno mi je ivjeti u takvoj
dravi, ali sam na to prisiljen. S gotovo osamdeset godina ne mogu se seljakati kao mladi.
U Beogradu ste poeli i postali netko, pa kako je poelo?
Dovoljno mi je bilo doi u Beograd, u otvoreni kulturni centar, gdje sam se upoznao s ljudima
koji su imali isti stav kao ja.
Kakav je bio taj stav?
Bio je protukomunistiki. Mediala nije bila nita drugo nego prikriveni pokret protiv
komunizma. Svi smo bili antikomunisti. Prigodno smo smislili ime koje je trebalo zavesti, ali
je ono itekako proizlazilo iz naega antikomunizma. Med je znaio najbolju hranu, a svi
znamo da je ala zmaj kojega svatko u sebi ima. Koji unitava.
Dakle, vi ste istodobno medili i derali komunizam?
Tako nekako. Med je sladak, a ala je gorina. Ja sam se hranio gorinom.
Gnjev i ogorenost poticajni su za umjetnost?
Sve je poticajno. I rat je poticajan, i zloini su poticajni, ali ivjeti u svijetu zloina znai,
kako su istovremeno rekla dva amerika pisca H. P. Lovecraft i Ambrose Bierce, ivjeti
loyghor. To je rije koju su oni skovali, a znai proizvoditi efekte zloina koji su nekada
genijalna slika ili pjesma, ili nova svijest. Zagreb je podruje osobito velikih komunistikih
zloina.

Autoportret raen posebno za

Vijenac

Je li to bio razlog da iz Kotora odete u Beograd, a ne u Zagreb?

Iz tih krajeva mi smo tada gravitirali prema Beogradu, koji je bio metropola drave, Zagreb
gotovo i nije postojao u naoj svijesti. Na koncu, Hrvati su stvarali Jugoslaviju koju Srbi nisu
htjeli jer su ve imali svoju dravu.
Koji su to Hrvati stvarali Jugoslaviju?
Stvarali su je hrvatski kler i hrvatska inteligencija. Kompletni kler bio je za tu dravu jer su
bili protiv Bea i Budimpete. Jedino je Papa bio protiv, ali ga nitko nije sluao. Vodei
ovjek te ideje koja je bila poticaj iluminata bio je J. J. Strossmayer. Trebalo je unititi
Austro-Ugrasku kao katoliku i monarhistiku, Beograd i Prag bili su poligoni odakle se to
radilo.
ega se sjeate iz djetinjstva; rata, poraa, Informbiroa?

Sjeam se svega, a najvie se sjeam leeva koje su proizvodili komunisti. Prvo to sam vidio
kada su komunisti doli na vlast bilo je klanje.
Komunisti su klali? Uili smo da su to radili samo ustae i etnici.
Komunisti su bili najvei koljai u povijesti. I nisu samo klali nego su i nabijali na kolac i
pekli ive ljude. O tome su knjige napisane.
Treba li govoriti o takvoj prolosti?
Da se ne govori o toj prolosti ele oni koji su stvarali tu zloinaku prolost. Zbog rtava
nuno je o njoj govoriti, to je dunost svih onih koji ne ele da se ponovi takva prolost.
Jeste li tada uli za Bleiburg?
Naravno da sam uo. Samo u Crnoj Gori mi to nismo zvali Bleiburg nego Zidani Most.
Vi ste dakle znali vie nego to se znalo u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj su o tome utjeli mnogi koji su to znali.
Je li strah bio razlog?
Da. Jedan od efekata loyghora je utnja, strah. Hrvati se boje svoje sjene, oni su kukavice.
Koliko se u Beogradu znalo za zloine komunizma, je li se govorilo o tome?
Samo smo o tome i govorili. Logorologija je odredila Danila Kia, itavo njegovo
stvaralatvo. Nakon svih proitanih knjiga o zloinima komunizma i logorima Ki je izjavio
da ne zna o emu drugom i moe pisati osim o tome. To je i napisao na vie mjesta, pogotovo
u Francuskoj, gdje je ivio i radio kada je pisao Grobnicu za Borisa Davidovia.
esto sam spominjao pa i u nekrologu Kiu da smo se zajedno 1965. spremali braniti
Budimpetu od Sovjeta. Tonije reeno poginuti. Kada je Ki umirao kao kranin na
maarskom su Parlamentu demolirali crvenu petokraku. Dovoljno za jedan osmjeh na licu
umirueg Kia.
Kako je bilo druiti se s komunistima? S njima ste se druili, zar ne?
Jesmo. Komunisti su nas trebali, prilazili su nam i druili se s nama. Meu njima bilo je
udbaa, dounika i pokajnika, kao to e to postati i blajburki zloinac Simo Dubaji. Bilo je
komunista koji su se kajali zbog poinjenih zloina, ali ideologija se nikada nije pokajala. I
dan-danas u Hrvatskoj neki se time ponose. Eto, Luka Bebi javno se hvali to je bio
komunist.
Bili ste im purgatorij?
Na neki nain. Svi su oni znali za nae antikomunistike stavove. Ja sam otvoreno govorio
protiv komunizma, policija me zbog toga istraivala, a zbog katolianstva zvali su me biskup.

Druili ste se i s Milovanom ilasom, jednim od komunistikih ideologa.

S njim sam se druio poslije izlaska iz zatvora.
Je li ilas poslije zatvora bio demokrat?
On nikada nije mogao biti demokrat. I danas se u NIN-u vodi polemika tko se s njim sukobio
na temu vjere u jednom beogradskom drutvu. ak je ilasov sin zabranio jednu knjigu jer
nije govorila istinu.
to je istina?
Istina je da sam se ja tada sukobio s ilasom.
Zato ste se sukobili?
ilas je priao u drutvu u kojem su bili Borislav Peki, Matija Bekovi, Mirko Kova itd. o
tome kako su u ratu partizani prieivali katolike sveenike ubijajui ih. Pod izgovorom
da e ih priestiti sveenicima su stavljali cijevi pitolja u usta i pucali. Drutvo se smijalo,
samo sam ja prosvjedovao. U knjizi koju je zabranio ilasov sin to se pripisuje Pekiu.
Zato?
Zato to je pamenje krhko ili se radi o nekim mistifikacijama koje ne razumijem.
Jeste li se druili i s komunistima koji su bili iz Hrvatske?
Bilo je meu njima i Hrvata i Slovenaca i Makedonaca i Bosanaca... Prikljuio nam se i
Svetozar Vukmanovi Tempo, koji je ubio brata sveenika, da bi bio primljen u ekskluzivno
drutvo velikih komunista. Komunisti su se morali odrei svoje svijesti i savjesti, svoje
tradicije, zaviaja, vjere, a esto i roenoga brata. Tempo je poeo skupljati slike, osobito se
druio sa slikarom Ljubom Popoviem, od kojega je kupio mnogo slika. Sada je u Galeriji
SANU izloba njegove kolekcije.

Od svih komunista s kojima ste se druili, koji su na vas ostavljali dojam liberalnijih?
Jesu li to bili Slovenci ili Srbi? Ili moda Hrvati?
Hrvati su bili estoki komunisti, poevi od Tita koji je bio, to treba uvijek rei, jedan od
deset najveih zloinaca u povijesti ljudskoga roda. Ali mi jo nismo raskrstili s Titom niti
emo ini se ikada raskrstiti. Zagreb je posljednji komunistiki i udbaki grad u Europi. Sve je
pod vlau komunista i Udbe.
Vratimo se umjetnosti. Jednom ste mi rekli da ste odmah postali poznati i slavni.
Ne tako doslovce, ali bilo je vrlo brzo, imao sam 23 godine.
Kako se to postigli?
Okupio sam darovite, genijalne ljude i stvorili smo Medialu, koja je odmah postala slavna. Tu
su bili Leonid ejka, Olja Ivanjicki, Ljubo Popovi, Dado uri, Mili Stankovi, Vlado
Velikovi... Dado je danas moda najvei ivui svjetski slikar. Ali to smo i onda znali. On
je sada sigurno vodei slikar u Parizu.
Priali ste mi kako ste crtali u hotelu Maestik i kako vam je priao neki srpski
akademik i rekao da ete biti slavni.
Srpski nadrealist Marko Risti najavio je da u biti slavno ime, to je zapisao u svojem
dnevniku u Krleinu asopisu Literatura, a taj akademik bio je tadanji predsjednik SANU
Ljubomir Nedi. Dok sam crtao, priao mi je, pogledao moje crtee i rekao: Vi ste genijalni,
vi ete uspjeti odmah. To je bilo sredinom pedesetih godina, neposredno poslije mojeg
dolaska u Beograd, tek to sam nacrtao prve crtee. Od tada sam u Beogradu prodao izmeu
tri i etiri tisue slika i crtea. Nedavno su mi iz Beograda naruili tristo slika i crtea. uo
sam da e mi prirediti i retrospektivnu izlobu.
Je li tono da e vam uskoro tiskati i novu knjigu poezije?

Pet dana nakon to je u Vijencu objavljen ciklus pjesama Romski car nazvao me izdava iz
Beograda i pjesme uvrstio u svoj program. Ako ve nije tiskana, knjiga e biti objavljena do
Beogradskog sajma knjige. Objavljenim pjesmama dodao sam jo mnoge druge o Romima.
Ah, Romi su kao i ja stalno prisiljeni na seljenja i lutanja, ja sam sada Rom.
Tako se osjeate posljednjih sedamnaest godina ili ste se tako osjeali i prije?
Osjeao sam se i prije. Ja sam komunizam doivljavao kao progonstvo jer sam bio progonjen
od komunizma na razne naine. Nije progon samo kada vas hapse i zatvaraju, nego i kada
bdiju nad vaim miljenjem i stvaranjem. No moram rei da se poslije to mijenjalo, komunisti
su shvaali zablude i prihvaali nae drutvo. Prihvaali su promjene. Dodue, te su promjene
i dalje morale biti u granicama njihova svjetonazora. I danas imate u Hrvatskoj bivih
komunista koji ne mogu prihvatiti demokraciju, progone kri i svjetonazor koji je suprotan
njihovu. Vie se ne deklariraju komunistima nego liberalima, ali nikako ne mogu prihvatiti
nita to nije slino njihovu miljenju.
Je li Mediala bila protest i protiv socrealizma u umjetnosti?
Da. To se nastavljalo na znameniti Krlein govor protiv socijalistike umjetnosti u Ljubljani.
Ali mi nismo bili samo protiv socrealizma nego u cjelini i protiv moderne umjetnosti, osobito
protiv nadrealizma, koji je bio u slubi revolucije, kako su nadrealisti pisali i kako su nazvali
svoj asopis Nadrealizam u slubi revolucije. Svi ti nadrealisti bili su komunisti, tovie
staljinisti. Zato nismo mogli prihvatiti nadrealizam.
U nekim tekstovima pie da je Mediala bila protiv erotike i da je preferirala humor,
ironiju, grotesku...
Nismo imali neku striktnu estetiku, mi smo je stvarali u hodu, ali prije svega nastojali smo
okupiti razliite stvaraoce, s razliitih pozicija, i usmjeriti ih prema nekom sreditu
okupljanja, prema sredinjoj toki, koju smo zvali mediala. Takvih sredinjih toaka bilo je u
modernom dobu dosta. Takva je toka npr. Omega, filozofa Teilharda de Chardina. Svi su oni
projicirali sredinju misaonu toku okupljanja i saimanja neke nove europske kulture, u
konanosti neke nove renesanse.
U tekstovima ste pisali i da se naslanjate na renesansu i klasicizam.
Da, mi smo se vie okretali tradiciji bez obzira koliko smo bili moderni. To moderno koje
smo stvarali i koje je bilo oko nas nastojali smo sintetizirati u neko budue integralno
slikarstvo.
Koje nikada nee umrijeti... kako je to zapisala Olja Ivanjicki.
Koje e biti nova renesansa. Zapravo smo to najavili i tako se to manje-vie dogaalo u jednoj
sferi naeg stvaralatva.
Koliko je tadanja srpska umjetnost, njezina tradicija, bila poticajna i je li uope mogla
utjecati na vae stvaralatvo?
Beograd je bio kao velika retorta, tamo je mogao uspjeti svatko tko je imao talenta. Nije bilo
predrasuda, ljudi su htjeli novo i dobro. Zato su prepoznali dobre slikare, prepoznali su moje

crtee, moje pisanje, prepoznali su Medialu, koja se obraala i europskoj tradiciji. Naravno,
meu nama je bilo i nekih koji su sanjali Duanovo carstvo.
Kao Mili Stankovi, poznatiji kao Mili od Mave?
Da. On i jo neki poslije su poeli veliati to carstvo, to je naravno bila utopija kao i svaka
utopija. To je bila, to volim istaknuti i zato sam napisao Romskoga cara, udnja za
izgubljenim imperijem. Hrvatska je ivjela u imperiju koji se zvao Austro-Ugarska, ali jer je
bila utemeljena na katolianstvu bila je sruena. Zato su hrvatski politiki i intelektualni
krugovi bili za Jugoslaviju, zato su radili na tome da se u Beogradu instalira tzv.
jugoslavenski Pijemont. No mnogi nisu bili samo za Jugoslaviju nego su bili i prosrpski
opredijeljeni, pisali su irilicom, nosili ajkae... Ivo Andri priklonio se srpstvu i iz Beograda
pisao Bogdanu Radici: to eka, posrbi se kao to sam se i ja posrbio.
Mislite da se iskreno i do kraja posrbio?
Ne znam je li se posrbio iskreno ili je to bio samo njegov kukaviluk, ali ostao je Ivo, a nije
postao Jovo. Ja se nisam posrbio, ja sam podrijetlom Hrvat i uvijek sam se smatrao Hrvatom.
U Beogradu vam to nisu zamjerali ili su vas zato zvali biskup?
Ja sam bio aktivan katolik, a poslije Drugog vatikanskog koncila bio sam aktivan u obrani
katolike tradicije, koja je nakon Koncila osporavana. Osobito je osporavana u Zagrebu u
krugu oko Kranske sadanjosti, to su komunisti znali prepoznati i potaknuti. Mnogi su
suraivali s Udbom. Eto sada se otkriva da je i sjemenitarac Ivo Sanader bio suradnik.
Je li vam slikarstvo nedovoljno da kaete sve to vas mui pa zato i piete?
To je stjecaj okolnosti. Recimo kada nemam atelijer ili kada putujem, tada piem i crtam. Za
mene je danas knjievnost mnogo vie od pisanja, zato sve vie preferiram usmenu
knjievnost, sve mi je drae propovijedati nego pisati.
Jer ljudi malo itaju?
Da. Hrvati malo itaju. Zato je Krlea rekao: Nitko ne ita teksta.
Zato se onda esto govori da su Hrvati naitani, obrazovani, fini, kulturni...?
Ljudi openito vole prikrivati nedostatke kojih su svjesni. Zato to istiu.
Mislite li da ljudi uju to im govorite?
Imam uenike i sljedbenike koji me uju. Njima se volim obraati, njima ne moram pisati, s
njima razgovaram.
Rekli ste mi da ste proljetos imali nastup na beogradskoj televiziji koji je trajao tri sata.
O emu ste govorili tri sata?

Tri sata sam razgovarao, ali emitirana su dva. To je u Beogradu izazvalo veliki interes meu
mladim ljudima koji me nisu poznavali, a koji su stasali i sazreli u vrijeme mojeg izgnanstva.
Da tamo i nisam bio poznat, s tim razgovorom na TV Koava postao bih.
Jeste li razgovarali i o protjerivanju iz Srbije?
I o tome. Zatim o Srbiji, o Hrvatskoj, o sudbini, o kranstvu, o masoneriji... Voditelj Milomir
Mari u jednom me je trenutku upitao: Ima li ustaa u Zagrebu?
I to ste mu odgovorili?
Odgovorio sam mu: Mariu, u Zagrebu nema ustaa. Izbij iz glave te stereotipe, to nije tono.
Zagrebom i Hrvatskom vladaju komunisti. To mu se svidjelo. Ali Srbima je svejedno vladaju
li Zagrebom ustae ili komunisti, oni su protiv jednih i drugih. Srbi su u osnovi antikomunisti
i monarhisti.
A Hrvati?
Hrvati su protiv svake drave. Jer ne znaju da se drava mora tititi, a ne krmiti; rue svaku
dravu, a poslije se kaju. Hrvati su individualisti i ne znaju to je zajednitvo, samoljubivi su i
ako ne moraju ne vole nikoga tko ne misli kao oni. Hrvatski mentalitet je sluganski, radije e
sluati stranca koji im ne eli dobro nego svojega najpametnijega. Nesretan narod, koji ne
silazi s Krinog puta.
Mislite da su skloni mazohizmu?
Ne znam kako bih nazvao to to jo trpe Mesia ili Josipova, koji vrijeaju rtve
komunistikih zloina na beskrajno bezobziran nain. To je mazohizam.
Dokle e Hrvati trpjeti?
Kako se sada ponaaju, trpjet e uvijek. To je posljedica stranih zloina nad njima. Trebalo
bi jednom otkopati sve te kosti komunistikih zloina i spremiti ih u veliku kosturnicu, to bi
bila katarza. U mnogim komunistikim dravama postoje muzeji rtava komunizma, ak i u
Albaniji, u Tirani, a u Hrvatskoj se o tome i ne razmilja. Ako se to ne dogodi, teko
Hrvatskoj.
Priali ste mi da ste nedavno u tramvaju uli razgovor dvojice mladia koji su govorili o
formiranju trojki za borbu protiv faista. Susreete li faiste?
Ne susreem faiste, nego tzv. antifaiste. To to su govorila ta dva mladia nije nita do
ideologija i praksa komunizma. Oni su dokaz da u ovom gradu postoje kole koje opet
stvaraju budue komesare koji e se odjednom pojaviti i pronai nove rtve.
Jako se bojite komunizma?
Da se bojim, ne bih ovako govorio itava ivota. U prvom mojem objavljenom tekstu prva
reenica glasila je: U djetinjstvu sam volio itati jedan list koji se zvao Pakao ili komunizam
u Crnoj Gori, koji je ureivao Grigorije Boovi. On me definitivno odgojio kao

antikomunista. Detaljno je pisao o komunistikim zloinima i objavljivao zastraujue

fotografije. To je bio horor mojeg djetinjstva.
Napisali ste da su izdaja, ubojstva, diktatura odlike komunizma, da je vrijeme
komunizma vrijeme bogova, tenkova, dounitva, progona, zatvora. No ini se da su
zaboravljena ta zla komunizma?
Jesu, zaboravljena su. Na djelu je memorocid, sustavno se radi na unitenju memorije. Na
tome rade i mediji. Sve rade da se komunistiko zlo zaboravi, a s druge strane piu i govore
da se faistiko zlo ne smije zaboraviti. Selekcioniranje zla, proglaavanje jednoga zla boljim
od drugoga najvee je zlo koje se ovjeanstvu dogaa. To je Zagreb kako ga ja vidim.
Zato je tako?
Zato to je u Zagrebu bilo vie od etrdeset komunistikih stratita. Manje-vie znam gdje su
ta gubilita. Kosti iz tih masovnih grobnica same izlaze na povrinu, a vlast umjesto da ih
iskopa i upokoji, ona ih zatrpava mislei da e tako ostati neotkrivene. Moj prijatelj Ivica
Reljkovi gotovo je otkopao nekoliko grobnica jer grad i vlast nita ne ele uiniti. Ni
pravosue nee nita uiniti. Kao ni Drutvo Hrvatskoga zmaja. Meu nama su zloinci za
koje se zna da su zloinci, a nitko nita nee uiniti.
Sadanji predsjednik, koji je osim pravnik jo i kompozitor, dakle netko tko bi i po tome
trebao biti humanist, izjavljuje da je kapa partizanka kapa ljubavi. To mi je dokraja smuilo
ivot u Hrvatskoj. Isti taj Josipovi je na tzv. Dan pobjede rekao da je sve dobro to su uradili
partizani i partizanke. Tako se neto monstruozno teko moe rei. A njemu je to bilo lako.
Strano je kada jedan dravnik unitava svoj narod, a to Josipovi radi. Svojim izjavama on
narod polarizira, osuuje na vjeni rat i ui krivoj istini. On u Srbu otkriva spomenik srpskim
etnicima koji su ubijali Hrvate i odlazi u Varivode, ali ne i u kabrnju. Ne vjerujem da se
moe uiniti ita gore od toga. To je gore od Kreontove zabrane Antigoni da pokopa jednoga
brata. Prezirem ga. To vjerojatno neete objaviti, ali si doputam drskost da to nazovem
pravim imenom. Poslije tih njegovih mranih izjava razmiljao sam da mu vratim
Domovnicu, a onda sam ipak shvatio da mi je on nije ni dao.
Josipovi je moda vjernik komunizma. Jeste li ikada vjerovali u komunistiku utopiju?
Nikada nisam vjerovao ni u jednu utopiju.
Vjerujete li u raj?
Vjerujem, ali to nije utopija, to je onostrano. To nije na temporalnom planu, to nije u svijetu,
to je s one strane smrti. S drugim dolaskom Krista to e moda biti uspostavljeno, ali tada
nee biti pakla na zemlji, nee djelovati i vladati na razini zemlje.
Rekli ste da vas je podupirao Marko Risti, srpski nadrealist, koji je bio, kako sam
negdje proitao, krvava linost komunizma.
U Srbiji je Risti bio vaan, a bio je mraan jer je svojevremeno napisao tekst objavljen u
Politici koji e odvesti u smrt 153 beogradska intelektualca odmah nakon Drugoga svjetskog
rata. Taj i takav Risti bio je najbolji prijatelj Miroslava Krlee, o tom dirljivom prijateljstvu,

o ta dva pola jugoprijateljstva gdje s beogradske strane stoji Risti, a sa zagrebake Krlea, ja
sam svojedobno pisao. Takvih prijatelja stvarno je bilo mnogo.
Je li vama Krlea toliko veliki knjievnik koliko to krleijanci tvrde?
Mislim da je toliko velik, ali nema veliku duhovnu dimenziju. On jest veliki talent, mona
retorika, veliki eseji, slaba poezija, romani snani, opisi moni, ali uvijek s jednog stajalita, s
ljeviarskoga. Jednostran je, nikada ne moe dobro shvatiti pojave, nee da ih tumai u
cijelosti. U tekstu koji sam objavio u asopisu Polja, u svojem Dnevniku, obraunao sam se s
genijem svojega djetinjstva Miroslavom Krleom, to je izazvalo najveu reakciju u
Hrvatskoj. Trenutno su se oglasili svi listovi i brojni komentatori, kao da sam dirnuo Boga.
Meu njima oglasio se i Igor Mandi, koji e se poslije pod dojmom toga teksta i sam
obraunati s Krleom. Zatim je uslijedio Lasiev obraun. Krlea je bio odreen
komunistikom doktrinom, bio je Titov pijun, nikada nije htio rei istinu o onome to je vidio
na svojem putu po Rusiji, kao to su to asno uinili Andr Gide i August Cesarec. Gide je
bio slobodan i objavio je to je vidio, a Krlea nije. Nije objavio svu istinu ni o onome to je
vidio u Zagrebu. A to je bilo mnogo gore nego kada neka njegova barunica koijom zgazi
bijednika na ulici.
Je li hrvatski nacionalizam posljedica komunistikog nasljea?
Nacionalizam kao pojam datira iz 18. stoljea i uvijek je bio, kako sam rekao, sredstvo
ruenja velikih struktura. Zato mu se uteklo i razbuktavalo ga se i kada je trebalo ruiti
nadnacionalne strukture kao to su bili SSSR i Jugoslavija. Danas gospodarima globalnih
struktura ne odgovara nacionalizam jer rade na stvaranju novoga drutva i novoga graanina
koji nije vjernik ni domoljub, nego je nadasve izdajica. Izdajica svih naela koje je batinio,
koje je naslijedio. Krlea ga zove apatrid.
Dakle, stvara se ovjek bez osjeaja za prolost, tradiciju, domoljublje, zaviajnost?
Tom novom ovjeku zaviajnost je teret. Pa vidite da u nas ti novi ibermeni, nadljudi, sve
nas kojima je stalo do tradicije zovu ognjitarima, to je pogrdan naziv ne samo za desniare
nego i za sve ovjekoljubivo. Iluminati tee ovjeku neofilu ovjeku koji voli sve novo, a
progone neofobe one koji strahuju od novoga.
Ne treba li ovjek ipak imati neko svoje utoite, svoj zaviaj ili prostor svoje kreacije?
Gledajui biomorfno uma je ukorijenjena u tlo, tu je njezin korijen kao to su tradicija i
kultura ukorijenjeni u tlo, kako bi rekao Oswald Spengler. Ako nekoga iupate iz toga tla, to
se sustavno radi, onda takav ovjek postaje nomad. Takve nomade priprema Jacques Attali,
bivi predsjednik MMF-a, u svojoj filozofiji novca. Primjer takva nomada sam i ja sam. Mene
su na ovaj ili onaj nain iupali iz svake sredine, iupat e me naravno i iz Hrvatske, u kojoj
mi nisu dopustili da se ukorijenim i aklimatiziram. Zato sam ovdje stranac. I nomad! Za
utjehu napisao sam Romskog cara. Kada se iita moja poetika, u njoj su sredinje teme hajka,
progonstvo, tjeranje da budem stranac gdje god se nalazio.
Vraate me Kiu. Koliko je Ki bio vaan u Mediali i tadanjem beogradskom
kulturnom ivotu?

On je odlaskom u Francusku i uz potporu nekih centara moi stekao svoju vanost. U

Beogradu nije mnogo znaio, stjecao je slavu kao mnogi drugi, ali bilo je mnogo veih
pjesnika i pisaca od njega. Meu velikim pjesnicima spomenut u Vaska Popu, Miodraga
Pavlovia, Stevana Raikovia...
A Matija Bekovi?
Njegov ugled vei je od djela, zato je rano uao u Akademiju.
Je li on doista veliki Velikosrbin?
Jest, jedan od, moe se rei, izdanaka srpskoga etnitva.
Kako je kotirao Milorad Pavi?
Pavi je openito dobro kotirao u Srbiji, pa i u svijetu je imao velike anse, dosta je bio
prevoen.
A liberal Peki, zatim Filip David, Ki, Kova...
Oni su pripadali grupi u kojoj sam bio i ja, ali je meu nama izbio sukob, zbog kojega smo
obostrano trpjeli.
Zato ste se sukobili?
To je nevano. Veliku vanost ne bih pridao ni njima niti sebi.
Ali zanimljivo je da ste se s Kiom sukobili radi Sartrea, o kojemu je poslije Ki pisao
negativno kao i vi.
Recimo da je bilo tako, ne volim se toga sjeati.

***

Mediala nema veze s Exatom

Je li se Mediala naslanjala na Exat, koji je takoer bio posljedica Krleina referata u
Ljubljani?
Nije. S njima nismo imali nikakve veze, ali smo imali veze s nekim slikarima poput Vanite,
Stania, Kulmera itd... Osobno sam imao veze s Miljenkom Staniem.
Koga od hrvatskih slikara najvie cijenite?
Najvie Kraljevia i Raia.

A od vae generacije?
Cijenim Kulmera, Stania i Vanitu.
Jeste li itali Vanitin Skizzenbuch?
Nisam, ali u ga sigurno proitati jer me Vanita zanima kao ovjek i kao umjetnik.

***

Meu srpskim liberalima, sada se otkriva, bilo je i nacionalista poput Pekia.

Da. Ali lako je kliznuti u nacionalizam, to je euforija koja se uvijek javlja u nekom trenutku
povijesti, dok je liberalizam neto drugo. Nacionalizam je uvijek bio potican u okviru
iluminatskih nacionalnih programa, koji su nacionalizam instrumentalizirali protiv odreenih
struktura. Nekada su to bile monarhistike strukture kakva je bila npr. Austro-Ugarska.
Nacionalizam koji su zagovarali iluminati toga vremena, stvarajui Mladu Italiju, Mladu
Tursku, Mladu Bosnu, bio je instrument ruenja velikih monarhija.
A danas?
Danas se nacionalizam demonizira i ukida jer je odigrao ulogu ruitelja velikih struktura koje
se opet grade poput globalizma, EU i slino, samo na drukijim temeljima. To je dijalektika
koju mnogi ne ele prihvatiti, mi smo je u okviru Mediale objanjavali, izuavali i artikulirali.
I povijest umjetnosti, i povijest svijeta, i razvoj civilizacija mi smo vidjeli kao dijalektiki
proces, latinski izraeno pojmovima solve et koagula, to istie masonska heraldika. Znai
opet se stvara velika nadstruktura, svjetski sustav, globalna sila, realizira se sinarhistika, a ne
anarhistika ideja, i u tom smjeru aktivira se sinergija. To se nastoji stvoriti na ruevinama
vjere u: Boga, naciju i suverenu drave.
Poznati ste demonolog, jedan od prvih koji je ukazivao na sotonizaciju svijeta. to vas je
natjeralo da velik dio ivota posvetite demonologiji?
Natjeralo me to to se Katolika crkva po vodeim teolozima osloboenja poela odricati
svoje tradicije pa je poela poricati postojanje Sotone, demona, pakla i grijeha.
Zato to ini?
U Crkvi je mnogo izdajica. Poslije Drugoga vatikanskog koncila svi su se utrkivali tko e se
vie pokloniti profanom svijetu. Ja sam aktivno sudjelovao u tim postkoncilskim zbivanjima,
bio sam jedan od voa tradicionalnih katolikih pokreta, druio sam se u Parizu, u Italiji i
drugdje u svijetu s ljudima mojih uvjerenja, i to vidio. Mi smo dakle tradicionalisti, a nasuprot
nama je mona sekta koja se zove modernizam. Te dvije struje, koje stalno generiraju sukob u
samoj Crkvi, koji se osobito razbuktao nakon Koncila, uzrok su negativnosti u Katolikoj
crkvi. Zato se nakon Koncila prvi put u povijesti Crkve dogodilo da su iz Crkve izbacivani
tradicionalisti, a ne heretici.

Je li to raskrinkavao i Crkvu vraao tradiciji papa Ivan Pavao II?

Jest. On je u velikoj mjeri sve to usporio i nastojao vratiti taj tzv. napredni pokret
tradicionalizmu.
Radi li to i Benedikt XVI?
Radi. On je ak htio vratiti govorenje mise na latinskom jeziku.
U knjizi Satana tvrdite da su mnoge osobe koje su stvarale nau civilizaciju bile pod
utjecajem Sotone. Je li to mogue?
Itekako je mogue. Sotona djeluje na svakoga i na svim razinama drutva, moe zaposjesti
svakoga od djeteta do starca. To ste mogli vidjeti u mnogim filmovima. Praktiki vlada naim
svijetom i zato je nazvan gospodarom ovoga svijeta.
Je li tono da je Goran Babi iao Krlei tuiti vas to vjerujete u demone.
Da, on je Krlei odnio knjigu Satana i rekao; Glavurti pie da postoji Sotona. Krlea mu je
odgovorio: Naravno da postoji. Ali i da djeluje u svijetu, rekao je Babi. Pa da, dobro je
Glavurti napisao, rekao je Krlea.
Mislite da je i Krlea stvarao pod utjecajem sotonskih sila?
Krlea je bio pod utjecajem komunizma.
Je li komunizam bio pod utjecajem sotonskih sila?
Jedan sveenik napisao je uvjerljivu i slavnu knjigu o Marxu kao sotonistu. Analizirao je
poeziju Marxa i Engelsa. Ali trebalo bi analizirati poeziju i mnogih drugih, naroito poeziju
pretee komunizma Heinricha Heinea. Ja to radim u jednoj knjizi koju jo nisam objavio.
Jesu li masoni i iluminati dio sotonskih sila?
Meu njima esto se javno iskazuju sotonisti s otvorenim sotonistikim stavovima.
Koja je razlika izmeu iluminata i masona?
Iluminati su elita tajnih drutava, posebno prosvijeeni luciferovskom svjetlou, iluminirani.
Aneo na Starevievu domu nosi zublju iluminacije, to je Lucifer, aneo iluminata. Biskup
Maksimilijan Vrhovac bio je iluminat.
Je li Tito bio mason?
Ne znam je li bio mason, ali ga je sigurno podupirala masonerija jer je bio na elu drave koja
je bila protiv kranstva i protiv desnice.
Jeste li vi pod utjecajem, uz pomo demona, rijeili kvadraturu kruga, to vam malotko
vjeruje?

Nitko mi ne vjeruje, a nisam ni ja siguran, ali to nisam rijeio uz pomo demona, nego pod
djelovanjem Duha Svetoga.
Dakle, ne vjerujete u Sotoninu mo?
Vjerujem u njegovu mo i u njegovu nemo. Demoni imaju mo nad ljudima, osobito nad
onima koji im se podaju; koji su skloni odrei se ovjetva i svojeg integriteta. Ali Sotona
nema mo unititi Crkvu.
Ako je ovjek Crkva, a demoni zavladaju ljudima, zar je tada nee unititi?
Ni ljudima ne mogu zavladati potpuno, uvijek ostaje savjest i volja koja se moe oduprijeti
bez obzira koliko je pod utjecajem demona, a to je obraenje.
Zato se Crkva i vjera tome malo odupiru?
To ovisi od epohe do epohe. U sadanjosti su u povlaenju, ali Crkva je vladala Europom, ona
je Europu uinila kranskom. Crkva posreduje kranski nauk i ima sredstva borbe protiv
demonskoga svijeta. Po definiciji i de facto Crkva je boanska institucija, stvorena s neba,
dakle nije stvorena od ljudi.
Kae se talent je od Boga, a vi piete u knjizi Satana da su pod utjecajem Sotone stvarali
Baudelaire, Proust, Jung ...
Bilo je mnogo knjievnika koji su izraavali svoj sotonizam. Mnogi su pisali o Sotoni,
Baudelaire je napisao himnu Sotoni, Cartuchi takoer, a bilo je i veih od njih. Baudelaire je
jedan od obraenika, on je autor slavne definicije o djelovanju Sotone koja glasi: Najvea mo
demona jest da uvjeri svijet da ne postoji. To je on formulirao u godini smrti, 1867. Neki kau
da mu demoni to nisu oprostili i da je zato umro te godine.
Kao umjetnik koliko vjerujete u matu, a koliko u znanje?
Mata je jako vana, ali svijest mora organizirati matu. Kada smo poeli s Medialom, u
Europi je stvorena sintagma fantastini realizam, koji je bio itav jedan program u Parizu,
Beu, Beogradu... Eto, to je ta pria. Mata moe odvesti ka demonstvu, ka iskazivanju
none strane ivota, kako bi rekli beogradski nadrealisti. Nasuprot tome kranstvo je s
dnevne strane ivota, ono se ivi javno, ne zatvara se u tajne odaje i ne pravi urote, to rade
ezoteristi. Zato postoji vjeni sukob svjetla i tame.
Je li znanje vanije od talenta?
Znanje ne moe stvoriti umjetniko djelo, ima mnogo zanatlija koji imaju znanje, ali nemaju
intuiciju, podsvijest. Samo znanje ne moe naslikati sliku. Podsvijest, taj arhetipski element u
ovjeku i drutvu kojemu se umjetnik obraa, veoma je bitan, ali on mora u toj matrici
umjetnikoga djela biti osvijeten, mora biti podvrgnut racionalnom, redu, pravilima. Mediala
je na toj dijalektici racionalnoga i iracionalnoga stvarala i nastojala stvoriti umjetnika djela.
Ipak danas se sve ee susreemo s tekstovima, osobito knjievnih teoretiara, koji piu
da je vanije pisati o postojeim djelima nego stvarati nova.

Da. To se vie tie knjievnosti nego slikarstva. To bi se moglo nazvati filozofiranjem

knjievnosti.
Vratimo se vaem ivotu u Hrvatskoj i Zagrebu. Vjerujete li zagrebakoj kulturi,
njezinim kriterijima, ili mislite da je sve stvar lobija, korteija, klanova?
Puk Hrvatsku ini hrvatskom, a kultura je podruje koje malo zanima hrvatsko. Recimo,
crkve su u Zagrebu punije nego igdje u svijetu, jo ima pobonoga svijeta, ali taj svijet kulturu
ne zanima, nema svoje predstavnike u toj kulturi. U Zagrebu katolik ne moe biti politiar, o
tome sam pisao u katolikom listu Mi; ako se bavi politikom mora se odrei svojih katolikih
nazora, mora zanijekati katoliku doktrinu. Svako bavljenje politikom u svijesti zagovornika
tzv. graanskoga otvorenoga drutva mora ukljuivati izdaju Crkve, od njega takvi graani to
oekuju. To smo mogli vidjeti osobito u posljednjoj predsjednikoj kampanji.
Zato onda Crkva odgaa s otvaranjem katolikoga sveuilita?
Ne moe ga otvoriti jer u ovako licemjernu i nevjernikom drutvu svi bi se okrenuli protiv
Crkve. Bilo bi onih koji bi sjedili na vie stolaca, bili bi masoni i katolici, a to je nemogue
pomiriti. Ili bismo ubrzo imali neofilnu Crkvu. Sada izdajice ne izlaze iz Crkve, nego ostaju u
njoj. Papa Ratzinger poziva ih da iziu ako im ne treba, ali oni ostaju kao unutranji
neprijatelji.
Je li vam proteklih godina zagrebaka i hrvatska kultura to ponudila?
Nije, ali ja sam i dalje njezin batinik. U mladosti sam najvie itao hrvatske pisce. Danas mi
je teko objasniti kako sam u sandakim umama i crnogorskim selendrama, gdje sam radio
kao geometar, dolazio do tih knjiga. Sada gotovo uope ne itam hrvatsku knjievnost niti me
zanima, a ne idem ni na izlobe. Ja sam s vanjske strane te kulture, mjerkamo se, ali nikako da
se jedno drugomu iskreno nasmijemo. Osjeam se izbaenim iz hrvatske kulture, ali mi to ne
smeta jer volim biti na margini svijeta. Ako hou svoju publiku ili kolekcionare, mogu ih
imati.
Jeste li vi to nudili hrvatskoj kulturi?
Dosta sam nudio, ali svi su me odbili. ak sam i ministru Bikupiu uputio zamolbu i
prijateljsko pismo mislei da e neto poduzeti. Ali nije mi ni odgovorio, to je koliko ujem
dio njegova odgoja i pristojnosti. Umjesto Bikupia odgovorila mi je njegova tajnica na
pismu pet sa pet centimetara, to je vjerojatno najmanje pismo koje je ikada odaslala neka
kulturna institucija. uvam ga kao rijetkost, koju u jednoga dana izloiti.
Bavite se i trgovinom umjetnina.
Volim se time baviti jer se mogu otkriti velike slike i slikari, i zaraditi novac. No, kako su
nedavno pisale jedne zagrebake novine, mi nemamo najnunije uvjete za to, nemamo
kolekcionare ni bogate ljude koji bi kupovali skupe slike. Takvih kolekcionara ima jako malo.
Malo je neobino, ali radi komparacije vrlo je vano znati kako je sada mnogo hrvatskih
slikara skupljih u Srbiji nego u Hrvatskoj. Obrnuto nemamo. Nemamo da je srbijanski slikar
skuplji u Zagrebu nego u Beogradu.
Koji je hrvatski slikar najskuplji u Beogradu?

Najskuplji je bio Ignjat Job. Negdje 1994/ 95. iz Hrvatske je izvezeno u Srbiju nekoliko
Jobovih slika, to me zgrozilo. Za mene je bila alosna spoznaja da Hrvati ne cijene svoje
slikare.
Koja je razlika izmeu srpske i hrvatske kulture?
Hrvati kulturu ne ive nego o njoj govore, mnogo priaju, a malo ue. Kada govore o kulturi,
Hrvati za razliku od Srba esto zaboravljaju druge segmente ivota, kao to je npr. politika,
politika kultura. Hrvati odvajaju kulturu od politike, to je teta za kulturu jer nekultura u
politici znai nepoznavanje sadanjosti i prolosti. Ako ne znamo to se danas dogaa, tko
sjedi u Saboru i na Pantovaku, tko su nai predstavnici, onda emo biti rtve. Onda e opet
Zagreb ili neki drugi grad biti klaonica. Ako ostanem ivjeti u Zagrebu, najvie u se baviti
tim terorom crvenih i fenomenom raznih Mesia i Josipovia, koji obmanjuju i lau.
Izjavili ste da se elite vratiti u Beograd, samo ekate poziv Borislava Tadia. Hoe li vas
pozvati?
Ako se hrvatska drava trudi vratiti hrvatske Srbe, onda bi se Srbija morala potruditi vratiti
srbijanske Hrvate. Ili barem mene! Ne mogu se svijetu dokazivati samo Hrvati. Oni su
sveano pozvali Johnnyja tulia, mene nee. Ali da me i pozovu, ne vjerujem da bih se
vratio.
Zato ne biste?
Zato to pored svih prijatelja koje tamo imam i bez obzira to postoji Beograd koji je
kozmopolitski, sada postoji mnogo vei, neslobodni i etniki Beograd.